1 800 7 https://kolekcije.nub.ba/files/original/edfe0fdd74786cf3f90f07411d8d5ad5.pdf 1cb2f7c5e5245e9cbeda2a421c58d658 PDF Text Text � https://kolekcije.nub.ba/files/original/64b744b2618b5057f2663b7d1c088dc7.pdf c0f38c58acfc2d66e68270101a5e97ce PDF Text Text V U V is o k o m , i n je s e * * * 5 1904. God. x v n i „Serafinski P erivoj" ialaei svakoga mjeseca ’*a arka. Ciena mu ju na godinu 5 kruna. Za stoomaS*- : članove trećega r « l i t svih škola i uboge radnike samo 3 krune na g M , m, N o vce za list treba sidfl и з м - i nerieherSoga voja« Visokom, članke uredničtvu na Ulicama Џ. p ICL.*,. T k o ne dobije kojega fi-oja, izrflvs 6. jdpravnićtvu »Serafinskoga Perivoja* (tiskara Т ћ 1г, 3 -л) i S. , ne uredničtvu, Za tu reklamaciju ne treba plaćati po*, biljege. L. . зко se takovo pismo otvoreno pošalje i izvana na mnob nđoTgor napij> ujklamacija nevina. Oglase za om ot lista prima tiskara T hiera 1 ^ajevu. ć is t prihod od ,,Serafinskct;a Perivoja" namienjen je u čast sv. Antunu Paduanskomu -"Ш к Preporučujemo ove knjige, kojih imamo još u zalihi: „P riručni tumač" od f fra Stjepana UraJića. Ciena tri krune. „T rid eset i jedan dan ped presv. Sakramentom 1 po T orreu izdao fra Jeronim V ladić. Ciena 70 h. „PovjestničkB crtice Kreševa i franj. sam ostana1', od fta Ignacija Struldca sa 15 slika Ciena 1 kruna. „Seraflnska Palestina ‘ od fra Ignacija Strukića, sa 43 slike. Ciena 2 krune. Sva se je hrvatska štam pa vrlo povoljno izrazila ob ovim knjigama : toplo ih preporučila. N aročito ovu zadnju naziva pravim »biserom, u našoj književnosti Članovima trećega reda osobito preporučujemo : Put k savršenosti kršćanskoj1 ed fra Ig n a đ ja . Strukića. Ciena elegant nomu uvezu r kruna 20 Ii. D o biva se kod g. A . Scholza u Zagrebu. „Priručna Knjižica" od fra A . i_. Ciena 70 hei. poštom 80 hei <• 2 �K '- j Knjižara J. S t u d n i e k a i drug S a ia je v o . I (■ vf- <5 ftita pnplicator i I najsaurveniji najbolji hekh afički aparat * 1з г , ^ д \ с к b 4 E ж ' U Bosni i Hercegovini jedino m gf E K n jižare :l 1 J. S t u d n i e k e i d ru ga S a r a je v o . ¥ �U Visokom, п.Јиаом - ".nje 1904. Gcd. XVIII. Utjecaj sv. Franje na prosv etu i umjetnost. k iip r jn А г к . i! Serafski je otac uzpri ол , težkoćama vremena morao nepresti imati svojih vriednih nasljednika. Z tto se je i njegovo djelo, pobjedjujuć svezap^ neprekidno kroz sve vjekove divno raz­ vijalo. Glasoviti franjevački učenjaci Aleksander Haleški, sv. Bonaventura'), Duns Škot, bi. Ivan Parmski, R oger Bacon, bi. Rajmund Lnlski, sv. Petar Alkatarinski mnogo doprinesoše visokoj naobrazbi, obogatiSe ljudski um krasnom uzvišenom znanošću; mnogobrojni se­ rafski apoštoli okrenuše na bolje družtveno stanje, izmiriše mnoge zavadjene narode i suzbišc razne zablude. St . Bonuveoturi nmdvbuu Rnfirla veličinmvenu sliku: Rizprtvi o ртв«». Hikramentu, » Znrbarnm četiri najicraziiije ilike: Svelme n molilti, Svenc pokazuje raipelo, Svetac prednjed* iknptiini i Svelčev pokop. kov: ajpuiu sv. An to I’ aduanski, od­ lični I:og< riv i glasoviti pučki govornik, ustaje .uti svakom tiranstvu, kori Ecceli'ie takovom odvažnoš’u, koje ništa no smeta, opominje opake svećenike i uzdržaje medju svojom braćom počitan;e prama sv. poslušnosti. Po primjeru siro­ mašnoga Asižanina putuju Italijom, pro povjedajuć milosrdje, blagost, pozivajuć zabasale na pravi put spasa, a da osvoji nevjernike,, ide "čak u Afriku. S druge strane A lp a sv. Ljudevit, sin K arla II., g r o f anžuvinski i provensalski, koji je volio grubo franjevačko odielo, nego priestol svojih praotaca, svojim krjepostima daje najljepši izgled tulužkoj bi­ skupiji i zaĆaruje ju svojom prijaznom i dražestnom mladenačkom dobom. Kad se je u X IV . vieku sv. Ber nardin Sienski dao na posao, grdne su �Str. i. Utjecaj sv, Franje na prosvjetu i umjetnost. razmirice ponovno krvlju natapale tali­ jansku zemlju, ali ih on sretno utiša, duše su bile omlačile, a on ih oživi. Svima se je činilo, da je sam sv. Franjo oživio u tom neumornom propovjedniku. Bernardin je često puta po četiri i po više sati govorio na propoviedaonici, pa g a je ipak sviet pozorno slušao. Kad je prvi put u Milanu držao korizmene propoviedi, svjedoči jedan od njegovih suvremenika, Maphaeus Vegius, da je tako ganuo svoje slušatelje, da su po­ kornici kao mravi grnuli u crkvu ла sv. izpovjed, a druge korizme mnogo ih se je više skupljalo okolo svetca. „Narod kao da je bio napustio ognjišta", veli Bernaboeus Senensia. Bernardin naskoro steče toliki upliv, da je brzo učinio konac neslf .ama u Bergami, Brešiji, Vicenci, Mletcima i čak u Koruškoj. Izvrstan uspjeh т -tignu takodjer u Kremi, Perugji, Rim Sieni, gdje umiri žitelje, koji su se htjeli di­ gnuti na vječni grad, u Treviglv, i Сагаvagjiju, građo vina, za koju su se Titjer medjusobnom boriti i koji » m iron o s n i m p o l j e m « prozvaše ono mjesto, gdje je svetac propoviedao. U Bolonji uništi strast za igrom, a u Florenciji tako popravi ćudorednost, da se je posve preporodio taj grad. N a hiljadu je mjesta stranačke zavjere zamienio karitativnim udrugama, diraj uć vjernike do srdaca, »tvrdih kao kamen«1), »jer je bezsmrtna rieka božanske rječitosti tekla iz njegovih neizmjerno sladkih usta8).« Zato su i vlasti bile moralno prisiljene, da re­ formama podupru društveno propovje­ dnikove djelo. Svagdje je napokon tvorio •) •) Mincellinea fi«ncitcini, t. V., p. 3 3— 34. Amhrosii TriTemuii Epistolae et Oration«, FIot., 1769.. iib. II., 41 čudesa šireć pobožnost prama sv. Imenu Isusovu. »Ne mogu se dosta nadiviti čovjeku, koji je sam sobom bio spas tolikih narod a., kliče Maphaeus V egius, govoreć o našem svetcu. K a o što je Bernardin prosliedio djelovanje sv. Franje, tako su Ivan Kapistran i Jakov Markijski nastavili Bernardinovo. I Kapistran je vatren i neumorni propovjednik raznio rieč života po Nje­ mačkoj, Češkoj, Poljskoj, Transilvaniji i Čak po Rusiji. A kad su se T urci pod Mahomedom II. bili skupili pod Bio gradom, Ivan se uzprkos svojoj visokoj iznemoglosti pridruži vojsci Ivana Hun., ohrabri svojom vatrenom riečju katoUčl vojnike te s križem u ruci krenu proii leprijatelju, koji prestrašen uzmakne . J; ide se u bieg. iv Markijski obrati na hi- Ijad razk 'nika u Češkoj te krivo vjer­ nika u I’ i uskoj, Austriji i Ugarskoj. U Skad ivskim krajevim a, gdje je razvio svoju gorljivost za spas duša, po­ krsti svojom rukom više od dvie stotine hiljada neznabožaca. U X V . vieku jedan strastveni pro­ micatelj dobrih djela i glasovi vi ti ргеustrojitelj, bi. Bernardin Feltrejaki, na­ puni Italiju nabožnim udrugama, samo­ stanima, školama i bolnicama. On po­ dignu mnogo crkava, u množa sjerotiŠta i razprostrani zalagaonice, što ih bijaše zasnovao o. Harnaba Turinski. T a k o je oslobodio od lihvarstva množtvo rad­ nika, koje su ništile židovske banke. D ok su sn tj svetci brinuli tim raznim poslovima, njihova su braća nečuvenom revnošću umanjivala kobne posljedice velikoga iztočnoga razkola; da se oni niesu toliko žrtvovali, vjerojatno je , da �Bf. I Utjecaj sv. Franje na prosvjetu : Grci, Maroniti, Arm enci i Jalcobinci ne bi bili došli na florentinski sabor, a sljedba se Fratricela ne bi bila uništila. Španjolska je u drugoj polovici X V . i početkom X V I, vieka odsievala slavom jednoga F raajevca, koji je pod kardi­ nalskim grimizom znao ostati pravi monak. Franjo Ksimenes iz Cisnerosa dade se svim svojim silama da obrati Maure, a svojom diplomacijom kao i svojim propoviedanjem postignu zna­ menitih uspjeha u grenadskom kraljev­ stvu. Ohrabren dobrim posljedicama svoga rada, naumi otići u Afriku, da tu uništi Islam. U redi v s privolom Ferdinanda V . veliku ratnu vojsku, sam jo j se stavi na čelo, p r e m je c n .' imao sedam deset godina, i podje mu za rukom da zauzme Oran, gdje naatai i Španjolce. A li on je morao ostvariti jedno ljepše djelo, kad je nakon sedam god i' ime novan upraviteljem Kapule. ost . vivŠi mnogobrojne refora vi iznim javnim službama i financijama /osnova u Alkali sveučilište da podupre visoke navike, sakvipi mnoge arapske 1 1110 zarapske rukopise, te odredi neke uče­ njake, da sastave ogromnu višejezičnu bibliju, koja je morala stajati više od dvanaest godina posla. N apokon je nje­ g o v a mudra i Ijubezna politika dovela španjolske velikaše, da se medjusobno izmire i prekinu sve razm irice; a za­ hvaliti je njegovu veleumu i vrlinama, što se je kruna oslobodila dugova bez ikakovih nameta na narod. Ksimenes se smatrao velikim i odlučnim državnikom A li je bio jo š veći, saćuvav u krilu po poniznost vrlo pogibeljnih časti duh sv. F ranje A s iš k o g a 1). ') Već 9U kod sr. Stolice poduzeti koraci, da bi ве Kaiiiienes proglasio blaženim. njetnost. Str. 3. N a koncu X V I. vieka glasoviti jezikoslovac, sv. Lo vro Erindski privede u Rimu mnogo Zidova u krilo katoličke crkve, a tako isto i u Njemačkoj svo­ jim dubokim poznavanjem sv. pisma postignu, da se je velika sila protestanata obratila na jedinospasonosnu vjeru. Kad je Mahomet III. zadavao Ugarskoj velik strah i prietio joj propašću, kralj se obrati na to ga apoštola, da probudi u kršćanstvu odvažnost i sveto oduševljenje, D o malo se dignu velika vojska, kod koje naš propovjednik kao vojnički du­ hovnik brzo steče veliko povjerenje i ljubav. Neki dio svoje gorljivosti i po-’unja. tako saobei ljudima, da je po­ st« kom vršću vrhovnoga vodje na bojnoi polju. JaŠeći smielo na konju i i držec ici razvijenu zastavu križa, neustrašiv je v jd io vojnike prama neprij riju, s ojim se u jednoj sedmici viši sukobi, a nijedna stranka ne odnese pobjede. Nu L o v io ne prestaje uzvisivak vjere borioca i podržavati njihove srčanosti. On govori Niemcima, Talijanima, Francezima, i opominje ih u njihovu materinskom jeziku, a staviv im se kao novi Kapistran osmi dan na čelo, zasvjedoči im pobjedu. Neustrašivi vjerovjestnik nije već bio iz medju onih, koji znaju za odmor, Nakon deset go dina išao je s Petrom Toledskim u boj proti španjolskim Maurima, pa mu i tu kršćanska vojska duguje pobjedu. Samo ga je smrt morala ustaviti na tom bojnom putu. U to je vrieme sv. Fidelis Sigmarinžki pripoviedao evangjclje a Grison skom kantonu, kamo ga je spremio sv. sbor za Širenje vjere, U izvršivanju svoje zadaće očitavao je toliku ljubav, dobrotu i sam opriegor, da su ga �Str. 4. Utjecaj sv. Frazje 11a prosvjetu i umjetnost. Svicari prozvali o t c e m d o m o v i n e , kad su g a Kalvini, koji su bjesnili radi njegovih uspjeha, umorili u Sevisu. Poslie šestdeset godina po prilici, drugi Lo vro , o. Marko Avijanski, papin namjestnik kod Ivana Sobieskoga, učestvova u broju proti Kara-Mustafi i pomožc da se oslobodi Beč. D o k su talijanski Franjevci branili Njemačku od razkolnika, njihova su braća iz španjolske veselo ođilazila u novi sviet, d a privedu na pravu vjeru onomjestne narode, a sveti je Franje Solanski u Paraguayu, Tukumani i Peru-u oslobadjao na hiljade duša iz crnoga neznabožtva. Prv Franjevac Ivan Perez Млгсћспа prikaza božansku žrtvu na amerii kom tlu, a njegov brat iz Francezk , o. Bernard Consin, prvi tu proli s/oju krv za Isusa. K am ogod su dopirali kršćanski odo vi, tam o su hrabri vjerovjestnic znosili evangjeosko svjetlo i žrtvov 1 se da oplode bez vjerske zemlje. G d X V I. stoljeća franjevačka obitelj, k o ja j bila zastupana na azorskom i kanarin skom otočju, kao i na Maderi, Zelenom rtu i Mozamaiku, razpr ost rani svoje grane po iz točnoj Indiji, Kinežkoj, Filipinima i Japanu. I baš tu god. 1630. Apolin ar sa svojih četrdeset dru­ g ov a zavriedi mučenički vienac. U Francezkoj su od X V . vieka Franjevci morali uprieti sve svoje sile proti razkolu, a vjera nije imala čvršćih branioca. Izmcdju četiri stotine petdeset i pet braće, što su ih umorili protestanti, bilo je dvie stotine Franceza. Glasoviti govorn ik o . O livier Maillard apoštolskim se je žarom i vatrenom rieČju osobito odlikovao u toj tvrdoglavnoj borbi. U X V I. je vieku o. Vr r Andjeo de Joyeuse, koji je od vojnika postao kapucin, držao protestante u tolikom strahu, da se je i Henrik IV . odrekao njihove krive sljedbe. Početkom X V II. vieka 0. Jozip razvi dva sredstva riedkoga veleuma, da odkloni protestansku pogibelj. Njemu se duguje zauzeće Rochelle, osvojenje Cevenne i Bear na, a tako je isto pripisati njegovoj van red noj jakosti poslanstva u Levantu. On j e bio zasnovao neku modernu križarsku vojnu, da se dokine Islam. A li koji bi se to kršćanski vladar usudio poduzeti? Otac Jozip zadovolji se tim, da uredi apoštolske po ie u Siriji, na Libanu, u Perziji, Geoi Etiopiji Traciji, Grčkoj, Macedoniji Epiru. N a tom mu bez sumnje svaki kj in mora biti zahvalan, jer će vjerov stničtva uviek više učiniti ne: vojska. Jozip se je odlikovao u frai vai dm kriepostima, te u političkoj ulozi nije ,kada zanemarivao duhovnoga djelo’ uja. U X V III. vieku u Italiji su se bili povratili dani sv. Bernadina Sienskoga, jer se pojavi odlični apoštol sv. L e o nard Portomauricijski, kojega je Bossuet zvao * u z v i š e n i m n e z n a l i c o m > Malo je govornika tako dirnulo svoje slušateljstvo kao taj svetac, koji je širenjem k r i ž n o g a p u t a preveo k duhovnomu životu neizmjerno velik broj duša. K a d Franjevci niesu više imali priiike da žrtvuju svoj život za obranu vjere, žrtvovali su g a u vrieme kužnih bolesti. K ad je strašna kuga harala osobito u Milanu i Marselji, oni su se izmjenjivali kod umirućih bolestnika kao vojnici na kakovu častnom mjestu. Ljudevit X IV . u svom javnom pismu �Br. i Utjecaj sv. Franje na puosvjetu i umjetnost. na Kapucine god. 1662. priznaje, da je njih dvie stotine i sedamdeset našlo smrt njegujuć okuženike u raznim kra­ jevima. Skoro u isto vrieme i radi istoga nzroka umrie u Franche-Comte osam­ deset Kapucina, a drugi mnogi pomrieše u drugim državama, koje jo š niesu bile pripojene Francezkoj, Gog. 1720. podleže ih na jugu sto i Sestnaest. U 18707 l . umrie ih mnogo od boginja, što ih primiše od vojnika, koji su bolovali od te bolesti. Svagdje i uviek u vrieme kušnje i Žalosti naći ćeš sinova asižkoga Siromaka kako tješe biednike i pomažu im u njihovim nevoljama, Red u b o g i h g o s p o j a , d r ustanova sv. Franje, nije manje dopri­ nio posvećivanju duša i Čišćenju ćudoredja, nego li su to učinili malobraćani U Florenciji, Sieni i im ogi drugim gradovima toliki je bio astao izkoš i nepristojnost u ženskoj nošn a se je trebalo uteći na zakon p raz košju, ali se do njih nije dižalo. A 1 kćerke asižkoga Sirom aka učim što se zakonima nije moglo polučiti. N ovi red imade dapače pravu društvenu akciju, a na tom je zahvaliti sv. Klari jer se njezin sretni upliv protegnu i na mnoge kneginje, izmedju, ostalih ла Napuljsku kraljicu Sanciju. Njezino je duhovno djelovanje bilo jo š v e č e ; u sjeni njezinih samostana klijale su naj­ ljepše kriepo sti;» sv. Janja, sestra slavne majke sv. K lare ; blažena Izabela Francezka, bi. Salomea kraljica, Galicije, blažena Kunegunda i sestra jo j Jalanda, kćerke ugarskoga kralja; bi. Janja, kćerka kralja češko ga; blažene Filipa Mareri, IMatija Nazzarei, Margarita Kolonna, Jelena Padovanska, K lara Riminska i mnoge druge proslaviše Str. 5. čudesima svoju svetost, a crkva ih uvrsti u broj nebeskih stanovnika. U svietu je svak štovao redovnice, kojih su molitve zaštitile A siz proti Četama V italisa Averžkoga, i divio se svetoj smielosti one, ko ga je spasila svoj samostan. Pozdravljali su u njoj vriednu duhovnu kćerku serafskoga otca. Klaru je doista vodilo ljubavi puno pouzdanje u Isusa kad je pogra bila pokaznicu, suprotstavila ju razjare­ nim vojnicima, koji su se spremali, da provale porciunkulska vrata. R edu sv. K lare jo š je samo manj­ kalo to, da se posveti mučeničtvom, zavriedi već u XIII. jto lje ć u . Tartari ne god. 1259. umoriše kod K rako ‘ estdeset redovnica, dočim one u £ maiskom samostanu pođlegoše poc t irskim mačem god. 1292. 'lakon dva vieka kruna obitelji sv.'i K are pače tamnjeti, ali joj velika svetost K< lete Pikardske i Katarine Bolonjsl brzo povrati njezin prvobitni sjaj. Osnutkom trećega reda pokorničke braće, koji je imao ujediniti ljude i žene svake dobe i stališa, duh bratske ljubavi, koji je tako divno napunjavao sv. Franju, konačno prodrie u sve slojeve družtva. Misao na to djelo uda­ hnu Franji Pobraćenje trgovca Lukezija i njegove žene Bonadonne, koji su tražili, da promiene svoje življenje, a mnogo mu za taj plemeniti korak doprinese i vjersko oduševljenje savurnianskoga žiteljstva. Trebalo je dati pravilo života tim dušama predobivenim za K rista ; p a im Franjo i to učini. T reći je red bio kvasac kršćan­ skoga družtva u Italiji i začetak duhov­ noga preporoda, koji se brzo razgrana �Str. б. Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i znanost. daleko preko A lpa. T a divna ustanova dobi naskoro bezbroj pristaša, medju kojima su se neki izticali riedkom moralnom ljepotom i odličnim rodom. Sv. Ruža V iterbska, angjeosko diete, koja svojim proročkim propoviedanjem i tribunskim govorim a tako dosadjivala Fridriku II., da ju je prognao iz domo­ vine, prem je imala istom trinaest g o ­ dina; sv. Petar Sienski, uzor dobroga gradjanina; sv. Margarita, kortonska pokornica ; sv. A n g ja Mericijska, koja je zasnovala Urzulinke; sv. K o leta К о г. bijska, preustrojiteljica Klarinka, koja je svojim djelom mnogo doprl putevima, Ivane od A rka. a svojim savjetima osobito olakotiia arraski ugovor god. 1435- N apokon Ivana od A rka, koja je u ал ajim ratnim osnovama dobivala od Franjev do­ brih savjeta. O vi [su se zadnji ivo zau­ zimali za neovisnost, a jedan od njih, Richard, bijaše v eć svojom vatrenom rječitošću podigao Champagnu, ' r1 je Orleanskadjevica krenula prama Reimsu. Ona srete toga propovjednika pod zi­ dinama T rovesa te se ovaj odmah pri­ druži njezinoj okolini. Nije sumnje, da se je Ivana na svom putu u Nonlins upo­ znala sa sv. Roletom. T reći je red po cielom svietu moćno uplivao na preporod krjepostnoga života, a tomu je mnogo doprinielo to, što su g a prigrljavali kralj i i kraljice, glasoviti govornici, pisci, slikari, pjesnici i odličnjaci svake liepe umjettnosti i znanosti, a od tih odličnjaka mnogi se tako posvetiše u trećem redu, da ih danas štujemo na žrtveni­ cima. I u naše doba trećoredci niesu Вг. i. ništa izgubili od svoje gorljivosti, oni su vazda spremni u dobar boj, čim je vjera u pogibelji. A k o se je u Njemačkoj morao dokončati kulturni boj, ako djavolstvo nije moglo osvojiti Italije, ako slobodno zidarstvo i socijalizam jo š niesu sasvim moralno izkvarili Francezke, mnogo se duguje tim sinovima asižkoga siromaka. Oni su pokazali, da je nji­ hova obitelj, po riečima sv. župnika od A rsa, u istinu pozvana, da oživi duh kršćanstva u vriem e borba i progonstva. T a obitelj broji danas dva milijuna čla­ nova, pa svi katolici moraju željeti, da m a jo š više širi. zni ogranci Franjevačke obitelji niesu ii imanje zapriečili njezina ši­ renja, nc п su ga jo š podupirali i po­ magali, a etost, taj božanski cviet, u ujo je sve više i više razvijala, što svjedo ■ dvii srodne petdeset i dva ugodnika Hož'.i, koje ona dala nebu a Crkva ih p ir laila svetcim a. Poviest svjedoči, da m svi ti redovi što nikoše na asižkom ognjištu, najvećom samozatajom i nečuvanom uztrajnošću radili ne samo za spas duša, nego i za naobrazbu du­ hova, za družtveni napredak u svim njegovim oblicima. K o ji jviek nije vidio njihove djelotvorne po žrtvovnosti! K o ja je pokrajina ostala bez njihove usluge! Franjevci su na svim mjestima bili i ostaju, usprkos najgorim dušmanima i najgadnijim zlostavljanjima, otci puka u pravom smislu rieči, je r su oni ujedno njihovi uzgojitelji i dobrotvori. Oni su svojim bezbrojnim dobrim dje­ lima igrali veliku političku ulogu te po­ davali neumornih radnika za postignuće javnoga mira. Sinovi sv. Franje niesu nikada bili nehajni za sudbinom zapu­ �Иг. i. Bogoštovlje, vjera i Crkva. štenih koli u pogledu duhovnom toli vremenitom. Branivši najprije osobnu i obcmsku slobodu proti lenskom su­ stavu i vlastelinskom despotizmu, na­ stojali su, da što više razšire zajedničko društveno djelovanje i medjusobno podpomaganje. Vjerni svojoj predaji, niesu prestajali da poboljšaju, u koliko su to mogli, položaj siromaka i zaštite kr­ šćanski rad. Činjenice jasno potvrdjuju njihovu ulogu u Širenju ćudorednosti, pa nije po­ trebe da za dokaz to ga zalazimo daleko u prošlost. Početnikom najvažnije i najuzpješnije borbe proti alkoolu bio je Str. 7. jedan irski kapucin, o. Matlic\v. Po­ četkom X IX . vieka njegovo prvo društvo umjerenosti prikupi u Corku za tri mje­ seca osam stotina hiljada pristaša, a nekoliko godina kašnje brojila ih je na milijune. Odmah se ista družtva zasnovaše u ostalim irskim, škotskim i englezkim gradovima. Onda Lathew bi pozvan u sjedinjene države, gdje pastor Channing javno izjavi, da je tu taj apo­ stol umjerenosti zavriedio posebno mjesto »nad političarima i junacima«. I mnogi se drugi Franjevci odlikovaše svojim radom za svjetski napredak, ali nam ih '(* moguće svih ovdje navoditi. Iz peuvoja crkve katoličke. Bogo Чоје, vjera 1 Crkva. Udesio г Bбn j XI P otreba vjere. Mi im amo sve razloge, da se ve­ selimo i B ogu zahvaljujemo, što je pro­ šla noć duševne tmine i sljepoće a sinuo svietli dan kršćanske istine i spo­ ji na nj a. A li, što ti koristi sunce na nebu i njegova svjetlost na zemlji, ako dnevne satove prospavaš, ili ako se sakriješ u tamne rupe u zemlji, Ш ako si sliep ? Ono svietli u podpunom sjaju, razsvjetIjuje i oživljava sve, na što njegova zraka dopire, ali ti toga ništa ne osje­ ćaš i ne ćutiš. T ako je i sa duhovnim suncem na nebu vjere. Makar božanska objava s tisućostrukim zrakama svietla i topline prodirala u ljudsko srce, ako B r k i ć. te njezina zraka ne razsvjetljuje, ako ti njezina svjetlost ne napunjuje srce, ako joj se nevjernim otudjivanjem od Boga i opačinom oglušiš, onda si sličan put­ niku, koji po tamnoj noći putuje. A ko hoćeš doći do svjetla, prije svega moraš vjerovati. Jcrbo spoznajući pojedine vjer­ ske istine, dovodiš zrake vječne Istine u svoju dušu, koja ju razsvjetljuje, a njezinu ljekovitu silu u svoje srce, koja g a zagrijava. Vjera je dakle tajinstveni bridnjak, od ko ga se vječno sunce milosti u srce odrazuje s tisućostrukim zrakam a; ona je čudnovato žarište, u kojemu se oku­ pljaju zrake i upaljuju srce žarkom Iju- �Str. 8. Br. i. Bogoštovje, vjera i Crkva. bavlju prama Hogu. V jerom se duša razsvjetljuje i razbistruje. T o nas uvje­ rava sam božanski Spasitelj, kada veli: • Koji u Me vjeruje, ne hoda po tmini, nego će imati Život vječni«. (Iv. 8. 12). D a vjera u duši proizvede taj ve­ ličanstveni učinak, treba da obuhvaća sve objavljene istine, da obuzima i na­ pu nj uje cielu dušu, da uredjuje i upravlja cieli nutarnji i vanjski život. N arav bo­ žanske objave i vjere zahtieva, da se one priznaju bezuvjetno i bez okltevanja. Iz to ga se dakle lako može vidjeti, koli je lažno i niŠtetno ono načelo, koje hoće, da ograniči vjerske dužnosti samo na one točke nauka, koje može ljudski um dokučiti, a očito nieče vjeri jv e ono, što se ne može shvatiti i Što je tajno. »Vjerujem samo ono, što shvaćam«, čuje se, gdje neki govore. T ak a v g ovor pokazuje upravo budalast :g 1 'iolog čovjeka, a ujedno je i veoma San i nekršćanski. Jerbo on dobr. no >znaje bezuvjetnu potrebu vjere od strane stv o ­ renja prama Stvoritelju, stavlja dern volji čovječjoj na razpolaganje, te tim čini valjanost božanske istine zavisnom o Čovječjem priznanju i poljepšava grieh bzzvjerstva. Isto tako uništava svu za­ slugu vjere, buduć izključuje iz vjere upravo ono, što daje vjeri njezinu vrtednost, naime dragovoljnu i veselu oda­ nost duše rieči i obećanju Božjem, ili drugim rieČima: bez oklievanja slobodno podvrgnuće našeg uma i naše volje neizmjernoj Božjoj mudrosti i sv. volji. U tome upravo leži vrhunaravna zasluga vjere. T ajna, koja je vlastita kršćanskoj objavi i vjeri ne smije biti uzrokom, da se oglušimo njezinomu božanskomu svi­ jetlu ; pače treba, da nas to potakne, da ju prihvatimo svom ljubavlju i svom moćju duše naše, i da uztrajemo u živoj vjeri ; buduć upravo svojim tajnama svjedoči nam ona, da je prava i božan­ ska vjera. V jera je temelj bogoštovlja i cielog vjerskog duha i života, i jest uvjet vječnog spasenja. Ona je sredstvo, po kojemu primamo božansku istinu i m ilo st; ona je sredstvo, da po njemu dovršimo djelo našega posvećenja i spa­ senja. »Pravda Božja«, kaže sv. Pavao apoštol, »po vjeri u Isusa K rista dolazi u sve i na sve, koji u N jega vjeruju«. (Rim. 3. 22.). Zato treba, da često puta molimo B og a za vjeru i njezino razši•' jorho je ona milost Božja. Jesmo li p. losligli to blago milosti, onda treba, kao najskupocjeniji dragulj, kao najv dar Božji vjerno branimo i čuvam Zato sto zaviri u svoje srce i izpi ae, k ko je stalo s tvojom vje­ rom јш sve ovisi o vjeri. >Bez vjere n" moguće dopasti se Bogu« (£id i i . б.). Sretan si, ako im aš živu vjeru u svojem srcu. Nosiš onda B o g a u svojem srcu. A li ako u sebi nemaš vjerskoga duha, dragovoljno i veselo pokoravanje i odanost nauku nepogrje­ šive crkve, djetinju i u djelima ljubavi djelotvornu vjeru, onda je vrlo zlo stalo s tobom i s tvojim spasom. A duša ti je bezćutna za sve milosti B ožje, te i za tebe vriedi ono, što je rekao G o ­ spodin : »Koji ne vjeruje, osudit će se«. (Luk. 3. 4.). Izbjegavaj dakle oholo niekanje, nadrimudro cjepidlačenje i ocjenivanje u vjerskim stvarima, a sliedi pravi i ravni put proste, prave i istinite vjere. Vrhunce visokih alpinskih g o ra razsvjet­ ljuje sunce od ranog jutra do kasne ve- �Br. i. Bogoštovje, vjera i Crkva. čeri mnogo dulje, nego doline, a ipak ih pokriva vječiti snieg. U oholo i nadrimudro srce ne prodire svjetlo božan­ ske istine niti toplina prave lju ba vi; ono je kamen, na kojem sjeme božanske rieči ne može da uhvati korjena niti da donese ploda. Nemoj dakle g o v o riti: »To je možda tako, a možda i nije ; ništa ne znamo sigurno*. Radje se sabiri u svojem srcu i g o v o r i: »Tako j e ; B o g je to o b ja vio ; crkva to u č i; ne može drugčije da bude*. T reba da go­ voriš sa sv. A u gu stino m : »Prije bih dvojio, dali sam živ, nego o tome, dali je istina ono, [što sam primio kao rieč Božju. Vjerujem i ono, što n<* žurnijem, je ib o moja vjera, ako se ogra ničuje samo na ono, što razumijem, nije vrhunaravna i zaslužnu . Kloni se napokon bezkoristnog mudrovanja, a svakomu preziranju i izsm javan sva komu očitomu nickanju pt »anju nauka kršćanske vjere suproi tavi si­ gurni i izvjestni crkveni očito i hrabro priznanje, odvažnu i moćnu riefl objavljene istine. A k o su ti um i srce takovi, onda imaš živu vjeru. A K rist Gospodin veli : »Koji vjeruje u Me, ima život vječni X . Izv o ri (vrela) vjere. V e ć je proteklo 19 stoljeća, odkdko je K rist na zemlji živio i naučavao. Gdje nalazimo dandanas njegov nauk ? N a to odgovara jedan dio kršćana (protestanti): »Nauk K ristov nalazi se samo u evangjeliu i apoštolskini poslanicama«. No premda mi katolici veoma poštujemo sv, Pismo, jerbo po njemu poznajemo rieč Božju, ne možemo ipak dopustiti, da je sv. Pismo jedini izvor božanske objave, jedina pravilo naše vjere, jedini Str. 9. zavod, dino sredstvo, po kojemu bi se sačuvala svietu istina K ristova nauka sve dotle, dok obstoji sviet i ljudi na zemlji. A k o nemamo drugoga autoriteta (ugleda) za našu vjeru osim sv. Pisma, tko će nam g a onda tumačiti? T ko će nas štititi proti samovolji u tumačenju 3 Luter, Kalvin, ZwingH, svaki od njih sebi prisvaja pravo tumačenje sv. Pisma. Isto tako i mahniti anabaptiste (dvokrštenici) crpili su si dokaze iz sv. Pisma, kao što i druge mnogobrojne današnje vjerske sljedbe. P a gdje je onda pravo tumačenje? — A k o rekneš: »Mi imamo • Svećenike, oni su učeni ljudi, a mi plaćamo, da nam tumače čistu i depo sivu rieč Božju«, na to ti od­ govaran >Ali tko je njima najprije IztumaČk Valjda profesori (učitelji) bogos -Нја, izmedju kojih veliki dio dandai ni ne vjeruje, nego nieče b o ­ žanstvo Kristovo, a njegova čudesa ubraja -dju bajke«. A ko pako rekneš : »M( ne treba tumačenje nijednog čo­ vjek a; Duh sv. tumači mi sv. Pismo, On mi pokazuje pravi smisao *, na to ti velim : »Odkuda tebi za to jamstvo, da je to Duh sv., koji ti tumači sv. Pismo, a ne tvoj vlastiti duh, koji te upućuje, kako ćeš naći u sv. Pismu sve ono, što bi rado vjerovao i što ti se dopada vjerovati? — Medjutim gdje ima mjesto u sv. Pismu, koje kaže, da je Krist za­ povjedio svojim apoštolima da njegov nauk pišu? On im je naložio ustm e n o p r o p o v i e d a n j e jasnim ri ečim a: »Data mi je sva vlast na nebu i 11a zemlji. K a o što je mene postao O tac, tako Šaljem i ja vas. Idite po ci elom sviet 1 i n a u č a v a j t e sve narode, i krstite ih u im e Otca i Sina i Duha �Str. io. Bogoštovjc, vjera i Crkva. sv.. i učite ih obdržavati sve, što sam vam zapovjedio. I evo, Ja sain s vama u sve dane do svršetka svieta*. — K ao što je Isus zapovjedio svojim apoštolima, tako su oni i činili. Idjalui i propoviedahu evangjelje, radostnu Kristovu viest. Sv. Pavao sam sebe zove posla­ nikom Kristovim i duhovnim otccm vjernika, koje je rodio po evangjelju. D akako da se i pisanje nalazi u nakani Božje Providnosti; ali ono istom dolazi na drugom mjestu u toliko, u koliko služi za razjašnjenje i dopunjenje ustmenog propoviedanja. S tog a je i sv. Ivan apostol m ogao reći u svojoj prvoj poslanici: »Niesam vam pisao, fcn n e z n a t e istine«. S tog a je pisao sv. Ur. 1. Tomu učiteljskomu sboru postavio jc Krist za g l a v a r a sv. Petra Sigurno je sliep onaj, koji ne će da prizna prven­ stvo, kojim je K rist odlikovao toga apoštola. T o se prvenstvo očito vidi iz rieči K ristovih : T i si Petar (stienaj, i na toj stieni sazidat ću crkvu svoju«. — »Tebi Cu dati ključeve kraljevstva nebeskoga«. T o se prvenstvo vidi iz toga, što se Petar, kada se nabrajaju apoštoli, uviek imenuje na prvom mjestu, a evangjelista Matej izričito ga zove p rv im ; vidi se i iz toga, što je on na Duhove prvi uzeo rieč i propoviedao K rista razp eto g a; što je prvi naviestio jcljt poganima i što je bio pred sjeo. 'abora apoštolskog u Jeruzalemu ; Pavao svome učeniku Timofceju. »Sto što je 'azio kršćanske obćine, koje si č u o pred mnogim svjedocima, sa su drug litoli utemeljili, a to svje­ obd vjernim ljudima, koji Su sprsobm doči po d .02 iost njih sviju Petra kao nm iavaru sviju vjernika; na­ i druge n a u č a v a t i « A u ae«> >j po­ j e . po к Š e potvrdio poslanice sv. slanici na kršćansku obćinii u R piše, da vjera dolazi po s l u š a n j u »Kako Pav ap ala. Prigovor od strane naše ćete vjerovati ono, što aiesLe čuli? odidje jraće, da je to prvenstvo priK a ko ćete čuti bez propovie ' 5 rvv' no sv. Petru samo dok je on živio, K a ko ćete propoviedati, ako nieste po­ a da mje prešlo na njegove nasljednike, već je sv. L e o papa (f. 461.1 zgodno slani ? Iz ovih rieči jasno se vidi, da jc pobio riečima : »Kao što obstoji, da je Krist one, kojim je povjerio tajne svoga Petar vjerovao u Krista, tako isto ob­ kraljevstva, imenovao u č it e ljim a stoji i što je Krist na Petru utemeljio«, svoje vjere. A li da to imenovanje nije Apoštolsko-učiteljski sbor mora ograničeno samo na apoštole, nego da dakle po volji Kristovoj obstojati sve je prešlo i na njihove nasljednike, sliedi do svršetka sv ieta; mora po nalogu iz rie č i: »Ja sam s vama đo svršetka Kristovu učiti ljude sve ono, što je u svieta«. Apoštolsko-učiteljski zbor jest vrieme Kristovo, isto tako mora i kroz dakle onaj, koji mora da nauk Kristov sva sliedeća vremena sastojati iz vid ­ s pomoću njegovom, dakle istinito i nepogrješivo, svietu predaje sve do su­ ljive glav e i iz vidljivih uda, ili dru­ gima riečima: iz apoštolskih nasljed­ dnjeg dana. nika, koji se micnjaju u nepiekidnom Apoštolsko-učiteljski sbor, ko ga je nizu, i koji su ujedno sdruženi s nas K rist ustanovio, sastoji iz jedanaest jednikom sv. Petra. T a j učiteljski sbor, apostola, kojim je kašnje pribrojen kao nalazimo jedino u rimokatoličkoj crkvi. dvanaesti Matija, a kao trinaesti Pavao �fir T. Sv. Anto. koja traje od apostolskih vremena, a njezini biskupi sdruženi su s rimskim biskupom, nasljednikom sv. Petra apoštola. Istina je, da i iztočno-šizmatička (razkolnička) crkva broji svoje biskupe sve do apoštola, ali se je ona odciepila od glave, njezini biskupi niesu sjedinjeni s nasljednikom sv. Petra rimskim papom ; zato samo biskupima katoličke crkve pripada, da su oni od Krista postavljeni učitelji i čuvari božanskih spasonosnih istina koli onih, koji se nalaze u sv. Pismu, toli onih, koje su od apostolskih vremena išle od usta do usta, t. j. koje se čuvaju po predaji. D a se pako ne nalazi u sv. P ic sve, što je K rist učio i narteuo, izri­ čito svjedoči sv. Ivan evffngjeiasta na svrhi svoga evangjelja *i ćim a: • Ali ima jo š mnogo koješta, šte je Isus činio, tako da. kada bi se sve pepisr' rieli cieli sviet ne bi m agaa vatiti knjige, koje bi se mogle в. pis Sv. P avao u svojoj drugoj pos’ is k l na So lunjane zahtieva od njih da ’ ie k a drže do ustmene kao i do pisane sltci »Čvrsto stoj te i obdržavajte piedaje, koje ste naučili od nas bilo riečju bilo pismom«. — Zaista ima kršćanskih vjer­ skih istina, o kojim nema ni rieči u sv. Pismu, a ipak su nepobitne istine ; tako n. рг. istina, — koju svaki kr­ šćanin mora čvrsto vjerovati — da su nadahnućem Duba sv. napisane ne samo Str. 11. knj’ige sv. Pisma staroga zavjeta, o čijem nadahnuću svjedoči nam Krist i apoštoli, nego i knjige novoga zavjeta. Isto tako ne spominje sv. Pismo ni s jednom riečju svetkovanje nedelje mjesto židovske subote i t. d. T o i drugo tomu slično znademo iz predaje. Zato nama katolicima vriedi predaja kao dokaz, da je istinit nauk naše sv. vjere. T a se predaja nalazi u spisima crkvenih Sabora, sv. O taca i t. d. Ona se na­ lazi i u liturgiji, t. j. u riječima i obre­ dima sv. mise, u podjeljivanju sv. sa­ kramenata, kao i na spomenicima, t. j. na gradjevinama, slikama, nadpisima i rrtaflj« kršćanske starodrevnosti. b i što nad sv. Pismom, tako i nad s rujim, što spada na predaju, vrši crt 'oju nepogrješivu čuvalačku službu, i atia prednju isto tako obćen ч v. kim blagom kršćanstva, kao et. koje se nalaze u sv. Pismu. Zato kat - па pitanje: »Gdje se na laži, Sto Krist naučavao 5« odgovara : »Nnl.i'i se kod Kristova utemeljenog učiteljskog sbora njegove crkve. On čuva nauk Kristov i brani ga pomoćju Duha sv., koju mu je Krist obećao sve do svršetka svieta. Katolički bi­ skupi, sjedinjeni s vidljivom glavom crkve, sačinjavaju n a u č a v a j u ć i dio velike vidljive obćine vjernika na zemlji«. Sveti Anto. K ru h sv. A ntuna i naše doba. Svaka stranica u poviesli svete C rkve svečano nam potvrdjuje, da ju njezin božanski utemeljitelj nikada ne ostavlja, nego dapače On upravlja s ljudima i stvarima za spas biednog čovječanstva tako, te se uza zlo uvick nadje i liek. Često upotrebljuje najpo- �Sveti Anto. Str. 12. Rr. i. nizniju čeljad, da izvrše N jegove naume, I ovo će djelo toli jednostavno i Ustanove, koje sviet omalo važuje, Njemu toli uzvišeno živjeti i napredovati, je r služe za izvedenje najvećih preokreta. svi imademo potrebu od sv. Antuna, Izabrao je na priliku skromnu i sirotu te svi možemo zaslužiti njegovu zaštitu, djevojčicu, da iz Lourdesa proširi što poklonivši njekoliko kilogram a vanje prama Neoskvrnjenoj Djevici, po čem su čudesne milosti sišle ла zemlju. N a ovaj se način otvara novo vrelo Ponizna molitva — kruha. obilne milostinje siromasima. Gladni će sv. krunica — sa­ svi pohrliti u kruŠnicu sv. A ntuna i stavi se sa ustanovama trećeg reda franjevačkoga i dominikanskoga, da utažiti glad. D a se nekako rieši druž- preobrati krivovjerni sviet u X III. vieku, te da ga postavi na kršćanski temelj. članci, drže se gromorni govori, u kojima 1 dandanašnje je družtvo natrunito svakojakim zlom, ništa manje v eć u XIII. v ie k u : i dandanas sviet teži, da je daleko od B oga, te se tako pre sati i odredjenje nadnice. Nu š ta se je time postiglo f K oliko je patnja utaženo tveno pitanje pišu se nebrojeni novinski se odlučno zahtjeva smanjenje radnih i kolikim je biedama oblakšano ? Jesmo “ili komad kruha više gladnima? jesmo trli samo jednu suzu ili u obće ikomu l rjamogli ? svakoj neurednosti. Ćudorednu biedu, ko što je naravski, prati materijalna; a siromah, komu svejednako rastu i potrebe i želje, svedjer je nezadovoljan Tzuze umljena zla cielo se socijaistič’ ro i an irhističko pitanje svadja i često puta dade se navesti o lističkih i drugih pogubnih nać socija­ na inje „kruha"; i ne bude Ii biedin pu' mao kruha, socijalizam i Spas je jedino u odredbama krš­ ćanske pravde i kršćanske ljubavi. Sveti Otac v e ć vodi katoličke učenjake 5 riešenju ovog mučnog pitanja ; i .povje­ rili se družtvo sv. Otcu, spasit će se, kao kad no je slušalo Inocenta III. i nje­ gove nasliednike. anarkizjiri samo će dalje kročiti. T o je pitanje ruha i to samo kruha! Djelo * ;laa sv. Antuna dolazi dakle u dobar čas P o v ie s t kruha sv . Antuna K ao što već rekosmo, začetak je ove ustanove u Italiji. Drevni ljetopisi Padovanski pripoviedaju nam veoma potresan dogadjaj, koji nam to dokazuje. Malo godina iza svečeve smrti, dječak Tomica u dobi od kojih 20 mjeseci, čiji su roditelji stanovali blizu crkve blaženoga Antuna, ostavljen je neo­ prezno kod punog viedra vode. K ad se ie majka kući povratila, opazi na svo, užas, kako iz vode vire dječje noge, dočiin je glava u vodu utonula. Nesretna majka izvukla ga je mrtva i hladna, udarivši u grozan jauk, na što se tamo sletio cieli komšiluk. a medju ovima neki redovnici i crkveni radnici. Svi ovi gle- Medjutim uza ustanove, koje je stvorila nauka, niče jedna sasvim provi dencijalna, pa će moći blagotvorno djelovati u današnjim družtvenim pita­ njima, ustanova, koja odavna imade svoj zametak u Italiji i koju je oživila ponovno jedna žena u Francezkoj: . K r u h n a im e » i r u m a k i «v. t o n * o d l 'a d o v c * . An­ Misao vjere jedne siromašne i skromne žene postala je dakle u kratko vrieme ustanovom javne pripomoći Zaista da tu vidimo prst B ožji! �Нг. i. Sveti Anto. dajuć, kako je diete nemilo poginulo, žalili su samo ožalošćenu i razplakanu majku, nu ona obrativši se k blaženomu Antunu, puna vjere u njegove zasluge, zavapila je njegovu pomoć, te sretno nadahnuta zavjetova se, da će siroma­ sima podieliti toliko žita, koliko je težko njezino diete, ako g a samo blaženi Antun uzkrisi. Molba ožalošćene majke bje odmah usliŠena. Tom ica došav k životu, razklopi oči i pruži ručice prama majci, koja je bila izvan sebe od radosti, kao i na veliko čudo svih okolo stojećih. Z a ovaj se je dogadjaj na daleko pročulo, te su mnogi sliedili prirr ove pobožne žene, te su iskali milosti od Svetog dobročinca, dieleći kruh za njegovu ljubav njegovim s'romasima. Ovaj je običaj prešat iz Italije u Francezku i u druge krajeve, 1 ka te je čak u liturgiju uvedena mo pod rubrikom' „ В е n e d i c t i o ,id p o n d u s p u e r i " , kojom su naime n ditelji zazi­ vali blagoslov s neba na svoju djecu, poklanjajuć za ljubav Svečevu toliko žita, koliko je diete težilo. Promisao Božji htio je medjutim, da se pobožnost prama sv. Antunu pro­ širi dalje, imenito u Francezkoj, gdje je postigla najveći uspjeh. Nu najprije da pogledamo u čem se sastoji ova pobožna i čovjekoljubiva ustanova. S to je kruh av. Antuna? „ S l a v n i S v . A n t u n e, a k o m i iz p r o s i š o v u m i l o s t ( d u š e v n u i l i v r e m e n i t u ) , o b e ć a j e m ti t o ­ l i k o k r u h a z a s ir o m a h e " . Napiše se ovaka molba na komadić papira i turi u škrabicu do oltara ili kipa sv. Antuna, koja je za to postav­ Str. 13. ljena. Zatim treba upraviti Svetcu toplu molitvu. K ad si postigao zatraženu milost, tada valja metnuti u drugu škrabicu primjerenu svotu novaca, koja je od prilike jednaka kruhu, što si za poklon obećao. E vo , ovo se zove • „ D j e l o k r u h a sv. A n t u n a od P a d o v e " . T k o je ustanovio kruh za siro m ah e ? Pobožna gospodja Luisa Bouffier u Tulonu došla je na misao, te obeća sv. Antunu kruha za siromahe u zahvalnost, što je postigla posebnu milost. Ovako evo ona pripovieda o tome u pismu ćastnom otcu Kapucinu (Marija — An’tfl, ju je za obaviest molio. T u l o n , 18. studenog 1892. Mi ngB ćastni O tče! V i /elita znati, kako je postala pol žnost nama sv. Antunu kod nas u T11I ma. Poput svih djela Gospodnjih, ona seflHe čedno i bez ikakove buke razvila !uš pred četiri godine nisam ni zna! za pobožnost prama sv. Antonu, osim što sam onako obćcnito čula, da se molitvom upravljenom ovome Svetcu nadju izgubljene stvari. Jednoga jutra dogodi se, te nisam mogla otvoriti vrata svoje radnje, je r su neki proval nici noćju pokvarili bravu. Dozovem bravara, nu ovaj se cieli sat uzalud mučio, te mi napokon izjavi, da mu dozvolim, da pozovne jo š jednog druga, kako bi srušili vrata. Dozvolim m u ; mi u isti čas po Božjem nadahnuću sune mi misao, da se molitvom obratim sv. Antunu, obećavši kruha za siromahe, ne b i li on pomogao, da se vrata otvore, a da ju ljudi ne u zrno raj u porušiti. Kad su se dva radnika povratila, kažem im : slušajte, molim vas, obećala sam sv. �St/ 14. iti Sveti Anto. Antunu kruha za siromahe, kad bi se vrata mogla otvoriti bez drugog posla'; pokušajte još jedanput ključevim a, možda će Svetac pomoći. Ljudi pristauu i gle prvim ključem otvori se brava takom lakoćom, kao da nije ništa ni bilo. Suvišno bi bilo opisivati, kako su se začudili prisutnici. O d onoga dana mnoge moje prijateljice i znanice povjerite su Svetcu svoje jade, a obećajući kruha za siromahe, te smo sve iznenadjene postignutim milostima. Medju inim jedna se je obvezala, da ćc davati r kig kruha svaki dan preko cieloga svoga života, ako Svetac skine sa mile joj jedne osobe manu, koja ju je ž*il preko 23 godine. T u je milos'- izprosila i mane je sasvime ponesta a. U znak zahvalnosti moja prijateljica kupila mi je i poklonila mali kip s\ Antu a. ie pošto nisam imala drugog mjes' iostavila sam g a u jednu polul im r , 'iliicu za dućanom. I bi li vjerovali, н, pošt. otčc, ova je sobica danomi .«■ puna svieta, koji se tu toplo moli. N e no da se moli, već m ogla bi kazati, te iz­ gleda kao da je sviet zato plaćen, da preporuča i proširuje ovu pobožnost. T u možete vidjeti vojnika, častnika, mornaru, koji prvo nego će na put mole se i obećaju Svetcu kruha, da ih na putu š titi; vidjet ćc te majku, kako se moli za ozdravljenje djeteta, ili za dobar uspjeh sinovljevih izpita; nać ćete cielu obitelj, kako se moli za obra ćenje drage im osobe, koja na sin rt odbija svećenika; vidjet ćete službenika bez mjesta, radnicu bez p o sla; i sve ove prošnje prati obećanje kruha budu li uslišene. O h, Častni otčc. da vam priobćim malu viest milosti, koje se da­ nomice primaju (poklem sc prije prim­ i ljene milosti ne daju)«. Znajte, da je z a ­ dnji mjesec metnuto u škrabicu 539 fra nka, s čime je kupljeno 1300 klg bieloga kruha za siromahe. Svaki dan stižu poštanske pošiljke uz žive zahvale Svetcu: iz L io na, Nizze, Valenzc, Grcnobla, Montpelliera, Marseille te mnogobrojnih drugih mjesta. Č ak je jedan zapovjednik u ekspediciji D abom cya poslao sa sam oga ratišta 40 franaka. Trebalo bi izpisati ciele svezke, da se popišu sve postignute duševne i vremenite milosti.« U drugome pismu, upravljenom •vkejim prijateljicama, ista je osoba i — ' •' I Tulon, 2. veljače 1893. ihie moje prijateljice! Nak< to je častni otac MarijaAn ol danio u tuložkom »N ali O п и п ’ T j e d n i k u « moje pismo, stiže шЈ ■ nn množtvo pisama i poštan­ skih pnuiljaka sa svih strana svieta. 'h nevjerni svietu, gledaj čudesa Pro­ vidnosti! K ako se je Ona uviek služila i služi sićušnim stvarima za izvršenje svojih d jela! Sveti Čudotvorac za po­ stignute milosti u god. 1892. pribavio nam je 5943, što je jednako I 3783 klg bieloga kruha, što smo razdielili iztncdju staraca siromaha i druge sirotinje u gradu i okolici; a rekli bi, da ćc na­ stala godina 1893. biti sretnija, je r je u samom mjesecu siečnju sabrano 1072 f r , što je jednako 2680 k lg kruha. N ajviše nas pak tješi posebni značaj poniznosti, što resi djelo sv. Antuna, čim se napokon odlikuju o va djela G o ­ spodnja.« Slicdećim pismom javlja gospodja Bonfficr otcu Marija-Antunu, kako po. �Вг. i. Sveti Anto. božno djelo napreduje koli moralno toli materijalno. U T u l o n u , 28— 5 - 93 »Mnogo ćastni otče! Oh, kad bi mogli doći sprovesti u TuIonu nekoliko s a ti! Koliko bi vam divota pripoviedala o našem S v e tc u ! Obećanjem kruha za siromahe, dobije se što se hoće. K a d bi se ova pobažnost razširila po svim našim mjestima, scjenim, da bi to spasilo Francezku. Hoćete li vjerovati? Mjesec travanj donio nam je za primljene milosti 2085 frOvaj će mjesec, ako ne više, a ono bar jednaku svotu donieti. O divno gledati u dušama niobužljenu ljubav prama siromasima!« Blagotvorno ovo ijjeis danomice je napredovalo, tako te e spomen ma gospodja opet pisala : «u a^jesr lipnju i srpnju g. 1894. pokloni z; v.dnosti dostigoŠe svotu od 900a tr. 1 svaki mjesec, a u kolovozu nadmaši e ro,ooofr. Nemojmo medjutim zaboratlti da je djelo ovako uznapredovalo, jer su utjecale i molitve naših dragih siro­ maha. Gdje se god ustanovi djelo kruha, a bez podpore molitve siromaha, ono Str. 15. je dakle, da se sv. Antun dostoji sve više uslišati ponizne i tužne, što se više k njemu uzdižu česte i vruće molitve. U ostalom treba iz taknuti, da velika obećanja, samo zato što su velika, ne diraju u Svetčevo srce. U škrabici pro­ šnja našli smo molba još neuslišanih, u kojima se obećavalo 10,000, 20,000, pa čak i 50,000 fr. Pravo je, da dar bude primjeran imetku molitelja, nu kolikoća Božjih milosti ne mjeri se težinom zlata. A k o žar vjere podupre malenkost obe­ ćanja, sveti Antun uviek naknadi kako valja. Kruh s v . A n tun a u Francezkoj •■ r. je rečeno o Tulonu, može se dan 13 kazati o svim francezkim gra­ d cem ^ u Parizu postoji ova čudo­ tvorna iva. U najsiromašnijim рге djelima gra Ja podignu oltare u čast sv. \ntun čamo neprestano hrle po b o ž n n чЈЈ prose milosti. U utorak, danu posv :enu Svetcu, čitaju se tamo sv. mh' Nema sumnje, da ovaj pokret ne malaksati, nego da će svejednako napredovati odgovarajuc potrebama to­ likih duša, koje traže od Boga pomoć. Vjernici hrleći mnogobrojni k Svetčevom oltaru, poklanjajući u zahvalnost primljenih milosti kruha za siromahe, osim što vrše djela vjere i štovanja prama Bogu, izvršuju ujedno dužnost ljubavi prama Bogu, izvršuju ujedno dužnost ljubavi prama bližnjemu, sa2ivajuć tako na svoju rodbinu i prijatelje najizvrstniji blagoslov s neba. će donositi slab plod. D a pobožnici dobiju traženu mi­ lost, pozovu se siromasi, kojima sc kruh dieli, da tri puta na dan izmole je d a n O tć e n a š , Z d r a v o M a r i j u i s l a v a O t e u sa zapjevom : ' S v e t i A n t u n c, I s u s o v p r i j a t e l j u , moli z a n a s « Nema sumnje, da ove molbe K ruh sv . Antuna u Italiji. siromaha doprinose, te Svetac tolike A k o ova pobožnost cvate u Francezkoj, milosti izprosi. Iivo kako ovo naše ma­ Belgiji, Španiji i kod svih drugih kato­ leno djelo napreduje. Godine 1892, ličkih naroda, pa čak i tamo u dalekoj Kanadi, proširuje se ona i po Italiji: unišlo je 6000 franaka; god. I893. u Milanu, Turinu, Genovi, Napulju, 39,000 ; god. 1894- cielih loo.ooo. Jasno �Str. 16. Kako se iože poboljšati aadanje stanje ljudskoga družtva. Вг. j. Kimu, V eroni, Mletcima, Padovi. Ne na srcu sirotinja, pokazuje samo da je uzela maha u ovim većim gradovim a, nego ju možemo naći tako djer u mnogim manjim mjestima. Eno veledušje i prama onima, koji nisu doistojni veće milosti, samo da utiša bol i otare suzu gladnom čeljadetu. Antiu štovatelju! E v o ti krasne maleni L o b i sabrao je u 7 mjeseci 516 9 lira; Urbin u 10 mjeseci 1 3 7 7 ; i tako bi mogli redom nabrajati sve ta Ujanske gradove. K o lik e milosti dieli sv. Antun po raznim krajevim a, dosta je čitati mjesečnik, što izlazi u Padovi (II santo dei miracoli), da se upravo jo š veće sgode, da obećanjem kruha za siromahe, zadobiješ milost, što ju želiš, a kad јц dobiješ, da dadeš. T o je pobožnost, koju je dragi B og napram svomu Ugodniku u ne­ vjerno naše doba u svietu pobudio. snebivaš od čuda. Sveti Antun, komu je K ako se može poboljšali -тДапје stanje ljud­ skoga druži Presvietli gospodin imo-ka*olički nadbiskup i metropolita lavo- . i, dr. Josip Bilczewski, izdao prošle izme jednu znamenitu pastirsku pos icu, u kojoj g ovori o današnjem težkont i ne­ voljnom položaju ljudskoga druživ na drnži\ m polju dužni u najbližoj huc oati niti. T o je »nacrt za кг šćai 11-g. cdni pokret«. Sestnaest sred stav d .ta vjerske i ćudoredne, a dielom <ic svjetske naravi, navode sc 1 osobito potrebna i shodna, da sv poboljša družtveno stanje. sredstvima, kojim a bi se ovaj položaj m ogao poboljšati. U toj se poslanici i T e m e l j i t o u čen je kate najprije iztražuju uzroci sadašnjega družk i z m a , Žalostiti znak vremena jest tvenog vrenja i biće-socijalizm a; zatim pomanjkanje jasnih vjerskih načela, a se obširno navade i razjašnjuju kršćan stoga i pomanjkanje čvrsta značaja i sko-socijalna načela. Nauka o družtvu, o sdušnosti. Poznavanje katoličkih načela državnoj vlasti, o vlastničtvu, o slobodi ne stoji samo na istoj visini sa svje­ predstavljena je ovdje u svjetlu kršćan­ tovnim obrazovanjem. Iz toga proizlazi skoga shvaćanja. Poslanica govori takao najveća dužnost sadašnjosti, da se kodjer o vriednosti i zaštiti zanata, o katekizam, ovaj najsigurniji vodja na pomaganju samom sebi, o stališkim udru­ polju socijalne pravednosti, proučaje. gam a i o sudjelovanju radnika pri rieT akodjer i sveta poslanstva za različite Šenju socialnoga pitanja. đružtvene slojeve jesu osobito prikladna, Od osobite je važnosti četvrti od­ da katolički duh ožive, sjek o ve poslanice, koja obsižc 91 stra­ 2. Primanje svetih sa nicu. U ovom e dielu navodi visoki cr­ m e n a t a . Z a ojačanjc značaja i savjesti, kveni dostojanstvenik sve ono, što smo za svladanje strasti a razvitak krieposti �Вг. Kako se može poboljšati sadanje stanje ljudskoga družtva. Str 17. potrebita su još i vrhunaravna sredstva, takova su u prvom redu sakramenat po­ kore i sv. pričesti. 3. Z a š t i t a ć u d o r e d n o s t i . T reba sasvim odstraniti prljave kazalištne predstave, bezsramne karte-dopisnice i pogubne novine. Samo na taj način moči će se mladež,' ćudoredno i fizično zdrava, za velike socialne ideale oduševiti i za pristojni rad osposobiti. 4. G r a d j e n j e c r k a v a , o t v o ­ renje novih župa i podizanje č u v a l i š t a z a d j e c u. T reba vjerskim potrebama koliko je moguće više udo­ voljiti, da se tim načinom izvršivanje vjerskih dužnosti što više ola1 Blagotvorna i uspješna djelatnost d je­ čjih čuvališta može se iz izkustva i od­ više jasno dokazati. 5. Z a d r u g e s v . J / i n k a . O ve zadruge podižu poirtvovn st i ć su nebrojene biede i nevolje tjads eblažile. 6. M a r i j i n a k o n g r e g a c i j a . U prijašnje vrieme bile su Mariji) -■ kon­ gregacije vrlo obljubljene i razširene, pa bi i sada trebalo, da se iste za raz­ ličite stališe osnuju. L jubav napram BI. Dj. Mariji i zazivanje iste odgojiti će iste čvrstoga značaja; ljude, koji će im ati jasna na iskrenom i dubokom uvjerenju oslanjajuća se načela i koji će im ati odvažnost, da ovo nutarnje osvje­ dočenje javno i djelotvorno pokažu; ljude, koji ne će biti samo na oči i imenom katolici, nego kojima će ka tolička vjera i izvršivanje vjerskih dužnosti biti izvor muževnih djela i požrtvovnosti. 7. T r e ć i r e d s v . F r a n j e . Ovaj red znači upravo boj protiva glavnim manama našega vremena : protiva samo­ ljublju, protiva prekomjernoj težnji za zemaljskim dobrima i nasladama i piotiva preziranju svake vlasti. 8. B r a t o v š t i n a k l a n j a n j a presv. o lt a r sk o m sakramentu. Socijalno značenje svete eukaristije do voljno je poznato, a od Leon a ХШ . osobito iztaknuto. 9. „ D r u Ž t v o s v e t e o b i t e l j i " . Cilj ove vjerske udruge jest uzpostavlje­ nje obiteljskoga života po uzoru svete obitelji u Nazaretu. Svaka kršćanska obitelj trebala bi da pristupi ovome pobožnome družtvu. 10. N e d j e l j n i p o č i n a k . Putem 'dl . viđvstva mora se nastojati da se u svi. ranama rada i obrta svečani dani mi loČinkom posvetiti, i da se rad na anc samo na najnuždnije sluč leve og: miči. . S l a l i Š k e u d r u g e . O ve se nioi u b iti za pravednost zakono­ davstva - podupirati i štititi obrazo vanje jbožnost i socialno usposobljenje raJećih stališa. 12. R a d n i č k i s t a n o v i . Bri­ nuti se za dobre i jeftine radničke sta­ nove, jest jedna socialna dužnost, koja se ne smije zanemariti. 13. P u č k e č i t a o n i c e . T reba dobre pučke knjižnice osnovati i pod stalni nadzor staviti. V e ć postojeći pučki časopisi i novine moraju se tako po­ boljšati i voditi, da se u njima zaista puk za dobre gradjane odgaja, puk, koji pozna svoja prava a i svoje dužnosti. 14. P r e d u j m o v n e b l a g a j n e . Ogromnu prednost imadu predujmovne štedione, blagajne (sustav Raiffeisen). O vakove bi trebale u svakom većem selu zajedno s jednim gospodarskim �Itr I. Pijo X. i III. red. Str. i a. družtvom i s jednom kršćanskom trg o ­ trgove i pri tom vinom osnovati. 15. Prištednja vrieme novac. i [6 P o d u k a u p r a v u. U svakom novaca v r e m e n a . Svadbe neka se slave sa svom ćednošću i to uviek u roditeljskoj kući, a samo onda, kada to nije moguće mogu se proslaviti u prostorijama kr­ šćanskih kuća ili u kojoj kršćanskoj gostioni, ali nikada u krčmama. Nije pristojno bez velike potrebe pohađjati vrieme gubiti, je r je selu treba za puk, a u gradovim a za radnike podignuti jedan bezplatni bureau za pođuku u pravu. Plemenite rieči nadbiskupove završuju s motivom: „ 0 premilostivo Srce Isusovo u presv. oltarskom sakramentu, smiluj nam se, usliši nas!". Pijo X. i III. red. Piše f r л I ' VHjev. Još dok bijaše u Trevisu, piše jedan mletački Franjevac, sveti sc O tac uvrsti u serafinsku vojsku kao trt čoredac, ši­ mlekc patrijarka objelodanio još god. 1 9 0 1 ,1 mskome listu * L a D i fe s a « . Okružnit protkana lijepim mislima reći treći red koliko izin jgj0 prostih vjernika, toliko izmegju svećanstv ltađa poslije postade biskupom u Me tu vi, u više navrataja živo priporuci t red, tako da veći dio m lagjega svećenstva jo š iz sjemenišnih klupa, slijede«.: sto parna svoga pastira, pripasa se pašom asiškoga siromaha. U Mlecima se svi mi jo š dobro sjećamo njegove gorlji­ vosti i poduzetnosti, kojom, kao mle­ tački patrijarka, živo nastojaše uzmnoŽiti broj naših trećoredaca. U mnogo prigoda patrijarka-trećak očito pokaza, koliko mu na srcu stoji napredak i pro­ cvat našega trećega reda. a n:’ to I« p preporuka za naš treći red. a m m zato, da ću ugoditi či­ tate 1 ii r i Perivoja«, ako je donesem Iz svega onoga dade se sigurno zaključiti, da ćemo u papi Piju X . imati brižna oca i pokrovitelja u svim potre­ bama našega poslanstva na dobrobit naroda, kao Što smo g a imali u blago­ pokojnomu papi L avu XIII. Sjajan dokaz za to imademo u nje­ govoj pastirskoj okružnici, što ju je kao ovdje na 1 vatskome prijevodu, Sv 'Jtac L a v X I I I , pisao je sa­ ti 1' uji papa, svojim pismom od 17 rujna god. 1882., kada se je slavila sedma stogodišnjica pOrogjenja sv. Franje asiš­ koga, toplim je riečima uznosio veliko vjersko i društveno poslanstvo, što ga je obavio treći franjevački red i tom prilikom toplo priporučio njegovo ra širenje Duh sv. Franje bijaše donio spasonosan preokret u općoj vjerskoj mlohavosti i posvemašnjoj pokvarenosti dvanaestoga v ije k a; duh njegova pra­ vila bit će spasonosni i sigurni lijek i današnjemu zlu. Jer, govori sv. otac u spomenutome pismu, kako duh bistveno kršćanski sv. Franje prilagogjuje se čudnovato po­ trebama svih vremena i svih krajeva, ne može ac niti iz daleka posumnjati �Ur I. P'jo X. i III red. Str. iy da njegova pravila nijesu u veliko ko­ po evangjeoskome trapljenju, što mnogi risna i za naše doba. Još više pak, ako smatraju najtežim i nepod nosivim te­ promislimo, da su ta vremena megju- retom. Vezani vezom bratske sloge ljudi sobno veoma slična. Ljubav, kako i onda, će se uzajamno ljubiti i u siromahu i u mnogim dušama sveosve ohladnila, bjedniku gledat će sliku Isusa. — Osim vršenje kršćanskih dužnosti silno opalo, toga kršćanski duh donosi sobom sa­ jer se ili ne poznadu ili zanemaruju. O bi­ vjesnu poslušnoj zakonitoj vlasti, pošti­ čaji i težnje današnjega vijeka skoro vanje svačijega prava, a takovo razpopotpuno odgovaraju onima Franjinih loženje duhova jest opet najizvrsnije vremena: mnogi troše svoj vijek tra­ re d s tv o , da se iskorijeni svaki nered, žeći zemaljskih udobnosti, putenih na­ nasilje, nepravde, pobune, mržnja izslada, izmoždeni u sjaju prosiplju svoje, medju društvenih staleža, što su sve hlcpc za tugjim. proglas uju u vas g las glavni pokretači i ujedno oružje S o c i ­ sveopće bratinstvo, ali samo u riječi, j a l i z m a . N a zadnje divno će se rije rijetko kada i u djelu, je r sebičonst je šiti ono teško pitanje, što silno muči na prvom e mjestu a prava ljubav ■ IV- tia vladi, kako pravedno urediti prama slabim i potrebnim svaki, danom Ou :e izmepju bogatih i siromašnih, opada. ako adi uvjere, da siromaštvo u Za onih vremena rar iovrsno albi- sebi ni podlost ni sramota, da bo­ da bude Ijubezan i darežljiv geško krivovjerstvo, bunttii proti Crkvi, gataš гл a omsli iStrpljiv i radiš a a da ni u isto vrijeme dok je rušilo d iltvcni p o red ak , utiraše put neke vr j«t! n: . gi nijesu stvoreni za minSoci a l i z m u . Isto tako dai. л javljaju ljl\ * e> ska dobra, da prvi ustrpljizagovaratelji i širitelji N a c :ir a l i z :na, vošcu ^ragi darežljivošću mora utirali koji okorjelo zabacuju svaki prv'lnh cr­ sebi put u nebo. S ovih razloga mi odavna u velike kvenoj vlasti, pa malo po maio dosljednu napredujući ne štede ni gragjansku želimo, da svak po svojim silama na vlast, zagovarajući nasilje i prevrat, nje­ stoji slijediti sv. Franju od Asisa. U tu svrhu, kako smo u prošlosti uvijek imali guju misao o porušenju vlasirštva, po vlagjuju strastima proletarijata, drmaju na srcu treći red sv. Franje, tako sada temeljima svakoga dobro uregjena ži­ se poslužujemo ovom prilikom, da ponukujeino vjernike, neka im nc bude vota, bilo obiteljskoga ili gragjanskoga. teško upisati se u ovu svetu Kristovu Usred tolikih i tako velikih zala, vi vidite, Časna braćo, kako se ne m a­ vojsku. I ako je treći red, hvala Bogu, u lena nada spasenja može polagati sasvim našemu gradu silno raširen, ipak da opravdano u Franjevačko pravilo, samo osokolimo dobre mletćane da poprime da mu se pribavi prvašnja gorljivost. — K ad ono procvati, procvast će lako sveto pravilo, držat će razni govornici vjera, bogoljubnost i svaka kršćanska u nekim crkvama govore, da vas bolje krjepost, umanjit će se ncumjerna po­ s njim upoznadu. Zato molim gospodu Župnike, da živo potaknu svoje vjernike, hlepa za zemaljskim uživanjima i ne će da b: prisustvovali ovim vjerskim razsc više mrzjeti obuzdava nje nižih strasti �Str. 20. govorim a, da se odazovem o pozivu lir. i. San djeteta. tako mnogobrojn vrhovno ga pastira. A ovo vam jo š dragovoljnije pre­ poručujem , jer zgodno odgovara onome, š t o sam vam u prijašnjim svojim pis­ mima naglašivao . učimo i nastojmo upo­ znati Isusa K rista, da g a budemo sli­ jedili, d a š e uvrstimo u vojsku, koja seje digla na psovku, nepristojno g ovorenje i obešćašćivanje blagdana. Izmedju sveiaca, koji se nastojahu upriličiti Isusu Spasitelju, odskače čudnovato sveti Franjo od Asisa, ko prava slika i pri­ lika Isusa K rista u svakom e pogledu : kod poroda u Betlehemu, pri radnji u Nazaretu, pri propovijedanju u P a1 pri smrti na G olgoti. A k o Ijupoia ove slike zapaljuje ljude a razveseljuje angjele, Franjevački trećo n d ac, obeća­ vajući svečano, da će vazda posvuda vojevati pod Isusovim bariikem dušno vršiti njegove zapoviedi, bit jak i hrabar apoštol, koji će rušiti ne samu ono zlo, na koje se danas tužimo, nego sve ono, što bi m oglo uvrijediti d rag og a spasitelja. U vrstite se dakle, priljubljeni, u treći red, pa dok vas materijalizam poput divljega napadača poplavljuje, nasljedovanje će nas Kristovo oslobo­ diti od njegova g osp od stv a; dok se psovke dižu, da nad našim glavama гаsrgjeno nebo naoblače, molitve poniznih pokornika razvedrit će g a milostiva za nas; dok se u nečistoći guši obitelj a kuži društvo, čistoća će milostiva spasiti i jednu i drugo. A k o se demagogija, gazeći svako sveto načelo, digne da otme posluh vla­ dama, vršenje božjih i crkvenih zapo - ijedi, kako to od nas zahtijeva treći nodignut će društveni poredak, ргсzdravu politiku, obuzdati vlade i u ki nost, m kome duhu oživjeti bogoljubi blagostanje privatno i javno u i’Sjskoi ie mirluhu čistoće i svetinje! Iz г aćkoga Patrijarkata 15. svibnja 1901. T Josip kard. Sarto, jiatrijarka. San djeteta. Spjevao l i u d i m i г Ш CRUCK SAl.Urt. U mrzlom krilu vedre noći, K o ljudski život sahne cvieće, Sa loga čedo diglo oči, I diljem neba motri svieće. Što angjeli ih pale ko za šalu Po ugladjenom. plavetnom kristalu. O , ne zna diete suza šta je , I tajna bolja srca sjetna; U njeg’vom oku milo sjaje T e k svježast majska, proijet cvjetna, P a mirna srca žuri u nebesa, U zlatne niti zvjezdanoga kriesa . 2 a zvjezdom zvjezda naglo niče, I sferska diše harmonija, Pa kao šapat drevne priče U sladki sanak čedo njija, I mekim velom zastire mu lice, 1 nježnom rukom sklapa trepavice, �Вг. !. Okružnica. Stf. 21. — — Sve mukom muči: čedo snije: Ko^teŽka ploča žežen-zlata Sred gladkih sfera nebesnijeh O tvorite se rajska vrata, A zrakom zamnie himna bogodana, K o pjesma nimfe Širom oceana. Pa ko što snena magla tanka N a toploj sunca gine tr&ci. I dječinjega tako sanka, K o zvjezde nesta za o b laci, Kad težko drvo pritisnu mu pleći, I Kerubove zagrmiše rieči. U njeg’vom tieln žila svaka Sa svetog zvuka zadrhtala, K o mjesečeva rosna traka N a površini od opala, A doslie toli tiho srce malo, Sad s tajne želje življe zakucalo. — U mrzlom krilu vedre noći, K o ljudski život sahne cvieće ; Sa loga Čedo diglo oči 1 diljem neba motri sviećc I čini mu se, da i one priete : B ez križa ne ćeš u nebesa, diete. - U nakrst drvo-znak sramote! N a pragu rajskoj bijesnu slavi, O, htjedne Г čedo tiekom žića i Irižara čvrsto koracati, ч borbe i dobića Na u čut'će poklik v r a ti': • Ko Вб т pravednost j e tvoja, Unidji, si ii carstvo pokoja*. A Kerub-čudo od ljepote N a pleća čedu isto s'avi, I grmnu cikom, ncbulLimv triesa: Rez križa ne ćeš, tilnlu, .1 nebesa« Ч OKRUŽNICA. Po naredbi preĆ generalove kurije mora ovo vcdodržavničtvo svake g poslati točno izviešće na istu o djelo vanju našega reda u duhovnoj pastvi ; zato se oviem naredjuje svima župni­ cima Franjevačkoga R eda u vrhb. nad­ biskupiji i banjalučkoj biskupiji, da do 15. siečnja 1904. ovamo pošalju izv i­ ešće koliko je u njihovoj župi kroz g- >9° 31. kršteni, 2. vjenčani, 3. izpovidjeni, 4. pričešćeni, 5. providjeni sa sakramentima umi­ rućih, 6. pokopani, 7. koliko je propovjedi i katekeza ajčeno u crkvi ? Koliko ima kat. djece u ško­ dila gdje su katehizirali i koliko sati kroz g. 1903. ? 9. K oliko tičnoj župi ? 10. Koliko liko ih je god. lje no ? koliko držano ? 11. Ima li ima duša kat. u do­ ima trećoredaca i ko­ 1903. u III. red prim skupština trećoredskih u župi jo š koja pobožna zadruga 1 12. Je li bio koji slučaj obraćenja na katoiiČtvo s druge vjeroiz po vješti ? S a r a j e v o , 23. prosinca 1903. F ra D a n i c i Ba n, �Str. 22. Br. i Vicutnik. V i e s t n i k. ( Odlazak Njeg. Preuzvilenosti g. bar ona Appcla.i N jeg. Prcu zvišen ost mnogogodišnji poglavar naših pokrajina g . general barun J. A p pel dne 7. pr. mj. oprostio se sa svim korporacijam glavnog grada Sarajeva. U ime kato­ ličke deputacije i sveukupnog svećen­ stva svjetovnog i redovničkog zaželio ie o praštaj ućem se poglavaru Presv. g. nadbiskup, da se dugo nanosi najvišeg odlikovanja i spokojno provede dane zaslužnog m ira! Njeg. Preuzvišenost ostavi!л je S a ­ rajevo 8. рг. mj. da se trojno nastani u Peču. (D olazak Njeg. P rtv* oiženosti P o ­ glavara zem lje) N jeg. Prca2viSr :fit g. Preuzviš. poglavara. U ime m nogo­ brojne katol. deputacije pozdravio g a j c Presv. g. nadbiskup dobrodošlicom. [Previlnje odlikovanje.) Kolike sim­ patije goji Nj. Veličanstvo Franjo Josip I., naš premilo'stivi car, prama franjevcima, dokazom je i najnovije od­ likovanje bivšega našega provincijala, a sadanjega bihaćkoga župnika, m. p, o. f r a A u g u s t i n a Ć c n g i ć a , kojemu za njegovu brigu, pažnju i nastojanje n i^ fjd ka provincije te za njegovo uspj djelovanje na kulturno vjer­ skom j podieli nedavno red željezne U ime katoličke deputacije d oče­ kali su na kolodvoru N jeg. Preuzviše­ nost Presvietl. g. nadbiskup i mnogoštovani o. Provincijal. N ovi naš poglavar krune Ili. vpena. T o je priznanje od strane K j \ dićanstva obradovalo cielu pro “Iju cieli red. Odlikovanomu naš b i.1I11 i od naše strane najsrda­ čnije naž< estitke. jj' ine družio сл gradnju nove ori-, jiv. Ante u Sarajevu.) K a ko smo objavili družtvo ovo živo je počela raditi. O dbor je već razaslao na na sve župske urede po Bosni pozive i nuždne upute za sabiranje darova i milodara. Dne 20. рг. mj održana je odborska sjednica pod predsjedanjem mnogopošt. o. pro­ vincijala Dr. F ra Daniela Bana, te se odbor svojski brine, da se družtvo na sve strane Što više razgrani i moli sve štovatelje velikog čudotvorca, da mu na ruku idju u preplemenitom ovom poduzeću. кгјерка je zdravlja. B o g g a pokriepio, te sretno i dično upravljao našom d o ­ movinom. D obro nam došao! brži pomoćnik u ljudskim nevoljam, neće ih se zaboravit. Dne 22. u I2 */j s. bilo je primanje korporacija u residenciji — konaku — (B ožičn i blagdani.) Uzvišene, uviek mile, nježne i vesele božične blagdane barun A lb ori novi poglavar jomi zapovjednik naših pokrajin, , s .10 je, kako je objavljeno 2 1. p». mj sretno i slavno u glavni grad Sarajevo. Od Broda do Sarajeva po svim stanicam željezničkim svečano je dočeki­ van i pozdravljan od naroda i svećenstva Po sebi se razumije d a je пај sjajniji doček bio u glavnom gradu, koj je svog davnog začasnog gradjanina, u svečanom ruhu najsrdačnije prirnio. V eliki svetac Božji i čudesno naj­ �Br. I. Viestnik. sprovelo je i katoličko Sarajevo sretno i zadovoljno. U svim crkvam služene su polnoćnice, i orilo s e: slava Bogu na visini, a mir ljudem dobre v o lje !“ U stolnoj je crkvi prvi dan svečanu misu služio i propovied rekao Presvietl. g. nad­ biskup. Pravovjernici su u sve dane na punjali crkve. U zavodim čč. sestara priredilo se uobičajenih lijepih dječinjih zabava, koje su godile i odraslim, a nježnoj ml a­ dosti uz veselo razdraganjc doniele i liepe božične darove. Sretna nam u Isusu bila i nova god in a! (Izbor ttovog trećoredskog odbor' Sarajevo.) O d kolike je važnoalJ III. Red sv. Franje serafmskng za obnovu i preporod ljudstva u đul u evangjeoskom o tom bi bilo suvisu raspravljati • dosta je spomenuti, da s i III. ed sv. 0 . 1‘apc od njegova po anV ve do sada svima katolicima naj, jpl nebro­ jeno puta preporučili. Do.-ta je spo­ menuti, da je jedan izmedju ne »većih Papa i najvećih umova bi. usp. L a v ХШ . koji je svojim dubokim umom najdublje pronikao, najbolje proučio i poznavao težkc i ljute rane modernoga družtva, kao otac i učitelj crkve K ristove, sv o ­ jim mnogobrojnim okružnicama na sv. biskupe katoličke crkve preporučio III. Red Franjevački kao najbolje i naj­ uspješnije sredstvo za potpuno izcieljenje sadašnje pokvarenosti i posvemašnje p o ­ boljšanje i ozdravljenje težkih socijalnih prilika. Z a to su bosanski franjevci, da svoj dobri narod, ko ga su kroz vje­ kove, vodeći neprestano težkc i naj teže borbe, sačuvali u živoj i djelatnoj vjeri K tistovo j, — sačuvaju od zabluda Str. 23, koje su već počele strnjiti našom do­ movinom. — počeli medju istim širiti i zavoditi tu spasonosnu zadrugu — III. Red. T aj cilj imali su franjevci pred očima, kada su pred više godina u srcu Bosne, u njenom glavnom gradu barajevn zaveli III Red. K ad a se III. Red u nekom mjestu razgrani, onda on, kao i svako ino društvo, bira sebi ravnajući odbor, koji se po propisima R eda ima svake treće godine novim izborima obnoviti. Sara­ jevski trećoredci birali su prvi put takov odbor dne 1. srpnja 1893., a predzadnji " • t i . stud. g . 1900. Za to se m a­ nu god. 1903. odbor obnoviti, što je činjeno dne 27. prosinca 1903, i Tovincijalnoj u Sarajevu pod u residi. predsjed.: je n 0. direktora trećoredaca. Izbor javljen je sljedećim redom : Г). ekt [■ poslie raznih predvieć inja sa * - UK na izbornicima, razloživ u kratko -nost III. Reda i dužnost po­ jedi č anova, preporuči prisutnim izbornicima, da biraju sam o one trećoredce, koji će marljivo i požrtvovno raditi za razširenje III. Reda u Sara jevu. N a to izbornici, zazvavši pobož­ nom molitvom pomoć Duha Svetoga, pris'.upiŠe k izboru i za buduće trogodište bi jednoglasno izabran sliedeći o d b o r: za pred s jed n ic u : gdja. Frieda Lchrm ann; za n j e z i n e z a m j e n i c e : gdja. Ana Raguz i gdja- Иопа Cse f. falvany ; z a s a v j etni ce : gdja Jelena R agu z, gdja, Mara Perković, gdja. Ivana Gašic : za z a s v j e t n i k e : veleć. g. Marko T vrtković tajnik �Str. 24. Viestnik. nadbiskupov, veleć. g. Mato Momčinović, gradski kapelan i kateheta, g. Venceslav Suchomehl; za b o l n ič a r e : gdjica. A n a Domazetović, gdja. Ivka T rbara, gdja. Ivka Cerevisz, g. Petar V u k o v ić ; 2a u č i t e l j e no v a k a : g . L u ka Javor, gdjica A n a Dom a­ zetović. gdjica Franjka R u ckert; za s a k r is t a n a : g. Josip Gagula j z a nakit oltara kodm jesečnih skupština: gdjica. Franjka Ruckert. Izbornu skupštinu počastio je sv posjetom preč. o provincijal Tlj- Đaniel Ran, te je tom prilikom prisutne trećo redce obdario raznim devodjonalijama, što ih je bi. usp. L e o n X iI l. blagoslovu*, a on ih je sobom prošlog ljeta ' Rim a donio. T o je trećoredce izvan; Ino o b ­ radovalo ; ta im ati u žase m a i najmanji spomen, blagoslovljen svetom desnicom velikana Pape, veselilo bi srce vakog dobrog katolika, a kako ne trećoredca, koji zna, da je veliki L a v XIII. bio ne samo najveći trećoredac, nego najveći širitelj, zagovornik i dobročinitelj III. Reda svjetovnjega. Skupština je završena sa , T e Deiim«, i molitvom zahvalnicom. Bilo sve na veću slavu B ožju ! (Lična viest) MnogopoŠt. o. F ra Augustin Zubac, provincijal hercego­ vački bio je 28. рг. mj. u Sarajevu, da pozdravi novog poglavara naših pokrajina. {Pedesetgodiinjica proglašenja bezg rid n o g začeća 1) 1. djevice M a rije) O v e godine 8. prosinca navršuje se pe­ deset godina odkako je člankom vjere proglašeno, da je bi. djevica Marija bez istočnog grieha začeta. Svuda, po svekolikom katoličkom svictu taj će se dogadjaj svečano pro­ slaviti. U Ri mu je već davno ustanov ljen glavni odbor, koji u ime sv. oca Pape ima brigu, da se svečanost što dostojnije obavi, koli u vječnom gradu, toli po cielom katoličtvu. Eezgriešno začeće BI. D jevice M a­ rije najveća je dika i ponos ser a finskog R eda je r su baš franjevački velikani kroz vjekove najviše branili i zagovarali ovu istinu katoličke vjere. Uprav se sada radi, da se proglasi svecem dubokoumni saŽki bogoslov Ivan Duns Škot, koj najslavnije dokazivao ovu istinu. Redu oga, da baš franjevački R e d gleda 1 čnije se pometi ovom zgo ­ dom, ka« slavi uspomena proglašenja po v l a s t e M a r i j i jedinoj od sveg roda jaiLk ig ndieljene. U to ime vr­ bovi 1 MaijeSina R eda franjevačkoga preč. o. general u Rimu izdao je dne R sinca рг. god. i razposlao na sve •Franjevce p o svietu okružnicu, tako da Se što dostojnije proslavi pedesetgodišnjica velikog Marijina slavlja. Medju ostalim pozivlje i preporu­ čuje da se : a) izvjesti što je 111. djevica Marija svojim zagovorom iz prosila blagodatih u mjestim gd je franjevci dje­ luju ; U) da se zabilježe predaje o što­ vanju Marijinu i njezinim svetištim a; c) bratovštine u Njezinu čast zaved en e; d) Čudesna obraćenja Njezinim zago vo ­ rom proizvedena. Preporučuje nadalje, da se sastave pjesme narodnim jezikom u čast bezgriešno začete i u R im p o ­ šalju, tako isto i slike štampaju okru­ žene sa svecim iz R eda serafinskog koji su osobito slavili Mariju, kao sv. �Vieatnik. Franjo, sv. A n to, sv. Bonaventura, sv. Ludvig, sv. Bernardin i dr., uz kratki opis iz njihova života. D a sc drže devetnice pred svetkovinu bczgriešnog začeda o ve godine. N apokon da učeća se mladež franjevačka proslavi godinu jubilarnu svečanim akademijam u ovu svrhu. Mi se nadamo, da de oduševljeno poslušati ovaj poziv vrhovnog franje­ vačko g starješine svi sinovi i kćeri sv. Franje i po našim Hrvatskim krajevima, te uzmognu i naše starješine podičif se svojim izvještajim u R im N a srce oso bito stavljam o Trećoredcima, da se odu ševe za ovo slavlje Marijino i g a pod vodstvom svojih upravitelja ргоnesu po našim krajevima Slava bezgricšno začetoj Mariji! (Sveti otac protektor fr a n i ’alkoq Reda.) Svaki Red im a u Ri svoga protektora (zaštitnika) I. obično jedan od kardinala. I franjevački Red po svojoj upravi treba da ima jednog tak ovog od kardinala. T ako je to i valo do p. sv. oca L a v a XIII. da je obično bio jedan od kardinala. Nu L a v XIII. primi sam na se protektorat. Sad eto sliedeći primjer svoga velikoga predšastnika i Pio X . htijući odlikovati franjevački R ed , preuzeo je na se p ro te ­ ktorat. U pismu tim povodom upra vljenom na preć. v ačko g v e li: Pokle od Nas Protektora je sliedeći u tomu o. Generala franje­ ste ponizno zamolili Reda, ugodno Nam uzvišenog nam pred- šastnika, da Sami preuzmemo službu Protektora vašega Reda, želeći kako bi svi sinovi sv. Franje AsiŠkog tačnim obsluŽiva njem uprave sebi C rkvi iz pro­ sili sve nebeske blagodati Tom zgodom ujedno sv. otac u znak osobite svoje blagonaklonosti na­ pi am franjevačkom Redu daje o. gene­ ralu svim franjevcima te sinovim i kćerim trećeg R eda kao i njihovim rođjncima apostolski blagoslov, ovlašćujuć provincijale, mjestne starješine i upravitelje II. i III. Reda, da im ga mogu podicliti. Uzimajuć ovu očinsku milost Sv. O tca na preugodno znanje, u znak naše djetinje zahvalnosti molimo se Žarko za život i zdravlje Njegovo. B og g a uzdržao kriepka i blaženim učinio na zemlji i n-predao g a u ruke neprijatelja Nje•vjh i ■ ^ncijđliita franjevac.) Mladi mi­ lanska čnik dr. Eđuaid Gcmelli, koji je do i 1 pripadao socijalističkoj stranci i bio jeo id njezinih uplivnih vodja, OS' do je ^oju obitelj i povukao se u fra’ ačl, amostan u Rezzatu. On je ovih dar iovršio svoju vojničku službu, Le je^T'Kldeljima rekao, da putuje u P a vi: j posjete nekim drugovima. A li i.ad su roditelji doznali istinu, pošli su u samo.-tan, da traže svoga sina. On je došao k njima odjeven kao fratar. Otac je Gemelli.i nagovarao, da ostavi samo­ stan, ali kad su sve njegove molbe os­ tale bezuspješne, sgrabio je sina i po­ kušao, da g a silom odvede. Izmedju njih razvila se ljuta borba, kojoj su nadošli franjevci učinili kraj. D r. Gcmclli je u listu »Osservatore Cattolico« opisao potanko, kako je došao do namisli, da ostavi sviet i da se povuče u samostan. N jega je, po njegovu kazivanju, uvje­ rilo čitanje bogoslovnih djela, da je ovaj sviet varav i da Čovjek nalazi najbolju utjehu u mirnom samostanskom životu. Govori se, da će Gemelliev otac pod- �Str 3f‘ Viestnik. n ieti sudu molbu, da se njegov sin silom izvede iz samostana. A li to će ići vrlo težko, jer je Gemelli punoljetan, a i to se mora uzeti u obzir, da kad koja nekriva punoljetna osoba stupi u samostan, svjetska vlast više nema prava, da ju povlači natrag bez uzroka. T ako je bilo i sa sv. Franjom, koga je otac htio da sudbeno dovede svojoj kući, nu sudci mu odvratiše, da više nemaju nad njim vlasti, kad se je posvetio redovničkom životu. T a k o će biti i s Gemelliem, uztraje li samo u svom zvanju. (Redovnici raznih redova.) Skorih dana izdao je jedan Isusovac statistiku redovnika pojedinih katoličkih x t& \ iz koje vadimo sliedeće: Franjevaca (manje braće) 'м » 16.745 Isusovaca 15.000 Kapucina q .oc* j Benedlktinaca 5.000 Dom inikanaca 4.OOO Trapista 4.000 Lazarista 3.3OO Augustinaca •>.000 Karmelitanaca i .pao Konventualaca 1.500. Franjevaca dakle najviše. Ako ovim a pridružite kapucine i konventualce, to će biti preko 27.000 redovnika, koji pripadaju prvom u redu sv . Franje. Osim to ga ako se svemu tomu priloži broj redovnika, §to pripadaju kongre­ gacijam a manje poznatim, im at ćemo oko 100.000 redovnika, a d a pri tome ne ubrajamo ženske redove i kongre­ gacije. {Društvo vanjskih m isija i] Prošle je godine ovo družtvo po najnovijem računu postiglo veom a krasnih uspjeha. Krstilo je 34-577 odraslih, a 133-934 nejačadi; u školama je podučavalo Hr. i. 187.760 učenika; u sirotištima je hra­ nilo 20.1 14 siromašadi; podielilo razne službe vjeroviestnicima, kojih je 1.263 pod upravom 35 biskupa, kako se dakle krasno širi Isusova vjera medju poga­ nima, dok je izmoždeni evropejac mrzi i odbacuje! Italija. {Kanonizacije u X IX . vieku.) Zanimivo je sbilja pogledati ovu statis­ tiku. U prošlom stoljeću 8 1 redovnik bi proglašen svetim ; od ovih pripada franjevačkomu redu 2 1 svetac. Ostali su drugih redova : 3 augustijanca, i do­ minikanac, I kapucin i t. d. Osim toga proglašen je svetim 21 svjetovnik. Od n т’ т8 pripada trečemu redu sv. Franje. čajem istoga vieka bi od sv. Stasite« tvrđjeno 290 kongregacija. — demija н spomen bi. Ivana Ouns ~£', a Duboko umni bogoslov are <eg ka iz franjevačkog Reda, Ivan Dur Škot koj je najslavnije vojev za ivlasticu bezgrješnog začeća BI. Dj Marije, predmetom je svake godi ijice njegove smrti, koja pada na ti. ш ј. studenog, slavlja u franjevačkim bogoslovnim učilištima. T ako su i prošle godine priredjIvane m noge akademije u njegovu slavu. U medjunarodnom franjevačkom učilištu u Rimu navlastito se to od nekoliko godina čini. Dne 8, studenog pr. g , u prisutnosti mnogih odličnjaka, iz medju kojih desio se i prcsvietli o. Šimun Milinović nadbiskup Barski, držana je u spomenutom uči­ lištu sjajna akademija sa obilnim i razno­ likim rasporedom u kojem bijahu zastu­ pani jezici raznih narodnosti kao : tali­ janski, francuzki, španjolski, engleski, njemački pa i naš hrvatski. Govorilo se, pjevalo i sviralo u slavu franjevačkog velikana, ugodno zadovoljstvo odličnog �Br i Vicstnik. slušateljstva. Povodom petdesetgodiš njice bezgrješnog začeća BI. Dj. Marije zgoda je, da veliki učenjak franjevački zasja i u većem sjaju. N ade je, da baš ovaj put dobije krunu slavlja proglasiv ga za ugoduika B ožjeg u cijeloj kato ličkoj Crkvi. Danas je naime držan b l a ž e n i m , a misli se proglasiti ga s v e t i m . Usporio B o g taj č as! B elg ija , f Glavna skupština fra nj. Irećoredaca.) U nedelju 26. srpnja ob državala se je glavna skupština Lelgijanskih trcćorcdaca. I ako nije bilo baš najpovoljnije vrieme, broj se zato nije ni inalo umanjio: u jutro bo to ga dana oko 1200 trećoiedaca punih vjere i samozataje našlo se sakupljeno - s.oicdvoru. Lokerenu, odakle se li epa po­ vorka s muzikom uputi pr ma franje­ vačkoj crkvi, koja je biL krasno za ovu prigodu urešena. Svetćanu misu Isluži ni. p . o. provincijal belgijski, e oči­ tovao bogoljubnomu mnoz u, 1 рге svietli biskup Stillemans, koji se je bio zaustavio u svom biskupskom gradu radi zadušnica za velikoga papu L.1..1 ХШ., nije zaboravio svoga obećanja, te da će prisustvovati popoldnevnoj sjed­ nici i očitovati svoju veliku ljubav, što je goji prema trećemu redu. Prigodno je slovo rekao opat T e inermanski, vikar u Lokerenu. Naglasiv sućutnim riečima smrt L a v a Х Ш ., stade opisivati dužnosti trećoredaca. Iza mise svi trećoredci svetČano obnoviše svoje zavjete, Što je bilo veom a ganutljivo gledati. Iza tri sata po podne dodje po zadatoj rieči i presvictli biskup iz Gen ta: okružuju g a gradjanske i crkvene vlasti iz Lokerena i mnogi govornici. On ot­ vori sjednicu. Gosp. Thuzsbaert, na­ čelnik lokerenski i gorljivi trećoredac, Str. J7 uze prvi rieČ, kojom izkazuje svoju oda­ nost prania presv. biskupu i pozdravlja pridošle trećoredce. Sretnim se cieni, da ih vidi u onako licpom broju u gradu, komu načelni kuje, jer da tako daju sva­ komu dobar primjer. Napokon i on kao trećoredac pozivlje skupštinare u boj proti zlu. Pa kad oduševljeno uzkliknu: »Sve na veću čast i slavu Božju ! svi povladjivahu načelniku kao pravomu kršćaninu i Čestitomu trećoredcu. Gosp. Nobels iz Saint-Nicolas opisa stanje trećega reda н Belgiji, iz čega sc vidi njegov polagan, ali siguran na­ predak. Na koncu pozva trećoredce, da Ф иус pod zaštitu Gospe »dobroga sa*a htijiić tako oživotvoriti zadnju želju I XIII. Gosp 'innaert, urednik lista »Gazett van liiielt- hvali biskupa Stillc mai »A' je L a v XIII., — kaže go­ vor — л, zvan papom trećega reda, pre' ■ ti! Jllemans je u svakoj prigodi dokaza ■ da zaslužuje naslov biskupa tr- -ga reda*. On nazrieva u trećem redu moguće sredstvo, mogući liek proti socijalizmu, te pozivlje ljude da se upišu u taj red. Pozivajući u treći red mladež, navadja im mnoga slavna imena trećo­ redaca. N a svršetku se presv. biskup zahvali na dočeku, te je — veli — za­ dovoljan, što sc je odazvao tako licp broj 1 što je došlo toliko mladeži, i podicli svima sv. blagoslov. I tako je i ovaj put Belgija po svjedočila, i ako ima u njoj dosti onih, što su ustali proti Gospodinu i Kristu njegovu, goji vrstnih katolika trećoredaca, koji se ne srame ni pred kim javno i očito izpoviedati svoju ljubav i odanost prama Isusovoj vjeri. �Str. 28. Hr. I. Viestnik. Fraticezka. Dok sam vjerovala u B o g a . . . Francezki list L a C r o i x d u I’ a s d e - C a l a i s donosi ovaj isti­ niti d ogad jaj: Jedan radnik, odan pijanstvu i svakoj nepodobStini, razvijao na večer u jednoj krčmi drugovima svoje socijalističke na­ zore : D ali s Gospodom I D ali s oružnicima I Dali sa svećenicima! E j, svećenici I mrsio radnik. Л ne znaš ti. da moja žena prvih dana našega braka bijaše zabila u glavu postiti sva­ k o g a petka i svaki dan prisustvovati m isi! Ma je Ii m oguće? Ž iva istina, i to jo j dugo potraja. Jedva jo j izhih iz glavu . . . K a d se nakon pijanke vraćar iataa, opazi pred kućom neobičnu vi . Jzmedju svjetine svjetlucale j oružničke bajonete. U dje u ki?6i A u kući žena i troje djece mrtvo. Žena mu ostavila ovo pismo , »Dok sam vjerovala u B oga, smogoh toliko snage, da podnosim svoju nesreću i bied u ; ali sada, kada sam po naputku svoga muža postala sdvojnom , beztiožnom, ne ću da moja djeca budu nesretna zajedno sa mnom. Umirem s njima«. v i e k u « . K n jiga je vriedna svake pa­ žnje, a osobito su zanitnive viesti o englezkim katolicima. Učena će Čovjeka veom a zanimati Danginovo psiholožko proučavanje o glasovitim oksfordskim učenjacima W er­ gu, Spenceru, Faberu i tolikim pro te­ stantima, koji mučeni težkom morom sumnje, posvetiše se dugotrajnomu i bezpristranomu proučavanju istine. A pri tome moradoše pogaziti toliko ljud­ skih obzira, zabaciti toliko predsuda, što im bijaše ulio odgoj, prilike, ambienat. Pa kad podleguše sjaju istine, prig r ’riše je bez ikakova straha, priznadoše 1tu katoHđma, ne obaziruć se pri lecsi: težke gubitke, što ih sobom donoil 'h ovo obraćenje I postavši privrženi itoličkih istina, siupiše o t­ voreno n.i ji iprište, junački se boreći za stva K a je II. Bože, razlika izmedju englezk k lika pri koncu X V III. i sada na osvit X X . v ie k a ! Osamljeni i skoro iV u! ja n i u protestantskom moru, imali 400 svećenika, 4 vikarijata, a njih oko 1 50001 A sada »papista« je E nglez kako svaki drugi, istih domovinskih os­ jećaja, istih prava ! Nema uglednije obi­ telji, a da nije u njoj jedan ili više obra­ ćenika. 41 katolik sjedi u parlamentu kao zastupnik, a izmedju ministara vazda postati je jedan od njihovih N a milijune ih je. Kardinal je V au gan tvrdio, da se svake godine dogodi preko боо obraćenja i to iz najuglednijih obitelji! E n g le zk a . (Katolici u E ngleskoj) Francezki pisac Thurean-Dangin, član francezke akademije, izdao j e tu skoro drugi svezak evoga velikoga djela »O svetoj s tv a r i! In d ija. (T r eć i red.) I u dalekoj Indiji cvate treći Franjevački R ed. Od dne 10— 12 studenoga pr. g. obdržavana preporodu je Eto dokle može dovesti zao muž svoju ženu. N ije li dakle istinita ona Duha s v eto g a: zao ?« »Sa zlim ćeš D aj, Bože, svoj blagoslov i nadalje katoličkom u X IX . sveobća skupština trećoredac^ ц �Br. i. Allahabadu na kojoj su biskupa, jedan biskup i iz Indije, u svemu 34 osobe i 102 od svjetovnjaka., Viestnik. bili d va nad­ više vjernika od svećenstva medju oviini posljednjim! iztaknuo se je skoro o b ra­ đeni Rancis Shiam Sinlia iz Тегроге. K ina. (Franjevci u K in i) U ovo zadnje vrieme katoličanstvo u dalekoj Kini veoma liepo napreduje. Zadnji ne­ miri, što bijahu ozbiljno zaprietili obstanku katoličkoga vjeroviestničtva, bi­ jahu dokinuti mirom, što se je utvrdio medju evropejskim velevlastima i Kinom, Iz medju ostalih katoličkih vjerovjestničtva, najljepše napreduju one, što au pod vodstvom franjevaca. U ovo vrieme od spomenutoga rmrs isepo ko raknušc napried. Mnoge njihove crkve, što ih Bokseri bijahu 91 iSili, opet se podigoše ; škole, što ih o to doba za tvorilo, opet se otvoriše, a >гојг I ongregacije, razpršene prigod *m tank.i, opet se sastadoše. Mnogi od ka* tekumena, jo š dobro neutviJienih u vjeri, koji za buna bijahu prevjerii;, vratiše se katoličkoj crkvi. A li daleko ih više novih pridolazi. Sada je devet vikarijata pod fra­ njevačkom upravom. Franjevaca je cvropejskili 93, a kincžkih 67. Po zadnjoj statistici u tim vikarijatima ima 82.979 kršćana, a 14.984 katekumena. Kršteno bi 2650 odraslih, a i [.826 djece. Od ovih kupilo se 734, a 1363 odgojiše vjeroviestnici. U katoličkim školama ima sada 4676 djece. Liep doduše i utjcšljiv napredak, koji bjelodano svjedoči za požrtvovan rad i zauzetnost naše braće. Str. 29. K N JIŽ E V N O S T . Slaveni i Pape. Napisao Dr. Ivan Marković. Preveo s talijanskoga o. Petar P erkofić, franjevac. Dio I. Zagreb. T isak Dioničke tiskare, 1903. Ciena broširanomu djelu K . 4.30. O vo krasno, velikim marom sa­ stavljeno djelo prevriednoga brata na­ šega, razdieljeno je na XIII. poglavlja. I. pogl. sadržaje »Pogled na iskonsku povjest S la ve n a; II. i III. pogl. govori o obraćenju Slavena; IV . i V . gl. o Cirilu i M etodu; V I. gl, o crkvenoj jerarhiji u R u sk o j; VII. gl. o vlasti sv. P etra u Isukrstovoj crkvi i liturgijskim ‘■ sJcimknjigama ; VIII. gl. o razkolu u R l. IX. gl. o razsulu razkola; X . i X I. gi. agoslovnom pitanju; XII. gl. n uspj« grčkoga »pravoslavlja« ineiflu S la vn im a, osobito u Rusiji, a na, *n 1. ХШ . razlaže; Kako po;m. određenje Rusije njeni spisatelji. Sami ov; naslovi pokazuju, od kolike je v r 1os ti ova knjiga, koja je i u ianom svietu pobudila toliki interes. Zahvalni smo učenomu i dragomu našemu bratu i za ovu krasnu radnju, a dao Bog, da ih mnogo jo š takovih u najboljem zdravlju izdadc! I. Prof. G. G elcich: F r a T o m m a s o I l l i r i c o d e t t o d a Osi i no. Appunti biografico-critici. Spalato 1903. Tipografi a sociale spalatina. K o je i što je bio taj fra Tom a »Illirucus« ? Ovo će se pitanje za cijelo samo po sebi nametnuti više no jednome od naših čitatelja, jer ime je tekar po­ znato. I na to pitanje dobit će odgovor u ovoj velikim marom i trudom napi­ �Str. 30. Viestnik. sanoj knjižici marljivoga poslanika, g. prof. Gjelčića, koji g a je nastojao upopuniti koliko mu to samo bijaše moguće. Izmedju junačkih borilaca, koji se perom i riječju od važno op riješe Luterovoj laži-reformaciji, ili bolje revoluciji, ubraja se punim pravom i naš fra Tom a. Početkom petnaestoga vijeka ime se o vo g a junačkoga i sv eto g a propovjed­ nika pronosilo svom južnom Evropom . K o uski prijatelj i pouzdanik L a va X ., Adnjana Ш . i Klem enta V I. obavljao je teške zadaće, povjerene mu od K r i­ stovih namjesnika. Gdje i kada se je rodio? Što je sve uradio, kada je umro ? N a ov 1 tanja nastojao je odgovoriti g . profesor u ovoj knjižici, koliko su mu to historički na žalost škrti p o d atd dopuštali: Rodjen u našoj Dalmaciji a. odgojen u Italiji, propoviedao je p< sv n : užnoj Evropi i u narodu, a osobito > Fran­ cuskoj, ostavio najljepših uspon cna, jer je bio sa svake strane sp rtm a i.: učen, gorljiv, svet, a ne manjkalo mu ni 1 desa. N a putu za sv. zemlju zaustavi se u Zadru, a odavle doplovi u Du brovnik. Senat g a liepo primi, bogato g a opremi za daljnji put a narod sa­ hrani blagu uspomenu na njegov sveti život, apoštolsku rieč i nekoja čudesa. Iz Dubrovnika zaplovi put sv. zemlje, odakle piša dubrovčanima nekoliko p i­ sama. Iz Palestine vrati se u Italiju, cla nastavi svoje apoštolsko djelovanje. Umre u velikoj starosti u Me 11ton u, gdje g a i danas ko blažena časte. Knjižica je napisana lijepo, ugodno se Čita a ne fali jo j dokaza ni kritike. Ja ću valjda, na temelju ove knjižice, drugi put opširnije upoznati čitatelje Perivoja« s našim zemljakom, a za sade jč toplo pmporučam onima, te su vješti ta lija n s k o m e je z ik u . F ra I v Š a M ij o v. 2. Prof. Calisto T adin: D ott. A Tresich Pavicicb, studio critico sul drama »Fi ni š Re ip u bl ic a e* . U našoj mladoj književnosti dobro je poznato ime van red no darovitoga i izobraženoga književnika Antuna TresićPavičića. M a kako mislili i sudili o ra­ znim njegovim književnim djelima, jedno je ipak istina, pa će mu je i najljući pr itivnlk, ako mu je do istine, morati ti: T resić je stvorio tako uspjelih i liuj -teari, da mu je ime već za uviek osignr 11 po vješti hrvatske književ­ nosti, i ' megju prvih naših pobor­ nika. 'Jego megju svih njegovih radnja пиа ili toliko — svakako prvo mjestu г imlje njegova krasno zami­ šljena : divno izvedena drama »Finiš Reipublicae«. O toj se radnji u nas m nogo pisalo рго i contra, a da ni ne spominjem njezinu po vješt prije tiska, što nam je sasvim razumljivo, ako po­ mislimo na naš rastro vani književni svijet. Izmegju onih, koji su potpuno shvatili Tresi će vu radnju i ujedno osje­ tili svu ljepotu njegove uspjele drame, mogu punim pravom ubrojiti i svoga vrijednoga kolegu, fra K a lista Tadin a. On je o Tresićevoj drami napisao tali­ janskim jezikom ovu brošuricu, i to bi­ ranom, lijepom talijaiištinom, što je svakako hvale vrijedno, neka se i tugjin upozna s boljim proizvodim a naše knji­ ževnosti. U brošuri se doduše ne iznosi B o g zna kakovih novih vidika, bolje osvijetljenih strana, je r smo o tome već �Br. i. Viestnik. čitali, i to iscrpivih prikaza po našim domaćim listovima, poimence od Stje­ pana Miletića i Jakova Čuke, ali se sva­ kako mora ipak pohvaliti mar i trud našega mladoga pisca. Zato njegovu stvarcu toplo priporučam svim ljubite­ ljima lijepoga štiva. F ra 1 v š a M ij o v. Str. 31. U svakoj se vašoj potrebi utecite sv. Anti, bi. dj. Mariji i presv. Srcu Isusovu, pak ćete se uvjeriti, da ćete uviek biti uslišani!“ Z a d a r , 1903. P. S. Zah valne priznanice sv . Antuna Pad. S veti Anto pom aže ! Nazad nekoliko dana spopade me iznenada veoma opasna bolest. U po četku držah, da je sitnica i časovita nu kad uvidjeh, da je bolest jako po­ gibeljna i da sveudilj traje, obuze me strah te stanem ozbiljnije misliti. Buđuć da se bolesti u onaj čas nije doskočiti, upotrebih moje običajno i svakdanje sredstvo. U tekao se naime sv. Anti, b i dj. Mariji i presv. Srcu Isusovu. Uzđajuć se ćvssito, da 1 me pomoći, kako su me dosele p ga!i. nicsam se ni u ovoj prigi di jm vario. Bolest, i ako opasna, do malo prcstadc. Štovani čitatelji »Scraf. Perivoja!« Kreševo, koncem studenoga 1903. »Moj sin bolovao od padavice. Nu kad sam se utekla sv. Anti i za po­ moć g a zaprosila, na veliko inoje v e ­ selje pod puno ozdravi. L . G. , Sarajevo, 1903. mjeseca studenoga Moj muž J. S., nije se htio kroz 20 '?<•dina izooviedati. Medjutim ja sa svo\ ’3rkama neprestano sam molila sv. A o da mi na pravi put obrati muža. Z ч т sretna, što vam ovaj put mogr i t i : moj muž se, Bogu hval pob izpovjedio i pričestio, i počt posv jrugčije sada o sv. vjer misliti Oi-o čudesno duševno ozdrav­ ljenje želi 1 da oglasite 11 »Serafiuskom РепрЛи.« N. N. S A D R Ž A J . Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. — Bogoštovlje, vjera i Crkva. — Sveti Anto. — K ako se može poboljšati sadanje stanje ljudskoga druitva. — Pijo X . 1 III. Red. — San djeteta. — Okružnica. — Viestnik. — Poziv na predplatu za godinu 1904 �Poziv na pr e dp la iu za god. 1904. P rom otrim o li ozbiljno razvitak vjerskih pitanja u pojedinim današnjim državama, morat ćemo priznati, da katolička vjera u mnogo čem trpi gubitak. R e k ' bi, d a j e Gospodin B o g u svojoj nedokučivoj mudrosti pripustio svojim protivntcim, neka izkale sav svoj gnjev proti njegovoj zaručnici, da sc svim svojim nedopuSćaenim sredstvima obore na sve njezine svetinje, a to On čini u toj na­ mjeri, da na koncu konca pokaže njihovu nemoć i da crkva iz to ga boja izadje slavodobitna te nad svojim protivnicima razvije svoj božanski barjak, kojega sva otonska sila ne može nikada razdrieti, je r ga čvrsto u svojoj desnici drži pobjeđitelj svieta i pakla — sam Isus Krist. V e ć iz izkustva znademo, d a je nebrojeno puta katolička crkva iza takovih bojeva jo š više učvrstila svoj korien u svietu, a svoje grane još. dalje proširila, je r se bori za B oga, a uz koga je Bog, tko može odnieti pobjedu nad njim? N eka odmetnici navješćuju boj proti Bogu, neka gaze njegove svetinje, neka progone svećenike i redovnike, neka i u poganskim zem­ ljama prieče katolička vjerovjestničtva, opet će na odlučnoj bitci ostati zastidjeni, opet će se jednom, pa bilo to m a kada, motati kucnuti u svoja grješna prsa, te otvoreno priznati, da nema sile, koja hi odoljela jakoj Božjoj desnici. T u svoju nenadkriljivu rrr ’ lhijć svietu na razne načine preko svoj’ih sluga. Nekima je dao d**, da se svo vatrenom rjećitošću, živim go­ vorom opiru napadajima na rve ono, što je sv 1 spasonosnog* drugima je p o ­ v jerio. da jo š i perom usta u na obranu svete 1 'spasonosne katoličke vjere koju je K rist ustanovio -vpjom krvlin zalio i р* o. Ovi odgovaraju svojo, dužnosti, kad se ujedinjoji oko katoličkih glasila, kuji su uztrajni borioc i prot protuvjerskim nasiljima, k .d od ’ oga im tla; dar obaraju sva kriva načela a u puku, željnu istine, šu e 1 ne kršćansml* tumače im vjerske istine T ih glasila ima već i kod as rvata prilično doet.. je r B og ne dopušća svojim protivnicima, da bez odpora vojuju proti njemu, govim slugama i svemu, što se odnosi na slavu njegovu i spas vjernika. U toj vojujućoj falangi zai.* ’ тг j mjesto i naš »SE R AFIN SK I P E ­ RIVOJ,« glasilo svih hrvatskih F ranjevaca, koji se uspješno bori za prava reda i katoličke vjere. V eć smo s mnogih strana dobili pohvalna priznanja, da smo ostali vjerni svomu programu i da sviestno odgovaram o svojoj dužnosti. T o je mnogim novim suradnicima podalo odlučne volje, da nam se pridruže u našem radu, da P e r iv o j što bujnije cvate i uspieva te donosi blagoslovljena ploda. T o i nas jo š bolje bodri u našoj težkoj zadaći, koju ćemo i dalje nastojati vjerno vršiti uz pripomoć naših prijatelja, kojima se na dasadašnjem radu od srca zahva ljujemo, a za daljnu im se pomoć toplo preporučamo. Ciena Perivoju ostaje i dalje posve umjerena samo 5 k ru n a , a sam o za siromašne trećoredce 3 krune. U kolo dakle, braćo! složno se dajmo na rad, da održimo sjajnu pobjedu, iza koje ćemo pobirati obilat plod. u l ic e , dne 20./XI. 1903. Fra flrkangj?o Brkouie, urednik i župnik. Uređjuje fra Arkangjeo Erković. Tiska Thier i Vojlt Sarajevu. �O Knjigotiskara Thiena i Voglera utemeljena, до јјд е 1883. Najstarija knjigotiskara i stereotipija u Bosni i Hercegovini, uredjena s najmodernijim pismenima, m ate­ ri] alem ' Prepora&'l«1 se za "чђс nabavljanje tiskanica za prečasne župne \ nadalje za tiskanje na, nakladr-h djela, tvenika, po­ sjetnica, zaj ifiaih vjenčam! kat ,ao i svih u tiskarsku ž-i^iki iiecajudil šh sa ukusnom izradbom. Na skla d u imademo er ieče tiskanice za župne urede: Krstni, vjenčani i umrli list] matica kriz­ manih, krštenih, vjenčanih, umrlih i o stanju duša; Protokol crkvenog računa i exihibita. Službenih kuverata sa natpisom1 Rimo-katolički župni ured u . . . ili Dekanski ure.d u .............................. uz jeftine ciene. Vanjske naručbe obavljaju se odmah. ooooo o �igrg irntuf.* N ajv eć a odlikovan ja: zem . juh. izložb a u P ragu 1891. Pnčai dip lo m a; h r t. š k o ls k a izložb a u Zagrebu 1801. I’aćostna plam a: zem . hug. izložba u l'lovdivu 1801. Zlatna državna kolajn a za Izložene orgulje na narodopianoi čeako-alovjenskoj zložhl u P ra g u 189П. p o ć a stn a diplom a I Spom on-kolajna. C. i kr. p o v la š te n a tv o rn ica za gradnju orgulja i harmonija Ivana Tueeka ■u. K u t n o j K o r i (Čteslia.) (O jB O V an a 1 8 6 0 .j | в и proizvadja i dobavlja orgulje ovih sustava uz je flin o ciene k a o i harm onija evropejskog i am erikan skog sustava. O b a v lja p o p ra v k e i p re g ra đ u je . C le n lk e o r g u l j a 1 h a rm o n i ja š a lje b a d a v a i fra n k o . U Hrvatskoj post«” u Sam oboru sa 25 tvornica o rg u lje : otlmi p Hreljinu . Л , K ukuljanovu „ J a k šiću ., j „ . „ < „ j St I : obavila viSe 'n ć ih рв^и ^tuflesser graditelj olia.« . ..»par za crkvena umjetnosl u St. Ulricli Grbden u Tirolskoj, Austrija posjednik papinskog castnog krsta рго Ecclesia et PonUfice. P r e p o r u č u j e e v o j e k l p o v o a v e t a o a i z d r v a i ftno b o j & d ia a iie : Visina n elm. sa zlatnim okrajkom sa zlatom tlamasirano 10П 12П ]#) Kili 170 70 HM) 186 1G8 200 kruna 06 JUG 174 281 262 Katalog i cienik za oltare i križne putove tezplatan. P r e p o r u k a . <KdjrSnjl n a d b isk u p sk i U rdinarijat V rhbo­ san sk i rudo poavied očavn , d a »tu V i za crk v e u Hoeni i Her­ c e g o v in i n a p ra v ili v ij e aJtura, k o ji o d g o v a ra ju i um jetnost i i c rk ven im propisom a u g led a teljih m o g u uzbu diti sv o o n i mi­ lin om p ob ožn o m isli i nježn e o se ća je. I’o tom *»e d n ieln z evriedlli. da hu dole preporučen i uvelim našem u »većenstvu. D ok Vam želim od b o g u u V ašem radu sv a k u p om oć usp jeli, o sta je m s odličn im pošto v a n jem Sot^ jiivo, 19. rujna 1901. t J o a ip S t a d l e r , nadluakap. Od stran o p rovin cjjalata b o sa n sk ih frain eT ara g o ro apo< � https://kolekcije.nub.ba/files/original/84310d32ca672e6460a2d10a8e0a9a66.pdf d3d2d94f7f4bf3c2390bc8eb6901c024 PDF Text Text вг 2 Г Visokom, mjer са -'jače 1904. God- xvm Franjevački ;unak — sv. F an Kapistra. K'iap v viek i u liv . Piše : f r a krka : g jc o IV . Istražitelj krivo vjerst .'a. Ivan je znao dobro, do kolii e ma­ terijalne propasti dovodi kršćanski sviet ta »židovska veresija«, zato je žestoko ustajao proti tim lieniin i pohlepnim »bankirima«, koji su se razmećali gad­ nim dohodcima, stečenim bez muke i rada; s koli je neumornom djelatošću radio, da obori njihov upliv i da odkrije njihove v a r k e ; koliko je puta tražio od vladara, da i2vrŠuju svoje stroge naredbe i zakone, što su ih iz­ dali proti židovskom guljenju; s kolikom je odvažnošću neprestano zahtievao, da se opozovu povlastice, što su im ih slaboća ili strah velik aši kojiput dopu­ sti!! I Izmedju hiljade dokaza imademo jedan u izvornoj spomenici, što se čuva rk v ic . u napn'jsku pismohrani1) Massaui ju je izdao na ictio.*) a E c o d i S. F r a n ­ c e ж- , skoro je donio točan njezin sauržaj, T o je naredba napuljske kraljice. Ivane II , izda ta n A versi 3- svibnja 1427., koja dopušća sv. Ivanu Kapistranu najveće vlasti, da može postupati proti Židovima i suzbijati njihovo lih­ varstvo. »Ivana II., kraljica napuljska . . . redovnomu i častnomu bratu Ivanu Kapistranu, članu reda manje braće obsiužitelja . . ., pozdrav i blagonaklonost. Skoro smo doznali, da se Židovi, koj'i borave u našoj kraljevini . . „ uztrajuć u svojoj tvrdoći srca i svojoj zloći, neprestano bave lihvarenjcm i da *; F. 246. Rep. Reg. Јоћ.лае II., n. 9 , 1686. ’) Vita di S. Giov. Cap., p. 60. 9) Broj lj., lip, 1886. �Str. 34. Franievački junak — sv. Ivan kapistran. 2. poČinjaju druga razna zločinstva, koja svakom izgovoru . . . Nalažemo napo­ im medjutim zabranjuju kanonički i cr­ kveni, carski, kraljevski i gradjanski kon glavnom sudiji naše napuljske kra­ ljevine ili njegovu namjestniku, podsu- zakoni i naredbe.« dijama, kapetanim a i drugim višim i nižim častnicima, ma koji bili njihovi »Takodjer smo dočuli, da se sada ustručavaju nositi znak T a u i druge znakove, po kojima se razpoznaju te koje moraju nositi na sebi . . . . Zato buduć hoćemo da uspješno bdijemo nad vršenjem pravice, te pouzdavajući se posve u vašu odanost i ljubav . . . кгјеpošću ovo ga pisma i našega sigurnoga znanja dajemo vam podpunu vlast i cielu moć, da možete u ime naše ustmeno ili pismeno ili po vašim zastn nicima izdavati naloge i propise svira Židovima bez razlike, Koji su u našoj kraljevini, kao i onima, što će se u bu­ duće tu naseliti, a to pori najstrožijlm kaznama i prietnjama, koje sr svide vašoj razboritosti. A k o se rotive vašim naredbama, odredjujemo da će ih odmah stići kazne, što su proti njima izdane te koje im imaju nametnuti bez milosrdja i oprosta svi naši sadašnji i budući činovnici i namjestnici. »Dalje, krjepošću ovoga pisma naredjujemo rečenim Židovima pod kaznom zaplienjenja svih njihovih pokretnih i nepokretnih dobara, a to bez ikakova pomilovanja, da odmah nama ili vašim povjerenicima predadu, čim to zatražite, sva njima u prilog izdata pisma, sve izvorne povlastice, što su im bile podicljene ili kažu, da su im ih podielili naši dične uspomene predšastnici ili naše Veličanstvo. > »T a pisma i te povlastice morat ćete poderati ili spaliti, uzprkos svakom običaju, svakoj izlici, svakoj iznimci i naslovi, službe ili njihova pravomoć, knezovima, vojvodama, markezima, gro­ fovima, barunima i sveučilištima naših država . . ., da vjerno i nepovrjedljivo obsluže ovu našu naredbu, te da uzrade, neka i druge točno i doslovno izponjuju naloge, što ih vi izdate, naredbe što ih vi riečju ili po svojim povjerenicima učinite . . . gr »Dano u A verzi dne 3. svibnja Gospodnje 1427 . . . .« Bt će se te naredbe mnogim našim Icima učiniti vrlo stroge i nasilne. N e treba medjutim zaborav­ ljati Ha -je Evropa u ono doba pro­ lazila kr krizu sličnu onoj, kroz koju mi lolazimo u ovo vrieme, 11 kojem ovska banka, slobodno zidarst\ 1 1 sveobći prevrat raznim sred­ stvim a dovode do obćega i jedinoga cilja: uništenja kršćanstva. Najprije su se katoličke narodnosti odlučno, Odvažno, zakonito branile proti naprednoj navali plemena, koje je bilo protivno njihovim probitcima njihovim težnjama, predajama i njihovoj vjeri. Židov za Ivana Kapistrana i njegova savremenika nije bio samo lihvar, to je bio prokleti potomak bogoubojica, koji je svojim svetogrdnim oskvrnjivanjem obnavljao i ovjekovječavao golgotsku dramu : on je bio sukrivac bez vjernik a, tajni neprijatelj svih otačbina, gdje je on bio samo stranac; bio je fanatički baštinik groznih praznonjerja, koji se je uviek mienjao kršćanskom krvlju, �Вг. 2. Franjevaki junak — sv. Ivan Kapistran. nasladjujuć se, kad bi ju proljevao u mračnim žrtvam a.1) Poviest, izdata na svjetlo strpljivmi i uČevnim iztraživanjima, svjedoči, uzprkos današnjim lažima, da je Kapistran imao pravo. BiČevati propelo na veliki petak, po blatu povlačiti svete ostanke (moći), oskrnjivati svete slike, kaljati sveto posudje, zlorabiti hoŠtije, izsmjehavati naše obrede i naša otajstva u soton­ skim orgijama : to je bila velika želja Židova u srednjem vieku. Nema nijednoga onovrem enoga kroničara, koji o tom ne navodi po koji primjer, pa ih nije potrebe ovdje nabrajati. T a k o su isto sigurna Izdajstva Židova u X IV . i X V . vieku kao i njihovi adnošaji sa stranci, ia. Nije takodjer sumnjt, da чј oui složno radili s kraljem 'ren' im i sultanom tuniskim da organizi urotu okuženih, da zatruju Izvore Le tim načinom posiju posvuda strah i prouz­ roče ono nemirno stanje, koje kašnje, god. 1793. urodilo prevratom. Tim e obiluju Činjenice,*) te sbilja ne vidimo, na koje se je razloge moglo osloniti, da se pobije vjerodostojnost pisama, što su ih muslimanski vladari upravljati na israelićane. Najvažnije od tih pisama, to jest izvorni prevod u francezkom jeziku, koji su potvrdili i pod pisali kraljevski pisari, čuva se u kartuzijanskoj riznici.*) A potvdjuju ga i drugi spomenici. •) Izp. djelo: Refutation Jf ta rtligien dts Jttifs et des Uun ritcs, koje je prevedeno i пл talijanski jesik. (Prelo, t pogr. Giachttli.). Ц) Rohrbicber: Hht. de t Eglist, liv. L. to kovi.1)« U v 1 ie našega svetca tužilo ih je rđjer da kradu kršćenu djecu, kojlu b i- 1 mržnje prama Isusu Kristu na najgr niji način mučili. Može se Šaliboiako dokazati, da to niesu Bile samo lažne glasine i nezaslužene o sv ad e ; mnoge su činjenice te vrste nepobitno dokazane. Židovi god. 1071. u Bloisu razpeše na križ jednoga dječaka, zatim g a baciše u rieku; god. 1114 . u Norwichu, u Englezkoj diete od dvanaest godina pretrpje od njih strašne muke; god. i i 79- jedno diete, koje crkva štuje pod imenom sv. Rikarda bje usmrćeno licem na Uzkrs ; god. 1 :8 1 . Židovi ubiše jo š jednoga dječaka, Radberta, nekoliko dana pred istu svetkovinu. I tako bi sve do u naše doba mogli nabrojiti bezbroj žrtava, što ih čfE . Drnroont: U Franct Juive, Ит. II, XXVIII. *) Archvts natioua1l/s. <11 Str. 35. • Pred nama je«, veli gosp. Rupert u svom djelu »Г E g l i s e e t l a S i n a g c g u e t , spomenica, koju su Marquar 1 Freher izvadili iz djela F a s t e s de B o h e r a e , Izkazu tih činjenica prilo­ ženo je pismo D e l e p r o s i s pape Ivana X X II. U tom listu, koje je pisano 1321., papa navodi izvješćaj, što mu g a je poslao Filip, vojvoda od Anjau-a, te u kom govori o raznim sredstvima, kojima se služe Židovi da naškode kršćanima i potruju ih. Tu se nalazi izvadak pisma, Što su gu francezki Židovi upravili na Saracene, gospodare iztoka i Palestine, tražeć od ualv, da medjusobno sklope prijateljski ugovc izvješćujuć ih o napisima uči­ njenim, se zatruju vodeni izvori i J, 427, n. 18. hc. I. �Str. 36. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. Rr. 2. Židovi počiniše najgroznijim načinom fcjličke vjere grčke tatarske izaslanike. God, na nevinoj kršćanskoj djeci, Ljetopisi j 1369. car Ivan Paloslog, vodjen Franjevfranjevaćkoga reda i život sv. Ivana J ciin a , dodje u R im da se podloži sv. Kapistrana zadržaju takodjer mnoge^ff Stolici. UpHvanjem Vilelm a K asalskoga Franjevci bijahu po trećiput pripravili primjere židovskoga zločinstva i krvosjedinjenje, koje se dovrši u Florenciji. ločtva; ali bi se to nabrajanje preveć BI. A lb ert Sarcijanski i njegova braća oduljilo, zato se zadovoljismo samo pratiše tamo cara i g rč k o g trijarku, nekim primjerima. koje su bili obratili. O ko god. 1439. Groza nas upravo, hvata kad sv. Ivan Kapistran bijaše išao na zavirimo u crkvene ljetopise te vidimo, koliko su puta ti od B og a odbačeni iztok i obratio zastupnike Arm enaca.1) ljudi na najbezbožniji način oskvrnili sv. oštije u svako doba i po svim pokrajinama, pa da se ne sgražaju nad tim zločinom naši čestiti Čitaoci, ne ćemo ni da navadjamo tih čin: Premda su se Židovi svagdje sliepo opirali opomenema našega svetca, ipak je njemu pošlo za ukom da ih mnogo obrati na katoličko vjeru. Taku je prije svoga polazka п N iačku javno o vjeri razpravljao s Gai ;lom, poglavicom rim ske sinagoge, kojega jasnoćom svojih dokaza 1 svojom velikom ljubavlju dovede, da j^rizna božanstvo Isusa Krista. Po primjeru svoga poglavara pokrsti se u isto vrieme četrdeset Židova.1) Kapistran nije bio samo strah krivovjerstva i bič judaizma, nego je i razkol morao pred njim nakloniti glavu. G od. 1438. sastade se crkveni sabor u Ferari, a nastavi u Florenciji. T u se je razpravljalo o pitanju, kako da se Grci povrate u jedinstvo kato­ ličke crkve. V e ć je dva puta iatoČni razkol nastojanjem Franjevaca ugušen. Gog. 1274. Ivana Parmski, Jeronim A skolski i Dalmatinac Bongrac na bon­ skom saboru prevedoše u krilo kato‘ Ј Krist. VareŠIci, gl. III. A ko su medjutim narodi, dugo odciepljeni od apoštolske stolice, opet prama njoj obraćali svoj poled, ako je sabor u Konstanciji stavio konac ma iztočnomu razkolu, kvasac neslug nije još bio utrnut u samom krilu ki skoga d ru štv a : dne 30. list. 1439 na tajnom sastanku u Balu izab aše novoga antipapu, F eliksa V. U t te? na okolnostima Franjevci m jjas lijin kazima posvjedočiše svoju odanost ] ima zakonitomu papi. Oni 9Vojim izgovorima uzdržaše narode u poslušnosti. Ivana Kapistrana napisa mnogo razprava, da pobije lažni sabor i obrani Eugena IV ., pravoga crkvenoga poglavara.1) Poslan kao papin povje­ renik u milanske krajeve oko god. 1440., predobi za Rim vojvodu Filipa Viscontia, koji je radi osobnih nesu­ glasica bio ustao proti Eugenu IV . Iz Milana otidje u Rurgundiju, gd je je vladao Filip Dobri. T u bi primljen ne više kao poslanik zem aljskoga vladara, već kao angjeo s neba. N a glas njegovih krjeposti i čudesa narod je hrpimice letio da g a vidi i čuje ; vojvod*) W»ddiag, Annal., ав. 1439. *) В. Jo»n. de CipiitriDo, D e eltctiont Papa*, De dignUatt eccIeiiae,-De aeutaritaU Pmpae et Caneitii, etfc. �Вг. 2 Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. svoga sina, još malo*'diete, i zamoli, kinja je držala za čast da mu prikaže neka g a blagoslovi. On u toj pokrajini potpuno obori ugled Feliksa V . G o g. 1446. povrati se u Francesku i razpravlja o koristi vjerskoga mira s Karlom VII., koji je pristajao na tajni sastanak u B alu ; uspjeh okruni taj do­ govor. T a k o je B og, koji označuje’tvalo­ vima morskimJpješčano]zrno,lpred kojim će se morat^ustaviti njihova bjesnoća, bi­ jaše preodredio sinove asižkoga prosjaka, da u X V . vieku drže u škripcu i strahu sve^složene sile krivovjerstva, razkolničtva i izkvarenosti, On će, istir slie osamdeset*godina pripustili zabludi polovicu Europe, da jedan d:<n iz bludnje izvede pobjede, kojih mi počimamo iz daleka gledati tajne, AH će onda red sv. Franje hrabro n a sta v ti bit’ koju je tako slavno počeo Ivan K stran. G las njegovih naučitelja i vjere atnika odjekivat ćc proti Luteru, Jlemiku VIII. i Kalvinu ; on će s Družbom I sl nm bez klonuća duha podnieti najbjesnije napadaje, opriet će se najžešćim nava­ lama ; postojanost njegovih mučenika izm orit će bies krvnika. I Jansenizam će u njem naći svoga prvoga i neizmirivoga protivnika.1) Viknuti ratu svojim stogo dišnjim borbama, Franjevci će odlično proći kroz smeće i blato X V iII. vieka, a da ne izhlapi njihova krjepost. da ne uvehne njihovo siromaštvo, Prevrat će ih zateći uprav na njihovu častnom m jestu ; sjeći će ih na sto tin e : ali ne će moći uništiti to ga plodnoga plemena bezsmrtnih sirom aka. *j Leoo P»trem, Tabl. гун. dt i ' kist. dt I Ordre Siraph., p. l 2g. — Cmtinnat, de Г H aotire ессШ dt Fleury, liv. CL V, п. 54. Str. 37. V. B ogoslov i naufiitelj papina pogla­ varstva. Prvih vremena svoga redovničkoga života sv. Ivan Kapistran imade jedan dan čudesno vidje nje. Ukaza mu se naime Majka Božja u velikom svjetlu te približiv se njemu, prinese mu k ustima zlatnu čašu punu tajinstvena pića: to je bilo blago svete znanosti, što g a kroz Marijine ruke primio od B o g a .1) T a dražestna pripoviest naših starih ljetopisaca nije drugo, nego simbolični izražaj povjesničke istine. T aj bo samo­ stan ш:, koji je obnovio strogosti stare hnide, taj preustrojitelj, koji je učili. da procvate v samostanu evan g je o A . maćtvo i junačtvo, taj apoštol koji je n. 1 .mio Europu tom tječju, taj iztraiiuelj, kuji je skršio krivovjerstvo, taj mak, k ga ćemo naskoro vidjeti kak se luta mača i zameće boj, taj napokon nuŽ, koji je upleten u tolike đogadk j i borbe, bio je doista veliki bogoslov. O n je učio neko vrieme sa svetim Jakovom Markijskim pod ravnateljtvom sv. Bernardina, koji je običavao reći: „Ivan nauči spavajuć, što drugi nauče radeć dan i noć.s Papa Pijo II. nazi­ vaše ga ,0 d l i č n i m n a u č i t e l j e m “ . »Kapistran je “ , dodaje kardinal Bellarmin, .svojom naukom doista razsvietlio. katoličku crkvu“ . — »Nije nitko*, potvrdjuje M arko Lisabonski, „bioučeniji od njega u gradjanskom i crkvenom p ra vu ; osobito nije nitko znao onako vješto pobijati krivovjerce." T e pohvale niesu pretjerane. K a pistran je kao bogoslov vriedan, da se zabilježi na častnoj stranici zlatne knjige »TKimof Vaiešlci, X., gl. VI. �Str. 38. FranjevaČkj junak — sv. Ivan Kapistran. franjevačke obitelji. A k o njegova djela, koja su dosada slabo poznata i malo se proučavaju, nemaju onakova glasa, što g a uživaju neki spisi srednjega vieka, nepravedno bi bilo odatle zaključiti, da ona ne zadržaju u sebi ništa sjajna i samostalna. Daleko od toga! Ivan kao bogoslov bistro se razlikuje od drugih naučitelja franjevačke škole. Istina, on nema one odvažnosti u iztraživanju nepoznatih stvari, one moći i one bistro vidne misli, kojima se odlikuje Dun Skot u najnepristupnijim predjelima metafizike, te pomoću kojih riva nove pojave ondje, gd ie drugi nazrtevaju samo tmine i neprebro Jiv j a z ; on nema gorljivosti i vatreno.-1.i sv. Bone, koji dok razbis truje um, ijedna azpaIjuje i preobrazuje srce; on ne li, da poput Aleksandra HaleŠh v*a digne ogromni spomenik nauke, koje se svi dielovi i sve teze skladno redaj□ i vežu u skladnu jedinstvenost; on je pružat jedmo potrebama svojega vieka; njega u svem vode suvremeni dogad jaji; on je prije svega branio katoličku istinu on onim tačkama, u kojima je za njegova vremena napadana i bila u pogibelji. Kapistran je djelotvoran bogoslov i od važan borioc; on je u obsegu svete oznanosti, kao i apostolovanju i politici neumoran borilac, neustrašiv i žestok vojnik. U svim se njegovim spisima zrcale borbe njegova života, borbe proti oslabljenju samostanskoga života’) borba proti sablaznima i manama nje') Kipislran ' Dl faupirtate Christi\ — Dt prnmovtndo studio inter Mineris\ _ Dcfensonum Tertii Ordinis. В г. 2. g o v a doba1), borbe proti razkolnicima i neprijateljima papinstva2), borbe proti podlosti i mlitavosti naroda i kraljeva2). Osobito je u djelima, što ih je Ivan pisao u obranu rim ske crkve i papinske vlasti, lako razabrati taj d v o ­ struki značaj ratoborne djelatnosti i od­ važnosti: tu je takodjer u pogledu, kojim se bavimo, njegova providnostna uloga, B og u kršćanskom družtvu bunama i niekanjima paken ske oholosti nepre­ stano sup rastavlja osvetne tvrdje i na­ predni razvitak istine; zabluda izazivai naučitelj e, kao što progonstvo radja r1 pobjedonosnom Arijanizmu ustade nazij, naučitelj utjelovljene R ie č i; p?ama Pelagijanaca odgovori gromoviti gl, s sv. Augustina, naučitelja m il ■ ,k je sviet bio ohladnjeo", ика f. -vetl F ranjo1) i sveti Bono, naučite ji ubavi; kašnje će se pred fa ­ natični učenicima K alvina pojaviti sv. Fr цјо Saleški, naučitelj sladke i jake pobožnosti, i sv. A lfonz Liguori, naučitelj milosrdne ljubavi, koji je pobijao licumjernu strogost Jansenista. U X V . pako vieku proti razkolnim naucima, proti napredku Galikanizma diže se u ime vjere, razuma i znanosti sv. Ivan Kapistran, n a u či te l j v rh o v n oga p a p i n a p o g l a v a i ■ s t v a. Proučimo g a u tom pogledu,■ pa ćemo se osvjedočiti, da njegovi bogo\1 Dt ornatu mulien.mt; — Di matrimonio : — Dt avaritia - Dt u,lUrts; — Centra сирг. d,latim i — Dt blasphemh — Dt perjurio, efc. >) Centra Judaios t.<Haercticoi, - £tantra Hussila 'I — Dt аиеtoritati' Papat, ete. Ktpislrarovo pien10 na pape i »1..dare. 0 sv. »ranj, ka 0 bogoslovu iap. ¥»Vprivu 1(»rdinala ])« Treio. ("• epistota ad IVadingj �Br. 2. F ranjevaiki junak — sv. Ivan Kapistran. slovni nauci niesu bili koristni samo za njegovo doba, nego su veom a važni i za naš X X . vjek. Zablude, koje je on pobijao, još se jasno opažaju i u naše doba j pitanja, što ih je on razpravljao još su i danas na dnevnom redu, a neke stranice njegovih djela tako dobro odgovaraju zanimanjima današnjih naših političara, kao da su za naše doba pisane. Malo ne kroz hiljadu i tri stotine godina neprestano se je utzrdjivalo vr­ hovno poglavarstvo i povlastice rim­ skoga biskupa. Mučenici i naučitelji, sveti otci i sabori vazda su u papi pri­ znavali vrhovnu i nepogrješivi’ da podučuje i upravlja vjernicima i pa­ stirima, da poput neodvisna vladara zapovieda po razumu stra om razasutoj ili ujedinjenoj crkvi, da kao neodvisan kralj vrši svoje vrhovne duž' i, ne imajuć o vdje na zemlji drugo sudca do B oga. Sv i su takodjer priz .ivali da, je svjetska vlast podvržena papinoj vlasti a i sami su vladari poštivali u nasl л niku Petrovu nepripisivo i božamko pravo da popravlja zakonodavce i kralje. Bijaše došao jedan dan, kad su se svi naobraženi narodi, sačinjavajući samo jednu ogromnu obitelj, ujedinjenu istom vjerom, pod duhovnom upravom jednoga glavara, namjestnika Kristova, smatrali „ kršćanskom republikom". Nje­ govom su se priestolu podnosila najveća pitanja gradjanskoga i narodnoga, mironosnoga ili ratnoga, nasljedničkoga ili izbornoga prava. On je kao vrhovni obranitelj stavio sviet ne više pod vlast sile, nego pod štitničtvo savjesti i istine1) Leibnitz: Idtae, 1. II. Str. 39. N o od X IV . vieka nastade proti papinstvu dvostruko neprijateljstvo: političko i vjersko; dapače se u F'rancezkoj zasnova škola, kojoj je bila samo ta svrha, da se suŽi i uništi vlast nepogrješivoga pape. Još nije bilo izteklo ni trideset godina kako je franjevac sv. Ljudevit uzašao na nebo, a v eć je njegov unuk Pilip Liepizasijao u kršćansko kraljevstvo sjeme p o l i t i č k o g a g a l i k a n izm a. Bijaše to za njegove svetogrdne borbe proti Bonifaciju V III.1), kojemu je preko svojih pravnika poručivao, da on kao krali nepriznaje nikoga starijega na . On je, govoraše, neodvisan od svak 'erske vlasti u upravi svoga kraljem te da ne mora nikomu po­ lagati rai m i « Zap.iJm razkol porodi od svoje v j c ;k i g a l i k a n i z a m . Asignonsld i rimski pape stajahu, jedni piam a drugima, privlačeć sebi narode stavljajuć jedni druge u pro­ kletstvo. Pizanska sinoda god. 1409. ne mogav uzpostaviti mira, samo poveća nesuglasicu i neslogu. Sabor što se je atr god. 1414. sastao u Kostancu prikaziva neobičan prizor sabora, koji se je sači­ njavao ne više od biskupa, oego od bučeć množine prostih svećenika, izasla­ nika i svjetovnjaka, T u te razpravljahu čudna pitanja, miešale se pretjerane misli i stavljahu najsmjeliji predloži. Uslied tih nečuvenih dogadjaja, za to vrieme bezvladja i tmina profesori parižkog sveučilišta učinile od Crkve demokraciju, a njezina poglavara pro­ glasile ustavnim kraljem, koji je podvržen sudu množtva. Oni pripisaše skup­ štini biskupa i vjernika, pače odieljenih ’) Robrhacber: ffisl. dt Г hgtuef лт. LXX VI] �Str. 40. U gled Franjevačkom trećoredniku. od pape, vlast da veže i razvezuje; samo saboru priznaše vlast, da odlučuje u pitanjima vjere i ćudoredja; saboru pripisivahu vlast da sudi i skida s priestola rim skoga biskupa. Gerson je više nego ijedan drugi svojski radio da proširi ta načela, koja se protive zdravu razumu i Evangjelju V atreno ih je branio u Pizi i Kostancu, te ih razlagao u mnogobrojnim svojim spisima, u kojim većinom logika daje mjesto njegovim strastima. . M n o g i s u p i s c i" , veli on, .d o s e le d a ti g r d n a i it r a ln u s a b la z a n nauČajuć, da papa nije podvrgnut obćem saboru, da ов može biti sudac po seb', da sc bez pape ne može sazvati ni g»lvrd l$ sabor Br. 2 i da rimskomu papi, buduć je nad kraIjima, nitko nema prava r e ć i: „zašto tako radiš ?“ ’) T a načela nekoliko godina kašnje porodiše na tajnome sastanku u Balu naj grd nije napadaje. Šaka nauČitelja, od kojih jedno dvadesetorica bijahu biskupi, uzprkos papi. držaše tobožnji sabor, na kom iz tvrdoglavosti osudiše p ra vo g a crkvenoga poglavara, a na njegovo mjesto izabraše antipapu, F eliksa V.*). • I W Srr*. UMm, Л. „ /•‘vrnJti Л"» l-Ug* trg,, мм лЈ fttmm A Амм 41} '“i*" • 0 knciliebulu d Balu izp. Rohrbather : * /' Eglise, liv. LXXXII. Ugled franjr mačkom trećoredniku. Zonferenca.3) Napisao i govorio f r n T D obar ugled valja više od najbolje ri ječi.T o vriedi osobito za našu nutarnju, za našu duševnu stranu, koja se gradi i raste više ugledima, nego li riječima. Isukrst, najbolji poznavalac ljudske na­ ravi. u poslu njezina otkupljenja, prvo se lati ugleda, p a onda tekar riječi. O njemu nam Evangjelista piše: .P o če Isus tvoriti i učiti".*) A pri kraju svoga poslanstva opom ene on apostole ovako : »Dadoh vam ugled, da i vi činite, kao ‘). Izrečena u Dubrovniku na dan ev. Eli­ zabete. dne 19. studenoga pr. god. *J Act 1, I. ua M i j o v . što ja učinili,1) A Isukrst je ugled svake svetosti i savršenosti. I u taj ugled ugledaše se apostoli, a za njima svi sveci do jednoga. Postadoše veliki, je r im taj ugled bijaše uvijek pred očima, posvetiše se, jer živo nastojahu da po­ stanu prava slika i prilika božanskoga ugleda, Isusa K rista. Izmegju svih tih svetaca i ugodnika Božjih osobito od­ skače veliki svetitelj F ranjo od Asiza, za kojega se može punim pravom k a ­ zati, da je najvjernije stupao Kristovim stopam a od kolijevke sve do pokrova, Pa eto i taj veliki ugodnik B ožji po !) U, 15. �Br. 2, U gled franjevačkom trećoredniku. navija vama, svojim trećacima one K r i­ stove riječi. „Dadoh vam ugled, da i v i činite, kao što ja učinih! « N ego, dragi moji, riječi nijesu skupe; lako ih je izgovoriti i ла dru­ g o g a upraviti. R iječ treba da se utje­ lovi, da se djelom provede, a tuj te ja hoću, jer za to treba vrle, muške snage. K a o da vas ču jem : D a se mi ugledamo u velikoga Franju, da mi obični ljudi udarimo stopama toga ne­ običnoga čovjeka a neobičnijega sveca ? Т& treba poznavati svijet, u kojemu živimo, treba poznavati okolnosti, što nas okružuju! Živimo u svietu, lažnome, pokvarenome svietu, gdje se je sve urotilo, da nas skrene a puta u nebo ; živim o u našim i za aše obitel.i, uz koje smo vezani raznolikim sponama, koje se raskinuti ne dac’n a ko:e пг. u mnogo čemu sprečavaj<1. К а ' onda da udarimo ravno putem Str m ga prokrčio sveti utemeljitelj re Ej, teško, veoma teško to ide ! E pa dobro, dopušlam da , to ta k o : da vam je sviet opak, da su vam okolnosti na ometu, pa da će te se zato veoma često spotaknuti na putu svetosti, kojim vas zove sv. Franjo, pružajući vam sama sebe iz vrstni m ugledom. I baš zato, je r kažete, da vani je taj jedva na dohvatu, jer vam ga ne ću niti iznositi. N a stran s njim, ali ću vam zato izniiti drugi ugled, a za toga mi lje ne ćete moći kazati, da vam ga je nemoguće doseći. Izniet ću g a u prvome redu vama, trećoredkinje sv. Franja, vam a kršćanske djevojke, žene i majke. Iznijet ću vam uzorit ugled kršćanske djevojke, koja se po­ sveti, i ako življaše posred varava svijeta; ugled kršćanske žene i majke, Str. 41. koja se posveti, i ako su joj razne obveze i obiteljski od nošnji stotinu ne­ prilika pravili. A taj savršeni ugled dobra i krjeposti jest krasni [cvjetak iz ubavoga perivoja trećega reda sv. Franja jest sv. Elizabeta, koju 2ato punim pra­ vom odabralo pokroviteljicom svih trećoredaca. Nad sve niskoćc i slabosti, nad sav sjaj, bogatstvo i pokvarenost dvor­ sku digne se ona poput sjajne nebeske prikaze, kao nešto što od svieta nije, Svladavši junački — slabašna žena — sve moguće spletke i zapreke, što joj na putu stajahu, popne se visoko k kršćanske savršenosti i odatle g o ­ vori ~пв, franjevački trećaci, ali ne riječin. ego svojim sjajnim djelima, uzoritim ojiin krjepostima eDadoh vam u g k a i vi tako činite, kao što ja lih 1" T o je poklič, kojim vas za sobom » ive naša sveta obraniteljica, a a kojem, vam se je red odazvati, že­ lite li 1 vjerni svome zavjetu, svome svet urne zvanju. Da vas na to što Jače osokolim, nastojat ću vam u kratko dokazati, kako je sv. Elizabeta cijelim svojim životom pravi uzor, ugled franjevaćkome trećoredniku, pa dosljedno kako je u njezinim ustima sasvim opravdana rieč, što je vama upravlja. .D ad oh vam ugled, da i vi činite, kao što ja učinih*. 2. Da vam budem mogao predočiti uzor franjevačkoga trećaka, treba mi prije svega znati, a što je to taj treći red. Poslužit ću se zato riječima veli koga L a va XIII. što ih i današnji papa Pijo X . usvaja. Treći je red Kristova vojska, a namjena joj je širenje njegova kialjestva na zemlji. Oružje, što ga pri �Str. 42. fir. 2. U gled franjevačkom trečoredniku. tome rabi, jesu u prvome redu molitva i pokora. Vojnici iz kojih se sastoji, jesu nebrojena mnoštva vjernika svake ruke, je r tuj češ naći muških i ženskih, mladih i starih, bogatih i siromašnih, učenih i neukih. Namjera je , rekoh, trećemu redu, da Širi K ristovo Kraljevstvo na zemlji, a to prije svega kršćanskom pokorom, po kojoj da izmegju zabludjelih i p o ­ kvarenih kršćana uskrisi nanovo lijepe evangjeoske krjcposti. Prema tome uzor Franjevačkoga trećorednika treba da je takov, da se o njemu može opravdano kazati: Život njegov neka je ugledom svima ! A tak će biti, ako savršenost njegova, poput ruže izmeđju drača, bude nikla i evala izmegju bodljika i trnja К г ianske po­ kore i samozataje. Čini V am se možda začudno ? Ne hi smjelo da bodn' Pod­ sjetit ću vas samo na život sv. anje, sv. Bonaventure, sv. Ludov ka, , etog Vjekoslava. Nije li sve to milo lijercvieće, što prokiijalo, raslo i evalo jedino izmegju drača pokore ? Spomenite se dobro, ako je pokornička suza na novo krštenje grješniku, da je po kora i sam ozataja čvrst temelj, siguran vodič i najljepša kruna kršćanskome životu. Pa eto za život sv. obraniteljice pokornika trećega reda tvrdim, da je baš takov, p a dosljedno, da je ona sa­ vršeni ugled pripadnicim a toga reda. A dokazi za to ? V a s njezin život od koljevke do motike. T o vam je tajan­ stvena ružica, puna nebeskoga miloduha, ugodna oku zb o g rajskih boja, ali — za to moramo imati na umu — koja je nikla 1 procvala u draču. T o vam je tajinstveni cvjetić iz rajskoga Edena, ali kojega zalijevahu suze a škropjaše krv sa obronaka Golgote. Ma kojega vi staleža bili, ma koje mjesto u društvu zauzimali, u tome životu naći ćete sebi savršen ugled. D osta je otvoriti zlatnu knjigu Elizabetina Života N e treba tuj ljud­ skoga u krasa: on sam od sebe govori kršćanskome srcu, 3Pod tmurnim nebom divlje Ungarije proklija taj rajski cvijetak, i to u kraljevskome dvoru. Elizabeta naime bijaše kći ugarskoga kralja A ndrije II. ne inu Gertrude. U sjeni dakle пај veoc inaljske časti ugleda Božje svjetlo taj neb angjeo ali mu već uz samu kraljevsk iku poče klijati trnje i drač, očit znak, da ju je B og već onda bio za f- ie oda ao, jer bol je kruna za odat Ike ’ 'ožje. Bijedna djevojčica ! Još nc ргс dla šestu, a mila jo j majka pade od uža okrutne ruke, I crna koprer lalosti, kojom taj strašni đogadjaj zaatre mladenačko joj lice, a što mu odsele podavalo odraz melankolične, ali uvijek nove ljepote, ne skine jo j se više za cijeloga vijeka, pače to bude odlučni čas u njezinu životu. Još u nejačko doba lišena užasnim načinom materinje lju­ bavi, materinja topla zagrljaja, potraži ljubavi i oslona u izvoru svega, u B oga, i od onoga dana ona mu se sve više i bolje priljubljivala, da se kasnije sveosve s njim združi. I u toj svojoj golemoj nesreći, u toj za Ijubeee dijete najvećoj žalosti, nagje Elizabeta u Bogu izdašne pomoći i obilne utjehe. Odsele njezin mladenački život bijaše neprestana molitva, ali ne uobičajeno mekaniČko brbljanje, nego zdušno vršenje svih du- �Br. 2 . U gled franjevačkomu treća red nik u. žnosti. Drugaricama bijaše uzor rada, skromnosti, plemenitosti, a ukućani se ne mogahu dosta načuditi angjeoskoj ljubaznosti, kojom je svakoga susretala. Mlade trećoredkinje ! E vo dade vam ugled, da i vi činite, kao što o a učini! E to sjajna uzora vašemu mladome životu I Povedite se za njom u vršenju svih du­ žnosti napram Bogu iskrnjemu i sebi, p a mješte tražiti mrtvih, izmišljenih uzora u tendencioznim knjigama, mješte se povagjati za propalim junakinjama prljavih pripovijesti, što danas istisnute kršćanske junake i junakinje, jer preveć zaudarahu sakristijom, da same zaudare otrovom, krvlju i prahom; na? . „ sebi oličiti uzvišene k re p o sti velike svetice, e biste se tako iostojno pri­ pravile za onu uzvišenr daću, za koju ste opredijeljene a koju od v" traži B og i rod. Oh, koliko je gorka m orau čaša, što je zlobnik puni plemenitoj duši, a koju je Elizabeti reda bilo do dna iskapiti 1 U tugjini dalekoj (jer se Eli­ zabeta kao zaručnica mladoga turinškoga vojvode Ludo vika bijaše preselila u daleke njegove dvore) pade na jadno siroče sva težina usamljenosti a posred podlfh i zlobnih ljudi, koji ne mogahu podnositi plemenitosti skromne djevice. Т екаг nastupila dvanaestu godinu, bez ikoga svoga, nagje se izložena poru­ ga ma, otrovnim jezicim a niskih duša, koje ip rle , da joj slome mlado srce, da još u pupku otrgnu nježno cvjeće odane ljubavi, kojom se bijaše ona v e­ zala uz svoga zaručnika, jo š samo to i oborit će jo j jedini oslon, što g a je iza Str. 43. B oga na zemlji bila našla A li nebo ne dopusti toga, je r krjepost bijaše dovoljno kušana, bijaše dosta trnja napasti po gibelji, iz kojih izagje čista kao sunce sjajna kao kristal. Nastajao je časak mira, nepomućeni časak tihe obiteljske sreće, da se kasnije toliko teže pre­ lomi nad Elizabetinom glavom strašna nevjera, koja će joj odnijeti najmilije, koja će jć jo š žalosnije osamiti. Plemeniti Ludovik dobro poznavaše svoju krjeposnu vjerenicu i bude joj jakim štitom proti svakoj navali. Od samih 13 godina Elizabeta postade ner izdruživom družicom svoga odabranika, 1 iic 'O obilnim blagoslovom blagoslovi njihu s , kao što nekad bijaše blago­ slovio iu 1 njegovu Saru. A mladi par biji.lostojan nebeskoga blagoslc a. L v, čista i sveta ljubav, spa­ jala u div harmoniju njihove osjećaje, ■ TBsIi, želje, djela. Elizabeta bijaše g o ­ spodarica Ljudovikova srca, ali ipak po apošt '.ovoj riječi u svemu podložna, ijieuaše u njemu svoju glavu, svoga gospodara. Lacordaire je napisao: »Svjet sva­ koga kvari, pa i ženu. A li ona ga bježi kroz dvoja vrata, što joj ih sam B og o tvo rio : kroz vrata materinstva i djevičanstva. T o je prijesto, što ga B og za ženu podigao I< 1 to bijaše prijesto vaše svete obraniteljice. Nakon lijepih godina angjeoskoga djevstva, poduze ona onu uzvišenu, ali ujedno i strašno tešku zadaću, što ju je B og ženi dopitao: zadaću majke. Elizabeta bude majkom jednoga sina i triju kćeri T o je odsele njezino polje, tuj je njezin prijesto: ponizna, ustrpljiva, ljubazna i radišna ravna kućom i odgaja porod Bogu i rodu. �Str. 44, U gled Franjevačkom trećoredniku. Вг. 2. Zaručnice i majke trećoredkinje I beta nosila hrane svojim siromasima. N a stubama dvora sretne je Ludovik i E vo dade vam ugled, da i vi činite, zapita, što nosi. Mjesto odgovora Eli­ kao Što učini ona I Hoćete li, da vam zabeta otkri plašt a u plaštu pregršt je kuća čisto svetište čiste ljubavi, da krasnih ruža. Rumene ruže u srcu zime, vam je domaće ognjište sigurna luka u što ih stvorila ljubav napram siroma­ uzburkanome moru života, hoćete li, da sima ! vam odgoj udari dobrim putem, da na vašemu obiteljskome obzorju bude uvijek N ego, kako već spomenuh, to ne sjati sjajna zvijezda sloge i mira, a vi potraja dugo. U ono doba Evropom pogjite stopama kršćanske poniznosti, se razlijegao poklič : B og to hoće ! a pod ustrpljivosti, r id a i samozataje, Elizakrstaš-barjak kupio se cvijet kršćanskih betine! A treba vam toga osobito junaka. Dizali se, da idu oslobagjati od danas, kad moderni čovjek gleda u nekrsta Spasiteljevu zemlju. I u Lu d o ­ vam a samo predmet nasladi ili način vik u zaigralo junačko srce, i on će da privrede, a ne sebi ravnu, Bogom danu krnae u sveti boj. „S B ogom !* reče na družicu života, kada moderni čovjek . . i Elizabeti, koja plačući grlila vidi u vama pravo i dostojanst'. 1, žene, svoga ina. , S B ogom , driigo, idem nego samo osjetila i živce slabijega da svet k bijem. T i se tome pro­ stvora, pa. dosljedno ne upredijeljuje tiviti ne i ! E vo ti moje uspomene : vam mjesto, koje vas po pravu u dru­ evo ti našeg,« vjenčanog prstena ; neka štvu ide, drmajući tako nujdubl te­ te na nene ,eća i on će ti kazati što meljima obitelji, a dosljedno i ištva. će sa mom biti!* Po zadnji puta z a ­ grli svoju lizabetu i ode, da joj se 5više ni' - a ne povrati. N e prošlo mnogo Malo vrijemena postaja i nad nena a prsten zlo kazao : Ludovik mirnim K'izabetimm ognjištem prohuji pade pod strašnim srpom kužne bolesti. — užasan vihor, koji jo j odnese sve, što Umro je, kliknu E lizabeta na crnu jo j svijet m ogao dati, raskine sve vijest, umro on, umrlo s njim sve što slatke vezove, što je spajahu sa imadoh na svijetu I Slatki brate, jedini zemljom, napunjajući tako do vrha prijatelju srca m oga, tebe krije crna gorku čašu patnja, koja joj se od malih zemlja. I ti me dakle ostavi tužnu i nogu počela natakati. A divno bijaše ucviljenu i kidalo se iz srca bijedne to njezino obiteljsko gnjezdo. Posvetivši udovice, koja i opet ostajala uz svoju se sva domu, mužu i djeci, stvarajući sirotčad u pustoj osami, u tugjini. Eli­ tako u kući mali zemaljski raj, ne zazabeta se ipak ne tužila na crnu sud­ puštaše pri tomu bijedne siročadi, koje binu, nego je junački podnosila, oslo­ bijaše mnogo u njezinoj okolici. Milo­ njena jedino na ufanju u božju pomoć. stinja se na pregršti dijelila, pa se iz svakoga kuta dizale Bogu molitve za Još ipak ne bilo dosta. T rebalo je milosrdnu samarštanku. Kom u od vas da se jo š jedna bura podigne na ucvi­ nije poznat onaj dogadjaj sa ružama ljenu sirotu, trebalo je, da Elizabeta usred ciče zim e? Jednoga ju tra Eliza­ jo š jednom okusi svu gorkost patnje, �Br. 2. Ugled Franjevačkom trećoredniku. pa da onda poput bijeloga Božjega krilaca prhne u zasluženi lijepi raj. A strašan će biti taj udarac, pod kojim bi slegto i junačko muško srce. Iz dvora, koji joj po pravu pripadahu, kojima ona za toliko vremena bijaše najljepši ures, u kojima bijaše proživjela najslagje časove obiteljske sreće, iz tih dvora nemilosno je istisne pohlepa za čašću i vladanjem. Henrik, brat pokoj­ noga Ludovika, uŽeii se vladanja, pa jer mišljaše, da mu je Elizabeta na putu istjera je ko pošljednju sluškinju Bilo to pod samu večer a usred crne zime, Elizabeta s najmlagjim djetetom u na­ ručaju a opkoljena drugom svojom jačadl, bude prisiljena u noći ostavit svoje dvore, i u gradu potražiti mjesta sebi i dječici. I taj grad, koji za toiiko vremena bijaše pozorištem njezine dare žljivosti, njezina milosrgja zatv' vrata u lice svojoj dobročinitelji«. ko tu rinška vojvodkinja, odvjetak ugarskoga kralja, sveta Elizabeta, u svome gradu na svome zemljištu bude prisiljena za­ kloniti se kroz noć u prostu štalu. Pa ipak sa usta nevine mučenice ne ču se gorka riječ, nevini angjeo ne potuž1 se na okrutnoga progonitelja i lop ov­ skoga otimača. V ese la srca podvrgne se krutoj sudbini, a ako ju je što mučilo, to je bio pogled majke na nevinu dječicu, koja se morala s njom dijeliti muke i patnje. U gled V am dadoh, da i vi činite, kao što ja učinih I g ov o ri sveta juna kinja svim vama, progonjeni i ucviljeni koji ne možete ili ne ćete da podnosite mirno udarce sudbine, koja vas goni. Dade vam ugled kršćanske strpljivosti i udanosti, jedine kadere, da ublaže tuge i nevolje, Što ih izbjeći ne možete a Str, ) с koje povećavale trgajući se i zdvajajući poput psa, koji da se oslobodi, trga s lanci i tako jo š gore krvari. Dade vam ugled, Franjini trećaci, da podno­ seći ustrpljivo nepogode života, tu neizbježivu prćiju na zemlji, tražite utjehe i pomoći jedino u Bogu, izvan kojega ne ćete je naći. б. I tako se je regbi Elizabeti na čaša muka i patnja vrhom napunila. Krasni taj cvijet svetinje potpuno se razvio, dozorio za nebo, jer g a obilno natapale snze patnje, jer g a pomljivo gajile po ■ л i samozataja; fali samo, da g a s e pre; iz zemlje, vrta drača i korova, u lijej vrt slave i blaženstva. Što bi više na zemlji, koja joj nemilosno nastojala slomiti srce, što bi megju ljudii koj )j htjeli ugušiti najsvetija Čuvstva? D a produlji valjda patnički život : O ona rado na to pristaje, pa nakon to je zahvalila na svemu, što јвј tvijet opet hotio d ati: na pozivu oca kralja, koji je zvale natrag u domovinu, na bogatim zarukama, što joj ib veli­ kaši nugjali, na svim Častima, što joj pokajani Henrik vraćaše, žrtvova Bogu i ono, što joj najvećma na srcu stajaše. T aknuli joj u ono, što ženi mora biti najsvetije — zlobni jezici nepoštedili njezine časti, a ona, taj čisti angjeo, odana sva božjoj volji, prinese rado i tu žrtvu. A što će sad drugo nego zagrliti Isusovi Križ, tu divnu utjehu i melem Ijubećoj duši, usvajajući punim pravom one riječi; Prezreh svijet i njegovu slavu za ljubav Gospodina moga, Isusa Krista, ko ga vigjeh, ko ga uzljubih, u koga se uzdah, koga sebi odabrah ?“ �Str. 46. BogoŠtovje, vjera i Crkva. I gospodin tvoj, Isus tvoj, o ple­ menita dušo, najveća kćeri Franje od Asiza, primi tvoju ponudu, prstenova tvoju desnu ruku, odabra sebi tvoje srce i pripravi ti u vječnome raju od­ lično mjesto svoje zaručnice] I Elizabeta, ta divna mučenica, plemenita jnnakinja, ponajljepši cvijet iz serafinskoga perivoja, slomljena lju­ bavlju svoga miljenika, poleti u nebesa, da se tamo u vječnoj ljubavi za uvijek s njime združi. Bijaše to dne 19, stu­ denoga ljeta Gospodnjega 1232; u naj­ ljepšem cvijetu mladosti, u 24. godini svojega vijeka. E to vam, dragi moji, u kratki 1 В г. 2. crtama dovoljno dokaza za moju tvr­ dnju. N e izbija li zar iz njih slika života, kako g a to zahtijeva treći red i za koji se može kazati : E vo vam ga svima uzorom ? Nije li u ustima ove izvanredne junakinje potpuno o prav­ dana riječ Dadoh vam ugled, da i v i Činite, kao što ja učinih ? N ego mješte pitati i odgovarati, dr. m.p njezinim stopama, pogjim o za njom, slijedimo njezine krjeposti, ne iz­ gubimo nikada s pogleda taj divni ugled. T o će biti najljepša počast, kojom je možemo počastiti, to će bititi najdivnije cvijeće, što g a možemo položiti na I* oltar. Amen. Iz perivoja crkve katoličke. t ~ Bogoštoje, vjera i Crkva. Udesio i l E X I. P o g lav ar crkve. D a je Krist namjeravao utemeljiti vidljivu zadrugu, sliedi već iz njegovih izjava o kraljevstvu Božjem na zemlji, u kojem medju pšenicom raste i kukolj, niedju dobrim ribama nalaze se i zle. T akodjer to sliedi i iz rieči Kristovih, koje je rekao P etru : i T i si Petar (stiena), i na toj stieni sazidat ću crkvu svoju t — S v . P avao u drugoj svojoj poslanici na Tim oteja zove crkvu ve­ likom kućom, u kojoj se ne nalaze samo srebrene i zlatne posude, nego i drvene i zemljene, jedne na čast, druge na sra­ motu ; a to očito smjera na v i d l j i ­ v o s t crkve. I kad spomenuti apoštol u B г k i ć. u svojoj prvoj poslanici na Korinćane piše, da je Bog u crkvi postavio neke za apoštole, neke za proroke, neke za učitelje, jasno se iz to ga vidi, da su to vidljive službe vidljivih učitelja. Najja sniji dokaz, da apoštol drži crkvu vid­ ljivom obćinom, sliedi iz već prije navedenog mjesta u poslanici na R im ­ ljane : »K ako ćete Čuti, ako vam se ne propovieda, kako ćete propoviedati, ako nieste poslani ?« K a o što se je Krist na vidljivi način pojavio na zemlji, kao Bog-Čovjek na ljudski način ljudima govorio i svoj im nauk navješćivao, tako je trebalo da se nauk Kristov na spomenuti način �Br. 2. Bogoštovje, vjera i Crkva. Str. 47 . navješta po ljudima, t. j. po apoštolima u Rimu (1869.), jesu izvanredni sudovi i njihovim nasljednicima i crkvenim uči­ u vjerskim stvarima ili radje u vjerskim teljima, koje je Krist opunomoćio. Krist razpravama. Zato stalni, redoviti sud je nevidljivi vrhovni glavar svoje crkve, je st u pape, nikad neumirućeg Petra koju je utemeljio. F a buduć je ona za­ na apoštolskoj stolici u Rimu, komu, druga ljudi, a svakoj ljudsko] zadrugi prema njegovoj zvaničnoj dužnosti, koju treba vidljivi poglavar, odatle sliedi, da mu je Krist predao u osobi pogla­ i ta velika, po cielom svietu razprostravice apoštolskog, jedinomu izmedju svih njena crkvena zadruga mora im ati jed biskupa pripada : »hraniti čitavo stado nog vrhovnog poglavara. T ako vo g riečju vjere, pojiti spasonosnim naukam, vrhovnog poglavara Krist dao svojoj čuvati g a daleko od otrovnih pašnjaka«, crkvi u osobi sv. Petra apoštola, ta­ dakle odkrivati i zabacivati sve krive ko vo g vrhovnog poglavara mi katolici nauke i bludnje, koje se protive kršćan­ štujemo u našljedniku sv. P etra rimskom skoj vjeri, crkvenom nauku, čistoći ćubiskupu. »Gdje je Petar, tuđe je i doredja i vječnom spasu ljudi, crkve i crkva«. Gdje je papa i s njim sjedtn J r ž jv ić ir biskupi, tuđe je i to samo tuđe prava F#^-v_Da je to od vajkada smatrato za­ crkva K ristova, stup i temelji istine. daćom skoga biskupa, nasljednika Gdje je papa i s njim 1 ao vrhovnim sv. Peti mamo nepobitni dokaz iz poglavarom sdroženi biskupi, tnde je prastarih vremena u poslanici Klementa stolica istine, koju je K rist a v io ; Rin koga pape i mučenika, koju je 11a kršćansku obćinu n Korintu. tuđe prvi i najviši učitelj nav vjer­ pis. nicima nauk vjere n e p o gre šiv n sigur­ Tam o je kršio do žestokih nemira vod­ stvom Idh ljudi, koji su se dapače nošću čira se porode prepirka u vjerskim stvarima, čim se pojave krivi žitelji, bili usudili, da crkvene starješine iztisnu iz njihove službe, radi čega se je poro­ i Čim se poĆmu širiti krivi nauci, to dila smutnja ne samo u kršćanskoj občini s pomoću Duha sv. i po Kristovu nalogu datom sv. Petru : »Pasi janjce ćini nego je i kod nevjernika kršćansko moje, pasi ovce moje ;« zatim prama im postalo zloglasno. Stoga je sv. Kleobećanju Kristovu : »Ja sam za te molio, ment smatrao svojom dužnošću, koja se može protumačiti samo osvjedočenjem da ti vjera ne oslabi.« Svečani način proglašenja nepo­ □ svojoj nadpastirskoj službi, da opet grješive od Krista naučavane istine uzpostavi crkveni red u Korintu. V rhovno nepogrješivo učiteljstvo jest onaj, kada biskupi ciele crkve, po­ zvani od svog vrhovnog poglavara i crkve u vjerskim stvarima ne smatra, pod njegovim predsjedničtvom, u Saboru da i papa ne bude grješan čovjek kao ili obćenitom crkvenom sabra nj u raz- i sva djeca Adam ova izuzevši bi. d j. Mariju. I papa si je posve sviestan pravljaju o kakovoj bludnji, i proglašuju vjernicima na zemlji katolički nauk. mnogih ljudskih nesavršenosti i pomanj­ T ako va obćenita crkvena sabra nj a ili kanja ; i on ima svoga izpovjednika, i pred njim kleči u sv. izpoviedi. Zato Sabori, kojih po vješt broji 19 poČamši se katolik ne čudi, premda mu je veoma od prvog u Niceji (325.) do posljednjeg �Str. 48. Hogoštovje, vjera i Crkva. žao. što se medju više od 260 nasljed­ nika sv. P etra, od kojih su najviše ih veom a odlični muževi znanošću i krjepošću, nalaze neki koji su svoju visoku i veom a odgovornu službu obezčastili svojim ponašanjem. N o nijedan od njih nije naučavao kakav n a u k . ili izdao kakovu naredbu, što bi u opasnost do­ velo vjeru ili ćudoredje. A li premda je Isus zahtievao poslušnost ugledu nauka farizejskog, ipak je branio sliediti njihov primjer. I medju apoštolima bijaše juda izdajica, pa prem da je Isus znao da će g a on izdati, ipak g a je podnosio i udostojao se s njim obćiti. — Medjutim koliko je bilo papa, koji su svoje stojanstvo obezčastili ? U ciclom nizu od P etra do sadašnjeg pap samo šest ili sed am ! P a i ti su samo za to nevriedni, što su sjedili na onome priestoiju, gdje i najmanja ljaga od nah ida u o č i; dočim te njihove Ijaie i rjeSke ne bi se goto vo ni opazili1 da su oni bili svjetski vladari. P a kakove su to pogrješke, koje se kore na nekoj i рчpam a ? Nekim pripisuju griehe, koje niesu počinili u vriem e papovanja, nego prijašnjih godina ; drugim uračunavaju u grieh to, što im sigurno služi za naj­ veću pohvalu, naime njihovu stalnost i uzt raju ost prava. U ostalom ako se je jedan ib drugi nevriedni Čovjek popeo na apoštolsku stolicu — k a d a se je to dogodilo ? Sigurno ne, u vrieme, kada bi si crkva m ogla mirnim načinom iza­ brati vrhovnog poglavara, nego onda kada se umiešaju stranke, kada vladari i države proturavaju svoje ljubimce, onda se izaberu oni, koji se moraju p o ­ dnositi, samo da se ukloni veće zlo, kao razkol ili rat. A k o se s jedne strane veli, da su liv ». nekoji pape bili nevriedni apoštolske stolice, to se s druge strane mora pri­ znati, da se je najviše papa odlikovalo kijepošću i svetošću Života. Preko šest deset ih je umrlo mučeničkom smrću za vjeru, mnoge radi njihove svetosti Štujemo na oltarima. T a k o se je već uobičajilo svetost kod papa uzimati kao nešto običnoga. Neka naši neprijatelji koliko hoće kleveću, ocjenjuju, ocrnjuju i opadaju, ima povjestnih činjenica, koje se ne daju uništiti i pokriti porugama i lažima. XIII. C rkva. K a o što je j e d a n Krist, tako je d n a crkva K ristova. Nju je j ediп rn utemeljio, njoj je j e d i n o j povjet oju istinu i blago svojih mi­ losti. T a Una, prava, od K rista ute­ meljena a može biti samo ona, koja je *bu iteljsku, svećeničku i pas­ tiri k f u je K rist predao sv. Petru 1 ap< str a očuvala u neprekidnom nizu r ' ivih nasljednika. A li to se je drma Ulio, kao što smo vidjeli, samo kod rim okatoličke crkve. Dakle se samo u toj crkvi nalazi nepogrješiva spaso­ nosna istina, njoj su samo data sred­ stva spasenja. Kada mi katolici zovemo nasu crkvu j e d i n o s p a s o n o s n o m , tim drugo ništa ne kažemo, nego ju samo zovemo pravom crkvom Kristovom . No, ne treba misliti, da je to, što neko pripada pravoj crkvi Kristovoj, v eć kao neka povlastica za buduće blaženstvo; jerbo ono s jedne strane ovisi o zaslu­ gam a Kristovim , a s druge strane o našoj živoj v jeri i revnom sudjelovanju s milošću Božjom. Istina i bludnja uviek se izmedju sebe kose, dakle se nikada ne mogu spojiti. No premda smo ini osvjedočeni, da je �Br. i. Bogoštovlje, vjera i Crkva. samo katolička crkva prava crkva K ri­ stova, ipak to osvjedočenje ne smeta nam da pokažemo prama svima ovima, koji su od nas vjerom odieljeni, ne samo strpljivost, nego i pravednost i ljubav. A proti psovkama od strane fanatičnih sektaraca tješimo se rieČima apoštola : »Hule na ono, što ne razumiju*. Dali bi klevetnici, barem mnogi od njih, mogli to shvatiti, kada bi htjeli, t. j. kad bi ozbiljno iztraživali istinu, osta­ vimo to Bogu da on o tome sudi. K ako se dakle poznaje prava jedinospasonosna crkva Kristova ? Poznaje se po četiri sliedeća znaka ona j e je d n a , s v e t a , k a t o l i č k a i б t o 1 s k a. P rava je crkva j e d n i , t. j. ona ima na svakom mjestu i kroz sva vre­ mena samo jedan te isti nauk, ista sredstva milosti i jednog vrho' g po­ glavara. Svi katolički katriđzi po cielom svietu podpuno se slažu nauku. Po cielom se svietu prikazuje sv. misa na isti način; svagdje se na isL podieljuju sv. sakramenti; po cielom svietu nalazimo iste glavne svetkovine i iste u bitnosti obrede. Svi kršćani katolici štuju rim skoga papu kao svoga vrhovnog poglavara. Premda je prije ustao kadkada koji protupapa, ipak je bio samo onaj papa, koji je redovitim načinom izabran. Uzprkos krivim naučiteljima ostaje crkva jedna; jerbo krivi naučitelji, koji ne priznaju koga crkve­ nog Članka vjere, ne pripadaju više crkvi. Nitko ne kaže, da je nazadak čvrsto se držati već odavna obstojećih nauka i naredaba. Bi li to bio napredak, kada bi se ostavila istina, pa se mjesto nje uvela kakova novotarija ili bludnja ? Prava je crkva s v e t a , t. j. ona Str. 49. im a sredstva svetosti, i nastoje da sve ljude dovede do prave svetosti. Pače K rist je stoga utemeljio crkvu, da ljude učini svetima ; zato joj je i predao tolika sredstva milosti. Katolička je crkva sveta. Sv i njezini nauci jesu uzvišeni istiniti i ozbiljni. Glavni sadržaj njezinih zapoviedi je st ljubav piam a Bogu i bli­ žnjemu. D v a sakram enta: pokora i presv. oltarski sakramenat mnogo do­ prinose posvećenju čovjeka; pravi p o ­ sluh evangjeoskim savjetima može ga dovesti do najviše ćudoredne savršenosti. Katolička crkva ima takodjer bezbrojnu vojsku svetaca, čiju je svetost B og po’’ očevidnim čudesima. Zločini nekih član ili neke smutnje i zloporabe, ne mo e pripisati crkvi, nego ljud­ skoj str a Prav a crkva k a t o l i č k a ili obi :ta, t ona je sposobna i odredjen.t, da k sebi prima ljude u svako doba 1 11 акош mjestu. Katolička je crkva r c e n i t a ; sav nauk crkve tako •5« udešen, da je svakom čovjeku prilagodjen. Osim toga u nju su stupili najrazličitiji n arod i: naobraženi Grci, vlastohlepni Rimljani i njihovi podanici, akomi za novcem divlji Germani, svemu tudjemu neprijazni Slaveni i t. d. K a ­ tolička je crkva u naše doba razširena po cielom svietu. Ona broji od prilike 260 milijuna Članova: dakle je mnogo više razširena od drugih crkava. Ona neprestano šalje vjerovjestnike (misi­ onare) medju pogane. Prava je crkva a p o š t o l s k a , t .j . ona obstoji jo š od apoštolskih vremena, njezina je uredba takova, da je uviek ista kao i u vrieme apoŠtolsko, a nje­ zini poglavari jesu pravi nasljednici apoštola. »Prava je crkva samo ona, �Str. 50. Duh sveti, papa i biskupi. koja od apoštola utemeljena, sve do dana današnjega traje«, kako piše sv.Jeron im. — Katolička je crkva apoštolska; ona obstoji već preko 1900 godina, od apo­ stolskih vremena. N aša današnja služba Božja samo se u nuzgrednim stvarim a razlikuje od službe Božje prvih kršćana. Naši Biskupi svojom posvetbom tako su spojeni s apoštolima, kao što su spo­ jena dva skrajna diela lanca. Promatranje tih biljega prave cr­ kve tekom je stoljeća dovela u krilo katoličke crkve najplemenitije muževe. Л oni ljudi, koji su od nje odpalt po­ B r 2. kazali su svojim životom koliko vriede. — Radujemo se dakle, što smo Članovi prave crkve, i veselimo se, što kato­ lička crkva ima prednost nad svakom drugom crkvom : ona naime daje više utjehe u nesreći i na smrti, nego svaka druga crkva. K atolička vjera tješi siromake, razveseljuje bogate ; okrjepljuje bolestne i umiruće, Ona je dakle takova, da jedina može čovjeka podpuno usre­ ćiti, buduć mu pokazuje i pribavlja onu sreću, za koju je stvoren, naime B oga i nebesko blaženstvo. (?•*> Duh sveti, papa i biskupi. Pišr Spopadaju me teške amnnj 1 i v ša M kojih se nikako osloboditi. Čitao sam pomIjivo, malo sam dublje zavirio u crk ran povjest, i skoro na svakoj stranici su­ sretani grdno lice sumnje, koja me muči, tišti, neda mi naprijed. O ko mi nekako tvrdo zapelo a duh mi se zau­ stavio na ono neprestano naglasivanje 0 Duhu svetomu, koji tobože vlada u Crkvi, nadahnjiva crkvene sabore, ravna 1 vodi izbore u konklavu, postavlja b i­ skupe i t. d. I to sve da radi nepogrje­ šivi Bog, treća osoba presv Trojstva, glavom Duh sveti. T ako se bar čita i uči. Pregjem s knjige u zbiljski život, pa Što vidim ? Pogledam na crkvene pri­ like, kakve su bile i kakve su danas, pa može li moj duh da uz makne pred sumnjom u istinu, što je katolička Crkva uči o uplivu Duha svetoga 11a crkvu, v, pape, bifik ie ? Zar je Duh sveti vladao Crkvom u mračnome srednjem vijeku, kndn jti svećenici živjeli svakojako kada su pape grabili države, skidali krune ? Zar je nadahnuće Duha svetoga vladalo u onim crkvenim saborima, u kojima su se odigravali divlji prizori meteža i sporova, u vatikanskome saboru kada je čitava povorka biskupa ustala proti tero­ rizmu većine ? Duh je sveti valjda vladao u izborima za papu, kada su se u te iz­ bore uplitati rimski grofovi i rimske grofice, kada su kardinali najgadnijim spletkama rovarili jedan proti drugomu, kada su kandidati novcem, službama i častima kupovali glasove, kada j e n. рг, jedan poznati Aleksander V I. po simoniji zasio na papinski prijesto ? Zar Duh sveti postavlja i one biskupe, za koje sami klerikalci govore, da su nevrijedni, �Br 2. Duh sveti, papa i biskupi. tla su janseniste, jožefinci, vladine krea­ ture ? Str. 51. Moguće, da će biti gdje i takav bezznačajnik, ali ipak toga ne ćete ozbiljno ustvrditi. Ili nam valjda ne bi bio otvoren put drugovdje? T a većinom imamo i mi maturu, u školama ne bijasmo svi zadnji, u Beču bismo se i mi proturali, košto se proturio mnogi drugi. Pa nema li u sebi nešto privlačiva, da bi i sada još bacio kolar na stran, kada bi se tvrdo osvjedočio, da je sve, što Crkva uči, privara i laž? Nekoliko smjelosti, nešto darovitosti, i ja bar mislim, da bi išlo u svijetu. Combes tekar bijaše započeo učiti bogoslovne nauke, a sada ministar predsjednik! Pa ne treba O vo piše mlad čovjek, koji tekar stupa na prag života. Čitao je, učio, promatrao prilike i pri tome ga spopale svakojake sumnje Sto je taj mladi čovjek pisao, to su isto sad u jednoj sad u drugoj formi, sad ovom, sad onom prilikom neke naše »rodo­ ljubne« hrvatske novine već po stoti put pisale i turale u javnost, a u ovo zadnje vrijeme nekako učestala u nas ovakova površna pisanja. Po vršna doduše, ali koja je ipak kadra, da mnogo zla počini naviastito kod nevještih i «1 uj -igzna što, da se čovjek protisne u spremljenih ljudi. Mladome fiovjruu rado praštam o: posumnao, pa ier sam ne svijetu \lto Crkva ne uči istinu, onda ijetu privara i laž. A pa mogao naći zgodna odgovora, svoje je sve u petdeset, šestdeset g o ­ sumnje iskreno vještijemu otkrio. Mo­ na što t dio J Bi rijedi truditi se za to? žemo li isto kazati o našim nov^ rima, Ili vrijedno truditi se za to oso­ koji se visoko digli, pa des l^evo bito nau.a potlačenim Hrvatima i kao е х tripode dijele lekcije 'etru 1 3 Dan danas čovjek se lako Pavlu ? I takovi danas u nas stvaraju Slovendi trsi ota ! Moderna je znanost proizi vode „javno mnijenje“ . Mladome ošia toliko brzih pripomoći, što pomažu onom čovjeku zgodno odgovorio dr. čovjeku, da u čas sprti sa sebe teško Aleš Ušeničnik, urednik vrsno uregjivane breme života. Nudi nam brze samokrese, smotre »KatoliškiObzornik*') u Ljubljani. T aj bi odgovor valjda dobro došao i štropotajuće vlakove, hitre otrove . . . U ostalom i stari Rimljani poznavahu mnogim našim »mladim« ljudima, koje razna takova sredstva. Poznato vam je spopadaju jednake sumnje, a odgovora iz škole, kako je slatka smit, kada ne mogu ili neće da nagju, čovjek u toploj kupelji prereže žile . . . Valjani urednik, navedavši prvo od Nego, prijatelju, na stran budalaštine! riječi do riječi sve mladićeve prigovore N e vjerujem, da vi to ozbiljno mislite nastavlja : »Vidite, prijatelju, od riječi do o svećenicima. T a to bi bio psihološki nerieči ponovih Vaše prigovore. A vi mo­ smisao. A li Iako vjerujem, da Vas kad i žda mišljaste, da toga ne ću učiniti. A za­ kad spopanu kojekakve sumnje. A ko što ne bih? Ili zar mislite, da se mi kleripak nije nikad posumnjao; Osobito pak kalci bojimo istine ? Ili, prijatelju, zbilja na gimnaziji, kad gjak ne može sve tako držite, da mi svećenici nijesmo sami proučiti kako bi trebalo, lako mu se u uvjereni ob onome, što drugoga učimo ? duši pobude razne s mnje. Često su ’j Vid. »K. Obiornik. iv . .tr. 417. krivi razni prigovori, razne knjige i �Str. 52. Duh sveti, papa i biskupi. brošure, da čovjeka počnu mučiti sumnje u vjeru. U opče mlad čovjek stupa tekar u svijet, velika svjetska pitanja upiru u nj svoje skeptične poglede, izvana pljuska o nj uzburkani život, pun pogrješaka. pun privara, pun egojizm a, pa koje onda čudo, da se mladiću u duši oglasi — skepsa 1 I vidite, prijatelju, iskreno vam ispovjedam, da su se nekada i u mojoj duši podizala pitanja, što ih vi meni sada nametnuste! Doduše, nametnuste mi ih nekoliko drskije, ali na koncu to ne znači ništa. K o iskreno kaže, što misli, tome mnogo šta opraštamo, ako vidimo, da ima dobre volje. I meni dakle, kako i mnogomu drugomu, dok je slušao i d ta o o djelo­ vanju Duha svetoga u Crkvi, padoše na pamet razni kooliiavi, nevrijedni pape, nevrjedni biskupi . . . I m ’ mogu se spomenuti, da dobih na to oljna odgovora. Pom agah se sam , lt. o bolje znadijah i umjeh. Krist bijaše Hog, go vorio sam u sebi, pak ipak dopuštaše, da megju apostolim bude Iskarijot, mora dakle B o g imati posebnih razloga, da i u Crkvi često trpi i podnosi mnogo zla. Odgovor u sebi bijaše dobar, i ako ne osobito jasan. O tada je prošlo mnogo godina, i meni se dala prigoda, da sam mogao o Duhu svetome i Crkvi raz­ mišljati nešto više, nego to može koji drugi u svjetovnom e zvanju. Jedno od najljepših poglavja u knjizi o C rkvi jest, dragi prijatelju, poglavje o Duhu svetomu. D akako, to je poglavje jedno od najdubljih, najtajinstvenijih. A k o ste voljni proučavati djelo­ vanje Duha svetoga u Crkvi, red vam je prije svega proučavati psihologiju Br. 2 . Crkve. A Što je dublje, što tajinstvenije od psihe, duše ? Proučavati morate dušu kršćanskih naroda, dušu vjernika, dušu apostola, mučenika, djevica, proučavati morate srce neoskvrnjene Djevice, srce božanskoga Spasitelja. T am o u Tajnim dubinama duše, u tajnim svetištima srdaca snuje se djelovanje Duha svetoga, Katekizam kratko veli, da je za svako dobro djelovanje potrebna milost Božja. T a j je kratki stavak veličanstvena himna Duhu svetomu. G gjegod nagjete Sto dobra u povjesti Crkve, u duši naroda, u srcu vjernika, znajte, da se je tih duša, tih srdaca dotaknula moć Duha ctnga! Pratite život vjernika od poć eC pratite život C rkve od onda, kada i’ začela u srcu božanskoga Otkupit pa sve do današnjega dana. K ad nagi nešto za pravo dobra, nešto za 1 ravo pa, znajte, to je djelo Duh svetoj a! Varate se, ako tražite sam s' ovnoga junaštva mučenika, djevica velikih svetitelja. V arate se, ako ,i.ete samo velikih svjetovnih djela Bazilija, Benedikta, Dominika, Franja, Ignacija! V ara te se, ako tražite samo bogodane gorljivosti Atanazija, plamenite ljubavi Augustina, nedokučive po­ niznosti Franja. V ara te se, ako ištete samo ono, što se vidi, ono što svijet znade i vidi — n e ! morate posegnuti do u tajne srdaca! Proučiti morate svaku dušu, svako srce, dušu i srce, pa i naj­ prostijih, pa i najvećm a zaboravljenih, najvećma skromnih. I tuj djeluje Duh sveti, otajno, ali jako. Sve što je o p ­ ćinstvo Svetih, posvuda tamo Duh sveti djeluje. Pače i u grješnim dušama, i u grješnim srcim a! N e zaboravite toga, ako ste voljni proučavati djelovanje Duha s v e to g a ! I tuj se baš najočitije �Str. i. Duh čveti, papa i biskupi. kaže, kako čudnovato Duh sveti djeluje. Proučavati morate sve duševne krize počam tamo od biblijske Marije do skrušene curice, koja će danas ili sutra kleknuti pred sliku Majke Božje u za­ bitnome gorskom seocu, moleći jć za pomoć i utjehu — pomoć i utjehu Duha svetoga! Ne. prijatelju, toga niko do dna ne prouči. Moć Duha svetoga preljeva se ko životna krv od srca katoličke C rkve sve do zadnjega joj uda. Nijedno udo nije bez upliva Duha svetoga. Br. 53. kad kada zapravo nesretan čovjek, nevrjedan Božjega zvanja. I vanjsko vladanje Crkve vode ljudske sile, pa zato i tu je lako opaziti ljudski elemenat. Izbori su za papu s vanjske strane nešto ljudskoga. K rist pripusti Crkvi, da ona odredi način izbora. Zato vidimo, da se taj način u po vješti mnijenja. Za prvih vremena biraše papu rimsko sve­ ćenstvo sa susjednim biskupima. Nekada su se mnogo miješali u taj posao carevi njemački. Nikola II. mudro odredi na laVidite, prijatelju, v i ste svu svoju teranskoiue saboru (1059,), da papu biraju pozornost svratili samo na vanjski soci­ samo kardinali-biskupi u dogovoru s u . ni kardinalima, sa svećenstvom jalni organizam Crkve. Prezrestp i narodom. N a trećemu lateCrkve astadoste proučavati samo njeno rim sranska: horu (1179.) рара Julije II. tijelo. K o je onda čudo, da ne mogoste pravo rastumačiti djelovati u Duha sve­ ustanovi to same kardinale, a bez to ga ? P a i pri učenju crkvenoga orga avečenstv.i larođa. U z to odredi, da nizma ostadoše samo kod koga je vki Izbor, obavljen po simoniji, nev n a> zato, je r Aleksander V I. elementa. U Crkvi je uz božji bez mnje i hijaš ta! izabran). I tako se taj način biranja Lako mijenja, ali ipak samo čovječji elemenat. K rist ustanovi Crkvu h “ rurhijl pripada pravo odregjivati taj kao vidljiv socijalni organizam, d. vidljivu organizaciju, postavi joj na Čelo način. Pa i „v eto * o kojemu se u zadnje ljude, grješne ljude, da vladaju i vode vrijeme toliko govorilo i pisalo, je st pri je k cilju. Odatle u Crkvi ljudski ele­ izboru za papu ljudski elemenat. *V e to t u ostalom nije nikakva pravnička povla­ menat. Ljudi, grješni ljudi zaostaju kad i kad za idejalom, ne podaju se uvijek stica Austrije, Španjolske i Franceske ; uplivu Duha svetoga, pače Često su pod to je samo neka praksa, što je sveta uplivom ljudskih strasti. Svakako u djelo­ Stolica nekako podnosi. Bečka »N. F . Presse« pisala je onom prigodom ; ,D a s vanju ljudskom uvijek je nešto ljudskoga, što je ne uvijek grješno, ali vazda ne­ V e t o ist uiehr ein Geivohnheitsrecht, als ein R echt“ . T o bismo mi rekli savršeno Papa je čovjek, biskupi su ljudi. ovako. »Veto« nije nikakovo pravo K o je čudo, da u njima, u njihovu djelo­ „katoličkih vladara“ , nego ti su se samo vanju vidimo i ljudski elemenat? B i­ naučili ulagati svoj „veto ", i pojedinim skupsko posvećenje daje nove moći, ali kardinalima, označivati ,exkluzivu “ . Nego ne mnijenja ljudske naravi. Čovjek ostaje bilo „veto" pravo ili ne, gotovo je to, da često puta upliva na izbor, i tako 1 čovjek, pa ako svojih sila ne сгра iz moći Duha svetoga, ostaje slab, grješan tuj na izborima nalazimo ljudski ele- �Str. 5 4 - Br. Duh sveti, papa i biskupi menat. V e ć time, Što su ljudi odlučeni da biraju papu, pružen je ljudski elemenat. Izbori su lako kratki ili dugi, mirni iti burni. L a ko da i u njima igraju svoju čitava mnoštva. Ljudski elemenat u Crkvi. R e k o h : na sabore dolaze biskupi dobri, sveti, ali i grješni. I onda biva, kad Crkva postavlja biskupe, i onda ulogu Ljudske slabosti, ljudske nesavr* Senosti, ljudske strasti. D akako da je pretjerano i izmišljeno, što obično pišu židovski novinari, što je n. pr. pisao Zala u »Rimu« o crnoj zavisti, o tam­ nim intrigama rimskih kardinala, o spletkama kamarile, tajnim ubijstvima, a samo u sebi to nije moguće i u prošlim stoljećim a dogadjalo se gdjekad i Što takova. T o je ljudski elemenat u ljudski elemenat ima svoj dio. Razni su ljudski uplivi, što gdjekad u plivaju na izbor biskupa. D osta će biti ako spo­ menem, da su pape podijelili neku p o ­ vlasticu katoličkim vladarima, da smiju u svojim državama imenovati neke bi­ C r k v i! I'a i je jo š gore, povlasticu vladarevu p risvi vlade, a kakove su neke vlade, i valjda već dobrano poznato. Isto se tako taj elemenat javlja i i na crkvenim saborima. Sudeći po vanjštini tuj se sve radi samo pn ljudsku. Sabrani su biskupi ljudi, sveti, manje sveti, g rješn i; murifi, u? pro­ svjeti jeni a ima ih pripros* h i n, ukih, gorljivih i nemarnih, poniznih i visokih, moćnih i skromnih. I uvi se biskupi megjusobno savjetuju, što bi bilo u ji u ćiti na obranu istine, na dobro C rkve i naroda. Razmišljaju, mozgaju, dogo­ varaju se, zovu na pomoć savjetnike, proučavaju knjige. I tuj sada lako na­ stanu razdori, dignu se protesti, uzvitla se bura, kad ljudska čuvstva, ljudske strasti prekorače udarene megje i prekipe u riječi pune gnieva, u sumnjičenja, u klevete . . . A što sve ne može ljudsko srce ? K ako sve • ne zastrani i dobar, gorjiv čovjek, kad u njemu strast uskipi ? N a koncu sabor osudi jedan nauk ko pogrješan a drugi proglasi istinom, dogmom. Ljudske se strasti ni tada jo š neumire, nego iz sabornice izlaze vani na cestu, u sela, gradove, brda i doline i za sobom u divljem vrtlogu vuku skupe. Vrijem ena se promjeniše. A u ­ strija je п. pr. porušila konkordat s Rimom, a ipak jo š svejednako pridr žava ovu povlasticu, a Rim to podnosi. T ako se upliv odlii i godi, da i Framasonski ’bor katoličkoga biskupa. 0p< "udsi elemenat! K ako u đite, prijatelju, ja vam iskrenu ol rih ljudski elemenat u kato­ ličkoj C ik v i! M ogao bih lako jo š ла. dati o vo ili ono, mislim ipak, da Vam označih izvor, odakle potječe taj ele­ menat! A što onda? G gje je dakle — Duh sveti ? Ah, mladi prijatelju, ili zar neopaziste, dok hodasmo po Crkvi, da u njoj diše duh D u h a ? Mene bar, prija­ telju, obagje laki trepet dok promatrah u C rkvi ljudski elemenat, a nju, Crkvu, uza sve to uvijek ipak — j e d n u , sv e tu , k a t o lič k u i a p o š t o ls k u ! V idjeh ljudski elemenat u konklavima, vidjeh pape, koji iz konklava izagjoše, svece, apoštole, mučenike, ju ­ nake, a vigjeh i papa nevrijednih, papa okaljanih — prvih je sva sila, drugih malo, ali ih ipak bijaše — da, vigjeh �Вг. 2. Duh sveti, papa i biskupi, sve to, ali pape, koji bi širio bludnju, koji bi Čovječanstvo učio grijeh, toga nikada ne vigjeh ? Zavirite, prijatelju, u povjest filo­ zofije I Najveći filozofi učahu svakojake bludnje, ali niti zadnji papa toga ne učini! Ne čini Н Vam se, prijatelju, da tuj djeluje neka viša moć, moć Duha 1 Vidjeh ljudski elemenat na crkve­ nim saborima, promatrah metež i buru ljudskih strasti, pratijah na sjednicama ljudsko umovanje, ljudske trude, ljudsko djelo — ali moleći, izgovarajući njihove simbole, ja gledali božanskoj istini u lice ! Pogledajte, prijatelju, ljudske si­ steme ! Gdje je taj sistem, da ' održao pred kritikom? Sistem se za sistemom mnijenja, ali nijedan ne održa kritike. Najsjajniji je dokaz to, da netom zamisle jednoga, e tc već traže i po­ zdravljaju drugoga. A ] ogled j do­ gmatiku Crkve I Skoro d vi ie h le go dina, a sistem vazda isti, uvie star a uviek mlad, nepromjenljiv a pun života, jedan a čudnovito plod ovi 11 Što ' rrn vaše C rkva pri slabom svjetlu tamnih katakomba, Što vjerovaše C rkva u su­ mraku gotskih hramova, što vjerovaše C rkva pod nehotičnim kupolama, — to isto vjeruje i danas okovana a slobodna, gažena a slavodobitna! N e naslućujete li tuj, prijatelju, Božju moć i silu i silu D uha? Vidjeh ljudski elemenat pri imeno­ vanju biskupa, gledah intrige dvorskih kamarila, napipah tamnu ruku Framasonsku — ali t-rkvu, kojom vladaju bi­ skupi, vidjeh uviek je d n u ! K a ­ t o lič k u a je d n u . Isti »Credo* odmnijeva po vascijeloj zemlji gdjegod biju katolička srca, a ta srca biju po­ svuda. Svi se obraćaju k jednome Ocu Str. 55. na nebesima, svi slušaju jednoga Oca na zemlji! Sto jače, prijatelju, naglasujete ljudski elemenat u Crkvi, to je jasnija, očevidnija u njoj moć Duha I Trude se Combesi, napinju se kamarile, upiru lože — i nevriedne biskupe ime­ nuju, ali ipak ne mogu, da zaustave moć D u h a ! Duh istine, Duh ljubavi, Duh jedinstva diše u Crkvi, i ako na oko prevlagjuje u njoj ljudski elemenat. Toliko je ljudske primjese u Crkvi, pa ipak ona je jedna, sveta, katolička i apoštolska. Jedna nauka, isti sakra­ menti, jedan prvi pastir po cijeloj zemlji a’d vremena apoštplskih. I sveta je ona: ua ne ćeš podleći njenu uplivu, a da ne deš bolji, i što je nazbilj dobra, morah a u čovjeku, to je od nje! U njezin1 tu rastu ruže mućeništva, ljiljnn-evij i djevičanstva, iz njezina tla srče raoć ;ajidejalniji herojizam ! . . . K o motri sve to a ljubi istinu, valja da prizna tuj djeluje Duh sveti! A ada, prijatelju, da sve to zna'nst eno posakupim o! Sve u Crkvi teži za tim, da ljudi postanu sinovima Božjim. T o se posinovljenje temelji na tome, d a je čovjek Bogu podoban ; to nam daje posvećujuća milost Božja a tu nam milost udijeljuju sakramenti. T uj Crkva posreduje na dva načina. Ona nam djeli sakra­ mente i pripravlja nas, da primimo nji­ hove učinke. T a se priprava osniva na vjeri, a je r vjera valja da bude nadna­ ravna, to se ne da bez Božjega upliva. I tako djelovanje Duba svetoga prožima sve djelovanje katoličke Crkve. Ponaj­ prije posvećujuća milost djelo je duha svetoga, sakramenti su mu organi a C rkva je opet njihova podijeliteljica. Zatim od Duha je svetoga ona milost, �Str. 56. Duh sveti, papa i biskupi. koja pripravlja srca za posvećenje. N a koncu Duh sveti ravna i vodi Crkvu i onda, kada nas ona pripravlja na sinovstvo Božje U Crkvi je trostruko djelovanje, što služi u tu svrhu : C rkva naa mora u č i t i , što nam je vjerovati i kako živjeti, mora nas v l a d a t i , je r ko socilalna bića sačinjavamo potpuno i pravo vjersko društvo, mora nam dijeliti sa­ kramente, po kojima nas posvećuje, čini nas B ogu podobnim i sinovima njego­ vim. I u svemu trojnom djelovanju dje­ luje Duh sveti. C rkva m ora dj eliti sakram Sveti jo j Duh jamči, da je u ^dkramentima zbilja božanska moć ; veti jč Duh vodi, pa vazda dobro razlm' sakramente i njihove bistvene sasta\«ne od svih drugih vjerskih obreda, sto lako promijene ; Duh je sveti čuva, a može bez ikakova zastranjenja sačuvati svete sakramente. K o pozna povjust d.jgmata, znade, da su s te strane C rkvi p u s tile m noge pogibelji. C rkva m ora učiti narode svih vre­ mena i svih zemalja ; učiti ih mora is­ tini i pravu, bez zablude i grijeha. C rkv a ih uči, i pri tome rabi sve Ijud ske pripomoći. A li sve te pripomoći nijesu dovoljno sigurno jam stvo za is­ tinu i pravicu. I zato Duh sveti bdije nad Crkvom karizmom nepogrježivosti, da je očuva od svake zablude. Duh sveti tako ravna ljudskim djelom, ljud­ skim umovanjem, pače i istim ljudskim X B r i. sumnjama i prijeporima, da C rkva ko­ načno udari istinu a osudi zabludu. C rkva mora vladati čovjekom i zato treba da je u njoj hijerarhija: papa i biskupi. Crkvena je hijerarhija ustanova Božja, Djelo Duha svetoga. Duh joj sveti daje otajstvenu vlast. Izbor pape ljudsko je djelo, ali Duh sveti bdije nad Crkvom, da se usprkos ljudskih strasti ne popne na Petrov prijesto papa, koji bi učio ne istinu i pravicu, nego zabludu i krivo. Duh sveti daje novoizabranome papi vrhovnu vlast K ristova namjesnika, * Duh sveti bdije na u njim darom nepogrješivosti. Imevsnje biskupa ljudsko je djelo, ali Dui - ali bdije nad Crkvom, da se-ne pretrg ^zovi jedinstva, da je narod združen okupima a biskupi s rim­ skim pa; u jedinstvu iste vjere i ljut -i. — >uh eti ne uskraćuje ljudima šio tlu odatle u Crkvi ljudski ele* reenat ali providnost Božja tako ravr . vodi ljudsko djelovanje, da Crkva uza sve ljudske nesavršenosti, uza sve ljudske strasti i zablude, uvijek jedna, sveta, katolička i apoštolska vodi na­ rode, vodi sve, koji su dobre volje, k višemu cilju, čini ih Bogu podobnim, sinovima njegovim , udionicima vječnoga blaženstva, Nije li zar, prijatelju, prečudna ova moć D u h a ? Mislim, da mi ne ćete protivno ustvrditi, ako Vam rečem, da je katolička C rkva mogući i jaki slavospjev Duhu istine i pravice! D a V a s B og pozivi 1 �Вг. 2. Na kolodvoru pod Sionnm Str. S7 Na kolodvoru pod Sionom. Spjevao B u d i m i r P o d g r a b e ž k i . I dodje vrieme — s prvog grieha I m ine stoga stiže p la ta: K 6 čvrstim ključem crne brige Zatvoriše mi raju vrata, A proŠanost ko strogi Kerub N a zlatnom pragu niemo stala, Pa hman mi mnoga vrela suza Iz žudnje za njim na tle pala, Sve to više mi izmicaše oku, K o zvjezdan trag u ponoru duboku I varalica kad me nada Sveosve ljuto iznevjer, U svakom živcu strah oćulih K o baštinu mi po m a t e r i , I srnuh stazom ugaienon:, K ud mlado srce samo išle, I dodjoh tako iznenada Na halabučno igralište, Od prvih gdje no jošte od vjekova U z svirku plešu djeca Adam ova. T u dadoše mi braća kupu D o vrha punu bajne slasti, I prihvatih je rukom slabom I htjedoh piti, htjedoh pasti. Kad gorka kaplja u čašu mi Odozgor, odklenl'. . . naglo pade, I mjesto slasti u toj kupi Ja spazih samo puste jade, Pa biesan trenuh o kamenje njome N atngavši se bratstvu takovome. N višem nebu Z v i e z d a bijesnu I pok mi pute k sreći, Sa zlai truna na Sionu Što srca vii a, grudi lieči, I 'inom. rt. im plaću dieli Za Inu šu hladne vode. I đhenika svoje meće U bajno arstvo od slobode.... I p o ' oh mahom k bielu kolodvoru N a putu što je na Sionsku goru — T u nadjoh množtvo čekaj uće K ad noć će minut', planut' zora, Sa bielim svežnjom dobrih djela D a krenu k sreći s kolodvora, I kad mi reče, tu da čekam U žarkoj molbi i u znoju, D o k crne ove iza noći N e zaištu mi dušu moju, Sa silnog čuvstva tek sam reći mogo ! „О , čudan li si u svetima, Bogo !“ �Str. 58, A kad se surva. — Ljudska je pravica često velika nepravda. Br. 2, A kad se surva . . .?! p je v a o B u d im K roz gusto trnje vijuga mu se staza Do prave mete i množtvo krije jaza, A on u želji, da bližnjem pomoć pruži, Svedj diže glavu i budnim okom kruži, I srlja napried u krvi i u znoju Da otme padu i spasi dušu koju, I uzhićen je kad trudan reći može : r P o d g r a b c ž k i. „Što moro sluga, učinio je, Bože, I odsele će u krvi i u znoju N a veću hvalu i vječnu slavu T vo ju !" Za sama sebe tek ne će da se brine, D o k grdne pred njim vjek zjaju uvaline, A kad se surva, Šta vriedit će mu tada S v a tudja sreća kod vlastitoga pada. . . ?! & Ljudska je pravica često velika nepravda. 1. Š t o većma mogu zažel'eti kršćan ski roditelji, kada v eć puim u stariti nego li im ati Ijubezna, pobožna i dobra sinčića? O va sreća zapade Ivan Uargaritu Novelli-a, dvije Časne ačke glav e od jedno petdeset i pet godina, a živjeli su u obćini M . . . megju Вгеsčijem i Peschierom u gornjoj Ii*, Istina, da su se oni dosta namoiili prije, nego im se rodi TonČić — tako im se zvalo dijete — ali im napokon Go epodin usliša ove vapaje i uzdahe, te ona radost, štono je očute pri sinov­ ljevu rogjenju, rasla je uvijek s dana na dan, kako se je razvijao i mališ, koji je već prevalio dvadest i drugu godinu. Nu kao što je dobar sin najljepša utjeha po oca i majku, tako opet i naj­ veća nesreća, što ih može zadesiti, jest, ako im g a nemio udes ugrabi, osobito pako neočekivano. N a 31. siječnja 184 . . pošto je Tončić, koji tada bijaše v eć općinski tajnik, veselo dorućao sa svojim starim roditeljima, morade otići u obližnju varoš L amo g a silili zvanični poslovi njegov- Чпв. Na istoga dana nalazio mu se starac tac i mila majčica u sobi za prin ie. V eć ;Ле odbilo sedam sati, Ivan, koji sjegjaše kod prozora i čekaše nješto neustr ivo ovaj sat, okrenuv se k ženi, a: „N e hi morao mnogo zakasniti: zimi se nije jo š nikada slučilo, u koliko se mogu sjećati, da nam je T ončić ostao vanka poslie sedme ure,“ Margarita, koja se bila udubila u molitvenik, ne odgovori mu tada ništa, nego tek iza po sata okrene se mužu, te će mu : „B aš mi se nimalo ne dopada, Što nam se sin jo š nije povratio. V e ć su dvije ure n o ć i; on zna, da g a Čekamo večerom. B ože daj, da mu se nije koja nepredvidjena dogodila! T a put kroz šumicu nije baš bez p o g ib li. . . " „E to , kakve ste vi ženca, odgovori joj muž, „malo prije pričinjala si se mirnom, a sada te spopada strah", �Br. 2. Ljudska je pravica često velika nepravda. „Nijesam bila mirna, ne, Ivane, nego sam se molila Bogu za nj . . .“ Netom izreče ove riječi, začuju tuči na vratim a, i gle, u sobu unigje g o ­ spodin župnik. „Hvaljen Isus i M arija!“ reče im on ozbiljno i istodobno ljubezno. „N a v ijek e l" otpovrne Ivan i Mar garita. „D ragi moji", nastavio župnik, koji im se prioliŽi, „dolazim vam javiti tužnu vijest, nu znam, da ste dobri kršćani, pa se nadam, da ćete je kr­ šćanskom odanošću primiti". O vgje g a otac i majka b^edntr prekinuti, nu on im dade rakom znak, da g a puste govoriti, pa 'e za tim nastaviti: „V elika se nesreća p ipeti našemu dobromu Tončiću . . „ Š to mu se dogodi? K e d t oltmo vas, recite! Oh, tužnih li n a s! dragi naš sinko!" zavape jedan za drugim tužni roditelji, i počmu plakati ka< rrne kukavice. „Gospodine župniče", reče potom otac, „ah , ja već znam što se je dogo­ dilo dragomu našemu sinu; on se je strovalio u ponor, što je u šumici, pa su ga našli mrtva!" „M rtvaI?" zavapi majka. „О mila moja Gospo, pomozi nas!" Župnik nastavi: „N e klonite duhom, sinci moji I a T i Gospodine uzmi u vječno prebivalište Antuna, svoga vjer­ noga slugu!" Sada zavlada svuda grobna tišina. Ivan okameniv se od tuge dogje tetu rajući sc do zida, gdje prekrstiv na prsa ruke gledaše žalosnu ženu, koja se bijaše spustila na sjedalicu, te je Str. 5 9 ' plakala i uzdisala prikriv rukama lice. Pobožan se svećenik moljaše tihano. Iza nekoliko vremena reče Iv a n : „Barem nam recite, gdje je tijelo našega sina, da g a uzmognemo jo š jednom v ig je ti! Nemojte se ničesa bojati, biti ćemo odvažni, zar ne Margarito? . . I tako govoreći kukavan otac pružaše ponizno ruke. „Tončić je ", odgovori župnik, „kod vašega rodjaka, Manni-ja; bolje je ipak, da njegovo tijelo ostane noćas mirno ongje; što vam se čini?" „N e, ne, mi hoćemo kod sebe tti nrtfega nezaboravnoga sina", odgc itac. h ’Hm začuju i drugi put kucati navratii Župnik otidje vidjeti, k o je . Posk ak časaka eto ga opet u a М, gd nagovaraše tužne starce, da kan irenašati pokojnika u svoju kuću. „А smo li g a mogli vigjeti bar, večeras?" zapita majka. „D obra M argarito", odvrati joj župnik, „poČekajte do sjutra u jutro ; žrtvujte Bogu za ljubav i ovu želju, i namjenite to za polakšanje svoga miloga pokoj nika“ . Tužna se vijest brzo raznase po selu, te dodje najbliža rodbina N ovellja sažaliti se onoj pretužnoj obitelji. Dobri župnik ostavi s njom Ivana i Margaritu, te otide, obećav im prije, da će ih sjutra za rana, netom što reče sv. misu za njihova pokojnika, doći opet pohoditi. gdje A ko je smrt općinskoga tajnika bila sama po sebi već takav čin, da je prouzročila najveću sućut u cijelom onom mjestu, neka promisli čitatelj, kakvu je grozu pobudila sumnja, da je ona bila posljedica jednoga zločina. I �Str. бо. Ljudska јс pravica često velika nepravda. zbilja, uslied svih iztraživanja sa strane ljeČnika i gradskog sudca, koji su ga obašli prije na licu mjesta, a zatim kod općinara Manni-a. činilo se, da je Novelli bio ranjen nožem ili bodežem kod srca, i debelim štapom na zatiljku Zato su brzoj a vili višoj kažnjenoj oblasti u pokrajini, da dodje u mjesto M . . . sa jednim Iječnikom, da sve potrebno izvide odmah one noći, prije nego li prenesu mrtvo tijelo u roditeljsku kuću, T a k o i učine. Poslije svega to ga m rtvo tielo bude oprano, postavljeno na postelju i okićeno cvijećem. Sutra dan zarana župnik odslu/i dušu pokojnikovu svetu misu, kojoj pri­ sustvovali tužni roditelji a s njima skoro čitavo pučanstvo. Svršiv užbu božju župnik podje odmah kod Novelli-ja. Megjutim kogod od rodbine га_ vara­ jući se sa Ivanom i Ma rg ari tom ne m ogaše se ustegnuti, da im ne priopće kako kola glas, da im je sin pao žrtvom, okrutna ubojstva. D o k se je služila sv. misa, ostanci pokojnikovi budu prenešeni u njegovu sobu, a da o tom nijesu ništa znali stari roditelji, koje je pobožni župnik htio pripraviti na tužni prizor njihova m rtva sina. Ivan i M argarita mu obe­ ćaše, da će gledati ublažiti svoju bol. Nu kada su bili u m rtvačkoj sobi, m ajka zarida ja ko i klekne uz postelju svoga T onČ ića; otac ne m ogaše pro­ govoriti ni riječi, v eć gledaše sina i tresaše se kao list na stablu. Župnik reče obojici pod [glas nekoliko utješnih riječi, poškropi m rtvaca blagoslovenom vodom i otide ostaviv one jadnike, da se mogu do sita naplakati i tako ubla­ žiti svoju bol. Вг. 2. Nakon trećega dana zakopaše mrtve ostanke pokojnikove; od mnogo se već godina nije vidjelo sličnog sprovoda, pošto svi stanovnici mjesta M . . . htje­ doše izkazati zadnju počast milom po­ kojniku i zasvjedočiti tako svoju ljubav tužnoj obitelji. K a d a se ova ili ona povorka skupi u grobištu, župnik — dočim su svi plakali — zapocrne svoj g ov o r riječim a sv. p ism a: »Bdijte i molite, je r neznate ni dana ni ure svoje smrti. K a ko je on umro?« reče zatim : »tako običavam upitati sam sebe svaki put kroz ovo četrdeset i pet godina erf kako sam misni k, kada sprovedem svoju ovčicu u ovo posvećeno mjesL i često sam si morao o d g o va ra ti: B o g sam n a ! Nu često bih, hvala B ogu, m< odgovoriti: onaj, č ig o ve m rtve ostanke blagoslivljam , umro je u n ati B ožjoj: on je spašen, i spašen je 'zauvijeke A kako je umro T ončić N ovelli? Prošle je nedjele pristupio tako sabrano i tako pobožno za sv. ainente, da bi se bilo reklo, da je predvigjao, da ono mora biti njegova najzadnja pričest. T o g a radi netom doznah za njegovu užasnu smrt pred očima ljudskim, uapuni mi srce i sveta nada, da je njegova plemenita duša odmah odletjela u vječno prebivalište. D a, naš je T ončić umro lijepo ; a umro je lijepo, jer je uvijek tako živio, da, kad bi g a god Gospodin pozvao k sebi bio bi mu odgovorio, kao što mu je bez dvojbe odgovorio i u Šumici: »Eto me spremna. Gospodine, želim doći čim prije k T eb i 1* II. Sudbena je vlast u mjestu L . . . iz petnih žila radila, da dozna štogod o ubojici Novelli-jevoj, nu uzalud. I pu- �В г. 2. Ljudska je pravica često velika nepravda. čanstvo je doduše razsrdjeno pomagalo pri iztraživanju zločinca, nu ipak nijesu mogli nikoga na vidjelo iznijeti. Pošto mjesto zloći nadbijaše udaljeno od varoši, a k tomu bijaše i kasna ura noći za ono zimsko doba, nije se moglo naći niti svjedoka, a ni drugih okolnosti, koje bi mogle pronaći zločinca, toga radi mnogi, dapače većina izgubi svaku nadu, da bi se mogao pronaći razbojnik. Roditelji Tončićevi postavile svomu sinu mramorni križ na mjestu, gdjeno ga ubile, sa ovim jednostavnim nadpisom: »Uvedi Gospodine dušu našega pokoj­ nika u vječno veselje.« Šest nedjelja iza umorstva sin Ijeva umrije i M argarita; кго~ sve to vrijeme ne mogaše jadnica nigdje naći mira. Poslije nekoliko vremena puče glas, da će pravica moguće iznad sivca. Koncem naime ožujka idući nje t idnik kroz šumicu, vidi nedaleke ki gdje ispod snijega, koji one gntfiue bijaše silno zapao, viri nješto crn og a , približi se i opazi šešir. „ Т о j e z a stalno” , teče u sebi: „K lobu k siromašnoga TonČićau. Uzm e g a i ponese na magistrat, je r ga ne htješe ponjeti Novell i-ju, da ne bi obnovio bol tužnomu ocu, ko ga pozovu na sud i upitavši ga, dali je ono klobuk njegova sina, odgovori, da g a ne pozna. Klobuk je dakle morao biti po svoj prilici razbojnikov, komu je valjda pao iz glave, kada je napao svoju žrtvu. N a podstavi iznutra bijaše otisnuto i ime tvornice, koja g a bila načinila. A na jednom kraju bilo je takodjer napisano crnilom: »Fi. A .« A to su mogla biti početna slova imena gospodarova, koji ga je izgubio. Klobuk pokazivahu raznim osobam, što g a poznavahu ponješto, pa Str. 6 l. je njekim palo na um, da su g a vidjeli nekom na glavi. Izvan mjesta M . . . oko četvrt sata hoda nalazi se na protivnoj strani šumice velik mlin, koji od starine pripadaše obitelji Ansolti. N a 13. travnja u večer dogje tu sudbeni povjerenik sa dva oružnika i zatraži govoriti sa sinom gospodarovim, Franom Ansolti. O vaj mladić, od jedno 25 godina, nastojale onaj čas stroj, nu ipak ne zakasni doći. Povjerenik naredi, d a g a se pretraži, i zbilja odmah poćmu razgledavati spavaću sobu, učilište pa cijelu kuću, te nagju razne predmete, kojima bijaše jedan nož i bič. Oba sve ovo, Franjo mora sa oružniciin. ivjerenikom u gradsku tamSlije ;g jutra svuda se raznese po mj u M . i po okolici glas, da je Tonći н N o elli-a ubio Franjo Ansolti iz »veliki mlima«. Istoga onoga jutra obtužer nude prvi put saslušan. Donesu mu idjeni klobuk, i F ranjo izjavi, da je njegov. Ispitivani g a sudac nagovarao potom, da će bolje učiniti, prizna li se ubojicom Novelli-jevom, nu Franjo mirno i odlučno odbije sa sebe ovu ljagu. U za sve to odvedoše g a istoga dana popodne u glavni grad pokrajine, gdje je bilo sudište za zločince. Ansolti su bili u svem mjestu po­ znati kao dobra i poštena čeljad, ali bijahu nešto ponositi, naprašiti i rekao bih divlji. O tac Franjin bijaše čovjek visok, uspravan i ja k kao pravi delija, pošten i iskren sa svakim, ali malko čangrizav, ne trpeć ni najmanje, da mu se ko protivi, majka mu naprotiv bila dobra ženska duša i nježnih osjećaja. Franjo, njihov jedinac, bijaše dobar i �Str. 62. Ljudska je pravica Šesto velika nepravda. plemenita srca, ali glede ćudi više naličan ocu, nego li majci. Bijaše zato kod njega ljubavi za trudom i radom, pa kako je otac s njim oštro postupao, tako je Činio i on s onim i, štono mu bili podregjeni. Nu ipak nikada ne počini protiv njih ni najmanje nepravde T o g a radi netom se doću, da je mladi Ansolti bio utamničen radi zločina p o ­ činjena na 31. siječnja, mnogi su lako umno držali, da je sud stalno pogodio, uvjereni, da, ako F ranjo i nije tako opak, da bi bio hladnokrvno počinio onako grozni zločin, m ogao g a ipak počiniti u kavgi i naglosti. Drugi pak ne htjedoše nikako to vjerovati. vcmJa su znali, da je E cco odveć nesmotren i pripravan na prepiranje. N ,ekoji se na­ pokon sjećahu, da T ončlć 1 Franjo ne bijahu nikad pravi prijateU jo š J djetinje d o b e ; i da je potonji go proti prvomu uvijek mržnju, je i ' u školi bio prvi. Na »velikom mlinu« prouzroči Franjin zatvor, kako se to moglo očekivati nemalo nezadovoljstvo. Nu ipak rodi­ telji se Ansolti-jevi brzo umiriše, uvje­ reni ◦ nevinosti svoga djeteta, koja bi morala kroz malo dana izaći na vidjelo. Otac se osobito srđijaše, te nije prestao govoriti o lakoumnosti, kojom je sud u onom slučaju postupao nadodavajući, da će prije ili poslije tražiti zadovolj­ štinu kod onih, koji će mu je morati dati. 111. Franjo bijaše s početka veoma raz­ jaren, te reče jednom sucu iztražitelju, da nepošteno radi držeći njega poštenjakovića u tam nici; nu vidiv, da posao odveć zateže i da njeki znakovi potvrgjuju sumnju, Što ju je proti njemu o p ­ Br. 2. ćinstvo imalo, klonu duhom, poČme jadikovati i obuze g a njeka turobnost. Sumnjičao g a prije svega klobuk nagjen na obronku puta, što je vodio u šumu, a Franjo nije nikako m ogao zanijekati, da nije njegov. M ora se osim toga znati, da je svjedocima bilo ne­ pobitno dokazano, da je baš one večeri, kada je T ončić bio ubiven, Franjo vra­ ćajući se kući prošao onim putem ko­ lima krcatim pšenicom ; da je prolazeći kroz mjesto bio g o lo g la v ; da se je svratio u neku gostionu, gdje su mu vidjeli ruke i lice o grebe no. Njeki svje' >ci dapače tvrdjahu, da se sjećaju, k a S i u ogrebi bili takovi, da ih nije mogao 'gdje zadobiti, već u krvavoj svadji. .ujo je jednostavno gledao sve to ra liti, zato reče, kako je sje­ dio na kol na, te došav do mjesta, gdj e Ijen Novelli mrtav, malo radi tuđi malo radi truda da je za­ spao j je spao s kola u trnje, i tako da i .gubio klobuk i nagrdio si ruke 1 lice, nu sve mu to ne kor isto vaše. D rugi znak, što g a još više od prvašnjega odavao krivcem, bijaše veliki nož Što mu g a zaplieniše na »velikom mlinu«. Franjo doduše pripozna, da je njegov, i da g a je one večeri imao sobom, ali istodobno izjavi, da se nije nikada jo š njim ogriešio o svomu bližnjemu. R a s­ pravljalo se o dugoj naoštrenoj škloci, orudju veoma pogibeljnu, što je zakonom zabranjeno bilo na putovanju nositi. Pošto su je dobro proučili, sudac ргоnadje shodnim, da se otkopa lješina Tončićeva da bi se osvjedočili, dali je rana, od koje umrije Novelli, mogla biti zadata onim oružem. I ako se nijesu mogli osvjedočiti d aje Anselli je v nož onu ranu prouzročio, ipak niesu mogli ni �Viestnik. Str. 63. protivno zaključiti, stvar je potom Nadodje i dan pretresivanja. Javni su opet ostala neizvjesnom. Drugi nepo­ službenici držali, da je Franjo počinio hiijen dokaz proti Ansalti-ju bio je bič umorstvo, navadjajući za to već napo­ sa jakom i velikom ručkom od olova menute dokaze, doČim ih njegovi odgo­ obvitom strunom. Budući se pako našlo vori nijesu mogli protivno uvjeriti; nana Tončićevu zatiljku znak teškog vađjali su takodjer za svoje mnijenje udarca zadata sličnim orudjem, zaklju- Iječnićko znanje, kojim i ako se stalno Čiše, da to nije mogao biti drugi, nego ne mogaše reći, da je Ansalti ubojica, naš Franjo. T a saslušanju svjedoka ipak nije bila stvar nemoguća tim nikad k r a ja ; može se reći da je više većma, što su Ansolti bili poznati kao od polovice stanovnika mjesta M . . . naprašila čeljad. Optuženika je branio bilo saslušano. I ako su mnogi bili mlad odvjetnik, koji je stanovao u gla­ uvjereni o F ranjin oj nevinosti, niko se vnom gradu pokrajine. Ovaj izreče ipak ne zauzme, da ga proglasi pra­ divan obrabneni govor, štono je trajao vednim, koliko njegov bratučed Alfred preko 3 sata, i učinio je liep utisak na Anselta. O vaj uvjeren, da će istadc’ ■ ' t^j&ts.’O I nu ovo nije imalo osuditi. mnogo učiniti za {prijatelja i za istinu, O sol izrekao sudac, a njom se je neumorno se je bavio da Iznese na vi­ Franje A piti proglasio ubojicom Tondjelo sve dokaze njemu ti prilo g; nu čićevom, te kao takav bio je osudjen nijedna mogućnost, nikakvo gvjedoČan na smrt. (Nislavit će se.) stvo nije moglo uništiti protivne kaže. V i e s fPobožno tdrušivo za gradnju nove crkve S v . Ante u Sarajevu.} Pod ovim naslovom donosit će Seraf. Perivoj od sele upisane članove, unišlu svotu i sve što se tiče društva. (Na ubaviest gg. povjerenicima.) D a stvar bude jasnija i predusretne se možebitnom priupitivanju gledi nekih možda nejasnih tačaka u listu upravlje­ nom povjerenicim, ukratko ponavljamo kako se najjednostavnije ima postupati pri sakupljanju članova. I. K a d se tko prijavi za člana, odmah g a upisati u š t a m p a n i »Izkaz« naznačiv kakvi hoće da bude član (utemeljitelj, dobročinitelj 1, 2, 3 reda, t n i k . j ^ - prinosnik) i koliko mjesečno, odnosno četvrtgodišnje, godišnje, uplaćuje. Prepis o vog izkaza ostaviti kod sebe, a izkaz sa novcem na svrhi mjeseca, sbrojiv svotu i odbiv poštarinu, poslati na fr. provincijalat u Sarajevo. Po poslanom izkazu zavest će se članovi u gl. knjigu pod tekućim bro­ jevima, i onda će se poslati knjižice za svakoga da se razdiele. Poslie će sam povjerenik, kad član što uplati, potvrdit 11 knjižici u odnosnom mjesecu. 2. N e treba misliti, da se članovi moraju odmah na jednoč sabrati, nego svakog mjeseca o tom progovoriti u Crkvi i pruženim prilikam zagovarati �Štr. ($4. Br. 2 Viestnik. stvar. Članovi se mogu primati tokom ciele godine. Istina nije sv. A n to samo u Sarajevu, al crkva svećeva ovdje treba da bude kao središte za svu Bosnu. ( U kruh sv. Ante poslale j Janko Antunović iz Jajca P 2 0 ; N . N . 20 0 N . N . iz G lavatičeva 3430; Iz Ivanjske Župnik г 8 о ; Franjo Terzić, Manda Franjic, Marko Šimić, iz V areša svaki po l'OOj M ato Zekić 4.00; Janja Andrić rod. Zekić р о о ; Jelka Ilović г. Poljake vic '40; M are Gavran г. Brdjanović 2 00; A n a Bjclčić г. V ijačkić 2 00; K a ta Brdjenović 4 0 ; Ilija Crvenković 2ГОО; Mara Poljaković 2 Preko o. Valentića tri š to v a n ju sv. A n ­ tuna 3 'I0 ; Ivan Mutić 5 '00; F ranjo T erzić I'0 0 ; Kraim 2-oo P ero B o ­ žić 5-00; Niko G rgić ГОи . Mara Se munović iz Čuklića ( 00; Sk. Geor ао , N. N . vidoške župe 2^40 ; j . Gale 5-DO; Krstanović iz V idoša г о о ; N . N . 4-Q0; N. N. г о о . (Za gradnju nove crkve 5 ». . tuna u Sarajevu darovale • K arlo Emanović iz V . Gradiške г — K ; D r Col brie kanonik, rektor Paztnanemur 11 Beču 10 '— K ; Ivan Karlić 3-— K ; Pero Ikic Lužina 5-80— K ; fra Stjepo IO '— K . (Pobolnost kriln og puta.) U franje­ vačkoj Crkvi sv. Ante u Sarajevu obdržavat će se ova pobožnost u korizmi sva­ ko g Petka u 3. sata po podne sa propovjeđu o muki Isukrstovoj. [Slavlje Ш . reda na Vrbniku.) Piše nam prijatelj: Trećoredci sv. F r a ­ nje slavili su koncem minule godine riedku svetčanost ла Vrbniku. Poznato je, da košljunski franjevci mnogo na­ stoje oko Širenja trećega reda. Nama je oripravio veliku radost upravitelj ♦ r^ćoređaca, vlč. o. Am broz Sirca. „ 1«ки smo nastojanjem sakupili liepu svoti* ica te si dali nabaviti krasnu zastavu, je rečeni otac uz prigodno slovo i b slovio. T a j će dan kod nas ■ 'atati 11 ječiioj uspomeni. Zahva­ ljuje te k m u o tcu , želimo da i dru­ gdje trećori: .cl javnim znakovima časte red копто ripadaju«. G \ .' dopis tim radje uvršćujemo, ‘ ‘ sa nadamo, da će m noge upravi telje III. reda potaknuti na ozbiljniji red i vršenje svoje svete dužnosti oko promicanja i širenja po vjeru i mora veleznamenitoga Ш. franjevačkoga reda. Za ko rizm u preporučujemo u našemu puku vrlo traženu 1 omiljenu kn jižicu u srokovim : H u ka Gospodina N ašega Isukreta 1 Plač majke Njegove* Clena 40 . h. n korist Crkve av. AntB. Naručuje ве kod franj. provincijalata u Sarajevu. S A D R Ž A J : Franjevački junak sv. Ivan Kapistran. — Ugled franjevačkom trećoređniku. — B ogoštovlje vjera i Crkva. — Duh sveti, papa i biskupi. — Pjesme : N a kolodvoru pod Sionom. — A kad se surva. — Ljudska je pravica često velika nepravda. — Viestnik. Urtdjoj« fra Arkangjeo Brkovic. Thitr i Voglc“ n S»r»jeTU � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e2908adecae95d8b76b2c67ec3842230.pdf 22a4efbadfb35ecb88102ec40532480f PDF Text Text Br. 3. II Visokom, mjvsccii ožujka 11)04. God. xvm. F r a n je v a č k i ju n ak — sv. Ivan K a p istra n . Hl <ov v ls k i 'jtjII v . P-4t : f r A r k a 1i g j e T o su bile težnje i i aul proti kojima su se Ivan Kapistran i F rarjevci morali boriti s toli u2traju om iv a ­ nčicu. A u tim strastvenim borbama medjii Galikancima i prekoalpincima, medju protivnicima 11 ima i redom sv. Franje, na koju su se stranu nala­ zili branioci slobode, neprijatelji tiranstva, zagovornici svećeničke neodvisnosti, vojnici prava i p ra v ic e ? Dosti je otvorili povjest, pa je stvar jasna. I sbilja, Galikanci, tako oholi i tako drzoviti prama papi, pokazale se poni­ znim laskavcim a neograničeno kraljevske vlasti; oni poučile kršćanske vladare, da u sv ojo j oholosti po miloj svojoj vol,! razpolažu dobrima, osobom, pače i samim životom svojih podanika. Nji­ hovom se sukrivnjom na m jesto umje гепе monarkije K a rla V elikoga i svetog D r k o v ić . Ljudevit uzpcstavi despotizam bez ikako’ adzora i uzde, koji dovede do H a iu reakcije francezkoga prevrata. Ljudi, koji su bili vazda pripravni izjaviti se, da je papa podvržen sabo­ rima, niesu znali učiniti, da se poštivaju ni prava crkve ni pravila predaje, Oni predadoše svjetskoj vlasti crkvena dobra i punomoć; pripustile kraljevim zastup­ nicima, da izdaju svetogrdne naredbe o člancima vjere, ćudoredja pače i o samom bogoslužju. Pa kad su već po biedila njihova načela, papinske naredbe više niesu zalazile u kraljevstvo fran cezko, dok ih ne b i prije točno pro­ motrili svjetovnjaci u parlamentu, gdje se odredbe sabora tridentskoga tičuće se crkvene stege tvrdoglavo zabacile, gd je ae izdade onaj drzoviti zakon, da se francezki biskupi nemogu nigdje sastati, �Str. 66. Franjevački junak — sv. Ivan kapistran. bez naredbe kraljeve. Čudna i neobična zloraba riečt! U tom je sastajala Galikanska sloboda.1) ostati zamazano krvlju djevice-mučenice K ad se je Ivana od A r k a prozvala na papu, galikanac Chaurhon, neprijatelj Zašto napokon ne bi rekli, kad je istina: ti su protivnici „rimske svemo- franjevaca, izsmjehava taj priziv. Pap a je, govoraše on, daleko, pa se ne mogu gućnosti* višeputa u im e svojih načela svetogrdno i pogrdno nogama gazili največa pravila pravice, ogrješivali se o počitavati prava nevinosti i činili najveća bezakonja. V ie k K apistranov podaje nam o tom znamenit primjer, koji zanima povjest Ivana, kojoj su sinovi F ranje A sižk o g a bili pripravili put, Ivana, ko je život odsijeva predajama i duhom franje­ serafskoga reda. Vriedno g a j e navesti. Anglikanci, ti englezima prodati sudci, osudiše Ivanu od A rk a ; A n gli­ kanci, ti naučitelji parižkoga sveučilišta vačko ga reda, Ivana je imala u dnu srca neizbrisivu i neugasivu ljubav prama uztrajno zahtjevaše god. 1430 <J.i s e . d jev ica orleanska preda sudu, a god 1432. podraživaše biskupe o kup ljen e u Balu, da se opru papi; Galikand, ti bogoslovci, učestvovaše k e đ gadn par­ nice u Rouenu, gdje su se rfvila svedočanstva, što su bila u pri >g obtu ženici8), a god. 1431. prvi stigoše na Zalit, vala je, da se sva njezina parnica podne.-- Rimu, neka je rieši onaj, koji zastupa ednoga B oga na zem lji; sabor u Balu, gdje se njihovim nago­ vorom i nastojanjem skrojišc ргоИкаtoličke odluke8). Anglikanac Jean Beaupere, koji je sve sile uložio, da se osloboditeljica francezke spali na lomači, bje god. 1431. od prelata izabran kao službeni njihov poslanik. Galikanac Vilelm Erard dne 24. svibnja 1440, javno najstrašnije osudi djevicu Orleansku. Malo kašnje mu je skupština u Balu pljeskala kao jednomu od naj od važnijih svojih naučitelja. Galikanac je bio takodjer i de Piere Cauchon, čije če ime zauvijeke Fleurj: Nouv. opuse., p. 156 — De' Maietre: De f Šg l. G ali., liv. II. г) Quicheiat: Proces de. J . d Are, — Rohrbacher: H ist. de I E gl., liv. LXXXII. *) Rohrhacher loc. cit. sudca. A li njegova prava vrhovnoga Ivana, prijateljica franjevaca, namjestniku Kristovu. Ona se u svem s v ile čas poziva na vrhovni papin sud. ali ju gal and ne uslišaše, nego sobom na nrt od si diše. a, da poznamo anglikanizam i nj ive idove, otvorim o djela Ivana K apisuai ). M ireć svojim moćnim pogledom tapnstveni sklad u djelima Božjim, K a ­ pistran nam predstavlja Čovječanstvo kao jednu uzvišenu hierarkiju, kojoj je papa vrhovni zapovjednik, kao mistično tielo, kojemu je on g lava, kao jedno kraljevstvo, kojemu je on vladar, kao jednu ogromnu obitelj, kojoj je on otac, kao jedno stado, kojemu je on pastir. „U sred nebeskoga Jerusalema“, veli Kapistran, „nad priznavaocima i djevicama, nad apostolima i mučenicima nadangjelim a, arkangjelima i serafinima, s desne strane O tca, u svoj punini svoje moći i slave sjedi Krist, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Ono je ’) Napose njegove krasne гиргвте: De auctoritatc Papae et C oncilii, — D e eleetione Papae, De dignitete Papae. �Hr. 3 . Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. ognjište, s k o g a odsieva, on je izvor iz ko ga se izljeva na odabrani puk sva vrhovna vlast, sve svjetlo i blaženstvo. B og jc pako u svojoj milosrdnoj mu­ drosti, htio da zemlja prikazuje kao jedan odraz vječnoga svjetla, da .uprava vojujućc Crkve ima za uzor upravu po­ bjedonosne Crkve". Zato ovdje na zemlji nad tim čo­ vječanstvom, koje sc bori i trpi, nad vjernicima i pastirima, nad obiteljima i družtvima, nad narodima i kraljima m ora takodjer vladati i gospodo vati jedan najveći poglavar, rimski papa, vidljivi zastupnik nevidljiva B og a i p o ­ sebni namjestnik Isusa K rista. Od л’ potječu moć, poslanstvo i vla^t . . On jc glava Crkve, mistično 'Jelo Isusa K rista živućega i rastuće1 a u čovje­ čanstvu, po njem se svi dielovi togu tiela sbližuju oko istoga iredlS' drže sc u jakosti i skladu. Po njer se на sve članove prenosi nauka, mi . spas, on sohom i preko svoiib zastupnika sudi svima. On prima sve od T«:isa K rista, on prima sve i daje sve. Na tu Častnu glavu Isus izljeva sve svoje darove, a od g lave se ti darovi priobćuju svakomu udu tiela. Punomoć i vlast ključeva jesu kao dragocjena pomast, koja od glave, t. j. od Isusa Krista teče na bradu Aronovu t. j. na papu, zatim salazi do окгајка njegove haljine, t. j. do biskupi, a od ovih na druge svećenike. T o je shvatila i sama poganska filozofija: „M nogo vlasti radja nered i r a t1). D a se uzdrži poredak u družtvenom i vjerskom, a i u fizičnom svietu, treba jedan vrhovni upravitelj, treba jedna najviša i neovisna vlast. Jedan ') Arist, XI. MethapkfS. Str. 67. samo B og uzdržaje i upravlja sviet, samo jedan zastupnik božanstva, rimski papa, mora upravljati svim vlastima i kraljevstvima zemaljskim1). P apa je dakle primio narode u baštinu. Pa ima pravo njih vaditi i po­ vraćati ili na put njihove sudbine. On ima pravo da zapovjeda pucima i kra­ ljima, on svima, prostacim a i mogućnicima, podanicima i vladarima, repu­ blikama i kraljevinama i družtvima donosi svojom riečju zapovied B olju , svojim blagoslovom, da ju izpune. A nijedan stvor, ma kakova bila njegova vlast i čast, ne može pod kaznom osudjenja ; iTTpdSti izbjeći tomu redu i tomu bla^ u. Pi! 'e kralj, kralj Crkve i svieta kralj Su ni, doista kralj kao Isus, čtfijeon m in stnik. N jegova je vrhovna vlasi neogri' učena, punomoć bez kraja i kr. vsk . vlast neosnovana*). Potječe od istoga izvora, odkupljeni k r u istoga Krista, pozvani istoj b e r rtnoj sudbini, svi ljudi, svi narodi kroz sve vjekove moraju sačinjavati jednu istu obitelj. Zato je B og, koji je učinio da od jednoga samo čovjeka postane cieii rod ljudski, skupio pod vlast jednoga samo otca veliko množtvo naroda. Rim skoga je papu postavio otcem preporodjenoga čovječanstva; a to izvan B og a najsvece i najnežnije otčinstvo postalo je vidljivim vezom vjerske i moralne jedinstvenosti, sveobćim sre­ dištem ljudskoga bratimstva, bratimstva umova ujedinjenih u istoj vjeri, bratinstva volja složenih u jednoj te istoj posluš­ nosti, bratimstva duša sjedinjenih u jednom te istom klanjanju, bratimstva Dr amt. Pafat pira II. ») Ibidem. �Str. 68. Franje vaČkj junak — sv. Ivan Kapistran. Пг. 3- srdaca spojenih u jednoj te istoj lju­ bavi jj. kad podućaje kao papa, a ne kad g o ­ vori kao prosti privatni čovjek. K a Papa je pastir cieloga stada K ri­ stova : njemu je u osobi sv. Petra data podpuna vlast da pase, t. j. da podučaje cielu Crkvu. O n je naučitelj nepo grješive istine, usta Isusa Krista, žlieb, kroz koji teče uviek Čista katolička vjera. V je ra papina nc može pogrjeŠiti, pistran bistro razlikuje papu od čovjeka namjestnika B ožjega od prostoga smrt­ nika1). ona je ista vjera K ristove C rkve; ona je njezino .ravnajuće svjetlo". O na je kamen kušac svih nauka, iiek svim zabludama. S v e se može mienjati i ko­ lebati, ali ona sama ostaje nepromjen­ ljiva i nepobitna u sjeni molitve K r i­ stove. Krist je molio, da ne smalaksa vjera Petrova; na Petra dalde, na nje­ g o v e nasljednike spada du izjave, Sto treba vjerovati, priznavati, držati i upovj odati. C rkva rim ska ne m c ’ e p ježiti, to B og ne bi pripustio. Nikad ona ne će biti podvržena napadajima krivovjerskim ; ona ć e uviek ostati £vra nepomična u vjeri. Petar, prvi pastir, potvrdjuje i učvršćuje svoju braću, on ih pomaže u njihovim borbama, kad panu, on ih pridiŽe. E t t u c o n f i r m a f r a t r e s t u o s. Po obećanju Gospodnjem Petrove apostolske C rkve ne može ništa zavesti ona ostaje čista od svakoga krivovjerstva u osobi svojih p a p a . . . Kad se druge crkve okaljaju raznim krivim naucima, ona sama odbija sve paklenske napadaje, ona kraljuje, ona zatvara usta svim krivovjercim a2). Papa je - zaključuje naš svetac — više nego čovjek, to je osjetljiv i n e­ prekidan znak vlasti B ožje u krilu čovječanstva, to je odraz i slika bo­ žanstva, papa jc kao B o g na zem lji2).“ T ako ustav C rkve nije ni d em o­ kracija, ni aristokracija, kako su to sanjali G alikanci: ona je bitno monar hija. Papa je stup, koji podržaje sviet, . ilčna stiena, na kojoj stoji ciela sgra^ kršćanstva2). N kada vru na biskupe, li medjuttm slučajeva, vlast u crkvi može prieći izkljuČiv papu? Drugim rieč bi pi skupljeni na obći sabor, jesu квј nt nad papom ili je papa uviek nad ukorom ? Gr imaoci su na sve strane trubili, , ■- sabor nad papom, ali neznajuć, ne htijuć, ne smijuć kazati, šta je to obći sabor. K apistran sam o jednom riečju uništuje njihovo cjepid lačenje: »Bez pape i izvan pape«, veli on, »neima i ne može biti obćega sabora1). Istina, obći je sabor zastupnik crkve оп je krjepošću Božjega obćenja nepogrješiv, ali se sabor može samo onda nazvati obćim, ako ga sazove papa ili bude s njegovom p ivolom, samo onda, ako mu predsjeda papa ili njegov za­ stupnik, samo onda, ako papa odobri njegove odredbe. Pa kako bi se u istinu Papa je nepogrješiv, ali samo onda,*) *) Ibidem, *) Da auctoritaU Papa/, para Ш . ') J] *) *) De uucur Papae, pars I. Ibidem. Ibidem, pars Ш. Ibidem. �Br. 3- Franjevci i znanstvena odkrića. biskupi mogli sastati u ime Crkve, ako se on, koji je kralj u Crkvi, i koji sam posjeduje punomoć nad cijelim svjetom, protivi njihovu sastanku ? K a ko bi si­ noda mogla predstayljati cielu Crkvu, ako se njezin poglavar tvrdoglavo izkljuČi? Tielo lišeno svoje glave, nije Str. 69. podpuno tijelo. K a ko bi odredba jed­ noga sabora mogla biti odredba ciele naučavajuće Crkve, ako im se protivi i ako ih zabacuje vrhovni naučitelj Crkve? (Nastavit de se.) D e auctor. Fapae para 111. Franjevci i znanstvena odkrića. Priobćuje f r a A r k a n g j e o B r k o v i ć . L a v XIII. kroz 25 godina svoga vladanja na Petrovoj stolici više рje pozdravljao sv. Franju A s i š f c i k a o najsavršeniju sliku razpetoga Isusa, kao preporoditelja evangjeoskog siromaštva i podpor katoličke crkve u vrieme naj­ većih pogibelji, te se nij ustr avao nazvati g a velikim izvorom pje koga po leta, veleuma i slobode-. Sr dnji je viek prije tih pohvala narnji ifciika K ri­ stova uvidjao u Fatrijarki ubogih čovjeka Bogom odabrana, da ljudskomu uinu otvori novih vidokruga, sjajnu »zviezdu«, koja je odredjena, da razsvietli umove i razgrije srca*). Dante o njem pjeva u svojoj D i v i n a c o m e d i a : »Medju Topinom i riekom, što teče s brda, na kom je boravio bi. U bald, diglo se je sunce slično onomu u suncomiru, kad izlazi iz vode rieke Ganga . . . Nc zo ­ vite više to mjesto Asizom , je r se tim vrlo malo kaže, nego g a treba zvati iztokom*)«. Lav XIII., okmžo. Auspieata, od. 17. rnjna 1882.; Ннтапшп genus, od 20. Irevnja 1884. ’ ) Ubertin Kdsileki, Arbor vitac crucit. — Alvsr Palnjjij, D e planetu HecUs., etc. •) Faradiso X I. Okružnice L a v a XIII., oduševljen ost '" v x , u kojima je vjera evala, pjesnithvale samo u izraz i odziv istinito Poslanstvo sv. Franje i nje­ govih s; nije se ograničilo samo na to, rfa preporode narode, brane vjei 1 istim: da se bez prestanka bore za ki lasku slobodu, jednakost i bratin stvo : iiov se je upliv protegao po neki očin na sve ono, što čovječanst- 1 pudaje ja kost i veličinu. [»Oni su imali tu čast, ili da pronadju, ili da poprime sve nove ideje, ko je su bile i s vjerom i razumom . . . O ni su imali onu od važnu razboritost, koja se dotiče svih klisura znanstvenih odkrića, a o nijednoj se ne razbije1)«. Franjevci su prigrlili i oplodili rječitost, umjetnosti, pjesnićtvo i sve druge znanosti. Učeni su pisci*) dobro iztaknuli ulogu sv, Franje i njegovih redova u pogledu liepe književnosti i drugih raznih umje tnosti. Oni su pokazali našega seraf ') Ozinain, Les po/tes / 'rantiscains en Itahe *) Chavin de Malen, Satrti Fratuois еР Assise. Frsnc. Prndenzeno, S . Frane. e U sue �Str. 70. Franjevci i znaastvena odkrića. skoga otca, kako pjesničku školu, kojoj su temelj njegove pjesme o ljubavi, a u malobraćaninu Ja kop onu i trećoredcu Danteu našao je najuzvišenije tumače. Oni su liepo pokazali, kako Franjo na­ dahnjuje tu Školu slikarstvom, koje se je porodilo na njegovu grobu s Cimabnc-om i Giottom, nasitilo se njegovom poviešču, proželo se njegovom dušom, a napokon se razvilo u drugoj dvojici njegovih sinova, najsavršenijim najdivnijim umjetnicima, Mihael-Angjclu i Rafaelu') Mi bi ovdje htjeli pokazati, kako su Franjevci učinili velik preokret u z n a n o s t i m a i mnogo doprinieli. J se ove razviju i napreduju. A li aa sc u cielosti razpravlja o sličnom pred­ metu, trebalo bi napisati ć itjv e svezke ; nego mi čem o posm airad ovdje to pitanje samo s jedn oga gledišf ko ’a možda najmanje proučavamc Ostn vivši na stranu teologiju, fil . nju i poviest, o kojim bi se dalo toliko reci, promatrat čemo osobito f i z i v:n e i p r ir o d n e z n a n o s t i. T o je s više razloga jedna zanim iva točka franjevačke poviesti, te osobito zasieca u sadašnja pitanja. R e k ’ bi, da danas đružtvo zaboravlja sve ostalo, a samo se bavi prirodnim znanostima, o njihovu usavršenju i uporabi; ono se njima u potrebi služi, da napanc crkvu, da zabaci Članke vjere i evangjeoske zapoviedi, koje proglasujc odsele bezkoristnim i zastar­ jelim. Današnje društvo, ponoseć se svojim obrlom i trgovinom, zabacuje i progoni monake »kao bezkoristnc ') Mkluel-Angjeo i Rifad, kao lakodjer, Cimaboe Г .а ^ . i Giotto, pripadahu trećemu redu ■ > bezposlenjake*. O va će kratka nauka hiti kao odgovor na te napadaje i ta progonstva; ona če bezspristanomu čitatelju jasno dokazati, da k a t o l i ­ c i z a m n i j e n e p o m i r l j i v i n e p r ij a t e l j 2:n a n 0 s t i, n e g o d a i m j e n a p r 0 1 i v p r a v im o g n j i š t e m ; ona će dokazati da v j e r s k i r e d o v i p ra vo , s m ic lo im a ju tr a ž iti u d a n a š 11 j i m n a ši ш m je s to g r a d o v im a , k o ji n jih o v u r a d u i n j i h o v ’ im o d k r ić iin a d u g u ju č u d o v i š t a c i v i l i z a c i j e i n ap red ka, nnstena poviest Čovječanstva predst jednu na oko osobitu Činjenicu кзк su se pod uplivom kršćan'tv 1 lozjfičke i moralne znanoa osio' J iv se zabluda i . jarma pog se nudrosti-« brzo dizale do naj\ »a ерепа, prirodne naprotiv znanosti n.esu do XIII. stoljeća nikako napi )va!e, nego su živjele jedino od odlomaka staroga znanja. Tomu nejednakomu znanstvenomu razvitku pažljiv motrioc može lako pronaći uzrok. Ljudi, koji su se tim prirodnim znanostima bavili, u svom iztraživanju niesu imali pravoga načina, nego su se naprosto zadovoljavali naukama grčkih i rimskih filozofa. Mjesto da motre prirodne pojave, mjesto da se dadnu na strpljive i opetovne pokuse,, da odtale izvedu načela i zakone, sliepo su se držali unapricd načetih i vrlo često Šupljih ideja, Prvim je pako Franjevcima baš to hoćemo da osobito iztaknemo — zapala Čast, da oslobode sviet od kobnih zabluda, te da robsko peči- �Franjevci i znanstvena odkrića. Br. 3. tanje prama poganskoj starini zamiene razboritim proučavanjem prirode, i da izvedu fizičke znanosti iz labirinta, u kom su bludile, T a uloga serafskoga reda uosobila se je osobito u jednom njegovu glasovitom članu, R o g cr Baconu, k o g a su njegovi savremenici punim pravom nazvali d i v n i m n a u č i te ljem ') On odvažno pokrenu rat proti ono­ vremenim predsudam a; on ne će, da se više mudraci prošlih vjekova uzdižu kao najviši naučitelji; da su oni dovršili svu nauku, i da ne treba dalje širiti znanstvenih misli i proučavao: O n svagdje u svojim djelim? razvija te misli o mudroj neovisnost1 te točno opisuje znanstveni razvitak koji treba sliediti: »Mjesto da se iz u č a v a pri­ roda,« kliče on neprestano, » ' .bi se po dvadeset godina, i.itaju samo dokaze kojega staroga u jnj ■ T aj način poradja samo zabludu i širi nez­ nanje . . Samo se i z k u s n i m nač i n o m dolazi do podpunoga spozna nju prirode, obrta i umjetnosti.*)« T im izkusnim znanjem Franjevci Х Ш . vieka razumješe podpuno sve uvjete znanosti; oni vješto protumačile način, kako se ona razvija; iz daleka pred vidješe njezine posljedice i slaviše njezinu moć, koja pokusom izbija na vidjelo.. »Ima«, vele oni, »nesavršenih pokusa, kojima se slabo šta postizaje; njima se služe zanatlije, a ne učenjaci. Nad tim pokusima im a mnogo savršenijih i koristnijib pokusa za koja treba pri- zvati u pomoć matematiku, bez koje se ne može nikada doći do sigurnosti.«1) D a su Franjevci mogli tako govo ­ riti i pozivati učenja, neka promatraju prirodu, na to su ih oduševile predaje njihova serafskoga otca. T k o ne poz­ naje ljubav togu velikoga patrijarke k sveobćoj prirodi? tko nije čitao one pjesme, u kojoj on daje svakomu biću slatko im e brata i sestre? tko mu se nije divio, kako on jednakom ljubavlju grli sva djela Božja, počam od zviezda nebeskih i stabala gorskih do zvieri šumskih i čovjeka Kristom odkupljena ? . . A k o se sv. Franjo, opaža jedan moderni ir odieH od svojih nasljednika, od A ie dra H aleškoga ,sv. Bonaventure, R oger ona, Duns Skota, koji su znanosti podali prayi način opažanja i osjećaj veobće jedinstvenosti, iz svil bi L tiii potankosti provirivala samo neka dražestna naivnost. A li neka чв svak sjeti, da je taj prijatelj pčela, I trijadi, ševa, poljskih bilina i sveg.- što obstoji, oživio svojim duhom hiljade umova, i da su te hiljade umova kroz tri stoljeća predstavljale napredak i pokret znanstvenim mislima, pa će se u tom prijateljevanju franjevačkoga patrijarke s prirodom v id jeti nešto osobita i ozbiljna. Franjevački je red sbilja otac izkusnoga znanstvenoga načina, kojemu prirodne znanosti duguju sav svoj napredak. Njihovim su se marom postigla mnoga žnanstvena odkrića. U tom ćemo pogledu navesti nekoliko primjera, oslanjajuć se na sigurne dokaze i navodeć doslovce rieči poje­ dinih franjevačkih pisaca. (N»st»»it će ве.) >) Umro gođ. 1284. ’) BogerBicon, Opus maj us p. 447-448. Str. 71. i) lati, ondje. �Str. 72. Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. Hr. j. U tje ca j sv. F r a n je na p ro svjetu i um jetnost. Razpravlja f r a A r k a n g j e o B r k o v i ć . III. P jesničtvo i književnost. Medju prvim drugovima asižkoga Siromaka bilo je odličnih pjesnika. Prvi je od njih nekadašnji trubadur, Pacifik, koji kad se zaodjenu franjevačkom ha­ ljinom, neprestano je gojio umjetnost, kojom se je proslavio u svietu. T o g a • kralja stihova«, ko ga je Fridrik II. ovjenčao lovorovim vienccm, nasliedi sv. Bono. Odlični je taj naučitelj imao osbiljan pjesnički dar, pa je i* njegov pera izašlo mnogo sladnih i d .-јулш pjesama, k a o : P h i l o m c n a , razma­ tranja o životu Isusa Krist: , L a u d i ss i m u s d e S. C r u c e , uzvlšenje Sp? ' teljeva križa, » C h r i s t l s a n lin č s a c r a t a * , L a u d e s b.. dj Marije, dražestni anagram A v e M a r izvrnuvši prvu rieč, dobijemo 15 v а-Л 1аг iaj, P s a lte r iu m B e a ta e V i r g i n i s M a r i a e, niz ugodnih psalama, što ii 1 je sastavio u prozi prema Davidovu p s a l t i r u . Tom u svomu psaltiru sas­ tavi serafski naučitelj velebnu i zanosnu predpjevku S u b t u u m p r a e s i d i u m , koju jc crkva uvrstila u liturgiju. Divna su takodjer njegova prava pjesnička djela: S e x a l a e S e r a p h i m , S e p te m v ia e a e t e r n i t a t i s , I t i n e r a r i u m a n i m a e a d D e u m , gdje je svaka misao puna pjesničke ljepote, 'i Spomenimo, da aa cv. Đonii, t'ovatelju bi. dj. Marije, dnguje liepi i pobožni običaj стоniti n» pozdrav »ngjeoski D jutro, ria pol dana i u večer. Hyperdulia (oseibiti način Slovanj a bi dj. Marije] j edau j e od ’ivojnva fninjevaćkoga pjeiniitve. kao i Legenda S a nc ti F ran ­ c i s c i, u kojoj se na svakoj stranici razlieva evangjeoska ljepota1). Malo ne u isto vricme, kad je sv. Бопо slagao stihove u čast bi. dj. M a­ riji, jedan je franjevac iz Verone, Jacomino, pripravljao put D a n te u svojim pjesmama I n f e r n o i P a r a d i s o, tim alegoriČkim sastavcim a u mjestnom na.-ječju. AH naivne pjesme Jacom inove ne it. • onoga žara, kojim se odlikuju pjesni djela Patrijarke asiškoga. B la ­ ženi Ja vačkom« ’ da T odi povrati franje­ isničtvu onaj zanos, kojim ga е zadat ao njegov začetnik. On В' odio u 13. vieku. Z vašc se Jakov Iz 1 milije Benedetti, koja bijaše u gradi 1 Todi. P ravo je učio u Bolopni ja bijaše u srednjem vieku g la­ sovita sa pravnih nauka. Svršivši izvrstno sve pravne nauke, vrati se kući i poče se baviti odvjetničtvom . Bijaše vanre dno sretan i postade bo g at i ugledani Oženi jednu prelijepu djevojku, s kojom življaše sretno. Povijest ju osobito hvali s nj 1 zine pobožnosti. A li sada će zateći velika žalost našega Jakova. G od. 1260 za jedne pučke svetčanosti u Todiju dogodi se velika n esreća: estrada (po­ višeno mjesto), na kojoj bijaše i njegova žena, sruši se, tu pogibe više života, medju njima umrije i njegova žena. 'Гај strašni dogadjaj uzrokova silnu prom Ako je vjerovali goap. K. Gourmurtu, »veli Bono je HElavio i Hanclut de Christo u čudnovatim вНкаша. 1л1. myst., p. 263 . �Br. 3. U tjecaj sv. Frauj< jenu na duševnosti njegovoj. On zabo­ ravi sviet i njegove radosti, napusti odvjetničtvo, razdieli sve svoje siromasima i postade članom trećega reda sv. Franje. Živeć u sam ozstaji i pokori, željaše da bude ruglo svima. Iza deset godina ovakova života zaželi stupiti u I. red sv. Branje. Poglavari reda odlučiše primiti ga, ali uz poseban uvjet. Svijet g a je držao ludjakom i kao takov ne mogaše stupiti u red franjevački. Zaiskaie od nje g a, da sastavi dvie pjesme i tako dokaže tim svoje normalno stanje. On sbilja složi dvie pjesme: C u r m u ri­ đ u * m ilit a t tu b v a n « g lo r ia . C u j u i p r o > p c r ita a e * t tr t o r i a ? T a pjesma ne bijaše baš loša, ali ne bijaše u njoj ništa orobila. T a ­ lijanska izazva odobrenje i učini, da su g a poglavari primili u I. r,jd. T a setaiijanska pjesma iznosi u svakoj jfovo sbirci pjesama talijanskih. Ро' st;hovim a: U đ i t e n o v a P a z z , Che m i v i e n e in f a n t a s i a . F v o prievoda nekih s tro fa: Slušajte novu ludost, K o ja mi dodje na pamet Šćah da budem mrtav, Jer sam živio zlo, Ostavljam radosti svieta, D a podjem putem pravde . . . Ostavljam vam silogizme, Tam ne rieči i sofizme, T ežk a pitanja i aforizme I duboko umovanje . . . Ostavljam umjetnost čudnu, K o je A ristotel napisa tajnu, K lomu i nauku platonsku, K o ja je često krivo vjerska . - - prosvjetu i umjetnost. Str- 73- Jednostavno i čisto razumievanje Od sebe visoko se diže, I dolazi u blizinu Boga, B ez njihove filozofije1). Samoća i velika bol učini iz od­ vjetnika pjesnika: on spada medju naj veće pjesnike reda franjevačkoga. U njega bijaše veliki zanos pjesnički, ko­ jemu imamo da zahvalimo mnoge nje­ gove preliepe pjesme. U 13. su se vieku s nasladom čitale latinske sliednice (sequentiae), složene u slovčanim stiho­ vima, kako je to onda bilo najviše u običaju. Јасороп ih sastavi mnogo, a osobito blistaju neprispodobivim sjbjji. to su : S t a b a t m a t e r d olo r a s R a ic v ilje n a m a jk a sta se ), i svaki katolik poznaje, te koje ne tnožriS da čuješ i čitaš, a da te 1 * potr u duši tv o jo j; zatim St a t m a t e r s p e c i o s a (Р ге l i e p a u j k a s t a ž e ) , koju bi tre­ balo, da ik va poprimi u svoju litur­ giju ie ž k o bi bilo navesti ljepših primjera izrazite jednostavnosti. Jacopon se s početka nije služio pučkim latin­ skim jezikom ; ali želeć da duboko u srce gane ponizne osobe, da svrati nji­ hovu pozornost, brzo stade upotreblja­ vati narječje, kojim je govorio narod po umbrijskim brdima. P a kao što m noge njegove pjesme sačinjavaju je ­ zgru mistične bogoslovije, tako je i naj zadnji težak imao u privlačivu obliku kratak, ali izvrstan izvadak duhovne nauke. T a k o je isto u stihovim a složio za puk jednu sbirku poslovica i ugodno sr okovao tu utješljivu pjesmu, koja u svojoj jednostavnosti skriva više mudro*] Pre»od dra ,F. Ž'doveca, Liitu“ , god. 1902., br. S i.1 str. 637. u „Kat. �Str. 74. В г. Utjecaj sv. Eranje na prosvjetu 5 umjetnost. sti nego stotine razprava. Ona počinje: D o lc e am or di p o v e rta d e , Q u a n to ti d ig ia m o araare ( s la d k a lj u b a v i s ir o m a š t v a , — K a k o t e m o r a m o l j u b i t i ! . . . Či­ tava ta pjesma ide za tim, da proslavi ono siromaštvo, koje je sv. Franjo odredio temeljem svojega reda. Pisana je , kako spomenusmo, u narječju umbrijskom, koji se nešto teže razumieva i zahtieva posebni rječnik. K a o močan, zanosan i uzvišen v e ­ leum poput Mihael-Angela, kao čudesan stvaralac i pažljiv motrilac osjetljivih istina, Jacopon spjeva nekoliko pjesama, koje dimu čovjeka kao kakov** tragedije, koje g a u duši ohiabre kao bogoduhe molitve. T ako ve su: K r i s t t r a ž i z a b l u d j e l u o v n, B o r b a A n tik r is to v a , O d k ip č o v jo č a n s k e n a r a v i , koje sbčf ami i epopeji. T o su prosti stihovi, kako kad su divni 1 K o li se uzhitno izra. uzvisuje Franju, koji prima svete rane, kad daje savjet Celestinu V ., kau ’ suje moć suza, ili s crkvom plače nad zavladalom m litavošću: »Bože moj, vidim da ti je zamro spomen u svim srcima !« A kako su opet pune dražesti i nabožnosti njegove L a u d e s u čast Majke B ožje! i š t a si osjećala, Ma­ rijo, gospojo pristojnosti, kad je B og tvoj sin sisao tvoje mlieko? O h! kako niesi umrla od radosti, kad si ga privijala na svoje grudi? S tim učiteljem, nečuvenim umjetnikom franjevačko je pjesničtvo bilo pravo remek-djelo, pro­ žeto bogoslovijom i čovjekoljubljem, a talijansko pjesničtvo, riešiv se povoja, posta sbilja izvorno i samostalno. Kad je Jacopon dovršio svoja djela, Dante je m ogao početi svoju B o ž a n s k u k o m e d iju , put mu je bio utrt, gra divo g a je čekalo, pa de m nogo naći u stihovim a svoga genijalnoga predteČe, kojega je poznavao i ljepše nego itko ocienio. Pjesnički duh sv. Franje zadahnu u 13. stoljeću jo š i Tom u Celanskoga u njegovoj pjesmi D i e s i r a e , koju kad čitaš, sav drhćeš od straha i napunjuješ se »abožnom gorljivošću; Leona, An gjela i Rufina u L e g e n d i tr iju d r u g o v a , nosnom skupu pjesničkih slika, i bi. brata njihovoj tom za sv. Antu Padovanskoga u njegovim propoviedim a, u kojim ti se blista priroda u skladnim 1 bojama, koje te uznose do nebt^ visina, da upo znaš svemožnost, mudro. epotu Božju. Isto ira revačk to se je bilo razcvjetalo uesniČtvo, već su g a odmah s c “svli im primili juži ta Jedan od toga pjt učlva bijaše naprer' jn je i razvitak od sjeverne do prvih učinaka taj, da ustavi onoga pučkoga siućfva Dvaju Sicilija, koje se je bilo strašno opoganilo skepticizmom1) i sensualizmom*) Hohenstaufovaca. D jelaJacoponova učiniše velik upliv ; pjevala su se u poljima kao i u crkvama, na hodočašćim a i svagdje. N jegve su duhovite pjesme sačuvale m nogoga pro­ staka da ne pane u bezbožtvo onoga vremena. A li pod franjevačkim pjesnič tvom ne treba razumievati samo ono, što se duguje Manjoj Braći, nego pod taj naslov treba uvrstiti pjesme i poli­ tičke 9pise raznoga izvora, na kojima 'J Filoeof-iki neuka onib, koji snnnjaju o svem, držeći da je ljudski razum nesposoban da Slo pouzdano upozna. *) Filozofskautuka, po kojoj sve ide|e ljudske l- jrfu .. . 4 .1,. Ч. �lir. 3. Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. se opažaju tragovi upliva asižkoga Siromaka, a tih im a bezbroj. Rek' bi, da se je pod tim uplivom pojavila i pjesma, što ju Iuocencij III. spjeva u čast Uznešenju bi. dj. Marije, hvalospjev P r o l e s d c c o e l o p r o d i i t , koji se pripisuje Grguru IX ., pa vienac poučnih pripoviesti, što g a skiti pobožni Jakob V aragis, zatim prekras na L e g e n d a a u r e a i R a z m a tr a n je o ž iv o t u S p a s i­ t e l j e v u , koja su tako divna i poučna, da su se nekada pripisivala sv. Boni. Franjevačko se je pjesničtvo brzo širilo preko talijanskih granica, pa kao što u svojoj kolievki, tako je i drugdje u dušama oživljivalo kršćanski život Francezkoj, kad je Thibant IV ., zadnji trubadur, bio u svoj svojoj slavi, jedan franjevac opjeva u narn mom jeziku Ž i v o t s v . F r a n j e po 1 ’gendi Tomr Cclanskoga. U Portugalii коп i 13. stoljeća ugleda svjetlu divi djelo V id je n je žen e u T o rr N o­ v a su , romanca nakrcana evangjeoskom ljepotom, zatim Č u d o o t i l i 't r n , ugodna starinska pjesma 'jednoga uče­ nika sv. Ante. U Španjolskoj takodjer izdaje velik dio djela bi. Rajmunda Sulskoga, koji jc kao i serafski prijatelj Isusov osobito ljubio prirodu i životinje. U alcgoričnoj bašći P r i j a t e l j a i L j u b l j e n i k a , gdje mu sve govori 0 klanjanju vriednomu Učitelju: nPjevajte,« govori on pticama, »ako se ne razumi­ jemo govorom, razumima se ljubavlju, jer mi vaš piev doziva u pamet m oga Miljenika.« Umjetnička su djela bi. Rajmunda Sulskoga, veli gosp. Marius Andrć, »najkrasnijt cviet kata lan o provensaiske književnosti.« Franjevačka umjetnost u 14. vieku, kad se je bita potpuno razevjetala, urodi Str. 75. na talijanskom tlu čednim, ali izvrstnim remek-djelom ; to su F i o г e 11 i, kita cvieća. Pisac jc ostao dugo vremena nepoznat, ali g a je gosp. Sabatier mar­ nim iztraživanjem pronašao u osobi brata Ugolina, koji je uredio A c t u s B e a t i F r a n c i s c i e t S o c io r u m e ju s . Duh se asižkoga pjesnika blista u X I. pievu bezsmrtnoga D anteova P a r a d is o , koji sav prosieva serafizmom, kao i u pievu X X IV ., koji razsvjetljuje živo svjetlo ljubavi. T aj se pjesnički duh Franjin jasno opaža u asketičnim d je lima bi. U golina della Panciera, u kras­ no1. кпјш fra Bartola Pizanskoga O p u s f o г ;n i t a t u m, u R egole d e l l a v ita l r i t a l e i d e l l a v i t a matr im o Te, tim draguljima liepih misli, što ih je u pjesmi čistim jezikom iznio bi. iv< rubin Sienski. Upliv to ga duh lako _ vidjeti jo š u C o n t e s ffl o 1 a i i s e s franjevca Nikole Bosona, kao i u Г r t u i u s c o n c l u s u s , sim­ bolično1 pjesmi, što ju je u čast bi. dj. M: (j složio Konrad HaimburŽki. S v . Bernard Sienski bio je u 15. vieku veliki franjevački umjetnik. Pro poviedi toga apostola, kao i one sv. A n te Padovanskog, prave su pjesme u prozi, vatrene poučne i ganutljive. K a o što pješice Jacoponove i sv. Franie, tako i Bernardinovi govori obogaćuju jezik i književnost, koju je D ante ovjeko­ vječio, »U Italiji su,« veli gosp. ThureauDangin, »dobri sudije izjavili, da su te p r e d i c h e v o l g a r i bile »blagd liep o ga i čistoga dom aćega sienskoga jezika, uzor izvrstne pripovjedalačke, opisne, deduktivne i besjedničke proze.« R adi ljepote i gladkoće stila Bernardiu se može ubrojiti u prvi red izvrstnih prozaičara. �Str. 76. U tjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost U Portugaliji k itic e : 0 s v e t a v a t r o ž i v o t u i s v j e t l o s t i ! done Filipc, unuke kraljeve, koja postade re­ dovnicom u samostanu odivelaskom, posvjedočuju upliv Fatriarka asižkoga. U Njemačkoj se taj upliv mieša možda s uplivom sv. Bcrnardina u nekim pro­ zama T om e Kem piskoga, osobito u H o r t u l u s r o s a r u m (cap. XIII.) i s onim sv. T om e A kvinskoga u R o s a ­ ri u m - u samostanca U rlicha Stoklinsa de R ottach, gdje pod pritiskom križa dragociena krv Spasitelja teče kao tajinstv e n o vino . Jedna knjiga, koju treba staviti na čelo djela prožetih f r a n c i s k m o m zasja kao sunce u 1 uru istom vieku. T a knjiga, koja je Lajinstvcna izvora, ali svakako Bonom nadahnuta, jest evangjeoska, neizreciva i nedrstiživa I m ita c ija (Nasljedov,irye rieta). Istina, ona se u strogor sn rieči ne može smatrati franjevačkim djelom; nu smije se stalno uztvraiti, J a pisac ne bi napisao mnogih stranica, 51 ’ su poglavlja V . i L . treće knjige, da serafski otac nije obstojao. A tko bi smio zaniekati, da nije IV . poglavlje druge knjige, posve srodno s 35. pjes­ mom franjevca Jacopona P1) Duh asižkoga pjesnika nalazi se u X V I. vieku vazda svjež, živahan i čaro­ ban u nekim ugodnim i nabožnim Tassovim c a n z o n a m a , kod apostolskoga sv. Franje Saležkoga,*) čija se muževna odvažnost uviek prikazivala puna ljubavi i gorljivosti ; a u Portugaliji u A s o r s k o m z e m l j o t r e s u , nabožnoj ro') U utie doba mnogi odlični pisci dric, da ja IV, Anto spijao Nasljedovanje K rilu. •) Oflo'.ilo n njegova djelu O ljubavi proma Bogv, gl. XV. H r. 3 . manci franjevca Alfonza, i P a s t i r s k i m d j e l i m a Gjila Vicenta, izvrstnoga preustrojitelja B o ž i č n i h p j e s a m a . T a j pjesnički duh bistro provijava takogjer u mnogim spisima sv. Ivana od Križa i sv. Terezije, koji su bili veliki prija­ telji ptica. Franjevačko je pjesničtvo brzo razširilo po Portugalskoj, koju je duboko ganuo njezin sin sv. A n to ; ono se u 17. vieku očituje E l e g i j a m a jednoga franjevačkoga apostola, A n te das Chagas, te zanosnim pjesmama ( R e d o n d i 1 1a s.) o sv. A n ti i maročkim muče­ nicima Franje Lopesa. U Španiji se to :cvo razširi osobito onda, kad su Jacop va djela prevedena na Špa­ n jo lc i po prilici god. 1576. Plodni dramatić.i i ipe de V e g a posveti S e r ais k m u o t e u mnoge sonete i jednu ron u, k ja odiše žarkom pobožnošću. 1.0 u i ijolskoj literaturi ima častni našlo nia de los ingenios, monstruo (Čudo - naturalczza. K ad bi se u kom :iu spomenulo « e s de L o p e < (Lope je napisao), vrijedilo je kao nešto izvan­ redno i osobito. Ovaj je pjesnik osobito ljubio sv. Franju i iz velikoga počitanja prama njemu nosio uviek odielo i pojas franjevačkoga reda. — Franjevac Gabriel skiti u čast sv. Franji veliku epsku pjesm ul E l c a v a l l e r o A s s i s o , koja je puna vitežke d uh ovitosti; Cayrasco de Figueroa, slavi njegove krjeposti u svom T e m p i o m i l i t an t c , a Franjo В оуа njegove rane u soneti L a s o b r a s e n v e г s o. U Italiji se u to doba gotovo samo kod Ijetopisaca opaža veliko udivljenje prama sv. Franji, osobito u pjesmi Angjela Bardia: A r b o r S . F r a n c i s c i . U Francezkoj Tristan L ' Hermite, taj �Br. 3. Str. 77. O crux, avc, spes unica. slabo poznati predteča CorneiHov i Racinov, koji je znao uživati i procieniti prirodu, osjeti dobro pri koncu svoga života učenike f r a n c i s k a n i z m a. U to vrieme, kad je franjevačko pjesničtvo cvalo po zapadnoj Evropi, franjevački se duh pojavi u Dalmaciji u jednoj narodnoj pjesmi po svom obliku i predmetu. Franjevac Andrija Kačić-Miošić u liskim kiticama opieva borbe južnih Slavena s Turcima. A li te pjesme tako liepo prikazuju hrvatsku dužu, da su i danas najmilije štivo na­ šega naroda.1) I naša Bosna i Hercegovina ne za ostaše za drugim pokrajinama, i u njimsu braća asižkogoga Patriarke л,i3lu>jdla jo š od svoga dolaska u ove krajeve, da u svojim djelima razviju franjevački duh, koji je duboko ukorjenjen u srcu našega puka. T ih pisaca i njihova književnoga rada, koji je sav protkan franjevačkim duhom, ne ću ovdje da navodim, jer se nadam, da će se naći vještije pero, koje će njihovim osobnim vrlinama i književnom im radu dužnu čast izkazati. A k o se dakle i veliki pjesnici svjet­ skih književnosti dive našemu svetcu, čarobna pojava njegova ne svršava jo š tim : i veliki umjetnici, koji igraju znamenitu ulogu, genij svoj upotreblja­ vaju, da za sva vremena ovjekovječe spomen sv. Franje. T reb a dakle, da se •Is^nSai crtama obazremo na pitanje, pojava svetčeva privriedila u liepoj tnosti ? (SvrSit de sc.j l) Kttić-MioSić umrie god. 17 Ja. Iz peršvc 1 crkve katoličke. O сгах, ave, spes unica! (Zdravo križu, ti jedini spasu). Piše f r a V j e k. C v i t a n o v i ć. što ih na njega posla Bog, do praha Mnogima, kad panu na pamet burni dogagjaji prošloga života, sve nezgode i nesreće, sve boli i žalosti, sve patnje i nevolje podnešene, sve kušnje i ne­ pravde, sve gorke suze prolivene, vinut će se iz grudi bolni uzdisaj, a suza će opet plaznuti niz lice i kanu ti na tlo koliko puta orošeno suzama bijednoga čovječanstva. Mnogim će pasti na pamet knjiga Jobova, u kojoj je na najvcličanstveniji, a ujedno na najpotresniji način opisana bieda ljudska. Job, prije silno bogat, poslie u velikim kušnjama, — tako rekuć — poništen upoznaje nevolje čovjeka. On od sotone ošinut gubom — po pripušćanju Božjem , le­ žeći u prahu i pepelu, bolno jadikovaše i proklinjaše dan, kad se je rodio i smatraše sretnim one, koji se nisu rodili ili su za rana umrli, te se oslobodili svih bieda, što ih čekahu. A kolikt su pretrpjeli patnje slične Jobovim i vidiše, što će reći život na ovom svietu?! K o ­ liko ih jepoželilo što bržu smrt, da se raz stanu od muka i patnja ovoga svietar! �Str. 78. O krux( ave spes unica. Naši praroditelji, prekršivši zapo­ vijed Božju, rinuše sebe i sve svoje potomstvo u najviše nevolje. Navukoše strašne posljedice poradi svoga grieha, koje se opet množe po osobnim griesitna, što ili ljudi počinjaju od slabosti povodanj, treći na nevrie.ne, a četvrti na druge razne nezgode i nesreće Jedni cvile za svojom majkom ili otcem, drugi za bratom ili sestrom, treći za zaručni­ kom ili zaručnicom, a četvrti za vjernim prijateljem. A koliko ih je , koje рго i strasti baštinjenih od praroditelja. Osjetiše dobro naši praroditelji, a kas­ nije svi njihovi potomci prokletstvo Božje; zemlja im radjaše trnje i korov, a oni moradoše u znoju lica svojega pribavljati si kruh, dok se ne povratiše u prah, iz ko jega su načinjeni. — T ako će biti do konca svieta. Obazrimo se malko oko sebe i pro­ motrimo nevolje, što tište čovječanstv — Gledaj tamo ubogoga težaka, gdje se vas Božji dan truni i muči, s lica mu kaplje gusti znoj, rad neumorno na komadiću zemljišta, te pun nađe očekuje plod, nu gle, kad je b ’ ma I ne dočekao, evo crnih oblaka, iti se silna tuča, i u njekoliko časova avni sa zemljom svu željno očekivanu nadu. T ko tužniji od njega? jer enn н siromašnoj mu kućici jadikuju djeca s majkom, očekujući komad hljeba. — Gledaj onu drugu kuću, u njoj je blieda, iztrošena majka s mnogobrojnom djecom kojim je dala sve, a izvadila bi srdce iz svojih njedara, da ^svoju siromašnu dječicu prehrani, zaodije i poodgoji, otac bo im se je preselio u vječnost. — Pogledaj onoga siromašnoga radnika gdje se sve dneve sa žuljevitim rukama trudi, da nje što zasluži i obitelj si obskrbi, a i za crne dane nješto prištedi. — Gle onoga gologa i bosoga siromaka, gdje se potuca od vrata do vrata, mo­ leći makar i koricu kruha, da tek ži­ vjeti može. — A pogledaj trista drugih bieda. Jedni se tuže na požar, drugi na gone druge kušnje i napasti, koliko, kojim unutarnja tjeskoba ne da mira ni pokoja? I ovo sve nije ograničeno na njeke samo. B ie d a čovječja prodire svakud, u najsjajnije palače, u kraljske dvore; ne ima na svietu nikoga, veli Tom a Kem p , da ne ima kakove nevolje, pa bio kralj ili papa. N it se može njoj izbjeći, ona je nerazdruživi pratioc Čoođ bešike (kolievke) do motike. Jesi oslobodio jedne, oružaj se za druge i !a veće. Ona će te naći, pa makar se sakrio u najzabitnije mjesto. Okreni se e, okreni se dole, okreni se v okruni se unutra, i svuda ćeš naći križ rieči su ponovno Tom e Kem p i (Naslj. Isuk. II. gl. X II.) Da, svuda, svuda ima nevolja i patnja, svuda nesreća i napasti, bolesti i žalosti, svuda kušnja i tužbe, tjeskoba i uzdisaja, plača i suza, je r se svuda nalazi isto čov je ­ čanstvo, te njeko više, njeko manje, nu bez iznimke svi ih imaju. Promatrajući sve ovo, kako d a se ne uzdahne, kako da se ne nazove ovaj sviet suznom dolinom? Da, punim pra­ vom je suzna dolina i kad bi se sve suze do sada prolivene sjedinile, zar ne bi potekla jedna velerieka, zar ne bi moglo nastati veliko jezero? Zato i veli Job, d a j e ž i v o t č o v j e č j i v o j e ­ v a n j e , i nadalje: č o v j e k r o d j e n o d m a jk e , k r o z k r a t k o v r ie m e ž iv e ć i , n a p u n i s e b ie d a m a ргеm n o g im . Biede su te koji put toli velike, da bi čovjek pao u očajnost i �Br. 3. O krux, ave spcs unica. život si sam dokončao (Što na žalost dosta puta čujemo), kad ne bi imao dosta takodjer utješnih Časova, u kojim se njegovo skupljeno i potišteno srdce razširi i veselo pokuca. I kad mnoge biede, patnje i boli pritisnu Čovjeka, ne smije se uztrpljivost gubiti. — Job u najskrajnoj biedi ne izgubi uztrpljivosti, veli sv. Pismo: u s v e m o v o m n e s a g r i e š i J o b . On se je znao uzdi­ gnuti svojim duhom i promatrati pravdu i milosrdje Božje, N jegovu svemožnost i nedokučivost sudova. — On se je uzdao i B o g g a je pomogao. — T ako i mi svi moramo s uztrpljivošću pod­ nositi sve nevolje nadajuć se u bolm budućnost. Da, nada je, koja “ ivjeka bodri, da pretrpi rađostno i najveće potežkoće, da uztraje do konca borbe, je r je u z t r a j n i m s a m o p o b j e d a obećana. Nada je kao zora ruje >, što navješćuje krasni dan svim hol« icima, koji jedva očekuju svjetl li dana. Ona je iskra svjetla u tmini 1uzećima. Ona je sidro brodarima 'na uzburkanom moru, a zato se nada i predočuju slici sa sidrom. I kao što čovjeka svuda i svedjer prati bieda, tako ima uza se i nadu, da mu bude kao ravnoteža, da ne podlegne u kušnji i biedi. U onaj čas, kad je pravedni B og kaznio naše praroditelje radi neposluha i naviestio ljudskom rodu silne bo ib e i patnje, u onaj je čas, velim , pokazao prstom na budućega Odkupiteija, u ko jeg se je imao rod ljudski uzdati. Pa tako i vidimo. N arod se je izraelski u svim nevoljama tješio nadom u budućega mesiju. Pro­ ročanstva su ih patrijarka i proroka bodrila, da ne smalakšu, pa koji su se često nadali, a k tomu živo vjerovali u Mesiju, ti su klicali pri dolazku Nje­ Str. 79. govu, rađostno ga primili i našli u Njem svoje spasenje. A trpećemu kršćaninu koja da bude utjeha i nada f On ima izobila sredstava, Što mu ih pruža sv. vjera, da slavo­ dobitan prodje kroz borbu. On ima, da i ne spominjemo nade u budući blaženi život, koji je obećan svima, koji uztraju do konca u patnjama i borbama, puno milosti nebeskih, sakramenata, razma­ tranje visokih istina kršćanske vjere, u kojim čovjek nahodi i crpi jakost, da sve sretno i veselo pretrpi na ovom svietu. Nu crkva kat. osobito križ pred­ stavlja kao predmet utjehe i nade. Ona ovo doba muke Isusove pjeva uzvišne iiv 'eve presv. otajstvu Križa, da vjerni i potakne na razmatranje onih tajna, i ле nuhode u Križu i tim se uzbude na dragovoljno podnašanje nezgoc da do nose sv. K riž. Kliče Crkva i naziva sv. K riž krasnim i bli­ stajući n etom, okićenim grimizom kraljevim Irvetom, koje je bilo dostojno dirati veta uda Isusova; dostojno, da noai žrtvu svieta i pripravi luku brodoiotnnom svietu ; drvetom , o kojem je visila ciena svieta. . . . Zatim se рго stire ničice i k lič e : z d r a v o , k r i ž u , t i j e d i n i s p a s u . . . .! Jest, križ je utjeha, nada i spasenje svega čovje­ čanstva. K riž će ublažiti sve patnje i nevolje i učiniti ih sladkim i ugodnim. K riž će sa srdea snimiti tjeskobe, što su se navalile poput ogromne sile, veoma ga potištujući. K riž će otrti suze svim patnicima. A odakle tolika moć križa? O , nije se čuditi, jer kad je ono drvo, što g a je Mojsije zasadio u pustinji i stavio na njega mjedenu zmiju, imalo toliku moć, da su pogledavši u njega odmah ozdravili, koje je zmija njd.i. �Str. 80. O кгих, ave spes unica. Rr 3- kako ne bi imao Križ, koji je nosio sam oga Odkupitelja svieta, sam oga Koga?! . . . Zato C rkva kat. i cieni to ]iko sv. Križ. Za'.o mu i pjeva veli­ da otare mnoge ljage grieha, svaki uzdah kao laki tamnjan vijajući se iz našega srdea i prodirući kroz oblake do priestola Božjega. Da, sve je onda čanstvene hvalospjeve. Po njem bo je odkupljen rod Čovječanski. K riž, koji je prije bio ruglo i sramota, koji je bio, Iako, sladko, ugodno, sve se dragovoljno i veselo podnaša. Čovjek, je istina, po sebi veoma slab, on bi brzo klonuo pod težkim bremenom mnogih biedn, -što g a snadju, nu od križa Iusova sva­ kom dolazi snaga i utjeha; treba g a samo im ati pred očima i sve će se radostno podnieti. K riž (bo) je (Isusov) izvor svih blagoslova — veli sv. Leon Papa V el. uzrok svih milosti; po kojem (krilu) se daje vjernicima krjepost od kako veli sv. Pavao, Ž i d o v i m a s a b ­ l a z a n , a p o g a n i m a l u d o s t , postao je predmet, k o j i m t r e b a , d a se s la v im o , u n je m b o j e s p a s , ž iv o t i u z k rs n u će n a še . Prihvatit je dakle križ i sliedit Isusa, jer je u križu jedinom spasenje. Čujmo opet divnih rieči T om e Kem pisa : »U križu je spas, u križu život, л 1 zaštita proti neprijatelja, i i križu ulic vanje nadnaravne ugodnosti, u križu jakost pameti, u križu veselje duha . , .« Prihvati dakle križ i nosi g a uztrrljivo, govori ti Crkva, govori ti Isu? P r i­ h v a t i k r i ž s v o j i s i ed m e« i » T k o ne p r ih v a t i s v e g k r iž a i ne b u d e m e s l i e d i o , n i j e m e d o s t o j a n . « On svakoga hrabri, biednike i nevoljnike, sve bolestnike i u kušnji i tjeskobi stojeće, sve bez iznimke poziva govoreći: » D o j d i t e k m e n i s v i, k o j i s e t r u d i t e i k o ji s t e o b te r e ć e n i, i ja ću v a s o k r ije ­ p iti. J a ra m b o je m o j u g o d a n i m o je b r e m e t a k o . T k o da ne posluhne toga miloga glasa, kad znamo, kamo dovodi križ — do života, do spa­ senja ? Zar klonuti duhom ? O n e ; gle­ dajući bo, gdje sam B og nakon premnogo pretrpljenih patnja prihvaća križ, te hrli na Golgotu, da propet dadne svoj život za biedne sinove Evine, gle­ dajući to i promatrajući, o svaka je bieda i nevolja sladka, svaka bolest i žalost božji blagoslov, svaka suza moćna slava od sramote, život od smrt.. Serin. 8. de Pass. D.) Oh da se prodre u tajnu sv. križa, kolika Li se snaga, kolika utjeha i slast, odatle crpda 1 N eka nam o tom posvje­ doči itin of. jgodnici Božji, koji uto­ pije u рг .matranje sv, tajna Križa, osjetile л eske slasti i, duhom uzvišeni, bijahu ipravni svaku bol i muku pri­ miti, da se više upriliče razpetomu Spa si te Iju. L a ko nam je raztumačiti onda one poklike, proizašle iz razžarenih pram Propetom, srdaca poklike, koji će ostati mnogim nešto nepojmljiva: ili živjeti ii umrijeti, ili trpjeti ii umrieti, ne umrieti. nego trpjeti. Ovdje da navedemo samo sv. Franju Serafskoga, tu živu priliku Kazpetoga. N jegova ljubav prama sv. Križu bijaše neopisiva. On je zaista m ogao reći sa sv. Pavlom: »J a s a m r a z a p e t u z I s u k r s t a « i onu: >Ne ću d a s e č im d r u g i m h v a lim , do k r i ž e m G o s p . N . I s u k r s t a . « Da, u razmatranju K r ila i muke piovco bi dane u noći. On je mogao opetovati r e č i sv. Bernarda pred svojom braćom i zboriti: »Od prvoga časa, kad se obra- �Br. 3. O krux, ave spcs unica. tih, savio sam cvieće od mirhe u kiticu, da me uvjek sjeća gorkosti i stradanja m oga Spasitelja. Hoću da tim nado punim zasluge, što mi manjkaju. Kiticu tu privinuo sam k srdcu i ne ima sile da mi ju otme. U nju polažem svuko iku moju krjcpost, ona mi je najveće blago i iz nje crpim najizdašniju utjehu. Ona me bodri, da vjem ije služim Go­ spodinu, te mi ulieva nadu, da će mi poslie biti blag i milostiv. . . . Sve moje znanje stoji u tom, d a z n a d e m Is u s a r a s p e t o g a . « (Ivanćić: Život sv. Fr.) A videći mlakost mnogih, u svojoj serafskoj gorljivosti pošao bi u gore i plačući vikao je glasno : »V plačite brežuljci i jadikujte brezovi, vi pećine praskajte i uzdišite glasno. T i izabrai i narode Sionski, katolička Crkvo razderi haljine i srdee svoj :. pospi glavu pepelom, ter gledaj, k a k ' s e ' u b a v n e l j u b i . « O ve bi mu posijricči l j u b a v s e n e l ju b i « gla odje kivale, a on bi se jo š više žalostio . . . E to nam divnoga primjera u sv. Franji, koji je rad svoje predike ljubavi prama Razpetom bio dostojan primiti rane Isusove, što do onda nije dobio. Za križ dakle i sliedimo Isusa. T k o ga nosi s Isusom i umre s Njim, taj će ga radostno nositi, bit će mu L k i ugodan, a smrt će mu donieti uživanje i blaženi život, je r je križ sigurna nada i spasenje. D o sada rekosmo više o tjelesnim biedain, što znalaze čovječanstvo i za iste smo stavili K riž Isusov kao liek, utjehu, nadu i spas. Nu Križ je Isusov takogjer zastava, jakost, znak sigurne pobjede u borbi proti moralnom (ćudo­ rednom) zlu u ljudskom rodu. Strašna je borba, koju moraju voditi sinovi Adam ovi sa svojim neprijateljem soto Str. 81. nom. O koliko ih je podlegla u to borbi i navjeke se izgubilo! A li je došao Spasitelj, kojega je B og obećao, te prdi krv, dade svoj život umrvši na drvetu križa. Životom svojim smrt podnese, a smrću život donese — kako pjeva sv. mati Crkva. Fobiedi smrt, prekide okove, u koje je bio sapet rod ljudski od djavla, a N jegova muka i smrt, Njegovi sv, sakramenti ustanovljeni, Njegove bo­ žanske nauke, što sve predade u po­ hranu sv. Crkve, postadoše neizerpiva vrela nebeskih milosti. Od tada postade križ znamenjem, na koje je paklenom mi/nj om navaljivao djavao sa svojim •t'šaina. V odio se žestok boj medju pri. ma Babilona i Golgote, medju prista. iicifera i Križa. T a je borba i danas rito biesna. Siloviti su na­ srtaji, koj ne neprijatelji K riža na nje­ gov pristaši K riž se prezire, pogrdjuje, pljuje, gazi. Prieti se, da će bit stro valjeni svi njegovi pristaši kao trošni brod na silno uzburkanom moru u du­ binu morsku. — Nu nada njihova i prietnju je uzaludna. Brod Crkve je jak, borioci su čili i uztrajni, nit će im na­ škoditi najžešći valovi, jer ih snaži moć K riža, pod kojim plove, jesu li u tmini, križ je sjajna luč, Što svietli u luci. Jesu li u pogibelji, K riž je sidro, koje će ih spasiti da ne utonu, i tako će biti sve uzaludno. — K a d se je imao car Konstantin boriti saprotucarem Maksencijem, vidio je križ na nebu sa slovima: »U o vo m ć e š z n a k u p o b ie d iti! I zaista je pobiedio. Neprijateljima Križa i kršćanstva radost je tada smrtni uda­ rac i oni su napokon u samoj svojoj krvi ugušeni. I danas pokazuje nebo na ovaj znak, a Crkva ga prihvaća kao najdragocjeniji zalog pobjede, s njim �S tr 82. ave spes unica. hrli sa svojim vjernim u borbu u čistoj nadi, da će pobjediti. O vaj sv. znak, koji mnogi nose na čelu, treba da g a zasade u pamet i u srdce, da g a svedjer nose i javno izpovjedaju, nek se duŠmani njegovi postide. Zaista je nješto vrlo tajinstveno i veličanstveno, da upravo onda najviše pobjedjuje Križ, kad dušmani njegovi misle, da su g a satrli. Upravo onda, kad misle, da su uništili njegove pristaše, pokaže se moć sv. Križa, onda hrle narodi Križu i sama g a narav ciela izpovieda. Nije ii to nješto božanskoga pred čim svaka protivni moć izčezne kao dim pred silom vjetra. T ako je K riž pobjedjivao upravo onda. kad sužidovim učilil susa, kad su se ves t lili Nj egov oj smrti. Onda je Isus pobledio, onda, dok su g a prezirali, sv a g a ji narav izpoviedala. Izpunile su se onda one ricči N jegove. »I j a k a d b u d e u z­ d i g n u t , s v e ć u k s e b i p i v u ć i.« K liče na to sv. Leon papa: -O prečudne moći K riža I o neizrecive s'.ave muke, u kojoj je i sudište Gospodnje, i sud svit ta i vlast Razpetoga. I rivukao si (bo) Gospodine, k sebi sve i onda, kad si razkrilio ruke prama puku nevjernom i protivećem se Tebi, cijeli je sviet prihvatio, da izpovjedi T vo je veličan­ stvo. Privukao si, Gospodine, k sebi sve, kad su proklinjuć židovski zločin sva počela izrekla jedno mnienje, kad su potamnila svjetila nebeska, dan se u noć okrenuo, a i zemlja se neobično tresla i svako se stvorenje od bezbož­ nika odmetnula. Privukao si, Gospodine, Br- J. k sebi sve, je r se je razdrlo platno hrama, a sveto mjesto odstupilo od ne­ dostojnih svećenika, da se preobrati prilika u istinu, proročanstvo u odkriće, i zakon u Evangjelje . . .« — T a k o je i kasnije kroz sve vjekove K riž p o ­ bjedjivao. T ako je Julijan odmetnik mislio, da će u nekoliko njegovih m igova svih pristaša Križa nestati, nu on je za malo imao izdahnuti sa riečima na ustima: » P o b i e d i o si, G a l i l e j Ć e ! « Čudesna se moć Križa i danas pokazuje, a tako će i do konca svieta, dok sve narode na drvetu K riža uzdignut Spasitelj ne privuče. Nu onda se na sudnjem danu najviše po.. 1 moć Križa. * O v a j ć e z n a k b iti nebu, kad G o s p o d in d o d je l i t i . Onda će neprijatelji križa str [pili od straha i želiti će da pro| mu odn'.ih od stida pred tim znamei ni odk lljenja, koje će se pokazati u neopisivom sjaju i ljepoti, dočim će njegovi ijatelji i branitelji klicali od radr ... , poklonit će se sa strahopočitanjem pred Jaganjcem, koji je postao žrtva svieta. — A da se zaista nadjemo sa prijateljima K riža ла tom strašnom sudnjem danu, ljubimo, Štujmo, prigrlimo Križ sada. On nek nam je u srdeu i u pameti kao što je i na čelu. Hrlimo s njim za Isusom na Golgotu, i um rimo tudc s Njim, i onda dok će nam u životu bit u svim nevoljama i biedama utjeha, slast i nada, iza smrti će bit nagrada, život, uživanje vječnog bla­ ženstva. �Вг. 3. Vidio sam često puta. — Gje je nebo.' stan Višnjega. Str. 83. Vidio sam često puta . . . Spjevao Rudolf b a r u n M a l d i n i W i l d e n h a n s k i ŽepČe. 4- V id io sam često puta Svoje čedo malo, Gdje se u snu baš od srdea Sladko nasmijalo. D a se u snu blaženome T ako slalko smije, D a mu srce u grudima T ako burno bije. F a se pitah odakle taj Posmjeh čedu mome, A li to ne bjehu pjesme Slavuj ptice male, N it' to su g a rajskim ružam' Vile ovjenčale. I Odkle licem titraji ti U snu tihanome. 6. i* Možda sluša biglisanje Slavuj ptice male, II možd' su ga rajskim Vile ovjenčale. t« su se u snu slatkom 5 nn»)i dom malim, Aupeu ebesnici <’ A»ak j> U ulatn & Gdje jc nebo — star. višn jega. Spjevao Rudolf b a r u n i i ' d i n i V V a ld e n h a n s k i Žepče. 3- K ad smo jednog krasnog jutra N a vrh br'jcga nas dva stali. Da Г gdje ptice gn’jezda viju II' gdje šarno cvate cvjeće, II' bezbrojno kuda ljudstvo Danomice 'holo šeće? D a l’ gdje svod se onaj plavi, II’ gdje sunce, oče, sije, Oblaci da Г gdje se gone, 11' gdje potok tiho plije? D a Г u hramu. B og gdje s moli II' u školi, gdje se uči, R eci mili, dragi oče, Gdje je nebo — B og m ogući! Gdje je nebo — stan Višnjega ? Pitao me sinak mali, 4- 5- Svagdje, svagdje, sinko dragi! U sred doli — na vrh br’jega, I u tvome srcu malom Nebo ti je — stan Višnjega. �Str. 84. Libanski cedar. Br. 3 Libanski cedar. Priobćio fra A K o n z M. K u d r i ć . Putnik, koji prolazi gorskim lancem libanskim, ne može se uzdržati od nu­ tarnjega ganuća, kad ugleda, stigav na visočje, nad glavom tamni, gotovo crnozeleni krov od ighca, koji počiva na snažnim sjevkastim deblima staroslavnili ccdara, Ozbiljni i tihi svjedoci prevrata koji promjeni lice zemlje, ovi „kraljevi crnogoriceu motrili su užas ljudi u ono strašno doba, kadno valovi poplaviše ove krajeve; snažni ljudi drevnih vre­ mena počivali su u njihovoj sjeni, di narodi i plemena razpinjaii su tud svoje šatore, ovdje su se patrijarhalne obitelji privremeno nastanjivale bivši jo š nomadi. O va stabla Gospodnja, libanski redri, koje je O n posadio, bili su s doci moći i gospodstva Salamu rtova, te su već tada služila u slavu onoga, koji u svojoj moći brjegove postavlja, jer mudri sin D avidov sklopi ugovor Hi ramom, kraljem tirskim, da mu pribavi i nasjeće cedrovine s Libanona za gradnju kuće božje, a Hiram bijaše pripravan da mu volju izpuni. Čovjek, kad se ovim stablima približuje, čini mu se, kao da je nevrjeđan da ih se dotakne. T a k o su veličajne uspomene, koje su s njima u savezu. O v a su stabla najslavniji prirodni spomenici za cieli sviet, reče Lamartine, koji ih posjeti god. 1832. V jera, pjesam i povjest sve ih je jednako veličalo, A rapi ovih sljedba izkazivali su staro­ drevno štovanje ovomu drveću. Oni mu pripisuju ne samo vegetativnu silu, koja omogućuje da vječno žive, nego i neki razbor, koji da se očituje u znacima mudrosti njihove i opreznosti sličnim ljudskom naslućivanju i razumu K aže se naime, da cedri znaju za godišnja doba, pružaju svoje ogromne grane, kao da su uda, razširuju i skupljaju ogranke, te ih ili dižu k nebu, ili spušćaju k zemlji, kako se već snieg sprema da pada, ili se topi. U ostalom čini se, da je o vo odu­ ševljeno opisivanje Lamartineovo samo pjesnički izvod jednostranog poznavanja kako je to opazio la Roque u svoji „V o y a g e de S y r ie e t d u m o n t 1 l a n o n , 1722. »Maroniti kaže isti, tvrd* da cedri, kojih su grane sad tako razmjerno izpružene, kao da su odr me, u . ek promjene svoj lik, Čim prvi aiieg padne. Grane, koje su se prvo daleko razširivale da se ncopazice podigrri j vis, skupe se, vrhove okrenu k nebu i tako zajedno da sačinjavaju piramidu. Narav, kažu Matoniti, udah­ njuje im to gibanje i mienja im oblik, bez čega nebi m oglo ovo drveće nipošto podnositi silne težine sniega koji dugo na njem ostaje. K a d se snieg od top i, ne samo da nakvasi žilje ccdara, v eć takodjer v e­ likom vodom natopi i oplodi zemljište libansko. Opazilo se je, da se svakoga sto­ ljeća smanjuje broj cedara. One silne šume, koje su nekoć davale gradju za feničke brodove i hram Salamunov, spale su danas na neznatni mali gajić. Godine nabrojio je P. Belon njekih 30 ccdara. God. 1600. bilo ih ne više od 24; 1650. jo š 23; 1700. 16; �Вг. 3 L i banski cedar. a god. 1800. samo jo š 7. T e je pro­ matrao Lamartine i divio im se 1832. 0 ovim može se izvjtstno suditi, veli francczki pjesnik, uzevši u obzir njihovu veličinu i izgled, da su več u biblijsko vrieme obstajali. U okolo ovih drevnih svjedoka prošlosti nalazi se mali lug žutih cedara, a čini se, da taj skup može im ati 4 500 dcbala. Svake go­ dine u mjesecu lipnju ulaze stanovnici Bšcrraha, Edena, Kanobina i ostalih susjednih krajeva i seta, k ovim ccdritna 1 prazi iikuj u na njihovu podnožju. Nestalni broj cedara, kod ostarijih podataka iztiče odatle, što je njekih stabala i to najvećih i najstarijih u poz nijoj dobi nestalo, ili što su prije * braj ali ијека stabla medju već?., uočim su kašnje stavili ista u red manjih. Medjutim pjesnička je mašta ' .genda, koju je zabilježio francezki putnik po Libanu T hćvenot 1655. a koju kao isviin vjerojatnu, potvrdjuje holandez Kurnclij Игиуег 1702., da se nalnit ced navlaš uklanjaju brojenjem, tako da im je ne­ moguće odrediti broj, ne možda - toga, što se pomete onaj, koji ih broji, nego je r g a njeka viša moć prieči, da ne od krije svete tajne. Gotovo smo osvjodočenl o ovoj priči, kad čitamo kod Lamartinea, koji je 1832. proputovao Libanon, da >još samo sedam« starih cedara postoji — dočim je francezki častnik kod mor­ narice M. Laure, koji je u pratnji voj­ vode joinvilskoga proputovao Libanon 1837., dakle pet godina kašnje, nabrojio 15 16 starih cedara, ali koji su svi manje više počeli ginuti. Megju tim starim ced rima stajaše jo š po prilici 40 drugih, koji bi se mogli nazvati mladima, obzirom na stare, premda i Str. 85. najmanji od najmanji od njih imadjaše 10 — 12 stopa u okrugu. A li ovu razliku izmedju Lamartinea i Lauera razjašnjuje na s kroz prirodan način jedno izvješće Robinsonovo, koji uvjerava, da se Čini, da je broj stabala prirastao, te da iznosi, ako se i mladja debla uračunaju, više stotina. Drugo izvješće daju TUier i D andini: oni do kazuju, da mnogi cedri imaju po dva, a i više panjeva, te su ih tako razni putnici broj ili različito, njeki kao jedno stablo, drugi kao dva, ili više. Gora Liban djeli svetu zemlju od Sirije, te nadvisuje njezine najviše pla­ nine. Ona po svojoj duljini sliči polu’ pod kove. Ukupni obseg iznosi ne niai _ d stotinu milja. Na jugoistoku leži P t ‘ ina, na sjeveru Arm enija, na istaku A 1 а, na zapadu Sirsko more. Obronci L ib a n t sa strane Tripolisa i Dai чка nisu mnogo odmakli odm ora, dap ga se na njekim točkama tiču. Iztočni dio gorja nazivaju Grci imenom A n ti Libanon. Г irski lanac diže se jedan nad drugim i prikazuje Četiri jasna pojasa. Putnici vele, da tlo prvoga pojasa obi­ luje žitom i voćem. Drugi je pun golih i neplodnih pećina. T reći uzprkos svoje visine, začarava pogled zelenećim se vazda drvećem ; blagost temperature u ovom pojasu, njegovi vrtlovi, nasadi, s najljepšim plodovima Sirije, potoci, koji sve to natapaju, kao da od toga prave neku vrst raja zemaljskoga. Četvrti pojas izvija se do o blaka; snijeg koji g a pokriva, dao je ime ovom g o r ju : Libanon — bijela gora — pa se po tom prozva tako cijeli gorski lanac. U ovom četvrtom pojasu stoje cedri. * Glasoviti gaj cedara iibanskili, * �Str. 86. Libanski cedar. pripovijeda V . Osterovald, »udaljen je najmanje d va dana hoda od Beiruta — stari Bervtus — blizu sjevernoga, a možda i najvišega vrhunca to g a gorja. Tud stoje cedri u zaledju ogrom noga amfiteatera, koji je obrnut prama za­ padu, te obkoljen najvišim Sljemenom libanskim, ali se to Sljeme penje 2— 3000 stopa, te je djelomično sniegom pokri­ veno. O d ovoga am fiteatra ide velik klanac počam od Bšerreha i to najvelebniji i najpustiji u cielom Libanu. U sredini to ga prirodnoga hrama nalaze se cedri kao osamljeni njegovi stanovnici, dok se naokolo ne može vidjeti nikakvo stablo, dapače jedva štogod zelenila. Putnik koji ne polazi od Tripolisa Mersenisa i karm elitskoga samostana, nego se penje po liepoj, sjenatoj dolini Kadišaha — svete rjek-, — na ElH orcć, toga začarava konti ast t8»r ur»isitosti ovoga osamljenoga luga |itam ijubkoj krasoti doline, u kojoj -mjenjuje jela i čempres, javor i hrast, kao takogjer šareni ukras kapelica, samo stana i sela, koja su se u obilnom bi< naselila na umjetnom zaravanku »biele gore« ; čovjek nehotice ćuti, da je za­ dah nut od svetih motritelja božanske blizine i t a mu je srdee odredjeno onoj blaženoj poboŽnosti, kojoj se rado podaje nalazeći se u prirodnoj velebnosti. O vo na pogled veličanstvene pri­ rode pobudjeno čuvstvo, ma kako bilo duboko i čvrsto, jo š će porasti u libanskoga, kad se sjeti njekih mjesta u sv. pismu, — koja najuzvišenijim riečima govore o cedrima. Nadahnuti pisac »knjige kraljeva«, kazuje nam, da je mudri Salomon na pisao jednu knjigu o bilinama, ■ od cedra na Libanu do isopa (vušak), koji raste Br. 3- u pukotinama zida.« U ovim je riečima cedar označen kao prvi, najplemenitiji od svih bilina. svih stabala, AH je moć Gospodinova jo š uzvišenija, ona je najuzvišenija na nebu i na zemiji, što kraljprorok David ovako izriče: »Glas G os­ podnji lomi cedre. V o x Domini confiringentis cedros.« »Ja sam«, veli isti pjesnik, »gledao gdje se bezbožnik diže, kao cedar . . . Prošao sam mimo . . . I ne bijaše g a više.« A k o je na ovom mjestu liepo stablo oholosti, to je na drugom simbol veličine i nebeske slave. »Božanska mudrost«, g ovori pisac eklcaiasta-crkovnjak, »uzdiže se nad ljudsku kao cedar, koji kruni Liban«, a psal1o d a je : »Pravednik će proklijati kao p ma, porastit će kao cedar na Lihanu. Sveti otci pri ovom mjestu napomin; i, da c dri imaju tri odlična svoj­ stva elič iisfcvenu visinu, koja gosp odujc id gorjem ; ugodan miruh, čim viek zeleno, smolasto drvo odiše; na­ pokon ,'ojstvo, da nije toliko gnjiloći podvrženo. Pravednik, koji nadom taknut neprestano teži za vječnim dobrom, sliči cedru, koji se ponosno na gorju uzdiže. K a o cedar tako i on odiše mirisom — mirisom dobrih djela i krjeposti. K ao što cedar, tako i on izmakne truhiosli, jer ustaliv se u ljubavi Boga, ne podaje se nikakvom zemaljskom nagnuću. Prorok Ezcldel, govoreći u ime Gospodnje, stavi Zidovima ovu priliku: »Orao poleti razširenim krilima prama Libanu. Kad je svojim pandžama pri­ hvatio moždine od cedra i njekoliko grana toga stabla otrgnuo, odnese ih u zemlju Kanaan Zrno, odronivši se s grana, pade na zemlju i od njega naraste plodonosna lo z a ; ali se loza �Br 3 Libanski cedar. diže prama vrhu, te ju B og kazni radi nezahvalnosti. Ja ću, veli Bog, uzeti srčike od velikog cedra. Ja ću odrezati kalem svrha njegovih grana, i zasadit ću g a na visokom brdu. Zasadit ću g a na brdu Izraelovu. Potjerat će mladica, te će plod nositi i veliko drvo narasti. Sve će ptice stanovati pod ovim cedrom, i sve, Sto lieta, savijat će gnijezdo u sjeni njegovih grana.« Sveti Jerko, koji tumači ovu pri­ liku, upozoruje, da sv. pismo često izporedjuje s Libanom hram jeruzolimski radi njegove ljepote. Libanski cedri to su glavari u Jeruzolimu. Orao koji leti prama Libanonu i trga srčiku cedra je Nabnkodonozor. koji se priKi«i Jernzolimu, uhvati kralja Jehom ju, te g a zajedno s narodom odvede suianjstvo. Ipak pobjednik ne će sas\ira prekinuti ugled Judin. M jesto Jehonijc iStovi on kraljem Sedeciju. O vaj D< agući snositi jarma, obrati se k F nu u E giptu ; ali njegovo nastojanje osta bez uspješno, On predstavlja lozu, Voju je B og radi nezahvalnosti kaznio. Sad uze Gospodin moždinu velikoga cedra. Odabra od roda Davidova onoga, koga će za uviek kraljem postaviti na brdu Sionu, i kad bude oduzeto Žezlo Judi, tad ima doći onaj, za kim žude svi narodi na zemlji. S početka će rasti neznatan i skrovit, kao nježna cedrova mladica, plodove će nositi do na kra­ jeve s v e ta ; svoju će sjenu razmaknuti, i tud će dolaziti ptice nebeske da sta­ Str. 87 koje naraste veliko drvo, na kom ptice svoja gniezda savijaju. Isus Krist je sam u prvom redu cedar, a i pobožna ga duša u svetim pjesmama tako označuje: »Ljepota je njegova kao Libanova i on se odlikuje medju svim ljudima kao cedar medju stablima S p e c i e s e j u s u t L i b a n i, e l e e t u s u t c e d r i.« Bog zapovjedi Mojsiji, da načini škrinju zavjetnu od drveta, koje ne truhne. Salomon je poglavito odabrao cedar za građju hrama, koji podiže Bogu jedinomu, I kad u svetim pjes­ mama poziva prijateljica prijatelja, da se nastani pod njegovim krovom, ije mu, da je njezina kuća podu*. cedrovim gredama. » T i g n a dom e im n o s t a r u m c e d r i n a Sve je 1 okaz, kako se je mnogo cienilo ki .ii vsko stablo u biblijsko vrii vak vu i slične uspomene abletc putnika, 1 >ji stoji pred cedrima libanskim, promatra njihove poput orlova "huče se grane, onda uvići da je tlo, na kojem stoji, u istinu »sveta zemlja.« Koliko se prošaptalo molitava pod tim granam a! povikuje Lamartine. Gdje bi se podigao ljepši hram ili oltar, koji bi bio nebu bliži! Gdje je prijestolna nebnica veličanstvenija i prijatnija, nego nuju. visoćje Libana, nego deblo cedara i stolni hram ovih svetih grana, koje su pružale sjenu, a i pružat će nad tolikim naraštajima ljudskim, koji ime Božje razno izgovaraju, ali ga svagdje u nje­ govim djelima poznaju i klanjaju mu se Kad je Spasitelj došao, skrio je ovu proročku istinu u svojoj nauci medju sličnim prispodobama, isporedjujuć kra­ ljevstvo nebeskomu zrnu gorušičnomu, kroz stoljeća spoćitanjem. V eć P. Belon, koji je god. 1550. proputovao Liban, u objavama prirode! S cedrima libanskim postupalo se �Str. 83. Liban ski cedar. pripovieda, da mu je nadbiskup damascenski dokazivao, da j e Salomon vlasto­ ručno nasadio cedre na nekim mjestima, kao što se i sada vidi. V e ć su tada kršćani smatrali posjet ccdara za hodo­ čašće ; buduć je pako svaki hodočastnik uzimao po komad drveta od svetih sta­ bala, od čega su pravili križeve, ili što slična, po boj a se patrijarka maronitski, da se ne bi tako malo po malo uništili cedri, pa stoga odredi crkvene kazne za svako oštećenje istih, dapače i pro­ kletstvom se zaprijeti, medjutim je isto­ dobno najsrdačnije preporučivao kršća­ nima da čavaju stabla, koje sveto pismo tako veliča. Pripovijeda se, da su ПИ»Н njckoji, 'koji su u blizini sto Ja čuvali, uasjekli njekoliko stabala i odmah su bili kažnjeni gubitkom stao a. Sam o je bilo dozvoljeno maror.itim?. da podejeku grane cedrima jedanput u god i to u oči preobraženja Kristova. N a ovu svetčanost, koja u kolovozu Jok. dakle u najprijatnije vriem e — Lam artine se prevario, kad je kazao da u lipnp laži — polaze maroniti i hodočastnici na goru Liban, te sprovedu noć u lugu, gosteći se vinom i groždjem, koje je na L i banu raslo, pa nalože vatru od grana, koje su usječene od svetih cedara. T a k o im prodje noć u zabavi, pjevanju i gostbi. Slijedećega dana svet­ kuju preoh raže nje K ristovo na gori, a patrijarka sam drži sv. misu na oltaru od neklesana kamena, koji smjeste pod najveći i najstariji cedar. O v o stablo i ostali običaji i sad traju, te z.natno uplivaj u na narod. Samo je ncklesani oltar odstranjen, je r je sagradjena maronitska kapelica, a mnogo osoba, koje su u svezi s kapelicom, stanuje tuđe u ljeti. Вг. 3. Cedri se dižu бо do io o stopa visoko. Najdeblji danas ima 13 stopa u promjeru, a opseg mu je 120 stopa. Grane su sa šušnjavim iglicama ravne, uvek su zelene, dapače kad su sniegom pokrivene, a to bude jedan dio godine. N a večer običaje vjetar grane u duljinu izpružiti, a tad se Čini da gledaš tamne oblake. Cedar nalikuje najviše sjeveronjemačkom boru, kad već u starosti izgubi nje što od svoga piraminalnoga oblika, te sačinjava nepravilno slikovit vršak ili kupulu. U botaničkom pogledu dodjeljivali su cedar arišu ; danas se smatra kao posebna vrsta. Češeri su mu čvrsti, kao т i, samo su okrugliji i gušći. D rvo je c<vo — pinus cedrus bijelo, te Ima dan, ali ne oštar miruh S ovim se om ne može izporcditi ni k rao to in ni mirisom američki cedar jun rus dniana. ug' .e vremena držalo, da je sam< gaj H -H erze ostatak starih cedara libansl 1. A li Seetzen odkri god. 1803. druga g aja većega obsega, a amerikanski su vjerovjestnici i drugdje, putujuć kroz Liban, naišli na cedre. Robinson, koji ovo saobćuje navodi svje­ dočanstvo Ehrenberga, koji odkri cedre u velikom množtvu na jednom dielu gorja sjeverno od puta medju Heal bekom i Tripolisom . Stabla su vrlo velika, mladja i starija, ali nc tako stara i častna, kao oni cedri, kojima 9e hodo­ časti. Osim velikoga gorja Sirije nalazi sc cedar jo š na Atlazu, afričkom gorju. U svom izvješću na putovanju kroz istočnu baharu divi se M. Ch. Martin cedrim a A tlaza istu tako kao njegov zem ljak Lamartine cedrim a libanskim. �N a Adriji. Иг. 3- • Najkrasnijc cedarske šume,* veli Martins, »rese vrhunce Celala, blizu Batne i spuštaju sc u doline; nalazi ili se još u Djurjuri i okolo Tcniet-ei-hada, na jugu od Miliane. Kolika razlika medju ovim liepim šumama i pustim visočjem, koje do njih vod i! Cedri A tlaza imadu u niadjoj dobi piramidalni oblik; ali (im se izviju nad svoje susjede ili okolišne pećine preprieči im daljnje rastenje vihar, ili munja, ili zareznici, koji im svojim žalcem izbodu moždinu; stablo izgubi svoj vienac; tad se grane razpružc, tc sačinjavaju zelene slojeve i zaravanke; koje jedne nad drugim lebde, — odu­ zim ajte putniku pogled na nebo, koji u polutami pad tim od sunca nerv bitnim svodom korača. Još jc vel'I-.uJtvenijc promatrati ovaj prizor s vrha kojega velikoga visokoga brda. T *i a sliče ovi vodoravni slojevi tratinama najtamijega zelenila, ili izgleda modro ?eleno kao boja vode pomiešana sjajnliko bičastim kuglama — šišaricari. t o -агоnjuje u bezdan zelenila, u ka, “ga u dub­ Str. 8g. ljim žubori nevidljivi potočić. Često pri­ vlači pogled osamljena okupina; ako joj se približi, nadje se mjesto više stabala jedno jedino deblo, koje je njegda od Rimljana ili prvih arapskih osvojitclja posječeno; panj je ozdol opet potjerao, snažne su grane iz staroga kore na izbile, a svaka je grana za se odraslo stablo, i tako to zelenilo osjenuje tlo nadaleko. Gdjekoji su od tih cedara »stojeći mrtvaci;« kora im je od pala, te kao okostnice pružaju svoje biele grane na sve strane. Cedri u Africi jo š očekuju svoga slikara. Marilhalt nam je prikazao samo one u Libanonu, ali su se njegovi naslicdnlci prihvatili samo kore dvaju V a s to v a iz Tontainebleau, te u svas ložbi slika vide se ova stabla kao st poznanici. Vrstni umjetnici utroše v!iel talenata o ponavljanju stih libov- , locim tisućljetni cedri u gud> ima ' aza nepoznavani živu u svoj ijepntl i uginu, a samo se riedki putnik od /i u to gorje da im se divi.« Na Adr.ji. Spjeva« -j- T r o g r a K ad mi uho za tc Čulo Prvi puta u životu, A mašta mi predstavila T vo ju bajnost i ljepotu : Od tad dugo moje srce Z a tobom je uzdisalo, O ti more Divno drago, Grozni lave, 6 i ć f г a J o a c h i m. Janje b la g o : Jer sin gore Ja sam plave, Ja sam tvrdog kopna d jetc N e poznam ti svjetskog duha • • A kad hoću da pozdravi Moja duša i proslavi ni ljepote! �Str. 90. B r. 3. N a Adriji. V elikoga tebe diva, A oko mi nek cjeliva Tvoju dražest, čudno gineć Z a divnom ti ljepotom Prvi put u zidu svom! Oh kako je tvoje lice K o u Гјере nevjestice Krasno, Čarno, umiljato, Kao kristal kao zlato. Gladie mekše od baršuna, A zeleno kao šuma! • Nikad ne znaš pokojiti, Tihe, mirne sanke sn iti: U v ’j e k bučiš ili bjesniš, I mrmoljiš, il' se sm'leŠiŠ K ano meni evo sad! Oh ja sam ti za to rftd. Pa se i sam smješim mlad Tom e zbiljskom, nenara- nom I grohotu i veselju. Jer ti samo hladnim licem Podrhtaje laki val, Udarajuć čvrsti žal. * * O t* more l’iepo, strašno, Izašo sam na pučinu T vo ju burnu, čistu, vlažnu. O či moje zalud traže Na obalam da počinu, Štono tebi lavu snažnu B 'jes sustežu, budno straže, D a ne ričež preko kopna, Jer nemaju djeca kopna Z a plivanje dobrih opna. Oh i ja sam djete k o p n a! * * * S v e od R'jeke do Jakina, Samo stravna vodurina ! Samo vidim nebo bistro, A li suhu niti tvrdu N i ravnici niti brdu N igdje nema niti slike, T e k što ladja sječe hitro. * * * O ti m ore ned ogled no, U v ’je k borbe, b'jesa žedno, N ajveće si ogledalo, Gdje se vid: vjeruo, sjajno, o ljudsko žice vajno Pozu m, to ga sv'jeta U zdvojcrjn, borbi šeta, K o i ona, veslar jadni, S to u znoju eče vale — A I tu1 vidi lu k e žale I * # U tuđjinu ne putujem, D a ostanem na v ’je k tuđe. O h st og m ilog zavičaja, L j e p o g raja, Ja ne m ogu nikad, nikad Zaboravit, B rzo ću se n atrag vratit. Čuj jo š jednom, silno more, Nem oj da mi tvoja zloba M okrog groba U dubini spravlja tmastoj, J e r h r v a t s k i s u h i k ra j, M o j je s la d k i z a v ič a j!!! �Dopis. и .. 1 D O P A l e k s a n d r ij Kvo me od 30. siečnja u gradu Aleksandra Velikoga, pravijc u gradu sv. M arka evangjelistc, koji je prvi vjeru Isusovu ovdje pripovjedao. Kvo me pod drugim suncem, drugim ljudim a; evo me u našem sarajevskom ljetu ! Pri mom polazku u zemlju bivših egipatskih farauna izpratiše me tolike tople želje iskrenih mojih prijatelja i pobožne njihove molitve, pa evo me, poštovani otče uredniče, da se ovim putem svima na jedanput javim bratskoj ljubavi svima najtopiij« zahvalim. Dne 23. siečnja ostavu: Sarajevo u snicžnoj, bieloj odori; п . kad isti dan stigoh u Dubrovnik, tu г , traga naš ej zimi, jer se bašće u svem zel u po­ kazivale, ciprese, limuni i nara Žutile, a blago južno sunce topkaoi sav kraj oživljavalo. vojom More, veličanstveno more 25. "•ftr’-'t u 4 sata po podne ljubezno me u svoj zagrljaj primilo i tiho dom svojom naj­ ljepše nade u meni budilo. S to ga i toj okolnosti treba pripisati, da je moj rastanak sa vjernim mi od mladosti drugom (га Nikolom i fra Hiacintom Domićem, Dominikancem, uza sve nu­ tarnje uzbudjenje pri ovako tihom moru utješljivije bilo. T a nije šala 1015 mor­ skih milja ili 109 sati prevaliti i dubinom preko tri do četiri hiljade metara ploviti! Uz to mi godilo, što našu » K a r n i o l i u * (Kranjsku), tako se zvala naša LIoydova ladja, tudc potrefih, je r su Kranjci u obćc pobožni ljudi i što ju prate toliki pobožni njihovi uzdisaji. I S Str. 91. . u E g i p t u , početkom veljače 1904. T ko da opiše sva ova Čuvstva, koja su se počimala u duši buditi, kad je .iaša »C a r n i o l i a«, krcata bosanskim trenicama za Aleksandriju, svojom od 1850 konjskih sila jakošću stala sjeći more i napred jezditi! Koliko raznih slika u moru u tren oka oko sebe ne vidiš, osobito onda, kada se divno more stane kretati i kada ponosnomu čovjeku silu svoju pokazivati u po mamu im svojim valovima, veličanstvenim talasima I Sada 1 svojim očima gledaš nešto neizmje. iepoga, a u isto vriemc nešto neizmj ’trašnoga. Ljepota i strahota nekako . kaju i brate. T o se s naše » C arn l e« počelo opažati, pio veći кга лшап« ki! sniegom pokrivenih p l : nin a n:. v. .a od K re te do Aleksandrije same. T) ,io Lilo, dok se sa palube uživaš- ^vih morskih čari kod K o r f u a, fe -g o g i širokog korintskog zaljeva, u kom nam drugi dan jutrom (27. I.) pred ' P a t r a s o m stala ladja, s koje toliko puta pogledah onamo k sjeveru na I.epantu, gdje moleći krunicu krš­ ćanska vojska nad nekrstom održa sjajnu pobjedu. O ko, koje prvi put bliže stalo pod romantičnim grčkim nebom, nepre­ stano se trudilo ne bi li što razlićitijili slika sa divne okolice uhvatilo, naročito sama P a t r a s a , koje se sa svojih 50.000 stanovnika pod razčlančcuini brdima uz more podiglo i obalom razširilu. Tu jasno sa morske pučine posmatrah gradsku tvrdju, grčku crkvu sa dva tornja, mnoge gizdave palače i zavode, mnoge parkove i vrtove. Uzalud tražih �Str. 92. Dopis. našu katoličku crkvu, koja se ispod grčke u nizini spustila, kamo dolazi ono 2000 katolika, da zadovolji duhovnim svojim potrebama. Iza Patrasa otraga sve se po malo dižu brda, dok se ovamo daleko ne pokažu sniegom pokrivene gore, nad kojim se usidrili oblaci kao mliečni briegovi i to u najrazličitijim oblicim a kao i gore pod njima. S druge sjeverne strane, vidiš dva ogrom na razčlančena gorska plasta, onamo k sjeveru jednog poput kruške, koji se uz više nižih i viših drugih briegova ponosno uzdigao, Na lievoj strani Patrasa čuje se zviždjuk lokom otive i vide mnogi goni, koji obalom korititskogn. maljeva idu sve do Pireja blizu Atena, do koje je iz Patrasa 9 sati. A što da kažem o diranju manjih i viših valova, koji se, kako se ii, na ogromnom žito-rodnom polju, lsaju, u tren o ka naprave na hiljade najrazličitijih vodenih brieŽčića, koji došav u visinu, nježno se cjeluju i nam.' b ražidju, da odpočnu novu, sve jednu od druge ljepšu igru. Zaista bijah sav razdragan, gleda­ jući morsku tu panoramu. K oliko sam puta na palubi uzkliknuo : »M i г a b i 1 e s e la t i o n e s m a riš « — m i r a b i l i s in a l t i s D o m i n u s ! « (Ah, divnih morskih talasa; čudan je Gospodin u visinama.) T ako bilo d ok se malko ljuljalo naše more. Nu kad ostaviv Kretu, koja nam bila na lievo, stupismo na morsku pučinu, razljutio se nešto P o s e i d o n , b o g morskih dubina, valovi se podizali i siromašnu našu >C a r n i o l i j u« poput lake peruške preko sebe prebacivali. K a d bi koji talas ladju udario, potresla Dr. 3. bi se sv a »C a r n i o 1 i j a«, moja Čaša ležeća u kabini na sto komada se raz­ bila, cipele se s kraja na kraj kabine kao po ledu sklizale. O va igra mora potraja preko 30 sati, pa se ne dovrši, d ok peti dan i petu noć morskoga pu­ tovanja ne stadosmo pred žarkom Afrikom u Aleksandriji. K ro z to vrieme svi se putnici po vukli u svoje kabine i na postelji po či­ vali, je r je to najbolje, kada nastupi takova igra mora. Neki su strašne muke trpjeli od tako zvane morske bo­ lesti, u kojoj se čovjeku čini, da će mu sva utroba van poletjeti. Naročito jedna 'm ica kraj moje kabine puno šire­ mu patila i užasno kričala. I moj auputri Uesandro Gouveros, Grk, č o ­ vjek in. aka tjelesna ustroja, puno trpio. \ ja a, B ogu dragom i »Zviezdi mc n;i hvala, niesam ništa trpio. Jedina št аш preko 30 sati neprestano u postel ne jedući niti pijuć ležao; nu to ■ n tako pregorio, kada sam se inače dobro osjećao. M ožete pomisliti, kolikim zahvalnim čuvstvim a ostavih a г n i o 1 i u«, sa morske obale pohitih k braći svojoj u sv. Katarini, da isto jutro na čast »Zviezde mora* prikaže in nekrvnu žrtvu. O vaj put dosti; drugi put nešto obširnije o divnoj zemlji, koju je borav­ kom svojim Sin Božji posvetio, a nebo samo tolikim milinjem obdarilo. K olika blagodat po E g ip a t žarko sunce, koje kao da je pozlatilo sav ovaj kraj, koje Beduinu samu pustaru u oazu preobraća, a nas Evropijane svojim sjajem u druga reć bi bića pretvara i oživljava. TS. dosti je , da vam ovi put rečem, da je u mojoj sobi obična temperatura od �Вг. 3. 14— 16 R . danas, dok na 21, a na Suvišno Str. 93. Viestnik. stupanja topline, koja je ovo pišem, u hladu izrasla suncu 33 stupnja R . mi je i spomenuti, kolikom V i e su me ljubavlju naša braća 11 A lek sa nd rij i primila, 11 čijem društvu činim skoro svaki dan izlete po romantičnoj aleksandrijskoj okolici. 1, S. s t n i k . Proslava po-godilnjice biskupa Strossmajera.) Dne 4. рг. mj. maleno Djakovo slavilo je devedeseti rodjendan velikog svog i našeg biskupa. Spontano, bez bubnjanja priredio narod i prijatelji svomu velikomu ocu srdačnu, djetinju radost, a bezbrojne žarke molit zahvaljujuć na preriedkoj mflo.sLi kod smrtnika, zaprosile nebesa, da nam prcdragocjeni život biskupov uzdrži do krajnih granica! T oj Ž<Jji na inje bosanskih Franjevaca c o b n o .raVa dao i naš preč. o. provtnel Bog poživio i pokriepio velikog sta Frida D o b o j; Sa vic Antonija, primalja Sarajevo; Tuljo Stjepan, seljak Višnjevice (ž. Podhum.); Jukić Pejo, težak (ž.tžcp če.) II. D o b r o č i n i t e l j i : Zahradnik Rudolf, novinar-knjiЛЛ S flta je v o ; Karleuša Karolina, D o Uj Cseffaivay pl. Ilona, Sarajevo ; Glossl I dsj S a raje v o ; Sonnkitncr Ferdinar . đj, pred. zem, vi. Sarajevo; Suchomei \Venoeslav, tvornica duh. Vul dd Г iar, cipelar Sarajevo; Pre. šf Mi ko, blag. kontrolor Sara­ jevo Henko Isidor, baron, osj. predst. (Mlada misa) Dne nr. mj. redio je presv. g . nadbiskup za zem. vi Sarajevo; Milaković Josip, prof. Sarajevo; Krčm ar Ivan, prof. Sarajevo; Šikić Antun, sudac K reševo; Čekada Andrija, rav. učitelj K reševo ; Ribićic Franjo, trgovac K re šev o , T vrtković Ivan, kovač Kreševo; MaČinković fra Anto, žup. V o la r ; Tom ašković Josefa Sarajevo ; Komšić Anto, podvornik duh. tvor. Sarajevo; Marjanić Anton, kane. želj. Sarajevo; Gjebić Nikola, vjerouč. Sarajevo : Igre Tom a, žup. Sarajevo ; Božić Petar lugar, T rebević; HolT Franjo, kavanar, Sarajevo; Palandžić Anto cipelar, Sarajevo; Peršić A n to krojač Sarajevo; Lozić Pero, krčmar, Kiseljak; Schwab Franjo, kovač Kiseljak; Lukić Jozo, mesar Kiseljak; Spelić Matilda supr. nadces. K iseljak; Ćurak Mato, krčmar misnika F ra Leonarda Ćutirića, koji j e 14. p. mj. svečano rekao prvu sv. misu u samostansko-župskoj crkvi u Fojnici, Čestitamo vrlom našem mladomisniku! Isti je mladomisnik postavljen za duhovnog pomoćnika na Bugojno, Pobožno dm U vo za gradnju nove crkve sv. Ante u Sarajevu. Na ubaviest! Ponovno iipozorujemo g g. povjerenike, da se upisne knjižice ne mogu slati dok se izkazi popunjeni ne vrate. T o je radi numeriziranja istih, koje se čini ovdje po gl. imeniku. Upisaše se u družtvo k a o : I. U te m e ljite lji: Kutschcra Hugo, baron, civilni dogi. pogl. zera. S a rajev o ; Lehrmann �Str. 94. Viestnik. Sarajevo; M atijević A n to, težak ž Radunice; Odić A n to , trgovac O džak (ž. D u b ica;) C ović fra Martin žup. G. D u b ic a ; Blažević Gabriel, učitelj G. Dubica; Beljan Šimo, težak ž. G. D u b ica; Culap B ono, težak ž. G. Dubica; BariŠič Ilija, težak ž. G. Dubica; Dominović Marko, ž. G. Dubica; Mašić Tadija, trgovac, D. D u b ica; M ašić Etelka, trg ovk. D . Dubica: Ilak Jakan, težak D . D ubica; K a rlo v ić Ivo, težak G, D ubica; Jazvić Mato, težak D . Dubica; Iličević Jozo, težak Dubica; Lujić Ilija, težak D . Dubica; Barižić Pavao, težak G . Dubica; Г.1. P r i n o s n i c i : S a r a j e v o ' Mutić Ivan, cipelar VareS; Zali radnik gospodja.. B urlakovska Viktorija, k h a rica; Mei ,ak Josipa, kuharica; Cseflfalvay pl. D enes; Glasaj F_rry ; Sic G eorg, želj. shižnik . arija R uckert, radn. tvor. duh ; NikoliiŽica, rad. tvor. duh; U dovičić R o z s , s tvor. duh; K n ežević A n ka, rad. tvnr. duh; T om ić Ivan, k o la r ; Martinčevir Petar, rad. tvor. duh: Steindl Josip, blag. p rist; W alzl A lo is, blag. o ficijal; Vym latil A u gu st, blag. o f; Grgić Perka, po d vo rkin ja; Prkić K ata, pod v orkinj a ; Jozić Marica, djevo jka; Hvala Olimpija, udova; L e o ta Adela, djevoj.; Majdandžić M arica ; P etrović Lucija; Murvar A n tic a ; F ranjković Manda, s lu za v ; Ostojić Franjo, radnik A džići I z ž u p a h : i . P o d h u m : Čondrić Antun, T om ić Juro, K o ž u l Ivan, Kožul Petar, K re š o Franjo, L ivajić Josip, Jurić Mato, Sekerija Ivan, Ilić Petar, Pinušić Jozo, Jurić N iko, A n drić Ivan, N ikolić A n to, K ožul A n to, Cerlukić Mato, Vid o vić R uža, L a co Anto, P etk ović Periša, Jurić Josip. Hr t 2. Ž. Ž e p Č e . Ćolić A n to, L o vrić Mato trgovac, Colić A n a. Colić Marko, gr. b iljež; Buhić Ruža, Jurić T adija, Pa vio vic Ivo, P avković Ilija, Petrić Jozo, Bela Juro, Mihoč Mato, Godžac Ivan, Vid o vić Ivan, Jukić Pejo, Knežević Franjo, P avković Mato, Pavković Niko, Pavković Joka, P avković Juro, Poljić Ivan, M arković N iko, T om ić Jozo, Radoš Jozo, Jurić Franjo, 3. Ž. D u b r a v e : M ijatović Filip, M ijatović Ivan, M ijatović K ata, L a v ić Mato, L avić ’ fa. Martinović Mato, Jurić Lovro, Jur.i :kbla, Jurić K ata, -j- Lekić Ana, Vidov, Bošnjak Marija, Škiljič Petra Jokić 1\ Jokić Petar, Jukić Matija, Babić Mu Babić Ruža, B abić Ana, Bar Mat BariŠić Nikola, Basic F ra I' ivić Matija, Ivano vic Ana, Iv an o . ig Petar, M argić Marko, Pejanović ^i .njan, Skiljić A n a, Pejanović K ata. Šldljić Marko, Augustinović A n to , Augustinović Matija, Ninić Nikola, Zdralac Nikola, Jokić Jela, V idović K a ta, A n gjelov ić Luka, A n gjelović Matija, Lam ešić Ilija, Antunović A n a G jeljić Andrija, Lu kić Рс!аг, MaroŠe vić A n a, M ištrifović Nikola, Pejanović Serafina, Braković Marija, V o zctić Matija, Augustinović Josip, Gjeljić Jelena, Petrić A n a, M atijev'ć Matija, Mandeš Matija, Stojanović A n a, Jurković An Jja, Ivanović Mato, Pavlić K ata, Pavlić Marta, G jeljić Josip, Gjeljić Ana, Matijanović T om a, Matijanović A n a, Džigunović Mato, V id ović Ruža, Basic Petar, Gjeljić Delfa, L a cić Luvija, Jurić Tom a, V o zetić L uvija, Božić K a ta, Peranović Antun. �Viestnik. П г. з. 4. Ž. T r a m o š n i c a : Miško vic Ivo, Sokčević Anto, Juriž Niko, Juri _ K ata, Božić Marko, Zovkić Marko, Ć ović Ruža, Šokčević Ivo, M atić Mara, Jurić Pero, Juru Juro, Šokčević Pero, Ćačić Matan, Jelić Matija, Jelić K ata, Jelecevic Pero, L o vrić Pero, Božić Ivo, Ivanković I-uca, K o zić Lena, Ivičević Mara, Parić Pero, Sokurić Pero, Božić Pero, Božić Mara, Gagulić Juro, Bošnjak Pero, Mijić Ana, Gagulić Marijan, Božić Mara, Sokčević Marijan, Bošnjak Marijan. 5. Ž. K r e š e v o : Mišanović Ma to, Milošević V ir Senjo Mijo, Senjo Josip, Gaši ivo, Gašić Mande, Gašić K a t", Greljić (K u le ) Marija, Skender A n a, Pelina K a te , Pcla Ivan, T uk ić L’avo, Tuki: A n g je, T uk ić K ate, Ćaluga M irko, Buljan A n to, Buljan Luče Mai iević Josip, Šunjić P etar, Šunjić Mare, unjić Ilija, Šunjić M are Ilina, B.iljau Ivan, Buljan Jelka, Buljan Marko, Milinušić Jozo, Milinušić A n g je, Milinušić Lu če, Milinušić M alka, Pušić A n a, Pordušić Marko, Pordušić Mare, Lu kić Marko, Lu kić R uže, Dropuljiž Jelka, Sičanica K a te, Obrdalj Andrija, Pušić Jakov, Cekada A n g ja , Sabljić A n gje, Gašić Mijo, Gašić R u že, R am ljak Luče, Poljko A n a, Poljkina Joka, Carić M ato, Carić C arić M are, C arić L u če, Carić Katarina, Ć ov ić Marijanka, Ćović L o v ro , Ćović A n k a, V u nar Stjepan, V u nar Anica, Ćondric Mare, V id o vić Mande, V idović K a te, Vid o vić Ivo, Misilo Petar, Misilo Luče, Misilo Lu če Ivana, O stpjić Ivan, Šarac Ivan, Šarac Ana. б. F ra A n to Ž V o la r : Mačinković, župnik, Str. 95. Didović Kaj a, Jošić Ruža, Šolaja K lara, Dobrić Mara, Šolaja Stjepo, Šolaja Ivo, Tukić Mare, Matić Luča, Panić Ivo, Blaže vic Petar, Milić M ito, Buko vina Pavo, Dolić Ivo, Matanović Manda, Brišcvac Ruža, Begič Jele, Jošić Jagoda, Šolaja Jozo, Komljenović Anto, Komljenović Ivo, Matanović K ate, Kom ljeRuža, Jozić Jozo Jurin, Jozić Jele, Jozić A n to Lukin, Jakić Antun, Jakić Ana, Rivić Mara, Jošić, A n gja, Buzuković Ana, Jozić Matanović Pavo, Jozić Janja, H rvat Ivo, Hrvat Janja, H rvat Marko, H rvat Mande, Hrvat Malo, H rvat Janja, Matijević Ana, Jozo, Matijević Ivo, Rivić Marki Tolić, Ilišinović Ana, Tubić Mare, ji Jele, Jošić Marko, Matanović Ilija, M. vić Ana, Drinčić Manda, Drinčlć K rt Favlović Ana, Briševac Anr Zijan are, Pandža Ivo, Briševac Mat Pm.J.'a Angja, Panić Stepo, Rivić Jele Komljenović Anto, KomIjenović Pcjo, Jurić Jozo, Matanović Ana, 1 jkm adžić Ivo, Tokmadžić Juro, Komljenović Mato, Komljenović K a ta, Briševac Stana, Rendić Mare, Dimać Ane, Rendić Stijepo, Tokm adžić Mare, Matanović Luka, Marjanović Pija, Gavranović Ana, Pejaković Jele, Bri­ ševac Mare, Šolaja Ivka, Šolaja Kata, T olić K ata, Tom ić Janja, MatanovL Stiepo, Matanović K ata, Jošić Ana, Blaževa, Komljenović Mato, Pranjić R uže, Komljenović Niko, Dobrić Pejo, Deanović Mato, Deanović Manda, Gavranović K ate, Komljenović Ana, Kom ljenović Tade, Begić Jelo, Tuzarić Luče, Briševac Marko, Briševac K ate, Briševac Mato, Jurić Juro, Delić Mijo, Pavić Mande, Niko, Didović Pavić Mare, A n a, Drnčić DrnČić Ivo �Ivanović Kata, Buzuković Ivka, Ivanović Anto, Ivano vić Luka, R ivić K a te, Komljenović Ivo, Kom ljenović Mato, Komljenović Manda, Kom ljenović Juro, Jakić Petar, Blažević Jele, Blažević Niko, Čavlović Jele, Jozić A n a, Tukarić Ana, Jozić Jele, Šalaja Mato, Matijević Mare, Vid o vić A n to, Kom ljenović A n a, Matić Juro, Matić Mara, Blažević Mande, Kom ljenović Ivo, Kom ljenović Angja, Šolaja Ivo, Šolaja Čudima Ivo, Ćudina Manda, Jozić Juro, V igezzi Marija. P oziv na predbrojbn. 1 H rvatska straža« Izlazi Šest puta na godinu Cijena: 6 Нг V iestnik. Str. 96. kruna: gg. U prava •llm ld c« Stra/c« sveućilUtarci. Za korizmu ;re p :n i;^ » r: t 3- gjaci viših razreda i pučki učitelji plaćaju 3 krune Pratplata se šalje na U pravu, Krk, Istra. Z a Dalmaciju prima predbrojbu Knjižara Sjemeništa u Spljetu. Godina II. Sadržaj I. sveska • »Slobodna m isio«; Svjetovnjačko čudor e g je ; Biogenetski osnovni za k o n ; Islam i kršćanstvo; Narodna organizacija: Z a istinom : Golotinja u slikarstvu i kiparstvu ; K ro z trnje o vo g svieta (filos. rom an); »Ja sam katolik — ali . . . « ; V je ra i razum ili O dgovori na prigovore; Tri dana u »Obzora« ; l riat lux ; Svaštice — Prilog. K r k , u siječnju 1904. :зa~ g-k rl. airen i ешЦјвао каДШсо u srokovim : Muka ЗовроЈГћд N ašega Iauktsta i ** . majke Njegove« Ciena 4 0 . h. u korist Crkve sv. Ante. Harna^ 1 . Iranj. provincijalata u Sarajevu. vS A D R Ž A J : Franjevački junak. — sv. Ivan Kapistran. — Franjevci i znanstvena odkrića. Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. — O сгих, ave spes unica. — Vidio sam često puta. — Gdje je nebo, stan V išnjega. — Libanski cedar. — N a Adriji. — Dopis. — Viestnik. Uređjuje fra Aikaugjso Irkovič. Tiska rhier i Vo^It � https://kolekcije.nub.ba/files/original/24901141288ea3a3dd39959bf90c3c68.pdf 9ffbb2d7b888b5ca4da0d65d13907e88 PDF Text Text Bi U Visokom^ пЛмш travka iailt. God. xvui. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. 1F ,, sv viek i upliv. P iše. f r a A r k a n g j a V. B o g o slo v i naučitelj papino pogla­ v a rs tv a . Papa je svagdje i uviek vrhovni poglavar biskupa, bili oni sakupljeni na sabor ili razasuti po svietu. K rist je slobodnim i nepromjenljivim činom podvrgao i podredio Petru cielo svoje stado, janjce i ovce, vjernike i pastire, bez iznimke koje osobe, bez razlike mjesta i vrem ena. Papa dakle kao nasljednik P etrov i baltinik njegovih povlastica im a u svim okolnostim pravo i dužnost da poput neovisna vladara ravna i upravlja jednim ili drugim, ne samo svakim biskupom napose, nego svima biskupima skupa.1) „Svi, bili oni odieIjeni ili ujedinjeni, moraju njega slušati, ») Dc autf. fbfru, purs i (6. H rl a v i ć . buduć Sač injavaju dio Kristova stadaUl). K tl.n su neki zlobni bogoslovi mogli ne razumjeti, da je starješina C rkve nad Cikvom,*) starješina sabora nad saborom ? „K a o što je B og nad saborom, tako je i papa, koji je namjestnik njegov1)-1. Iz toga sliedi, da nitko nc može svezati ili razvezati ono. Što je papa kao naj­ viši svećenik svezao ili razv eza o ; da nitko ne može zabaciti ili naučiti, što jo on kao naučitelj osudio ili naučavao , da nitko ne može napadati, što je on kao sudac odredio. Od njegovih odre­ daba nema ni pod ikakvom izlikom priziva: „Njemu ne može suditi nijedna ') Ibidem p. 114. *) Ibidem p. 111, •] Ibidem p. 1*1. �Str. 98. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. vlast na ovom svietu, on nema drugoga sudca do B o g a 1)". Ali, prigovarahu Galikanci, ako bi sc dogodilo, da papa i sabor budu pro­ tivna mnienja, ako bi bilo medju njima spora i kakovih nesuglasica, k o g a bi tada trebalo sliediti? K o g a bi od njih trebalo sliediti?2) Papu odgovara Kapistran. „ A k o bi papa i sabor izdali pro­ tivne odredbe, papinu bi odredbu trebalo slušati3). K a d bi K rist jo š živio na zemlji, sabor ne bi imao nikako vi h vlasti nad K ristom ; tako isto i danas sveobća C rkva ne bi m ogla ništa odrediti proti namjestniku K ristovu, što nami-" K ristov ne bi m ogao dokinati i uništiti. Sud papin i sud Kristov čine samo jedno*). K ad bi se pače i ciel: sviet okre­ nuo proti papi, i onda b se treba1 držati uz papu.6) C rkva je ondi gdje je papa. A k o bi medjutim papa rabio svoju vlast, ako bi povrieđio crkvene zakone, ako b i svojim vladanjem njivao kršćanstvo, bi li g a bar onda sabor m ogao popraviti, kazniti, svrgnuti?0). ) Ibidem, pars 1 1 5. >) Članak je vjere, a i Kapistran ova djela iirično tvrde, dit s i poglavar Crkve keo takav ne mo/с nikako od nje odjeliti. Glava i ličio Crkve ne mogu iie razdielili 11 obeenju, niti može medjn njima bitii nesklada п nauiavanju. Neko­ liko biskupa moije pasti u ra/.kol i Zadubili se u kiivovj erstvo, ali episkopat ostaje uviek nerazdrješlv0 spojen t:> svojim glavarom posredovanjem Božjim. Ubi Prtrns, ibi eedesio . *) Ot em t JV/чш pere l'IJ *) Ibidem pag, 133. *) Ibidem pag. 108. Ч Krist jei obećao, da papu kao papu štiti i čuva Dub av«ili, da u naučavanju i eveobćem upravljanju Crki’e ne zlorabi svoje vlasti. Tako posve u temelju pada prigovor Galikaoaca. Ne, odgovara K apistran sa svima starim kršćanima. P r i m a s e d e s a n e m i n e j u đ i c a t u r . Ne, je r ma kako se velike m ogle zamisliti papine nepravice i pogrješke, ne bi mu ove mogle oduzeti prvenstva, koje ima izravno od B o g a ; ne bi mogle biskupima dati prava, kojega krjepošću Kristove ustanove ne posjeduju ni sami napose, ni kad su zajedno. U viek svi kršćani i svi biskupi moraju ostati u uzkom savezu sa svojim zakonitim glavarom. Oni bi razdrli jedno­ stavnost, koji bi si nasilno prisvojili prava sudaca obzirom na papu, m a kako temeljita biia njihova mržnja1). „Koliko'eobća C rkva pozivala i opom i­ njala ipH, da što učini ili ne, sveobe va, car i kršćanski puk ne mogu ta učiniti proti papi. Bio on najvec iešnik, ne bi mogli učiniti neg molit! loga, da bdije nad obćim spa 1 a i stada1). 1 az a red jo š jedno veliko pitanje : kolika naime vlast papina obzirom r i svjetske poglavare? T o je vječno pitanje u oduošajima C rkve prama d r­ žavi. O njem se razpravljalo u vieku Kapistranovu, kao što se razpravlja i u našem. zuje, Naš naučitelj najprije jasno doka­ da je papa po Božjem pravu posve neovisan o vremenitoj vlasti. D akako on je višeputa podvržen sili okrutnika, koji navaljuju na C r k v u ; ali po pravu on nije nikad tflo, niti može ikada biti čiji podvrženik i vazal. K a ko bi on u pogledu gradjanskom i političkom mogao biti podvržen ikojoj vlasti na zemlji? A k o bi morao slušati cara ili kralja, bio bi u isto doba njihov *i Ibidem, pari. Ш ., 2ae part. princ. Ibidem pag. 118. �В г. 4> Franjevački junak — sv. Ivan Kaplstran. starješina u stvarim a duhovnim i njihov podložnik u stvarim a vremenitim. On bi u sred toga preporodjenoga čovje­ čanstva, koje apostol1) poredjuje sa skladnim i liepim tie'om, bio u isto vrieme g l a v a i n o g a . T o bi bilo ludo i g r d n o . Papa, koji je prvi u području duhovnom, mora imati prven­ stvo i u području vremenitih stvari. On na ovoj zemlji шога svagdje i u svem zauzim ati -najvišu čast i dostojanstvo1]. A li rimski papa posjeduje jo š više bitnu i djelatnu moć nad vremenitim vlastim a; on uživa prvenstvo i vlast nad vladarim a; on u pogledu morala, pravice, savjesti i spasa može ри volji i njima zapovjedati, ко*Ш ih j kazniti. U prava svieta počiv.: na dva te ­ melja : na sv. vlasti rimski'.i papa i po­ litičkoj vlasti. C rkva, koi-jj p sjeda papa, im a tu zadaću, da nruića ljude pravu istinu, pokazujuć im zakone vječne pravice, dovede ih k njihovoj svrlii. Država, kojoj predsieda k b 7' ima taj cilj, da osiguravajući ljudima izvanjski mir i blagostanje, olakoti im njihov trud za postignuće vječne sud­ bine. T e dvie vlasti, država i Crkva, po Božjoj su naredbi različite u krugu svoga djelovanja, ali niesu nikako jed nake1). One moraju biti jedne drugoj podredjene; je r buduć da uzvišenost vlasti dolazi iz njihova konačnoga cilja, gradjanska vlast, kojoj je dužnost da štiti vremenite probitke naroda, mora se priznati nižom od papinske vlasti, koja promiče duhovne probitke čovje­ čanstva. »U koliko je duh viši i dostoj•) I. Curini., XII. ’) De auti. papar, p*rt. II., 2лч pari. princ. •j Ibidem. Str. 99. niji od tiela, u toliko je vječna sreća starija od vremenite sreće, u toliko je takodjer papinska vlast nad kraljevskom vlašću. Car se brine za ticlo, a papa za dušu1)". D ržava je dakle strogo dužna, da se podvrgne vlasti namjeetnika Kristova. „N eka se svaka duša,“ veli sveto pismo, „podvrgne višim vlastima1)". — Petar se ne mora podvrći kraljima, nego kraljevi moraju živjeti podvrženi zako­ nima Petrovim*). „K rist je htio, da Petar vrši svoju vlast na uzburkanom moru ovoga svieta. Naredio mu je, da lovi željeznom udipokazujuć tim znakom, da mu povjei mač jednoga i drugoga carstva: duliovn i vremenitoga*).“ „Kai na ladji kormilar drži u svoj'm ru a kormilo, a putnici se, bili п kr ili čari, pripušćaju nje­ gov- :аг 1.tosti i opreznosti i pridaju se u ;o . upravi, tako se isto na ladji o\ g a svieta čari i kralji moraju sn poslušnošću i strpljivošću pripustiti upravi Petra, koji ih vodi vječnoj luci*). T a je doista divna nauka, koja nam jasno prikazuje mudrost i provid­ nost Božju obzirom na Čovječanstvo. I sbilja, kad u družtvenom i poli­ tičkom redu nc bi bilo jednoga vrhov­ noga sudca, kao što u redu vjerske istine ima nepogrješivi naučitelj, nepre­ stano bi vladao nered i boj i tako bi se nesmiljeno ništio ljudski rod. T k o bi bio jači, taj bi u svačem imao pravo. ') •j *) «) *) • Ibidem, p. 69. Rom XLU., 1. De auri. papar, l. e. XVII. De urt. papae pag. 71. De auet papar. — D t dignila/r papru. �Str. ioo Franjevački junak — sv. Ivan K api stran. D voboj, koji se toliko zabranjuje, po stao bi ne samo zakonit, nego vazda potrebit. Pa gd je bi se onda pokazala pravica, gdje bi se očuvala mudrost Božja? A li gledajte, vele nam Kapistran i ciela franjevačka škola: unu­ trašnjim nesloga ma, divljim borbama bratoubojićkim ratovima. K rist odkupitclj je suprotstavio božanski liek, p o ­ stavio rimskoga papu obraničnim sud­ cem cieloga svieta, Papa mora čuvati mir medju raznim vlastima, on ima uzdržavati ravnotežu medju vlašću i slobodom, štiteći prava vladara proti pobuni njihovih podlož­ nika i neovisnost naroda proti san kraljevi!; na njega spada da kazni okrutnike, proglasujuć, da sa svrgnuti s prcstolja: on m ora narode osloboditi od nepraviee, rieŠeć ih zakletve vjer­ nosti. T o je ideal kršćanskoga ližtva, kakova ga je bio začeo sveti h a n Kapistran. T a j je ideal doista spasonosniji od sveobće republike, koiu žek. socijalistički narodni rukovoditelji. T o je „katolička theokracija", koju franje­ vački red djelima svojih nauČitelja nije nikada prestao braniti i u sred najvećih bura i oluja pokazivati ju Europi kao svetionik spasa. N ajveći su duhovi no­ vijeg vremena priznali njezino uspješna djelovanje i mnogobrojna dobročinstva, a protestant Leibnitz nije se plašio na­ pisati, da „povratiti rimskim papama vlast i ugled, što su g a uživali za vrieme Nikole I. i Grgura V II., značilo bi, osigurati vječni mir j povratiti sviet na zlatno doba1)*. obhodno potrebiti dodatak duhovnim stvarim a1) On je usta K ristova, nepo­ grješivi naučitelj ćudoredja i istine. D a podučaje i odlučuje, da podpuno izpuni ni-sb svoje uzvišene službe, treba ma i to rieč slobodna. T reb a da na kc Ifiln o ve zem lje im a stolicu s kojp moći govoriti i oglasivati iv« iaredbe te g d je su njegova rie« т ruk slobodne feao i njegova sav in je sudac naroda i kra­ ljeva. Da je g o v e odluke, naredbe рго kletstv uviek vidljivo lebde nad pro­ bit!- ii i strahom, nad spljetkam a i prietnjama, treba da se nikada tiara ne savije pod žezlom ko jega vladara. Ali ako papa ne može biti podložan nijednoj vlasti, treba dakle da i ono mjesto, na kom on boravi, bude izključivo njegovo; treba da ima posjeda i vre­ menito gospodstvo. T o je razumio prvi kršćanski car ; u jednom te istom gradu niesu m ogli boraviti cesar i papa. Slušajuć Konstantin volju Božju, prenio je svoju carsku stolicu p reko mora, na obale Bosfora, R im ostavi papi, da bude prestolnicom i središtem kršćan­ stva. Iz načela, što ih je stavio Kapitoga l) Leiboitz: Opinismut t. 1], p. 4I0. IV i stran izvodi se zadnji zak lju ča k: p o . tr e b a v r e m e n i t e p a p i n e v la s ti. Rimski je papa vrhovni vladar Crkve i svieta: njegova kraljevska vlast nije prosta sanja, nego živa i očevidna činjenica: on krjepošću te vlasti radi govori i upravlja sudbinom ljudskom po svim mjestima i svim vremenima. Zato mu treba priestol i boravište ovdje na zemlji, „jer se bez vremenitih stvari na zemlji ne može živ je ti; one su ne- „K a d papa ne bi imao vrem eni­ dobra, car, kralj- i svi kršćani De au<>- papat. p, 68. �Вг. j morali dobro vječni učinio Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. Li mu g a pribaviti. T o mu je potrebito; tako je to uredio Krist Kralj, koji je svojom krvlju pape kraljevima‘)“ . . A neka nam se ne reče,® primje­ ćuje ovdje Kapistran, „da papa prije Konstantina malo ne kroz tri stotine godina nije imao vremenitih posjeda. Iz to ga ne sliedi, da on nije imao prava na ta vremenita dobra, nego su nepravica i progonstvo bili uzrokom, da ih nije p o sjed o va o.. ,*)“ Izloživ ulogu i upliv sv. Ivana Kapistrana kao naučitelja papina pogla­ varstva, ostaje nam još, da popuni ovo poglavlje, ukratko n av& ti druga njegova djela i druge njegov* zasluge u bogoslovnom pogledu. Dogmatična djela našega svetca obuhvaćaju osim razpravn o 3 o г ut d o s to ja n s tv u i o v la s t i p ap e, 0 kojim smo govorili, još rasprave o i s t i n i v j e r e , o vjeri, o d r a g o c je n o j k r v i I s u s a K r is ta , 6 Z a ć e ć u B I. D j. M a r i j e , p r o t i Ž i d o ­ v im a i k r iv o v j e r c im a , p r o t i II u s i t a m a 3). K apistran se tu osobito odlikuje poznavanjem sv. pisma, svojom čvrstom logikom, koja se zna pozvati na vjeru 1 razum, svojom živahnom polemikom, koja svagdje žigoše zabludu i satire bez milosrdja svaki razkol. Spomenimo još njegova djela o A n t i k r s t u , o s v e ') Ibidem, p. 65. 4) De aucl. рарпе part II. i) Di Veritate Fidti, — Dt Rcligimt, — De Sanguine Christi pretioso, — De Conctputmr H .1/. У, — ('mira Judatoi el \(rflicasl — Cmtra У/мми«. o b ćem su du , k a 1 i p s i1). Str. i o i . o p a k lu , o A p o T im se pitanjima osobito bavilo u srednjem vieku. Ona se vrlo krasno dovode u savez s franjevačkim preda­ jama. U vjekovim a vjere, u vremenima nemira i tmina jedna je velika misao napu njavala duhove: misao o zadnjim danima svieta, a da pobiju sva onda­ šnja kriva mnienja, franjevci su se svojim učevnim djelima uzdigli do visine, koje poslie njih nije nitko prekoračio. D osti nam je samo spomenuti mnogo­ brojna djela sv. Bone, o b j a v e sv. BrJglte i povrh svega tri bezsmrtna : ,Đ \ e s i г a e “ od franjevca Tom e Ceu ga, „ Р а к а о “ od franjevca 7 i d n j i s u d “ od MichaelDanteAngela, i g . glasovitoga trećoredca sv. Franje /■ siikoga. 'riedn i bi bilo proučiti Kapistranova ilje! rj ćudorednoj bogosloviji. Г 'а im at hvati sadržaj, ne treba gu­ biti s т a nereda i mana onoga vre­ mena. Zapadni je razkol bio oslabio crk­ venu stegu. D a zaštiti svećenstvo proti izkvarenosti sv. Ivan Kapistran sastavi mnogo krasnih djela, k a o : O g l e d a l o s v e ć e n s tv a , o ž iv lje n ju i č e d ­ n o s t i s v e ć e n ik a , o o b r a z o v a n ju s v e ć e n i k a , o p a z k e o ž r t v i sv. m is e , o k r j e p o s t i s a k r a m e n t a p o k o r e , I z p i t iv a n j e iz p o v je d n ik a , o p o k o r a m a i o p r o s t im a , o s lu č a je v im a i p o k o r a m a , š to se im a ju n a la g a t i. A li ako su svećeničke krjeposti bile izgubile svoj sjaj, kršćanski je duh ‘) Dt Antickristo, — De Juditi* vnivin.iti, — D t Injem*) — Apostiila sufer Af.'calypiim. �Str. 102. Вг. 4. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. bio jo š više oslabio u drugim slojevima druŽtva. Franjevački su nam propo­ vjednici živo ocrtali u svojim ргороvjcdima ćudorcdnost svojih suvreme­ nika. Vladari su nepravednim nametima i porezima satirali svoje podložnike; nezasitljiva pohlepnost lihvara ništila je obitelji, gradove i države; vojnici bi ostavljali bojno polje i trčali na na­ sladile zabave, radnici i prosti puk uživali su najveću slast u plesovima i igrama, a razkošnostima i gizdi ženj skinja nije bilo ni kraja ni konca. Kapistran je u svojim propovjedima vatreno žigosao sve te nerede, a suzbijao ih je i u svojim spisima. Kn vedim o djela o k i t n j i ž e n a . upo­ r a b i k o je g b ilo n a k it- , o ž e ­ ni t b i, o š k r t o s t i , o l i h v i i u g o ­ v o r im a , p ro ti la k o m o s ti, a p s o v k i , o k r i v o j g r i s r i, o p o stu , r a z p r a v a , о l a l <1 d u ­ d e k r e t a Ii m a , o c r k v ) e n o j k a z n i, o i z o b ć c ni j i m a, o g r i e s i r na p a p i p r i d r ž a n i m, o k a n o n i č k im p o ­ k o r a m a , o z a p o v j e d i , d a se i z p o v i je d a p r e d s v o j im d u h o v ­ n i k o m , o s r o d s t v u i sv<aj t bi n i, o n a č i n u , k a k o s e i m a '□ v r š i t i s i g n io p oru ka, » D e v e rb o ru m f i c a t i o n e' u dekretalima Iv.апаХХН. I’ape su imali toliko pouzdanje u svetčevu znanost, da su g a pitali za sa­ vjet u mnogim težkim crkvenim stva­ rima, ali nam prostor našega lista ne h o v n o m b o ju , o g l e u i i o a v j es t i. N a drugom smo mjcsb govorili o njegovim djelima, koja se tiču serafskoga red a; to su razprave o s l i o-,. m a š t v u K r i s t o y u , o p r o m ic a n ju n a u k e m e d j u m a 1 o b г а ć a nim a, o b ra n a tr e ć e g a red a. nici Poznato je , da je K apistran bio jedan od najučcnijih pravnika i jedan od najglasovitijih poznavaoca kanoničk o g a prava. U tom su pogledu zname­ nita njegova d j e l a : S b i r k a k a n o n ič k ih i ju r iđ ič n i h p i t a n j a o dopuŠća, da sve te slučajeve ovdje nagodimo. Č ita lo nam jc jo š od našega si mnogo p o s l a n i c a , od kojih su sbi .deset i Četiri upravljene na pape i ire, a sve se većinom od nose na ar, ku vojnu i dipiomatična pa nstva. koja su mu bila povjerena. an ed: kao svi pučki propovjed nadahnuća svoga uma i polet svoga к. a, on nije pisao svojih ргоро vied zato ne nalazimo u njegovim djelima skoro ni traga one rječitosti, koja bi zanosila narod. N eke o d l o m k e i neke n a c r t e propoviedi, to je sve što imamo u tom pogledu. Izuzevši neka djela Ivanova, druga su sva ostala neizdana, ali se čvrsto nadamo, da će doći dan, kada će sve to književno blago našega svetca ugle­ dati Svjetlo. (Nastavit ie se). Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Piše fra A r k. B г k o v i ć. Svi su svetci kao i svi vjerski odo vi gojili osobitu pobožnost prama 1, dj. Mariji. I Franjevački red, koji je nikao u sjeni Marijina svetišta, morao se je na osobiti način posvetiti toj uzvišenoj Kraljici. O n će doista �B r. 4. Bezgrješno začeće i franjevačka predaja. odabrati Mariju za svoju pokroviteljicu, a sinovi će njegovi neprestano raditi za slavu svoje odvjetnice. Jedni će se latiti pera, da ti nadahnutim stranicama ocrtaju njezine povlastice, njezinu veličinu ; drugi će prenieti na svoju braću miomiris svoje pobožnosti, svjedočanstvo čudesnih milosti, ko­ jima će ili bezgrješna angjeoska Kraljica odlikovati. Л na tu nježnu pobožnost prama Mariji potaknut će ih primjer njihova serafskoga patrijarke, »Franjo je,« veli sv. Bono, »gojio neizrecivu ljubav prama Majci našega Gospodina Isusa K r is ta ; staviv poslie Isusa u nju sve svoje pouzdanje stavi ju svojom odvjetnicom : odvjet­ nicom svoje braće«, jj Bezbrojni su dokazi Franjine pobožn sti prama Mariji, bezbrojni takodjer znakovi njezine ljubavi, kojom će podičiti svog" čitlji­ v og a slugu. U crkvi sv. Mariji. eoske Kraljica nebeska udieli poraznoj l’Lki milost da rodi čudesno diete, : unrav će se u tom blagoslovljenom svetištu kašnje sv. Franjo zaogrnuti znacima evangjeoskoga siromaštva i udariti temelje svojemu redu. On će tu najradje živjeti pod okriljem Marijinim ; tu će g a nebo obasuti Čudesnim milo­ stim a; tu će takodjer umrieti ovomu Životu i roditi se za slavu nebesku. N e zadovoljiv se samo time, što je sebe i svoj red stavio pod zaštitu tc božanske Majke, Franjo još naredi na skupštini god. 1219., da se svake Bubote svetčano služi jedna misa na čast b e z g r j e Š n e djevice Marije. T ako je uveo u svoj red obće crkveno mnienje u prilog bezgrješnoga začeća. ‘Г ^ Г . c- ,x Str. 103. Vjerni poukama svoga otca, fra njevci su se kroz šest stoljeća pokazali najodanijim i najuztrajnijim braniocima te slavne povlastice Marijine. Prigodom 50 godišnjice proglašenja članka vjere o bezgrješnom začeću naumili smo u našem »Perivoju« pružiti svojim Čitateljima niz Članaka, da po mogućnosti bar nešto doprinesem') slavi Marijinoj i proširenju njezina štovanja. U kratko ćemo takodjer pokazati ulogu, koju su igrali franjevci braneći tu istinu. I. S v . An to Padovanski. Ima jedan zakon, koji tišti cielo tinslvo te krjepošću kojega svi no kao robovi p ak len sk e soton e, se r K ao nesretni tclj' Božji kao 1 .1, koji nije prenio n a nas p oto m c; b ila n je g o v a duša kojom je ni nevirlo-ii, т , ti p ovlastica, k o jim a j e b io 1 s. .1. nas mora reći: » K v o s a m u ^ti začet i u g iie s im a in e j<-, nep r .i\«d mati moja.« ’) Ali ne ćr: H porodi’ zak on ? тпоМа biti iznimke za taj »je li izbjegla toj sveobćoj nesreći barem Marija, taj sveti hram Božji, što si ga je sam sobom sagradio duhovni Salamon i razsvietlio g a ne tvarnim zlatom, nego svjetlom Duha svetoga?«1) oki oba • Ima« opaža mudro Bossuet, »nekih čudnih i težkih pitanja, koja da se rieše, treba upotrebiti sve moguće dokaze i sva retorička iznašašća. Ima ih naprotiv drugih, koja na prvi pogled napu njuju dušu nekom jasnoćom, pa ih čovjek zavoli prije nego ih upozna. T ako va pitanja skoro i ne trebaju dokaza. Neka se samo odstrane zaprjeke. >) Ps. 50., v. (1. >) 9. Jfoftn. n. 10., P. G. XCVI., 617, Нвт. <it Nativ. 2)«/., �Str. io 4. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. neka se razjasne prigovori, ako bi ih bilo, i odmah će sv a k na njih pristati i rado ih odobriti. U taj red stavljam pitanje, koje hoću da danas dokažem. D a je začeće Majke Božje imalo neku vanrednu povlasticu, da ju je njezin svemogući Sin htio očuvati od one sveobće kuge, koja izkvaruje sve na§e moći, koja kalja našu dušu, koja nam zadaje sm rt; tko to, kršćani, ne bi vjerovao ? T k o ne bi svim srcem pristao na to v j e r o d o s t o j n o mnienje?«1) T e su rieči posve opravdane i činje­ nicama dokazane. Prije svake prepirke o to; tajni narodi su držali Mariju za stvorenje skroz sveto, bez ljage, sasv' bezgrješno, što jasno uključuje, da ,c ona sačuvana od istočnoga griei .. A li kad je vrieme iztraživanja nasHeialo toj dobi, u kojoj se je tako mirno vjerovale u bezgrješno Marijino acČeće, dtr e se prigovori, koji nzkolebaše vje uče­ njaka u tu tajnu, o kojoj s crkva nije jo š bila izrično izjavila T ad a se ukaza vanredan pojav, koji se v'šeput p o n o vi; prostaci su i neznalice vjerovali u tu istinu, dočim su učenjaci kolebali, uznemirivali se i sbunjivali u svojim mislima. Tom u se ne treba čuditi. I sama znanost ujedinjena sa svetošću nije dovoljna. Svaki je um, ma kako velik i dubok on bio, podvržen zabludi. Crkvi je potrebna nepogrješiva vlast. U ostalom, kao Što siplju iskre, kad se sudare d va kamena, tako isto blista svjetlo iz riešenih prigovora. B og pripušća prepirku u svojoj crkvi, da se jednom ukaže istina u cielom svom svjetlu. Medju braniocima liepe Marijine povlastice, koji su se iztakli u prošlim ’) Eiordo d a 1 er 8*гшов enr ) i Concep(ion de I« sainte Vierge. Вг 4. vjekovim a, navesti ćemo na prvom mjestu sv. Antu Padovanskoga. Rodiv se od pobožnih roditelja, koji su savjestno vršili zapoviedi Božje, Anto se brzo naobr&zi u svetim s tv a ­ rima, poim ence u sv. pismu u samom rodnom gradu, kod crkve sv. Djevice, ne daleko od otčinske kuće. T a k o je već u mladim svojim godinama imao za iz vrstnu učiteljicu Majku Božju, koja mu je vazda do konca njegova života bila moćna pokroviteljica. P ovje­ sničari nam njegovi pripoviedaju, da je najmilija njegova molitva bila ona p jesm a: »0 g l o r i o s a D o m i n a , х Нчд stiper sidera.« T u je molitvu najv n pobožnošću opetovao, kad mu je ‘чо, razbiesniv se nad njego­ vim DSfj n u spašavanju duša, htio da dokon zad. rie zadi nam život; to su takođjer bile što ih je izgovorio u ni 2nsi svoga života. — Poviest isno svjedoči, da je A n to gojio o s o b i! pobožnost prama uzneŠenju h' Marije na nebo; on je tu tajnu, n aučavao i v a tre n o b r a n io . A li je takođjer čvrsto vjerovao i u bez­ grješno Marijino začeće. U onim svojim propoviedima, koje se m ogu smatrati najvjerodostojnijim, naš čudotvorac o č i t o 1) priznaje bezgrješno začeće, U svom govoru za nedjelju Petdeset niču naš nam sveti vjerovjestnik v e l i: »Bog O tac zaodjenu svoga Sina Isusa bielom haljinom, t. j. bezgrjcšnim tielom, što g a je uzeo od bezgrješne Djevice.»*) Čitajuć te rieči, pomišljamo na ono staro u Crkvi pismo akajskih *) Ablit? Ltpirle, Sami Antotne ih Paduug, cb. VII., p i6 l. 'l Strmo Dom. Quinqutig, ed. l.ocutelli, t. I., p. 73 �Br. 4. Str. 105. Noćna pjesma. svećenika o mučeničtvu sv. Andrije, gdje se v eli: »Pošto je prvi čovjek bio stvoren od zemlje bez ljage, bilo je potrebito da se od djevice bez ljage rodi savršen čovjek, Sin Božji, koji nam je morao povratiti vječni život, što g a je izgubio Adam. U svom govoru za treću korizmenu nedjelju ljubezni nam sluga Marijin obširnijc tumači svoje mnienje o nepri­ spodobivoj čistoći Majke Božje. Poslu­ šaj mo g a o p e t : • Blažena je utroba slavne djevice Marije; o njoj je sv. Augustin u svojoj knjizi o N a r a v i i m i l o s t i zaključio: »U svem, Sto sam rekao, treba učiniti iznimku za bi, dj, M ariju; jer kad je govor o njoj. časti Gospodina B oga nc ttpitl kakova pitanja o igeirhu . . Da, izuzev samo bi. dj. Mai ju, kad bi zapitali sve svete, da H su bili pudvrženi giiehu, odgovorili bi m s stim sv. Ivanom : A k o rr .d a nemamo grieha, varamo se i nema istine u nama . . . A l i j e n a p r o t i v Bog s la v n u d je v ic u M a r iju p r e d t e k a o i n a p u n io o s o b i t o m m i l o š ć u . A pazimo dobro, da sv. Anto govori ovdje o osobitoj milosti udieljenoj jedino bi. dj. Mariji, o milosti, kojom je pobiedila grieh »u s v a k o m p o g l e d u , « »ad v i n c e n d u m е х o m n i p a r t e p e c c a t u m,« kako to on sam tumači. U ovoj petdesetgodišnjici od pro g­ lašenja članka vjere o bezgrješnom začeću pozabavit ćemo malko naše čitatelje o toj krasnoj povlastici Mari­ jinoj. Držali smo, da ne bi bilo uputno svetca, kojega danas sviet na, štuje. Njegovi će pobožni d ure a im a ih mnogo — naći u meni 1». ve sretnu godinu savršeni ■ * po. lOBti prama Mariji bez grl 11 zao: oj. (Nastavit će se). Iz perivoja crkve katoličke. Noćna pjesma. Spjevao : B u d i tn i r P o d g r a b e ž k i . P o trudnoj zemlji pao mrak I spustio se mir, N it hujit čuješ vihra hak, N it šaptat' moru vir. Munjevit ptičjeg krila mah N e muze zrakom, ne, U krilu sanka drjema, ah, I čovjek, ptica, sve . . . N a mekom perju umoran T i samo nc mož’ spat’ ? jo š malo, pa će sladki san I tebi cjelov dat ! �Str. 106. Isusovo uskrsnuće — Isusovo slavodobiće. Вг. 4 Isusovo uzkrsnuće — Isusovo slavodobiće. Piše: V j e k . C v i t a n o v i ć , Prodješ li danas okom širom kato­ ličkog svieta, svud ćeš opaziti, kako se je sv. mati C rkva zaodjela u najsveča­ nije ruho, vidjet ćeš ju u najvećem sjaju, na njenom ćeš licu čitati neopi­ sivo veselje, čut ćeš, kako veselo pjeva milozvučni »alleluja« ! Sla va Gospodinu! Jest, ona danas najradostnije kliče : Slava Gospodinu ! jer ona slavi uspomenu slav­ noga uzkrsnuća Isusa, svoga božanskoga zaručnika, slavi tim pobjedu njegovu nad silnim dušmanima, slavi pobjedu života nad smrti, svjetla nad tminam — carstva Isusova nad caratve i i-uciferovim . O koli uzvišene m is i strieljaju danas pameću svako g pravo g kršćanina! koli se radostna i pres adka ' vstva prelievaju srcem njegovim ! eim i ne bi bio prožet najdnfe ‘>ч rskirn osjećajem, kad pomisli na ovu bajnu večer pred U zkrs ? O koli je dua puna divote, puna tajstvenosti, pana vehdju. i dostojanstvenosti, koja odgovara veliČju pobjede Isu sov e! Bacimo pogled preko nje. — C rkva je već u jutro — na bi cl u subotu — pripravila vjernike veličanstvenim »Exultet« (klici, sbore angjeoski) na dolazak o ve uzvišene svet­ kovine, te na večer na vanjski način daje od uska svomu veselju sa sjajnim obhodom. Žarko je sunce v eć zašlo za gore, te zlatnim svojim tracima naviešta sutra bajnu zoru, zoru uzkrsnuća Isusova ; angjeo noći već Tazapinje svoja krila nad obzorjem te plete lagahno crnu m režu; svjetlo mu sve više ustupa m je­ sto ; tišina noćna, rek bi, da je već potisnula buku dana, tek ju prekida slatki glas zvona, koji poziva vjernike, da se požure hramu Gospodnjem. V je r ­ nici s upaljenim sviećama, koje daju u ovom sumračju divan pogled kao u nadnaravi, v eć su se skupili, te očekuju iz usta svećenikovih onaj g an u tljivi: Uzkrsnu Gospodin! I ovaj zvuk prohuji hramom, a za njim zaori iz tisuće grla : On uzkrsnu, kako reče, veselimo se, allclujal i radujmo s e ! I obhod zareda uz milo pjevanje, k o je se poput pjena­ stoga veselja razlieže po brežuljcima i ’ Minama, te svu narav, rek bi, budi, da ''rane. S v e je veselo i živahno, ko dojmljivo, sve je neopisivo ; sve o slavlje kakovo tek katolička C rkva može sve! at Napokon sc obhod s v r š i; rar ]■ v zagospodovao, a narod рв! h’ ifilov, pun vjerskoga žara vi E £< kućama svojim, da čeka sutrašni' i adostni dan . . . T o je ona večr" koja ostane duboko utisnuta u duši svakoga kršćanina, a često i inovjerca. N oć je minula, zora se je u svem čarir pokazala i . . . Isus je uzkrsnuo ; iz srdaca kršćanskih v eć se dosta puta uzvinuo radostni po klik: slava u/.krsnulom Isusu ! slava Isusu pobjedonosniku 1 — Nakićene crkve i oltari, zvonjava zvona, sviranje glasbe, posvemašnje v e­ selje odaje slavlje, kakova narod priredjuje na povratku pobjedonosnoga vojskovodje s ratišta. D a , i Isukrst je jedan vojskovodja i to jedan najveći, kakova više sviet nije zapamtio, nit će zapamtiti. On je išao na b o j:šte, borio se je sa silnim dušmanima, ostavljen mal ne od svih, prošao j e kroz najveći �B r. 4. Isusovć uzkrsnuće — Isusovo slavodobiće. okršaj, kroz pogrde, zlostavljanja, prezir, najgroznije muke, te napokon na križu umro. Njegovu borbu, muku i smrt C rkva nam je V elike nedjelje kao u najljepšem duhovnom kazalištu prikazi­ vala svojim uzvišenim odredbama na najživlji način. T u najpotresniju trage­ diju (žalostni čin) mognsmo vidjeti u njenim tajstvenim i žalostnim prizorima, koje nijedan ljudski um nije nam znao dovoljno prikazati; ne, niti revni A p o ­ stoli, niti dubokoumni O tci, niti naučitelji, niti gorljivi askete, nit ikoje pero pjesni­ kovo ili romanopiščevo umjelo nam je dostatno ocrtati one bolne prizore, a ujedno uzvišene kako se n. рг. pred smrt Isukrst razgovara i raz*t od svojih milih učenika ла pnsljednoj večeri, kako se sav krvav i izmučen noseć križ susreće sa svoj* n ljuheznom M ajkom , kako zbori s Križa, kaki um ire! Jest, On je proš 10, Si naj­ žešću borbu, kroz smrt, koju fea<i адајек prom atra, uz teške uzdisaj 111 mutne suze. A li g le nadnaravne promjeni ! Cl«* kako se ona prividna tragedija svršuje s 11aj veličan stvenij im slavodobićem ! T ra ­ gedija je, je r pada od ruku svojih ne­ prijatelja, nu prividna, je r je zaista svojom smrću pobiedio — m o r t e m n o š tr a m m o r ie n d o d e s t r u x it {smrt svlada smrću), a evo k tomu sada uzkrsnu iz groba treći dan, čim je i na vanjski način pobiedio protivnike, slavu dobio nad tminama i smrću, donievši život i svjetlost — e t v i t a m r e s u r g e n d o r e p a r a v i t (život uzkrsnućem povrati). — Sta, zar da uzkrsne iz groba onaj, ko ji je bio sav izmučen, koji je umro na križu, koji je izgubio svu krv, koji je bio pokrit u grobu teškim ka­ Str. IO?. menom ? reći će jedan malodušnik: nu Isukrst je bio ne samo čovjek nego i B o g ujedno, te s e je svojom božanskom moću digao iz groba. T k o bi zatajao N jegovo uzkrsnuće, taj bi rekao, da B og nije svemoguć, jer B og nije B og, ako ne može učiniti nešto izvan naravna. Pa ako je bio B og, zašto se nije od muka oslobodio? — pohulit će jedan bezumnik. — A zar ga niesu sve rieči i kretnje Njegove odavale kao B oga, koli u cielom životu, toli i u mukama ? N ije li odavala Njegovu božanstven ost ona neizmjerna ljubav, ona neopisiva dražest, onaj nadnaravni čar, kojom je oHćio sa svojim milim na zadnjoj večeri ? je N jegova jedna rieč. na koju padu ’ ia oružanih vojnika? Gdje je Njega\ lnaravna uztrpljivost u mu­ kama, Li t, čednost, predanje u volju O tr s neo s lu g a ? Vidjeste li, kako, dok v is ; na ižu, sunce žarko o podne tonu s u m a se kruto trese, kamenje se razpa« zastori se u hramu na žrtve­ nicima L^diraju, mrtvi iz groba ustaju ? T i** sviet po smiti mu vraćajuć se feudi kucaše se u prsa govoreć • ovaj bijaše Sin Božji. — Sve je zasvjeriočavalo N jegovo božanstvo. I ovaj Bogčovjek pobiedi. Bilo je kraljevstvo tmine, bilo silniČtvo smrti, bila je silna borba, bila je ura neprijateljska, nu to minu sve; nesta crnih oblaka, pokaza se sjaj do obzorje, kojim korača Isus pobjedo nosni lc na postidjenje i strah svim Njegovim dušmanima ; nadošao je čas slavodobića, je r je Isukrst davno uzkrsnuo iz groba, Čas, koji su proroci predvidjeli, koje je sam Spasitelj unaprijed prorekao ; čas uzkrsmića, koje potvrdjuju evangjeliste i ap osto li; o kojem sv. P avao uzvišeno �Str. 108. Isusovo uzkrsnuće — Isusovo slavodobiće. g o v o ri: A k o Isukrst nije uzkrsnuo, uzalud je vjera naša, uzalud propoviedanje n a še ; koje zasvjedočuje crkvena predaja kroz v jekove s milijunima krš­ ćana razasutih po svakom kutiću ze­ maljskom, koji se danas klanjaju uzkrsnulom Isusu slaveći ovu svetkovinu kao znak pobjede kršćanstva nad bezvjerstvom, istine i dobra nad lažju i zlu, pravde i ljubavi nad silničtvom i robstvom, pobjede C rkve N jegove kao nepomične klisure nad silnim valovljem uzburkanoga mora ovo ga svieta. K a d je Isus uzkrsnuo, nije li On tim zastidio i u najveću nepriliku stavio ohole Farizeje i podle licumjerce i Vi i ževnike ? N ije li On tim v eć iiuapried zastrašio sve neprijatelje svoje i svojih vjernih pristaša, koji, do' se budu klanjati prezrenom i razapi tom na kilž Nazarejcu, N jega će slavit uzlcr iloga pobjedonosni ka ? — N ek se diž Ncroiii i Dioklecijan!, nu pobjedom isaa će Isus dignuti Konstantine i T tod u zije ! N ek se dižu Luteri i Renani, n tk sui bezvjerci, sav pakao neka viada neko vriem e, nu pobjeda je C rkve Isu­ sove sigurna kroz sve vjekove, jer jo j je zalogom , braniteljem, pobjedom Hr 4. božanska moć njezina zaručnika, moć, pred kojom će viekom svaki stvor stre­ piti. I njom On uzkrsnu, s njom odnese lovor pobjedu, kakovu nitko ne ubra na bojnim poljanama, ne, n't Aleksandar tašti, nit Hanibal smjeli, nit Napoleon V eliki. Njihove su pobjede bile i prošle, nu kroz vjekove pobjedjuje Isus. Njihovi su lovori kao zelene gran čice pram dragom kamenju obzirom na lovor Isusov. Pobjedonosnom je Isusu rujna zora mjesto sjajnog dragulja, divno zvieždje mjesto vienca, sunce i mjesec mjesto slavoluka, sjajni križ mjesto britke ćoid e, križ, pod kojim će se prigeti narodi, koji će biti na nebu, kad On fie na posljednji sud, na kojem će koi pobjedu izvojštiti nad svojim neprijatni i. Vefli e dakle, zaručnice Isusova, puri prav iH možeš klicati radostno h Hr ert svoga, je r pobjeda i slavodobi< • 1 jv o je st pobjeda i slavodo­ biće tv< l i , koja znaš naricati s tuž­ nim J uremijom bolne jadikovke, digni svoj glas, te zapoj veselo : alleluja ! ovo je dan, koji B o g stvori, kliĆimo i radujmo se u njemu 1 �Br. 3. U tjeha seljak;. Str. 109. Utjeha seljaka. Spjevao B u d i m i r P o d g r a b e ž k i . IVud crna ponoć, žica jadikovna, N eg’ koljebama svoja krila stere? Za kapi krvi i žuljeve crne, T k o plaću manju nego seljak bere ? T k o gorču od njeg ovdje kupu pije, I suncu sreće jedje se' nasmija? K ad lazurom se vrelo zlato lije, I moždanima sjekovi se lome, K ad divlji vihor urlja gudurama U z pljuskavicu i razorne grane, Seljaka uviek grdni F atum prati, I pokoja mu meko krilo krati. Od tvrde zibke do hrastova liesa Zivovanje mu crni udes mrači, I ako kadkad zasine mu danak, T o gore mu se noćca naoblači, I bjesnije g a bieda gnjesti stane, 1 žuči stare raztrovavat rane U čemerovu krilu udesovu, Sta sustežc ga, Šta g a jošter prieći, N a čvrstoj hvoji uzetom o vratu Od zemne boli da se ne izlieči, Н’ zrnom žica jadovna se rieši ? Š ta susteže ga, šta g a ovdje tješi ? O, vjera t rn j f vjera stara, Sto čeBčl mu oztrpljen ■ grudi, ЛГ i 11, evo, o te t ste m 'remni N ovnvjeki vi usrećnici hudj — K a d bolje sreće nema u vntn, Bar Btjehn ion ле dira r* otu. Krist 1 napredak. N išta se toliko u današnjem modernom svijetu ne čuje, koliko riječ; napredak. Napredak i opet napred ak! S v a k teži za nekakovim napretkom, d akako u toliko, u koliko i kako se komu svigja. P a i pravo je. je r ko ne napreduje, taj nazaduje. K o d naroda, koji za napretkom te ž e : R e c e d u n t v e t e r a , n o v a f i u n t o m n i a . (Staro pada, sve biva novo). P ak Sto ie taj napredak ? Po našem mišljenju, napredak nije ništa drugo, nego sve više usavršivanje u onome, što je liepo i plem e­ nito, dobro i koristno. A li ko će nas pobiti, ako reknemo, da ljudi dan danas imaju posve drugu i krivu ideju o na­ pretku ? T o je nešto jasnije od sunca. K a d bi oni pod napretkom razumije­ vali napredak k onoj savršenosti, koja odgovara svim zahtjevima, koji vode čo­ vjeka k pravome cilju, to bi taj na­ predak bio hvale vrijedan i stvar bi bila u svom redu. Nu žalibože oni pod napredkom razumijevaju neprestano otpadništvo čovjeka od B oga, vjere, crkve i ljudskoga društva. M ože li se, �Str. i io. K rist i napredak. pitam vas, takovim načinom napredo­ vati, usavršivati i t. d. ? Zaisto ne. Rekli smo, da sv ak teži za na pretkom, dakle i katolička crkva, koja jedina ima pravi pojam o napretku. Nu nije neobično čuti, kada se veli, da je baš katolička crkva neprijateljica na­ pretka. T o je, usugjujemo se reći, sve­ opće mnijenje protivnika. T o g a radi je potrebito da vidimo, da li se ta tvrdnja osniva na čvrstom temelju. Napredak se može u užem (partikulamom) i širem (generalnom) smislu uzeti. Uzmemo li g a u užem smislu, to se sastoji u umnožavanju imanja, vlasti i časti pojedinoga individua; uzmemo li g a u širem smislu, to uključuje sve ono, što čovjeka usrećuje, Napredak, uzet u širem smislu, odnosi ae na crkvu. A k o je crkva neprijatelju t napretka u širem smislu, to ćem o promatrati do­ kaze te tvrdnje i poimanje ivnika 0 napretku i dokazati, št; je v e erfeva sa svojim Članovima za dobrobit čovje­ čanstva učinila. K a o dokaz neprijateljstva u prema napretku navode nam protivnici carstva i kraljevstva staroga vijeka, koja su pod poganskim uplivom po­ stigla vrhunac materijalne naobrazbe. T o nam pokazuju — vele oni — E gipat, Rim i Grčka, koji su sve to, kao sre­ dište ljepote i savršeni primjer napretka, postigli bez ikakova upliva i pomoći kat. crkve; to nam pokazuje Španjolska 1 druge katoličke zemlje, koje su postale žrtva papinstva ; to nam pokazuje bla goslov čudnovate one revolucije šestnaestoga vijeka, koji bi nas sigurno bio doveo u neizbježivo ropstvo, idolopoklonstvo, praznovjerje i bijedu, da se ta promjena nije dogodila. Napokon Вг. 4. nam to pokazuje i A m erika, koja se je pod vjerskom snošljivošću na naj­ viši stupanj naobrazbe uspela. T o su prigovori, ko je nam protiv­ nici nabacuju, a mi ćemo ih kao pravi sinovi i branitelji katoličke crkve na­ stojati pobiti. Može li se to nazvati pravim na­ pretkom, gdje su ljudi s robovim a kao s marvom postupali i trgovali ? gdje osobna vrijednost ne bijaše jo š pripoznata ? gdje se nije smjelo ni misliti 0 kakovoj emancipaciji žena? gd je su se kržljava i nerazvijena djeca jo š po zakonu izlagala, da što prije umru ? gdje i!i je na tisuće u arenama umiralo, da priprave, za krvlju žegjajućim Rim, na ugodnu zabavu? g d je se abortu. 1 mjere dom orstvanijesu zabranjivala iBiduziinale, da se prepriječi ra fp lo g ita n je roda ljudskoga? gdje bi se li k žrtva bogovim a prikazivali, da lako rišu domovini nanešene ne­ pravde, sebi steku nekakvu slavu I Zaist ta se ne može napretkom zvati! lakvom eto stanju bio je svijet, prije nego se kršćanstvo rasprostranilo. T o je istoiijska činjenica. Istina je doduše, da su znanosti, umjetnosti i književnosti bile na dosta velikom stupnju, ali ipak ne sačinjavahu potpunog i pravo g na­ pretka, crne bijahu samo kanoti po­ moćna sredstva k istome. Pravi napredak nije nešto poseb­ noga t. j. kao da bi na nj imala pravo samo nekolicina ljudi, nego je 011 po pravu vlastništvo svakoga pojedinoga individua, bto g a mu treba dati slobodu života. T o g a prava ne nalazimo u Egiptu, Rimu, Grčkoj i ostalim pogan­ skim zemljama staroga vijeka, gdje пеbijahu poprimljena načela kršćanstva. �Br. 4. Krist i napredak. 0 tome ćemo se jo š bolje osvjedočiti, prolistarno li cijelu po vješt onoga dijela ljudstva, u koji jo š ne dopriješe načela prave crkve. Još nam predbacuju protivnici veleć, da su neke europejske zemlje uprav pod imenom katoličanstva nazadovale, ali se ljuto varaju, buduć ne poznaju pravoga uzroka nazatku. Zločin, poči­ njen pod odijelom religije, ne može se pripisati crkvi, kao što se i ubojstvo ne može pripisati zakonu, koji šta takova zabranjuje. V elika bi to bila bijeda i nesreća po katoličku crkvu, kad bi šta takova radila i u takovim se okolnostima nalazila. Iz toga b i još slijedilo, da djela nezahvalnih n' sinova, jesu sama djela njezlra. Š to se reformacije tiče, ona nije napretka ničim drugim unaprijedila, nego nepravdom, a tome je vemu kriv protestantizam. E io tesf su upotrijebili djela katolika u svi vrhu. Štam pa je izjiašašće šesnaestog д vijeka. Engleski je jezik bio v eć savršen. Stare klasike sačinjavali su redu. ponajviše Benediktinci. Glasovita sve­ učilišta u Oksfordu i Cambrigde-u i tako zvane javne škole opstojale su takogjer prije šesnaestoga vijeka. M a g n a c h a г t a, utvrda engleske slobode, djelo je katolika. N ovi je svijet — Amerika — bio otkriven od katolika, Kristofa Kolum ba god. 1492., a znanosti se i umjetnosti počeše tamo širiti i njego­ vati kao nigdje drugdje. Nu. prote­ stanti se odmah pokazaše neprijatelji svemu tome. Lutlier je sam rekao, da je svaka znanost » i z n a š a š ć e g j a v o l o v o « . Balmes naprotiv veli, da prote­ stantizam nema nikakovc posebne ideje, za koju bi mogao reći, da jc njegova. Str. I I I . Još bi mogli u prilog katolicizma na­ vesti nekoliko protestantskih pisaca, no to radi maloga prostora lista izostav­ ljamo. B it će dosta rečeno, ako doka­ žemo i pobijemo gornje točke. Sada pak pregjimo na zadnji prigovor o na­ pretku u Sjedinjenim državama pod vjerskom snošljivošću. Je li pravi napredak u sjedinjenim državama? Može li se to, molim vas, nazvati napretkom, gdje je jedna polo­ vica bogastva zemlje u rakama nekoliko tisuća ljudi, a druga polovica u rukama sedamdeset milijuna ljudi? Može li se to nazvati napretkom, gdje jc sva vlast "•on opoli a rana ? gdje je neprestana izmegju rada i kapitala? Zaista, ovo i pokazuje zemlju zadovoljstva i opstao™ inakih prava I Niko ne može ustvrditi, da : u zahtjevi radničkih udruga ner zbori i>r kapitaliste ne mogu do­ kaz u da američki radnički puk tako nagi., Ja u- bi mogao spoznati istine samo kad bi mu se lijepo i razborito pređo«* 1. Stoga je pravo, da i katoka crkva doprinese koji kami čak k njihovu napretku. Njezina naČe'a prinukat će kapitaliste, da dadnu jed­ naka prava i radničkome svijetu i tim će postići veći napredak, nego što ga uživaju. O vim svršavamo naše prigovore. D a zbilja pokažemo, da crkva napreduje i da je tako rekuć koljevka napretka, to ćemo iznijeti nekoliko ne­ pobitnih dokaza, iz kojih će svako moći lako uvidjeti, što je crkva sa svojim sinovima za dobrobit čovječanstva uči­ nila. Katolička je crkva uvijek bila izobraziteljica divljaka i prijateljica poti­ štenih. Engleska, Škotska, Irska i sama naša Bosna, a da drugih i nebrojimo, �Str. 112 . K rist i napredak. dobile su svoju naobrazbu od katoličke crkve. Ona je dala Engleskoj prvu knjižaru god. 601. Sv i veliki naukovni zavodi, kao: Iona u Škotskoj, Lindisfarne, Jaroiv, W earmouth, Y o rk, W hitby, Canterburg, Malnesberg, Glas ton burg, Lansarvan i Bangor u Engleskoj, k a ­ toličkoj crkvi imaju pripisati svoj op s tanak, glasovita sveučilišta u Oksfordu, Cambrigde-u, B ologni, Paviji i Salamanci otvorili su katolici. D a pokažemo još veću vrijednost tih zavoda, moramo spomenuti, da nije bilo neobično vidjeti po osam, dvadeset dapače i trideset tisuća slušatelja, koji su samo jedno sveučilište pohagjali i jedn oga profesora slušali*). JoŠ ćemo navesti nekoliko dokaza o djelatnosti i ljubavi pram i naucima u ono doba počam od činjenice, kada ie u samoj Engleskoj sagragjeno o god. 1066.— 1215. pet stotina p« iet i B r. 4. mjesecom i tako otvorila put prometu i trgovini ua istok. C rkva je spasila si are klasike 1 sačuvala sve ono, što je bilo vrijedna i znamenita u književnosti, znanosti i umjetnosti srednjega vijeka. Katolička je crkva dala protestantim a sv. pismo. Sinovi katol. c r k v e : Dante Alighieri (1205. f 1321.), T orquato T asso (»544- f IS9S-). L jud evit Ariosto (1474. t 1533.) i F ranjo Petrarca (1304, I I3 74 ), naučili su Europu pje­ vati u versim . Sv. K atarina Sijenska ( f 1380.), naučila j e Europu asketiČnome pisanju, Osobito u umjetnosti katol. crkva " ia sjajan broj svojih sinova. Dimabue modernog slikanja ne samo na platni ngo i na staklu, a tako isto i na zidini skama. G io tto ( i2 7 6 . 1 1336), njegov v ik, bio je glasovit slikar, graditelj k par. Jako j e dobro znati, ose u crki t pare, ka< arima, koje se tiču katol. g e znamenite slikare i ki­ M ichelangela (Buonarroti-a sedam samostana u nauko i nc svrhe. T u istu djelatnost i ljubav opažamo i u Franceskoj, gd je su najslavniji učenjaci Aleksandar Haleški (J 1245.), sv. B c a ventura (1274.), sv. T om a (1274.), časni Ivan Duns Šk ot (1274. f 1308.) i t. d. na hiljade brojili svoje učenike. Italija ( f i 519-)- Galileo Galilei ( f 1642.) drugi sin katol. crkve, iznašao je teleskop i obreo zakone za nihala i padan a, zatim je tako napredovala u umjetnostima, znanostim a i književnosti, da je postala rasadnicom znanosti za svu koliku Europu. Rim ska crkva ne samo da je Europu kršćanskom učinila, i na svojim ju gru­ mjesece Jupitrove itd. M alpighi je ot­ krio Čudnovato djelovanje sitnozora A lojzij Galvani ( f 1798.) obreo je galvanizam, a Aleksandar V o lta ( f 1827.) munjinu, koja dade povoda tolikim no­ dima njegovala, nego je takogjer i njenu znanost i napredak na onoj kadenci uzdržala, do koje ju sama podigla. C rkva je spasila Europu od pro­ pasti pred blijedim i oholim polu- vijim izumima, obojica sinovi katoličke crkve, Franjevac*) R o g er Bacon ( f 1292) iznošao je dalekozor i sitnozor, te prorekao uporabu pare i električnog svjetla. Biskup Mulock prvi j e zamislio *) Slavnoga, uzvišenoga i dubokoumnoga profesore i doktore Časnoga Ivana Duns Škota (Franjevca) slušalo je preko 30 000 slušatelja. i praktički pokazao, kako da se kabel 147 c učila 1564-). R afaela (1483. f 1520). (1680) i Leonarda da Vinci *) A nw dominikanac, kako *e lo piscu posjesti srednjega vijeka arigja. �Br. 4. Krist i napredak. u more spusti. Puščani prah iznašao je megju četiri hladna samostanska zida Franjevac Bcrthold Schwarz 1310. u Freiburgu, kome su kašnje njegovi sugragjani god. 1853. i spomenik podigli. Rcgiomontan (■ )■ 1476.), biskup regensburški, učio je gotovo na sto g o .in a prije Kopernika, da se zemlja oko sunca okreće. Aleksandar Spinu dominikanac i učenjak XIII. vijeka, iz­ našao je očale. Prvu uru imamo od crkvenoga pisca Kasiodora ,'т 505.), koju je kašnje popravio Gcbcrt, potonji papa Silvcstar II. ( f 1003.). Isusovci su prvi pronašli plin i uveli g a u porabu god. 1794. u Stonyhorst-u u Engleskoj. Bicikl je prvi pronašao svećenik Piant' koji se je već god. 1845. vozio лл dva kotača. Z a gluhonijeme prv: se zauze redovnik Španjolac Pedro .e Poncc, a poslije njega svećenik de 1 Epće. Čita se još, da je rimski p- i Sil­ vcstar II. uveo u aritmetiku m 1 ne­ spretnih rimskih, arapske 1 roj> Go­ tičko graditeljstvo kod kaioii a nostiglo je svoj vrhunac. Iznašašćc štampe, djelo je katolika. Prvaci su glazbene umjet nosti, kao : Palestrina (1524. -j- 1594.), Karlo Gounod (1818.), Haids (17 35. f 1809.) i Mozart (1736. f 1791.), sve sami sinovi katoličke crkve. P ri zaključku navest ćem o još jedan prigovor od nekatolika, kao : da su protestantske zemlje uopće mnogo bogatije i da je narod u tim zemljama kud i kamo vještiji pribaviti si znanost i bogastvo, nego u katoličkim. Sta se onda ima prigovarati ovoj (protestant­ skoj) crkvi? Zar 1 ona nije crkva Kri stom utemeljena? T o g a ne možemo nikako dopustiti, osim ako bi kazali, da Str. 1 13. je bogastvo i t. d. sam Krist svojoj crkvi obećao. A li on nam je to sasvim protivno svojim životom od poroda do groba pokazao. Duduć sam siromašan, htio je, da ga i njegovi sljedbenici u tome slijede. Način, kojim je propovije­ dao svoje evangjelje i prezir za bo gastvom i častima, živi su nam dokaz, da je njegova crkva k a t e k s o h e n crkva siromaka. Apoštole svoje nije postavio upraviteljima velikih zem alja niti ih častima i dostojanstvima o v o g a svijeta obasuo, nego ih je učio, da pre­ ziru sve ono, što odiše duhom zemaljštinc. Prvi govor, koji j e sabranome naroda na gori rekao, počeo je riječima : .V n l siromašni duhom, jer je nji­ hov nljestvo nebesko". A k o je ka tolićka 1 utemeljena sa siromaštvom, i ako se naie kao prijateljica siro­ maka, to m bolji dokaz našim neprijr Ijima. a je ona prava crkva Kri a. T n ja radi veoma se je dobro brinuti zr -iromake, da ne poginu u bijedi svojoj. K ist j e rekao: »Ne možete služiti B ogu i bogastvuu. D a on toga nije ni rekao, sam nam razum kazuje, a iskustvo nas uči, da to ne može biti. P rava tendencija bogatstva sastoji se u sve višem zgrćanju blaga pojedinaca na štetu mnogih, taj dokaz, siromaštva naime proti crkvi, ako se može dokazom zvati, ide njoj u prilog. Predbacivali neprijatelji crkvi ko ­ liko hoće, da je neprijateljica napretka, uzetog u užem ili širem smislu, to se, po savjesti govorcć, ne može niko s njima složiti niti njihovih mnijenja slije­ diti. V . M. �Str. 1 14. Udaljena mati. — Pater Hartmann i oratorij sv. Pranciska. Вг, 4, Udaljena mati. Spjevao: B . P< ' d g r a b e ž k i . S u n c e sije — Udovica sad bez djula S a djulova sitne suze pije, A sred v rta — Vihru uzkliknula: .O j vihre, V ini mi se tamo preko gore, K 6 sred saga šarna, razastrta, U dovica mlada sjela I djul crven držeć, nevesela Misli . . šuti — Njenoj misli daleki su puti — U to vihar duhnu zrakom I s djulom se N adje pod oblakom. Preko prve... druge... treće..." I mome zlatu to uruči cvieće. Ruža će mu kazat’ znati, S kakvom mišlju Udaljena zabavlja se mati. Pater Hartmaun von Ап de ■ Lan-Hochbrunn i njegov oratorij ,,Sv. Francisko". U drugoj polovici mjeseca ' ravnja 2 1, i 22.) izvodit će hrv. pjev. društvo » K o lo « u Z a g r e b u glasoviti oratorij » S v . F r a n c i s k a « i to pod OBOlum ravnanjem s a m o g a a u t o r a , koji će u tu svrhu doći iz Rim a u Zagreb. N o kako je potpuni duševni užitak moguć jedino onda, ako glazbeno djelo, koje će se izvoditi, od prije poznano, zato ćemo ovdje prozboriti nekoliko riječi o samom autoru i o njegovom djelu. Pater Hartmann rodio seje dne 21. prosinca 1863. u Salurnu u Tirolskoj od o ca E ugena von A n der Lan Hochbrunn i m ajke A n e, rodjcne Huebsch. Roditelji Hartmannovi (koji imadu osim njega jo š d jec e : dva sina i kćer) bili su vrlo glazbeno nadareni, osobito otac majstorski je svirao frulu. Pater Ha авл obio je na krstu ime P a v a o i ostade < šeste godine u kući svojih rodit' 1.i. U nježnoj mladosti već je i avao polazio glazbenu školu u Bozenu a učitelji bili su mu Bernard M u s c h , Ivan Z i p p e r 1 e i K arlo D e 1 u g g i, koji g a podučavahu svirati na glasoviru i na guslama. Osobito je uplivao na mladoga Pavla J o s i p A n z o l e t t i . Dne 25. kolovoza 1879. ispunila se je Pavlu dugoljetna želja, stupio je naime u franciskanski red i započeo svoj novicijat u Salzburikom samostanu, gdje je dobio ime P e t a r . Magistcr novitiorum bio je glasoviti P a t e r P e t a r S i n g e r , izumitelj »pansimfonika«, i ovaj podučavao je Hartmanna u sviranju na orguljama i u kompozi­ ciji (Compositiouslehre). Poslije dovr­ šenoga novicijata polazio je škole u �Hr. 4. Pater Hartmann i njegov oratorij sv. Francisira. S c Ii w a z u. 15 o 1 z a n u, (Bozenu), H a llu , K a l t e r n u i I n s b r i ic k n , tc bje 30. maja 1886. u l ) r i x e n u posvećen za svećenika. Prva njegova štacija bila je I . i n z u P u s t e r t h a l u , gdje je bio tri godine organista i učitelj pjevanja na tamošnjim školama. Iza toga došao je u R e u t e na bavarsku medju u istom svojstvu. T u je imao dovoljno vremena da još preciznije proučava nauk o kompoziciji i dirigiranju. Na svojim službenim putovanjima upoznao se je s odličnim glazbenicima medju ostalim sa profesorom Josipom P e m b a u r o m , ravnateljem konservatorija u Innsbrucku. koji je davao P . Hartmannu temeljite upute u kompoziciji i instrumenta^"' Osobito tijesno se je spnjat..j.o sa profesorom Karlom H a m e л e r o m iz L e i p z i g a, slavnim učitelje o orguljanja na tamošnjem konserva*oriju. T aj je najviše uplivao na dalj-ru g ’ benu naobrazbu P. Hartmanm. Godine 1893. prem joter bje P. Martmann u J e r u s a l e n i gdje je dje­ lovao kao organista najprije u rrkvi »S v. S a I v a to r « a poslije u crkvi •s v . G r o b a « . P. Hartmann ostao jc 2 godine u sv. zemlji i zadobio si slavno ime. Evropski hodočasnici posjećivali su ga i slušali njegovo krasno sviranje na orguljama. D o n C a r l o s , vojvoda madritski i supruga iniantkinja E l v i r a , bili su začarani s njegova sviranja, da su mu izrekli suglasno priznanje i po­ darili mu svoje slike, j God 1895. mjeseca kolovoza ostavio e P. Hartmann sv. zemlju, jer g a je general reda P L u i g i d e P a r ina, sada Ptolomcjski nadbiskup, koji se je za nj vazda zauzimao, pozvao u Rim i Str. 1 15. učinio organistom starosiavne bazilike A r a c c o e l i n a Kapitolu, Jednako sklon bio je P. Hartmannu i nasljednik u generalatu P. L a u e r . Doskora je osam godina, što je P. Hartmann u Rimu nastupio svoju službu, i — osobito u zadnjim godinama poka­ zalo se je, kako su bile opravdane nade, što su ih oba generala u nj polagali. Prije je stanovao sam general u prostranom samostanu Aracoeli, no tali­ janska vlada porušila g a je u svrhu, da se na istom prostoru postavi spo­ menik pokojnomu kralju Viktoru Kimnuclu. T e k mali dio prijašnjega samostana ostao je za nekolicinu redovnika, koji thiŽbu kod crkve Aracoeli. Tuj živi 1 naš umjetnik. Mala je ćelija u kojoj latiuje, a iz nje se pruža krasan pogled 1 limskit campagnu ć a do AbruČkih 00 a. Ćelija ta pravi je tnali muzi ierbo Hartmann i mnogi njegovi prija I smjestili su u nju veliko mnošfvo uspomena, koje su na čast njemu i cijelon redu. Prije već spomenuti priinlLiji Homevcj poklonio mu je krasan pedaini glasovir vrijedan 4000 K , a pokriven je vučjom kožom iz Sihirijc. Po stijenama vise slike i portreti slavnih umjetnika, diplome i lovorvjenci. Intimnij’im prijateljima pokazuje P. Hartmann i razne dragocjene uspomene: srebrnu liru, zlatna i srebrena držala, zlatom okovani štap za dirigiranje i druge da­ rove, što su mu ih poklonili visoki dostojanstvenici. God. 1898. zadesi g a teška žalost. U jednoj godini umriješe mu i otac i mati. O J sada je jo š jače prionuo uz svoje redovničke dužnosti i u pogledu na vječnost tražio utjehe svojoj boli. T aj pogled obuzeo je i cijeloga umjet �Str. и б . Pater Hartm; i njegov oratorij sv. Francisko. ni ka i sada su dozrijevali njegovi nacrti, sada su se počeli ostvarivati njegovi ideali. G la z b e n a d je la . V e ć kao mladić od 16 godina skladao je P. Hartmaiin nekoliko misa, koračnica za glasovir i neke stvari i za orgulje. Polagano dosegle su njegve skladbe velik broj, Medju njima nalaze se sonate za orgulje, za gusle, muški zborovi, Marijanske pjesme, psalmi, motete, litanije i jedan krasni »Tantum ergo«. Izdao je takodjcr kratku pouku 0 harmoniji na talijanskom jeziku. T e skladbe ostale su više u domaćem krugu, no ipak su v e ć nekoji izvrsni glazbenici i kritici počimali ирг -.vati njihovu veliku vrijednost. Pošto se P. Hartmann nije nikomu nam 'tao, malo se je i govorilo o njegovim djelima. K a k o se je ali začudio svijet, k đ je akademija sv. Cecilije 13. sijećp; 1898. P. Hartmanna izabrala svojim' .mom 1 njezin g a predsjednik ''O h t e S a n M a r t i no nazvao vrlim skladateljem, glazbenim piscem i kritičarom.«! Prvo veće djelo, koje je Hartmannovo ime proneslo svim zemljama jest njegov oratorij » S v. P e t a r « štono g a je skladao ljeti g . 1S99. na riječi kardinala Parochia. Izvodio se je prvi puta dne 8. siječnja 1900. u Kim u u crkvi sv. C a r o 1 a na Corsu. Sudjelo­ vale su najbolje s ile : prvi orkestar, u zboru izabrani pjevači i najslavniji so­ listi. C rkva je bila krasno okićena, za pjevače i orkestar postavili su ogroman podij, na kojim se je u crvenoj drape­ riji vidio lik sv. Petra, razsvijetlen elek­ tričnim svijetlom. P. Hartmann bio je odviše čedan a da sam ravna svojim djelom, stoga g a je ravnao kapelnik В г. 4. B o s s i iz Venecije. U crkvi bila je velika navala ljudi, premda je bila v rlo škakljiva stvar stupiti pred talijanske slušatelje sa ne taljanskom glazbom . Hartmannovo djelo odnijelo je po bjedu, je r su se prvi kritici rim ski ne samo laskavo v eć dapače silno po­ hvalno o njem izrazili. Oratorij taj izvadjao se je Pet puta uzastopce. K o d druge produkcije dirigirao g a je već sam P. Hartmann. Produkcijama prisustvovali su kardinaliministri, diplomatski zbor i elita R im ­ ljana i medjun a rodnih kolonija. Prigodom druge produkcije palo je umjetniku u posebno odlikovanje: k r a l j i c a Ivi. ■ r i t a došla je u pratnji jedne dvorski spodje i počasnoga kavalira u crkvn izljivo slušala izvedbu. Iza kako bje dovršen drugi dio oratorija poš: :e ona sv o g dvorjanina po P. Hart innnti koji joj se je na oči silnog i nebr еп m noštva predstavio. Vanredno m i l . ’J /e su bile rječi priznanja, što ih е skromni duhovnik čuo iz ustiju visoke gospodje, koja je prispodabljala njegovo djelo s drugimi oratoriji — i Hartmann ovo mu oratoriju dala prednost. Nazočni dašto da nisu razabrati razgo­ vora, ali kad je kraljica tekom razgo­ vora primila desnicu umjetnikovu te ju prinesla k svojim usnama, tada je za orilo u crkvi iz tisuću i tisuću grla burno povladjivanje — i slušatelji sa­ znali su da je umjetnik primio izvan­ rednu pohvalu i odlikovanje iz ustiju plemenite kraljice. Čin taj bio je jednako častan po kraljicu, kao i po umjetnika. N a dan zadnje produkcije imenovan bje P. Hartmann članom rim ske aka­ demije »Arcadia« kojoj je pripadao i pokojni veliki papa L e o X III., koji se �Br. 4. Patcr Hartmann i njegov oratorij sv. Francisko. Str. 117. je 7.a nju živo zanimao, te joj redovito svake godine posvećivao po jednu a i više svojih latinskih oda. nim vodstvom P. Hartmanna. Časno je bilo njegovo putovanje, je r su svi javni organi bili obavješteni, da dolazi Sjajni uspjeh, što g a je polučio umjetnik u redovničkom odjelu, pozvan oratorij S v . P e t a r potaknuo je P. od samoga cara. Hartmanna na novi rad. Složio je responProdukcije su se obdržavale od sorij » S i q u a e г i s m i r a ć u la « , šc2.— 25. veljače igoo. Pjevalo je 100 steroglasnu vokalnu skladbu psalma cesarskih pjevača, a u orkestru sudje­ • M i s e r e r e « , za svetu godinu četvero lovali su profesori ccs. opere. Solisti glasni zbor » A p c r i t e m ih i p o r ta s « , bili su sami kapaciteti, a med njima i osmcroglasnu himnu na čast sv. Magnu, zagrebčanima dobro znana G o r le n k o himnu » T u e s p a s t o r o v i u m « za D o l i n a . Produkcije te počastili su papinu 25 godišnjicu, isto tako i malo ne svi Članovi carske kuće i visoko • 0 r e i11 u s p r o P o n t i f i c e « za koju plemstvo, koje je umjetnika primila se je skladbu L a v XIII. zahvalio izvanredno ijubezno. Sam pravoslavni umjetniku po kardinalu Rampoli po- metropolit A n t o n i j primio je umjetdijeliv mu svoj apostolski blago1 u svojoj residenciji te mu izrazio K ad je dne 24. maja ig o o . uvr­ svoj^ 1divljenje. Sudjelujući umjetnici štena medju svetice blažena R ita do podar. mu srebrenu liru sa zlatnim C ascia pjevala se je pri' odom večer- žicama t ipisom „Gloria in cxce!sis njice u crkvi S . M aiir dol Popola De-'“ — m toga primio je jo š mnogo himna, što ju je skladao sveti 1 ćjsl dri da a i uspomena te se nakon P. Harmann za tenor solo, zfc orke­ 33' boravka u Petrogradu star. Himna duboko se je svi] i tnila, vratio si јш ovjenčan u Rim. В пс a. studenoga igoo. sklopio je P. a par dana kasnije imeaova: bje P. T! taiann sa poznatim nakladnikom KiHartmann članom ađvokatskog, redn cordijem u Milanu ugovor, po kojem kod sv. Petra. Godine 190O. skladao je svoj drugi sve njegove skladbe, prijašnje i buduće oratorij »Sv. Francisko«, o kojem ćemo prelaze u vlastništvo nakladnika. kasnije opširnije progovoriti. R uski poslanik, koji je prisustvo­ vao izvedbi oratorija »S. Petar> javio je o velikom uspjehu toga djela na dvor u Petrogradu — i gle domala dodje P. Hartmannu časni poziv da dođje u Petrograd izvadjati svoj oratorij! D obivši dozvolu od P. generala oda zvao se je umjetnik tom pozivu ali nije K ad je maestro Benjamin Cosi radi bolesti pošao u mir, imenovan bje P. Hartmann ravnateljem i profesorom konservatorija S . Chiara i s dozvolom P. generala primio je to imenovanje. O vo imenovanje obradovalo je vrlo sve umjetničke krugove u Rimu i po Italiji i najbolji umjetnici i učenjaci čestitali su konservatoriju na toj akvi­ poslao u Petrograd »sv. Petra«, nego se je odlučio za »Sv. Franciska« i tako se je oratio »sv. Francisko« najprijeizvodio u ruskoj prijestolnici pod osoh- si čiji. P. Hartmann preuzeo je odio za kompoziciju i ustrojio takodjer tečaj za gregorjanski koral, što mu je pribavilo �Str. 1 1 8. Pater Hartmann i njegov oratorij sv. Franciska. vanrednu pohvalu kardinala P etra Re spighia. Sada se P. Martniann bavi mišlju da napiše oratorij „Posljedna večera“ . P. H artm ann u B eču . K ad se je u Beču saznalo za Hartmannovo djelo, odmah se je izrazila želja, da umjetnik dodje u B eč sa je d ­ nim od svojih djela. I želja se je ta ispunila. Dne 28. siječnja 1902. došao je Hartmann u B eč da izvodi svoga sv. Franciska. N a kolodvoru dočekao g a je sam gradonačelnik dr. L u eger i mnoštvo znanaca i štovatelja umjetnikovih. I u Beču bio je oratorij u naiboljim rukama, Zborove preu* a je pjevačka akademija, glazbu diuštveni orkestar, soliste bili su : gđ e GutheilSchoder (sopran), Hilgermaun (alt) g ? Schmedes (tenor) i Fransch (bass' Pro­ dukcije obdržavale su se 1 7. I 24. veljače 1902. u velikoj d v t n i usikvereinsaal" u kojem ima mjesta za 5000 osobah. P. Hartmann ravnao je svim trim produkcijama. V e ć prvi 0411 bila je dvorana puna do zadnjega kutića aristokracija i svećenstvo bilo je naj­ brojnije zastupano. Prisutni su bili tri člana dvora, tri biskupa i bezbroj kne­ zova i knjeginja, grofova, baruna, pre­ lata, grad. zastupnika itd. V e ć kod nastupa bio je P. Hartmann frenetiČki pozdravljen, a odobravanje raslo je sa svakim dijelom oratorija sve to više. Drugu večer počastilo je produk čiju samo N jegovo V eličanstvo car i kralj, koji je došao u pratnji od 18 članova carske kuće. D vorska loža bila je tu večer premalena. C ar je višeputa ustao i pozorno promatrao dirigenta umjetnika. K ad a je car prisutan, ne Br. 4. plešće se nikomu osim — da car sam ustane i tim dade znak općinstvu. Na taj znak željno se je Čekalo, a kad je uslijedio — nasta pljesak, koji je trajao više minuta. I treću večer bila je dvorana ras­ prodana, produkcija po nekima najbolja, a oduševljenje dostiglo vrhunac. K ritika o oratoriju bila je prema nazorima kritičara različita, ali u o b ć e vrlo laskava. Glasoviti kritičar dr. E . Hauslik je stvarno i lijepo ocijenio to djelo, a isto tako dr. vitez Kralik, dr. Mantoani, Kahlbeck, H euberger etc, N jeg ov o Veličanstvo primilo je P. Hartтг mi a a posebnu audienciju i laskavo s c utr. •’ilo о oratoriju. i aljne djelovanje. Dne ožujka 1902. dirigirao je P. Tartman.i u R i m u i to u »teatro mm ale Rossinijev » S a b a t m a ­ te r .sa sjajnim uspjehom. Dne 25., 27. i 29. trav 1 a izvodio je opet svoga »S v, F ra* a fe a 4 u B o 1 z a n u (Bozenu), i . svibnja u G c n f u u ogromnoj »Viktoriahalle« a dne 18. lipnja u kra­ ljevom Odeonu u M i J n c h e n u . Prisu­ tan bio jc tuj cijeli kraljevski dvor, pjevala je kralj, akademija, svirao dvor­ ski orkestar a soli bili su u rukama prvih umjetnika. Dne 14., 21. i 26. prosinca iste g o ­ dine izvodio je O . Hartmann svoj ora­ torij »S v. P e t a r« u N a p u l j u. K ratko iza toga izabrala g a je »kralj, filarmonica romana« u jury-u koja je imala prosudjivati po kralju Viktoru Emanuclu s nagradom raspisani Rcijuiem. U mjesecu veljači 1903. izvodio je P. Hartmann sv. F r a n c i s k a u R i m u, a dne 22., 23. i 24. travnja sa sjajnim �Вг. 4 - Pater Hartmann i njegov oratorij sv. Franciska. uspjehom u L j u b l j a n i i to u stolnoj crkvi sv. N i k o l e . L jetos IO. ožujka dirigira P. Hart mann u Beču svoj oratorij »sv. P e t a r « i bio je povodom toga od N jegova Veličanstva primljen u audiendju. Odlikovanja. P . Hartman posvetio je S v. F r a n ­ c is k a « caru i kralju Franji Josipu I., koji nosi ime Franciska Serafinskoga. Njeg. Veličanstvo milostivo je primilo posvetu i poslalo umjetniku po austro­ ugarskom poslaniku u Rimu v e l i k u z la tn u k o la jn u . I pokojni sv. otac papa Leon ХШ. odlikovao je umjetnika podijeli* počasni krst »Pro ecclesia et Pontifice* i to u zlatu. Mjeseca srpnja ig o z poslala ura je nadvojvodkinja Marija Terezlja k e as a n k ip sv. F r a n c i s k a cbanovinc. Bavarska princeza aupru^ Ludwiga Ferdinanda poslala mu je svoju sliku i sve partiture Wagnarovih ц, Isto tako počastili su g a svojom slikom i mnogi drugi bavarski prinčevi. Osobito dragocjen dar dobio je od braće R ieger iz Jagerndorfa; poslali su mu na ime lijepe nove orgulje za basiliku Aracoell. Slavni kipari poslali mu krasne kipove, kipari isklesali njegov kip, a pjesnici g a proslavljivali pjesmama. Razumije se P. Hartmann ne ljudsku slavu, ali je stoga, da se ženi svijet štuje samo po sebi, da mari mnogo za taštu to što navedosmo bilo vidi kako g a naobrai kako visoku cijeni njegova glazbena djela. Str. i ig . K ratka karakteristika H artm ann ove glasbe. Hartmanuova glazba vanredno je karakteristična, tehnički dobra, pa ipak priprosta i naravna — nije prisiljena — a to je dandanas, gdje se i u glazbi već pretjerava, vrijedna posebne hvale. Glazba njegova dolazi iz srca i to takogjer nalazi put k srcima slušalaca. Pošto P. Hartmann u svojoj glazbi obradjuje religiozne molitve, radi toga se i klone teatralnih efeka ta; njegova je glazba kršćanska i prodire u svijet ko vijesnica evangjelja — da uzdiše i poboljša — ona ne uzrujava duhove v eć ih nastoji ganuti i ublažiti. T o 'evnn karakteristika Hartmannove g la J pa za to nije čudo, d a je svagdje polučila što jo j je bila svrha. Živo top is s v . Franciska. fVijfl п o prozborimo pobliže o заг or. < iju sv. »Francisko« podat ćetno u - jpniru crtama kratak živo­ topis вп iga sv. Franciska i to stoga da b ide sadržaj samoga oratorija ra­ zumljiviji. Sv. l'rancisko rodio se u mjestu A s s i s i kraj Spoleta g . 1182. i zvao se isprva G i o v a n n i B e r n a r d a ne ime Francisko nadjenuo mu je njegov otac Pietro, bogati trgovac, i to s raz­ loga što je vanredno vješt bio franceskome jeziku, K a o mladić živio je Fran­ cisko dosta slobodno u svijetu. Godine pak 1201. bude u boju, što su g a Assišani vodili proti Perugji, zarobljen i osta godinu dana u sužanjstvu. Došav kući oboli teško i ta bolest učini prevrat u njegovom životu. On zapusti prijašnje drugove i posveti se posve njezi boles­ nika i podupiranju oskudnih, prosjačio �Str. 120. Pater Hartmann i njegov oratorij sv. I'rrnctska. je novac i prodavao je sukno svoga oca da uzmogne popraviti ruševnu crkvicu Maria dei angcli zvanu Porciunkula, što no su mu ju benediktinci darovali. Zabačen od oca živio je kao pustinjak dvije godine dok nije g . 1 208. u crkvici Porciunkule čuo propovijed iz M atcjeva evangjelja glav e 10 redak 7 — 10. Sada rasproda on svu svoju imovinu, obuče suru haljinu, o pale se konopcem i podje da propovijeda pokoru i evangjeosko siromaštvo. Doskora pri­ družile mu se m nogi istomišljenici, koje je dva a dva šiljao u svijet da propo­ vijedaju obraćajući grješnike i dvoredi bolesnike. God 1210. dade im pravila sastojeća iz 23 poglavlja, med kojimn se osobito ističu kao glavni .^ и *: potpuno siromaštvo, čistOLj i pokor­ nost. Praćen od svojih drugova podje Francisko u R im papi L joi entu Ш . da mu ta pravila potvrdi. Papa ne т jede isprva ni Čuti — ali ih kasti ipak potvrdi, predbježno same .m m o . Iz Rim a povrati se F ran cisk j Assisi, a od tuda podje na putovanje kroz Italiju, Francesku, Spaniju, Portugal, NjemačivU da si pribere novih drngova. Legenda priča, da je na jednom od svojih puto­ vanja prošao i kroz Zagreb i tuj ustrojio današnji franjevački samostan. God. 1219. podje Francisko sa 11 braće u Kgipat, gdje su križari obsiedali Damicttu. Tuj je kušao da sultana K am cia obrati. N a­ pokon g . 1223. potvrdi papa Honorij III. po Francisku izradjeni pravilnik. V e ć g. 1224. povuče se Francisko u samoću na Montc Alverno. T uj mu se ukaza prema legendi sam Spasitelj u slici ras­ peto ga Serapha, utisnuv mu svoje rane. Otuda dobi Francisko pridjev Seraficus. Francisko umrije 4. listopada 1226., a v e ć g. Hr. 4. 1228. bude proglašen svecem . R ed (i t o p r v i r e d ) , što g a je sv. Francisko utemeljio nosi po njemu im e : franciskanski, a članovi zovu se franciskani, minorite, serafijska braća, bosonošci. N o ne samo muškarci, v eć i žene čeznule su za samostanskim životom, pa tako je sv. Francisko na molbu lijepe, mlade i bogate djevojke K la re g . 1212. utemeljio žensku granu svoga reda t. zv. Klarisse ( d r u g i r e d ) . K tomu dođje 1221. 1 t r e ć i r e d t. zv. t e r c i a r c i utemeljen za ljude, kojim zvanične duž­ nosti nisu dozvoljavale da stupe u sem e­ s ta r, a ipak su htjeli da provode bogo1 čist život. Prvi stupio je ч Franciskov nekadanji drug taj Lukezij legova žena Bonadona. »Oi 1to rij sv. Francisko mon 1'ijeČi i .ltorija napisao je biskup ior A . F . Ghezzi na podlozi ofici iv. ! ranriska (17./9. i 4. .10.) a dijelom prem a legendi. Ghezzi razvija pripi u no logično i historijski činje­ nice i legendarnu povijest. P. Hartmann oživio je taj tekst glazbom, ali bez svakog pretjerivanja. Glavno načelo Hartmannovo bilo je : što je priprosto mišljeno, neka bude i priprosto izraženo; jednostavnim, pobožnim riječima prija pobožna glazba, raskošna harmonija, blistava tehnika tuj nc bi bila umjesna. U natoč tome, prem se je P. Hartmann naumice zadovoljio skromnim tehničkim sredstvima, unatoč tomu mora svatko, koji to djelo temeljito prouči — pri­ znati da je duboko smišljeno i s velikom ljubavlju složeno. Oratorij ima 3 dijela. Prvi dio značaja je heroičnoga. Započinje s uvo- �Вг. 4- I’ater Hartmann i njegov oratorij sv. Francisko. dom, što g a svira orkestar i prikazuje duševnu borbu Franciskovu, u kojoj on konačno pobijedi i s heroičnom odluč­ nosti odbija od varavoga svijeta i zaru­ čuje se s uboštvom. Gusleni kvartet u visokom položaju uvadja muški zbor, koji u jednostavnom, ali prekrasnom koralu slavi uboštvo. Muški zbor pjeva u kiticama, koje medjusobno veže interludij i orkestar, koji što dalje sve to močniji biva. »Storia« (sopran) pripo­ vijeda kako je Francisko bio po Gos­ podu napunjen tolikom slatkoćom, da nije m ogao ni govoriti ni gibati se. Drugovi g a pitaju za uzrok tomu : Zašto nisi došao k nam a; ili si misliš nevjestu uzeti ? Njima odgovara Francisko licu ozbiljno, uzvišenim glasom: * Pogodili ste, da uzimljem nevjestu, iako lijepu, plemenitu i bogatu, kakov- nema nigdje na svijetu!« Pri tom ш ' je na umu sveto, dobrovoljno uboŠt/o, k hoće da bude podlogom novom rei sto ga kani utemeljiti. I opeta se og : muški zbor iz kojega provejava vesfil;e i sreća prve njegove subraće. Zbor taj _ t bez orkestralne pratnje, što je skladatelj navlaš učinio, samo da što ljepše i naravnije prikaže siromaštvo. T e k kratki interiudiji vežu pojedine kitice, Sada uvadja »Storia« Klaru, koja želi da ju Francisko vodi, da i ona može nastupiti put potpunosti ljudske. K la ra (alt) izreče tu svoju želju u ariji, koja je po eleganciji pravi odsjev žen­ skoga značaja. Klari se pridružuju njene družice, koje u ženskom zboru slave djevičanstvo, staviv si za uzor prečistu Djevicu. P rva dva reda su utemeljena. Puk je oduševljen, sve vrvi sv. Francisku, a tu vrevu prctstavlja koračnica. Fran­ Str. 12 r. cisko ustraja treći red. Veliko veselje vlada med onima koji su primljeni, (bass) Lukezij i Klara daju tomu veselju oduška u kratkom dvopjevu. Pa i sam Francisko veseli se tom vjerskom odu ­ ševljenju i kliče : »To je rod, koji traži obličje B oga Jakovljeva « Sada proviruje općenita radost na površinu 1 daje si oduška u velikom zboru,. koji je najprije koralan a poslije fugi ran. Zbor i orkestar pokazuju se u nenadanom sjaju — tuj se vidi, što Р. Hartmann može kad hoće. Kratki Četverospjev solista prekida ovaj zbor, koji iza toga nastavlja svoju ulogu do konca. Zbor ovaj pravi jc slavospjev 'Jfvra i ljubavi i veselja nad obračaiij naroda. D i dio oratorij jest liričan. Sve­ tac se na aa Monte Alvernu. Ljupkim idiolom 5 ika orkestar krasote naravi, daf po'. tarca, žubor vrela, šum vrS štab.ilja. Čuje se i grmljavina, koja ?e dn malr.smiri.Glazba se pr mijeni. »staje ozbiljnija. Čovjek počima ćntit i, da se nješto osobitoga sprema. »Storija« u lapidarnim stvarima priča kako su Francisku utisnute petere rane Kristove, a Francisko pjeva uzvišenu ariju : »Magnificabitur Christus ш corpore meo« (Uzveličat će se K rist u tijelu mojem). P. Hartmann je m ajstor­ ski obradio patetično čuvstvovanje nje­ govo. N a to opjevaju Lukezij i Klara u kanonskom spjevu čudo utiska K r i­ stovih rana i time svršava drugi dio oratorija. Trećim dijelom vodi nas skladatelj k smrtnoj postelji Franciskovoj- Žalobna i tmurna je harmonija — nestalo je sjaja. »Storia* priča da umire svetac, koji želi da sc riješi tijela, da bude s �Str. 1 22 . K oliki bi, Kože. oto vjenac bio. K risto m : Beneveniat aoror mea mors ! (Dobrof mi došla sestra moja smrt). Prije nego će umrijeti želi jošte da čuje 1 sunčanu pjesmu« i pjesmu »o sestri smrti*. B raća ispunjuju mu želju i pje­ vaju milu mu pjesmu u muškom zboru. N a to jedan od braće čita evangjelje a F ran d sko ležeći na goloj zemlji daje braći zadnje opomene. R iječ i su mu isprekidane, ne može se više govoriti : B raćo draga, poslušajte m e ! M nogo smo obećali, ali jo š nam je više obe­ ćano, ispunjujemo ono a težim o za ovim. Glasom svojim vapim k tebi Gospode ; Izdala g a r ije č ; braća nastavljaju psalm ; izvedi dušu moju iz tamnice, piavedni me Čekaju . . . <■ N a to kratak i silan prevrat u harmoniji b f-dura u h-dur, jedina harda izvodi Jjomlj ne akorde, koji se brzo dižu i označuju da se je preselio u nebeske visine. Storia ■ reci­ tira : I blaženi muž umrije u G< đuN B rat A n ge lo ja vlja laloan zapu štenoj braći, da j e F ran d sk o ubog i ponižen na zemlji, otišao bo g at na ne­ besa i dočekan rajskim slavospjevn. a. B r. 4. Sada nastupi mješoviti zbor i u pripro­ stom, srdačnom spijevu opisuje slavu svečevu na nebesima: »O sanctissima snim a*. Krijepak, figu ran zbor s lijepim sekvcncama predstavljajući sv. T rojstvo koje zove F ran cisk a: Ostani s m m a do vijeka. T k o pozna život sv. Franciska, njegove filozofiČne socialne težnje da zaboraviv sama sebe, živi samo za dobro drugih taj će priznati, da je P. Hartmann pogodio pravu žicu, i da se ni u osnovi ni u izvedbi svoga djela nije ogriješio o ta načela. Istina Hartmannova glazba nije koncert na glazba da ' razvesdjnje i krati čaše. N jegova g misionska je glazba, koja dolazi iz fia> ianskih zidina k nama i želi nas uv u asketske sfere. Z a to valja da se taj, oratorij izvodi u c r k v i a ne u ш сеш i dvorani. K a kvo duševno raspoloženje takav će biti i učinak to ga orati ija. D a se pako u općinstvu po­ budi prn . raspoloženje i razumijevanje ovo. daća je ovih redaka. — d. §> Koliki bi, Bože, oto vienac bio!? Spjevao : B u d. P o d g r a b e ž k i . Na dušeku — U opojnog sanka krilu meku, M ajka moja Sred sladjanog po čiva pokoja, A dugačke trake, — Š to ko zlato sipe kro z oblake, K ro z prozor jo j kite grudi, A li tiho, da se ne probudi. — „О ј, v i trake zlite, D a zboriti bar pod ljudsku znate, I kazat’ mi, kol’ko put jo j: ,S in e !“ Plamsajućih iz grudih se vine, I kad bi se ti uzdasi mili U djulove pretvorili, Pa u jedno da bi ih sve svio, K oliki bi, Bože, oto vijenac bio? ! U, �Str. 123. D O P o j t u c a , 15. veljače 1994*) Čestita, dobro stojeća te regbi pa­ trijarhalna obitelj Čuturica u OtigoŠiću župe fojniČke, kroz po godine darova franjevačkom redu u Bosni dva nova pobornika u vinogradu Gospodnjem. Prošle naime godine dne 4. listopada prikaza svoju prvu žrtvu, neokaljanog Jaganjca u Fojnici vlč. o. fra Anto Čuturić, a onomadne 14. veljače o. g. stupi prvi krat k žrtveniku njegov stri­ čević vlč. o. fra Leonardo Čuturić. S van rednim nekim ushićenjem hrlio jc vjerni puk 11a milozvuk fojničkih zvona u crkvu, da prisustvuje mladoj mi«i što je tim radosnije i zanircr' , ato se 11 ovo doba opaža veliki manjak svećenstva, da se može punim pravom ona evangjeoska prim jetiu; »Žetva j c obilna, ali je poslenika malo- 1 po treći put odjeknule okolna b i pla­ nine veselim odjekom c r v e r zvona, kadno novi pregalac K rist'.v stupi pod zastavu Melkisedekovu pokroči k stolu Gospodnjem kao posrednik iređju nebom i zemljom, da prinese Svevišnjemu prvu svoju žrtvu, nebesko Janješce. N a prvi njegov pojav obuze svakog tajinstveno neko Čustvo, koje se je tijekom sv. mise sve većina i većma budilo, dok nije u vrijeme sv. pričesti najžešće uzbuktilo i vršak svoj polučilo, kadno mladmisnik prvi put presv. Tijelom Gospodinovim okrijepi; svoga oca Antu, majku Ivušu, braću, sestre i inu mnogo­ brojnu rodbinu i svojtu. U divnoj ovoj svetoj službi kao kum i rukovodilac mladomisnikov bio je m. p. o. fra Angjeo F ra njić, ravnatelj franj. *) Ztlcsanilo za prvi broj. gimnazije u I S . Visokom i njegov bivši učitelj; djakonsku je službu vršio vlč. fra. Angjeo Bašić, gimnazija!ni učitelj u Visokom i kolega mladomisnikov, a podgjakonsku vlč. o. fra. A n to čuturić, stričević i kolega svečarev, sv. je obrede rukovodio vlč. o fra Jozo Andrić, učitelj novaka. U koru je p. o. fra Gaudencije Kulijer, vikar i organista, uz pratnju or­ gulja i pijev novaka krasnopojno sv. misu veličao, a p. o. fra Marijan Lovrić, guardijan, krepkom je besjedom s pro­ povjedaonice ocrtao : čast, dostojanstvo, dužnosti, teškoću svećeništva, te j e etio tnladomisnika, kako mu je prama tuni žiće svoje udesiti, napokon mu isptfi' ih srdačne čestitke izrazi sjetiv ga, da prvoj svojoj sv. misi svih sjeti, a api'se oca, majke, braće, rod j,tfoa i prijatelja, braće redovnika, svjet. j kJ ivnih oblasti itd. Iza sv. ir.ise bilo je ljubljenje ruku. I tako se svršiše svečano ti u crkvi. 1/a sv. mise držan je svečani objed •; samostanskoj blagovaonici, koji u čast svečarevu priredi p. o. fra guardijan s roditeljima mladomisnikovim. N a objedu je zauzelo mjesto do 50 pozvanika, dočim su žene u drugoj sobi posebni sobet imale skupiv se oko majke sveČareve, a bilo ih je do 20. Na prvom mjestu sjedio je mladomisnik, do njega odmah otac mu A n to, a do o vog stric Jozo, pa onda svi ostali po redu. Tu su se vidjeti mogla sva odličnija lica gradjanstva i seljaštva župe fojničke. Gozba je bila obilna u svakom pogledu, što se najviše ima zahvaliti gostoljubi­ vosti oca guardijana, koji nazdravi is­ krenim i biranim riječima mlado mi sniku, �V i e s ( Josipovo. ) D v a divna člana našr hrvatskog episkopata, biskup Liirossmajer i nadbiskup Stadier sku ili su 19. pr. mj. svoje imendane. T o g ih po zagovoru velikog zaštitnik 1 poživio i pokriepio u korist sv. C rk v e i г oda! U ime bosanskih franjevaca, 1 su taj dan po svim samostai.im pjevali svečanu sv. misu za svog dobrotvora Stossmayera, brzojavno je čestitao preč. o. provincijal, a i odbor novoustrojenog družtva sv. A n te za gradnju Crkve sveČeve moli od B o g a i sv. A n te, da se izpuni želja Preuzvišcnog mu dobrotvora te uzmogne dočekati posvetu iste. sa (Franjevački generalni povjerenik Hercegovinu.) Za hercegovačku franjevačku provinciju imenovan je generalnim povjerenikom generalni definitor okružja Br. 4. V iestnik. Str. 124. naš to se ovaj mladenačkog poleta pu­ nim govorom zahvali svima, koji su doprinijeli, da ;e ovaj, po nj najveseliji u životu, dan što svečanije proslavi i uzveliča. Zatim je velcč. o . fra A n gjeo Bašić pjesmom prigodnicom deklamovanom izrazio čestitke i želje petorice kolega svečarevih u V isokom . N ajposlijc je veiectjenjeni g . Mato Kulijer čestitao ispred fojničkog gradjanstva i seljaštva mladomisniku i njegovim roditeljima stakmiv ujedno ljubav, odanost i pri­ hrvatskih franjevačkih provincija u Rimu m. p. o . fra Kazim ir Jurić, te je v eć odpočeo svoj kanonički posjet po provinciji mu povjerenoj. (Kanonički posjet.) M nogo poŠt. o. provincijal D r. Daniel Ban pohodio je vrženost fojničkog puka napram franjev­ cim a, narodnim vodjama u vjerskom i prosvjetnom pogledu. Krasni i divnom riječitošču izraženi ovaj g ovor popratili su svi nazočnici sa gromkim trokratnim: živio ! Iza objeda ozvanjaše se skladna domoljubna i narodna pjesma do 4 i pol sata, a tada se gosti oprostišc noseći u grudima ugodne uspomene na veselje to ga dana. Sretno bilo ! Očevidac B . t n i k . rnj. službeno Pleh F ojnlc samostane: Tolisu, C ućjugoiu, Sutjesku, Visoko, K reševo i svrhom mjeseca povratio se u Sarajevo. [Franje- ačkagodiSnja kongregacija,) Za ne 20 o. mj. urečena je ovogod a h gregacija (promjena) fra nj. provincije iosne - Srebrne u Sarajevu. Sastaua’ definitorija dne 14. o. mj. pofim a. ( f Otac f r a Ivo R o d ič.) Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Cirila i M etoda zadesi 18. veljače velika žalost smrću m. p. o. fra Iv e Rodica, jednoga od najvrjednijih i najzaslužnijih članova reda sv. Franje. K ro z cieti je svoj živo t u raznim visokim službama uzorno radio za vjeru, red i dom, pa g a eto B o g u 78. godini njegova života pozva k sebi, da g a nagradi neprolaznom slavom za njegove zasluge. V rli pokojnik potječe iz seljačke obitelji blizu Požege, sela N u rkovca, koja je dala u prošlom stoljeću crkv i i domovini šest sveće­ nika, od kojih se četverica posvetiše redu sv. Franje. On bijaše osobito �Rr. 4 Vicstnilc. vjeran, do skrajnosti točan, savjestan i pobožan redovnik, koji je svomu redu bio odan dužom i tielom, tc s toga i bijaše osobito uvažen koli kod braće franjevaca, toli kod svakoga, tko g a je pobliže poznavao. A uz to bijaše Čeličan značaj, kakovih je željeti, zato g a je i po pravu išlo da obnaša odlične časti u redu. bio je profesor u gimna'ziji požeškoj, gvardijan u Vuko­ varu, generalni vizitator malo nc u svim hrvatskim franjevačkim provin­ cijama, a u hercegovačkoj dvaput (1886. i 1895 )- Najposlije bi odlikovan kao revan i uzoran redovnik najvišoj čašću u redodržavi, Čašću redodržavnika. K o li je bio obljubljen, pokazan veličanstveni sprovod, koji je vodio ni. p. o. fra Vendelin Vošnjafc, provin­ cijal. Na sprovodu su zastupane sve mjestne oblasti, vedjenr presv. g. Nikolom Jurišićem, velik m I' mom, zatim profesori s gimnazijalci i sva nčeća mladež s učiteljstvom. prostni je g ovor držao Božidar Kraljević, ocrtav u kratko njegov zaslužni i ?ч vjeru, red i Hrvatsku. I mi s našom braćom u Hrvat­ skoj tugujemo nad smrću toli uzorna redovnika, ali se ipak tješimo nadom, da je ovaj mukotrpni život zamienio vječnom nebeskom slavom, gdje počivao u miru. ( f 0. f r a Marijan Tuslančić. ) Dne 13. ožujka o. g . preminuo je o. fra Marijan Tuzlanćić u samostanu Gučjojgori. Pokojnik je od mnogo godina, usljed gubitka krvi, raniv se, živio u poremećenom, nu posve mirnom dušev­ nom stanju. B og mu se smilovao duši I Str 125. {Oratorij o. Hartmanna • Sv. Franjo Serafski) V eć smo višeputa imali prilike da govorimo o ovom s muzikalnoga dara glasovitom našem bratu, osobito sa svoga oratorija o našem sv. utemeljitelju, što g a je skla­ dao na rieČi monsignora biskupa G. A . Ghezzia. Dosele se taj oratorij izvodio pod oeobnim ravnanjem sam oga skla­ datelja u Petrogradu, Beču, Bolzanu u Tirolskoj, rodjenu mjestu Hartmannovu, Rimu i minule godine triputa u Ljubljani. Hrvatsko naše pjevačko društvo »Kolo« u Zagrebu pod pokroviteljstvom Njeg. Preuzvišenosti Nadbiskupa latilo se sad uz velike žrtve pod hvata, da se oratorij. ufetj svjetskoga glasa, čuje i u nas u ti -.koj, u Zagrebu. Djelo će se izvodili drugoj polovici mjeseca travnja u crkvi Čč. 00. Isusovaca sa 150 pj vača, 120 pjevačica, 80 gla nika solista. K ako jc društvu »Kom Ti... iti na tom podhvatu, kako je ratorij djelo umjetničko, religioz nadamo se, da će velečastno sveć latvo pohrliti u mjesecu travnju u Zagreb, da se naužije pravog, čistog, nabožnog glazbenog užitka. U posebnom članku, iz u . »Kat. lista« o. g . dono­ simo potanje crtice o o. Hartmannu i njegovom djelovanju. (Franjevački istraSivalac.) Ministar polodjelstva u Buenos-Ayresu odredio je vlč. o. Ituralda, apoštolskoga prefekta franjevačkih misija u Formozi (repu­ blika Argentina), da poduzme znan­ stveno putovanje kroz Choco, da k civilizovanu životu privede mnogobrojna onomjestna plemena. N a svom će povratku o. Iturald podastrieti obširan i točan izvještaj o zemljištu, šumama, što ih nadje na putu �Str. 126. i prirodnom bogatstvu onomjestnoga tla, koje će obaći. T i predjeli niesu jo š nikad iztraženi. To ne će smetati, dodaje »El E co Franciscano«, iztraživaoce kafc i druge bczposlenjake. da trube na sve strane, kako su monasi nastražnjaci, neznalice, zaprjeka civilizaciji. [Franjevačka engleska kronika). »La Revue des Deux-Monđes« doniela je nedavno pod tim naslovom članak iz pera gosp. T . de W yzew a. Pisac ргоučaje k r o n ik u T o m e E c c l e s t o n a , franjevca, i govori o nastanjenju sin o v a sv. Franje u Englezkoj. — V eo m a rado potvrdjuje, da su englezki franjevci svojim siromaštvom i prostotom vrio uplivali na svoje suvremenike. T i su se prvi redovnici br2u umno­ žili te brojili medju sobom članova iz syih društvenih slojeva. Ч! sam i se plemići niesu stidjeli stupili pod barjak asiškoga Siromaka. Engleska je vazda bivala itoČišće iz drugih država prognanih fr ^evaca, a i danas, kad je bezbozm ^rancezki Irud, svucimantija Com bes, razpr^. F'rancezke sve redovnike, većina franje­ vaca nadje u Engleskoj sigurno zaklonište. (Lefčvre - Deumierova nagrada za najbolje djelo o sv. Franji.) Prije tri go dine javili smo u našem F ra nj. Glasniku, da je francezka „ A c a d ć m i e d e s S c i e n c e s m o r a le s e t p o li t iq u e s “ dobila znamenitu zakladu, koja je morala nositi ime utemeljitelja i iz koje će se svake treće godine podjeljivati nagrada od 20.000 franaka. R ečen a je A k ad e­ mija izjavila, da će tu svotu za godinu 1903. dosuditi onomu, tk o napiše naj­ ljepše djelo o sv. F r a n j i A s i f i k o m i F r a n je v c im a . Br. 4. Viestnik. G. Paul Sabatier odnio je tu na­ gradu za svoja djela o sv. Franji i serafskom redu. — Mi čestitamo g. Sabatieru na njegovu uspjehu te vruće želimo, da njegov mili i obljubljeni svetac privede u krilo katoličke crk v e 1) svoga učenoga i iskrenoga štovatelja. (U čast sv. Elizabeti.) P j nalogu nje­ m ačkoga cara živo se radi, da se po­ pravi i poljepša soba, u kojoj je pokro­ viteljica Ш . franjevačkoga reda boravila u dvorcu W artburgu. Glavne će se sgode iz života pobožne voj vod kinje predstaviti na mozaiku po stienama to g a stana. Iz to ga sc jasno razabire dobro «rce njemačkoga cara i njegovo štoprama sv. Elizabeti, pa živo ргеporu.. mio našoj braći i sestrama trećega reda, u че toplo mole dragomu Ilogu i njego? liljenici sv. Elizabeti, neka što prije doživimo onaj sretni i željno oČ< ani ап, kada će se ogromna N je čk, a svojim čestitim vladarem povratiti Kimu, srcu i središtu katoličanst\ i DruStvo sv. Ante za gradnju nove crkve u Sarajevu. G g . povjerenici upozoruju se, da u izkazim a s t a r i h članova zabilježe samo broj knjižica upisnih šaljuć uplatu njihovu mjesečnu. N ije nuždno opetovno im imena pisati. ( O d b o r s k e s j e d n i c e ) D n e 10. pr. mj. obdržavana je redovita mjesečna odborska sjednica našeg društva. Odredjeno je , da se i unapried iste sjednice redovito drže svako g 10. u mjesecu, ako taj dan ne pada u nedjelju ili blagdan, u kojem slučaju prenosi se sjednica u sliedeći dan. >) G. Sabatier je protestant. �ћг. 4 . Viestnik. Prema tomu neka se staraju gg. povje­ renici slati mjesečne izkaze sa ukupljenom članarinom, da odbor uzmogne mjesečni obračun učiniti. Štr. 127. II. d o b r o č i n i t e l j i : Josifa TomaŠkovič. Sarajevo; Anto Komšić. Sarajevo ; Antun Marjanić, Sara­ jevo; Nikola Gjebić, vjerouč., SsTom a Igre, župnik, Sarajevo; Petar Božić, lugar, Trebević; Franj Hoff^ kavanar, Sarajevo; A n to Pabauiić, cipelar. Sarajevo; A n to Peršić, кте jač, Sarajevo; Zlatka Haraminčić, učiteljica, eljak; Pero Losić, krčmar, KisAiak: говјо Schwab, kovač, Kiseljak; jozn I.nkić, mesar, Kiseljak, Matilda Speiić, Kiseljak; Mato Curak, Sarajevo; Niko Antun Radunicc; Auto Matijević, Raduniee; III. P r i n o s n i c i : S a r a j e v o : MatijaJanković, Franjo Klimbaner, Ivan Bubaš, Ignac Subić, Antun Košec, Antun Pačer, Josel Schuster, Jakov Schleifer, Matija Čuda, Milo Bogović, Emilija Hemzal, Helena Heller, Marija Molinar, A n gja Coperlović, Albcrtina Stroka, Marica Ljubić, Filomena Domazetović, Jelena Jović, Ange lina Lignaro, V iktorija Suligoj, Katica Jakid, Franciska Košćak, Josef Košćak, Petar Tončić, Cičič, Katarina K atavić, Juro Knezović, Ivka Ostojić, A n te Marko vic, Franjo Grgić, Nikola Cvjetković, Ruža Tratina, Jozo Buztik, Ivan Bartulović, Angja Malinić, An to Lukenda, Jozo Condrić, Stjepan Bojo, An to Mišurić, Mato Miha Ijević, Valerija KovaČević, M itej Bjelobrk, Jozo Trogrlić, Stjepan A bab, Nikola Bogojević, Ilija Liešnjić, Marijan Sakić, Petar Oroz, Ivka Oroz, A n gje Bradarić, I.ucija Sakić, Ana Gudelj, Mara Skorić, Ivan Trutina, Ivka Tratina, Lucija Kristić, Marija Ban, Mato Ostojić, A n a Bojo, Ivan Galić, Ivan Komšić. i . T i š i n a : Antun Brandić, Pavo Žnparić, Ivan Božanović, Marko Lušić, Brandić, Ivan Stažić, Mand.i Kata* Janja Lončar, Juraj, Baotić, K ata ević, Antun Jclić, Manda Jelić, Jan ončar, Ana Dujak, Mand.i Kamlić, an a Karolić, Ivan Bartolić, Ma M. inić, A n a Cvitkušić, Ruža B ot vi«' Ana Baotić, Ilija Jeleč, Petar К агС ar Bartulović, Manda jeleč, Manda Jeleč — Stažić, Josip Stožić, Anu.« Petric. S a r a j e v o : Mato T vrtković, stolar, Franjo Hacher, Suker Jakov, Klara Šuker, K atica Suker, S. R a d u n i c e : Josip Markanović, Josip Nikolić, Nikola Babić, Juro Kresić, Mato Antalović, Josip Radić, Ivan Slišković, Stjepo Antolović, Tadija Tadić, Ilija Nikolić, Nikola Jozinović, A n to Pavlović, A n to Nikolić, Stjepo Antolović, An to Bošnjak, Jele Jukić, K ata Slišković, Manda Banović, K a ta Radić, K a te Slišković, Marko Jukić, Ilija Marti no vić, Ivka Lučić, Ante Kolar, i . V o l a r . Mare Begić, Mare Jakić, i. K i s e 1j a k : Tadija Slomljen, Gedelj Marko, Ruža Tomić, Katarina Ilija Kresić, An to Marković, Franjo Borić, A n to Jukić, Ivan Martinović, Jele Antolović, K ate Kajić. Javljamo svim oduševljenim sabiraćim članova, na radost i pobudu, da stvar naša krasno uspieva! Samo oduševljeno radimo i B og če po zago­ voru velikog čudotvorca čudesno blagosivljati svetu stvar, a na slavu možnog zagovornika, koga toliko trebamo u ovom bielom, ali i biednom svietu J Upisaše se dalje u članove: �Ž. K u la š i: Br. 4. Viestnik. Str. 128. Franjo Pranjić, Stjepan Pavlović, Petar Pavlović, Petar Perković, L o v ro BavunČić, P avo Jozić, V id V idović, A n to Kalem , Vid A g a tić, Ivan Platančić, Ilija Pejić, Jozo Kalem , Ivo BarukČić, Juro A g a tić , Marijan Čolić, Petar Mandić, Andro Pranjić, Stjepan Pranjić, Ivo Kalem , Blaž Blažević, Franjo Perković, Marko, K alem , Ilija Kalem , Ivić Kalem , Mari­ jan Marić, Jozo Colić, Ivo Kulašević, Jozo Barukčić, Ilija Barukćić, Магк^ Martinović, Ivo Ćolić, Ivo K a ler Juro Jurić, Ivan Svalina, Domnjal Mandić. j D evetnka na la st Porogjenja našega Spasitelja Isusa Krista. Pohrvatio F r a I v š a M ijo v . Nakladom franj. samostana u Dubrov­ niku. 1903. — Prigodom porodjenja našega Spasitelja svako se kršćansko srce napuni nekim osobitim veseljem, osobitim ugodnim čuvstvima. Nu ova se čuvstva mogu jo š više povećati, kada osbiljno promotrimo, koliku je ljubav Isus iz ka zao prama Čovječanstvu, postavši sam čovjekom, da za nas trpi i nas spasi. N jegovo je utjelovljenje za njega poniženje, ali je za čovjeka povišenje. O tom se krasno razpravlja toj krasnoj Devetnici, bez ko je ne bi da biti nijedna katolička kuća. Molitv n osobito duhovite te ti se srce raži prcvodioc u r> Sv. Anto pomaže! Primismo iz V isokoga Književnost. Martinović, A n gja Martinović, Sofija Bukvić, Jozo Jularić, lv k a Garić, Ivo Jularić, Marko Garić. Stjepan Mačinković, Jozo Mačinković, Ivan Mačinković, A n to Djaković, A n dro Majušić, Ilija Perković, Stjepan Hosnl i rado uvršćujemo ovu zahvalu sv. A n t i : »Moj se sin ubo nožem u oko, te sam se zavjetovala dati u kruh sv. A u u jednu krunu, ako Presv. Srce Isusovo i sv. Anto očuvaju moje diete od sljepila. Uslišana dajem evo dvie krune. Slava Srcu Isusovu i sv. Anti!« A n a Frljanić. kad ih moliš. T k o pozna njegovih krasnih radnja u i drugim smotrama, taj ne Ićl ni na manje posumnjati o kras­ nom eer' iju i opremi ove liepe knjižice, kuju svakomu osobito školskoj mlad toplo preporučamo, je r će u njoj naći osobitu slast svojoj duši i jer je to najljepša priprava za uzvišeni blagdan Božića. Dobiva se u franjevačkom samo­ stanu u Dubrovniku (Dalmacija) samo za nekoliko novčića. S A D R Ž A J : Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. — Bezgrješno začeče i franjevačke predaje. — Noćna pjesma. — Isusovo uskrsnuće • Isusovo slavodobiće. — Utjeha seljaka. — K rist i napredak. — Udaljena mati. — Pater Hartmann von An der Lan-Hochbrunn i njegov oratorij „S v . Francisko“ . — K oliki bi, Bože, oto vienac bio!? — Dopis. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjao Briflvić. Tisku Шег i Vo.;l( � https://kolekcije.nub.ba/files/original/37a487975f2afeb46ad383a295c94199.pdf ec293bcdb127948d94585a4941e78ed9 PDF Text Text Вг s I S arajevu, mjeseca svibnja I'.miI. God. x v i u Franjevački junak — sv Ivan Kapistran. Hjegov viek i tzpli Piše: f r a A r k a n g j e o V I, Vojnik. »Dvie su stvari, za i oje mora svaki kršćanin do krvi bmiti a te su pravica i sloboda, t 1) T e krasuе jednoga samostanca iz srednjega vieka u kratko izriču svu pa vješt serafskoga reda i rek' bi, da su mu kao geslo. Franjevci niesu nikada poznavali robskoga duba i straha. U krilu samostan­ skoga posluha i siromaštva pripravljala su se junačka srca na borbu; niesu se nigdje nalazili mnogobrojniji veliki zna­ čaji, duše doista neovisne kao pod re­ dovničkom haljom tih prosjaka. U viek je bilo vojničke hrabrosti i ratoborne odvažnosti u tom redu, koji je njegov utemeljitelj u svojim proročkim vidjenjima iz daleka posmatrao kao vitežki >) Picrre de Blois: D< inst ф и . E. k v lć . red Kriti <tv. Odatle su uzsliedili oni d ii!- b vi proti tlačenju i despotizmu svake vrste; odatle potekoše one tix‘ цјпе borbe za osobnu slobodu, oslobodjenje naroda i neovisnost Europe; odatle nastadoše ona burna prosjedovanja proti sužanstvu i živinskoj sili u srednjem vieku, proti robstvu u Am e­ rici i trgovanju s crncima; odatle se porodi ona neugasiva ljubav pratna do movini^ odatle napokon kroz pet sto­ ljeća nicahu njihove neprestane križar­ ske vojne proti pobjedujućemu islamu. Kad je ciela Evropa drhtala pred turcima, franjevci su propoviedali sveti r a t ; kad bi vojnički vodje umrli ili umirali, oni bi u potrebi znali vršiti službu generali! u vojsci; dobivali su bitke i u bieg tjerali muslimane. Ostaje �Str. 130. Franjevački junak — av. Ivan Kapistran. Br, 5. nam još da propoviedimo taj dvoboj hiljada pješaka. Otići ću onda u U gar­ medju civilizacijom i barbarstvom, medju evangjelom i koranom, medju sinovima sku ; barem ću svojim molbama postić i, da vladari ne podpišu primirja s tur* Muhamedovim i sinovima sv. Franje Asižkoga ; jer sve što ima viteške hra­ brosti, svete smjelosti, neukrotivoga j unačtva u krilu serafskoga reda, nalazi se uosobljeno u onomu, čijoj smo se uzvišenoj slici u toli raznim pogledima već divili. cima,«1) U isto vrieme dva puta piša Filipu Dobromu, vojvodi burgonskomu, Bilo to god. 1 4 5 3 .; Carigrad bijaše pao pod tursku vlast, a velikodušna smrt franjevaca u Bizantu baci zadnji trak slave na taj grad, koji se ponizi razkolom, đočim mu se stanovnici ne znahu više boriti ni umirati. Muhamed II. je napredovao; Europom se Širi!u шšenje, krvarenje i barbarstvo. Uzalud je namjestnik Kristov pozivao na odpor ; uzalud se trsio da očuva crkvena imanja, proseći njegovu pomoć. T aj se je vladar već bio pokazao pun revnosti i njego­ vom se je brigom bila skupila liepa svota za sveti rat. U mjesecu siečnju god. 14 55. Kapi­ stran ode u Neustadt: tu ве je 2. ve­ ljače morao stvoriti novi sastanak. »Duh naših vladara koleba.« piša mu papin poslanik Aeneas Sylvius; naši kralji driemaju, narodi nemaju živahnosti, a ' 1a Petrova, o koju udaraju valovi, lioc n potone . . . Mi svi popušćamo oluji. no nas sveti oganj naše rieči može p ruti i razpaliti. Vodje su naroda pl i i podieljeni; učinite da čuju taš glas . . ukorite njihovu lienost, njih oholost, njihovu škrtost.«1) zlato svetoga posudja; kmijt su a iz­ davali ili su bili gluhi na njegov glas. S v i su se bili odrekli bor^e, koja se Na tom sastanku Ivanu podje za je odsele činila nemogućom ; Kapistran rukom, da u prisutnima oživi srčanost; sam nije sdvajao, Njegova su se pisma poglav i privoljiše, da će svim silama na vladare neprestana izmjenjivala; qu raditi, ali ta stvar smrću Nikole V . opet se pozivao na njihoyu vjeru, hrabrost, zaspa. Čim bi izabran Kalikst III., svetac čast i korist njihovih država. Sabor u Frankfurtu u mjesecu rujnu god. 1454. mu odmah piša: »Sve spava oko Vas. Poslie mnogih sdogovora, raključilo se ne urodi nikakovim plodom. Ugri ostavljeni od svih drugih kršćanskih je, da se ne će ništa učiniti . . . Srni naroda, bijahu se odlučili da učine lujte se dakle, sv. OtĆe, na vapaje s turcima primirje. Svetac piša Nikoli V. : Grka i Kusa, koji su postali turskim „Pošto sam vrlo obterećen starošću i plienom; smilujte se Italiji, kojoj prieti jer nemam zlata ni srebra, da prikazem, pogibelj. Ja mali crv zemaljski padam odlučio sam izložiti svoj život i dati pred noge Vaše Svetosti, da po volji svoju krv za čast imena Isosova i oču­ razpoloži s biednim dahom života, što vanje vjere. Sutra ću otići do cara, mi još preostaje.«1) 'j Pismo Kspiatranovo Nikoli V. (ap. Hol molit ću ga i zaklinjali, jer da se po­ laad., t. X , october.) vede rat proti tako jakim neprijateljima, >) Pismo Аепеја Sylv>ja K.pistr.cn (sp. Hollaod, I. X., OCI.). trebalo bi da njemački narod digne а) Pismo Ktpislianovo Kilikstu Ш . (ар. dvanaest hiljada konjanika i trideset Bol]and., t. X., OCL) �Br. 5- Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. Nije se moglo računati na savez njemačkih vladara, a pogibelj je nasta­ jala sve većom od strane Ugarske, koju su turci htjeli da poplave. Kapistran se dakle požuri da odgovori na poziv, što mu je dolazio od toga naroda. Bog mu je minule godine (1454) bio u pro ročkom vidjenju pokazao, da će se nje­ gov život ovjenčati ne mučeničkom krvlju, nego mučeničtvom rada i patnje. Kad je jedan dan obavljao službu Božju j molio Gospodina, da mu očituje, u kojoj će se pokrajini za spas Europe podig­ nuti novi Makabejci, ču tajinstveni glas: »U Ugarskoj! u Ugarskoj! Taj je isti glas odzvanjao u zraku, kad je on p poviedao na javnom trgu.1) On odputova u Ugarsku u mjesecu svibnju god. 14 5 5 . i prisu1 tvova skup­ štini, što se drža u Buriinsu. Tu nje­ gova rieč razprši svako o dievar , podgrija dostojanstvenike i vlasi Ivan Hunyad, vojvoda Transi aoi jedan od najhrabrijih vojskovodia, privoli na pokon da će učestvovati kod buduće križarske vojne. S v i se dakle ooin-ис га rat, ali je trebalo naći vojnika. Ivan Kapistran odmah stade obi­ laziti pokrajinu i probudi u svietu naj­ veće oduševljenje. U susret su mu izla­ zili kardinali, biskupi, opati, svećenici i samostanci, noseć ostanke svetaca i pjevajuć uz zvonjavu zvona svete pjesme. Sviet se zgrćao oko njega s palmama i svjetiljkama.*) Svetac je svagdje ргоpoviedao sveti rat i prikupljao dobro­ voljce. Tako su radili i franjevci u Italiji, Tirolu, Bavarskoj. Austriji i Češ­ koj, pozivajuć ljude u rat, a djecu i žene na molitvu. 'j Pismo Ivana Tagliacozza Jakovu Markijskomti (ap. W«dding, tu. I456 ). *) Ivan Tagliecozzo (ap, Bollaođ,, t X., octi. Str. 13 1. Dne 2 5. ožujka 1456. piša on iz Budima svetom Otcu papi: »Mnogi su dostojanstvenici i baruni primili iz mojih ruku križ, a s njima i množtvo naioda... I ja sam isti primio od poslanika kardi­ nala križ, što ga je V aša Svetost bla­ goslovila. Vazda ću ga nositi, makar za njegovu obranu morao dvadeset puta na dan svoju krv proliti.«1) Medjutim se pronese glas, da turci s brodovljem i ogromnom vojskom idu da obsjednu Biograd, što leži na ušću Save u Dunav. N a taj glas Ivan se požuri da pozove križare na oružje. Dade pripraviti ladje, te praćen nekodm voinicima, sadje niz Dunav, da gi. pruži prvu obranu. Razžalošćen radi 11 šačice branioca, ustavi se u Petrove u, da prikaže Bogu sv. žrtvu. Za viieir.e mise, pade s neba na žrt nik stiiela, na kojoj je zlatnim slo a " K napisano : • Ivane, nc boj se ničega; krjepošću moga imena odniet ćeš poh Ju.«*) Svetac se iza toga čuda utješi i razveseli, te nametnu križ onoj svojoj braći, koja još niesu bila u križarsku vojnu uvršćena. Htio je, da se odielo svećeničko i sve, što je bilo za njihovu porabu, obilježi tim svetim znakom. Dade takodjer načiniti velik barjak, na kom bijaše uvezen sveti križ i slika sv. Bernardina.« U Biograd unidje dne 2. srpnja 1456., a već 4. i. mj. oko dvie stotine hiljada nevjernika obkoli tvrdjavu. »Sa sobom su vodili«, piše Ivan Tagliacozzo, očevidni svjedok, »bez1) Pismo Kapistraaovo Kalikslu ПГ. (ч>Bolanđ., t. X., oct.). — Krist of Vareški, c Ш. г) To naiVOdi Kapialrailov pratioe 1 oievidni svjedok, Iimn Tagliaeoazc �Str. 132. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. brojne deve i druge tegleče životinje, koje su vukle ratne sprave, puške i ogromne lumbarde (velike topove), koje bi razdrobile i u prah obratile ne samo grad, već i najviše planine. Osobito su imali sedam strojeva, koji su dan i noć bacali ogromno kamenje, koje je pa dalo sa strašnom lupom ; vidjalo se je, kako ovo kamenje sieče zrak, a silom bi svoga pada otvaralo zemlju i u nju sc samo zakopavala. Turci su bili doveli dovoljnih sila do zauzmu cielu Ugarsku. Bjegunci nam dojaviše, kako se je Mulin med II. bio zakleo svojim pro­ rokom, da će prije dva mjeseca objedovati u Budimu.1) »Vidcći Kapistran, da je Bioprr. ’ obsjcdnut tolikim mnoštvom, a da ga brani tako malen broj hrabrih vojnika, odluči se da potraži pomoć vani: ricka jc još bila slobodna, pa krene ladjoni obećajuć, da će za malo nove9t; itavu vojsku. Došav u Petrov arad piša Чг. 5. »jedno ogromno tane od lumbarde pade na crkveni krov; svi ljudi pobjegoše, ostaviv mene sama . . . Niesmo se više nadali pomoći s Dunava. Iza dolazka otca Ivana turske su galije zapricčiic prolaz, blokada bijaše podpuna. Prem smo bili pripravni na mučeničtvo, ipak bijasmo u velikoj žalosti; kuga i glad bješnjahu u gradu, a mi se niesmo mogli obskrbiti hranom i municijom.«1) Dočuv svetac, da je grad posve blokiran i da nije moguće unutra prodrieti, stade pripravljati malo brodovlje, da razbije blokadu. Z a nekoliko dana skupi više od dvie stotine barka, koje na; imi hranom te se križari u njih ' -naše. U noći dojavi obsjcdnutima, 0 » , ir sliedeću sricđu priprave i otrag navale tursko brodovlje, dočim ćc ga križu pasti sprieda. U odredjeni se dan z.. aetnu strašna bitka. Svetac je barjakom u ruci oduševljavao bo­ rio«' Tuisko brodovlje uzprkos žesto­ bijaše razbijeno i uništeno ; Hunj adu i zamoli ga, nei a г đodje kom lp' u pomoć. Sudeć ovaj, da ie taj pod- prolaz f) lavom postade slobodan. Iza hvat lud i nesmotren, privoli na nj te рг norske bitke Ivan Kapistran, IIun>ad i vojnici, što su ih bili doveli, istom nakon dugoga oklievanja. Bi da*k utanačeno, da sc u Zemunu skupe križari unidjoše slobodno u grad. i ladje, koje će grad obskrbiti hranom • Kroz devet sliedećih dana stiže i municijom. više od šestdeset hiljada križara. Dola­ »Ivan je živo opnminjao na odla­ zili su četama, od kojih je svaka, vozak sve one, koji su mu obećali, da djena svećenikom ili kojim redovnikom, ćc braniti vjeru kršćansku. Siromasi su imala svoju zastavu, na kojoj je bila velikodušno odgovarali njegovim opo­ naslikana slika sv. P'ranje ili sv. Ante menama, ali su se bogataši i plemići Paduanskoga, sv. Ljudevita ili sv. B crnardma, da se tim pokaže, kako su ih sustezali da ostave svoje tvrdjice.«5) Medjutim su se turci žurili da za­ franjevci uzeli u vojnike. N i e s u p o ­ uzmu grad, njihovi su topovi rušili be­ z n a v a l i d r u g o g a g l a v a r a o d deme: »Kad sam jedan dan služio sv. I v a n a K a p i s t r a n a; njega su slu­ misu,« pripovieda Ivan Tagliacozzo, šali, kao što novak sluša svoga starrješinu. Ivin T.gliicozzo. leca citate. ' ( lven Taglitcazzo, lace citata. Ibidem. �Br. 5- Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. »Često im je propoviedao, oporni njao ih na uztrajnost, obranu vjere, mučeničtvo: »Ili napredovali, ili bili poraženi,« govorio bi im, »ili udarali, ili ла vas neprijatelj udarao, zazivajte vazda ime Isusovo, jer je samo u njem spas.« »Vriedno je iztaknuti, da u tom množtvu, osim Hunyada, nije bilo ugar­ skih baruna ni vlastele. Svi, što su se odazvali pozivu blaženoga otca i nje­ govih redovnika, bijahu ljudi iz prostoga puka, seljaci, siromasi, učenici, samostanci, članovi trećeg reda sv. Franje. Poput novih Davida išli su s praćama i štapovima proti GolLjatu. • Njihov glavar i vodja bijaše ženi otac, koji ih je provodio kao drugi Mojzija i drugi Jozue.«1) K ad su nevjernici rubiedjeni na vodi, na kopnu podvostručiše svoje sile proti gradu; udarili su nn idove i provale su se tu množile; ike su jarkove rapunjali snopovima 1 ine i gomilama kamenja, da si načine prolaz i prodru u tvrdju. Bedemi su bili po­ rušeni, a veliki toranj, razbijen na dvoje, dibao se na svojim temeljima. Tada turci odlučiše da učine obći juriš. Vidiv Ivan Hunyad njihove priprave, potraži svetca i reče m u: »Otče, pobiedjeni smo . . . Sigurno čemo podleći. Tvrđja se više ne može popraviti; prolaz je već otvoren. Imamo, istina, mnogo ljudi, ali ovi nemaju oružja i niesu izkusni. Baruni ne dolaze; šta bi mogli više učiniti?«8) Svetac g a prekinu i srdito reče : »Nemojte se bojati, odlični gospodine; Bog je moguć, a on može slabim orudjem razbiti sile turske.« ') lvnii Tn-liacozzo, loco citato. -) Ibidem. Str. 133. Uzprkos tomu odgovoru Hunyađ klonu duhom i ne htjede unići u tvrdjavu. Tada Kapistran sobom odabra četiri hi­ ljade najhrabrijih križara, opomenu ih na mučeničtvo i naredi im da zazivaju ime Isususovo. »Na večer (21. srpnja 1456.) turci se približiše vičuć što im je grlo nosilo: bili su slični ričućim lavovima. Križari, stojeć uzprav na rušećim se zidovima, bacahu na njih strjelice i kamenje, te ih tako mnoge raniše i usmrtiše. »Svetac se je molio medju vojni­ cima i neprestano ih dovodio na zidnu provalu. »Oko pol noći opet nasta juriš. ^ŠeoS se križari slabije opirahu, pa nep Ij 2auze prvu ogradu. Ali Kapistcai .’fide novih vojnika, pa kad su nept lji htjeli da zauzmu drugu, križari, l.djima je upravljao svetac, šupi tstavib im neprolaznu zaprjeku. Na (Je sna bitka blizu uzvijaćega mosta . . Najednom kršćani kao od Boga п idahnuti nagomilaše drolja i trnja, sve to podpališe i svu tu zažarenu gomilu stadoše bacati na navalnike, koji, zasliepljeni dimom i oprženi plamenom, uzmakoše zastrašeni i dadoše se u bieg, prevrćući se preko glave u duboke jaruge.«1) Iza toga uspjeha, kojim se oslobodi tvrđjava, Hunyad htjede zapriečit: kri­ žarima, da ne izlaze van, jer se je bojao, da turci, videć te nemoćne i razoružane čete, ne napadnu i ne učine juriš. T o svetac drugčije odredi. N a Čelu križara izadje iz grada i neustrašivo krenu do neprijateljskoga logora. Turci bijahu stali u bojni red, pa napadoše *) Ivan Tttgliacozzo, loco čitalo. �Str. 134. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. križare. Kršćani na glas Ivana Kapistrana, koji im je zapoviedao, zazvavši ime Isusovo, bjesno navališe na musli­ mane. Nastade strašna borba; otvori se užasna bitka. Svetac skoči u najveći metež, hiljadu puta opetova ovaj poklik : 'Pobjeda! Isuse] Pobjeda] S junačkim svojim vojnicima prodrie do u turski logor. Muhamed II. bi ranjen, a vojska mu se razbježe, ostavivši na bojnom polju t r i s t o t i n e t o p o v a i d v a ­ d e s e t i č e t i r i h i l j a d e m r t v i h 1) Na viest o toj pobjedi razveseli se srce pape Kaliksta III., koji je već bio prevalio osamdesetu godinu. N a uspo­ menu toga velikoga dogadjaja ustanovi svetkovinu Preobraženja Isusa Тч: a ( u . kolovoza 1456.). Poslić nekoliko dana umre Hunyad. Videć Kapistran, da mu nestade prijatelja i u boju druga, izprva se podade tuzi, aii pomis' v na krjeposti, junačka djela 3 slavu oga, koga više nije bilo, kliknu u ne n po božnom zanosu i oduševljenju : Zdravo, sjajni nebeski miljeniče! . . . Pao je dakle onaj, koji je bio vienac kr«,^ s tv a ! . . . Utrnulo se je ono svjetlo, koje je razsvjetljivalo sviet I . . . Ja o ! Pomrčalo je ono ogledalo hrabrosti, u koje smo s tolikom nadom gledali . . . O hrabri vodjo ! Neprijatelj je pobiedjen, a ti sada kraljuješ s Bogom i s angjelima slaviš slavlje! . . ,«2) Medjutim je kuga harala po onim krajevima. Iza poraza turaka, mrtva tjelesa, koja su gomilama prikrivala bojno polje, bijahu ostala nepokopan a, zato se je na sve strane razprostirao užasan smrad. J) Isti; Nikola Farski, *) I \s n de Tburoez: Lib. ehron. Ilunga- Br. s. »Jedan dan po zapoviedi poslanikovoj,« pripovieda Ivan Tagliacozzo, ■ izadjoh iz logora s bratom Aleksan­ drom Dubrovčaninom, da izmjerimo duljinu utvrde . . . Išao sam preko Široke ravnice, gdje su turci bili pobiedjeni. Bio sam na konju; ali sam osjetio tako užasan smrad, a neopisivi pogled na one onlik-e lešine, koje su se razpadale od truleži, tako mi bijaše gnjusan, da sam morao biju vati. Težko mi je dostalo sila da trčeć dođjem do logora . .. U noći bi čitavo stado divljih životinja prolazilo poljem; ob dan bi čitava jata grabežljivih ptica lietala u zraku . . ,J)« Ivan osjeti naskoro zleposljedice toga toga zraka. Bio satrven od umora ; muči. a je žestoka i neprestana groz­ nica. > mu i grlo bijahu namočeni i prekrit iko debelom prašinom, da su svi lirk< i bili bezuspješni. Morali su jezik nožem strugati . . . Kosti su n рг< Li;,dale kožu, koja je od sunca bila sva pocrnila.**) N "e bilo moguće dalje boraviti kod I. ’ i rj. Kapistran po savjetu papina poslanika ode u Zemun. T u je bilo po­ raženo tursko brodovlje; stanovnici se bili razbjegli, a kuće porušene. Iztrošen bolešću, Kapistran je morao ležati na goloj zemlji, u ruševinama. »Za vanjkuŠ inu je služio kamen ili komad drveta; mjesto slamnjače imao je ćilim, a pokri­ vač mu je bio njegov plašt.« Uviek medjutim veseo u tolikim patnjama, vazda se je s papinim po­ slanikom i onima, što su bili uz njega, razgovarao o načinu kako bi se uništila turska vlast. Napokon se vlastelinu Nikoli, jed') 1 T igliicozzo, loco citate. ’) l*'i- �Вг. Utjecaj sv. Franj« prosvjetu i umjetnost. nomu od njegovih prijatelja, sažali nad njegovom biedom, te ga dade prenieti u Villak,1) gdje su ga kralj Ladislav i velikaši posjećivali. Čuvši tada, da Fra Ambroza Akvilanski leži na smrtnoj postelji, skupi svetac sve svoje sile te se baci na koljena na svojoj jadnoj postelji i pomoli se za nj Bogu ; Am ­ broza u isti čas ozdravi. Znajuć Kapistran, da mu se je približio smrtni čas, zamoli, da mu se podiele sakramenti umirućih, koje primi ljevajuć obilne suze i zadnji put opom enu braću, da ostanu vjerni serafskomu siromaštvu. Ležeć na goloj zemlji kao nekada Patrijarka Asižki, očiju uprtih u nebo, mirno usnu u Gospodinu u 7 1 . godini života. Bijaše to u .-jbotu,23. listopada 1456.*) »Bedem kršćanstva« bijaše pao; ]) Danas se zove Ilok. Str. 135. pobjeditelj kršćanstva bijaše umro. Ali se iza njega serafski red ne razoruža pred polumjesecom. Godine 1467. fra­ njevci podigoše Bosnu proti turcima; koji su je tlačili; 1480. franjevac Anto F radin podpiri srčanost Petra Aubussona i prisili turke, da ostave Rhod;]) fra­ njevac papa Siksto IV . oslobodi od njih Italiju; >509. kapucin Pistoggia uzpali veliku dušu Pija V ., i križ pobiedi u Lepantu ; 1 6 1 1 . Lovro Brindski protjera turke iz Ugarske; franjevac Marko Avianski sa Sobieskim porazi ih pred Bečom. A k o je islam bio napokon pobiedjen u njegovoj borbi proti civili­ zaciji i evangjelju, njegov je poraz priati uztrajnoj srčanosti papinstva, nepu ivoj postoj nosti franjevačkoga reda. (Svržil će se.) l) Pavl& II. Da bosanske frtajevce ap- Wadd)ng, au. I467. *) Ivan Tagliacozzo, laća citata. Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. Razpravlia f r a S r ' IV . L iep a umjetnost. Franjo je svojom svetošću bio tako razsvietlio Italiju, tako je bio obljubljen u narodu, da se je dvie godine iz njegove smrti Grgur IX., izrazujuć osjećaje cicloga naroda, obratio na umjetničku vještinu, da proslavi našega svetca. Naskoro se na njegovu grobu podiže spomenik, pa najglaso­ vitiji slikari bijahu pozvani, da ga nakite kao kovčeg za sv. moći. Oni od toga spomenika učiniše kolievku talijanske umjetnosti, a i Asižki je siromak u tom imao velik dio. n g j e o B r k o v i ć. I sbilja, u to s e je doba umjetnost počela oživljivati povratkom na uprav­ no, iskreno poučavanje čovjeka i pri­ rode. Cimbue je potaknuo taj obnav­ ljavaj uči pokret, a Giotto ga je svojim, veleumom prodičio. Niesu li pako estetički osjećaji florentinskoga učitelja i njegova odličnoga učenika bili vrlo slični osjećajima Asižkoga pjevača ? T o je stvar posve ja sn a; jer promo­ trimo li njihov umjetnički rad, vidjetćemo, da se ovaj s Franjinim dubom posve podudara. Giotto je odstupio od onoga bizantinskoga slikarenja, u �Str. 136. Utjecaj sv. Pranje na prosvjetu i umjetnost. koga su slike i figure mrtve, te je ulio u njih onakav Život, kakav je u istinu, kakav je u prirodi, koju je Franjo toli ljubio i po njoj se kao po Ijestvama do samoga Boga uzpinjao. Franjo je dakle na Cimbuea i Giotta svojom pojavom i osjećajima moćno uplivao ; on je oživio njihov misticizam i dao duhovni značaj njihovu naturalizmu. Mnogobrojne su slike otca franje­ vačkoga reda, te bi se samo u poseb­ nom velikom djelu mogle glavne opi­ sati. Ali je to osobito znamenito, da sve odsievaju duhovitošću i umjetnošću. Mi ćemo se ustaviti samo kod onih, koje se u umjetnosti najviše >2tiču. Izmedju najstarijih svojim Jadom i pobožnošću najviše zanimaju one na mozaičkim a b si dama sv. Ivana Latera ir­ skoga i sv. Marije V eće ti Rimu. One nose podpis franjevca Takova T ritia, koga Gerspach punim pravoir i i za predteču novije umjetnosti fc.i prvoj od tih slika bvet ac sa sv. Antom Paduanskim kleči blizu apoštola, Ivana Krstitelja i Marije, koji su se окирш oko križa; u drugoj, K r u n j e n j u bi. d j. Marije, on se takodjer ističe svojim molečim držanjem. Druge slike našega svetca, koje manje zastrašuje svojom starinom, potekle su iz kista brata Kuda, benediktinca, Bonaveture Bcrltnghieria (na crkvenom zidu u Pesciji), Giunte Pizanskoga, na jednoj od dasaka, od kojih je bila sačinjena smrtna postelja sv. Pranje. Sto se tiče njegovih izklesanih slika, jedna sc nalazi u orvietskoj katedrale! na Z a d ­ n je m s u d u , a plina je života i izrazitosti. Cjelokupna je ta slika po svoj prilici djelo Pižanina Giovannia. Rr. s. Od prvih umjetnika, što su pozvani u asižku baziliku, samo Guido Sicnski odlučio da odstupi od grčkoga načina slikanja. Cimbue, koji ga je nasliedio u zadnjoj trećini X III. vieka, unickša malo ukočenost njegovih lica, ali se ipak ne odalji od predaje. Prosliediv' Giotto djelo svoga učitelja, podje mu za nikom da se oslobodi bizantinski li okova i da udari temelj talijanskoj umjetnosti. I ovaki evo umjetnik po­ svećuje svoj rad službi sv. Pranje, jer mu se je njegov Život predstavio 11ajljcpšim idealom. Promjene u životu otca franjevač­ koga reda, koje se razvijaju po zidum g gr,roje crkve, vrlo su ganutljive i L 1 “. U prizoru gdje naš Gospodin traži < vetca, da popravi njegovu crkvu, onom, gdje 011 daje svoj plašt рго a u, Franjo čistim izrazom svo licu 1 svojim značajnim držanjem sva з ! obiva za se. U slici, na kojoj pse avija, kako Franjo prima r a n e od kusa, svetac ne izgleda više kao majjski stvor, već kao nebeski stanovnik; osobito te začaruje prizor, gdje božanski Učitelj blagosliva svoga miljenika. Mnoge druge freske diraju čovjeka svojim skladnim razporedoin. Giotto je izradio u dolnjoj crkvi simboličke i idealne freske, koje na­ značuju i predočuju krjeposti monaške i kršćanske. Tri žene predstavljaju ove krjeposti. Jedna od tih žena predočuje siromaštvo: razderane i viseće krpe njezina oJiela, grubo uže oko pojasa, neuredjena i razčeŠljana kosa; druga od tih žena predstavlja poslušnost: jedna ruka na ustima, druga medju samostanskim pravilima, koja monuk treba da v rši; treća napokon znači �Вг. 5. Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. krjepost čistoće: ova se moli ла viso­ kom tornju, dok je u isto vrieme brane angjeli od raznih napastovanja, koja joj dolaze pod raznim znakovima i slikama. Jednako je Giotto ovdje izra­ dio štovanje sv. Franje. Svetac je posadjen na zlatni priestol sav sjajan od velikoga svjetla. On je obučen u bogato odielo djakona i okružen od korova angjeoskih, koji slave i vesele se njegovoj pobjedi. Kad se mimo ovo uvaži rad Giottov u gornjoj crkvi, treba priznati, da je ovaj slavni umjet­ nik razmjerno najviše uzradio u slavu sv. Franje, da je najviše proniknuo u duh i Život svetčev : toliko ga je veličina njegova obuzela i osvojiln. Nije Giotto ukrasio асши crkvu asižku, već je izradjivao ULne slike u čast svetcu i po drugim samostanima i crkvama franjevjčkjn u Verom, R a veni i Rimini. IJnv'lnik nddee Gaddi, koga je veliki G< ifcto ao na kištenju, uresio je ovu crSt raznim sgodama iz života Isusa i М&Дје. Evo tih sgoda: Gospodinovo rodjenja, javljenje, pogibija nevine dječice, sviećnica, bieg u Egipat, putovanje u Jeru­ zalem, Isus medju učenjacima u hramu i jedno razpclo, pred kojim sv. Franjo pada ničice sa svojim učenicima. Zastu­ pani su dalje umjetnici Iluffaimacio i Stjepan iz Firence, Cavallini je pri­ kazao zadnje Časove Isusove na gori Kalvariji. Ca pauna je izradio grob Kristov i razne prizore iz života njegova. On jc ostao dulje vremena u Asizu, te je tom sgodom uresio gotove sve crkve asižkc svojim slikama. Osobito revan bijaše umjetnik Giottino. On je slikao i u crkvi sv. Klare. Iz Asiza odilazio bi u druge gradove, svuda tražeći posla za odkup svojih gricha. Str. 137. Napokon navodim učenika Giottova Simona Memmia, koji je slikao razne prizore iz života sv. Franje. Gornja je crkva posvećena Bogorodici. Dok je dolnja crkva polutamna, ova je sasvim svietla i sjajna. I ovdje vidiš zastupane poznate već umjetnike uz neke nove. Cimbue, koji u umjetnosti čini prelaz iz mode bizantinske u modernu talijan­ sku, naslikao je u ovoj crkvi četiri velika crkvena učitelja: sv. Ambrozu, Augustina, Grgura i Jeronima, zatim velike freske s prizorima iz staroga i novoga zavjeta. Slavni pako Giotto imade u ovoj crkvi naslikanih dvadeset i osam freski, koja predočuju različite a iz životu sv. Franje. Dvie ligu. naslikao je Marglieritone de Дгс2* imenom ovoga umjetnika takodjer spojena Čitava poviest. On bijnfte w .c ni pristaša staroga smiera u 'arst’ i sve poduzimaše, da se no au- aii i spricči : rnccJj utim bijaše mu t.v ud uzaludan, 011 umrie u preva! J žalosti radi poraza svojih '* 1 1 načela. Evo u ovo malo redaka gledao sam iznicti glavne predstavnike liepe umjetnosti, koji se klanjahu sv. Franji i plodove duha svojega prinose njemu. Pjesničtvo i umjetnost Časte svetca. Kao što oni pjesnici čine posebne epoke i odsjeke u književnom pogledu, tako i ovi umjetnici u poviesti umjet­ nosti. Svi ovi počev od Giunte iz Pize do Cimabua, od Cimabua do Giotta, od Giotta do Simuna Memmia sači­ njavaju častni sbor, koji u tajinstvenim tamama asižkoga samostana diže u sve vjekove slavu velikomu svetcu, toj izvanrednoj pojavi pobožnoga sred­ njega vieka. (Svršetak.) �Str, 138. Franjevci i znanstvena odkrića. Пг. s. Franjevci i znanstvena odkrića. I’riobcuje f r a A r k a n g j e o B r k o v i ć. Izmedju znanosti, kojima je franje­ vački red temeljito proučio sve tajne i proširio medje, z v i c z d o z n a n s t v o zaslužuje na prvom mjestu našu pozor­ nost. O n o F r a n j e v c i m a d u g u j e d a le k o z o r i n a o č a le , k ao Sto im f i z i k a d u g u j e s i t n o z o r i p o v e ć a v a ju ć a sta k la . Nama je poznato, da mnogi moderni pisci tvrde, da su ta čudesna onidja nastala koncem X V I . ili počet­ kom X V II. vieka. Pače rek'bi da oni nikako i ne sumnjaju, da je tomu dao načelo jedan siromaSni Franjev*! 1284.). Neka medjutim otvore djela Roger Baconova, pa će tu nad krasnu razpravu o izbočenim, ' dubijenim i ravnim staklima, o učirdff 1 prels-nanja svjetla i o pravljenju zrca a [cr lala’j. T u se o svem tom razprtvlja ie dvo­ ličnim riećima, ne kakovim asnim izrazima, nego bistroi točno. Izmedju osta­ loga neka se samo pročita, Sto К г -пјг Bacon piSe 0 p o v e ć a v a j u č im s ta k lim a i n a o ć a lim a : ■ Ako čovjek gleda slova ili druge sitne predmete kroz kristal, staklo ili drugu prozirnu stvar stavljenu nad ta slova, te ako je to staklo okruglo, a izbočena mu stvar okrenuta prama oku, koje treba da je u zraku, mnogo će bolje vidjeti slova i učinit će mu se veća: ta je sprava karistna za starce i one, koji imaju slab v id : tako u dostatnoj veličini mogu vidjeti najmanja slova.«*) ■) Ro**T Beton, P triftetm a, p. 138., I J I . , I J 9 , 167. Ide na, Opus тпајш. Sto se tiče d a l e k o z o r a i s i t ­ n o z o r a , navedimo samo sliedeće rieči, koj e nam o tom predmetu u nekoliko poteza odkrivaju nauku franjevačkoga nauČitelja: »Može se načiniti jedna sprava od prozirna stakla, koja približuje oku udaljene predmete, a odalečuje od njega predmete susjedne , . . Sličnim se načinom mogu povećati, umanjiti ili izvrnuti oblid tjelesa1) . . . Lako je zaključiti iz pravila, što smo ih posta­ vili, da se najveće stvari mogu pričiniti ’etilus \ obratno; jer možemo staklo taku ' Tualti i tako ga udesiti prema našem u i izvanjskim predmetima, da se e prelamaju i odbijaju u amieni, lojim mi hoćemo, da tako me bli; m apo jlji sa svih strana motriti ili Jaljeni predmet. Tako bi u nevjeri troj daljini čitali najsitnija slova, 1 jili pješčano zmje i razabirali nnj ’ i.ije čestice prašine*)«. Bacon se neprestano drži toga načela, da se u najvećoj daljini mogu pred našim očima povećati predmeti; da zrake svjetla kad promienc svoj smier, k a d s e s l o m e , mogu obrnuti te predmete. Neka nam čitatelji oproste, što su naši navodi abstraktni i izkljućivo znanstveni. Neka se sjete bezsmrtnih posljedica i napredka, kojima su utrta put odkrića toga franjevca. Doći će dan, kada će znanost, oboružana sitno­ zorom, vidjeti kako se stvara do onda nevidljivi i nepoznati sviet, sviet nciz- I ij,, I, 8 'J Idem, Dt Stcrrtis optrihsi artis e»u. *) Roger Bicou, Opus m ajur, p , 357 �Br. 4. Franjevci i znanstvena odkrića. mjerno malenih stvari. Doći će dan, kada će se ona pomoću dalekozora slobodno vinuti u krilo onoga oceana bez obala, gdje plove nebeska tjelesa: pratit će zviezde na njihovu putu: mjerit će njihovu veličinu i težinu - poznavat će zakone onoga neizmjernoga sklada, što vlada u svemiru. Divno arudje astronomskoga opažanja, ogromni dale­ kozori, kojim danas razpolažemo, potekoše iz rada i teorija Franjina sina Bacona, koji je predteča i otac Корегntkov i Galileov, Keplerov i Newtonov, Herschelov i Leverrierov. Koger Bacon se je služio tim orudjima, o kojima pruža teoriju. On to više put jasno tvrdi: »P n s p r a v a , « veli, »opažamo lU-ari nebe­ ske.«1) . . . »Sto navodim, sigurno je, jer sam to motrio p o m o ć i s p r a v a ') Zato se nije čuditi, Što on pr itivuo Aristotelu mudro nauČaj^ «3 irenje svjetla ne biva u jedan tim i 1 svjet­ lost zviezda njima pripada ka< vojina. Nije Čudno takodjer, što on točno tumači p o j a v i s v i c i d a. , p a d a j u , što bez kolebanja tvrdi, da m o r s k a k l i m a i o d s j e k a bivaju usljed p r i v l a č i v o s t i m j e s e c a .') Franjevci su uviek po primjeru »divnoga naučitelja> sa sjajnim uspjehom proučavali zvjezdoznanstvo. Kad bi htjeli da o tom naša razprava bude podpuna, morali bi nabrojiti dosti djela, koja ako su danas i zaboravljena, ipak su u prošlosti imala prvu zaslugu i velik upliv. Izmedju Franjevaca, koji su kroz srednji viek većom mudrošću Str. 139. i sigurnošću nego itko drugi uspješno radili oko unapredjivanja zvjezdoznanstva, navedimo sam o: Engleza fra Ivana Pecchama (umro 1292.) i njegova »Načela o zviezdama obhodnicama;« trećoredca Rajmunda Lulskoga i nje­ govu »Razpravu o zvjezdoznanstvu,« pisanu god. 1298.; fra Ivana de Barwic, koji se je borio za zvjezdoznanstvo u ime razuma i znanosti (X IV . viekj; fra Roberta Lecestra (umro 1348.); Ivana Sumera. Bartola GLanvilskoga i njegovu knjigu »O svietu i nebesima;« Domi­ nika Pantalea (umro <376.); Antu D^anphina (umro 1560.) itd.1) Franjevački je red stekao neumrlu aa u R e fo rm i K a le n d a r a . Tu t mn najprije predloži Roger Bacon, je god. 1264. pisao papi Klement’. IV .: »Pogri e u kalendaru postale su nei jivi a porabu; to je užasno Cifazii n na astronomiju. Od vremena julija C'".Liii i uzprkos popravcima, što * ih kušali sabor nicejski, Euzebij. Ciril i I)eda, pogreške su se samo otežeale, a početak im je u računanju godine, koje Cezar drži da sastoji od 365 dana i jedne četvrti, čim se svake četvrte godine dodaje jedan dan. Ali je to brojenje pretjerano: zvjezdoznan­ stvo nam pruža način, kako ćemo upoznati, da je daljina sunčane godine manja po prilici jedanaest časova, zato se je kroz sto i trideset godina nabro­ jio jedan dan više, a ta bi se pogreška izpravila, kad bi se poslie toga vre­ mena odbio jedan dan.1)« T a se je želja franjevačkoga naučitelju izpunila ■ ) l’ «r inilruraeou . . . ezpetiraas t i qa*i: ■ ODI io coclulibai. (O fu t шајш, p. 79,) 'Ј Ibidem. *} Ibidem. ') О /ш m ajui p*g. liO. •) Widdiag, S e n f, Ord. Min. �Str. 140. Franjevci i znanstvena odkrića. istom poslie t r i s t o t i n e i o s a m ­ n a e s t g o d i n a ; ali kroz to dugo vrieme franjevci niesu prestajali podr­ žavati mnienje svoga brata Roger Bacona. Ivan Suinmer u X IV . vieku1) i Ivan Salon u X V I ,1) napisaše o tom znanstvene razprave. Kašnje samostanac Srećko Peretti svlada zadnje zapreke. On dostavi papi Grguru X III. spome­ nicu, šio ju je sastavio Ljudevit Lilio; zahvaliti je njegovoj uztrajnoj molbi, što se je sv. Otac odlučio za preustroj Kalendara. T o protestantima ne bijaše po volji, jer to bijaše papino djelo I Franjevci s otccin Romanom de Samt njegova djela.’)« — »Nije sumnje, veli dalje gosp. ChasIe.’ J da najveći talijan­ ski geometri, Cardan i Tartalea, svoj način pouke i svoje znanje duguju djelima o. Luke Pacciolia.« Ovaj je naučavao u Rimu god. 1489.*) Kroz vjekove, što su slicd ili iza Renaissance revnost franjevaca za astro­ nomijom nije se umanj.la. Napomenimo, da su Kapucini išli svojim tragom ; do.sti će nam biti da navedemo: o, Ivana Ambijanskoga, koji je pod naslo­ vom »Atlas des tempa< (atlas vremena) ostavio razpravu o zvjezdoznanstvii i kronologiji; — o. Emanuela Vivier- IJricuc o tom napisaše obrano." Nije naša namjera da govorimo o matematičkim znanostima : ini nam se medjutim posve narav.ki. da naporne neino važan napredak, što g~ je u vrieme Renaissance (ргч-роо re d s v . F r a n j e uveo u u uki; . isokih znanosti i kojim se je zvjezdoznanstvo, koje dobiva pomoć od najvećih mate­ matičara, moralo vrlo okoristiti; > 1 hoćemo da govorimo o p r i p o j e n j u a lg e b r e g e o m e tr iji. »Cesto seje« veli o. Leon Patrem, »razpravljalo, ali se nije riešilo pitanje: Da li je prvi Lcibnitz ili Newton alge­ bru pripojio geometriji'1 Ali nije ni jedan ni drugi od tih veleuma. Učinio je to franjevac o. Luka Paccioli, mate­ matičar prvoga reda, ali su dosele vrlo ricdki učenjaci upoznali i ocienili uonomskoga družtva u Francczkoj, koji je izumio i načinio kozmografičnu njihalicu s osam ploča na jrlaniglobu (karei sa zemaljskim polutkama), poka­ zuju ć satove na cjeloj kugli zemaljskoj, dane u sedmici, mjesecu, godi, izhod i zapad sunca, zoru i suton (sumrak) itd. Ta jc njihalica dobila zlatnu medalju na izložbi u Nizzi god. 1884., dvie velike d i p lo m e s k r i ž e m u Monakovu god. 1893. i u Mizzi god. 1894. ') De <jn»n[ilate anni. — K.lend.rn c««ig»tiones. *j De enzendilione Kalendaiii. ‘) Leon Petrem, Taileau synoptique de t hist. de Г Ordre Seraphique. 3) W«is, Eiage Ju P Chrysotogney u 3. ivtz . MiSm de Ja Sociite d agrie. de !a JT auteSnone. ' koga najpohvalnije ocjenuje Pitoi o. Antuna Mariju, austrijanca, glasove njegovih djela o kretnji planeta ЧЛ viekj; — o. Krizostoma de Gy, u- glasovita u X V III. vieku ra< jeg.'vili slika, što predstavljaju ne a ■ esa. IzD" jn franjevaca u X IX . vieku iztak1 uro o. Ildefonza de Gazzo, člana ') ■ ci‘: P- 'З 2*) Aperfu hist, — ISiogr. Firmin-Didot. �Вг. s. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Str. 14 1. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Piše fra A r k. B г k o v i ć. II, Duns Škot. da ga pripravi na njegovu buduću za- Ovajput nam je govoriti o blaženom Duns Škotu. T a je zadaća daću branioca bezgrješne Marije. Vilelm ’z Vare bijaše doista jedan od riedkih, naućitelja onoga vremena, kad se je ta povlastica Majke Božje najviše branila. Po svjedočanstvu Bernardina de Buslis njegova je lozinka bila ona ista, koju si jc morao kašnje tako usvojiti i u praksu staviti uzvišeni naučitelj : »Kad se radi o pohvali Marije, volim pogri­ ješiti pretjeranošću, nego umanjivanjem.*) Osini toga je morao bez sumnje častni ^ Škot naći medju svojom braćom oka-Vog? samostana vatrenih brantoca ] ine povlastice, Ke se bi. Angjeo iz Pize i ' njegovi !rugo \ i bili nastanili u Englczmesu koj niesu ali tko da ih poduči u sve! bn o loviji. Zato zamoliše K o ­ to ru Gin _,e Tcte-a, kašnje biskupa Sinkolu«’ ga, da im predaje svetu zna­ nost ! vaj rado pristade da u toj zna­ nosti uputi mlade franjevce, sveza s njima prijateljstvo, osobito s Adamom de Marsch, prvim franjevcem, koji je položio doktorat na oksfordskom sve­ učilištu. Drži se pako, da je Robert Grossc Tete bio je pristaša mnijenja o bezgrješnom začeću Kraljice angjeoske. Mladi je Duns Škot morao iz znanst­ venih predaja, što ih je on ostavio, crpiti najdublje uvjerenje o istinitosti toga otajstva. Kad se je tako pripravio, mogao se je slobodno bez ikakve nepromištjenosti postaviti braniocem velike povla- sladkn i laka, jer smo već imali prilike da o tom našem blaženom bratu u našem listu govorim i. Svaki fra­ njevac osjeća u svojoj duši živu sim­ patiju prama uzvišenomu i oštroumnomu naučitelj u, koji je umro' još u cvietu svoje mladosti, ostaviv za sobom glas učenjaka i svetca, Nije nijedan na­ učitelj crkveni našao više protivnika, koji su zavidili njegovu slavu i v»t se dizali na njegovu nauku i *ло1. Po njihovu je shvaćanju Duns Š ro t nesmišljenik, Čija nauka dovodi Зо razkola. On se u svojim spisima fokazujp v ■ vatren, strog i žestok. I" za a1 ublažive neprijatelje Mar>in ■učitelj broji neustrašivih učenika, k. -iu u svojoj revnosti da obrane n^omene i spise svoga učitelja možda kojipa! pre­ koračili mjeru. Ali Škot je ostao vazda vjeran i odan crkvi. Engleska, Škotska i Irska prepiru se za njegovu kolievku. Bio bi vrlo vješt povjestničar, koji bi uepohitno do­ kazao, koji od tih trijuli naroda ima pravo. Ma kako to bilo, Bartol iz Pize ч zvom djelu S 1 i Č n o s t i s v. F r a n j e A s iž k o g a s n a š im G o s p o d i­ n o m veli, da je pripadao engleskoj provinciji.1) K ao učenik na oksfordskom sve­ učilištu Skot je imao tu sreću, da se namjeri na učitelja, koji jc bio sposoban ') Harlh. P.sen Chh/ oimi , Jib, I,, Conform, XI,, pari. I!.. fo. С Х Х V II.; edil i j i o . ’) M ariaU I. |.ti5j Stro Мвпче. Lugduni. 1 6 2 6, IV. de Konce)' �Str. 142. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Br. 4. stiče Majke Isusove. »Posve je vjero­ ključuje ovim riečima: »Koja se je od tih trijult predpostavaka ostvarila, Bog jatno, uzprkos svim poduzetim naporima, da se dovoljno iztumači sv. pismo, čini to zna. A k o se ugled crkve i sv. Pisma se, velim, posve vjerojatno, da ne ka­ ne protivi, Čini se, da je dodietjena Mariji ono, što je najizvrstnije.« žem sigurno, da najveći naučitelji X III. Ali onda nije glavno bilo to, da vieka : Albert Veliki, Aleksander Haleški, sv. Toma, sv. Bono, Petar Taren- se dokaže Marijino začeće bez grieha, tainski i Gil iz Kima, niesu držali, da nego da se odklone potežkoće, koje su je be2grješno začeće Marijino u bla­ se bile porodile proti tomu otajstvu. Škot je zato slavan i ostat će za uviek gajni objave: svi su nju osobito štovali. Niesu takodjer ni najmanje sumnjali o što je to učinio riedkom zaslugom i oštroumnošću. njezinoj uzvišenoj čistoći, jer ju svi Da Marija, govarahu protivnici, nije jednoglasno uzvisuju nada sve stvorene čistoće. A najmanje je to, da niesu baštinila iztočni grieh, ne bi joj njezin poznavali načela, na kojim počiva božanski Sin bio potrebit kao Odkupitelj. Takova tvrdnja osim što je proti vjeri - odakle se dovodi povlastica bezgrješnoga začeća, jer ih nije nitko ' i at još i dostojanstvu Kristovu. razložio i branio kao oni.1! Upi radi uzvišenosti Sina smatrana kao P nika i Odkupitelja ljudi, treba Upravo nam to razpoloženje spo dopustiti zgiješno začeće Marijino, menutih naučitelja tumači, r.išto uzvišeni naučitelj bezgrješno začeć; bi. Djevicu pođučaje kao vjerojatno mnisrij . akoprem tu istinu potvrdju’ 1 d zima, koji se ne dadu pobiti. Povlastica se Marijina nije mogla predložiti kao teologično istinita; jer za crkvu i L slove jedna nauka nije sigurna, dokle god ima mnogobrojnih i uvaženih naučitelja, koji ju neodobraju. Kad je franjevački naudtelj jasnim i točnim načinom stavio pitanje, izložio neka mjesta iz sv. Pisma iz djela svetih otaca i dokaze iz razuma, kao i one u prilog, tako i one protivne (ili bar koji se čine takovi) Marijinoj povlastici, onda izrazuju svoje mnienje : »Bog je mogao učiniti, da bi. Djevica ne bude ni jedan čas u iztočnom griehu ; mogao je učiniti, da bude neko vrieme; mogao je učiniti, da ne bude u tom griehu nego samo jedan čas.« Pa za •) P . Terrien, S. J., La Шге de Dien, I-er v o l, p, 356 , note, odgovara ični nauČitelj. »Najsavršeniji Posred ik ima najsavršeniji način da vr taojo djelo posredovanja prema nekomu, a koga je Posrednik. Nije pako f !q nikoga, prema kome bi on n .'i'ao vršiti to najsavršenije djelo po­ sredovanja, nego prema svojoj majci. Dakle . . . A li taj najviši stepen posre­ dovanja ne bi imao mjesta, da nije on zavriedio, da ona bude očuvana od iztočnoga grieha, što dokazujem . . .« Onda sv. naučitelj teologičnim dokazima utvrdjuje tu predpostavku i razjašnjuje ju primjerima. Bolje je spriečiti uvriedu. kad se to može, nego li izmiriti krivca s uvriedjenom osobom. Odličnije je spriečiti nekoga, da ne pane u zlo, nego ga pndig.mti, kad je već pao. Krist je očuvao svoju Majku od svakoga osobnoga grieha. A li je K rist došao osobito radi iztočnoga grieha. Zašto ne bi od njega očuvao Mariju? . . . �Вг. s. Duhovi. Nebo je, nastavljahu protivnici, bilo svim ljudima zatvoreno ; Isus nam mu je morao vrata otvoriti i prvi u nj unići. Da Marija nije imala iztočnoga grieha, nebo bi joj bilo uviek otvoreno i mogla je u nj dospjeti prije svoga božanskoga Sina. Dvoje nam prieči ulaz u nebo, od­ govara Š k o t: jedno dolazi od nas, drugo od Boga. Prvo sastoji u griehu bilo iztočnom, bilo osobnom; drugo je do­ lazilo od volje Gospodina Boga, koji je bio odredio, da se nebo ne će otvo­ riti, dok onamo ne unidje sveto čovje­ čanstvo Isusa Krista. Da je Marija bila umrla prije svoga božanskoga Sina, če­ kala bi u limbu dan Uzašašća, ma1 što je bila sačuvana od svake ljage. Str. 143. morala biti očuvana od takove nesreće. Što se tiče patnja, one su mogle biti predmetom zasluge za Mariju. Isus Krist je mogao dakle podpuno učiniti svoju dužnost Odkupitelja obzirom na svoju Majku i ostavit joj te vrste muka. To je duboka misao, ako se čini suhoparna. Da se razjasni trebalo bi ju prispodo­ biti s ulogom nove Eve, koja je pri­ padala Mariji. S toga razloga ona je morala naći uz novoga Adama i dieliti njegovu sudbinu, trpjeti na ovoj zemlji kao on i umrieti kao on. Ali kao što u novom Adamu, tako ni u novoj Evi te muke niesu bile znak iztočnoga grieha . , . Ne bi nikad svršili, kad bi razvi­ jali odgovore, što ih je Marijin naućitelj iao suprotstaviti svojim ргоtivnicim. Iz onoga, što smo naveli, čini nam se da je Iako pojmiti borbe i pobje časti ga Duns Škota u prilog njeg e svete Kraljice. Kakove su bile posljedice i kakav je bio svršetak svih tih raep v a T o ćemo vidjeti dalje. A li ako je Marija bila sačuvana od istočnoga grieha, znšto je bila podvržena gladu, žedji i smrti kao i svi Adamovi sinovi ? Odličnoga naučitelja ne .unjuje takova poteškoće. Sami je grieh, grieh iztočni, najveće zlo, koje Se može do­ goditi razboritom stvoru. Kraljica je (Nastavit 6e se). Iz perivoja crkve katoličke. D u h o Napisao : f r a I) S v e t o nam pismo na više mjesta svjedoči, da su apoštoli Duhove svetkovali U djelima apoštolskim stoji napisano: »Pavao odluči kraj Efeza samo proći, da se ne zadrži u Aziji, jer se žuri što prije stignuti u Jeruzalem, da pro­ slavi duhove«. Apoštolova je namjera zasigurno v i . mi n G a I i ć. bila u Jeruzalemu ne židovsku, nego kršćansku svetkovinu proslaviti. U prvoj poslanici Korinćanima sv. Pavao piše: »U Efezu ću ostati do Duhova«. Kako bi bilo moguće pomisliti, dn apostoli nijesu ovaj uzvišeni dan sve. kovali, kad se je upravo sad pozu . >, �Str. 144. Jir. 5. Duhovi. što su i zašto ih je Isus izabrao. Nji­ hova mudrost, goruća ljubav prauia Bogu i bližnjemu, njihovo nadahnuće, srčanost, prezir smrti i svieta, plodovi su Duba svetoga. Ova svetkovina s pravom se 20ve, rodjendan Crkve K ri­ stove, jer se je upravo danas sve, tako rekuć, preporodilo na novi život. neugasive ljubavi prama Bogu i prama b ližn jem u . Židovska svetkovina »Duhovi« biiaše svetkovina žetve u doslovnonaravnom smislu; kršćanska pako u više duhovnom smislu. U starom za­ konu prikazivahu se prvijenci plodova, u novom pako sam se Isus prikazuje svomu Otcu nebeskomu. Kako bi dakle apoštoli propustili ovaj dan bez slavlja? Uzvišena ova kršćanska svečanost upravo se onda slavljaše, kada je židovska započimala. Sa ovom svetkovinom, ne samo da sc je saznalo što su apostoli i da se je Crkva preporodila, nego je i ista narav novo obilježje primila. Zidovi svetkovahu pctdeseti dan iza vazma, te ga nazivahu svetkovinom »nedjelja*, jer od vazma do Dnhm. moralo proteći sedam punih т.. jjeija. Ovo vrijeme morali j U Židovi spro­ vesti u postu i pokori т? JI uzvišene svetkovine, za koju su м pripravlja';, Sedme nedjelje iza vazma bijaše svet­ kovina žetve. K ad su mciruli 2 ’J po zakonu Mojsijevu Bogu p: vflt : od žetve prikazivati. Kadi лм prikazbe svetkovini je ime: Dan žetve ili prvienaca*. Upravo vidimo, da je ovo vrijeme kad se si a’'i jedna od najvećih svet’•«, .»Duhovi«, svima veoma ugodno Jer . 1 cvate, zeleni se, miriše, pupovi probija 1’ >3. Sv a narav izgleda kao čarobni . kojemu se samo prijazno Ovaj svetčani dan sjećao je Zidove onoga časa, kad je B og puk Izraelski izveo iz Egipta i svraćao je pažnju na pedeseti dan, kad su date zapovjedi od Boga preko Moj šija na brdu Sinaju. Židovska svetkovina bila je samo slika kršćanske; kršćanska pako izpunjenje obećanja. nebo smij. sve leo Št a naravi kroz ovo vrijeme i, ite i budi se od mrtvila ; tako -to u apostolima procvijetaše sve кгк isti i svi mogući plodovi Duha evetPo Duhu svetom ne samo, da su se apoštoli preporodili, nego i cijelo čovječanstvo je osjetilo plodove ljubavi prama Bogu i bližnjemu Ako je kršćanstvo jedna obitelj te ako ima vidljivu glavu, sigurno se može usporediti sa vrtom, u komu ođsjevaju plodovi krijeposti. Koje plodove mi kršćani primamo Duhovi, koje su Židovi slavili, sje­ ćaju nas na utemeljenje vi ado-uprave od Duha svetoga, život svetaca. Božje 11 starom zavjetu: kršćanski pako na utemeljenje Isusova kra­ ljevstva, u koje smo svi pozvani po Duhu svetom u jedinstvo Crkve Isusove. N a Sinaju B og je dao zakon Duh sveti svakomu od nas govori: »Sinko, otvori ml srce svoje, da te razsvijetlim mojom svijetlošću i da tako nepobitno nas ući odtjeram od tebe duh vremena (ovoga svijeta). �Bi-. 3- Ljudska je pravica Često velika nepravda. Sinko, dopusti, da te razplamti ljubav moja, da mogneŠ upoznati istinu t tako uvijek biti sretan«. Svi ljudi kad bi zazivali u svako Str. 145. .vrijeme Duha svetoga, mogli bi biti isti apostoli. Svi bi bez sumnje mogli biti oni krasni plodovi, koje će angjeli pokupiti u žitnicu nebesku. JK Ljudska je pravica često velika nepravda. v. Mjesec je listopad. U Bresciji se držala neka narodna svečanost, na koju pogje i naš Alfred i to tim ragje, što je morao tu obaviti neke poslove. Pošto je nadošla sila Božja naroda, moralo se je konakovati i u privatnim kuć* Alfred se nastani sa svojim domorodcem i bilježnikom Decetti-em t d jednoga liječnika, svoga prijatelja, >ecetti bijaše mladić i tek nastupio Feoju službu; čovjek, kako se je mislilo, d* 1 ob­ daren naravskim darovima, al ista i podal, jer se nije žacao uij.'ds 1 sred­ stva, da se samo obogati. 0 » m svoje bilježničke službe bavio se je ou dru­ gima poslovima: tako bi na primjer drugima utjerivao dugove, kupovao razne stvari, sklapao ugovore itd. U ostalom nikomu se nije svigjao: živio je na pustinjačku, bez prijatelja, te je bio odveć muČaljive naravi. K ada su Alfred i bilježnik potražili sobu, uvedoše ih u veliku spavaonicu, gdje su bile odijeljene platnom dvije postelje. Bilježnik i ako one večeri nije bio veseo, a ono je dosta govorio, Što bijaše proti njegovu običaju, jer se bi­ jaše sastao sa svojim starim znancem, a valjda je i malo više pio. Alfred je naprotiv bio neveseo i od malo liječi. »Što ti je ?«, upitat će ga bilježnik, »vidim te posve snuždena«. Istina je, da sam neveseo, a kako bih i mogao biti veseo, kada se baš danas navršuju četiri godine, otkako je Franjo Ansolti, moj rodjak proglašen zlikovcem ? Svaki me dan muči ova misao«. Звлајј pravo, danas su baš četiri gath . Nu što treba na to misliti ? Pošto nas veselje u Bresciji, budimo veseli i »Fi'onj. |e %io, a i još je moj najvBt . pa . . .« liui. Ufrede, ostavi Franju na stranu, jer ga ni ti ni ja ne ćemo oslo­ boditi . « ^iali Bože! da, nu on je nevin...« »T i misliš tako, nu sudci su pro­ našli drugčije«. »Franjo je nevin, ja sam o tom potpunoma uvjeren; dapače se nadam, da će, kad li tad li, sav svijet saznati za njegovu nevinost«. »Tko ti to veli, ili si možda što o tom čuo? Niti znam, niti sam o tom što čuo, samo stalno znam, da je on nevin, jer mi njeki unutarnji glas govori, da će se doskora otkriti pravi ubojica NovcIli-jev, jer kaže poslovica: Bog ne plaća svake subote«. » 0 , nemojmo si zadavati skrbi s oviin uspomenama, već radje spavajmo �Str. 146. ljudska je pravica često velika nepravda, slatko, jer je kasno. Dobra ti noć, AIfredel« Dok su tako govorili, legošc spa­ vati; Alfred mu otpozdravi i zagasiše svijeću. Slijedećeg jutra, kada su se digli, reče Alfred bilježniku: »Jesi Ii slatko spavao ?« — »Hvala na pitanju, izvrsno!« »Toliko bolje: a ja sam mislio, da ne možeš usnuti — što si ono buncao u snu: 13 5 ?« »i 35?« odvrati uznemireno bilježnik »pa što sam govorio?« »Da ti pravo kažem, ne bih ti baš točno znao reći svaku, jer mi se je spavalo; nu ti si neprestano govn 13 5 , i čini mi se, da si govoiiu : bio je ondje, ondje . . . nemojte mi doho­ diti sa 1 3 5 1 i slično. Ja sa u te jednom zazvao, a ti si počeo vikati: ostavite me, ostavite . . ja sam nevin . 1 »Ah, to su ludosti. Jučei su me drugovi napastovali da odviše ] n, pa B og zna, kakve su mi se misli uslijed vina kolale po glavi . . . » Bilježu’k ne mogaše izreći više, usne mu drhtaše, a glas mu u grlu promukao. S v e je to pomnjivo promatrao Alfred, ali mu ne reće ni riječi. Decetti izagje prvi iz sobe, a Alfred istoga jutra ostavi Вгеsciju. Bilo je to jednoga kišnoga dana u mjesecu studenom, kada se je Alfred vraćao iz jednoga mjesta u svoj rodni si kraj, te se je morao svratiti preko puta, koji je vodio u nama već poznatu šumicu. Tu nagje mramorni križ, štono ga podigli pokojnomu Tončiću; zaustavi se, otkrije glavu i pomoli se njeko vrijeme za pokojnika i za Franju A n solti-ja, koji je morao patiti za onaj Br. s- zločin. Obaviv molitvu, krene dalje, ali ne bijaše još odalečio kakovih dvadeset koračaja, kad se povrati natrag, jer mu bijaše zapelo oko na jedan broj na brzojavnom stupu, Što je bio kod križa bio je broj 1 3 5 . Odmah mu pade na um noć sprovedena u Bresciji, sanja bilježnikova, koji je u snu višeputa ope­ tovao onaj broj, kako smo prije kazali. Posumnja naravski, da bi bilježnik mo­ gao biti s umorstvom Tončićevim u kojem tijesnom odnošaju. Onaj je su­ morni dan već na izmaku, kada se je Alfred još jednom pomolio Bogu za pokojnikovu dušu i buljio u onaj broj toli tajnov't. Putra dan Alfred ustane rano i potra. pnika, da prije njemu nego ikomu gomu otkrije svoje tajne, da ga zap. savjet, što bi morao uči­ niti. Žnp ik ga sasluša i reče mu, da otif u ob! nje mjesto i neka stvar dojavi vještomu odvjetniku N. Alfred učini pa j/jetu župnikovu te potraži odvjetni! a i ispripovijedi mu sve. Tad će n odvjetnik: »Što mi govoriš, još nije dostatno, da se drži ubojicom bi­ lježnika, nu ni protivno držati ne bi bilo najpametnije, znamo bo, da su se gdj ekad od krili i najtajniji zločini po­ moću slabijih dokaza, nego li su ovi, što mi ih sada ispripovjedi. I opet u svemu ovom poslu treba ozbiljno i po­ lagano postupati. Iza kratke stanke opet nastavi: iak o se ne varam, mi bismo mogli tu stvar najbolje ispitati ovako, a da u nikomu ne uzbudimo kakove sumnje. Dojduće ću sedmice otići u mjesto N M kako znaš, i morati ću sobom uzeti jednog bilježnika, pa bi mogao za taj posao odabrati Decetti-ja. Mjesto, kamo idem, nalazi se ne daleko one �Br. s Ljudska jc pravica često velika nepravda. šumice, pa ćemo se na povratku onamo svratiti. T i se moraš kao slučajno naći u onim stranama, i poći ćeš u gostionu u koju ću doći i ja s bilježnikom, pa ćemo otale sva trojica u mjesto M. i proČi ćemo onuda, gdje je bio ubiven siromašni Tončić. Što bi morao ti u slučaju uraditi, to ćemo utanačiti sutra, ako ti ne bude žao k meni doći, što ti se čini?« »Gospodine odvjet»iČe«,reče Alfrcd, »prekrasna namisao: sutra prije noći eto me opet kod vas«. Osam dana po utanačenom dogo­ voru otigje odvjetnik sa našim bilježnikom u ono mjesto, pa obavivši posao povrate se, kada se bjehu dogovorili i u gostionu, gdje nagju Alfređa. Odvjetnik i bilježnik g a pozdrave, te sjedoše za isti sto. U razgovoru, kud će se vratiti, bilježnik, budi da je preduigjao, 0 bi se moglo dogoditi, hudi da т в a bilo drago vraćati se preko mj sta, đje je bilo počinjeno, tražio je nemiran ^vaku priliku, kako bi mogao sam otići, ali mu posao bio uzaludan. Putem zapele Alfred govoriti o Novelli-jovoj smrti o Franjinoj osudi, koja je bila nepravedna, pošto je on bio nevin. Naglasi, kako će se do ne mnogo otkriti pravi za­ četnik onog ubojstva, jer da se već našlo dosta temeljitih dokaza. Kada putnici prispješena ono zlokobno mjesto, reče Alfred : »Ovgje, baš ovgje gdje je križ, bio je ubiven. Oh, da li ovaj stupac mogao progovoriti s onim svo­ jim 135. Ja mislim, da ove brojke mo raju 1 u noći mučiti razbojnika, i da ih Str. 147. to, problijedi i okrene se Alfredu i reče mu trepećućim glasom: » A što sve ti imaš proti meni?« »Ne sječaš li se«, reče ovaj »one noći, što smo je zajedno sproveli u Bresciji i ob onoj sanji ? Sada te pitam i to je bio onaj broj 135 ? « Bilježnik ne otvori usta, ali pro­ govori odvjetnik svečano: »Decetti, ti si ubio Novclli-ja, slieđi nas, a ostalo će učiniti sudac«. Bilježnik, kao da ga je grom ošinuo, promrmlja: »A tko vam je rekao, da sam ja ubojica mladićev?« Kažem ti, da nije to moj posao, iztraživati sudac, a ti nas slijedi!« trojica zatim nastave put ргата_ esto M. u koje netom prispješe; bilježnik lmtijafie k svojoj kući, ali mu odvjetnik apriječi, predavši ga redarstvu. Još iste večeri redarstveni komisav, ko] bio i ja vješte n o stvari, počne istragu u odsutnosti sučevoj proti biljež­ niku, koji sc je gledao pokazati odvaž nim .S tra dan mu zaplieniše sve spise, pa ga pustiše na slobodu, pošto je is­ traga mogla se oduljiti. Posljje nekoliko dana obavjestiŠe redarstvenog povjere­ nika, da je bilježnik iznenada obolio i to da se je po svoj prilici otrovao. Decetti ne htjede kod sebe lječnika, a kada mu ga poslali, ne htjede mu pro­ tumačiti svoju bolest i izbaci svaki lijek, tvrdeći, da voli umrijeti, nego li pretrpjeti prišivenu mu uvrijedu. Kroz malo sati izgubi svijest, lječnik mu pru­ žaše doduše pomoći, ali je bilo vjero­ on i nehotice u snu opetuje; one će ga jednom na vidjelo iznijeti!« Dok je Alfred ovako govorio, od­ jatno, da ga neće spasiti. V I. Općinstvo je bilo sjegurno doznalo da se je bilježnik htio otrovati, pa je vjetnik je gledao bilježnika. Ovaj videći taj korak svakojako tumačilo, jedni su �Str. 148. Ljudska je pravica često velika nepravda. govorili, da je to očiti znak, da ga je on ubio, drugi pak mišljahu, daje lasno potvoriti i proglasiti krivcem koju osobu, ali ako bi bio nevin Franjo, tim većma bi se moralo takovim smatrati biljež­ nika, proti komu nema dokaza. S dru^e strane, da sudac nema 11ikakovog te­ melja osumnjičiti bilježnika; ovomu sc inače ni ne bi bilo čuditi, jer je kroz četiri godine mogao li-epo sakriti sve sumnjive spise i stvarčice. Zapljenjene od redarstva spise pre­ tražile potanko, i tu nagjoše izmegju ostalih i jednu namiru potpisanu po Anti Novdli-ju baš na dan njegove smrti. Uspostavilo se je dakia, đ« je našlo kod njega, kada su obili. N11 kako je došao u biiježoiFave ruke? Stvar su gledali kojekako iješiti. Spis je ovaj inače bio od veiikr vrijednosti jer se je radilo onih dana o k t ' i o I 100.000 lira, te je bila po srij' i o \a namira. S a svim tim mogao 1 tko drugi ubiti Novelli-ja, pa onaj spis bilježniku, koji bi po tom bio 'im o sudionik ubojstva. Bilježnik uza lječničku skrb ле umrije od onog otrova. Kada iza njekoliko dana malo ozdravi, predadoše inu spis, što smoga već gore spomenuli, a da bi reko, kako je dospio u njegove ruke Ovo ga je ubilo i nije se znao opravdati. Istraga se je vodila pola­ gano radi obzira, Što se je morao imati prama bolesnomu optuženiku. Kada bilo jednoga jutra, bilježnik pozove k sebi suca, i reče mu svu istinu : da jc on naime znao, da će onaj spis doći u NovelH-ja na 31 siječnja, pa da bi po njemu otkriven lupež onih ukragjenih hiljada, Zato da je on htio imati onaj spis, pa da je pošao u Šumicu dočekati Hr. 5. Novelli-ja, da ga potraži spis, kojega mu on пс htjede predati, zato da je došlo do svagje, u kojoj jc ubio svoga suparnika. Po ovoj ispovješti odvedoše odmah, ćim bijaše moguće, bilježnika u glavni grad pokrajine, gdje ga počnu iznova pre­ slušavati. Nu dok je to trajalo, pojavi se opet bolest, posljedica otrova, te bilježnik prije, nego li ga ljudska pra­ vica osudi, podje na sud Božji odgo varati za svoje nedjelo. Franjo je već od nekoliko vre­ mena bio obavješten po Alfredu, da će brzo biti proglašen nedužnim, što se bilja »bode kroz mjesec prosinac. Пч., bude izdat u službenim listovima te se Franjo pred općinstvom pri­ znao i lasio nevin, e da je bio osumnjiče sL*ti se onako. Osim toga buf odreu в Franji i svota kao naкла za u itrpljenc gubitke i kaznu. - Kad;' mu pročitaše ovaj oglas pred up . iteljem kaznione, pred kape­ la no: , oružnicima i Alfredom, nije znao naš patnik gdje je od veselja i uzbunjenja; proplakao od radosti, a plakali s njime i mnogi prisutnici. Zatim mu dadu kočiju, kojom se uputi u svoj zavičaj, u obljubljeni svoj „veliki inlin“ . Sada mu je doista povraćeno poštenje i dobar glas pred ljudima, ali nema mu već u životu dobre majke. A što je s otcem ? Kukavni starac, kada su mu koji dan prije kazali, da će opet vigjcti sina, još je imao tračak samosvjesti, te zapitao višeputa: »Gdje mi je dakle Franjo?« Stoga su rhnogi smatrali, da će mu sa sinom povratiti pamet. Nu kada sc je za dva dana povratio sin, zagrli oko vrata otca, a ovaj mu reče: »Zašto tc, sinko, toliko vremena već �Br. 5. Disharmonija. ne vidim. Koliko sam te iščekivao; sada sam veseo da te mogu opet vidjeti mislio sam bo, da te ne ću više nikada vigjeti u životu«. Iza ovih riječi, starcu se opet po­ muti pamet, te reče, da mu pozovu i ženu, jer da će se tako sva trojica zajedno veseliti. Dok se je ovo zbivalo u Ansoltijevoj kući, na vrata nahrupi sila naroda svake ruke i dobe, da se poraduju sa Franjom i da mu ublaže boli nad tolikim nesrećama. Alfred ga je nagovarao, neka izagje iz sobe i neka se sa svima rukuje U večer, kad već nije nikoga bilo dodje i dobri župnik, koji ga pozd-s običnim pozdravom: »Hvaljen Isus 1 Marija!« Zatim nastave »T i znaš, da sam te n vjek nevinim držao u poslu s pokojnim ■ sada je Ss, hvala Bogu i pred svijetom pi aato. T i si kroz ovo vrijeme mnei toga pretrpio, jer ljudsko oko n<_ п pro­ viriti u dubinu srca našega i n njemu čitati sve tajne; to jedini Bog nže. Sada pako, kada je sve prošlo, kada ti je povraćena Čast, gledaj se dobro...« »Oh, znam, što mi hoćete tim reči«, prekine ga Franjo, »vi biste me htjeli podučiti, da oprostim nanešenu mi uvrijedu, da ne mrzim nikoga. Ja Str. 149. vas pako uvjeravam, da me odavna nc muče takove misli.« »Dobro, Franjo. Nu reci mi, kako ti tvoje nesreće tumačiš i u sklad dovagjaš sa pravičnosti Božjom?« »Dragi moj gospodine, da vam pravo rečem, to mi je s početka bio težak posao. Nu promatrajući dobro svoj prošasti život i svoju veliku рго mjenu u tamnici, zaključih: da me je Bog pokorio, jer me i ljubi.« Župnik ga prihvati potom za ruku, pa će mu svojom nježnosti jadnoga o tc a: »To je baš tako, moj Franjo, i ja isto mislim o toj stvaii, pa kao što sam rekao tvojim roditeljem onoga zlo P ° njih dana, tako isto ponavf i tebi. N a ovom svijetu ne možeH. kriti tajnih Božjih osnova, nu doći će kada će nam mnoge sada nejasne fit at postati očite i razumljive, u ni '<5>о ci 1nMOnda ćemo vidjeti, kako se Dio . s* za nas i za naše. T i sada zaboravi п. propačena zla, moli se Bogu i adi. Ра ako tc još kad kad a stiag-' kakova nesreća, ne kloni duhom nego upri svoj pogled u razpetoga Isusa. Sjeti se, da je on za nas trpio, da potom i nama treba za njega trpjeti, Sjeti se uvijek i one: K oga Bog miluje toga i kazni I« Disharmonija. Piše : f r a B u d i m i Daleko, daleko tamo, lagano tonulo sunce u zapad . . . Vrhunci kršnih gora žarili se u skrletnom rumenilu, a visoko nad njima Pod g r a b e ž k i. veličanstveno, kružio orao i izćezavao neopazee u nedoglednoj daljini . . . Tišinu, koja se lieno povlačila ako mene, kadkađ bi samo prekidao tihi �Str. 15O. Disharmonija. vihorac, lahordišući bujnim nižičnjakom i, гек bi šapćući mirisnim djulovima o svojoj ljubavi, izumirao medju nježnim laticama. Izumirao tiho i nečujno kao sanljive kapi vode u piesku. Ovaj put je na mene ta tišina neobično djelovala. Neka nepojmljiva, neodoljiva me­ lankolija razlijevala mi se po grudima, i taj čas ćutio sam se sa ravnodušnim i pripravnim na sve, kao kad slušamo tonove pune sladke harmonij'e, koja nam prodire u dno srca i izmiruje nas sa svim svietom . . . Ja sam sjedio tiho i nepomično u samostanskom vrtu, pod cvjetnom lipom, s koje se lagodno širio zrakom bajni, opojni miris, a misao mi se orp -jevito izvijala preko zelenili on оЛка . . daleko tamo za izČezlim orlom . . . , daleko preko vršika gorskih, do otčinskoga doma, puna svetih uspon na iz moga mladjanoga doba. Veseli i tužni mome. ii oz ča® oživljavali, vrvjeli i križali se kao polumračne sjene izpred očiju moje duše, i izčezavali bez osobitoga osjećaja i po­ dražaja. Ja sam za čudo ostao miran i nepomičan . . . Ali, najednom, živo se trgoh, a krvca jače strujnu po žilama . , . Pred očima moje duše pojavio se naj­ tužniji dogadjaj, koji mi se duboko u dušu urezao. Na tvrdome odru, bijelim platnom zamotan ležao mi otac . . . ležao mirno, spokojno . . . mrtav. Oko njegova odra poredalo se uz žalošću satrvenu majku petero nejake djece sirotčadi i gušili se u suzama. Tužna Вг V mati motreći oko sebe skrajnju siromaštinu, a kraj sebe bezživotno truplo ljubljenoga muža, duboko uzdisala i jecala, ali nije u svoj svojoj tuzi zdvajala, nego nas kroz suze tješila, da na nebu ima dobar otac, koji nas ne će zapustiti. Tako su nas bodrili i bližnji znanci i prijatelji, koji su naizmjence dolazili, da se pomole za pokojnikovu dušu. T ek neki elegantno odjeven gospodin, koji se valjda samo iz puke znatiželjnosti navratio u naš dom, saznavši od jednog izmedju prisutnih prilike, u kojim nas je ostavio pokojnik, lagano prošapta : Hieđniđ t — Nitko ih ne spasi! — Prop su! « T sjfo rieČi čuo i zapamtio, jer su mi S; iko kosnule srdca, pa su mi eto i one na pamet pale — — — I I to nce već zadnjim trakom pozdi vil emlju i sakrilo se za vrhun a olutama sumračina lagano oazkrilii \la po okolici. Ja sam se naglo trgnu 1 iz svojih misli i krenuo u ćeliju razmišljavajući o rječima e l e g a n t n o o b u č e n o g a g o s p o d in a i o P ro ­ v i d n o s t i , koja je s nama i preko nade naše majke i prijatelja piovidila. O, koliko je tu nesuglasja, koliko disharmonije!! Danas smo mi — ona nejaka djeca, — hvala providnosti, — vrlo dobro obskrbljeni. Nije li tu zbilja dis­ harmonija izmedju rieči e l e g a n t n o o b u č e n o g g o s p o d i n a i božje P r o v id n o s t i? ! . . . �Br. 5. Božja premudrost. Str. 15 1. Božja premudrost. Napisao: ј D r a g u t i n P r v o p o g la v je . O r o d lt e ljik o j k u ći P le m e n it fiin. U jednoj lijepoj dolinici kitnjastoga Zagorja stajaše mala drvena kućica. Pokrita je slamom, po kojoj se mjestimice već razširila mahovina. Priprosta je to kućica, ali uredna. Sve je tu u Čistoći, a svaka stvarca je na svom mjestu. Kraj kućice stajaše mala staja. Sve je to ogradjeno drvenim plotom. Na tom malom i lijepom, sa svih strana brijegovi okruženom zemljištu živi dobra i poštena Anka sa svojom djecom Iva i Gustavom, Dobra su to djedica. Oua ljube i poslušaju svoju majku. Vesele se lijepoj svojoj maloj dr'jnid, idu sa svojom kravicom na pa* a. Oni tmeju vrlo rado svoju lijepu »p.avku ta ona im daje hranu, dobra mlijeka, ti . sirca. Jer su Gustav i Ivan u svem ,i dobri, to ih je njihova majka vrlo ubila, te bi i život dala za tu dobru djec Ivan bijaše stariji od Gustava. On je već svršio pučku školu, dečim je Gustav istom u trećem razredu. Oba brata polazila su vrlo rado školu, a i dobro su se učila. Gospodin učitelj više bi ih puta pohvalio, jer su zbilja bila najbolja djeca u školi. Otca im nema već njekoliko godina kod kuće. Djeca bijahu još mala, kad im je otac otišao, a majka ga već oplakivaše kao mrtva. A kamo je otišao ? Bilo je jedne godine, kad bukne rat. Otca njihova zadesi takodjer ta sreća, te on morade ostaviti milu si ženu i dvoje drobne dječice, te pohrliti u boj za domovinu. Minulo je već od J u g e c , pučki učitelj. onoga vremena pet godina, a otčevu povratku ni traga Bilo. je ljudi iz sela, koji su bili takodjer u vojsci; oni se povratiše, dočim za njihova otca ne znadoše ništa kazati. Nesretna majka često bi suze ronila sjednuv za stol sa svojimi dječaci ili kad bi legla na po­ činak. Često ne bi mogla do zore usnuti. Da nije bilo u selu grofici Ivane, mlade i vrlo umiljate gospoje, to bi sirota majka morala već sdvojiti. Nu ona bi ju znala uresiti, nadu u njoj opet pobuditi. Gospoja "'fv’a bila je prva pomoć u svem A« Ona ju je volila, jer je prije bila dojilj« kćeri njezine Cvjete. Nu ne samo »г* već i stoga, što je ona bila dahra i 1 i еп«ц te u svem uredna Iju 'а ju grofica. 1 lobi a djeca budu svagdje dobro primljen 1 pak i kod najveće gospode. Grofic i je željela vidjeti Ankine dje­ čak.,, pak joj je stoga rekla, da dodje jednoć k njoj s njima. Znala je ona, da su njezini dječaci dobri i u Školi marljivi učenici, jedanput dovede majka zbilja Gustava ka groflei. »Učiš li se ti rado Gustave« upita ga gospoja umi­ ljatim glasom. Kad joj Gustav zasramljeno odgovori, da uči, to će ga ona opet upitati: »Bi li ti htio dalje još ići u Školu? Onda ti ne bi bio više siromak, već bi postao — veliki gospodin. No reci mi Gustave, ne boj se ništa« — govoraše grofica, primiv zažarenog dječaćića za bradu. On se je sav zacrvenio od stida, a i od radosti, Što bi mogao opet ići u školu, pak još k tomu — da će postati gospodin. �Str. 152. Božja prcmudrost. Majka, kojoj skoro da suze ne potekoše s tolike dobrote grofičine nukaše takođjer sinčića, da odgovori. »Bi...« — jedva izmuca dječak gledajuć u zemlju. »No vidiš Gustave, to ja lijepo od tebe, da bi rado učio«, pohvali ga dobra grofica. *— »Nu ti ćeš onda morati ostaviti dobru svoju majku; Čitavu godinu ne ćeš je vidjeti. Šta sada veliš na to ? pitaše ga grofica, Maii Gustav poče na te riječi plakati, te se privinu uz majku. Rado bi on išao u školu, nu da ostavi milu svoju majčicu, koju toli ljubi; da ju čitave godine nc vidi; da ostavi maloga Ivana, lijepu svoju kućicu, ša­ roliku onu dolinicu, — svega toga da se riješi, to je našega dobroga, mar Gustava vrlo zabolilo. Grofica vidjela, da Gustav ljubi svoju majku, da mu je teš :o dijelili јл s njom. Njoj se to vrlo ' ^ade, te ga stane tješiti: »Ne !3fi se tave, ne ćeš ti za uvijek svoju ma, izgu­ biti. Deset mjeseci ćeš lijoj . marljivo učiti, a onda ćeš se opet amo vratiti. Vidit ćeš opet svoju majku, brata; sve ćeš viditi, Šta ti je milo, a za dva injeca vratiti ćeš se opet u školu. Pak ako budeš dobar, pustiti će te tvoji učitelji i k Božiću k nama. Zajedno ćeš se veselili s majkom i Ivanom Isusu. No je li ti sada pravo?«, upita grofica, koja je bila toli dobra i za ljubav majke 111u, htijda na svoj trošak izučiti Gustava. N a taj upit grofiČin sumnjivo i milo pogleda Gustav majci u oči, kao da ju tim pogledom hoće da upita, što ona misli. Nu kad mu majka suznim očima reče: »Ah, sinkol vidiš, koli je milostiva grofica dobra, koliku nam sreću nudja«. Onda bude Gustav na Вг. s. čistu, te on posve jasno, bez stida od­ govori, da bi želio ići. Plemenita grofica zbilja održa riječ. Ona se pobrine za Gustava, te je on primit 11 Zagreb u školu. Dakako, da je sve troškove ona sama namirivala. Ah, kako se je Gustavu srce cijepalo, kad se je po prvi put rastajao s milom majčicom i dobrim svojim bratom. Nu on se je hvala Bogu po malo priučio lud|im ljudem. Najvećom marljivosti pri­ onuo je uz knjigu, te mu je tako brzo proteklo ono njekoliko mjeseci do Bo­ žića, kao da je tomu tek koji dan. Tako biva uvijek marljivoj djeci. Samo lijenčlr.atn i nemarnjakom dugo jc vrijeme. ,i!« Зпцјск nc misli na ino, već na svoj tc inu vrijeme ugodno teče. Mariji 'too učeć približio se je Božić. Tko o* at-ia veseliji od Gustava! Vidio je t svoju majčicu, opet jc пк», S cjali ii! sladka mu, njena usta; opei х l ‘ 1 10 stupiti u malu i toli mu milju crfi j, naslušati se milozvučnih njenih n[jica; opet je mogao 11a IhiMti mladjega svoga brata, te porazgovoriti se sa svojimi prijatelji i stiućenici. Dakako, da se je tom prilikom išao pokloniti plemenitoj grofici, svojoj dobroćiniteljici. I tako se Gustavu srce, umiri, te jc on veselo pohrlio natrag u školu proboravio lijepe Božične dane u rodnom kraju, u rodnoj si kućici. Vrativ se u Školu opet je marljivo učio. Nije on tamo ljenčario ili drugovao sa zlo­ čestim! drugovi, već je marljivo učio imajuć vazda pred očima dobru majčicu i plemenitu groficu. V eć sama pomisao na nju odvratila bi ga od svake лероdobštine, kad bi najme pomislio, koli bi razljutio i uvrijedio dobročiniteljicu �Božja premudrost, Br. 5- svoju, a ožalostio majku si, kad ne bi radio onako, kako rade dobri i valjani učenici. Dakako, da je sa Gustavom po* 1ažilo školu i njekoliko zločestih i ne­ marnih učenika, nu on bi bježao od njih te bi se klonuo svake prilike, gdje bi se s njimi sastati mogao. Dakako, da su na koncu godine ovi nevaljanci do­ bili drugi red, dočim se je pak Gustav veselo vratio kući sa najljepšom svjedočbom od svih drugih učenika. Kad ju je pokazao gospoji grofici, to se ona vrlo razveseli, jer se sada osvjedoči, da se nije prevarila, te da joj trošak nc će biti uzalad. Majka mu pako ljevaše suze od radosti nad napredkom svojega Gu­ stava. Sam gospodin grof pohva1' te mu pokloni dva dukata, pouciv ga, da i nadalje bude takav. Drugo poglavje. V e l i k a n e s r e ć a L l i t Q n it u, Gustav posluhnu i dobro pamti nauku grofa. K ao što prošk odine, tako i ljetos bude on najbolji u nauci i ponašanju. Uz sve svoje nevo.j ntih se je majka njegova sretnom, ponoseć sc takvim djetetom. »Ah, da mi je još moj Janko ovdje, to bih bila posve sretna“ , znala bi uzdahnuti više puta majka, sjetiv se Janka, svoga muža. Nu Bog dragi, koji svakomu dosudjuje, nije dosudio ubogoj majci, da i tu malu sreću dulje uživa. Ona oboli. Sirota, moraše sama sve poslove obavljati. Makar je Ivan đobrahno već narastao, nije ipak mogao, da ju zamjeni. Bio je ipak još preslab za teže poslove. Na njoj je dakle sve stalo, ako je htijela, da sve svoje malo gospodarstvo drži u onakovom redu, kako to dolikuje če­ stitoj domaćici. Nu to ju strovali. Ona, Str. 153. umrije, pošto je skroz oslabila od pre­ velika tjelesna napora. Zadnje joj riječi bijahu imena izgubljenoga svoga muža i ljubezne joj djece. Tužni izraz mrtvoga joj lica kazuje ti, kako težko rastajala se je sa milimi svojimi i sa ovim svijetom. Ne trebam vam, dragi čitatelju, što se je sve dogadjalo u duši Gustava i Ivana, kad gledaše mrtvu pred sobom onu, koju tako žarko Ijubljahu, kad vidješe mrtvu si majku. Ne trebam, da vam govorim o neizmjernih onih boli, što ih čutiše nesretna djeca u ovaj čas. Ono, što im je sve, što im je bilo život — ono im ugrabi sada nemila smrt ispred očiju. Oni izgubiše dragu svoju majčicu, 4 šc otca. Pomislite, dragi čitatelju, koiik огко mora da je pri duši ovakovon djetetu, koje nema te sreće, da zaklu lavu u krilo majčino, koje nema otca, koji bi se brinuo za udoban i fc irižan vot. Ah, djeco draga, imate milu lajčicu, imate dobroga otca; zašto treba d.i se brinete osim za školu i svoje T jJice. Ljubite dakle i slušajte roditelje svoje, jer vidite, kako veliko su oni za vas blago. Naš Gustav i Ivan osta­ doše evo sami. Sami treba sada da se brinu za budući svoj život. Gustavu bilo je jošte u tom pogledu lahko, nu Ivan bijaše pravo sirotče. Gustav je naime i nadalje polazio milosrdnosti grofičinom školu, dočim je Ivan morao ostati kod kuće. U selu imahu strica. Sud dosudi njega za skrbnika Gustavu i Ivanu. Taj stric Luka živio je sam u svojoj trošnoj kućici. On se sada preseli k Ivanu, da lakše gospodari i upravlja malim imet­ kom djece brata svoga Janka. Nu opak je taj stric Luka. Ubogomu Ivanu bijaše �Str. 154. Božja premudrost. sada vrlo zlo. Nije tu više one čiste njege i ljubavi materinske; nesluša si­ rota Ivan umiljatih majčinih riječi, već surove zapovjedi opakoga strica. Nije Luka bio dobar gospodar, a k tomu počeo je eve više prianjati piću. Češće znao bi do kasne noći sjediti u krčmi. Dakako da je ovakvim gospodarstvom imetak dječji svaki dan sve više pro­ padao. Pol godine je istom, Što je stric luka u Ivanovoj kući, pak je toliko toga već zapustio, pak i razprodao. Ah, po­ mislite si čitatelju, kako je Ivanu bilo tjeskobno oko srca, kad mu rastrošni stric proda njemu i Gustavu toli ljelu njihovu »plavku«, dobru i pitomu njihovu kravicu. Sirota Ivan plakao je za njom, kao za čovjekom Pa i Gustav je plakao, kad mu je lvć»r pisao n tom. Ivan se je u školi vilu do te je u sastavljanju llatov; tak učio, ег bio vješt. Svaki čas znao bi on pisati Gu­ stavu, pa i prije, dok je još dobra nji­ hova majka bila na životu. Sada takou, cr pisao bi mu često, osobito pak o zlo­ čestom stricu. T o mu bijaše sada naj­ milija zabava. T a sve što mu je ležalo na srcu, to bi si pisao bratu, da si izkali nemir i tugu iz srca. T a i komu dru­ gomu bi se mogao potužiti? Ipak prošlo je već njekoliko mjeseci, što Ivan ništa ne piša bratu si. Važni dogodjaji i ve­ like žalosti, s kojim bijahu skopčani uzrokom su, što je tako — bi rekao — zaboravio 11a brata. Tek nakon pol godine, odkako mu zadnji put pisaše, dobi Gustav list od Ivana. K akva ve­ lika nesreća i žalost dogodila se dobrim ovim dječakom sbog zločestoga strica Luke vidjeti ćete iz ovoga pisma, što Br. 5. ga Ivan pisaše Gustavu. E vo , što je u tom listu: » D r a g i G u s t a v e ! Velikom ža lošću u srcu laćam se pera, da ti do­ javim ono, Što će ti — znam unaprijed — cijepati srce. Prvu žalostnu novost, što ti ju imam javiti, to je smrt — našega nesretnoga strica. A h , da g a nikad radje nije bilo u našoj kućici! A 1 što velim našoj ? Ona nije više naša, Gustave ! Lijepa ona dolinica, skromna ona kućica, u kojoj proživismo toli veselo uz milu majčicu djetinske dane; lijepa naša kravica, — sve to više nije naše Gu­ stave; ini smo sirotčad bez kuće i ku♦ a ‘ ита nam je skoro zapravio; što ос nije dalo, to je zadužio. Baš je danas mi dan, što je preminuo. Ah, Gustave, znaš, kako je na ružan način tud Dan prije pio je kod krč­ ma Anuic Došla je već kasna noć, kad .1 j 0 . nije bilo kući. Drugi dan done Ša g j Marko Bložićev i brat mu — mrtv Andro kaže, da je bio čvrsto pijan te da se je kasno vratio kući. Kako je bio snjijeg velik, to je i ostao u snijegu, te se nesretan smrznuo. Treći dan smo ga pokopali. Dragi brate! Znam, da si nećeš ni iz daleka predočiti moći tužno ono stanje, koje me je zapalo onih dana. Ah, Gustave, dok si ti niti ne znajuć šta se s nama dogadja — bezbrižno u toploj svojoj sobici boravio, ja sam drhtao od zime. Dok si ti bezbrižno kiepio se toplom hranom, ja sam pla­ čući uzaludu tražio mrvicu hljeba u svojoj torbici. Da nije bilo dobrih susjeda, to bih morao poginuti od glada i studeni. Ipak ali veliko je milosrdje Božje. On se brine za uboge. Ona osoba, koja nam je već toliko dobročinstva izkazala, �Вг. 5- Viestnik. ona, kojoj si ti najviše za tvoj budući i bolji život dužan zahvalnosti, ona je i opet plemenito svoje srce pokazala prama nam, izbaviv me iz najvećega siromaštva. Znam, da si me razumio, da je ta osoba; plemenita grofica. K o ­ liko puta izbavi nas milostiva i visoka ova gospodja od gotove propasti. Mi (Njegova Preuzviienost baron Burian,) zajednički ministar financija, došao je u petak dne 29 travnja o. g. u б sati 4 minuta na večer u Sarajevo. Na kolodvoru ga je dočekalo i pozđtr vojničtvo, civilne i crkvene oblasti. F ra­ njevački je red u Bosni zastupao osobno m. p. o. dr. fra Daniel Ba provincija! koji je sutra dan u subote prisustvovao i svetčanom objedu. U rečer grad gorio u sjaju, a zastavo se sve strane vijale. Dne 30. apida u ibotu primila je Nj. Preuzviženost prije podne u svetčanoj dvorani zemaljske Inde predstavnike pojedinih vjeroispovješti i bogoštovnih obćina, gradsko zastupstvo, pojedine korporacije i predstavnike 0 blastr. (Cijenjenim našim čitateljim a na znanje i ravnanje.) Pačam od ovoga 5. broja u Sarajevu se na'azi uredništvo 1 uprava »Serafinskog Perivoja«. Cije­ njeni dakle suradnici neka šalju svoje spise, a tako i predplatnici novce na uredničtvo odnosno na upravu »Serafinskoga Perivoja« u Sarajevu, franje­ vački samostan. (O dličan gost.) Dne 7. pr. mjeseca mnogopoštov. naš provincijal o. Dr. D . Ban bio je u Konjicu, da pozdravi Str. ; ц . smo joj mnogo dužni i ostati ćemo za cijeloga života. Ona me uze kao slugu u svoju kuću. Nemoj se odveć žalostiti zbog onoga, što ti pisah, već se uzdaj u milosrdje Onoga, koji se brine za tako.vu sirodčad i ostaj mi s Bogom do vidjenja!« Tvoj brat I v a n . {» .stav it će .e.) mnogopošt. o. fra Kazimira Jurića, ge­ neralnog definitora i povjerenika. Isti je dan mnogopošt. o. June sa sverjam tamikom fra S. Musom i mnogo,.. našim provincijalom posjetio Šaraj i dne 9. vratio se u Mostar svrativ uzput 11 Ramu i posjetiv braću na tu. (S vit ’.n ka poboSnost) U crkvi sv. Ante držat a se jutrom u 6 sati. , O. i> a Puvao M andič.) Dne 4. pr., mj. г 'тол oduljeg i težkog bolo­ vanja r preminuo je u samostanu u C \jg o ii. Pokoj mu vječnil (Raspored osoblja po samostanima i župama u fran jevačkoj redodrzavi bo­ sanskoj.) Dne 20. pr. mj. u obdržavanoj pokrajinskoj svojoj skupštini u Sarajevu, redodržavnije definitorij pod predsiedanjemm. p. o. dr. fra Daniela Bana, pro­ vincijala, učinio po samostanima, a po župama u sporazumku obaju preč. ordi­ narija : vrhbosanskoga i banjalučkoga ovaj raspored: a) Samostani i residencije. I. F o j n i c a : Fra Marijan Lovrić, gvardijan, Fra Karlo Sumanović, definitor, fra Ivo Vujičić, župnik, fra K a­ zimir Grozdić, vikar. Drugi članovi: fra Jerko Barbarić, fra Augustin Purgić, �Str. 156. Viestnik. fra Gaudendj Kulier, fra Bono Ivandić, fra Juro Tvrdkovic, fra Mijo Gujić. 2. G u č a g o r a : F ra Jako Matkovic, gvardijan, fra Franjo Majđandžić, vikar. Drugi članovi: fra Anto Ćurić, fra Anto Kolarević, fra Anto Debeljaković, fra Mijo Kalinić, fra Teofil Zrakić, fra Ivo Cosić. 3. J a j c e : F r a Vladimir Dolić, gvardijan, fra Srećko Petrović, vikar. Drugi članovi : fra Stiepo Ladan, fra Anto Corić, fra Ivo Radić, fra Stiepo Krcšić, fra Jaroslav jaranović. 4. K r e š e v o : F ra Blaž Pordusić, gvardijan, fra Mijo Kopić, vikar. Drugi Članovi: fra Grgo Martić, fra Angieo Sunjić, fra Ivo Božić, fra Filip Ataj«s; fra Emerik Mačuga, fra Velimir Магtinčević. 5. L i v n o : F ra Bosifaćij Vidović, gvardijan, fra Ignacij Mamić, vikar. Drugi članovi: fra Franjo C ovac, fra Rafael Ćaleta, fra P ila r Jazvić, fra Mijo Kutleša, fra Ivo Jurić. 6. P e t r i č e v a c : F ra Alojzija Mišić, gvardijan i kustos, fra Jozo Lopar^vk, vikar. Drugi članovi: fra Jozo Garić, tajnik presv. gosp. biskupa banjalučkoga, fra Serafin Jurić, fra Petar Betunac. 7. P I e h a n : F ra Anto Čagelj, gvardijan, fra Dominik Zubković, vikar. Drugi članovi: fra Stiepo Čičak, fra L ovro Grlić, fra Nikola Brekalović, fra Jozo Ilaković, fra Filip Oršolić. 8. R a m a: F ra Jerko Vladić, pred­ sjednik, fra Franjo Jukić, vikar. Drugi članovi: fra Bono Kalamut, fra Anzelmo A la u p o v ić . 9. S a г aj e v o : M. p. o. dr fra D a n i e l B a n , provincijal, fra Arkangjeo Brković, tajnik i urednik »Serafinskoga Perivoja •, fra Ignacij Strukić. Hf. S.| vjeroučitelj, fra Nikola Momčinovi ć, v jero u č ite lj. 10. S u t j e s k a : F ra Angjeo Ikić, gvardijan, fra Dominik Pavlović, vikar, Drugi Članovi: fra Franjo Kom ada no­ vi ć, fra Mijo Franjković, fra Anto Šakić, fra Stiepo Nevistić, fra Petar Ćorković, fra Marijan Jakovljević, fra Mijo Riešnjak, fra Franjo Nikolić, fra Tvrdko Andrić, fra Franjo Blažević. 1 1 . T o 1 i s a : F ra Ilija Oršolić, gvardijan i definitor, fra Bono Oršolić vikar. Drugi članovi: fra Ilija Lacić, fra Stiepo Božić, fra Ivo Gjogašević, fra Pavao Pavlović, fra Milivoj Mija ‘ vić. ' V i s o k o : F ra Franjo Franjkovie, -edsjednik. Učitelji na gimna­ ziji: fra ieoFranjić, ravnatelj, fra Filip Pašalić, ii mhroža Žtvković, fra Vinko V e laazc, fr Marijan M arić; fra Bono Brk fra Angjeo Bašić, fra Bernardin Sari , f r a Jako Pašalić, fra Leonard Cutuiić, h a Franjo Cosić. — L a ik : fra Klare ij Hemmelmair, slikar, sakrištan. 2 upe i župnici u nadbiskupiji vrhbosanskoj. I. B a n b r d o : fra Andrija Buzuk, župnik. 2. B r a j k o v i d i : fra Jako Jurić, župnik, 3. Brestovsko: fra Mijo Batinić, župnik, fra Alojzija Cvitanović, duh. pom. 4. B r e ž k e : fra Jozo Andrić, župnik, fra Pavao Franjić, duh. pom. 5. B u č i ć i : fra Rudolf Jablanović, žup­ nik i definitor. б. B u g o j n o : fra Do, minik Goj silović, župnik, fra Marko Trogrančić i fra Ma to Vujičić, duhovn, pomoćnici. 7. B u s o v a č a : fra Marijan Milicević, župnik, fra Marijan Topić, duh. pom. 8. C r k v i c a : fra Ilija Djebić, župnik. 9. D o b r e t i ć i : fra Anto �Br. S- Viestnik. Str. 1 57 Marković, župnik. IO . D o l a c : fra duhovni pomoćnici. 36. S v i l a j : Ira Marijan Dujić, župnik, fra Stiepo Mašić. Mijo Matić, župnik. 37. b i v š a : fra 1 1 . D o lj a n i : fra Anto Falinić, župnik, I' ranjo Lujić, župnik. Š p i o n i c a : fra 12. D o m a 1j e v a c : fra Marko Baotić, Jozo Vukić, župnik. 39. T r e m o š n i c ažupnik. 13. D u b i c a g o r n j a : fra fra Cvijo Nadarević, župnik, fra Cvijo Martin Covićj župnik. 14. D u b r a v e : Matuzović, duh. pom. 40. T u z l a : fra fra Grgo Dožen, župnik, fra Ambroza Rafo Babić, župnik, fra Franjo Žuljić Rajković, duh. pomoćnik. 15. D ž e lii fra Marko Malbašić, duhovni pomoć­ l o v a c : fra Grgo Kotro manović, žup­ nici. 4 1 . T i š i n a : fra Martin Vučković, nik. 16. F o č a : fra Mirko Šestić, žup Župnik. 42. T o 1 i s a : fra Ilija Oršolić, nik. 17. F o j n i c a : fra Ivo Vujičić, župnik, fra Ivo Gjogašević i fra Milivoj župnik, fra Kazimir Grozdić i fra Mijo Mijatović, duh. pomoćnici. 43. U l i c e : Gujić, duhovni pomoćnici. 18, G r a č a c : fra Augustin Pejčinović, župnik. 44. fra Jerko Pavelić, župnik. 19. G r o m iU z d o : fra Anto Ravlić, župnik. 4c. l j a k : fra Augustin Tadić, župnik. 20. V f t r e š : fra Stiepo Ildć, župnik, fra G u č a g o r a : fra Jako Matković, žup­ A itu Ardrijić. duh. pomoćnik. 46. V inik, fra Teofil Zrakić, duhovni р. .... -ja k a fra Domin Batvić, župnik, 47, 2 1 . K i s e ! j a k : fra Ćiril Katknvfć, žup­ V i t e fra Jako Selak, župnik, fra nik 22. K o r a ć e : fra Petar Tolić, Jozo V n, duh. pom. 48. Z e n i c a : župnik. 23. K r e š e v o ' >'ra Blaž Porfra Filip jJujiružić, župnik, fra Ilija dusić, župnik, fra Emerik Mačugn duh. K la.ić i fra ,\lojzija Perčinlić, duhovni pom. 24. O s o v a : fra Stiepo Mamči- por :iici. 49. Z o v i k : fra Pavao Še­ nović, župnik. 2 5. O v č a r « o ; fra purim ić, župnik, fra Grgo Odić, duh. Nikola Mandić, župnik. 26. E l c h a n : poni. Ј г c p č e : fra Jozo Divić, žup­ fra Anto Čagelj, župnik, fra Dominik nik. . Z e г a v a c : ira Anto Tolić, Zubković i fra Nikola Brekalovic, zupnflc, fra Anto Jurilj, duh. pom. hovni pomoćnici. 27. P o d h u m : fra Rafo Čondrić, župnik, fra Anto Budi- c) Župe i župnici u biskupiji banja­ lučkoj. mirović, duh. pom. 28. P o d m i l a č j e: i . B a г l o v c i fra Vid Miljanović, fra ivo Marko vić, župnik, fra Tomo Maršić, duh. pom. 29. P o t o č a n i: fra župnik. 2. B i h a ć : fra Augustin Cengić, Anto Stanić, župnik. 30. P o n i c v o : fra župnik, fra Anto Jurić, duh. pomoćnik. 3. Ć u k li ć : fra Anto Brešić, župnik, Lovro Mihačević, župnik. 3 1 . R a d u župnik, 4. G la m o č : fra Filip Jazvic, n i č e : fra Pavao Kolar, Župnik. 32, K a n i : fra Jerko Vladić, župnik, fra župnik. 5. G r a d i š k a : fra Ambroza Anzelmo Alaupović i fra Franjo Jukić, Radmanović, župnik, б. I v a n j s k a : fra Franjo Valentić, župnik. 7 J a j c e : duhovni pomoćnici. 3 3 . G o r n j i V a k u f : fra Jerko Tabaković, župnik, fra Rafo fra Vladimir Dolić, župnik, fra Srećko Ostojić, duh. pomoćnik. 34. S u h o - Petrović i fra Jaroslav Jaranović, duh. p o l j e : fra Paškal Dumančić, župnik. pomoćnici. 8. K lj u č : fra Lovro Kovać, 3 5 . S u t j e s k a : f r a Angjeo Ikiš, župnik, župnik. 9. K o t o r v a r o S : fra Alionz fra Franjo Nikolić i fra Tvrdko Andrić, Kudrić, župnik. io. K u 1 a š i : fra Stiepo �Str. i S8. Viestnik. Barišic, župnik. I I . L i s k o v i c a : fra Andrija Radieljević, Župnik. 12. L i v no : ПГ. 5. prinosnici pristupiše nadalje u družtvo: Župa Kulaši: Stjepan Pavlović, Ivo Ćosić, Juro Čolić, Andro Barukčić, fra Angjeo Curič, župnik, fra Grga Gaiić, duh. pomoćnik. 13, L ju b u n č ić : fra Fra Franjo Ćurić, župnik. 14. Pet r i ć e v a c : fra Alojzija Mišić, župnik, fra Jozo Loparević, fra Serafin Jurić i K ata Mandić, Pavao Franjić, Mato Kalem, Stjepan Kalem, Anto Mandir, Jozo Jelić, Mato Tokić, Niko Martinić, Niko Čolić, Tamo Juravić, Jozo Kalem, fra Petar Betunac, duhovni pomoćnici, Nikola Djaković, Mijat KulaŠević. (Slieđi.j 15. P r i e d o r ; fra Anto Babić, župnik. 16. P r n j a v o г: fra Blaž Čengić, župnik. 17 . S a n s k i m o s t : fra Vladimir Matijašević, župnik, fra Anto Cuturić, duh. pomoć. 18. S o k o l i n e : fra Ilija Dražetić, Župnik. 19. S t r a t i n s k a : fra Franjo Pavlek, župnik. 20. V i d o S i: fra Anto ITanjič, župnik. 2 1 . V o l a r : fra Anto Mačinković, župnik. 2 . \ ib a n j c i : fra Marko P.užić, aupnik. 2 3 . / e 1 i n 0 v a c : Ira Jozo Pe flć, župnik. d ) Članovi izvan rcdodržave. i. B u d i m p e š t a Ira Juli' n Je- Italija: [Počast d vo jici papa p red rim skim sudom j Početkom nove godine linić, fra Karlo Ikić i fra Jozo Maiušić, bogoslovi na kralj, sveučic tu. Rim: fra Augustin Cavarović, bogoslov u niedj unarodnom zavodu sv. Ante Pad. 3. H e r z e g o v i n a : fra Pi.vao А'«шpović i fra Bono Popović, župnici. (Za gradnju crkve sv, Ante u Sa­ rajevu ) vidi se, da se naš pobožni narod u Bosni mnogo zanima za gradnju nove crkve, a namjera našega starješinatva sretno će se izvesti, ako se naša braća u duhovnoj pastvi koli fra­ njevci, toli vr. gg. svjetovni svećenici živo zauzmu za tu plemenita stvar. Naš je narod osobito odan sv. Anti, pa će i od svoga zalogaja rado odkinuti, da mu se samo podigne dostojan hram; zato toplo prosimo duhovne pastire, da poduzetnicima toga djela budu na ruku sabiranjem milodara. Sveti će ih Anto zato znati nagraditi. — Kao članovi dogodio se u Rimu dogadjaj, koji će razveseliti svako plemenito srce. Po običaju pri otvorenju nove sudbene go­ dine, 11 prisustvu oblasti i ministara go­ vorio je i ove godine kraljev prokurator. T' svom govoru sjetio se toplim rijeui « Mage uspomene L a v a XIII. i iz­ razio e zadovoljstvo, što mu je Go­ spodin гао i blagoga Pija X . Burni povici otlubt ivanja pozdraviše sve rieči, Sur šno pominjati, da je štampa po; Ia nvaj dogadjaj raznovrstnim tucr nj Fran - c zk a : [Kaputin skipro vin cijal u Pa. u m inistru Com iesu.*) Jedan od zadnjih činova sramotnoga zakona, što ga francczki bezvjerci stvorili proti katoličkoj Crkvi, bijaše skorih dana zatvor kapucinskoga samostana u Parizu u ulici Santć. Kapucinski provincijal posla tom prilikom ministru Combesu jedno oštro i dobro promozgano pismo, vriedno, da se zabilježi. Mi ga ovdje donosimo u hrvatskom prievodu. »Gospodine ministre! Kucnuo je čas vaše pobjede i vaše uništujuće djelo napreduje na način, da možete biti posve zadovoljni. Jutros vaši posiužnici oboriše naša vrata, a nas baciše na ulicu. Smatram duSnošču izjaviti vam, *) Combei č ili se u Dišem hrvitskom ti ka K o m b . je- �Vicstnik. da smo mi popustili jedino nasilju, ali da nikako ле priznajemo osudu suda, kojom htjedoste pokriti vaše nedjelo, Odluke suda vrijedne su poštivanja, kad služe pravici, a takve prestaju biti kada služe izvršivanju nepravednih za­ kona. Da, znadem da ćete mi kazati: »Treba se pokoriti zakonu.* Treba se pokoriti zakonu ? A niesu se zar u ime zakona počinila tolika zlodjela ? U ime . zakona Pravednik bi ubijen. L e g e m h a b e m u s l vikali su Židovi Pilatu. U ime zakona proganjalo se prve kršćane. N o n l i c e t v o s e s s e . Ne smijete obstojati! T a riječ još danas zuji 11 mojim ušima. U ime zakona pobjedm pogazfše Irsku 1 Poljsku. U ime zakona sud za prevrata proti najčl?ću, najple­ menitiju francezku krv, и ime zakona odrubilo glavu Lavoiscft i Chćnieru. Treba se pokoriti zakoni, ] Ne. hiljadu puta ne, kada taj zakon ga prva i najsvetija prava. Ne, hi._ j.dn ta ne, kada taj zakon nije drugo, nego oružje sile i obrazina mržnje. E pa eto, neka dobro upamte zakonodavci! Nad njima, pa da su i mnogobrojniji od onih, koji nas danas tlače, pa bilo ih, koliko va­ lova na Oceanu, nad njima je vedro veličanstvo prava. Oni su samo njegovi tumači i čuvari. T o je njihovo zvanje, a velika je nesreća za narod, kada oni taj zakon zaborave, kada dotle, da ga pretvaraju u sredstvo za tlačenje slabi­ jih i za vršenje svoje osvete. Mi smo bunitelji? Neka bude! Jest, mi se di­ žemo na tiraniju zakona, najgoru i najpogibeljniju od svih. Naše čvrstno i sa­ vjest no ponašanje govori našim sugravjanima: »Sve su slobode solidarne; naša su prava danas povrijedjena. Bu­ dite oprezni 1 Sutra će doći red na vas! Str. 159 V eć sutra vi ne ćete biti slobodni od gajati vašu djecu po svojoj volji, ne ćete već biti gospodari svoga rada, a oduzet će vam vlastniČtvo, da udovolje bezimenim željama. Budite oprezni, nc vjerujte slobodi. V i nemate nikakove garancije proti samovolji zakonodavaca, vama su i ruke i noge vezane po samovolji većine, sliepe,bez imena, bez poznavanja svoje odgovornosti.« Pa i vama ću, g. ministre kazati: »Budite na oprezu. Pazite, na kojoj su strani vaši prijatelji, mislite s koje će vam se strane pljeskati i gdje tražite pomoći. Ne bavim se politikom ali ljubim svoju domovinu i zgražam se r'drtjući, kako se vlada oslanja na one liini- razdora i anarhije, koje bi pače moral prezab. Potomci će suditi. Oni će ati, na kojoj je strani bio pravi na; ik, počitanje prava, iskreno roi liublje. Prije nego završim, dopu­ stit rfli da vas iskreno požalim. Pro­ gonstvo je slava i zalog nade za pro­ gonjene cr mi smo uvjereni o konačnoj pobj Ji. Naša je stvar stvar crkve, koja 1 ako uviek progonjena, uviek pobjedjuje. Svi ćemo se pokazati pred Bogom da mu položimo račun naših djela. Nc do­ pustite, ela onaj Bog, kojega ste u svojoj mladosti častili i koji će, samo ako ho­ ćete, biti Bog milosrdja, bude Bog neumitne pravde i užasne osvete. Fra V m antj D t t h l сн Rigault, prov. J a v n a z a h v a la . Blagorodna gospoja barunica Marija Suttner, rodj. Sonnenfeld, iz 13eča, darovala je franjevačkoj crkvi u Visokom krasan luster, 4 oltarska jastuka, 2 predoltarnika i divan balda- �Br. s. Viestnik, Str. 160. chin (nebo), na čemu joj se najusrdnije zahvaljuje i nagradu od Boga prosi Ravnateljstvo franj. gimnazije u Visokom. Djetetu mi od 4 mjeseca pokaže se na glavi poganac. Odmah pozovem liečnika, ali voda kojom mi naredi da stapam glavu, ne pomaže ništa. Isti licčnik mi reče, pridje li poganac na tjeme, nitko djetetu ne pomaže osim Bog. I sbilja za tri dana poganac pri­ Sv- Anto pomaže. Piše nam prijatelj iz Sin ja: »Moga mladoga prijatelja nenadna bolest za malo da ne obori u hladni grob. U toj velikoj nesreći zavjetova ev. Anti milo­ stinju, a ja obećah, bude li uslišan, oglasiti to u našem »Perivoju.« Sto tražio, to i našao: svetac ga čudesno ozdravi; zato za ovu i sve milosti neka je velikomu svetcu Anti slava, čast i dika! kri bolcstniku cielo tjeme. Zato se odmah otekoh sv. Anti, neka mu on kod Boga izmoli zdravlje, a ja da ću tu milost oglasiti u »Seraf, Perivoju.« Dugo ne očekivah te pomoći, jer mališ po zagovoru sv. Ante brzo pogleda i poganca nestade. Iz Bugojna. F r a n j o I. B a b i ć, otac I a) T e Diete mi od 12 godina imalo opasmu padavicu, koja inu j< višepi i za život bila pogibeljna. Po satrtu ieoga dobroga župnika zamolim в Antu, neka ml od Boga izprosi milost te mi djeteta prodje ta bolest. Ujedno obećam u kruh za siromake 2 K . i dietu podpuno ozdravi. Slava Boga, a čast njegovu miljeniku sv. Anti! N. N . SADRŽAJ ž u p e T r e m o s n i c e u Bosni, N . N. iz sela Statine upao s visine ^est metara i sav se šatro. Obeća i K . u kruh sv. Ante i za kra­ tke vriernc ?.đravi, pa toplo zahvaljuje sv. Anti i toj milosti. -X< davno mi oboli krmak, pa se u t. nevolji obratim sv. Anti i obe u i Krunu u kruh za siromake. 1 niemm dugo čekao pomoći, jer mi živinče brzo ozdravi. Slava velikomu Čudotvorcu! N. N. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran — Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. — Franjevci i znanstvena odkrića — Bez grješno začeće i franjevačke predaje. — Duhovi.— Ljudska je pravica često prevelika nepravda. — Disharmonija. Uredjoje fra A ikasgjeo Brković. — Božja premudrost. — Viestnik. T « W rb ie r i Vogl« �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/e38bc248309d964f94b983f18f90e5ce.pdf 1c78fb422f04a4511170debf7b17c9cd PDF Text Text I Sarajevu, nijese 1904. „Serafinski Perivoj na godinu S knin radnike samo 3 krune na g Novac i radnje za list Tko ne dobije kdjagB skoga Perivoja« (tiskara Th' reklamaciju ne treba plaćati otvoreno pošalje i izvana na za omot lista prima tiskara '41 lista. ličt.un >Serafin*:edcičtvu. Za tu * м takovo pismo r novina. Og!.iw‘ Čist prihod od Paduanskomu. Preporučujemo ove knjige, kojih imamo jo$ tj zalihi: „Priručni tumač" od f ^ra Stjepana Hraliča. Ciena tri krune „Trideset i jedan dan pad presv. Sakramentom" po T orn .i — izdao fra Jeronim Vladić. Ciena 70 h. „Povjestnlćke crtice Kreševa I franj. samostana", od fra Ignacija Strukića sa 15 slika Ciena I kruna. „Saraflnska Palestina1od fra Ignacija Strukića. sa 43 slike.'Ciena 2 krune. Sva se je hrvatska štampa vrlo povoljno izrazila cli ovim knjigama i toplo ih preporučila. Naročito ovu zadnju naziva pravim • biserom« u našoj književnosti. Članovima trećega reda osobito preporučujemo „Put k savršenosti kršćansko]1' nd fra Ignacija Strukića. Ciena elegant­ nomu uvezu i kruna 20 h. Dobiva se kod g. A . Scholza u Zagrebu. „Priručna Knjižica" od fra A . Ciena 70 hel. poštom 80 hel. �i;si!v ,« IV frr'iV i» > ■ -V IS:?У iVtvfafof» ? * ■ з Jj -& I ■ ■ Knjižara ■ ■ ■ ■ J. S t u d n i e k a i d r u g Sarajevo. I ft f 4 1 E :: i 1 НГ Svim rodoljubima kao i svim ljubiteljima narodne glazbe najtoplije preporučujemo E E I Š sa I bOSdD^tipi 'CegO' va&ib ':,ada, . . ШШ 'у I J U ^ •i- Ш karišik narodnih pjesama iz Herceg-Bosne za glasovir od B K a č e ro v s k o g , koju je skladbu u sjajnoj llustrovanoj opremi iz d a la o v ih d a n a n a k la d n a k n již a r a J. S T U D N IČ K A I DRUG U S A R A JE V U . Cijena 4 krune. ! �В г. 6 U Sarajevu, mjeseca lipnja 1904. God. xvm Bezgrješno začeće i fr in_'°vačke predaje. Piše fra A г k. l i r k o v i III. Posljedice Škotove nauke. Kad je častni Duns Škot htio d govori o bezgrješnom začeću Mari' morao se boriti proti mnogi ihveji 'm naučiteljima, koji su svojom s'ajuum znanošću i krjepostima prodičili parizko sveučilište. Po tom je Iako shvatiti, na kolike je odpore naišla njegova nauka. Poslje­ dica te borbe bijaše u prilog Majci Božjoj: vjera u bezgrješno začeće bolje se iztumaČi, bolje označi te po tom bolje i shvati. Prije Duns Škota pristaše su po vlastice vrlo rdjavo tumačili to otajstvo, koje su držali da sastoji u posvećenju tiela Marijina prije nego se je sjedinilo s dušom. Ni sami si protivnici niesu točno stavljali pitanja, koje se je, гек’ za njih bi, sastojalo u posvećenju Majke Božie prije ili p islie sjedinjenja duše i rielom Ški dob. a to otajstvo od svake nejasnast K . đ se, veli on, govori o bezgrješno ni ičeću, to znači, da je duša Marir a a, od Boga stvorena i sjediu a s tielom da ga oživi, bila u isti čas nakićena posvećujućom milošću i da se nije nikada, pače ni za jedan časak nalazila u stanju gricha. Blažena bi djevica krjepošću obćega radjanjn bila baštinila iztočni grieh, ali je oso­ bitom povlasticom od toga očuvana.1) Marija je p o t p u n i je , s a v r š e n i j e odkupljena nego i jedno drugo ljudsko stvorenje.5) Samo je prama njoj najsavrŠeniji Posrednik ovršio savršeno djelo posredovanja. Tko uzporedi dog*) In III. Seot., diip. III., q. 1. ’) Ibidem. �Str. 162. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje, matične rieči Pija IX . s naukom, što se nalazi u djelima uzvišenoga nauči telja, ugodno se iznenadi, kad se osvje­ doči, da se podpuno slažu. Druga posljedica svih tih prepirka bila je ta, da je Duns Skot oborio sve potežkoće, Što su se do onda bile po­ digle proti povlastici Majke Božje. Od tada se polet puka nije mogao više suspregnuti. Prije se je dopušćalo, da je Marija bila sva čista i sva sveta. U tom je vjerovanju bila donekle uklju­ čena vjera u njezino bezgrješno začeće, a kad su se odsele katolici bolje o tom uputili, niesu o njezinoj toj povlastici ni sumnjali. S vremenom će malo svi nauČitelji poprimiti i 0dobni rtmienje uzvišenoga naučitelja. Učenici će njegovi poći njegovim tragom. Medju njima će se odlikovati Franjo de Ma>ronis i Petar Auriol. Franjo de Mayronis, кв£ su na­ zvali razsvjetljesiim naučite., ева i jas noće njegova naučavanja, 5s tumačit ćc i razviti nauku svoga učitelja. U svom djelu i C o m m e a t a r i u s i 11 l i b r o a S e n t e n t i a r u m c dokazat će ove tri predstavke: 1. Bog je mogao očuvati svoju Majku od iztoćnoga grieha ; 2- Pri­ stojalo se je Bogu, da ju od njega očuva; 3. U istim ju je B og od toga o č u v a o .1; Tako je isto nakon jednoga sto­ ljeća govorio toledski kanonik Ivan iz Šego vije očima na balskom saboru, neka bi pioglasili bezgrješno začeće: »Bla­ žena je djevica Marija,« govoraše mi on, »mogla biti sačuvana od iztočnoga grieha; pristojalo se je da se sačuva; morala se je od njega sačuvati.«8) ’) Dist. III., q. 11. Venetns. I 5 . 2o., p. 1 I 5 *) A llegilia Eccundi, p . 3i. Ako Petar Auriol nije bio vjeran filozofičkim naukama svoga učitelja kao što je to bio Franjo de Мауroniš, branio je bar njegovo mnienje o slavnoj povlastici Kraljice angjeoske. Kad ga je jedan dominikanac proglasio krivovjernikom što je propoviedao, da na Mariju nije prešao iztočni grieh, rječiti na učitelj (Doctor facundus) — tako su zvali Auriola —- sastavi djelo o bezgrješnom začeću. Svrha mu je bila, da dokaže, kako je, ne izvrgavajući se ni­ kakvoj zabludi, slobodno vjerovati, da je Kraljica angjeoska začeta bez ikakva grieha. e orbona će još dugo ostaviti u pou, slobodi svoje naučitelje neka naučaj IŠ je Marija začeta u iztočnom grieh u ; će odsele davati prednost prođvnon mnienju. God. 1373- dominikan Ivar de Montson naziva krivovje. ima mČitelje koji su odobravali povlasticu prečiste Djevice. Svi ga na­ uČitelji uzev one njegova reda, jednodušn. osudiše. Petar d’ АШу u jednoj spomenici pisanoj tom prilikom u obranu sveučilišta, koje je bilo obtuženo kod pape Kkmenta VII., da »Ivan de Montson nije bio osudjen što je niekao bezgrješno začeće, nego što je nau­ čavao, da je izrično proti vjeri reći, da je sveta Djevica bila iznimijena od iztočnoga grieha, ali je drzkost i sablazan, pomanjkanje počitanja prama svetcima i naučiteljima, koji su prizna­ vali bezgrješno začeće, držati da se nji­ hovo mnienje izrično protivi vjeri. To se protivi i samom sv. Bernardu, koji je prigovarao lionskoj crkvi, što slavi svetkovinu bezgrješnoga začeća; jer taj sveti na učitelj izjavljuje u svom pismu, da u tom kao i u svim drugim stva­ �Br. 6. Ime Isusovo i Franjevci. rima podvrgava svoj sud vlasti i ugledu rimske crkve.«1) Kolika razlika izmedju toga govora i onoga Alberta Velikoga, koji je na koncu XIII. stoljeća tvrdio, da se ne može uztvrditi, da je bi. dj. Marija očuvana od iztočnoga grieha, a da se ne pane u krivovjerstvo, koje su osu­ dili svi parižki naučitelji !*) Tu se nije morala ustaviti pobjeda prečiste Djevice. Godine 1469. naložit će Sor­ bona svojim naučiteljima pod zakletvom, da brane bezgrješno Marijino začeće, a malo po malo sva će se evropska sve­ učilišta pridružiti parižkomu u toj stvari. ') Histoire ded' iiglise gallican, ** p. 381. et 382. Str. 163. Duns Škot bijaše već prije mnogo vremena umro u Kolonji. Dne 8. stu­ denoga 1308. kraljica ga je nebeska pozvala k sebi, po mnienju jednih u 32. godini, a po svjedočanstvu drugih u 42. godini života. Njegova je velika slava, da je odabran od Duha svetoga da bude apoštolom bezgrješne Djevice. Možda smo dugo o njem zabavljali naše cienjene čitatelje. Neka nam to oproste. Naučitelj je Marijin jedna od onih slika, s kojima se je težko rastati. Njegove odlične krjeposti, njegova znanost sje­ dinjena s najiskrenijom čednošću, nje­ g o /а mladost svakoga privlači. Dao afera što prije usliša naše želje i -Tsb! ga svetcem! ■) Соттем/. in II}. iitnt., d. j . , a, 4. (NMl-vil de « .) Ime Is -sovo i Franjevci. i. V eć je minulo dvadeset .jekova Onni. koji je s neba dolazio, da sviet od kako je glasnik nebeski Gabriei po dkupi i spasi, nije zaista prazna rieč niznoj djevici Mariji u gradiću N a zar ctu bez svog značenja ; od Boga je poslata, donio preradostnu viest za cielo čovje­ a od Njega ne može bit ništa izprazno. čanstvo, da će naime začet i porodit A kakvo ima znamenovanje 1 0 , naj­ sina, kome će nadjednuti ime Is u s . ljepše i najuzvišenije! Ime I s u s znači Ovaj će bit velik i zvat će se Sin Sve­ Spasenje ili Spasitelja, kako tumače sv. višnjega.1) Marija upoznav volju Božju, Otci, a kako je raztumačio i sam glas­ kojoj se je svedjer pokoravala, prista nik nebeski sv. Josipu, kad g a je nago­ na rieči glasnika Božjeg i zaće Sina varao, da uzme Mariju, veleć: rodit će Božjeg, koga poslie devet mjeseci po­ sina i nadjednut ćeš mu ime Is u s , on rodi kao sjajno, žarko i dugo željko­ b o će o s l o b o d i t puk svoj od grie­ vano sunce na prosvjetu i ogrijanje ha njegovih.1) Isus dakle [znači Spa­ narodima. A kad se navrši osam dana, sitelj. Pa, ovo ime i dolikuje punim obrazovaše ga i nadjenuše mu ime pravom i to u p r a v o m i v l a s t i t o m I s u s .1) lo v o ime, što ga je imao nosit smislu Sinu Božjem i Njemu jedinom, jer je on spasio rod ljudski; On je •1 Luk. , 31. 32. *) Mat. 21. i. *) Tuđe a. 21. �Str. 164. Ime Isusovo i Franjevci. Вг. 6. skršio moć vražiju; On je razkinuo puta na njihovu veliku duševnu korist? verige, u koje je bilo sapeto čovje­ O tome nas poučaju ponajprije »Djela čanstvo ; On je pr... -ao cielog čovjeka, Apoštolska*, pa onda po vješt Crkve koji je bio duboko, duboko pao; dub katoličke i životopisi Svetaca. Ime Isu­ mu uzvinuo do visokih nadzemnih, vječ­ sovo dakle jest puno moći i veličja, pa nih ideala; srce mlako zagrijao plame­ za to i veli punini pravom sv. Pavao nom neutrnivim ljubavi i najplemenitijih Ap. : »U ime Isusova nek se prigne osjećaja, i tielo, razmaženo putenosti i svako koljeno na nebu, na zemlji i ц svim nasladama, udieliv mu jakost duha, paklu«. - Na nebu — kako tumači sv. učinio sposobnim podnosit svakojake Benardin Sienski — po slavi, na zemlji patnje ovog svieta i pripravljat ga za po milosti, u paklu po vječnoj pravdi. neumrlu slavu 11 blaženstvu; On je, A ovo je Ime takodjer sladko i jednom riečju, spasio cielog čovjeka milozvučno tako, da u nama pobudjuje i cielo ljudsko družtvo. l’a zato i veli veću ugodnost i užitak nego imena prvak apoštolski sv. Petar: »Nije bo onih. koji su nam najdraži — otca, drugo ime pod nebom dato Ijudimn. brata ili sestre, prijatelja ili pri­ kom treba da se spasimo..1) jatelj. Sv. Bernard pjeva: »Ništa se da zapjevat, ništa milijeg Nije se dakle čuditi, St*-> ovo Ime, sladjeg odnijeg pomisliti, nego što koje ima tako uzviSeno z> абепје, ima čuti, ništii takodjer u sebi osobitu, božansku moć, je I r u s, in Božji . . . kojoj se ništa suprotstavit ne т-' Ovu no 3« tomu još sveto i spasojjer ;e najsvetija osoba, koju božansku moć sam je nafi bola Od- nnsn kupitelj pripisivao svoin imenu, id je pred-stavlja i jer bez Isukrsta ne ima rekao: »Štogod budete iskali od Otca spaser’ već samo u Njemu i po Njemu. u moje Ime, dat će vam«, i onda P ao Što je svim narodima Ime Božje je svoje mile učenike razaslao po svie- bilo predmet najvećeg štovanja te se tu da propoviedaju Njegovo evan- je moralo izvrgavati s najvećim strahogjelje, rekavši, da će oni, koji budu počitanjem, tako i kod kršćana uz Ime vjerovali p o N j e g o v u Im e n u »ne­ Božje još i ime Isusovo. Dapače Ime čiste izgonit, novim jezicima govorit, Isusovo jest po njeki način častnije od zmije prihvaćat a da ih ne ujedu, otrov Imena Božjeg, jer ime Bog znači Stvo­ piti, a da im ne naškodi, nad bolest- ritelja i Gospodara, a ime Isus znači nike ruke stavljat i ozdravljat ih.«*) Pa osim Boga (pošto predstavlja osobu doista ovo proročanstva G. Isusa vi­ Božju) još i Spasitelja i Odkupitelja. I dimo, da se je izpunilo. Koliko su ču­ kao što je za čovječanstvo veće dobro­ desa učinili Apoštoli po ovom presve­ činstvo Otkupljenje i spasenje nego tom Imenu, koliko njihovi učenici, koliko stvorenje, tako i ime Isusovo, koje ozna­ drugi vjerni štovatelji ovog presv. Imena čuje spasenje, veće je od imena Božjeg, kroz vjekove do danas na najveće za- koje označuje stvorenje, U tom smislu Čudjenje gledalaca, a mnogo i mnogo veli sv. Grgur Veliki: »Ništa nam ne bi koristilo što smo se rodili, da nie0 Djela A paši. 4. 12. •) M»rk, 16. 17 . ni. smo odkupljeni,« a koje rieČi pjeva sv. �Rr. б. Ime Isusovo i Franjevci. Str. 165. mati Crkva na bielu subotu u hvalo - ravno na najveće začudjenje sviju koji spevu »Exultet.« su poznavali hromog. Sveti je Petar na Buduć je Ime Isusovo tako modno to začudjenim gledaocima sborio vatreno i veličanstveno, sladko i milozvučno, i neustrašivo o Isusu, po čijem je Imenu sveto i spasonosno, naravno je, da je izliečio bolestnog. — Apoštoli svi, kako odmah u početku katoličke Crkve na­ su bili užgani velikom ljubavlju prama stala pobožnost piama ovom božanskom svom božanskom učitelju, tako su bili Imenu. Kao Što se je vjera kršćanska svi gorljivi štovatelji Njegovog presv. širila na sve četiri strane svieta, tako Imena. Po ovom Imenu čudesa su tvo­ je presv. Ime Isusovo sticalo sve više rili, ovo Ime revno puku navješćivali, štovatelja. Tko bi mogao pobrojit ko­ propoviedajuć moć, svetost i slast ovog liko je umova razmatralo previsoka Imena množtvo naroda obraćali, radi otajstva, moć, slast i nježnost ovog čega naravno da su ih dušmani Imena presv. Imena! Koliko je ljudi s naj­ Isusova progonili, ružili, u tamnicu ba­ većim zanosom i užganošću o njem cali, šibali, što su dragovoljno sve pod' 1Н. Hikako vele »Djela Apoštolska«: zborilo! Koliko učenih muževa s • veseli od skupštine, Što su mogli većim poletom i uzvišenim slogom o »itij Isusovo sramotu trpiti. • Ime njem pisalo 1 Čijeg imena slava pro­ za Ii to bilo je Apoštolima zublja, nosi se širom svieta tak kao Imena Isusove r izbijali tmine poganstva i Isusova? Svako ime doisto izčesne pred kojom gri a ; bi 11 im je žarki plamen, kojim imenom Isusovim kao svjetlo svieće su rija srce vjernika ; bilo im je pred svjetlošću sunca. U ovoj skromnoj radnji naumio oštri na i , kojim su se branili od napa­ daja n rijatelja; bilo im je jakost i sam dakle nešto pisati fie o samom presv. Imenu (niesam u stanju, a ni okri ju, koja ih je učinila sposobnim dostojan o tom štogod ni reći), vec o najteže muke podnositi s najvećim ve­ štovanju istog i to u koliko su F ra­ seljem ; bilo im je sve i sva. 3. Izmedju apoštola medjutim o njevci za to doprinieli. — Medjutim prije ću se u kratkim crtama osvrnuti bito se je odlikovao sv. Pavao Štova­ njem presv. Imena Isusova. Njega je na štovanje presv. Imena prije Fra­ G. Isus od najvećeg neprijatelja i pro njevaca. svega što je kršćansko, učinio 2. Poviest »Djela Apoštolskih«gonitelja uči nas, kako su se plašljivi Apoštoli poslie velikim apostolom svog Imena pred dolaska Duha sv. vrhu njih veoma odu­ poganskim narodima. I doista sv. Pavao, ševili i ohrabrili, te u javnosti počeli taknut izvanrednim načinom milošću G. izpoviedat i propoviedat Ime Isusovo i Isusa, od svog obraćanja nije rek bi moću toga čudesa činili. Tuđe čitamo, prestao slavit Ime Isusovo, Isus Onaj, kako su Petar i Ivan malo poslie pri­ koga je vidio u velikom sjaju u visini, mitka Duha sv. išli u hram ; tuđe je kad je išao u Damask, da svezane krš­ pred vratima hrama Petar izliječio hro­ ćane dovede u Jeruzalem; Onaj, koji mog od porodjenja rekav mu: u Ime mu je zborio glasno: ja sam I s u s , Isusa Nazaranina ustani i hodaj — na­ koga T i progoniš, Onaj Is u s duboko �Str. 166. Ime Isusovo mu je od tada utisnut u pamet, da ga nikad ne skida ; u srce, da za nj sveđjer osjeća; On mu je bio odsele u ustima, te je o Njem svakom prigo­ dom govorio, o Njem u svakoj svojoj poslanici pisao, te čitamo ime Isusovo na stotine puta u njima. Sve mu je bilo podniet, pa i istu smrt najveća naslada. Ime Isusovo bilo je sva slava njegova, za to reče: »Ne sudim da znam štogod do Isukrsta i to propetog.« 4 Kad su apostoli, utemeljitelji kršćanstva, tako Štovali presv. Ime Isu­ sovo, naravno je, da je njihovo štovanje prama presv. Imenu uz nauku kršćansku presadjeno u srce njihovih učen5’ tako dalje. Svaki svetac irora pasjedovat sve krjeposti, jer jedna krjepost ne može bit bez druge. Nu kod svakog svetca vidimo koju krjepost ili nohož nost, kojom se je osobito o<’ covao. Svaki svetac je bez sumnje šte i svete stvari, a po tom i Ime isusi , koje je najsvetije. Nu promatrajuć divote po­ jedinih, odmah uočimo, da su бе Heki osobito odlikovali pobožnošću pram ovom presv. Imenu. Tako nam-od sve­ taca prije sv. Franje odmah na pamet padaju sv. Ignacij mučenik, sv. Augustin i sv. Bernard. — Sv. Ignacij bio je tako užgan ljubavlju prama božan­ skom Imenu Isusovu, da ga je uviek imao u ustima i glasno ga izgovarao. Neprijatelji tog presv. Imena zabranili su mu to i zaprietili, da će mu jezik izčupat, ako ne prestane slavit to Ime, nu on im pun zanosa odgovori: I ako moja usta zanieme, iz mog srca ne ćete moći izčupat preslatko Ime Isus!« I za­ ista kad je u Rimu bio bačen lavovima da ga razderu, posljednje mu rieČi bijahu: O Isuse, moja ljubavi! Franjevci. Вг. б. Slično možemo reći o sv. Augustinu, koji svuda u svojim spisima očituje svoju žarku ljubav i pobožnost prama presv. Imenu. 5. Nu jedan od najvećih štovalaca presv. Imena Isusova sviju vremena katoličke Crkve jest zaista sv. Bernard. On ga je Štovao srcem, jezikom i perom. Njega je Crkva proglasila svo­ jim n a u č i t e l j e m , a uz to ima krasni pridjev m e d o t o k , jer u govoru i pi­ sanju bijaše sladak kao med. Njegova velika pobožnost prama presv. Imenu iztječe nam iz njegovih govora i spisa, nu ovdje ćemo navesti samo odlomak iz njepetnaestog govora o »Pjesmo nad pje» a,« što se čita na svetkovinu Imena 1 .sova. Tuđe, iza kako je poredie -v. Ime ulju, svjetlu i jelu, veli: lSu.ii je svako jelo duše, ako se oV' н^а a ulije ; netečno je ako se ov se! e začini. Kad pišeš, ne ide mi u tek, ako ne načitam tuđe Isusa. Kad r ^ravljaš ii vijećaš, nije mi drago, пк se ne čuje tuđe Isus. Isus med u ustima, u ušima milopjev, u srcu klicaj . . . ! I opet na drugom mjestu: »Isus je dika angjeoska, u ušima sladka pjesma, u ustima mirisavi med, u srcu hrana n e b e sk a ...!« A koga ne zadiv­ ljuje onaj slavospjev na svetkovinu presv. Imena Isusova? Da, sv. Bernard bio je velikim štovateljem presv. Imena. 0 njem je razpravljao kao pravi naučiteJj Crkve i dokazao, da ovo Ime dolikuje u pravom smislu i izkljuČivo samo Utjelovljenoj Rieči i izricao moć 1 silu ovog Imena i pjevao mu zanosne pjesme. 6. Ovdje do vremena sv. Franje spomenusmo osim Apoštola samo tro­ jicu još, nu koliko ih je još bilo, tko �Вг. 6. Ime Isusovo i Franjevci. Str. 167. bi prebrojio? Gdje su toliki mučenici, kao jedan obilni rudnik, iz kog se vade kojim je bilo uživanje podnositi muke i skupocjeni dragulji, kojim nakićena smrt za Ime Isusovo; naučitelji, kojim majka Crkva izgleda doisto kao krasna je bilo mudrost; izpovjednici, kojim je zaručnica Isusova. Izmedju ostalih po­ bilo svijetlo; djevice, kojim je bilo božnosti franjevačkih ona prama presv. čistoća . . . ? Doisto možemo reći, da Imenu Isusovu jest jedan od najljepših je to pobožnost katoličke Crkve od cvjetova serafskog vienca — kako veli početka njezina. Nu i ako je obstojala jedan franceski pisac. A kao ostale po­ ova pobožnost još od početka katoličke božnosti franjevačkog reda, tako i ova, Crkve, ipak o njoj ne možemo govoriti možemo reći, ima korien u srcu sv. kao o pohožnosti obcenitoj, pučkoj i u Franje, svog sv. utemeljitelja. Sv. Franjo Širom smislu. Da je ova pobožnost prije bio je živa slika božanskog Spasitelja rck bi zaključana u svima pojedinim u svem životu svojem, tako te ne nahokasnije postala obćenitom, pučkom, u dimo svetca sličnijeg G. Isusu od njega. smislu kako danas obstoji n. pr. po Ovo je mišljenje sviju, a potvrdio ga božnost presv. Srca Isusova, to se irr 1 sam G. Isus, kad je sv. Franji zahvaliti ponajviše Franjevcima. Za irjin ut svoje presv. rane, milost do rek bi da je ta slaaa pridržana, kao onda гош ne učinjenu, i tako ga Što ćemo vidjeti iz sliedećib redaka. učinio slična i na izvanjski način 7. Na početku trinaestoga vieka te je me a i-e $ sa sv. Pavlom : »Živim stupa na pozorište svjetsko p nijarka ле Ч, već u meni Isukrst.«1) Pošto je žarko G. Isukrsta, nije mogao, asižki sv. Franjo sa svojim jvnira Iju! sinovima, da popravi Cr..vu, koja se a da oe Iju&l Njegovo presv. Ime, koje je rušila po riečima samog božanskog mu je r Joćivalo cielo djelo spasenja Spasitelja, koji je to rekao sv Franji poče od jaslica do drveta križa; nije s križa. On se je, može se reći, u naj­ mogao a da ne širi štovanja prama gore doba pojavio u svietu sa svojim presv. Imenu, da ga ne preporuči svo­ sinovima, nu visoko poslanstvo povje­ jim duhovnim sinovima. Toma Celanski, reno mu od Spasitelja svieta izvršio učenik i životopisac sv. Franje, piše nam je sa najsjajnijim uspjehom po kato­ o njem, kako je s velikom slašću i ličku Crkvu i čovječanstvo. Djelovanje ugodnošću govorio o Isusu. Isus mu je franjevačkog reda na svakom polju na bio, veli pisac, u srcu, Isus u ustima, dobrobit kat. Crkve ne može niko za- Isus u ušima, Isus u očima, Isus u ru­ niekati, nu ovog ne ću ovdje nabrajati kama, Isus u svim udima. Koliko je već samo mi je iztaknuti, koliko su puta sjedeć za stolom kod jela vidivši, radili oko proširenja pobožnosti prama čuvši Ime Isusovo, ili mislivši o Njem, zaboravio na jelo. Gledajuć nije vidio, presv. Imenu Isusovu. 8. Franjevački red, što se tiče raz­ a slušajiić nije čuo. — Nadalje čitamo nih pobožnosti, jest doisto jedno neprc- u njegovu životu, kako je, kad bi spo­ sahnjivo vrelo, iz kojeg je proizticala menuo ovo presv. Ime, ili čuo da se u svako doba zdrava i živa voda na spomene, vel’ku radost pokazivao, koja poboljšicu ljudskoga roda. Jest, rek bi, ■) G>1. 2. ao. �Str. тб8. Pjesma i neoskvrnjena. Вг. б. je odavala unutarnju ugodnost u srcu, prijatelje, sjedinjuje gradjane, окгјерpun žarke ljubavi poput gorućeg Sera­ ljuje sile, doziva pameti. Puno milosti, fina. Kad bi on izgovarao ovo Ime, od jer u njem imamo temelj vjere, pod­ ganuća bi mu glas zadrhtavao. Iz ovog logu nade, pomnožanje ljubavi, savr­ velikog štovanja i ljubavi prama prcsv. šenstvo pravde. Radostno je, jer je Imenu, učenike je svoje nagovarao, da klicaj u srcu, milopjev u ušima, med u gdjegod vide na bačenoj karti napisano ustima, svjetlo u pameti. Ime puno sveto Ime, dignu i na Čedno mjesto naslade, jer kad se promatra, hrani, stave. Ovo je dapače i u svojoj opo­ kad se izgovara, blaži, kad se zaziva, ruci dao napisati. — Evo takav je bio iscjcljuje, kad se piše, hrabri, kad se utemeljitelj reda serafinskog; a takova s njim služi, podučaje. Ime slavno, jer gorljiva i revna otca prama sv. Imenu je vid sliepim, sluh gluhim, govor niemim, život mrtvim, hod hromim. 0 kako da ne sliede sinovi? Ime blagoslovljeno, koje je tvorilo tolika 9. Pa doisto i si ied ili su ga vjerni sinovi. Izmedju ostalih moramo spome­ čudesa I . . . I tako dalje veoma krasno govori, da dok čitaocu razsvjetljuje um, nuti diku franjevačkog reda sv. Bonaтсе ujedno podgrijava, Što je osobito venturu, serafskoga naučitelja, koji ' tog naučitelja Crkve. u drugom, tako i u ovoj krasnoj po- sv*. božnosti išao je stopama svog velikog I ' и sv. Anto paduanski. Sv. otca. ,On uviek osjeća* neizrecivu Ljudevit skup tuluŽki, sv. Koleta, ugodnost kad je govorio c presv. Заиенп sv. Mar^ irita Kortonska, bi. Egidij i Isusovu. Evo kako uzvišeno divno dm odi valiu se osobitom pobož­ zbori o ovom Imenu: »Ove Ime na pr, u . presv. Imenu Isusovu. krjepostno i jako, jer рођјв' uje ne­ (N iafiTit će se ) Iz perivoja crkve katoličke. Pjesma i neoskvrnjena. Piše : J o z 0 Z Bijaše divno lipanjsko jutro jedne nedjelje. Cijela narav čaborno odsije­ vaše u bogatom sjaju sunčanih zraka. Brijeg i dolina, njiva i livada, zeleni luzi i dubrave zaviše se u svečano proljetno ruho. Nad nepreglednim površjem zemaljskim pružio se gorostasni pokrov : plavetni svod nebeski, na kojem se simo tamo mogaše jedva koji ispre- o n i g r ad sk i, kidani oblačak opaziti. Mile ptičice po gajevima veselo biljisahu hvalu Stvorcu svome. Na svakoj se travci poput svjetlog alema i drobnog bisera zrcališe jutarnja rosica. Pa i bistra rijeka sa nekim veliČanstvenijim mirom šumIjaše kroz pitomu dolinu noseći na svojim tihim valovima zlatne ružine cvjetiće, što ih stvarahu rumeni zraci ranog �fer. б. Pjesma i neoskvrnjena. sunašca. Neki taji^stveni mir blago vla­ daše probugjenom prirodom. Sva je narav uprav začaravala svojom mili­ nom, te se u njoj mogaše nazrijevati slika zemaljskog raja. Str. 169. u nekakav bolji život? Dalje s ovom izmišljotinom! Neka te bene drže, što ih je volja, ja ć«i uživati zemaljske lasti, dok me smrt ne rastavi s njima.« Zlovoljno pokroči naprijed, ali zvonki To je sve veoma prijalo srcu jed­ odjek sa gradskih tornjeva još mu duh nog čovjeka, koji se laganim korakom zabavljaše s onim, što on »izmišljotinom« uspinjaše iz doline na jedan od mnogo nazva. Slike iz prošlosti počeše se sada brojnih brežuljaka, što se slikovito jedna za drugom pred njim pojavljivati. redaju oko gradića K . Taj čovjek često On se u duhu gleda kao dijete na običavaše činiti ovakove samotne šetnje, krilu nedavno preminule majke; gleda da se naužije bajnih slika, koje su ga kako u sumračje pod majčinim poljup­ u toj prirodi sa svih strana obilno okru­ cem slatko usniva, a u snu se s živale. Kad se je popeo na jedan vrhu­ angjelima igra. On se opet u duhu nac, krene putom, Što je vidio u šumu. motri u školi za vrijeme vjeronauka; II wc a crkvi za stolom Gospodnjim; On sa pravom pohlepnošču srkaše r ло do osjeća neizrecivo blažen­ šumski vazduh i prisluškivah- ugodne, opL je oćutio u onaj presretni ptičije popijevke, koje izvodile ispod stvo, vi put pristupi k večeri tanahnih grančica zelenor grmlja. Pro­ čas, k juhavl. List ш to bijahu najsretniji dani matrajući tako jutr?njir.i suncem r uji ’va iic dani, kad blaga njegova vjetljenu narav, koja se popv ,v;elu т i bijaše nevinost i vjera, zora u svoj svojoj čarnosti 1 njii 11 ml otvarala, pun oduševljenju knu:< .to 1 mii .a žalost već bila izvjetrila O svijetu, kako si krasan i Samo lugjaci do sad mogu te nazivati suznom dolino ! 7мт - a Sta bi uzrokom, da jc on izgu­ trudove tvojih ljubitelja stostruko ne bio vjeru i skrenuo s puta krjeposti ? naplaćuješ sa uživanjem, koje im u Kad je bio dorasto za škole, počme punoj mjeri pružaš?« . . . U toj misli učiti; a pošto je bio od Boga, nadaren zape mu za oko na bijeloj crkvi u K. lijepim talentima, lako jc odolijevao vitki toranj, s kojeg dopiraše svečana svim poteškoćama, što su mu stajale zvonjava do njegovih ušiju. Sad se je na putu do sretnog cilja. Svršiv nauke sjedinilo sve, što se može nazvati lije­ i stupiv u muževnu dobu, posveti se pim i suglasnim. Pa ko ne bi bio u pjesništvu i pisanju. Njegova djela pričasu najdublje dirnut? I našeg sc put­ baviše mu mnogo zavidnih neprijatelja, nika dojmi ugodni Božji mir, koji je ali naskoro i njih prisili, da se osvje­ okruživao. Ali pokraj svega toga njegovo doče o vrsnoći njegova rada. Nu bezvisoko čelo pokazivaše i neko negodo­ verje i lažna nauka jako ga se pri­ vanje, i to zbog zvonenja; zato poče mise i od svega, što je vječno, sasvim mrmljati: »Zašto da me ta zvonjava i odalečiše. K tome još izgubi u malom u ovaj ugodni čas ozlovoljujc sjećajući razmaku otca i majku. Pun holi stajaše me, da ima još dosta milijona onih on nad grobom milih odhranitclja, koji vjeruju u nekog umišljenog Boga, ništa ga nije moglo utješiti na bijelom �Štr. 170. Pjesma i neoskvrnjena. Вг. 6 . svijeta. Da makar malo zaboravi taj Ijubežljivog lica Marijana. Od velikog nenaknadivi gubitak, baci se u vrtlog uzbngjenja navrše mu na oči vrele suze. svjetskih naslada, koje mu mnogobrojni Nekoliko časaka stajaše tu neodlučan, prijatelji obilno pružahu,da ga time rastresu. da li će kao neopažen ostupiti s mjesta, Ali za kratko vrijeme izgubi on ili se upustiti s dječakom u razgovor. Na­ volju za te naslade; omrznuše mu sve­ pokon pristupi k njemu i blago ga upita : »Što radiš, sinko, ovde u tako rano čanosti i zabave, šale i komedije; jer ga je to sve mnogo priječilo u pošte­ doba ?« nom radu. Zato se povuče u samoću, Mališ se preplaši na taj nenadani da radi i djeluje. Opet se na obzorju upit i naglo se okrene. Tamno crvenilo pojaviše njegova divna djela, koja mu oblije inu nježno lice, te oborenih očiju spletoše mnoge vijence slave. uzbunjeno odgovori: Silni novac bijaše plaćom njegova »Ja sam mojoj dobroj majci donio rada. Jedva 30 godina star slavio je ovaj vjenČić cvijeća«. sjajne triumfe. »Tvoja majka ?« upita ganutljivo Šetajući naš slavljeni pjesnik kr<-п*к uolrućl rukom u Marijin kip. spomenutu šumu, opazi jednu siiku, gospodine!« odvrati dječak, koja ga na ovom osamljeno o mjestu koji je ilo k sebi došao. veoma iznenadi. „А i to? opet će pjesnik. »Hvu m uku, gospodine: kad m ije Na zelenom humku st aše Gospin kip. Četiri gorostasne b :kve jenji- u 1 :n pogi no dragi otac, a poslije vaše ga svojim bujnim granam Sitne mah *enu i i mila majka k njemu u ia sam ostao siroče pod ptičice sačinjavaše pjevački na nebo nti' ovom malom svetištu, kuje sa strane okriljem moje siromašne bake i bi. Dje­ plakaše žuboreći potočić i svojim Amo­ vice Marije. A kako je ta moja draga nom pozdravljaše neoskvrnjeno Začetu, majka dobra, samo da znate!« »Sta da znam? Kaži moj sinko!« koju taj lik zorno prikazivaše. Umjet­ nička je ruka predstavila tu sliku sa upitat će ono stojećeg dječaka, iako ga izrazom punim skromnosti, ali ujedno po obrazu milujuć. Krijesećim se okom visosti i materinske dobrote, što odsi- pogleda ga dječko, te prozbori glasom jevaše sa njezinog Čarobnog i djevi­ punim osvjedočenja: »Ona je majka veoma dobra, te čanskog lica. Pod nogama joj se savi­ jaše paklena zmija na zemaljskoj kru- uvijek pomaže. Kad nam što fali, ja glji, kao znak pobjede. Jedan siromašno dogjem ovamo i usrdno joj se pomolim, odjeven dječak stajaše pred kipom a ona nam odmah dadne, sto nam treba«, držeći u ruci od šumskog cvijeća sple­ »A kako ju ti moliš?« Dječak neprestano zureć u svog ten vijenac, koga uprav tada htjede položiti na podnožje kipa. Pjesnik još nepoznanca upita: neopažen od dječaka mogao je mirno »Ali smijem li ja to Vama kazati?« promatrati sliku. Pričini mu se, da ga • Dakako drago dijete i tim ćeš mi neka tajinstvena moć vuče tamo; on učiniti pravo veselje. De dakle kaži mi ne mogaše odvratiti svog pogleda od tu tvoju blagotvornu molitvu 1« �Br. 6. Pjesma i neoskvrnjena, Str. 17 1. Mališan pobožno sklopi ručice, te pod tracima Božje milosti. On proplaka poče sa zanosnim čuvstvom i djećinjim kao malo dijete; kleče na ledinu pred oduševljenjem moliti pjesmu sastavljenu likom Majke Božje i opet moljaše na­ na poštenje Marijino, koja izazivaše ne­ kon toliko godina. Po tom ga na nje­ pokolebivo pouzdanje u pomoć Majke govu molbu odvede dobri dječko u grad Božje, utješiteljice žalosnih. Neko neo­ kući svoje stare bake. Stan im bijaše bično ushićenje obuze slušatelja. Od baš sirotinjski. Mali oltarić svježim polj­ sebe mu se na me čaše pitanje: odakle i skim cvijećem nakićen kazivaše, da pod kada je naučio mali ove srčane riječi ? krovom te potleušicc stanuju Bogu mile Nekoliko časaka mozgaše, da li zna ovu duše. Dobra starica jako se začudi na molitvu, ali kad se nije mogao sjetiti, dolazak tako odlična gospodina, i još zapita umiljato dječaka: se više iznenadi, kad joj kaza unuk, da * K o te je naučio tu lijepu molitvicu ?< će se osele on za njih dvoje skrbiti. — »Gospodin učitelj« glasio je odgovor. 1 što joj poštenjaković obeća, to i održa. »Gospodin Bauman ima lijepu knji­ Pošto se najprije s Bogom sabere, opet žicu«, u njoj se nalazi ta molitvica i ie preduzeo prijašnju službu, sav se žrime čovjeka, koji ju je prvi moli" dobru Crkve i vjere, da sad Sto je prije narušio. Odmah je sada veliki čovjek, л g. n/iicij kaže, propi. đa on sada ne sastavlja lijepili Marijinih u počet 'vog obraćenja svojski se pjesama, nego da piše ta1 o zle stvari, zauze za Janje stare bake i naobrada se mora sažaljivati. Ja ‘ am se čest. ženj' svcjjt n »log štićenika. Kad se je molio Majci Božjoj, da on. lspr<- :omu ova asa. mladenačkom snagom, on čovjeku milost, da opet na nje po­ svrav. iš vrču pozornost na njegovo štenje pjeva i odlučio sam, a ikad dobi j pom ičući ga izdašnijim sredstvima postanem velikim čovjekom i stečem do želi: jg cilja Na veliku radost po V: linija posveti se darovati mladić pi novaca, da ću si njegove pjesme kii^ 1 Ove riječi učiniše velik utisak na sanju knjiga. Postavši zreo muž, sklopi pjesnika. S velikom mu mukom pogje usko prijateljstvo sa svojim dobročini­ za rukom uzdržati na svom licu mir dok teljem, koji se je toli velikodušno za je pitao dječaka za ime spisatelja te njega zauzimao. U radionici obraćenog pjesnika vjesi molitve. Kad mali kaza ime, spade mrena s očiju slušateljevih. On bo bi­ nad pisaćim stolom u sjajnom okviru vjeran otisak kipa Majke Božje iz one jaše taj, koji u početku svog pjesničkog rada prigodom jedne Gospine svetko­ šume; pod njom stoji i ona Čuvstvena vine sastavi tu pjesmicu na njezinu čast. pjesnica. Na dan pako godišnjice za K ako se je bio odmetnuo od Boga i njeg toli znamenitog sastanka običava njegove M ajke: to je zaboravio na ovu naš slavni pjesnik sa svojim miljenikom : pjesmu, i evo ju sad opet čuje iz usta mladim štićenikom otići u onaj odlični kraj, gdje se nalazi taj kip i položiti siromašnog dječaka. Taj ganutljiv dogogjaj neopisivo pred noge neoskvrnjeno Začete od mio­ se dojmi pjesnika. Debeli led, koji dugo mirisnih ruža spletene vijence kao znak sapinjaše njegovo srce, poče se topiti 9voje harnosti i zahvalnosti. �štr. 172. Zaboravljeni kralj. Br. 6 . Zaboravljeni kralj. (Motiv 12 franjevačke crkve u Jajcu.) I. I došulja se, — crnih prama Po zemlji joj se svila prosu, A plavo t|eme alem-kama U bezkraj — Sir se s tisuć, osu, I zlato protka bujnu kosu . . . . N aJ tvrdim Jajcem šutnja plaha Već suspregla je uzde buci: Kroz blagu struju noćnog daha, Vrh junačkoga kristal-praha Tek vodopada šapću zvuci Svoj burni, divni velepjev; A nad njega se iz pučine, Ma bliedoj šibci mjesečine, U zviezde slici čudan spusti s i e v , I trftkom virnu u dubinu, U ključajuću kristalinu : Uz svetog Luke trošno zvono, I Katarine zlatnu kvoćku, Gdje sklapaju sc biele kostJ, U jednu krupnu, tužnu točku, A smrtne sablje, puške male Gdje odavna su zahrdjale . . . K o zgodjcn čudni s i e v se tresti zače, I s prizora se tužna u mrak inače ; — A himna plivskog prama srebropjena Od mahovnih se odkinula stjena, I vinula se za izčezlim s je v o m , K o uzdah vruć karookom za djevom.... Sve muči, tek se Vrbas šumeć valja, I Pliva burno slovi velepjev — Kroz staklen’ odar čudni siev se mače, I kostura se požućelog tače. — Ž i v o t a k l i c a to je bila, časom Iz sarkofaga kralj zaori glasom : »Oj, Bosno, Bosno, tužna udovice, Z a b o r a v l j e n i , čuj što reć će kralj : Za mene nikad kraljsko lice Nagrdile ti ne bi guste tmice, N1 slobod tvoju robstva sgnjeo malj, T)a kralj mi Tomaš, — crna kobi! — hudog bratstva ne obuzda jar: Izpau g mača smrtno ogrezo bi U pai^ 1 si krvi silni Mehmed car ! Sustcg ljutit žedni mač, I snnrai ote ne htjedoh klati, A iolon sultan posija ti U км jmskoine skutu lelek-plač, I s tvog. vrata strže gjerdan zlati, I moj« krvlju ah, na vjeri, "Krvolok robstvo tvoje zapečati . . . Uaadjoh k Bogu iz tvog krila, I klekoh pred Njeg, proseć vruće, Da crno ruho s tebe svuće, I suncem kraljski da ti sine lik ; A on me smiri riečju svetom: • I njenom doć‘ će konac robstvu kletom, A Bosna bit će opet svoja, opet sretna, Kad si o g a u njoj bude p u n o lj e t n a . * II. I danas za te Stjepan — kralj se moli, U franjevačkoj bieloj crkvi, U tamnu za te nekoč sadje sjen, Što kozlućanom pogled resi. A danas, Bosno, a danas sam toli U Žižci dršće »vječno svjetlo* Od tvoje djece, ah, z a b o r a v l j e n ! « K o stopram biljur na nebesi', To reče Stjepan i umuknu niemo, I zlatom šara zidje gluho, K o onda, kad se krvav Bogu spremo. K 6 žuta Luna vilin-ruho, A čudni siev se iz kostura vinu, A povrh odra z a d n j e g k r a l j a U zvjezde slici čudan drhtnu s i e v . . . I izgubi se nekud u pučinu . . . �Br, б. Božja premudrost. Str. 17 3 . U jednu krupnu, tužnu točku, A smrtne sablje, puške male, Gdje odavna su zahrdjale . . . . I drhtnuv sjeknu u visine. Na biednoj šibci mjesečine, A himna plivskog prama srebropjena Od mahovnih se odkinula stjena, I vinula se za izčezlim sjevom, K 6 uzdah vruć karbokom za djevom... Nad uspravanim u to Jajcem U munje bljesku, groma ciku, Rasprskao se buran klik : »Hrvati, kralju mučeniku, O, Stjepan-kralju gdje je spomenik? I« III. Nad tvrdim Jajcem šutnja plaha Još čvrsto drži uzde buci, Kroz blagu struju noćnog daha, Vrh junačkoga kristal-pralia Tek vodopada šapću zvuci Svoj burni, divni valopjev; Tu opet nad njeg pade s ie v , I trakom virnu u dubinu, U ključajuću kristalinu ; Uz svetog Luke trošno zvono, I Katarine zlatnu kvočku, Gdje sklapaju se biele kosti w Božja premudi”’ Bt. Napisao f D r a g u t in Ju T r e ć e p o g la d e . I v a n u s lu ž b i. Ž a lo s t c g ra d u . Plemenita grofica smilovala .s tik« opet Ivanu. Jednoga naime dana usudi se on doći do nje, te ju zamoliti za službu, pošto joj drhćućim i plačnim glasom ispripovjedao svoju nesreću. Gospodja je osobito volila cvijeće. S toga mu reče Ijubkim glasom: »Doduše mi ne treba sluge, nu kad je već s tobom tako, to ću te uzeti. Drugoga posla ne ćeš imati, već ćeš mi ljeti Čistiti i rediti vrt, a zimi ćeš u doljnju sobu smješteno cvijeće zalijevati i snažiti«. U doljnjem spratu kraj vrta imade grofica lijepu prostranu sobu, kamo se je imalo svake zime smjestiti nježnije cvieće iz vrta, da mu ne nahudi studen. Brigu oko toga cvijeća povjeri ona dakle od danas Ivanu. Za njekoliko dana ec, рш 1 1 učitelj. om mu vrla taj posao. On obljubi ono cvijeće te bi najvećom pomnjom otstranjl' j svaki dan, ako je našao, koji i'sahli list ili kakvoga štetnoga kukca, a isto tako ga marljivo zaljevao. Privikao ljubavlju tomu poslu, zaboravio ла nevolju svoju, te bi mu opet voljko oko srca hvaleći Boga za neizmjernu njegovu dobrotu, tc uzdajuć se i nada­ lje u milosrdje njegovo. Radosnim sr­ cem obavljao je Ivan svoj posao. Jedva bi čekao sat, dok bi imao stupiti u krasnu onu sobu kraj vrta. Svakojako cvijeće i ruže bijahu smiještene tu, ko u pravom vrtlu. Cijela soba nalikovala je krasnoj i maloj šumici. Nu jošte ima nješto u toj sobi, čemu se je Ivan osobito divio. U jednom kutu smješten jest medju samim cvijećem krasan mramorni stup, na kom opet nasadjena lijepa i oveća mramorna zdjela. Na vrhu stupa �Str. 174. Božja premudrost. Br. б. isklesan jest lik letećega sokola. Kljun Klaru nitko nije volio sbog njezine ta' inu je otvoren, a iz njega štrca dosta štine i oholosti. Osobito gospodin upra­ visoko uzki inljaz vode, koji se opet vitelj Ružić znao bi ju više puta uko­ spušta u mramornu onu zdjelu. Napuniv riti a i pred družinom osramotiti. Jerbo se gornja zdjela, curi voda opet u dolnju je pak tomu skoro uvijek uzrokom bio veliku kamenitu posudu na podu. Ta ponizni i pošteni naš Ivan, to je ona okrugla posuda puna je svakojakih ško­ tako na njega zamrzila, da g a je uvijek ljaka i kamenčića, a sijaset malih bi pred groficom ogovarala i ocrnjivala, rekao zlatnih ribica vrvi i brza izmedju Najviše ga je proganjala dakako s toga, tili školjaka. Ivan bi se najradje zagle­ Što joj je Ivan preuzeo službu u onoj dao u te ribice. T a on je već dosta sobi za cvijeće, te joj tako oteo mnogi puta u svom potočiću ispod svoje ku­ dar, što bi ga znala dobiti od mnogih ćice lovio riba, ali takvih još nije za- gospodja, što bi došle grofici u goste, te pohodile takodjer krasnu onu sobu mjetio. U grmiću kraj toga stupa smještena za cvijeće. Dakako da njezinu ogovat nikad nije vjerovala plemenita je lijepa krletka, u kojoj čučaše sne* nu ipak bi se moglo dogoditi, deno slavulj, doČim u onoj dm.-oj kr­ gt da bi mah jednoć morao otići za letci skakutahu veselo Jv a žuta kanarca, ra grofičina, da nije bilo Ivan moraše takodjer svakoga dana ove vazda k mvitjlja Ružica, koji bi ga tri ptičice hraniti. Ah, iro'l milo znale dobroga Dobri upravitelj volio je bi cvrkutati male te ptššce, * -đ bi vaz Bran stupio on u sobu! Sobom razl 10 bi naš i Iv jer je znao, da je u svem se krasan miloduh cvijeća, e b e orio dob,i. i jv ten dječak, cvrkut ovih ptičica. Činilo mu se je Ш tim nastaše žalosni dani za tada, da je u kakvoj krasnoj Snmld, p1rn nitn groficu. Akoprem je istom kakve nigdje na ovom svijetu; da je u deset godina minulo, Što je bio onaj raju. Često bi se Ivan ustavio usred ljuti boj, iz kojega još i danas nema sobe ko kamen zanijev se u svakojake Ivanova oca, [kao niti brata grofova, misli. Tad bi se obično sjetio svoje dobroga i junačkoga grofa Ferdinanda, majke, sjetio bi se svoga oca, a vruća to se opet hrabri naši ljudi morahu suza kanula bi mu niz lica. Više puta spremati na nov boj. Grof dakako mo­ našla ga je gospodja ovako tužna. rao je takodjer sa svojom četom prisu­ Tako se je naš Ivan privi kao no­ stvovati ratu. Zalostnim srcem rastajao vomu životu. Nu makar bijaše 'on u se grof sa svojom suprugom. Grofica, svem dobar i pošten dječak, to bi ga koja je vrlo ljubila svoga supruga, lije­ pak njeki od sluga proganjali i rugali vala je gorke suze »S Bogom draga mu se. Osobito pak bijaše kivna na Ivano«, govoraše gro i rastajav se. »Ah njega sobarica Klara. Opaka je to dje­ Gustave, kada ćemo se Bog zna vidjeti« vojka. Najvolila je lijepe opravo i na­ govoraše ona plačuć, te zastrev lice ru­ kite, a pred ostalom družinom oholila kama. »Umiri se, draga ženo. Možda bi se poput kakve grofice. Ohola čo­ nikad, nu nadajmo se. Bog je velik«. vjeka nitko rado ne gleda, tako nj Ona plakaše još jače, kano da sluti, �Br. 6. Božja premudrost. da sc ne će više vidjeti. »S Bogom Ivano« poviknu grof uzjahav na konja. On odjaši naglo iz dvorišta lijepe svoje kule. Vani stajaše mala četica. Na za­ povijed grofovu, a uz svirku glazbe krenuše zajedno naprijed. U dvoru bijahu svi žalosni i neve­ seli vidjev si mladu i dobru svoju go­ spodaricu onako zaplakanu i tužnu. Svi su dijelili svoja čuvstva žalosti s njom, do jedine Klare, koja kako, se čini ni­ koga ljubiti nije mogla. Nu kako Bog dragi svakomu dobromu Čovjeku tuge njegove ublažuju i olakšava, tako se i žalostni dani naše grofice doskora pretvoriše bar donjekle u 'mirnije i veselije. Mjesec dana naime iza odlazka grofovr .ruti se iz škole kući lijepa joj trir.a< 9tgodišnja kćerka Cvijeta. U seli bo ne bi­ jaše nikakve veće ško' za djevojke, s toga ju brižna majka ni'jrade "'OBlati u grad, da se naobrazi, Зсако *■ o do likuje grofovskoj kćeri, O: ч Jmadjaše u gradu sestru; kod nje proboravi dobra joj kćerka čitave četiri godine. Svršiv sada nauku svoju mogla se je vrat* krilo majčino. Ona bi doduše svake go­ dine pohodila roditelje svoje, nu samo na kratko vrijeme. Nu sad se je za­ uvijek vratila kući. Svi u dvoru ćudjahu se lijepoj Cvijeti i njenu uzrastu. Nu i rado ju imahu, jer je u svem bila dobra i nasljcdila sva lijepa svojstva majke svoje. Došav ona u dvor, odmah taj njekako oživi, a grofica boraveć uz nju nije ćutila toliko one samoće i tuge, što ju oćuti s odlaska grofova. je on dobivao takodjer svoju malu mje seČnu nagradu, a više puta dobio bi i što na dar od gostiju grofičinih, to si je on već uštedio malu svoticu. On da­ kako od toga novca nije trošio ništa, bta mu je i trebalo? Sve bi dobivao i svim je obskrbljen bio. Nu dobri Ivan nije s toga bio preuzetan i ohol, već bi i nadalje ostao, kakav je i bio za­ hvaljujući Bogu na dobročinstvima, koje mu je podijelio. Njemu je sad bilo do­ bro, nu nije se tim oholio; nije on za­ boravio ла prijašnje svoje siromaštvo. Ivan je znao, da bi opet doći mogao na prosjački štap, što ga je već jedan* stigao, no ipak nije on kao Škrtica ntL" 'ino njeŠto novaca, što ih ušte­ dio. C bi si mislio: «Ah, Bože, ko­ lika li v ibročinstva uživasmo, ja i moja obit osibito pak od dobre i plei nite n • ■ grofice. Ah, koli to moi t ’ liti £ 'dno — biti dobročinite­ ljem ot' Uaj, o Bože, i meni priliku nasljedovan u tom plemenitu groficu«. Tako'si je opet mislio, kad je jednoga uana išao po obližnjim brežuljcima, da nabere lijepih i vitkih ljeskovih šiba, što ili je trebao u svojem vrtu. Na najvi­ šem onom brdašcu bila je samotna mala kućica. Poznao je on tu kućicu, jer je bila baš nad njegovom, toli mu milom rodnom kućicom. Došao do nje, vidje dječaka od petnaest godina, gdje na dvorištu plače. »Što li je, Petre?« upita Ivan svoga nješto mladjega druga. >Ah, Ivane, šta ćeš mi pomoći, sve da ti i kažem« odgovori momčić zaplakanih očiju. »Dobra moja majka vrlo mi je Č e tv r to p o g la v lje . bolesna, a nema od nikuda pomoći. L j u b a v b l i ž n j e g a . I v a n m o r a a e l l t i iz Znaš, kako smo siromašni. Ponestal > g rad a . Već je prošlo dvije godine, što je nam već žitka, a gdje da smognem > Ivan u službi plemenite grofice. Pošto novaca za lijekove« ? Ivanu se snnli �Str. 176, Božja premudrost. dobri dječak i njegova boleslna majka. Nu ipak razigra mu srce, kad pomisli, kako bi lijepo bilo, da bi on šta doprinjeo, te bi ozdravila majka toga dječaka, koji ju toli ljubi. Koli veselim srdcem progovori on bolestnoj majci: »Umirite se majko ! Ja sam več poslao Petra po lijek. Dati će Bog, pa će biti opet dobro«. »Ti Ivane, progovori slabim glasom žena. »Ah, Bog te bla­ goslovio, dobro dijete« — šaputaše žena bolcstnica. Koli bijaše Ivan sada veseo. Oslobodit će sirotu bolestnicu i dobroga Petra od pogibelji. Odsada se on svaki dan brinuo za bolestnicu. Siromašni i dobri Petar skakao bi 1 veselja, kad bi mu milosrdni Ii.us dao nješto novaca, da kupi u ljekarni lijek ili u mesara mesa, da jc* se skuha krjepka juha. Nu Ivanu bi grudi rasle od ireće i zadovoljstva, tim pako više d je opazio, kako se bolestnu.. više oporavlja. Niti pol mjeseca идо minulo od onoga dana, kad eto Petrova maika sbilja sasvim ozdravi. Tko da opise sada veselje Petrovo, a još više Ivanovo, kad vidje, da je dobrim svojim djelom spasio sirotinju od pogibelji, tc tako izvršio kršćansku dužnost. Draga djeco! Činite i vi tako ! Ako ste možda siro­ masi, to znajte, da ih ima mnogo, koji su veće sirote od vas, te kojim bi mogli od onoga svojega maloga pomoći i spasiti ih od pogibelji, koja im prijeti. Nu dobri naš momčić Ivan nije mogao dugo da se veseli plemenitomu svomu činu, Što ga jc iskazao spram Petrove majke. Njega bo eto čeka ista sudbina, još gora, još veće siromaštvo, nego li je prijetilo Petru. A tko je tomu kriv; da li je šta pogrješio naš Ivan? Br. 6. Uzrok tomu nitko nije drugi, već opet Klara. Jednoga naime dana dodje Klara zaplakanih očiju ka grofici, te joj se potuži na Ivana, da joj je ukrao njen zlatan prsten, te joj ga nekud djeo. »13a, vaša milosti! Danas je on bio u mojoj sobi; ja sam nesretnica zaboravila na stolu svoj zlatan prsten, što ga čuvam još od pokojne svoje majke. Za ništa ga ne bih dala, a sada ga nema. Nitko drugi, nego ga je on uzeo. On je bio danas u mojoj sobi«, govoraše plačući sobarica. »To ne može biti, djevojko! On je pošten dječak«, odgovori grofica. Nu kad se ona nije mlvratiti od te misli pozove gos­ po u rofica Ivana. »Jesi li ti bio u nje -obi?« upita gospodja oštro Ivanu, sav drhtaše, 11c znajući zašto gu milostiva grofica pozval Jos kada nije bio u sjajnim ovin -.obu um. * »Jesam, Vaša milosti«, drhi 1 №1 Ivan. U njezinoj sobi bijaše vrč, krtim zatjevam cvijeće, pak sam Išan ppnj«. T i st joj onda odnio sa stola njen zlatan prsten, jeli to istina?« reče inu grofica. Ivan se skameni od toga pitanja. Nikada nije nikomu ni najmanje stvarce uzeo, za cijeli svijet ga ne bi nitko na to sklonuo. Zapamtio je on to dobro od svoje majčice, koja bi mu uvijek govorila, koli je to velik i ružan grijeh. »Vidi se, da je kriv« pridometne Klara zlobnim posmjehom. kad jc Ivan šutio, nCmogav od žalosti smoći riječi.« Milostiva gospodjo! Ona laže. Ja nisam niti vidio nikakva prstena«, usudi se progovoriti Ivan. Sobarica ode na zapovjeđ grofičinu u onu sobu, gdje spavaše Ivan, da pretraži njegove stvari. Ona se brzo vrati vesela lica sa prstenom u ruci. »Evo, milostiva �Чт. б. Božja premudrost Str. 1 77. grofice, našla sam ga. Znala sam to ja. fica bila, ostavi Ivana pred vratima. >Milo­ Sasvim na dno škrinjice ga je sakrio. stiva grofice«, reče upravitelj, »ja sam Ha, tate, reci sade, da lažem,« govo­ došao moliti za milost našega Ivana. raše naglo sobarica smijući se. Naš On nije ništa kriv. »Ali Ružicu! Ta Ivan skameni se od straha. Otkuda on je ukrao Klarin prsten. Takvoga taj prsten u njegovoj škrinji? A i dobra dječaka ne možemo trpiti u kući!« Nu grofica, koja sve dosad nije vjerovala, sad joj gospodin RuŽić izpripovijedi, vrlo se lecnu od čuda, kad Klara kako je Klara podmetnula taj prsten donese prsten. Grofica, koja je vrlo Ivanu. Reče, kako je čuo, gdje se o tom mrzila na ovakve nepodobštine, raz­ dogovara sa služavkom Ankom. Sve ljuti se sada na Ivana, te mu zapovjedi, to, reče, da je učinila zato, što ga mrzi, da se odmah sjutra ima čistiti iz dvora. te bi rada, da ga kao tata protjeramo. Jadno siroče plakaše i moljaše se, ali Dobra grofica zahvali Ružiću, Što joj pravedna grofica ostaje pri svojem. je to saobćio, jer bi ju bolilo, kad bi Došav Ivan u jednu malu sobicu, gdje doznala, da ga je tako nedužnoga kazje on spavao plakaše gorko. Nije njr S b to uvede gospodin upravitelj do toga, što mora ostaviti -vo svoje Ivai, rofid, a ona ga umiri, Što mjesta, već od sramote, do velike one mu je na rekla, da nije ništa kriv. sramote, što će ga uvijek gristi, tim • Samo Li i nadalje dobar i pošten, više, što zna, da je nedužan. Ah, kao što si bio do sada, pak ćemo te mila majčice, zašto si me ore Ih U mi, najvi dragi Bog voliti.« Ivan naricaše jadni Ivan. Fomisliv brata budi sad c iet veseo. Odmah zabo­ si Gustava, još teže mu bi oi ,rdca, ravi na ju jrašnju svoju tugu i plač, a pomisliv, da će sad za sigurno i njemu u srden u se opet nastani zadovoljstvo. grofica odkazati milost svoju! \h, Znn je, da se je sama grofica osvje­ Gustave, ja ću ti biti kriv tvojoj dočila o njegovoj nevinosti. Sad je nesreći.« On plakaše tako čitave noći. opet veseo radio svoj posao. Ipak ga Oka ne mogaše ni stisnuti, a kamo li je nješto bolilo. Za njekoliko dana dočuo je on od gospodina Ružica, da usnuti. Sav umoran od nespavanja i zapla­ će sada grofica radi njega protjerati kanih očiju ustane ranim već jutrom. Klaru. On je imao na umu onu zapo­ Odmah podje do škrinjice, te pokupi vjedi« Ljubi neprijatelja svoga,« a bio je tako dobra srdea, te je sam išao u jedan vježanj sve, što je imao. Prije moliti gospodju groficu, da joj oprosti. no za uvijek otidje odluči prije otići Dakako, da gospodja nije htjela usli­ do dobroga upravitelja, da mu reče »s Bogom«, te da mu se zahvali na šati njegove molbe, koja ju jc do suza ganula tako dugo, dok ga nije Klara njegovoj ljubavi, što mu ju je uvijek pred svom družinom molila za oprost. izkazivao. »Ne boj se momče reče Ivan pisaše opet svomu bratu. Kao upravitelj, kad mu je Ivan govorio, da nije ništa kriv. »Hodi samnom!« On što svaki put, tako i sada piša mu sve, što se novo dogodilo. I o svojoj pos­ ga odvede do gospogje. Unišav u onu sobu s cvijećem, gdje je ovaj čas gro­ ij ednoj nezgodi, o žalostnoj onoj i stra- �Str. 178. Sokolića. finoj mu noći, koje neće nikada zabora­ viti takodjer inu je pisao. Na to njegovo pismo dobi Ivan doskora odgo­ vor od Gustava. Evo lista: Dragi Ivane! Vrlo me je razveselio tvoj list. '/nam, da si se žalostio, a i meni je bilo žao, što je ono takva ružna sumnja pala na te. Nu sad je već sve dobro. Ivane, vidim, da imaš dobro srd e?; to mi se vrlo dopada, a i lijepo je od tebe, što si molio za milost Klare, prem neprijateljice tvoje. Dragi brate! Uztraj samo i nadalje u poštenju, te se ne daj zavesti od drugih zločestih 1iudih! Znam da se dobro sjećaš one izreke, koju nam je toliko puta kazi­ vala pokojna naša majka, a i goflr učitelj : ■ Bolji je dobar glas. tc|pa slsfan Br 6. pas.« Siromasi smo se rodili, to ćemo i ostati, nu bolje nam je pošteno i neokaljanu siromaštvo, no Bog zna kakvo blago, ako nam je duša opaka. To sam ti često čitao iz mudrih knjiga, te sam si dobro zapamtio. Zapamti si Ivane i ti to; imaj ovo uvijek pred očima, pa ti ne će biti žao. I mene su dragi brate više već puta u nepoštenje zavesti htjeli zločesti drugovi, nu imajuc to uvijek pred očima, bježao sam zločestu njihovu namjeru. Znam, dragi Ivane, da si i ti takav. Za sada nemam ti ništa nova pisati. Ostaj mi zdrav i budi dobar! Ostajem tvoj ljubeći te brat Gustav. Sokolića Na Želju s o k o la , vladara •nepredobive pećine«, diže se sokolića sa umbrijskih ravnica i, zaletivŠi se pu uzburkanoga Jadrana, ustavi se na jednoj čvrstoj litici balkanskoga krša, da zakrili svojim mekim krilima s o k o lo v u nejać i, odgajajuć ih, da ih sačuva od svake protimbe. I na toj litici savi si lunačka sokolića skromno gniezdo, i izleže si mlade sokoliče, koji pošto im ponarastoše krila, podpomagahu ljubljenu majku u brizi i nastojanju oko sokolove djece. Ali kruti udes, ne mogući toga podnieti, posla grdnu sablast, koja čvrstim lancima priveza sokoliću sa sokolićima za tvrdu liticu i stade im gvozdenim kljunom razkidati srdee . . . Na valove zacuriše grimizne kapi iz srdaca tih novovjekih Frometeja, ali oni ne k пибе pred gorkim zadahom iste rtJ, nego jednako zaklanjahu tniovu nejač i vapijahu slobodu. 1 sinu sunce slobode, a grdna sablast sa razbijenim lancima stropnšta se velikom hukom niz liticu u bezdno . . . lzkrvavljena sokolića mišljaše da će bar sada biti slobodna i sretna na litici, nakvašenoj krvlju svojega srca i vlastite si djece. I opet si izleže nove sokoliće, koji tek po pripoviedanju ljubljene majke i po njezinom izkrvavljenom tielu saznadoše za njezinu dugovjeku, tužnu sud­ binu. Ali kruti udes, uvjek zloban i zavidan, posla opet grdnu sablast, zvanu■ nepravda«, koja neprestano gadja otrov­ nim strielama junačko srce mukotrpne sokoliće, a ona suznim okom pogleda na svoje sokoliće i čita im na licu, �Br. б. U prošlosti i sadašnjosti. — Dopis. gdje im burlja razpaljena krv, i gdje jedva čekaju, da im ponarastu krila, da se sa samom nepravdom junački Str. 179. uhvate u koštac. I stoga spravom gleda u bolju budućnosti Budimir Podgrabežki. U prošlosti i sadašnjosti . . . Zemlja je odložila s glave sjajnu kraljevsku krunu i skinula s cvjetnog tiela zlatno odielo, a obukla staro, crno ruho, crno kao robstvo, što nje­ zinu djecu tišti. Nemirni valovi hitrog Vrbasa, odjeveni srebrenom pjenom plivskog vodopada, šaputaju, tiho uda­ rajući o litice i grebene, priču o izdahu slobode kraljevskoga Jajca, i o juna­ cima, što sniju vječni san u kristalnih dubinama Buka. U Lučini, n -.mak Jajca, na povisokom brežuljku tiho sniva maleno franjevačko utoČiš e, — siro­ mašna kućarica, i kupa s u srebru nuirc mjesečine, a oko nje se ustoboči1 dnev­ ni dubovi i mlade šiLii.e, irane srebropjevom slavulja, što tan . hvoje uzpavljiva milu drugi'. Na vratima te kućarice pokaza se crna sjena i, koračivši u šumicu, pade na koljena, ^ u razplamćenoj grudi razvezaše se uz­ dasi, i navrviše kroz mnogokrat čeme­ rom natopljeno gr'oce. To su uzdasi, koji prodiru do priestolja Pravde i miiosrdja, a u njima zveči neopisivi zanos za dobrom naroda 1 slobodom izmučene otačbine. — T o je prošlo, Franjevački uzdasi izmolili su slobodu. Na mjestu, gdje se je dizala fratarska kućarica, raste danas gusti korov i prepreteno trr.je. Zapjenjeni vrba sovi vati bučno idiajaj’i od kamenja, kao da tužno gapi. iskvarenosti današnjega »lobodn naraštaja. Uz brežuljak, prania r ima nekadašnjeg fratarskog ntačBdd, u i se mladi par, i plašljivo se “da i isluškuje, da ne ima koga u oJ. i za čas umače u šikaru. S tanam gr ne prhnu, prestravljeni slavulj ti mekano gniezdo, na drveću *ad. л lišće, a sjajni mjesec utonu za oblake, da nc gleda, kako u uzdasima izprošenoj slobodi umire n e v i n o s t . Budimir Podgrabežki. —7 V Dopis. U Jerusolimu prvih dana travnja. Evo me, mili brate uredniČe, ma­ kar i pokasno sa oskudnim svojim iz­ vješćem. Koliko sam puta u puta pomislio na V as i cienjene štioce toga glasila, pa kraj najbolje volje niesam mogao mirno sjesti, da Vas izviestim o daljem putovanju. Na putu ovako zanimivu i poučnu, ne da se dopise praviti. Pa i sada, kada Vam pišem poslie uzkrsnih praznika, niesam podpuno sabran, kao Što bi trebalo pišući iz najsvetijega grada nasvietu. Zato oprostite, što Vam posve prosto i bez kitnjastih rieči dvie tri za sada javljam. i. D j e l o v a n j e n a š e b r a ć e �Str. 180. Dopis. Вг. б. E g i p t u . Kraj blaga podneblja, koje kad pobliže da izviestim o divnim spo nekako uzhićuje čovjeka, mene je naj­ meniđma u Sakari, Karnaku, nekropoli više uzhićivalo videći kako siromašni Thebe i drugim izkopinama, na kojima se Franji ni sinovi djeluju o spasu duša u sa strane uprave egipatskoga muzeuma zemlji bivših egipatskih farauna. Puni sada puno radi. Za sada iztičem mo­ su ih samostani i u Alexandriji, Kairu numentalno djelo, što ga naša braća u i drugim mjestima, nu svakoga vidiš Kairu započeše. To je gradnja nove kao mrava zaposlena. Naročito iztičem crkve sv. Josipa i novoga samostana i našega Slovenca, fra B e n i g n a S n o j a, to u najljepšem dielu grada, jer sam koji velikom revnoŠću upravlja svojom tuđe pred tri godine pet mjeseci sta­ kolo ni] om. Buduć da u njoj ima puno novao. Prva svečanost odpočela je bla­ djevojaka, za koje u onako svjetskom goslovom temeljnoga kamena. Kolika gradu, kakva je Aleksandrija ima puno je razkošnost i elegancija u spremi gra­ pogibelji, on je ustrojio » K r š ć a n s k u dilišta ! Tu su visjele zastave svih na­ s v e z u S l o v e n k a « u Aleksandrij), roda na svietu, koji živu u Egiptu, tu kojemu je cilj poučan moralan i z ‘sjeli lantastični egipatski ćilimi (tavan. To družtvo rukovodi sam o. Be- рец irlandl i drugi uresi po svem koje je bilo posuto žutim nignus. Koliko ga truda to stoji, osobno gr#dil. sam se uvjerio. I ja san. se jednom pieskon. Ги se na okupu našao cviet sgodom desio u njihovom družtvu, pa Kaira, S' - liplomati uz englezkoga i će mi ti časovi za sav ži ot nr msivi fra ‘zko'; i ministra, tu se našla sva ka rarldja, počam od katolič­ ostati. Tu smo se upoznali, poput kat rodjene braće i sestara pouzdano raz­ koga n ’ iskupa B o n f i g l i a, koptitriarhe M a k a г i j a, armen­ govarali i to ne u tudjem svietu, u ko­ skoga jem čovjek najviše uvidja, što reći ske . biskupa B o g o s S a b a g h i a n a , svoj. Dapače me i Niemci svojim sma­ kopskoga biskupa iz Thebe I g n a ci j a traše, kad bi koju rieč progovorio. V i­ B e г z i a, onda prefekt deltske misije, dite, u dalekom svietu, gdje se uz druge oo. Maroniti, oo. Siriani uz silu znati­ jezike malo njemački govori, Slaven i željna svieta. Pomislite, kolika je bila Niemac kao jedno I radost naći se u kolu svih ovih iztočnih Uz to se naš o. Benignus trudi, da katoličkih obreda 1 Poslie veličanstvena u Alexandriju dovede školske sestre — obhođa kroz ulicu E m a d - e l D in i Franjevke i da zavod »Franje Josipa I.«, blagoslova, pri kom se svakom prisutkoji je asil (utoćišće) za djevojke iz naše niku dala slika nove crkve i samostana monarkije, izbavi iz slobodno-zidarskih progovorio je talijanski o. G i a n n i n i , kustos sv. Zeml|e. iztumačiv, kako je ruku. Daleko bi me odvelo, kad bi Vas sv. Zemlja ovim velikim djelom udovo­ sada potanko izviestio o svom putu u ljila priekoj potrebi onih 19.000 kato­ L u k s o r , A s s u a n i veličanstvenom lika u Kairu. djelu kod prvoga katarakta na Nilu, kamo sam s mojim fra L u k o m T e r ­ z i ć e m, Djakovčaninom pošao. Nemam Rekoh, da se tu pravi ujedno i novi veliki franjevački samostan, u koji će prići glavna redovnička obitelj iz sa- �Br, 6. Dopis. Str. 18 1. mostana M u s c h i, koji kao stara gra- razglasile nekoliko slučajeva kolere. đjevina, ima stotinu zakutaka, a uz to Može dakle svaki čas bit proglašena leži u tiesnim ulicama starih, velikih » k a r a n te n a « . Zato sam se požurio kuda u Kairu. Nu crkva sv. Marije pro­ za P o r t - s a i d . Nu buduć vlak u Isstrana je i dosti liepa, pa će tuđe ostati m a i l i j i , gdje takodjer naš red ima samo rezidencija i župna filijala Kaira. udobnu residenciju i liepu crkvu, stoji Tim će djelom red franjevački imati u oko 2 sata, imao sam priliku obaći do­ Kairu tri liepe crkve, jer se je treća u bar dio onih zaista bujnih zasada i dr­ pregradju Bulaku pred tri godine sa­ voreda, koj’i na Lesspsov kanal čine či­ gradila. tavu šumu. Što je ljudska kultura uiadila Iz Kaira sam робао u S u e z , da od onoga pusta mjesta! tu vidim ono mjesto, gdje Israelci prieTek sam stigao u P o r t - s a i d i djoše preko mora na sinajski poluotok. u našem se samostanu okriepio, požnrih Drugačijega li sada lica! Cieli prostor, na Lloydov parobrod » E le k t r u « , gdje gdje sc misli, da je bio ovaj čudesni se o »karalcteni« jošte ništa znalo nije. dogadjaj, izp unjen jc nasipom, a na 7 -ito radost na srca mi se okrcasmo i njem je nastao drugi grad F ' ..., , Han u jutro, zdravi pred Jafom Tu se iznenadiše svi putnici, gdje i naš red ima s'oju kuću i zasa- nadjo. . i zdravstvenog vieća tu izdjeni dugi liepi drvored. Zato prozvaše kada u. inu onu za svakog putnika to mjesto i T e r г - p la i n Otale sam govoriše, promatrao planine veličar tvenog toga na noru rieči »karantena!« Zapovied poluotoka, koji na samoj plan- Sinaju je t mal< prije stigla, pa nam je red sa pećinama svojim od "ani u dusi ići uprav u B e i r u t i tu se podvrći gledaoca ostavlja duboki utisak. Iz HeČničkdj pregledbi. Koliki očaji Nije ovoga mjesta, gdje ladje ulaze u Les- dakle Ui.o druge nego ostaviti Jafu, koja r ш je pred očima bila, i naći se sutra sepsov kanal, ide se za 32 sata , brodom do T o r a, a odatle kroz tri dana dan u Beirutu. Kolika radost na svači­ na devi na Sinaj. Ovaj je put skopčan sa jem licu, kada liečnička komisija proglasi neizlcazanim potežkoćama. Koli za sva­ samo vizitu III. razreda i desinfekciju, i čije kršćansko srce draga gora, na koju da se svi drugi nakon uplaćene pri­ se samo ljudi željezna zdravlja danas stojbe od 5 piastera možemo isti dan mogu popeti! Ja sam vidio samo dvo­ u Jafu povratiti. Osobito je ovu viest jicu Franjevaca, koji su tamo išli, pa popratila svjetina III. razreda glasnim mi se ne mogu dosta nahvaliti veličan­ urlikanjem. Mala neprilika, koja nam je mogla stvenoga pogleda na goru sinajsku. 2. M a la n e p r i l i k a na m oslužiti ru . pripravom za sveto tlo, na koje Zadovoljna srca ostavih P o r t o f i l u ili smo sutra rano mogli stupiti. 3. P rv i p o z d ra v sv. z e m T e r г - p 1a i п, da za 20 časova dodjem u našu residenciju u Suezu. Tu sam u Već nam je pred očima novi franje­ ugodnu razgovoru braće svoje čuo, da vački samostan i velika crkva sv. Petra, je pogibelj za putnike iz Egipta, koji koja gospoduju cieloj okolici. Tko da putuju za sv. Zemlju, jer su novine oriše ono sveto ganuće i uzhit, koji �Str. 1S2. ftopfe. Вг. 6. grad i stanem u samostanu sv. S p a ­ s i t e l j a , gdje me već neustrpljivo če­ kaše moj fra Ivan. Ganutljiva i ovoga pozdrava 1 U samostanu bilo za me sve pripravno, jer se je sam fra Ivo za sve pobrinuo, da mi ništa ne fali u sv. gradu. Ele neka i opet svoga 1 On je pred 30 godina našu Bosnu ostavio i neprekidno služi u sv. Zemlji. Pred tri godine imade operaciju jednoga oka koje posve izgubi, pa sad na jedno oko čita sv. misu. Uz to još vrlo krepak i dobar hodač. T a njemu je iz sv . I v a ­ n a u p u s t i n j i , gdje je predsjednik u s/etištu, gdje Majka Božja pozdravi Elizabetu, jedna dobra šetnja u Jerus. a ima dobar poldrug sat puta, njemu ncu od 68 godina 1 osjeti u duši, kada se preko onih valova sretno izkrcali u jafskoj lud! Kakvim sam zahvalnim srcem isto jutro morao u Petrovoj crkvi reći sv. misu, u Čijoj blizini od 5 časova Petar vidjeo poznato ono vidjenje s neba. To je bilo 18. ožujka. Ganutljiv je bio i moj sastanak sa starim znancima, naročito sa o. žu­ pnikom, koji me odmah upoznaše i za junačko zdravlje upitaše. Kako mi je već pred tri godine poznata Jafa, neostadoh tuj onaj dan, već se poslie podne požurih na željez­ nički vlak, da isti dan stanem u Ranili sutra dan na magarcu u Liji, gdje sam posjetio grob sv. Jurja, slavrm zaštitnika Bosne i Hercegovine. U R з ш li sa starog tornja templara, koji su tu imali veliki samostan, imađoh prigodu A to da Vam, dragi ured niče, promatrati plodno saronsko polje i sje­ pričam o snom svom posjetu presv. titi se onih vojna, koje Irraelci i Fi- gro' Isusma, Kalvarije, brda Siona listejcima imadoše. Veselilo me, sam — b! igovališta, puta getsemanskoga i tu našao novu, tvrdu fra nje ačkn crkvu brda Masi skoga, gdje sam bio po i novi, velebni samostan, koje se upravo više pnta i na svim tim znamenitim sada dovršava. rr>i('r:hna rekao sv. misu? Poimence 4. U s v . g r a d u J e r u s o l i mpresv. u. grob bijaše središte svih mojih Drugi je ovo put, što se približavah k pohoda, gdje sam u našem samostanu sv. gradu, pa mogu reći, da mi je srce više noći probavio i imao prilike po jošte življe kucalo, nego pred tri godine, bliže motriti i naše katolike, i grčke i jer sam se prilično sjećao mjesta, kakva armenske, kao i koptske obrede. Oso­ će se pojaviti oku. Gledao sam i druge bito je zanimivo sa naše galerije pro­ suputnike, koji su svaki čas na sve matrati oni roj ljudi, koji bez prestanka strane razgledali, pa i onda, kad se posjećuje presv. grob i pred njim nidosti dugo uz judejske gore vozismo ćice padaju. Sve kršćanske sljedbe kao U večer u б’30 stadosmo na jerusolimskom kolodvoru, gdje me već če­ kaše sluga samostanski, koga je Ira I v o J u r i ć , rodjeni Ramljak, preda me po­ slao, jer je slučajno čuo, da ja taj dan dolazim. Tu me ponudiše kolima, koja zahvalno uklonih, jer sam htio da za ono pol sata pješke unidjem u sveti da se natječu u tom posjetu. Treba bo znati, da je presv. grob Isusov sada uz katolike zajednički svim kršćanskim sljed­ bama, pa se zato na svetom tom mjestu svaki čas izmjenjuju drugi obredi: sada kopski i sirijanskih. Gledao sam, koli­ kom žurbom naši laici donose u presv. grob » a lt a r e p o r t a t i l e « i sve �Вг. 6. Dopis. drugo, Sto je za sv. misu potrebito; ćilime prostiru, svieće i lampe žegu, stolice donose pred sv. grob, da mi ka­ tolici možemo ovrSitl svoju službu Božju. Kroz to vrieme presv. je grob zatvoren za sve druge posjetnike. Nu čim mi ovSimo svetu službu Božju, eto ti odmah grčicoga pope, Ш armenskoga sakrištana, kod vrata presv. groba, koji nestrpljivo čekaju, dok naša brača opet ne spreme sve stvari i sveti se grob za sve ne otvori. Da ne bude medjusobnih trvenja, red služba Božjih je točno označen. Redovito mi katolici imamo pravo svako jutra od 4,/а do 6 sati čitati sv. misu, koja obično svrši do 7 sati ili do 7 1 toga je k presv. grobu za sve piost ulaz sve do 4 sata poslie podne kada ciela redovnička obitelj sa pob >žnim katoli­ cima čini obhod {proces,ju) po =vim znamenitijim mjestima bat like. " Ja bo presv. grob opet sc od nari i očisti, da se bez smetnje može okat i poz draviti presv. grob. Kako je redovito. Nu bude li više misnika, koji ’ ]e nn sv, grobu sv. misu, onda tt prenocuju u našem samostanu presv, groba i počam od polnoći čitaju sv. mise, Štr. 1Š3. žao, da se ovaj put moram samo na najnuždnije stvari ograničiti. Uzvišeni su obredi počeli već u sriedu, kada je u našoj kapeli cieli dan bio izložen onaj stup, o kojom je naš Spasitelj svezan na nježno sv. tielo Svoje primio onih б.ббб udaraca. Silna je tu bila navala svjetine od svili krš­ ćanskih vjerozakona, jer se sveti stup samo taj dan u godini javnom štovanju izlože. 1 ja sam dvaput smjerno poljubio sv. stup. Promatrao sam, kolikom pobožnošću vjernici ljube sv. stup, koji je u našem vlastničtvo. » O fic iu m ten e b ra ru m « sa pjevanjem tužaljka Jeremijinih obavio se je kroz sva tri dana 1 вв. grobom. Nego mi je Žao, što na četvrtak poslie podne u 2 sata nisaia ingao prisustvovati pranju nogu, jer se па zatvaraju vrata crkve sv. bastilike a ,л з о sam želju za redovničkom ob. iJi iz Spasitelja pohoditi blago val d du Sionu u 4 sata pos. p. Trebalo dakle odabrati samo jedno. To sa tim radje učinio, jer sam uza­ lud uvaput dolazio na brdo Sion, pa je svaki put bilo zatvoreno blagovaiište. Rekoše mi, da Turci od vremena, kako se uz blagogovalište na mjestu premiDo sad sam već dvaput u presv. nuća Majke Božje sada pravi veličan­ grobu Čitao sv. misu, pa možete mi­ stvena crkva, nekako ne rado otvaraju sliti za što sam ju namienio. Htio sam vrata ovoga sv. mjesta, gdje je naš sve moguće prijatelje i znance uključiti Spasitelj večerao sa dragim Svojim apo­ i naročito se za procvat naše provincije stolima i ustanovio presv. otlarski sakrai dobro cieloga hrvatskoga naroda po­ menat. Kako sam prije sam pošao k sv. moliti. Časovi, koje sam u onoj trhoći proživio, ostat će mi za uviek u srcu brdu, došao sam u dobar čas, kad je po Želji nekih putnika bilo upravo otvo­ neizbrisivi, 5. V e l i k a n e d j e l j a i u z k r reno s n i blagovaiište. Malo sam se vremena mogao zadržati na dragom tom mjestu, p r a z n i c i u p r e s v . g r o b u Is u s o v u . Ganutljiva je služba Božja sva jer ključar ne gleda rado, da se više od nekoliko časova tu ostane. Čudno­ kako velike nedjele i Uzkrsa, Meni je �Str. 164. fer. 6 . £)opis. vati su puti Gospodnji! Tolika kato­ lička svetinja u rukama nekrsta kao i sv. kapela na brdu Maslinskom. Kado sam popostao još na svetom tom brdu i dočekao redovničku obitelj sa mnogim drugim katolicima. Sva naša pobožnost mogla se sastojati u čitanju sv. evangjelja, koje govori o tom otaj­ stvu i izmoliti u s e b i Otčenaš i Zdravu Mariju, jer je ključar i opet hitio, da čim prije vrata zatvori. Na Veliki je petak bila najganutljivija svečanost u crkvi groba Isusova. Mene se je najviše kosnulo, kad se je upravo na Kalvariji odkrivao i ljubio sv. križ; zatim »križni put« uz put »via dolorosa,« koji je pun bio pobočnik ka­ tolika i gdje je o. V i č e 11c i j D u c a s s e na svakoj postaji rekao ota stvu odgo­ varajuće ganutljivo slo\ o; Pred tom našom žalobnom svečanošću u »v 1 do­ lorosa« odigra se najfantasučntja . ^ska igra i pomorska, koja je nj av<> taj dan krenula na »Ne b i M u s a * (brdo Moj si­ je vo) i to uz nečuvenu ciku, pljesak, sviranje uz trublje, udaranje u; bubnjeve i veliku vojničku pratnju. Mišljah s po­ četka, kao da je sam pakao sve to upriličio, da nam pomete pobožnost križnoga puta, nu do malo se primirih i pomislih na onu sličnu svečanost, koja se je u vrieme muke Isusove tuđe ne­ koć upriličila od zidova i rimskih vojnika Kruna svih svečanosti na Veliki petak bijaše svečani obhod u crkvi presv. groba i to u 7 sati na večer. Pošli smo od kapele, gdje se je uzkrsnuli Isus ukazao prvoj Majci svojoj. Tu je o. Benvenuto držao t a l i j a n s k i govor. Procesija se zaustavila pred kapelom, gdje su rimski vojnici nad haljinama Isusovim srećku (ždrieb) bacali, jer je o. Alojzij g r č k i propovjedao. Pred kapelom, gdje se čuva pogrdni stup, na koji su iz pogrde posadili Isusa, 0. V i n c en c i j pripoviedao je e n g l e s k i . Zatim smo uzašli na Kalvariju, gdje je u kapeli razpinjanja Isusova na križ o. Komisar n j e m a č k i propovjedao. Na mjestu, gdje je naš mili Gosodin visio tri sata na križu, propovjedao je f r a nc e s k i spomenuti o. Vincencij Ducasse. Iza roga je djakon oprezno klieštima skinuo trnovu krunu Isusovu i sva tri čavla odkovao. Onda se je kip tiela Isusova na oltar položio i u čisto platno stavljeno, koje su sada ponieli ’ ]8iii za to svećenici. Kad smo svi sašli Kalvariju, kip tiela Isusova bio je Čeh na isto ono mjesto, gdje su strašim onoga petka Josip Arimatejac l Isik dem dragocjenim pomastin potr iii tielo Isusovo O. kustos sv. Zrinjj. ada je slično učinio sa ki­ pom i ra 1 nog Isusa. Dok je sve neizkazan. ganuto bilo, progovorio je o. Pntiuiij a r a p s k i potresno slovo. Gle­ dao sam kako ključari Turci oprezno slušaju taj govor i drugi Arapi ino­ vjerci. Napokon pred grobom Isusovim š p a n j o l s k o m besjedom završio je sve te govore o. Emanuel. »A kamo h r v a t s k i , kamo barem s l a v e n s k i ? « upitivao sam sama sebe. »A komu da se propovieda?« glasio je tajni odgovor u duši mojoj. »Gdje su tu na okupu katolici Slaveni ? 1 . . . Druge obrede, kao manje važne sada ne spominjem kao i mnoge druge zanimiljive stvari, jer bi me — kako rekoh — dugo to odvelo. Jedino na koncu spominjem: 6. » G r č k u s v e t u v a t r u ? « čije �Вг. б. Dopis. Str. 185. sam obrede dne g. travnja kroz šest sirijanska procesija i dostojanstvenici sati sa naše galerije promatrao. unišli u ponutricu sv. groba, gdje imadu Već u večer prije toga dana (u od sjevera dvie luknje u zidu. Kad je petak) bila je crkva groba Isusova sva došao odredjeni čas, jedan grčki djakon puna. Cielu se je noć tuđe proboravilo došao k toj rupi, zavukao obe ruke i i bdilo samo da se uhvati što bolje tu čekao, da mu njegovi iznutra pruže mjesto, jer je svaki Grk, Armen, Kopt užeženu od svieća baklju, koju je on i Sirian htio prvi imati užeženu svieću velikom silom i brzinom napokon van od »svete vatre«, koja da tobože s neba izvukao i putem. Što mu ga pripraviše pada. Na svim koptskim nižim prozo­ turski soldati kao mahnit sa >sv. vatrom« rima, koji su u okrugu rotunde, pod pobjegao. Nastade neopisivo komešanje kojom stoji grob Isusov, bila su po­ u crkvi. Svako htio da prvi upali dignuta posebna mjesta, na kojima se svoju svieću od svieće toga djakona. je cielu noć probdilo. Na ove daske Zatim je iz groba Isusova izletio koptski uzlazilo se uza ljestve, koje bi se odklo- djakon sa istom bakljom, onda grčki i nule, kad bi se dotični gore popeo. I armenski. Kakvom su oni brzinom po kvl ledU, ne dade se izreći, jer je naše galerijje bile su prepune. U fio, da što prije donese od »sv. mi imamo i i prozora, a svalđ je ovaj sva. :im vjernicima. U tili čas i prozor točno bio odredjen U I. pro­ vatre« sva je ci groba Isusova bila u pla­ zoru galerije sjedio je pašr jerusolimski sa svojim savjetnicima, ti II. konzul menu i oblaku dima. T o ti je »sveta vatru- za koju prosto grčki narod francezki, u III. redovnička obi lj sv. grč E neba poslana, groba, u kojoj sam i ja bio odat'e drži, cla Iza i ga su se upalile sve svieće sve obrede sgodno promatrao A što da rečem o svoj oiioj vrvi, i lampo na grobu Isusovu, a vidio sam i nn .ga brata laika, kako tu pali naše galami, guranju, o nepodobštini, _ čine noseći oko groba Isusova jedan svijeće i lampe, Rekoh naše, jer trebate drugoga i na sebi i na ljestvama ? A znati, da je točno označeno koliko svi­ što ob onim vikačima, koji tobože prose eća i lampa smiju tu upaliti katolici, a s neba vatru? Ja sam se od čuda s ne- koliko Grci i Armeni. Kako vidite skratio sam svoje iz­ bivao, nu rekoše mi moja braća, da to ove godine nije ni deseti dio onoga, vješće, jer se nema kad duljiti. Bože samo dobro zdravlje ! što su Grci prije činili, jer su oko sv. Sad mi, dragi uredniče, sa svim groba i u crkvi jaki kordon pravili milim Štiocima zdravi i veseli ostanite turski vojnici. Iza užasne vike, komešanja naroda, gurkanja i nestrpljivosti, i primite iz ovoga svetišta topli pozdrav počela je grčka, armenska, kaptska i od odanog Vam fra Ignađja. �Str. 1 86. Na brdu Karmclu, 1 1 , svibnja 1904. Evo me, dragi brate uredniČe, 11a glasovitom brdu Karmelu, čiju ljepotu onako uzdiže i sv. pismo. Ne mogu Vam izreČi moje radosti, jer sam na svršetku dugog i poučnog svog putovanja. Zadnji put sam se javio iz grada Marijina, cvietnog Nazareta. Tu sam se kod predobrog znanca Franje, gvar­ dijana, i tjelesnoi duševno dobro odmorio. JoŠ je jedan razlog osobitom mom duševnom razpoloženju u Nazaretu: što je naime to svetište i sva druga u Ga­ lileji izključivo u katoličkim rukama, pa se ne čine nikakve zaprieke, što je to u Jerusolimu i Betlehemu, gdje ioš hu­ ška straža mora da od Grka čuva onu našu zvijezdu na mjestu po rodjenj a Isusova. Ovaj put po dulje sara se zadržao na moru Spasiteljevu u Tt.berijadu, jer sam divno mjesto osobiti zar lio, A kako ne, kad našemu Spasit' bilo onako milo i drago. Gledajući preliepo to more i vozeći se po njem, neprestano mi lebdila u duši mila pojava Spasite ljeva njegova dobrota i poniznost, koja ga sklonu, da tu obći sa siromašnim ga­ lilejskim ribarima. U Tiberijadu imamo ubavu crkvicu i to, kako se drži, na mjestu, gdje se je Isus poslie svoga slavnoga uzkrsnuće ukazao apoštolima i Petra učinio pogla vicom sve svoje svete Crkve. Na tom su, dakle, mjestu ozvanjale ove važne rieČi: » P a s i j a n j c e i o v c e m o je !« N a tom sam mjestu i ja imao sreću čitati savjetnu misu (missam votivam) o ćndesnom tom ukazanju. Nego mene je ovaj put K a f a r n a u m osobito zanimao, jer sam prviput u njega došao. Srećom bijaše mirno Dopisi. Вг. б. more, a priblizujuć se M a g d a li ima dosmo { poćudan vjetar, pa se ona tri kršna momka, A rabi, mogoše odmoriti, izvješivši na barku jedro, a bijahu se pošteno onoznojili. Izkrcah se pred na šim gostinjcem, gdje je sv. Zemlja na­ pravila podesnu luku i unidjoh u naš vrt, gdje sam opazio stare ruševine, gdje je stajala kuća svekrve Petrove, i ona sinagoga, u kojoj je naš Spasitelj toliko puta učio Židove o božanskom svom poslavonstvu, nu uzalud. Zato i leži u ruševinama, a ja, hodajući po njima, propitivah samo sebe: Zar je u istinu tudc zakopana slava glasovitoga Katarnauma? Niemi zidovi i starodrevni u! nedadoše mi nikako glasna odgo\ jer kao da se stiže izpovjediti nevjen ahvalnih svojih stanovnika. U tom vrtu ima i stari mozaika, nu to je jos sada podrpano. To je na­ zad nekoliku godina bilo potrebito uči­ niti dok Franjevci ne osvojiše to zna­ menito mjesto. Sad će se, čim bude sredsts , započeti izkapanjem. Radi toga prostora, gdje je obstojao stari Kafarnaum, sveta jc Zemlja za 90,000 franaka morala kupiti silan kompleks zemljišta, jer Bednini im ne htjedoše drugačije ustupiti toga zemljišta. Znajući dakle, na kakvu se zname­ nitom mjestu tu nalazim, osjećah se veoma blaženim, kada na tim razvali­ nama dvaput čitah sv. misu. Odakle po­ sjetili i ušće Jordana i K o r o z a i m , gdje je brat Lazar fotografski snimao stare stupove i dobro uzčuvanu kamenu konku. U K o r o z a i m u smo od ruše­ vina teško mogli hodati. One, kao da niemo svakomu putniku onu Spasiteljevu : » Ja o t e b i K o r o z a i m e , j a o t e b i !« Pa dopao mi se položaj o nesret­ �Вг. б. Dopisi. noga Korozaima, koji nešto niže leži na briegu, a oko njega sa svih strana drugi poviši briegovi. Zemlja crnica i bujna pšenica svjedoče o plodnosti toga mjesta, gdje naš Spasitelj takodj’r uči­ nio silu čudesa. Iz Kafarnauma sam se u Tiberijađ po suhu povratio sa Bedninom Halilom koji je putem neprestano pozdravljao moje zemljake i htio svagdje da stane. Tim sam imao priliku bolje upoznati znamenite ove krajeve, gdje je svaki korak, svaki kamen ovako važan. Vračajući se iz Tiberijada, zaustavio sam se u K a n i G a l i l e j s k o j , gdje je o. Egidij odkrio ruševine, stare koja leži na mjestu kuće srftnib ocih mlade nača, koje prisutnob svojom uz Majku svoju i apoštole počasti Isus i učini prvo svoje čudo. T i je stari sud, koji je služio za čišćenje žid ia; tu se odkrila i stara cisterna, 1 :le zagrabiŠe vodu i napuniše onih ;t vode­ nih vrčeva, koju Isus pretvori u dobro vino. O. Egidij sve je to mudi uredio novu kriptu i krasnu novu crkvu sa dva tornja i kupulom nopravio. I na tom mjestu imadoh sreću čitati sv. misu i odmah se zaputiti na veličanstveni Palor, uz koji se troškom sv. Zemlje napravio dobar komad puta, da se po njem sgodno može jašiti. Na taboru, mjestu preobraženja Gospodinova, imamo mali gostinjac i kapelu, jer nema još sredstava, da se napravi veličanstvena crkva, kako bi se želilo. Uz gostinjac su po cieloj desnoj strani brda prostrani, dobro obradjeni naši vrtovi i ruševine stare crkve, benediktinskoga samostana i tvrdje. Koliki duševni užitak gledati odakle skoro po svoj Galileji! U mom planu bilo isti dan stići u Str. 187, N a i m, jer sam već prije tri godine dobro upoznao to sveto mjesto, pa o. Norbertu, predsjedniku, to ne bi pravo, jer mi je htio što više učiniti bratskoga gostoljublja sa proizvodima brda Spa­ siteljeva ; sirom, maslacem i mliekom što nego to imadu u izobilju. Zato i dolaze tu bolestna braća i oni iz vrućih krajeva (Tiberijada, Kafarnauma), da se tu naužiju i svježa zraka i tjelesne obriepe. Uz prirodne Čaše brda vuče ovamo srce i pomisao na čudesni dogodjaj, gdje su i sami apoštoli, puni neopis'va uzhita, želili da ostanu. imajući neprestano iza sebe гоi’ ^etičnl Tabor, iza dva sata jašenja st.i na obronku Hermona, gdje opazih p sobom našu crkvu i ono mjesto gdje si milostivo srce Spasitelj evo razžalilo )n udovičina jedinjka od ni ih uzk sfo. za po ratka ostadoh u Nazaretu još ti i dana, posjetim i sva ona mjesta koja prija 3 godine radi slabosti niesam rao^ao pohoditi. To je poimence u Na­ zaretu i malom djetetu poznati# в1’ re c i p £c i j o d k l e Židovi htjedoše strmo­ glaviti našega Gospodina. S bratom L a­ zarom jaŠio sam tamo pol sata, nu poslie toga moradosmo konje ostaviti i pješke preko krupnih oni kamenova 1 stiene se poput koza verati preskakivati dok ne dodjosmo pod sam „Р r e c i p i­ c i j “ , gdje se vide ostanci stare bene­ diktinske crkve. Nu ja ne bi tim zado­ voljan, već hjedoh upravo se gore po. peti, gdje tu stajale i presvete noge Spasiteljeve i neharni njegovi domorodci. Moj drug buduć slab u nogama, ne htjede ni čuti o mom predlogu, te se ja sam preko onih stiena dosti sgodno popeh i stadoh na maloj ravnici, odkle �Dopisi. Str. iS8. je velik po prilici 50 metara duboki ponor, u koji sam preko onih stiena mogao samo po koji časak s užasom dolje pogledati Tu su, dakle, stajali Židovi; te je naš božanski Spasitelj božanskom oz­ biljnošću i dostojanstvom naprosto pro­ bao ispred Židova, a oni kao okamenjeni ostali, gledajući svoju nemoć i Spasitelja kako mirno ode. Brzo sam dostigao svoga pratioca, koji se je na stienama malko odmarao i meni čestitao na odvažnosti. Vračajuć se, ponovo posjetiti i drugo u našoj vlasti važno brdo, kome je Majka Isusova sa strahom prcletfl da vidi, što će Nazarećari nčiind sa dragim Sinom njezinim. Zato se vrhu­ nac toga brda i zove » b rd o d rh ­ ta n ja ,« gdje su uz kape'u prostrani naši vinogradi i vrtovi u kojim ima izobila maslina, cipreea, smok ca i svakakva voća i povrtlja. Razgledavši podobro Išuiaret po­ vratili se kolima ovamo, da se Maje! brdo Karmela zahvalim na svim prim­ ljenim dobročinstvima i da ujedno po­ novno posjetim pećinu, u kojoj je slđvni zaštitnik Bosne i Hercegovine, sv. Ilija boravio. To je mjesto tri četvrt sata udaljeno od Kaife, kud je baš sada skoro dovršena nova kolna cesta. Od toga mjesta pet je udaljeno, mjesto, gdje je sv. Ilija dobivao vatru s neba. Upravo u oči Spasova tamo sam se na konju zaputio i došao za 4 sata i pol. Prošao sam cielo razvodno gorje Karmela t divio se romantičnosti \ Вг. 6 . toga liepoga brda, koje je mjestimice nakićeno vinogradima, maslinama Žitom i raznim grmljem. Brdo žrtve Ilijine ponosno se uz Esdrelonsko polje uzvilo, odkle je na sve strane prezanimiv pogled. Na mje­ stu žrtve je mala crkvica, a u njoj tri kamena reliefa, koja predstavljaju žrtvu Ilijinu, uzaludno kričanje baalovih sve­ ćenika i njihovo klanje. Uz kapelu je reflektorij, kuhinja i salon, ^to sve po digoše otci Karme!ićani, Čije je vlastničtvo ovo sveto brdo. Uz crkvu su dvije cisterve: jedna unutra, koja je veoma stara, a druga na ravnici pred vicom, u kojoj je izvrstna voda, kojoi. im se na onoj sunčanoj žegi dobro hladio. U okolo ove ravnice gusta je naslina, hrastovine, cedro­ vine i dru h stabala šuma, pod kojom se >ram sdrelonskom polju nalazi drug , još vrstnije vrelo. Tim sam putem su .0 dolje i zajašio poljem, kojim ш za Četiri sata istu večer ati na Karmel. Tu sam rekao sv. misu i sebe i svoju domovinu preporučio velikomu našemu zaštitniku. Dne 15. ukrcavam se u Kaifi za Carigrad, odkle ću, ako Bog da liepo zdravlje, oko Brašančeva stići u šeherSarajevo. Sad koje stoji jinom, iz blagoslov Vas sa svetog ovog brda, pod osobitom zaštitom Mari­ sve duše pozdravljn i prosi s neba odani V am : fra Ignacij. �S r. б. ćkružnice. Štr. 189. Br. 339. Na znanje i ravnananje pp. oo- gvardijanima i 00, župnicima provincije Bosne srebrne. 1 ove će godme naša provincija u V i s o k o m primati one mladiće, koji imadu ozbiljnu volju posvetiti se sveće­ ničkomu stališu i u našoj državi biti Franjevci. Ovaj broj ovisi 0 tom, koliko će mladića moći stati u zavod. Da u prijavi i samom primanju u zavod ne bude nikakvih neprilika, neka 00. gvardijani ili 00. župnici u spora zumku sa o. gvardijanom svoje dekanije do 20. s r p n j a o. g. na p ro v in c i j a l a t u S a r a j e v u izravno poša­ lju ove svjedočbe: i. s v je d o č b u v l a d a n j a t i č n o g a mladića, koja mora da bude podpisana od svih samosta iskih vijeć­ nika i o, gvardijana, a л župama od o. župnika i njegova katehete; 2 š k o l s k u » v je r i <ib* dobrim uspjehom svršene omču uun ili svjedočbu onoga gimnazijalnoga raz­ reda, koji je ove godine dječak svršio ; 3. k r s t n i l i s t ; 4. p o t v r d n i l i s t (ako je dijete k r i z m a n 0); 5. lie č n ič k u s v je d o č b u , da Је diete p o d p u n o zdravo; б. r o d i t e l j s k u p is m e n u izja vu , da diete daju rado u red franj<:vački. 0 p a z k a i . Djeca, koja se prijavljuje iza svršene osnovne škole, ne smiju biti mladja od 10, a starija od 1 5 godina. Koja se ne prime, odmah će im se povratiti sve svjedočbe. p a z k a 2. Primljena djeca imadu se p. 'Ч prijamnom izpitu; uz to će se još nput u Visokom iiečnički pregledat Sara >. 20. svibnja 1904. Dr. fra D in ie l B a n , provincijal. Br. 340. Prvih dana mjeseca kolovoza t. g. obdržavat će se konkursalni izpiti u provincijalskoj residenciji u Sarajevu, te se ovim pozivaju svi, koji se kane istim podvrći, da se do 15- srpnja o. g. prijave ovomu provincijalatu, naznačiv predmete iz kojih se žele podvrći izpitu. Sarajevo, dne 20. svibnja 1904. Provincijalat bosanskih Franjevaca. Fra D a n ie i B a n . provincijal. ’C \ �Viestnik. Str. ig 6 . -s € Rr, 6. V i e s t n i k . ( Glavna skupština pobožne zadruge sa gradnju crkve sv. Ante u Sarajevu) obdržavat će se dne 19. o. шј. t. g. u 4 sata po podne u franjevačkom samo­ stanu u Sarajevu, te se dični članovi najuljudnije pozivaju, da joj prisustvuju, jer poleg pravila svaki Član ima pravo glasa na skupštinama ove zadruge. (U krtih sv . Ante) dade K . S iz VareŠa 3 K ., N, N. 2 K., iz Visokog N. N. i K . Štitio sv. Anto svoje po­ božne štovatelje I (Zaključni is p ili naših bogoslova n Sutjeskoj) svršili su prošloga mjesr a predsijedao im je preč. o. dr. fra Daniel Ban, provincijal, kod je s. vv. 00. lekturima i ostalim prisntnicima bio posve zadovoljan na njihovu uspjehu Mladoj našoj braći, koja os taviv " tisku prašinu, polaze u vinograd G( ; dnji, želimo svetu strpljivost u duhovnoj pastvi I (Kanonički posjet') Preć. o. provin­ cijal dr. Daniel Ban pošao je drugom polovicom prošloga mjeseca sa svojim tajnikom da pohodi svoju braću, koja po posavačkim župama djeluju u vino­ gradu Gospodnjem. Želimo inu dobar uspjeh i stalno zdravlje te sretan povra­ tak u svoju residenciju. (K apilu l u fran jevačkoj hercego­ vačkoj provin ciji.) N a prvoj skupštini dne 2. рг. mj. izabrano je za spome­ nutu provinciju slijedeće starješinstvo: provincijalom m. p. o. fra Angjeo Nuić, kustođom m. p. o. fra Luka Begić, a definitorima pp. 00. fra Blago BabićSpužević, fra Mirko Matijević, fra Dujo Ostoj u. i fra Lovro Soptić. Bilo sretno 1 (Hartmanov oratorij »Sv. Fran jo«.) Zagreb će se dugo sjećati 2 1. i 22. dana mjeseca travnja t. g., kada je jedan od prvih današnjih skladatelja, siromašni franjevac, 0. Hartmann, u njem u nabožnoj crkvenoj glas bi izvadjao svoj čuveni oratorij. Bilo je mnogo truda i napora, mnogo raznih mnijenja i govor­ kanja, a sad je stvar svršena: Hart­ manov je oratorij izveden pristojno i častno, a grad je Zagreb pokazao, da ima smisla za priprostu, nabožnu giasbu. Mnogi, koji su išli na taj oratorij s nekim udarna, uvidjeli su, da i na raznje­ ženo ‘ ho, koje je naučeno da sluša sjajne im muzikalnim nakitom ure­ šene tvu ine raznih svjetovnih veliкапл tnu djeluje ozbiljna glasba, što se redi! u nabožnom, pjesničkom srcu j rlpiostoga redovnika. O. irfmann je stvorio svojim »Sv. F jOtn« umjetničko djelo prvoga reda, svojom glasbom je sgodno pro­ tumačio najznačajnije sgode iz života svetčeva, i kako je ona potekla iz srca koje nadahnjuje duh sv. Franje, tako se ona i prima srca slušateljeva. Nje­ gova je svrha u prvom redu religiozna, on hoće da u slušateljima pobudi nabožna čuvstva. Bila je lijepa slika, kad je u pro­ stranoj isusovačkoj crkvi nastupilo ne­ koliko stotina pjevača, pjevačica i glasbenika, koji su pazili na svaki mig skla­ datelja, koji ih je na uzvišenom mjestu ravnao. Čovjek simpatične vanjštine, visoka uzrasta u skromnoj redovničkoj halji. Tko ga bolje poznaje, morat će priznati, da mu je i srce tako priprosto �Вг. 6. Viestnik. i skromno kao ona redovnička halja na njem. T o će tekar onaj pravo cije­ niti, tko pomisli, da je on odlična roda, svjetskoga glasa, da je dobio tolika i tolika odlikovanja, a da je ipak kraj svega toga ostao pravi sin sv Franje, To je onaj duh samozataje i siromaštva, što ga je propoviedao sv. Franjo, a koji je i o. Hartman nadahnjivao, kad je pisao svoj oratorij, koji eto i u Zagrebu pred ogromnim množtvom svi­ jeta postignu sjajan uspjeh. Francezka. [Slobodni m islitelji ne­ koć i sada). — Dneviče na Božić otvo­ rilo u Parizu u H o t e l d e s S o c i ć t ć s S a v a n t s jedan sastanak slobodnih mislitelja. Jedan od njih, pisac aor' Hevre, čija prevratna djela, jer razšircna medju mladež i vojsku, počastili višekratni upiti u saboru ei, iz svrhe čisto humanitarne uslohodi se predložiti da se sekularizovanim redovni« do pusti podučavanje u škole, 'a, ačivfii ga dakako s tisuću nadzora i nadgleda nja. Ali sada se digne užasno galama na predlagatelja. Uzalud pisar so&jai dokazivaše, da mu ne bijaše namjera druga, nego da osigura komad kruha stotinama, tisućama osoba, koje se usljed glasovanih zakona, od jučer do danas nadjoše nasred puta: bjesomučni liberalci ne htjedoše slušati njegovih dokazivanja, pokazujući time jasno, što za njih znači rieč s l o b o d a . — Isti osjećaj liberalne nesnošljivosti potaknuo je poslanika Аипау, da se, pohvalivši prije rusku vladu, koja brani svoje vjernike i rabi ih po svome pravu, za sredstvo svoje politike, pa pokadivŠi i engleskoj vladi, koja podupire svoje protestantske vjerovjestnike, utirud tako pute svojoj trgo­ vini i napredku, obori žestoko na mi­ Str. igt. nistra vanjskih posala, jer sa sv. Stolicom rabi još blagi način obćenja i jer vjer skim školama u iztoku šalje 500.000 fra­ naka, dok svjetovnjačke škole dobivaju tekar 100.000 zaboravljajući pri tome veliko dobro, što ga Francezka prima od tih toliko omraženih redovnika. Ovakovi su današnji liberalci. Tako ipak ле bijaše nekoć. Nekadašnji libe­ ralci bijahu ipak snošljivi. Imamo za to sjajan dokaz u jednome članku, što ga l i c l a i r donio prigodom smrti udovice filozofa K. Li 1 1 г ć. — L i 1 1 г6, sin jakobinca, odgojen u prevratničkoj školi, nije niti najmanje poznavao vjer*1-'h istina, ali je ipak duboko poštivao 1 uui, vjerovanje i osvjedočenje. Oženi se sa npm dubokih vjerskih osjećaja i on, i republikanac, slobodnjak u ssfliau bezvjerac filozof, nikad ništ ne nćin što bi moglo ma iz da­ lek.. iviijed ti njezine vjerske osjećaje. Jodu kn dade vjerski odgojiti. Njoj za ! i>av postio bi svakoga petka. Neki з pisac zamoli za dozvolu, da može posvetiti jednu svoju knjigu. Littrč mu odgovori ovako : »Pariz, 17. ve­ ljače 1878. Gospodine! Spreman sam dozvoliti Vam što tražite. Ipak treba mi prije jedno razjašnjenje. Ja ne po­ znajem Vaše knjige. Ako je ona napi­ sana sa stanovišta pozitivističke nauke, koja smatra kršćanstvo socijalnim dob­ rom u svome usavršivanju i zaprekom svome nazadovanju, onda tuj može biti moje ime. Ali ako je obrnuto napisana sa prevrat noga gledišta, iz mržnje i pre­ zira, onda se ne bih pridružio takovome izdanju.« — Malo vremena zatim pisac mu posla jedno poglavje svoje knjige. Littrć mu odpisa : »Pročitah.marljivo prvo poglavje, što mi ga spiqj\dste, Iza �Str. ig i. Viestnik. kako sam dobro promislio, uzprkos mojoj živoj želji da Vam udovoljim, ne mogu primiti posvetu Vaše knjige. To je preveć napadna polemika o teološkim i katoličkim idejama, a da bi moglo odgovarati mome položaju u pozitivistič­ koj filozofiji. — Osoba, koja posjedovaše ova pisma, darova jedan prepis udovici filozofa pozitiviste, a ona mu zahvali ovim pismom: »Zahvaljujem Vam na prepisu dvaju liepih Littreovih pisama, koja su dragociena po me. Čuvat ću ih ko blago. Njegovo srce bijaše tako vruće, duh tako velik i snošljiv. Hotio je slobodu za svakoga bez izuzetka, pa i za redovnike. Toliko poštivaše tud ju vjeru, tudja prava 1 Vjerovaše rer i, poštenoj, plemenitoj, koja daje slobodu ; on bi danas strašno trpio . . .« Ovo ne­ koliko redaka iz pisama fik zofa Littrća i žene mu jasno nam predočuju ogr.imnu razliku izmedju nekadašnjih s' >dnih mislitelja i naših nesnošljivth s> »raca, kojima sloboda služi samo za ubulju. Hr. 6. Ne bismo li valjda i mi Hrvati mogli ubrojiti u ove zadnje mnoge od naših zastupnika slobodne misli ? Književnost. R iječnih hrvatskoga jezika skupili i obradili dr. F . Iveković i dr. Ivan Broz Svezak 1. A .—O. Zagreb 19 0 1. vel. osmina. Strana V III. i 9 5 1. Svez. II. R .—Ž. str. 878. Pošto je sav trošak za izdavanje njegovo izmiren, spušta mu se dosadašnja ciena od 40 K . na ciglih 16 K. izplatnih u Zagrebu, KaDtol б. Toplo još preporučamo molitvenik fica mučenika« od o. Jerke Vlahovica, što se dobiva u RieČkoj dioničkoj ti Н; zatim krasno djelo pod naslovom 0 reform i naučno i vd iben ik " z a n a u k v j e r e u n iž im pu ’ m š k o l a m a . Napisao Eugen Kornfclnd a dobiva se kod K r Š ć a n s k e š k u e u Zagrebu. Ч у јч ч ' Naše dužnike koji već od više vremena ne uđovoljiše svojoj dužnosti, liepo molimo, da nam spreme zaostale predplate od prošlih godina, jer niesmo u stanju list badava slati, pošto smo obterećeni velikim tiskovnim troškovima. Uprava „S E R A F IN S K O G A PER IV O JA « u Sarajevu, S A D R Ž A J : Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. — Ime Isusovo i Franjevci. Pjesma i neoskvrnjena. — Zaboravljeni kralj. — Božja premudrost. — Sokolića. U prošlosti i sadašnjosti. — Dopisi. — Okružnice. — Viestnik. Uredj. ie fr* A lkm gjiO BrkflTk.., Г> ’ » Thier i Vogltr u S»rajev п. �Knjigotiskara Thiera i Voglena пМпмЦшж gaiL-.? 1232 Najstarija knjigatiakara i atereotipija u Bosni i Hercegovini, uredjena s najmodernijim niamenima, mate- Na Protokol crkverv.v^ тг.еупл i - »ta. Sluit i'ih kuvri' ;та ш nstpiw*n: Rimokatolički iupni ured u , . iti Dekanski тчУЈ u ........................ uz jeftine ciene. Vanjske naručbe obavljaju se odmah. OO �************ * * * * * * * * * * * * Ј ^ * * * * * *Л * * * * *********** I 5К Ш с đeVocijonaltja S. Vuković Nadbiskupsko sjemenište : SARAJEVO . : Preporučit veliki izbor: krnniea, mcdaljica, hv. ,-ltka za zidove aa ili bez okvira svako vrsti, malih slika su hrvatskim natpisima i molitvama, kao Sto i stajaćih slika, izrađenih na staklu, svili i poredanu, te kipova svako vrsti i veličine iz ko­ vine, drva i slonove smjeso. Eazpala, malih i velikih. U najkraćem vremenu dobavlja га crkvu potrebne stvari, kao Božje grobove, Križne putove, svijeće, za oltare baijake itd. Dobit se može i slika sa okvirom krasno urogjenim Pape P ija X ., od našeg umjetnika Medovića. Napokon rn/nisiljo i svakovrstne m oltvene i nabožne knjige te sva izdanja kaptola vrhbosanskog. P rep o ru čit g g . sv e ć e n ic im a velik i i2 b o rp o ja sa ,k o la ra ,e h o m ise ta i b ire ta . Ćastni 0 0 . Franjeva nm**" tećoredei svoje poja*« i : у х у г « U r»*4Dvnićke pojase •ач.лИсг Hl. ^ N°v°Hs Dr t v ., Knjiga o knjigama naputak u korisno štivo. S dopu«tcnj*m duh obiaatl. ♦ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/2c1e2450ea3f5337f5722b9421287ce9.pdf 0d6c47d9b480ebc212a8bc8f126a03f7 PDF Text Text Preporučujemo ove knjige, kojih imamo još u zatihl: „P riručni tum ač'1 od f fra Stjepana Hralku. Ciena tri krune. „ T r id iie t I jedan dan pred preav. Sakramentom po Гоггси — izdao fra Jeronim Vladlc. Ciena 70 h. „P c v je e lilćk e crtice Krešnva i franj. aamoetami1-, od fra Jgnarija Str.ikića aa 15 slika Ciena 1 kruna. , , S e n f l l A l P a ltltln a " od fra Ign arija Strukića, sa 43 slike Ciena 2 krune. S v a se je hrVataka ttam pa vrlo povoljno izrazila ob ovim knjigama i toplo ih preporučila. NarćAito ovo zadnju naziva pravim »biserom- ц-*в$ој knjiievnosti. Članovima trećega reda osobito preporučujemo , P ol k e a rrie o e a li kršćanskoj" od fra Ignactfi Slrafcda (je n n elegant­ nomu uvezu 1 kruna 20 h. D obiva se kod g. A . Sdtntza u Zagrebu P rlru čnt Knjižica" od fra A . C. Ciena 70 hel. poštcUM ao hel W E2 �A - S e iS Knjižara № J. S t u d n ić k a i dt»ug E I Sarajevo. Svim rodoljubima kao i svim ljubiteljima narodne''jlazte najtopliji E • # * ratujemo !£ & E E i- l a f e b a d a , f karisik narodnih pjesama iz Herceg-Bosne za glasovir od B. Kač or ov sk og, koju j e skladbu u s ja jn o j llu a tr o v a n o j oprem i E E izdala ovih dana nakladna knjižara J. ST U D N IČ K A I D R U G U SA R A JE V U п ■ ----------- Cijena 4 krune. z f к . ST к ' к в �Br 7 i S a r a je v u , * г » ч ;ја 11904. G od x v m Franjevački junak — sv. Iv a n Kapistran Nje :o? vi'ik Piše f r . A rka V II. K apistran i današnje d iu itv o • Svetci živu dvaput na ovcu cd etu. Oni imaju obični život, a imaju i drugi, koji je slika vječnosti i koji za­ svjedočuje njihov blaženi život. Unišav u grob po križu, izlaze iz njega u vječnu slavu.1)« Sveti je Ivan morao biti dionik te slavne povlastice. E vro pa mu učini sjajne zadušnice ; dolazila je moliti na njegovu grobu, gdje su nicala Čudesa i gdje su i sami mrtvaci uzkrisivali. Vladari i kralj i, vojnici i puci ostadoše vjerni njegovoj uspomeni, a L a v X ., papa civilizacije, dodieli mu, pred sami Luterov razkol, čast javnoga štovanja ( « 5 ' 5 )*) I.onis Venillot: IU Parftim tle Rome. u p liv . g1 e : U lic o v i c . l.’ /al i je razvratnost i krvoločtvo »Refo- ,еч< uzburljalo Njemačku i ku­ da tu uguši i zadiflBodiek svetčeva propoviedanja; uzalud su turske čete zauzele U garsku, to pozorište njegovih junačkih djela; uzalud je kalvinistički razkol za neko vrieme sgasio onu Francezku, koju je on pohadjao; buka vjerskih nesloga i gradjanskih ratova nije mogla zadušiti sklada molitava i hvala, što su se dizale k tomu samo­ stan cu-vojnik u. God. 1683., kad su turci bili do B eča prodrli, Inocencij XI. njega zazva u pomoć, i pobjede Sobieskoga zadadoše zadnji udarac neprijateljskoj sili.1) God. 1690. Aleksander VIII. pri­ stade na opetovne molbe kršćanstva i svetčano g a proglasi^avetcem. Franje»J V. Bollanđ., t. X., ct., p. 417. �Str. 194. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistr; Њ 7. vački ljetopisi i pismohrane sačuvaše spomen na ono ogromno oduševljenje naroda i svetčanosti, koje onda u svim pokrajinama pozdraviše odluku namjestnika Isusova. junake pokore i siromaštva, koji su se u svakom stoljeću radjali u raznim franjevačkim redovima. T u je sv. B er­ nard in Sienski, onaj Kapistranov piijatelj, čije se neizerpivo blago znanosti iznosi na svjetla i za koga pobožni Našemu je vieku, koji tako obiluje pogrdama i povraćanjem izgubljenih katolici znhtievaju vienac naučitelja. Tu prava, velikim nesrećama i nepred- je sv. K oicta Korbijska, koja se je u vidjenim obnovama, bilo dodieljeno. da svom životu odlikovala tolikim junačkim krjepostima. T u je Blanka K a stiljsca se novom gorljivošću zauzme za proslavIjcnjc sv. Ivana Kapistrana. Mgr. Pat­ Velika, ta kći Patrijarke ubogih, ’ oja je svojim samozatajnim življenjem ;:adivroni, biskup sulnonski, prvi potaknu Ijivala svoje savrem enikc. T u ; ; K ristof episkopat i franjevački red, da zamole Kolumbo, trećoredac, koji je od krio sv. O tca, neka se u cieloj crkvi slavi Kapistran sv. misom i sv. božanskim , nov! sviet i za koga je šest sto dvaч \ redam biskupa tražilo, da se činom. Tajinstvene li promisli fir^ * 1 5>to progM-i blaženim; on sada izlazi iz godina iza V oltaira i к о и и ш .- а , poslie francezkoga prevrata, koji je u krvi uništio vjerske redove, uzprk js živinskicu progonstvima mi prisustvo emo des nomu pokretu franjevačkoga prtp 1. ada. C rkva glasom svoga nepogrj roga poglavara neprestano uzvisuje a ižkoga Širo ma ka i njegove divne ust.i ovp' označuje kao najbolji liek proti našim bolestima i našim družtvenim biedama.*) Poviest, književnost, pjesničtvo i liepe umjetnosti podižu Patrijarki ubogih spomenike, kojih je sjaj dostojan starih vjerskih vjekova. I oni isti, koje nehaj, naslada ili taština drže daleko od kršćanskih krjeposti i katoličke vjere, bacaju kad kad zabliešten pogled na onu dražestnu »liku asižkoga Ranjenika, koja im se, stršeć nad današnjom razmaženošću, prikazuje poslie šest stoljeća puna svježosti, mladosti i idealne ljepote. Ljudi se ujedno zauzimaiu da p ro ­ uče, jo š više obljube svetce i apoštole, ■ ) L it Х Ш , Encikl. Auspicalo (гијжп | 8 8 3). tmina boravi kamo g a j c potisnula c rna nezii oost njego vih su vrem en ika. l u jc Ivana od A rka , koju pravom moŽi ino na- ali »Franjevkom« te koja se u ju pnviesti svaki dan sve bolje pukaz e tik uiena uplivom, zaštitom i ljubavlju ; Ja sv. Franje. T u su tolika djela iike svako vrstne činjenice, koje do Kazuju, da asiŽki Sirom лк svaki dan pridobiva za se umove i srca. sv. U tom razvitku franjevačkih slava Ivan Kapistran zauzima odlično mjesto, a nove časti, koje mu se misle podieiiti, pokazuju, da je i za njega kucnuo čas preporoda. Nije medjutrm dosti diviti sc uz­ višenim uzorima prošlosti i oduševiti se za onu veliku, čednu i strogu obitelj malo braća n,i , koji bosonozi idu u sve krajeve svieta i u svim narodima šire ljubav p rim a Isusu. Sinovi katoličke crkve, trećorcdci, svi oni, koji se skrbe za slavu B ožju i spas duša, moraju ovršiti veću ulogu. T re b a im iz uspo- �Br. 7 Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. mene tolikih samozataja i junačtva crpiti novu jakost, da se bore i uspješno dje­ luju. U sred oluja, kroz koje prolazi crkva, spram zloćama, koje tište sviet, nijedan katolik ne smije stajati prekri­ ženih ruku, jer bi to značilo biti od­ metnik i kukavica. A možda nam ni­ jedan sin sv. Franje, koje častimo na žrtvenicima, ne podaje tako savršena uzora, kakov danas mora biti katolik, kao sv. Ivan Kapistran. On je bio svetac : sviet g a je malo ne kroz pol vieka vidjao u poderanom, prosjačkom i pokorničkom odielu. Razne strasti uništuju naše družtvo; razkoš, razvratnost, oholost, pohlepa za nov podgrizuju danas vjerski napredak. N a posao dakle!.., Popravimu svoj život. Poput Kapistrana srčan1 prigrlimo umrtvivanje, poniznost, Žrtvu, vršfejc kršćanske krjeposti, bez kojih iema sretne vječnosti On je bio nepokretni stup redova sv. Franje. K a o što su u X III. i X V . s to ^ tako mogu i danas ustanove sv. Franje spasiti Europu. L a v X III. je višeput o p etov ao : treći red je izvrstno oružje, kojega se moramo la titi; duh asižkoga Sirom aka je mač, koji treba da pripašem o ; udruge su franjevačke bedem, koji moramo suprotstaviti uviek ra­ stućim valovim a potajnih družtava, a ujedno i Škola, gdje se narodi moraju učiti da upoznaju pravu slobodu, je d ­ nakost i bratimstvo.*) On je bio ap ošto l: Nikola Farski naziva g a »drugim sv. Pavloin«, jer je ‘) L tv XIII. Encikl. Hnmanumgeniu, proti slobodnom zidirstvu. Str. 195. mačem rieči razgonio neprijatelje sv. nauke. N a psovke i bezsramne klevete slobodoumnika odgovorimo i mi tro­ strukim apoštolstvom gorljivosti, rieči i primjera. On je bio iztražitelj, pa je nepre­ stano proganjao krivovjerstvo i razkol. Ustaj'imo i mi proti zabludama. On je bio naučitelj papina pogla­ varstva : medju tminama, što ih je bio nagomilao galikanizam, on razprostrani povlastice i prava one vrhovne vlasti nepogrješivoga monarka, bez koje svaka sloboda dovodi do anarkije, svaka vlast do despotizma, svaka civilizacija do 'з. Ljubimo i mi i branimo papu. L bio strah neprijatelja kato ličke vp nepobjedivi borioc kršćan­ stva. A k o e u njegovo doba neprijatelj ostf рге n im mrtva lešina, danas su se ( drugi digli proti našim sveti­ njama 1 našoj vjeri. Slobodno zidarstvo stoji uzpr sa svojim mračnim četama, koje f b siedaju tvrdju naše crkve ; ono finče da za se predobije duše, da ih okalja i pogubi. K rist se izbacuje iz Škole, bolnice i sudišta. Poput Ivana i njegovih hrabrih vojnika oprimo se i borimo proti tome z lu ; ne uzmičimo nikada. Držimo visoko zastavu Isusovu, te uviek u svim pogibeljima, u svim borbama glasno opetujmo Kapistranove rieči: »Kršćani, pohrlite pod barj'ak Isusov I« Zazivajmo napokon toga svetca, koji je toliko ljubio crkvu, koji je na­ punio Europu svojim sjajnim djelima i znojem, koji je bio neustrašivi borioc za svaku dobru stvar. Onda ćemo pobiediti današnje m ane; obitelj će se preporoditi; socijalizam i anarkija ustupit �Franjevci i znanstvena odkrića. Str. 196. Ilr 7 će mjesto miru i slobodi. Onda će papinstvo kraljcvati kao pravi kralj i o tac ljudstvo opet povratiti da se odmori i izlieći svoje rane u sjeni križa Kristova, naroda. Onda će se spašeno i razkajano (STršeiek.) & Franjevci i znanstvena odkrića. Pnobcuje f r a A r k a n g j e o B r k o v i ć. Zadjemo li u polje f i z i k e i k e ­ m i j e (luČbe), franjevački će nam red i djela njegovih naučitelja pružiti divnih predmeta kao i neočekivanih odkrića. i tu je R o g er Bacon prva karika neprekidnoga lanca glasovitih učenjak Mi smo v e ć spomenuli, da zrano«L njemu duguje povećavajuća stakla dalekozor i sitnozor, a ovdje ćemo još г »dodati, da je on prvi svratio pozonms fizičara na r a z tv a r a n je s v je t la i bo anc s l i k e . 1) On je prvi protumači' kako d u g a n a s t a j e djelovanjem sr anih zraka, koje se odbijaju i slain ja u pro­ zirnom središtu (kišne kapljice), koje se razlikuju od zraka.1) On nam podaje teoriju g o r u ć i h z r c a l a * ) te svjedoči, da ih je on sam načinio vrlo dobrih od čelika ide chalybe bono). U njegovu se djelu S p c c u l u m s e c r e t o r u m nalazi jasnih i mudrih misli o glasovitoj teoriji pretvaranja ruda, za koju su se u srednjem vieku toli strastveno zauzimali toliki učenjaci, ali su većinom svi u tom zahladili. O11 jasno veli s onom umnom sigurnošću, kojom sc odlikuje franjevačka Š k ola: »Htjeti od olo va načiniti srebro ili od bakra zlato, to je tako ludo, ’) Орш majus, p. 449. ’ ) Ibid., p. 24. 44 9. ote. в) Ibid., p. 68. kao što je ludo i bezsniisleno, da umrli čovjek iz ništa učini nešto * Za njega se alkemija svodi na to, da iztraži rudarsko djelo­ vanje, kojemu je svrha, da usavrši rudu toplinom, oponašajuć ono, Što priroda '•че u rudnicima.1) »Znamenito je«, veli Petar Lerou x, »da se o va lučbena Г mova teorija osniva na pojavi, koia ве >vih zadnjih vremena s v e ­ likom koi ću ( pazila i iz koje se je pnčt pokiii. izvesti glavni zakon geo Jogi na p o j a v i n a im e u n u t a r ­ n je z e n I j s k e t o p l i n e . Bacon nepresta' opetuje, » d a je utroba zemlje topla, da tu vlada stalna toplina« ; on n«i toj unutarnjoj toplini zem lje, na dje­ lovanju te v atre, koja potječe iz sre­ dine i ustavlja se u rudnoj kori kugle zem aljske, temelji sva svoja dokazivanja. I u tom je opet franjevački red za šest stoljeća predtekao današnje sisteme. Na drugom mjestu rek’ bi, d a na­ slućuje o r a z s v j e t n o m p l i n u , koji naziva vatrom , koja nastaje usljed izažim anja neke organične tvari.*) »Sigurno će mi se«, veli Bacon, »predbaciti, da nije moguće zatvoriti plamen u koju posudu ; ali ja to nc bih od v as tražio da vjerujete, da to niesam sam izkusio. Z rak je hrana vatre.« On ujedno opaža *) Roger iiacon, I.ibeUut d l Akhim ia. J) h,ncyclopidie nouvelle. �Вг. 7- Franjevci i znanstvena odkrića. da ima neka druga vrsta zraka, koja ugasuje svjetlo. »Taj zrak dolazi«, veli, »od vode.« Nije Ii možda li.icon htio da govori o u g l j i č n o j k i s e l i n i i!i v o d ik u ? . . . On pokazule, kako se pravi b a r u t z a t o p o v e , »Treba«, veli, »uzeti sa­ litre, sumpora i jedne druge sastavine (ugljena], koje ne označuje točno, da sakrije svjetini sredstvo uništavanja, koje­ mu iz daleka predvidja stražne poslje­ dice !) »Može se«, veli još, »sa salitrom i drugim tvarima umjetno načiniti vatra, koja se može baciti u najveće daljine. T ako se može podpuno oponašati svjetlo munje i glas groma. Dosti je upotre' malu količinu te tvari, da se r,j-_.izveđe veliko svjetlo, koje prati strašan pra­ s a k : tim bi se m ogao nnif liti cieli grad ili Čitava vojska«8) T o su bez sumnje divna r. kriću, koja bi bila dovoljna da ovj vječe red sv. F ranje; ima međjuuaa više. R e k ' bi, da je Bacon u s v u ‘тг. mučnim i neprestanim iztraživanjima predvidio budućnost, i da se je današnji našsvieL s čudesima njegove umjetnosti za neko vrieine bio od krio pred njegovim očima. Njegova knjiga: »O tajnim djelima umjet­ nosti« zadržaje tako Čudnih i odličnih stvari, da n i j e m o g u ć e z a n i e k a t i , d a j e v e ć in a v e l ik ih iz n a š a š ć a X IX v i e k a b i l a p o z n a t a f r a n j e ­ v a č k o m u s a m o s t a n e u. PosluŠajino g a radje i promotrimo sve njegove rie č i: »Može se«, veli, »načiniti stroj, koji bi tjerao najveće ladje mnogo većom brzinom nego, da su pune veslača. Mogu se napraviti kola, da bez pomoći ’) De lecrth'i optribus ortis et natura*. ’j IHđ., Opus majus. btr. 197. ikakve tegleće marve voze nevjero­ jatnom brzinom. Može se pronaći sprava, pomoću koje bi čovjek sjedeć i mičuć polugom neka umjetna krila, putovao po zraku kao ptica. Sprava duga za tri prsta, a tako isto široka, mogla bi dizati ogromne težine . . . Pomoću jedne druge sprave jednom bi se rukom mogle privući k sebi velike težine. Mogu se takodjer izmisliti sprave, da se bez p o ­ gibelji hoda po dnu mora i neka . . . Mogu se jo š iznaći mnoge druge stvari, kao mostovi bez stupova i ikakvih sre­ dišnjih podpornja preko najširih rieka.1] N is u li tu p r o r o č k i o z n a č e n i p -n i s tr o je v i, ž e lje z n ic e i au o b i l i ( s a m o v o z i) , z r a k o ­ p lo v v a g e , r o n ila , v is e ć i m o ­ s to v i? Мпо su naučenjaci u franjevačког. redu ostavili djelo R oger Baconov Osobito je znamenit jedan, čija iztraživaaia 1 djela u X IX . vieku promieniše tok političkih dogadjaja, učiniv u rat: j umjetnosti podpunu promjenu : to j c franjevac Bertold Schwartz, R oger Bacon je pokazao način, kako se pravi barut i opisao mu učinke ; on je pravio bombe i izmislio, kako će sredstvom baruta izbacivati taneta zatvoriv ih u cievi.*) T o znači, da je on pod­ puno poznavao teoriju ubojitoga oružja. Bertold Schvartz imede čast da iznadje te Ž k e to p o v e . Prema dokazima, što ih navodi pisac poviesti matematičkih znanosti u Italiji, Florentinci upotrebiše topove već god. 122; ; bilo ih je u Francezkoj godine I33g. kod obsicdanja grada Puy Guil’) Kogcr BacoD, D t leerttis optribus artis �Str. 198. Franjevci i znanstvena ođkrića. le m : Englezi se njima poslužiše god. 1346. u bitci kod С гесу a .4) A li tu su se prvi »veliki topovi« pravili prosto od metalnih pločica, koje su se medju se spajale okružnim sponama, kao što su duge naših bačava. U Njemačkoj, u je d n o m fr a n je v a č k o m sam o­ s t a n u iznadje se točni način za prav­ ljenje topova, taljenjem naime neke rudne dosti tvrde smjese. T o usavrši Bertold Schvvartz iz Friburga.*) U » R e g i s t r e L o t h i e r « , ruko­ pisu francezke narodne pismohrane, na­ laze se na 72. listu sliedeće rie č i: »Kad je N j. Veličanstvo doznalo, d a je u N je­ mačkoj samontanac Hertold Sdrw izumio velike topove, naredi dfiv 17. svib­ nja 1354. upraviteljima novčanih ko v­ nica, neka točno izvide, koliko im a u francezkoj kraljevini bakra, da че ne prodaje u inozemstvo, nego da mogu izljevati veliki topovi.« — Sig 1 je u ostalom, da je god. 1378. liertold Sch w artz išao u Mletke 1 tu na račun republike izljevao ogrom ne lopov« O vi su, kako svjedoči kronika Daniela China2za, bacali taneta od sto i četrdeset pače od dvie stotine fu n ti; oni su upotrebljivani u obsadi Chiozze. K raj sveg a to g a franjevački samostanac za plaću svojih usluga ubra samo nezahvalnost i progonstvo. Mletačko gradsko poglavarstvo, vjerno svojim bez vjerskim običajim a, baci g a u tamnicu, bojalo bo se je, da koji protivnički grad ne upotrebi za svoju korist njegovu vještin u ; prigovaralo se osim to ga njegovim topovima, da zahtieJ) Lihri, Histoire des Sciences malhematiques. «) Wadđing, Annales Minorum, Br. 7 vaju ogromne troškove; je r su vojnici u svom neizkustvu za njih preveć mnogo baruta trošili. A k o je vjerovati jednoj legendi, Bertold Schwartz je umro posve tragičnom smrću. Kralj Vjenceslav, onaj svetogrdni ti ran, koji je dao pogubiti sv. Ivana Nepomuka, dade g a u prećeranosti svoje lude okrutnosti svezati za jednu gredu, pod koju podstavi vatru.1) Sam ostana srednjega vicka niesu bili oholi naobraženi naučenjaci, koji bi svoju znanost skrivali za zidine svojih sam ostan a: to nam dokazuje red sv. F ie n je . U z one neumorne iztraživaoce, ko su svojim neprestanim izkustvom odkn prirodne tajne, drugi su fra­ njevci da u svojim djelima izlože kratak led svili do njih stečenih znc osti. Pa d ok su dominikanci s V in ­ ko: Пеап skim radili da podignu ove ogr ne imenike, one s u m e , koje im esti rit smrt nije đopušćala da svrSe, franjevci su rad je sastavljali kratke Jkiopedije : oni su nastojali, da г a zp r o s tr a n e po n a ro d u s v e zn a­ n o s t i , u koliko se to može primieniti dobi, kad nije bilo tiska. U tom je pogledu osobitoga spo­ mena vriedno djelo » D e p r o p r i e t a t i b u s r e r u m « (O vlastitostima stvari) fran jevca Bartola Glanvifla, široki p re ­ gled svih znanosti. T a je knjiga imala osobitu važnost u X I V . i X V . vieku. (Naitavit će *e.) ') O Bcrtolđu Schurartzu izp.: Jalovaki D c inventare pulvtns et bambardae (Lena, l7u2., in 4’ .) — Lalanoe, Curiotitfs m ilit. — LoredanLarc1'«y, D es origines de t altillerie (Pariz, I862.) �Br. 7. Ime Isusovo i Franjevci. Str. 199. Ime Isusovo i Franjevci. 10. Nu i ovo, što rekosmo o ono, što­ što je u svoje vrieme bio sv. B er­ vanju presv. Imena Isusova u redu se- nard za red Cistercita, a Crkvu kato­ ralinskom, jo š nije tako, da možemo ličku ono, što je bio u svoje doba sv. Franjo. K olika je za vrieme sv. Bernar­ govorit o pobožnosti toj u širem smislu. dina pokvarenost u svietu vladala, o Pobožnost prama Imenu Isusovu izvan tom nas uvjeravaju povjestničari. Italija pobožnili srdaca, izvan spisa pobožnih pisaca, izvan zidina samostanskih stupila je osobito u to doba rek bi više nego ikad bila sjedištem najveće izkvarenosti je na javnost, s pripoviedaonice propo viedana puku, na trgove i ulice iznešena, i nereda. Ime Božje i Isusovo bila je pogrdjivano na svaki način. Svuda bila u kuće pojedinih kršćana unesena i od nesloga, mržnja, neprijateljstva i nutarnji Crkve kao prava pobožnost priznata ratovi. Za takovo doba trebao je dakako je tek iza sv. Bernardina Sienskog, tog ’e t pod svetosti i gorljivosti a pošto! velikog sina patrijarke asižkog. P sv. Bemardin Sienski, to je 0" j , vehE steo, "iek silne rieči, koji zna i može tvrdok srca ljudska dirnut i urneksvetac u prvoj polovini petnaestog vieka, o kojem je sv. Vinko F jperski pro­ šat, kt vojim krjepostima drugim rekao, dok je propoviedo u Aleksandrji, prednjači nn putu u domovinu negradu sjeverne Italije, da će iza njega besi Л ikovog uprav posla pro­ doći iz franjevačkog reda muž, ' ji će vide ni Ho ; u osobi sv. Bernardina. svojim propoviedanjem, nauke i pri­ I doista cade sv. Bernardin vatren mjerima proizvesti velike plodove u puku kao Ilija prorok, da šiba mane ljudske, kršćanskom. Sv. Bernardin to je onaj da ■ ,gi.e, što je palo, da uništi, što svetac, o kojem piše sv. An.onin, bis­ j e ružno, da ojači, što je slabo, da sve kup floretinski reda sv. Dominika ovako : uzbudi na vršenje Božjih zapoviedi i Pokazala se je milost B oga našeg Sp a­ sliedenje kršćanskih krjeposti. On je sitelja u naše dane u svom slugi Berkroz četrdeset godina bio apoštolom nardinu. Po dobrostivosti O tca milosrdja Italije. Propoviedao je neutrudivo, nu Bernardin je sjao kao nova zviezda; on propoviedao je s tolikom ljubavlju i je blistao najčišćim svjetlom božanskih žarom za spasenje duša, da je k njem darova, sipljuć sjajne zrake svetog života hrpimice sviet hrlio da g a sluša. Ne i nauke na tminu svog opakog vieka. mogavši propoviedat u C rkvi radi tjes­ Njegova je misija bila, povratit narode kobe, izlazio bi na polje, gdje g a je 11a pravu stazu, od koje su se bili uda- koji put slušalo dvadeset do trideset lečili svojom sljepoćom i poučit ih riečju hiljada duša, što je nečuveno od vre­ i primjerom.« N jegova je misija bila mena sv. Antuna Paduanskog. Njega takodjer, popravit red franjevački, koji punim pravom smatraju najvećim pro je u ono doba, kako je kasnije svjedočio povjednikom svojeg vremena. Nu kakvi L a v X .. pao nizko i rek bi umro. Po su plodovi bili njegovih propovjedi ? tom imao je bit Bernardin za svoj red Neizkazani. O v e nam navadja glasoviti �S tr. 200. Ime Isusovo i Franjevci. Hr. 7. povjestničar crkveni Rohrbacher p išu ć: B raća g a u ovoj pobožnosti sliediše te Najveći se grješniei obraćahu, dobra j u i proširišc tako, te je postala pobožkrivo stcćcna povraćahu, nepravde nošću katoličke Crkve. O d o ve se po­ naneŠene popravljahu, mržnje se za­ božnosti ne da od ieliti pobožnost prama boravljahu. K rjepost je uzela mjesto presv. Imenu Isusovu, jer utjelovljena mani1, pobožnost je svakim danom na­ R ieć htjede jo š od porodjenja svoga da predovala; popravljahu se zli običaji i vrši dužnost Spasitelja svieta, a kad to nevaljali zakoni; gradile se bolnice, cr­ promatramo, odmah nam pada na pa­ kv e, samostani, koje su napunjale duše met ime I s u s , koje nije iine izpražno, zaista obraćene. već Ime puno značaja — kako veli sv. Bernard, O vu je pobožnost takodjer ii. D u go bi bilo ovdje opisivati primio po odgoju od svoje rodice BarBernardinovo apoštolsko djelovanje, nu nješto je, što se nikako ne da razstavit tolomeje, koja je bila veo m a pobožna od imena njegova, a radi č eg a je nje­ prama presv. Imenu Isusovu. Na glas govo ime ostalo slavno i častno u k a ­ dakle nebeski sv. je Bernardin jo š gor'3* prionuo uz ovu pobožnost te je toličkoj Crkvi. T o je pak njegova veBU razt n svetim žarom sinuo kao junak pobožnost prama presv. imenu Jausovu na boji1 da s ovim Imenom kao striei njegovo neumorno djelovanje da ; adje lom p op tvrdokorna srca grj'cšnika u svaku kršćansku kuću. S v . Bernardin i t. d. i t: v a ih za Isusa; da s ovim j e u onim zlim vremenim.i 'tnao bit sv. Pavao, ko ga je G. Isus podig' >, da propovieda Ime N jegovo pred n ima Ime bi a I V e ć napomenusmo kolika Je ude nost vladala u ono doba, kako se ja pogr djivalo Ime B ožje i Isusovo. MM*o se spason isnu .ilieva. S v . Bernardin dakle postade a p u š t o l o m Imena Isusova, koje imao usadit u srca i pameti ljudske, je r je ovo sredstvo, koje je G, Isus odabrao, da povrati zabludjela č o ­ vječanstvo na stazu zapoviedi i krjeposti. — A sad vidimo, kako je on izpunio svoje apoštolstvo. je gorljivi sluga Božji, kako oa doskoči tolikom zlu — mislio se i sv e na jedno smislio. G. Isus, koji g a je pozvao, da radi na čast N jeg ova Imena, udahnu mu prekrasnu misao, da razvije barjak pod tim presv. Imenom i da srne u boj proti opačinama. Bernardin posluhnu glas nebeski tim radje, što je i sam od prije gojio veliko Štovanje prama presv. Imenu Isusovu. O v o je štovanje baštinio kao i druga njegova braća od svog sv. otca Franje zajedno sa pobožnošću pra­ m a malenom Isusu. Poznato je naime u cielom katoličkom svietu, da je sv. Franjo prvi započeo pobožnost jaslica malenog Isusa, u kojim je promatrao siromaštvo, ljubav i poniznost N jegovu. koj je ulje, svjetlo, jelo i liek azsvj cilj uje, kriepi i lieči, nadu 12. On je započeo svoje apošto djelovanje u Toskani, rodnoj pokrajini svojoj, u Italiji. K a k o je putovao propoviedajuć rieč Božju, tako je i širio po­ božnost prama presv. Imenu. D a ju pako što više razširi, sv e je učinio, što mu je G. B o g udahnjivao i što mu je njegovo goruće srce besjedilo. Ponaj­ prije u propoviedim a mnogo puta izticao je presv. Ime i zanosno ga slavio. M nogo je puta opet napose držao pro­ povjedi o božanskom Imenu i u njima �В г. 7- Ime Isusovo i Franji živo ocrtao slast, ljepotu, slavu i moć Njegovu, onda vruće preporučivao ovu pobožnost. Vidim o samo malko, kako uzvišeno govori ob ovom presv. Imenu : • O Ime Isusovo, kliče on zanosno, ime nada svakim imenom, Ime pobjedonosno, veselje angjeln, radost pravednika, strah pakla; u tebi je svako uhvanje oproštenja, svako uhvanje milosti, svako uhvanje slave. 0 presladko ime, od tebe iztičc oproštenje grieha, obnova živ o ta ; ti napunjaš duše nebeskim na­ sladama, ti odalečuješ izprazne slike. 0 Ime Ijubezno, po tebi se otvara našim očima dubljina čudesa, naša se srca razplamćuju svetom ljubavlju, posta iu jaka u borbama, izbjegavaju svir pogi­ beljima. O Ime slavno, Ime ugodno, Ime čudno, Ime dostojno našeg štova­ nja, Ime presladko Isusa. našeg krali«, ti nas obilnošću svojih milosti r digni vrhu ove biedne zemlje. Li takc digni duše vjernika do nebesk. vi in^, da svi, koji su prama tebi pobožni, nadju u krjeposti tvojoj spasenje i slavu!* Iz ovih nam riečih Bernardinovih izlij.* njegov silni plamen ljubavi praina Ime­ nu Isusovu, koji je on nastojao prenieti i na svoje slušaoce. T u nam se očituje njegova silna rieć, koja je sve rušila, da do nutarnjosti srca prodre i tuđe ostane. I doista na ovakav je način i razpaljivao. Svagdje, svakom prigodom govorio je ovako zanosno, a osobito kad bi svršavao propoviedanje u kojem mjestu. T ako razstavljajuć se od grada Padove, u posij ed noj propoviedi upravo otčinskim Čuvstvom brojnom slušatelj­ stvu ovako je zborio: »Sad sam ja kao otac obitelji, koji se ima razstavit od svojih ljubljenih sinova, hoću dakle da Vam ostavim sliedeću oporuku. O stav­ Str. 201. ljam Vam najdragocjeniju stvar za mene, a to je naj milostivije Ime Isusovo, koje je nad svakim im enom ; ovo presladko Ime morate nosit utisnuto u pameti i na čelu, da bude s vama uviek i na sva­ kom mjestu, tako da kad ostanete iz jutra, početak vaših misli i djela bude u Ime Isusovo; kad idete k stolu jesti i kad ustajete odatle, budi u Ime Isu­ sovo. K ad pišete pismo, prva rieć nek bude Ime Isusovo. I tako dalje svako djelovanje nek bude u ime Isusovo. Čuvajte se pak dobro, da se ne zaklinjete u Ime Isusovo, i ovo bilo uviek s vama. Amen.« 13. Sv. Pernardin nije se zad lji amo s propoviedanjem da pro­ širi p. nost ovu toli milu njemu i G. Bogu >ri je radio, da ova pobož­ nost bude po njeki način osjetna. Dodje a tu na misao, da Ime Isusovo dadi naslikati na tabli i to samo po­ četnim slovima, naime J H S = Jesus houiiiiuei milvator, t. j. Isus Spasitelj ljudi Ud ovih slova pozlaćenih odra­ zi v^io se je na sve strane dvanaest zlatnih trakova, kojim je on svima dao značenje, kao što ćemo kasnije vidjeti. Ovu bi tablu uzimao na svrhi propo­ viedi i zanosnim riečima slušaoce pobudjivao na štovanje presv. Imena, njih bi ganuo, te bi klečeć kucali se u prsa, kajalt se od grieha i obećavali novi ži­ vot provodit u ljubavi s Bogom i s lju­ dima i molili vječnog Otca, da im do­ pusti život vječni po krjeposti ovog Imena. N a svrhi je blagosivljao s ovim Imenom sviet, kao što se gdjegdje obi­ čaje s Razpctom, a siušaoci bi izkazali poći ta nje srcem i koljenom, te bi iza toga otišli svojim kućama dirnuti i utješeni. �Str. 202. Ime Isusovo i Franjevci. 14. Šta jo š učini svetac? — sliku presv. Imena imadnu vjernici uviek pred očima i da se o va pobožnost pre­ nese na poznija pokoljenja, dade Ime Isusovo u istom obliku izklesat u ka­ menim pločama i stavljat vrhu kućnih vrata kršćanskih, da tako uzmu mjesto nadpisima, koji su označivali stranku, kojoj je pripadala dotična obitelj (nai­ me poznatim Gvtlfim a ili Gibclinima). T a k o je Ime Isusovo vršilo ulogu pomiritelja medju neprijateljskim stranka­ ma, koje su odsele vojevale pod jednom zastavom Imena Isusova. T ako djer stav­ ljao je presv. Im e na pročeljima Crka­ va, javnih sgrada, po trgovim a, na zi­ dovima gradskim, na tvrdjavama i t dapače poslie se je narod toliko zaljubio u o vo presv. Ime, tc su g a slikali u privatnim sobama, daća ujni a, radio­ nicama, pa čak i na pokretnim stvari­ ma, kao orudju, posuđju, halji' na i t. d. - Jednom kad propovieda 11 Bologni, diže se oštro p ro l k irtušima (igračim a na karte). N a svrhi propoviedi naredi svim igračima, da donesu sve karte i druge igračke u stanoviti dan na sred trga, i tu ih spale u znak po" kajanja i odsudjivanja igre, iz koje pro­ izlaze m noga vrem enita i vječna zla. Iak o i bi. Nu njeki V alerij, koji je slikao karte i prodavajuć ih, od to g a je životario, ne bijaše s tim zadovoljan, te došav Bernardinu, potuži mu se veleć, da g a je s onom odlukom bacio u skrajnu biedu, pošto on više ništa ne zna naslikati, a drugih sredstava za ži­ v o t nije im ao. S v e tac g a utješi, ponukav ga, da pokuša naslikat Im e Isusovo i da će dobro proći. V alerij to i učini i doista pohrli sviet, da kupuje slike Imena Isusova, tako te mu se i preo­ bilno naplatio prijašnji gubitak. Br. J, D a 15. Nadalje, da od djetinjstva usadi svima ovu pobožnost, nagovarao je ku­ m ove, koji drže djecu na krštenju, da dadnu svojoj kumčadi medalju pozlaće nu s utisnutim presv. Imenom Isusovim, da budu po njemu zaštićeni i da čim dodju k razumu, obljube Onoga, koji je za nas postao čovjekom, da nas odkupi i spasi. 16. Iz do sad rečenog zar nam sc sv. Bernardin ne pokazuje kao veliki i gorljivi apoštol Imena Isusova? O da, čovjek se snebiva promatrajuć neumor­ no djelovanje siromašnog F ra njina sina, koji ništa ne ostavlja neupotrebljeno, čiiB ce razširiti slavu i štovanje pobje4 1 00 Imena, da g a vidi svuda, da g a s .a lk d izpovieda srcem, jezikom i djelom, a o v o Ime bude kao pečat, po koje u a razaznaju sljedbenici Isukrstovi ori sl edbenika o vo g svieta. 7. lito znamo bar u kratkim p o ­ tezi 1 apubtolsko nastojanje Bcrnardinovo a slavu Božju i čast Imena Isu­ sova. K akvim je pak plodovima nadario božanski Spasitelj njegov trud sa stra­ ne slušaoca, već smo prije napomenuli. A li G. Isus i sv o g revnog slugu 11ađari milošću, da čini čudesa po N jegovu presv. Imenu, čim je očitovao takodjer, kako mu je mila ta p o b o žn o st.— T a k o u Ma nto vi oslobodi jednu obitelj od napastovanja nečistog duha, naredi da se svi ukućani čisto i pravo izpovjede, pobožno priĆeste te da oškrope kuću u Ime Isusovo. — U Aleksandriji jedan dječak dignu tablu s Imenom Isusovim vrhu jedne djevojčice obsjednute i odmah bijaše oslobodjena. T a k o isto u gradu Padovi silom o v o g presv. Imena tjerali su ljudi kugu, stavljajuć g a s čvrstom vjerom na kućni p rag. O v o nam sve sam svetac pripovieda. U Rim u pak �В г. 7 . Ime Isuscn i Franjevci. Str. 203. boravivši, iduć na mjesto, gdje je imao kao Spasitelja, od ko g proiztiče čovjeku propoviedati, susretne jednog čovjeka svaka milost na putu u vječno blažen svega zgrčena. Ovaj nesretnik zamoli stvo. On poredi Isusa suncu i kao što svetca, da mu izprosi od Svemogućeg sunce djeluje na život u naravi, tako ono, što mu znanost ljudska nije mogla Isus na život duše. Od ovo g sunca, dati. Svetac ganut biedom bližnjega, upi­ naime od Imena Isusova razsipljc se ta g a: »Vjeruješ li, da te mogu izliečit dvanaest zraka, koje naznačuju dvana­ u Ime Isusovo?« Biednik odgo vo ri: est milosti ili pomoći Njegovih, a o dgo ­ »Vjerujem«. T ada svetac pruži ruku, varaju tolikim potrebama sa strane zazva Ime Isusovo te zapovjedi bolest- kršćana. Kršćanin dakle treba da se u niku, da ustane - i odmah zdrav usta­ svojim potrebama obrati ovom suncu i de na noge. — I druga mnoga čudesa primit će potrebite milosti, te uztrajuć učini svetac po ovom presv. Imenu. tako do konca Života, spasit će svoju T a k o božanski Spasitelj nagradjuje još dušu. D oista krasno i originalno, a k na ovom svietu nebeskim darovima one, tomu zanosno i toplo, tako da dok pokoji vade za čast Imena N jegova i srce osvaja ujedno, te nam se 18. D o sad upoznasmo IWnardina očiti „ pravom svjetlu jedu tg naučikao apoštola Imena Isusova, nu on nije telja t i ako nije kao takav još bio samo apoŠtol, već i n a u č i t e lj proglašen to g a Imena. On j e napija ;> tri govora, 19. Mr .\jutim predjimo ovih dv što se odnose na to Ime, пг vi su oae zrak, što no siplj 1 iz Imena Isu g ovori dugi tako, da se rad mogu aota kao arkog sunca. N a svako od nazvati traktati i odsjeci jedne eline, gore spo lutih stanja kršćana odnašaju se po iri zrake. — P rva zraka jest jednog djela, iz kojeg poznajemo Bernardinovu veliku učenost, uzv nnst 111 0 č i Š ć e g r j e š n i k a. Najveći grješmisli, biblički slog, originalni pogled, nici, ako hoće da se obrate, nek se vruće preporuče slavnom Imenu Isusovu duboko tumačenje, najljepšu razdiobu, gorljivu i blagu rječitost — kako o i sigurno će zadobit milost stalnog njemu sudi jedan kritičar. On u tim obraćenja. — Druga zraka je z a s t a v a govorim a promatra kršćanina u trostru­ u b o r b i . Sv i imamo tri dušmanina kom stanju duhovnom ili milosti, naime naše duše, naime djavla, sviet i tieln; u stanju p o č i m a j u ć i h , t. j. onih, težka je borba s njima. U toj odvažnoj borbi zastava Imena Isusova branit će koji se odvraćaju od svieta i obraćaju G. B ogu ; n a p r e d u j u ć i h , t j. koji nas i ulievat će nadu na podpunu po­ uztraju 1 usavršavaju se u dobru zapo­ bjedu. — T reća zraka jest l i e k bočetom ; s a v r š e n i h , t. j. koji su l e s t n i h . U čovjeku i kad se obrati svladali požude i neprijatelje duševne, ostane bolest tjelesnih požuda i drugih te su sjedinjeni s Bogom pameću i ružnih nagnuća. Proti ovoj bolesti jest srcem. O d ovih svih triju stanja u najbolji liek zazivanje presv. Imena Isu­ svakom čovjek treba četverostruke sova. Četvrta zraka jest u t j e h a tr p e ć ih I najveći pravednici imaju pomoći vrhunaravne. — S druge strane mnogo štošta podnositi u ovoj dolini piom atra Isusa u svom značenju, naime �lir. Božja premudrost. Str. 204. od suza. T k o bi pobrojio sv e biede, patnje, žalosti, nesreće, kojih Čovjek može dopasti? — K a k o da ne očaja u tim mukama, da ih uztrpljivo podnese? f. trude na ovom svietu za čast Imena Isusova, bit če nagradjeni u vječnosti od istog božanskog Spasitelja, koji jc rekao, da će biti velika plaća na nebe sitna svojim vjernim. D apače jo š i na ovom svietu nagradjuje utjehama, olakši­ cama, duševnim mirom i veseljem. — Č etv rta zraka jest p r i p o m o ć m l a k i h . Mnogi započmu dobro i budu gorljivi 20. U drugom stanju prva zraka u pobožnosti i dobrim djelima, nu kaš jest l j u b a v v j e r u j u ć i h . T k o vjeruje i izpovieda Ime Isusovo, taj je na čv rs­ nje omlače, vatra se u početku razplam сепа počne smanjivati, te bi se bez tom temelju, te će moći sazidali sgradu duScvnoga naprcdka, kijeposti, naime a poticanja posve ugasnula. Ime Isusovo osobito kršćanske ljubavi, koja je sto­ je st najuspješnije poticalo da oganj lju­ bavi i pobožnosti uztiaje i sve više raste. žer svim ostalim. — Druga zraka jest T reba Isusa samo prizvati vruće, i eto s j a j p r o p o v j e d n i k a . O vi razasuti e j se razpiriti plamen u srcu. I po svem svietu, propoviedajuć Im Zazivanje piesv. Imena ulit će jakosti i radosti, te će se lako podnieti najveće muke kao što su podnosili junački apo­ stoli i mučenici. sovo, razbijaju tmine poganstva, krivovjerst va, tmine laži i grieha, a u tememeljuju carstvo svieta, istkie, krjeposti, carstvo Isusovo. — Тге^л zraka je st p l a c a t r u d b e n i k a . Ош. oj i se V Oku: tim i dublje usadi ovo Ime u srcu, не čovjek ćutjeti užganijim, polet­ nijim 11; ve dobro i liepo. (NnflUvit će ne. - --. 4 r. . , У f" Iz perivoja crkve katoličke. Božja premudrost. Napisao: f D r a g u t i n Peto poglavje. Dobro se dobrim vraća. Nepošteno djelo. Minulo je već nekoliko mjeseci odkad je Ivan dobio zadnje pismo. Naš Ivan je rado lovio ribe. V iše puta bi već on ulovio po koju ribu, što je vese­ lilo mladu Cvjetu, koja je vrlo volila tu hranu. Jednoga po poldneva otkle takodjer u obližnju dječicu, ne bi li mu poslužila sreća. A kop rcm je voda na- J u g e c, pučki učitelj, bujala od nedavne kiše, to se je ipak Ivan usudio u vodu; on j e bio vješt plivač. >Ne idi Ivane danas u vodu 1« reče Petrova majka, koja je već sasvim ozdravila, te je sada tu kraj mlina prala nješto rublja sa sinom si Petrom. »Ne bojte se vi, majko, za njega«, reče Petar. »Ta, ja bi se usudio, a kamo li ne on, komu nema para u plivanju. »B og te očuvaj, sinko, te pameti«, zakuka majka. Ivan svukav se, pusti se s mrežom u �Br- 7- Božja premudrost. vodu. »Strašno li dere danas ta voda«, progovori za koji čas Ivan, drhćućim glasom od studeni. »Ivane!« povika Petar. Vidiš li krasnu onu i velika štuku. Pri makni malo na lijevo mrežu. Baš je velika I« »Samo tiho! Vidim ju ja . Ha, eno je, već si moja!« radosno povika Ivan digav mrežu nad vodu. Nu u taj par pljusne riba iz mreže u vodu. O na na im e pregrize mrežu svojim oštrim zubima. »Ali, Ivane, s Bogom ti je sada«, žalosnim će glasom Petar. »Baš je škoda!« dometne majka. »Tako lijepa i velika je bila.« »Nije »s Bogom« još, doći će ona natrag u nju«, ponosno će Ivan, te pobrza hodajuć po dnu potoka za ribom, »jao«, začuje se u taj žaa bolni glas Ivanov, kojega nesta u jedva tri koraka od mlinsk'jga kola, koje se je okretalo. Ivan na ime, kako je brzo koračao, nc glede«' na ništo, već samo na ribu, nije opazio da se pribil žuje mjestu, gdje je vod. najd ija, a uz to vrlo burna i demća, : pazeć tako, zapade u tu dubljinu, iz koje nije m ogao izaći, je r je voda poput kakva vrtuljka na rijeci kružila. Petar i 'јкл vrlo se prestraše. Iz vode g a nema, a kolo je tri koraka udaljeno. Sta da urade ?! nitko nije u blizini, koji bi im pomogao. N c prumišljajuć dugo, zbaci sa sebe kaput, te milo pogleda majku, kao da bi joj tim hotio reći, neka mu do­ pusti, da on izbavi od smrti onoga, koji joj je zdravlje povratio. Ona je razumjela pogled njegov, te mu reče : »Hodi, sinko, u ime Božje !« Petar skoči do velike one i grozne dubljine kraj kola. Majka gledaše sa strahom tamo, te vrisnu zastrijev si oči rukama, kad vidje, da jc i Petar izniknuo, da je pod vodom. Svemogući B og dao je u taj čas Str. 20$. snagu Petru, te je on izvukao iz onoga vrtloga Ivana, dohvativ ga sretno za ruku. »Hvala ti, o B ože«, suznim okom zahvali majka Bogu, kleknuv na zemlju. Ivan bio je na po mrtav, kad g a Petar iznese iz vode. N a vrisak majčin dodje iz kuće mlinar. On je bio vješt u spa­ šavanju utopljenika. On odnese Ivana s pomoću majke Petrove u svoju malu sobicu, gdje g a metnuše u postelju, te čvrsto pokriše pokrivalom, pošto iscjediv mu vodu, te čvrsto g a ribaj uii, te pušeć mu u nosnicu, osvjedočiše se, da jo š živi. Dobra Marija, žena mlinarova, svari odmah dobru govedsku juhu, te je tako naš sirota Ivan kroz jedan sat v eć progovorio. T ko da opiše sada f Petrovu, te njegove majke I Dobri i zar a Ini Petar nije znao, šta da učini od ves i Nu nije Ivan odmah ozdravio. On dapt ade sad jo š u veliku i vrlo pogibelj on b- iest. V eć istu večer shrva ga *a gr iiica. Čitavi mjesec dana !eŽašt Ivan ч bolesti, nu milostivi Bog, koji sir. brine sa sirote, smilova se i opet f\ na, te mu povrati prijašnje zđr .vije. Dobri upravitelj, koji se je takodjer za bolesti njegove mnogo za nj brinuo, radovao s e je takodjer sa Petrom i njegovom majkom njegovu zdravlju. I tako se je Ivan opet zadužio dobrim ljudima, nu najviše ipak zahvalnosti treba da je dužan najprije Bogu, a onda Petru, koji je iz zahvalnosti i život žrtvovao za nj, jer »dobro se dobrim vraća.« Petar se je na ime, kao dobro momče htjeo da oduži Ivanu, koji mu je po mogao u najvećoj njegovoj nevolji. Dok je Ivan bio bolestan, to je sobarica morala obavljati njegove po slove. O na je rado to obavljala. Mislila je sada, da će i nadalje njegov posao �Str. 206. Božja premudrost obavljati, a Ivana da ne će više grofica u kuću primiti. Nu ona se prevari, jer čim Ivan ozdravi, bude primljen u službu kao dobri i marljivi sluga. T o je Klaru jedilo, jer sad opet ne će ništa moći do­ bivati na dar od gospodja, koje bi po­ sjetile groficu. Lakom u i taštu čovjeku nikada nije dosta. T a k o i našoj Klari, koja je najvolila gizdati se haljinama i drugim lijepim stvarim a; nikad nije bilo to g a svega za dosta. Jednoga ju dana dapače lakomost njezina nagna na grdan jo š zloćin. Bilo je to, dok je jo š Ivan bolestan bio. Jedna bogata gospodja posjetila je jedn oga dana groficu Ona zaboravi na stoliću u onoj sobi, gdje j e cvijeće, vrlo lijepu i skupu iglu. O na je tu iglu tamo metnula snin v svoj ogrtač. T a igla, na kojoj se j e kriesio krasan dragulj, vriedila je ' eleoliko sto­ tina fbrinata. O stav K lara u sobi, oko njeno, koje je bilo pohlepno n« takve stvari, zaustavi se odmak na Igli. O pa ziv lijepu tu stvar, z h k 'lit v a na tijelu, a glavom jo j sine g rje š n a misao. Prim iv iglu u ruku, ne da jo j nješta pustiti ju natrag na stol, već ju turi naglo u džep. O tidje zatim brzo u svoju sobu. N e zn av karao d a sakrije skupi i tudji taj predm et, sva drhtaše od straha. U njenoj sobi im aše grofica na ormaru puno svakojakih škatuljicah i bočicah, u kojih im aše svakoj a kog a sjemenja od raznolikoga cvijeća. Medju Mm škatuljicama im aše K la ra jednu kutijicu, u koju sakrivaše tak ve i slične stvari, koje bi znala dobiti na tak vi isti način, kao i ovu iglu. O na baci sva drhtaj uć i tu iglu u škatuljicu, te ju sakrije jo š bolje u ku t kraj zida. Jed va je minulo d va dana, kad dobi grofica pismo od one gosp od je, u kojem ju upita za onu iglu. Вг. 7 Ona dade sve pretražiti, nu dakako da se nije našlo ništa. Grofica ne znajući dakako gdje je igla, mislila je , da ju je gospodja izgubila gdje na putu, te se umiri. Л i gospodja si je napokon isto mislila, te se stvar tako brzo utiŠi. Sada barem nije pala sumnja na siromašnoga Ivana, je r g a niti nije još onda bilo u dvoru, već je bolestan ležao kod mlinara. Šesto poglavje. V e a e l a v i j e s t I v a n p a d a u r u k e lupe ž i m a N e n a d a n Huaret V e ć je prošlo dvije godine dana, što ie g r o f otišao u boj, a njega jošte bijaše. Žalosni i crni dani postajali au na Hobru groficu. C rna njeka slutnja bi ju *alu sjetiv se muža svoga. Nu ta njen. fa žalost i tuga pomalo se rasprši id doćuje jednoga dana, da se idi v eć vraćaju iz boja. jedan dan hot dijeli« ih je jo šte, pripovijedahu njek k ■ su putovali onuda. Rekoše takodjer, da su vidjeli jedn oga junaka, z a Irr j misle, da je grof. Nu ona ipak sasvim ne vjerova tim putnicima, već se htjede sama osvjedočiti. N apiše mali i srdačni list, u kojem mu opisa svoju tugu, te ga moli, da se čim prije vrati, je r ga vrlo željno očekuju ona i kćerka im C vjeta. J er je Ivan v eć sasvim ponarasao, te postao ja ko i sasvim po­ uzdano momče, dade njemu grofica taj list, da ga uruči grofu. A da bude Čim prije stigao, te da ne bude trebao g ro f jašiti, dade mu kola sa d va dobra i brza konja. Naš Ivan odmah se radosno spremi na put. I on se je veselio do­ lasku dobroga iju n ašk o ga sv o g a gospo­ dara, kojega jc kao svaki vjeran sluga iskreno ljubio. Ivan nije znao za mje- �Ur. 7> B o lja premudrost. slance, kamo je poslat, nije znao dakle ni puta. Nu putnici oni rekoše mu, da ne može zalutati, je r treba uvijek da ide ravnom cestom. Nije se dakle po tom ništa plašio, već je veselo i brzo tjerao konje, veseleći se u duši, kako će doskora ugledati grofa, te mu pre­ dati pismo, koje će mu za sigurno biti vrlo milo. Str. 207. glasom Ivan, moleći ih, da bi mu po­ kazali put do mjesta, kamo g a je gro lica poslala. »Krasnoga li momka za naš posao«, govorahu si poluglasno ovi ljudi. »Ne puštajmo g a ! Bit će nam mjesto nesretnoga našega Konrada. • Dobro nam došao, momče! Bit ćeš nam od koristi! Sidji dolje ! K o la ćemo spremiti u staju. Od danas biti ćeš u našoj kući!« reče mu jedan od njih snažnim i oštrim glasom. »Ali, gospodo, ja imam već svoga gospodara, a i kola o va nisu m o ja; ja ih moram vratiti grofici« reče zastrašeno Ivan. »Ne bun­ caj, m om če!» reče onaj isti oštrim gla­ som — inače ću ti . . .« On izvadi iz njedara veliki pištolj, zagroziv se njim Ivanu, ne bude ii posluhnuo, te dolje s 5 irod Ivanu zamagli se pred očima ,,')d je znao, u čijim se nalazi Šakama. ло je, da je došao do kuće njelcakvih 'čestih ljudi, koji ne vode čist oosat iv drhćuć od straha, sidje s ki Jedri izmedju ljudi primi odmah konj te ili odvede lijepim dvorištem Nu čim je dulje putovao, to mu poče ta dosadašnja veselost njekako ginuti, a duša mu se strahom napunjavati. A kako i ne bi ? T a putuje već naj većom brzinom šest sati, približaje se dapače noć, a on jo š nije došao do mjesta. A što je jo š gore, eto ti pred njim velika šuma, kroz koju će morati ići, bude li htio ići uvijek ravnim pu­ tem, kako mu doma rekoše. Do* velike one šume, ipak se malo umiri, kad vidje, da i njom po sredini vodi lijepa kolna cesta. • Грак ni.-.um zalutao«, reče sam sebi. Šum a bijaše gu ta, a sunce nagnalo već jako na zapa ituga bijaše u njoj velika tama Oi tjera ja če konje. Nu sve uzalud 1 ^вп.а bijaše do staje. V ,a tih zločestih ljudi, koji bi­ velika. V e ć mu suze navru nu oči od jahu razbojnici, bio je gospodar ovoga straha i neprilike, što je sašao .. v o g a puta. Jedva nakon Čitave ure, što dvorca. On je kupio lijepo uredjenu ovu se je Šumom vozio, dodje na malu či­ kuću, te se u njoj nastanio. Bio je stra­ stinu O v a livada bijaše vrlo lijepa 1 nac, te sin bogatih gospodskih roditelja. posuta raznovrsnim cvijećem. V e ć su Dok je bio još mlad, ništa nije htjeo se zadnji trakovi sunca rumenili 11a za­ učiti, već bi se naj volio — na sramotu skitati po velikom svi­ padu, kad je prispio ovamo. Ipak mu oca svoga nješto bi bolje, kad je opazio, gdje jetu, te trošiti i rasipati imetak očev se na kraju livade koči vrlo lijepa poštenim načinom priskrbljen. Vidio je mnogo lijepih i velikih gradova, u kojim gospodska zgrada. Veselijim srdcem bi sa sebi sličnim ljudima živio raskošno upravi on do kuće. Pred njom bilo jc i raskalašeno. Kad mu je otac umro, u vrtu njekoliko lijepo obučenih ljudi, dopane ga lijepa i znatna baština. Nu koji opaziv Ivana, dodju na cestu. ta baština uz njegov raskalašen život »Kanio ti mladče«, upita g a jedan brzo se umanji. Naučen na takav život od njih. »Zalutao sam«, reče poniznim �Str. 208. Božja premudrost. sune mo u glavu griješna misao, te se odluči na sticanje im etka na ne­ pošten način, samo da bude m ogao udo­ voljiti gadnim svojim navikama i stra­ stima. Ljudi sebi sličnih, koji će mu po magati u tom poslu, brzo si je našao. Bili su to sami njegovi drugovi iz mla­ dih dana ; ljudi poštenih i uglednih rodi­ telj a, koji na isti način protepaše bo gate svoje baštine. O n kupi lijepo uredjeni taj dvorac, što g a prije vidjesmo, ne da mu bude u tom lijepom, ali posve samotnom Šumskom kraju — ugodnim stanom, v eć da bude gadnim utočištem njemu i njegovim drugovima. Pitomi taj dvorac postane dakle ništa drugo, no grdna razbojnička špilja zakrita izvanjskim sjajem i gospodstvom D a je on gospodar tim zločestim Ijudma, te da se on bavi takvim ш čistim pos­ lom, to ga nije nitko znao. Svaki bi da­ pače mislio, videć lijepo t gospodsku njegovo držanje, bogata ij e g o .a kola, te krasne konje, da je kakav в!<< bogat gospodin, koji ne će da s nikim opći, je r g a možda m on ka kva tuga, te voli sam otno živjeti u tom zakloništu, s i 7 g a je odabrao. Ivana dovedoše gore u sobu. T a sob a bijaše velika i lijepo uredjena. D oved ši g a pred gospodara svojega, to se on zadovoljno nasmiješi. K a d mu oni ispripovjede, odkuda im Ivan, reče mu o n; »Čuj m om če! od danas si moj sluga. Znaj, da se nikad više vratiti ne ćeš od kuda htio učiniti, biti ćemo te naći Ivan stajaše ko si d o ša o ! A k o bi to će ti zlo, je r znaj, da m a na kraju svijeta.« kamen od straha. V idio je sada, da se nalazi u šakama razbojnika. Niti o ka nije se usudio maknuti, toli че je zgrozio od tih ljudih. Nu sad je Чт. 7. vidio, đa mu nema više pomoći. Odlučio je dakle prividno barem i na izliku po­ koravati se tim groznim Ijudma. Zatim je vidio Ivan, gd je stupiše u sobu dvije ženske, odjevene u gizdava odijela. Bude pripremljena večera, te svih osam stanu večerati, a i Ivana posadiše za stol. Do kasno u noći pripovjedahu Ivanu o svakojakim lijepim stvarim a, što će ih doživjeti, kad bude jednoć jači, te kad bude m ogao s njima ići. N apokon mu pokazaše svakojakih skupih stvari, te vrlo mnogo novaca, što sv e razbojstvom privrijediše. D a bi Ivan bio kaki opaki momak, to bi se on brzo dao zavesti od tolikoga sjaja i bogatstva, nu on bJiaše pošten i pobožan. Prividno samo se je on svemu tomu. T o je pak od velikoga straha pred raz­ bojnicu . ’iojeć se, da g a nc izm rcvare još, ako mo koju riječ rekao, koja bi im bil.. u povoljna. U srdcu i u duši dak da e osjećao veliku bol i ža­ lost, ma, pak više, kad je čuo. da se ne će nikad više smjeti vratiti iz ove kuće. K asno je već bilo u noći, kad v id oše Ivana razbojnici u dolnju jednu sobu, što mu ju odrediše za po­ činak. U istoj sobi spavao je Janko, sluga njihov. K a d ovaj spazi Ivana, ko ­ je g a dovede jedan od razbojnika, tužno mu se nasmiješi ne progovoriv ni riječi. Žalosna je o v a noć bila za našega Ivana. Č itave noći g o rk o jecaše, dočim usnuti nije m ogao do zore. K a d bi mu se oči počele sklapati, to bi opet silom nastojao, da se rastrijezni. B ojao se je Janka, za ko jega je mislio, da je takodjer razbojnikom, b v ak i čas po tiho glavu, da vidi, ne možda proti njemu kakvim puškom u ruci. N oževi te dignuo bi diže li se nožem ili svakojako �Br. 7. Izbavljena djevica. grdno oružje, koje je vidio gore, lebdijahu ши čitave noći pred očima, te mu strahom napunjavali dušu. V e ć je zora svitala, kad g a ipak san prevari, te on tvrdo zaspi. Nti kratak mu je to bio san, jer nije minula niti jedna ura, što je spavao, kad g a probudi velika buka. U sobu nahrupe razbojnici osim gospo­ dara, koji je skoro uvijek doma ostao. Ivan se trgne od sna, te mal da ne umre od straha, vidjev pred posteljom zločeste o ve ljude. Bijahu obučeni kao lovci, koji se spremaju u boj. On zajaukne od boli i užasa, što g a je oćutio u srdcu od straha misleć, da su ga Str. 209. došli valjda pogubiti. »Neboj se, ludove!« nasmije mu se jedan. Zatim mu odmah prigovori oštrim glasom : »Mi idemo, ti ćeš ostati ovdje s Jankom. Nemoj misliti, da bi možda mogao od tuda pobjeći, jer učiniš li to, znaj da ćemo te naći i rascjepati. ла male ko­ madiće. T o rekavši otidjoše svi. Ivan zgrozi se na te riječi. Makar nije više dijete, ipak mu navru suze na oči od straha i žalosti, što je zapao u tu zločestu kuću, iz koje se više ne će ni­ kada moći povratiti. »Sto će si misliti grofica o meni?« pitale sam sebe Ivan. (N u lu it dc ic.) w Izbavijena u, ’ica. (Istiniti dognJjaj iz živo ta f 0 . fra Mije Gujića.) L Iz noćnoga skuta i z l a z i l e в e Pomrčinom brišu trage bielo.g uanka; N a dušeku meku zakopčala kanje I usnula tvrdo ljepotica Anka, Д zlaćane niti mjesečine pune K ro z pendŽerak na nju lagano se trune, Po labudjem vratu razsulc se vlasi, Mjesečinom zlatom bujno prepletene, D ok koraljne usne tihi smiešak krasi, K a o mir uh cvieća čaške razvijene, A na obrazu jo j ljepša ruža cvate, N e g ’ kojim si zora resi grudi zla te ., N a dušeku meku A n ka sanak spava, I u snu se sama sa sudbinom kara, Nad njezinom glavom s tiha podrhtava Baršunasto krilo Angjela čuvara, A oko nje »žene zatočene« leže, Kojim crna miso crnju dušu s te ž e ... A Ч fcai iv strah joj gamiže po krvi, I uh i niže ia obraza biela ? A li kakva bojaz žilama j'oj vrvi, I sanijive g:ane itere preko ćela? Kakva ' ij tuga s usta podsmieh pije? Pv je m r tv o ... An ka snije; — U djui-bašći lahor tanke grane njiše, I zelenom lišću tih se ulagiva; U djul bašći lahor alkatmerom diše, A u moru nuja rosno cvieće pliva, K o da crnu slutnju u blizini čita . Lahor p iri. . . Anka cvieće pita : »Cvieće milo, kakav te je Ukomio strah, D a se treseš, k6 na vodi Zelen-listak, ah I ? K a o da me mila majka N a udaju sprema, Pa pod večer nitko više Zalievat te nema. �Str. 210. В г. 7 . Izbavljcna djevica. Ne će An ka do jeseni Na zaruke poć’, Večeras će biser-kapljom Napojit te doć'.t — Cvieće drhće, кб da nješto U blizini sluti, Što će curi sladke dane ŽuČju da p o m u ti... — Tiha večer pala, a mirisni vali Na vjetrovu krilu etherom se kreću, U djul bašći cvjetci stidno zadrhtali, U gledavši A n ku u šarenom cvieću, I svakom e s lica bjegnu каг, I mekana razviše se pera, Da osvježi struja od bisera, Š to sunčani opeko je žar, K a d iz grm a slavic prhnu, Lišće Sušnu, cvieće strnu, A djevojci oko grudi vitih, Snažno momče snažne ruk hiti . . Probliedi cura, ko nebesa vedra, Kad uminc sunce za je lib c sm«r! j , U obruču čvrstu jeknuše i oj r> a, A prestrava mahom u bezsvji ost predje. Poguri se cvieće, ko da drzknst ruži, I nevinu djevu iztihaua plače U haremu momče, što proroka služi, Osvještenu An ku odgovarat zače Od djedovske vjere, djevičanske časti, Nudeći joj ljubav i osjetne lasti, A kada g a prezrč, obreče jo j silom Iz mirisne duše rajski strgnut c v ie ta k : • Dok zasine prvi u razpupu milom U tvojemu čaru svetko vat ću — petak! Haj I mirisne ruže i ljiljane biele, Š to ti lice rese, cjelivat ću, znaj 1 U tvom čaru, divna sele Moj život i raj U Uzbiba se curi na valove krvca, I raztepe sanak, ali ja v e — nć; N a logu se An ka iznem ogla zre, A oko nje »žene zatočene« leže, Kojim crna miso crnju dušu s t e ž e ... U to mračnom izbom čudna zraka sjelttiu, I otajna ruka povede je v a n . . . Niti brava škrinu, niti alka zveknu, — U haremu »žene« čvrsti gnjete san. T ek avlinska tvrda brava, U ztegnu joj korak do slobode . . . Auk-a stade, ko da motrit želi, K ako zviezde nebom kolo vode, — II. Nad Tojnicom krvav mjesec trenu, I naprasno za oblake spade, D a ne smeta crnu sjenu, Samostanu što se izpod zida krade, * kom a btela ovcu i« bora gorsko otme zviere, Stranji 'om mrkom gazi, Ljudsku da je ne o p a z i ... D a ti mngu tamu prozriet oči dvie, VIi i i bi, da deli-junak hrli, I г lasriin sita da mu seja bdije, A s njome -.e žedan gvozden krvnik grli; A t da gueš kaftan, iztiha bi ša'n o : N e I a v i se ov a j krvavim megdanom U Deli-junak čvrsto kroči, A po mozgu misao mu šara: »O tet ću je ove noći Din-dušmanu — m a i sa njedara!« A na u zvrat svetom jaru Zadrhta mu ruka na h a n d žaru ... Deli junak tminom kroči, A na krilu vilica laka T ajn a priča tiho plazi — S nje se ziba grana s v a k a ; S nj-: i cvieće prošaptalo sve je : »Spasit će j e ! Spasit će je!« O pet mjesec prosu niti zlate, I opeta za oblake spadć, A div-junak ukobi kanate, Kojim su g a tople svele nade, �Br. 7. Jeremijada I kroz bravu zirnu u avliju, A sa srclca tvrd mu pade kam, — U avliji opazio Anku, A mjesečev odao je plam. — »Anko!« šapnu lagano i tiho, A ona se uzbiba i strese, K a o bulbul, kad na grani Od jastreba krutog prepane s e . . . • A n k o l Anko !« opet junak ša’ nu, A djevojka plašna skoči, I kroz bravu sjeknuše jo j oči, A u duši biela zora svanu, Jer se nađje blizu Otca vrla. »Otče! .Spasi!« — аГ joj riečcu Uzdah sveza usred g r la ; A za časak deli-fratar U z tarabe vite skoči Str. 2 11. I s djevicom izbavljenom Povjeri se crnoj noći — — N a vjetrovu krilu opet T a jn i priča prhnu ti'o A mirisno cvieće ša'nu : • B og je htio! B og jt htiol« Kroz valove noći tajni dršće gla9, Iz Fojnice A n ka nekamo se žuri, U zaklonu tajnu da si nadje spas, D ok sloboda zlatna sile ne razturi, A to su joj nove šore I šaptali sjajni va!i, A t do danas niesmo od nje Te slobode n i m i dočekali!! Budimir Podgrabežkl чт > J e ; iu u y < ii!a . Spjevao B u d im ir Žcljkujući carstvo mira, S vječnog vrela žive vode, Iz novoga iz Mi sit a Digosm o se, o Gospode Fretrgosm o tvrde knnt Što ih duga noćca plela, Ostavismo pune lonce Slatkog smoka, tečnog jela. Preko pustih, golih strana Zagazišmo čvrstom nogom, Za »čokotom« Kanaona K o za živim ginuć Bogom . . . N e drhćući s divlje hajke Ciele vojske farraove, Napustismo stare bajke, Nekadašnje zlatne snove. Ostavismo puste časti I užitke ovom svietu, АГ nam osta carstvo strasti KoŠćanome u sepetu, Pod b e ž k i. Pa ^gobe ovo g puta Na pr; vrat se često budi, jesno л risa ljuta (SI. >aši : iam kida grudi . . . Bili and, bile noći, D je a T vo ja gorko pate, bacaju se napried poći — Zar ćeš, natrag da se vrate ?! Daj, pom ozi! daj nam lieka, V ječno Sunce vječnih dana, Bez pomoći ni do vieka N e vidjesmo Kanaana. Klonut ćemo, o Gospode, Najvišemu u poletu, I sramotno iz slobode Pred noge se srušit svietu, A željkujuć' carslvo mira, S vječnog vrela žive vode, Iz novoga iz Misira Digli smo se, o Gospode! �Str. 212. Glavna skupština družtva sv. Antuna. Pretrgli smo tvrde konce Sto ih duga noćca plela, Ostavili pune lonce, Sladkog smoka, tečnog jela Hr. 7. A slomljeni — na po puta, D a klonemo sada, Eli, I Tebi bi sa piskuta Na križ Srdcc razapeli. Prva glavna skupština pobožnog družtva za gradnju nove crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajevu. Dne 19. рг. m jeseca u 4 sata poslie podne obdržavana je prva glavna skupština to ga družtva u prostorijama provincijaleve residcncije u Sarajevu. K a k o je vrieme bilo ugodno, dvorana je bila dupkom puna. Od stran poli­ tičke oblasti prisustvo m skupštini g. oficijal МаПу. K a d su sv i zau ieli mjesta, predsjednik družtva m. p. a. dr. fra Daniel Han, provincijal, otvori i po­ zdravi skupštinu sljedećim krasnim g o vorom : Štovana skupštino! Otvarajuć ovu 1. glavnu skupst u našega »pobožnoga družtva za gradnju nove crkve sv, A n tun a Paduanskog u Sarajevu«, čast mi je predstaviti izasla­ nika političke oblasti u osobi nazočnoga g. oficijala Mally-a, ko g a kao i sve vas najsrdačnije pozdravljani. Prije nego predjemo na dnevni red današnje skupštine, dozvolite mi, g o s ­ podo, ela vam u kratkim crtam a pre­ dočim historijat našega podhvata. i vam a mnogim prisutnim i sad u živoj uspomeni, kako je tim imenom sve do zaposjednuća ovih pokrajina nazivana današnja »A ppciova obala i most«. Iz poviesti je pako poznato, da se j_ za nohoda vojskovodje E u gcna Savojsku kao iz drugih krajeva naše domavu ако i iz Šeher-Sarajeva v e­ lika rano* ia katoličkoga pučanstva izseШа р ге 1 vske krajeve, nu ipak nije posve aeslaio u gradu katoličkoga ele­ menta jer i jstojanjem franjevaca, koji su oko Suhe okupljali ubogu raju, spa­ silo se ako svukud tako i u glavnom - rudu sjeme katoličtva. Franjevci su u onim težkirn okolnostima jo š davno osnovali župu pod imenom i zaštitom Sv. A n te i crkvicu njemu na Čast po digli. G. 1856. sagradjena bi dosti liepa crkva glavnim doprinosom hrvatskog plcinenitaša baruna Vranyizam ja, pripom oćju cesarskoga d vora francczkoga i austrijskoga, nu kako se jo š Živo sje­ P ozn ato je , d a je od davnina po stojala katolička obćina u Sarajevu, i ćamo, nesmiljeni požar g 1879., koji proŽdrie srce Sarajeva, do temelja uništi i katoličku crkvu u Latin luku, to dosti brojna, je r se je i jedan znatni dio u srcu grada radi to g a nazivao ; Latiuluk« i »latinska ćuprija«, što je katolici svoje vjerske dužnosti obavljali po kojekakvim trošnim sgrađama, dok Poslie o nog požara sarajevski su �Br. 7. Glavna skupština družtva sv. Antuna. se g. 1881 , kad je imao doći nadbis­ kup vrhbosanski, ne podignu privre­ mena od drva crkvica, koja evo svakim časom prieti razsulom. Odmah poslie požara obilno su tekli sa svih strana iz monarkije milo dari za izgorjelu župsku katoličku crkvu, župski stan i školu, koji se novac kas­ nije okrenu u gradnju današnje katedralke presv. Srca Isusova, a sv. Anti, dotadanjem zaštitniku župe, preostade današnja trošna privremenica. N e trebam vam, gospodo, izticati, da je veliki čudotvorac sv. An to kako svud tako navlastito u našem narodu najobljubljeniji i u njegovim potrebama najtražeiiiji pomoćnik. T o s e j e svagdje i svakim danom moći osvjedočiti ovoj njegovoj crkvici. N e p r r ^ .io ga narod u svakidašnjim potrebama zaziva, te se po cieli dan ne smije zatvoriti ni ova nedolična crkvica n u ; a Ste bi istom bilo, da mu se nidigae dićniji hram ? Skrajna je stoga potreba, da se o gradnji ozbiljnije počm e raditi, i mi smo evo pokrenuli stvar, o s n o v i družtv o u tu svrhu, koje je odobreno od crkvene i gradjanske oblasti, te danas pred I. gl- skupštinu stupamo sa čednim početnim radom, nadajuć se od danas sveo I čem oduševljenju za stvar toli ple­ menitu i skrajnu potrebitu, da se veli kom i rekbi najbržem pomoćniku u ljudskim nevoljama učini doličan hram, vrati prijašnja čast u ovom gradu, te narod naš uzmogne hrpimice sa svih strana domovine hođočastiti mu i u prostranom hramu svoje molbe prinositi. D o gradjana je navlastito Sarajeva, da se oduševe za ovu stvar, e bi sebi Str. i liepom Šeher-Sarajevu podigli dičan spomenik na trajna vremena. Uprimo svi po mogućnosti svojim milodarima, pak ovako plemenita stvar brzo će se bez sumnje ostvariti, a to svemogući B og po zagovoru sv. Ante usporio što skorije! O poČetoin dosadanjem radu i stanju družtva izviestit će privremeni službe­ nici odbora, a ja završujem ponovno vas sve pozdravljajuć i preporučujuć vam stvar današnjem trieznom razpravIjanju. Govor je popraćen burnim odobra­ vanjem. Potom je p. o. fra Nikola Momči ii ović, blagajnik, u ime tajnika g. Ivana Krčm ara, profesora, izviestio ' upŠtlnu o stanju i djelovavju družtva iepim riećim a: S la v n a s k u p š in o ! U i upravljajućega odbora čast mi ie liviestlti slavnu skupštinu, kakovo je stfir djelovanje našega družtva od početka njegova do danas. Кш! se sjetite, štovana gospodo, којајг vrha i djelovanje našega družtva, mislim ne ću vas jamačno iznenaditi, da ovo družtvo, prem u svom zametku, dobro stoji, jer bdije nad njim očevi dan Božji blagoslov, a sigurno zato, što mi, tražeći u njem jedino, to da se pro­ slavi B og i Njegovi sveti, požrtovno radimo. U tom nas poslu pomažu braća diljem sve Bosne, pače nas nadkriljtiju mnoga gospoda župnici i kapelani svjetovnoga i redovničkoga klera, a i isti se svjetovnjaci zamjernom revnošću trude, da što više priberu članova družtvu, da ovo što bujnije raste, što bolje razcvjeta, što prije dozrije i tim svoju svrhu poluči, naime : da se što prije podigne �Str. 214. Glavna skupština družtva sv. Antuna. velebni hram Božjemu ugodniku, sv. Antunu, u sred bieloga šeher-Sarajeva. N a tome maru i trudu nek im je i ovdje izrečena u ime odbora i prve današnje glavne skupštine usrdna hvala i priznanje. E da bi se u njihov primjer ugledali i drugi, koji se jo š ma s kojih razloga niesu odazvali družtvu. Ne dajte se, gospodo, obsjeniti ovim mojim izvještajem, misleći, da je družtvo v eć postiglo svoj cilj, nego znajte, da nam je ono jo š slično gorušiČinu sjemenu. Još se nije ni u samom Sarajevu razgranilo kako je željeti i kako se odbor nada, da će se razširiti, a razlog j e tome, što nam je narod u obće ubog i siromašan, a osobito ove godine, koja će mu svojom skupućom dugo ostati u uspomeni, a povrh vega toga, baš se je o ve god .ne na sve strane kupilo i sabiralo za razne < obrolvorne svrhe. Piibrpjivši tim zapr ekam a jo š i mali broj odbornika, da bi đružt i uz m oglo punim jedrima zaploviti, ^ао je odbor umjestnim, da se 1 1I0 -teka, dok to od uši, d ok se bolje konsolidujem o i uputim o i dok o db or bude broj­ niji, je r bi m lohav i nedostatan rad v uc u početku podrezao krila smionomu i dalekomu letu. Zato, gospodo, ako želimo da nam se družtvo što bolje razširi, ne osla­ njajmo se na jedn oga ili drugoga, nego pregnim o svi, sv ak spram svojih sila I D aj nam, Bože, sam o radinosti, požrtvovno sti i usluge, p a si nam i svoj blagoslov dao. N ekoliko prijatalja današnjega družtva počelo razm išljavati jo š od lan j­ ske svetkovine sv. An tun a, medju so­ bom se dogovarajući, što bi bolje, koristnije i uspješnije bilo, što bi se po­ Br. 7. duzelo, i kako bi se družtvo organizovalo. Od nove godine, pošto se je odabrao odbor, počelo je družtvo javno djelovati, redovite mjesečne sjednice obdržavati, te je do sada držalo pet sjednica, na kojim se je mnogo umna i koristna zaključilo ”na uhar družtva. D ružtvo im ade do sada ukupno 2946 ćlunova, a medju njima 1 1 ute­ meljitelja i to poim ence: Presv. gosp. Josip Stadler, nadbi­ skup, bar. Kutschera Hugo, civilni adlatus, V . č. N ikola Begčević, župnik u V arcarvakufu, Lehrman Frida, služiteljica III. г. sv. Franje, Savić Antonija, primalja u Sarajevu, Stjepan Tuljo, se­ ljak iz V išnje v iče župe Podhu niske, ^ io Tukić, težak župe Žepačke, Oroz £iikol a braćom iz D jedova dola i Ivica Kulier, trgovac, oba iz župe F oj niČke, ti franjevački samostan u Tolisi. I ne znan . gospodo, ili bih vam kazao ili рл njazim žeiji premučao. Jedna sta­ ne;: koja za cieloga s v o g a života oskudicu trpjela, dvorila nemila i nedraga, p.i sad samohrana, od svojih usta .odajući, krajcar novčiću prila­ žući, skucka 500 kruna, te ih kao ute­ meljitelj ka družtvu pri posla i to tako skromno, te jo š zamoli, da joj se ime nigdje ne oglasi. Zaista riedkost 1 A li ako o vdje na zemlji i ostane nepoznata, stalno će njezino ime biti upisano zlat­ nim slovima u knjizi života, je r je Bogu ugodna milostinja sdr užena s molitvom. V elik i će Božji ugodnik sv. A ntun naći jo š više prijatelja ovom u družtvu, — pače je već našao, je r su se mnogi prijavili, da će rado stupiti u družtvo i syoj obol doprinieti, a medju njima se iztiče i priličan broj utemeljitelja. Sigurno će vas na godinu ugodno izne- �Br. 7. Cilavna skupština družtva sv. Antuna. naditi družtveui tajnik i množinom čla­ nova i ogromnošću prinosa, što ja eto ne mogoh. A nisam dospio, slavna skupštino, da vas danas izvjesthn, koliko imade članova napose I., II., III. razreda, koliko li prinosnika, jer zvaničnim poslovima zapriečen, pa uz najbolja volju ne doteče mi vremena, da ih po klasama svrstam. N a koncu preporučio bih vam, gos­ podo, da vjerni ostanete družtva, da Str. 21 5. svoj prinos redovito uplaćujete ; kad ne bih poznavao, da ste se upisali u družtvo lih iz ljubavi prama Bogu, iz štovanja prama njegovu ugodniku sv. Antunu, kad ne bih poznavao, da v a r je i samim poznato ono iz sv. pisma, da mrzi B og na samo obećanje, ako se ovo ne izvrši, pa 2ato i prelazim od­ mah da vas jo š kao blagajnik u kratko izviestim o stanju družtvene imovine. Ukupna se imovina našega družtva do 19 .,V I. ovako nalazi. Družtvfeni račun o novčanom stanju poboŽ. družtva za gradnju nove crkve sv. Antuna Padovan­ skog u Sarajevu za upravno razdoblje od 1. siečnja 1904. do 19. lipnja 1904. K P rim itak h a) P o če tn i blagajnički os t a t a k ................................... bj Tečajem u p ra v n o g r a z ­ d o b lja od i . siečnja do 19. lipnja 19 0 !- uplati.-,.. č l a n o v i ................................. c') U n išlo m ilod ara . <• U , 210 I — . d) K a m a ti od uložne g lav- K Izd atak | h a) Za ti«k rrire . . . . b) 7 pisar Jce troškove i p o š t a r in i! ...................... 2 24 c| R a z n i atci . . . d) U lož' kod priv. z e ­ maljske banke e) Uloženo kod privr.odjelenja Unionbanke . . f) Preostaje u gotovini za sliedeću upravnu godinu 14 Ukupno U ku p n o 60 9 128 04 3257 10 2 4 10 80 214 1 11 6129 93 S A R A J E V O , dne 19. lipnja 1904. Fra N ikola MomČmović, M irko Prem užić, blagajnik. PrWr- konlrotor. izkauti polta još nije dospjeo ток га Upisi»»nje kamata, �Iza toga sc je pristupilo na izbor novih funkcionera, te su izabrani: a) b) za II. 7. tajnika fra A rka n g jd a B r k o v ie a , c) za blagajnika fra Nikolu Mom činovića. d) blagajničkog kontrolora Ivana za o d b o r n ik e : 1. Igre T om o, 2. Palandžić A n to, jablanoviča. Predsjednik družtva po propisima pravila je s t uviek franjevački provin­ cijal, a zamjenik njegov koji član iz 3. Perižić Anto, 4. Suker Jakov, 5. Vuković Petar. b) Br. Dopis. Str. 2 l6 . za r e v iz o r e : franjevačkoga definitorija. Krčm ar Ivan, Po dovršenom izboru častnika pred­ Schuller Ladislav. Iza glavne skupštine novi je odbor odmah držao svoju sjednicu te izabrao : a) za I. tajnika M. Premužica, sjednik zahvali prisutnima, stavivši im na srce, da svaki u svom krugu radi oko proširenja to ga družtva, da se što prije dodje do naumljenoga cilja. Dopis f F ra Franjo Franjkov Smrt odnosi нош ' Vele i railn, рга\ o«li krive; (Kuvan/m.) N a viest, da j e na prošloj našoj franjevačkoj kongregaciji usljed ostavke p. o. fra F ran je Kom adanovića postav­ ljen za predsjednika naše gim nazije u V isokom isto onako vrstan i neumoran radiša pošt. o. fra Franjo Franjković, razveselilo se svako srce, koje želi dobro tomu razsadniku franjevačkoga reda u Bosni. A li žalibože tu radost odmah iza nekoliko dana pomuti tužna viest, da se je novi predsjednik iza kratke, ali težke bolesti preselio u vječnost, a da nije podpuno ni primio u svoje ruke uprave našega d ječačkoga zavoda, za koji j e toli plemenito osjećao i svojom mu vještinom obečavao jo š bolji razvi­ tak i napredak. A li moramo se poko­ riti provio sti B ožjoj, koja u svojim ned ičivim putevima sve mudro izva a^a svoja) svrsi dovodi. Dn se odazovemo opravdanoj želji njeg ili mnogobrojnih i odličnih štova­ telja tc odužimo njegovoj uspomeni, do­ nosimo evo njegovu kratku biografiju, je r o svrtat se obširnije na njegov us­ pješni rad u provinciji ne dopušća nam prostor našega lista. Pokojnik se je rodio u Varešu 28. rujna 1S47. od dobrih kršćanskih rodi­ telja Andrije F ranjkovića i Marije rodj. Piljić, te svršiv s vrlo dobrim uspjehom pučku školu u rodnom si mjestu, u ko ­ jo j je obučavao mjestni franjevac, dodje god. 1863. kao osobito darovit mladić u franjevački samostan Sutjesku, da se tu daljnom obukom pripravlja za re­ dovnički stalež, za kojim je jo š iz mala svojim uzornim vladanjem pokazivao �Вг. у. Dopis. živu želju i odlučnu volju, zato g a star­ ješinstvo po dovršenim ondašnjim gimn azija Inim naucima rado primi u red. D o vrši v godinu kušnje, bi odaslan u Austriju na bogoslovne nauke, gdje se je svojim umnim darom i m ariji vošću osobito izticao medju svojim drugovima, kako to jo š i danas znadu rado pričati njegovi živući kolege u Bosni i Slavo­ niji, gdje g a se jo š uviek sladko sjećaju, kako se je o tom pisac ovih redaka m ogao lako osvjedočiti bora već kroz dvie godine kao župnik u susjedstvu njegovih su učenika iz prieka. Po dovr­ šenim bogoslovnim naucima bi zaredjen za svećenika te prvu sv. žrtvu prikaza B ogu 29. rujna 1871. na blagdan sv. Mihovila arkangjela, zaštitnika župe ■ reške. Starješinstvo upotrebi njegovu sposobnost i umne sile a korist pomladka provincije naimenovavši r j. lektorom bogoslovije. T u je odlični i uzvišenu službu toli sa vješt no i vjeStaČki vTŠio, da je ostao u zahvalnoj uspon kod svojih mnogobrojnih uče ika. Nakon pohvalno dovršene te zadaće služio je narodu kao župnik sve do god. 1890., a kao župniku povjeravao presvietli nas nad pastir službu dekana. K a o revnom pastiru svoga stada više puta mu je prietila pogibelj od neprijatelja i pro­ tivnika katoličke vjere, koji g a jednom na Brežkam a i orobiše. S v a se je sreća bila po njega da se te kobne noći nije desio kod kuće, jer bi inače možda i glavom platio. Z a njegov trud i odlične zasluge u duhovnoj pastvi na preporuku presv. gosp. nadbiskupa dr. Josipa Stadlera sveta g a Stolica odlikova re­ dom »Pro ecclesia et pontificet. Godine 1890. braća samostana sutješkoga odrede rušiti stari, a graditi Str. 217. novi samostan, je r su u starom skroz trošnom bili izvrgnuti svakojakim nepo­ godama i neprilikama, pače su i sami zidovi, ako ih tim imenom možemo naz­ vati, prietili rušenjem. D a u tom sa­ mostanska stega ništa ne trpi, a i nova gradja da se mogne bolje nadzirati, starješinstvo naimenova pokojnika samo­ stanskim starješinom i ekonomom, dočim brigu oko gradje povjeri pravom 11 tom vještaku p. o. fra Franji Komadanoviću. Izbor je bio s obje strane sretan, jer je pokojni I'ranjković svojom vješ­ tinom u ekonomskim pitanjima mnogo doprinio da sc dodje do sredstava za pođignuće novoga samostana. K a o gvardijan sprovede punili pet (Чиз n samostanu, a iza toga ode za 2up u Vareš, gdje ostade sve do god. te opet dodje u samostan sutješki, ie bivšemu gvardijanu u ii a bio desna ruka. Odatle svim pita g a - pruiili kongregaciji starješinstvo prt a predsjednika gimnazije u Visoki 'И. V eć j.nije svoga polazka na novo т је « ' usjećao je veliku nazibu, koja se izleŽe u upalu pluća, a o va mu donese i smrt dne 28. svibnja t. g. Pošto je ovo prvi slučaj smrti fra­ njevca svećenika 11 našemu zavodu te jo š nije ni groblje franjevačko posebno označeno, to je zavod izjavio volju, da je pripravan predati pokojnika na ukop u Sutjesci, gdje je obukao redovničku haljinu i službu gvardijana obnašao, ili u VereŠu, rodnom mu mjestu, gdje je i kao župnik toliko godina boravio. Doznav za ovu izjavu narod u Varešu, došao je odmah g . načelnik i mnogi odličnjaci u ime ciele obćine, te pokojnikove ostanke pienieli u V areš, �Br. 7. Viestnik. Str. 2 18. gd je su 30. svibnja u prisutnosti 13 svećenika franjevačkoga reda iz Sutjeske Visokoga, Bojnice i V areša te cieloga vareškoga stanovništva predani majci zemlji u groblja zvanom Ruda. Mili pokoj niče ! V ječni T i pokoj u slavi nebeskoj žele T v o ja dva živuća rodjena brata, braća po sv. redu, komu si u životu sve sile žrtvovao i mnogobrojni T i odlični štovatelji, medju kojima sam i ja, T vo j odani zemljak : F . A . B. Br. 417. Na znanje i ravnanje pp. 00. gvardijanima i 00. župnicima provincije Bosne srebrne. Pošto neki, ne znajiić za sigurno, pitaju, je li ustanova zaklade za bolestne i nemoćne Franjevce uredjena u spora­ zumu sa starješinstvom naše provincim, to se ovim službeno daje na manje 1 ravnanje, da je to učinjeno u pod pu­ Glede šiljanja novca neka se ptci drže tačno naputka u odnosnoj okružnici izdanog. Sarajevo, dne 19. lipnja 1904. O . fra D a n i e l B a n , v. r. nom suglasju starješinstva provincije i privolom vrhovne uprave tieda. V i e s (M. p. o. f r a D a n iel Ban, provin­ cijal,) sretno je dovršio sv. kanonički posjet kod svoje braće redovnika po župama u Posavini, ko ji su g a kao s v o g a obljubljenoga duhovnoga otca i skrbnoga starješinu svagdje s najvećom susretljivošću i prijaznošću dočekali. Isti se je m. p. otac u podpunom zdravlju provincij al. t n i k . ' Л-. provincijaleva povjerenika, im ali izpite dne 27. i 28. pr. mj. U spjeh je pokazao, da su djaci ciele godine bili sviestni svoje učeničke dužnosti, na čem ih je i predsjednik liepo pohvalio, obodrivši (Z a k lju čn i iz p iti u načini zavodima )■ ih, d a i nadalje tako v rše svoju ple­ menitu zadaću. — U V isokom je ispi­ tim a, koji su obdržavani 25 , 27. i 28. pr. m j , predsiedao sobom m. p. o. dr. fra Daniel Ban, provincijal, ko ga je vrlo veselilo gledajuć krasan napre­ dak pitom aca u njihovim naucima. U či­ U L ivn u su naši bogoslovi pod p;ed- teljim a i učenicima čestitamo na maru siedanjem :n. p. o. fra A n g jela Curića, i čeličnoj dobroj v o lji! i zadovoljstvu po dovršenoj viziti odmah povratio u svoju residenciju u Sarajevu. �Br. 7, Viestnik. Str. 2 ig . (Proslava Presv. Srca Isusova u narod velikom korišću, iztiče, da je Sarajevu). Dne 12. pr mj. Sarajevo vazda štovao katoličko svećenstvo, po­ bijaše požarištem pravoga katoličkoga nosi se imenom katolika te se od srca duha. V e ć uoči blagdana Presv. Srca veseli, Što je naše gore list. Isusova skupilo se sila naroda iz raznih (Presvietli g . Vinko Palunko,) gekrajeva naše domovine. Katoličko je neralni vikar vrhbos. ordinarijata, ime­ svećenstvo im alo pune šake posla u novan je pomoćnim biskupom u Spljetu. izpovjedaonicama, je r pobožni hodočastČestitamo ad multos annos! nici htjeli, da čista srca proslave Presv. (Svetkovina sv, Ante Paduanskoga Srce Isusovo. N a sami blagdan svetu u Sarajevu). Sutra iza blagdana presv. je misu služio presvietli gosp. nadbiskup, Srca Isusova razvila se krasna svetćakoji je pod istom držao prekrasan govor nost i u čednoj crkvici sv. Antuna Pa­ u čast Presv. Srcu. Vidjelo se je, d a je duanskoga. Mnogi od hodočastnika, koji narod pohlepno pratio svaku rieč svoga su bili došli na Srce Isusovo, ostadoše nadpastira, je r je iz srca k srcu tekla. i sliedeći dan u Sarajevu, đa sv. Antunu Poslić mise krene obhod iz crkve s pre­ čudotvorcu prikažu svoje pobožne inosvetim Sakramentom, koji je nosio pres1; "ze 1 znuiole ga u njegovoj crkvici za gosp. nadbiskup, kroz ulicu Č aiuću r iin r milosti, koje da lakše dobiju, htje­ do V is . zem. vlade, oJakle se Je vrnuo, doše ve najprije u kupelji pokore na A p pelovu obalu te ovoui najljepšim operu . e .a, pa onda s pouzdanjem redom išao do latinske ćuprije, zatim kleknu p: d njegov oltar i prikažu mu kroz Franje Jozipa i Ruuolfove ulicu s v a ’ prc . Svetčanu je sv. misu uz hu r!eč. gg. Ivana Jablanovića do katedrale. U obhodu se vp razne pod dr i ijo Violoni-a služio i ganutljivu zastave pojedinih kongreg icij. iedju propovit a čast velikom Čudotvorcu kojim a se jeiztica la i krasna treeoredska držan preć, gosp. kanonik S. Hadrović. zastava nošena na čelu trećoredske ти р е , Poslie podne bio je čedan objed u Poslie podne okopio je presv. pastir oko svoga gostoljubivoga stola provincijalnoj residenciji, kojemu je uz sarajevsko svećenstvo. Z a sjajnim obje­ velik broj katol. sarajevskoga svećen­ dom presv. nadbiskup u nazdraviđ g o ­ stim a nazdravi napose novoimenovanom biskupu presv. gosp. Vinku Palunku, koji razdragano odvrati, da će kao naj­ veću baštinu i hamanet iz Bosne po­ meti sa sobom u Dalmaciju ljubav i štovanje prama presv. Srcu Isusovu. U svom nazdravnom govoru naš nadpastir vrlo vješto dovede u savez i nazdravi preuzviSenom gosp. vojnomu zamjeniku vojnoga zapovjednika Varešaninu od V areša, koji odvrati, da sloga medju vojniĆtvom i svećenstvom uradja za stva prisustvovao i presv. gosp- nad­ biskup dr. Josip Stadler te presv. gosp. vojni zamjenik vojnoga zamjenika, Varešanin od Vareša. Naš preČ. o. pro­ vincijal dr. fra Daniel Ban krasnim govorom nazdravi presv. gosp. nadbi­ skupu, preuzv. gosp. Verešaninu, novoi­ menovanomu biskupu presv. gospodinu Vinku Palunku, štovanoj gospodi pri­ sutnim civilima i svoj v v g g . prisutnim svećenicima. Presv. gosp. nadpastir od vrati, da g a vrlo veseli, što se je o z­ biljno pokrenulo pitanje o gradnji nove �Str. 220. Viestnik. crkve sv. Antuna te izjavi, da rado stupa mcdju članove utemeljitelje p o bo ž­ noga družtva za "radnju te crkve, ko ­ jemu obeća svoj moćni zagovor. (R ed j a je ), Presv. gosp. nadbiskup podielio je dne iS . рг. mj. u svojoj рг vat noj kapeli tonzuru i male redove našemu svršenomu bogoslovu fra Mij (lujiću, a ig . i. mj. suhdjakonat u c ik v ćČ. oo. Isusovaca braći I'ranji Blaže vicu, Velimiru Martinčeviću i spomenu tomu Miji Gujiću, djakonat pako zadnjo dvojici 14. o. mjeseca. Isti je presv gospodin nadbiskup dne 26. pr. mj. re dio za svećenika č. br. fra Pranju Ju kića. Bilo sretno i korist no po r dom ovinu! ( A r a g la vn a skupStiac pobožnoga društva za gradnju анг crkve sv. Ante Pad. н Sarajevuj obcir ivan a јв tjne 19. pr. mj. u prostranoj dvosn ргоvincijaleve residencije uz uče? -vanjc mnogili članova. Obširnije o to u po­ sebnom članku napred. ( f F ra Lovro Kovač.) Pri » 1.1‘чЛ п lista stiže nam tužna viest, da se je taj uzor-franjevac za uvieke oprostio s ovim svietom dne 19. pr. ш. u Ključu, gdje je liep niz godina kao župnik marno djelovao u vinogradu Gospodnjem. Pokoj mu čestitoj tlušil — U sliedećcm broju doniet ćem o obširniji njegov životopis. Rim. {Kroj p u životu P ija X.) Pij je bio 9 godina župnikom u Tombulu, 9 godina župnikom u Solzanu i 1 9 godina kanonikom u Trevizu, 9 godina biskupom u Mantui i 9 godina patrijarhom u Mletcima. A k o se sada pomnoži za Pija X . karakteristični broj 9 s trim a krunama tijare, to dobivamo broj, koji nadmašujc godine Petrova vladanja. G ospode uslišaj želje naše! {Papa i Štampa) Papa Pij X . je vazda bio gorljivi i vjerni prijatelj ka­ toličke Štampe. U Mletcima je prije nekoliko godina obdržavana diecezanska skupština. Kardinal-pat rij arka bude izabran za predsjednika. I štam pa dmljc na red. Kad su se skupšlinari počeli tužiti na mlakost i odvratnost >I.a D iteze« obzirom na katoličke stvari, u kojima jc prije važno mjesto zauzimala, tada se podiže patrijarha i reče: V e o ­ ma bih nas razžalostilo, kad bi »I.a Difeza«, koja se je tolike godine za dobru stvar borila, sada natrag uzmak la. T o se ne smije ni po jedan način dogožalim nikakovih žrtava, da list uzeIj Bude li od potrebe, rado ću u tu s i svoj prsten i svoj prsni križ, p i samu svoju kardinalsku haliu odložiti.« Zamjerne li gorljivosti I 'Papa inovjerci.) Pij X . je sv e ­ ča r trel-i i napisao: »Daleko budi od sinov .catolićkc crkve, da se ma ikada w . nateljski drže prem a onima, koji nje*7 s nama vezo.11 iste vjere sp o je n i; naprotiv, oni im moraju, osvrćući s s na K rista, u siromaštvu ili bolesti, ili dru­ goj kojoj nesreći na ruku ići.« T e krasne ricći razjašnjuje nam sliedeća činjenica. U jednoj privatnoj audijenciji desiše se i tri mlada gospodina, koji ne bijahu najveseliji, kad je sv. O tac prisutnima svoj sveti blagoslov podje­ ljivao. O paziv to Pij, zapita za uzrok njihove ne veselosti, koji mu drhtajućim glasom od g ov o r iŠe : »Mi smo druge vjere. 1 Papa ih uze za ruke i Ijubezno reče : »Istina, vjera nas đieli, ali u lju­ bavi si možem o pružiti ruke«. A s Iz. 1Neobičan hodočastnik.) Medju mnogobrojnim hodočastnicima, koji sa svih strana posjećuju u A sizu svetište �Нг. 7- Viestnik. Marije od An gjela (Porciju nkule), kolievku franjevačkog reda, nadje se ne­ davno med ju američkim hodočastnicima jedna osoba, koja dubokom svojom po­ božno šću i pokorničkom haljom sviju oči na se svraćaše, tc se je mislilo, da je koja uboga franjevka. — Kad je brat sakristaii diclio hodočastnicima uspomene, približi se i ona, te će čed­ no oborenih očiju : »Velcčastni, ja veoma želim dobit koju uspomenu od tih po božnih predmeta, ali se bojim, da ćete mi to uzkratiti, kad V am rečem, da sam protestantkinja. Ja sc mnogo divim sv. Franji i ljubim ga, tc namjeravam njegov III. red u New-Jorku osnovni to g a radi sam i došla ovamo, рго učim duh sv. Franje r — U kratko joj bi protumačeno, što j c trer' red s opas­ kom, da je duh sv. Franje najprije dnli podložnosti sv. rimskoj crkvi i о etiuoj vrhovnoj glavi. — Katolički 1 .izani, koji je za uspomenu dohi , rit će za stalno buduću trećorediou u duhu 111. reda, koji kani u novom svietu utemeljiti. — Sto da reknemo o о ш . katolicima, koji niti o sv. Franji niti o III. iedu ništa ne će da Čuju, dok pro testanti s ud iv ljenjem zatim čeznu 1 N je m ačk a. (D a n a h je stanj< pn-tcstantstva.) K vo kako o tome sude sami protestantski pisci: »Njemački prote­ stantizam,« piše dr. Stoecker, »tako se razejepkao i u njegovu naučavanju ta­ k o va je zbrka, da je on već bez snage da vlada kao kakova bilo moralna sila. N jegova ovisnost o državi i vlasti tako je čvrsta, da mu jc nemoguće slobodno misliti o socijalnim pitanjima. Uobičajilo se govoriti, da Rim progone, mrze i preziru, je r jc moralna vlast. B ez dvojbe rimska crkva ima u svome obilježju Str. 22 1. nešto, Što jć upriličoje neke vrsti svjet­ skoj politici, ali nitko ne će moći za niekati, da se njezina vlast nad svietom širi izključivo vjerskim sredstvima. Medjutim bilo u tome kako mu drago, to je istina, da Rim vrši u Njemačkoj veoma silan i neobičan upliv, a naša crkva u svietu skroz nemoćna. » G a z c t t e d e l a C r o i х, službeni list iste crkve, piše : »Koliko bolje sviet napreduje, toliko više protestantska crkva gubi od dodira s narodom, jer dovoljno na nj ne upliva niti se misli za njegove potrebe.« Protestantizam, usljed velika upliva racionalizma za njegovu teoriju, ostade -’aštrer. postade,kako velidr. Stoecker, pornu bezobličnoga panja. O trag neko­ liko i ла sakupi se nekolicina prote­ stantski ministara, da zbor zbore o položaju kvo e rrkve. I njihov zaključak bijfi " i istantizam sve bolje slabi, sve i u uh ove manji dolazi. N e moiein ovako dalje; sve se okolo nas ruši; ir već nemamo temelja, ostadosrr oez simbola, bez žrtve. Pogle­ dajte timsku crkvu I Uzprkos nepresta niin progonstvim a ona je vazda ista, vazda jaka, je r božanski život, što joj tielom i udovim a teče, je st vazda mlad, vazda neizerpiv, vazda prevršan.« A dr. Huppert v e l i: »Sve rane, što ih je dr. Stoecker odkrio, u mah bi zaciclile, kada bi se protestantska Njemačka povratila vjeri otaca svojih, katoličkoj crkvi, čiju skrovitu snagu označuje, i ako donekle maglovito, pjesnik Allmers, kada pjeva o male­ nome Savojardu, siromahu i putniku, koji, izlazeći iz svoga tamnoga puto­ vanja, nalazi u dalekim krajevim a u najmanjoj od katoličkih crkava nešto, što g a podsjeća na daleki rodjeni kraj �Str. 222, Viestnik. Вг. 7- na siromašnu crkvicu svoga seoca, u kojoj g a krstilo.« da se očuvate od herezije? l'rom atrajte one, koji je prigrliše. Isti gore spomenuti list, rasprav­ ljaj u d o socijalnome pitanju, priznaje da je katolička crkva znala dosele zapnečiti u onim njemačkim krajevim a, gdje ona prevladjuje, prevratnc stranke, da je množinu radnika držala poslušne svome glasu i daleko od crvene zastave kupeći ih pod barjak svoje socijalne politike. O trag nekoliko vremena jedan рго testanat, englezki ministar, koji pobiraše veoma mastnu plaću, osjeti iznenada p o ­ ziv milosci, I ako jo š ne bijaše na čistu, vodio je ipak svoje diete u jednu ka oličku crkvu. — Otče, što znači ono svjetlo? upita g a jednom diete, pokazujući ru­ kom na vječno svjetlo pred velikim o l ­ tarom. N jem ačka. ( Protestantizam gnjije). T o vam priznaju sami ugledni pisci pro­ testantski, a tko protivno tvrdi, običaje navadjati, kao tobož dokaz života, dje­ lovanje N j e m a č k i h m i s i j a s ij a za u n u tr a š n jo s t i S in o v e b r d a . N ego to sve pobija nepristrana — Ono svjetlo kaže, odgovori mi­ nistar, da ondje stanuje Isus. po v iest, a i rieč B ožja; »Zlo stablo ne radja dobrim plodom«. Luterovi pri taŠc, ak o ih ima, je r su m eđusobno idieIjeni na tolike sljedbe, nastoje p 'obiti sviet pomoću vlade i novca, što ga zbilja u izobilju prosiplju. A h činjenice dokazuju, da j c taj posao do sada si. ': uspievao, a odsele će — sva je prilika — i jo š slabije. N jihovo Širenje dogadja se samo izmedju onih nevoljnika, koji su vazda pripravni sve Žrtvovati novcu, i kod onih razsipnih sinova, koji se odalečiše od prave majke. N a taj način protestantizam nas podsjeća na onu lažnu majku izpred Salamuna; njoj je malo do to ga, da diete pogine, samo da m ože dobiti jednu polovicu, samo d a prava mati dobije lešinu ! K rist pro­ testanata nije put, nije istina, nije život. O n nije Isus, Spasitelj družtva, i baš zato toliki liepi umovi, tolika veliko­ dušna srca, tolike velike i kreposne duše ostaviše g a za uviek. H oćete li, — Oh. kada je tako, kada je ondje T гч j ne ću već u protestantsku crkvu n e to rćS me vazda voditi u crkvu k a ­ toličku v e stanuje Isus. Dj«. » o dgovor bude uzrokom odlučnu k r, u ministrovu. O d onoga dan niti cm više ne zaviri u protestant ski hi a, T želja duše, koja se vraća sa strar utiče, koja napušta zabludu: kad i ozua Isusa u božanskom e svjetlu, što g a obavija, ne će više d a znade za I .eterova K rista, napušta racijonalističko vjerovanje, koje j e jedno te isto što je i vjerovanje protestantsko. Hram, kojemu B o g nije arkitekt i koji ne p o ­ čiv a na stupu istine, ne m ože je napunjati nego strahom i užasom. »L a Croix«. E n g le zk a . (Kako i nalto sam postao katolikom }) Bijaše to god. 1864. U Knglezkoj se uzvitlala silna prašina i diglo je obraćenje cnglezko ga pastora Brovvlona. T rid eset godina iza smrti biskupa u Kliftonu, Klifforda, L a v X III. im enova papa ga biskupom u istoj biskupiji. U m re g . 1901. �Вг. 7. Viestnik. Za njegovo sc obraćenje ljudi onda silno zanimali. Takovim a on upravi knji­ žicu pod gornjim naslovom. I danas se ljudi tomu čude, pa ne će biti sgorega da iz spomenute knjižice izvadimo ovaj ulom ak: »U prvome redu, iza božje milosti, dovelo me u Crkvu marljivo proučava­ nje poviesti. Izmedju kršćanskih pisaca najviše su na mene djelovali sv. Irenej i sv. Vincencije od Lerina. Marljivo sam čitao poviest naše reforme, prou­ čavao sam nasilno pretrganje pod Eli­ zabetom, posvemašnju nemoć naših bi­ skupa, da uzdrže čistu nauku glede kr­ štenja, sv. pričesti, odriešeiija, nadahnuća u sv. Pismu, vječnosti pakla i raja. T nadjoh, da ta nemoć dolazi odni c, sto se je nebeska vlast izi učila kraljevskoj vlasti. A kako nad svim tim stoji vi­ soko papa sa svojom vazda svježom 1 krepkom radinosti! Zatim zlo'' atva, sablazni, zloporabe, koje napor sviet, bjelodano mi роказаас, tla anova koja preživljuje sve to, mora biti bo­ žanska«. I danas se učeni Englezi vraćaju u krilo katoličke Crkve. T om e se nije čuditi — istina ih osvoja. K ina. {Katoličkajunakinja). N eko­ liko francezkih mornara iz T olć Jon n Kini, oholivši od kuge, budu primljeni u bolnicu franjevačkih sestara. Sestrin­ skom brižljivošću i marom njegovala ih osobito sestra Marija Trifina, britanjka. Žrtva svoje ljubavi i samozataje okuži se sama i podlegne ljutoj bolje­ tici. A bilo joj istom 28 godina I Častnici francczke mornarice izkazaše v o j­ ničke počasti mučenici ljubavi i okiti§e joj grob svježim cviećem. Str. 223. (•Franjevac — mandarin). Čitamo u novinama, da je kinezka vlada jed ­ noga francezkoga vjerovjestnika, 0 Gabriela Maurice-a imenovala mandarinom V . razreda. Ovim Činom K ina daje veliki ukor ministru predsjedniku Com besu, koji bi, kad bi samo mogao, p o ­ jeo svakog pojedinoga vjerovjestnika. Dok se u Francezkoj podiže okrutan rat, koji vriedja svako pravo i načelo slobode svakoga vjerovjestnika, eto je u Kini redovnik, ubogi franjevac, na predlog podkralja u Chan-Si-u, uzdignut na jedno od naviših dostojanstva u carstvu, kao za nagradu, što je taj ubogi fratar svojom razboritošću umirio cieli sk v er te ogromne pokrajine. Ovo je i.lBnati zasluge, pa ne znam gdje i od ko, bile. Odatle se vidi, kako ple­ menit’. p lij ima daleko bolju savjest od tolikih opejskih podpredsjeđnika i pfidkrelj i. Književna obznana, Podavno smo primili na ogled dvie nove t jjge: M e t o d i k a z a v j e r o uk u n ižim p u č k im ško­ l a m a . Zagreb, nakladom »Kršćanske Škole« 1903. Knjižica za vjeroučitelje. K n jig a I. i P o b j e d a p s ih o le š k e m e to d e na p e d a g o š ­ ko m -k a to lič k o m s a s ta n k u u S a i c b u r g u . Zagreb, istom nakladom 1904. Knjiga II. Napisao obje veleč. gosp. Ferdo Ileffller, vjeroučitelj zagre­ bačke kr. mužke učiteljske Škole i vjež­ baonice. Prvo djelo, kao sustuvna cjelina, izpunja težko osjećanu prazninu u našoj katehctiČkoj literaturi u obće, a za pučke Škole napose. Zaisto metodika za vjeronauk u pučkim školama, ne slu­ �Str. 224. Viestnik. čajno, zauzima prvo m jesto 11 nizu bu­ dućih djela vjeroučitelj ske knjižnice, ko­ jo j tim t lo dična naša „Kršćanska Škola« temelje polaže. D rugo prezanimivo djelo prvom se dostojno pridru­ žuje, te g a jo š bolje razjašnj'uje i ргеporuča II. knjiga u spomeni toj seriji. V eleč, gosp. F . Helflcr zaslužuje svaku hvalu, Što se je latio naporna, ali prieko nuždna rada na polju reli­ giozne prosvjete u našim pučkim ško­ lama, da o va v eć jednom steče čvrstu podlogu u racionalnom i sustavnom obrazovanju nježne mladeži osnovnih škola u najvažnijem predmetu, vjero ­ nauku, te se v eć jednom osovi na so­ lidnim temeljima poput i svjetske zovanosti sa svim svojim valjr.idm i m a­ nje vriedn im modernim m etod i ma obuke. K o liku prednost im a duh pred tvari, toliku i vjerska naobrazba pred svjet­ skom , nu sastavni rad Z.i рг< muče prve, stajao je , m ože se trim o rditi, do sad u obratnom razmjeru s adom o ko polaganja tem elja svjetskoj nao­ brazbi na ovom području. U zro sn tomu, bez d vojbe, nejednaka sredstva, kojim će, pouzdano se nadamo, meto­ dika za vjeronauk, ргаш а Bazaričekovoj za svjetske predm ete, ravnovjesje pri­ baviti. N e samo naslov djela, koji bi i sam dovoljan za preporuku bio, nego Hr. 7. jo š krasna hrvaština, kojom su ove ko ­ riš tne knjižice pisane, a k tomu oprema i tisak dobra su im preporuka. Nijedna naša osnovna škola ne bi bez njih smjela biti, osobito se toplo preporučaju našoj bogoslovnoj mladeži, a 1 starijim veleč. 00. i gospodi vjeroučiteljima. K n jiga o knjigama. Sarajevo, 1904. Napisao dr. I. Dujmušić. Štivo je danas najjači faktor u širenju nemorala medju pukom. Ubitačni romani poplavili su svict, u komu iz dana u dan ginu ili se umanjuju temeljita vjerska načela. D a bi se tomu kod nas ma u koliko stalo na kraj, veleučeni g . dr. I. DujKiuBd latio se je teška posla te pod as naslovom napisao velcznamenito djelo, kom u prvom dielu temeljito i 2relo i. ivlja o k o r i s t i d o b r o g a š tiv a p lobrazbu uma i ćudoredje; u drogom viešto upućuje, kako treba čitati kajigr. a u trećem iztičc zle po­ sije« h i -, potječu iz Čitanja nevaljalih knjiga anje je to vele važno i za­ mašne ali g a je pisac vješto riešio, a naći da g a je zrelo proučio. Krasne misli, je zgroviti, ali ipak bistri izražaj ovih, liupi slog i čisti hrvatski jezik djelu daju jo š veću vriednost, pa ga svakom u osobito učenoj mladeži topio preporučujem o. D obiva se broš irano za i krunu kod S. V u kovića, bogoslovno sjemenište, Sarajevo. S A D R Ž A J : F ranjevački junak sv. Ivan Kapistran. — F ranjevci i znanstvena odkrića. — Im e Isusovo i F ran jevci. — B ožja premudrost. — Izbavljena d jevica. Jerem ijada. — P rv a glavn a skupština pobožnog družtva za gradnju nove crk v e sv. A ntuna P aduanskoga u Sarajevu. — D o p is. — Okružnica. — V iestnik. Uređjuje fra Arkangjeo Brkovic. Tiska Vogler i đr. 11 Sarajevu. �I * * * * * * * * * SHladiSt« dcVocijcnaHja S. Vukovi i * № Д N a d h is k n p s k '■• ŠARAJ Preporučit veliki iz! zid o v e aa ili bez okvi: ч natpieim a i m olitvam a, ' stak lu , svili i porcelanu vine, d rva i slonove smj • vrem enu dobavlja za л к . K r iln e putove, ivijeet*. / sliku sa okvirom !;i umjetnika Medovica \ ... i nsbotne knjige te *•* i. P reporućn јгц. m ie ita 1 bireta. _ dDjigama s naputak u korisno S dopuS*-. iv\ i i * 1 D obiva UUU VU ве DC kod ■ «« в о о о о о о о о о 0О О О О С Х УХ Х Х Х Х Х Х 91 �o Knjigotiskana Voglen i drugovi komanđitno društvo Ć e m a lu ž a u lica 114. N a js ta rija S ć lt * Ž l ј б Л / О . k n jig o tis k a ra I V e re o tip ija u re d je n ^ H Г ^MT.Odermjun a B osn i i ■ ncmmn. m a t e ­ ri ja to m i rtr o iC ' Prq»i i4»je tiskanice tiskanje ivo u sjetnica, . tiskarsku st izradbom. Na skladištu iioiđemo slijedeće tiskanice za župne urede: Krstni, vjenčani i umrli list; matica kriz­ manih, krštenih, vjenčanih, umrlih i o stanju duša. Protokol crkvenog računa i exhibita. Službenih kuverata sa natpisom: Rimo-katolički župni ured u . . . . ili Dekanski ured u .................................. uz jeftine ciene. Vanjske naručbe _____ ooooo obavljaju se odmah. O o � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0f797f3e75e528c9ebf672722f15d5c7.pdf 568afce40890d8a3d98b921319adb79e PDF Text Text Вг 8 l' S a r a jn u J n i '- . K o lo v o z a 11104. G od. x v l ii. Franjevci i znanstven, cdkrića. Priobćлје fr a A r k a n g i i 'o B r k n v i ć . Prije nego ostavimo -redi vick, prip 1 ii uzrok pline i osjeke, prije smatramo si za dužnost, da medju Litme.i i : ke razvršćuje po njihovim glasovitim Franjevcima, koji su se pro­ organi« te tvrdi, đa mikroskopske i slavili u znanstvenim djelima, sporni kiTptogamske biljke rastu iz zrna; on i pjesnika Dantea, toga bezsmrtnoga zna, da se sokovi razljevaju po bilj učenika sv. Franje. Kao što on u svojim kama1). Dante kao i Roger Bacon izkustvo stavlja za izvor znanja; pače on strofama tumači bogoslovne nauke pro sjačkih redova, tako isto tu prikuplja nazrieva i s v e o b ć u p r i v la č i v o s t 1). znanstvene istine, što su ih oni odkrili O o b t j e c a n j u k r v i veli u jednoj pjesmi: »Krv, što se razljeva po žilama, ili širili. Mislimo, da on nije još pro učavan s toga gledišta; koliko se medjutim bježi prama srcu, koje ju zove, i to je zanimivih i upravo neočekivanih nauka uzrok, Sto bliedim*).« nalazi u njegovim djelima! Da navedemo Nego serafmski red nije razsvietiio samo nekoliko primjera. Dante jasno samo srednji viek. Uzprkos olujama i dokazuje p r o t u n o ž e e i t e ž i š t e progonstvima, što ih je pretrpio od z e m l j e ; on vrlo umjetnički pravi preporoda i preustroja, on nije prestajao opazke o b l i s t a n j u z v i e z d a , o •) P o T g .l., X V I. — X XV . — XVII d u g i, o parama, što se tvore usljed In f., II, — Х Ш . gorenja1). On prije Newtona mjesecu •) I’ a гa d,, И. — X XV III. *) la f ., X III, 40 — P u rg ., H, 14.; XV, l6 . — P i n d , II, 3 5. X II, IO. *) Canlb, Hut. Urni., lib. X, c. 109., Dota, p*g. 148-, vol. VI. �Str. 22б. Franjevci i znanstvena odkrića. ni u kasnijim vremenima davati fizičnim znanostima odličnih zastupnika, a po­ tanko ih sve ovdje navadjati, bilo bi možda za naše Čitatelje dosadno, nego ćemo samo u kap uunskom redu spomenuti o. Kcrubina Orleanskoga, koji je usavršio mnoga optična (vidna) i akustična (zvučna) orudja, a služeć se skicama < pokusima svoga brata, o. Antuna iz Rheyte, pronadje za porabu francezkc vojske dvoočni dalekozor. Jedno pismo o. Kerubina, što ga dne 27. veljače 1675. upravi na Toinarda, svjedoči, da su se u jednom pokusu u prisutnosti svojih starješina vno jasno u daljini od osamdeset koračaj a razab1’ glasovi pojedinaca, koji su zajedno ga vorili, prem se u sredini niesa ni naj­ manje čuli, jer su samo ni? dm glasam govorili, ра se ipak nije ni edna slovka gubila1). Pošto su neki glupani t- Izum smatrali pogibeljnim u pogln" druš­ tvenih odnošaja, o. Kerubn nije ga htio dalje razglasivati. Taj je niedjutim izum vrlo znamenit, jer nam svjedoči da je jedan redovnik XIII. stoljeća pro­ našao što je t e l e f o n medju nama ostvario. Ogriešili bi se. kad ne bi spomenuli ovdje kapucina o. Melita na Perpignanca, koji je bio član pet aka­ demija i s kojim je Fontenelle bio u neprekidnom saobraćaju1), te malobraćanina o. Polikarpa Ponceleta iz Verduna, fizičara i vještaka u gospodarstvu, koji je ostavio dragocjenih razprava o lučbi, napose o ukusu i sluhu, te o postajanju groma*). Iztaknimo napokon u III. redu ') L r l t r e d e I' s b li ć H a a le f e u i l i u a lio n r d e ln t c u r la m o y e D de p e i f a c t i o n n e r Г o u ie , od 30. kol. 1702. (Paria, 1702, in 4°). l l i o g r . п n i v. M i c У.and. ») A n п. de a P y r ć a . o r ie n t. 1834. ») Rorier, Dict., 1. П. pag 285. Br. 8. glasovitoga Galvani-a (f l 79S-)> koji J e o m u n jin i (elektricitetu) pravio takove pokuse, da su oni za uviek ostali gla­ soviti Kao profesor na bolonjskom sveučilištu primljen je u pokornički red u samostanu sv. Pavla dne 19, lipnja 17801). Franjevci su takodjer u p r i r o d o p is n im i l j e k a r s k i m znanostima zavriedili našu zahvalnost. Oni su odmah u prvim vjekovima svoga reda nastojali, cla ne zanemare ni te strane ljudske znanosti, nego su joj više manje po­ svećivali svoje nauke i obogatili ju svojim opazkama. Roger Bacon ostavi krasnih razprava o p o g r j e š k a m a i o n a č in u , d a s e p r o ­ đu, I! S v i je n je , U svojoj »P e rsp eci točno opisuje s u s t a v oka. R bi, da prije njega liečnici nlesu poznav £1 najznamenitije činjenice u lemi k r iž a n je o č i n je g a ž iv Tu Bacon liepo označuje i tumači v Honaventura u svojim djelima ruža znamenitih bilježaka o ljudskom tielu. Serafinski je naučitelj ona dva sistema, kojima je moderno liečničtvo uzvitlalo veliku prašinu, te koji strasti dovode u savez s tjelesnim sustavom ili mozgom, f i z i o g u o m i j u naime i f r e n o l o g i j u vrlo dobro raz­ ložio i procienio njihovu pravu vriednost u njihovim odnošajima sa slobodnom voljom i zdravim moralom*). Rajmund Lulski, taj »prosvietljeni« trećoredac, koji je bio zajedno bogoslov, muđroslov i apoštol, napisa mnogo svezaka o 1 Pismohrana bolonjjkoga 31 mostio«. — L e t i r e s des F F . Min. d e B o lo g n e a . 1’ U п i v eto« , decembre, 1879. -) Bacon, P e r s p e k tiv a , iid. Joll. Comhach. Frankfurt, 16 14 ., utr. 13. Blainville et Manpied, H i i t o i r e d e s acien ce«, 3 vol in 8», 1845. �Rr. 8. Franjevci i znanstvena odkrića. z d r a v l j u i b o l e s t i , li e č n i č k o j u m je t n o s t i , t e o r e tič n o m i p r a k ­ t ič n o m lie č n ič t v u 1). Knjiga Hartola Glanvillskoga, u X IV . vieku, sadržaje dugih poglavlja o a n a t o m iji, o r a z ­ nim b o l e s t i m a i n jih o v i m liek o v i m a*). I drugi su se Franjevci sa sjajnim uspjehom bavili liečnićtvom. Vilelin Holmus u XV. je vieku smatran tako vještim, da su velikaši i prosti puk hrpimice k njemu dolazili i pitali ga za savjet3). Kašnje je Bernardin Cristini predavao liečničtvo u Genni i Mletcima te su se oko njega skupljali mnogo­ brojni učenici; on ostavi znamenitih razprava o g r o z n i c i i lie č n u oiu v iđ a n ju * ) . Grgur Uolivar ski bijaše takodjer učevan tiečnik i neumoran vjeroviestnik*). O. Franjo Suarez, redovničk: trec'o redac i doktor liečničtva u S nanki objelodani više od trideae s. uka o liečničtvu, a četiri prva svezka sačinja­ vaju velik rječnik svih liečnićkih zn mosti8), jedan prosti brat kapucin, Angjeo Parižki, pronadje b i l j n u so l. Drugi brat. Kozma Parižki, nije bio manje vješt vidarstvu, koje obogati mnogim orudjem. Franjevački je dakle red imao uviek, a ima još i danas vrstnih svojih članova, koji se badava, osobito u sv. zemlji, bave licčničtvom u prilog siro­ masima. ") Widđing, fleripf. Ord. Min *) De Proprietaiibse геш т, cnp. V,, V I , VII, ■] Wadding, ibidem. *J B io gr. g ( a. Kirmin Didol. a) NicoUs Anlonio, H tblioth. hi ep. nov. 9) Lcou Falrem, T e b i, B io o p liq u e , p«g. 132, oul. 4. Str. 227. Da se podpuno shvati upliv Franje­ vaca i njihov ogromni rad u predmetu, kojim se bavimo, ostaje nam, da iztaknemo zadnji značaj, koji 11 se odlikuju medju nama. To je njihova neumorna revnost u z n a n s t v e n im iz t r a ž iv a n ji m a , nezasitljiva želja, da pro šire i povećaju polje otvoreno njihovim proučavanjima i ispitivanjima. Granice Kurope, medje naobraženoga svieta njima niesu dostajale; trebalo im je dalekih pokrajina, neodk riven ih zemalja ; još se nije podpuno ni iznašao koji kut zemaljske kruglje, a oni već tamo hrle, da mu iztraže tajne; pa kao što uzTV-kcs mukama i smrti idu da zasade 1 barbarskim pokrajinama, tako isto k. i se radi o napredku znanosti, nikad u> miču pred patnjama i po­ gibeljima !m su doista v e l i k i i o d až n ^ t r a ž i t e l j i , kao što su uje< i г trašivi vjeroviestnici. . Već u XIII. vieku Čitav roj Fra­ njevaca, 2 00. Ivana Karpinskoga i Vileln ićuysbrocka, obilazi srednju A z iju , da zapadnim narodima odkriju važne znamenitosti i način življenja mjestnih žitelja1). Godine 1292. nekoliko se Franje­ vaca ukrca u ladju s Teodorom Dorijem, da morem obadju Afriku, ali sc ne povratiše iz svoje smiele ekspedicije, jer padoše žrtvom svoje ljubavi za znanost1). U XIV. vieku Odorik Frionlski posjećuje kroz šestnaest godina cielu Aziju, te nam ostavi vrlo zna­ menitih putopisnih crtica3). Kašnje Franjevci sliede Portugalce u njihovim *) Socićlć de gdoguphie: R e c n e il de v o y * e e e et de m e m o ire i, t. IV. Paiis I 83g. *) Folietta, Hist. gdo., li*. V. *) A c l l S » n eto i nm, 14. jannarii. �Str. 228. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje srećonosnim izletima. Poslie njih oni dolaze na Azorske otoke i na Ma deru. Otci Petar Bouttier, Ivan Verrier i neki drugi pratiše viteza Ivana Bćtherv courta i odkriše s njim Kanarinske otoke (1403.— 1406.)1). Sve su medjutim te Činjenice samo predigra bezsmrtnog dogadjaja u po viesti ljudstva i znanosti: o d k r ić a A m e r i k e ; redu sv. Franje, sinovima asižkoga Prosjaka Bog je odredio za daću, da priprave i izvedu to nadćovjećansko djelo. Vidimo prije svega, d a j e n a j­ p r i j e u sa m o m k r i l u s e r a f i n sk o g a red a p o s t o ja la č is t a i j^ s n a m is a o o d r u g o j z e in d ij­ sk o j p o lu tc i i n ep o z n a to m k o p n u . Istina, jo i se u starini nalazi nejasnih predaja o otocima smještenim s druge strane Herkulovih stnpova. Aristotel*) i Diodor Sicilsid g v 1« o jednom oceanskom otoku, udaljenom od Libije za više dana plovitbo, koji je KartaŽaiiima služio za naseobinu; to je Br. 8. po svoj prilici otok Madera, Plato pri povieda, da je nekada prije tjesnaca postojala jedna ogromna pokrajina, Atlantida : »Nje nestade, jer je usljed potresa zemlje progutaše valovi«1). Seneka u svojoj tragediji M e d e a*) navješćuje, »da će doći vrieme, kad će ocean otvoriti svoje ograde, a zemlja se pokazati u svojoj ogromnosti, te Tliule ne će više biti granica svieta«. Ako bi ujedno trebalo vjerovati nekim pripoviedkama, što no su u XII. i XIII. vieku kolale svietom, sedam je špa­ njolskih biskupa, bježeć pred Maurima, našlo utočišće na nekom tajinstvneom ' »fcu, odakle se nicsu više nikada pu i.Hili. Ali medju tim nesigurnim predaj; a i razložitom tvrdnjom, da su poste firatnnožd, medju tim nejasnim lcg ndruna i z n a n s t v e n im d o l a z o ш. da još nije odkriven znatan dio laljskc površine, bio je upravo ćiiav ,ag. Г у je jaz morao prekoračiti veleum odi ćnih Franjevaca. (Nastavit it> не.) & Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Piše fra A r k. H г k o v i ć. IV . Balski sabor. Pobožna vjera u bezgrješno začeće sve se više i više u crkvi Širila. To je na balskom saboru bilo prvo pitanje, koje podigoše bogoslovi iz Francezke, Španjolske i Njemačke. Na strani pro­ tivnika bezgrješnoga začeća, izticao se je o. Ivan Crnogorac, dominikanski *) Leon Pafrem, Ta hl. вул., p. 15. general i meštar Svete Paleče, Ivan de Turrecremata ili Torcjuemada- 0 . Petar Perqueri *), franjevac, akvitanski pro■) Plato, Time a. ') AcIdb II. •) O. P.:tar Perqueri podaati•ie šestnaest predloga uzeli!) iz njegova djela 0 bezgrješnom začedu. Kad j<: sabor balaki, onda razkolnički, izdao avojn odlnku 0 bezgrešnom zaleđu, a. Petar Perqnevi viie nije bio ondje. On je priinutrovao zalcoilitoui tabora otvorenom u Kerari £1438.) i preneienomn poslije п Florenciju (1439.), �Br. 8. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Str. 229. vincijal i naučitelj sv. bogoslovlja, od- n a č in o m p r e d l o ž e n o na r ie likova se medju braniocima bezgreš­ š e n je , k a o š i o j e v j e r o d o s t o j ­ noga začeča. God. 1245. bijaše nakon no i s lu ž b e n o u v e d e n o na sv. dugih pretresanja naloženo kardinalu- o b č e m b a ls k o m s a b o r u . . . . « nadbiskupu arlskom, Ljudevitu AlemaZatim odlični bogoslov upozoruje, kako nu, da u sveučilištnim, crkvenim, samo­ su njegovi protivnici imali krivo, što stanskim, kraljevskim i kneževskim su svoje mnienje smatrali člankom knjižarama i pismohranama pretraži vjere . . . Tako je malo istinito, da je sva djela, spise, razprave i odredbe mnienje protiveće se povlastici Mariji odnoseće se na to pitanje, t. j. »da li noj članak vjere, da ga mnogi naučije ili ne duša bi. djevice Marije u času telji i vjernici zabacuju, a da ne trgaju njezina sjedinjenja s tielom bila očuvana veza jedinstva, da ne padaju u krivo­ od iztočnoga grieha1)«. Iz te nam je vjerje i da ne dobivaju nikakova ukora. naredbe lako uvidjeti, koliku je pažnju Ni pobožna vjera nije takodjer i pozornost balski sabor svratio na to, članak vjere, uzprkos sveobćem javnom da razjasni rečeno pitanje, kako bi '■ ravanju, koje je crkvi svetčano. mogla izdati temeljita odredba. Sabur treba da razprši sve sumnje Sliedeće godine Ј1436,) Ivan Gon- odobri\ etkovinu začeća, protegav zalez ili Contreras, poznati 1 pod ime­ ju na svi kvu, proglasiv ono mnienje nom Ivan iz Segovije, izaslanik na sa­ za istinu katoličku, koje je povoljno boru kao bogoslov od kralja astilj- pov 'tici, k je se ne protivi sv. pismu, skoga, podastne svoju obra; plod nauci svetih otaca i zdravu razumu. dugoga iztraživanja. To djelo i/dade na Isti pisac ! ubraja glavnije dokaze po­ svjetlo o. Petar Alva Astorga’ ). božne ere, uzporedjuje dva mnienja, »Premda se je,« opaža Jvan iz Sego­ koja popiaća važnim opazkama. »Mi vije u svom djelu, »to pitanje često se,« veli svojim protivnicima, »slažemo razpravljalo u školama, sveučilištima, u tom, da se Majka Božja što se tiče crkvama, samostanima, u svjetskim i grieha ne smije izporediti s drugim crkvenim sudištima i rimskom dvoru, smrtnicima ; medjutim vi morate priz­ n i je m e d ju t im n i k a d a , neka se nati, da je Marija bila mrzka Bogu dobro zna, t a k o v j e r o d o s t o j n i m prije nego mu je omiljela; da je bila puna jgrieha prije nego je bila puna gdje je bio jeden od pet bogoslove, koji sa razmilosti; da je bila zaražena nepraveđprevljeli točite, za koje su se prepireli Grci. Pape Eugen IV. imenove ga 15. rujna 1430. biskupom nošću prije nego je okićena krjepostima; cavailloDskim. On umrie god. 1447. (V . Aguitairu da je bila ružna pred Bogom prije nego s(raphique, t. II., par le R . P. Othon, p. 240.) je bila liepa; da je bila robkinja prije ’) Vide apud Bolland., tom. V. Septembria nego je postala vrhovna gospodarica, edit. Victor Palme, 1866. službenica vražija prije nego je postala ») O, Petar Alva у Astorga jest španjolski franjevac glasovit radi svoje enciklopedične zna kraljicom angjeoskom, kći djavolska nosti. Njegovim je glavnim dvama djelima naslov; prije nego je postala kći Božja. U M ilitia Imm. Conceptionis i Radii solis Imm. Cončemu se dakle ona po vama razlikuje ctptionii. Samo u prvom on navodi više od šest od ostalih ljudi? tiauča pisaca, koji su za bezgrjeiuo začeče. �Str. 230. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Mi naprotiv prema obćemu načelu velimo, da je Marija bila vazda mila Bogu, da ju je on uviek ljubio, da je uviek bila puna milosti, dobrote, mu­ drosti, vazda liepa, vazda blagoslovljena, vazda slobodna, vazda kći i prijateljica B ožja. . « »Vidite, s kolikim se veseljem i oduševljenjem svagdje prihvaća naša vjera, doćim vaše kršćanski puk ne može da podnosi, nego mrzi one, koji ju brane , . .^1) Navedimo još. Škatova će se Škola dići ti i ponositi, što će naći ovdje svoju nauku. »Sveto pismo naučaje, da će ta blažena Djevica djavlu satrti glax u da će njezin početak biti sjajan kan zviezda, da će Bog postaviti u njoj svoj stan kao u kakovu suncu; da iu je Previšnii posvetio kao svoj šator, pomažuć ju od rana jutra -, da je ta Djevica bil posjed Božji od početka njezinih po va; da je bila uredjena prije svih stvorova i začeta prije bezdana; da je bila vesela pred Bogom, igrajuć se pred njim л ko vrieme i da je uviek nalazila u njem svoju sreću; da je mudrost Božja sa­ gradila tu kuću. »Tako je isto jasan i novi zavjet. Tu se piše, da je Marija puna milosti; da je blagoslovljena medjn svim žena­ ma ; da je Marija ona suncem zaogrnjena žena, kojoj je mjesec pod nogama, a na glavi vienac od dvanaest zviezda . . . * Više dakle ne preostaje, nego sklonuti sabor, da izda odluku. »Prepirka«, veli on na svršetku, »ne postoji više samo medju svećenstvom i redovnicima, nego i medju samim vojnicima, se[jaci’) Izp. Summa aurea de laudibus btatisiimae Virginis . . . Tom. VIII. Migtie, 1866. Br. 8. ma i ženama; sviet se je naučio odgo­ varati protivnicima Marijine povlastice. Ima pitanja, koja su se vremenom uzpavala; ali ovo će imati svojih pri­ staša i protivnika doklegod se crkva konačno ne izjavi .. « Takova je bila rječita obrana, koju je g. 1436. podastro Ivan iz Segovije. Sabor balski izreče svoje mnienje istom 17. rujna 1439. To je žalibože u ono vrieme bio samo konciliabul (nezakoniti sabor). Medjutim evo ipak sadržaj te odluke : »Dosele je pred sv. saborom bila 'ika prepirka u pogledu začeća slavne Dje Marije, majke Božje, i početka njezin; svećenja. Jedni bo vele, da je Djevo bila podvržena iztočnomu grieha za neko vrieme ili jedan čas; dri naprotiv tvrde, da ju je Bog Ijub od početka stvaranja, da joj je bila pndieljena milost, kojom je njezina osoba iobodjena, sačuvana od iztočnoga grieha, bila posvećena nekim oso­ bitim načinom, postaviv sami Previšnji njezine temelje, a Sin Boga Otca pripraviv ju, da jednom bude njegovom majkom. Mi dakle, nakon zreloga ispi­ tivanja vlasti i dokaza navadjanih s jedne i druge strane od mnogo već godina i podastrtih ovomu soboru, na­ kon ozbiljnoga viećanja odredjujemo i p.oglasujemo kao pobožno i istovjetno crkvenomu štovanju, kao i zdravu razumu i sv. pismu mnienje, koje hoće, da slavna Djevica Marija, majka Božja, nije nikada bila podvržena iztočnomu griehu, jer ju je Svemogući predtekao osobitom milošću, nego da je vazda bila prosta od te ljage i od svakoga osobnoga grieha. Ujedno izjavljujemo, �Вг. 8. Ime Isusovo i Franjevci. da to mnienje moraju odobriti svi ka­ tolici, da ga moraju braniti i čuvati, te da odsele nije nikomu slobodno drugčije propoviedati ili naučavati. . . < Istom Str. 23 1. odlukom svetkovina Začeća bijaše obo­ gaćena oprostima i protegnuta na svu crkvu. (Nastavit će se.) & Ime Isusovo i Franjevci. 2 1. Napokon treće stanje ili stu­ panj jest S a v r š e n ih. Prva zraka jest u z d a h r a z m i š l j a v a j u ć i h . Kad Čovjek razmišlja Ime Isusovo, uvidi koliko je dobročinstva dobio od Onog, koji nosi ovo sladko Ime, koliko kova neizmjerne ljubavi; uvidi, koli je sladak onim, koji ga ljube, tad se iz dubine duše vine uzdah i Idicaj sa sv. Bernardom: O Isuse, kako si sladak našoj pameti; T i nas opijaš V rij cm, Tvoja prisutnost pobudjuje nama takovu slast, da joj ne ima jetli ake. Druga zraka jest o k r je p k o ji ga z a z i v Iju . Tko iskreno i poni, za. življe Isusa u svim potrebama, za si­ gurno će mu priteći u pomoć, a i mora po svom obećanju, rekao bo j e : »Što god zaištete od Otca u moje Ime, dat će vam.« U njega treba samo staviti svoje pouzdanje, a ne u dobro ovoga svieta. — Treća zraka jest j e l o i s l a s t v i s o k o p г o m a t r aj u c ih, t. j. koji se dižu svojim umom do sa­ vršenstva Božjih i visokih otajstva Sve­ te vjere. Čovjek, Što vidi oko sebe na ovom svietu, jest prolazno, puno bieda i nevolja. Hrana, piće i drugi užitci začinjeni su mu mnogo puta pelinom i Čemerom. Prava hrana jest u neprolaz­ nim stvarima; u njima nah odi duh svoju hranu i užitak, a ovaj mu pruža Ime Isusovo, koje hrani dušu, kad se promatra. Nek se duša zadube u Isusa, 1 nasitit će se najtečnijom hranom, dok ga napokon ne bude uživala na vieke u saiskom veselju. — Četvrta napokon jest s l a v a p o b je d o n o s n ih . Isus, je bio utočišće grješnika u obraće koji je obrađenoga vodio od krjeposti krjeposti, do vrhunca sa­ vršenstva. n će biti i slava njihova pbslr smrt Da, rekao je psalmist: »U Tebi ć« biti proslavljeni svi, koji ljube Tvoj Ime.« — Tko ljubi, bit će jubijen, tko slavi, bit će proslavljen, nli ivom, kakove si sad predočiti ne možemo. Za to i pjeva sv. Bernard: Isuse, uhvanje grješnika, kako si milo­ stiv onima, koji Te prose; kako si dobar onima, koji Te traže, a kakov si onima, koji Te nadju ? I — Bit će mnogim poznata iz molitvenika molitva sv. Bernardina Imenu Isusovu, pa zato je L ne navadjam. Njom svršuje naučitelj Imena Isusova svoje divne govore i izlieva svoje pobožne misli i žarke osjećaje prama ovom božanskom Imenu. Eto u najkraćim potezima vidjesmo što svetac naučaje o presv. Imenu, da tako i kasnija pokoljenja pouči o sili, slavi i slasti ovoga imena nad svakim imenom. Sveti je Bernardin doista po mnienju mnogih svojom visokom, jas- �Str. 232. Ime Isusovo i Franjevci. nom, pravovjernom i u mnogočem ori­ ginalnom naukom zavriedio, da ga sv. majka Crkva proglasi naučiteljem, kao što ga i priznaje velikim apoštolom Imena Isusova. O toj se stvari radi, a dao dobri božanski Spasitelj, da stvar dobra svrši po Njegova slugu! 22. Do sad opisasmo neumorni i raznovrstni rad Bernardinov i tim bi mogli s njim svršiti, ali još toga ne možemo. Ne možemo naime prešutjeti jedne zgode, ili bolje rekuć nezgode iz njegova života, koja je bila povodom većoj slavi njegovoj i Imena Isusova, a to je sliedeća činjenica. Svakom nastojanju za slavu Bcž’ stavljaju se mnoge zaprjeke s maogih strana. Tu je neprijatelj Božji i ljudski vrag ; tu su mnogi ljudi, koji vrše službu vražju na svietu , tu su mnogi zavidnici i sebeljabitelji, koji ne mogu vidjeti drugoga slavna: lu su ipače »gdje, mnogi pobožnjaci, koji vidi zk gdje se ne radi po njihovu mišljenju i kalupu. Takovim zaprjekama nije ni Bernardin mogao umaći u širenju pobožnosti Imena Isusova. On je dapače mogao lako naići na takoye zaprjeke, jer je prvi presv. Ime na tabli nasli­ kano pružao vjernicima na Štovanje i poklon. On je dakako držao, da se puk klanja ne zlatnim slovima na tabli, već osobi Spasiteljevoj, koju prikazuju slova; tako je tumačio puku, tako pisao, a tako je napokon i sam puk držao, nu njekim tobože učenim ljudima pričinjalo se je to štovanje neka vrsta idolopoklonstva, ili najmanje praznovjerja, misleć, da se vjernici klanjaju zlatnim slovima. Eto dakle povoda, da je naš sve­ tac mnogo morao kušati u peći uztrp- Нг. 8. Ijivosti. Protivnika je bilo iz stališa, iz kojega doista ne bi smjelo biti. Bilo ih je mnogo te su kvarili njegov sveti posao, ništili njegove spasonosne plo­ dove, jer su svuda odvraćali puk od štovanja Imena Isusova na onaj način, kako ga je Bernardin naučio. Ali u svojoj zavidnosti i zlobi i dalje su pošli te su, da naškode glasu i velikom ugledu Bernardinov u, tužili ga kod sa­ moga namjestnika Isusova, sv. ote a pape Marti na V . kao naučavatelja praznovjerja i krivovjerstva (!). Svetac je tada boravio u Viterbu, gdje je držao korizmene propovjedi, kad mu Vi flsziv iz Rima od Njegove Sv. pape odmah dodje u Rim na oprav­ danje. ' sn se, koji su ga poznavali, snebiva. 1 tim i veoma žalili, nu oni huduć nevin siguran o svojoj pobjedi, prt ide рг> iviedanje i odmah podje u K n, mo ga mnogi dopratiše, prt .1 S e on tomu protivio. Došav u Rim, iorao je mnogo pretrpjeti od svoi'l’ protivnika, koji su ga svuda izbuijJiavali i krivovjercem nazivali, što on veselim srcem podnese za Ime Ono­ ga, u koga se je čvrsto uzdao. Medjutim ode i papi, koji ga dosta hladno i sa strogošću primi, dapače ukori ga ргата tužbama primljenim. Strogost papina lako se dade raztumačiti, pošto je bio naime ogorčen radi mnogih ne­ reda i krivih nauka u Italiji, a i drugdje. Zabrani mu maknuti iz Rima, dok se stvar ne ricši. Svetac se ponizno po­ kori zapoviedi. Papa ustanovi odbor od bogoslova i učenih ljudi, ponajviše iz reda Dominikanaca i Augustinijanaca i Pr-da im sve spise Bernardinove, da ih strogo izpitaju. K tomu još ustanovi po­ sebni sudbeni odbor od tri kardinalska �Br. 8. Ime Isusovo i Franjevci. Str. 233. lica, odlična učenošću i svetošću. Od­ mnoitvo ne bi nasrnulo na protivnike bornici sve strogo pretresoše, nu ništa Bernardmove — odnosno Imena Isu­ ne nadjoše dostojna kazne ili ukora. — sova, odredi mudro razpru za drugi dan Ali tim se ne svrši stvar. Odrediie i dade vlast takodjer sv. Ivanu, da dan, na koji su imali brojni tužitelji iz­ može govoriti u prilog svog meštra meti sve, što su imali proti Rernardinu Bernard ina. i dokazati ono, za što su ga tužili, a 24. Na odredjeni dan skupi Bernardin je morao njih pobijati, pri silno množtvo u crkvi sv. Petra. ŠestČem je i on mogao uzeti sebi za dru­ deset i dva doktora bila su pripravna, gove, koje je držao sposobnim. Protiv­ da brane tužbu proti Bernardinu, a on nici njegovi, misleć sigurno, da će po je imao uza se samo sv. Ivana Kapibiediti, dotle su došli, te su već una- strana i bi. Matu iz Girgentije; više pried sve Uernardinovo djelovanje ništili, mu nije ni trebalo, pošto su bili sigurni spaljivali table, na kojim je bilo napi­ s Bernardtnove strane, da je njegova sano Ime Isusovo, brisali ga s ploča, pobjeda. Pošto je bila razprava važna s vrata i tako dalje, vikali dapače * 5 znamenita, predsjedao je sam sv. otac. »Van s Isusom!« tako te su i 0. ll.o г tuđe sbor kardinala i drugih prijatelji i pristaše Bernardin uvi počeli crkve dostojanstvenika, doktora, re­ ga ostavljati. Ali pravedn icu Bog po dovnik. dičitih redova i cviet rim­ maže. skoga gi idj.mstva. Razprava se otvori 23. U to je doba propovieđro u Čitanjem tu, iba proti Bernardinu, koje Napulju sv. Ivan Kapistmn, vi učenik su ia jiK tivnici svom silom dokaza Bernarđinov. Čuvši za goiki u - svoga iz sv. p^ma, sv. Otaca i naučitelja, hora i t. d. nastojali učvrstiti polj ubijenoga meštra, odmali ireldde crkvenih propoviedanje i pohrli u vjerni grad, i tim , jstignuti, što su htjeli, progla­ siti ga naime prazno vjernikom, zavodi­ navrativ se prije u Akviiu, gdje у svoje spise i dao naslikati na brzu ruku telj em neukoga puka na idolopoklon­ na tabli Ime Isusovo na način Bernar- stvo i krivovjercem. — Čovjek krivac dinov. U Kim podjoše s njim mnogi Štrepio bi na tolike tužbe i dokaze, nu akvilanski gradjani. Stigoše pako uprav Bernardin buduć nevin i pravedan, stona dan, kad se je imala držati urečena jao je neustrašivo pred svojim brojnim razprava. Došav pred gradska vrata, tužiteljima, očekujuć čas, da otvori usta stavi sv. Ivan na vrh jednoga visokoga za Ime svoga dragoga Odkupitelja, da držala tablu Imena Isusova, te krene izlije žar svoga srca. — Svršiše pro­ k Vatikanu kao pobjedonosan s bojišta, tivnici, a onda se diže on i poče tiho pjevajuć pjesme rimskim ulicama, gdje govoriti, rješavajuć sve potežkoće i mu se je sve više naroda pridruživalo. prigovore s protivne strane ; zadje i on Ovoj neočekivanoj manifestaciji puka u sv. pismo, sv. Otce, učitelje, sabore veoma su se čudili protivnici i zabri­ i t. d. i sve više rastućim glasom od nuto ju gledali. Vidivši papa veliku silnoga žara govoraše te s njekim sve­ pobožnost puka prama presv. Imenu tim gnjevom za čast Imena Isusova, Isusovu, te pobojavajuć se, da to silno komu je pripisivao tolike svoje plodove, �Str. 234. Ime Isusovo i Franjevci. dokazivaše svoju stvar. Rieč njegova bijaše silna kao kakov veličanstveni plamen, koji čini utisak na gledaoce. Svetac je pred svojim sudcima bio sad ne kao obtuženik, već kao neustrašivi apoštol, koji brani čast svoga Spasitelja s takovom silom, koja je toliko puta množtvo elektrizovala. On otvori pred sjajnim slušateljstvom otajstva ovoga uzvišenoga Imena, objavi nedokučive tajne božanske ljubavi, razne udese sv. majke Crkve, te je občarao svojim um­ nim, temeljitim, vatrenim govorom. Svetac svrši, ali slavno, pobjedonosno. Bijaše svima jasno kao svjetlo oko podne, da je on pravo učio, govorio, pisao, da je on nevin, da je po tom krivo i upravo zlonamjerno obtuži Svetac je pobiedio, ili bolje reku«: Ime Isusovo po njemu. — Ali 1 sv. Ivan Kapistran, ne moguć srcu doljeti, diže se te pretresavši sve jedan po 'eđan prigovor sa strane protivnika, r bi ili i uništi, kao što nestane maj pred jakim viharom. Govoraše cm s kom naukom i silom dokazivanju da je cieii sbor ostao zadivljen. Sv. Otar papa uvidi, kakve junake posjeduje sv. majka Crkva u ova dva sina sv. Otca Franje. Kad svrši sv. Ivan, diže se sv. Otac i izjavi se u prilog Bernardinu; proglasi ga čistim od svake krive nau­ ke, dapače ga pohvali kao vjerna i odana sina Crkve, kao čovjeka, u ko­ jem je spojena svetost i radinost sa učenošću. T o sve bijaše dakako na najveću sramotu i postidjenje njegovih protivnika, ili bolje rekuć klevetnika. — Sutra dan zovnu ga papa sebi, primi ga Ijubezno, blagoslovi i dade inu podpunu vlast, da propovieda svuda pre- Вг. 8. sladko Ime Isusovo i ohrabri ga, da nastavi svoj neumorni rad. 25. Nu papa htjede da nevinost Bernard inova bude i puku zasvjedočena, pa zato. da Crkva ista u javnosti po­ kaže, da priznaje pobožnost Imena Isususova, kako ju je Bernardin širio, na­ redi, da se u Rimu čini javni obhod po ulicama u čast Imena Isusova s naj­ većom svečanošću. U tom je obhod u sv. Ivan Kapistran nosio zastavu Imena Isusova, a za njim stupahu svećenici i redovnici s pukom pjevajuć slavopjeve slavnom Imenu. — Tako je na osobit način data zadovoljština presv. Imenu, a i Bemardinov ugled silno po narastao. Sv. Otac papa još ne bijaše zado’ian 5 onim, što je učinio za čast Bej, novu. On ga zovnu, da propo­ vieda kvi sv. Petra. Svetac drago­ voljno pr poziv, te je kroz 80 dana neumorno držao propoviedi s takom gori ■ ošću, i su ga smatrali angjelom s ne a S' ict je grnuo u crkvu, da ga čuje; n je sv. Otac s kardinalima njekollkf puta došao, da ga sluša. Koliki je plod bio, ne da se izkazati. Jednoga dana, kad je slavio u propo­ viedi božansko Ime, vidješe vrh njegove glave poznati nadpis, okružen sjajnim zrakama. — Eto Bog je na čudesni način na očigled svima potvrdio ono, što je Bernardin govorio. 26. Sad možemo pitati: tko ne bi pomislio nakon ovake Bernardinove pobjede, da će on odsele biti miran, a njegovi klevetnici, da će se razočarani i do nogu potučeni povući u zakutak i nigda više ni pomisliti zla o njemu ? Tko bi i pomislio Štogod raditi proti Bernardinu, čija je nevinost bila jasna kao sunce, k tomu nakon izjave na- �Rr. 8. Sv. O. papa Pio X. i franjevačka škola. Str. 235. mjestnika Isusova f E , ali protivno se parnica u Rimu. Zlobni su neprijatelji dogodilo. Ljudska zloba i zavist niesu bili isposlovali i to, da sudcem u toj mirovale. Njegovi protivnici niesu bili stvari bude jedan kardinal, koji je nji­ samo protivnici, nego pravi neprijatelji, ma prijao. Sve su bili tako udesili, da koji nastoje, da onoga, koji im nije po su mu doisto mogli mnogo naškoditi, ćudi, podpuno sruše. Zavist i zloba baš dapače da bude i osudjen, da nije sre­ zasliepe čovjeka podpuno. — Umrie ćom sv. Otac saznao njihove zlobne papa Martin V., a na njegovo mjesto namjere. Sv. Otac dobro poznavajuć bi izabran Eugenij IV. i odmah se di­ pravovjernost nauke Bernardinove iz goše neprijatelji Bernardinovi, da na­ prijašnjega procesa, izdade peČatnicu, stave rat proti njemu. Njekako s god no u kojoj s gnjevom odbi klevetničke izposlovaše, da se obnovi parnica. Sve­ napadaje na njega, a njega pohvali kao tac je medjutim nastavljao svoje apo­ čovjeka poštena, čedna, ćudoredna, stolsko djelovanje po gradovima Italije. ugledna, vjerna kršćanina i izkorjeniNa opetovno nastojanje njegovih duš- telja krivovjerstva ; naredi vječnu šutnju mana, da ga sruše, upozoriše ga nje­ protivnicima i tako ga osveti. — Ime govi prijatelji, i on se odmah uzpitv nvs ри drugi put u njem slavno na propovjedaonicu, da razbija sve pbb I tako naš svetac prodje kroz klevete. Svuda su mu kvari 1; posao, te oganj ie, te izadje čist, sjajan, ђап kao vrli junak Isuje morao popravljati, što du dušmani ugledan rušili. U Bologni mišljab . da je ua kratov. ’ 8. (uit, se u franjevačkom Menoveć otišao, te se pope na ргог ieđaonicu jedan od njegovih protivni pobi­ Iog , da ј' papa Martin V. dozvolio jaše tobože nauku njegovo, ali ;e ljuto sv. Bern: mu osnovati jednu bratov­ prevari. Bernardin, boravoć još u gradu štinu O j V. Imena Isusova i označi te čuvši za taj neliepi posao, opet ’ nstavi jedn orkv’u kao svetište istoj. Kasnije propoviedanje s većom go/ljivošću i sv. Ignacij Lojola, veliki štovatelj Imena dade izjavu, da je pripravan i krv pro­ Isusova i član iste bratovštine, dobi tu liti za nauku, koju je propovieđao. Pro­ crkvu za svoju družbu, a to je glaso­ tivnik, ne moguć se suprotstaviti nje­ vita crkva zvana >A 1 Gesu«, koju i govu dokazivanju, sramotno se povuče. sad drže Isusovci. 27. Medjutim se je ponovno tjerala (Nastavit ie se.) Sv. O. papa Pio X. i franjevačka škola. Redovnici franjevačkoga kolegija u Quaracchi-u, blizu Florencije, tu skoro dovršiše važno izdanje djela sv. Bone. Sveti je Otac dobio na poklon podpunu sbirku tih djela, za koja su se naša braća zauzela s blagoslovom i potica­ njem njegova odličnoga predšastnika. Tom je prilikom namjestnik Isusov upravio na preč. o. generala pismo, koje s radošću donosimo u vjernom �Str. 236. Sv, O. papa Pio X . i franjevačka Škola. Вг. 8. prevodu. Red franjevački osjeća ne tnalu može tim radje očekivati, što je sv Buno d r u g i v o d j a S k o l a s t i k a utjehu, kako sv. Otac izjavljuje, da je providnost Božja crkvi dala sv. Bonu s Angjeoskim naučiteljem, čiji smo filokao i ostale velike naučitelje ne samo zofični i teologični nauk, po primjeru za njegov viek, nego i za današnja Našega predšastnika, osobito preporu­ vremena, ako se samo hoće proučavati čili u našem skorašnjem pismu na rim­ sku akademiju sv. Tome. njegov nauk. • Da će vaši redovnici iz toga no­ I našu braću u (Juaracchi-u mora voga izdanja ubirati znatne plodove veseliti i na daljnji rad bodriti priznanje njihova truda, mara i požrtvovnosti od nauke, ako budu listali djela sv. Bone, strane vidljivoga vrhovnoga glavara ne samo da se nadamo, nego smo još više i sigurni, j e r sm o u v i d j e l i , crkve Kristove na zemlji. d a je o d n e k o l i k o v r e m e n a u Pismo sv. Otca glasi: • Našemu dragomu sinu D ioniziju v a š e m r e d i o ž i v j e l a l j u b a v р г а л а o d lič n im u č it e lji m a , Schttleru, generalu reda franjevačkoga, k o ji su o s o b i t o u s r e d n je m Pio X ., papa. fiku p r o d i č i l i fr a n je v a č k u • Dragi sine, pozdrav ti i apoštnl t e d a s e p o n a č in u , k o j i ski blagoslov. aj u d a n a š n ja n a š a v r e ­ »Sinovi su tvojeg? Reda u izvrstnoj z a h t b i l jn o p r o u č a ju n ji­ nakani podgrijali nauk sera ikoga nau- m ena, čitelja, to bezsmrlno sijedo katoličke h o v a d e a, š t o p o d a j e n a d e , crkve kao i franjevačke obitelji, ’ ad su d a ć e se p o v r a t i t i s t a r i s j a j se pred nekoliko godina /auzr da iz­ v a š i š k I e. U tom pogledu imenudaju što je još sačuvano nd igovili jnmn dva '.olegija radi njihove časti, djela, da sc tim kritičnim radom oko­ koju za žqju: kolegij sv. Antuna u risti znanost današnjih vremena. T o je Rimu odje se, kao što se to dostoji, doisto velika i težka zadaća, Isat . i«t učenika, probranih iz svih vaših predšastnik, sretne uspomene, L av XIII. provincija, valjano uzgaja za učiteljske bio vrlo zadovoljan s početkom i na- stolice i teže službe; i u Quaracchi-u predkom toga poduzeća, a Mi, primivši vaš zavod sv. Bone, koji je skoro izdao na dar cieli niz svezaka, od srca česti­ na svjetlo djela serafskoga naučitelja te tamo na sretno dovršenom tom radu. koji, kako doznajemo, mora objelodaniti Ako se veselimo, nije to samo radi nas, djela i drugih pisaca vašega reda. nego sbog sveobćeg crkvenog dobra. »Držimo, da je dostojno svake po­ »Bog, u istinu, nije dao svetoga hvale to veliko njegovanje nauka u Bone samo njegovu vieku, nego i cie- franjevačkoj obitelji, te se smatramo lomu potomstvu, kao i ostale najveće dužnim još i opomenuti, neka se još i naučitelje, pa s toga on može divno dalje potisne na pred. Osim umjetnosti služiti za vodjn i istomu našemu vieku. i vježbanja u krjepostima, koje spadaju Mi tako mislimo, samo ako on nadje na valjano uredjenje duša, nije ništa za mnogo više marnih učenika, čemu se dostojno i valjano vršenje svete službe iza vašega rada možemo nadati. To se i crkvenih dužnosti tako potrebito, kao �Br. 8. Božja premudrost. nauka. Dobri glas učenjaka pribavlja svećeniku počitanje svieta te čini mno­ go plodnijim djela njegove sv. službe. • Ostaje još, da u svezcima, koja ste nam podastrli, pohvalimo, kao i Naš predŠastnik, vještu kritiku, množtvo nuždnih opazaka, pače i sami izvrstni tisak, na čem vam i od Naše strane velika hvala. Želimo još, da, protegav se ljubav i nauk sv. Bone i i z v a n franjevačkoga reda, ne imadnete do malo više nijednoga primjerka toga izdanja. Str. 237. »Kao zalog nebeskih darova i do­ kaz Naše osobite naklonosti, vama, dragi sine, svima, koji su radili na tom izdanju, osobito otcu Ignaciji Jeileru i svoj franjevačkoj obitelji, kojom vi upravljate, preljubezno u Gospodinu podjeljujemo apoštolski blagoslov. »Dano u Rimu, kod sv. Petra, dne i i . travnja 1904., Našega papovaпја godine prve.« Pio X ., papa. Iz perivoja crkve katoličke. Ložja premudrost. Napisao; f E . a g u t i n Ju Sedmo poglavlje Život u tamnlot. Izpovijeai ote a. Ivan i Janko ostahu sami. Ivan se ugibao Janka, koliko je više mogao. On mu bijaše u strahu. Čitavoga dana nije se usudio niti riječi progovoriti s njim. T a i o čem bi govorio ? O ničem drugom, no žalosnom svojem stanju, nu to pak nije mogao ni licem poka­ zati, kamo li da bi mu se tužio. Bojao se je, da ga ne bi prijavio gospodaru, koji je ostao kod kuće. Uzdišuć svaki čas htjede da progovori, nu nije se usudio. Nu drugi dan ipak se je nješto bolje povjerio Janku. Opazio je njegovo mirno i žalosno držanje, te dobro mu lice, pa ga se nije više toliko plašio. Janko prigotovi jelo, te obaviv svoje pi iki učitelj. ојеке p< ve, koje bi morao svaki dan radili, dne s Ivanom za stol, .K ako «e w<fi, momče®, upita Janko Ivana, progovoriv mu sada prvi put. „Ivan", odvrati on žalosnim glasom. „ Ivan, Ivan®, mrmljaše u sebi Janko, a lice mu po­ stane žalosno. „Kako si, Ivane, prispio ovamo?" upita ga zatim glasno. Ivan nije se iz početka ufao pripovijedati mu, nu kad mu jc Janko rekao, da on nije razbojnik, već da je kao i on ne­ srećom ovamo prispio, to mu Ivan izpripovijedi sve potanko od kuda je i kako je amo došao. „Kod grofa si dakle bio u službi i" upita Janko. — „Da®, odvrati Ivan. — „је li taj grof daleko odavle® — zapita opet Janko. „Ја za pravo ne znam, jer sam lutao, te sam dobrih osam sati potrošio, dok me �Str. 238. Božja premudrost nesreća ne nanese amo“ — odgovori Ivan. „А kako se zove taj tvoj grof?" — Mirko vit: se zove", odgovori Ivan. „Nu šta je Vam ?* upita zatim, kad vidje, da je Janko naglo problijedio. .Ništa, Ivane! Poznam ga, pak sam se nječemu dosjetio® — odvrati Janko. — „ Dakle poznate gospodina ! Ah, dobar je to gospodin! Ali gospogja grofica tek; ona je duša, prava majka sirota. Ah, koliko je već dobra učinila meni i mojemu bratu Gustavu, ne da se izbro­ jiti. — »Dakle i brata imaš?« upita Janko. »Da, Gustav mu je ime.« — od­ vrati Ivan. — „А kako ti je majci ime?® — upita blijed i sav drhćuć Janko. — „Ја nemam majke — odvrati Ivan tužnim glasom — umrla mi Anka joj je bilo ime." „А тк .а!- — sdvojno povika Janko. »Ah mrtva je dakle! Anko moja! — slabim glasom usklikne još jednoć, te se -ruši kao mr­ tav na zemlju. Ivan se рп-straši -imilio mu se je čovjek, kojega se jt kosnula smrt ljubljene mu majke, bietiv se nje, potekoše i njemu suze ejedun? na rub postelje, kamo je jakim svojim rukama položio na po mrtvoga Janka. Jedva kroz pol sata poče se opet Janko mi­ cati, te pogleda tužno na Ivana. — „Ivane I sinko moj ! — promrmlja Janko tihim glasom, te postane opet mrtav. Ivan se uzruja na te riječi. Srdce poče mu silno udarati. U dušu kao da mu je sinula nova njeka svjetlost, a oči mu se otvoriše, te mu se pričini, kao da je njekad vidio toga čovjeka. Kao iza sna dozivaše si to lice u pamet, i njeka nutarnja neodoljiva sila vukla ga je bliže tomu Čovjeku. On se sagne, te poljubi to lice, koje mu je od ovoga časa toli milim postalo, prepoznav u В г 8. njem lice roditelja svoga. „Ivane! sinko, poznaš li me, ja sam tvoj otac.® Ivan cjelivaše oca svoga, ne mo~ gav progovoriti ni riječi od veselja, koje je u taj čas oćutio, našav si mi­ loga roditelja, našav svoga oca, za ko­ jim je već odavna tugovao, kao za mr­ tvim. Ah, na žalosnom mjestu sastahu se rascviljeni otac sa sinom si, nu ipak oćutiše u taj čas veliko veselje, oćutiše mili nje sastav se nakon toliko godina, prem u toj strašnoj kući. »Oče, ah mili moj oče!« — govoraše Ivan ljubeć oca, a suze radosnice tekle mu niz lica. - Ivane, sine moj, amo na očeve grudi« — odgovaraše mu otac lijcvajuć suze. Sretniji dani ipak nastaše za siromašno^, inovaoca. Više od deset godina čamio rotan sam bez ikoga svojega. Tolikc e čamio je ovdje, a da nije znao, šta sc sgadja u njegovoj kući. Etr nakon toliko vremena sastao se je na ij m način sa svojim sinom, s Ivanom Ah, zaista je to mnogo go­ dina za lomašnoga oca I Kad je od kuće nšao, ostavio ga je kao malo dijete, a sada ga evo vidi kao jaka momka. Sretniji su dani nastali za Iva­ nova oca u toliko, što ipak ima uza se njekoga od svojih. Nu tim ga je, veća žalost morila, kad je čuo od Ivana, da je dobra njegova žena, a Ivanova majka preminula. Velika žalost ,za ljub­ ljenom si ženom trovala ma je svaki dan sve više dušu. Vidio je to Ivan, te se i on stoga vrlo ražalostio, bojeć se, da mu ne bi oca ugrabila smrt, te tako i njega nakon kratkih ovih dana, što ga je našao — opet izgubi. Već je čitav mjesec dana prošao, što se Ivan nalazi u ovoj nesretnoj kući. Sva­ �Вг. 8. Božja premudrost. kim danom tražio bi on sgodu, kako bi spasiti mogao sebe i oca si, nu trud mu je uzaludan. Kuća bijaše jaka. Raz­ dijeljena je u dva krila. Iz onoga krila, gdje je bila ružna jedna tamnica, te gdje su takodjer bili Ivan i njegov otac — nije se moglo na sunce Božje. Ni kad nije mogao otac Ivanov na polje, ma samo da dohvati svježega vanjskoga zraka. — »Ab, Ivane, badava ti tvoje nastojanje! Vidiš ja ti već tolike go­ dine tražim sgodu, nu od nikud izlazka. Pak ako bi ga i našao, to zlo po tebe, ako te ulove. Daj sjedi, pak čuj, kako se je s menom dogodilo. T i si bio još malen, kad mi je došla vijest, da mo­ ram poći u boj. Mnogo nas je bilo J~ našega kraja, a i grof naš, te hi at mu Ferdinand, koji smo bili u tim boju. Strašan je to bio boj! Harne tom bijasmo potučeni. Dočim idjasm ima lijepo četama, vraćasmo se kući pojedine како i kuda je koji znao. Brat naš grofa Ferdinand vraćao se je s< inn 1 kući. Konji nam pogiboše, te idjasmo pješice. Tako idući dospjesmo do nesretne ove kuće, kad no banu pred nas četva oružanih ljudi. Bio je to taj lupež sa svojom Četom, kojega evo već više od deset godina treba da služim. Junački grof Ferdinand, koji se nije htio tnn razbojnicima predati, povuče odmah britku svoju sablju, te navali na gadne ove ljude. Kako je bio hrabar i okre­ tan, strovali u tili čas dvojicu, te ih sa­ stavi s crnom zemljom. Aja,sinko, morah ti to skrštenih ruku gledati. Ne imah kod sebe oružja, sve sam izgubio u užasnom onom boju. Ah, da sam samo za četvrt sata imao sablju, ne bi mene, a ni nesretnoga grofa danas ovdje bilo. — „Zar je on ovdje f“ — naglo upita Str. 239. Ivan, — »Slušaj samo dalje! Samo još dvojica ostaše, s kojom se grof poput lava boraše. Uvidiv, da smo oba u ve­ likoj pogibelji, posegoh već za velikim kamenom, da ga bacim 11a kletoga lu­ peža, kad već oružja nisam imao, nu kad ti najednoč navali iz šume opet njih četvorica, da si obrani od smrti zločestu svoju braću. Sad je prestalo sve. Ludo bi bilo više braniti se, te se on morade njima predati u ruke. Oduzeše mu krasnu njegovu sablju, te sve dra­ gocjenosti, kojima bijaše kao grof i vitez opravljen. Ne htjedoše ga ubiti. Goru mu kaznu daše: baciše ga u gadnu ovdje dole tamnicu, u kojoj čami još i 3 inufi. A ja evo moram im biti slugom. јЏ:>ал ati im moram sve što im je treba, a i ki ti moram za one nevoljnike, što £au Je u tamnici. »—■ A je li oče, ш ш govoriti s grofom i1« upita Iva sgrOi. "t -e.— »Ah, si nko, malo mogu s n ■ m go iti. Nikada ne mogu sam V nj 11 a, er se boje, da se ne bi svi složili, tc im se oprli. Zar ih ima dakle više S« — upita Ivan. — »Ti ni ne znaš š toga, sinko! Ima ih trinaest nevolj­ nika. Ah, sinko, ja sam nesretan, nu kamo li su nesretniji oni, koji već to­ liko godina prebivaju u hladnim onim tamnicama, ne videć božjega sunašca. Ivan se vrlo ražalosti na te očeve riječi. Groza njeka savi mu se oko srdea, kad pomisli, da će i njega možda stići ta sudbina. — »Ah, Bože, kakvo li srdee imaju ti ljudi« — jaukašelvan. »Čuj, sinko, dalje!« — nastavi otac. I ja sam ti prvih dana, kao što i ti sada mislio, kako da se izbavim te kuće. Nu od nikud pomoći. Na prozorima čvrste su rešetke. Na hodniku, Što vodi u drugo krilo kuće, dvostruka su vrata, od kojih �Str. 240. Вт. 8. Božja premudrost. su nutrašnja željezna — kako si vidio, i tako ti se na nikakav način nisam mogao bijegom spasiti. Nu ipak nisam klonuo duhom! Svedj sam se jošte na­ dao. Tad mi sinu u glavu dobra misao. Pomislim si, kako bi bilo, kad bi probio zid i tako se spasio. Sjetiv se toga, odmah se dadoh na posao. Teške me je to muke stajalo ! Evo vidiš ovdje u tom kutu počeh zid rovati. Svaki dan bih po dvije, tri opeke izvadio. Kad bi ih izvadio, to sam ih opet na rahla metnuo natrag, da se ne bi ništa poz­ nalo. Za njekoliko dana učinio sam dosta veliku rupu. Jednoga dana, kad mišljah, iia ću biti siguran, izvadim sve opeke te se proturam kroz luknju kuja je dosta velika bila. Sav dihtah na tijelu, došav na lijepi, čisti ..rak, a duša mi se napuni veseljem, кж. vidjeh, da sam slobodan. A i grota u sada osin boditi — pomislih u sebi. Od ih ću ići bratu njegovu i kazati svi -to se je dogodilo s Ferdinandom. Uza sve ve­ selje, što sam ga ćutio ovaj čas, morio me je ipak njeki strah, kad po isjih. da bi me mogli uloviti. Ja počeh trčati. Ah, sinko, nisam dugo uživao slobode! Jedva, što sam po prilici jedan sat bje­ žao, kad začuh za sobom udaranje ko­ pita, te topot konja. Obazrijeh se, kad li sa strahom opazim, da su za mnom kleti razbojnici, da idu u potjeru za menom. Od umora počeše mi noge kle­ cati, a ja već nemogoh ništa. U tili čas evo ih pred menom. Prvi, koji me do­ stigne, zamahne ogromnom sabljom, da me sasiječe. U duhu vidjeh već vruću svoju krv, kako mi iz rana curi, kad li zapovijedi vodja, da me ne ubija. I tako ti se ja slijedeće ncći probudim i nadjem se opet ovdje, gdje sam i bio. 1 tako ti se dopanuh ove kuće u kojoj eto robujem već tolike godine. Vidiš, sinko, radi česa su poštedili moj život, jer su me trebali. Tebe znam ne bi Štedili. Pusti dakle tu misao u miru, pak se uzdajmo u pomoć i inilosrdje Božje, koji će za sigurno nas i grofa skupa sa onim nevoljnicima jednoć izbaviti od te muke. Vidiš sinko, šta bih ja učinio, da te ovi krvnici pogube? Okani se dakle te misli, pak budi uza me, da mi bar malo zasladiš zadnje moje dane života«. Osmo poglavlje. I v a u s p a i a v a о о а iz ta m n ic e . V e s e lje z a r o b lje n ih n e v o l j n i k a 1 H i st ponješto umiri, posluhnuo oca s\ a i uhvao se u Boga. I tako probavi čitavu već godinu dana, a pa se ni .ada još nada k spasu nije po ka Nu priličan taj mir, što su ga uži Ii i njegov otac, pretvori se doskora trah i veliku žalost. Jednoga naime na pozvaše razbojnici Ivana m u se u onu veliku sobu. Rekoše mu, da su ćuli, kako je njegov grof vrlo bogat, pak da će za osam dana na njega navaliti i orobiti. »— T i ćeš паз voditi« reče, mu jedan, jer mi ne znamo, gdje se on nalazi.« Rekoše mu takodjer, da će oteti mladu kćerku grofovu, za koju da će on za cijelo mnogo novca dati, samo da je otkupi. Još mu reče gospodar: »Ja sam ti obećao, da ćeš s nama polaziti, kad se majo opa­ metiš. To će ti biti sada prvi put, ali od sada ćeš uvijek s nama, jer vidimo, da si baš čvrst i pristao momak, te da nam ne ćeš biti baš od male koristi.« Da je bilo bolje svjetlo u sobi, vidio bi kako je Ivanu poput krpe problijedilo �Br. 8. Božja premudrost. lice na te riječi, a tijelo mu drhtaše kao šiba. On će biti uzrokom sramote i propasti plemenitoga grofa I T a misao sa vi mu neizmjernu žalost oko srdca. Nu koža mu se ipak počme ježiti, kad je razumio iz razgovora njihova, da onda ne će više trebati Janka, oca njegova. ZakljuČiše ti mrski ljudi, da će ga ubiti, čim dovedu mladu groficu. »Ne ćemo ga baciti u tamnicu, već ćemo radje tako pokopati tajnu našu«, rekoše oni. Čuvši Ivan strašne ove njihove riječi, dosta mu bijaše, da se duša njegova do kraja rastuži. On se dakako činjaše pred njima veseo, kao da na to sve pristaje radosna srdca. Oni bijahu stoga veseli, misleći kako su dobili novoga druga. Opet mu pripovijedahu, kako mu lijepo biti. Pokazaše mu pun novea, a i dadoše mu ih nje'ta, nnsleć, kako će se polakomiti za njim, te još radje pristati uz griješni njihov posao. Tako se Ivan Činjaše pred njima vese' та, nu vrativ se ocu, jedva je smoga d du boke tuge riječi, da mu ispi i povijedi tužne i crne ove vijesti. Neizmjerna se bol i tuga savi sada oko srdca očeva i Ivanova. Što da čine? ćnn d spase sebe i grofa, kojemu eto prijeti pogibelj i sramota? Dobri Ivan više je trpio boli od nesretnoga oca, koj’i se je mirno pripravljao na smrt, ne mareći više za ovaj život, u kojem je toliko zla pretrpio. Ivan kao dobar sin vrlo ljubljaše svoga oca. Čitavim mu bi tijelom proletili užasni srsi, kad bi pomislio na smrt očevu, koja će ga stići za njekoliko dana, ne bude li ga mogao ma na koji način izbaviti. S naj­ većim užasom i stravom brojaše sate, koji prolažahu poput munje, a kobni onaj dan, kad bi imao izdati najve­ Str. 241. ćega dobročinitelja svoga, sve se pribli­ žavao. Pito, još je samo tri dana manjkalo do dana, za koji su grdni i opaki ovi ljudi odlučili, da navale na grofa. Toga dana nije bilo ni jednoga kod kuće. Isti gospodar-vodja njihov takodjer je bio odsutan Ivan sav skršen sjedjaše kraj pro­ zora, podupriev se laktovima o željezne rešetke. Zureć žalosnim pogledom u da­ ljinu kroz prozor, opazi, gdje se približaje njeki dosta već odrasao momčić kući. Opaziv toga dječaka, proleti mu glavom misao, a u dušu mu sine tračak nade. Ivan zovnu čvrstim glasom nje­ koliko puta toga dječaka. Nije se bojao ikati, znajuć, da nema u kući nikoga osim onih dviju ženskih glava — »Kamo idešr< upita Ivan dječaka. »Idem u grad, Ia si što zaslužim. Veliki smo siromasi, pak bih rado šta pomoći bo les i т а cea - odvrati dobrodušno ovo mom e. Ivan imaše u svom džepu dva dukata, s mu je još lani dala grofica, kad ga : odpremila na put, ako bi mu što <r balo, da bude imao pri ruci. On reše stoga dječaku: »Čuj, ako bi mi ti htjeo učiniti što ću te moliti, to bi za­ služio danas, što ne bi u gradu ni za mjesec dana. Znaš, gdje je grof Mirković?l — »Dakako da znam. T a nije četiri sata od moje kuće!« — reče ovaj dječak. Ivan postajaše sve veseliji. Od radosti, koju mu je ovaj čas nada pobudila, sve mu tijelo drhtaše. Reče dječaku, da će mu dati jedno pismo za grofa. On izvadi brže bolje komadić olovke iz džepa, te napiše na njekom žutom papiru, što ga je našao za peći, kratki listić. Ivan napisa grofu, gdje se nalazi njegov brat Ferdinand. Napisa �Str. 242. Božja premudrost. Br. 8. takodjer, što su ti lupeži odlučili s njim ružan čvrstim oklopom i oružjem stupi učiniti za tri dana. Umoli ga, da spasi unutra. — »Ajde, Ivane! progovori mu brata svoga i druge one nevoljne krš- taj. Ivan pogledav još jednoč kriomice čane, što se nalaze u rukama zločestih roditelja svoga — izadje. ovih ljudi. Svršiv Ivan to pismo, dade Ogromna se željezna vrata na hodniku ga dječaku. »Odnesi to grofu! Pazi, da otvorile, a ključ spravi vod ja, zatvoriv te tko ne sastane na putu. Ako lii možda vrata natrag iza sebe. Ivan je pozorno vidio kakve ljude, sakrij se, dok te ne motrio tko će otvarati vrata, jer je znao, prodju. Za nagradu evo ti dva dukata, da bez ključa ogromna ta vrata ne bi se a učiniš li mi sve u redu, znam da češ dala tako lako, makar i silom otvoriti, za koji dan od njekoga drugoga još l'osjedav na konje, spustiše se poput deset puta toliko dobiti.« Tako pouča­ strijele cestom. Ivan kao provodit jezdio vaše Ivan dječaka, koji od tolikoga dara je u prvom redu. Noć bijaše krasna i bio vrlo veseo, te je obećao, da će sve vedra. Čitavi sat jezdijaše ta četa ne­ činiti, kako najbolje bude znao, te krene prestano i velikom brzinom. Već izaodmah na put. Ah, tko da sada opiše rlioše iz velike one šume. Izašav iz šume radost dobroga Ivana. Spasit će n estu, zadrhta Ivanu srdee. Bistro noga otca, spasit će ostale nevoljnike, njef oko opazi u velikoj daljini na što se već tolike godine muče u grdnoj brijeg 1 rnn njeku točku, za koju je dole tamnici. Čitavi dan cjelivaše si znao, da ie to grad grofa Mirkovica. otca poput nestašnoga djeteta. A i si­ N1 sasvim neki ugodni srsi prodjoše romašnomu ocu počela ie ip' nakon mu jelom kad mu sokolovo oko o tol>ko godina nicati nada spas te se sja mjesečine opazi u daljini od kakve i njegova duša razveseli. Četvrt ure crne neke točke, koje se N a odredjeni dan pozvaše razboj­ micah h Odmah prepozna, da su to nici Ivana. On se vrlo začudi opnriv kudi 1 da ih je vrlo mnogo. Nu nije ih preko dvadeset tih mrkih ljudi. Rekoše dugo vidio, jer čini se, da su ih i oni mu, kako će krenuti odmah čim čvrsto opazili, te ih nesta najednoč u velikoj zanoćalo bude. Dadoše mu oružja, a i šumi uz cestu. Nijedan od lupeža nije konja mu odrediše. Prije no krenuše, toga opazio. — »To su oni! To su bude Ivan sa svojim ocem. Kad je naši spasitelji! — šaputaše Ivan u sebi, otišao razbojnik, koji ga je dopeljao u a srce mu neobično drhtaše. sobu Jankovu, rastajao je Ivan sa svo­ Oni se sve više približavahu onoj jim ocem. »S Bogom, oče I Ako Bog točki u šumi, Ivan ne puštaše te točke bude dao, čemu se zaufano nadam - - s oka, već ju uvijek motraše. Kad su vidjet ćemo se još noćas, ali ne kao već bili sasvim blizu onoga mjesta, robovi, već kao slobodni ljudi.« — »S odjezdi Ivan natrag, sjetiv se tobože njeBogom, sinko! Daj Bože, te se uslišala ćemu. da to kaže vodji, koji jahaše u tvoja i moja molitva« — tronutim mu zadnjem redu, razgovarajući s dvojieom glasom odgovori otac. Otac oskoči svojih po zanatu drugova. On je to brzo od sina, jer u taj šas dodjoše do naumice učinio, samo da može ostati vrata razbojnici, a jedan od njih nao­ straga, te tako Čim laglje pribjeći k �Br. 8. Božja premudrost. onim u šumi, za koje je za sigurno dr­ žao, da su njegovi spasitelji. DoŠav do onoga mjesta, zurio je Ivan, što je više mogao u tamnu Šumu, ne bi li možda šta opazio ili dapače prepoznao tko su oni ljudi. Srce mu htjede da pukne od radosti, kad zbilja prepozna onoga dječaka, što ga je poslao sa pismom, gdje se sakriva sa još jednim poznatim mu čovjekom za jedno drvo. On upo­ trijebi ovaj čas, te zaostav korak, poleti poput munje u šumu. Medju razbojnicima nasta komešanje. Ivana je nestalo; čuju njekakov šum, koji se napokon pretvori u glasnu buku, a iza ledja navali na nijh Čitava četa naoružanih ljudi. Uvidiv lupeži mnogo jačega neprijatelja, г misle na obranu, već se nagnu na bijeg. Nu njekoliko tek koraka ćiniše, kad skoči pred njih druga čet iz šume, ko da je iz zemlje nikla. Nije im bilo više pomoći. Obraniti im se bilo n' guče. Njekoji od njih, koji pokušaše. ahu u tili čas na zemlji sasječeni, C le sve pohvataše. Ti ljudi, koji evo sada na u j m čin spasiše Ivana i oca mu, te ostale one nesretnike — bijahu sbilja ljudi onog grofa, koji usliša molbu Ivanovu. Da pače sam grof bijaše glavom ovdje, jer nije mogao dočekati časa, da čim prije vidi dragoga si brata, kojega je toliko već godina držao za mrtva. Sve­ zavši lupeže, krenuše odmah put njihove kuće, jedva čekajući čas, da najave slo­ bodu onim tamo nevoljnicima. Sami ćete si misliti, te vam ne trebam tek govoriti, kako je bilo pri srdcu Ivanu, kako ocu njegovu, kad se nakon par ovih sata opet sastaše! Netrebam vam govoriti o velikom onom ve­ selju, oonim potocima suza radosnica, što Str. 243. ih grof i brat mu Ferdinand, kad mu ovaj, grleći ga, najavi slobodu! Ne tre­ bam vam pripovijedati o neizmjernim onim zahvalnostima, što ih izkazivahu ostali oni nesretnici osloboditeljem svo­ jim, već ću vam reći: Slavite Boga i ne­ izmjerno milosrdje Njegovo, ali se i uzdajte i utecite u nevolji vazda k njemu, pak će vam za sigurno uslišati molbu vašu, kao što ju je uslišao nesretnicima ovim, koji nakon toliko godina čekanja ne izgubiše ufanja u njega, ne izgubiše vjere u njega! Deveto poglavlje. T a j i u a t v e c a k r a đ ja . Z a d u ž e n a k a z a n . P o v r a t a k . Z a s lu ž e n a n a g r a d a . K . bojnike stigne pravedna kazna. Car j| le sve pogubiti. Silni onaj imetak, si ga kroz tolike godine atekašr na apošten način ovi opaki Ijuć buoe vraćen onim nesretnicima koji Lu nakon toliko godina ugledaše 2latno su к.Јсе. Nu uza sve to ostade još mn blaga i dragocjenosti, što sve .upade sada Janka i sina mu Ivana. »Jer njega — reče g ro f— ide najveća zasluga, što se izbaviše onih tamnica«. Ivan bio je sada sretan. Našao je dragoga svoga oca, a uz to postao je bogat, da­ pače vrlo bogat. Nije sc sada trebao više mučiti i služiti, već je mogao udobno i u obilju sa svojim ocem živjeti. Nu nije on zato ostao besposlen, već je i sada bio marljiv. Sada tek pružila se je sgoda Ivanu, da piše bratu si Gustavu o ve ­ likoj sreći, što ju dočekaše t. j. da na djoše oca svoga. Veselim srdcein su­ sretahu J.inka znanci i prijatelji njegovi, koji ga tako dugo ne vidješe. Veselili su se njegovoj sreći. A i on bi se ćutio sretnim, nu ipak bi mu kadkada �Str. 244. Božja premudrost. tuga nabrala vedro njegovo i pošteno čelo, kad bi se sjetio dobre i pokojne svoje žene Anite. Svi ga u selu IjubIjahu. On bo prije takav siromah, a sada kao vrlo bogat čovjek bio im je najvećim prijateljem i dobročiniteljem. jedina osoba, koja bi možda zavidjala sreći njegovoj i Ivanovoj, je soba­ rica Klara. Nu nje nema davno već u gradu grofićinu. Jednoga naime dana tražaše grofica u njenoj sobi njekakvo sjemenje. Tražeći tako, slučajno ju dopade ruku ona kutijica, kamo je Klara sakrila skupocjenu onu iglu. Ona zaviri u nju, kad li na najveće začudjenje svoje opazi u njoj više svojih dragocjenostih, što su joj tekom godine izginu! e a medju njim i lijepu i skupor; ш onu iglu, što je nestalo bogatoj onoj gospodji. Od onoga dana nije više Klara u službi kod grofice. Kao najveća sirota potucaše se njeko vrijeme po 1н od kuće do kuće, da isprosi Hi nu nitko ne htjede, da ju p mi i kuću, bojeći se svak za svoj imetak. A šta je s Gustavom ? Za лјекоliko godina slavila se je u malom na šem seocu rijetka svetkovina. Već njekoliko dana prije pripravljahu se dobro­ dušni seljaci na tu svečanost. Za koji će naime dan naš Gustav prvi put stupiti kao svećenik pred oltar Gospodinov u lije­ poj i skromnoj svojoj župnoj crkvici. Sam grof sa svojim bratom, te dobra grofica sa svojom kćerkom prisustvo­ vahu toj svetkovini. A i gospodin upra­ vitelj bio je prisutan. Svi se iskreno ra­ dovaše sreći Ivanova i Gustavova oca. Grofici samoj više put je vrcnula suza radosti zagledav se u Gustava. Još sada vidi u duhu Gustava, kako se privija uz majku i kako plače, kad mu ona Br. 8. reće, da će ju ostaviti. Godilo joj je srdcu, što je iz maloga i plašljivoga ovoga Gustava uzgojila eto stasitoga i učenoga toga mladića. Najveće veselje uživahu Gustav i otac mu, koji sastav se nakon tolikih godina, ne mogu se nagledati, ne mogu naljubiti se dosta. Dok se tako najljepše svi veseljahu, najednoč se snuždi Gustav. On spazi kroz prozor poznatu i lijepu onu dolinicu, za­ gledao se u njegdašnju onu njihovu ku­ ćicu. Sjeti se mile majčice, a suze potekoše mu niz lice. Opaziše to drugi, osobito pak otac, kojega takodjer pre­ vlada sada tuga. Svi zamuknu, ne usudjujuć dalje veseliti ae, da ne uvrijede pravednu žalost ove dvojice. Nu gospo­ din ipnikpoće ih tješiti, te mu podje za rukom, da ih je sasvim umirio. On im reče »Nemojte tugovati 1 Znam, da iu lj ubija.1 Nu ne vidite li u tom premuJroat Božju? Bog je odredio, da ona u m ' a pe tom postala je njekim načini sj iteljicom vašom, dobri moj Janko, a - ostalih onih nesretnika, koji bi, kako znate, do smrti čamili u strašnoj ounj tamnici. Da nije ona umrla, bi li Ivan došao u službu plemenite naše grofice; bi li došao medju one lupeže, gdje je našao trpećega si oca? Bi li on spasio vas i one ostale nevoljnike, da je ona ostala na životu i Ne bi! Ne­ mojte zato odveć tugovati, već se umi­ rimo i opet dalje veselimo slaveći milosrdje i premudrost onoga, koji je sve to tako uredio, te sve mudro upravlja 1« »Tako je !* — odgovoriše svi, a tuga ih mine, a u srdce useli im se mir i veselje. Ivan i otac njegov više put su po­ hodili onu kuću, gdje proživješe tolike gorke časove. Nije to više špilja lupeža, �Br. 8. Dopisi, već pitoma kuća kršćanska, koja svakoga prima pod svoj pošteni krov, a da mu se ništa zla ne dogodi. Tu prebivaše sada onaj dječak — koji je sada već odrasao muž, — koji je donio grofu sretno ono pismo Ivanovo. On sad sretna tu živi sa svojim roditeljima, te ne treba više da ide u grad, da si zaslužuje hrane, jer je sada obilno ima, tako da može kao dobar kršćanin siromake njom pomagati. Ivan i otac njegov živili su sretno. Str. 245. Svi ih ljubijahu. Oni bijahu velika po­ moć i zaštita siromaka, koje bi sva­ kom s godom podpomagali. Oni su činili to s veseljem i pravim srdcem, jer nisu zaboravili, da su i oni bili siromasi, a znajuć takodjer, da bi im onaj Bog, koji im je udijelio tu sreću, opet ju mogao oduzeti, te ih baciti u siromaštvo. Nu Bog nije toga učinio, već ih je bla­ goslovio, a oni dugo još življahu u sreći i veselju, te doživiše veliku starost. (Konac.) Dopisi. f Fra Lovro Kovač. Jedan od vremešnih sinova sv. Franje izpustio ie svoju blagu dušu dne 19. lip , u 62. godini svoga zaslužnoga života. To je ponizni i skromni Fra Lovro Kovač, župnik u drevnom bosanskom gradu Ključu. On bijaše uzor svećenik, iravi bosanski ujak. Tko ga s; no nput vidio i s njim govorio, mora■ > ga je obljubiti, morao mu se predati jer njego­ va čednost i tiha, ali ozbiljna ricc bila je koliko jakai privlačiva, toliko ljubeziia, da se nisi mogao razstati s njim, a da u duši ne poneseš nezaboravnu uspomenu i poštovanje prama ovom skromnom i čednom Franjevcu, koji bijaše i tielom i dušom čak do zadnjeg časa jak i značajan. Na viest o njegovoj smrti zadrhtaše najosjetljivije žilice srdaca, a u nutrini njihovoj odjeknuo je bolni vapaj: Nestade nam najboljega od najboljih, ugasnu se zviezda ugodnoga sjaja. PohrliŠe prijatelji s bliza i daleka, s gora i iz dolina, da zemne ostanke doprate do vječnoga stana — hladnoga groba. Naš mili pokojnik rodio se je travnja 1843. u selu Priićima župe evo blizu Travnika, na podnožju Vlaiic.i id pobožnih roditelja Ivana i Ruže L) rtd. Na sv. krštenju dobi ime Mijo, kaj ■ ga roditelji zvaše laskavim ime om Mišo. Početne škole učio je kod k. Sfra Lovre Tucića, tadašnjega župnika Jvčarevu. Upoznavši fra Lovro T iieić blagu ćud i umni dar Mišin uz privoljenje roditelja pošalje ga na nauke u Fojnicu, gdje je učio mar ljivo četiri godine, te se na svetkovinu sv. Bone 1 4. srpnja 1858 obuće u haljine sv. Franje Sprovede još godinu kušnje, učini svetčani zavjet i ode u Djakovo, gdje je bio godinu dana, zatim bude poslat u Agriju u Madžarsku na bogoslovne nauke. Svršivši bogosloviju u Madžarskoj, vrati se u svoju milu domovinu. Dne 17. travnja 1866. zaredi ga za svećenika fra Angjeo Kruljevic, biskup n Mostaru. Bio je kapelanom u Jardolu (danas Vitez župa), zatim u Dolcu, onda vikarom i propovjednikom u Gučojgori, gdje je �Str. 246. Dopisi. bila i osnovna Škola, u kojoj i mladež podučavao. Prva mu župa bijaše Sokoline, zatim Dželilovac i Lisko vica. Na ovim trima župama bio je sedam godina i ostavio liepih uspomena, staro krpeć, a novo podižuć. Napokon dodje i u Ključ, u ove bosanske Dardanele, gdje se ustavi sloboda naša. Ova zadnja štacija bijaše za njega neu­ godna dužnost, jer u Ključu, gdje je ne­ koć cvao katolicizam, bijaše samo 39 kat, famil^a, bez crkve i crkvišta, bez kuće i kućišta, gdje bi naš pokojnik mogao bar nogom stati. Stanujući naš pokojnik po kućama pod kiriju, tužio se svakomu, da to za njega nije izgledno. Radini njegov dnh ne dade mu mira, nego se baci na posao. Sili dužnost, nju vršiti nuždnost, govoraše on sebi. — Pa što je uradio sa šakom katolika? — Kupio je zemlju zvanu L a t i n i , sazida na njen hrani Djevici bez gneha Začetoj li* stasa i krasna oblika. Podiže udoban župski stan s drugim mnogim sgradama u naj­ boljem redu. Premda bijaše na maloj župi, imaše svega, živeć sve štedljivo i umno, a mnogi Ključanin, ugledajuć se u njega, danas je hvale vriedan. Poslie Božića o. g. dobio je rakranu na slezeni, s čega je počeo odmah opadati, ali je do zadnjega časa uvijek hodao i govorio. Topli uzdasi i pobožne molitve ne bijahu kadri da nam koliko toliko zakasni ovaj žalostni dogadjaj, te u svesilju sila najjača svojim nepro­ zirnim krilima zasjeni milovidni lik našega dragoga fra Lovre. Koliko je bio obljubljen i poštovan, to pokazuje njegov sjajni sprovod, koji je predvodio fra Anto Ćorić iz jajca a moja malenkost vodila žalostni piev, Бг. 8. U silnoj povorci za znakom spasai koji je nosio fra Anto Čuturić, stupahu dječica žalostno obučena, natovarena umjetničkim viencima, strogo pazeći na mig svoga vriednoga pedagoga Krolića i gosp. Jakovljevića. Zatim veliki niz gospoja u crnini sa sviećama u rukama stupahu po pometenim ulicama u naj­ boljem redu. Sprovod našega pokojnika bijaše medjuvjerska svečanost, jer bijahu zastupane sve vjere po svojim prvacima. Nadgrobna rieč bi povjerena mojoj neizkusnosti te uz popustljivost slušatelja moja slabost bi liepo naplaćena. Srcu nisam mogao odoljeti, da medju ostalim ne reknem štogod u pohvalu moje župe iske, koja je sa mnom u povorci došla; za*. -Tospodi, što su mnogobrojno došla vičanskih šuma gore GrmeČa, kao i s' prisutnicima svih vjera. Prve i usove zemlje bacismo nas seo n svećenika, zatim glasoviti doktor Scij el, mu se bistre suze niz lice otakoše, *| amvis filius Israel. Za! -čaše djeca, oboriše se žarke suze svima, te poniknutih glava tužno se vratismo kućama, oplakujuć neza­ boravnoga fra Lovru. Na patu sretnem jednoga muha­ medanca, koji mi reče: » Č a s t T e b i u ja ć e , a l i f r a L u v r o n it s e j e r o d io , n i t ć e se r o d i t i « . Oboriše se suze dobromu mahamedancu, a ja ga malo utješih i naručih mu kavu. — Ugledao se mlađji naraštaj na vrline našega fra Lovre, kojega je sigurno dragi Bog obasjao vječnim svjetlom bez zapada, S Bogom, dragi fra Lovro, moli se Bogu za me. Bila T i lahka crna zemlja, mili pokojničel Sansldmost, 23. lipnja 1904. �fir. a Dopisi. N a z a r e t , dne 2. svibnja 1904. I. [Razstanak sa sv. gradom Jeru solimom). Već sam Vam se, poštov. o. uredniče, javio iz sv. ovoga grada, pa mislim, da ste primili to kratko izvješće. Kado bih Vas i sada dalje izviestiti o zanimivom i poučnom ovom putovanju, Nu oprostite, što i ovaj put mora kra­ tak biti i samo se na najvažnije obazrieti. Mene je osobito veselilo, Što sam imao priliku pobliše promotriti, što u sv. Zemlji rade naša braća. 0 kako su u zadnje ovo doba oni ovamo puno dobra učinili ? Već u R a m 1u uzhićuje putnika liepa nova crkva; isto tako novi samostan, koji se tu dogradjuje. Razveselilo me, što se na ovome sv. mjestu, gdje je dragi naš Gospodin mio onih б.ббб krvavih udarca, dovr­ šava novi sav od tesanog kamena pro­ strani samostan s novom, velebnom crkvom. Već je dogradjenn kapela, gdie je nedužni, božanski Jaganjac bio njem okrunjen, pa će se sada dalje rat Kako će dugo trajati gradnja nove kve, to se ne može kazati, jer se crkva gradi na ruševinama starih sgrada i stupova, što sve iziskuje i vremena i oprezna kopanja. Penjao sam se na tu našu novu sgradu, odkle se pruža liep pogleJ po svem Jerusolimu, naročito na bivšu tvrdju Antoniju, palaču nepravednog sudca Pilata, koja sto|i na jugu uprav uz naš samostan. Kako mi je bilo pri duši, gle­ dajući otale preko ulice turske vojnike, koji su na prozorima diplili i pjevali. U tom samostanu bili su sad smjestili Franjevci austrijske hodočastnike, jer je u gostinjcu prepuno bilo. Većma me je zadovoljilo, kad sam na brdu S i o n u sa fra Lukom unišao u naš zidom ogradjeni prostrani vrt, gdje Str. 24.?, se sada oprezno kopa. Tu sam vidio odkopani stari vodovod Salamunov i divnu njegovu konstrukciju. Uz to su odkopani tuđe zidovi staroga grada, koji je puno dalje od današnjih zidova napram jugu opasivao sv. grad i to dublje napram dolini Hinnomskoj. To je zemljište kupila sv. Zemlja uprav radi toga, što seje nadala tuđe naći puno zanimivosti, pa se eto nije prevarila. Fra Luka me odveo i u one prastare, dobro sačuvane sobe, gdje su, kako on misli, neki Jebusei stajali. Osim toga vrta Franjevci su ku­ pili čitav kompleks zemljišta, što upravo leži kod » k r v n e n jiv e « (Akeldama). To su za to kupili, jer se nadaju i tuđe ■xi kakvih starina. radovalo me je, kad sam u do­ lini Jor tovpj vidio prostrano zemljište, što ga novije doba srećom Fra­ njevci ku iši i visokim zidom ogradiše. To ft nfljij ša parcela doline Jozafatovi to obu livada cielu dolinu, počam od vrta ' л isemanskoga, pa sve gore napram . brda Morije. U vrtu je čitav gaj p' dnih maslina. Momu veselju nc bje kraja, kad me o. N u n c i j o uvede u prostrani, drugi još vrt sv. Zemlje, što stoji uprav uz prastari vrt Getsemanski napram jugu. Tu se odkrila apsida stare crkve. Zato Franjevci mi­ sle tuđe podići novu crkvu »molitve Gospodnje« čim za to bude nuždnih sredstava. Zadovoljila me izvanredno i nova crkva u B e t f a g i i Em a usu, kamo sam upravo prvi dan Uzkrsa išao s kuštodom sv. Zemlje i nekoliko otaca iz samostana sv. Spasitelja. To i sto drugih stvari, koje su toli uzko sdružene s otajstvima naše sv. vjere, upravo me uzhićivalo. S toga �Str. 248. Dopisi. Br. 8. možete misliti, kako je bio težak moj od 24.0OO žitelja, većinom ljutih Muha­ razstanak sa sv. gradom, naročito s medanaca, nema drugog svratišta. Iznenadilo me ugodno, kad mi gradom Spasiteljevim, koji sam suznim reče župnik Antun Rezk, da je sutra okom ostavio dne 27. travnja, 2. [Put preko Šumarije) A što da (u petak) velika svečanost Samaritanaca Vam ovaj put javim i o tom zanimivom na obližnjem brdu Garizimu. To je putovanju ? a što 0 utiscima, koji mi kroz sljedba starih Samaritanaca, kojih ima četiri dana jašenja prožimahu svu dušu u Nablusu oko 180 te obslužuju Mojmoju ? Bit će, ako Bog da, za to bolje sijev zakon. Oni su taj dan imali svet­ kovati svoj vazam i sedmero janjadi prilike. Već prva noć, što ju sprovedoh u zaklati. U tu svrhu ciela njihova ohćina R a m a I l i h, bijaše vrlo poučna. Žup­ sa svim obiteljima nalazila se je već od nik Antun, simpatičan govorko, dugo u više dana pod šatorima na Garizimu noć me zabavljao zanimivim propovie- kamo sam i ja sa g. župnikom sustra dan na konju uzjahao. danjem o običajima naroda. Drugi dan bijaše jošte zanimivije. Tu nadjosmo silu stranaca i svieta, su došli da vide taj riedki obred. Već prije podne imadoh proći B e t c 1o m, gdje je Jakov patriarka j snu vi­ Ove godine dogodilo se to u danu, dio ljestve s neba do zemlje sizajuće, dočiiri no biva u pol noći. Bijaše angjele, koji su po njima saUžili i uzlazili, bo to dl obred, koji smo mi pro­ a on pun čuda uzkliknu: - D o is t a je matrali. Poslie obreda pozva nas obo­ s v e t o o v o m je s t o !« Uhat je to jicu eliki п ihov svećenik Jakob pod seoce svakako, jer je sve m nama, sve .itoi gdje nas je liepo primio i smokveniđma, trsjem i voćem ijeno pogostio. ' A toga smo posjetiti ruše­ i vrlo dobro obradjeno. vine at crkve na Garizimu. Pod večer sam stajao na at n сп liit će prilike, da i to pobliže J a k o v l j e v u , koji je sad u vlasti Grka. opišem. Uslužan za »bakšiš« pop rado je otvorio Sutra dan (u subotu) posjetio sam vrata presvodjene kapele, koja je u vrtu stari grad Samariju i ruševine veličan nešto poniže stala na ruševinama stare, stvene stare crkve Ivanove sada okre­ velike crkve. Unutra je stari bunar. nute u džamiju. Bješe za me velika Konstrukcija toga sada {suha zdenca utjeha, što sam u Dotainu posjetio onaj vrlo je stara. Na desnom kraju zdenca bunar, u koji braća, pravije nebraća J o ­ pokazaše mi mjesto, gdje je Isus sjedio sipa baciše. U bunaru ima vode, a baš i sa ženom se samaritankoin razgovarao. nadjoh tu Arape, koji su ju u kanti Kraj zdenca u daljini od jednog kilo­ izvlačili. metra je grob Josipov, koji je u vlasti Od Djanina, koji nije odatle da­ muhamedanaca i u velikoj časti. leko, prejašio sam cielo Esdrelonsko Otale za 20 časova stajao sam u polje i vidio plodnost njegovu. Na desno starom Sikemu (Nablusu), i odsjeo u mi je stajao G e l b o e , gdje je Saul kući katoličkoga svećenika, gdje je u- onako nesretno život svoj svršio. Isto jedno i hotel za strance, jer u mjestu tako i glasoviti N a im . Sbilja divna �Dopisi. Br. 8 Samarija i plodne poljane pšenicom, koja upravo sada dozrieva. U I0'30 prije podne već sam sta jao u Nazaretu i isti јоб dan, pun zafalnosti, na oltaru Marijina navještenja rekao sv. misu. A kako da ne, dragi uredniĆe! T a ja sam kroz 4 puna dana onako sgodno jašio, preliepo vrime i sreću na putu imao. Koliko ih je posve satrvenih amo došlo, a ja se, Bogu hvala, iza duga puta tako dobro osjećam. U Nazaretu nadjoh fra Filipa gvardiana, starog znanca od Kaira, koji me sa svom braćom objeručke primi i ogrli. Tu, u bratskom zagrljaju, rado odpočivam i pripravljam se, da se do lcoji dan nadjem na moru Spasi teljevu i od čudesa Njegovih glasovitom Kafarnaum Sladko Vas pozdravlja: odani Str. 249. gdje pod 44. stupnjem sjeverne širine mili i dragi znanci borave . . . I Oprostiv se s tim svetištem, s jed­ nim bratom Karmelićaninom podjem na stranu Karmela, koji se nad Sredozem­ nim morem reć bi polegutio i izvio. Salazeć niz vrletnu tu stranu, po sjetim uz put bivšu sobicu bi. Simuna Stoka i na podnožju Karmela zname­ nitu špilju, bivšu proročku školu, u ka joj je, kako predaja uči, i sv. obitelj vraćajuć se iz Misira malo počivala. Povrativ se žitorodnim kaifskim poljem u sam grad, u kom naš red ima svoju kuću, ostanem sve do nedjelje, čekajuć Lloydov parobrod i boraveć u ugodnu družtvu braće svoje redovnika me za puta liepo opremili. 15. svibnja ukrcam se u »U г a n < koji se na morskoj pučini bio usidriti Vozeć se preko morskih vaC a r i g r a d , mjeseca Ipnja 1904. ova barkom, neprestano nv pred očima Ljubezni brate, uredniče' lebd epušui Karme!, s kojim sam se Kako vidite, pišem Vam iz s noga nepre.v uo vruće oprašćao : >S Bi »om, drago Marijino i lliKonstantinova grada, bajnog Stambola, a na pogled Bos fora i tolikih prirodnih jino br' ! S Bogom krvlju Isusovom г ropijena sv. Zemljo I S Bogom ! Hvala njegovih čari i milina. M o re m iz K a i f e d o C a r i ­ Ti na tako dugom i ljubeznom gosto­ primstvu i svim u tebi osjećanim du­ g r a d a — Zadnji sam Vam se puta javio sa sv. brda Karmela, pa mislim, ševnim slastima i milinama. S Bogom, da se pismo nije gdje na Sredozemnom miljenice moja ! Tebe se nigda ne za moru smočilo, već da Vam je do bielih boravih i tolikih u tebi osjećanib đu ševnih utjeha i slasti. S Bogom l-1 šaka doprlo. fra Ignacije. Bilo je to upravo na Spasovo, kad sam se od svetog tog brda dielio i od gostoljubivih Karmelićana, s kojim sam u tom Marijinu i Ilijinu svetištu dvie noći ostao. Koliko sam sa svetog tog brda puta napram zapadu pogledao i preko nedoglednih morskih pučina zurio onamo. Kasno u noć naš * U r a n o« krenuo i stao sjeći more. Zato u noći prodjemo Fen ičijom i važnim negda njegovim gradovima T i r o in i S i d o no m, gdje naš red ima takodjer svoje samostane. Naknadno mi je jedan naš brat o njima pripoviedao zanimivih stvari, što sve do bolje sgode takodjer ostavljam �Str. 250. Dopisi Br. 8. Sutra dan pojavi nam se pred otvoriše tuđe svoje škole, da prave коп očima R e i ru t, koji se upravo uz more kurenciju katoličkoj stvari. Medjutiin po dugom brdu izasuo. Naša ladja i ćastni otd, kojih tuđe ima 48, a braće opet stala na moru, pa je trebalo bar­ laika 1 6, sve moguće čine, da im kale kom na suho, gdje revni turski činov­ gij što većma procvate i crkvi katoličkoj nici bez teskere nikog unutra niesu puš- odgoje Što više revnih sinova. Iza njihove tiskarne, što ju upravo ćali. Izašav van, lako sam medju onlikim kućama potrefio naš samostan i sada proširuju, posjetih krasnu crkvu crkvu, u kojoj sam našao puno vjernika sjedinjenih Maronita, 00. Kapucina i i Maronitu, gdje arapskim jezikom čita drugih religioznih zavoda. Sutra dan (17. svib.) naš je »Ura sv. misu. SmieŠkom na licu dočekaju me u no« već stajao na otoku Cipru, gradu samostanu naša braća i stanu pitati o Limosolu, gdje sam takodjer bio sretan svim dogadjaji ma doživljenim u sv. Zemlji. reći sv. misu u našoj crkvi, koja stoji Kako je naš parobrod ostao tuđe uz morsku obalu. Kako mi je bilo pri sve do večeri, imao sam vremena po­ duši, sjetiv se velikog apoštola sv. sjetiti veliki kolegij 00. Isusovaca, nji­ Pavla, koji je na tom otoku Isusa ropoviedao 1 Шо sam se bojao, da će hovu liepu crkvu, medicinski fakidtH izmaknuti ta sreća, jer nas je prostrani vrt i tiskarnu, što sve .‘.uji ne­ d Hečnik radi pošasti u Egiptu daleko našeg samostana. TJslužni brat mjesi austavio, a ja imao samo 2 Isusovac, Inocencij Petrom, rado mi je bio m. pokazao srce nutrašnje p ostorije i ko­ sata vri ie ia. Zato sam se morao na legija i medicinskog fakulteta, koji je b;uku žu koja je, bivši ugodan vjesmješten u drugoj sgradi i? eJikog ta na jedro brzo k obali došla, a ]a njihova vrta. Taj fakultet, u m dje­ po one vrućini za 20 časova dosta luje 10 svjetovnih profesora, i 4 otca ggodo' do crkve došao. Isusovca, uzdržaje francezka vlad 1 plaćaIi sv. misi osjetim vanredni tek juć svakomu profesoru mjesečno po i000 ciparske loze. Meni je samo bilo dosta franaka, do Čim sam kolegij uzdržaje za njihovu lozovinu pohvaliti, i odmah se našu svetu crkvu toli zaslužni red 00. je brzo za puta spremila i to kao mila Isusovaca. Kolegij i medicinski fakultet uspomena s vinorodnog tog otoka. je svjetskoga glasa. Do 140 mladića Tako je isto bilo i s lozovinom iz pohadja medicinski fakultet i do 15 ih Betlehema, Jerusolima, Nazareta i Li svake godine tuđe svrši svoje nauke. bana. Srećom daleki put ništa ini ne Oni polažu izpite pred mješovitim po pokvari i tih darova donesenih iz sv. vjcrenstvom, u koje francezka i turska Zemlje. Uz to ine je jedan otac iz vlada šalje po 3 svoja profesora. U samostana sve do barke dopratio, da samom je kolegiju što seminarista, a mi ništa pri ukrcavanju ne uzmanjka. što pitomaca za plaću u četiri divizije Ele neka i opet svoje braće u dalekom do 180, a eksternista oko 300. Cipru 1 Prije je bilo puno više učenika, dok Sličnu bratsku ljubav u punoj sam amerikanski i englezki protestanti ne mjeri izkusio i u T r i p o l u, gdje naš �Вг. 8. Dopisi. red i u gradu i uz more ima svoje samostane ; onda u A l e x a n d r e t t i , R o d u s u i S m ir n i. U A l e x a n d r e t t i , gdje je naš red upravo sada na najljepšem mjestu uz more novu kuću sagradio, dobijem po me drage suputnike — milu braću Maccdonce, koji su se upravo sada iz D e a r b e k i r a , grada Male Azije, iz tamnice k svojim kućama povraćali. Poznao sam ih već u barci, kad su na sav glas, primičuć se k »U ranu^, skladnom radostnicom pjesmom sve putnike uzhićivali. Bijahu to 203 kršna Čovjeka, kojima si na odvažnu licu vidio, da preziru istu smrt, kad se radi o slobodi svoje domovine. Njima čelu bijaše šest popova, mu očito odvaŽni pop Dimitrije. Svim tim i po odielu i po licu mogao si poznati, da su siromasi bili pravi pataici. Lani licem na sv. Iliju ih п O b it o l j u zarobiše te željeznicom do S o ­ lu n a svezane dovedoše, a 0 le mo­ rem do Smirne, gdje ih je roo turskih vojnika sa mnoštvom naroda dočekalo, pljujuć i kamenje na njih bacajuć ] U Smirni su ostali u zatvoru 13 dana. Iza toga su ih, metnuv svakom čovjeku na noge prange (okove) od 20—30 oka, morem do Alexandrette odpremili. Odavle su svim zarobljenicima uŽetom ruke natrag vezali, a popovima metnuli lanac o vrat i to skupa po 16 ljudi. Iz Alexandrette do Dearbekira išli su dva mjeseca, da se, vele, ne mogu na putu Čistiti, i da ih više žedjom i gla­ dom umore. Tim je načinom 12 ljudi posve smalaksalo i bilo ubjeno, jer dalje niesu mogli hodati. Ista je sud­ bina postigla i druge grupe ljudi, koji su iza njih istim načinom dopremljeni Str. 251. do Dearbekiia. Tako je od 526 zarob Ijenika svega na putu ubjeno 78 ljudi. U zatvoru samom, rekoše, umrlo je 38 ljudi, jer su bili izmučeni na putu U zatvoru samom, prema zlostavljanju na putu, dobro im je, vele, bilo. Tu su na glavu dobivali 300 drama kruha i ništa drugo ; nu za svoje novce bilo im je dozvoljeno što su htjeli u tamnici kupiti. U tamnici su razumjeli, da je austrijski konzul u Macedoniji njihovim nastradalim obiteljima ove zime davao 12 groŠa i 1 5 oka brašna na svačiju glavu. Na moje pitanje: »Jesu li imali nadu igda se u domovinu svoju povra titi * odgovoriše mi, »da ne. Zato, kao da пза, rekoše, sunce obasja na 16. api travnja), kad nam ključar tam niče . ka »bakšiš«, jer da ćemo biti svi anun rani. Dakako, da mi u tu amnestiju iesmo vjerovali, dok malo iza toga-ne dodje 20 Turaka, da za­ klet v činimo, a medju njima Grk Mina, koji je bio gori i od istih Turaka LirČki sveštenik donio je križ, a on (Mina) nas je na turski zaklinjao, da se više ne ćemo na oružje dizati. Ako bi se dizali, da gorili u paklu kao Kain i Juda i da nas ubije Isus Hristos (»Asdret lsan siže dušman holsun. Eger išler senes bu išler dabirkere ijanadjaksenes Kain gibi gjenete.«) Nije moguće opisati naše radosti, koja je svoj vršak postigla, kad je jedan strani konzul (koga su mi kazali) za nas platio 50 turskih lira (oko 1000 Kr.), da se za 18 dana na konjima mo­ žemo do Aleksandette povratiti, a u samoj Aleksandretti za sva 203 čovjeka platio 200 turskih lira za parobrod i povrhu 90 lira za ostali trošak.« �Str. 252. Dopisi. Tako naši Macedonci. S toga je bila pojmljiva njihova prevelika radost, kojoj su često mladji oduška davali u ovoj radostnici pjesmi: • Ak' da bih mogal azi Strba da zatrba Dragi moji, mili bratja, Vazi da razbuda. Sbirajte se momci, Momci Makedonci Naramete mali hkcri I redom patrone. Pa trgnete, bratja Izmeždu naroda Posij ete seme sjato, Seme za svoboda.« Ovu pjesmu, koje 8? a kajdu od njih zapamtio, pjevaju sv Macedonci, da se probudi narod i -adi • svoju slobodu. Nu kad su treći dan -ji mili suputnici u Dardaiielima, opre v se sa mnom, u barke posjedati, da ih sve tuđe preveze na suho, da dočeka. Irtdm za Solun, svi složno zapjevaše ovu pjesmu : • Napred, napred za slava Na bojno to polje, Za majke domska svoboda Dam seki od nas da mre Za rata veće greje Ste stane vika boj Za brata koj mile Nek stane sršno stvoj.« Dugo sam gledao za Macedoncima, koji su me na uzvral iz barke srdačno pozdravljali. Na Duhove (22. svib.) stignem sretno na otok Kodus, gdje je takodjer veliki apoštol naroda vjeru Isusovu Br. 8. pripoviedao. Veoma me je uzhitilo kad sam na debelim zidovima gradske tvrdje vidio stari kip sv. Pavla sa la­ tinskim nadpisom, koji sve do danas ni turska vlast nije oštetila. Tu me o. Andrija Felici, prefekt, Živahnim zanimanjem pobliže izviesti o stanju toga otoka, što sam sve sebi zabilježio, a bio je upravo zgotovio obsežno izvješće sa slikama, da ga po­ šalje preč. o. generalu u Rim. Iza toga mi je pokazao, što je sve on tuđe u crkvi učinio i iinapredio tu našu fra­ njevačku misiju. Zadovoljan sa svih vidjenih stvari 1 rasnog* i zdravoga otoka Rodusa, ’ mo se dalje morem nupram Smiri Đafafeo s mora pozdravljao sam K >ajl nam je na desno ostao, i otok - . i m o s , koji mi je bio na lie л od ada. U duhu gledah tu sv. Iv, ki nu se tu nebo otvara i on piše znamruitB svoja odkrivenja. Dri dan Duhova stajao sam, otče edniče, u S m i r n i, gradu sv 1uiikarpa, koji je tu za svog Isusa na lomači gorio. Divni je tu morski zaljev i krasan položaj velikoga toga grada. Već iz ladje desno od grada po onim brdima vidio sam izasute kuće mor­ skoga diela Smirne, koji je sav u zele­ nilu cd raznoga drveća, i evropski dio grada, koji leži u ravnini. Rekav sv. misu u našoj župnoj c r k v i s v . M a r i j e , koja stoji jedno 10 časova od obale morske, opazim na mramornoj ploči crkve, da je ovako liepo popravljena »m u n i fi c e n t i a F r a n c i s c i J o s e p h i , im p e r a t o r i s A u s t r i a e i , pa sam bio čisto za­ dovoljan čitajuč tu ime uzvišenoga na­ šega vladara i njegovu darežljivost. �Br. 8. Dopisi. Iza toga sam posjetio c r k v u sv. P o li k a r p a , koja je sagradjena na 3 ladje i pomno razgledao sve freskoslika rije i bojadisanje crkve, od koje mi se ni jedna bolje nije svidjela. Tu se osvjedočili, koliko Smirnjani nose poštovanje napram slavnomu svomu zaštitniku, sv. Polikarpu, komu mnogi i svoje u S mirni stečeno bogatstvo zahvaljuju. 1 velika, prostrana katedralka do­ bro me je zadovoljila. Pomoćni starac biskup upravo je u njoj dielio sv. krizmu, koju je sjedeć na stolcu podje­ ljivao. Zato je i bilo veliko komešanje naroda, koje vidiv jedan od prisutnika, meni prišapta : »Q u i n o n s i p s * c n * 1 d i v o t e , t o m e i n - .a n ta M a r i a«. Posjetiv i crkvu sv. Ai tun . ikife ku braću i zanimivi bazar, uvjerim -* od elegantnog i krasnog tipa m; ana, da je Smirna izvanredno zdras ad i da vlada u njem izvrstna, bfe. tem­ peratura, koja toli očito upliva i na tjelesni razvitak njegovih stanovnika. Oprostiv se s braćom svojom redovnicima i povrativ se k morskoj obali. 11a svoj užas opazim dosti jake morske talase, koji su se sa stotinama onih barka kao slamČičom prebacivali i igrali. Što ću sada? Naš » U ran o « kao uzinad podobro se od obale od­ maknuo, a ja moram da se k njemu povratim. Opaziv, kako se Arapi toga ne plaše, a i ostali sviet jednako ona­ mo gme, zazovem u pomoć »zviezdu mora«, pa se odvažno izručim u zagr­ ljaj hladnih valova. Ostaviv morsku luku i prošav zaštitne zidove, stanem se kao u zibki ljuljati i s jednog vode­ Str. 253 nog brda na drugi se prebacivati. • U r a n e « , činilo mi se, kao da mi se sve s očiju odmiče, a i druge barke kao da se u valima sa veslačima izgubiše, dok se opet na površini ne poja­ više. Skoro pol sata moj se veslač proti valovima borio, dok ne stadosmo pred našom ladjom, gdje su kao po sdogovoru bili u vis digli sve stube koje nakon mnogog vikanja tek spu­ stiše, a ja i opet sretno uljegoh unutra. Odatle nam je sav put i opet sre­ tan bio i zanimiv, naročito u Dardanelima, u koje sutra dan (24. svib.) sretno dodjosmo. Tu sam lako mogao proma­ trati liep položaj Dardancla i njegove utvrfc, koje sa sedam turskih ratnih ladj, Tiranjuju ulaz unutra bez izrične dozvoli nke porte. !*♦ smn dan sretno zaplovili i mromoitl m morem, a napokon istu več< (24. .ib.) stali i prenoćili kod Sa t e p h a n o u blizini Carigrada. Nu k aJ je sutradan (25. svib.) sunce hiljadatn 1 sjajnih svojih zraka pozlaćivaln azkošnu Aja Sofiju, one stotine drugih džamija, vitki minareta, more palača, crkava i zelenih bašća, koli u Stambulu, Peri, Galati i divnoj okolici, onda sc naš »U ra no« u najljepše to vrieme sve lagano primicao bajnomu ovomu mjestu, s kojim se u položaju niti isti IJsabon, ni Napulj, pa nijedan grad na svietu takmiti ne može. Sad mi, dragi uredniče, sa svim prijateljima i znancima zdravo ostajte, dok vas opet ne posjetim kratkim pi­ samcem iz ovoga mjesta i divne Atene. Vam odani Fra I g n a c i j . �Viestnik. Str. 254. •O1 </ Вг. 8. V i e s t п i k. (Oblačenje i firofeSanje u F o jn ic i) Vrstni životopisac sv. Franje bi. Toma Celanski svjedoči, da ;e sv. utemeljitelj franjevačkoga reda osjećao u duši svo­ joj neizrecivu radost svaki puta, kad bi se novi koji član prijavio za njegov red. Tu je istu radost dielio naš preč. o. provincijal dr. fra Daniel Ban sa svojom braćom svećenicima dne 14. pr. mj., kad je u fojniČkoj crkvi pred žrtveni kuin motrio liep broj mladića, kojima sc je na licu odrazivala topla želja, da se Sto prije uvrste u vojsku Franji nih vojaka. Preč. otac provincijal pr: augo im udovolji toj želji, vješto tom prili­ kom u svom liepom govon protumači, kolika je to krjepost, oJrnđ se svieta i njegovih laskavih obećar,ja, te e po­ svetiti Bogu u svećeničkom, apose u redovničkom stališu. Prijavnici su pozorno pratili i rado srcu primali sva­ ku rieĆ njegovu. Po tom je preč. otac prijavnike redom obukao u franjevačku odielo uz propisane za to divne obrede, koji svakoga, napose one, nad kojima se obavljaju, duboko dirnu u srce te moćno potiču na revno ovršenje obe­ ćanja Bogu učinjena. Prošle je godine na ovaj isti dan naš preč. otac provincijal primio 11 franjevački red osmericu mladića iz naše gimnazije u Visokom, a danas ta ista naša braća : fra Martin Mikić, fra Anto Duvnjak, fra Mato Ćosić, fra Filip Blaž, fra Angjeo Ćurić, fra Jozo Božanović, fra Alojz Cubelić i fra Lju­ devit Kelava iza pune godine dana ku'nje položiše u ruke preč. o. provin­ cijala proste zavjete i to posve rado bez ikakovc sile, kako se je to vidjelo iz njihova odrješitoga odgovora na upite stavljene im prije profešanja. Pred samo polaganje zavjeta i ovima preč o. provincijal živo stavi pred oči njihove dužnosti, koje su upoznali za vrijeme novicijata, obodriv ih živom riečju da vjerni ostanu onome redovnićkome duhu, što su ga kroz to vrieme usisaii. Po obavljenim obredima oblačenja moiešanja krenusmo u obhodu oko (.1 . pjevajući pjesmu zahvalnicu T e Deu kojom se završi ta ganutljiva Bvetčar (V li q. Ivan M itrovid) bivši žup­ nik u Zav.dovićima, već je odavna po ivar Lalnn volju i živu želju da stupi u franjevački red, kako se to jasno vi iz njegove molbe upravljene i još ru išle godine na starješinstvo naše provincije, koje mu rado usliša prošnju pa je isti dan, kad i naši pitomd iz Visokoga nastupio novicijat, primivši na oblačenju ime f r a j o z o . (Pred. otac p ro vin cija l d r .fr a Daniel Ban na službenom pohodu.') Obaviv sretno svoju važnu misiju u Fojnici dne 14. pr. mj., pošao je odmah sutra­ dan preč. o provincijal sa svojim taj­ nikom u Vareš, da učini sv. kanoniČku vizitu kod tamošnje naše braće redov­ nika, kod kojih je, dva dana u najve­ ćem zadovoljstvu proboravio. Tom je prilikom vriedno hrvatsko pjevačkotambuiaŠko družtvo »Zviezda* izknzalo dne t6. i. mj. na večer osobitu počast �Rr. 8. Viestnik našemu starješini, prirediv mu pred župskim stanom krasnu serenadu. Izpred drnžtva po skladno odpjevanoj hrvat­ skoj himni, liepo ga pozdravi pod pred­ sjednik g. Ivo Po lj akovid, a prečastni se provincijal srdačno zahvali na lojal­ nosti i odanosti družtva prama redu franjevačkom i njegovim predstavnicima, napose pohvali marljivost sborovodje g. V. Subira u podučavanju mladeži hrvatskoj pjesmi, za koju ju žarkom besjedom još bolje osokoli. Na to druŽtvo divno odpjeva još jedan hrvat­ ski komad, kliknu veselo »Živio!« i povrati se kroz noćnu tamu sa svojim bakljama i svjetiljkama u svoj družtve­ ni dom. Iz Vareša krenuo je preč. рго cijal dne 18 i. mj. kroz vitke gorske jele u župu Vjjaku, gdje ga je mjeslni revni župnik s mnogobrojnim narodom krasno dočekao, a sutradan po obav­ ljenoj sv. viziti povratio ка prelo goro vite planine Zviezde natrag u Varaš tu odavle vlakom u Sarajevo. Dne 23. srpnja pošao opet preč. 0. provincijal vlakom u Zepče, da po hodi ondešnjega župnika i ostalu bracu po okolišnjim župama, koja su mu svagdje kao svojemu starješini izkazivala ljubav i počitanje. Veselilo ga je, što se je svagdje mogao na očigled osvjedočiti, da njegovi duhovni sinovi u duhovnoj pastvi revno ovršuju svoje pastirske dužnosti i da im narod iska­ zuje osobitu čast i štovanje. (Redjenje ip rim k ije .) Dne 3. pr. mj. presvielli je gosp. nadbiskup dr, Josip Stadler prigodom sv. potvrde u Podhumu redio za svećenika častnoga brata fra Velimira Martinčevica, koji je 24. 1. mj. u župi Osovi odpjevao prvu sv. Str. 255. misu. Prigodnu propovied rekao je veleč. g Mato Momčinović, duhovni pomoćnik u Sarajevu, a rukovoditelj bio preč. o. provincijal dr. fra Danici Han. Bilo sretno te na uhar vjeri, redu i otačbini. (Blagoslov temeljnoga kamena žup­ ske crkve u Vareht.) Velika je doista požrtvovnost i gorljivost vareškoga puka, da se u sadašnjim gladnim godi­ nama daje na gradnju nove crkve A kopre m je stara crkva bila prilično velika, nije ipak mogla odgovarati poboŽnosti onomjestnoga katoličkoga na roda, jer je malo mjesta u Rosni, gdje sviet onako revno pohadja kuću Božju. No glavni uzrok, zašto se je morala i?! itaia crkva, jest taj, što je radi svoj šnosti prietila rušenjem. V pok. fra Franjo Franjković, čija je i mena u Varešu uvjekovječena, po< eti pripreme za novu crkvu, no nžja k providnost ote najprije iz sredim- njegovih zemljaka, a brzo zatim sasvim Wf ovoga svieta. Ali njegova namjeru ne umrie s njime, nego ju gor! vo nastavi njegov nasljednik vlč. o. fra Augustin Pejčinović, te sadanji župnik vlč. o. fra Stiepo Ikić mogaše već 25. svibnja t. g. početi rušit stare zidove. Isti vlč. o. župnik dne 3. pr. mj obavi posvetu temeljnoga kamena, ko­ jom prigodom reče liepu vatrenu pro povied o koristi crkve. Ujedno iztače, kako su se vjernici pomnožali, a ne­ vjernici umanjili, spomenuv, kako je po izvješćaju presv. g. fra Marjana Магоevića, vikara apoštolskoga u Bosni, na vjeroplodnicu u Rim g 16 5 5- u Varešu bilo IOO nevjerničkih kuća s jednom džamijom, doČim ih je sada 48, a kato­ lici zagovorom sv. Mihovila neprestano �Str. 256. Viestnik. se množe i to ne samo brojem, nego i pobožnošću Mnogom je slušaocu tom prigodom vesela suzica izmamljena. Po dovršenoj sv. misi uz asistenciju i zvo­ njenje zvona krenu župnik na mjesto gradnje moleć litanije, da dozvolom vrhbosanskoga ordinarijata, blagoslovi temeljni kamen. Pri tom svečanom Činu prisustvovali su od strane civilne i obćinske vlasti upravitelj ispostave gosp. Mihajlo L . Potuczko i načelnik g. Mijo Crve nkovic. Kasnije je postavljena spomenica u temeljni kamen, gdje su istaknuti sada sretno vladajući crkveni i svjetovni vladari, zatim dobrotvori crkve i ove katoličke obćine, kao g. Antun Slom3' pl. Habdank, pok o. Franjo Fiaajković, o. Mihovil Franjković, o Augustin Pejčinović, Mato Šimić Kap-lčić, Pejo Simić-Markičić i t. d., zatm 00. fra­ njevci u Varešu rodjeni, hrv. d Živo Zviezda« i t. d. {K onkurzalni isp iti) iz hng ,lovnih i gimnazija Inih predmeta za naša pro vinciju obdržavat će se u Sarajevu г provincijalevoj residenciji dne 4. ov, m j. t. g. Br. 8. Rim. .M edjunarodna m arijanska izlaska.) Prigodom petdesetgodišnjicc proglašenja bezgrjtfšnoga začeća bi. dj. Marije obdržavat će se u Rimu u latoranskoj palači u mjesecu rujnu o. g. medjunarodna marijanska izložba, . koja je podieljena u tri sliedeća glavna diela : I. dio: Š t o v a n j e M a r i j e i njegovo očitovanje u k i p a r s t v u , m e d a l j a m a 1 raznim s l i k a r i j a m a . II. dio : Marijanska Štampa. III. dio : Vjerske ustanove i mari janske udruge. Ako bi dakle tko od naše braće imao kakovih zanimivih starinskih pred­ meta ili važnih spisa o Majci Božjoj, ih izravna spremiti na generalova tajm. Rim, via Merulana, 124. Collegh S. Antonio. (Ж p m Ivan- M arija Santatelli) bivši generalni dafinitor franjevačkoga reda >ji je jred četiri godine u svoj stvu oneialijva povjeienika pohodio našu pro1- djn, imenovan je od sv. Stolice ^ostolsldm vizitatorom u mnolalijanskim biskupijama. Dičnomu sinu sv. Franje i izpred naše provincije iskrene čestitke ! S A D R Ž A J : Franjevci i znanstvena odkrića. — Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. — Ime Isusovo i Franjevci. Sv O. papa Pio X . i franjevačka škola, Božja premudrost. — Dopisi. — Viestnik. Uredjaje fra Arkangjeo Irkovio. T iik i Vagler i dr. a S iriji � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fb477d76becda6783bce9c672d96d38c.pdf 11a1050086473a2be2043683550ad768 PDF Text Text p t t t u tfalura V q g ln a i dr. u Јмгфгте ĆiM prihod od „Serafinakoga Perivoja" namienjan ja u čaat tv. Antunu Paduanskomu. Družtvo sv. Ante za g ra d n ju n o ve c rk v e u S a r a je v u . Upisait se u članove prinosnike: Ž u p a P o d m i l a č j e . l*rin osnui: M arko Barišić, Mijat Jake 4em 4ić , Kata Lucie, A n gja Jurić, Matija Stipić, јегк о Stipić, K ata Petrović, Ivka Petrović, ^iro Petrović, Jokica Petrović, Pile Petrović, M ara Petrović, Franjo Petrović, J o iO ^ id o v ić , K ata jezerćić, Ivka Baničić, K a ta udova Penak, Mara Marković, K ata Strikalja Paničić, Jozo Petrović, Jozo Saraf, Ivo Dramac. �Ž u p a V . u i h Jozo HrdjanovTć. Ivo Dugonjič. Marko Dugonjic, Marko AndriIlija Čingel. Ivan Č ingd . Ilija Dugonjič, Marko Tokm ančić, Stjepan Hadanović, Ivo PtigarćićJlijiA, Marko Androević, Jozo Cingel, Stiepo Pcrić, Пога Šafran Ilija Ctvenlravić. Franjo Grabov ur, Ivo Kalamut; Jelka Kalamut. Dominik Kalamut Katarina Kalamut, Marija Kalamut, A n a Kalamut, K a ta 1'гапјкоуМ rodj. Mutnović. Ž u p a H u j ' o j p o : V en ccl Rolinger. Ilija Hulut, Štipan K a tić , Niko Čurčić, A itn Konlfhl, Stipo H oljevac, V inko Grdan, Ivan V ila, Miloš Čiča, Petar P trtic. Ivan Kovaćević Luča R :k> Ivo Lozi; Ž u p a jJ n l m Mazurkic\vi'\< Linlv.*-, t^ rn v Ignar i Karolina, Lnbcr Jol a I liiuiiiil'toi' Marija, G e r h iiJ u lii, Fani [Frandska! Tatar. Ž u p a F n jn ic a Ana j 1 Marti; -vic. Ž u p a Ž e r a v a c : Ilija Džn'ć, čiimo Tuniić. Ivan Žirdnm, A n to Zirduni, An t O paćak Ivan Vukojc, Simo ™atan Tom as, Stiepo Frgomc.fi Piljn Prgom ei, Pcvifta Ps pomet, Mato l ',g u, i . l . ј ш M itu l’avo Marić, M atu Doli bašic, Juko Oroz, Jutiša Marić, ...eut jPejo K arlović, N iko Jurilj, Jozo C v itk o v k , Anto Ke<e* л. ill|]n D n fn . Marjja M ri Matu Tai.j' , Г '• ia il:, B a d n ja Marić, Jokn A n to K a r lw ic v Ж п К ј ' М л ko p a v r a a it Ivnhjtt #ie l'«; Aiitic. MiisS, Ini 'Sflljk Glavaš, Juro .Ivan Džtrin.. Pejo Vu kojc Pivac, Jakov . Jautai H-e»- je1 I 9» LiBSKtfić, ЕВагТчо Vukoji ia Jait > JnPov Jelinic, Nikola ,ђ ђ ја № , l a , |в игВ^п. и l i k . l a .S a t L s i ć , Ilija G avran i^ « Ре]п 'Г г а П с ^ ;,.V S c a n il, a ^ i O i . Antu Zubak, Ј А ји M ane, Veliki, Juro Trti— • ■ T ' # ifltfSjan Brico, l’tjo Arelić, A n to Marinić, Ivan Puclić, Мнгђиг (.o d i, A n to F.rcš, N ik ola’ AIark’^ lm T^ G omć. Petai Losii'. N ikola Mioć, Ivan (yisid Juro Kovai’ vvić. M alo Maric, Manda i ’udić, M ijat E reš, Ivan Hiušic, A u lo K v.m--, M:>ip Marne. Marijan K olo baiic Ivan Guberac, A n to Guberac, lliu Gubemc, iozn Gishcrac. Stiepo Guberac, Mijat Pudic, Iv a Guberac, Juriša ]l!a"tanć:i, |<-ta Ilak, Ivan SRuko, Andrija Marić. A n to Jerk<ivic,..Luka Marić, Marijan ' nbtrac, An to Orcć-Pejin, Ilija Hlalančić, Mato O roz, Ivan Marinić, N iko ilošnj.tk, Ivo Bošnjak. Ivan Marinić mali, Ivan Marinić veliki, Stiepo P avić veliki, Sinnin Duspara, Ivan Pa vid, N ikola Pavid, Petar Duspara, 1' ranjo Duspara, A u lu Pavić, Mišan Marinid, Šimun Marinić, Mato Marinić, Juro Zirdum. �Вг g. U Sarajevu, mjeseca rujna 11)04. G od. xvin. Franjevci i zn an stven a odkrića. Priobć ijc f r a A r k i n g i e u U r i o v i ć. R o g er Bacon u svom divn djela O p u s m a j u s dokazuje, da i onda poznate zemlje ne predstavlja [ геша znanstvenim podatcima, cielosti kuglje zemaljske, te da ostaje peti, a — i četvrti dio, koji bi se imao iztražiti. On to osobito iztiče. te se ovako izrazu je: »More ne pokriva, kako se misli, tri Četvrtine zemaljske kruglje. V e ć j e j a s n o , da će velik dio četvrte četvrtine biti pod predjelima, u kojim mi boravimo, jer je iztok sbližen zapadu; more, Sto g a razstavlja, ne prelazi p o ­ lovice zemaljske kuglje. Zašto bi dakle bilo začudno, da nam je veća polovica četvrtoga zem aljskoga diela nepoznata ?')« Na drugom mjestu zaključuje ovom zna­ menitom opazkom : » J a s n o j e d a k l e , da od skrajnjega zapada do skrajnje Indije m ora biti neka površina, koja bi ‘Ј Opus m tju i, p. 194. zapi ala vaše od pola zem lje.1)« Vidi se, da se tu više ne radi o kakvoj ne­ jasno, i tnoj tvrdnji; R o g er Bacon je liv’ enj siguran, da postoji jedna oiutka, na kojoj bi se moglo stano­ vati, a stoji nasuprot našoj. T aj sviet, koji je jedan Franjevac u XIII. vieku iz daleka vidio i već pozdravljao, nakon dva vieka podje da iztraži opet jedan s i n s v. F r a n j e , trećoredac K risto f Kolumbo, a s a ­ v je t n ic i, b r a n io c i, p o m o ć n ic i v e lik o g a b r o d a r a b ija h u F r a ­ n j e v c i 1). T u je ulogu serafskoga reda jasno dokazao gosp. R oselly de Lorgues *] u svom znamenitom djelu, iz ko ga ćemo navesti samo neke potankosti. >) Riogr. Firmm-Didot, »rt. Colomb, cal. 213— 224, *) Chiistopbe Colomb, 2 то1. *) Biogr. Firmin-Didot, 1. c. �Str. 258. Odakle je B r. 9. Franjevci i znanstvena odkrića. K ristof Kolum bo crpio misao o svom ogromnom podhvatu ? N e tražeć da rieSimo to pitanje, mo­ žemo bez st rali a uztvrditi, da su inu tomu mnogo dopriniela načela R oger Baconova, jer u jednom svom pismu iz Haiti-a na španjolskoga vladara K o ­ lumbo tvrdi, da je čitao i promatrao knjigu Petra d’ A illly »Slika syieta«. pisanu god. 1410., u kojoj pisac, govoreć o protunožcima, skoro doslovce navađja Bacona. Ma kako to bilo, K ristof Kolumbo dodje u Španjolsku god. 1485.; on se je v eć bio obratio na državna vieća u Genovi i Mletcima, koja g a đržahn luda čo v je k a ; kralj portugalski poluišav najprije da g a izda, bijaše ga s prezirom protjerao; jed o povjeren­ stvo, kujemu je predsiec ao Ortez 3 e Cadilia, bijaše proglasilo njegove snove nerazloŽitim i neprovedivim. mjehavan od učenjaka, smatran z.i kri vovjerca od bogoslava, odbijen od kiatja, dodje on jedan dan, umiruć od biede i glada, na vrata franjevačkoga samostana u Rabidi i zaprosi komadić kruha. Gvarpijan o. Ivan Perez rado ga primi i dobrostivo sasluša njegove osnove. Što učenjaci i vladari niesu mogli do onda razumjeti, to razumješe taj samostanac i njegova braća i odmah mu se diviše; oni se oduševiše za taj naum; znali su bez oklievanja pristati uz znanstvenu istinu. »U tom se je franjevačkom samostanu vjerovalo, da je zemlja okrugla, da postoje nepoznati otoci i kopna, da je moguće do njih doprieti, dočim su se te misli na sveučilištima i akademijama smatrale za sanarenje ne­ zdrava mozga. ])» Ivan Perez uruči Roselly de Loigues, Christ. Colom b Kolumbu svotu novaca i posla ga s preporučnim pismom na dvor Ferdinandov A li savjetnik kraljičin Fernando de Talavera mišljaše, da im a posla s ludjakom, a vieće u Salamanki izjavi, da su Kolum bove osnove smieštie te da se protive katoličkoj vjeri. Kolum bo se očajan vrati u Rabidu. F ranjevci g a tu ohrabriše, a Ivan Perez, odluČiv stati od važno proti svim zaprjekama, otidje o.iobno u kraljičin logor u Grenadi. Španjolska se je vojska borila proti Maurima, kojima je taj grad bio zadnji bed em ; samostanac je m orao noću, uz pogibelj života, proći kroz mjesta, koja bila u neprijateljskim rukama, te se tol rječitošću zauze za Kolum bovu stvar, i se je Izabela sklon ula i pri­ stala, n e opreme tri ladje. ii vlaci av oopor velikaša, trebalo je jo9 rszprši predsude prostoga puka. Frm ;vci pi miše na se tu zadaću, po stavši šiiifuijima i apoštolima Kolum ­ bovih • Ja, koje proširiše u puku te «e uđoše spremati za odlazak i piikupijati mornare. Ostalo je poznato, te nam nije potrebe ovdje pripovieclati uspjeh onoga, koji je sretno odkrio novi sviet. Samo ćemo napomenuti, da je Kolumbo vazda putovao u franje­ vačkoj haljini, Povjestničar Bernalder, njegov suvremenik, ovako se izrazu je: »Primio sam admirala Kolum ba 11 svoju kuću, kad se je vraćao iz Kastilje. Po svom je običaju iz pobožnosti nosio p o ­ jas sv. Franje i haljinu, koja je krojem i bojom bila skoro sasvim slična franje­ vačkoj gornjoj haljini.!1) Pripovieda le­ genda, da je K risto f Kolum bo na je d ­ nom svom putovanju franjevačkim po*) Bernalder, Ib cl., u. VII. Ilis t . <1e l o s r e j e i Ca- �Вг. g. Franjevci i znanstvena odkrića. jasom čudesno raztjerao oluju, koja je prietila da proguta njegov brod On umrie u franjevačkoj haljini g. 1506. u prisutnosti jedinih svojih sinova i fra njevaca. Odkriće A m erike za franjevački je red znak čudesnoga djelovanja i rev ­ nosti u obraćanju. Svaki brod, koji križa oceanom, nosi odsele uza svoje mornare nekoliko franjevaca, viestnika vjere, naobrasbe i znanosti. K ad je god. 1497. V asco de Gama pošao da pretraži iztočne Indije, i fra­ njevci krenuše s njime. Nakon tri g o ­ dine osam se franjevaca ukrca u ladju s otcem Henrikom iz K oim brije; drugi učestvovaše god. 1502., 1505., 1 e 1 ekspedicijama, kojim su upr?'jjali Por­ tu gezi.1) Oni se hrpimice izkrcavahu na oba­ lama novoga svieta sa svin strana stare E u ro p e ; njih ne mogahu ustavi' ni najnepristupačnije pustinje i šume, ajviše gore, ni najdublje rieke. Tako oni u X V I. vieku prolaze M exikom s Petrom Ga ndom i Martinom iz Valencc iztražuju Perou i P araguay s Franjom Solanskim, B r aziliju s otcem 4Henrikom, sjever nove Španjolske s Markom iz Niz2e. Oni prvi naviestiše evangjelje u Floridi i Kanadi. U X V II. vieku oni prvi prodrieše u krajeve Tocantina i na Filipinske otoke, u Malusko i Maldiv. Otac Неп nepin odkri Misisipi; on opisa Lisianu i okolicu Ledenoga mora. U X V III. vieku o. Drespel pohodi Labrador i sjevernu Am eriku. Medju tim imenima častno mjesto zauzima samostanac Coronelli (j* 1718.), koji je sobom izdao više od četiri sto’) Leon Patrens, Tah], synopt., p. 23. Str. 259. ti ne zemljopisnih karata, znamenitih svo jom točnošću i popraćenih učevnim opazkama. Imenovav ga mletačka re­ publika kosmografom , osnova akademiju u A rg o nanti ma za unapredjenje zem ljo­ pisne znanosti.5) D a dostojno dovršimo ovaj dosti nepodpuni rad o iztraživanju franjevač­ koga reda, ostaje nam da zabilježimo jo š zadnju činjenicu. Učenjaci su današnjih vremena svratili pozoznost na zemljovid, što se nalazi u lionskoj knjižnici, a izradili su g a koncem X V II. vieka ote i Grgur Henrik Marchand i Bon aventura, sa­ mostanski trećoredci sv . Franje. T aj ifa’i1 zemljovid, koji je dovršen godine 1701 prikazuje na veliko zadivljenje onih, гта promatraju, u Africi južno od Dar Kordorfana glasovite gore Al-Kamaj odakle iztječe Nil. a sred tih go jezera Albert i V ictoria, što su ih sk '№ ikrili putnici, kojih imena slavi eieli viet. Stanley, Burton, Speker, Livingstone Baker stekli su veliku slavu što su, kako se je govorilo, prvi našli na svom pogibeljnom putovanju ta unutraš­ nja afrička mora, a eto su ta mora označena na franjevačkom zemljovidu, koji obstoji ima v e ć eieli jedan viek i pol. O na su tu pred našim očima nasli­ kana s njihovim otocim a, pritocim a i odtjecajima. T reće jezero na zapadu, Tonganyika, predmet novih odkrića, tu je takodje označeno kao izvor Zam beza, C onga i ciele one mreže rieka i potoka, o kojim a se u novinama toliko piše. Zašto taj zemljovid, djelo dvojice franjevačkih samostanaca, nije bilo ra­ nije opisano? Z ašto putnici niesu v eć *) Ibidem, p. 131. �Str. 260. Franjevci i znanstvena odkrića. davno otišli, sliedeći put, što su ga označili 00. Bonaventura i Grgur i koji im je na njihovu zemljovidu pokazivao, kroz koja mjesta imaju proći da onamo dopru. Spomenimo jo š, da se u knjižnici grada Dijona nalazi jo š jedan zemljovid, koji je nekoliko godina iza onoga 1jon­ skoga, u početku osamnaestoga vieka, izradio o. Ljudevit - Marija Legrand, kapucin dijonskoga samostana 1 tu su označena velika afrička jezera. Gdje su 00. Grgur, Bonaventura i Legrand crpili svoju znanost ? . . . T ko im je potanko opisao taj dio svieta, koji se je smatrao nepoznatim ?. . . '“V! su se po svoj prilici poslužili n лззита i predajam a serafskog;. reda : nije sumnje da su pitali za savjet »■ ke od onih smjelih Iranjevačkih vjcroviestnika, za koje гек bi, da ni najudaljenije цокга jine niesu im ale tajna. Ma kako to bilo, v « č 'i u p r i j e d v a s t o l j e ć a r e d u ч v. F r a n j e b ili p o z n a t i iz v o r i N ila i s r e ­ d i š t e A f r i k e : to je stvar пероонпа. Vriedno je u oslalom tim činjenicama pripojiti jednu osnovu pape Siksta V ., koja se je sretno ostvarila. Pitanje suezkoga prokopa nije novo. R a n ke u svojoj p o v i e s t i pa* p i n s t v a , sv. III., str. 246., g ovori o jednoj osnovi, što ju je imao Siksto V , da prokopa suezku prevlaku, osnovi dosti zam ašnijoj od one G rgura XIII., njegova predšastnika, d a se otvori kanal iz R im a do C ivitta-V ecchia. On je o toj stvari izmjenjivao pisma s duždom mletačkim , ali m letačke pismohrane ne sačuvaše o tom nikakova traga. Našlo se je naprotiv jedno pismo Ivana Gritti-a, m letačkoga poslanika u Rimu, koji dne Бг 9- 23. kolovoza 1587. izvješćuje svoju vladu o razgovoru, što g a je imao s papom. Siksto V . mu je govorio o osnovi, da se osvoji E gipat, izbavi ta pokrajina izpod jarma nevjerničkoga, a Aleksandrija učini jakom tvrdjavom, koja bi bila ključ ciele pokrajine. Siksto V . nije tražio saveza, nego samo novca Na koncu svoga lista govoraše, da će ga u osvajanju pomagati Arapi, je r su oni neprijatelji Turcima. U isto je vrieme mletački poslanik u Carigradu razvijao svojoj vladi osnovu druge vrste. On je predlagao, da se nastavi kanal, Što su gri nekada kopali egipatski kralji, a no je od luke damietske prama Crve<. moru ; ili da se pravo spoji anezk ka s Nilom. S v e se te osnove ustaviš prjekom, koja se je činila ne savladi i, a dolazila je odatle, što se ie ikrlvo sudilo o visini zemlje. 01 iite se jc naime mislilo, da je Itfveno г ire na višem nego Egipat, pa dosl до na višem nego i Sredo zemn more, te su neizkusni ili radje lažni učenjaci držali, da bi se poplavio E gipat, ako bi se spojio s Crvenim morem i da bi se sve one vode izmic šale sa slanom morskom vodom . Mislilo se je još, da bi vjetar brzo taj kanal napunio pieskom, a u ono sc doba nije znalo to zapriećiti sadjenjem grmlja i krošnjatih stabala. T e se dakle osnove napustiše; ali papinstvo ipak zaslužuje pohvalu, da ih je začelo. D a je Siksto V . im ao jedn oga L esscpsa za svoga poda­ nika, već bi prije tri stoljeća bio o tvo­ ren put u Indije. Ponovimo ukratko sve, što smo u o vo nekoliko članaka iztakli. R ed sv. Franje u Х Ш . vieku nadje prirodne znanosti pod jarmom poganske �Br. 9. Franjevci i znanstvena odkrića. starine. On sliepim predsudama i nače­ lima suprotstavi promatranje prirod e: fizićnim znanostima dade razložitu, iz kustvenu metodu. D o onda se je uče­ njak. da promotri i izpita vidljivi sviet, m ogao poslužiti samo silama svojih sjetila: red sv. Franje iznadje sitnozor, dalekozor, naočale, ta čudesna orudja, koja postostručujuć moć judskoga vida, otvaraju mu ogromni prostor i dvo­ struki sviet neizmjerno velikih i neiz mjerno malenih stvari. Od tada su fianjevci u svako doba svagdje razvijali prirodne znanosti: zvjezdoznanstvo, fiziku, lučbu, zemljoznanstvo, Ijekarstvo. Uztrajnošću, djelatnošću, odvažnošću svoga uma nc iztiču se samo medju svod: suvremenicima, nego su i za jaduča pokolenja neumorni radnici -.lapredka i civilizacije. Oni pripravljaj:., iz daleka motre i predtjeću najglasov lija današnja odkrića. Junačka i neprestana r nost. koja ih odušcvljuje i diže tak isoko u idejama, goni ih ujedno do !trajnih granica kugle zemaljske prel o daljina i pogibelji, o kojim smo mi u današnja vremena izgubili točni pojam. Odkiiee Am erike njihovo je d jelo ; najudaljenije su pokrajine njihova stečevina, pa гек bi da iztražitelji zadnjih vjekova imaju ići samo njihovim stopama. A kakovi sada sliede zaključci iz tih činjenica ? Najprije dakle znanost i vjera niesu nezdružive; savez medju njima nije ni­ kakva tlapnja i sanjarija, jer ti ljudi, koji su iješavali i najzakučitija pitanja, ponosili su se svojom katoličkom vjerom. U svojim su djelima, u svojim spisima, u svom Životu ponizno podiagali svoj um tajnama katoličke dogm e: objav Ijene su istine za njih bile božanski Str. 261. tumač stvorenja, sjajni vienac svjetske znanosti. C rkva dakle, na drugom mjestu, nc ugušuje kod svoje djece živahnosti, duševne snage, umne neovisnosti: nje­ zina vlast i njezini zakoni ne stavljaju dakle onima, koji im se podlažu, nika­ ko vi h zaprjeka, ne nameće nikakovih okova ; je r su ti učenjaci, koji su toli odvažno išli u boj proti neznanju i zabludi, bili odlični branioci prave vjere, vojnici pape-kralj a, pomoć i pod pora nepogrješivoga naučitelja. Vjerski napokon redovi niesu dakle utoČišće iienusti, praznovjerja i barbar­ stva. Samostanski dakle duh nije duh isti, frračnjačtva i tmina, je r su ti juuk znanstvene istine, ti širitelji nao­ brazbi bi’5 prije svega samostanci. Oni su se z.i lastanskim zidinama posve­ ćivali oni rp^ivim i težkim iztraživan ma. kn su im ništili život; oni su >red svoga reda, iz duha svoga serafskojfu lenieljitelja crpili onu blagu i jaku, miznu i strastvenu ljubav ргагл prirodi, koja je porodila tolika čudesa. T o su bili samostanci i to samo­ stanci prosjaci. Oni su pripadali onoj velikoj i strogoj obitelji evangjeoskih širo ma ka, koju bezbožtvo i slobodna misao pro­ gone ne samo mržnjom, nego najgorčijim izsmjehavanjem i najuvrjedljivijim prezirom. Oni su jedinim sredstvom prosjačenja i milostinje više učinili za znanost, nego tolike akademije, koje kralji napunjavaju častima i bogatstvom. K ako su dakle ludi oni pisci i oni bezstidni političari, koji gazeć nogama zdrav razum i nauke ozbiljne poviesti, pripoviedaju puku, da je znanost pobila �Str. 262. Пг. 9. Ime Isusovo i Franjevci. evangjelje i predobila crkvu, da vjerski redovi moraju za uvieke izčeznuti iz družtva, koje si je uzelo za g e s lo : »Napredak i sloboda« Ne, pristaše fanatizma i barbarstva, nesmiljeni neprijatelji razuma i misli niesu monasi, nego oni, koji bi, brišuć jednim potezom pera devetnaest stoljeća kršćanstva, htjeli povratiti nas u tmine poganskoga svieta ; to su oni, koji na­ stoje uništiti zajedno krjepost i pravicu, savjest i istinu, koji mrze na sve ono, što nosi znak katoličke vjere. (Kosac.) Ime Isusovo i Franjevci. koji je toliko doprinio za boljak katol. 29. E to mnogo se zadržasmo kod Crkve. sv. Bernardina, nu i punim pravom , jer 30, Sveti Bernardin umrie, nu iza je on bio najveći apoštol Imena Isu­ njega ne ostade g ola uspomena na njesova. Ол je pobožnost prama presv, poar rad j tuđe vidimo zam ašito djelo s Imenu učinio javnom, pučkom, obćenl1« temeljima, oko čijega usavršenja tom, crkvenom. On je ovu pob vrli njegovi drugovi i učenici. učvrstio mnogim čudesima. On je usta­ pora«. K ratak život ljudski da se izvedu novio i bratovštinu presv. Imena. On ogromna a i premda je bio Bernar­ je razjasnio visoke tajne njegove. On je ostavio iza sebe brojne učenike, koji din kroz 40 godina gorljivim apoštolom su za istu svrhu radili. On bista Im« i Isu a i m nogo postigao, ipak sjajno izpunio svoju uzvišenu daću, nije ( sam to djelo izveo. O v a je p o ­ povjerenu mu od Spasitelja, tc je m o­ božnost p odredjenju Božjem imala ne g ao spokojno ostaviti ovaj sviet. Pre­ samo uignuti sviet od opačina, nego minuo je g. T444 dne 20. svibnja Ii £.1 idkodjer sačuvati na stazi krjeposti. Spasovdana na golu podu poput svoga Zato i vidimo u redu serafinskom dugi sv. O tca F ranje prikriženih na prsima niz nasljednika Bernardinovih u prom i­ ruku, u gradu A k vili i to začudno uprav canju ove pobožnosti. U prvom redu u onaj čas, kad su njegova braća pje­ nalazimo sv. Ivana Kapistranskoga, sv. vala u koru Antiphonu (predpjevku): Jakova Markijskoga, bi. Matu iz GirPater, manifestavi nomen tu um homini genti a, bi. Bernardina iz Feltre, bi bus (Otce, očitovao sam tvoje ime lju­ Bernardina de Bustis, bi. Simuna iz dima). — D oista to je mogao reći sv. Lipnice i t. d. Serafsko nebo od pet Bernardin na koncu života : sad dakle, naestoga stoljeća je st j a k o divno, na dobri Isuse, ud id i vječnu plaću. — njem su se pokazale tolike zviezde, što Poslie cielih šest godina bio je pro gla no su blistale zaćaiavajućim sjajem. šen svetcem od pape N ikole V . On je Izmedju ovih osobito se iztiću njeke. najveći ures reda serafinskoga, a i ciela T o su uz sv. Bernardina sv. Ivan Kag a katolička crkva punim pravom slavi. pistranski i sv. Jakov Markijski. T o su I dostojno j e ; da bude slavljen onaj, tri najsjajnije zviezde to g a doba; to su �Вг. д. Ime Isusovo i Franjevci. tri jaka stupa serafinskoga reda onoga vremena Bernardin je bio drugoj dvo­ jici učitelj, nu kasnije držao ih je za svoje drugove. Meštar je uljevao svojim učenicima sve, Sto je najplemenitije i najsvetije, a učenici su se takmili sa svojim meštrom u pobožnosti i кгјсроstima. Naravno da su primili uz ostale krjeposti i pobožnosti i onu prama presv. Imenu Isusovu. Najprije ćemo se zabaviti sa sv. Ivanom. 31 D jelovanje sv. llernardina pro­ tezalo se je širom ciele Italije. A li poboŽnost prama Imenu Isusovu trebala je da predje granice njezine, da se га z ičije kao ugodni povjetarac po cielotn kršćanstvu. T o je učinio u velike sv. Ivan Kapistranuki. V e ć smo spom: kako je on bio štovateljem Imena Isu­ sova, kako se je ponio u Rimu prigo­ dom parnice Bernardinsk U cielom njegovom apoštolskcm radu, koi: se je protezao na velik dio Europe, vidimo g a kao nosioca zastave presv. na Isu­ sova. O v o je Ime svuda pro;i iedao ovo je bilo za njega najprikladnija za­ stava mira usred razdora i neprlnteljstva ; ono mu je bilo zublja, kojom je razgonio tmine i laži i privadjao krivo­ vjerce na pravu stazu spasenja; ovo je Ime bilo za njega sva nada njegovih poduzeća bilo mu je običajna riec i sredstvo u svim borbama. S ovim presv. Imenom budio je od sna tvrdokorne grješnike, ugrijavao mlake duše, užižao plamen ljubavi prama Bogu i bližnjemu. I on je poput svoga meštra ne samo propoviedao slavu o vo g a Imena, već i na osjetni način nastojao razširiti pobožnost prama njemu, davši ga urezi­ vati na kućama, crkvam a i t. d. I on je izlagao presv. Ime naslikano na karti Str. 263. ili barjacima na štovanje i poklon v .e r ' nicima. Jednom riečju : sve je Činio što i njegov sveti meštar, da ova poboŽnost uhvati duboki korien u srcima kršćan­ skim i da svi obljube svoga Spasitelja. BoBanski Spasitelj nagradio je i njega tvorenjem čudesa po svom presv. Imenu. O tom u njegovu životopisu, nu ne možemo mimoići slavne pobjede, koju su kršćani odnieli u Biogradu god. 1446. K a o što kršćani pripisuju slavnu pobjedu, koju su odnieli kod Lepanta nad Turcima za vremena sv. Pija V., moći sv krunice, tako t punim pravom pobjedu u Biogradu pripisuju moći klanjanja vriednoga Imena Isusova, kojega je barjaktar bio sv. Ivan KapiskL Poznato je kako je u ono doba gordi mjesec sve se više prikučivao zapadu, [ teć krstu. MehmedH., osvojitelj Car gr ida, prietio je, da će si podvr eit zapad, te je zadavao strah Bi Ri Spromao se je dakle najprije, da ivo ravnu Ugarsku, krene proti Beču, prije mu je trebalo osvojiti Rin^iad, koji je bio ključ Ugarske. U toj baš najvećoj pogibelji sa strane kr­ šćanske vladala je najveća mlakost. T ko bi složio tolike vladare, knezove i vite­ zove, da složno krenu u boj proti T ur Činu, koji je svakim danom napredovao i rušio pred sobom sve kao silna bu­ jica i Nastojanje sv. o. pape Nikole V ., a poslie njega Kaliksta III , da bi sklonuli kršćanske vladare na veliku kri žarsku vojnu, ostalo bi možda bez ploda kao jo š koji pat, da u onim težkim okolnostima Providnost vječnoga Otca nije dala Crkvi čovjeka gorljiva, apoštolske rieči i upravo ratobornoga duha, kao što bijaše sv. Ivan Kapistran. �Str. 264. Ime Isusovo i Franjevci. Njim su se sv. O tci mogli poslu­ žiti u ovoj tjeskobi. Svetac, prem se­ damdeset - godišnji starac, prihvati se ovo ga svetoga poslanstva sa strane Božje i namjestnika N jegova na zemlji. V elika pobožnost prama presv. Imenu silila g a je , te je bio pripravan svake trudove i napore podnieti, pače i istu krv proliti za čast istoga Imena. On u namjeri da sakupi križarsku vojnu prodje Njemačku, Austriju, Češku, Poljsku, Ugarsku, Vlašku, svuda sipljuć poput plamena svoju vatrenu rieČ, obraćajuć krivovjerce i grješnike bez broja, šireć pobožnost Imena Isusova, a ujedno potičuč na križarsku vojnu. N jegovoj sil­ noj rieči, koja je znala u srcima buditi oduševljenje za svetu stvar, mora se pripisati, što je brzo sakupljena kri­ žarska vojska, kojoj se je ia čelo sta­ vio proslavljeni junak i vojsko1 odj* Ivan Hunjadi, u pjesmama opje I Si binjanin Janko. Malena je dafc bila ta vojska prama ogromnoj sili aka, koji su se sgrnuli pod Biograc, ali je ipak ta mala vojska imala odnieri sl«> pobjedu, zabilježenu u poviesti zlatnim slovima, i to odvažnoŠču hrabroga voj­ vod e Hunjadija, nu ponajviše neustrašivošcu i djelatnošću barjaktara Imena Isusova sv. Ivana. On je sve uzdanje stavio u moć to ga presv. Imena i sv, K riža i. On je bio гек bi duša ciele te vojne, on je hrabrio vojnike u najvećim okršajima, on im preporučivao, da svuda i uviek zazivlju Ime Isusovo ili pobjedjivali ili bili potučeni, jer je u njemu spas. — D u g je tok te vojne. Znamo, da je i sam vojvoda izgubio nadu u pobjedu, nu Ivan g a je hrabrio g o v o re ć : Ne bojte se, gospodine, B og je moguć ; mi branimo stvar Božju i B r. g. Ime Isu sov o ; ja sam siguran, d a će B o g dati, ta će N jegova stvar pobiediti«. Svetac je sam išao s najhrabrijim vojnicima u najveći okršaj, noseć zastavu Imena Isusova i zazivljuć iza svega glasa presv. Ime. On je poput Mojsije klečao pred ratnicima i molio G. Boga, govoreć: »Spasi Gospodine, puk svoj! Gospodine, spasi puk s v o j! Gospodine moj Isukrste, radi se o T vojoj Časti, brani svoju stvar. I posljedni najžešći ju ­ riš Turaka, koji su srćali kao gladni lavovi, odbiše hrabro križari zazivljuć s Ivanom Ime Isusovo i tako oslobodiše grad. V ojvod a Janko na to zabrani križarima dalje radovati i izlaziti izvan da se Turci, ugladav malenu vojsku ansku, ne bi ohrabrili i p o ­ novno Ii na grad, nu sv. Ivan ipak s flu brljlm vojnicima izadje izvan grad i svojom zastavom . Bitka se i '■ ot ri. Ivan vi kaše iza sveg a glasa : Isus. isus, Isus I a kad je izne­ mogao, *r vojnicima: Sliedite mene, vičite .us, Isus . . . i vojnici g a slu­ šahu, te je ovaj grom orni podvik kao silni vihor bučao zrakom i dopirao nebu pod oblake. T a j siloviti zvuk napunio je uši Turcima i zadao im silni strah, te su počeli bježati glavom bez obzira, ostavivši na bojnom polju velik broj mrtvih i ranjenih kao i svu ratnu spremu. T o je eto slavna pobjeda, koju odnese kršćanska vojska moću Imena Isusova. - Papa K alikst III. čuvši za pobjedu, neizrecivo se obradova i 11a uspomenu iste ustanovi svetkovinu Preobraženja Gospodinova na б. kolovoza kao na dan radostne viesti. 33- Malo kasnije umre slavni vojskovođja Sibinjanin Janko u naručju sv, �Вг. g. Ime Isusovo i Franjevci, Str. 265. Ivana, koji se silno razžalosti radi nje­ g o v e smrti. D o malo i on se razboli, te u Iloku u Slavoniji blago preminu u Gospodinu 23, list. 1446. Mogao je reci sa sv. P avlom : »Veoma sam se borio, svršio sam tok života, sačuvao vjeru, ne preostaje mi ništa drugo do primiti vienac pravde. Proglašen je svetcem 1680. od Aleksandra VIII. Crkva g a u predpjevci na Magnificat i Benedictus naziva izmedju ostaloga i i z k o r j en i t e lj e m Turaka. N jegovu petdeset godina. Koliko je kroz to vrieme nevjernika, krivovjernika i razkolnika obratio i priveo u krilo katoličke Crkve, o tom u njegovu životopisu. Ovdje samo spominjemo, da je mnoga velika čudesa činio moću božanskoga Imena Isusova. On je ozdravljao i one, koji su bili daleko od njega, poslav im kar­ ticu, na kojoj je bilo napisana Ime Isu­ sovo. — T ako se je o va pobožnost sve više učvršćivala u puku ne samo mnogim propoviedanjem, već premnogim protivnost i rek bi ratobornosl proti ne­ vjernicima baštinila su njegova braća po redu, pa za to ih vidimo u svim zna­ menitim bojevima proti njima. — Tako vidimo pod Bečom uz bok slavnoga Sobjeskog fra Marka iz A v ijan a ; п Ugarskim vojnama fra Lovrn Ш џ? Вгш* čudesima. disi-a, kapucina; na otoku Rodu fra A n tu F rad in a; u Španjolskoj slavnoga Ksimenesa, kardinala franjevca; a fra njevac kapucin Pistoggia odvaži veliki duh sv. Pija V . za borbu kod 1 -н*а ; a ne treba spominjati dugi lraji borbe, koju su vodili franjevci po našim hr­ vatskim krajevim a pod geslom : za krst častni i slobodu zlatnu ! 34 T reći uz dvojicu v eć opisanih je st sv. Jakov Markijski. Kao učenik sv. Bernardina poprimio je od njega sve krjeposti, a osobito pobožnost Imena Isusova, te ju je svuda s velikom revnošću širio. N jegovo apoštolsko dje­ lovanje protezalo se je odveć Široko. Osim što je Italiju proputovao, vidimo g a u Njemačkoj, Danskoj, Norveškoj Češkoj, Poljskoj, Austriji, Ruskoj, U g ar­ skoj, i po našoj miloj Bosni, gdje je bio dapače vikarom tadanje franjevačke vika rije, a kasnije provincije bosanske, a to j e djelovanje svuda trajalo kakovih 35. T reći učenik sv. Bernardina jest bi Mato iz Agriganti-a. On prije bijaše u familiji Manje braće Konven­ tualaca, nu zaČuv za slavno ime Вегrninovo, koji je svuda uzkrisivao stii odsluženje pravila sv. Franje, pridje familiju Obslužnika, željan što više naj vati u savršenstvu. I on postade bližim drugom Bernardinovim i s и n probja cielu Italiju, propoviedajuć duh 1 njegovu. I on se je našao u Rimu -sa sv. Ivanom Kapistrancem uz obtuŽt 1oga Bernardina, i kad je čuo iz usta namjestnika Isusa potvrdu pobožnosti Imena Isusova kako ju je širio Bernardin, tad ju jo š gorljivije prionu širiti, napose pak u Siciliji, svojoj užoj otačbini. T am o ju je tako razširio, da je malo ne svaka kuća preav. Ime ure­ zala na vratima. Dapače on je sve s a ­ mostane, što ih je osnovao, nazvao sa­ mostanima s v . M a r i j e o d I s u s a iz pobožnosti prama Mariji i Isusu. N ada­ lje i pečat osnovane provincije nosi nadpis: da se ovom Imenu svak pokloni. O va provincija u brzo tako procvate, da je brojila 50 samostana, od kojih je 40 imalo gornji naslov. BI. Mato bio je jednom riečju Siciliji ono sve, što je �Str. 266 Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. bio sv. Bernardin Italiji. Slika se kao i Bernardin, kako drži tablu u rukama s Imenom Isusovim s tom razlikom, sto uz njega stoji mitra, pošto je bio bi­ Rr skupom, sv. Bernardin pako ima tri mitre uz noge za znak, da je tri ponudjene biskupije odbio. (Nasltvit će se.) & Bezgrješno začeće i franjevačke predaje Piše fra A r k . B r k o v i ć . nazvan dja, Gaston de M oncade. T u se porodi na redovnički život. K a d se je kašnje S t a r i j i 1), rodio se je god. [386. Njegov otac Archambaud de Grailly, častna i visoka osoba, Ijubeć pravicu i uzpeo na vrhunac slav e, bio postavljen na čelo mnogim biskupijama, upravite­ ljem mnogih sam ostana, po stao kardi znajuć dobro upravljati svojim podlož­ nicima, bijaše glavar Bucha u Aquitaini. Mati njegova Izabela de F o ix mm je god. 1398. nasliediti svojega brata u grofoviji Foixu i podgrofiji Bearnu. Najprije ih pohodi kušnja : pet je g o ­ dina bilo prošlo od njihov 1 vjenčanju a da nebo nije blagoslovilo ova sdruženja: »Vidiv to Izabela-, \ je­ dan stari kroničar, »zavjetovr se Bogu, bi. dj. Mariji i sv. Franji, ako imadne nalom i poslanikom sv. S tolice, priznade se s ganutljivom poniznošću nedostoj­ na nosi haljinu sv. o Franje, te V Kardinal P eta r de Foix. Kardinal Petar de F oix, moli t svetca, da ne pazi na nje­ g o v e gr nego na vjeru i pobožnost njegovih eija, koji su g a posvetili njegovoj službi prije nego se je rodio. 1 četvero djece, da će Četvrtoga dati ц. red spomenutoga sv. Franje«, Nakon mnogih hodočašća Gospi a Pirenejima, osobito u Sarancu Izabelina molba bi uslišana. Ona porodi jednu kćerku i pet sinova, koji su giasovitiji svojim veleumom nego li rodom. T r i prva i peti odlikovaše se oružjem ; četvrti je bio kardinal de F oix. Petar jo š mlad odgovori zavjetu svoje majke te nakon sjajno dovršenih nauka u Toulousi dodje u franjevački samostan u Morlaasu, što g a je god. !ednnni g a d akle franjevačkom samostanu rod. 1408. potraži Benedikt X III., papu avignonski, da mu povjeri upravu uskupije u Lcscaru . Sliedeće je .line (1409.! A leksander V ., komu se u svem pokoravao, im enova ga biskupom toge grad a, a Ivan XXIII. izabra g a ili potvrdi za kardinala god. 1413. ili 1414. C rkva je onda prolazila kroz krizu, koja ju je m ogla hiljadu puta uništiti, da nije bila božanska. T r i su se pape otimali za Petrovu stolicu. U tom je sukobu morao u duhovim a vladati velik nemir. Petar de F o ix prigrliv stranku Benedikta X III., zatim onu Aleksandra 1265. utemeljio jedan od njegovih pre- V . i Ivana X X III., гек bi da se je konačno obratio k prvom u. R odjen od '/ Ze od njegova nerakt Petra Mladjegs, kardinali foisko^a. plemićke porodice, već g lasovit radi svojih sjajnih sposobnosti i velikih �Вг. 9. Bezgrješno začeće i franjevačke predaj« vrlina, nije sc čuditi, što su razni pape sve u potre bili, da g a privuku na svoju stranu. U ostalom njegova porodica i biskupljani bijahu uz antipapu, ali Petar ostavi konačno Benedikta VIII., kad je vidio, da ovaj žrtvuje občc crkveno dobro na svoju osobnu korist. U tom je on radio kao i V inko Ferrier. Dne 5. veljače 1416. naš odlični crkveni dostojanstvenik dodje na sabor u Konstancu i i i . studenoga sliedeće godine učestvova kod izbora Martina V . Odtada je bio siguran pravi papa. Vidjet ćemo, kako s e j e naš kardinal bez mjere žrtvovao za obranu zakonitoga Petrova nasljednika i svojim uspješnim djelova­ njem popravljao ruševine, što su se usljed razkola bile nagomilale. Benedikt XIII. tvrdoglavo branio na svojoj stieni u feniscoli. Izaslanicima sabora u KonsUncu odgo­ vori, udariv rukom po s-ojoj stolici: • O vo je ko včeg Noemov.« On umrle god. 1424., preporučiv svojih Izama kardinalima, da mu izaber na cdnika. Kanonik Gilles Mugnos uze njLgovo mjesto i ime Klemcnt VIII. Martin V . pomisli na kardinala foiskoga, spremi kralju aragonskomu, koji je vazda bio za antipapu. Nakon pogibelj nih pregovaranja izaslanik papin predobi Alfonza V .. koji odpremi poslanike, da g a sklone neka se o d re'e, što on i učini 26. srpnja 1427. Prije nego ostavi Italiju, poslanik sv. Stolice sve sile uloži da skupi sabor u T artosi za podpuno uništenje razkola, izmirenje kralja aragonskoga i reformu članova španjolske crkve. Papa, rimski dvor i ciela se je crkva radovala nje­ govu uspjehu. Ne namjeravamo ovdje objelodaniti Str, 267. podpuna životopisa našega odličnoga crkvenoga dostojanstvenika, jer bi prešli cilj, za koji pišemo. Dne 30. lipnja 1432. petnaest ili dvadeset prelata u Balu htjedoše da si prisvoje upravu vrem e­ nitih dobara sv. Stolice. Eugen IV. bijaše imenovao svoga vlastitoga brata Condulmara upraviteljem mletačke g r o ­ fovije. Njemu podje za rukom, da ozlovolji svoje podanike. N a to se balski dostojanstvenici odluČiše da povjere to poslanstvo španjolskom kardinalu Carillu, kojemu lako podje za rukom, da za gospoduje tom grofovijom U toj skrajnosti obratiše se na Petra Starijega. Papa mu povjeri poslanstvo u Avignonu, kojemu pripoji najveću vlast nad zem­ ljištima u A ixu , Embrunu, Arlesu, A 1 ,’;, Toulousi, Narboni i mnogim drugi ^radovima, Neustrašivi se kar­ dinal 1 tavi kao general vojske. On bijaše sk sve sile grofovija F o ixa i Arm agnara one mnogih crkvenih ргоvln< te raži stranku Allonza Carilla i za„ spo.'ova Avignonom. Mi ivorinio o vojniku, a zabo­ r a v im na redovnika. Petar de F oix n svom burnom životu ne zaboravlja, da je on učenik siromašnoga Asižanina; on ima najveću pobožnost prama tome svetcu, koju i medju drugima širi svom svojom vlašću. U svojoj oporuci očituje veliku pobožnost prama sv. Mihovilu, svome angjelu čuvaru, sv. apoštoiim a Petru i Pavlu i drugim svetcima, koje rado nabraja. A li osobito prama Mariji ima duboku i nježnu pobožnost. Njezina mu slava neprestano lebdi pred očima, a otajstvo bezgrješnoga začeća jest osobiti predmet njegove gorljivosti. Kanonik Veras opisao nam je u X V III. vieku spomenik nad njegovim grobom. �Str. 268. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Br »Vide se u spomenutoj crkvi (koja je onda pripadala avignonskim franjevcima) uz jedan stup dva velika kipa iz kamena: toj svetkovini slavili posvećenje Marijino u utrobi njezine majke. jedan predstavlja jednoga redovnika uzprav s podignutom desnom rukom, predsjedanjem kardinala Petra Starijega a uz njega bijahu kardinal Alain de Coetivi, R obert, nadbiskup iz A ix a i dvanaest biskupa. Čitatelji se sjećaju odluke, što ju je izdao sabor u Balu dne 17. rujna 1439. T a odluka, plod drugi je redovnik nekoga drugoga reda na koljenima, sklopljenih ruku. R edov­ nik uzprav jest kardinal Petar de Foix, franjevac. Desna mu je ruka podignuta da dade odrtešenje uz njega klečećemu redovniku: to je o. Petar Montson, A vignonski se sabor otvori pod velikih nauka i ogromnih poslova, bijaše kao dragocjeni biser zavijen u blato dominikanac, naučitelj u Parizu, a na­ rod 11ošću Araganac, koji je krivo nau­ čavao o bezgijeŠnom začeću bi. dj. Marije. Pod sobom ima kao zmajevu glavu s ovom riečju: H a e r e s e o s . E to to je pravi tumač nauČenjaka, koji гек bi d a je danas razpršio sve sumnje razkola. Marija se nije mogla zadovo­ ljiti takovim štovanjem. Ona se je m ogla podpuno pravo poslužiti riečima svoga božanskoga S in a: »Ovaj me puk poštiva ustima, ali je srce njegovo da­ leku od mene«. Pape će s vremenom Mi vrlo sumnjamo, da je Petar de E ob: ikada poznavao Petra Montsnua. Možda se je tim spomenikom htjela izraziti velika njegova revnost 11 pobijani« č an protivnika Marijine povlastice, 1 se onda zvali M o n r o n i s t i . i su Imamo medjutim jasniji di da je on čvrsto vjerovao u bezgrješno z a č e ć e : hoćemo da govorim o u gnonskom saboru god. 1457. T o je znamenita činjenica, koje niesu dosti iztakli pisci našega reda. T o je p r v i b i s k u p s k i s a s ta n a k , na kom se je n a r o č ito r a z p r a v lja lo m n ie n je u p r ilo g K r a ljic e a n g j e o s k e . Istina, voć su sc mnogi pokrajinski sabori bavili tim pitanjem, ali su to činili samo kao o kakvom nuzgrednom pitanju ili jedino za to, da se uvede svetkovina začeća, iz čega se u ostalom nije moglo zaključiti na Marijinu povlasticu, je r su protivnici u '1 L*b»TiC«. B n ll e l in p h i lo lo g iq n e . h ie lo r i q n e et oiima ustanovama i odlukam a nau­ luk balskoga sabora o bezgrješ- "om г. ii ali g a ne će nikada ime­ novati. nonski sabor ponovno pre­ tresa glasovitu odluku, pa videć da se u sv 'гп slave s crkvenim štovanjem i kah kon jerom, odobraje ju i pri hvaća kao svoju. »Naredjujemo. da se odluka Iskoga sabora o bezgrješnom u bi. dj. Marije nepovrjedlj’ ivo obslužuje. S tro g o svima zabranjujemo pod кагап izobćenja protivno propovtedati ili javno govoriti. A k o bi se tko usudio drugčije činiti, hoćem o da odmah рапе pod tu kaznu. N a prvom sinodalnom sastanku, koji će svaki biskup držati u svojoj biskupiji, morat će se proglasiti naše odredbe, koje će i žup nici saobćiti puku.1)« Dne i i . veljače 1858. Bernadetla noubirous iznenadi se u Lourdu na obali G ave ukazanjem jedne liepe Gospodje. N a 25. ožujka čisto djevojče zapi Ia za njezino ime, a Gospodja ') Lftbbe, t. XIX. C on csil-, р»г- l83- �Br. 9. Reform e katoličanstva. sklopiv ruke na prsima i pogledav u nebo, izgovori ove proste rieči : »Ja sam bezgrješno začeće,« T o svatko z n a ; ali ne zna toga, da je ta liepa lourdska zemlja, koju je neoskvrnjena D jevica gazila svojim nogama, u X V . vieku pripadala porodici de F o ix krje- Str. 269. pošću dara, što ga je godine 1425 francezki kralj Karlo VII. učinio Ivami I-, grofu de F o ix i podgrofu de Bearn, bratu našega kardinala, koji umrie 13. prosinca 1464. u 78. godini i bi poko­ pan u redovničkoj haljini u avignonskoj franjevačkoj crkvi. (Najtaril i t se.) Iz perivoja crkve katoličke. Reforme katoličanstva. Piše fra I v § a M i j o v. I. O b ovom e pitanju, koje je danas već postalo baš zanimivim a i vn’ tako da se zbog njegove važnosti, a i pogibelji njime bave mnoge učene glave, bilo je već govora u našem listu (br. i — 4 lanjske godine), i to povodom knjige dra. Ehrharđa o Isto« st\ i. Oni su članci bili temeljiti, uprav i rpivi, a đonesosmo ih po ljubljanskom ^Katol. Obzorniku." Zadnji broj iste siti otre do­ nosi veselu vijest, da je isti pisac ’ tuj skoro ciklus svojih govora o »vjerskome življenju u katoličkoj crkvi,« i to kao dodatak i nadopunjak spome­ nutoj knjizi o reformi katoličanstva, koja je bila, a i punim pravom, uzvitlala to ­ liko prašine prosvjeda i kritika su strane katoličkih pisaca,1) I ako dr. Lhrhard tvrdi, da svojih nazora iz prve knjige nije promijenio, to ipak njegove su misli ovdje u ovoj posljeđnoj bistre i t, Das religoac Leben in der katolischen Kirche io sieben F«t«npredigteo dargesiellt and gc-vUrdigt »on Dr. A. Ehrbaid o. 0. Profesor i. d. UniverBil« i. Elaaes- Preiburg i. Breisg, 1904. čiste, a da ih je u prvoj ovako jasno i iznio, za cijelo se neprijatelji Crkve ne bi poveselili nad ovom pojavom. li svojoj knjizi Ehrhard luči idejal vje 'ga življenja i njegovo prak tično ubje ienje. Idejal i realizovanje sje« i j e ’ie amo u Bogu, a na svijetu je i® njih neprestani sukob. Кг šćansk > dejal najveći i najsavršeniji, je r je b.iijji (Ehrhard priznaje, da se je i njemu samomu to uvjerenje tim djelom ustalilo), ali ljudi u vremenu taj idejal samo nesavršeno utjelovljuju. I o tome idejalu govori ova Ehrhard ova knjiga Najprije dokazuje, da je religija ko osnova svjetske po vješti, ko prva potreba čovječe duše i najdublji pojav čovječje naravi, centralnoga značenja za vas kulturni život Čovječanstva. Isukrst je utemeljitelj pravoga vjerskoga života čovječanstva, C rkva je posredovatđjica toga življenja, milost mu životna moć, euharistija središte, Isusovo uskrsnuće jam stvo za njegove pobjede, a prva dužnost mu boj sa svijetom I �Str. 270. 1 ovdje pisac izlaže, šta on razu­ m ijeva pod imenom »svijet, t što je veoma zgodno, jer je baš pri toj riječi tolika zbrka pojmova.-a odatle došljedno i toliko nerazumijevanja. Boj sa svijetom, i j, sa svim onim, što je svijetu nez dravo, grešno, sa svim što truje nje­ govu kulturu, religiju, filozofiju i umjet nost. Boj sa svijetom ! naviješta Ehrhard u ovoj drugoj knjizi, dok je prva bila za pomirbu s tim svijetom. A u tu svrhu C rkva bi se, po prvoj Ehrhardovoj knjizi, morala prilagoditi današ­ njemu svijetu, prilagoditi se duhu na­ šega doba, da g a opet sebi dobije. T o bi drugim riječim a baš na dlaku o dgo ­ varalo Apoštolskoj zabrani: conformari huic saeculo. Pomirba sa svijetom ! ga vori o v a druga knjiga, t. j. potrti . sa njegovom kulturom, u koliko ona po­ štuje zakone kršćanske etikr i estetike. AK u toj pomirbi uopće 1 ne treba go voriti, je r se C rkva nije nikada proti­ vila niti se može protiviti on< , što je u svijetu 2aista dobro > lije 2. Za pravo razumijevanje onoga pokreta, što se od neko doba začeo izmegju učenih nekih katolika, a Što ga uopće krstilo imenom »reform katoli­ ci zrna«, teško da bi se mogla naći zgodnija knjiga od one, što ju je sko riče izdao poznati apologet P. Albert Marija W eiss, dobro poznat svijetu sa svojih temeljitih radnja1). K n jiga nosi naslov : „D ie religiose Gefahrt." V jerska pogibelj, pogibelj, koja vjeri prijeti ne od toliko proširena bezvjerstva, nego baš od tolikih vjera i religija, što dano­ mice niču. W eiss ih nekoliko nabraja: ‘) Vidi »Kata!, Obzoroilc« sv. III od ove godi— Br. g. Reform e katoličanstva. religija akomistična, realistična, atei- stična, estetična, psihologićna, esoterična, politička, socijalna, liberalna, seksualna ; religija empizije, slobode, napretka, ideje, d u h a; religija vječnoga svjetla, sunča­ noga osvita, sumnje i na koncu jo š — religija religija. P a zašto baš odatle pogibelj za vjeru? T a nije li to znak, da današnje društvo nije ipak sasvim ogrezlo u m a­ terijalizmu, 'grobnici svake vjere, pa zato ima nade, da će se jednom ipak povratiti kršćanstvu ? A W eiss baš tvrdi, da je to znak najpogubnije bolesti na­ šega doba, znak prave duševne anar­ hije. Istina doduše, znak je to, da društvo ipak ne može bez kršćanstva, koje je ivrgle, da ono ne može nikud nikamo hc »re, koju je zakopalo, ali nije li veoim guban znak, kad uza sve to spoznar će da opet prigrli odnemareno njtvo, neće da se povrati prtivnj vjeri, nego da se radije hvata sv : akih opija i bezumlja? Moderni je iek ntpustio kršćanstvo, zakopao pravu v ru, ali je r se bez nje neda živjeti to ga je spopalo zadovoljstvo, koje graniči 9 očajnošću, što je sasvim razumljivo, ako se u obzir uzmu velike potrebe ljudske duše. I u tome dušev­ nome stanju stade da stvara nove reli­ gije, da stvori nešto, što bi nadomjestilo zavrgnuto kršćanstvo. Odatle nove vjere, ili bolje svegj nova bezumja, svegj nove utopije. A to opet sa svoje strane poragja novim nezadovoljstvom, mržnjom odvratnošću, očajem. Odatle eto ova pogibelj za vjeru, jer se na koncu iz svih tih religija izleže — ireligija, ne­ gacija svake vjere. N ego ostavimo za sada na stranu to svakako zanimivo i važno pitanje, a �Br. 9. K o je papa vidimo Sto W eiss kaže o novim refor­ matorima katoličanstva. W eiss ih s g lave osugjuje, a za svoje tvrdnje donosi krepkih kokaza. Prije svega drobi u komade, da napipa stari zarodak tome pokretu. Л star je on, koliko je stara i borba izmegju svjetlosti i tame, izmegju istine i laži. U njihovoj sredini vazda ćeš naći ne kakvo polutanstvo, koje udara svako­ jake pogodbe, ne bi li se susreli. T ako polutanstvo nazvalo u iS . stoljeću ga likanizam, jansenizam, jožefinizam, u 19. vijeku po vilo liberalizam, a VVeiss tvrdi, da je rogjeno njegovo čudo, pravi »ka­ tolički liberalizam« današnji — »reformkatolicizam*. Bilo to godine Gospodnje ' Biskup Sipijo Ricci sazva sobraoje, poz­ nato kasnije svijetu pod imenom »pistojska sinoda«. Bilo na tome sobranju svake ru k e : zaudaralo JVC u jedno i galikanizmom i jansenizinom * ubronijanizmom i jožefmizmom i 1 inalizmom, a sve opet skupa udari jednu sviralu : ne slušaj Crkve, mrzi crkvene predaje i skolastićnu teologiju, уа oči­ jukaj sa svjetovnim duhom! Vladiku Riccija od onda častili časnim naslovom : »preporoditelj kato licizm a!« A šta su nova ti »preporoditelji« donosili ? E vo u kratko: 1 i Str. 271. Zadnjih se stoljeća grdna, gusta tama spustila nad C rkvu; potamnile uopće važne "vjerske i moralne istine. A za sve to najveća krivnja ide Crkvu. Teologija je bez ikakve vrijednosti, dokle god je prati skolastika. Sve je krcato obreda. U religiji treba razliko­ vati bistveno od nebistvena. T ako je čašćenje svetaca nešto nebistvena, a nebistvena je i pobožnost prama božjoj Majci, Pobožnost srca Isusova, bratov­ štine, škapular, svete slike po crkvama, latinština u časnoj liturgiji, redovi, za­ vjeti, oproštenja, ispovijed, duhovne vježbe i poslanstva, hodočašća, litije, posti i blagdani . . . sve je ovo nevaljain, pa sa svim tim u kut. A li najhn na zubu bilo neženstvo. l ’roti ovom napisaše Čitave gomile knjižurina. etična književnost, spisi sv. Franje a, knjiga »Stope Kristove«, sve in. to ћ jaše za peći, jer da po­ spi- iu ne--., ralan misticizam i pobožnja ljenčarenje. K a t se vidi, ljudi zaplovili stru­ jom г 'estantizma. Filozofija, što je n i ogovarahu, bijaše Kantova. U par riječi dalo bi se valjda izraziti vrhovno načelo onih reformatora : Udarimo nagodbu sa svijetom, s modernim čuvstvovanjem i poj ima njem, s racijonalizmom, s onim, što se onda zvalo »Freigeisterei«. (N«su»i« ic se.) Ko je papa? Papal to je ono milo i štovanja vrijedno ime,koje nas na dužnost ljubiti i pravo biti na vlast zapovijedati i obvezu svakog sjeća ljubljen, slušati, P a p a ! jest ime dostojanstveno i odlično, jer buduć grčka riječ »papa« znači otac, to se ne može u nekomu zamisliti veći ugled i plemenitije dostojanstvo �Str. 272. K o je papa? od onoga, kad g a ide ovo iine. P ogla­ vito samom Bogu pripada ime oca, jer od Njega kao stvoritelja sviju stvari ima svoj početak i postanak; za N jega po stoji i Njemu je pođvržena cijela obitelj neba i zemlje. Dakle jasno je, da se ime otac ne izvodi od drugud, nego od sam og B oga, koji je otac svemogući i otac svima općeniti. O ci se ipak na­ zivlju i lju d i; ama to nijesu, doli po krjeposti o vo g najvišeg očinstva, kojeg ih sami B og čini dionicima. On hoće, da se po ovom imenu raspozna u obitelji glava, u gradu poglavar, u državi vladar i u kraljevstvu g osp od ar; pa stoga ko ne će pomisliti, da mora nositi to ime, po kojem ćemo g a moći raspoznat, i jedan čovjek, koga je Božja mudro=t izabrala za ravnatelja, vladara ■ pogla­ vicu one nepribrojne obitelji vjernika, koji se po svim stranama sr jeta živomu Bogu klanjaju i p r e s v e t ime njegova Sina Isusa zazivaju ? Da, l iko j ' V eć od prvih vjekova kršćanstva sova namjesnika {rimskog biskup jJ cnito nazivahu o c e m ; a od nii'hijg, za taj izraz počeše rabiti grčki n a ziv: napaotac. Oh, kako mi se utješljivc, a ujecjno i veličajne misli u srcu bude ! Utješljive, je r dok zazivam onog O ca, koji sjedi na nebesima, te koji se po pravu kao moj Stvorac nazivlje tim imenom, moram se diviti njegovu promislu, koji hoće, da u tom imenu upoznam i onog, koji je moj otac i općeniti otac svih vjer­ nika ovdje na zem lji; veličajne misli, je r dok Njemu samom pristaje naročito to uzvišeno ime, razumi se i o jednoj osobi, koja, čim se imenuje riječju: papa bez ikakvog drugog pridjevka, znamenuje polag svih otaca i sabora onog čovjeka, koji obnaša u Crkvi Br. g. vrhovnu vlast, što mu ju je sami Bo^ dao. » P a p a nam to zapovijeda«, rekoše oci sabora kalcedonskoga, i tom jedinom riječju bez ikojeg d rugog dodatka ra­ zum ili su sv. O ca, razumili su onoga koji ima pravo zapovijedati i zapovijeda svim vjernicima na svijetu, jer je on otac sviju vjernika Papa je im e ; ime, koje izrazuje dostojanstvo na zemlji, i ti ipak pitaš, ko je papa ? dakle veliko najuzvišenije unatoč toga A znaš Li, šta pitaš pitajući, ko je papa? A k o ne znaš pocuti : Pitajući, ko je papa? pitaš za stvar, koja se tiče cijele kršćanske vjere. Pitaš, da li će C rkva Isusova trajati do sv rletka svijeta, ili će se tečajem vrenv raspasti i propasti. Jer, ako ne l i j « lin/je papa, to ne znaš ni to, da li m oi ilti zgrada bez temelja, stado bez pa; vojska bez zapovjednika, Iagja be/, k inrilara, tijelo bez glave, stal be/ k irjena, po to k bez izvora, bilj nez su n ca; a naprotiv, ako znaš, ko je papa, već imaš pravi pojam o nepokul ivosti i neprestanosti C rkve; je r k..d ti se ona u sv. Pismu pred­ stavlja u prilikama zgrade, ovćinjaka, lagje, tijela sa mnogim udima, plodnog stabla, potoka izvirućih iz istog vrela i mnogobrojnih bilina, koje rasvjetljuje sunce to razumiješ, da ne može op­ stojati zgrada bez temelja, da će sc rasprŠit stado bez pastira, da će biti potučena vojska bez zapovjednika, da će zalutati lagja bez kormilara, da će se uda bez g lave raspasti i sagnjiti, da će se stablo bez korjena osušiti, da će biline bez sunca usanuti. N o u ovim prispodobam a nije ti još dosta razumljiva slika p a p e ; je r ti po njima jo š ne opažaš na njem one �Br. g. K o je papa ? punomoći i vrhovne vlasti, kojom vlada, upravlja, uzdržaje, hrani, pase, podučava, rasvjetljuje i popravlja; a kad bi se papi oduzela o va božanstvena svojstva, kojim bi se onda pravom moglo reći, da ikako i opstoji Crkva Isusova, jo š više, da će opstojati do konca vijeka ? C ik v a Isusova jest jedna, a od uz mi Crkvi glavu, pa mi tada kaži, gdje je to jedinstvo? »Nema jedinstva Crkve«, odgovara učitelj angjeoski, »bez jedinstva v jere ; nema opet jedinstva vjere bez jedne vrhovne glave«. A k o se dakle oduzme Crkvi vrhovna glava, ne po­ stoji više to jedinstvo; a kad nestane jedinstva vjere, nema više ni Crkve, ni pravog svećenstva, ni istinitog bogoštovja. Nijesam li dakle pravo rr'. kad pitaš, ko je papa, to pteia za stvar, koja se tiče cijele kršćansk vjere; jer papa i Crkva jesu jedna ista stvar. Dakle kao što 'ne može on opstojati bez nje, tako ne može ni bez n jeg a; ter kao Što je Crkva ianova Božja, tako je i njezina glava kojoj je data taka vlast, kakva je uužoa pogla­ varu, pastiru i ocu te Crkve. Ov ' hi dokaz sam bio dostatan da se dokaže, ko je papa ; ali ko želi to potpuno znati, nek najprije zna, ko je Petar, i onda će vidjet u Petru, ko su bili, ko jesu, ko će biti do svršetka svijeta njegovi zakoniti našljednici. K o sumnja, da je Petru a ne drugom da to od božanskog Meštra prvenstvo megju apoštolima i učenicima, a po njima briga nad svim vjernicima, te da mu je osobito povjerena vrhovna uprava i vlast nad cjelokupnom Crkvom : nek me poćuti i razumi; pa ako se ne osvjedoči o istini, onda je bez umnik, Str. 273. tlapnjak, bezbožnik i čovjek bez ikakvog suda. Prati samo svaki korak o vog apoŠtola od onog časa, kad g a Isus pozva za apoštola, i ozbiljno motri, kako se s njim ponaša božanski Spasitelj ; pazi na djela, znamenja i otajstva, koja naj­ prije proriču, a zatim očito pokazuju Petrovo prvenstvo megju apoštolima. Petar se prije nije zvao tim imenom, n e g o : Šimun, sin Jonin. T ako pak ime ovom apoštolu promijeni sam Isus, koji mu s promjenom imena navijesti velike stvan ; jer nazvavši g a : Cefa, što znači stijena, nije namjeravao drugo, nego sebi ga pridružiti, da vlada njegovom Crkvom. Tim pridjev kom priopćio mu 5c onaj naziv, ono svojstvo, koje pripaoogiavito Njemu samomu, »Petra erat >tus — Krist bijaše stijena«, Kad je pit Isusov : » K o s a m ja ?« Petar ga priznao: »Ti s i K r is t , S i n B e - * a ž i v g«, nagradio mu je On to 'ш г | е sa: „ T i s i P e t a r — s tije n a , i na to j s t i j e n i s a z i­ d a t ču C r k v u m o ju . i v r a t a pakl a n e ć e j e n a d v la d a ti« . divnih li riječi i veličajnih obećanja! Šta htjede Isus ovim obećanjima i ri­ ječima kazati Petru ? Evo šta, kako to razumi sv. L e o n : K a o što ti je moj Otac — govori Krist Petru — objavio moje Božanstvo, tako ti ja objavljujem tv jje uzvišenje; jerbo si ti Petar i na tebi ću sagradit Crkvu moju, i premda sam ja neoskvmuta stijena, ugalni kamen, koji spajam obe strane, t. j. dva na­ roda : Židove i pogane ; ja temelj, izvan kojega niko ne može drugi postavit: ipak si ti stijena, stijena druga, koju ja uzdržajem i utvrgjujem ; te ono. Što je meni po naravi vlastito, to je i tebi �K o je papa ? Str. 274. po dioniŠtvu sa mnoin zajedničko Ima Ii od ovoga jasniji i'okaz, koji bi nas osvjedočio, da je Petar od Isusa metnut za vidljivu glavu C rkv e? K o g o d drži, da je temelj u zgrade ono, što je na tijelu g la v a ; a što je na tijelu glava, da je u kući domaćin, u gradu upra­ vitelj, u kraljevstvu vladar, taj razumije, da je Isus, rekavši P etru : na tebi ću sagraditi C rkvu moju, stavio g a njoj za Br. g. ko je onaj, Što no Jeta s Isusom suvih nogu po moru ? O no je, ako g a po njegovoj tvrdoj vjeri poznaš, Petar A šta znamenuje ono Petrovo Šetanje po morskim valovim a i U onom mnogom valovlju nazri jevaj sa množinu naroda, a u namjesnika, koji će jednom narodu, nego sv. Bernardom Petru Kristova zapovijedati ne svima narodima stodršca. i plemenima, koja će sačinjavati dijel kraljevstva Božjega, koje se ima rasprustranit širom cijele zemlje. No ovo Krist obeća Petru, da će mu dati ključe nebeskog kraljevstva. A zar ovo nebesko kraljevstvo ne znamenuje Crkvu? nije dosta, nego se jo š čudi i snebivaj. Ko je onaj, što no skače u more, dok mu drugovi ribari sjede u svojim čam­ Imati dakle ključe o vo g kraljevstva ne znači drugo, nego imati vlast upravljati s njime, i to upravljati kao pravi i zakoniti namjesnik onoga, koji 1U0 cim a? I to je Petar, koji preko vodenih talasa hrli do Isusa stojećeg na obali. temelj, za glavu, za upravitelja, za vla- te klju če ; buduć da predaja ključa na­ značuje predaju ugleda, vi'a ti i prven­ stva. K a d je dakle lans obećao klju fc, tim mu je obećao i vrhovno pegla- rslvo u cijeloj C r k v i; je r kao što eČeno osobno i naročito Petru . » T e b i ć u d a ti k lju č e k r a lje v tv a neb e s k o g « , takogjer je isto rečeno n je m u : »Š t o g o d s v e ž e š n a z e m *j i, b it će s v e z a n o i na nebu, a što g o d r a z r ije š iš n a z e m lji, b it će r a z r ije š e n o Ovim božanskim Isus jedan čin one i na nebu«. riječima vrhovne izrazi vlasti (opraštanja grijeha), koju je bio dao Petru predavši mu ključe kraljevstva. T a k o v a su Božja obećanja, a obećanja Božja ne varaju. N a koliko i koliko načina potvrdi Spasitelj o va obećanja! U koliko i koliko prigoda O n pokaza svojim apoštolima, da će Petar biti njegov namjesnik i vrhovni pastir cijele C rk v e! T a promotri samo i čudi se, Šta o vo znači ? Čam ci po spome­ nu nauČitelju predstavljaju pojedine crkve, a more cijeli s v ije t; po tom ćeš razabrat ,1 je ovaj čin najsigurniji znak p o -eh tog svećeništva P e tr o v a ; jer 'ok sva' ' od apoštola bude uprav­ ljan шо sivoj om crkvom , on će biti vrhovni f _iavar sviju crkava, koje sači­ njavaju uio jednu općenitu Crkvu. Pa ko bi jjŽ m ogao o tom sumnjati? N e svraćaj jo š s Petra tv o g po gleda i uvidit ćeš, da je izmegju svih drugih odregjen i osobito povlašten od Spasitelja. K a d je Isus jednoč morao platiti porez, zapovjedi Petru, da baci udicu u vodu i u prvoj ribi, što izvuče, nagje potrebitu svotu, kojom plati porez za Meštra i za s e ; što dokazuje, da kao što Isus, tako i Petar obuhvaćaše sve druge učenike, kojim a je imao biti poglavicom. Htij ući Isus pokazati, d a je lagja, krijom Petar upravljaše, prava slika njegove Crkve, počasti ju svojom osobom, kad no je iz nje naućavo narod, koji g a s obale slušaše; i time nam �Br, 9. K o je papa ? S*e >7 ! najprije obećao, pa onda i podijelio ? Nemoj se samo umoriti držeći tvoje oči uprte u l’etra, i vidjeti ćeš. koliko se puta on pokazuje prvi me gj u svim a: U vijek prvi g o v o ri; uvijek se pivi inegju apoštolima spominje ; prvi ispovijeda Isusa za Sina B o ž jeg a ; prvi, kom e — po misli velikog Augustina Isus na pošljednjoj večeri noge pere; prvi od svih apoštola ugleda uskrsnulog M e š tra ; prvi svima navješćuje slavr uskrsnuće Isusovo; prvi posljie usl suuca pitajučem Spasitelju triput zasvjedoĆava svoju ljubav. D ok u ovom jašu motriš Petra, pomnjivo poćuti, S'x) mu Isus kaže : te ćeš lasno uviditi, da prv* itvo, koje mu je radi vjere bilo iaflo, sada radi ljubavi i podjelj« .0; pošto si dosad Petra promatrao kao odregjena za vrhovnog pastira, sad ga vidiš proglašena i izabrana. A kako? k v o k a k o : Isus poslije svog uskrsnuća od mrtvih često se jc razgovarao sa svima »pasti« po Božjem jeziku znanienuje : upravljati, vladati; jer se razumi, da nije Petru data uprava, vlada i duhovna vlast nad ovim ili onim pukom, gradom i pokrajinom, nego nad 9vim pucima, vladarima, pastirima, svećenicima i bi skupima, koji spadaju u ovčarnicu Kri slovu. Isus veli Petru neodregjeno: » P a s i j a n j c e m o je , p a s i o v č i c e " je , p a si o v c e m o je , jednom ПЈ' "Ijelo stado moje; a buduć je ovo s t jedno, očito je, da tebi svu nad nj ' n ieravam brigu ; tebi dajem prvenstvo tebi svu vlast, o Petre, koji si s ’ena, na kojoj sagragjujem Crkvu m°j c*b' u čije ruke polažem klju 'e kialj -tv.i .ebeskog; tebi, koga, postavljam proglašujem za namjesnika m° g a 1 -« ]i čuo ? Zar ne nazrijevaš u Tvtw puninu one vlasti, kojoj nema na zcmlP ni ravne, a kamo li veće? A ko dakle usred apoštola, koji takogjer učenicima zajedno, a s Petrom inapose, Hotijući On jednoć, da dobije od P etra ja vn o svjedočanstvo njegove ljubavi, i to ljubavi veće, nego li drugih apoStola, da njemu dadne on, što drugim nije dao, trikrat ga upita: . P e t r e , dobiše neposredno od Isusa veoma veliku vlast, uvijek prvog vidiš P etra: prvog govoriti na D u h o v e ; prvog sa čudom sv. vjeru potvrditi; prvog na apoštolskom saboru u Jerusalemu svoje mnijenje izreći : prvog Židove obraćati I ju b iS li m e v i s e od o v i li .U fc 0., Mu trikrat o d g o vo r na to .G o s p o d i n e , t i z n a S , d a te l j u b i m . . Pt»°K “ ^ rkv« РЧ!апе z»ati 1 “ ” • Р '»°£ to za stalno ne ceS n “ »om prvenstvu nazri,cvati .amo prven- Isus pako na nzdarje te njegove velike ljubavi blago mu progovori: . P a s i - , *‘ »° easti i prostog upravljanja, nego i prvenstvo vlasti i ugleda, po čem se p a s i — , p a s i ! * I tom jedinom rjeČcom ‘ ј Po grikom lekatu, �Str. 276. K o je papa? poznaje g lav a C rkve K ristove. Gleda­ jući u Petru prvaka apoštola, vogju vojske Božje, Što je vojujuća C rkva, nosioca ključa nebeskog kraljevstva, temeljni kamen zgrade B ožje — Crkve, ili u kraće smatrajući ti u Petru vogju, učitelja, vrhovnoga pastira i oca sviju vjernika, razumio si, ko je Petar, te ćeš došljedno moći razumjeti i ko je papa. T i možda misliš, da vrhovna vlast, koju K rist dade Petru, da upravlja njegovom C rkvom , morade s P etrom svršiti, i da je na samom Petru bilo ono prvenstvo nego papa za Crkvu Hr, 9 Po tom je jasno, da papinstvo ne može izumrijeti smrću Petrovom, nego po Božjem pravu mora drugi Petra naslijediti u službi i svim joj pripadajućim povlasticama Л ko može biti taj drugi, nego rimski biskup ? Ti si dakle, o Rime, izmegju svih g r a ­ dova svijeta obran, da posjeduješ pred­ nost i slavu . . V eliki B o ž e ! Oh u kako dubokom bezdnu otajstvenih stvari sada tone duh moj ! Od onoga dana, kad si se iza bratoubojstva pomolio sa svojih sedam divotnih brežuljaka, o časti i vlasti nad cijelom Crkvom . V araš Rime, vidim, da se u tebi sprema ono se, ljuto se varaš ! Upamti nepogrješivo, preširoko carstvo, koje Božja providnost da ono isto prvenstvo, što je dobio izabire za shodno sredstvo, kojim će P etar, mora prelaziti do svršetka svijeta učinke milosti Spasiteljeve po cijelom na njegove našljednike. P a zar ti se гг iu ljudskom rasprostraniti. 1 zbilja, čini mogućim, da bi Isus K rist, vri. vni ' krug zemaljski postane kršćan­ K ralj i Pastir naših d>iša, uzašavsi na skim, bijaše veće zgode, nego ta, nebo, da svojim mjesto prip avi, ostavio što je malne sav tebi pođvržen svoje mile ovčice bez paktira, a svoin o silni tiim c, ic što bijahu s tobom u sav ra sva aijevstva svijeta, i što si ti C rkvu bez vidljive g lav e? 1П zar bi on samo za kratko vrijeme — ieko- čije zemhom upravljao i gospodovao. liko godina života Petrova pruvidio T o 1 im um čudovištima i strahotnim svom e stadu pastira, kraljevstvu vlada­ dogagjajim a razvijaše se nad tobom oca, C rkvi vrhovnu glavu ? O vakove visok dredba Božja, tebi kroz mnoge misli jesu jake, o vakove misli u a.j l .ko ve nepoznata i nerazum ljiva! dočavaju, da je Petar morao im ati na­ Opažam mudrost u tvojim zakonima, sljednike ; ama nijesu samo ove, koje koji na svaki način smjeraju, da odsvakle uklone surovost i divljaŠtvo, te osvjedočavaju o istini, nego ih ima još. Služba pastira, vladaoca i pogla­ da raznesu megju najokrutnije i po­ divljale narode prosvjetu i svoje običaje. vice jest redovita, dakle ne prestaje Ali sva tvoja mudrost ne bijaše, do li smrću osobe, koja ju je obnašala, nego prelazi na drugu, koja ovoj naslijedi; i jedna tamna iskra prema onoj visokoj d okgod stoji ovćarnica, kraljevstvo i mudrosti, kojom si postao od učitelja C rkva, mora biti i pastir, vladar i laži učenik istine. Divim se tvojoj moći g lava. Nije napravljen ovčinjak radi oružja vidim tvoje pobjede i osvajanja ; nu sva ta tvoja moć bijaše jedan vipastira, nego pastir radi ovČinjaka ; nije ustanovljeno kraljevstvo za vladara, nego jesnik one moći, što si ju kašu je poka­ vladar za k ralje v stvo ; dakle po isti zao propovijedanjem evangjelja; tadašnje tvoje pobjede, što si ih poslije imao način nije utemeljena C rkva za papu. �Br. 9. Pomoćnica kršćana. izvojštiti po cijelom svijetu, ali ne više ljutim mačem, nego svetim križem Spa­ siteljevi m. Zatravljuje me tvoja veličina ; nu ipak ona, d ok tobom vladaše carevi, ti osvojitelji svijeta, jest jedno ništa prema onoj, koja te čekaše u namjes­ niku Isusa K rista. T vo j sjaj . . . nu što je ovaj spram onog, koji će jednoć tobom prosinuti! — 0 radosni i sretni dane, kad no iz Antiokije Božjim na dahnućem dogje u ovaj dični grad pravi njegov osvojitelj, koji će od obala hladnog T ibera do najnepoznatijih mor­ skih žalova pružiti i rasprostraniti car­ stvo ! N a carskom prijestolju sjegjaše sin Drusov i Anton ijin, kad prvi p u t1) dogje Petar u Rim , . . A R im . . . Rim ne znadijaše, kakav Ćov: unigje u njegove ponosne zidine, eadno jedan bijedni ribar prašljivih nogu pre­ Str. 277. korači prag njegovih vitkih kapija. Ali znadijaše ga B og, koji ga je tamo po­ slao, da navijesti vječni progon gromovnom Jupitru, strijelcu Apolinu, sil­ nome Herkulu, besramnoj Veneri, raz­ bludnoj Junon i i kolikogod ih je g nj usnih i lažnih bogova, Što imagjahu tuđe hram, žrtvenik i štovanje. Znadijaše ga dobro B og, koji g a je tamo svojom rukom pratio, da po njem obrati tu nečistu zemlju u svoje svetište, te leglo svake gnjusnbe i grijeha u zaklonište čistoće i krjeposti. Znadijaše ga Bog, koji u Petru, vijesntku svog Imena i evangjelja pokazivaše onog velikog čovjeka, mogućeg čovjeka, nepobjedivog čovjeka, neumrlog čovjeka, koji uzdrma i sruši na Kapitoliju prijestolje careva, 1 Vatikanu uzdiže svojim našljed niciii parna prijestolje svoje. (Niuavit <!e se) Pomt nica k oćana. Za stanovnike grada Cajt 1 u Siriji i za kršćane tamo pribjegle iz Arm enije ostat će nezaboravni duu d 15. prosinca 1895 do б. siečnja 1896. koli sb o g podnesenih stradanja, toli sbog či dnovatih oslobodjenja od istih. K a o što se je nekoć kod Lepanta, tako se je i u ove dane nebeska kraljica kršćanskom pučanstvu Cajtuna pokazala kao jaka pomoćnica i zaštitnica. Č itava četa grabežljivih i od mržnje prema kršćanima žedjajućih Turaka več dogjei prvi put п Rim *a druge godili« vladinja сап1 Klaudija; tuđe je kroz 25 godina držao svoju ilolion, nnime do zadnje go­ dine ciirevanja Nero nova. Tako tvrde sv. Jeronim, Orozij 1 drogi piici, je u jesen 1895. počela silno uznemiri­ vati vjei estnička sela. Kršćanske kuće bi .di i opljačkane i popaljene, pa i sam ljudski život ne poStediše ti barbari. O. Salvator iz Kapadocije (jednog selca u rimskoj pokrajini) iz franjevačkog reda umre kao mučenik za vjeru u Isusa Krista sa jo š jedanaest ljudi iz svoje župe. Ostali vjeroviestnici pošto su uvidili, da su bezuspješne njihove opetovne molbe na podredjene oblasti onih krajeva za ulaženje progonstva, dapače da niesu ni najmanje tomu sklone, razbjegoše se sa svim kršćanima uz neizrecive patnje i oskudicu. Pošto su se najprije neko vrieme zadržali u gorju, prispješe pod vodstvom sirskih �Str. 278. Pom oćnica kršćana. kršćana u Cajtun. A li kad tamo. eto im naskoro opet neprijatelja, koji si prcduze kršćanstvo u onim pokrajinam sasvim utamaniti. N a 18. prosinca 1895. navališe T u ic i na grad Cajtun. Jedanaest topova dan i noć sipaše vatru na grad, u kojem se tada nalazaše 19.000 kršćana, a 62.000 muslimana bez prestanka odapinjaše svoje puške. U svojoj mržnji i krvoločtvu, odlučiŠe T urci poubijati ne samo kršćane, nego sve stanovnike grada, pače istu domaću životinju smrću zadaviti i sve sgrade porušiti. F erik paša, vodja muslimanskih četa, izjavi, da će piti krv djece, koja su u bešici, i da će grad Cajtun za uviek sbrisati s lica zemlje. 3000 ljudi iz Cajtun a, koji se nadjoše na okupu za obranu grada, nje govih žitelja i svih, koji Гао o pribjegoše. ne m ogoše se ni iz daleka sa mnogo pretežnijim brojem Turaka izp 1<diti, a takodjer pogledom na oružje g o za njima zaostajahu. Njihove prednje v eć bijahu od F erik zete, crkve i kuće u tvrdju nedaleko pred utvrde za obranu pašinih četa zau prah pretvorene i gradom , koja bi­ jaše zadnje utočišće za biedne stanov­ nike, neprijatelj zaposjede. Oni se moradoše ograničiti sam o na četiri mosta, preko kojih se u grad mogaše, da njih čvrsto zauzmu i tim priprieče provalu neprijatelja u grad. Srčanosti im nije manjkalo, samo njihov broj obzirom na dušmansku vojsku bijaše premalen. U Cajtanu zavlada silan strah i smetnja. V e ć se sve držaše za izgub­ ljeno. Supruzi se oprašćahu jedan s drugim i svi medjusobno moljahu pro­ Br. 9 štenje ; djeca cviljahu u naručju svojih majka, koje ili grijahu i cjelivahu. Mnoge matere dizahu u vis svoju sitnu, nevinu dječicu, kao da bi ih Bogu u znak pomirne žrtve prikazale, da od­ vrati od njih prieteću nevolju. K ršćan ­ ski vojnici, bliedi kao s »rt, odložiše svoje oružje, da okaju svoje griehe prije, nego boj započmu. N jihovo iskreno pokajanje i prošnja nadjoše sigurno pomilovanje i oproštenje kod Gospodina. Neveselo i tugaljivo poput m rtvačke zvonjave odjekivaše turobni zvuci zvona s tornjeva četiriju crkava u Cajtunu. Ljudi, žene i djeca hrljahu u crkve, da se u svetom sakramentu pokore s Bogom izmire. Svaki čas danju i noću dielila se je pj< eta pričest, a d evet svećenika kroz trideset i tri sata neprestano sjedjahu u .zpoviedaonicama. Skrušenje bijaše obćenito i mogaše se dapače po ja i п pok rničkim djelima upoznati. Odlične gospodje džakama odjevene prolažahj gradskim ulicama i dižući prem nebu ruke neprestano vapijahu za pomilovanje i oproštenje. Drugi uzi­ mahu težko kamenje i toli su se žestoko tukli u prsa, da je silna krv potekla. K rivo stečeno imanje od svako ga se povraćaše, ili, ako je to bilo nemoguće, s prezirom se na put izbacivaše. Zli običaji odlučno se zabaciše i napustiše. Svatko je pomišljao na popravljanje, je r svi upoznaše u ovoj stisci ljekovitu i spasonosnu kaznu za svoje griehe. Medjutim zapovjedi F erik paša svojoj vojsci da miruje, jer se već osje­ ćaše pobjednikom i držaše, da je grad u njegovoj ruci. O n preko sv o g glaso­ noše izazva stanovnike iz Cajtuna na �Br. 9 Pomoćnica kršćana. predaju. Nikad se ne nadjoše u sličnoj stisc i; predati se značilo je isto, Sto i umrieti, a ne predati se takodjer isto. Samo izvanredna pomoć s neba mogaše njihov grad sačuvati od podpune pro­ pasti. Neznatna šaka od 3000 ljudi bijaše kao jedno ništa prema 62.000 hrabrih vojnika F erik paše. O vi bijahu providjeni s topovim a i prikladnim oružjem i u svakom obziru vojnički izvježbani, dok naprotiv oni ništa ne imadjahu do nešto starinskih puščetina, da bi se koje napunile zahtjevaše se premnogo vre­ mena. Zato se ne usudi nijedan od kršćanskih vojnika glasonoši odgovoriti. N o žene Cajtuna, koje se više uzdahu u pomoć Božju, nego u nn bez oklievanja se suprotstavile tome glasonoši i predbaciše mu, što je kršća­ nima toliku sramotu nanio kojoj se oni nikad ne će podvrći. »Hajde ovdale«, zavaraše tijega, »i ja v i zapovjedniku tvojili čet Ja ga naši muževi čekaju s puškom u ruci pripravni na pobjedu ili na smrt. Ako oni padnu, to smo pripravni mi naša djeca toliko glava vašim vojnicima od­ rubiti, koliko vi naših usmrtite 1 Ovim nanovo bijaše rat naviešten. Kršćanski borci pripravljahu se, da dušmaninu u susret izadju. Bliedi i drhćući pogledahu na brežuljak, s ko­ je g a je imao posuti oganj iz topova na grad i svaki čas očekivahu prvi hitac i dolazak F erik paše. A li ipak taj dan ništa se ne dogodi; uprav bijaše naro djenje nebeskoga kralja mira. Nu žalostniji bijaše sliedeći dan, 26. prosinca. R uka topovskih ždriela, vojnička vika Turskih četa, zvuci ratnih trublja, Str 279. strahovito zujanje puščanih zrna s jedne strane, a vika uzdisanje i plač nevolj­ nika s druge strane, sigurno će viekom ostat u pam eti svima, koji su taj zdvojni dan proživili. U pet sati jutrom počeo je boj i trajao do osam na večer. Devet puta bijaše izdata zapovied, da se provali ц grad, isto toliko puta mo radoše uzmaknuti vojnici F erik paše, tako da napokon počeše posve drugčije misliti o maloj šačići kršćanskih vojaka, koji su branili grad. V iše od 220 Turaka ostade mrtvih. F erik paša nikad ne bi vjerovao, da se u tom malom čoporu branitelja krije tolika važnost i srčanost. »To je skrajni napor,« reče on, dn' bjesnilo i posljednji jed, koji ti ki ski psi bljuju. K ao zadnji trzaj umiruc da jo š jednom dahne, tako mi se f. a očajna borba tih jadnika, kojim ni je d ia zraka nade više ne sja. Soli će ari već sasvim drugčije stajali, i f i Braniti Iji grada Cajtuna temeljito se osvh oćiše tokom ovoga dana, da je nniiov život bio u pogibelji i da se dosad neosvojivi grad Cajtun ne nalazi u najboljem stanju. Umoreni od petnaestsatnog ratovanja, postaviše na najvažnije točke straže i povukoše se natrag, da se odmore. Dakako, da im je trebalo novih sila, da se uzmogne sliedećeg dana neprijatelju oprieti. Kao minulog dana, tako su i ove večeri zvonila zvona, vršila se opet javno pokornička djela i po mirne molitve. Žene su sokolile vojnike na boj. »Ako je Bog s nama«, govorahu, »onda ne će Ferik paša u Cajtun prodrieti.« Jedno sirotče od devet godina, koje su Franjevci u Jenigekalu sebi uzeli i �Str. 280. Pom oćnica kršćana. Br. 9. odgojili i koje je s njima pobjeglo u Cajtuii od progonitelja, pripoviedaše, što je za vrieme rata to ga dana doži­ vi lo. Prije kojih pet godina dao mu je jedan otac sliku M ajke Božje s naput­ kom, da ju cielog života zadrži. putem dobio iz Carigrada prietnju, nek se nada svrgnuću s časti, ako ne izpuni svoga poslanstva, V e ć u tri sata, mnogo prije zore, oćutiše potišteni stanovnici Cajtuna orenje topova, koji u obližnjem gorju »Kad sam Čuo grmljavinu topova«, pripoviedaše dječak bezazlenim načinom, ii kad sam zamiet'o viku i plač mojih drugova, odmah se zavukoh u jedan kut špilje, objesih tamo sliku presvete Djevice na stieni i počeh klečeći pred njom moliti krunicu. K ad sam napokon počeo litanije, zaniemiše topovska taneta i čuo sam samo lelek i naricanje žena iz Cajtuna. O d prilike iza dvaest časova nanovo započe juriš i opet sam začuo grom topova i prasak pušaka. Ja izn*v počeh krunicu pred slikom prcbiažene D jevice i kad sam ju svršio te počeo moliti litanije, opet prestane ta huka. Još jednoč započe kreševo, a ja opet prihvatim za krunicu. Uspieh bi»r e isti, kao i prije, T o se češće jiona .še do u kasnu noć, kad sasvim zumuknušc ričući topovi.« Pripoviedanje dječaka razleti se kao m nja medju biedne stanovnike Cajtuna. Ljudi i žene tiskahu se, da vide tu zanimivu sliku nebeske kraljice. Oni ju nikad niesu vidili ovako naslikanu i začudjeno govorahu medju sobom : »Ova Djevica, koja je crna kao F erik pašini vojnici, učinila je čudo na korist kršćana u Cajtunu.« Sliedeći dan bijaše naj strahovi tij i što su g a žitelji Cajtuna imali pretrpjeti. F erik paša, htijući spasiti svoju čast, morade grad, koji nije m ogao prošloga dana na juriš osvojiti, u svojim šakama imati, pa makar uz najveći gubitak užasno odjekivahu. Oni se povukoše natrag u crkvu i bez prestanka zazi­ vahu sve većim zaufanjem premožnu Djevicu za pomoć. Jedan franjevac uze svoje vojske. On bijaše brzojavnim sličicu iz ruku o nog sirotčeta, podiže ju u vis i prosbori: »Ne bojte se, kra­ ljica nebeska mora nas spasiti ! Dječko, uzmi krunicu i mi ćem o svi žarko s to bom moliti!« N e treba ni spominjati, s kojim se žarom i pouzdanjem prisutni priklju­ če molitvi i sve moguće učiniše, da bor a pomognu. A li uza sve to bijaše :ka smetnja i strah, da ih je vjeroviestnik s velikom mukom m ogao u skupu radržali. Svaki se Čas pobojavaše nenadanom po : - N1 prijatelji su u gradu!« N o ipak oni ustrajaše i Ćiniše iste utješljiv pokuse, koje je jučer dječak prip id ;io ; po svršenom čislu, ili bar sigurno, d ok su se litanije molile, opet nastupi mir. K ad su upitali jedn og kršćanskog branitelja, koliko su napredovali Turci, odgovori on, da se niesu ni za jedan korak prikučili gradu, što je dakako sve tješilo i novom nadom oživljavalo. Kolikogod se je puta neprijateljska pucnjava začula, toliko su puta u crkvi sakupljeni poČimali moliti krunicu, i to uviek s istim učinkom. F erik paša se držaše ja ko zasraniljenim, što ne može sa svojom silnom vojskom odoljeti malom broju branitelja i Željenog cilja postići, da u grad Cajtun �Pjesnikov grieh. provali. Zato prokuša зкгајлје sredstvo i boj nastade žešći, no ikad prije. D o jedanaest sati noći čula se je grm ljavina topova i neprestano pucanje pušaka na grad, premda je vodja gotov svu srčanost bio izgubio. K ad je napo коп neprijateljski prasak zaniemio, za­ hvaljivahu se kršćani Cajtuna suznim očima nebeskoj kraljici i olirabriše se u pouzdanju, da će po njenom zago ­ v o ru stvar sretno svršiti. I u sliedeće se je dane jo š rato­ valo, a molenje svete krunice imadjaše uviek isti uspjek kao i prije. N e da se opisati, kako se kršćani u Cajtunu zahvalnim izkazivahu svojoj uzvišenoj pomoćnici. Sličica onoga sirotĆeta bijaše svetinja poštivana i pobožno 1 lizana. Str. 281. prvi dan mirno prodje. Od toga se vremena više nije Čula ni rika topova ni triesak pušaka. On se morade ogra­ ničili na samu obsadu, ne bi li gladom prisilio grad na predaju. KaŠnje pri po vie dahu F erik pašini vojnici, da su za vrieme ratovanja često vidjali neku djevicu, koja jašeći na konju neprestano obilazaše oko grada. Tisuće, pače milijuni puščanih zrna da je na nju padalo, ali je neozledjena ostala. Kršćani u Cajtunu dobro razumiše, tko je bio ta D je v ic a ; oni joj se od srca zahvaljivahu, a i sad joj se još zahvaljuju; njihova djeca, pa i unuci "•■ ićr.t će o čudnovatoj zaštiti, koja im pomoćnici kršćana u dio pala. D odje i nova godina ^iSjgS.), koje F ra Leonard. Pjesnikov grieh. gjenja ? Pa zašto se ona duša mučila ? Uvijek joj pred očima lebdijaše uzvišen i svet ideal, vazda ljubljaše istinu, dob­ rotu, ljepotu; um i srce njezino bijaše posvećeno svetim i velikim idealima. Jedan put, samo jedan put — onako za zabavu, a da se ni sjetila nije — sliku, .eglo nekoliko poteza, što ih n cu oa, čista duša n e ć e pročitati, a da ne osjeti težak, mučan dojam. I zato se mučila, već davno se mučila u čistTlištnomu ognju, da očisti onu stranicu, što je za nesreću bijaše neoprezno napunila . . . — Dogji sa mnom ! reče joj angjeo. Ona poprimi tjelesni oblik, činilo joj se, da je obavila bijelom plahtom, i u tren oka, predvogjena svojim ne­ beskim drugom, nagje se u siromaškoj potleušici a usred velika grada. U sobici, ukraj bešike, u kojoj spavalo lijepo dijete, sjedila djevojčica. U rukama joj knjiga, što je otac bijaše njezino čisto pero bijaše nacrtalo jednu sinoć donesao. Davno, v eć davno muci njegova duša teške muke u čistilištu. A njezin angjeo češće sleti do nje, da joj o raju govori, da joj javi, kako jedan prijatelj na zemlji za nju moli. I ona bi g a svaki put upitala : — K o liko će jo š ove muke trajati? Jt li već blizu vrijeme moga oslobo- �Str. 282. Br, 9. Pjesnikov grieh. Ang-jeo migne duši i ona se pri­ bliži. Svu je progje leden drhtaj uz neizrecivu bol — upozna svoju knjigu ; bijaše to zbirka pjesama, u kojoj neke stranice djevojčica ne bi smjela čitati. Sada je duša razum jela! . . . — A bi joj m ogla zabraniti? reče tužno angjelu. — N e možeš 1 O na je slobodna. I pjesnik, vas se tresući, gledao djevojku i Čekao. D jevojka pročita nekoliko kitica. Živo rumenilo preli se njezinim licem. K o rasrgjena zatvori knjigu. I ko da će je odložiti na stol, ali je neka neodoljiva sila nagna i ona opet posegne za knjigom. O daleči se od bešike, na koju bi inače valjda bila pazila, ode do prozora, sjede i stade da čita, sprva nekako otežaj ući, zatim znatiželjno, napokon strasno A pjesnik je gledao. Gledao je, i na umnom djevojčinom čelu Čit ..0 je оло. što su one stranice đ je l le u onoj Čistoj, nevinoj duši. Njezino bistro i vedro ko posta melankoničnim, da g a zatim prekrije neki gusti oblak, dok na koncu ponikne kao da opaža nešto A kada dočita, polagano, polagano zatvori knjigu i otvorenim očim a stade da sanjari. Oj ! bijedna ulovljena dušo j N ije jo š gledala ništa odregjena, samo je njezina mašta bludila po ne­ poznatim krajevim a, a puste, neodregjene slike mučile je i okruživale poput crne noći — nju, koja pred jednu samo uru, bijaše tako mirna, zadovoljna, vesela! A nesretni pjesnik sve je to g le ­ dan — vidio je neizmjerno zlo, što g a bijaše prouzrokovao. U pre pogled u svoga dobrog angjela i reče: — A h ! a ja nijesam mislio, da sam toliko krivi Sada razumijem zašto imam da trpim. A ipak, B ože m oj, ja nijesam hotio zlo, ja nijesam mislio na z lo ! Smiluj se, Gospode milosrdni, ovoj lijepoj duši! — Utješi se, progovori angjeo, bijedni grješniče! Jer si radio bez pot­ puna znanja i zle namjere, neizmjerno milosrdni B o g udostojat će se suzbiti što hi g a gjavao po tvom e djelu ažiu Pogledaj ! I snik pogleda. D jevojčica je klečala p 1 Gospinom slikom : sklop­ ljenih ruku t suznih očiju pitala je p ro ­ šle što bijaše popustila napasti znat. jnosti. N eko slatko, nadnaravno svjetk pr se iz svete slike, obuhvati djevojčino hce, prali se u njezino srce i povrati joj prvašnju vedrinu. A nesretni se pjesnik nasmije i p ro g o v o ri: O h ! kako je dobar, kako j e milosrdan Gospodin ! — Da, prihvati angjeo, B o g je dob ar! Još nekoliko ovakovih pobjeda, i tvoja će muka dovršiti, tvoja će se nepromišljenost oprostiti I Ivša Mijov. �B r. 9 Dopis. Str. 283 Dopi s . Iz krvave krajine koncem jula 1904. {2$’godi$njica misniitva m .p 0 fra slovima, koja kazivala godinu i dan August ina Čengića). — Lijepa je naša prve sv. mise svećareve, tekuću godinu krajina prirodnim svojim k raso tama, i ime svečara. Bakljada bila uprav lijepa svojim kitnim gorama, lijepa svo­ sjajna. Nosili baklje gragjani i seljaci jim starodrevnim tvrgjavama, lijepa svo­ župljani bližnjih sela. — Sv i okićeni na­ jom dubokom Unom, ponosna osobito rodnim trobojkama. Tamburaši vješto svojim lijepim Bišćem — ta tuj se grle i odigraju pozdravnu pjesmu, a predsjed cjeluju dvije Ijubezne seke Bosna i nik društva g. Stjepan Ivković oslovi Hrvatska. svečara lijepim govorom, na čemu se Zanosni bili dani 19. i 20. jula po svečar zahvali bodreć dičnog »Krajiš­ glavni grad naše krajine. Baš na dan nika« na rad i sklad. Gostoljubivi do­ glavnoga zaštitnika Bosne ponosne, sv. maćin pogosti drage svoje »Krajišnike«, Ilije, pala srebrna sv. misa m. p. o. kake to on već umije, a tamburica i iačka naša hrvatska pjesma dugo nas fra Augustina Čengića, zaslužnoga i obljubljenoga bihaćkog župnik u -u -no nabavljala. hovnu svoju službu otpoče svečar u Bi­ L 20. na Ilino u IO sati započe haću kao kapelan, a dobri mu B og po­ crkvena Čanost, M. p. svečar krene dijeli eto sreću da u istom mjestu pro­ u crkvu s ećenstvom ; pred njim stu­ slavi svoj 25-godišnji jubilej misiiištva, pah u b djevojčice s cvijećem u U svojoj redovničkoj i sveden' j po­ roci ’enii u čč. ss. presv. K rvi Isu. niznosti htjede vrijedni sv 'ir, se to Suve. Lijepo sc u polukrugu smjestile posve skromno, samo u crkvi proslavi, sa čć. ae ima u svetište pred veliki žrtven Svečar ganut započe sv, misu ali ljubav braće njegove obližnjih svece nika i njegovih dobrih žup’jana u, j ; podvorbu velečasne gospode J. Kau srcu oduška i taj rijetki dan dragoga rinovića i M. Ivaniša. S v a podvorba kao svečara dostojno proslavi. V eć u oči i propovjednik bili svjetovni svećenici. Dina stigoše neka braća svećenici, a na I pravo je i dostojno, je r kad zajedno Ilino u jutro g g . župnici susjedne Hr rade za Boga i svoj narod, nek se i megjusobno slažu, štuju i ljube. Naš vatske iz Zavalja i Vaganca. »Krajišnik« na koru skladno pjevao K ako Bišćani štuju i ljube svoga duhov, pastira, pokazalo se na večer u naše omiljele pučke crkvene pjesme. oči jubileja. Napredno pjevačko društvo Govornik u propovijedi istače, kako je g. Bog njegda proroke svom narodu, tako »Krajišnik« s odborom, tamburašima i drugim članovima uz veliku pratnju i sada šalje narodima svećenika, da se drugih štovatelja svečarevih našlo se za nj žrtvuju i vode ga putem spasa. Istače zasluge u kratko svećareve za iza 8 sati pred lijepim župskim dvorom. T u veselu povorku otvorila hrvatska svoj puk, za svoju provinciju redovničku, u kojoj najveće ćasti uživao, pozva narod tro bojnica. Za njom jedan član društva da ljubi, štuje, sluša svoje pastire, da se nosio krasan prozrak s velikim crvenim �Str. 284. Hr. 9. Pofri« moli za svečara, a na svečara se obrati s molbom, da se kod svoje današnje srebrne sv. mise sjeti svojih župljana, svoje provincije, svoje braće svećenika obojega klera i svoje domovine. Poslije sv. mise započe svečani T e Deuin, da zahvali B ogu na primljenim milostima kroz 25 minulih godina. Poslije sv. mise bi svečano dopraćen u svoj dom. Zaredaše mnogobrojne čestitke. Zastupnici Činovništva, vojništva, gragjanstva — takodjer vidjesmo i muslimana — pozdraviSe čestitkom svečara. U ime činovnišlva oslovi oduljim govorom sve­ čara poglaviti gosp. kotar, predstojnik D r. Feifalik. G ovorio lijepo i oduševljeno. Čestitanje potraje do i sat, a onda slijedi objed, na kom bilo do 20 o«o!> svećenstvo i gragjanstvo. Pal> lijepih zdravica, a najljepše bile velečasnog dekana prijedorskog i župnika o. Ante Babića i vlč. gosp. župnika zavaljskug Domineza. O bjed zaslagjivali t buri­ com i pjesmom naši pjevači »K ib ika.« Sve veselo bilo i oduševljeno. • osp. Ivković pozva goste, da ovom zgodom Što doprinesu za naše siromašne giake viših škola iz Bosne i H ercegovine, Sto bi pljeskanjem odobreno 1 pade lijepa svota od 200 K . V ečernjicom svrši se o va lijepa svečanost, koja će prisutnim dugo u uspomeni ostati. Sv a ka čast budi bihaćkim gragjanim a i g g . činovni­ cim a, koji tako lijepo prošla viša 2 5-go­ dišnjicu m isništva s v o g a dobrog pastira. Č ast i poštenje našem dičnom društvu ■ Krajišniku,« a osobito njegovu tajniku g. Knopp-u, što ne požališe truda te tako vješto tamburicom i pjesmom prodićiše ovaj dan. T a kako i ne bi, kad je »Krajišnik« miljenče m. p. o. Čengfća. Danas bi neprijatelji crkve i domo­ vine htjeli stjerati svećenike u sakristiju i puk im samo u crkvi pripustiti ; a zašto? — jer znadu, da svećenik, kad je na svom mjestu, najviše utječe na narod u svakom pogledu. N jegovo polje nije samo crkva, on je pastir i izvan crkve, on je otac, liječnik, savjetnik, tješitelj, najbolji prijatelj najveći dobrotvor. Го se pokazalo i za 25-godiš, jubileja m. p. o. Čengića. Svećenik zida na temeclgufflD, koji je Isus Krist, od ko ga je jecii a prava sreća i ovdje i na dru­ gom tu. T o puk dobro zna, zato mu se povjerava. K a o takav pravi vogia i pastir svoga puka je naš jubilar m. p o. Č e n g ić ! Uzoran redovni svt ik, Jtnoljub. Svojim razborom, ljubeznom riječi, gostoljubjem uživa lju­ bav i c patije kod Činovništva, seoskog pub\.. D ao mu gosp. B og, da svoj rad sretno i blagoslovljeno nastavi i dalje na slavu B ogu, spas svoga puka, na diku i ponos s v o g a reda, na utjehu i korist svoje domovine. S vrućom že­ ljom da u čeličnu zdravlju djeluje do zlatnog — da zaključuje — i diam antnog jubileja Očevidac. �B r. 9. Viestnik. V i e s t n (Rodjendan N j. c. i kr. Veličanstva) proslavljen je 18. рг. mj. dostojnim svetčanim načinom u našem glavnom gradu Sarajevu, koji se je u večer toga dana blistao od velike razsvjete te sav bio izkićen raznim zastavama, a vojnička se glazba razliegala po brdima i doli­ nama. O ve je godine i to bilo zname­ nito, da je i nova željeznička pruga povrh Sarajeva bila krasno razsvietljena. N a sami previšnji rodjendan 24 hitca iz to po va oglasiše s grada veselu svetčanost, a u 9 sati prije podne s' m Božju u katedrali, pred kojom je vojničtvo stajalo u paradi, obavi sam prcsv. gosp. nadbiskup vrhbosanski uz sjajnu podvorbu svećenst’. a. U franje­ vačkoj crkvi sv. Antuna služio e sv. Str. 285. i k . korist i utjehu povjerenih mu duša, za koje svojim skromnim radom neizmjerno mnogo čini. (^sgodiinjica misničtva >n p. 0. fr a Angjela Franjua.) Piše nam prijatelj iz Fojnice: »Dne IO. kolovoza t. g. rav­ natelj naše gimnazije navrši punih 25 godina misničtva. Prvu sv. misu prikaza Bogu na rečeni dan god. 1879. u jednoj daščari na Hrestovskom. a na dan dvadesetpetgodišnjice prikaza ju u novoj kragnoj samostanskoj crkvi u Fojnici _ Hvorbu vl£. o. fra Augustiiia Pnrg fra Bone Ivandića. Svečanosti je prisu vao uz ovdješnju redovničku obitelj i ш. p. o. fra Mijo Batini^ osobiti sv.jc.irev štovatelj. Svakom e se na op .ца neka dragost i veselost misu u 6 '/j sati Рге^P viodjal K ad objeda drža zdravicu pošt. 0. dr. fra Daniel Ban. Pobočni е narod fra M anjaп Lovrić, gvardijan, koji vašiljao tople molitve k priestalu Sveviš­ trenor živahnom riečju iztaknu, šta njega za zdravlje i jo š dugu mirno svečar za našu provinciju. T a on se vladanje našega premilostivoga vladara. je sav posvetio boljku provincije, jer {20-godiinjica biskupovanja i imen­ od 25 godina svećeničke službe 22 g o ­ dan presv. g . f r a Marijana Markovića.) dine tiudi se oko procvata škole i God 1884. na sam svoj imendan dne duševnoga napredka članova u provin­ 19. kolovoza slavio je presv. gosp. fra ciji. Nema kod nas redovničke kuće, u kojoj ne bi bilo njego vili učenika, a, Marijan M arko vic u Banjaluci svoju uzdamo se u B oga, i zadojenih njego­ ustolbu na biskupsku stolicu. O ve se je dakle godine navršilo punih dvadeset vim duhom. Doista svi uvidjavni Čla­ godina njegova zaslužnoga biskupovanja, novi naše provincije moraju cieniti fra zato dne 19. рг. mj. podjoše do nje­ Angjela, koji je kroz 22 godine poka­ g ov a dvora mnogobrojni mu prijatelji, zao toliko samopriegora, da mu nema da mu izkažu odanost, podložnost i danas primjera. S vi, napose mnogobrojni njegovi počitanje. — Diki franjevačkoga reda i ponosu naše provincije Želimo jo š dug učenici šaljemo vruće molitve pred priestolje neoskvrnjenoga Jaganjca, da niz ugodnih godina te vruće molimo B oga, da g a kriepi, jači i sokoli na g a kriepi u zdravlju, ja č i u radu za �Str. 286, Viestnik. napredak mladeži i napokon da mu obilno trud naplati gore u vječnoj domovini! (Srebrni p ir dra Вауега) V rli pri­ jatelj i pravi dobrotvor Franjevaca, dr, Вауег, slavio je dne 7. рг. mj. na svom krasnom imanju na Ivan planini 2 5-godifinjicu vjenčanja sa svojom dob­ rom gospojom zaručnicom. K ao dobar katolik htio je, da se zato provedu i crkveni obredi, te je pozvao našega preČ. o. provincijala dra. fra Daniela Bana, da u onom krasnom šumskom zraku drži sv. misu, čemu se je on rado odazvao. V elik broj njegovih prijatelja dohrli tom prilikom na romantičnu pla­ ninu, da mu očituju svoju ljubav i sto Hr. 9, [Konkut za ln i izpiti) iz bogoslovnih študija, kojima su se dne 4. рг. mj. podvrgli vv 00. fra A n to Šakić, fra Bono Brkić i fra Marijan Jakovljević, svršeni su dobrim uspjehom. Č estitam o ! (U fra n j. visočku gim n aziju ) prim­ ljena su ove godine 22 djaka. {Kongregacija hrvatske franjevačke redodriavc sv. Cirila i Metoda). Dne д. o. mj. obdržavala se je u Zagrebu u franjevačkom samostanu kongregacija hrvatske franjevačke redodrŽave pod predsjedanjem preČ. o. Vendelina V o šnjaka, provincijala, te u istoj odredjene Ječc promjene: vanje te povećaju slavu, a on за svojom dobrom zaručnicom i krasnom kitom svoje Ijubezne djece s najvrvom radošću i razdraganošću svakoga a .sretao i po­ služivao kod krasnoga abjeć gdje pade liepih nazdravica u čast nm i njegovoj porodici. Svakom e đe p tniku g r e B : o. Vendelin Vošnjak, provln o. Marijan Širca, gvardijan, o. Dom Klekl, vikar, o. Bruno Bruša, o V ekoslav Sablić, o. Gjuro Ben ti«*. taj veseli dan ostati u miloj uspomeni, {Mlada misa) V eleč. o. fra stin Ćavarović, stričević pok. fra Ilije C avarovića, vrativ se po svršenim nau­ cima iz vječnoga grada — Rim a, odabra rodno si mjesto Tremošnicu, da tu prvu žrtvu prikaže G. Bogu i to baš na zavjetni crkveni god Porciunkulu, V id in : o. R afo R odić, g v ard i­ jan. j . E frem Turk, o. Filip F ribec, o. Kapistran Geci, vikar, o. K laro Horvat, neka bi ta svečanost što sjajnije izpala. U z rukovoditelja dekana i dubravaćkoga župnika p. o. fra G rge Došena dvorili su mu kod sv. mise v v. 00. fra Florijan Matuzović i fra Jozo Vukić, a prisut­ ni bili mnogi drugi okoliš nj i svećenici. Pred mnogobrojnim narodom liepim govorom njegovu sreću i svećeničko dostojanstvo oslika v. o. fra Bono Oršolić, vikar iz Tolise. Bilo sretno i na uhar vjeri, redu i domovini 1 -i«i laika 1 . bogoslova na sveučilištu 9; o. Bernardin Leichtmuller. K lerika filo­ zofa 10; laika 7. T r s a t : o. Romualdo Jcreb, gv ar­ dijan, o. Leonardo N ovaković, o. Rajmundo Podlipec, vikar, o. Gaudencije GorŠe, o. Antun Gretschl. Klerika no­ vaka б ; laika 8. K lanjec: o. Kazim ir Vajdić, g v a r­ dijan, o. Paulin Modec, vikar, o. Ben venut Habjan, o. Solan Šurina. L a ika 5. K arlovac: o. Bono M atković, gv ar dijan, o Ivo Žibrat, o. Mirko Gunjak, vikar, o. Blaž Glogovac. Laika 5. P ožega: o. Martin N ovak, gvardi­ jan, o. Lam berto GoIovsky, vikar, o. Leonardo Jonke. L a ik a 2. �Br. 9. Viestnik. Str. 287. Sam obor: O . Akurzije Križan, predsjednik, o. Kalasancije Margreiter, vikar, o. Josip Ivančić. Laika 2. Jaska : o. Stanislav Angjelić, pred­ sjednik, o. Silvestar Muljević, vikar, o K saverije Pemec. Laika 2. Zem un: o. Vjekoslav predsjednik. Laik I. V iro vitica: o. Mansueto Horvatek, predsjednik, o. Hip polit Husaina, vikar, o. Tim otej Tišljer, o. V ilko šalić. Japan. ' Vjerske prilike u Japanu). Zanimat će za cieio naše cienjene čita­ telje, ako im donosemo koju o vjerskim prilikama u Japanu, toj mladoj državi, koja eto već šesti mjesec krvavo kolo vodi sa stranom, prostranom Rusijom. K o p rivn ica: o. Kvirin Purgarić, predsjednik, o. Dionizije Bedeković, vikar. L a ik I. N ašice: o. BrunoK ovaćević, pred­ sjednik, o. Em il Šimić, vikar, o. I mro Zabavnik, K o stajn ica: o. Teodor Totta, predsjednik. Izvan redodržave nalazi s e : o. Luka Terzić u Kairu. U Japanu je državna vjera sintoizam. (Od rieči »sinto«, koja znači •služou duhova«). Sintoizam je srodan s ktnežttj vjerom, kojoj je glavno obilježje ea.L e dubova. Japanac je zove »kam miči,« to jest »put duhova.« Prvi i najveći bog jest T enka i znači nebo, svLed io kao tatarsko-mangolskim vje ш a u Kineza Tien. Tenku su po >ni nigi nevidljivi nebeski duhovi, koje Јариплс ipak posebno ne časti, jer mu se ne čine previsoki, i zato je planetski dubove uvrstio kao posrednike. Obično ipak ne Časti zviede same, nego Cernik : o. Antun Marinović, pred­ duhove, koji su na zviezdama. K svim sjednik, o. Adjuto Spaček, o. Iso A g jić, tim treba opet pridružiti neizbrojne razne duhove vjetara, rieka, gora, sta­ vikar, o. Dimitrije Cutora. L a ik 1. bala, životinja, gradova, kuća itd. Š a ren g rad : o. Makarije Križan, Japanska vjera im a mnogo toga predsjednik, o. T vrd ko Pletikapić, vikar. Osiek • Aleksandar Osjak, pred­ što nas podsjeća na starogrčke priče o bogovima, a osobito u tome, što simsjednik. L a ik i Č akovac: o. F ab o Peštalić, pred­ bolizuje prirodne sile i pojave u bogo­ vima i polubogovima. Karakteristično sjednik, o. Kornelije K opčić, o. Matija Matijašec, vikar, o. Landulfo Lach, o. je u sintonizmu to, da časti duhove slavnih knezova, junaka i učenjaka, O ve V o lfga n g o V arg a. L a ik I. Iv a n ić : o. Gabriel Dolinac, pred­ duhove nazivlje »rame.« U za ove Japanac doprinosi božju sjednik, o. O to Ošlaj. L a ik 1. G yalanszky, 0 . Nikola Nikolašević. Laik I. I lo k : o. Mladen Barbari! sjednik, o. Srećko Gretschl, vikar, o. B olto Habrić, o. M iljenkoBe avić. L aik 1. B ro d : o. K alaš nkcije Zoltner, predsjednik, o. Stj. Vujević, vir ar, 0. Ivica Maretić. L aik l. V u k o v a r: o. R obcrto Roaman, predsjed.iik, o. Bonaventnra agašek, vikar, o Severin Mesiček, a. Solan M atković, o. Celestin Franetić. bai K ra p in a: o. Ludovik Horvat, pred­ sjednik, o. Dominik Antolković, o. Krizostom K ranjc. Laik 1. vikar, čast u istoj mjeri s nebom i zemljom, sa suncem i mjesecom, i duhovima svo­ jih predja. A k o se je ko ji u svom e ži- �Str. 288. Viestnik. votu odlikovao u junačtvu, učenosti i dobro tvor nos ti, to mu sve nije dosta, da udje medju bogove : pravo imenovati koga medju bogove ima samo mikado sa svojim ministrima. Prem a tome ne smijemo se Čuditi, što svi japanski bo g ov i imadu sve čovječje slabosti i vrline. Sintoizam nema razvijenih vjerskih nauka. Sintovski moralni nauk uzet je iz moralne Konfutsijeve filozofije i dru gib kinežkih učenjaka. Sva je prilika, da se je Konfutsijeva vjera razširila u Japanu u 3. vieku. N ego uza sve to, što su je Japanci s početka oduševljeno primili, to se ipak ona nije nikada du­ boko uvriežila u narodu. Daleko jače uplivao je na sintoizam buddhiza koji se je sredinom 6. sto lj.ć a iz Koreje u veoma kratko doba razširio Japanom i u 13. stoljeću se podigao do najveće materijalne i duševne moći. U sintovskim hramovim a г imo priprostu trpezu, na kojoj rs jg lo kovinsko ogledalo »gohej,«- a to ima da znači svjetlo i sunce ; na krajima o gle ­ dala pričvršćeni su papirnati komai .0 ili dragocjeni ka m en i; ovo im a da znači Čistoću, veličinu i moć duhova. Pred hramom je »torij,c vješali ma slična vrata od d va stupa, vrh kojih opet stoje ja k e priečne grede. Narod časti svoje predje svake g o ­ Br. 9. dine za stanovitih svetčanosti. za kojih se obilno jede i pije, daju se predstave pantomine itd. U običaj su se uvukla i hodočašća, a taj su običaj Japanci po primili od Buddhista. Sintovsko bogoslužje im a dosta izrazit obrednik. Svećenici nose svoje posebno ruho jedino za vrieme svoje službe. Ima i propoviedi, ali običajno slušalaca je sasvim malo. G. 1890. bilo je u Japanu 193242 sintovskih hramova i 14.717 svećenika raznih deset vjerskih sekta. Prestolnica buddhizma u Japanu je st K ioto , a hra­ mova ima po svim japanskim otocima. T ilro je g . 1893. bilo dvanaest raznih buo i«. HČkih sljedba, 71.8 39 hramova, 36.247 nela i 52.054 svećenika. Do S68. sintoizam i buddhizam išli su sfcu a. S v e vjerske obrede pri radj iu i p jp u Japanaca obavljao bi sveć Ri.Juhe, A li te godine vlada prđgla- sintoizam državnom vjerom i zaplieni . . bogate buddliističke hra­ move ivira svećenicim a ne preosta ino uego prosjački štap. I tako ti nevolj­ nici živu danas većinom od milodara. Ogromnu većinu njiliovih hram ova vlada je pretvorila u hram ove sintovske i kip Buddhe morao se maknuti izpred o g le ­ dala i »torija«. Sintovske hram ove p o ­ dupire vlada, a uzdržavaju ih obćine. SA D RŽAJ Franjevci i znanstvena odkrica. - Ime Isusovo i Franjevci. — Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. — Reform e katoličanstva. — K o je papar1 — Pom oćnica kršćana. Pjesnikov grieh. — D o pis. — V iestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Srkorić. Tiska Vogler i dr. u išaraj« �**+**JL***L �Tteaaljana god'.ni 1682 •• O O Tiskara Vogler i drugovi komanditno društvo Č em a lu ša ulica 114. S S ^ S iJC V O . Najstarija knjigotiškara i stereotipija u Bosni i Herceeovirfl. u r cd je n a s i c nn iim i a, m a te - Prepe nabavljanje tiskanica ladalj tiskanje itv e n ik a . p o sjetnica, i kao i svih u tiskarsku ta ukusnom izradbom. Na skladištu . . ■ plijedeće tiskanice za Župne urede: Krstni, vjenčani i umrli list; matica kriz­ manih, krštenih, vjenčanih, umrlih i o stanju d u š a ; Protokol crkvenog računa i exhibita. Službenih kuverata sa natpisom: Rimo-kato lički župni ured u . . . . ili Dekanski ured u uz jeftine ciene. Vanjske naručbe _____ obavljaju se odmah. ooooo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fcab455e8ec340bb0474eaaf1256db0e.pdf e93aa6eb03cfa4afc43c5fb2ce9428ed PDF Text Text Poziv na pnedplatu divna djela j)Ođ naslovom „PoVlest sV. pranje �P. n. gospodine! Evo ti, mili rode moj, u hrvatskom ruhu najkritičnijega i naj­ ljepšega, što se do sada znade, djela o svjetskom velikanu — sv. Franji Asižkom. Freveđoh gn velikim trudom, marom, a i ljubavlju, da što ljepše izgleda u milovidnom hrvatskom ruhu Rekoh -velikom ljubavlju, a i oduševljenjem, jer je to djelo svjetskoga glasa prevedeno po francezkom djelu H istoire de Saint Framjois d' Assise«, što ga je riedkom vještinom napisao vel. gosp. Lav L e Monnier, koji mi je rado za to podielio dozvolu. • Nadam se, da de mili nam hrvatski narod, koji je sa sinovima sv. Franje Asižkoga kroz vjekove uzko spojen, s oduševljenjem pozdraviti ovo najnovije književno poduzede. To tim višim pouzdaniem očekujem, što ista glasovita francezka akademija znanosti i umjetnosti razpisuje ogromnu nagradu od 3OO00 franaka za najbolje djelo o velikanu sv Franji i njegovim zaslužnim redovi«-;. A evo ovim se kritičnim i preliepim djelom nudja avafc.da se divi velikanu Franjisvetomu i đa se пје^екЈ® vJJB&i&i :qiy oduševi za sve ono, što je sveto, što je uaall zan. Pisac ovoga d j.;. ^ Јнл в в . radio, proputovao sve znamenitije krajeve libi ,з I IMl.r1 knjižnice i najvjero­ dostojnije listine, iz h i i i дг t\d ■ фанг - н djelo, koje mu je tako sjajno uspjelo j ! i v t *Vr / л Nu je Ii uspio i *no| .odi T»| p jri o tom sam preč. o. dr. Daniel Ban, prevrieur. 'аЗ provincijni, " ovako piše: »Čestitam Vam na tako uspjelom, glau, *" « li**—^ pievodu. Siguran sam, đa de ovu liepu knjigu ne samo moja biaca <ado prigrliti u mojoj pro­ vinciji, ved i u drugim krajevima liepe naše domovine. Bog dao, da što prije dodje pod tisak i da se u više hiljada primjeraka razširi međju mili naš hrvatski narod.« Mili rod e! Da se ovo divno djelo dade pod tisak, nužđan je dovoljan broj predplatnika. Čim se toliko prijavi, djelo bi se odmah počelo tiskati, a imalo bi dva svezka u maloj osmini, od kojih bi svaki napose obuhvadao 24— 2 s tiskanih araka Ciena bi bila svakomu svezku samo po 3 krune, samo da se svakom omogudi nabaviti to djelo Smierno Vas dakle umoljavam, velecienjeni gospodine, da djelo preporučite u Vašoj okolini te prijavljene predbrojnike zabilježite u priloženi arak, koji budite dobri spremiti na moju adtesu Unapred Vam zahvaljujud na uloženom tfudu, bilježim se s oso­ bitim počitanjem: S arajevo, dne 24. rujna. 1904. Fra flrk. Brkouić, Ujnik i Biedmk iScrnfinskoga Perivoj*«. �Upisni arak na knjigu „Poviest sv. Franje Asižkoga“ od vlč. g. L ava de Monniera. Pohrvatio fra Arkangjeo Brković. — Sarajevo. — Им,) komada Im e 1 p re z im e Zanim anje — M jes to 1 z a d n j i p o it a — ��Br io ^ Sarajevu, njc^Cu li to|iada 11104. God. xvni. Ime Isusovo i Fi njevci. 36. Živa slika sv. Hi rnard a Sienskoga jest njegov imenjak bi. Bernardin iz Fcitre, Pripoviedajuć jedne -.v. B er­ na rdin Sienski u gradu ftru g jiji, reče svojim slušaocim a u proročkom ćhiJv; • Poslie mene doći će jedan drugi fra Bernardin ц istoj odjeći i u vrieme veće nužde. Slušajte ga, za to i činite sve, što vam bude rekao . . On će či­ niti velike stvari, vjerujte njegovim riečim a. . .« — U istom proročkom duhu rekao je poslie 12 godina sv. Jakov Markijski, kad je u Padovi obu­ kao plemenitog mladića u franjevačko ruho i nadjenuo mu ime Iiernardin, rekao bo je o njemu, da će bit velik i da će proslaviti red serafinski, P a doisto i vidimo kasnije bi Bernardina, gdje u svemu nastoji, da se što sličnijim učini svom krasnom uzoru sv. Вегпагdinu Sienskomu, koji je bio zviezda predhodnica tolikim drugim sjajnim zvic -fatn.i, Sto no ukrasiše serafsko nebo i probuše zrake svjetla na cielu katoličku Crkvu. BI. Bernardin bijaše sličan 1 om sv. imenjaku u svetosti, u naiiu, u npoštolskom djelovanju, a na­ pose, što se ovdje mora iztaknuti, u širenju pobožnosti prama presv. Imenu Isusovu. On je ustanovio i bratovštinu presv. Im ena; dao g a stavljati ne samo po kućama, već i na javnim cestama. U Mantovi podignu oltar presv. Imenu Isusovu. LJ Vičenci pobudi gradjane tako na ovu pabožnost, te su napravili više barjaka Imena Isusova zlatom iz­ vezenih; pjesme o istom božanskom Imenu podučavao; učio moliti hvale iLaudes) i krunicu istom presv. Imenu i t. d. — I njega božanski Spasitelj obdari, da tvori čudesa moću svoga presv. Imena. Pripovieda se, da je na njegovu ukopu vidio narod oko 4000 dječaka u bielo obučenih, s barjacim a, �Str. 290. Ime Isusovo i Franjevci. 11a kojim je bilo upisano Ime Isusovo i njegovo, kojih nestade po svršenom obredu. 37. No dok je Italija imala sreću sisati sladki sok po ovoj plodonosnoj pobožnosti, razširenoj posvuda nastoja­ njem svojih vrlih sinova, od kojih su njeki i preko granica Italije prenosili njezin oživljujući dašak, dotle vidimo u Poljskoj jedn og Franjina sina, koji svo­ jim zemljacim a pruža ovo nebesko blago. T o je bi. Šimun iz Lipnice. On je ovu pobožnost primio od sv. Ivana Knpistranskoga, koji je, kako znamo, u Poljsku zalazio, a takodjer u Palestini, gd je je pohodio sv. mjesta i inš više užgao prama svom Spasitelju, koji nosi Ime Isus. R adi svoje revnosti u promicanju svete pobožne d morao j c od njekih dosta trpjeti. U njegovo živo­ topisu ćita se sliedeći dogadja' Prije nego bi započeo propovied, g ло bi izgovorio triput presv. Im t Isusovo, a na to bi i puk potakao, tia- takodjer toliko puta izgovori isto presv Ime. Nu to se ne svidi kanonicima prvo­ stolne crkve u K rakovu , u kojoj je propoviedao, p a zato uĆiniv medju se vieće, odluĆiše zovnuti g a i narediti mu, da tu novotariju ostavi. D o šav pred kanonike, odma kleče iz poniznosti i zamoli uproštenje, ako j e u čemu pogriešio, obećav poboljšanje, premda je znao, da nije ništa skrivio. Kanonici g a opomenuše ne radi kakove krivnje, r e g o samo radi to ga, što je na onakav način novotariju uvadjao, p a za to da ono u buduće ostavi. Razum jevši sluga Rožji o čemu se radi, vas veoma neu­ godno iznenadjen, visokim i plačnim glasom reče : „A h , moj dohri Isuse, zar se dakle u buduće ne će smjeti imenovati T vo je sveto Ime, koje si T i nakitio tolikim povlasticama i kojim si po apostolima i drugim svojim sluga­ ma tolika čudesa tvorio ? I ova gospo­ da kanonici, koja bi morala usadit g a u svoje srce i u duše drugih, mjesto toga nastoje, otjerat g a iz pa­ meti vjern ika!. . .« — Čuvši kanonici ove riječi, uvidiše silnu gorljivost Simunovu, te u njekoliko zastidjeni, dozvoliše mu, da radi kako je počeo po m i­ losti Božjoj, dapače g a zamoliš« za opmštenje. 38. Iz onoga, što smo do naveli, znamo, kamo su drugovi sv. nardjfla raznieli mtomirisni i posvuda ozdi .jnć; dašak poboŽnosti s neba bolesti svietu po slate; nu u Francezku n zalazili. Sv. Ivan Kapistran išao jc t г , ali ne kao misijonar, već kai Iromit reda. A li ipak u ono isto dol ka e Italijom orilo ime sv. Uernui dii 1 vrlih mu drugova, i Francezka h bila sretna, da i njom lahori ugorTpovjetarac o ve pobožnosti. i ’rvi i tuđe bijaše franjevac fra Rikard, izpovjednik bi. Ivke od А г к г, slavne trancezke junakinje i velike kćeri tre čega reda sv o. Franje. O n je bio veoma glasovit propovjednik te je silne plodove crpio od svojih propovjedi. Propoviedajuć po gradovim a, svuda je širio pobožnost prama presv. Imenu Isusovu. On je dao kovati medalje s nadpisom Imena Isusova, koje su vjernici rado iz pobožnosti nosili. Izmedju duša, koje je razpalio ljubavlju napram božanskom Imenu, bila je sama njegova pokornica bi. Ivka. O na je u ratovima nosila zastavu, na kojoj je dala izvesti 1ш с Isusovo i Marijino na isti način, kao što običavaše sv. lle r �fir. 10. Ime Isusovo i Franjevci. nardin. Isti je nadpis nosila na svojem prstenu, a takodjer je isti stavljala na početku svojih pisama. Posljednji njezin uzdah, kad je gorila na lomači, bijaše zaziv Imena Isusova. 39. Drugi, koji je učinio, da po­ božnost posijana u katoličkoj Francezkoj uzraste do zamjerne visine, bijaše bi. Tom a Ilirski, rodom iz Dalmacije. Bijaše 2adojen duhom sv. Bernard ina u svemu, pa g a je sliedio i u promak nuću te doisto, možemo sad reči, serafinske pobožnosti. Plodovi njegova pro povicdanja bijahu slični onim u Italiji sv. Rernardina i drugova mu. Njega je naslijedio u apoštolstvu za Ime T sovo o. fra Bonaventura Biez, učitelj bogoslovja na sveučilištu 11 Koenu. 40. A li ni viteška Španjolska ne osta iz nimijena od ove bi a; podati. Jedan od učenih i svetih drugova sv. Ti rnardina ode u Španjolsku, naoŽć joslat od njega, da uspostavi red jvđ > ob služenje, koje je u cielcm redu Bernardin uzkrisivao po svojim učenicima. T ud c brzo od milodara sagradi samo­ stan, nazvan sv. Marije od Isusa poput onih u Siciliji. Tuđe redovnici, živući u duhu Uernardinove Škole, sipljahu ugodni miris redovničkih krjeposti, a takodjer su Širili pobožnost prama Imenu Isusovu. Brzo se osnova provincija, koja je imala dosta samostana s naslovom sv. Marije od Isusa. — Osnova se provincija i na Balearskim otocima, gdje su mnogi samostani nosili gornji naslov, a k tomu i pečat provincije imao je urezano Ime Isusovo i Marijino. 4 1. Portugalska je takodjer imala sreću biti orošena ovom nebeskom rosom. Tamošnja je franjevačka provin­ cija imala pečat s Imenom Isusovim. Str. 291. Dapače je ta provincija prednjačila svim franjevačkim provincijama u tom, pa i istom sv. Bernardinu, jer takav pečat im a ista provincija jo š od god. 1378. (t. j. kad je učinjena provincijom]. D va samostana te provincije zvala su se s v . M a r i j e o d I s u s a , a četiri nosila krasni naslov d o b r o g a I s u s a . — T ako je ova pobožnost doprla do skrajnih granica evropskoga tla na zapadu. Povjestničari broje, da je već u jednom stoljeću u samoj Italiji, Šp a­ njolskoj i Portugalskoj preko 80 samo­ stana franjevačkih resio krasni i gizdavi nas 10 presladkoga i preuzvišenoga m Isusova. — T o je zaista zname­ nitu lo, koji je stvorio veliki duh sv Be rtlina. 42. ina 1492. je st veoma z menita u iviesti čovječanstva. T a g o i ч jest godina odkrića novoga s v io po slavnom Kristoforu Kolumbu, koji su jc takodjer pasao pokorničkim pašom trećega reda sv. o. Franje. F rar d su prvi od redovnika stupili na novo tlo. Oni su prvi lamo navješ­ ćivali rieč Božju, a kako je tada u cicloin franjevačkom redu evala pobož­ nost Imena Isusova, naravno, da su ju i na odkriveno tlo prenieli kao pitomu biljku, koja donosi krasne i ugodne plodove. Dosta je spomenuti u srednjoj Am erici franjevačku kustodiju, koja je imala veliki pečat, što je prikazivao sliku sv. Bernardina Sienskoga, kako drži poznatu tablu Imena Isusova. Kad je podignuta na čast provincije, uzela je naslov Imena Isusova. — Kasnije je i komisar generalov za Am eriku imao pečat s urezanim Imenom Isusovim. Jednom riečju, Ime je Isusovo odzva­ njalo blago i ugodno u ustima svih sinova �Str. 292. Ime Isusovo i Franjevci. B r. 10. A siž koga siromaka, koje su oni uviek bude zastava u borbi i početak u s v a ­ kom poduzeću. — Nadalje i monogram i svuda najrevnije raznosili. (nadpis). kojim se je služio sv. Ignacij, 43. Sestnaesti je viek bio veoma a kasnije se s njim služili generali nesretan po katoličku Crkvu. Začetnik lažne reformacije, Martin Luther, odki- Družbe Isusove kao pečatom, sličan je onomu sv. Bernardina. Razlika je ta, nun je od njezina tiela velik dio, i tako što uz poznata tri velika slova I. H . S., načinio ranu, koja jo š i danas krvari. koja se nahode u jednom i u drugom, L' to žalost no doba posla Spasitelj u onom Ignacij evu ima uviek križ Isukrst, koji nikad ne ostavlja svoje s gornje strane, dočim u B er nardin ovu zaručnice, vrloga muža, velikoga duha, ne ima uviek. T akodjer u Ignacijevu apoštolske revnosti i gorljivosti za čast imaju tri čavla s doljnje strane, dočim Imena B ožjega i ures kuće N jegove i ih nikad ne ima u Bernardinovu. Sveti to u osobi sv. Ignacija Lojole. Ovaj je Ignacij tim htio kazati, da u Imenu slavni muž osnova Družbu, koju nazva Isusovom, a članovi se njezini prozvaše Isusovu ne možemo tražiti samo slasti imir'nosti, v eć pod tom zastavom Isusovcima. O vi srnuše u boj pi nos takodjer križ u mrtvi va nj a i protestantim a, te se i danas bore riečju - O vako v je način urezivanja i učenim djelima. Imenu Isusovu dakle рокогtakodjei alufima za pravljenje hostija posveti sv. Ignacij svoju Di užbu ; tomu za sv. fni.su istomu Imenu posveti sve crkve, kuće 44. U osamnaestom stoljeću m stvari. Možda će tkogo> zapi' ti: a se 1ВЈ».\ ki red ponositi izmedju zašto se duhovni sinovi sv. I nacija zovu Isusovci i zašto je an sv posve­ ostalih s\ ih članova osobito sv. Leonardom iz Porto Mauricija. O n se je ćivao Imenu Isusovu? N e im a sumnje, odlikovao junačkim krjepostima, bio da je na to utjecao i franjevački red. najveći apoštol Italije u svoje doba, Jedan učeni Isusovac, tražcć razloge njega dapače sv. Alfonz Liguori naziva tomu, izmedju ostalih navadja i taj, što najvećim misijonarom osamnaestoga je sv. Ignacij htio i na izvanski način stoljeća. V a s njegov život možemo očitovati svoje štovanje pram a Imenu Isusovu, u čemu je sliedio svoga Ime­ stegnuti u o ve rieČ i: žedja za spasom duša. D a spasi duše pokazivao je svietu njaka sv. Ignacija mučenika, zatim bi. put vječnoga života svetim primjerom, Ivana Kolom binija, utemeljitelja reda vatrenom riečju i apoštolskim djelova­ Jezuata, a navlastito sv. Beinardina Sienskoga. N jegovim krjepostima, nje­ njem po cieloj Italiji kroz pune 44 g o ­ dine. 0 tom medjutim u njegovu govoj učenosti i apoštolskoj revnosti životopisu, a ovdje nam je spomenuti veoma se divio, te je nastojao sliediti g a u svemu, a napose u štovanju ' bo­ što spada u o bseg o ve radnje. — Sv. žanskoga Imena Isusova, koje je izra­ Leonard je ljubio svaku pob.jžnost, koju je baštinio po svom serafinskom žavao na više načina, a napose tim, Što je Družbu osnovatu nazvao Isuso­ redu, a izmedju ostalih dakako i pobož vom. Zatim je htio, da to presv. Ime bude značajnom crtom iste Družbe, da nost Imena Isusova. U toj je bio tak ­ macom sv. Bernardinu kao i u apoštol- �Нг. io. Ime Isusovo i Franjevci. skom djelovanju. T o je donekle bilo i potrebito, je r poslie sv. Bernardina i njegovih dičnih drugova i učenika još nije puk čuo tako moćna glasa, koji bi propoviedao slavu, moć i slast presv. Imena Isusova. On je poput sv. Her­ nardina i sv. Ivana Kapistranskoga imao zastavu Imena Isusova i pod nju je zvao slušaoce, da se upišu kao vojnici, koji imaju ratovati proti sili paklenoj. Umio je tako liepo i ganut ljivo ocrtati slavu, slast i nježnost ovoga presv. Imena, te je dosta puta do suza i do glasnog plaća ganuo svoje slušaoce. Gdjegod je držao misije, pre­ poručivao je ovu pobožnost. Ргсг ćivao jc , da presv. Ime urežu j u kućna vrata, uvodio krasni oLičaj inadjusobnog pozdravljanja sa: hvaljen Isus! N jegova mnogobrojna pisma počimu na različit način s ovim presv. Imenom. S osobitim je uspjchoi svršio misije u gradu Genui. L s 1ažurnu s republikanskim senatom odluči possljcdnju propovied držati na poli« pod vedrim nebom, znajuć da množtvo ne bi moglo stati u crkvu, a ni na trg. I doisto, po mišljenju zrelih promatrača, bijaše preko sto hiljada slušaoca na polju. N a uspomenu tih misija postaviše Genavezani na mjestu, gd je je propo­ viedao, tri velika križa s nadpisom : Moj Isuse, milosrdje! — što je bila streljajuća i običajna molitva sv. Leonarda. D rugo, pošto je u propovjedi preporučio, da svak usadi u srce presv. Ime Isusovo i stavi nadpis nad svojim kućama i gradskim vratim a, odluči gradsko i republikansko vieće, da se ovaj nadpis stavi na sva glavna vrata grada. Za to naredi kiparima, da izklešu presv. Ime Isusovo na mramornim pio Str. 293. čama i liepo ukrase. Kad se sgotove, odredi, da se te ploče nose na odredjena mjesta s najvećom svečanošću, s pucanjem topova, zvonjavom zvona u svečanoj procesiji. Odredi takodjer isto vieće, da se to isto učini u svim gradovim a pripadajućim republici. S v e ­ tac se je kasnije toplo zahvalio repu­ blici u pismu na tajnika za taj veliko­ dušni čin. Ovdje ćemo navesti jedan primjer jz njegova života, iz kojeg ćemo raza­ brati, kako je svetac znao sgodno postignuti svoju svrhu. Kad je bio na misijama u Arpinu, upozna, da tuđe . ■ tn j'edna velika mana, naime psovka. О в . v i za to sve sile, da ju izkorieni. Jedno. govaraše djecu, da, ako u budućt Ikog da pogrdi Ime Isu­ sovo, odmah se slete oko njega i počmu op vno ik a ti: hvaljen budi Isus, ala\ IsuN jegova mudra i sveta dob ka • jdi dobrim plodom. Djeca iapunišf j>co im svetac preporuči, pa bi v i’ jia, Što im je kazao, makar bio psovač i koji odlični gradjanin. Takovi junaci u psovanju naravno da su se postidjeni takovim prizorima, ostavljali što prije svoga nesretnoga običaja. — B aš sgodan način i za naše doba kod našega naroda, u kojem se uvriežio taj pogubni običaj. V iše revnosti, sloge i uz trajnosti, i nestalo bi psovke i kod nas. Gospodin Isus marno nastojanje svoga sluge obdari čudesima. Kad je propoviedao u Toskani, jedan kršćanin htjede na svojim kućnim vratima napi­ sati Ime Isusovo, nu ovo mu zaprieči na svaki način jedan Židov, koji je imao dućan pri zemlji iste kuće. Ali kršćanin ne odustade od svoje dobre namjere, već stavi nadpis kod prozora �Str. 294, Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. svoje kuće. Do malo zapali se dućan Židovov i uništi s v e ; plamen se bio zasukao, da cielu kuću u pepeo obrati, nu doprievši do nadpisa Imena Isusova, zaustavi se i do malo g a posve nestade te osta odjel kršćaninov čitav. T o je bilo očito čudo, kojem su se svi gle­ daoci divili. Br, 10. pobožnost Imena Isusova punim pravom franjevačka, da su F ranjevci za nju najviše radili, kako bi se po svoj Crkvi razširila i od nje vjernici spasonosne plodove crpili. Pobožnost ova, prije više manje sakrivena u srcima pojedinih, nastojanjem Franjinih sinova, a najprije sv. Bernardina Sienskog, postade ja v ­ 45. Iz svega, što smo dosad rekli, nom pobožnošću katoličke Crkve. mora biti svakomu čitaocu jasno, da je (SvrSit 6= ie.) Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Piše fra V I. Siksto IV . (14 7 1 ,— 1484.} Dne 9. kolovoza 1471. kardinal Franjo de la R ovčre, biv.ši franjrvački general, bje imenovan za papu pod imenom Siksta IV . N ije ovdj mjesto d a govorim o o njegovoj revnosti u promicanju znanosti i umjetnosti, kao ni o spomenicima, kojima ukrasi ^ . • Rim, ni o pobjedonosnim bitkama, što ih održa proti Turcim a, ni o težnji takodjer za promicanjem njegovih rodjaka, koja tolikim slavnim stranicama njegova papovanja dodaje dosti žalostnih i crnih Činjenica. Mi ćemo se po zabaviti njegovom revnošću za slavu Marijinu. »Jedan od najznamenitijih poteza njegova značaja«, veli povjestničar Pastor, »jest njegova gorljiva pobožnost prama sv. D je v ic i. . . On obogati Rim glasovitim svetištima, tim rječitim svjedocima njegova štovanja prama sv. Djevici, a to su: sv. Marija Pučka, sv. Marija od mira, napokon Sikstinska kapela, koja j e posvećena upravo bezgrjeŠnom začeću. U tom se k Q v ić . razpOži franjevački samostanac. Taj je u isti ed proti dominikanskomu bin najvatre ji branioc toga mnienja, koj e već bilo u ono doba u crkvi vrlo )zp rusi ranjeno.«1) N išta nije tako istinito kao te rieČi. Sdruženi uspome­ nom svojih svetih utemeljitelja, braća Dominikanci i Franjevci bili su kroz vjekove razdieljeni u pitanju o bezgrjeŠ­ nom začeću. B og je htio, da se tom drugom prepirkom jo š bolje razjasni povlastica Marijina, te da se unapried odgovori na sve poteškoće, koje bi se mogle suprotstaviti proglašenju te po­ vlastice Člankom vjere. Imamo se u ostalom u obim taborima diviti dubokoj znanosti, iskrenoj ljubavi za istinom i sinovskoj odanosti prama Mariji. Evo nas u dobi, kad je borba medju protivnicima Marijine povlastice bila na svom vrhuncu. Medju potonjim iztiČe se 0. Vinko Handelli iz reda sv. Dominika, kojemu kašnje postade ge- ») Hiл ;oi re dei. P ap e. <1e la fia du rnojren Age, par Pultir, t IV., pages 365. 366 �Br. io. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. neralom. T o je bio glasovit bogoslov, ali ga njegova osobna mnienja dovedoše do žalostne pretjeranosti. On za svoju redovničku obitelj sastavi sv. božanski čin pod naslovom 1 O f f i c i u m de s a n c t i f i c a t i o n e , u kom tvrdi is­ točni grieh u Mariji, ali ga nije smio izdati za života S ixta IV . V ideći ovaj, da se sa svih strana dižu neprijatelji pobožnoga mnienja u bezgrješno začeće, te da iz dana u dan sve više raste buna, koju su oni podigli, naredi, da se pred njim raspravlja to pitanje. T ako će dvie stranke imati priliku, da iznesu svoje dokaze, a papa će onda moći očitovati svoj sud. Str. 295. svetkovini bezgrješnog začeća. U рге krasnom predgovoru, u kojem izrazuje svoju pobožnost i divi se dobroti K r a ­ ljice nebeske, papa poziva vjernike cieloga svieta, da zahvaljuju Bogu na ču­ desnom začeću bezgrješne Djevice te da hrle k sv. božanskom Činu i misi, što ih je crkva u tu svrhu uzpostavila. On svojom apoštolskom vlašću svetčano odobraje blagdan začeća, tako isto sv. čin i misu, što ih je sastavio Leonard de Nogarolis. Pečatnicom napokon po­ djeljuje za tu svetkovinu iste oproste kao i za Tjelovo, Jedan od glavnih protivničkih do 1 bijaše taj, da su pape Šutjeli o ini bezgrješnoga začeća te što N a urečeni dan Bandelli izađje na 9Vc b o r ište kao junak, koji je siguran da će se nije 'isebnim božanskim činom sla­ pobiediti. Franjo Вгеб 1јапа>, franjevački vilo to tvo. T aj je dokaz Ivan iz Segovije ..oblo sa hiljadu primjera, ali general, čekaše g a bez ik ikova straha, uzdajuć se u pravednost i га žitost g a ksto I\ konačno obori.1) U] I sv 1 žatiskom Činu, Što g a je svoje parnice. Moćnim zagov m bi. Djevice i velikom revnošc.i za zinom sastavio 1. jnard de Nogarolis, jasno slavom prigovore Bandel!i-e,-e obori to ­ se tvrdi, tla je Marija sačuvana od izlikom jasnoćom, jakošću i rječitošću, da toČn a. grieba. Tako je molitva posve je Siksto IV , u najvećoj uzhićenosu 1 ista kao i ona, što ju danas molimo, a divljenju uzkliknu: »Vi ste pravi Sam- invitatorij je glasio : »SlavimoBezgrješno son « T a j mu pridjevak ostade, te se je začeće Djevice M arije, dodjite, poklo­ Franjo Hrešijanac odsele zvao Franjo nimo se Kristu, koji ju je očuvao.« Samson. Nije li se tim odobrenjem označivao Poplav Tibera i kuga opustošiše pravi predmet svetkovine 8, prosinca i jasno izticalo, na kojoj je strani bila vječni grad. Siksto IV . po primjeru svojih predšastnika naredi javne molitve crkvena predaja ? A li to Bandelli nije razumio. G o ­ u čast sv. Djevici. Vodjen ljubavlju prama Mariji, koje je povlastice nekada dine 1481. on izdade pod svojim ime­ branio u jednom svom djelu ; prosviet- nom u Bolonji djelo s naslovom : »R a zljen svojim vlastitim proučavanjem i p r a v a o i z n i m n o j č i s t o ć i narazpravama, što su se pred njim samim Š e g a G o s p o d i n a I s u s a K г is ta. • držale ; potaknut možda i molbama po- U predgovoru pripovieđa o razpravi, dastrietim sv. Stotici, taj isti papa iz*) Dne 4. list. I48O. Siksto IV. odobri dadc dne 27. svoju glasovitu ustanovu : drugi božADski čia, što g« je sastavio Bernardin P r a e c e l s a m e r i t o r u m u prilog de Bostis. �Str. 296 Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. koju je imao u Ferari pred vojvodom Ilcrkulom od E ste i ciclim njegovim dvorom, i kojoj mi ne poznamo svr­ šetka. Franjevac Bartol iz Feltrc tu je, istina, odvažno kroz Šest sati branio i tvrdio bezgrješno začeće, ali je, kako veli Bandelli, stvar svršila njemu u prilog. O prvom dielu svoga djela pisac naučaje, d a je pobožna vjera u bezgrješno začeće kriva i bezbožna. K o ji ju brane, moraju biti krivovjernici te smrtno grieši tko prisustvuje njihovim propoviedim a. Sve se te tvrdnje osnivaju na ugledu 250 odličnih naučitelja. Pisac je u drugom dielu možda loš smjeliji. Odgovarajuć svojim piuiivnicitna, koji su mu suprotstavljali oproste podieljene božanskomu činu Sto g a je odobrio prapa, pisac tvrdi, Ja su oprosti dopušćeni zato, da se časti p o s' ćcnje Marijino poslie sjedinjenja duše elom. U pečatnici P r a e c e l s a j r e r i t o r um začeće se Marijino naziva d i v n i m ne za to, da j e ona bila izključena od iztočnoga grieha, nego što s e j e ta slavna D jevica rodila od ostarjelih i neplodnih roditelja ! Bandelli j e medjutim napried izjavljivao, da se podvrgaje sudu sv. Stolice, ali uzprkos toj izjavi, uzbudjenost j e u protivničkom taboru bila već na svom vrhuncu, pa se papa smatrao dužnim, da svemu tomu učini kraj. U tu svrhu izadje god. 1482. odluka G r a v e n i m i s , u kojoj Siksto IV . očituje svoju žalost, »što duhovnici raz­ nih ic d o v a, a kop гem znaju, da rim ska crkva slavi svetkovinu začeća čiste D je viče M arije i da je o tom izdala p o ­ Br. 10. sebni božanski čin, niesu se ipak stidjeli javno nazivati krivovjercima sve one, koji drže, da je ista slavna i bezgrješna Djevica Marija začeta bez grieha . . . D a se toj smjeloj drzkosti stane na kraj . . ., ovim Našim pismom osudjujemo i proglasujemo kao krive, lažne i od istine udaljene tvrdnje onili propovjed­ nika i svih onih, koji bi sc usudili uztvrditi, da sv. rim ska crkva u s v etk o ­ vini slavi samo duhovno začeće i po svećenje slavne D jevice M a rije; tvrdnje onih, koji bi razkolnicima nazvali vjer­ nike, koji bi vjerovali i tvrdili, da je D jevica Marija u svom začeću sačuvana ml iztoČmoga grieha, kao i knjige, u a se nalaze takove tvrdnje.« — Pada,: u izobćenje sv. Stolici pridržano svi ош. koji hi ma na koji način držali za istinit sudjene tvrdnje i mnienja ili ii čita kod sebe čuvali osudjene knj ii, me jjna 1483.izadje druga pečatnica poći riim rieČima G r a v e n i in i s. T u je Siksto IV . malo blažiji, ali ipak lUcuje one, koji bi tvrdili, da je smrtni grieh vjerovati, d a je Marija sačuvana od iztočnoga grieha i slušati propoviedi onih, koji to naučaju. Ujedno su osudjeni i oni, koji vele, da je smrtni grieh moliti sv. božanski čin o b e z g r j e š n o m z a č e ć u , Što g a je crkva odobrila. Siksto IV . umrie god. 1484. N je ­ gova je najveća slava ta, što je bio prvi od Boga odabrani papa, da uzveliča Djevicu začetu u milosti i obrani ju svojim ugledom. (Nastavit će sc.) �Br. io. Reform e katoličanstva. Str. 297. Iz perivoja crkve katoličke. Reforme katoličanstva. Piše fra I v š a M i j o v. I bukne onaj strašni franceski pre vrat, udari silnom bujicom krvi, koja uduši svaku slobodnu misao. A li to ne potraj a dugo. Pojavi se liberalizam. R odio g a svijetu salon milostive go­ spoje Štaci, a kumovao mu Benjanin Constant. Liberalizmu pala u dio ština febronijanizma i jozcfinizina. I taj liberalizam nanov zaćne pogagjanja, »kompromise.« U franceskoj očepi Talleyrand, a u Nj* mačkoj W es senberg. O vaj je opet stao da ludara potrebu reforme, koju će, tref ipaziti, provesti država, a ne C rkva, ;r sve­ ćenstvo ide samo za tim, da »prisvoji sebi gospodstvo i bogastvo.«i T reba prosvjete, ali dokle je o va za vita 11 sumraku, pustite narodu praznovjerje. Narod treba varati, ako hoćeš držati u redu. Inače, veli W essenberg, malo mari riječ, ne ide se za nju Nemoguće je pomisliti jedan oblik vjere a za tako razročne duhove. N eka vjeruje svaki kako već može. V je ra je u svakome obliku spasonosna po onoga, koji je ima. I započeto se djelo nastavi, i ako u blažoj formi. Crkva treba svakako da se pomiri s modernim svijetom, s modernom kulturom. T reba ustanoviti, kako kaže lešinka franceskih reforma tora, »Christianisme raisonnable etiarge« (pametno i široko kršćanstvo). Katoli­ cizam treba da se podvrgne transfor- maciji. Dogmatične formule treba pa­ metno filozofski »tumačiti.« O ve zasade urodiše plodom. U zadnje doba našlo se ljudi, koji su ih zbilja pametno »filozofski« tumačili. Iz Francuske poznat nam je Loisy, a iz N, mačke Schell. I tako se vidi, da sve to ništa drugo, nego posljedica, starog -reforma.« Sličan jedan dru­ gom e ka ije jajetu. Iste im fraze, iste stavke, iste psovke. K ako su stari mr­ zili tako 1 moderni reformatori mrze crkveni autoritet, skolastiku, bratovštine, celibat, redove, zavjete, bogoljubnost Srca L e sova, spočitavaju katolicima mek uuzain i formalizam. Pače moderni idu jo š i dalje : oni osobito iz Franceske obaraju vas nauk o nadnaravnosti, oso­ bito sv. pismo, u riječ : sve temelje vjere i kršćanskoga života. Prema svemu tome, napipavši za rođak ovoj novoj ljutoj rani, kakov da bude zaključak o tim novim reforma­ torima katoličke Crkve? Nepremostiv je jaz, što dijeli k a ­ toličku Crkvu od modernoga svijeta. Uzalud svi pokušaji modernih refor­ matora : oni toga jaza lje ne zajaziše. Po srijedi je bistveno drugi duh, drugo mišljenje, po srijedi je vjera. I baš zato sva nastojanja, svi »kompromisi« sa strane katoličkih reformatora moradoše �Str. 298. Reform e katoličanstva. se izjaloviti, N eka nam zato posluži primjerom nastojanje tolikih slavnih ljudi, koji iz svih sila 1lijahu uprli, da približe protestante katolicima. Protestant će priznati pojedine vjerske istine, koje dijele protestante od katolika, ali ipak on uvijek ostaje protestantski profesor Herrmann : »Malo je do to ga, ako se susretnemo sa katolicim a u nekim kr­ šćanskim naucima. O d rim ske crkve ne odbija nas u prvom e redu ono, što oni tamo vjeruju. A li s »vjerom« rimske crkve ne ćem o da imamo ništa zajed­ ničkoga, biva : ne možemo se složiti s načinom, kako oni tamo vjeruju. Što nas najjače luči od Rim a je st to, dn ne ćemo vjere, koja ne bi Lila naše samostalno uvjerenje.« Moderni svijet! R eform atori hoće, J a nas pomire s tim modernim svijetom, s n: ovom kulturom, s njegovim miSlienje Nego tu treba pomno lučiti pojmove koji su baš u toj stvari silno pobrkani. Iznajprije treba čisto i bistro ustanov . *tn se razumijeva i misli pod riječi »mo­ derni svijet.« Nem a dvojbe, u modernoj kulturi ima mnogo zdravih zrna. A l i ono, što je baš u istinu moderno, kosi se u najve­ ćoj mjeri sa kršćanstvom, i tuj ne može biti nikakova g ov o ra o pomirenju. Inače C rkv a bi zanijekala sama sebe, iznevje­ rila bi se svome božanskome poslanju. A što je baš to u istinu moderno ? Neki misle, da je moderno ono, što je u naše doba. Prem a tome je jasno, da je svaki čovjek moderan. D rugi opet tvrde, da je moderan učen i izob ražen čovjek, koji ne vjeruje do­ duše u posmrtni život, ali niti nc po­ bija te vjere. Ima ih, kojima je »mo­ Rr. 10. derno« izraz za svako zlo. Što je dakle baš to u istinu m o d e r n o ? E vo kako W eiss lijepo luči. A k o je riječ o modernome duhu, treba iznajprije naglasiti, da u to niti najmanje ne ulazi vanjska, materijalna kultura. O tome dakako ne smije niti može biti ikakove sumnje, a ipak to treba uvijek naglasivati, je r mnogi veoma rado iz­ nose ta moderna dobića proti neprija­ teljima modernoga duha, kao proti mračnjacima i nazad ujacima. Moderni duh, moderno pojimanje života, moderni svjetski nazor - nutarnja, duševna kul­ tura — nešto je sve drugo, nego li su ka materijalna odkrića na polju pri­ rode a, tehnike, po vješti, filologije i t. d. M< erno u pravome smislu riječi jest nula. duševna kultura, koja ima u sebi nešto čisto svoga, samostalnoga, zn, moga. Moderni je duh, duh Kantov ozi duh autonomije i subjek tivizma. T o je onaj dub, koji je učinio čovjek, autonomnim, apsolutnim, suve­ renim , to je onaj duh, koji diže čovjeka na prijestol božji, po kojemu je čovjek sam sebi b o g i zakonoša, sam sebi cilj i gospodar, sam sebi dovoljan, sam sebi odgovoran. Istina je subjektivna i rela­ tivna. U što čovjek da vjeruje? U ono samo, što on glavom doživi, što izlazi iz njegove osobnosti. T o je duh, to su načela protestantizma, duh i načela moderne filozofije, duh i načela moder noga čovjeka E to to je moderno, to su načela moderna i to imamo razumije­ vati kad govorim o o modernoj kulturi, o modernome duhu, o modernome Čovjeku, Pa eto što hoće najnoviji reforma­ tori : hoće da pomire, da u sklad svedu ta načela, taj duh, to mišljenje, sa ka­ �Br. IO. K o jc papa ? toličkim duhom, katoličkim načelima, katoličkim mišljenjem. Л to je nemo­ guće. T o jc nesmisao. Katolicizam stoji na vjeri, koja se klanja apsolutnoj božjoj Istini i božjemu suverenomu gospodstvu, na vjeri, koja je izraz odanosti i posluha, koja je služba božja. Л što kaže mo­ derni čovjek za takovu vjeru ? A k o hoće biti sebi dosljedan, on ima odba­ citi tu vjeru, jer ona se u najvećoj mjeri kosi s njegovim osnovnim nače­ lima, s načelima o čovječijoj autonomiji i apsolutnome suverenstvu. I koliko izrazitije, koliko dublje moderni čovjek ostvaruje u sebi idejal modernosti, to­ liko je manje podesan za vjeru, kaT: bezuvjetno traži i ima tražiti Crkva. U tome eto vam povoda onoj tački u »Syllabu« Pija IX ., kojon se osudjuje nauk, da se C rkva mora pomiriti s mi dernom kulturom. Duh subjektivizma i etivere va eto klisure, o koju se imaju raz jati i zbilja se razbijaju svi kompromisi. Dok je u Crkvi vjera, božja vjera — n Тп će biti do konca svijeta — moderni Str. 299. će čovjek biti daleko od nje. Moderni če Čovjek lako odbaciti ovu ili onu zabludu, lako će napustiti ovo ili ono krivo mnijenje, ali teško da se odreče svoje apsolutnosti, kojom mjeri sve drugo, pa i B oga i božju istinu. Zgodno i sputno piše Weiss : »Moderni će čovjek lako podpisati sve istine, kako su u ka­ tekizmu ; ako ih srcem ne prizna ko kršćanin, zato jer ih j e B og objavio i kako ih B og po vidljivome autoritetu uči, nego ih primi samo ko moderni Čovjek, to je st zato, je r se njemu čine opravdane i kako ih sam prikroji, taj je daleko, veoma daleko od božje nad-ie vjere. K o prizna kakove istine, koliki u i kako su njemu očite, taj ima lj •-kti, filozofičnu, povjesničku vjeru, ah ne božju, ne spasonosnu reli­ gioznu vjeru .« 7.adr prava i jedina zaprjeka sve religiji jest moderni čovjek. Moderni čovjek, autokrat, samosvojni gospodar, sam sebi cilj, sam sebi bog — eto to ^0 vjerska pogibelji« • Ko je papa ? Rimski biskup jest dakle pravi i zakoniti našljednik sv. Petra, jer je sv. Petar došao u Rim. Nu to nije d o sta: on jo š u Rimu smjesti svoju stolicu ; pa ni ovde nije s v e : on se iz Rim a nikad na drugu stranu ne premjesti i u Rimu po mučeničkoj smrti ргеstade živjeti. Prestade živjeti ? Petar na vlasti­ toj stolici uvijek žive i živjet će do konca vjekova ; jer Petar u svojim nas­ ljednicima jest onaj, koji sjedi na sto­ lici, koji upravlja božanskom zgradom, koji ravna iagjom, koji pase cijelo stado Isusa Krista, ćij je on namjesnik, te ima najviše prvenstvo u njegovoj Crkvi, kojoj je on po glavar; a pošto su samo rimski biskupi zakoniti nasljednici Petrovi, te što ista vrhovna vlast data Petru od Isusa Krista prelazi na njih : to se pravo veli, da Petar u njima žive i živjet će do konca vjekova. Pa jo š ne razumiješ, ko je papa. N eka ti to kažu sveti oci, koli grčki toli latinski, koji jednodušno uče, dokazuju i potvrgjuju, da prvenstvo �Str. 300. K o je papa? Вг. io . i poglavarstvo nad cijelom Crkvom stoji u rimskom biskupu. Imade mnogo pojedinih crkava, ali rimska crkva kao Petrova prijestolnica im a u ruci vlast ostalog. Ima li jasniji pojam i izrazitija slika od ove ? U ovoj slici svako vidi i nad svima njima. Imade mnogo pastira, ali svaki od tih pase samo ono stado janjadi i ovčica, koje mu je povjereno. Ali buduć je samo jedan ovčinjak za te svog biskupa, ali svaki taj biskup sa svojom crkvom ovisi i podložan je papi. Svako dakle u vigja i razumije, da je papa biskup biskupa i o tac otaca, došljedno glavar i vrhovni pastir cjelo­ kupne Crkve. A ti usprkos tako p ra­ vednih dokaza jo š ne razumiješ, ko je papa. Neka ti to kažu crkveni sabori. Je li ijedan od tih sabora bio, a da nije pripoznavao u rimskoj stolici stolicu vu, a u rimskom biskupu njegova našij ka, u Petrovu pako našljedniku vlastoi cijele Crkve ? S a b o r i: niccnski I. irigradski I. efeški, kalcedonski, <ari; radski II. i III., nicenski janjce, ovčice i ovce, što su svakud razasute: to mora biti i samo jedan vrhovni pastir, a to je rimski biskup. Imade mnogo biskupa, koje K rist po­ stavi, da upravljaju njegovom Crkvom ; ali biskupstvo je samo jedno i to na onaj način jedno, kao što je Crkva jedina; a Crkva je jedna na onaj n kao što su m noge grane na jednom stablu samo jedno sta b lo , mnogi po­ toci iz jedn og vrela jedno vrelo ; mnogi traci od jednog svjetla jedno svjetlo. K a o što su dakle ove grane, oci i traci jedno, buduć im je adat korijen jedan izvor, jedno su nce: tako isto, premda ima mnogo posebnih crkava i biskupa, ipak je C rkva samo jodna I biskupstvo jedno. A zašto ? Zato, je r je samo jedna glava, samo jedan vrhovni svećenik i svi oni dijelovi C rkve sači­ njavaju jednu cjelinu ; a svaki biskup upravlja jednim dijelom te cjeline. Rimski biskup upravlja svojim dijelom, koji je kao korijen, kao vrelo, kao sv je tlo ; drugi pak upravljaju ostalim dijelovima, koji $u kao grane, kao potoci, kao traci. Dijel stabla je korijen a takogjer i grane; korijen ih uzdržava, te kad bi im se uskratilo ovo potrebito uzdržavanje i pomoć, morale bi se osušiti i pasti. Sav život, što g a imaju grane, lišće, cvijeće i plod, dobivaju od korjena, đočim korijen ništa ne dobiva od n jih ; te kad ne bi bilo korijena, ne bi bilo ni grana ni razumije, da papa nije biskup svake pojedine c rk v e ; je r svaka crkva ima II. arigradski IV , u svojim aktima 1 kanonima kao bezdvojbeno priznaju, da papa im 1 onu istu duhovnu vlast, koju je priin u Petar od Isusa Krista nad i'jeloin C rkvom katoličkom. O toj stvari vrijedno je ispitati osobito kanone sa­ bora nicenskog, navlastito njegov g la­ soviti V I .1) kanon, kojim uzalud kušaju neprijatelji papinstva dokazati, da rim ska crkva nije imala uvijek prvenstva nad drugim crkvama. O ci toga sabora govore u jednom od mnogih kanona o v o : »Onaj, što sjedi na rimskoj sto­ lici, je st prvi, a po tom isto, što bijaše Petar, kome je Krist bio dao puninu vlasti postavivši g a svojim namjesnikom ovde 11a zemlji. Gdje ćeš naći jasnije izraze od ovih, iz kojih bi mogao upo‘) 8aпii poietak tog kanona dosta nam polcaie,, kakve si1 bile misli onih ■ prvenstva 1iniskog p:ape; laj kanon [ „Rimslet crliva uvijek je imala prvenstvo �Br. ic . K o je papa ? znati misli onih otaca? Sumnjaš li, da nijesu istog- mnijenja bili i oci sabora carigradskog I.? Vidiš ih. gdje su u svem odani rimskom biskupu, sv. Damazu pr­ vomu. On ih poziva, da se saberu sa zapadnim biskupima u Rimu, da u sa boru pretresaju krivi nauk Macedonija i Eunomija, neprijatelja božanstva Duha svetog. Pa gle ! Oni patrijarke, oni ve­ liki ljudi, govornici i oci istočnih crkava ne usprotiviš« se tome pozivu, ne pozvaše se na kakav svoj ugled, nego sinovski izraziše papi svoje sažaljenje, što zbog nepovoljnosti vremena i svojih slabih sila ne mogu okritatiti kao golu­ bovi, da željno put Rim a polete njem kao u sigurnom gnijezdu . voj p o ­ činak potraže. Pa ako se istočni oci opravdcnim razlozima zapr.ječeni i ne sjediniše po svojoj prisutnosti sa za­ padnim očima u Rimu skuplje- u : to se sjediniše — kako oni sami izj uju po istoj vjeri 1 po svojoj pri enosti svemu onomu, što se odredi, ustanovi i potvrdi u svetom gradu. A d-i ipak i vanjskim načinom izraze svoje suglasju s rimskom stolicom, to i oni obdržavaše u isto vrijeme sabor u Carigradu, kad zapadni oci u R im u ; a ta ona sa­ bora sačinjavaše samo jedan sabor, što bi izvanrednim načinom za taj slučaj od apoŠtolske stolice dopušćeno. K ad se ovako počitanje toli jasno očituje na saboru carigradskom, ništa manjim svjetlom blista i na efeškom. O no pošto­ vanje i posluh, koji iskazuju sv. Damazu oci skupljeni u Carigradu, isto iskazuju Celestinu oni, koji se sabraše u Efezu radi Nestorija. O ci skupljeni na tom saboru sa zadovoljstvom slušaju, što govo re papini poslanici, da Petar, apoštola, stup vjere i temelj Crkve k a ­ Str. 301. toličke uvijek žive u svojim nasljedni­ ci ma, koji su suci na zemlji. S toga dragovoljno g a slušaju i u njegovim poslanicima njega poštuju. Celesti.iove spise hvale i veoma se raduju, što je on prije njihovog izrečenog mnijenja osudio krivo vjerne Nestorijeve nauke i samog bezbolnog Nestorija. Ova osuda — veselo kliču — sasvim je pravedna. Cijeli sabor zahvaljuje Celestinu, Ce lestirm čuvaru vjere, Celestinu, koji se slaže sa saborom. Jedan samo Celestin, jedna samo vjera sabora, jedna vjera cijelog svijeta. N a svrhi sabora polažu papi račun o svom djelovanju u saboru, te iriavljoju, da su posluhnuli sve nje gov tpovijedi i nazivlju ga svojim ocem. Ki ; je od ovoga vjerodostojniji dokaz v noj vlasti, koju ima papa u Crkvi Isma Krista ? Pa zar ti još nije dosta Poleti svojom pameču iz E fc u К ј ’ :edon>ju, gdje se obdržajc crkveni sabor ne na molbu, nego na zapo vije I pape, da se utamani Eutiki jevn ivovjerstvo i podijeli mir Crkvi, tc ćeš vidjet, kako se usred tog časnog i mnogobrojnog zbora od 63 ° biskupa raspoznaje u papi sv. Leonu vrhovna vlast sv. apoštolske stolice. On je papa je, koji red ustanovljuje, način djelovanja propisuje, zakone kuje u ovom saboru i sve stvari tuđe svojom vlašću zadahnjuje, razvijajući pri tom toliki ugled, da sabor s poč itanjem po znaje u njem stijenu katoličke Crkve i prave vjere. Sv i ovi o d u zvijede koju nauk Leonov, kao da je izašao iz usta sv. Petra — Petar je govorio na usta L e o n o v a ; žele ne poučavati, nego biti poučeni od njega, za čiji nauk tvrde, da je nauk Kristov, i ispovijedaju, da će slijediti isključivo njegovo pravilo vjere, �Str. 302. K o je papa ? Br. 10. razbojnika. T ako i C rkva sabrana u da ne će čekati drugog riješe nj a do onog saboru, koji je poput jedne uregjene od pape, kome jedinome pripada vlast vojske za boj, ako je sjedinjena sa svo­ ispitivati odredbe sabora; stoga se jom glavom , od koje im a svu svoju ponizno podlažu njegovu sudu, prošeci moć i jakost, potpunije sama sebe potvrdu i odobrenje sv o g rada. Šta treba dakle više ? A k o želiš u poznaje; ali ako se odijeli od svoje jo š više znati, pogji duhom opet u C a ­ glave, postane manja od Crkve, dapače ni C rkva. A zašto? Zato, š to : g d j e rigrad, pogji u Niceju bitinsku i jo§ j e P e t a r , tu j e i C r k v a — Ubi se jedanput u Carigrad povrati, pa ćeš vidjet, da li V igil, A g a to n , Adrijan I. P e t r u s , i b i e c c l e s i a , a gd je nema Petra, tu nema ni prave Crkve, te po i II. poput Silvestra, Dam aza, Celestina i Leona imaju čast gledati, gd je se u tom sabori bez pape jesu samo proste pokrajinske i narodne skupštine biskupa, ovim svetim općim saborima priznaje koji nemaju vlasti stvarati zakone za i poštiva njihova vrhovna vlast f Pa ako nijesu dostatna svjedočan­ sve vjernike; ili, kao što je često bilo, •4 zborovi zlikovaca, koji se hoće da stva; Što ti ih pruža osam općih sabor" iamah п ispod zakonite vlasti. da se uvjeriš i razumiješ, koju ршмпп vlasti ima nad cijelom C rkvom rimski N pu dakle sam og spada sazi­ bisku p : to uzmi, pa čitaj ' dobro pro­ vati op abore, njima predsijedati i mozgaj sve jedan po jedan crkveni s a ­ što je na uavnije, potvrditi, što se na bor u katoličkoj C rkvi počam J ni njin i odred po tom reći, da je nešto censkog do tridenskoga. i *c ako odr ono od rim skog biskupa, znači možeš, koji od svih tih sabora, koji toliko, da jc odregjeno od cijele C rk v e ; j e sabran u Duhu sv., nije priznao i je r C rki i papa odgovaraju jedno počitanje iskazao prvenstvu rim skog pratn.i drugome, buduć su ista stvar, i biskupa ? gd je nema pape, tu nema ni Crkve. K am o ti veći dokaz od ovoga, odakle bi Pače kaži mi — kad bi to moglo biti — koji je taj sabor, koji bi se upoznao, da papa im a vrhovnu vlast nad svim a vjernicima ? Da, nad svima pravedno nazivao zakonitim i općenitim vjernicima uzetim ne samo napose, nego ne im ajući glav e ? A najposlije, kakav bi ugled i moć im ale odredbe i odluke uzetim i svim a skupa, je r svi skupljeni sačinjavaju jedno samo tijelo, jednu kojeg tak vo g odbora, kad ne bi bile od pape okrjepljene i potvrgjene ? samo Crkvu, A k o dakle nijesi jo š po­ O vde ne treba ispitivati, da li je svema shvatio, ko je papa, nego želiš sabor nad Ш pod papom, nego je dosta sve što više to p o zn ati: to promotri znati, da papa u saboru jest nad samim čine one vrhovne vlasti, kojom je on sobom , i sabor bez pape je s t pod sa­ odlikovan, i načine, kojim ju vrši, te mim sobom , upravo kao Što vog ja okružen svojom vojskom je st veći od sam og s e b e ; a vojsk a bez v o g je jest manja od vojske, dapače nije ni vojska, nego raspršeni čopor skitalica, ili četa ćeš vidjet, kakav pastir, kakav otac, kakav nauČitelj jest papa. O na vlast, što papa im a nad cije­ lom C rkvom , dostatno je izražena riječju » p a s i,« riječju » što g o d s v e ž e š ,« �Br, io. Listopad. Str. 303. riječju » š t o g o d r a z r i e š i š . « » P a s i ,, nijedan od svih papa, koji ju nije vršio ; papa je dakle onaj, koji se skrbi za jer jedva je koji da nije izdavao odredaba, sve otajstveno stado; onaj, koji ima ustanova i kanona za dobro cijele Crkve, pravo dijeliti ovome ili onome pastiru za pouku i popravak naroda, kao i onoliko janjadi i ovaca, koliko mu je pastira; koji nije kaznama samo prijetio, d rag o ; i stoga onaj, koji za cieli katolički nego ih proti neposlušnicima i upotreb­ svijet izabire biskupe; onaj, koji razlu- ljavao. » Š t o g o d r a z r i j e š i š*. papa čuje ovce od vukova, dobre pastire od je dakle onaj, koji uz pravo vezanja najm enika; onaj, koji skida sa stolice ima zajedno i pravo razrješivanja, što nevrijedne, a na svoja mjesta povraća god razriješi ovde na zemlji, bit će nevine, što su nepravedno bili skinuti, razriješeno i na nebu. Buduć riječ »raz o čemu nijesu rijetki primjeri u crkve­ riješiti« znači ne samo od grijeha od­ noj povjesti. On je onaj, koji dobro riješiti, kazne odpustiti, nego znači i od taspoznajuć hranu života i smrti, rje nečega oprostiti: to je jasno, da papa šava prepirke u stvarim a vjere i ćudomože po punini od Krista mu date r e g ja ; ispituje nauk pisaca i sudi asđ < sasvim od čega oprostiti ili smislu to g nauka; osugjuje kriva, na­ ulnažit!, ili promijeniti, ili dapače sasvim čela i kazni one, koji ih naučavaju, da­ uništi, aki crkveni zakon, kad je to potrebi a za potrebu toga ne treba pače nepokorne i iz Crkr e izopćuje, tražiti p га jer su bezbrojni, svagčega su obilni primjeri od početka Crkve do danas. » Š t o g o d s v ž e S, • d ar'i i očevi Ini. nri eć shvatio moć spomenutih dakle papa je onaj, koji ma i vlast vezati, te štogod on ev,-?e zemlji, iyeći, ko 1 označuju onu vrhovnu vlast pape nad cijelom Crkvom ? A k o utjesi, bit će zvezano i na nebu ali pošto a to idalje promotri, i to pomnjivo riječ »vezati« ne znači samo zadržati u j rumotri načine, kojim papa vrši ovu grijehu, ne odriješiti, nego :oŠ zike ­ vlast, što je primio ne od apoštola, ne mije nametnuti nove okove pomoću od sabora, ne od izbornika, niti od zakona, koji vežu čovjeka: onda je poglavica zanatlijskih, nego od samog jasno, da papa može stvarati zakone, Isusa Krista, koji mu reče: »Pasi stado što u savjesti obvezuju ; može suditi, moje, upravljaj Crkvom mojom, vladaj osugjivati i kazniti prekršitelje. K ad je govor o zakonodavnoj vlasti pape, slo­ kraljevstvom mojim!« (Nnltvit će se.) bodno mi je ustvrditi, da se ne nalazi Listopad. Spjevao O, J. M a r k u š i ć . K o kad si sreću kraj kreveca imo I ona Гјеро pjevala ti nako — A nešto dragoj u ušima puhnu, Pa se od tebe zaokrenu lako. I vrlo prosto odmane ti rukom, A tvoje oči zacaklenc glede . . Onako meni u jesenje biva, K ad sunca traci od sjevera bl’jede. �Str. 304. Obraćenje ruskoga grofa Grgura Souvaloffa. Sve bl'jede tr a c i. . O tajstvo drhturi, I studen strah se oko srca stišće ; Sve bl'jede traci, a pucaju grane, Fo zemlji leži okaljano lišće. Hr, 10. A ja sam nako kitio se njime I živjeli svegjer u zanosu meko, I nikad srca miso пс natruni, Da će i moje pogaziti neko. А Г evo veće povlače se mraci, I moje gongje togore leden i; A ja g a stišćem, stišćem, stišćem žarko: Toplim ga suzom — žao g a je meni. Ruski grof Grgur Souvaloff i njegovo obraćenje. V eom a je zanimiva poviest пћгл ćenja ruskog grofa G rgm a ^uuvatoffa radi osobitih okolnosti 1 položaja njegova života. On je nakon svojega obraćenja potanko napisao poviest svojega obra ćenja, gd je upravo vjeŠtački crt. svoja čuvstva i osjećaje. Mi ovdje d isimo veom a kratak prijegled njegova života i obraćenja, crpljen iz povies'J, koju je napisao fr. A . S., a izlazila je u ’ Sendb ote«. G ro f G rgur SouvallofT radio se je u Petrogradu god. 1802. i kao dvanaestgodišnji mladić bio poslan u pro­ testa nski naukovni zavod u blizini grada Berna. T u je bio veom a zlo odgajan, kao što se to jasno razabire iz njegova svjed očanstva: »Jedini poticaji, koji su rabljeni za naš odgoj, jesu ljudska čast i predstavljanje sreće, koja leži u po­ stignutoj časti. Okružen ljudina, koji su više praktično nego teoretično bili bez­ vjerci, pio sam dugo bez oduška iz izvora, okuženih svim mogućim vjerskim, povjestnićkim i filozofskim zabludama.« L a k o je shvatiti, da na taj način nije kod mladića ni m oglo biti govo ra o !klm načelima, kao što ni znatni i <k l obiteljski dogadjaji niesu pro­ izveli mu nikakvog dubokog traj nog stisi ni preuma. U to je naime bio doču ' a smrt ljubljene, dvaest godi nje sestre, koja je nekoliko goelin prije svoje smrti u Rimu, gdje d svojega kršćenja bila o dga­ jana, ri čila bila grčko razkolničtvo, i posuda ka toliki nj a. Ona je na veliku svoju radost jo š i to doživjela, da je vidjela svoju mater, gd je je prigrlila katoličku vjeru. S v e j e to pošlo bez utjecaja na G rgura Souvaloffa. Izobražen na način velike gospode, povrati se u domovinu, stupi u službu svojega kneza i oženi se u dvadesetoj godini jednom, u svakom pogledu izo braženom djevojkom, s kojom je živio u sretnom, akoprem nevoljam a svake vrste mučenom braku. Gubitak jednoga sina naruši mu i onako slabo zdravlje; briga za isto dade mu povoda, da se je godine 1829. nastanio u Parizu, odkle se nakon nekoliko godina preseli u Firencu. T am o se, sliedeći staru sklo­ nost, dade 11a učenje filozofije, ali ta- �je pravi mete’ , je r premda Dtlavali za materijaliste, ipak irevatili materiju. Zaista u 1 bili usudnjaci (fataliste). je ovom učenjaku bilo vriedni plod ljudskog nabožja R ieč samo Čovjek, ud iti, da sam ja iz te škole izišao, nego sam u nju bio je bezvjeije bilo je jo š više bolest, koja je god. 1833. /aloffa i bila gotovo smrtna, ikakva utjecaj na njegovo Ja sam ozdravio, da mi ni is nije došla misao šta bi e duše, da sam bio egao . sam se ni pitao da ii ikako iu.« Koncem gu. 1834. P° ouvaloff sa svojom obiteljп l'ariz, i imadijaše na umu jo vrati ti u Rusiju, kad inu o Ženinoj smrti, i ta ga j, koja je jo š jednom jedva alesti ozdravila, veoma poim više, Što jo j je, a kopreni inskim duhom obuzeta i poijkala utjeha, koju katolička rečenim pruža. O na je trpjela konca. I ovdje je B og ku- govorima nastojao dokazr koje sam niesam vjerovao, rao vjerovati, je r sam shva njoj sam znao govoriti. A1 oholost kratila se je prig' pod jaram vjere, i Ija sar nastojeći sam sebe umiriti izgovor bezvjerstva: Vjera žene i slabe duhove.« Opomena milosti božjt slaba, da zanešenjaka : ok. On? se povraćaše nedjeli po smrti njegova 1 mu se naestgodišnji s: opasne i težke bolesti na 1 naj avniji 1 irižki ranarnici izli ii, tak da se je n; dan mora izcekivati sinrl lestnikn U loj tjeskobi uteč mati Licgu molbom, da primi žrtvu njezina život; i izprosi, je r dječak ne nad a ona od toga časa poče propadati. U bolesti se da u vjeri, i prije nego što učini, nastojala je i svop taknuti, da ju sliedi, no znao zgodno izgovarati. Oi veljače 1841. u Veneciji, radi zraka bila preselila. �Str. зоб. O braćenje ruskoga grofa G rgura Souvaloffa. ženu, zaputi se 11 Berlin, gd je sc dade poučavati od jedn og protesta uskog sve­ ćenika u protestantizmu, ali mu taj ne mogaše sbog svoje suhoparnosti umi­ riti srca. U z čitanje bogoslovnih djela bavio se je takodjer i molitvom. «Ja sam molio svaki dan ; ja sam molio zlo, veom a zlo, često bez pravog pouzda nj a ; ali d o s ta je , ja sam molio.« Za­ putivši se u Rusiju, posjeti u Nizzi svoju majku, koja je, kao što smo već napomenuli, postala katolikinja. O na je vruće željela, da jo j i sin bude katolik. Iz Nizze zaputi se u Ilern, gdje nadje svojega zemljaka i staroga znanca, grofa T eodora Gatlicina, rodjenog R koji se je već prije bio obratio na ka­ toličku vjeru. Ne da se opisati, koli ga je ovaj pobožni g r o f vest io primio, i koli јг nastojao, da g a obrati i uništi u njemu kojekakove predsuoe. Os ši tu punih šest mjeseci, veoma je irljivo polazio nedjelama crkvu sv H cdvige, i češće je imao volju stupiti n izpovjedaonicu, da zadovolji želji svojeg srca D a to nije učinio, uzrokom je bila že­ stoka borba izmedju njegova duha i srca : borba na život i smrt, iz koje je jedino pomoću milosti božje izišao pobjednik U listopadu 1841. povrati se u Pariz gd je se upozna s opatom Petetot-om, koji mu je pom agao, d a je pred njim položio obćenitu izpovied, ali ipak nije dobio odriešenja, jer nije bio kato­ lik. T a k o se g r o f Grgur Šouvaloff bio približio crkvi. T u mu opasno oboli ljubljena kćer, i on, bdijući nad njom kao brižni otac po čitave noći, upozna jo š više, da ne ima sreće izvan crkve. U korizmeno vriem e slušao je pro povijedi o. R avignana, Isusovca, i te g a tako ganuše, da je veoma zaželio Br. 10. ustmeno se porazgovoriti s rečenim otcem. Jednoga jutra oko 6 sati dodje on u crkvu »Notre Dame« i kleče pred oltar, 11a kojem je misio o. R avignan, a nakon po sata nadje se s njim. «Мој otče,* reče on, »niesam došao da vas pitam, da li mi treba postati k a to lik ; ja sam to od srca, moje je osvjedoče­ nje stalno, ja sam odlučio svaku žrtvu prinieti za moju vjeru«. Od to ga je časa o. Ravignan postao njegov savjet­ nik i vodj. On mu razbi i zadnje sumnje i obeća mu, da će ga nakon nekoliko mjeseci primiti u crkvenu zajednicu. T o je vrieme Souvaloff upotrebio u mo6veli razgovor sa svetim mužeio s Dupanloupom i drugim. vim . Na, ' n б. siečnja godine 1843. u 8 sati u jutro položi Šouvaloff u kapeli u I itnustam Oiseaux-a u prisutnosti grt Ga! ia i grofice Svetchin svoju vjei povicst. Istoga dana učini B og čudo na jgo vo j bolesnoj kćeri, koja je kn više mjeseci imala nogobolju. “11.1 odmah ozdravi, čim jo j je na bolestnu nogu stavio moći kanonika Rufala, koji je umro na glasu svetosti. Malo za tim iza svojega obraćenja oćuti silnu želju, da se sasvim Bogu posveti. A li težke okolnosti i briga za obitelj stajahu ciele godine na putu toj žarkoj želji, koja se je sve to više u njemu razplamćivala. O d onoga časa, kad se je priključio crkvi, pa do nje­ g o v a ulaza u samostan u Monci, pro­ teklo je ravnih trinaest godina. Glavna zapreka, da nije prije stupio u samostan bila je njegova kćer, a kad se ova udade g. 1852., onda je već Souvaloff m ogao reći, da ne im a ništa, radi čega bi m orao jo š u svietu ostati. �Br. 10. Obraćenje ruskoga grofa Grgura Souvaloffa. Nakon kratkoga puta u Runiju i Italiju Pariz, unidje tu se dodje napokon god. 1855. u gdje s privoli om o. Ravignana u »Oratorij Neoskvr Začeća < i marljivo dade na proučavanje bo goslovlja. U rujnu zaputi se u Milan i tu u sjemeništu 00. Barnabita slušaše svako jutro sv. misu, a želja da se Bogu posveti, jo š se većim žarom u njemu razplamti. T u svoju goruću želju odkri on o. Piantoniju, redovniku reče­ nog sjemeništa : »Želite Ii, da stupim u vaš red? Ja sam pripravan.< >Ne«, od­ vrati ovaj, »to je sasvim brzo.« Souvaloff odmah o tom obaviesti o. Ra vignana, a taj mu odgovori, da za njega bolje sreće od redovničkog zvanja, stoga, da još užganije moli o. Piantonija, da g a primi u red. A li uza sve to kratio je reČini otac primiti ga u red radi njegove poodmak' lobe i nekih običaja, koji su protiv redov­ ničkom življenju. I tako siromašni i raztuženi g ro f obavi u ovom Sjemeništu samo duhovne vježbe. »Ja sam znao čutjeti, ali ipak mi je govorilo neko unutarnje osvjedočenje: T i ćeš biti Barnabita«. Zašto ? Šta me je vuklo u taj red ? A k o nije bio Bog, kako onda da si razjasnim stalnost i postojanost u ovoj želji, bez obzira na opetovne zapreke. Ulaz u novicijat po stao mi je ciljem života, i ja bih se radje svim poniženjima bio podvrgao, nego li se toga cilja odrekao.« A li to mu nije bilo lako. Veoma ožalošćen zaputi se u Turin, da čeka, šta će da­ lje biti. Sbog toga se je smatrao još nesrelnijim, što nije mogao otići u Pa­ riz, da upita za savjet o. Ravignana. jednog dana pade mu na pamet, da se radi duhovnih vježba obrati na Str 30;. gosp. Grosa, generalnoga vikara u Samberiju, koji g a j e već prije svojim savje­ tom podpomagao . On odputova tamo i pod pazkom rečenog otca obavi osamdnevne duhovne vjeŽLe. Svršetkom du­ hovnih vježba reče mu gosp. Groš: *A jdete v i ; vi imate zvanje za samostanski život; ja o tom ne dvojim. V eć od jedne godine ja to opažani, a na po­ četku ovih duhovnih vježba o tom sam se posve osvjedočio. Ja ću vam dati pismo na provincijala 00. Barnabita u Milanu, i vi ćete sigurno biti primljeni.« Pošto to je i o. Ravignan odobri, dodaje Šouvaioff prvih dana prosinca u Milan, siečnja 1S56. nakon kušnje od četiri -djelje zaputi se s o. Piantinom i još j.. )im prijateljem na odredjeno, mjesto u Mutnu. T ako on napokon reče svu tu zai i s Bogom i vrata se nevi­ nija za njjm zatvoriše. Veenia je zanimivo kako je on sproveo pi ve dane u novicijatu. Mi ćemo ovdje kratko navesti neke njegove riečir »Bilo je u rano jutro; ja ostavili moju ćeliju i podjoh šuteći u kor, da tamo svojom novom, nepoznatom, ali meni već milom braćom, obavim mo­ litvu. Dugi hodnik bio je razsvietlien malom svjetiljkom, a kroz okna prozora vidio se je snieg, koji je pokrivao okolicu. Bilo je studeno, tmurno i tužno. Tada se je u mojoj duši razvietlila zraka, koja je širila u mojoj duši više topline i svjetla, Ja sam bio zadovoljan; to nije bila igra moje fan­ tazije ; ne, to je bio onaj mir i pokoj, 0 kojem sam prije govorio. Žrtva je bila svršena; ja sam se ćutio sretnim 1 bio sam svjestan toga. »Oh, ja sam se ćutio sretnim, što pripadam jednoj redovničkoj obitelji, �Str. 308. Obraćenje ruskoga grofa Grgura Souvaloffa koja djelatnost obuhvaća sva dobra d je la : propovied, poučavanje mladeži, vodjenje duša, pod pomaganje siromaha, bolestnika i zarobljenika. A li smatrao sam se nedostojnim družtva tih muževa, koji su se u tišini žrtvovali, kao što je zaštitnik i prijatelj našega reda sv. Karlo, koji, koliko bi god puta u našoj kući sv. Bernabe boravio, dotle bi došao u svojoj poniznosti, da bi našim novicama tanjure prao, on, čiji duh i uspomena vječno medju nama živi. ■ U redovničkom se stališu usrdnije ljubi, nego u sv ietu ; ja nadodajem, da je ta ljubav i plemenitija. Ja sam tu istinu izkusio. Doduše, uviek san -jii'jio moju domovinu. T k o ие ljubi zemlje, u kojoj se je rodio ? A li pravu ljubav, ljubav kršćansku prama istoj naučio sam poznavati istom u novicijatu Tvala Bogu I ljubav prama domovini sada za mene plemenitiji i uz više iji nego prije. Ja sa 111 ljubio njezinu slavu, ja sam jo j želio sreću, ali ta slava i ta sreća sastoje se u spoznavanju istine, i u njezinom Širenju medju narodima, koji ju ne poznaju. Ju opetujem, da je istom u novicijatu proklijala u mom srcu prava ljubav spram domovine. Ja sam se prije veom a malo molio za obraćenje Rusije i niesam se o njoj dosta bavio s du­ hovnoga gled išta; ali u tom tihom, mo­ litvi posvećenom životu, tiekom vremena sam spoznao, da bi svrha moje molitve kroz cieli život morala uz moj vlastiti spas biti i ta, da se veliki ruski narod povrati k crkvenom jedinstvu. T o sam odlučio i molio sam Boga, da me usliši.« Napokon je nadošao i zadnji dan kušnje. On je taj dan nazvao najljepšim danom svojega života, je r je to ga dana Вг. io. postao član onoga reda, u koji ga je B og pozvao. Buduć je od prije proučavao bo­ gosloviju, to se on sada nakon svrše­ nog novicijata poče pripravljati, da primi svećenički red. No to mu je zadavalo silni strah, osobito radi pomisli n asvakdanje prinašanje sv. žrtve. Dne 18. rujna 1857. bude Souvaloff redjen u Milanu od biskupa Roma pottija od Pavije. Na jedan sat iza toga stiže mu viest, da je grofica Svetchin, najiskrenija prijateljica njegove matere, završila svoj mukotrpni život u dolini suza. 1 tako je Grgur Šouvaloff već bio redu v u k i svećenik. On, sin toli slavne porod; iesto uzvišenih naslova, koje bi si u g i uv&kom staležu pribavio, uze prosti naslov »brata.« M jesto sjajnoga odi' izki a zlatom i biserjem, metnu na sebe ubu jednostavnu redovničku haljinu. Mjesto razkošne palače u Petrograć 1 odabra si nizku i siromašnu S u jstansku ćeliju. Mjesto da u svom dvoru zapovieda nebrojenim slugama i sluškinjama, da upravlja ogromnim ima­ njem, on se odreče svoje volje i sve zemaljšline. Ipak uza sve to uživao je rajske slasti u redovničkom stališu. N je­ g o v a se je duša grijala na zrakama vječnog sunca, On je iz medju tolikih razkolnićkih Rusa bio sretan, da je upoznao i prihvatio onu vjeru, izvan koje ne ima spasenja. Zanimiva je njegova izreka, koja je nikla u srcu razžarenu svetom i pra­ vom ljubavlju prama dom ovini: »Rusija će biti katolička.« Kad se je nakon francezke revo­ lucije, za koje je red Barnabita iz F ran­ cezke bio prognan, opet u Parizu po­ �Br. IO. Pučinom Širnom. digla kuća njihova reda, medju ostalim bude i Šouvaloff tamo premješten. Ali nije tu tako dugo uživao sreće, je r već i. travnja 1859. pozva ga Gospodin u vječnu domovinu. Iza njegove smrti Str. 309. izadje na svjetlo knjiga, koju je on sam napisao s naslovom: >Ma conversion et ma vocation. l'ar le P, SchouvalofT, Barnabite. Budi mir Podgrabežki. Pučinom širnom... Pučinom širnom soko lieće, I safir-struja vale sieče, A miso moja njegov let, K o rob slobodu žudi s tiha, I mu nje v no se za njim njiha Sve više nad taj robski s v ie t.. . I trenom munje p r e s tiž e ga, 1 dalje opet snažna bje ga U neizpitnih tajna kra , Dok pod njom tih se Čudno plavi K o zloslut u snu zaboravi I klonu trudna, — a s pratvari, Kroz koju Bivstva sunce žari, T e k potihan se oču s b o r : ■ Suspregni polet, zemni sine, N a samom vrutku Veličine Netvarni tekar pije stvori« ’*fita miso s leta smjela, u a grupa ciela sila tu se splete čvor, iazn ii /vitzda za Uzrokom, nevki im robskim okom 1 atfenu ju žedni stvor. R abote suzni zavičaj. A U Sa Ji Ši Po vaselenskog žali’ jaza, Kud kojoj vječna teče staza, Gomilja kraj nje zviezda roj, A ona srćuć izvan žala Za Bivstvom prvog Ideala, U krvav sva se topi znoj. Kad d snova gias se prosu Po prozirnom po kaosu, 1 sreza čvor kđ bljeska brid, A izmučeni uzdisaji Oprostiše se s viši’ kraji', K o s licem sunca neba stid. I moja miso natrag trže U pristojbinu munje brže, D a sluša krvni srdea slap, Gdje prskajući — za Uzrokom Još nevidjenim robskim okom — I najmanja mu vapi kap. B. Podgrabežki. �Sir U< N oć na Alvernu, — Dopisi. Noć na Alvernu. Spjevao O . J. M a r k u š i ć . Alverna je g o ra sveta K hram raja serafova — Zelena jo j bnla šara Sedmoboja Irisova. Pjeva slavuj, A svetac ga Pa ne može — Pjevati je I B ožanstva slavu svetu Čulo slavuj ptiće malo, Pa je pjesmu ka nebesnu Č arovito zapjevalo. I pjevaše ptiće svegjer Dok je jošte štogod čulo ; D ok je bilo sv’jesti malo, A onda je izdahnulo. pjeva vruće, Franjo slušo, trpjet više i on kušo. I svetac je onda p la k o : Zar ti, Kriste, nije žao. D a zaviri moram, S fe j e aifluuj IjnL ao f — Д * . Do C a r i g r a d , početkom srpnja 1904. Dan 25. svibnja ostat će mi u izbrisivoj uspomeni. A kako ne će, kad se je tad a u svoj svojoj veličajnosti, romantik! i divoti pojavio bajni C arigrad. I. (P r v i radostni utisci). U z neo­ pisive prirodne i umjetne carigradske ljepote mene na prvi mah uzhitila bratska ljubav, koja mi se pri prvom koraku na tlu E vro pe izkazala. T a naš » U r a n o« jo š se ne bje za pravo kod Zlatnog roga na mram orskom moru ni usidrio, a v eć me u mojoj kabini stao tražiti pouzdanik sam ostana s v . M arije 11 Peri sa vlastoručnim pismom o. Adriana, prefekta, d a mi stvari sa sobom ponese i barkom na suho priveze. D ošav k obali, v e ć m e tu čekao brat Franjo, da mi )is i u svem u carinari i. na putu do sv. Mnrij ide na ruku. Bijaše mi zaista mila i la usluga i to tim više, što me njegovom spretnošću i ovaj put miti svako pregledavanje prtljage i turski me činovnik, pustiv druge čekati, brzo odpremi. Istu bratsku susretljivost u pod punoj mjeri izkusih ovdje i u sv. Mariji, gdje sam isto jo š jutro pun zahvalnosti i sv. misu od čitao. Vidite, kako smo svagdje sretni mi Franjevci! Jedna me brai_a po svem E giptu i sv. Zemlji srdačno primala i odpratila, druga me kroz devet dana m orskog puta iz K aife do C arigrada 11a putu veselo pozdravljala, a evo i o vdje me treći na prvom koraku E vro pe radustno u svoj zagrljaj primiše. Velikana sv. Franje, slavnog našeg �Нг. ЈО. Dopis. utemeljitelja, koji nadahnut Duhom sv.. nama propisa onako mudra pravila i sladku bratsku zajednicu i u najuda­ ljenijim krajevim a na svietu! T a po­ mislite, da sc ovdje u sv. Mariji kao kod rodjene braće nalazim; ovdje kao i doma svuda samo prijazna, smieseća mi se lica susretam. Kud ćete više sreće na svietu: u dalekom svietu kao kod гоdjenc se kuće osiećati! 2. [Pogled po Carigradu.) T ko je rad da s jednog mjesta uhvati što veličajniju sliku Konstatinova grada, taj sc mora popeti na galatski i stambulski toranj. N e mogu izreći, kako tne je pogled s oba ta tornja uzhitio. T.‘ ti jednim mahom vidiš pred sobom skoro sav Stambul, Peru, Gal at n s obližnjim azijatskim gradovim a. Kto preda mnom je na ohronku G alate crkva i samostan sv. Jo ia, ta bivša svojina naše bo9ansKe p incije; preda mnom je Zlatni rog, dugi morski jezičac, koji se n a p r m sjevero­ zapadu dolje protegnuo; preda mnom je Čitav mravinjak ljudi od svih narod­ nosti, tipova i nošnja na svietu, koji se dolje preko novog željeznog mosta, što spaja Peru i Galatu sa Stambulom, ne­ prestana miče i kom eša; preda mnom je odmah preko to ga mosta Sultanija džamija, u koju s velikom, sjajnom pa radom svake godine oko ramazana dolazi moćni carigradski padišah; preda mnom je ovamo na jugo-iztoku Seraj, ta bivša palača bizantinskih careva, u kojoj se one 1463. kobne godine odkroji crna ona sudbina nad negda Bosnom ponos nom . preda mnom je A ja Sofija, koja se sa četiri svoje vitke munare ponosno u vis kočila; preda mnom je sva Pera i Galata s obližnjim raznobojnim kućama. Str. 311 kuda se smjestiše svi katolički zavodi i crkve; preda mnom su tolike carske palače uz more, Bešiktaš, a povrh njega na milovidnu briegu glasoviti Jildiz Kiosk, ta ubava palača sadašnjeg sultana; preda mnom je more kuća na azijskoj strani sa Skutarem i Kalcedonom ; preda mnom su na iztoku glasovita ona otočja, naro'ito otok Prinkipo, na kojem se razabire franjevački samostan s crkvom; preda mnom je jedan dio Bosphora i mramorskog mora, koje se od sunčanog sjaja i miline sve caklilo i prelicvalo; preda mnom je na stotine što većih i manjih ladja od mnogih naroda na svietu, Hroj barka i kaika, koje se poput laLn a što u Zlatnom rogu, a što na mrami im moru i Bosphoru kočile; jednom ju , preda mnom jc sav Carigrad v e u svojem veličju i razkofi Zaista ezahoravna, do sad nigda nev ua zanimiva panorama! 3. (Л gUdavanje grada). Imajuć sada pri jčim a cjelokupnu sliku ovoga vele ja i neku pripravu, istom sam tada zaredao u pregledavanje pojedinih monumentalnih sgrada. K a ko je po sebi razumljivo, A j a S o f i j a me najviše zanimala. Podrhtalc mi sve žilice, kada stupih najprije u gornje galerije i na dol uja glavna vrata te bivše kršćanske crkve. Zatravio me njezin sjaj i remekdjelo ljudske umjetnine, koja se i sada u glavnim dičiovima pokazuje. Ja u kakvoj je odori morala biti za vrieme Justianianovo, koji oglobi tolike najgla­ sovitije poganske hramove po Grčkoj i Kgiptu, da ukrasi tu svoju miljenicu, koja u nekom pogledu nadvisuje i samu Petrovu crkvu u Rimu. U A ja Sofiji iznebuši te pogled na kupulu, bivše te kršćanske crkve, koja reć bi u zraku �Str. 312. Dopisi. stoji, dočim glasovitu M ichel angelovu kupulu podupiru četiri ogromna stuboka. Petrovu kupulu istom vidiš, kada pod nju stupiš, dočim kupula Л ја Sofije pojavljuje se oku, čim si na glavna vrata unutra stupio. U Petrovoj crkvi mozaici nisu toliko izraziti i svjetli, dočim oni A ja Sofije jesu puno svjetliji. Sam o šteta, vječna šteta, što se mozaici glavne ladje prevukošc malterom ili krečom, te se gubi pogled na cjelo­ kupnu sliku mozaika, koji bi bili zasjali u svem svom čaru i dražesti. Napokon crkva sv. Petra nema u okolo gornjih svojih galerija, dočim A ja Sofija sa dvokatnicom svojom i prostru im gornjim galerijam a Čini na gledaoca osobiti utisak. K a ko vidite, dragi m ed niče, Aja Sofija m e puno zadovolji!;., samo ne и jednom pogledu, što se naime n njom polumjesec ponosno vije i B dragi zna jo š dokle , . . Iza monumentalne ove starodrevne sgrade posjetio sam glasoviti, oma zanimivi j a n j i č a r s k i m u z e j , u kom se vide razne nošnje i tipovi turskih vezira, raznih dvorskih dostojanstvenika, janjičarskih poglavica, koji naloge izdaju siromašnim ljutim janjičarima. Najvećim sam zanimanjem stajao pred svakom grupom, gdje je uz turski i francezkim jezikom napisano, što koja znači, pa ti se činilo, da živeš u doba samih janji­ čara. K o lik a ozbiljnost i dostojanstvo odsieva s lica ponosnih vezira, a kolika o pet potištenost i servilnosc s lica ubogih janjičara, tih ljutih turskih vojnika, koji su mnogu majku u crno zavili, betajuć dugom onom dvoranom na pamet mi došli i bosanski janjičari, oni glaviti, zasužnjeni momci, koje Mehmed II., B r. 10. osvojitelj Bosne, sa sobom o dvede! I pohod s t a r o g i n o v o g m u z e j a prilično me zadovoljio. R ekoh prilično, jer nije ni iz daleka onako bo g at i zanimiv, kao muzej egipatskih starina u Kairu, izuzam valjda bogati i dragocjeni sarkofag Aleksandra Velikoga. Dakako, da su u carskoj riznici u Jildis Kiosku najznamenitije starine ; nu do ovih malo tko dolazi, je r je skop čano s velikim troškom. Osiin dozvole, za koju bi se imalo izdati i do IOO kruna, silno koštaju bakšiši, z j kojim čeznu i sami viši turski Činovnici. Osim muzeja vrlo je za nimivo zaci T t t i u b u l s k i bazar ili pravije veliki be» napram kojemu je naš sara­ jevski neznatna mimatura. Pravi je to trg oi labirint, u kojem su smje štrm mn< rsrm i dragocjeni ljudski prc vodi to sve u pokrivenoj onoj prr '.ino ;radi, 11 kojoj bi bez vješta provoiflć.t ako zatapao. O teglo bi se ovo m izvješće, kad bih V as i o tnm htio ovaj put pobliže izvješćivati. O J katoličkih religioznih zavoda mene je, da V am pravo kažem, naj­ više zanimala crkva i zavod s v . j u r j a u G a l a t i , što ih nazad nekoliko g o ­ dina naša bosanska provincija prodade 00. Lazaristima Znajući, da hodam tom bivšom našom svojinom , pregledao sam svaki i najmanji kutić i u crkv i i u zavodu. U crkvi se skoro nije ništa promienilo, nu jest u zavodu, koji je znatno razširen i predrugojačen. U biv­ šim sobama, u kojima su prebivali mnogi naši i sada živući zaslužni otci, sada je blagovaonica, u kojoj su me susretljivi otci po bratsku pogostili. Nad blagovaonicom je podignut jo š jedan novi sprat i veranda, s koje je liep �Вг. IO, Dopisi. pogled na Zlatni rog i Stambul. Isto je tako nad bivšom bolnicom, koja stoji s desne strane crkve, podignut još jedan boj. U toj sgrac i su sada Č. sestre milosrdnice, koje se brinu za čistoću crkve. U drugom krilu, koji stoji s lieve strane crkve, smjestili su se sami otci Lazaristi sa liepim brojem mladeži, što ju podučaju. Iza toga lie v o 'a krila od sjeverne strane imadu liepo uredjen mali park i kuću, što ju daju pod kiriju. I ovo ih je zemljište, vele, stajalo 6000 zlatnih turskih lira (144.000 kruna). Pregled a vajuć i ostale katoličke zavode i crkve, opazio sam na svoju radost, da syiet rado ide u crkvi rieć Božju i prima sv sakramente. Tu probudjenu katoličku sviest gledao sam licem na Brašančevo (Tiekivoj u stolnoj crkvi, kad se je izvan crkve Perom razvila krasna katolička procegij. ihod), u kojoj su turski vojnici л r pazili. Narod se je ponašao dostoja tvenn 1 pobožno, a sve kuće, kuda je prolazio ovaj ganutljivi obhod, bile su avc izkićene. Pred presv. sakramentom mla­ dež školske braće bacala je cvieće, što je bilo vrlo ganutljivo, je r su to bili dobro uvježbani mališani s krasnim opravama. U z to su gospoje s prozora nad presv. sakramentom bacale mirisavo cvieće. N ego ne mogu ovaj put da preŠutiin jo š dvije ovdje doživljele sgod e: s e 1 a m I i k i vožnju po Bosphoru. Selamlik, to vam je svečana 011a parada, koja se kod nove džamije, što ju podiže sadašnji sultan u blizini Kioska, obdržava svakoga petka, kada silni carigradski padišah redovito ide u nju klanjati. I ja sam se preporukom našega poklisarstva desio na zanimivoj toj paradi, Str 313. u kojoj sam dva put vidio sultana. Ulica, kud je imao proći sultan, sva je bila izpunjena gustim redovima vojničtva iz svih skoro regimenta i narodnosti. Dapače isti ogromni prostor oko džamije bio izpunjen vojnićtvom, tako, da su samo ptice mogle stupiti unutra. Od južne strane stajalo je u tri reda konjaničtvo, držeći u ruci barjačiće. Nas jedno tridesetak osoba, koje smo pripadali raznim narodnostima Evrope, nalazilo se medju gustim tim vojničkim kordo­ nom na reserviranom mjestu uz cestu. -U daljini jedn og kilometra od nas nalazio se ostali narod, koji ne itnadjaše ifte dozvole kao mi J 71 sati prije podne stali nasipati u cu žutim pieskom i polievati vodom. Kad je to za pol sata bilo g o ­ tov eto ti dvaju triju kočija sa euuuld: u kuj ima je bila suitanija, veliki pHnci i princese, koje stadoše pred džamijor u kraju i unutra u kočiji ostaše dok im konje svima izpregoše. Makao toga pojavila se dva bjelca sa otvorenom, poliliranom kočijom, u kojoj je sjedio sultan, a паргаш njemu ratni ministar. Kad je došao blizu nas, sva vojska kao u jedan glas dvaput povika: » P a d i š a h č o k j o š a !« U to vrieme stupišc pred dugi naš red dvorski či­ novnici u razmaku od 2 metra, a drugi iza nas, pazeći na svaki mig i kret naš. Očito se vidjelo da su bili u strahu radi kakva atentata, o kom, to se zna, nitko ni sanjao nije. Videći to, stajao sam posve mirno, da bar od mene, siromasi, nemaju nikakva straha. U to vrieme moradoše svi odložiti i sunco­ brane. Kad je sultan do nas došao, smjerno smo g a po tursku pozdravljali, a on, gledajuć neprestano na nas, za- �Str. 314. Dopis. dovoljno ozdravljao. Dopala mi se sim patična sultanova pojava. D obar je to i miran starac, na čijem se licu uz dobroćudnost izražavala i neka zabri­ nutost, da ne rečem tajinstvcn strah, jer zna, da im a dosti i svojih protivnika. O datle i neobične, stroge te sigurnostne mjere. Pred džamijom ček ala je sultana sva sila viših turskih činovnika, a unu­ tra turski u bjelinu obučeni duhovnici, koji su se duboko pred njim klanjali. Čim je sultan unišao u džamiju naši nadzornici dušom odahnuli i zadovoljna lica pružali nam cigare, da zapalimo, je r nas smatrahu sultanovim gostima K ro z pol sata, d ok je suita 1 uSLao unutra, izmienila se skoro sv a turska straža i jedni vojnici ustupili mjesto drugima. N a to izadje sukan i povrati se istim putem sam sam cat u kočiji, držeć uzde u rukama i osobno vnajuć svojim bjelcima. Iza nje a čitava četa sluga stupala oko njegu i pješc ga sve do dvora pratila. Prolazeć i o pet kraj nas, neprestanu je na našu stranu padišah gledao i svaku osobu skoro promatrao. T im e je zanimiva, sjajna o va parada svršila. I pro vo z svim Bosphorom u velike me je zadovoljio i iznenadio. Pošao sam s d va brata iz sv. Marije i kod no vo g željeznog mosta se u ladju ukrcao. Sad smo plovili cielom zapadnom, evropskom obalom Hosphora, pa došav do vrata Crnoga mora na iztoćnu, azijsku stranu se natrag vrnuli. Pred nama jc kroz onih 27 kilo­ metara puta kroz Bosphor sve druga i raznobojnija slika. Sad vidiš elegantne palače i napučene gradove, sad zelene šume i gajeve, sad romantična brda i B r. 10. doline, Rekao bih, što god 11a svietu im a izasutih čari i prirodnih ljepota, tu se kao u jednom skupu sve nalaze. Pa koliku dugom tom morskom putu daje dražest ono more kuća i ljetnikovaca, koje se kroz sav taj put i s evropske i azijske stane tu nanizale, da su sav taj dugi prostor one izpunile i tim ovu panoramu neizkazano poljepšale. A što da rečem o neprestanom onom vijuganju Bosphora, koje Čini, da se dva svieta: Evropa i A zija tu milo rukuju i od dragosti grle i cjeliva ju . . . Čije pero da opiše te dražesti i čiji kist da e to što vjernije naslika. I avoz Zlatnim rogom i slad kim vođarr aše mi puno radosti. D ok se srce nasladjivalo, u poznah se i na tom c vnom kraju Stambula s našim ljuc — osanskim muhamedancima, kaj stavi* svoju domovinu tu se na­ staniše. 7. ^av u razgovor, reče mi jedan od njih „Bateriso sam, moj komšija, pa sad s kaikom baratam ". D a, ibaterisaše« naši ljudi u tudjem svietu, a bit će ih dosti takih Ostaviše svoju dragu domovinu i odoše pod tudjinski krov. I u našem konzulatu opazih, kako su jo š i danas naši ljudi lakovjerni. Jedan Muhamedanac iz Sarajeva doveo svog bolestnog prijatelja u Stambul, da se tu lieČi, a nije imao povjerenja u naše, domaće liečnike. Nu sad eto jada iznenada : ne našao onog, što je tražio, a on u neprilici, kako da se kući po­ vrati. Sto će jadan sad a3 Nema druge, nego pokucati na vrata austrijsl-omu konzulu, da se njegovim [osredovanjem lakše k domu svom povrati. Skrušenim srcem primao je gorke pilule, što sam mu ih s njegovim isto vjernikom skupa �Br. io . Dopisi. davao, da g a barem u buduće od te bolesti izliečimo. Razgledav podobra Stambul, posjetio sam svoju braću na otoku Prinkipo, gdje me liepo dočekaše, onda glasoviti „San Stephanoa i druge neke zname­ nitosti. Sada u sv. Mariji malko od po čivam, a dobra je za to i prigoda, jer jedan naš brat iz Italije ovdje drži svietu svibanjsku i lipanjsku pobožnost i svaki dan krasno propovieda. Narod listom hrli k propoviedima i prima svete sa kramente u našoj župskoj crkvi, koja je i inače dobro posjećena. Samo me malo pometa lupa u dvorištu i prašina, je r se sad ruši zapadni dio samostan dućana, da se tu otvori Šira nlica i naprave novi, ljepši dućan', od kojih će samostan imati više knueti. Sada mi, dragi ured niče, zdravo ostanite i sa svim vriednhn pri; čijima primite toliko vrućih selama, ko je u Zlatnom rogu srebrenih kapijc a . V aš iskreno V as ljubeći fr a Ig m -j- Marija Lukan cviet n serafinskum vrtu. T ko u Sarajevu nazad nekoliko godina nije poznavao ove plemenite Franjinc kćerke ? Poznavali su ju ponaj­ bolje njene domorodkinje, pobožne Sla­ venke kojih ovdje liep broj imade. Poznavali su ju članovi trećega reda, kojega je ona bila milovidni cvictak, koji je u svim trećoredskim sborovima, naročito mjesečnim skupštinama, miri­ som svojih kršćanskih krjeposti svima prednjačio i svietlio. Poznavali su ju bolestnici u zemaljskoj bolnici, naročito svećenici, kojima je velikom ljubavlju i oduševljenjem posluživala i s njima se Str 315. o nebeskim stvarima najvećim uzhićećenjem duše i srca najradje razgovarala. 0 , kolikima je u najodlučnijem času, kakav je smrt, pomogla i njih nagovovorila, da se s Bogom svojim izmire te blaženo i spokojno umru 1 Koliko je put i meni poručila, da ovom ili onom bolestniku pošaljem križ, da g a ljubi, a i sama ga mnogim s velikim uspjehom nosila. A kakva bijaše štovateljica sv. A n te! T o se vidjelo iz tolikih njezinih pobožnih uzdisaja, iz tolikih plaćenih sv. misa, iz toliko prinosa, koje je bilo u fcmh sv, Ante, bilo u gradnju nove Svttčeve davala i slala, kad god bi jy , za to pružila sgodna prilika, Pa i 'njega se nadbiskupskoga sirotišta zaboravila, kojemu je u pripomoć a ednoč poslala 100 kruna, Гпхм\ uć osobno ki asne krjeposti ove 1' tur] iiie kćerke, žao mi je bilo, kad je r id 8 godina po drugi put odselila Sjevernu Ameriku, gdje je u zadnje vrieme u C l e v t l a n d u O h i o živjela. I u novom svijetu se ona ne zaboravi crkve sv. Ante u Sarajevu i svih onih, koji su jo j i najmanju, naro­ čito duhovnu uslugu učinili. I ovaj je list svjedok njezine privrženosti i ljubavi, u koji se je javljala i do smrti mu svoje vjerna ostala. A koliku je imala ljubav i odanost napram našemu sv. redu? Neka mi bude dozvoljeno dvie tri rieči uzeti iz njezina pisma, što mi g a je 21. ožujka o. g. u Jerusolim poslala: ...■ Neka posebna vez kršćanske ljubavi veže moje serce z vami i z vsemi Franjevci. Na ovom svietu so mi Franjevci najdražji. In kad god morem idem v nji­ hovo cerkev (crkvu), koja je dosti da �Str. 316. Вг. io . Viestnik. le!.-o od ovdje « Prišav za tiin na sv. Zemlju, piše: »Želim si isposuditi krila od ptica, da poletim preko mora u sveto mjesto, da bi i ja m ogla kleknuti na sveti grob Jezusov i pred sveti križ i zamoliti dragoga Isusa nek ini oprosti moje mnoge i velike griehe, zbog kojih je m ogao on tolko terpeti in na sv. križu za me umreti. U duhu pokleknem pred sv. križ in molim Jezusa, nek pane na mene barem jedna kap sv. kervi, da mi očisti dušu moju od svili grieha.« Iz ovih rieči se vidi, kolika je pobožnost i ljubav napram Isusu gorila u srtu o ve predobre Franjine kćerke, kuje sada nema više inedju živim" P rva nam vijest, pravije slutnj bliže proš. mjeseca, kada nam iz C l e v e ­ la n d a O h i o bi povraćena svjedočba, kojim o. provincijal tvrdi, da je ovdje platila sv. mise gregorianske. Drugu viest ćusmo od njezinih zemljakinja — Kranjica. Nu kada je upravo umrla, to sve do sad ne m ogosmo razabrati Samo čusmo, da je podlegla upali pluća. Množile se trećoredice ! O v e redke primismo od veleuč. gosp. dra T u g . Alaupovića, te ih rado uvršćujemo. »Sa znojem lica svojega jesti ćeš hljeb«, rekao je Gospod prvomu čovjeku. A k o ikada a to danas pamti naš sviet po Bosni i Hercegovini, kako je težka borba o život, kako se ljutom mukom zaradjuje svakidanji komadić suha hljeba. I novim Životom i vremenom rastu iz dana u dan potrebe, a neimaština sve veća, bieda sve crnja. Stari zanati, koji su nam otceve hranili, ili su savim pali ili jedvajživotare. Zemlje nemamo svoje, a i Što je im amo, dom a'a nas ne će više moći ni kruhom hraniti. U Škole i velike nauke ne može svatko, a i duše i N a koncu našoj Mariji iz sve duše kličem o: » P o k o j v j e č n i d aru j jo j, G o s p o d i n e ! « a sve vriedne štioce, naročito trećoređee molim, da se u svojim molitvama sjete ove aue kćenke sv. crkve katoličke, r a j e v o , 18. rujna 1904. I. S. V i e s t n i k (Napredak, hrvatsko nfuhtvo sa namještanje djece u sanale i trg 'vfnu!) takove svete j ^ - žalostnc hi bilo, kada bi se sve stalo otim .1 o službe i službice. T reba tra Ziti novih vrela radu i privredi. P ogle­ dajm o oko sebe. Sv i bolji zanati i trgovine u rukama su tudjinskim, oni pobraše što je sladje i mastnije, a nama ne ostaju ni mrvice. Naši ljudi za jednu nadnicu irgetuju, naša snaga trune u kopanju kanala, lomi se o stiene i kamenje. Naša uzdanica, naša djeca rastu samo za irgete, je r ili nema ili ne zna tko da s njima upravi. Crna se slika otvara u budućnosti, a bit će i crnja, je r će živof bivati sve teži, pa će se održati moći samo onaj, koji umije i znade. R u ka radišna čovjeka nikada se ne okalja ni griehom ni zločinom, valjani radnici, okretni i štedišni trgovci naj- �В г. io . Viestnik bolji su jam ci sretnoj sadašnjosti i utješnoj budućnosti u svakoga naroda. Gledajući žalostno sadašnje stanje, pokrenuli su neki ljudi u Sarajevu misao, da se osnuje družtvo, kojemu će biti cilj i dužnost, da hrvatsku djecu iz Bosne i H ercegovina namiešta u zanate i trgovinu, paj koliko ne bude mjesta u nas, da se šalju djeca i prieko. U novembru godine 1902. predana su pravila zemaljskoj vladi, da ih potvrdi, a eto nedavno su pravila odobrena i družtvo se konstituiralo pa će se za kratko vrieme ražaslati štampana pra­ vila i pozivi, da se po čitavoj Bosni i Hercegovini urede podružnice. D; namjera novomu družtvu plemenita i visoka, svatko će odmah d iKučiti kao i to, da je prieka potreba da se i na tom polju odpočnc što prije i što marljivije raditi. U svim granam avne privrede smo otraga i da p naš stari nehaj dosada nj im svojim putem, onda zaista ne bi od naše djece bilo drugo do irg eti i prosti radnici, 1 Ha to ne bi bilo ni na procvat našoj Vjen ni našim narodnim idealima, ne treba ni spominjati. Nismo na svietu samo za to, da se zabavimo o sebi, nego da pogledamo i oko sebe i da se brinemo za dobro braće svoje i naroda svoga. Pa kada su se naši djedovi znali da održe na prosvjetnom i na gospodar­ stvenom polju, kada su u obćenoj tmini podržavali luč svjetlosti i u svakom sboru i dogovoru bili pribrani i ču veni: ne ćemo zar mi danas skrstiti ruke i gledati mirno, kako se ruše visoki kro vo vi; kako se trne vatra po nekada mastnim i obilatim ognjištima. Svatko valja da je vojnikom u na­ rodnoj vojsci, a kada oči zaklopi, da Str. 317. ostavi iza sebe jo š vrjednije i čeličnije borce, jer će i boj biti Žešći i ljući. Osnivanjem družtva za namještanje djece u zanate i trgovinu misli se obrazovati mlade radnike, valjane zanatlije, čestite i okretne trgovce, koji će se uz svoje svećenike i ostalu poštenu narodnu inteligenciju boriti za najsveće ideale narodne. K ako u nas na žalost, nema mnogo svojih ljudi inteligentnih, opet i u ovom poslu pada najveći teret na ledja našim sviestnim i dobrim misni­ cima, koji najbolje narod poznaju, a najjače osjećaju rane i boli narodne Klim a baš na srce inećemo ovo mlado 'fvu j do njih najviše stoji, hoće li se u pi 'ч zametku ugušiti, ili će se razb ij veliko i rodno drvo. Pod njegovan ‘ .inom bit će nešto lakši 1 bezbrižnij cl iai i onima, koji uz spas duše valja da se ogledaju i za vreme­ nito dobri vojega stada. Spasitelj je naš plakao nad Jerusalemom, a i u nas je mi>< razloga da plačemo nad grte.sima> nad nemarom i nehajem O vo plemenito i rodoljubno popoduzeće svoj našoj braći i prijateljima mladeži i sretne njihove budućnosti živo na srce stavljamo. Naš će se list radom i napredkom ovo ga družtva rado zanimati, a po mogućnosti g a i promicati. (Konferencija naie braće 11 Siitjeskoj o g radnji nove crkve.) K ako stara crkva u historičnom mjestu Sutjeski svojom drevnošću već prieti podpunim razsulom, to su naša braća sutješke obćine uvi­ djela neodklonjivu potrebu, da se uz krasni njihovim trudom i privredom sagradjeni samostan podigne što sko rije nova ujedno župska i samostanska �Str. 318. Viestnik. crkva. U tu svrhu skupiše se dne 22. рг. mj. malo ne sva braća pripadajuća toj obćini, da viećaju o sredstvima za izgradnju nove crkve. Sastanku je predsjedao sam preč. o. dr. f r a I) a n i e I B a n , provincial, koji svojom razboritošću dade prekrasnih savjeta. K a o glavni izvor sredstava, da se iz­ vede to ogromno nau mijeno djelo odrediše neka samostanska zemljišta, koja se u tu svrhu imaju prvom zgodom prodati. (Prijaviti izp it i početak školske godine u našoj g im n a ziji u Visokom.) Dne 5. pr. mj. držani su pod predsjedanjem preč. o . provincial fra Daniela Bana prijavni izpiti u našoj visoČkoj gimnaziji, pa pošto su od pri­ javljeni dječaka primljeni samo oni koji su vrlo dobrim uspiehom svršili pučku školu, to na ovim izpit nije nijedan propao, medjutitn su dvo­ jica nakon liečnikova prigled ija radi bolesti odpušćena. Dne 9. i. mj. iza zaziva Duha svetoga odpočelo jc pre­ davanje. (Naša bogoslovija u Gučojgori.) V e ć smo gore spomenuli, da se u Sutjeskoj osbiljno radi za gradnju nove crkve, zato nije bilo moguće tu ostaviti naše bogoslove, pošto će se u njihove pros­ torije morati smjestiti crkvene stvari. T ako djer i u Livnu namjeravaju naša braća popravljati crkvu i samostan, pa bi i tu za študij bilo nezgoda, zato je starješinstvo provincije koneentriialo svu bogosloviju u prostranom gučogorskom samostanu, gdje se je takodjer drugom polovicom minuloga mjeseca počelo s predavanjem. (Naši Študenli na višim školama izvan provinciji). U B eč odpremljeni Br. IO. su svršeni bogoslovi: F ra Franjo Blažević u viši svećenički zavod sv. Augustina, da se ondje pripravlja za doktora sv. bogoslovlja, a fra Dragutin Ikić na filozofijski fakultet, da se nspoposobi za profesora gimnazije, do čim je na njegovo dosad a nje mjesto na bogoslovnom fakultetu u Fešti poslan c. brat fra Stanislav Škarica. Nadalje je starješinstvo provincije poslalo u Zagreb klerike fra Bonu Cutića i fra Ljudevita Markovića neka dovrše gim ­ naziju i polože izpite zrelosti, da kašnje mognu nastaviti više nauke. {Popravci u franjevačkoj c rk vi u 'imikn). Piše nam prijatelj iz Dubi ik a : Odavna se u nas u Dubrov osiećala potreba raznih popraval našoj crkvi, a po gotovu staie klupe nisu već smjele ostati u ina lijep )\ crkvi. I eto toj priekoj potrebi »coČi marljivost zauzetnoga i vrloga vardijana o. Urbana Talije, koji mje žalio ni truda ni vremena, ^amo da radnja Čim bolje izpane. K lu ­ pe su fine, dobro izradjene, zgodno pristaju crkvi, a izradio ih je domaći brat lajik. U z to o. T alija dade svu crkvu iznova obieliti, a kako čujemo, misli je i posvetiti. časa! Bilo u sto dobrih [Što j e novac i čemu sluzi?) — N a ovaj upit najbolje odgovaraju nadpisi, što ih neki pape dadoše napraviti na svojim novcima, a u isto vricme poka­ zuju, kako su pape mislili i razpolagali sa svojim novcem. Inocencije X II. dade svojemu novcu nadpis: »Ut detur« (da se dade); Benedikt XII.: »Solatium miseris« (utjeha biednim); Klem ent XI.: »Ut faciant iustitias et eleemosynas* (da čine pravdu i milostinju). N a drugim �B r, IO. Viestnik. papinskim novcima čitamo ove nadpise : • Pauperi porrige manum« (pruži ruku siromahu). Inocencije X I. dade urezati ove rie č i: »Meliu.s est dare quam accipere« (bolje je dati nego primiti) i : »Quod habeo tibi do« (evo ti što imam) Klem ent X III. opominje na svom novcu. »Da pauperi!« (daj siromahu) i: .N e obliviscaris pauperem« (ne zaboravi siromaha). N a nekim novcima pape Klementa X I. čita se u p it: »Quis pauper?« (tko je siromah?) i odgovor: »Avarus« (škrtica); drugi opet nose ovaj nadpis: >Qui miseretur pauperi, beatus erit« (tko se smiluje siromahu, bit će sretan) i: »Foeneratur Dt qui miseretur pauperi« (Gospodinu posudjuje, tko se smiluje siromahu). Koliko su pape bili prijazni zlesr. cnome kapi­ talizmu, najbolje svjedoče ovi n idpLi na njihovim novcima: lltos rdidit argentum« (mnogo ih je pogubili) srebro) i : >Multos perdidit aurum« (mnogo ih je pogubilo zlato). N ovci Inocencija XI. im iju jo š ove nadpise: »Nihil scelestius« 'ništa gore od Škrtice), »Nolite thesaurisare« (ne skupljajte novaca); drugi o p et: »Non in avaritiam« (ne za škrtost)! — Pape su kroz mnoga sto­ ljeća kovali svoj novac. Pokojni Lav XIII. bijaše prvi, koji ga ne kovaše. A li imamo od njega mnogo drugih sporne uskih svetinja. A na koncu, što je star, nevaljan novac, nego zanimiva medalja ? Francezka (Katolička junaČtva.) U Francezkoj biesni najgadnije progon­ stvo. Ipak katolička Francezka imade iz obila ljudi, koji pokazuju ne samo da ljube svoju vjeru, nego da jč znadu i braniti. Skorih dana jedan mladi učitelj u Gueru odstrani propelo iz sobe, u Str. 319. kojoj predavaše, Time mislio ugoditi vladi. Kad za to obazna načelnik, smje­ sta ode u školu u pratnji nekolicine obćinskih viećnika, pa pošto oštro ukori učitelja, svojom rukom metne propelo na prvašnje mjesto. — U Am anty na­ čelnik radu dade ostavku, jer se ne htjede pokoriti ukazu i odstraniti križ iz občinske škole — U Nantešu zgodi se jo š ljepši dogadjaj. Oficir Pottier dobije nalog, da povede vojnike za pomaganje pri zatvaranju crkve Redemptorista. On ne htjede poslušati nalog i izjavi, da će radije od pasa ti sablju, n e jo li izvršiti nalog, koji se kosi s njegm savješću. Pred ratnim viećem bude Inoglasno proglašen nevinim, ali miu Andrć pridrža konačnu rieč. Tada se katolici sakupiše u odbor i junačko.ne vojniku pokloniše častnu sabl N a sastanku iz rekoše krasno slovu stare* na Redemptorista i jedan odbornik. Pottier zahvali na časti, ali ujedno javi, da je radio po naputku savjesti i kao katolik i kao vojnik. — Umirovljeni admiral, senator De Cuverville napisa u katoličkim novinama jedno krasno pismo, kojim pozivlje sve kato­ like, da o Božiću svi ponove odluku, da će svim silama nastojati, da se uz postavi Krstovo kraljevstvo u zakonima, u običajima, u narodnome životu. Liepi zbilja primjeri kršćanskoga junačtva, utješljivi u ovo Žalostno po Francezku doba. Bi li se i mi Hrvati, do prigode mogli pohvaliti ovakovim junačtvima katolika svjetovnjaka ? Književna obznana. Književno društvo franjevačke mla­ deži м Dubrovniku. K ao što je jednom već bilo jav- �Str. 320. Bi-, 10. Viestnik. Ijeno u našem listu, franjevačka je kolo, koji svom dušom prionu uz to □mladina u hrvatskoj A teni pred koje plemenito poduzeće ne šttd eć truda, tri {rodine hvale vriednim zaista za­ samo da g a bud u čemu unapriede. nosom i zauzećem složila svoje mlade Upravo s toga, iz želje naime da druž sile te pokrenula književno društvo pod tvo što bujnije procvate, budu mu sada nazivom : ‘ Književni razgovori«. Glavna prema nastalim prilikama preuđešena i je svrha družtvu bila njegovanje hrvat­ pravila, koja su zatim od Prov. Vikara M. 1’ 0 . Bone Skunca dobrostivo bila sko g jezika te uobće vježbanje u liepoj knjizi. D ružtvo je zbilja u brzo uz popotvrdjena. A budući se na taj način i sinier družtva donekle promiemo, žrtvovnost svojih članova, uz naklonost tuđe istodobno i dotadanje društveno starješina poimence p rov ine. V ikara M. P. O . Bone Škunce, te M. P O. im e: »Književni razgovori« zamicnjcno imenom »Iskra«; pa s e j e nadati, d a ć e Urbana T alije, poput dobra sjemena, što no je vlagom i toplinom obilno družtvo pod tim imenom, iskre ći iznajsnabdjeveno, urodilo liepim plodom, a prije u skromnosti, i podalje koju varpodalo k tomu jasnih dokaza jo š lie j vrcnuti, a s vremenom i ja č e budućnosti. zak iH. Sada bi po tom smier i svrha druBti la »što bolje oplemenjivanje N ego tekom vremena prilike se duha i 1. te uzajamna priprava ove promieniše. V ećina druŽtvi n<h članova mladeži a rad za vjeru i rod vježba­ ii napustila omiljelu skromnost, ii zašla u dalji sviet k svom e zv; u na nje ш u liepo i poučnoj knj'izi«. V e ć je u po godine, da je družtvo pod poprište ozbiljnijeg života Pri >m je novim im om preuzelo svoje djelovanje, naravno družtvo osjetilo ne mali агас: ta slabila mu je životna snaga. Izgle­ A za dokaz, da zbilja blagodatno dje­ luje. japominjem ovdje neke sastavke, dalo je potom , da će podleći udesu koji SU u društvenim sjednicama bili vremena, da je nadošao čas, kad ce čitani. T ako n. pr čitalo s e: »0 zadaći mu se razplinuti one toli liepe nade liepih um jetnosti; družtvo i redovi; p rv o g oduševljenja. Ipak to se u dobar — o skepticizmu ; - majka prva učite­ čas ne d o g o d i; im alo je ono pače do ljica ; — T reči red sv. Franje ; — V ite ­ malo oživjeti novim životom . — Ne zovih i njegovo doba i dr,, a k tomu prodje zbilja mnogo, a ono mu doleti i liepi niz pjesama, koje se u sjedni­ u krilo liepa kita novih sila, mladih cam a zgodno upliću prije i poslie ili sokolova, koji se ne m anjim zanosom izmedju razpravica. od svojih predšastnika uhvate u bratsko S A D R Ž A J : Ime Isusovo i Franjevci. — Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. R eform e katoličanstva. — K o je papa? — Listopad. — Ruski g rof, Grgur So u va lo ff i njegovo obraćenje. — Pučinom širnom. — N o ć na Alvernu. — Dopisi. — V iestnik. — Književnost. Uredjnje fra Arkangjeo Brkovic Ticka Vogler i dr. Sarajevu. �5KIadi$te deVocijonaiija S. Vuković Nadbiskupsko sjemeništn * * - i- * * * * a. kolara, eh.; * * P reponiпп veliki izbor krunicu. im-dalji. i zidove за ili bez okvira svake vrati, malih r-iik natpisima i m olitvama, kao sto i stajaćih a1ik■j staklu, svili i porcelanu, te kipova sv ake vrsti i vine, d rva i slonove sm jese. Razpela malih i veliki n 1 vrem enu d obavlja za crkvu potrebne stvari, kao Božji Križne putove, sv ije ć e za oltare, barjuke i t d. Dol i slika sa okvirom krasno u re g je n v i Pape Piju X . umjetnika Medovića Napokon — • ,з lje i evakovrftm i nnbožne kuiiee te s v a ; * Vihbosausk * > NOVO! Dr. Ivan Pujnjušić Knjiga o knjigama napulak u korisno štivo. S d op uštenjem duh oblasti. C i j e n a . X Зсхтлпа.. " Џ ђ Dobiva ae kod izdavača, .K ateh etski dom ,1- Sarajevu. �@ Stgmaljan* godina 1883 Tiskara Vogler i drugovi kom anditno društvo Č e m a lu ia u lic a 114. N a js ta rija k n jig o tis k a ra Sarajevo. i s te re o tip ija u Bosni i lima, m ateiibBvljanjft n a d a lje za ženika, po­ b io i «vih u »a sa ukusnom Na » U .niU tu ‘dcCe lukanicr za župne urede: Krstni, vjenčani i umrli list; matica kriz­ manih, krštenih, vjenčanih, umrlih i o stanju duša ■ Protokol crkvenog računa i exhibita. Službenih kuverata sa natpisom: Rtmo-katolički župni ured u . . . ili Dekanski ured u ..................................... uz jeftine ciene. Vanjske naručbe obavljaju se odmah. ООООГ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/762ff461873e561a3765e68c8eb777b1.pdf 17072a82f907537e78890e06aa985d13 PDF Text Text Poziv na pnedplatu d iv n a d je la p o d n a slo vo m 4 „PoVtot $ . pranje ft?ižHoga“ . lVM( < * . « Љчс«, «,»»'■ �P . n. g o s p o đ in e ! E v o ti, m ili r o d e m oj, u h rv a ts k o m ruhu n a j k r i t i č n i j e g a i n a j ­ l je p š e g a , što s e d o s a d a z n ad e , d je la o s v je ts k o m v e lik a n u — sv. F r a n ji A s iik o m F r e v e d o h g a v e lik im tru d o m , m a ro m , a i lju b a vlju , d a š to lje p š e i i u m ilo v id n o m h r v a ts k o m ruhu. R e k o h v e lik o m lju b a v lju , a i «7ust-v ljenjem , je r j e to djelo’ s v je ts k o g a g la s a p r e v e d e n o p o fr a n c e z k o m H i s t o i r e đ e S a i n t F r a n < ;o is d ’ A s s i s e , š to g a j e r ie d k o m t .- o n o m n a p is a o vel. g o s p L a v L e M o n n ier, k o ji m i j e r a d o z a to ;4.*hi !io d o z v o lu N ad am se, d u ć e m ili na m h r v a ts k i n a ro d , ko jt j e sa s in o v im a F r a n je A s iž k o g a k r o z v je k o v e u z k o sp o je n , s o d u š e v lje n je m p o z d ra v iti ivo n a jn o v ije kn jižev n o p o d u z e ć e . T o tim v iš im p o u z d a n je m o č e k u je m , sta g la s o v ita fra n c ez k a a k a d e m ija zn an o sti i u m je tn o sti r a s p is u je o m nu n a g ra d u o d 30.00 0 fra n a k a z a n a jb o lje d je lo o v e lik a n u sv. (“ lii.itTu F ran ji i n je g o v im zaslu žn im p r d ie p im d jelo m n u d ja sv ak s v e to m u i d a se •л * м м Što j e s v e to , što j e .*> P is a c o v o g a ф " m enitije kraj« d o s to jn ije listin e, A «0 S 'Ш. o v im s e k r itič n im d iv i v e lik a n u F r a n ji o du ševi za sve ono, p r o p u to v a o s v e ijiin ic c i n a jv je r o r d je lo , k o je mu je tako sjajno uspjelo N u j e li u s p io 1 to m s am p r e č . o. dr. D a n ie l B an, р*с%' ) p iš e : » Č e stita m V a m 11a ta k o u s p je lo m , ] o d u . S ig u r a n sam , d a ć e o v u lie p u k n jig u ne sa m o 1 l i d o p r ig r liti u m ojo j pro vin ciji, v e ć i u d ru g im k r a je v im a lie p e n a š e d o m o v in e . B o g d a o , d a što p rije d o d je p o d tis a k 1 d a s e u v iš e h ilja d a p r im je r a k a ra zširi m e d ju m ili n a š h r v a ts k i n a ro d ^ M ili r o d e ! D a s e o v o d iv n o d jelo d a d e p o d tis a k , n u žd a n je d o v o lja n b ro j p r e d p la tn ik a . Č im s e to lik o p rija v i, d je lo b i s e o d m a h p o č e lo tis k a ti, a im alo b i d v a s v e z k a u m a lo j o sm in i, o d k o jih b i s v a k i n a p o s e o b u h v a ć a o 2 4 — 25 tis k a n ih a r a k a C ie n a b i b ila s v a k o m u s v e z k u sa m o p o 3 k r u n e , sa m o d a s e s v a k o m o m o g u ć i n a b a v iti t o d je lo . S m ie r n o V a s d a k le u m o ljav am , v e le c ie n je n i g o s p o d in e , d a d je lo p r e p o r u č ite u V a š o j o k o lin i t e p r ija v lje n e p r e đ b r o jn ik e p o b ilje ž ite i s p r e m ite n a m o ju a d r e s u b itim U n apred V am p o č ita n je m : z a h v a lju ju ć na u lo ž e n o m S a r a je v o , dne 24. ru jn a tru d u , b ilje žim s e 9 o s o ­ 19 0 4 . Fra flrk. Brkoulć, 1 dtsdj3ik |ђ(п1Јп|к(1|| �Вг U Sarajevu, mjesei;'. studenoga Г.И14. i i G od. xvm. No. 817. D is p e n s a tio s a c r i 19 0 4 . b e n iq u e in р р с р р о х т .а A a v ^ n t u s r e g u la r i n o s tr a 'r a g e s i m a . S a n c tis s im u s D o m in u s a o s te i P iu s P a p a X . d ie 19 . s e p te m b r is p ro Q u a d r a g e s itn a p r o x im a con ced ere te r m in is r e g u la r i d ig n a tu s p o stre m a e n o s tr a est sem per p r o m is c u ita te s a c ri A d v en tu s d is p e n s a tio n e m a c o n c e s s io n is , R e lig io s is O r d in is n o s tri c o m e d e r e v e tita Q u a carn es carn iu m et le g e i in u n ic a p isc iu m , V e n e r is e t S a b b a ti, fe r iis Q u a tu o r T e m p o r u m e. a b s tin e n tia e lic itu m ta m e n e x c e p tis e t V ig iliis d ie b u s Im m a c u la ta e C o n c e p tio n is B . M. V . a c N a tiv ita tis D . N . J. C . S A R A J E V O , d ie 2 0 . o c to b r is e rit re fe c tio n e 19 0 4 . Fr. Daniel Ban, Minister proviocialis. �N a groblju. Str. 322. Нг Na groblju. Medju čarnim groblja cviećem, Medju mrtvim grobovima, Križ do križa gdje se stere, Kud se često čovjek vere, Pokoj gdje je ljudina sv im a: Tu se i ja rado šećem. T am ’ zalazim, da s pticama V rh grobova pjevam sjetu. T am ’ zalazim, gdje no svieća Plamsa usred rosnog’ cvieća, D a s’ uklonim taštom svietu, D a s' uklonim svim tricama. Tam o čezne moja dala. T am ’ me mlado srce v . e, Tam ’ mi miso često l e j T u je pokoj mojoj sje;\ T u mi srce blaže tuče, T u slast rajsku duh moj I Čekam da mi odgovori MjeŠte druga krst vrh njega, Jer on vapaj moj ne čuje, АГ glas tajni dovikuje, К з angjela glas b o žje g a : »Drug tvoj više ne g o v o r i!« Čitaj nadpis njeg’va krsta, Čitaj nadpis sviju ljudi, T i g o v o ie mješte istih, Da ue tebe udes isti Snaći jednom ; s to ga budi D uše čiste, srca čvrsta. Ljudi jednom što s’ ti sada, ravi, snažna tiela, Duha •tra, srca ja k a , к ч n ada hrdja svaka, < .zna djela, N nađoše muke, jada. Povrh groba tužan stojim . . . Iz grobnice zovem druga, Zovem cielog groblja IjuJe, Od sna svoga da s' probude, Sred njihovog tihog kruga L iek da nadjem sjetam svojim . . . bad crna zem lja krije, G r i iste sva baština, D o k im kosti ne izruje. Sto pak m nogi čovjek snuje, Sve jc puka to taština. Stojim . . . ćutim . . . sve badava, T ra g a glasu čuti nije .. . Komu topla krvca kola, Komu zdravo srce tuče, K o m ’ se mili tašti sviet, N ek ostavi svoju kliet, Sanak blagi sve tu sniva, Svud tišina veća biva . . . K r v mi naglo uza vrije, Spopade me neka strava. U njeg' stalna ništa nije. K groblju nek se taj povuče: Najbolja je svima ško la! Serafin Z, || �Br. i i . Ime Isusovo i Franjevci. Str. 323. Ime Isusovo i Franjevci. 46. A li nastojanje Franjinih sinova ne ustavi se na tom. Još je sv. Rernardin Sienski bio sastavio sv. Ćin (officium) u čast presv. Imenu u nadi, da će sveta stolica ustanoviti svetkovinu Imena Isusova, što se za njega ne dogodi. O vaj Ćin (officium) kasnije je upot­ punio bi. Bernandin de Bustis, učenik sv. Bernardina, glasovit bogoslov i pro­ povjednik. O n ovaj sastavljeni oficij prikaza sv. o. papi Sikstu I V . i nje­ govu nasljedniku Inocentu V III., moleći ih, da g a odobre, nu molitva mu bje uslišana. — Kasnije (g 1546 i vraćaše se preko Rim a iz svete Zemlje u Francezku o. fra Bona\ :ntnra Biez (o kom smo gore njeato spomenuli;, te po njemu tadanji franjevački neral zamoli sv. o. papu Klementa , da dozvoli moliti već sastavljeni o ij i na stanoviti dan slaviti svetkovinu Imena Isusova. Sv. O . milostivo usliša molbu, potvrdi rečeni oficij i ustanovi svetke vinu pod naslovom : S l a v o d o b i ć e p r e s v . I m e n a I s u s o v a , koja se ima slaviti na J4. siečnja, a na uspo­ menu sv. Bernardina, koji je sa svojim drugovima odnio u Rimu pobjedu nad svojim protivnicima. O voj svetkovini dodieli sve one oproste, što se dobivaju na Brašančevo. Franjevci naravno da su bili radi ovo ga milostivoga dopusta sv. Majke crkve veoma veseli. Tim je doisto njima najbolja čast i nagrada dat a za njihovo neumorno nastojanje oko pro­ širenja ove pobožnosti. — Poznati o. fra Bonaventura, povrativ se u Fran­ cezku, poče jo š gorljivije propoviedati slavu Imena Isusova, tako te je i biskupa svoje biskupije predobio, pa je i svetkovina Imena Isusova bila uve­ dena u čitavu biskupiju. Dapače sagradi kapelu pokraj samostanske crkve, te ju posveti Imenu Isusovu i to bijaše prva u Francezkpj, a možda u cieloj kato­ ličkoj crkvi. Svetkovinu presv. Imena Isusova dozvoljenu serafinskom redu malo po malo prihvaćali su i ostali redovi te je do malo postala pučkom. 42.S v. O . papa Pijo V ., dominikanac, nare da svak nakloni glavu izgo­ varaj a*. Iine Isusovo. Siksto V . pak dozvoli n prost od 100 dana svaki put i svakom, tko pobožno izgovori: » H v a l j o n I s u s ! * na koji se odgovar. *?ча vieke«. A tko pobožno izgovori Ime Isusovo i Marijino, svaki put dobiva 25 dana oprosta Tko pak uzme u običaj to i mnogo puta zaziva ta Imena u životu, na smrtnom Času dobiva podpuni oprost, ako izgo­ vori ista Imena, ili bar srcem, ako ne može jezikom. Iste oproste dozvoli Siksto V . propovjednicima i svima, koji budu poticali vjernike na štovanje presv. Imena. 48. G. 1721. na zamolbu K arla V I. proširi papa Inocent XIII. svetko vinu Imena Isusova na cielu Crkvu, staviv joj dan drugu nedjelju iza Bogojavljenja. Benedikt XIII. potvrdi sve u proste dozvoljene od Siksta V ., a Pijo VII. k tomu nadoda oprost svima, koji budu molili psalme sa slovima Imena Isusova. Pijo IX . dozvoli oprast od IOO dana �Ime Isusovo I fran jev ci. Str. 324. Hr 11 svima, koji budu pobožno izmolili poz­ razlikuju katolici od inovjeraca. Doisto natu strieljalicu Isuse, milosrdje!« sv. Leonarda: »Moj d ivno! N a žalost medju tobož naobra- 5° dana, žene uvlači T akodjer koji budu izmolili strieljalicu: »0 presladki Isuse, ne budi mi sudcem, već pozdrav: se po malo indiferentni »Dobro jutro, dan, večer!« bila obična sv. kao da je to krasnije od kršćanskoga pozdrava. N eka se i dobar dan nazove, Jerki Emilijanskom. Godine 1862. mnogi biskupi, koji 11u nek se prije zazove i proslavi Isus, koji daje dobar dan i ju tro i večer. — su došli u Rim prigodom proglašenja za svetce japanskih mučenika, zamoliše Nadalje Ime Isusovo гек bi da je pod puno uvrieženo u našem narodu; ono preko sv. Sbora za obrede Nj. Sv. Pija IX., da odobri letanije Im ena Isu je svak 'anja rieč u narodu i kod Spasiteljem!« koja je sova i uz njih pripoji njeki oprost, Što i dozvoli biskupima i redovnicima, koji su g a molili. Sliedeće pale godine na molbu prećastnoga generala reda njevačkoga potvrdi N j. Sv. bla n ije za sve redovnike i redovnica generalu istom podložne uz oprost 'd 300 dana, ako se mole privatno ili j //no. N j. Sv. L a v XIII. prenese dotični ог -t na cielu Crkvu bez ikakve iznimko Što se tiče bratovština preav. Imena Isusova, ove su odmah sa ši­ renjem pobožnosti ustanovljene. T tom su Franjevci sudjelovali. Znamo, da su v eć sv. Bernardin Sienski i bi. Hcrnardin iz F eltre osnovali takove bratovštine, a nije sumnje, da su njihov primjer i druga braća sliedfla, svedjer razd ražen a ljubavlju pram apresv. Imenu. 49. Na posljedku ne će biti s rega, ako se u njekoliko redaka osvr­ nemo na pobožnost Imena Isusova kod našega naroda i potražimo uzrok istoj. Svakomu, tko je nikao iz naroda, ili s njim boravio, bit će poznati veoma liepi običaji u tom pogledu. Dosta da njeke spomenemo. T u je krasni običaj pozdravljanja sa: »Hvaljen Isus ! u Ovaj se pozdrav upotrebljava na dolazku, na polazim, u susretanju, te se u tom po­ jedinca. O vo je v eć tako rekuć svak s mliekom majčinim upio u krv i u mnogim prigodama izgovorit će Ime Isusovo i ueopazice. M ajka svoje čedo čiuak stavlja i g o v o r i: u Ime Isusu Jedva diete počne tepati, stavlja majka u ista Ime Isusovo, pokazuju hi sliku Isusovu, koji!) ima u 9 -akoj tu Majka nauči svoje diete izg .rati dama K ne Isusovo u raznim p rigo ­ jstaje iz postelje i kad ide u posteli piije i poslie napitka vode, kad sh ne, kine, nakašlje se i t. d., te ovaj običaj ostane djetetu kroz cieli život. Nadalje, u strahu, u pogibelji, u mraku čuje se kod našeg naroda presv. ime. K ad jako grmi, kad sievnc, narod viče: »U Ime Isusovo!« T eža k prije nego će za plug ili kosu prihvatiti rekne: »U Ime Isusovo!« H o žep jm o zi! go T ako zanatlija, radnik. Putnik prije nego će krenuti, prihvativ štap, uzjašiv na konja, ili sjedavši u kola, rekne: U Ime Isusovo! Ime Isusovo prije sva­ ko ga rada i poduzeća. Dapače Ime Isusovo rabi naš narod, osobito ženske, u svakom začudjenju — to im je kao uzklik srca 1 — Na rieč I s u s u evangjeiju naš se narod pokloni i tuče se u prsa, v e lc ć : »Oprosti mi, Spasitelju Isukrstc' U njekirn mjestima zna �Вг ir Str. 325. Ime Isusovo i Franjevci. narod pjevati krasnu pjesmu o Imenu Isusovu i Marijinu poslie blagoslova sa presvetim: * 0 sladko Ime Isus, slavno Ime Marija!« Pjevajuć klečeć ovu pjesmu i izgovaraj uć Ime Isusovo, narod se prigiblje do zemlje i ljubi ju, izkazujuć tako štovanje istom presv. Imenu, — Nadalje naš narod običaje k a za ti: <U Ime Isusovo reći, pa slo­ bodno kroz pakao proći«. T o je doisto veliko pouzdanje u G. Isusa. A sad pitajmo, odakle u našem narodu ovlika pobožnost ргагаа Imenu Isusovu ? Odakle ? Bez sumnje od nje­ govih duhovnih pastira, a to bijahu, kako je poznato, kroz toliko sto'; Franjevci. U žgani sami ovom pobožnošću, uviek su ju preporučivali svom puku. I danas Franjevci prije mise izmedju ostalih preporuk; molitvenih naredjuju 3 otčenaša, 3 zdrave Marije i 3 Slava o tc u . . . na Čast premana Isusova, Marijina i Jozipov.:, d. bi nam ta Imena bila na pomoći uviek i svuda navlastito na čas smrti naše. Tim se načinom podržaje ova pobožnost kao i inim preporukama druge. I doisto, pobožnost prama Imenu Isusovu jest najzgodnije sredstvo, da se narod od psovke oduči. Svakom dakle mora biti jasno, da je pobožnost prama Imenu Isusovu osobito franjevačka. 50. Napokon budi mi slobod zaključiti ovu skromnu radnju riečima sv. Leonarda iz Porto M auricija: »Izašlo je iz vječne pohrane, iz božanskog uma vječnog O tca ovo Ime utjelovljene R ie č i. . , N a prvi znak ovo ga Imena zadrhtao je pakao, pali su sa svojih priestolja lažni bogovi Jupiter, Saturn, Venera, Mart, M erkur. .. samo se vidi na svim stranama pobjedonosno presv. Ime I s u s o v o ; I s u s na ratnim zasta­ vama, i gle one su slavodobitne; Isus na vrhovima tvrdjava, i one su u naj­ većoj sigurnosti; Isus na brodovima, i sretno na obalu prispievaju.; Isus na Hr.nidma otočića, i utočiŠće tu Brod Isus na kućnim vratima, i padaju Isusovo caki blagoslovi u nju. U Ime ^taju pošasti, nalazi se obiloost, ru itaue rata, pobiedi mir, o s i : m se kraljevstva, učvršćuju se krm.o su najdragocjenije Moći, što ih brn л u Crkvi Božjoj, i koje bi m e svaki kršćanin nositi uza evn- srce kao najdražu stvar u životu ... Oh, htjeo bih da sve užežem svetim žarom poboŽnosti prama ovom ргеuzvišenom Im enu! V i, o majke, ople­ menite svoju djecu ovim presv. Imenom; a vi, o domaćini, urežite g a na kućnim vratima, a svi ga nosite kao najveće imanje nu ovom svietu.« Fra. V . C. C. B e zg rješ n o z a č e ć e i fra n je v a č k e predaje. Piše fra A r k . В г к о v i ć . V II. P rise ga parižkoga sveučilišta. Godine 1496. Skotova je škola doživjela pobjedu svojeg mnjenja o bezgrješnom začeću. Naši se čitatelji sjećaju, kako je Duns Skot, došav u glavni grad Fran cezke, našao samo protivnike Marijine povlastice. Aleksander Maleški, blaženi �Str. 326. Br. 11 BezgrjeŠno začeće i franjevačke predaji A lbert Veliki, sv. Tom a, pače i sv Bonaventura, uzprkos njihovoj nježnoj »Naši predji, hrabri i čvrsti vojaci pobožnosti prama sv. Djevici, ne smje- katoličke vjere, svetim razpravama skršiše mnoga krivovjerstva, što su se doše se izjaviti njoj u prilog. Skot je imao dosti muke da se poprimi njegovo mni- u razno doba pojavljivala, a da se nlesu nikada dali uplašiti umorom i p o ­ enje. Morao je odstraniti mnoge zaprjeke, razjasniti m noge prigovore, boriti se proti mnogim nauČiteljima, koji su se dale čast i dostojanstvo bezgrješne Marije, preslavne Majke B o lje i vazda uz veliku učenost odlikovali i velikom svetošću. A li je istina morala pobiediti. Dusi se u istinu okrenuše na stranu poniznoga F ranjevca; polet kršćanskoga puka postade neodoljiv, a parižko sve­ učilište uze si za čast da priznade bezgrješno začeće. Marija je očekivah više od Francezke, njezina os-ioito mi­ loga kraljevstva, i sveučili&fa, koje je bilo njezina dika. NauČitelj su badava bdili, je r se je vazda našk koji b nau čavao, da je i M arija baštinila iz točni grieh. Neki naučitelj imenom Ivan V eri drža g ovor u jednom selu rouensk- bisku­ pije i ne boja se s propovjedilo t uztvrditi, da je bi. D jevica bila oči­ šćena, ali ne sačuvana od iztočnoga grieh a. U puku nasta čitava sablazan. Sveučilište parižko prisili govornika, da javno opozove svoju zabludu i zakletvom obeća, da više ne će govoriti proti pobožnom vjerovanju. T a i druge či­ njenice dadoše Sorboni prilike, da izda glasovitu odluku » C u m m u l t a s Maj o r e s л o š t r i « , koju donosimo 11 cjelini, moleći čitatelja, »da veću po­ zornost svrati na nakanu onoga, koji piše, nego na posljedicu njegova djela, više na istinu onoga, što kaže, nego a ljepotu sloga1)«. >) ri. Bonav. ' o lo g . gibeljima. A li kad su bludnje napa­ djevice, obuzeti osobitim svetim i velikim gnjevom, smatrali su se usilovanim da ustanu s većom jo š hrabrošču i pokrenu srčaniji boj, je r su mislili, d a š e takove uvrede nanose našemu Gospodinu Isusu Kristu, njegovu nebeskomu Otcu i nje­ govoj premiloj Majci. Što je pisac uaka pisao u trećem poglavlju svoje ige o otcu, istinito je i o majci i o ooi zajedno: »Nemoj se dičiti u pogrdjivanju svoga otca, je r njegova •»ran ota nije tebi na čast. Č ast otca jest poni ua .1 sina, a o tac je £vo;e diete.1)« »Zad bez časti cga se je stoljeća pitanje o čistoći začeća blažene Marije, Majke Isusove, više razpravljalo nego obično, jer je Duh sveti htio, da se objelodani istina toga otajstva. Nakon ozbiljna pretresanja razloga navadjanih s jedne i druge strane, naši su predji pametno prosudili, da se za neko vrieme obu­ stavi njihova odluka, K ad su se napokon još bolje oduševili za ninienje, koje brani slavu i čistoću bi. Djevice, svojim su razpravama pobili izpraznu smjelost onih, koji bez ikakvih valjanih dokaza tvrdoglavo drže, da je Marija u iztoČnoin griehu začeta. Oni su izjavili, da nauka, po kojoj je sv. D jevica oso­ bitom Božjom povlasticom očuvana od iztočnoga grieha, podpuno odgovara D e Perfectione V id e '1 Crkv TU., 12. i 13. �Br. II. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. kršćanskoj pobožnosti, vjeri i zdravu razumu. »Poslie malo godina sveti obći balski sabor po nadahnuću Duha sve toga nakon dugoga pretresanja odredi, da svi katolici moraju prigrliti nauku, koja tvrdi, da je blažena Marija, Majka Božja, osobitom i jedinom povlasticom bila u svom začeću pod puno izključena od iztočnoga grieha. Ujedno bi zabra­ njeno protivnicima pod prietnjom suda Božjega naučavati i braniti protivno mnienje. »Buduć smo uvjereni, da su tu od­ luku odobrile sve crkve i sav kršćanski puk, ne možemo suzdržati našega čedjenja i velikoga gnjev« spram izprazne oholosti, drzke i lude tvrdo­ glavosti nekih, kojih se jo č 1 danas ne boje napadati ili u sumnju dovoditi tu pobožnu i vjersku nauku sveobć a sa bo raicrkv e , koja se po obećanju Kristovu ne može prevariti, čineći tako .1ličnom dostojanstvu blage Majke Božje bezbožni i ne>miljeni rat. Mi pako Ha se suprotstavimo te Što ja če i hrabrije opremo toj ludosti; da izpunimo duž­ nosti našega stališa, naše časti, našega dostojanstva i da sliedimo primjer naših pieđja, skupismo se svi po trećiput i nakon mnogih dugih i zrelih pretresanja svečanom se zakletvom obvezasm o, da ćemo dokazati i braniti tu pobožnu nauku, koju smo već od dugo vremena držali za istinitu i po kojoj je blažena M ajka B ožja jedinim darom Božjim očuvana od iztočnoga grieha. Odredjujemo, da se u buduće ne će nitko primiti u naše družtvo, ako se sličnom zakletvom ne obveže, da će neustrašivo, uviek i svim silama d ižati i braniti tu nauku. A k o bi tko Str. 327. izmedju nas — ne daj, B o že ! — pribjegao rleprijateljima bi. Djevice i usudio se ma na koji način poduzeti, prezrev ne samo naš ugled, nego i najvišu vlast sabora i crkve, obranu protivnoga mnienja, koje mi držimo krivim, bezbožnim i lažnim, lišavamo g a svih naših časti i svih njegovih dužnosti i osudjujemo ga, da se pro­ tjera iz našega družtva kao bezvjerac i očitnik. »Na vas se dakle pozivamo, рге Častna gospodo biskupi crkava Kristovih, pastiri i poglavice. Vjerujte s nama, prupoviedajte, pomažite svojim blagovnra i vašim sredstvima one, koji pro j iedaju, da je presveta djevica, Majka božja i dostojna svake hvale, osobiton Božjom povlasticom očuvana od iztočn jgi grieha, Zaklinjemo vas milostivom ljubavlju Isusa Krista i be; ošne Djevice Majke, da se krjepošću ,ega dostojanstva čvrs'o oprete ašim neprijateljima ili radje protiv Hicima Majke Božje. Progonite ili iz vaše okolice i kaznite. T a k o će iz dana u dan sve više rasti pobožnost i ljubav puka ^kršćanskoga prama slavnoj Majci Božjoj, toj jedinoj nadi ljudskoga roda, njegovoj pokroviteljici i majci. T ako ćete učiniti djela ugodno njezinu Sinu Isusu Kristu, našemu Gospodinu i Odkupitelju, a ujedno koristno i stadu, koje vam je povjereno. »Dano u Parizu, na trima sastan­ cima držanim u Sv. Mathurinu 3. i 6 mjeseca ožujka godine Gospodnje 1496. i kod Augustinijanaca u kapitularnoj dvorani u četvrtak 9. istoga mjeseca ožujka poslie mise o Začeću, a ogla­ šeno 23. kol. 1497. u Sv. Mathurinu, na skupštini posebno sabranoj za pri- �Str. 328. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. šegu ; ponovljeno 26. istoga mjeseca u Sorboni pred ravnateljem sveučilišta, prečastnim otcem u Isusu nadbiskupom bourgeskim, sedmericom biskupa, mno­ gobrojnim opatima, kraljevim savjetni­ cima, mnogobrojnim naučiteljima i učenicima ...» NaučiteljS, koji zaprisegnuše, da će obsluživati tu odluku, bijaše 112. Odtada je bogoslovni fakultet tako čvrsto i pažljivo obsluživao taj zakon, da se nije našao nijedan naućitelj, koji bi se i najmanje udaljio od pobožne nauke, a da nije bio prisiljen, da odmah javno opozove što bi se usudio protivno naučavati. Godine 1499. učini sličnu prisegu i kolonjsko sveučilište, zadnje pozorište borba blaženoga Duns Skota. Taj primjer sliediše i druga sveučilišta u Mayenci god. 1501., u Alcali ' Bar ćelo vi god. 1417., u Saiaman god. 1618 , u Beču 1649. i t. d. U to je vrieme kršćanski puk obraćao svoj pogled prema Rimu i molio sv. Stolicu, neka se konačno izjavi u prilog Marijinoj povlastici. »Papa L a v X . imao je napokon iznieti to pitanje u V . sveobćem lateranskom saboru, te povjeri kardinalu Kajetanu, da mu izjavi svoje mnienje o toj stvari, pa prem je zaključio u smislu povoljnu nauci njegova reda, ipak je odlični Dominikanac pokazao veliku umjerenost i nepristranost. U svojoj spomenici, prikazanoj papi god. 1515., priznaje izmedju ostaloga, da je onda većina katoličkih naučitelja branila pobožno mnienje u bezgrješno začeće« 1). Papa *) V I m r a o c u l <že C o n c e p t io u M irte h i s l o i r e d1 ud D o g m e , par le I’. I Hacbelet, S. J., page 48. Ur. I Julij И. bijaše u istinu sazvao sabor naročit : za pitanja odnoseća se na stegu, a ne za ona, koja se tiču vjere. D o malo ćemo vidjeti, kako L a v X podjeljuje povlastice i milosti vjernicima odanim bezgrješnom začeću. V III. F ra n jev c i i s a b o r tridentski. R ek bi da na prvi pogled poviest sabora tridentskoga ne g ov o ri obširno o bezgrješnom začeću. Prom atrajuć ju medjutim izbliže, vidjet ćem o, da se tu jako izrazito potvrdjuje franjevačko mnienje. V ećina je saborskih otaca u svojoj liturgiji priznavala bezgrješno ece. F ranjevac o. Gravois, koji je aživ 3 « velik ugled u ovom pitanju pripovj nam u istinu, da se je za njegova nena nalazio u knjižnici Barberina im^ki misal tiskan u Mletcima god T55&,, i kom se je na prvoj strani čita« sko i *Z p o ra b u sv tr id e n tb o r a « . U tom se pako misalu n a L zi na 8 . p ro sin ca: » Z a č e ć e b i. d M a r i j e « , a 15. isto ga mjeseca: » O s m i n a Z a č e ć a b i . d j. M a r i j e « . Misa je bila ona ista, koju je odobrio papa Siksto IV . O tci su dakle sabora tridentskoga molili kako i mi danas molimo: »Bože, koji si po neoskvr­ njenom začeću bi. D jevice dostojan stan pripravio Sinu svojem u: molimo te, da ti, koji si radi predvidjene smrti Sina svoga nju od sv ako ga grieha sa­ čuvao, i nama njezinim zagovorom do­ pustiš, da k tebi čisti dodjemo«. Sabor je u početku svojih sjednica bio odredio, da će se baviti samo pi­ tanjima, što su ih krivovjerci bili pokrenuli, a napustiti ona, koja su katolici razpravljali. T im se je vrlo mudrim pravilom htjelo Što prije osu­ �Br. i i . Bezgrješno začeće i franjevačke predaj« diti krivovjerstvo, ali je to bila zaprjeka proglašenju bezgrješnoga Marijina z a ­ čeća. Medjutim su otci, vodjeni Duhom svetim, znali očitovati svoje osjećaje prama tome svetome otajstvu, a da se ne odaleče od svojega pravila. U ostalom, ako je vjerovati Mgru Malou-u, većina je biskupa, koji su sa­ činjavali sabor tridentski, bila došla s čvrstom nakanom, da zatraže dogmatično proglašenje Marijine povlastice. Po sebi se pruži prilika, da se izvede ta nakana, kad se je razpravljalo o Str. 329. Svim se tim razlozima suprostavljalo, da ako bi sabor htio postaviti sveobći zakon o iztočnom griehu, osla­ njaj uć se na rieči sv. P a v la : »Kao što je grieh došao na ovaj sviet po jednom čovjeku, a po griehu smrt, tako je smrt prešla na sve ljude po onom, u kom su svi sagriešili«1), trebalo bi izrićno izključiti Mariju. Šutjeti o toj stvari, značilo bi, ne samo ne proglasiti Marijine povlastice, nego ju osuditi i pokazati, da je Majka Božja podvržena sveobćemu zakonu. Razprava je postala tako važnom, odluci tićućoj se iztočnoga grieha, d je, prije samo nuzgredna, sada osobito o kanonu, koji tvrdi, da je t. grieh prešao na cielo ljudsko pieme. _bii4 davnom, veli M gr Malou. U Posve je dakle bilo naravno pitati, da prvom eSji Marijinih branioca bijahu dva Isu a Lainez i Salmerun, d vo ­ li je Marija osobitom povlasticom od njega iznimljena. Kardinal Pacheco, jica od prvih drugova sv. Ignacija, koga je pomagao njegov prijat*- F r a ­ Franjevac J< rko Lombardelli i drugi sin« svetoga Franje. Medjutim kar­ njevac o. Andrija de V eg a , Živ zago­ dinal Parheco, osvjedočen, da sabor vara kod kardinala izaslanik: 'a se Marijina povlastica potvrdi prije pro­ nema lo! a vremena, da svečanim na­ činom proglasi bezgrješno začeće, glašenja sveobćega iztočnoga grieha. picdloži, da se u dekret odnoseći T aj predlog nadje neprijatelja. Mgr se na iztočni grieli umetne sliedeća Hertano, biskup u Tamu, Dominikanac, iznimka: » Š to s e t i č e b la ž e n e vješto prikaza, da jedno i drugo mni- D j e v i c e , s v . s a b o r n e ć e n i š t a enje jednako broji medju svojim o d r e d j i v a t i , p rem d a se po­ pristašama pobožnih i učenih ljudi; da b o ž n o v j e r u j e , d a j e M a j k a se je crkva do onda ustručavala riešiti B o ž ja bez g r ie h a za č e ta * . to pitanje radi njegove nesigurnosti ; da V ećina otaca i bogoslova bijaše s nje ne treba zaboravljati pravila, koje je sabor govu stranu; ali se biskupi i naučitelji prihvatio, da nikako ne treba rješavati reda sv. Dominika tomu Žestoko opripitanja, o kojima se je medju katoli­ eše, a imali su i pristaša. Proglasiti, cima razpravljalo, nego da se jedino govorahu, p o b o ž n i m vjerovanje u potvrde dogme, radi kojih su se kri­ povlasticu bi. Djevice, značilo bi p ro ­ vovjerci prepirali, te da nije pametno glasiti b e z b o ž n i m protivno mnienj . gubiti vrieme i sile za stvar, koja može Prepirke bi jo š trajale, jda biskup podignuti bezkoristnih prepirka. T o sve iz Bitonta, Franjevac, ne predloži, da navodi kardinal Sforza Pallavicini iz >) Kam V , 12. povicsti tridenisko ga sabora. �Reform« katoličanstva. Str. 330- Вг. 11. stranci, te konačno svi j e d n o d u š n o o b n a v l j a i o v a j s a b o r « . «Tom su izjavom«, reče papa Pio IX ., »0tcj pristaše na ovaj stavak: » N a p o k o n s a b o r iz j a v lj u j e , d a n i j e n je ­ g o v a n a m je r a u k l j u č i v a t i b e z - je bi. D jevica bila izkljuČena od istoč­ se ništa ne odlučuje u prilog ma kojoj g r je š n o u ovu začeće M a jk e o d lu k u , u k o jo j B o ž je g o v o ri o iz t o č n o m g r ie h u , n e g o d a se m o r a ju o b s lu ž iv a ti na­ r e d b e S i k s t a IV . p o d k a z n a m a u n jim a z a d r ž a n im . T e n a r e d b e sabora tridentskoga dovoljno očitovali uzevši u obzir okolnosti i vremena, da noga grieha, te su vrlo jasno dokazali da se ne može ništa navesti ni iz sv pisma, ni iz predaje, ni iz otaca, što bi ma u čem slovlju s tom valikom spisa sv bilo u protu­ povlasticom (Nastavili ća se.) 1 Marijinom«1). _ Iz perivoja crkve katoličke. Reforme katoličar. iva. Pi6r гв I v š a Svemu ovomu treba fiđ o c još i ogromne štete, Što ih ovakova po^jgjanja nanose i katolicima, koji se pogagjaju i onima, s kojima tobož pogagjanja pit. <. Kompromis ide za tim, da poravna razlike, a otuda, ako su razlike važne, sasvim je razumljivo, da nastaju po­ mutnje i pobrkavanja. Očijukanje s pro­ tivničkim tvrdnjama treba da potrese sa slabijim. T I eto u zadnje vrijeme kakovih li sve smetnja i pomutnja ne pro uzrokovaše ti reformatori, jedan Loisy ili Scliell ? Pa nanesoše štete i onima, koje žele sebi pridobiti. Zašto sakrivati pravu potpunu istinu? Zar da će takovo po­ stupanje pomoći, privesti k žugjenom cilju? Pa ako koga tako i pridobiju, zar su ga u istinu pridobili ? Zar da je privara dobit? Čovjek, goji žive u zabludi, a iskreno tezi za istinom, najvećma po Ivi i i o v. t r ’b jasnosti. T a k a v ne će zaista u Crkvu, d* tuj o pet nagje samo lijepili praznih asa, m jesto jasne i tvrde istine. T? i. sniku je oduran liječnik, koji miješa u jedno sladak i g orak lijek. Veliko je zlo premuČavati istinu, ali je daleko veće pretvarati je po najnovijim vreme­ nitim mnijenjima. A zadnji taj »reformkatolicizam« nanosi štete i samim reformatorim a. Ž a ­ losni primjeri iz povjesti kažu, koliko je pogibeljno očijukati sa svijetom. Lamennais, Passaglia, Dollinger svjedoci su živi te žalosne istine. Doduše s po četka samo razgovaraju sa svijetom , ali malo po malo počmu s njim misliti i čuvstvnvati. A koliko Ijubezljivije na­ stoje u svemu ugoditi svijetu, toliko se dulje odalečuju od C r k v e ; počne ih snalaziti nezadovoljstvo, Što C rkva ne 1 Г-ČKmeri I n e f fn liH i« П сп ч . �Нг. i i . Reforme katoličanstva. će s njima, što im Crkva ne odobrava misli i težnje, što Crkva ne razumije njihov »reformatorski« rad. I tada počnu nepovoljno govoriti o rimskoj kuriji, da je ona svemu kriva, o jezuit iz mu, o mračnoj skolastici, o političkome kato­ licizmu, o inferiornosti. . . I koliko se više podavaju svojoj omišljeno oprav­ danoj zlovolji, toliko više priznanja do­ bivaju od svijeta, toliko više simpatija dobiva svijet u njihovim srcima, toliko bolje opravdane im se čine njihove težnje. I tako korak po korak svegj dalje od Crkve, svegj bliže svijetu . . . O vako učeno i sputno učeni W»Reformkatolicizam je sumljiv, beskoristan i štetan. Dr. UšeniĆnik otvoreno ispovijeda, da se u načelu potpuno su­ dara s W eissovim mnijenjem. Weissa su grdno napali zbog ove kn , al sasma neopravdano. On je ot! po­ gubne posljedice »refotmkatf :ma,« kako se javljaju u naše doba. Ra ko da to taji nakon toga, što je sama, Crkva bila prisiljena osuditi djela Loisyja, Schella, Miillera, sve samih načeonika savrem enoga reformkatolicizma ? On ne kaže, da nema onih, koji su b o n a f i d e za tu reformaciju, pače izričito tvrdi, je i izmegju jansenista bilo gorljivih ljudi, kojima, bar iz početka, niko ne hi bio m ogao zanijekati b o n a m f i d e m P a W eiss ne tvrdi ni toga, da se svi slažu u tome, Što drugi zahtije­ vaju, a što se jo š ima naglasiti, on ne brani skrajnoga konservativizma. Pače sve obrnuto. On veli, da je i takav konservativizam pogibeljan. »Pogibelji su sa svih strana velike. Pogibelj je u zagrizenom konservativiznm pogibelj u hbeitinizimi. Pogi­ Str. 331. beljno je nazivati lijepim sve, dopuštat sve, što je moderno, pogibeljno je sve a priori osugjivati. Pogibeljno je obzirati se samo natrag, pogibeljno gledati samo naprijed. Pogibeljno je. ako jedan gleda samo u visine i s one strane, pogibeljno gledati samo naprijed. Pogibeljno je, ako jedan živi samo u molitvi, pogibeljno ako samo u znanosti, pogibeljno ako je samo u vanjskome djelovanju.« W eiss je tvrdo uvjeren, da novi reformatori ne mogu uroditi dobrim plodom. T o se ima osobito kazati za naše doba, kad već i onako izmegju inteligencije previagjuje čisto »čuvstvena ’ i,« kršćanstvo bez dogme ; u tako doba ni mogu napraviti samo veću pomet Što đalrie raditi ? D a su \ remena žalosna, da je pogib ozbii i, da su dužnosti velike, u tom e svi susreću, to W eiss naglasiva kako шаГо ko. T I prigovaraju mu, da sve gleda precrno i već ga nazvalo : »Kn. idrom.« Velika je nevolja vre­ mena, velika nevolja duša, velika pot reba vjere i Crkve. Komu ta nevolja i potreba neda sile za božju pravdu, taj, veli W eiss, nije vrijedan da živi u ovo veličanstveno doba, kada se bije odlučna bitka izmegju ove i one strane. A u tome ratu sva su pogagjanja besko­ risno djelo. Samo su oni sposobni za taj Tat, koji nepokolebivo stoje na tvrdu tlu stare vjere, stare tradicije, stare teo­ logije, ljudi žive, jake vjere, velike lju­ bavi prama Crkvi, ljudi ponizni, ljudi molitve, obožavatelji Duha mudrosti. Dakako, da se takovi ljudi sa visoke stražarnice kršćanstva imaju obzirati na moderni svijet, na njegovu bijedu, nje­ gove pogibelji, njegove pot.ebe. Ali �Str. 332. К о je papa ? bespametno je sa »кошрго misama« kušati prikriti tu bijedu, te pogibelji, te potrebe. T o više kvari, nego koristi. A k o je obrana vjere tako slaba, tako plašljiva, toliko svjetovna, tada misle protivnici, da mi sami v eć ne osjećamo tvrda tla pod nogama i bezvjerstvu raste srčanost i samosvijest. Prvo dakle čega nam najvećma treba jest, da sami u sebi oživimo vjeru. Živa, ja ka vjera stvarat će čudesa. Drugo, pobudimo ufanje u Crkvu. S e n t i r e c u m E c c l e s i a , s C rkvom mi­ sliti, s Crkvom osjećati, to je bio uvijek najsigurniji pravac za pravo religije^no mišljenje i djelovanje. T reće je poniz­ nost, samozataja, molitva, u jednu riječ praktično nasljedovanje K rista. A oso­ bito pak treba nam mudrosti, dara Duha svetoga. D arovi su Dnha etoga odveć zaboravljeni, kako uo sve nadnaravno. A k o tako oživi vjera u nama samim, tada prvo ne Љ biti po­ gibelji za nas, za one, koji su pridržnli vjeru, a zatim to će biti dobar početak obnove religije i božjega kraljevstva na zemlji. iif- M. Zgodna je opaska UšeniČkoga. Ove su misli sasma opravdane. Čim bolje promišljamo sve težnje »reformkatoličizma,« tim nam biva svegj jasnije, da je reforma doduše potrebita, ali prije svega nutarnja reforma i reforma bez kompromisa s duhom svjetskim. Sv. Pavao se je krasno, klasiČki o tome izrazio: »Nolite conformari huic saeculo, sed relormamini in novitate sensus vestri.« Ne vladajte se prem a ovome svijetu, vaša reforma neka bude u no­ vosti duha ! 1) Kada su apostoli propo­ vijedali svijetu Krista propetoga, Židovi su se sab'ažnjivali, a pogani rugali. propeti Krist predobi svijet, je r koji su iskreno želili istinu i pravio noznaše u K ristovoj nauci božju m< < božju mudrost. Sto se naime svijetu čini ludo u kršćanstvu, vei vi Pm o, to je mudrije od ljudi, a štu aa etu čini slabo, to je ja če od ljudi.- 1 danas se mnogima kršćan­ stvo čii ludost, ali što zato ? Živom v' :гош i jakom ljubavi propovijedajmo tu »ludost,« pa će svi, koji su dobre volje, upoznati u toj moć i božju mudrost! »ludosti« božju Ko je papa? Način, kojim vrši papa ovu vrhovnu neposredno od B og a dobivenu vlast, jest taki, kakav se pristoji ne jednom vladaocu, nego jednom dobrostivom ocu bi oj ne obitelji, kome stoji na srcu dobro i spas svoje d jece; jednom budnom pastiru, koji se svojski brine za svoje stad o ; jednom mudrom učitelju, koji svima pokazuje božji put istine. K ao otac ne gubi s očiju nijedne od onih potreba, što tište njegovu djecu, nego rješava sve nesporazum i« i svagje megju njima n astale; njegovom riječju svršuju se prepirke i sporovi. T o naj­ bolje znaju Atanaziji, Krizostom i, Flavijani, Teodoreti i premnogi drugi bi­ skupi, koji se pozvaše na papu, a on ih milostivo prisluša i njihova prava obrani. ') Rim. 12, 2. * 1 Kor !, -i,-, �Br. 11 K o je papa ? K a o dobri pastir čuva svoje stado, podnoseć nebrojene žrtve za njegovu zaštitu. K olike su žrtve činili pape za povjereno si stado, najjasnije svjedoče progonstva, tamnice, zatoČja, nasilne smrti, što su kroz tri puna stoljeća trpi li rimski pape, tako da se kroz sve to vrijeme mogaše vidjeti Petrova stolica poŠkropljena nji­ hovom krvlju ; a od poznijib stoljeća ne bi ni jedno, kad ne moradoše rim­ ski biskupi mnogo podnositi za obranu stada Spasiteljeva. Malo je ovim rečeno, je r ima u papi jo š nešto, što mnogo izrazitije odaje značaj pravog pastira. Pomnjivi pastir, kad vidi, da se je koje janh ovčica udaljila iz njegova ovčinjaka, šta ne čini, da g a povrati, i s kakvom je ljubežljivošću prima, ako s< vrati ? A ko pako koja ovca priljepčivr oboli, kak vom ju opreznošću odstranjuje da ne okuži cijelo stado ? U tisnću tisuću slučajeva pape su se tako »kidali. Da se uvjerimo o tome, dosta je uamo jedan pogled baciti na papinske pastirske poslanice, pune pobude i revnosti; na opomenice i enciklike, u kojima, ako viču, viču, da se čuju; ako prijete, prijete, da se razoružaju. N e služe se duhovnim oružjem, niti udaraju gromom izopćenja, osim da kazne najveće zloće, kao : prisvajanje crkvenih dobara, nasi­ lje, javnu sablazan, svetogrdnu prodaju, krivovjerstvo, tvrdokornost i zaslijep­ ljenost. Ovim je mnogo rečeno, ali još ne sve. Brižni pastir ne nastoji samo da očuva, obrani i napase svoje stado, nego želi i sve čini, da mu se sve više umnože janjci i ovce. I zbilja, uvijek je bila tolika pomnja i skrb rimskih bi­ skupa u širenju kraljevstva Božjega, da njihovim prodirući ni očima пе izma­ 333 - koše ni tamne špilje najzabitnijih pu­ stara ; da, gdjegod ima ljudi, tamo dopriješe vjerni i revni poslanici Petro vili našljednika. U svako vrijeme i na svakom mjestu vidimo evangjeoske radnike, koje tamo i amo razaslašc rimski biskupi, da množe i šire ovčinjak Kristov. U V . vijeku dolazi megju Norike sv. Severin; megju Irce sv. Patricij; a drugi radnici apoštolski obi­ laze Španijom. U V I. vijeku prodire u Englesku sv. Augustin, poslan od G r­ gura V elikog ; u Francesku sv. Kilijan ; u Flandriju sv. Amando. U VIII. vijeku dolazi u Frigiju sv. Svid b ert; u Nje* . sv. Bonifacije. U IX . vijeku ulaz. nukovanjem rimskih biskupa u ovčinj Kristov Šved, Vandal, Barbar, Moravac, Ceh i mnogi drugi divlji narodi. koliko su ovaca doveli pape u i injak Kristov pomoću vjerovjesniš (m sij i), koje se pružaju od izhoda do tpada sunčanog, to mimo sva ostala ndt nam kaže ono pod Pavlom IV F ran je Žaverskog u Indiji; ono u Tunghuemu; ono u K in i; ono u Am erici i premnoga ina, koja dadoše i daju otajstvenom stadu toliko ljudi svakog naroda, jezika, plemena i kra­ ljevstva, a sve o vo od koga i po kome? Po neumornoj brizi vrhovnih pastira Crkve Kristove, koja, dok se žalosti, ako izgubi koji dio svog stada, ujedno se i raduje, što nadoknadi izgubljene ovce s dobitkom mnogih drugih. Sada si, mislim, razumio, kakav je papa otac i pastir, a sada promatraj, kakav je on učitelj. On je općeniti učitelj dvih vjernika, stoga na njega spada njih podučavati, nauk C rkve neoštećen čuvati, suditi i odregjivati, kakav nauk moraju prigrliti �Str. ЗД4 . K o je papa? i kojim putem ići, da ne z i 1ч c i ne izgube se oni, koji su g a dužni s ušati. Dakle nauci papini moraju biti samo s v e ti; njegove oć luke prave ; njegovi sudovi nepogrješivi. A kako i ne ? K a k v o bi se poštovanje moglo nositi prema onom učitelju, za koga bi se bojalo, da učeć sve katolike, ipak može naučavati lažan, pogrješan, štetan i smrtonosan nauk? K a k a v bi se posluh m ogao iskazi­ vati odredbama o nog suca, za koga se misli, da i u najzamašnijim stvarima, kakve su one, što spadaju na vjeru i ćudoregje, može pogriješiti ? K ako bi se m oglo sa sigurnošću ustvrditi: ovaj, a ne onaj nauk ima se držati, ovi, a ne oni napu ;1 moraju se prigrliti ? Čini li se dakle tebi, d su 9 i odredba papina, ne kao p afaiog čovjeka, nego kao pape ш biti nesiguran i pogrješan? Čim li ti se, da on podučajuć cijelu Crkvu, može podu­ čavati mjesto istine krivi nauk, zd ravog ćitdoregja pokvarenost i razuzdanost ? Nad takim po mi sli ma strava me hvata, krv mi se u žilama leden i; jer kad bi m oglo biti tako, šta bi onda bilo ? Bilo bi, da pogriješivši papa, po­ griješi s njime cijela C rkva, pošto ga cijela C rkva mora slušati. Da, moraju g a slušati, kad ući p r a v o ; drćim u protivnom slučaju bolje je slušat Boga, nego ljude. Ali, Isuse moj, ko će su­ diti, da li tvoj namjesnik ući pravo ili ne ? D a li učenici mogu biti sucima svome učitelju r Z ar mogu reći uda l a v i: ti nas zlo upravljaš, a ovce . stiru : ti nas krivim putem vodiš ? me bi se dakle vjernici u slučaju, . vi ne bi papa pravo učio, mogli i Иг u . morali uteći, da se osvjedoče o istini njegova nauka? Možda će mi neko odgo vo riti: općenitom saboru. A li nije lako skupiti općeniti sabor. Kolikogod bili korisni i potrebiti ti općeniti sabori, ipak prolaze čitavi vjekovi od jednog do drugog tak og sabora ; tako od sa­ bora apoštolskoga do nicenskog progjoše blizu tri vijeka Misliš li dakle, da C rkva kroz ovaj razmak vremena nije imala, nema i ne će imati do svršetka vjekova jedne učiteljske stolice, koja sa svom sigur­ nošću pokazuje istinu onom, koji ju ienSl ; jedno sudište, koje ne priznaje 'i g priziva; jedn og učitelja, koji ukio. raku dvojbu, rješava svako pitanje dnog suca, koji čini konac svakoj p rci, koja se odnosi na ono, što m ota vjernici vjerovati i Činiti ? Ka< o nesreći ne bi bilo tako, bi li ti rt k a, а je Gospodin dovoljno pro vidi s* >juj Crkvi, kako bi ju očuvao od bl> >тје i duha rascjepkanosti.2 ino ne bi, a i s kakvim obrazom to reći ? U upravi C rkve čudnovato odsijeva svjetlo one božanske mudrosti, koja ju utemelji i dovoljno se očituje divna skrb one Providnosti, koja ju štiti i brani. I usprkos svemu tomu, zar bi ti htio, da od njezinog vrhovnog sudišta — Petrove stolice ima daljnji priziv da onaj učitelj, što na njoj sjedi, može pogriješiti ? Razumi dakle kakav je papa učitelj; a u onim, što pri? iviju na budući opći sabor, nazrije vaj oholice i tvrdoglavce, koji teško podnoseći jaram posluha, traže izliku, da g a se otresu. Jednim samo pogledom na Crkvu Kristovu odmah ti u oči pada ona di\na povlastica, koju opažaš na papi, �lir. 11 K o je papa ? a to j e ; njegova nepogrješivost. T i vjeruješ i ispovijedaš, da Crkva u stva­ rima vjere i ćudoregja ne može pogrije­ šiti da je nepogrješiva; a zar da njezin pastir, naućitelj i glavar u istoj stvari može pogriješiti — da je po grješiv ? T i ponovno ispovijedaš i tvrđo vjeruješ, da je C rkva nepogrješiva, da ju nc će nikad nadvladati vrata pak­ lena; a zar dok se ne mogu pokvariti i st runu ti uda, da se može uništiti glav a? ili d o k čvrsto stoji zgrada, da se sruši temelj, te da vrata paklena mogu nadvladati temelj, a ne mogu zgrade, koja stoji na temelju 5 A k o se ne može srušiti zgrada, to se tn pripisati temelju; jer ne prima svoje čvrstoće temelj od zgrade, ntgo zgrada od temelja. Doštjedno, ako vrata pak lena ле mogu nadvladati Crkve, onua po gotovu ne mogu ni Petra, г kome je sazidana Crkva ; dakle, aka ic maže pogriješiti C rkva, to ne može p ješiti ni onaj, koji je njezin učitelj : poglavica. Isus jednom reče Petru: » P e t r e ja s a m m o lio O c a z a te , d a ne m a la k š e v je r a t v o j a — — a t i, k a d v i d i š k o j e g o đ b r a c e tv o ;e , d a k o le b a u v je r i, o b r a ti s e k n j e m u i u t v r d i g a u n jo j« . Sta dobi Peta.- po ovoj molitvi Isusovoj, koja je i sama od sebe uspješna ? Dobi povlasticu, da niti on, niti njegovi na stolici našljcdnici nikad ne će krivo naučavati, niti će im ikad uzmanjkati prava vjera i da će moći druge kolebajuće u vjeri utvrditi. S to ga Petrova stolica nikad ne bijaše okužena blud njum krivovjerstva, nikad zastrta tamom prevare, nikad okaljana krivom naukom, nego se uvijek održa, održaie i održat će se neoskvrnjena i Čista Ono, što se Str. 335. kaže o biskupskoj stolici, veli se i a Petru, zar se ne odnosi i na njegove našljed.iike ? Petrova stolica jest ona, s koje se je svegjer naučavao i nauča vat će se pravi nauk, a ona Crkva, u kojoj je ta stolica, zar nije jedna, sveta, katolička, apoštolska rimska Crkva, 11 kojoj se čuva neoštećeno blago vjere i božanske predaje ? I zaisto, kadgod je trebalo pobijati krivu nauku krivo vjer­ nika, to su se oci u svetim saborima pozivali poglavito na vjeru i nauku rimske Crkve : tako Ciril Aleksandrijski proti Nestoru, koji je tvrdio, da su u Isusu dvije osobe; tako Leon Veliki H Kutikiju, koji naučavaše, da je u K r, amo jedna narav : tako Severin, Ivan 1 Teodor, Martin, Vitalijan, Donu i aton proti Monotelitama, koji pm> hu u Kristu samo jednu vojju ■ tako roti ostalim krivovjercima mnogi Hr-J. i, koji smatrajuć rimsku Cizjcvu Ran skladište pravog jiau ka, uvijek 8c na nju prizivahu. Stoga, reče av. Ticnej: buduć je ona poglavarica, majka i učiteljica svih crkava, treba, da se svaka druga s njom slaže; jer se u njoj čuva ona nauka i predaja, koju su primili vjernici od svetih apo­ stola. T ko dakle želi znati, kakav je nauk, što ući koja pojedina crkva, nek samo razvidi, da li je isti onaj, što ga ući Rim. koji je stolica Petrova. Poje­ dine i same po sebi biskupske stolice mogu pogriješiti, a kadgod i pognješiše; pače iste patrijarkalne stolice više puta bijahu zaražene bludnjom, dočim Petrova stolica toga nikad ne doživi. Eto Cari­ grad je imao svog pastira Macedonija, Nestorija, Sergija, sve same krivo vjer­ nike : a Rim nijednog. Imala je Antiokija Pavla Samosatenskog, krivovjerca �Str. 336- Вг K o je papa ? Gnafea, entikijanca; Ma ka rij a, monotelitu : a Rim nijednog. Imala je Aleksandrija Georgija i Lucija, arijance; Dioskora, entikijanca: a Rim nijednog. Imao je Jerusolim Ivana, o rig en ca; a prije njega Eutikija, arijanca: a Rim nijednog. Koliko se je iznosilo laži, klevete i potvore. samo da se nagje i uhvati koji od Petrovih našljednika u krivoj i pogrješnoj nauci; ali to nikad ne mo­ gaše bit, nikad ne im agjaše kriva nau­ ka pristup do rimske crkv e; je r je njezin biskup onaj, koji j e vrhovni glavar, pastir i vladar cijele Crkve, dobrostivi otac sviju vjernika; koji je stijena, na kojoj je K rist sazidao svoju Crkvu, A kakva je ta slije: a - Jest, kako prije toliko vjekova navijesti prorok Izaija, stijena prokušana, etlj d ra­ gocjena, koja je postavljen п melje novoga Siona. Prokušana! Da, proku­ šana. Njoj mogaše bjesnilo silnika prije­ titi, ali nipošto naškoditi ; mogaše g vožg je krvnika svećeničkom krvlju oškropiti, ali nikad kakvim zloglasnim djelom ocrniti. N a nju napadaše zloća krivovjem ika, ali ju ne svlada ; udaraše tvrdokornost raskolnika, ali ju nikad ne sk rš i; uznemirivaše premoć vladara, ali ju ne pomače s tem elja; je r čvrstoća one stijene je st tolika, da se nije našao kome nije suprotstala i ko se je god usudio u nju dirnuti, ostao jc pod njom poražen i razbijen. O va stijena je st dragocjena, je r je ona bogata riznica neiz.brojnih dobara, i koja se razlijevaju po cijeloj Crkvi. Jednodušno mnijenje u stvarim a vjere; uvi;ek stalno u bitnosti suglasje u obredima i bogoslužju; primanje istih sakramenata ; uzajamno dioništvo dobrih djela; vez mira i jedinstvo v je re ; jubi­ leji, oprosti i druga duhovna dobra djela nalaze se , . . gd je ? U ovoj dra­ gocjenoj stijeni, koju je K rist obogatio svojim neizmjernim blagom. Pravi katolici to znaju, ispovijedaju i kušaju; ali u kakvom nesuglasju vjer­ skih mnijenja, u kakvoj nejednakosti vjeroispovijesti, u kako gustim tminama M.idnja nalaze se oni bijednici, koji -e ovu stijenu i ud ariše za ljud­ skom umnošću ; a ta struja zahvatila je g oto . sav sjever, koji u svojim to ­ božnjim matorima — protestantima vidi take like promjene u stvarima vjei bo tovja, da, što se je jučer oiugjivalo lanas se odo brava; što se je malo , imalo, sad se odbacuje; što se je davno proklinjalo i mrzilo, eno .grli i traži. Pa kad megju tim od­ metnicima Petrove stolice sav zapad vidi toliki metež, toli strašno protu­ slovlje mnijenja, tako, da si svako po volji stvara vjeru, ili bolje, niko i nema v je r e : onda je prisiljen diviti se u ka to ­ licima onoj tvrdoj i nepromjenljivoj vjeri, koju usprkos svih progonstva očuvaše onaku, kakvu primiše od svojih otaca. Pa zar ti j e sve o vo malo, da raža bereš dobra, koja dolaze cijeloj Crkvi od ove stijene, koje si sada pro matrao dragocjeno st? (S rriii će ie.) �Нг. U . T ri cvieta. — Р ах tecum I Str. 337 - Tri cvijeta. Spjevao R u d o l f b a r u n M a l d i n i W i l d e n h a n s k i — Žepče. 4* T ri su cv'jeta, Sto ih gojim U svom srcu mladjahnom, T reći cv'jetak: stalna nada. Sto nam dulji život taj, Za ta tri bih cv’jeta dao I koj’ s' u nju uzda samo, T om na zemlji već je raj S v e na sv’jetu jadnom tom. 2. 5T a tri c v ’eta, što ih gojim U svom srcu mlađahnom, T a tri cv'jeta daše ’vjek mi Pokoj jadnom srcu mom. Prvi c v ’je t a k : ljubav vruća, Njom je r s’ nebo javlja nam, A bez nje na sv ’jetu tom se Osamljenim ćutio sam. 3D rugi cv’jetak: čvrsta tjeiu , Sto u srcu stoji tvom, P o njojzi jer dolaziš t jk Sam o vječnom spasu svom. б. , Pa i tehi ta tri c v ’jeta 17* Ine, otac tvoj, D a li i dš i njeguješ Dok p< ? mljl hodaš toj. & „Рах tecum!“ Prireuio ira P e ta r , Nijednoga imena ne ima na svietu, koje bi djetetu bilo tako dragocjeno i koje bi mu tako laskavo i milo u dušu prodiralo, kao majčino ime. Nijednoga srdea na svietu ne ima, kojemu bi diete tako pouzdano sve svoje radosti i ža­ losti odkrilo, kao majčinu srdeu. Nijedna se ljubav ne može na svietu naći, koja bi bila vruća i vjernija od materinje ljubavi. Napokon se nijedna briga na ovom svietu uzporediti ne može s maj­ činom brižljivošću. Majka je u istinu majka. Jedna takova dobra, vjerna i brižljiva majka jest za sve nas sv. C rkva. T ek je ona koje ljudsko djetešce po sv. ktšćenju pod svoju pazku pri mila i učinila g a svojim djetetom, to ona već ne poznaje druge brige, nego kako bi ovo diete Božje sretno dovela u kuću OtČevu — u nebo Pošto je diete poodraslo, prima ga ona u svoju školu, gdje g a po nabožnim poukama uči, šta mora vjerovati i Činiti, da se spasi. Ona šalje svoga biskupa, da mu pomaže čelo uljem sv. potvrde, e bi ga tim učinila jakim i stalnim u priznava­ nju sv. vjere i nepokolebivim u borbi proti griehu i napasti. Ona svoje diete hrani kruhom, koji dolazi s neba i koji je pravi kruh života. Je li njezino diete gdjegod nesretno palo ter leži ranjeno i okaljano griehom to ona dolazi popu: �Sir. 338. Р ах tecum. milosrdnog samari lanca i sakramentom sv. pokore lieči njegove rane. A k o mu se napokon približi težki čas, onaj čas, u kojem se život bori sa smrću, gdje v eć pogled umirajućeg bludi po tajnama vječnosti, gdje se srce mišlju na sud i pravednost Božju stravom napunja: to ona kao najbolja m ajka trči k smrtnoj postelji svoga djeteta, da g a okriepi i pomogne mu po sakramentu sv. po­ masti ; da mu podieli najzadnju poputbinu — tielo Gospodnje, i da se pobrine te ono uz m olitve njezina poklisara sretno se razstavi s vremenitim životom. Pa nakon svega to ga ipak se nje­ zina ljubav i briga jo š nije posve i ' 1 pila, Ona njegovo m rtvo tielo iznosi na groblje, da ondje počiva mirno i prosto od svih muka i n e vo lja; p kapa g a u njivu Božju, da ondje kat zrnce Go­ spodnje počiva, dok opet 11a ri uz krsnuća ne ustane na novi živo Zato 1 govori svećenik, d ok se tielo polaže u g r o b : »Sume terra, quo<1 tuum est, sumat Deus, quod suum est«. ‘Primi zemljo, što pripada tebi, a nek se B og udostoji primiti, što je njegovo.) Tielo od zemlje načinjeno mora po odsudi Božjoj u zemlju leći i u prah se pre­ tvoriti, duša pak na sliku Božju stvo rena mora se povratiti k svomu Stvorcu i Gospodaru. T ad a svećenik uzme križ, znak spasenja, i usadi g a povrh groba s riečima »Рах tecum« (Mir budi s tobom !j. »Рах tecum!« — Š ta je taj mir, koji želimo našim pokojnim ? N a taj upit odgovara nam A p osto l, kada on u svojim poslanicama o petovno po­ zdravlja vjernike riečima : »Milost vam i mir od B og a našega i Gospodina Isusa Krista«. Mir Božji nije ništa Hr. l i . drugo, nego plod milosti Božje nje­ zino čedo. U tom se pak sastoji mir Božji, da smo djeca Božja, a opet kao djeca Božja tim i baštinici njegovi - baštinici njegova blaženstva. Buduć pak da samo smrtni grle li tjera milost Božju iz duše, po tom dakle mir Božji sastoji se u dobroj savjesti ovdje na zemlji, onda u blaženom uživanju B og a na nebu. Pokraj svega toga velika je razliČnost izmedju mira B ožjeg ovdje na zemlji i onoga na nebu. Mir Božji, koji na zemlji srdce ljudsko usrećuje, premda je doduše pravi mir, to je ipak kud 1 kamo nesavršen, kao što i sam Spasi< erdl; »Niesain došao da mir do­ nesi na sviet, nego mač«. I opet se veli: »B г i je život čovječji na zemlji.« I o pet: Inko, stupajući na službu Božiu, pripravi dušu svoju na borbu*. Dol. me gru! 11a svietu, nikad ne ćemo biti si uinj od napastovanja i zamka vražjih, |п obilazi poput ričućega lava, tražeći .ga bi proždro, i doklegod ovdje živimo, vriedi za nas ona reče­ nica Gospodinova: »Koji hoće da sliedi mene, neka uzme križ svoj, i neka se odreče sam oga sebe«. Zato dakle i ne može mir, koji ovdje posjedujemo, biti savršen, jer se nalazi u borbi. A k o smo pak jednoć s Božjom pomoći sretno svršili i uljezli u O tćevo kraljestvo, koje je na nebu, tada će istom naš mir biti savršen. Ondje je podpuno nadvladan djavao i sviet, zato tamo ne ima više nikakve napasti, nikakve borbe. Tam o je kraj mukotrpnom i križnom životu; ondje ništa više ne tlači niti stješnjaje dušu, nego dapače ćemo ondje uživati prekomjerno blaženstvo, koje Apostol u malo rieči ob u h v aća: »Niti je oko vidjelo, niti je uho Čulo, niti u srce �Вг. II Р ах tecum. ljudsko unišlo, što je B og pripravio onim, koji g a ljube«. D ao B og, te svi jednoć u taj mir unišli! »Рах tecum!« — S tim riečima ostavlja svećenik grob. Hoće li se izpuniti ta želja ? Imaju li dakle umrli inir, i to pravi i podpuni nebeski mir? Možda ih jo š štogod smeta ? Mi ne znamo, kako je tamo s pojedincem, no to samo možemo reći, da većinom o d ­ mah ne dobivaju duše umrlih vječnoga mira. T o i jest razlog, da ili nazivamo: bicdne duše. S v . pismo kaže, da ne će ništa nečista u nebo unići; sam pak K rist tvrdi govoreći, da ne ima od pusta iz tamnice, dok se ne izpJaft najzadnji filir. Može se, istina, H. goditi, da jedan čovjek živi jako pobožno i sveto, no to je ipak riedki slučaj, da na Času smrti ne bi nijedne pogrješke im ao; a po tom sliedi, da je svim riedki slučaj, da tko ne mai osile smrti makar kroz neko vri s« svoje pogrješke trpjeti, lito dak.e, što mir pokojnika porem ećuje; vremenit* kazne za griehe u životu počinjene i pujc smrti neokajane. Zato moraju duše umrlih u čistilišću trpjeti i pokoru činiti, i dok se pokora podpuno ne izvrši, ne smiju oni prije u nebeski mir i veselje. Ali je ta pokora pretežka i pregrozna. A p osto l veli, da će se ona vatrom ovršivati. K a ko ona dakle mora žestoka biti, kad v e ć vatra na ovom svietu ima veliku silu, a opet je vatra Čistilištna jedino za to stvorena, da na duši izvr šuje od B o g a odredjenu kaznu! Nadalje ta kazna može biti i jako dugotrajna. Izmedju knjiga prvoga Valdhaufskog kapelana nalazi se jedna knjiga, koja nam na gori rečeno, koli najme dugo trajnost loli grozotu muka čistilišmih Str. 339. jedno strašno svjedočanstvo pruža. U godini 1605. preminu ondje kapelan K ristof Valpahski. Nakon 65 godina prikaza se on jednom svome nasljed niku upravo kad je ovaj prediku učio i reče mu, da je on sve do sada mo­ rao trpjeti u čistilišću, i za dokaz, da je to živa istina, pritisne svoj palac na knjigu, od kojeg progori ne samo dr­ veni omot, nego i jedno trideset do četrdeset listi. Znakovi na knjizi, iz kojih se vidi, da niesu mogli umjet­ nički napravljeni biti, prikazuju nam palac kakva okrupna čovjeka, kao što se i danas može vidjeti. Za svjedočanп hi д*ај slučaj koli od crkvenog toli svjetskog suda zaveden u stalne zapisni Imu & mnogo toga, što mir pokojnika h ni, premda su se oni u mili *i Ви* s ovim svietom razstali A li i ta se, im a li išta, što bi bilo u slanju fia ipostavi izmedju njih i Boga pravi i podpuni mir? Mora li svaka ponv- od njih daleko biti dok im se g u d ne izvrši kazna ? Da, u istinu ima to ga dosta čim se može dušama u čistilišću uskoriti vječni, nebeski mir. • Р ах tecum!« — S ovim riečima zasadjuje svećenik iza ovršenih pogreb­ nih obreda križ više groba. S tim se takodjer označuje, po kom i odakle dolazi mir dušama pokojnika. On do­ lazi od Onoga, kod čijega poroda pje­ vahu angjeli svietu pjesmu m ira; od Onoga, koji viseći na križu uzpostavi mir izmedju B oga i ljudi. K a o Što ne ima na svietu drugog imena za ljude, po kojem bi se mogli spasiti, nego jedino ime Isusovo; kao što za nas ljude ne ima drugog izvora milosti i spasenju, nego jedino Srdce našeg �Str. 340. Mome gjulu. S p asitelja: tako je isto jedini razpeti Isus, koji može trpećim dušama mir udieliti. A li Isus K rist ne će sam da sidje u vatru Čistilištnu te onde udieli trpećim dušama svoje zasluge, nego on hoće da tamo šalje neke odredjene poslanike mira; ti pak poslanici jesmo mi. On je sve blago svojih milosti, sve zasluge svoje gorke muke predao kao miraz svojoj zaručnici sv. C rkvi, i iz toga blaga mi možemo po volji crpsti i Bogu kao zadovoljštinu za duše pokojnih pri­ kazivati. T a k o nas ući sv. C rkva. »Рах tecum !« — O v ako možemo s pravom uzkliknuti, ako smo za duše pokojnika dali koju misu čitati, ili ako smo ju za njih pobožno slušali. V e ć u starom zavjetu dade Juda Makabejac, da se prikažu žrtve B ogu /a duše onih, koji su u ratu preminuli, fiun vjeie, da će te žrtve i m olitve pomoći iama onih, koji su pali. Žrtve pak starog zavjeta bijahu same u sebi be ikakve koristi, je r sva njihova korist tecijaše <>dtale, što su se odnosile na ki u žrtvu na križu, budući najme kao njezin pralik. S v . pak misa posjeduje sv e plo­ d ove i zasluge križne žrtve, jerbo je ona samo nekrvno ponavljanje iste, i ničim se drugim ne dieli nama toliko zasluga muke K ristove, kao po s v . misi. T o je nauk sv, C rkve, koja jo š nado­ daj e, da se po apostolskoj predaji sv. Вг. misa ne prikazuje samo za griehe, kazne, zadovoljštinu i za druge potrebe Živih, nego i za one, koji su preminuli u Kristu, ali jo š niesu podpuno Čisti (Conc. Trid. Ses. 22. c. 2.) »Рах tecuml« — Možemo takodjer tako reći osobito onda, kada se molimo za pokojnike. »Jer je« , kako veli druga knjiga Makabejska, »sveta i pobožna misao moliti za one, koji su preminuli.« U tome nam prednjači i sv. Crkva, kada ona na različite načine duše po­ kojnika Rogu preporučuje. T o pak ona čini zato, da, poučena od Duha svetog, tvrdo vjeruje, da njezine molitve mir donose. ■ Рах tecum !« možemo napokon u istinu nazvati biednim dušama, ako činimo bra djela i njihove zasluge prikazц za duše pokojnih, koji su u mjestu od očišćenja. T a k o v a dobra dje jesu post, milostinja, pokore, strpljivost u patnjama, opraštanje na­ nesenih uvreda, — to je sve vriedno, da umi um pruži pom oć u njihovim cikama. »bmilujte se nama, smilujte se na­ ma!' tako uzdišu trpeće duše s pobož­ nim Jobom. Ukažimo im se milosrdni, pružimo im pomoć, kad nam je tako lako ; ne dopustimo, da nam ijedan dan рго dje, a da ne bismo svojim dobrim dje­ lima uskorili ono, za čim neprestano čeznu — vječni mir. Mome gjulu. C va i, cvati, gjule dragi, L'jep o li je lice tvoje. A k o ti je rose malo Kvo tebi suze m oje; Padat će ti s v a k u veće. — A h šta nam je za tim stalo Cvati, cvati, gjule dragi, Zalilaj me u san malo. �Br. u Lourdes. A kad glava o pod lupne Ružno vjegja zacakienih, Str. 341 Pa od suza najčistijih, I tebe će pon'jet kogod Što će prosut Čovjek bjedan K o bisere ponajdraže, U z i’jea onaj na dar — m eni; P a neboj se glada bolan Naniži mi gjerdan jedan. B it će uda sagnjilijeh ; A l' se Čuvaj opet štogod A nemojder kazat nikom One šale pjesnikove, D a ne kvariš harmonije! Kada te je na grob meto K o spomenik slave sv o je ; I doći će m nogi vamo A ti si mu mladu dr'jemo, A on drhto bez pokoja. Nemoj, gjule, pričat nikom, Sprljit će te suza k o ja ! Snjima Seja gondže drago, A nemoj se rugat pred njim K a ko mi je život lago ; F . Josip Markušić, Lourdes 19c .*) I v š a M ijo v . Bezbožtvo bijaše zaključilo, 'а go­ dina 1903. zatvori niz Čude , što ih čudesna Gospina pećinu п irdesu tvorila. Slavno svetište u №. abiellu morade, po toj odluci, prekinuti svoju slavu, da je središte najneobic počitanja i slave, što se ikada na zemlji doprinosila Neoskvrnutoj Kraljici nebesa, i time to vječno čudo, za koje je ono kroz punih četrdeset i šest godina služilo, morade iščeznuti sred smrada, psovaka i gada najbezobraznijega bezbožtva. Crne protukršćanske sekte bijahu odredile, da jednom dovrši p r a z n o ­ v j e r j e , što vladalo u tome kutiću na Pirenejima. U jednu riječ, Djevicu, po bjediteljicu stare zmije, imala sada zmija savladati V last židovska-framasonska, koja ovladala Franceskom, a koja ide samo za tim, da je otkršćani bijaše odredila, *) V. ,,L» Civil.is C.ltolicm" od srpnj* ove godili*. da se lourdska pećina zatvori i da se svaki čin ogoslužja u njoj zabrani. Ali oda se savladati Nepobjediva. Čudesnim nasbilj putem, što g a savre mena vješt јоб ne može da pametno jači, Djevica pobjeda rasprši nakane bezbožnika, i opet pred njezinim sve mogućim pogledom ž e l j a b e z b o ž n i č k a p r o p a d e . I zbilja, godina, što je za nesreću imala da zaveže svete i nadnaravne iourdske veličine, bijaše jedna od najsjajnijih i najvelebnijih nje­ zinih godina. Svjedoči za to statistika, koju go­ dimice A n n a l e s d e N. - D. d e L o ­ u r d e s običavaju objelodanjivati. Da vidimo u kratko, što i kako nam ta statistika o tome priča. Uprkos glasina o zatvorenju sve­ tišta. što se još zlobno posvuda prono sile i u dušama pobugjivale neku bolnu neizvjesnost, koju se uzalud tražilo umiriti, hodočašća, Što su tamo do �Str. 342. Lourdes. 1azila, iz Franceske i izvana, bijaše 206, a dovezla ih 231 izvanredna željeznica. T o sve skupa iznosi za najmanje 200.000 hodočasnika, koji dogjoše u skupinama, sa svojim zasta­ vama, znakovim a, bolesnicima. Jedni za drugim obaviše svoje bogoljubnosti, svečane ophode u počast bijele Djevice u čudesnoj Petini. A k o ovom e pri­ dodaš hodočasnike i druge Marijine bogoljubnike, koji su odjelice dolazili, m ožeš slobodno ustvrditi, a bez straha, da ćeš prevršiti istinu, da je svetište u Lourdesu od travnja do listopada god. 1903. počastila vjera i poklon kakova p o milijona slavitelja Neoskvrput to dobrim dijelom F ranceza. Poslalo se ili se na m estu razdi­ jelilo 101.900 boca vode iz pećine. Mise, što ih izreklo na oltarima bazi­ like, crkve sv. Krunice ili u pećini, dosegoše do 27.800. P ričepila preko 244000 vjernika. Preporučilo se svakidanjim molitvama do 1.368.00c odluka. Mramornih pločica, na kojima vjernici ostaniše uspomene i zahvale, bilo 385, a da niti ne spominjemo v elikog broja kovinskih srdaca, dragocjenih predmeta i svetih posuda Pa o v a ne zaosta za pregjašnim godinama niti u ozdravljenjima, bilo lo gledom na broj ili na izvanrednost. M ože se slobodno kazati, da se je skoro za svakoga hodočašća zbilo ka­ kovo čudo ozdravljenja i da je liječnički ured, odregjen da to ispituje poznatom mudrom opreznošću, bio neprestance napadnut od milosnika Djevice, bilo to u vodi ili pećini, ili za glasovitih ophoda sa Presvetim. Nada sve treba spome­ nuti nenadano ozdravljenje grdne bo­ lesti 1 11 p u s. Što je od usta do hrbata Hr II izjedala živo meso jedne nevoljne žene, koju nešto desetak liječnika liječilo, a bez jkakove nade. P etoga rujna, baš kad je svečana litija ulazila u baziliku, užasna rana odjednom zacijeli, a ostavi samo tanak tračah na gornjoj usnici, kao za vidljiv dokaz velikoga čuda. O b ovom e dogagjaju, koji je uz­ vitlao toliko prašine i oborio sve doskočice najokorjelih bezvjeraca, ras­ pravljao je skorice čuveni liječnik Boisserie na jednoj skupštini u Rimu, koja se bila sastala, da raspravlja o velikome čudu u Lourdesu. On suviše pokaza izabratoj kiti na skupštini zdravu tu sretnu ženu, na što se dignu urnc^ poklici Neoskvrnutoj D jevici. N ego p' a godina ima da se podiči i jo š ntsc. n drugim, i to činom poČitania, zad ijim izmegju tolikih, što ih pok i papa L e o Х Ш . iskaza svetištu u Lourdesu, i prvim, kojim g a počasti novoizabi ii Pijo X . L a v X III. dade napraviti dvostruku medalju, pa je u ožujku spremi Schoepferu, biskupu u Tarbesu i čuvaru svetišta, a svome državnome tajniku zapovjedi, da mu piše o vo : *Ovih ti dana sv . O tac spremi dvije medalje, što ih napravilo u va­ tikanskoj radionicu n.ozajika; jedna nosi priliku N jegove Svetosti, a na drugoj je prilika T v o je Presvijetlosti Kako ono nekada namjestili sliku pape Pija IX . 11 bazilici Neoskvrnute Djevice, tako sv. O tac hoće, da se u crkvi sv. Krunice, koju on u svoje ime dao po­ svetiti, postavi njegova slika, potom cim a za dokaz njegove velike bogoijubnosti naprama Kraljici presv. Krunice i osobite njegove ljubavi prama lourdskome svetištu. N jegova Svetost htjede, da se T eb i povjeri briga za taj namještaj. �Ur. t i . Lourdes Sjećajući se opet T vo jih velikih zasluga za to svetište i želeći, da i njihova spomen ostane za buduća vremena, vihovni Pastir odredi, da se uz njegovu postavi i T v o ja prilika, svejedno košto htjede, da se uz njegovo ime i T voje postavi u lourdskoj pećini u vatikanskim vrtovima.« I Leonovoj se želji udovolji 27. travnja u spomenutoj crkvi Krunice. T om e činu prisustvovalo veliko hodo­ čašće sve samih ljudi, koji se baš u to doba bijahu zgrnuli sa svih strana Franceske pred prijestolje Marijina milosrgja. N e istočilo se od toga časa ni puna tri mjeseca, i na 20. srpnja velika Leon ova duša ode na vječni po?' N a četvrtog kolovoza agede na Petrovu stolicu mletački patrparka Sarto, a pod imenom Pijo X . Prvo njegovo djelo bijaše: preporučiti Su u svakidanj^ moltitve Schoepperu, čuvaru lo skoga svetišta. Pijo X . nije znao a d svoga izbora, da g a taj isti dan, iza ka 1 stiže o tome glas u Lourdes, lijepa kita od 5000 Franceza iz Am iensa bijat proglasila u lourdskoj crkvi, kako to već bijaše učinio puk rimski u svetome Petru, zahvaljujući na tome Bogu i moleći za nj Netaknutu Božju Majku. A kada mu glasovi iz Tarbesa do pa nuli, da se njegovoj želji svaki dan udovoljuje i da se u Lourdesu pred nogama bijele D jevice iz usta i srca svećenika, naroda i hodočasnika svake ruke izvija danomice p o k lič : M o l i m o za p a p u n a š e g a P i j a , vrhovni Pastir, dne 14. rujna, piša biskupu veoma Ijubezno pismo, iz srca mu zahvaljujući za te molitve i očitu jući živu vjeru u zagovor blažene D je­ vice. koju se moli u onoj svetoj pećini, Sti. 343. za utjehu vjere i spasenje Franceske. »Tu vjeru, piša papa, mi kako i naši prešasnici polažemo u materinsku nje­ zinu obranu i nadamo se, da će se osobito njezinim zagovorom, ne samo vaša domovina, nego vasiona crkva riješiti zala, koja nas tište«. Osim toga zaželi, da bi se lourdska pećina u vatikanskim vrtovima tako nakitila i uredila, da bi po volji mogao u njoj obavljati svete obrede. Kad lourdski biskup za to obazna, odmah po­ zove vjernike, e bi se papina želja ispunila. I poziv njegov nagje jaka odziva. O vi kratki iskazi o dogagjajima u Ss« jB svetištu kroz god. 1903. za 1ц, čvrsto potkrijepljuju sveopću nadu, - će blažena Djevica utješiti Crkvu u našnjitn dugim i teškim jadima. \fnogi spominju, da je veliki api 1 i u 18. stoljeću, sv. Leonard 0 Portumauricija, govorio i naglae’ ’ iOi »Svjetski mir ovisi o dog ■ makukoj definiciji Bezgrješnoga Začeća bi. Djevice Marije; možemo biti pot­ puno uvjereni, ako se iskaže ova velika počast prvoj Gospodarici nebesa, da će o d m a h nastati sveopći mir!« A li, prigovaraju slabići u vjeri, kojima je teško čekati Bogom odregjenu uru, toga mira jo š nema, i ako je Crkva već iskazala dužnu počast Mariji; pače sve obrnuto, mješte navi­ ještenoga mira mi smo trpjeli i eto danas nakon pedeset godina trpimo paklenski ratl N a ovo zdodno odgovara Origo, vladika u Maпtovi: » O d m a h u Boga nije kako o d m a h 11 ljudi. Pustite, dobro veli jedan od modernih pisaca �Str. 344 - U noć zurim . . . pustite, da se grijeh sveosve otkrije i da sva tajna zla izagju na vidjelo; pustite, da Belijalovi sinovi upotrebe zadnje sile proti pravu, crkvi, B ogu i vi ćete u potpunoj svjetlosti vidjeti ono o d m a h prvoga apostola Italije!« I zbilja mi katolici imademo jak oslon našoj nadi, da j e čudovište u Lourdesu, koje tako sjajno potvrgjuje proglašenje B egrješnoga Zašeća, vjesnik lir. II. i zalog kakove osobite Marijine pripo­ moći progonjenoj Crkvi. T ako su se nadali i svoju nadu postojano naglasivali tri pape, Pijo IX ., L e o XIII. i l’ijo X , I zato, obraćajući svoje oči i srce k njezivoj bijeloj prilici u Pećini massabjelskoj, možemo potpunim pravom pouzdano opetovati onaj lijepi pozdrav, U h v a n je n a še , z d r a v o ! 2* U noć zu rim ... Spjevao K r u n i s i U noć zurim kao sanjar. Što p o nebu zviezde broji, P a budućnost sam si krasnu Po ukusu svom e kro i. — A l' ne sanjam; zn im, Hn K o noć mi je o va tavna Znam , u sebi krije mnog M nogo strma, malo ravna. S to g ’ me jedna muči miso, Stišće srdce, stišće g r u d i; Č itao sam, a kazuju Sve izkusni zreli lju d i: K a d se nadjeŠ u tom svietu, 1 na svoju paneš muku, Pa kad staneš znojna Ćela Kruh od svojih jesti ruku « H u d im ir o v . Zaradjen sred sebičnosti, Si zavisti i sred z lo b e : Boli 'š sc sjećat prošle Mladi ,.;ke, zlatne dobe, T plakat ćeš. — Što su nekad i U toj debi krasno cvali, Sad s e ruše — mladi snovi, Sad padaju — ideali. — T a k o kažu. — Znam, budućnost K o noć mi je o va tamna, Znam, u sebi krije mnogo, M nogo strma, malo ravna ; A l' gazit ću tom strminom. D ok ne klone sva mi snaga, Ma ne ću se na tom putu Ni krvavog bojat traga! A ako se ideali, I mladi mi snovi sruše, T a d pomozi, višnji Bože, D a bar spasim o vo d u še ! �Нг. 11 ■ Dopis, Dop Dne 22. kolovoza proslavile su časne sestre presvete krvi Isusove u samostanu Nazaretu kraj Banjaluke oduševljeno i vrlo sjajno 25-godišnjicu svoga djelovanja u Bosni. Radovali smo se tomu slavlju, jer su nam čč. ss. dične svečarice pokazale svoju revnu oduševljenost za boljak i napredak naše zemlje, što i djelovanjem izvršuju u uzgoju i obuci mladeži, što je svrha njihovu redu. Poslije svečane sv. mise — što ju je služio presvjetli gospodin biskup Marković uz svečanu podvorbu — sla­ Str. 345. is " ). Dvorana je bila ukusno iskićena vi­ jencima i trobojnicama. Upravo divno je uspjela predstava lS ira ili kršć. ro binjica«, drama u šest čina, koju su sestre učiteljice same priredile i pohr­ vatile po njemačkom djelu: Dr. Faust, Sira iz VVisemanove Fabiole. Čudio sam se napretku zavoda, što se odsijevao u zvonkom jeziku sirotica, u naobrazbi njihovih gojenica. Vidjelo se je, da učenice nijesu požalile truda, kako bi se što dostojnije bar donekle odužile dičnim svečaricama, svojim dobrim časnim sestrama. vio je presvjetli gospodin biskup kratkoj besjedi život i rad časnih .ara. Govorio je mnogobrojnim odličnim gostima o znamenovanju 01 : svečanosti o skromnom, pravo redovničkom životu *v f toj svečanosti mislio sam si, da ta čednim djelovanjem odiše cio bogo< п! život časnih sestara, slava njihova eČe samo iznutra iz srcu, jer samo plemenitom tlu požrtvovno časnih sestara, a osobito je i aknuo njihovu kršćansku ljubav pr< bliž­ njemu, uzdržavajuć o v lj-b tc trošku Iju čeg .1 niče neven-cvijeće krš­ ćanskih krji'poatl. Za cijelo nastojanje, ćJneć doln l svakomu, ne žele priznanja veliko »sirotište« sa 75 tem djece. Što su časne sestre presvete krvi 1: iamo- ili svjetske slave, najbolji je dokaz, da se ^ovoljavaj u uzvišenom idejom, ra- stanu Nazaretu i u drugim mjestima po Bosni kroz 25 godina sve dobra učinile, to sam dragi B og zna. On im jednom naplatio požrtvovni rad oko ujti na spas duša i zadobit plaću samo na nebesima. Samo jedno sam žalio u srcu svom, što te plemenite časne sestre nijesu više raširene po našim zemljama. Slava plemenitim, čednim uzgoja i obuke mladeži! Iza objeda u tri sata priredile su sirotice toga zavoda predstavu u zahvalnost dičnim časnim sestrama. svečaricama I Živile časne svete krvi Isusove] sestre pre­ х у — V i e s t n i k. (Presv gosp. fr a Marijan Markovic), biskup banjalučki, koji je prvom polovicom prošloga mjeseca dielio manje redove u nadbiskupskom sjemeništu u Travniku, navratio se je i u Sarajevo, ») Znkumilo za prošli broj. Uredu ičivo. �Str. 346. Viestnik. te odsjeo kod presv. gosp. nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Odlični je crkveni dostojanstvenik tom prilikom posjetio i našu braću u sarajevskoj residenciji, a na odlazku iz Sarajeva izpratio g a je do kolodvora i naš preč. u. provincijal, dr. fra Daniel Ban. Presvietli gospodin nije htio propustiti te liepe zgode, a da se ne svrati i u našu gimnaziju u V i­ sokom, gdje je bio s najvećim odušev­ ljenjem i prijaznošću primljen. Od srca se veselimo njegovu svedjer čeličnomu zdravlju, te želimo, da ga dobri B o g jo š dugo, d o skrajnih gra­ nica ljudskoga života podrži medju nama na korist crkve, diku našega reda i duhovni napredak povjerenoga mu stada, koje sluša njegov glas ka uga. dobroga pastira. (Preč- 0. dr. f r a D a n i I Ban, pro­ vincijal), obavio je minuloga mjeseca ч družtvu svojega tajnika, o . fra A rk. B rkovlća, sv. kanonički posjet kud svoje redovničke braće u žup ma Vitezu, Bućićima, D o lcu, O včarevu, D zeiilovcu, B rajkovićim a, B usovači, Bresiovskom , Giomiljaku, Kiseljaku i Sivši. — L’od blagdana našega utem eljiteljasv.o. Franje došao je prečastni provincijal u Guču goru, gd je je sutradan uz svet anu podvorbu držao sv. misu i krasnu prigodnu prepovied, a naši bogoslovi na koru uz pratnju orgulja pjevali dvoglasno u najboljem skladu. K a ko naš narod štuje sv. Franju, najbolje se je pokazalo pri godom njegova blagdana, je r ne samo da je ogrom na crkva bila dubkom puna, nego je i kor i samostanski hodnik i prostrano dvorište bilo zapremljeno, te se je i na dvoru morala držati jedna sv. misa, da se udovolji pobožnosti puka, koji nije m ogao slati u crkvu. M nogo­ Br. 11. brojni mjestni i strani svećenici bijahu na večer i sutradan zaposleni izpoviedanjein svieta, koji je i iz dalekih k ra ­ je v a naše domovine bio došao na to proštenište. Krasno i utješljivo, osobito u ovo doba, kad se je i u prosti puk počeo uvlačiti vjerski nehaj ! (Preč. o. fr a Jeronim Vladić^ koji je kao vanredni generalov izaslanik obavljao kanonički posjet kod naše braće u Albaniji, povratio se je sretno prvom polovicom prošloga mjeseca u svoju domovinu, a već drugom polo­ vicom istoga mjeseca u svojstvu gene­ ralova izaslanika otišao u Dalmaciju. K a k o je uspješno obavio svoju važnu misiju u Albaniji, tako mu isto i u toj dr. A zadaći želimo dobar uspjeh. рЛ’<г blagohotno uvazenjel) U proš­ lom Lati našega lista priložismo predbrojne ■ na arke na » P o v i e s t s v . F ra n je A s i ž k o g a«. N a radost što\ at(iljim a sv. Franje možemo s veselj dr a . iti, da se osobito iz Zagreba i Zadra ašemu pozivu odazva liepa kita p -dbrojnika. A li da se osiguraju bar tiskovni troškovi, ponovno molimo naše prijatelje, da se zauzmu, tc nam prikupe što više predbrojnika i priposiani arak spreme do konca ovoga mjeseca, da u prosincu možemo djelo dati u tisak. (Društvo za gradnju nove crkve sv. Antuna u Sarajevu) krasno u mnogim župama napreduje; ali ima ih na žalost dosti gd je nije nikako svietu ni oglašeno. Zato opet molimo vlč. 00. i g g . žup­ nike, da se zauzmu za to plemenito djelo, te sv. Anti učine uslugu, na kojoj im on ne će ostati dužan, a i puku dadu prilike, da se okoriste duhovnim milo­ stima, koje su skopčane s tim družtvom. �Ur. i i . Viestnik. ( U kruh sv. Ante) dade N . N. iz Banjeluke 5 K , a M. D. 11. V areša 5 K. N jem ačka. [Organizacija katolika) Njemački katolici mogu u ovome po­ gledu služiti za izgled svim katolicima svieta. Njihova divna organizacija, taj najjači faktor u obrani, s dana u dan sve to divnije napreduje. Najstarije djelo, G e s e l l e n v e r e i n ima r78.000 članova, a o vi su opet razdieljeni u 776 mjestnih sekcija. Od ovih 331 imadu svoje hospice, a 515 svoje štedionice, dok svaka ima svoju biblioteku i t. d. 1385 radničkih društava broje 210.500 članova, udruženih u pokrajinskoj fedc raciji Kolonije sa svojim listom, 1: se izdaje u 22.000 komada ■ Lerbna s listom od 44.000 primjeraka; Mona­ ko va s listom, koji se tiska u 32.000 komada. Ipak još to nije sve, iož ав nije pod puno provela ofganizn- a po svim biskupijama. V o l k i v e i nF što je razšireno osobito Jzmudju ruke po selima, ima 400000 članova; nada svim pak visoko stoji W in c iit ^ r s t b u n d (Windhorstov savez), kojemu je glavni cilj politika i nauka; sa svojih 89 sekcija zahvaća široko polje, gdje se mladež uči raditi, da kasnije čila i spremna stupi na političko poprišteO ve i ovakove organizacije probudiše i Alsaz Lorenu, koje stupiše u bojne re­ dove njemačkih katolika. Plod za cielo ne može biti nego obilan : danas kato­ lici u Njemačkoj mogu punim pouzda­ njem stupiti u boj proti silno razmahaпој socijalističkoj propagandi. Hvala toj krepkoj i pametno provedenoj organizaciji, katolici oteže u zadnje doba dva socijalistička mandata. Ovako se u Njemačkoj radi, pa zato toliko se u Njemačkoj i napreduje. **t u : N e može doduše biti prispodobe izmedju silnoga njemačkoga i našega maloga, razdvojenoga naroda. Nego ipak kako razmjerno stoji naša katolička organi­ zacija ? U nas se piše i razpravlja, nadvikuje i nadmudri va, stvaraju se programi i stranke, pa na tome i ostaje, ni makac dalje. Ovako se u Hrvatskoj radi, pa zato se toliko u Hrvatskoj i nazaduje. Am erika (,Anglikanski glas 0 francezkim progonstvima.) Sramotna djela, što ih framosanska vlada u Francezkoj izvadja proti katoličkoj Crkvi, nalaze puno odjeka u svjetskim vinnma; ali tuj su, uz veoma riedke iziiim> tako zgodno prikazana, da im čitatelj može upoznati sve nepra­ vednost im ate, U ogromnoj većini te su novine sasvim ravnodušne napr? a ka to ikim progonstvima, dok pri ant: Sto izrazuju svoje veselje nad tim 'po.avama. Veom a ćeš riedko ćuti od jih iskreni glas, koji bi, u ime slobode i pravice, požalio djela, koja m i na sramotu našemu naprednome vieku. T akav glas čuo se skorimice iz Amerike, i to po anglikanskoj smotri A n g e l us, koja se Štampa u Chicagu. Evo kako taj list о tome piše: >Katoličke su crkve posvuda pune, i živa je istina, da je protestantizam izgubio svoju du hovnu moć. Gubitci katolički ne mogu biti dobitak protestanata. U Evropi, svejedno kao i ovdje kod nas, ne pro­ gone ni katolicizma, ni protestantizma — oni progone kršćanstvo. Ljudi, koji su neprijatelji katoličke Crkve 11 Evropi, takovi su neprijatelji Isusa Krista i nje­ gova Evangjelja. T ko to ne priznaje, neka prouči vjerski položaj ч Francezkoj, �Str. 348. Viestnik. kako želi da pronadje istinu, i vidjet će, da pravo govorim.« NeŽto slična čulo se i na sveobćem američkom sastanku anglikanaca, što se pod konac prošle godine bio sastao u Washingtonu, gdje je bilo sakupljeno do petdeset biskupa. T o je bio najveći njihov sastanak, što se je ikada vidio u novome svietu. (.Moralni napredak i nazadak.) Katolicizam silno napreduje u novome svietu. Spomenimo samo o v o ' God. 1853. u nadbiskupiji, koja je im ala Utah i Nevedu (Kalifornija), bilo je 40.000 katolika, 3 1 crkva i 38 svećenika. God. 1903. sama nadbiskupija sv. Franje brojila je 250.000 katolika, 148 crkn 271 svećenika sa 21.000 učenika, koji polažahu katoličke škole. »Narodni savez za obranu obitelji« izdao je statistiku, da pokaže propor­ ciju brakova i razpita u raznim akrajinama. God. 1902. sklopilo 4 .3 5 1 brak u šest pokrajina nove Е г zke 1 гек bi, da je sve to veći broj i u drugim stranama osim Connecticuta. Po zadnjim statistikama bio je u Mami jedan razpit na б brakova, u N ew Hampshire jedan na 8'4 j u Verm ontu jedan na 10 ; u Massachusettsu jedan na 1 6 ; u Rhode Island jedan na 8*3, a u Michiganu jedan na t i . Zanim ivo j e opažati razliku izmedju ovih brojeva i onih u zemljama više konservativnim i katoličkim. U Canadi je bilo kroz pune 32 godine 281 razpit, a u Sjedinjenim D ržavam a u samih 20 godina bilo je 327.000 razpita. U Hamiltonu kroz samu god. 1903. bilo je 605 razpita. Prem a tome nije se čuditi, ako zločin prevladjuje u južnoj strani Am erike više nego u sjevernoj. lir. 11 U oko upada neznatan broj razpita u Canadi. U Ontariu, Quebecu i Manitobi razpit se može dobiti ujedno zaključkom parlamenta, i od ] 868. do 1900. bilo ih j c dozvoljeno samo 69. U drugim zemljama može g a se* dobiti i putem suda, pa kroz isto vrieme N ew Brunswick dozvolio ih je 73, Kolumbija britanska 47. (Izseljivanje katolika u Sjedinjene Dršave.) Iza odkrića Amerike god. 1492. Španjolci zauzeše veći dio posjeda oko Meksika. G. 1584. naseli se nekoliko Engleza u Virginiju, a već 1668. u države, što ih po njima nazvalo V e w England. Kasnije Francezi se n a sjiš e 1608. u Canadi i Mississipi, imena idova N ew Orlćans, St. Louis, St. P a. spominju jo š i danas njihova imena. Ma otoku Manhatto Holandezi utemeljiše g 1624. N ew Amsterdam, dan ji N cw -York. P rvi Niemci stigoše g. 1683. 1 podigoše Germantown. V e ć od toga vremena američke Sjedinjene D ržave bijahu cilj skoro svih evropejskih izseljenika, koji neza­ dovoljni sbo g bud kakova uzroka potražiše s onu stranu oceana bolju sreću. N astajućih godina izseljivanje strašno ponaraste i svedj bolje raste usljed proglašenja neodvisnosti pod prvim predsjednikom W ashingtonom 1776., u kojem izm edju ostaloga bi zajamčena najšira sloboda političke misli i jednakost prava vjeroi2poviesti. P o izkazu »Annual R ep o rt o f the Commissioner General o f Immigration« od god. 1903. izseljivanje imalo je god. 1857. = 209.130 o so ba: g. [862 pade na 6 4 .19 1, p a s e opet god 1875. podigne na 396.380. S v e do god. 1878. �B r. II. evropejsko ViestifJk. se izseljivanje smanjivalo, Str. 349. Ogromna većina tih izseljenika bijaše iz Englezke, Škotske, Norvežke i Njemačke, sve dakle iz zemalja pre­ težno protestantskih. Zadnjih godina dogadja se sve obrnuto: T alija n a i Slaveni {izmedju kojih dakako odpada najveći broj na Hrvate) daleko nadmašuju ostale, kako pokazuje ova skrižaljka. poslić te godine počne opet rasti, da se god. 1890. popne 11a 646.764. Sliedečih godina do 1890. evropejski izseljenici dosižu do 440.000; do 1889. ima ih u srednje do 348.000. Godine 1902. broj naraste do 702.368 a prošle godine v eć do 894.246. U obće najveći broj iza odkrića Amerike. Bvropejskih Izseljenika u američku Uniju bilo je: Godine 1902. Iz svega Austro-U garske . . . B e lg ije ........................ Danske . . . . . . Francedke ................. Njemačke .............. G r č k e ........................ I t a l i j e ........................ Norvežke . . . — . Portugalske . . . . P o l j s k e .............. ., Rumunjske . . . . Rusije . . Srbije, Bugarske . . š p a n jo ls k e .............. švedske ..................... Švicarske . . . . . Turske . . . . . . . E n g l e z k e ................. Irlan d ije ..................... š k o t s k e ..................... V o jv. Galles . . N izo zem sk e.............. Drugih zemalja . . . katolika 34-174 2 568 099 5 918 <9 -5 38 158 25.30- 5.900 33.100 25.000 '3 3 2x 2 4 ■ JJ22 j -43 2.000 4.900 16.900 1. -чР-1 526 35 -4 Ч 7.070 500 i.700 252 68.503 б =.5 Ч? I8.296 1.181 6.46a 29 434 -79 ° 3.400 58.900 900 1.600 svega katolika Godine 1903. svega 187.700 702.368 485.600 894.246 Prema tome god, 1902. izselilo je oko 486.000, a god. 1903 — 597.000 evropejskih katolika, T i ljudi pripadaju raznim narodima. Samo se po sebi nameće pitanje: A taj silni narod kako katolika 135.659 167.000 234.636 2 1 1.000 ■&22 2.500 3.900 4-332 8.108 з 300 9300 3 9 329 m.900 49 -38 з 16.400 327 I I 4Qi 13703 rt1.000 233 -4 I 7 233.000 : 1.260 152 16.119 — 7.500 8.283 8.000 7 57 : — — —1 8.8 8.402 12- j? 61.900 147.623 73.800 2.296 899 2.946 1.281 1.200 2.900 — 29 020 43487 600 5.300 1.300 2.623 — S4 i 3-149 800 37.908 1,900 16.147 28,200 З8-4ЗЗ 31.406 34-500 10.504 500 2.8Ć3 100 922 1.811 5.000 1.200 боо 2.484 6 35 597.700 prolazi u vjerskim stvarima ? Samo u većim gradovim a može se kazati, da imadu dovoljno pastve. Inače stvar prolazi u manjim mjestima, gdje su ljudi većim dielom razpršeni po rad- �Str. 350 . Viestnik. nj ama. A ipak od kolike bi sve v až­ nosti i koristi bili svećenici, koji bi vodili one hiljade evropejslrih katolika, po gotovo pak, kad bi ti svećenici bili narodnosti njihove I B ez sumnje, očuvali bi veliki broj i crkvi i domovini. [Napredak katoliitva u X IX . sto­ ljeću u novome svietu.) Divan 1 pun utjehe je st taj pogled na razvi­ tak i napredak katoličke istine u ame­ ričkim zemljama kroz tekar minulo stoljeće! D a pogledamo samo kako je to divno napredovalo u Sjedinjenim D r ža v a m a !') Godine ( 7 9 1 - Jvan Carroll, prvi biskup u Baltim ori, držao je svoju pr sinodu. N jeg ova se biskupija prostirala po svim sjedinjenim državama u Americi. Sinodi prisustvovahu svi -većenid, a bilo ih 22 na broju. V jernika bilo svega 24.500. Osim jedn og jedinog san 4 ana Karmeiitanka, nije bilo tu kova redovničkoga niti crkvenoga .oda. Jedini zavod za odgoj mladeži, a koji jo š i danas obstoji, bijaše u G o r g e townu, pod ravnateljstvom isusovaca. Crkve bijahu sasma riedke, a i te veći­ nom proste, siromašne, drvene. Sv. se misa obično govorila po privatnim kućama. Evo kako je to tužno izgledalo o trag IOO godina. A sada da vidimo, koliko se je napredovalo kroz samo jedno stoljeće I Pri koncu prošloga vieka Sjedinjene su Države imale 14 crkvenih pokrajina: Baltim ora, Boston, Chicago, Cincmnati, Dubuque, Miluraukee. N ew- 0 rlćans, N ew-York, O regon C ity, Filadelfija, ') Piolet J. B 8. J. Les Misiions catho1 iquo ftancaiaea »u ХХе ai&cle. O to je žeiti i 2adnji s*etak ovoga monnmentalnoga djela. Вг. II. S. Luis, S. Paolo, S. Francisco, S. F ć . Bilo je 70 biskupija, 3 vikarijata i i prefektura; jedan apoštolski delegat, presv. Sebastijan Martinelli (sada kar­ dinal) u W ashingtonu; jedan kardinal, Gibbons, nadbiskup Baltim ore; 16 nad­ biskupa, 77 biskupa, 2 nadopata, 13 rnitronasnib opata, I prefekt apoštolski, 2976 svećenika redovnika. 8660 svje­ tovnih svećenika, 6409 crkava sa sveće­ nikom, mnogo mužkih i Ženskih samo­ stana, nekoliko zavoda, škola mužkih i ženskih, dječijih zakloništa, s v ako vrst nih dobrotvornih zavoda, sveg a skupa vjer­ nika znatan broj od 10 ,119.677 duša. I svi su podpuno slobodni. Država sa strane ne podupire nijedne vjeroizj nsti, ali se za to u nijednu niti ne p л. A Sav taj ogromni posao, koji urot tako blagoslovljenim plodom, podu -£ i i /edoše katolički misijonari, Izmed . lio ih dobar dio bijahu Francezi, a danas jo š oni drže odlično mjesti medju katoličkim vjerovjestnicima diugih naroda. Pa ne samo u Sjedinjenim D rža­ vama, nego i po drugim američkim zemljama divno je napredovala kato lička stvar. U Canadi na pr. liepo cvate redovnička zadruga, u kojoj su sve po izbor francezki redovnici. A majka ih domovina onako sramotno g o n i! — Mnogi od njih skloniše se u Canadu nakon provedbe zakona od 1880., gdje dobiše znatnu pomoć u Ženskim francezkim zadrugama. I ove junakinje ostaviše svoju okrutnu domovinu i pohitiše u Am eriku, da tuj živu životom, koji traži žrtve, ljubavi, junačtva, za što Francezka već ne će da čuje. Naći ćeš ih po cieloj Canadi, gdje podigoše �ttr. П. Viestnik. škole, bolnice, zakloništa, svakavrstnih smrada za siromake, djecu, bolestnike. Ima ih preko petnaest zadruga, po svoj Canadi naći je njihovih kuća, u kojima te kršćanske mučenice rade, znoje se, živu životom nebeske ljubavi i junačke požrtvovnosti. T ako se isto i ovo sveto djelo provodi u Colombiji, na Kubi, Haiti, u Guiani, Brazilu i drugim američkim zemljama. O svemu tomu govori obŠirno i tačno doli u opasci navedeno djelo, a završuje se ovim zaglavkom od gla­ sovitoga Brunetičra: »Tko su oni, te lete poput oblaka? Narodi, koji ih vidjeste gdje dok kakovo je bilo u prvi mah vaš jzoenadjenjei tko da g a opiše Ljudi su to, koji dolaze k vama, a da ih pri tome ne vodi ni trgovina, ni slavolnepje ni znaUželjnost; ljudi, koji vas nježno L ib e , a da vas niti vidjeli niesn, koj ti ne znadu, gdje v i obitavate, sve tavljaju sbog vas, traže vas preko mora, uz tolike trude i napore, samo da vas učine udionicima onoga života vječnog, što g a oni odkriše. Narodi, pokopani u morskoj sjeni, odakle ona svjetlost te se sjaji nad vašim g la v a m a ? ... »Već eto pripoznalo Fčnelonove rieči u njegovu liepu govoru, tako pjesničkom, tako ganutljivom, o zvanju nevjernika! I eto to se svjetlo nikad utrnuti ne će. O no će se širiti, a da g a nikada ne će pomanjkati; širit će se, a da nikada ne će izgubiti od svoga sjaja, svojih zraka. Pa tamo u dalekim stoljećim a, bilo da putnik na obalama Seme bude morao tražiti mjesto, gdje se negda dizao Pariz, bilo da on i na­ stavi dalje svietliti svietu i grijati ga svojom vatrom dok g a u isto vrieme Str 3 S I. prosvjetljuje svojim zrakama; nikada ipak ne će biti po Francezku nečastno, niti će bili manji uzrok njena priznanja kod ljudskoga roda, što je toliko uči­ nila, podniela toliko kušnja, prolila toliko krvi, krvi kršćanske i krvi francezke, da to svjetlo tuđe svietlilo!« K n jiže v n o s t. S v . Antun od P ad ove. Napisao fra Lujo KreŠić, franjevac. Nakladom hrvatske tiskare u Dubrovniku, 1904. — 0 najomiljelijem svetcu u našem narodu malo je posve dosada pisano; naš ga svict poznaje samo po njegovim svakniim čudesima, a život njegov jo š je za ljude gustom koprenom prekrit. A tu prenu eto sretno diže naš čuveni 1;г ž vnik fra Lujo Krešić svojim najnovijiu lelom. Lati se on pera i vje n preći hrvatskom narodu njegov divni živcu. Nije to prosta, suhoparna 1 neosnovana legenda, nego kritično, po prvim najboljim piscima sistematično obr. jCno žiće velikoga Čudotvorca. K a ko lako, gladko i razgovietno teče njegovo jpripoviedanje u čistom i za­ nosnom hrvatskom jeziku, prinužden si upravo, da bez odmora s nasladom dokrajčiš čitanje ciele knjige. Pisac je znao tako vješto uplesti u svoju pripoviest i političke prilike onoga vremena i sve zgode iz SvetĆeva života, da jedna drugu popunjuje, a sve skupa čine jednu ugodnu cjelinu, koja nam podaje bistru Antunovu sliku. T o je kod nas dosele, a možda će i dugo ostati naj­ bolje djelo o Padovanskom čudesnikti, pa ga svakom, osobito nevinoj mladeži, Antu novoj Štićenici, najtoplije ргероruČamo. Djelo ima u maloj osmini 140 stranica, a stoji samo 60 helera. �Viestnik. Str. 352. P o ziv 1 U čast jubileja bez grieha začete preveo sam »Officium parnim « — malu službu blažene dijeve Marije, dobio »imprimatur«, te je namjeravam skoro objelodaniti K a ko ne znam, koliko bi trebalo egzemplara Štampati, to se ovim putem s molbom obraćam na svu vlĆ. gospodu, vodioce raznih bratovština, napose na one trećega reda sv. Franje, da mi dobrostivo i što skorije pošalju barem približnu narudžbu. U I l o k u , 22. rujna 1904. o Mladen Barbarić, urednik „Augjela Čuvara". Hr. II. svoje obećanje izpunjujem i javno se na podiljenoj milosti zahvaljujem*. M. D. Zagreb, 16. listopada. — »Hvala i čast budi sv. Antunu Padovanskomu mojemu milom zagovorniku u raznim potrebama duševnim i tjelesnim, koji mi je milostivo mnogo puta pritekao u pomoć svojim zagovorom , osobito u dva slučaja. I vi se, cienjeni čitatelji ovo ga liepoga lista, vazda podpunim pouzdanjem ч svojim potrebama utječite ovomu ve­ likomu Čudotvorcu, i ne će V am mova biti uzaludna*. A . M. F . Sveti Anto pomaže. V arei, 20. listopada 1904. — »Bijah oholio od neke nagle bolesti, te sam trpio velike muke, tražio ропк kod liečnika, ali bolest trajaše jednako. U muci sjetih se, da sam višeput čitao u »Serafinskom P erivoju*, da je sv. A n to pomogao tolikima, koji su g a u muci molili, pa se i ja odlučih zamoliti ga za pomoć, obećav mu ujedno poslati u kruh neku svotu novaca za siromake. I sbilja, do malo vremena moja bolest krenu na bolje, te sam sada, hvala Bogu i sv. An ti, poJpuno zdrav Zato a K n jiževn i natječaj. :dan odlični gospodin daje nagradu od 100 K . onomu, tko bi najbolje obradio jdeću temu : N eka se dokaže i objasni, jesu li kada i gdje u Bosni i Hercegovini obstojali ili možda jo š obstoje t a j n i k r š ć a n i (cnpto christiani) ?« Izrudjeni zadatak neka se pošalje uredničtvu • Serafinskoga Perivoja« u Sarajevu do t. svibnja 1905. S A D R Ž A J Dispensatio рго proxim a regulari nostra sacri Adventus Quadragesima. — N a groblju. — Ime Isusovo i Franjevci. — Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. — Reforme katoličanstva. — K o je papa? — T ri cvijeta. — »Рах tecuml« Mome gjulu. — Lourdes 1903. — U noć ?u rim . . — Dopis. — Viestnik. Uredjnje fra Arkacgjeo Brkovio. Tiska Vogler i dr. d Sarajevu. �5Hladi5t« deVocijonatija S. Vuković Nadbiskupsko sjemenište - — ■ » ' : SA RAJE V O . Preponića veliki izbor: krunica, m edaljica, av. slika n-, zidove ea ili bez okvira svake vrsti, malih slika hrvatskim natpisima i molitvama, kao Sto i stajaćih slika, izracjsnih na staklu, Bvili i porcelanu. te kipova svake vrsti i veličine iz ko­ vine, drva i slonove smjese. E azp ek malih i velikih. U najkraćem vremenu dobavlja za crkvo potrebne stvari, kao Bqžje grobot ■ Križne putove, svijeće za oltare, bnijake i t d. Dobit ве moo i slika sa okvirom krasno пге^ЧгГ- Pape P ija X . o.1 i,U «c umjetnika MedovHn. N a p H ' VMv • »vakovrsti:- -1 11 i nabožne knjige ?в s j r Г — trtifinaanskoz. Preporući g j veB*. ч jojua. kolara, che mliflta 1 Mrats. Častili 0 0 . F a n j- r i moro Jobiti aejase. н sv trećoredci svoja 1 lf 1 >Ш . P j * NOVO! ,, Upravo izašlo: NOVOi Pr. Ivan Pujnjušić naputak u korisno štivo. S dopuštenjem duh oblasti Dobiva se kod izdavača, .K atehetski dom ,' Sarajevo. �2 Utimiljiai gadim Ш Tiskara Vogler i drugovi kom anditno društvo Ć e m a l u ž i ulica I H . S a r a j S V O . N>|itari|< kn|igoti(kin i «tw w tip.|« u Bolni I Иtrr+ ' .rte*. *■m tnim a, uredjena r.jalom i s tr o p m ate- ** Prc • nabavljan je tiskanica ■ jt* ~ 't r 'в f •, .u rla lje a tiskanje r . J itv rtitk a , p o sjetnica, К ( 1 Ji £ ! * s o i s rih u tiskarsku . • iциц c.-.iu n i •ла «л ukusnom izradbom. Na skladištu m 'l-m o silirdcOc nakanice za župne ured«: Krstiti, vjenčani i umrli list; matica kriz­ manih, krštenih, vjenčanih, umrlih i o stanju duša. Protokol crkvenog računa i exhibita Službenih kuverata sa natpisom: Rimo-katolički župni ured u . . ili Dekanski ured u uz jeftine cierfe Vanjske naručbe ___ obavljaju se odmah. ooooo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/de72bb614af9de6902e7e614fb96359c.pdf 6f71dae5b470e51b1ec0d36e82148340 PDF Text Text Napoleon, taj veli1 II •; m te I л -ado priznavao /uslugu novinstva, dapače ga \t. d.._ £а£в atf..«, rio je jednom ugodom otvoreno, da bi se u svisSen sluieji borio s petđeset hiljada vojnika, nego s dvojim .кугћшш. je on, istina, lazumio političko novine, nu i vjerski list, kakav je naš »Serahnski Perivoj , ima neku svoju politiku, politiku uzvišen iju, koja se bori za ono, što odi na^., vječnoj svrsi, našemu konačnomu odredjenju I naš Serafinski Perivoj,'1 ako i uz slaba materijalna sredstva, djeluje na tom polju evo punih osamnaest godina, pa se ovdje od srca zahvaljujemo našim odličnim suradnicima, koji su svojim perom izpunjavali stranice našega Usta, a i nadalje im se za tu pomoć preporučamo Dao dragi Bog, te „Perivoj" stekao novom godinom i novih vrstnih radnika, kojih ćemo svaku valjanu radnju rado presaditi u naš list. Ovom prilikom pozivamo sve naše prijatelje, poimence vlč. gg. i oo. župnike te duhovne pomoćnike, da u svom krugu šire ,,Serafin$ki P e rivo j,“ da nam pribave novih stalnih predplatnika, kako bi mogli uspješno djelovati, jer bez savjestnih predplatnika listu nema obstanka, ma kako dobra bila njegova svrha. �.S e ra fln s k i P e riv o j" ra z lič ito š ć u p re đ m e tS , o k o jim r a z p ra v lja , izpunjuje u hrvatskoj književnosti dosti veliku prazninu Poboinost, franjevačka povjest, praktična pitanja, vjerske razprave, crkvene viesh, riečju sve, što //roke poučiti i zanimati, nalazi mjesta u našem listu, koji će se i buduće godine držati toga programa ^ S e ra fln s k i P e riv o j", ovakav kakav je danas, morao bi bar dvaput mjesečno izlaziti, ali huduć bi se na taj način troškovi, koje i inače teško smažemO, znatno povećali, odlučismo, ako i teška srca, da list i nadalje samo jedanput u mjesecu na dva arka izdajemo uz godišnju cienu od ciglih 5 K run a, a za siromašne trećoredce i školsku mladež 3 K. S a r a j e v o , 23. studenog 1904. F ra A r k a n g je o B rkovlć, urednik i tajnik »■ ■ vri na dva arka. Cicna mu je ..Seraflnski P erivoj“ izlazi reda, djake svih Škola i uboge na godinu 5 kruna. Z a ..- jo *« radnike samo 3 krune. aa ' L in . DS g ,'J .. n re d n ičtv u lista. N ovac i radnje za Sa* treba slan нрга\Н ni T ko ne dobije kog H iq j, •* ’ _ ki.ap«: v °odpravničtvu >Serafinne ШЛ 1 uredničtvu. Za tu skoga Perivoja* (tiskara V o ,fr ■. n 'j reklamaciju ne treba pUk^.i g otvoreno pošalje i izvana i , ; eklam acije nušdno je n in » i '!l lista prima tiskara V o glera l i v reJi ГиТјеј; te« ako se takovo pismo aklamacija novina. Kod 'ла *. чв,« ф označen. O glase za omot kpj: " i= - ■ ° a Sarajevu. Ј & К Л г~ А Ш ^ ’ 1 * A Ćimt p rih o d od „ S a r n f l P n r t> o 4 n a m ie n ’ nn je u ćaat sv. Antunu Paduanskomu ���K A Z A L O . I. Službeni dio. Adventski p o s t ........................................... ................................ . . . 321 Konkurzalni izp i t ...................... ............................................................................189 O duhovnom djelovanju naše braće u B o sn i.................................................. 21 O papinskom blagoslovu na Imakulatu u našim c r k v a m a ............................. 379 O zakladi za bolestne i nemoćne F ra n je v c e .............................................................Л ' Primanje djece u franj. gimnaziju u Visokom ......................189 u. r'ieatuć A kad se s u r v a ...? ! (B u d F o d g r a b e Ž k i ) ................................. 58 Gdje je nebo — stan višn ega (B a r u n W i n d e l h .ј , 4k i ) ............................. 83 Izba vije na djevica (B u d. 1’ o d g r a b e ž k ij . . . .. . 209 Jeremijada ( B u d . P o d g r a b c I) . . . K o liki bi, Bože, oto v ie n a ' bi< Bud. P n d g eh k i l .............................122 Listopad ( F r a J o z o M a r k u š i ć ) . . . 3°3 Mome gjulu ( F r a J o z o M a r k u š i ć ) . . .................................... 34° N a Adriji ( f T r o g r a n i i c f u I n a f t im ' ...................... . . . . . . . 89 Na groblju ( S e r a f i n Z .1 .................................................................. З22 N a kolodvoru pod Sionom (B u d . P o d g r a b e ž k i ; 57 N o ć na Alvernu ( F r a J o z o M a r k u š i ć ) .............................................................. 3 ,Q Noćna pjesma (B u d. P o d g r a b e ž k i ) ................................. Pučinom širnom ( B u d . P o d g r a b e ž k i ) ...................... . . . . *°5 3°9 San djeteta (B u d. P o d g r a b e ž k i) 20 Slava bezgrješnom začeću ( F r a B o ž i d a r ) ....................................................... 353 T r i cvieta (B a r u n W i n d e 1h a n s k i) 337 Udaljena mati (B u d . P o d g r a b e ž k i ) 11 U noć zu rim . . . ( K r u n o s l a v B u d i m i r o v ) . . . . . . 344 Utjeha seljaka (B u d . P o d g r a b e ž k i ) ...................................................................... 109 V id io sam ćesto puta ( B a r u n W i n d e I h a n s k i) ........................................ 83 Zaboravljeni kralj ( B u d . P o d g r a b e ž k i ) ............................................................... 17 �III. Članci. Alegorija (B u d . P o d g r a b e ž k i ) .................................................................................356 BezgrjeSno začeće i franj. predaje (F. A . B r k o v i ć ) 102. 141, 161, 228, 266, 294. 325. 354 Bogoštovje, vjera i crkva (F. B . B r k i ć ) .............................................................. 7 , 4 б Božja premudrost i f D. J u g e c ) ................................................... 151. 173 . 2° 4 , 237 C a r Karlo V eliki i W ittekind (A . Š .J ......................................................................... 378 Disharmonija ( F . B P o d g r a b e ž k i ) <49 Dahovi (F. D. G a l i ć ) .......................... 143 Duh s v „ papa i biskupi (F. I. M i j o v ) ...................................................................... 50 Dupuytren i seoski župnik (F. I. M i j o v ; . ........................................................... 3^5 Isusovo uzkrsnuće — Isusovo slavodobiće (F. V . C v i t a n o v i ć ) ...................10Ć Ime Isusovo i Franjevci (F. V . C v i t a n o v i ć ) 163, 199, 231. 262, 289, 323 Franjevački junak sv. Ivan K api B r k o v i ć ) 33, 65. 9 7, 129, 193 F ranjevci i znanstvena odfcrica (F A . B r k o i . . . 69 138. 196, 225, 257 K a ko se može poboljšati sadanje stanje ljudsko^, žtva . . Ifi K o je papa? (Fra. L e o a a r d ) . . . . . . . 2 7 1, 299. 332. 373 K rist i napredak (V. M . j .................. 109 Libanski cedar (F. A . M K u . i c) . . . . ..................................... 84 Ljudska je pravica često velik epravda (F. M: . e n ie n č ić ) ...................58, 145 Lourdes >903. (F . I. M i j o v ) .......................... .................................................... 34 1 Misli i čuvstva uz jaslice m a le jo g a Isusa (fra W. L s i t a n o v t f | .......................359 O с ш х , ave, spes unica (F V . С P ' it v i ; j .................................................... 77 Pater Harlm ann i njegov oratorij nSv. Franjo SerafskP’ .....................................1 14 Р а х tecum ! (Fra P e t a r ) .................................................................................................... 337 Pio X . i III. red (F. I. M i j o v ) ................................................................................. 18 Pjesma i neoskvrnjena J o z o Z v o n i g r a d s k i ) ........................................................ 168 Pjesnikov grieh (F I. M i j o v ) ........................................ ............... . . . -8• Pom oćnica kršćana (F, L e o n a r d ) ...................................................................................... -77 Prva glavna skupština društva za gradnju nove crkve sv. A n te u Sarajevu 212 Reform e katoličanstva (F. I. M i j o v ) ............................................ 269, 297, 330 Ruski g r o f G rgur Souvaloff i njegovo obraćanje ( B u d . P o g r a b e ž k i ) . . 304 Sokolića (B u d . P o d g r a b e ž k i ) ...............................................................................t?8 Sv. A n t o ..................................................................................................................................... •« Sv. O. papa Pio X . i franj. škola ( U r e d n . ) ........................................................235 U gled franjevačkom trećoredniku (F. I. M i j o v ) ................................................. 40 U prošlosti 1 sadašnjosti (В u d. P o d г a h e ž k i) .................................... 179 U tjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost (F. A . B r k o v i ć ) . . . 1, 72, 135 �s Ш. Dopisi. Aleksandrija u Egiptu (F. I. S t r u k i ć ) ........................................... 91 Carigrad iF . I. S t r u k i ć ) ......................................................................................... З 10 Fojnica. Mlada misa fra Ante Čuturica ( O č e v i d a c B. 123 Jeruzalem (F. I. S t r u k i ć i .................................................................................. l 79 Krajina. 25-god. misničtva m. p. o fra A . Čengića ( O č e v i d a c ; . 283 Nazaret (F. T. S t r u k i ć ) .............................................................................................247 Nazaret kod Banjeluke (X Y ) .................. ..................................................... 345 Sanskim ost + F r a L ovro K o v ač (F. V . M a t i j a š e v i ć ) ......................... 245 Sarajevo, f Marija Lukan (F. I. S t r u k i ć ) ......................... 3 15 Visoko, f F ra Franjo Franjković (F. A . B r k o v i ć ) ......................... 216 U U ie stn ik A. E u ropa 1. N aša d o m o v ia Blagoslov temeljnoga kamena župske crkve u V^re1 ................................ 255 Božični b la g d a n i......................... .................... ................................ 22 Cienjenim Čitateljima na znanje avnuitje . .............................155 D arovi za gradnju crkve sv Antuna 11 S a ra je v u .................................................. 64 Dolazak preuzv gosp. barun Alborija Družtvo vanjskih misija Družtvo za gradnju nove crkve sv nntuna u Saiajevu 22, 63. 93, 126. ig o , 220. 346 Dvadesetgod. biskupovanja i imendan presv. gosp. fra Marijana Marković 1 283 Dradesetpetgodišnjica misničtva m. p. o. fra Angjela Franjića . . . . 285 F ranjevačka englezka k r o n i k a .................................................................................... 126 Franjevačka godišnja kongregacija u Bosni . . . . . 124 Franjevačka visočka g im n a z ija ........................................................................................286 Franjevački generalni povjerenik za H e r c e g o v in u ...............................................124 Franjevački iz tr a ž iv a la c ...................................................... 125 f F ra Ivo R o d i ć .............................................................................................................124 f F r a L o v ro K o v a č .........................................................................................................220 f F ra Pavao Mandtć ..................................................................... . . l SS ■ j- F ra Marijan Tuzlančić ...................................................................... 125 Izbor novoga trećoredskoga odbora za Sarajevo . . 23 ja v n a z a h v a la .........................................................................................................159. 384 Josipovo . . 124 K an o n iik i posjet .................................................................................... . 190 �6 K apitul u franj. hercegovačkoj provinciji ..............................................................19° Konfenrencija naše braće u Sutjeskoj o gradnji nove c r k v e ............................. 317 Kongregacija hrv. franj. provincije sv. Cirila i M e t o d a .................................... 286 Konkurzaini i z p i t i ...................................................................................................256, 286 Kulturno značenje dogm e Bezgrješnoga Z a č e ć a ................................................... З^1 Lefevre Deumierova nagrada za najbolje djelo o sv. Franji ..........................126 Lične v i e s t i ..................................................................................................................24, 155 Mlada m i s a ......................................................................................................................... 93 M. p, o. dr. fra Dauiel B an, provincijal ........................................ 218, 254, 346 M. p. o fra Jeronim V l a d i ć ........................................................................................ 34 ^ Na blagohotno uvaženje ................................................ 34 ^ Napredak, brv družtvo za namještanje djaka u obrt i trgovinu .............. 316 Naša bogoslovija u G u č o jg o r i....................... З1® Naši Studenti na višim školama izvs e#|o ..............................318 O blačenje i profešanje u F o j n J c i................... , . ..............................254 O dlazak preuzv. gosp. barnna A p pela . . 22 Oratorij o. Hartm anna »S v F ranjo Serafski« . .......................... 125. 190 Petdesetgod. obstanka gim nazije 380 P etdesetgod. proglašenja hezgrh -nog 2ačeca k dj. M a rije .............................. 24 P obožnost križnog puta . ; ................................. 64 P op ravci u franj. crkvi u iJubr vniku Presv. g. fra Marijan M a ik o v ić .......................... .............................................345 P resv. g . V in k o Palunko . . ................................................ 2 [9 Presv. gosp. Barun B u rija n .................................................................................................*55 Previšnje o d lik o v an je .............................................................................. 22 Prijamni izpit i početak školske godine u V is o k o m ............................................ 318 P roslava 90-god. biskupa S t r o s s m a y e r a ................................................................... 93 Proslava Imaku ate u zavodu čč. milosrdnih sestara u Sarajevu .................. 380 Proslava presv. Srca Isusova u S a r a je v u .................................................................. 2 '9 Razpored osoblja u franj. bos. provinciji .............................................................. 155 Redjenje i primicije ..................................................................................... 220 2 55 Redovnici raznih r e d o v a ................................................................................................ 2^ Rodjendan N j. c. i k V e lič a n s t v a ..................................................................................... 2°5 Slavlje III. reda na V r b n i k u ......................................................................................... ^4 Socijalista franjevac . . . . .............................................................................. 25 Srebrni pir dra В а у е г а .................................................................................................... S v . A n to p o m a ž e ..................................................................................... 3 > 12i*> , f " 35 2 Svetkovina sv. A n te Pad. u S a ra je v u .............................................................................. 2 I9 Sv. O tac protektor franj. r e d a ...................... 25 Svibanjska p o b o ž n o s t.............................. ‘ 55 �š to je novac i čemu s lu ž i? ..........................................................................................318 U čast sv. E lizabeti............................................................. .................. 126 U kruh sv. A n t e ............................................................................................. 64, 190, 347 V lč. gosp. Ivan Mitro v i c ...................................................... 254 V lč. o. fra Julimir J elen ić .............................................................................................380 Zaključni izpiti naših bogoslava u S u tje s k o j.............................................. . . . 190 Zaključni izpiti u našim zavodima ......................................................... 218 2. B e lg ija . Glavna skupština franjevačkih treć o red a c a ............................................................. 3? 3. K n g 1 e t k 4 . .................. 33 ! .................. 2* K ako i zašto sam postao katolik? Katolici u Englezkoj . 4. F r a a c e a k « . Dok sam vjerovala u ............................. Kapucinski provincijal u Р л п ilttru .111 Katolička junačtva Slobodni mislitelji nekoč i sada 1 .................. ............................ 3 * '■ » ................................ « lu lii« Akademija u spomen bi. Ivana Duns S k o t a ......................................................... 26 Broj 9 u životu Pija X ......................................................................................................220 Kanonizacije u X IX . v i e k u ....................................................................... Medjunarodna marijanska iz lo ž b a ............................................................. 2S^ M. p. o. fra Ivan Marija Santarelli 3^1 Neobičan hodočastnik........................................................................................................220 Papa i in o v je rc i............................................................................... Papa i š tam p a............................................................. ............................ ... ■ ■ ■ 220 Počast dvojici papa pred rim skim 'dvorom ................................................................ 158 б. N j e m a č k a . Današnje stanje p r o te s ta n ts tv a .......................................................................■ - 221 Organizacija katolika.......................................................................................................34 1 Protestantizam g n j i j e ................................................................... �B , D r u g e zem lje. i . A m e r ik a . VMM Anglikanski glas o francezkim progonstvim a 347 Izseljivanje katolika 11 Sjedinjene D ržave .........................................34H Moralni napredak i n a z a d a k ............................................................................................. 348 Napredak katolićtva u X IX . s to lje ć u ..............................................................................350 2. I n d i j a. Treći r e d ............................................................................................................................. 28 3. J a p a n . Vjerske prilike u J a p a n u ....................................................................................................287 4. K i n a . Franjevci a K i n i ................................. K atolička ju n a k in ja .............................. З9 MJ .urosvleta. O tom na s t r a n a m a .........................*9, 96» U t . lp - I |} t , ] { 1 �Вг. i 2 L’ Sarajevu, mjeseca prosinca 1904. G od. x v in . Slava aezgrješnom z ačeću. Spjevao fra B o 2 i d a 1 t V r la dušo, višnjeg Stvo ra kćerko, Nezasitna sveg a razsudnire, Podigni se iz zatišja svoga, Razvij krila, neba baštinice ! U riekn Marijina slavlja Žarkih Čustva izljeve pretoči; N a puh valu te prečiste Majke S drugima se vrlim dušam r o č i! N e da hladno, ko djevica pindska, N a glavicu sjedneš Helikona, V e ć da spievu pridružiš se divnom, Što začinja ciela vasiona. Znam, da glas tvoj bit će cilik slabi U velebnoj zvučnih pieva smjesi, A l ’ ne predaj, v eć slaboću svoju Zvonkim glasom ljubavi uresi. Pjevaj ono privlačivo Sunce, O ko k o g ' se bezbroj srdac’ kreće, P jevaj, dušo, na ljubavnoj žici M a r ijin o b e z g r je š n o Z a č e ć e ! Jaka sila potaknu ju na to, Kojoj nitko opiro se ne bi. A T i, Dievo, prosti srajeloj duši, Š to s’ usudi zapjevati Tebi, II. D ievo slavna, O tca svoga Majko, T k o zemnika prebroditi može V e lje more Veličanstva T v o g a ? T k o okružit slave T i podnožje? Prvo djelo T i si, što napravi R u ka Moći, Mudrosti, Ljubavi. K o zrcalo, kad sunce upije, S B ožjeg žara T i odsievaš, Dievo; Čovječanstvu predivno si čudo 0 Marijo, istinita Evo, K o ja život mrtvoj zemlji rodi 1 radošću ž aloslnu (plodi. �Str. 354. Slava bezgrješnom Začeću. Вг. 12. Neizbrojne, svih vrlina zrake K ite liepost T v o g prečistog lika, Njima vječna obasu T e ljubav T v o g a O tca, Sina, Zaručnika; Možna T i si, ko neka božica, Otajstvenih slavnih Čina klica. 0 kolikim prelieva se sjajem, 0 kolikom odieva se vlasti Dostojanstvo Materinstva B o žjeg ! T o je, Dievo, za što svak T e časti, 1 od vieka T v o g kroz sve vjekove N araštaja glas blaženom zove. N a jalovoj o vo g svieta njivi, Ruža T i si jedina bez trnja, Izvor odkle blaga milost ključa, K lasak prepun bogatoga zrnja, Svjetlo, koje tamu raztjeruje, A srca nam nadom napunjuje. A l' što jo š T e, Dievo, ljepšom Čini, Što po T eb i, poput sjajne svieče Osobitu svud svjetlost prosiplje B e z g r je š n o j e to T v o j e Z a č e ć e , Divna milost, štono si primila Čim T i duša tielo zagrlila. O nebesna u stvorenju sgrado, K o jo j temelj onamo se diže, K am angjelski tekar let dopire, T k o ikada T vo ju vis prestiže Sam o Onaj, koji te sagradi I tu priesto ljubavi posadi. O Čistoćo, koju čudom gleda V ed ro nebo bez oblačka jednog, N ek T e časti, hvali i pozdravlja Sve i m9tvo A dam a biednog! N ek T slavi svemir, D ievo sveta. B ez istočnog grieha začeta! Bezgrješno začeće i franjevačke predaje Piše It A r k. B 1 k o v i ć. IX . B aju s. — N aredb e s v . P ija V . i P a v la V P oslan ici Filip a III., kralja španjolskoga. Crkveni nam ljetopisi u X V II. sto­ ljeću pružaju nečuven prizor. S jedne strane nas iznenadjuje vjera, pobožnost katoličkih vladara, osobito španjolskih kraljeva, koji zahtievaju od sv. Stolice, da se bezgrješno začeće proglasi član­ kom v je r e ; a s druge nas zadivljuje mirnoća, razboritost, zreli sud, mudra sporost, oprezna stalnost crkve spram vjernici, čvrsto uvjereni o njezinoj istini, s ljubavlju prigrle pobožno vjerovanje u bezgrješno začeće, onda će g a istom crkva, ne sileć ni najmanje svoje djece, usred sveobćega veselja proglasiti član­ kom vjere. D o to ga vrem ena sveta se Stolica ne će protiviti brzome napredku vjere u bezgrješno začeće ; ona će g a napro­ tiv podržavati i braniti, pokazujuć tako, s koje se strane nalazi prava crkvena predaja. molbama katoličkih kraljeva, rastućemu oduševljenju naroda, uvjerenju i radu M ihovil Bajus ( 1 5 1 3 .— 1589.) uzne­ mirivao je onda crkvu svojim krivim naučitelja. C rkv a će čekati jo š d va vieka. K ad se svrši svaka prepirka, kad svi naucima o milosti i slobodnoj volji, naucima, koje je mislio da crpi iz djela �Br. 12. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. sv. A u g ustina. A k o su na žalost njegovo mnienje mnogi rado prigrlili, ono je našlo jo š više protivnika bilo medju naučiteljima u Louvainu, Tapperu i Ravesteynu, bilo medju belgijskim F ra­ njevcima. O vi se potužiše pariškomu sveučilištu, koje odsudi osamnaest izreka (15 6 0 .). Napokon sv. Pio V . pečatni com » Е х o m n i b u s a f f l i c t i o n i b u s « odsudi nauku Bajusovu u kratko izraženu u sedamdeset i devet izreka, od kojih je sedamdeset i četvrta ovako g lasila: »Nije nitko osim Isusa Krista izključen od iztočnoga grieha; tako je i sv, D jevica umrla radi grieha, koji je od A dam a baštinila, te su sve 1 ,s i Žalosti, što ih je u ovom Svo tu izkusiia, za nju bile, kao i za ostale praved­ nike, kazne za osobni ili ij očni grieh.« Str. 3 SS- Učenici su Rajusovi u istinu mrzili na povlasticu Marijinu Jedan od njih imenom Hessels, u svom pismu na Franjevca o. Antuna Šablona veli, da je bezgrješno začeće prosto praznovjerje, te g a pobija kao najoduševljeniji pristaša svoga učitelja. Isti papa u pismu » S u p e r s p e c u l a m D o m i ni* od 30. stud. 1570. opetuje naredbe Siksta IV . i odluke tridentskoga sabora, koje hoće, da se drže »kao da su doslovce uvršćene u to njegovo pismo«, zabrani dvjema strankama, da jedna drugu naziva krivovierskom te strogo naloži propovjed- t a ne govore o bezgrješnom začet bilo da obrane ili oprovrgnu Marijin povlasticu. T ako isto zabrani i književ izdanja o tom predmetu u domaćem ziku. Samo se dozvoljaju Pošto su sve izreke s k u p a osuraz iv e na sveučilištima, akademijama djene kao k r i v o v j e r a t e , в g r j e š ­ i sastancima vjerskih redova. ne, s u m n j i v e , п е р г о и I je n e T a papina izprava, kojoj se mi i u v r j e d l j i v e z a p o b o ž n e u š i, danas lima, onda je bila djelo velike ne гпа se, koja bi se od tih opazka mudiuatl. Njemačka, Franeezka, oso­ prišila izreci, što ju gore navede bito Španjolska bijahu postale pozo »Ali*, veli don Gućranger, »ustaviv se za najsigurnije na zadnjem od tih na­ rištem velikih borba. Jao si ga je bilo ziva, jasno se vidi, da je sv. Stolica onomu, tko bi se pokazao protivnikom god. 1567. držala, da protivno mnienje 1 Marijine povlastice ili ju u sumnju d o ­ vodio. Svećenstva se je i puk dizao. bezgrješno začeće v r i e d j a p o b o ž n e u š i . . . V e ć iz to ga bi se bez sumnje Mienja su se izmjenjivala u razpravama, koje bi se Često izvrgle u zlostavljanje. moglo reći, da je izreka Bajusova prikorna i dostojna velike kazne, što se V išeput bi bila prisiljena gradska po­ glavarstva da posreduju za uzdržavanje iz nje dade zaključiti, da je Marija imala i osobnih grieha, što se protivi javnoga mira. T akovo stanje stvari jednako je izričnoj nauci katoličke c r k v e ; ali je lako vidjeti, da je cjelokupna izreka trajalo. Pavao V . morao je posredo­ vati, te u mjesecu srpnju god. 1616. posla uperena na to, da Marija nije iznimijena u Španjolsku pismo » R e g i s p a c iod iztočnoga grieha.1)« f i c i « , u kom ponavlja odluku trident­ skoga sabora i naredbe svojih predšast'*) Don Gućrtnger, M em oiia su r la nika te zabranjuje svaku javnu razpravu �Str. 356. Br. 12. Bezgrješno začeće i franjevačke predaj) pod strožijim kaznama, nego ih je ozna­ čio Pio V . T a k o mudra mjera nije mogla uma­ njiti ni stišati borbe. Oduševljenje je bilo veliko osobito u Estramaduri, Betici i Majorskim otocima. Želee španjolski kralj Filip III. (1598 — 1621.) pru­ žiti lieka tim nemirima i zadovoljiti ujedno svojoj nježnoj i sinovskoj pobožnosti prama svetoj nebeskoj Kraljici, odpremi u R im svetčano poslanstvo, kojemu je na čelu bio biskup iz Кзdiksa, Placid de Tosantes, nekadašnji general španjolskih Benediktinaca. Tosantes zatraži u ime svoga kralja, da se ušutkaju bunitelji javn o ga mira, t. j. protivnici Marijine povlasti On u istinu dobi naredbu oci rim ske inkvizicije, izdanu 3 1. kol. 1617- T u se je Čitalo: » D o k s v . S t o l i c a n e r i e š i t a j č l a n a k (o bezgiješnom začeću) i l i d o k N j e g o v a S v t o s t d r u g a č i j e o to m n e r e d i, n it k o o d s e le n e s m ije v r d iti u ja v n im g o v o r im a , p r e d a v a ­ n j i m a itd., d a j e s v . d j e v i c a M a ­ r i j a z a č e t a u i z t o Č n o m g r i e h u.« O vaj puta mnienje protivno M ari­ jinoj povlastici nije m oglo zaniekati svojega poraza. Ono je, istina, imalo utjehu, da nije bilo osudjeno, ali se više nije smjelo braniti. Sve se je moglo na tom svršiti. A li se žalibože vjerske razprave lako ne ustavljaju. Papina je naredba zabra­ njivala samo javne razprave, a nije p r i v a t n i h , pa su tako prepirke jed ­ nako trajale. D a se tomu već jednom učini kraj, Filip III. god. 1618 . odluči odpremiti u R im vanredno izaslanstvo, da zamoli sv. Otca, neka bezgrješno začeće proglasi člankom vjere. On je najprije bio svrnuo pogled na jednoga biskupa, bivšega franjevačkoga lerala’ ali pošto je ovaj bio umro, F iiij ienova poslanikom sam oga fra­ njevac generala, A ntuna de. Trejo> brata k dinala de T rejo, kojega dade posvetiti a biskupa kartažkoga. Antun de Ггејо e za tajnika o. V asqueza, člai našeg., reda, i o. W addinga, na­ šega gk ' ito ga Ijetopisca. O vaj nam je ostfl. ia o tom poslanstvu pod punu poviest, jednu od najslavnijih stranica franjevačke poviesti. O tom ćemo drugi put pozabaviti naše čitatelje. Alegorija. perja bielih uspomenom puni srdee onih, što рге- bjelcatih golubica, što lepršahu Edenom, i zalietahu se u zelene grane »stabla koračiše zlatni prag i zadjoše dalje u unutricu o vo g a hrama. K a o sitna suza na latici ruže snivao sam tu u osm jeh zore m ojega dana i radovao se toplim cjelovim a jutarn jeg lahora i svježoj boji ljiljani Bjelinom, čišćom od života«, odjenu me Zaručnik i uvede m e u cvjetno predvorje tajinstvenoga hrama, gd je no ozvanjaju jedino veseli, čarobni akordi s kerubmskih cim bala, bez sjene boli i tuge, gd je svaki cvietak odihuje djevičanstvom i najsladjom i ruža . . . Zaručnik moj bio je uza me u �Вг. 12. Alegorija. prilici Jagnjeta i smiešio se i veselio cvieću, koje sam mu darivao. Ono mu je mililo, je r je bilo toli liepo . . . sa­ vršeno liepo i Čisto . . . Medjutim zora se sve više razpup aval a i razvijala, i napokon se pojavio dan. »Vrieme je«, reče mi Zaručnik, • da ostaviš cvjetno predvorje, da stupiš dalje u unutricu i odabereš si pravac k vječnom cilju«. T o rekav, povede me kroz otvorena vrata predvorja, i uvedavši me u glavnu ladju, izčeznu mi izpred očiju; tek sam ćutio, da lebdi nada mnom i štiti me svojim krilima, kao što je lebdio D uh Svevišnjega nad neuredjenom materijom svemirska kaosa. Stadoh tu osamljen i preneražen Preda mnom, s decne i s lieve strane, — talasale se puste bujice ljudstva svih 72 naroda, svih malja od iztoka do zapada, i velikoj hukom kretale prama zadnjem dielu hrama, gdje su s desne i s lieve strane stajala po jedna mjedena vrata. Povrh vrata na lievoj strani blistao se nadj. . »Porta lata> (Široka vrata), a povrh onih na desnoj: »Porta angusta“ (Uzka vrata). U sredini izmedju tili vrata na visokom piedestalu od kostiju kočila se košćunjava, b lieda žena, umo­ tana mrtvačkim velom. Oštrim, stak­ lenim pogledom zurila ta grdosija u ljudstvo. U desnoj ruci držala mrku koprenu, pripravna svaki čas, da njom zastre lice kojemu od samrtnika i po­ vede g a kroz jedna od spomenutih vrata. Desnom nogom oprla se o ogroman oštrozubast srp, pod kojim se nalazilo silno m nožtvo kostiju od njezinih — žrtava. O na se ćutila po­ bjednicom tolikih, ali je ipak — drhtala. S*- 357 Nad njezinom brSivom glavom o drvenu krstu visio Kralj mučenika, a iz N jegova probodenog Srdca, kao iz srdca pelikana pustinje, ciedile se grimizne kapi, rumenile se niz izbliedjelo tielo, bljedje od ljiljana doline zabolonske, i kapale na njezino rame, pržeći je jače od plamena munje i zadavajuć joj smrtne rane. Ja sam neko vrieme stajao mirno i ukočeno, ali videći gdje ljudstvo sve više odmiče, odvažim se i odlučim pristupiti jednome od skupova. Neko unutarnje nagnuće, (valjda baština od »djavlove večere«), vukla me na lievu inu. k o ia je od si evala nekim čarobnim biis a m. t stvo na toj strani bilo razdieIjeno u u hrpe. Približim se najmno­ gobrojni i Svi, lioji su bili u tom odjelu, držali su ruci pogažene, izbliedjele Ijerove, - na prsima im hlepetale ruže, iz kojih se širio omamljiv otiovan dah. Pred odjelom lepršala zastava, a na njoj se blistao nadpis: »Cupiditas carnis« (»Požuda tiela«). Bučno, razkalašeno ovila se tu himna putenosti. Zadah sumpora, sličan zadahu spa­ ljene Sodo me, tankim hlapom obavijao ovu vojsku putenosti, a visoko nad njom lebdio crven oblak i prietio joj vatrom. Prestrašen odmaknem se od toga odjela i približim se drugom. U zlatnom i grimiznom odielu žurbalo se tu ljudstvo izmedju mra­ mornih i broncenih kipova, izu.edju stupova od jaspisa i granita, pjevajuć himnu bogatstvu i nasladama. Pred njim visoko lepršala baršunasta zastava, a na njoj se blistao nadpis: »Cupiditas �Str. 358. Alegorija. oculorum * (Požuda očiju). T aj me odio zamamljivao i začaravao svojim blistom, i htjedoh mu se pridružiti, kad neki tajinstveni glas zaori iz visine snagom od sedam g rom o va: »Lakše će deva proći kroz iglene ušice, nego o vi unići u kraljestvo nebesko!«. Veom a uplašen udaljim se od ovo ga odjela i pristupim k trećemu. Tu sve vrilo i orilo se slično Šumom zapjenjene rieke. N apried vijala se zastava s nadpisom : »Superbia vitae« (Oholost života), a u sredini dizao se oltar, ла kojem se kočio kip »božice razuma«, lzmedju poklika, koji su se miešali i preplitali kao šumnr valova u uzdušnome oceanu, Tdo se jasno . »Ne im a Boga K erub, koji se je jednom nogom opro o Birs Nimrud, rusev.ne drevnoga Babele, a drugom o Sinaj, maha' iznad svoga odjela plamenlm mačem, eman svaki čas, na zapovied Svevišnjega, uništiti g a u prah, i grom ovito vapio : »Quis ut D eu s!? (T k o je kao B og!?) Drhćući kao šibka na udaru v jc tia i otresavši s nogu prašinu, ostavim ovaj salon grieha i nečistoće i krenem na desnu stranu. Tanahan, Ijubičasto-grim izan hlap obavijao ljudstvo na ovoj strani, a kroz njega prodirali melodični glasovi svetih psa Iama, izmiešani tajinstvenim zvucima zlatnih harfa i cim bala. L judstvo na ovoj strani bilo razdieljeno u veće i manje skupove, a sve te skupove v e­ zala u nerazkidljivu, svetu kariku najkarakterističnija osebina Božanstva, ono, »fluidu m universale«, što izvire izS rd ca Svevišnjega i nebo nebom čini. Pred svakim odjelom vijala se po jedna zastava s raznim nadpisim a; na jednoj В г. 12. se blistala r ie č : »Pokora«, na drugoj »Uztrpljenje«, na trećoj »Milosrdje«, i mnoge druge. Osobito su se izticale ljepotom zastave s trostrukim nadpisom: »Posluh«, »Sirom aštvo«, »Čistoća«, a izmedju tih jedna mi najviše padala u o či; na njoj najvećim slovim a bilo za­ bilježeno »Siromaštvo«. Sljedbenici ove zastave bili su najmnogobrojniji. Jednostavno kavaji-odielo, i oštri konopac, što mu stezao bedra, naznačivali su njihovo preziranje z e ­ maljskih dobara i po let za više ideale. Motrio sam ih. Bili su uprli očima n nebesa, gdje je na tronu od najskul njih alema sjedila Kraljica svemira, Zaručnica Samodržca vasione, obaviena sjajem ta od sunčanoga sjaja. O ko g lave Jo lebdilo dvanaest zviezda, kao dv naest najkrasnijih biljura, a pod nog sievao Joj mjesec. O v a je iju bez prom atrala ljudstvo na desnoj strani i telila im darove iz riznice Svevišnjega, no osobitom je naklonošću ' dala i darivala njih i rado slušala njihov v e le p je v : »Zdravo, o zdravo, Pokroviteljice n a ša !' Najednom uz silni šumor, jači od šumora uzburkanih valova, dovezoše se do Njezina priestolja iz tajnih strana Njezina carstva plamena kola, u koja su bile upregnute četiri živine, iste one, što ih je motrio sin Buza svećenika s obale rieke K o bra. Oči tih čudnovatih živina sievale kao že­ ravice i platneni svjetionici. Usred kola na povišenom priestolju sjedio čovjek, krasan kao najkrasniji K eru b vječn og carstva, a na g lav i mu odsievala diadema! U desnoj ruci držao zastavu s nadpisom: »Me Duce« To je bio �Вг. 12. Alegorija. jedan od družbe, koji je davno prošao kroz »Uzka vrata«, Napetu, mrtvu tišinu, koja je nje­ govim dolazkom nastala, prekidoše sada urnebesni poklici angjela i ljudi: »Duns Scotusl, Duns Scotus!«, a jeka veličanstveno o d govorila: »Duns Scotus ! Duns Scotusl«. 1 opet nastade mrtva tišina. On se diže sa svog priestolja, odloži diademu i zastavu, i drhćući iz­ vadi nešto iz riznice Svevišnjega umo­ tano bielim platnom, i lagano to stade razvijati g o v o re ć i: »Dignare me, !audare T e, V irgo Sacrata«, (Udostoj me, da T e hvalim, D jevice Marijo 1). U to opet nastade silan šumnr veliki broj plamen ih kola zaustavi se kod priestolja Kraljice svemira. N a svakim a sjedio po jedar član iste družbe, koje i »Duns Scotus“ a glavu im obsievali sjajni kolati. »Dans £ otus« uzidje na svoj priesto, poklon K ra­ ljici, metnu si na glavu diademu i, praćen velebnim poklicima, izgubi se u svjetlu, pošto je onu stvar iz riznice Svevišnjega na pola zamotanu preuao prvom e od onih, što su g a sliedili. Ovaj razmotavši jo š više platno i predavši stvar najbližemu za sobom, izgubio se za Duns Scotom, a za njim izredaše i drugi, koji su sve više raz- Str. 359 - motavali bielo platno, dok napokon predzadnji na veliku radost nebesnika i smrtrtika ne predade čist »rubin* onome, što je sjedio na posljednjim kolim a. . . Sada tišina . . . nastade mukla, tajinstvena O vaj je imao na glavi trostruku tiaru, urešenu krasnim skupocjenim dra­ guljima. Tišinu prekidoše poklici: Pius IX . 1 Pius IX .! On, odloživši troknmu s glave, i poklonivši se Kraljici svemira, stavi joj na glavu najljepši »rubin« Božje riznice, a nebo i zemlja zaoriše na Se л!а, uz pratnju tisuću i tisuću gro г»: »Slava T i, slava, Djevice Neoskvrnjena 11* Skupovi na desnoj strani uše se prama sljedbenicima najljepše zastavu i čestitahu im, govo­ reći »Vječna V am slava I Ovo slavlje, Vaše e slavlje! V ječna V am slava U Zanesen ovim veličanstvenim pri­ zorom ; slavljem Neoskvrnjene, ' koje su Jr doprinieli sljedbenici ove zastave, s velikim zanosom stupim u njihovo kolo i pod okriljem Kraljice svemira krenem veselo prama vratima, nad kojim se blistao nadpis: »Porta Angustac (Uzka Vrata). B. Podgrabežki. Iz perivoja crkve katoličke. Misli i čuvstva uz jaslice malenoga Isusa. (Predp. «v. fin« Boi.) SvemoŽno Božanstvo i biedno čovječanstvo . . . ! — Bezkrajna visost 1 skrajna po n izn ost..! — Vječno gospodstvo i stanovanje u razdrtoj štalic i. . ! — K o li su te misli udalečene ! — Spoji te misli u jedn o . . . 0 nije �Str. 360. Misli i čuvstva uz j« lic e m alenoga Isusa. moguće. Duh Čovječji iznemogaje, pada u tom pomišljaju, izjavljuje, glasno priznaje i zbo ri: nemoguće, nemoguće. Da, nemoguće je umu to pojmiti, ali je u sebi moguće. Što je Svemožnost? Što je Bog i5 Nije li Bogu svaka rieč m o guća! Da, to se može spojiti. T o može svemogućnost Božja učiniti, ali jedino ona. Istina, da to nadilazi sile uma ljudskoga, te je za njega nedoku­ čiva tajna, koju kad čovjek razmatra, ostane kao izvan sebe i kao da zarone u mare najsladjih čuvstava .. . Вг. 12. slavopjev Stvorcu prirode. Hodao sam i po velebnim visinama gorostasnih planina, gd je sam se tielom uznesen i duhom jo š više vinuo u vis nad zemaljštinu i pri tom uživao. D a, mislima sam se visoko dizao i srdcem žarko i mnogo osjećao, ali mislima ne uzdigoh se do one visine, do ko je doprieh u razmatranju kod jaslica M alenoga Isusa, niti plamen čuvstva sizaše tak o visoko, kao onda, d ok razmatrah o malenom Isusu u jaslicama ležećem . A kako da i ne bude tako, kad se ništa sladje osje­ U duhu vjere, u najvećem straho- ćati niti uzvišenije pomisliti m ože od bo­ počitanju uz božične blagdane pristupao ravka uz Isusa? O n je raj i blaženstvo šili duša, pa zato i moram kliknuti sam betlemskoj Štalici, u nju ulazio f Bernardom: »O kako je dobro motrio i u najvećem začn d jerjj p ro ­ sa i ugoc stanovati u srdcu ovom !« U matrao novorodjeno božansko djetešce počivajuće u jaslicama na ?.ami, a pri njem bo ša zaronjena ne može biti tom mi duša osjećala neke kao nad­ .a da ne osieća o noga blaženstva, u naravne slasti. Jest, naslade s'i to i koj' ' će jl nom sva plivati, kad bude užitci, kakovih osjećao niesai ni ч u raj ц avl. — U te se ugodne gledanju najdivnijih prirodnih nota. časov sn rado stavljam i evo me Bijah u mladenačkoj dobi, kad га- mišlju op u betlemskoj štalici. — — — dostno zadjoh u Božju prirodu, Ha se na je noć pokrila dolinu ze­ poletni duh napase i nanžjje svih maljsku. Studeni vjetar hladnoga pro njenih ljepota, da se razžari i potakne sinca duhva. Sve, što je živo, poletjelo na sve, što je liepo, sveto, uzvišeno. je u svoje zaklonište. T e k Marija Šetao sam m jeseca svibnja zelenim Djevica sa svojim zaručnikom Jozipom poljanama, milovidnim brežuljcima i obilazi od kuće d o kuće tražeći stan šarolikim baščama, posutim najkrasnijim Pokorni volji Božjoj, pokoravahu se i cviećem, što no siplju ugodni m iloduh; zapoviedima svojih starješina, te bijahu to sve nekako pobudjuje pjesničku maštu, a u meni se tada pobudjivaše došli na zapovied njihovu u gradić Betlehem, koji je spadao koljenu Ju dinu, da se obavi popis pučanstva Bijaše dakle mnogo gosti, nu za sve se nadje stan, sam o g a nema za Marije, čuvstvo, koje me sililo, da slavim Vječnu Mudrost. T ad sam segnuo rukom i natrgao cvieća, da g a stavim pod noge kraljici prirode. Hodao sam po koja je nosila u svojoj utrobi obećanoga sjenatim gajevim a te slušao milozvučni poj slavulja i drugih p tič ic a ; tad mc je moj duh, uznesen njihovim zanosnim pievam, silio, da i ja zapojim s njima Spasitelja naroda židovskoga i cieloga čovječanstva. N e ima g a za nje, je r je si­ romašna. Spasitelj je d akle d o š a o m e d ju s v o j e , nu o v i g a ne �Br. 12. Misli i čuvstva uz jaslice malenoga Isusa p r i m i š e, zato hrli Marija izvan grada i nadje si zaklonište u jednoj štalici, koja je bila više Špilja, nego li udobni stan životinja. — Nadošao bijaše čas Mari­ jina poroda, i ona dade na sviet ovaj čedo, koje je bilo čekanje naroda. Der promatraj dalje, dušo moja... — K ako da se ne uzbudi u meni sućut, gledajuć skrajnu biedu i siromaštvo ove sv. obi­ telji ? Gle, hladni zrak ulazeći kroz razdrtu štalicu smrzaje nježna uda Marijina čedašca, koje tek Što je ugledalo svietlo ovoga svieta, mora toliko trpjeti. Gle, kolievka su mu trošne jaslice, a pro­ stirka ruko vi et oštre slame. Zamotano je u haljinu preljubijene mu majk dah niemih životinja malke agrijava hladni zrak. Gledaj, prezreni su, zaba­ čeni su, гек bi, da ih jr i Otac svih stvorova ostvavio, te čovjek mora da pusti bolni uzdah nad nehaju 1 ljud­ skom. Da, to se sve mojim lesnim očima čini, nu' vjera me uči nef drugo. U£i me, da je diete u jaslicama ležeće sami B og , Vječna Rieč, koja je imlla na se put čovječju, da ljudski rod spasi od robstva vražijega, u kojem je od toliko vremena čamio. Primila je V ječna R ieč put ljudsku i tim se podvrgla slaboćama ljudskim. Ona, koja se mogla poroditi u kraljskoj sjajnoj palači od kraljice, nije htjela, nego si je odabrala siromašnu, Čistu djevicu, a za stan prostu štalicu, za kolievku jaslice, za hranitelja ubogoga tesara. Sve svjedoči izvana gledajući, da je novorodjeno dje­ tešce sin jednoga najbjednijega čovjeka, nu u duhu gledam u njemu Boga. Jest, to mi svjedoči sladki piev sbora angjeoskoga, koji pjeva novorodjenomu Kralju veličanstveni slavospjev, kakav nikakvu kralju svieta nije pjevan. T o je Bog, Str. 361. a to mi svjedoči onaj nebeski smiešak na ustnama nevinoga djeteta; to mi zbori ona veselost i zadovoljstvo nje­ gove ljubezne majke i miloga mu odhranitelja. T o je Bog, i to mi d oka­ zuju pastiri, koji eto hrle na glas angjela, da se poklone novome Kralju. T o je B og, u tome me uvjerava ona blistajuća zviezda, što se je pokazala pri porodu Njegovu na svodu nebeskom, a koja poziva mudrace s iztoka, da se žure k Betlehemu, te se poklone novo­ rodjenomu Kralju. Jest, to je B og, to me vjera uči, ja u to čvrsto vjerujem, ier je G. B og, nepogrješiva i vječna objavio, ah duh moj iznemogaje i pad tom pomišljaju, te ne mogu biti, a najvišem začudjenju i strahopočitanju padnem ničice i ne poklo nim se tomu previsokomu otajstvu. Mr. m slavi i neizmjernu Svemogućnost Bo M oi m pojiti sa sborom angjeoskim оп.ч zanosni: » S l a v a B o g u n a v is in a na z e m lji m ir lju d m a d o h i e v o l j e . « — T ebe hvalim, Tebe blagoslivam, T eb i se klanjam, Tebi hvale dajem sbog velike slave T voje... Gospodine, jedinorodjeni sine Isukrste Nu dok se um moj, uduben u ovo preuzvišeno otajstvo, klanja i slavi bezkrajnu Sveitiožnost Božju, u srdeu momu, uzbudjenom od toga razmatranja, mo­ raju da plamte žarka čuvstva nadmašujuća svaku vremenitu slast. I zaista, kako da se u meni ne pobudi čuvstvo zahvalnosti ргаша novorodjenomu Kralju, kada pomislim, da se On, koji je Sve­ mogući B og, Stvorac cieloga svemira, toliko ponizuje, prima put čovječju, poradja se u najskromnijem mjestu od uboge Djevice, koja je imala za zaruč­ nika prostoga tesara i* K ako da se u �Str. 362. Misli i čuvstva uz jaslice malenoga Isusa meni ne uzvine plamen žarke ljubavi kad pomislim, da sam tu uz Boga, koji je vječna, neizmjerna ljubav i dobrota, koja g a je prisilila, da primi na se patnje ljudske, da mene i sve Čovje­ čanstvo spasi ? K a ko da mi se srdce silno nc uz rad uje i ne izpusti glasne poklike kad pomislim, da j e evo nadošla punina vremena, u kojem je obećani Mesija imao doći sa svom svojom moći, da skrši moć dušmana roda ljudskoga, da uzpostavi vez čovječanstva s njegovim Вг. 12. zabranjenoga stabla i tim prekrši zapovied Božju, prekide vez sa Stvori­ teljem, postade rob sotone, na se i na sve svoje potomke navuče smrt mjesto života, dobi gorkost i čem er svih patnja na ovom svietu mjesto blaženstva, m je­ sto raja zem aljskoga suznu dolinu ovoga svieta. Izčeznu raj poput laskavoga sna. Bijaše svjetlo, i postade t a m a ,. . O b ­ lada carstvo neprijatelja B ožjega i ljud­ skoga. — A li se G. B og opet smiluva po svom bezkrajnom milosrdju, te premda je prve ljude m ogao kao i ohole angjele strovaliti u muke vječne, tn c e htjede učiniti, nego obeća pa- Stvorcem, da opet nastupi carstvo ljubavi, carstvo uživanja i slobode, koje je minulo padom prvoga Čovjeka, a mjesto njega trajalo carstvo tmine, U f C 1- čovjeku spasenje, obeća svoga jedinoi enoga Sina poslati u suznu zlobe i robstva ? Oh, п в гаш klicati, moram pjevati od veselja, er se osje­ dolinu disku, da mu ovaj dadne ćam kao da je s mene dignut težki zadovoljštinu za uvredu, koja se do­ lanac, koji me je krulo stezao, s <Čijuli stojnu nij г igla na drugi način oprati. koprena, koja je prieĆila svjetl ^sje­ — А ’ su etiri hiljade godina imale ćam se slobodnim, kao uzdignu nad minuti, dok nadodje čas oslobodjenja. sve, što je zemsko, te rado hrlim u G h ! četiri hiljade godina I kao vječnost za bie noga čovjeka, koji vapi u bonaručaj svomu predragom otvorcu, 11 na i suzama za što bržim izbavlje­ od k o g a sam prije zazirao, buduc j. jatelj grieha, koji G. B og svim bićem njem. - On je pao, pao je jako nizko, svojim mrzi. Osjećam, kao da sam u odbacio se je od Gospodina posve i onim Časovima, kad su prvi ljudi uži­ ovaj kazni obćim potopom izkvareni vali' u blagom pogledu svoga Stvori­ rod ljudski, tek spasi Nojevu obitelj. telja. I ne m ogu bjti, a d a se sad ne Poslie se ljudi umnožiš e, i o p et zasliepvratim mišlju kroz prošlost te se ne ljeni čovjek pada, ugreznuo je u stra­ stavim u sami raj zem aljski. . . Gledaj stim a ; tako po cieloj kruglji zemaljskoj. — U bezbožnom Babilonu diže se krasote p rvoga stana ljudskoga. Gledaj čare domovine, što ih je svemožna drveni Balaam, kojemu se svi kao Bogu Stvorčeva desnica priredila rodu ljud­ klanjaju. T a k o je u Misiru, u rimskom skomu. T u je rod ljudski imao blažen carstvu, u razkošnom Rimu, u naobra­ na vieke biti, nu prvi čovjek ne uz- žen oj Ateni. Najvaći su umovi izgubili traja u onom sladkom vezu ljubavi, što svjetlo i ne mogu da se izbave iz gad­ je spajala njega sa Stvoriteljem . Sreći noga poganstva, sve je ugreznulo u i blaženstvu Adam avu našao se zavidnajgorim opačinama. R o d je ljudski nik, kojim zaveden, sagrieši griehom bio mrtav duševno, te je trebao života, neposluha, okusi se sladkoga ploda sa bio je u mrkloj noći, te je trebalo, da �Br. 12. Misli i čuvstva uz jaslice malenoga Isusa. zarudi zora, svane žarko sunce, da sve razsvietli i ogrije, da uzkrist i oživi na novi život. N a sjajnu zvjezdu, koja se je imala na iztoku pokazati, upirali su i poganski pisci; ла moćnoga kralja, koji je imao obladati svietom i s neba doći pokazivala je i Sibila caru A u g u ­ stu. N ovo diete, koje se imalo poro­ diti i to upravo iz židovskoga naroda, stjerati će bogove u pakao. I sbilja, židovski je narod odabrao G. Bog, te g a uzdržavao u strahu u zemlji, koju je opredieiio otcu njegovu Abramu. I ovaj se je odabrani narod mnogo puta odvraćao od Gospodina i padao u idolopoklonstvo ; klanjao se zlatnomu it i tudje bogove obožavao. Nu G. Bog podiže muževe, po kojim je hrabrio svoj narod i oživljavao u njem nadu u obe­ ćanoga im Mesiju. Stari patriarka Jakov proriče prije smrti, du će iz k jr n a J u d i n a proizaći vladar, ko e vla­ dati njegovim potomcima. P< Bog proroke, koji obraćaju narod, odušev­ ljavaju ga, a svi vapijahu za Mrsi i om. Čuj bolni vapaj raztuženoga Izaije, koji je vas gorio od čeznuća za Spasiteljem, čuj kako uzdiše: »Rosite odozgor, ne­ besa, daždite, oblaci, pravednika, otvori se, zemljo, i proizvedi nam Spasitelja.« T ako vapije Izaija, tako ostali proroci kroz jo š dugo vremena, tako vapije cielo čovječanstvo, sva je narav uzdisala za uzkrisiteljem, za svjetlom, svi gledahu na iztok, da se poklone novoj zviezdi, koja je imala zablistati . . . I napokon dodje čas .. . Izpunila su se vremena. Tmine su morale prestati i moć se kralja tmina skršiti. Gle, eno iztok zasja . . . zora zarudi. . . svjetlost sve više tjeraše tmine i napokon sunce žarko granu. Zaori trublja Svevišnjega Str. 363, i jek se njezin čuo do kraja zemlje, navješćujuć svim hiednicima čas izbav­ ljenja i pravednicima, da se je poro­ dilo sunce pravde. Jest, porodio se je moćni Kralj, porodio se onaj, koji će raztjerati tmine poganstva, koji će pre­ kinuti težkr lance, što su sapinjali kroz četiri tisuće godina nevoljne sinove Adam ove, koji će osnovati carstvo, što će obuhvaćati sve narode, carstvo, koje nikakva moć ljudska ne će moći sru­ šiti, niti paklena vrata nadvladati, niti ikakvi valovi u ponor baciti, carstvo osnovano na temelju prave vjere i ne pretvorene, nego čiste ljubavi. — Jest, . nrfia se je i to od proste djevice u ti-i i štalici. Gle, taj moćni Kralj u jasl na slamici. Čuj presladki piev angjela kako poje zanosna : »Slava Bogu пп visini, a na zemlji mir ljudma dol ' volje' Slava! zagrmi i ti, Sione, i kl od radosti, jer priestolje tvoje, priestolje oravoga Boga ; kliči, nek čuje br zni Babilon i nek se zastidjen pokloni novomu Kralju. Odjekni i ti gorostasni Libanone, ovite se sva brda izraelska, pošaljite jeku širom svieta. Zapjevaj, kćeri Sionska, pjesmu zahval­ nicu nadoštom Mesiji. Radujte se diljem kruglje zemaljske razasuti sinovi Evini, jer evo Marija neoskvrnjena rodila je spasenje, mjesto kojeg ste od E ve do­ bili izgubljenje i robstvo. S v a brda i doline klićite »slava« miroljubivom Kralju, koji se je rodio. Zalilaj se od radosti velebno more te cjelivaj žale zemaljske i tim cjelovom daj slavu novorodjenoinu Kralju, koji će biti uzveličan nad sve kraljeve ciele zemlje. — Gdje su stari patrijarsi i proroci, da vide onoga, za kojim su čeznuli? E vo došao je Onaj, na koga je upirap vječni Jehova. Evo, �Str 364. Misli i čuvstva uz jaslice m aloga Isusa. raztuženi Izaija, r o s i l a s u n e b e s a , d a ž d i l i s u o b l a c i i z e m l j a je p r o i z v e l a S p a s i t e l j a . Iz zemlje — iz utrobe djevice, moću Svevišnjega od svake ljage očuvane, nikla je vječna istina. D ošao je moćni Kralj, došao je Odkupitelj, došao je sam B og medju narode, hrlite dakle svi k njemu i p o ­ klonite se I I m e N j e g o v o je st B o g , J a k i , V l a d a r , K n e z m i r a . Ime N jegovo je takovo, d a se pred njim ima p o k l o n i t i sve, što je na nebu, na zemlji i u p a k l u i s v i g a j e z i c i izpoviedati. — Deder dakle ti oholi Jupitre sadji sa svoga priestola, sa Kapitolija, je r će to odsele biti priestol i ž r t v e n i k n e b a i kraljice kršćana. 1 ti, Apolone, spani s nebesa, na kola su te uznieli ljudi. T o je priesfr p l a ­ v o g a B oga. N ek se postidc sva drvena božanstva, djelo čovječjih ruku, sielo demona. N ek nmukne visoki Olimp ea svojim bogovim a, svršilo je n'ihovo carstvo i zavladalo je i_arst\ Boga kršćanskoga. N e vidiš li ti шс care A uguste, gdje ti moć tami, gdje ti je kruna i žezlo u pogibelji ? T v o ji će nasljednici zapodjednuti žestoki bo_ vojskom novoga Kralja, nu morat će podleći. T vo ja će brojna božanstva propasti. V last će tvoja izčeznuti kao ognjeni dim, kao uzvitlani prah, kao pjena morska, a vlast novoga Kralja nastupit će i na vieke vjekova trajati. Fodji dakle na Iztok i pokloni se no­ vom Kralju, položi svoj vienac i žezlo. V e ć su se prosti pastiri Njemu poklo­ nili, i ti, ako hoćeš biti N jegov, moraš biti prost kao pastir, je r je s p o n i z ­ n im N j e g o v r a z g o v o r . Zviezda je Br. 12. eno dovela u Jeruzalem mudrace s iz toka i pitaju ohologa Iruda, g d j e j e n o v o r o d j e n i K r a l j . S v e knjige uprieŠe na Betlehem,'gradJudin. Podjite svi u B etlehem ; n a ć i ć e t e g a u š t a lic i , p o v ie n a u p r o s t e p e­ l e n e i u j a s l i c e p o l o ž e n a, uz njega predragu mu majku i dobroga odhranitelja. T u je eno novorodjeni K ralj. Ne divite li se svi? U razdrtoj je šta­ lici, nu stan njegov je na nebesima pun neopisiva čara. Šta ? On je sam u sebi sav čar i ljepota. Eno u jaslicama leži, On, ko ga cieli svemir — djelo desnice N jegove — obuhvatiti ne može. Gle. On je malo ne gol, On, koji je sva stvorenja tako ukrasio i zaodjeo ; On 1 ic ljiljanima bjelinu, ružama crven, cv krasotu, On zaodieva siromaka i bog. ^a. Siromah je, nu od N jega je sve :stvo svieta, od N jeg a sva žezla svili \ idara, On utjeha svih pat nik; Gle u Njega prostu Djevicu i ub tet J ., nu ona je satrla glavu zmiji na/.ivat će ju blaženom sva p o ­ koljenja, onoga tesara sva katolička crkv« laviti kao svoga osobitoga zas .rika. U z malenoga su Isusa samo dvie osobe, nu eno angjeli nebeski slu­ šaju g a i pjevaju mu »Slava«, a čekaj jo š malo, i Njemu će hrliti svi narodi i ponosit će se, što će g a im ati kao vladara. — Podjimo dakle, opet velim, podjimo k jaslicama Isusovim i poklo­ nimo se Njemu sa svim strahopočitanjern. Zahvaljujmo Mu, Ijuhimo Ga, sla­ vimo G a, veselimo se i radujmo, jer On p o b je d ju je , z a p o v ie d a i vi a d a ! F r a Vjekoslav Cvitanović. �Br. 12. Dupuytren i seoski župnik. Str. 3*5. Dupuytren i seoski župnik. Napisao fra I v š a Poznata je čudnovata radinost glasovitoga liječnika Dupuytrena. Malo mu se ljudi može u^ tome usporediti. L jeti svejedno ko zimi ustajao bi u pet sati. U sedam išao bi u bolnicu, a izlazio u jedanaest; onda bi pohagjao svoje bolesnike, pa bi se vraćao doma, da pregleda one, koj'l bi k njemu u kuću dolazili. Bijaše paprene naravi. Planuo bi za svaku malu. Ipak posla mu uvijek bijaše preko brka, p a mu se ne jedanput dogodi, da bi i do u kasnu noć jo š radio. Jednoga se dana baš tah< sluči. U trugjen zakloni se u sobu, da odahne malo. K ad evo ti opet bolesnika. Bi­ jaše to malen staračac. 'Ја sve pogagjaš, ne bi mu lako pogodio dine. Umiljato i blago njegovo li koje reg b i. ne poznavaše b r i j a i . :dalo ko lice u nježnoga, plemenit ga djeteta. D a mu je samo koju godinu izmaknuti-, u glavi bi sličio onim angjelim a okruglih obrazića i raširenih krila, što ih slikari slikaju podno Marijinih noga. Opažale se i brazde, ali ih vrijeme"nekako blago urezalo. U sta mu bijahu malena, nos orlovski, a veoma fino izdjelan. Noge mu i ruke, kao i sve drugo, ko u mi­ nijaturi. Iz plavih mu očiju, iz fiz io ­ nomije, iz kretnja, iz cijeloga mu ma­ lenoga bića izbijala neka sregjena bojazan, neka milina, neka slatka dob­ rota. D a si stao, pa g a pobliže motrio, da si proučavao ono vedro i blago lice, skoro bi rekao, bio bi se osjetio boljim, plemenitijim, osjetio‘ bi bio, da te neka nevidljiva ruka k njemu pri- M ijo v . fe, bio ljubiš. bi osjetio potrebu, da ga U ruci držao štap, koji se vrhom prigibao poput vranina kljuna. Odjeća mu bijaše sasvim crna. Kada na po zdrav skine šešir, na glavi mu se po­ kaza široka kokulica.1) Bijaše svećenik. Pogled, kojim g a Dupuytren omjeri, bijaše mrk i hladan. — Što V am je ? upita g a osorno. — Gospodine doktore, umilno će svećenik, dozvolit ćete mi prije svega, mek-, opočinem, Mojim starim nogau -’ć je dosta . . . Dvije su godine toma, mi je vrat počeo naglo debljati. ečnik u mome mjestu (župnik s .ni u kod Neumoursa) kaz. mi s p letk a, da je to malenkost, ali st hitro napredovaše, a petoga mjesc. a pogorša grdno. Logom leža mnogo шепа, ah boljka nikakova. N a svrbi se moradoh silovati da ustanem, je i au mi na vratu četiri s e la . . . Pokažite mi vrat I nestrpljivo ga prekine liječnik. — Ipak, preuze starac, i da će poslušati liječnika, onaj mi dobri narod predloži, da će svake nedjelje ići u . . . na sv. misu, ali šta ćete! Cijelu sed­ micu rade, a sama im nedjelja za počinak. Rekoh dakle u seb i: nije pravo, da se vas narod zbog tebe m u či. . . A kako znadete, ima i drugih p o sala: prve pričesti, vjeronauk, pro­ povijedi . . . Presvjetli jo š čekaše, da mi pošalje pomoćnika. Sada me žup■ i Ovako narod u dnbrovitkome zove �Stf. 366. Dupuytren i seoski župnik, Ijani saletiše, da dogjem u V as. T eško mi bijaše N a putu se mnogo troši, a u mojoj j e župi sila siromašadi. Na koncu im moradoh udovoljiti i pogodih se s jednim seljakom za kola. E vo moje bolesti, gospodine doktore, zaveza starac pružajući vrat. Dupuytren g a na dugo pregleda­ vaše. R ana bijaše grdna, otvorena, duboka. Na mjestima se meso v eć i pokazivalo. Liječn ik se samo čudio, kako se starac i na nogama drži. N a široko otvori ranu i tačno j e ispipa. Pomisli samo, kakova tu bijaše bol! Župnik niti ne pisne. K a d a sve pomljivo pregleda, nekako nehajno pusti starčevu glavu, oštro g a pogled a oštrije prozbori: — O va rana, gospodine župniče, vodi u grob l Župnik prihvati ovoje i ovije vrat, a da pri tome niti ne obijdi, L ni kov je pogled uporno na njem počivao. K a d dovrši ovijanje, starac izvadi iz žepa pet franaka, položi ih na stol, pa će liječniku uz mio posmjeh : — Nijesam bo gat, a moji sužupljani siromasi. O prostite mi, što ne mogu po zasluzi platiti pregled gospodina Dupuytrena. Sretan sam, što sam u V as bio : barem ću se spremiti na ono, što me Čeka. Možda, proslijedi još mekše, m ogoste mi javiti tu vijest s malo opreznosti. Zametnuo sam se šezdeset i petom, a starcu je , znate, mio život. A li ništa za to. N ijeste me uvrijedili niti iznenadili. V e ć davno oče­ kujem tu uru. I s Bogom , gospodine doktore! Idem da umrem u svojoj crkvi I T o reče i izagje. Вг. Dupuytren osta zamišljen. T a že­ ljezna duša, taj ja k i um bijaie se. poput tanka stakla, razbio o nekoliko prostih riječi siromašna starca, kojega je on držao u rukama bolesna i ko uznika. A on mišljaše, da mu se može i naru­ gati ! U ovom e bolesnom i slabošnom tijelu nagje on srce ja če od svoga, volju tvrgju od svoje. Staračac bijaše jači od njega U tim mislima poleti niza stube. Možda ne htjede jo š priznati, da je svladan. Svećenik jo š silazaše polagano. — Gospodine župniče! poviče za njim. Biste li m ogli opet uzaći? Svećenik po malo uzigje, ne izustiv ni nj. — Možda bi ste mogli i ozdraviti, kadabie : pustili, da Vam ranu razrežem — Nikud bolje 1 primi starac ve­ selo. za to i dogjoh u Pariz. Moji će siromašni župljani toliko veseliti! Režite, recite slobodno! — A ii ta će muka možda biti uza­ ludna, ali svakako duga i grdna. — V i slobodno režite, a ja ću trp­ je ti koliko bude trebalo. — E pa dobro!* Idi te u bolnicu, u dvoranu sv. Janje. T am o će V am biti dobro, milosrdnice će V a s u svemu služiti. Danas i sutra opičinite, pa ćemo prekosu tra. . . — Idem odmah, gospodine doktore, i velika Vam hvala! — Depuytren napisa nekoliko redaka i uruči ih svećeniku. O vaj ode zatim u bolnicu, gd je mu sestre bijahu u svemu pri ruci. Starac ih se ne m ogaše do­ voljno nahvaliti. Jutrom trećega dana skupi se u bolnicu sva sila učenika, koji su svag �Br. 12. Dupuytren i seoski župnik. dano slijedili velikoga učitelja. Bijaše ih preko pet stotina. Kada Dupuytren stigne u bolnicu i uputi se k župnikovoj postelji, sva se ta silna pratnja za njim makne. I počne da reže. Rezao nožem i nožicama. Pomoćnici kupili krv, koja obilno tekla. T a muka potraja puna dvadeset i tri minuta. Župnik ni da bi okom maknuo. Samo kada se učenici razigjoše, a liječnik reče: »Svršio sam«, svećenikovim se licem proli smrtno bljedilo. Dupuy tren mu sam svojim rukama ovije ranu. — Mislim, dobro će biti, progovori meko. Jeste li mnogo pretrpjeli ? — Nastojah misliti na ne*lc sasvim drugo, slabo odgovori stari. I pade ko u nesvijest llesn^tren osta časak uza nj. Mučke ga promntra*c. Potegne za tim bijele zastore kre­ vetom i ode da pohagja druge :snike. Župnik bijaše spašen. — Svako jutro, kada bi Dupuytren došao u bolnicu, proti svome ^ ostavljao bi prve postelje i ravno bi išao k starcu bolesniku. N e potraja dugo, i starac se počne pridizati. Sada bolesnici gledali čudan prizor.'D u pu ytren i župnik šetali bi dvoranom ispod ruke. Pače čuveni li­ ječnik nastojao složiti svoj korak sa staračkim župnikovim korakom. Ljudi, koji poznavahu oporu liječnikovu narav, koju bi svaki bolesnik neminovno osjetio, čudom se čudili i ne mogli protumačiti čudna preokreta.. K ad a župnik osjeti, da bi g a noge m ogle poslužiti, pozdravi sestre i liječ­ nika i oplete kući. Str. 367. Od toga dana proteklo nekoliko mjeseci. Jednoga jutra — ravno na šest svibnja — Dupuytren nagje starca u bolnici, u dvorani sv. Janje. Crna mu odjeća bijaše sva zaprašena, a malene cipele sve bijele. Vidjelo se, pješke je prevalioJsilu puta. U desnoj ruci držao ispletenu košaricu, iz koje tamo amo izvirivala po koja slamica. Dupuytren g a srdačno dočeka, Čuvstveno mu čes­ tita, što bolest ne bijaše ostavila nika kova rgjava znaka i upita ga, po što bijaše došao u Pariz. Župnik mu smješeći odvrati: Danas je, gospodine doktore, ravno godina dana, što ste mi ranu rezali. \ ikako mi se ne dalo propustiti šesti dar ibnja, a da V as ne vidim i ne pnzdrs tK Pade mi na um, da Vaui donesei kav darak. Pa eto donesoh Vam par pilića iz moga kokošinjaka i n kolik«! muka iz moga voćnjaka. A V i . ce ni ijepo, obećati, da ćete uži­ vati moj- d.irakl ■ Dm j trcn ganut stisne mu desnicu. Spop e g a neko milo čuvstvo ljubavi, poćitanja prama tome starcu. I stade g a nagovarati, da ostane s njim na ručku. Bi župnik široke volje, ali vri­ jem e ga goni. Lijepo zahvali, pozdravi liječnika i vrati se doma. Dupuytren je jo š za dvije godine neminovno na šest svibnja vigjao starca s njegova dva pilića i s nekoliko jabuka iz njegova vrta. Liječnikom jbi tom prilikom ovladalo neko slatko čuvstvo tronuća. U neke Dupuytren osjeti prve znakove bolesti, pred kojom se sva njegova i ako ogromna znanost morala pokloniti. Drugovi ga svjetovahu, da ode u Italiju tražiti boljka. Ode, ali �Str. 368. Dupuytren i seoski župnik. bez nade, 1834. vrati se u Francesku. Biješe mu ko nekud bolje, ali samo na oko. Dupuytren je to uvigjao. Uvidi, da mu se približuje konac. A što se taj hliže primicao, Dupuytren je postajao sve skupljeniji, osorniji. Grdan mrak pade mu na dušu. N ego i to 2I0 d ogje na bolje. Odjednom nagje se sam licem u lice smrti, T ežin a zadnjih ura i ona grdna osamljenost, koju sam bijaše pribavio svojim grub’m ponašanjem, bijaše mu sveta, spasonosna opomena. Svom e posinku M , uza nj, zapovjedi da p iš e : koji bijaše Gospodinu župniku u . . . kod Leumoursa. D ra gi moj žu p n iiel Liječnik V a s silno treba. Žurite se Možda zakasnite. trijate v am lj.ipo ren. D obri starac smjesta opntći u Pariz. O sta dugo zatvoren s Dupuyii потп N iko ne zna, što su njih dvojica g o v o ­ rili ; samo kad je župnik izašao iz bo­ lesnikove sobe, njegove oči -bijahu vlažne, a s lica mu odsijevaše neko rajsko veselje. Sutra dan Dupuytren pozva pa­ riškoga nadbiskupa. Bijaše to na 8 veljače 18 3 ;. Istoga dana izdahne. Odmah u zoru na dan sprovoda grdne oblačinc prijetile grubim vre­ menom, T an ka kiša, ispremiješana tankim pahuljicama snijega, neprestance padala. Bilo hladno. Silno se mnoštvo naroda u svetu muku zgrnulo na trg sv. Germana, Auxerrois i u prostranu dvoranu mrtvačnice C rkva sv. Eustohija ne m ogla ih svih primiti. K a d a dovrši Br. 12. crkveni obred, učenici prihvatiše zemne ostanke svoga učitelja i prenesoše ih na grobište, Zadnji je stupao starac župnik. Kada se je sva silna povorka razišla, on je još bio na grobu. Niz blago mu lice ćurkom tekle vrele suze . . . O vaj se je istiniti dogagjaj čitao u f e u i l l e t o n i m a raznih franceskih listova četrdesetih godina. A i kasnije g a se češće susretalo u više no jednoj katoličkoj novini. K a d a sam g a prvi put pročitao, a bit će tome nekoliko godina, sjećam se jo š veoma dobro, rke me se je dojm io. Kasnije često sam puta na nj mišlju povraćao i svaki [ ietio bih jak onaj prvi dojam, koji mi i danas svegjerno traje. U jednom sam g a talijanskome list ‘itai z ovu opasku od uredništva: islr svojim čitateljima ovaj isti­ niti doga aj, a u namjeri jedino, da osvjedt mo, da poučimo. • O v a od talij uskoga pisca bijaše mi baš po zglobu, i ja mu je medom primih. Či­ tatelj će kasnije upoznati, da sam pravo uradio. S jedne strane blaga, mirna i jaka duša seoskoga župnika, jednoga od to ­ likih nepoznatih, a često puta preziran ih mučenika, a s druge strane opet runjava, tvrda duša glasovitoga liječnika, jednoga od onih tipova, što ih danomice susretamo na zemaljskome utreniku, s tom valjda jedinom razlikom, što ovoga pratio svjetski glas znanstvene spreme u svojoj struci, njihov susreiaj, njihov razgovor, zbliženje tih toliko oprječnih duhova, čudan preokretaj liječnikov, svi oni momenti iz dogagjaja budile u meni razne misli, koje bi opet tekom �Вг. 12. Dupuytren i seoski župnik. Str 169 vremena, a pod utjecajem neizbrojnih varijacija života pobu đ ivale druge. N a koncu, odredih svrtati te misli i dojm ove, metnuti ih na papir, pa iz njih izažeti kratak poučan predmet. Sada g a evo iznosim u nadi, da ne će ipak biti na odmet. je r tobože ne nalazi u njemu momenata, vrijednih da ih se pobilježi, ne nalazi ono nešto, što bi ga činilo velikim, što bi otkrilo u njegovoj duši orni stranu, kojom bi ga odvojio od ostalih prostih, svakidanjih duša, koje živu samo jer živu, samo da živu. Skidam kapu u prvome redu pred spremom i od važnošću valjanoga liječ­ nika, koji se ne žaca liječiti skoro već sveosve pokvarenu ranu. A li ta slika spremnosti i valjanosti u mojim ^očima sveosve blijedi pred slikom onoga ne­ znatnoga seoskoga župnika. Osjećaš u sebi neku tajinstvenu bojazan, kada ga vidiš, gdje se tolikom odanošću podvr­ g ava užasnim bolima, u srcu mu 9 da sretno prevali groznu kušnju i da se veseo vrati k onim svojim siromašnim, ali dobrim ljudima. V eć se dobrano primakao ždrijelu vječnog 1 dana, a bere brige za spasenje duša od četi sela. Pa da ih ne zapusti, da ih n> vrgne pogibelji, rado podnosi bu cst, ja se svegj pogoršava. Tanak mu dohotak, ali im a za tugju bijedu, za svoje siro­ mahe. Radije će dijeliti njima, nego potrošiti u valjana liječnika, kojemu se na koncu izručuje slomljen molbama svojega stada. Liječnik mu bez okolišanja, pače dosta prostački, diže svaku nadu spa­ senja, naviješta mu smrt. A on, stanac kamen, svijestan svojega stanja, ne uznemiruje se na crnu vijest. N jegov je mir nepokolebiv. I on je čovjek, i on ima sve zle i dobre strane čovječje naravi, i njemu je mio život. Odaje tu prirogjenu želju k životu, ali i u tome vidiš njegovu lijepu dušu, lijepu dušu nepoznafa. neznatna čovjeka, kraj ko­ je g a nehajno prolazi posmatrač života, A ne zadivljuje li te ona njegova nepokolebivost, ona lijepa vedrina, kojom prima crnu vijest, najcrniju, što je čovjek primiti može, i to iz usta valjana liječnika, o kojoj dosljedno ne može podvojiti ? Za mene bar to je jaka duša čovjeka, koji u nutarnjosti svojoj svijestan svoje svrhe, mirno je i vedro čeka, dubokim uvjerenjem je iznaje. N e odaje li to Čisto, nepokva­ ren' rce, pravu rijetkost u današnjih junake vot čisto žrtvovan na oltaru dužno* lom se moderni junak raz­ meće, al' je ne pozna? N e čitaš li mu na i)!agwH Hcu, ne čuješ li iz onih njeg vit priprostih, ali iskrenih riječi duboko mjerenje, da je sve svoje dužnosti naprama Bogu i iskrnjemu svom e kroz cijeli vijek svoj do tančina ispunjavao, pa ga ne plaši niti plašiti može konac zemaljski ? Jest, o vo je neznatan čovjek, sva­ ki danja duša u očima površna j danas čovjeka, koji ee na pune pregršti sasuti hvale i pohvale nad veličinom kakova junaka iz modernoga romana, koji pokvaren do srčike, zasićen svim, što mu zemlja mogaše dati, prevaren u svojim sanjama i nadama, laća se tobož ja k i nepokolebiv otrova.revolvera, užeta i s vršu je svoj iscfjegjeni, izmoždeni život. I to je današnji junak, o kome se danas piše, govori, raspravlja, za ko jeg a svako znade. T o je ljubimac današnje čitalačke publike, predmet �Str 370. Dupuytren i seoski župnik. učenih razgovora, pjesme, udivljenja, pohvale a takove dakako ljude ne mogu zanimati prizori, i ako lijepi, junački, veliki, iz života zaboravljenih, »malih« duša, koji se ne odigravaju uz buku i galam u, kojoj je današnji čovjek pri vikao, nego su ograničeni na uzahan krug, iz kojega su nikle. Pred takovim prizorima naravno da je nažuljana duša našega danas Čovjeka sasvim tupa. A li pristupi bliže i pomljivo pro­ motri to ga danas slavljenoga junaka. Iz očiju mu izvire strah, bijes, mržnja na društvo, ko je ga je otrovalo; u tim očima vidiš, kamo mu srce skreće, vidiš, da mu duša miga pred odlučnim korakom, i ako usta to ga ne će do priznadu — ne da kleta oholost neba Br. 12. priprostoga, dobroga starca. Sam bi želio biti takov. A sada stavi pred tu dobru i jaku dušu onu crnu, mrku, pa reci i divlju dušu glasovitoga liječnika. K o ja ti je srcu bliža, na čijoj je strani tv o je zanimanje? K o ja je ljepša? Odmah na prvom e susretanju odbija te ono grubo liječnikovo ponašanje, dok te je ono priprosto, ali iskreno i toplo župnikovo pripovijedanje smjesta osvojilo. K a ko je u svoj svojoj jednostavnosti lijepa ona njegova nježna ljubav naprama siroma­ sima, ona njegova očinska skrb za njemu povjerene duše! Radije će pod ­ nositi, trpjeti, nego li odnemariti " ’bav, zapustiti tu skrb! tu <1 ti se čini, prijatelju moj, bi li se pokazati junakom. A sada hajde da se uz ik ove ljude, prožete ovako du­ cćajem ljubavi i dužnosti, napipaš zarodak toj odlučnosti, tome bokim junaštvu, i tvoja će se duša, pa makai spremne ve svoje žrtvovati za tugju i proti volji, s gnušanjem odvrabtt ođ bijeda, za edu brata svoga iskrnjega, to ga prizora, je r u njemu n .0 ne bi li e aia ukloniti mnogu bijedu, možeš da nagješ nešto iepa velika, utrti nino u suzu, koja se inače pretvara što bi te privlačilo. u hijes, u prokletstvo, pa poragja najA koliko se visoko iznad toga ju ­ žalosi im posljedicama po naše društvo? Aioje je bar skromno mnijenje, da bi naka diže ona vedrina, onaj blagi mir, taj lijek bio daleko krepčiji, spasonosrajska spokojnost, kojom starac prima niji j nego što su sve maštanije, sve vijest o sigurnoj sm rti! Liječnik nemipuste osnove usijanih glava, koje na­ losno reže živo meso, ali se iz njegovih usta ne čuje uzdah, njegovo oko ne slonjene jedino na svoj ljudski sok i nauk, napisaše o tome čitave hrpe pozna suze I Čedno priznanje, da je knjižurina, da na koncu, podučeni gor­ pri tome nastojao misliti na nešto kom kušnjom, bolno priznadu, da ne sasvim drugo! ugla više ništa valjana, tvrda. T aj bi Pa gledaj g a u drugim njegovim , sveti lijek — a sneba je sišao — bio isto tako priprostim, ali lijepim, privlaćivim činima! N ije li lijepa, i ako pri­ podesan za svaku našu bolest, a učinak bi mu bio taj, da bi Čovjek na svome prosta, ona njegova zahvalnost, onaj njegov^seoski dar, kojim se godim ice zemaljskom utreniku susretao manje boli, manje nesreča. A k o si čovjek mi­ sjeća svoga dobročinitelja? T vo ja se saon, svakako složit ćeš sa mnom duša, koju instiktivno privlači sve ono, što je zapravo uzvišeno, lijepo, zalju­ ovako : Manjak ne bio takovih plem e­ nitih, rajskih duša I R asli na drvu 1 na bila, a da sam ne znaš kako, u toga �Hr 12. D upm tren i seoski Župnik. kamenu! Hiljadili se na dobro i utjehu jadnoga čovječanstva! A koliko je od njegove Čiste lju­ bavi i skrbi daleko zabrinutost i skrb liječnikova za bijedne bolesnike! Onu prvu gaji i podržava Žrtva, sveti sa­ moprijegor, taj melem i najgrgjoj rani, a ona druga traje dotle, dok traje sebičnost vlastita korist, na kojoj sloni. Pa takovim plodovim a ragja ta kleta sebičnost u ljudskoj zadruzi? Svakidašnja žalosna kušnja, krvave utakmice, teška borba, žalosne žrtve i preveč jasno o tome govore. Spomeni jo š spasonosan upliv neznatnoga svećenika na paprenu narav glasovitoga liječnika. Iskrena nježnost, kći stoj ne krjeposti, im ade u sebi neku tajinstvenu silu, koja se lako oporu, oholu dušu protegne. Pred krjeposnom dušom ponikm: će, makar proti volji, i zlikovac. S početka ga nehajno otpušta. Nema nade — taku bar v eli — da bi ga ozdravio A li ga nekako zaokupio taj prosti seoski župnik, one njegove jednosta riječi 2aćavlile mu se u glavu, zamislio se nad onom neobičnom vedrinom, dočeka glas o skoroj smrti. Čovjeka poklopile čudne m isli: D a je taj ne­ poznati, neznatni starac jači još od njega? D a je u njemu jača duša, tvrgja volja ? N em og u će! i ako onaj unutarnji glas, koji meće te upite, daje naslući­ vati, da je to baš tako. Htjede kušati. Pokuša, i na koncu morade priznati, da je svladan! Zabilježi i ovu." Mirno, vedre duše prima starac vijest o skoroj smrti. Crna g a vijest ne uznemiruje. Spreman ide u susret svome koncu. T ako jaka duša neznatnoga seoskoga župnika, Str. 371. kojemu sva slava bijaše njegova skromna župa, njegova brojna siromašad, savjesna skrb za duševno spasenje povjerenoga njemu stada. A kako je pri zadnjemu času onome svjetskome velikanu, koga je kroz toliko vremena pratio sjaj. slava i počitanje ljudi? Teško, veoma je teško toj gordoj duši. Pusta glava puna, ali koja hvajda, kada je srce pusto, prazno ! Osjeća grubu, tešku osamljenost, majku očaja, koji mu opet pred oči dovodi — strašnu smrt. I pred tom slikom, užasnom za Čovjeka onake ruke, trga se zdvojno, ali bez nade, da će joj izbjeći. Bez n a d e! I sada i poslije 1 Stavimo, da je taj čovjek, Čemu se megjutim ne bismo smjeli čuditi, posegnuo »a revolverom i probio tjeme, bi li bio j. ' iq junaštvo ? L a k nama na to odgovort Mi bismo kazali, a s nama bi se sva misaon čovjek punim pravom složio, da je počinio naprosto kukavno dje'o, dćistoino niska strašivice. Tešk veoma teško bijaše toj gortk j iriuši, a oblakša joj samo onda, kada ga ueznai.nl seoski župnik privede k onome nepresušnom vrelu, iz kojega obilno crpaše čist napitak za onu veličinu, pred kojom se v eć prije bijaše sagnula gorda duša nepobjedivoga li­ ječnika. jo š jednu, pa da zavežem. A kako to, da je onaj seoski župnik bio toliko jači od glasovitoga liječnika? Odakle je crpao one izdašne moći za svaki, pa i najgori slučaj u životu ? Duša, sveosve odana Božjoj volji, lako će prebrditi i najveće neprilike junački će podnijeti i najsilnije udarce. Zna ona, da je sve, što se u svijetu dogagja, upravljeno jednoj svrsi. A ta se lje ne premašuje. �K o je papa ? Stalnu miru, pravoj veličini temelj je krjepost, a ova opet sloni na vjeri. Nije kud kam o! R e d a je priznati: bez vjere nema stojne, prave krjeposti. Danas se na žalost vjera zameće, a na njezino se mjesto diže kleta oholost. A kada njoj izvor očepi, usahnu u korjenu sve krjeposti. Ohol čovjek ne priznaje nikoga nad sobom; sam je sebi dosta. Zam eće svaku vlast: sam je sebi gospodar. D ru goga pozna samo onda, kad mu je od koristi. O n nema iskrnjega, ako mu nema unosa. T o je prava kuga u ljudskome društvu. N ego sve je to šalni posao, dok Br. 12. se ide niz vjetar, ali kako biva kada se okrene uz v jetar? K ad udare tuge i nevolje, nesreće i bolesti? A reda je i to kušati, ta to nam je prćija na zemlji. Gdje onda da se nagje boli li­ jeka, nevolji utjehe? Zato je oholici konac - očaj. Vjera, samo vjera može da nas spasi v eć i na ovome svijetu. Neznatni seoski župnik. koji slomi oporoga Dupujtrena, vjerovaše, i zato znadijaše zašto trpjeti i podnositi, poznavaše svoju svrhu, svoje dužnosti. T o g a čeličilo, to ga dizalo visoko nad dušama, koje toga nljesu znale, jer nijesu — vjerovale 1 K o je pap (Svršetak.) U z duhovne blagodati ' jo š mnoge i tjelesne, koje ni svoj izvor imaju u ovoj dragocjen stijeni. Nem a naroda, nema puka, koji nije osjetio i ne osjeća dobroćinstv one visoke svećeničke moći, koja zgodno pritjeĆe u pomoć svim potrebama dru­ štva, od štete g a čuva, red u njem uzdržaje i ništa ne propušća, čim bi g a obranila i podržala. Predmetom najveće i neiskazive skrbi uvijek bijaše sv. stolici svetost ženidbe. O čuvanje neopozovivog zakona Božjom rukom pisanog o nerazrješivosti braka mora se pripisati jedino revnosti papa, koji usprkos postojećoj premoći i bezbožnosti ništa nijesu poštedili, da suzbiju nedozvoljene ženidbe nekih ras­ puštenih vladara, koji pokušaše rastaviti i razriješiti ono, što je B og sastavio i svezao. Samosilje viših i nepodložnost niži ’ gso vije kobne rane za društvo, jer |зг? drugo ide za tim, da ga razvrgne razraši; а da se samosilnik obuzdr _>ez da se učini drskim pod­ ložnik, a da ovaj posluša, bez da po­ stane robom gospodara, koja to vlast i ugled može učiniti, do li jedino vlast rimske stolice? Strijele crkvenih kazna, kojim ona od vremena do vremena udaraše ohole g lave velikaša i krŠitelje zakona, kolikogod bijahu strahovite, ipak nikad ne namjeravaše razrušiti, nego uzdignuti; nikad ubiti, nego ozdraviti. »Papinska izopćenja,« kaže jedan mudri pisac našeg doba, »ne nanose nikakve nepravde gospodstvu naroda, naprotiv istaknuvši ga u nekim stvarim a, ukrotiše g a na njegovo vla­ stito dobro, koje ne poznavaše p r ije ; učiniše g a pred ljudima časnim : pošto iz brisaše s njegova Čela stan mu živin- �Uf. i i . K o je papa ? ski značaj, a utisnuše značaj preporoda«. A zar ovo nije velika dobro ? B og bi dao, da g a upoznaju svi oni, koji su pozvani na vladanje naroda! A h koli bi onda sigurniji bili oni, koli sretniji njihovi n a ro d i! N e slušaj glasa onog lažnog filozo- S^- 373 - društvo duguje sv. stolici. Pa ako ti je još malo, pregledaj, ako je moguće, sva poduzeća otaca papa: i razabrati ćeš, šta učini Leon Veliki za obranu i slobodu Italije proti Atili, tome biču Božjemu; šta Grgur Veliki proti kra­ ljevima Longobardskim, dok ih je oda­ fizma, koji s jedne strane laska vlada­ lečio od Rima i protjerao iz Italije; a rima, pokazujuć im prstom u svećenstvo mimoilazeć Ivana V I. i V I I , Grgura II. kao najvećeg protivnika njihove kraljev­ i III., kojima se ima pripisati, da sila ske vlasti ; s druge strane dovikuje varvarska ne navali na glavu svijeta, narodima, da su vladari njihov neublabaci pogled na Pija V . i glasovitu Živi neprijatelj ; nego slušaj onaj pra­ bitku kod Lepanta, koja je nepobitno ved ni glas, što s Petrove stolice po uzrok muhamedanskog pada u E vro p i: svemu svijetu odjekuje: »Narodi, po­ i požnali ćeš, da ta slavna pobjeda štujte svoje vladare I Vladari, i--d 'flieduenicima Muhameda bijaše djelo опц^ 'ikog pape, kojemu svoju sigur­ svoje narode?« N e vidiš H dakle jo š kolika dobra proizlaze od Petrove nost cijelo kršćanstvo ima za hvaliti. stolice? A k o Želiš i više j tome znati. Čitaj, promatraj, ispituj rne premudre K olik1, dakle narodi i puci duguju zakone, koji od nje potj< ču: i !jct ćeš str: sv Petra? Hoćeš li se začudt, od kolike su koristi koli za enstvo kad ti bi : .n, da ova dragocjena stijena toli za puk, one papinske slanice uz duh- iu vlast zdiužuje jo š i vrenamjenjene utvrgjenju crkvene stege, meir popravljenju ćudoregja, sigurni Ajme I ajm e! kakova mi vika dara, miru država i svemu onomu, što dopire do ušiju? K ako strahotni glasovi sačinjava, uzdržava i upravlja ne samo dižu se iz tamnog bezdna ! kršćansko, nego uopće državno društvo. T a vika, ti glasovi jesu odjek Hoćeš li jo š ? Promotri tolike ustanove pobožnih mjesta, bolnica, sirotišta, ko­ zlobne nadrimudrosti, koja mrkim okom legija, koja postoje kroz više vjekova gleda visinu i slavu Potrovih našljednika. Ah, dobro razumijem te strahotne ne samo u Italiji, nego u cijeloj Evropi, i upoznat ćeš u tom revnost rimskih g la so v e ! T o su glasovi bezvjerstva i papa, koji tim načinom pritekoše u bezbožnosti, koje podaprte klevetom i pomoć bijednom čovječanstvu, da ga potvorom, divljim zubom grizu vre­ menito gospodstvo pape, da — kad bi pridignu, naobraze i usreće. Još hoćeš? bilo moguće — tim sruše i njegovu Pogledaj samo b ez svake strasti one premnoge redove, koji su cvali uvijek duhovnu vrhovnu vlast, a sa prijesto­ i svagdje, kam o ne dopre prevrat, ljem vremenitog gospodstva da obore zanešenost i bezbožnost, Što pod mač i stolicu sv. Petra. S toga me takvi glasovi ne porazuju, takova vika ne okreće najsvetije i najkorisnije stvari i uvidjet ćeš koliko samo u njima ljudsko plaši; naprotiv ta laž i kleveta najbolje �Str. 3 7 4 - K o je papa? mi рокагије smiješnost njihova mud­ rovanja, najočitije mi razjašnjuje istinu. Daleko sam od toga, da prosim dokaze, koji slavodobitno opravdavaju vremenito gospodstvo p a p a ; je r je ono bilo gledom na vrijeme, od kad se je posjedovalo, bilo gledom na način, kojim je zadobiveno, više nego ijedno drugo samo po sebi opravdano. N e ću istraživat onih vremena, kad su pobožni vladari darivali sv. stolici sela, gradove, zemlje, vojvodine i pokrajine; ne ću prevrćati listina, ispitivati povelja, da dokaŽem. kada i kako su postali Petrovi našljednici gospodari toga, nego samo hoću, da vam o tom pred oči stavim jedno divno djelo one vječne Timiidnosti, koja prema pogrebi i vremenu daje Crkvi čvrstih i moćnih sredstava, kojima može uzdržati i obraniti svoju sigurnost i jakost, Zna n. da kra­ ljevstvo Kristovo nije d av а svi. j e t a ; ali znam i to, da je i ovom svijetu. Znam, da C rkva, to velebno djelo Božje mudrosti i dragocjeni plod muka Boga-Čovjeka. ne stoji pod ze maljskom silom i moću, niti je ljudske ruke upravljaju i da ništa manje nije lijepa u tami podzemnih zabiti, nego i u sjaju veličajnih grad ova; ništa manje slavna u borbi, nego i u pobjed i; u progonstvu, nego u m iru; u oluji, nego u tišini. S tog a se Providnost poslužuje stanovitim sredstvima, kojima bez ikak­ vih čudesa hoće da nam pokaže, da ona bdije nad C rkvom i da ona djeluje na njezino uzvišenje i slavu. K a d je tome tako, šta se onda protivi, da vidljiva g lava o ve C rkve ne sjedini sa mitrom trokrunu, sa biskupskom palicom kra­ ljevsko žezlo ? U staroj sinagogi, koja je bila slika sadašnje Crkve, vidimo u Br. 12. jednoj osobi ujedinjene dvije v la s ti: svećeničku i d ržavnu; tako bijaše Moj sije vog ja i svećenik svog n aro d a; vrhovni svećenik i sudac u narodu izraelskom bijahu Helije, Juda, Jonata i Šimun M akabejac. Zašto takav ne bi m ogao biti i kršćanski veliki svećenik ? Ima li u evangjelju kakva proti tome zabrana ? Ja ju nigdje ne nalazim ? Brani li predaja posjed vremenitih do­ bara Crkvi, a njezinom vrhovnom pa stiru vremenito gospodstvo ? Opažam čak od apoštolskih vremnna, da je C rkva posjedovala i imala u zajednici ona dobra, koja revni kršćani polagahu pred noge apostola ; a nepobitni dokaz , iest kobni slučaj Anauije i Safire. O pada ni u vrijeme najžešćih progona ne bijaše C rkva bez stalne imovine ; a za to mi daje sjajno svjedo<nnstvt лај Konstantinov zakon, •) ko oareg uje, da se povrate Crkvi sva na dobra, koja joj ote pohlepnost poganskih careva. Idući pameću dulje iz vijeka u vijek, vidim, gdje se umnažaju invanja, podižu nove C rkve i oltari, rastu posjedi, množe crkvene nadarbine, opskrbljuju biskupije, i malo po malo u Crkvi odsijeva obilježje vremenitog gospodstva, kojega vlast od V . vijeka vrše pape. Sami carevi, ni sami ne znajuć zašto, kao da više ne mogoše ostati u blizini vrhovnog vladara Kristova kraljevstva, ostaviše Rim i na Istoku podigoše svoj prijestol. ’) »Sve, tlo po pravu »pada na crkve, bilo to kuće, posjedi, njive, vi tovi, bilo Sto mu drago drugo, Sto spada na njihovo vlasništvo ni najmanje oštećeno, nego u svojoj cjelosli zapo- �Br. 12 K o je papa ? Nije li ovo jedno djelo one Pro­ vidnosti, koja čuvaše za Petrove nas­ ljednike vremenito gospodstvo, koje radi ohladnjelosti vjernika imagjaše biti časna potpora duhovne vlasti, jaka zapreka proti širenju krivovjerstva, nerazrješivi vez za jednoličnost crkvene stege, nepobjedivi štit proti premoči i tlačenju, otvoreno i sigurno zaklonište za potrebe onih bijednika, koji u Rimu, poput starih Izraelaca, nalažahu grad Str. 375. utočišća. On je grad utočišća, jer u njeg dolaze iz svih krajeva i podneblja ljudi svakog stališa i vrste: U njem je biskup, koji krivo svrgnut sa svoje stolice, po tucaj uć traži zakloniš ta ; a gdje ga nagje ? u Rimu. U njem su svećenici i duhovni pastiri, koji protje­ rani iz vlastite postojbine, prisiljeni su bježati iz grada u g ra d ; a gdje su ipak sigurni stati nogom? U Rimu. U njem su redovnici raznih redova, koje je bezvjerstvo i bezbožnost iz vlastitih im utočišća ? kuća prognala; a oni nesigurni u svojoj A zar se ovo ne vidi u naše dane *) razvijeno i sasvim ispunjeno ? domovini, kud bježe, gdje se ustavljaju .3 Bi li mogao papa danas, kad bi bio Čiji U Rimu. U njem su nesretni vladari, tavice i kraljevi, koje duh nevjerpodložnik, vršiti s potpunom globod prevrata zbaci sa zakonitog pod okoin svog gospodara onn vrhovnu noat prijetio a gdje na zemaljskom krugu vlast, koju ima nad podložnicima jednako kao nad vladarima? Bi li m ogao opome­ ovi prog i nalaze zemlju, koja će ih u zušt rimiti ? Ah , jedva su bacili nuti, popraviti i kazniti, kako dužnost svo uzni gled k ocu svih vjernika, iziskuje, opakog avjetovn:aka i iblažljivog crkovnjaka? Bi li та ц .. tko i već im on ruža očinske ruke, bodri s dobrim uspjehom prepriječiti krivi ih, krijepi 1 poziva, da im se smiluje . .. nauk i bezbožnost 3 Bi li mogao . . . ne a gdje ! L Rimu. Rim je opća domo­ idem dalje s mojim mislima, znajući da vine. jer tu svako nalazi u općem ocu Božjoj providnosti ne bi manjkala i sve, što mu je nužno. Stoga se duhom, ne možeš li druga sredstva, kojim će usprkos naj­ jačih suprotivština neozlegjenu uzdržati osobno, požuri u Rim, ako želiš razu­ mjeti, ko je papa. Divi se u Rimu duhovnu vlast Kristova namjesnika; ali ле prestajem se diviti onim višnjim onim veličanstvenim spomenicima, po­ odredbama, koje prije toliko vjekova dignutim na čast B ožju ! Oni ti živo postavi Providnost gledom na vele ko­ kazuju, do koje je visine doprla bogorisno i da reknem nužno vremenito ljubnost otaca papa. Divi se onim bogatim knjižnicama! one ti govore, gospodstvo pape; ne mogu, da se ne kolika je bila ljubav rimskih papa za radujem i ne blagosti vam Gospodina, što je sveti grad, u kom stoji Petrova znanosti. Divi se onim muzejima i stolica, svakom narodu i plemenu grad zbirkama 1 one ti spominju, koliku su sklonost na lijepe umjetnosti imali Pitac o»e г»»pravice pisto ju je prije rimski biskupi. D ivi se ! . . . Divi se osvojeiija Rima; p i stoga i govori ovdalen dalje svakom brežuljku, proleti svakom uli­ o Rimo km »ono vrijeme prijesiojuom gradu i com toga časnog grada, sve ti govori zemiljikog gnapodclvi papina. Zato ne i li du­ o darežljivosti, moći i veličini tolikih bom prenosi u oue sretao d*ue. (Op. рг.) �Str. 376 K o je papa ? papa, koji ništa ne ostaviše, da g a uzveličaju i slavnim učine u cijelom svijetu ! Premda ti sve ovo dostatno kaže, u što su pape uložili svoje vre­ menito imanje, ipak ne zaboravi, da je Rim dopro do tolikog stupnja veličine, ljepote i slave poglavito po Petrovoj stolici; jer je po njoj postao glava svega svijeta, a jo š više po kršćanskoj vjeri, koja doklegod se prostire, dotle Rim pruža svoju vlast. Pa kad je tome tako. šta se jo š u buduće može slutiti 0 toj slavnoj prvostolnici? Hoće li se ona uvijek održati i ostati posjednicom one nepogrješive stolice, po kojoj je bila i jest majka i učiteljica svih crkava s njom sjedinjenih. V elika tajna zastrta, o kojoj se samo i; prošlosti može u budućnost nagagjat : čudnovato naime djelo Providnosti, koja postaviv u Rimu Petrovu stolicu, postavi 1ijedno 1 stolicu prave nauke, su d ište rćcanstva i prijestolje vječnog svi ištva I P a zar mi ne daje ovo povoda a tebi, 0 Rim e, slutiti, pače vjerovati, da ćeš do zadnjeg dana svijeta Siriti p; tko dva mora, koja te okružuju, tvoje ma­ terinske ruke, da njima grliš narode, što iz daleka dolaze, da čuju tvoju nauku ? Promišljam na burne dogagjaje 1 vjekove, koji davno prohrliše, ali unatoč tolikih d ogagjaja i vjekova vidim, da je P etrova stolica jo š unutar tvojih sedam brežuljaka. Divljaštvo, okrutnost, nasilje i haranje čestokrat kušahu lišiti le tolikog dobra; ali m akar se oni toliko puta uzradovaše nad materijalnim ruševinama tvojih ve ličanstvenih zgrada, ipak se nikad ne mogaše po veseli ti nad padom one sto­ lice, koja hrabro odbijajuć svaki udarac nepomično stoji u tebi. Bezumna nadu Вг. 12. tost jednog nadrimudraca nedavnih dana upre sve sile, da protjera iz tvoje sredine tv o g pastira i tv o g oca, g o v o ­ reći lugjak 11 svom s rc u : ako se udari pastir, raspršit će se stad o ; ako se oduzme kormilo, potonut će lagja ; ako se iz Rim a isijera papa, raskatoličit će se svijet, — o va ohola zanešenost do­ vede ga dotle, da spusti svoju sveto­ grdnu ruku na dvojicu velikih papa. Kolikogod oplakivao ti, o Rime, okrutno za točenje, nedostojno zlostavljanje i samu smrt u sužanjstvu tv o g a milog Pija V I.; kolikogod ti se ponavljala silna žalost, kad ti uprav iznenada ngrabiše i Pija V II.: ipak uz sve to ti ne izgubi, nego si naprotiv zado­ bio v u slavu u odvažnosti prvoga, a u pros nju drugoga od ove dvojice neumrlih papa, koji ti bijahu iza tuge i suza po v o l neizrecive radosti, a tv o ­ jim išm:ш .а а predmet razočaranja i sramote. lJa, predmet razočaranja i sram. te, er samo ova dva povjesnička čina >iatno pokazuju koli beskorisnost ..oožnićkih pokušaja proti Petrovoj stolici, toli čudnovato odregjenje Božje providnosti, koja hoće, da bude ta stolica u Rimu, i već devetnaest vje­ kova štiti ju i brani u Rimu. Dokaz od devetnaest vjekova doista mnogo dokazuje, a po tom daje mnogo slutiti o tebi, o sretni R im e; daje slutiti više, nego što rekoše stari tvoji sin o v i; a ta slutnja slavi te, da si onaj vječni grad, u kojem ne će nikad uzmanjkati vjera Petrova. Ma hoće li zbilja biti tak o? Pokloni se, o čovječe, velikoj tajni, koja se krije u Božjim odredbama. Dosta ti je znati, da je Rim od toliko vjekova do današnjeg dana bio i jest Petrova prijestolnica, središte jedinstva, �Вг. [2. К о je papa? glava katoličanstva, učitelj istine; a pom islivši: gdje je papa, tu je prava Crkva, to je onda nepogrješivo, da kao što ova, tako će i on opstojati do konca vjekova; i nikada niti Crkve niti pape ne će nadvladati vrata paklena. O vo je rekao Bog-Čovjek, a BogČovjek ne pogrješuje. O vo je obećao Isus Krist, a obećanja Isusa Krista ne pofaljuju. Š ta dakle želiš više da razumiš, ko je papa ? Poznata ti je njegova vrhovna vlast nad cijelom C rk v o m ; njegovo dostojanstvo, kome se nijedno ne može izjednačiti, očito ti je ; veličina njegove moći, koja s neba ima početak i na nebu granice, nije ti sakriveni njegove prednosti i povlastice rtu-uijmi su ti ocrtane. Pa ćeš me još p itati: ko je papa? N e ćuti više mene, nego nančitelja sv. Bernarda, k<ji ti ukratko pred o ii stavlja sve one. što * im se ja do sad trsio razložiti. Piše 1 svom učeniku papi Eugeniju III » L id er, da malo pomnjivije ispitamo, ko si ti i ko ga predstavljaš u Crkvi Božjoj ? K o si ti ? T i si veliki svećenik, na, biskup, poglavica biskupa, baštinik apoštola. T i si po tvom prvenstvu A b el, po tvom upravljanju Noe, po tvom patrijarkatu Abraham, po redu Melkisedek, po dostojanstvu Aron, po ugledu Moj sije, po sudstvu Samuel, po tvojoj vlasti jesi Petar, po tvom poma za nju jesi Krist.« T ako govori o papi spomenuti nauČitelj. T i dakle više ne pitaj, ko je papa i ne budi jedan od onih bezumnika, koji se pokazuju, da ne poznaju pape, samo da g a ne štuju i ne slušaju. N ije li tako ? Zaključujući, pitam te, jesi li osvjedočen, da je papa vidljiva g lav a Crkve ? Moraš biti osvje­ Str. 377. dočen, jer ko ne opći s papom, taj se ne nalazi u pravoj Crkvi, a ko se ne nalazi u pravoj Crkvi, taj nije s Isusom Kristom. Još dalje: jesi li osvjedočen, da je papa po svome prvenstvu otac svih vjernika ? Moraš biti osvjedočen ; jer ko se diči, da je sin, ne može se izmaći posluhu prema ocu. Nije ovo d o sta: jesi li osvjedočen, da je papa po svom ugledu Mojsije, po sudačkoj vlasti Samuel ? Moraš biti osvjedočen, jer onaj, koji ne će da s mrmljaj učim Židovima pogine, mora biti poslušan prema naucima papinim; a moraju «e pariti oholi Sauli, da se ne protive rtovima papinim, ako ne žele podleći .strahovitim udarcima srdžbe Božje i lišiti vječnog kraljevstva i života. Još nij ista: jesi li osvjedočen, sve u kratko avši, da je papa Kristov nai ifisnik Božji zamjenik na ovoj zenil J Moraš biti osvjedočen; jer ko bluša papu, sluša B og a ; ko prezire papu, p ire B o g a ; i ko tiče u papu, tiče ' najdražu ženicu očiju Isusovih. J jsi U dakle razumio i osvjedočio se, ko je papa ? K ad si razumio, to nazrijevaj u njemu onoga, koji jest i kao takvog slušaj g a i poštuj, te prostrt pred nje­ govim časnim nogama javno posvjedoči: Ne priznajem ni Grka, ni Armenca, ni Kalvinijana, ni Luterana, ni Janzemjana, niti ikoga, koji nije sjedinjen 3 tobom, 0 sveti oče, za m og brata po vjeri, niti može bit moj, ako nije združen s tvojom stolicom ; je r ko je rastavljen od tebe 1 udaljen od tvoje stolice, izvan je kuće, jest bezbožnik, odbačenik i izgubIjenik, koji stoji nad svojom propašću, a ne vidi svoje neuklonive nesreće, �Str. 378. C ar K arlo V eliki i Wittekind. pošto ne vidi da ključevi u tvojim rukama jesu ti od B og a dati, da njima otvoriš nebesko kraljevstvo onome, ko Hr. 12. te sluša, a zatvoriš onome, ko te ne sluša i ne poštuje. pQ 0 к . Čini R . M. priredio fra L . Car Karlo Veliki i Wittekind. U W estfalskoj, tam o, gd je se bistre vode R uhre i Seme u ubavoj dolini sastaju, tamo je na jednoj od najljepših točaka visokoga Ardez-gorja starinska gradina Hohensyburg. Hohensyburg bijaše poznat na da­ leko u stara vremena, kada je car K arlo V eliki dugotrajne ratove vodio s moćnim i prkosnim Šasima, što se neprestano s nova podizahu, da sbace sa sebe jaram franački, kao što i jaram kršćanski, n ebtiju ći nositi nijed noga ni drugoga. 1 tako se opet nekom sgodom Šasi bijahu podigli pod svojim h brim vodjom W ittekindom i utvrdili u Hohensyburgu, kad se u dolini izpod grada zablistaše franačke sablje i kacige. Nije dugo potrajalo, a dolini od­ zvanjaše od silnih udaraca, što padahu tamo i amo. Boj bijaše vruć i dugotrajan, nu napokon morade podleći šaka Sasa ogromnoj većini franačkoj. — K a d je zamnila bojna vika i p o ­ hvatani neprijatelji svezani na zemlji ležali, pitaše car K arlo veliki, da li je uhićen i W jttekind. K a d mu rekoše da nije, kažu d a je tada rek ao: »Doklegod njega ne uhvatimo, ne će biti mira u zemlji.« A li W ittekind uteče, te se utvrdi u drugom svom tvrdom gradu Marsburg zvanom (danas Obermarsberg). C ar K arlo V eliki bijaše pravo r e k a o : hrabri naime i mogući saski vojvoda W ittekind mnogo mu jošte jada zadade. Nu predjimo vrieme dugih bojeva. I opet se C ar K arlo V eliki nalazio u zemlji saskoj. B io je upravo Božić. U ponoći našao se pobožni car sa svojom vojskom u svom carskom dvoru u Durenu, da proslavi rodjenje božan' fin ija mira. D ošao bijaše čas sv, рг sti. Divno moraše biti po gle­ dati, k. ' veliki car pristupa na čelu svojih h ti knezova k stolu Gospod­ njemu, ta Ini rimski car, ali ujedno porn/ni i pobožni sin sv. Crkve, kojoj bijaše on braniteljem. — Sv. pričest se svršila, te iza duge srdačne .hvale ostavljaše car K arlo Veliki crkvu usred duboke pobožne šutnje. Najednom stane pred njega kru­ pan, silan čovjek, u prosjačkom odielu, i pruživši ruku, moljaše g a za milostinju. 1лсе si bijaše pokrio prostranim šeširom lugaste boje, da g a se ne pri pozna. A li u cara bijaše oštro oko. Spaziv г а iz pružen oj desnici brazgotinu od rane, što ju neki od hrabrih carevih vojnika zadao bijaše pričinjenomu pro­ sjaku, pogleda car oštro prosjaku u mrko lice i divlje oko. T o bijaše W ittekind, saski vojvoda, carev ljuti neprijatelji — »Wittekinde, vojvodo saski, zar ti ovdje I — f �Br. 12. C ar K a rlo V eliki i Wittekind. C ar Karlo to reče s tolikom blagošću i mehkoćom, da je W ittekind uvidio, kako je nestalo svake Ijutitosti medju njima, pak se i on s pouzdanjem caru odkri Djetešce Isus htjede ne samo Francima, nego i Šasima mir donieti. »Jest, silni gospodaru franački, srdce tvoga mnogogodišnjeg neprijatelja sada se je promienilo. N e znam, šta me je gonilo, da dodjem u vaš tabor, te tuđe budem prisutan kod vaše službe Božje. Nu ja sam morao poći za glasom, koji me je nukao, D a me paka ne upoznate, obukao sam se kao prosjak. Ja sam sve vidio, pak te sada molim da mi kažeš, kakva su to otajst jiu vi slavite, osobito, *ta je ono liepo djetešce, Što no g a svećenik uzimaše s oltara, te stavljaše na srdce tebi i tvojim, a djetešce ae tebi i većini tv o ­ jih sladko prigibalo, a od ih se odvraćalo •. U z prijazan smiešak car kimnn g lav o m ; 011 je odmah uvidio, da je maleno djetešce Isus učinilo čudo, pretvorilo vuka u jaganjca. S neizkazanim g a veseljem pouči car sam o Str. 379. prvim istinama vjere, a tada ga ргеdade vrlo pobožnu svećeniku, da ga dalje poučava. Stari Saksonac primi sladko kr­ šćanski nauk, te ne prodje mnogo vre­ mena, i on prigne svoju oholu glavu pod sv. krst. Od Wittekinda postade dobar kršćanin. Još i danas čitati je na jednome mjestu visokoga briega >Pofta vestfahca« kod Mindena nadpis : »Krštenje VVittekindovo*. U dolini pako na podnožju drugoga briega, stajaše nekoć W ittekindov grad, nedaleko od mjesta, na kome se od skoro diže pri jatna katolička crkvica. W ittekind pako, čije se kosti na­ đene nokopane u nedalekom Engeru, ostade r u uspomenama svoga carskog učitelja čitav živ o t; od one preznaineoil noći ne prestade se on kla-’ iati Đji ješcu Isusu, pak mu se i danas Manja u slavi nebeskoj. Wittekindova se slika nahodi i u sjajnom mozaik: nad priestolja u crkvi Srdca Isusr u Bozenu, te je tamo Wittekind zastupnik euharistički za 9. stoljeće i za sjevernu Njemačku. Broj 910. N a z n a n j e i r a v n a n j e p p . 00. g v a r d i j a n i m a i 00. ž u p n ic im a p r o v i n c ij e B o s n e s r e b r n e . Sv. o. papa Pio X . milostivo je dne 7. pr. mj. dozvolio vrhovnomu starješini našega reda, preč. o. fra Dioniziju Schuleru, da se ove godine na blagdan bezgrješnoga začeća bi. dj. Marije, pod tim naslovom glavne po­ kroviteljice franjevačkoga reda, u svim našim crkvama može puku podieiiti papinski blagoslov s podpunim oprostom i pod običnim pogodbama, što se svim vv. 00. dušobrižnicima naše provincije radi ravnanja stavlja na znanje. Sarajevo, dne 23. studenog 1904. F ra D a n i e 1 B a n . provincijal �V i e s ( V it. o. fr a J u li m ir Jelenid,) član naše provincije, koji se na peštanskom sveučilištu u bogoslovnom fakultetu usposobljuje za doktora sv. bogoslovlja, položio je dne 14. pr. mj. s j e d n o ­ g l a s n i m o d o b r e n j e m prvi strogi izpit iz bibličkih nauka. Mladomu i poletnomu našemu bratu od srca česti tamo i toplo želimo, da i na daljnjim izpitima prodiči svoju majku provinciju, koja veliku nadu u njega p o stavlja! {Proslava Im dkulate u zavodu Л* m ilosrdnih sestara u Sarajevu.' Dne 2 i.s tu d . ove godine prirediše čč. milo­ srdne sestre u svojoj novoj Školskoj sgradi veom a krasnu i ugodnu zabave u čast bezgrješnoga zaćeča Majke Hožjc s ovim zanimivim razporedom : i. P r o s l o v . Hormann, IX . r. — Go orila Nana 2 . 0 r a t o r i j » Z d r a v o Z v le z d o m o r a « ili Ž ivo t bi. dj. Marije, u 6 dielova, za solo g lasove i sbor uz pratnju glasovira. U sboru bile učenice više i niže djevojačke škole. a) S o l o p je v a le : Gospojice Krunoslava Hormann, Eleonora pl. Hordynska, Helena K o n ig, te učenice : А л а Perković, Matilda W ilitzer, Nikolina Mijić, A n a Landa i Ružica Janež, b) P r a t n j u s v i r a l e : Gospojice Helena K o m g i Krunoslava Hormann, te učenice: Jelka Mihalić, O lga Ногmznn, A n a Land a i Marija V ostfel. Prem a Br. 12. Viestnik. Str. 380. sadržaju izmedju pjevanja iprikazivale se ž i v e s l i k e . r. Marija druge djevice u hramu. 2. Naviešćenje t n i k . Marijini!. 3. Marija pohadja Elizabetu. 4. Rodjenje Isusovo. 5. Simeon prika­ zuje Isusa. 6. Povratak iz Egipta. 7. Dvanaestgodišnji Isus u hramu. 8. Sv. Obitelj u Nazaretu. 9. Žalostna M ajka i sv. Ivan. IO. Marija u slavi. K a ko se vidi, program je bio težak, dug i raznovrstan, ali je ipak zamjernim marom i nastojanjem čč. sestara tako vješto izvadjan, da su prisutni iza sv ak o ga komada pljeskali i razišli se s najdubljim utiskom i podzadovoljstvom. (j ■ a .'setgodiln jica obstanka gim na­ z ije .) i nam iz Sinja: Redovnička država lfr;m evaca presvetoga Odkupitelja u Dalmaciji na 12. prosinca slavi pet« estgouišnjicu obstanka svoje gim­ naziji u u. U tu svrhu bit če svetčana kon rt-akademija, koju će izvesti pitonui uanjevačkog sjemeništa sa svo ­ jim učiteljima. T o je znamenito raz­ doblje tim slavnije, što je ova sinjska franjevačka gimnazija bila prva ja vn a učiona ne samo u Dalmaciji, nego u svemu slavenskom svietu. — O vu su gimnaziju pod habsburškim žezlom otci Franjevci na 12. prosinca 1854. u Sinju podigli bez vladine novčane podpore. K roz ovo pola vieka bilo je dosta raz­ nih sudbina, koje su ovu gimnaziju pratile. Bila je to najprije javn a, te c. lcr. državna, pak privatna. N a njoj je uviek predavanje nauka bilo hrvatski, a školske se knjige rabile one, koje je vlada propisala. Prije bila je cjelokupna sa osam razreda, a danas je sa prvih šest razreda. х. �Rr. 12 Viestnik. ( 0 . Ivan Santarelli,) bivši g. 1900. kao definitor povjerenikom generalovim u našoj provinciji, postao je nadbisku­ pom Urbinskim , te je osobno primio nadbiskupski palij t6. pr. inj. iz ruku stožernika Machi-ja. Našemu učenomu bratu Čestitamo ad multos an nos! [Kulturno značenje dogme B eggrjelnoga Začeća.) Ima o tome krasan čla­ nak u zadnjem ovogodišnjem svezku »K atoličkoga Obzornika«. Vriedi baš, da našim čitateljima donesemo u рге vodu nekoliko njegovih sočnih misli. K oliko se danas govori i piše o kulturi I O na je nekima mjerilo sveB ez obzira na posmrtni život ,.ma će moderna odkrića poboljšati zemaljski život. Svrha je dakle kultu ie zemalj­ sko dobrostanje. A nema 1; ona pleme­ nitiji cilj? Dobrostanje ima p ' agati čovjeka, da ostvari svoje idea’ .1 prvi mu je, da ostvari na zemlj ki evatvo ljubavi i pravice. Danas je kultura na vrhuncu, pa je li zato čovjek sretniji ? T ežk o je odgovoriti jestno. Odkuda grozni pesimizam i nihilizam, koji podgriza ljudsko družtvo ? Odkuda sdvojni cinizam, koji se smije u brk filozofima ljubavi i bratstva? Odkuda nesnosni militarizam, koji gnječi narode ? To su zar bilježi sreče? Jest, čovjek je mate­ rijalno silno napredovao. Moderna iznašašća prave su pobjede čovječjega duha. Napredovala je i znanost. Napredovalo se u humanitarnom i socijalnom pogledu. Napredovala je vanjska i obća izobrazba. Ali, je li za to čovjek sretniji ? Ako smo iskreni, red nam je odgovoriti : ne I Bieda raste s dana u dan, pridušena se kletva izvija iz prsa potlačenih, a bogatašu sve njegovo razkošje ne Str Ј&| može da napuni nutarnje praznoće. Čovječanstvom potresaju velike krize, pa ako odakle ne stigne pomoć, ne­ sreća će biti sve užasnija. A odakle da dodje pomoć ? Vidimo prije uzrok biedi i nesreći! V e ć Leibniz bijaše prorekao za naše doba veliko krivovjerstvo: naturalizam. I njegova se rieč obistini. Naturalizam nieče svaku nadnaravnost. Odatle mu i ime. Dosljedno nieče i prvobitnu nevinost i iztočni grieh, odakle nam svako zlo i nedaća. Nabavna je pak posljedica toga tvrdnja, čovjeku ne treba spasitelj, da mu шј 4 rebita milost. Naturalizam taji sve, š ladilazi prirodne sile, sve nu­ tarnje cj in je Duha po milosti, svako djelovanju božje moći po čudesima, taji vriednos svega, što prelazi živinske igom ne može obrazložiti prava dužnosti itnisla krjepostnoga života, žrtve ni amopriegora. Današnji nad­ čovjek koji baca u blato sve, što se jtia nazivalo dobro i liepo, sve, što se zvalo pravicom i dužnošću, pravednoŠću i ljubavi, taj je nadčovjek logični proizvod naturalizma. A ta logika avedj bolje zalazi u život i stvara u pojedin­ cima i družtvu sve više i više takovih tipova nadčovjeka. Pa je li moguće pomisliti pravu zdravu kulturu, pravo i zdravo dobro stanje u družtvu, gdje vlada natura lizam ? Može li naturalizam osloboditi čo­ vjeka biede i nevolje, kada taji izvor zla, odbacuje početak spasenja? T o je nemoguće? Naturalizam ne će da upozna izvora grieha niti izvora spasenja, pa onda kako da ostavi na zemlji kraljev­ �V iestnik. Str. 382. stvo ljubavi i pravednosti ? I opet nem oguće! Naturalizam taji iztočni grieh i zato s Rouseauom zove čovjeka u čistu narav. A li što da narav pomogne, kada je već sama u klici pokvarena? I zato je sva moderna pedagogika pogrješna. Koje čudo, ako su joj posljedice žalostne? Naturalizam taji dogmu o iztočnome griehu, i zato mu je dobro sve, što god je naravno. T a k o će dru­ štvo, koje može da uživa, opravdati sve moralne izgrede, sve pozive živinskih nagona, samo da služi razkošju S druge opet strane, je r naturalizam taji iztočni grieh, pogaženo m noitvc sanjari o raju na zemlji, gdie tu. ce biti trpljenja i glada, siromaštva i boli, a ne zna da su to sve S ;ire utopije, ne zna, da je žrtva, sam opriegor, zata­ jivanje jedino, što nam donekle može nadomjestiti izgubljeni raj. Od neo­ buzdana pohota, razuzdane uživanje na jednoj strani, a na drugoj opet neza dovoljstvo, jed, neprijateljstvo, nasilje. Socijalna demokracija сгра baš najvišu moći iz naturalizma, koji taji iztočni grieh. Naturalizam ne treba spasitelja. Zato s modernom filozofijom govori suverenstvu čov je ko vu : čovječanstvu ne treba Spasitelja, ono lako živi i bez K rista. Zato zabacuje milost, sakramente, Crkvu, ta to su sve organi Božje moći. O p et kobna pogrješka. Što čovječan­ stvo može bez K rista, pokazalo je u povjesti. Očaj, to bijaše zadnji vapaj duše bez Krista, a samoubojstvo zadnji čin očajnoga čovječanstva. N e služi se pozivati na dobro u našoj kulturi, jer je ona najbolje sokove primala od kršćanstva. N e da čovjek ne bi baš ništa m ogao bez B ožje pomoći i milo­ sti, ali tvrdimo, a ciela po vješt to potvrdjuje, da bez K rista čovjeku nema pravoga, njega vriedna života. Pa jer čovjek ne može biti sretan, dokle je sam u sebi razdvojen, zato ne može bez K rista uživati niti zemaljske, ша i samo malo stalne sreće. A k o dakle naturalizam odbacuje K rista, odbaci O noga, koji je ljudima i na zemlji — put, istina i život. Naturalizam taji nevidljivo djelo­ vanje Duha po milosti i vidljivu Božju moć u čudesima. Zato se ruga molitvi, zato se smije čudu. A li ako je ta smieina, onda je smieha vriedna im a siromaka bogatašu. Zato neka već nt linčuje ljubav i pravica, odlu­ čivat će pest, odpor, revolucija 1 A k o jc smiašna v era i čudesa, ako djelovanje Bc ne n ilazi ono naravi, onda B og više ije Bog, onda je ta rieČ samo rteč, bik 1 za sliepe prirodne sile, tada su kriupoit, pravica, dužnost samo pra/ne neĆi, tada — živiia socijalna demokracija i anarhija 1 Živio nihilizam I T a k o naturalizam podkopava sve temelje individualnoga i socijalnoga života, a čovjek se čudi, što nije sre tan l Radije se čudimo, što ljudsko družtvo nije već pokopano u krvavoj katastrofil — A k o je naturalizam kriv socijalnoj nedaći, odkuda da najn dodje pomoć ? I z v j e r e u n a d n a rav­ no s 1 1 Red nam je opet vjerovati u i z t o č n i g r i e h Imamo priznat^ svoju slabost za najveće c ilje : čovjek se ne može podignuti do jasne, stalne, izvjestne spoznaje vjeiskih istina, do spo­ znaje, koja bi bila zajednička svojina �Вг. 12. Viestnik, svih; ne može svladati moralno zlo niti odvratiti od sebe veliku krivicu, pod kojom stenje Adam ovo plem e; ne može održati silna boja prati 9trasti i trojnome poželjenju, Sto zasuŽnjuje i najslobodnije lju d e ; ne može ostvariti svoj najveći ideal — kraljestvo ljubavi i pravice. Zato Čovjek ima vjerovati i u s p a s e n j e . Čovjek se ne može sam spasiti, treba spasitelja. V e ć i neki plemeniti pogani tu istinu bijahu upo­ znali. Čovjek opet mora vjerovati u K r i s t a - S p a s i t e l j a . Uzalud svi napori i trudi — za narode nema dru­ g og a spasenja. Pa ako čovjek bude vjerovati u Krista-Spasitelja, Jal .tlu mu biti vjerovati u milost, sakramente. Crkvu, a ne će mu biti težka ni vjera u djelovanju Duha! Proti naturalizmu ima da ustane v je r a u n a d n a ra v D o stl 1 vidite B ožjega čuda! Baš ог ia, dinom prošloga stoljeća, kada se čin , da će naturalizam slaviti sveobeu pobjedu, baš tada pokaza se znak, koji u ćl. harmoniji spajao vjeru u nad narav nost. D ogm a Bezgrješnog Začeća jest dogma proti najvećoj hereziji našega doba, proti naturalizmu! T k o izpovieda tu dogmu, izpovieda vjeru u iztočni grieh, u Krista-Spasitelja, u čudesno djelovanje Božjega Duha. Samo jedna bijaše začeta bez grieha, milosti puna, po tajinstvenome djelovanju Božjega duha, spašena u najvećoj punoći od Krista Spasitelja. Samo jedna — Mati Božja! A ona je uzor, ona je ideal, koji čovjek ne će nikada doseći, ali mu se mora nepre* stance primicati. Čovječanstvo stenje u iztočnome griehu, ali se po KristuSpasitelju i po moćnome djelovanju Str. 383. Božjega Duha lako oslobodi grieha, lako svlada sve više i više onu obnemoglost, onu očajnu slabost, koja je nuždna posljedica usudnoga iztočnoga g rieh a! Iz dogme Bezgrješnoga Začeća čovjek mora da сгра ono, čega mu najvećma treba, — p o n i z n o s t . Natu ralizam je izrastao iz neizmjerne oho­ losti čovječjega duha, koji misli, da sve može, da mu ne treba nikoga. Toj se oholosti ljuto osvetilo. Čovjek, stvoren za veliko, plazi po zemlji i u mrtvoj materiji traži nasićenja i utjehe ! Osim т -rp*ti nam je iz ove dogme 1 u h v a n j e. A čega čovjeku više treba u doba mračnoga pesimizma i beznad skepticizma od uhvanja? uhvanja asenje, u Krista-Spasitelja? Ni: 1 je jc ; ova sladka dogma čovjeku izvor v e l i t e m o ć i. Dogme niesu prazni "simboli, one su život i moć. Takova je ova dogma I Božja Mati, hez ^rielia začeta, d ataje čovječanstvu ne samo za ideal, za uzor, data mu je kao mati, mati uhvanja, samilosti, kao jaka Djevica, koja je satrta glavu zmiji i koja stupa pred čovječanstvom kao predobitmea satanizma, kao vjestnica mira, sreće i blaženstva! — — O vo je kulturno značenje B ez­ grješnoga Začeća. Vanjska kultura bez nutarnje kulture duha i srca, bez reli­ gije, bez morala, bez načela dužnosti i ljubavi, jest prazna kultura, a od takove Čovjeku nikada zadovoljstva ni sreće. Odatle u modernome druitvu uza svu kulturu velika bieda! A za pravu kul­ turu u sadašnjemu stanju, iza grieha, kako svjedoči i žalostila povjest pogan �Rr. Viestnik. Str. 384. skih naroda, treba nadnaravnih eleme­ nata, nadnaravnoga sjemena, nadnaravne modi T reba spasenja, treba objave, treba milosti i C rkve, u rieč; treba vjere u nadnaravnost. Preliep izraz, prekrasan simbol i živa sviest te vjere 12. u nadnaravnost je st uprav u dogmi Bezgrješnoga Začeća 1 C rkva istinito i liepo nazivlje Božju Majku predobitnicom herezija. Dao B og, da Bezgrješna uništi i najpogibeljniju herezu našega doba — naturaiizam! Javna zahvala. A k o je i knd tko bio dužan javno se zahvaliti svomu dobročinitelju, to sam u istinu ja preč. o. Dominiku Assfalgu, opatu čč. 00. T rapista u Banjaluci, koji mi pri nastupu na siro­ mašnu župu darova dosta najnnždrb’h stvari, načini za kuću krevet, fl umi­ valo i klecalo, a za crkvu krasni ormar za crkveno ruho, oltar i gornji dio krstionice, za koju će se podnožje ciglom ozidati. Z a preobilna o va dobročinstva naj1bučnije mu se zahvaljujem, a Svevišnji ini stostruko naplatio ! S t r a t i n s k a , one 20. studenog I0B4 F ra r a n jo P a v la k . § 9 “ Eonac je evo godine 1304., a ima došli naših čitatelja, koji ni za dvie tri veo prošle na namiriše predplate, zato ih liepo umoljavamo, da se sjete pravice, koja ih veže na izplatu duga. " ф ! S A D R Ž A J : Slava bezgrješnom začeću. — Bezgrješno zameće i franjevačke predaje. — A legorija. Misli i čuvstva uz jaslice m alenoga Isusa. — Dupuytren i seoski župnik. — K o je papa? C ar K arlo V eliki i W ittekind. — Viestnik. Uiedjoje fra Arkangjeo Brković. Ti at a Vogler i dr. u Sarajevu. �S. Vuković Nadhiskupsko sjemenište _ S A R A J E V O . -------------Preporuča v elik i izbor: krunica, medaljicu, av. slika . zidove вв ili bez okvira svake vrati, malih slika ?:» hrvatskim natpisima i molitvama, kao Sto i stajaćih slik-, -гглдепЊ na staklu, svili i porcelanu, te kipova avnke vrsti i veličini- iz ko­ vine, drva i slonove sm jese. E azpsla malih i velikih t najkraćem vremenu d ob avlja za crkvu potrebne stvari, kao Božje gruhove. Križne putove, s v ije ć e z a oltare, barjake i t d. Dobu mož'1 •р-чНка an okvirom krasno uregjenim Pupe P iju X .. o ?g in'jetnika Medovića Napokon гн/aćilj- i svakm iotm - nioi-tum i nabožne knjige te sva izd an ja kaptola vrhbosanskog. Preporuče gg. svećenicim a velik i izbor pojaia, kolara, miaeta i birata. Častni 0 0 . F ranjevci mogu d<- . trećoredci svoje pojase i fe * - -'ovniike p u p se. . i.tiiB lk e III. reda. СХХХ*. vo ^ ,\\ : Pi. 'van Dujp' ,c .. OOOOOOOC) ,« V 0 | 8 5 Knjiga o knjigama utak u korisno štivo. ijem duh. o blasti. 1 К Х у 1 Г Х З .. teki di j. �gt«m«ljtps godim 1B82 9 Tiskara Vogler i drugovi kom anditno društvo Sarajevo. ć e m alu ša ulica 114. N a js ta rija k n jlg o tis k a ra i s te re o tip ija u B osn i i H s r t S J « r > '. - n im a , m a t e - urcdiena s n a jtr' ш л n a b a v lja n je Preporu uj tis k a n ic e --adatje z a u .v e n ik a , p o - tis k a n je n o * s je tn ic a , И Г <ao i sv ih u - .. 4 % , u ku snom tis k a r s k u s t n r U iz r a d b o m . Na s k la d iš tu s h je đ e ć e a . za žu pn e u r e d e : K r s tn i, v je n č a n i i u m r li lis t; tis k a n ic e m a t ic a k r iz ­ m anih , k rš te n ih , v je n č a n ih , u m rlih i o s ta n ju d u š a ; P r o to k o l c r k v e n o g r a č u n a i e x h ib it a . S lu ž b e n ih k u v e r a ta s a n a tp is o m : R im o - k a to lič k i ž u p n i u r e d u ili D e k a n sk i u red u u z je ftin e c ie n e, Vanjske n ooo � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski Perivoj 1904 Description An account of the resource Br. 1-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1904 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) IIIF Item Metadata UUID 2e94974f-8639-4a23-82f0-b25e943a3e71 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 https://kolekcije.nub.ba/files/original/208a4f66980e2798414769b4a2902972.pdf b952d727aa851a4f7c947f7a82780b5d PDF Text Text ��K A Z A L O . I. Službeni dio. strana O duhovnom radu naše braće u Bosni . . . . , ................................. 319 Primanje dječaka u našu gimnaziju ....................................................... 207 II. Pjesme. Castnoj uspomeni fra Grge Martića (D r a g a n D u j m u š i ć ) ...................... 301 Čestoputa ( D r a g a n D u j m u š i d ) ............................................................- . , 173 Dodjite, ptičice male ( D r a g a n D u j m u š i ć ) ................................................. 214 Dva soneta nad grobom j- J. J. Strossmayera (J. M a r k u š ić ) . . . . 133 Dvie pjesme mrtvoj majci (D r a g a n D uj m u š i ć ) ...................................... 49 Fra Grgi Martiću (D. A. P e r o š ) 289 Gospi ( D r a ž k o ) .................................................. 38 Iz »Amaneta« (J. M a r k u š i ć ) ....................................................................... 33, 85 Iz mladosti ( D r a g a n D u jm u š ić ) . . . . 173 Iz plašivih leptira (Bu d. P o d g r a b e ž k i ) . ................................................. 120 K proslavi 50-god. franj. sinjske gimnazije ( F r a l l i j a D e s p o t ) .. . 1 Ljiljan ( N i n e B u c o n j i ć ) ................................. 338 Majčinoj ljubavi ( Z a b r d s k i) . . , . ....................................................... 193 Mrtvoj majci (D r a g a n D u j mu ši ć) . , ................................................. 208 Na Božić ........................................................................................................................367 Pastirska ( D r a g a n D u j m u š i ć ) ............................................................................З32 Pogledajte ^ D ra g a n D u j m u š i ć ) ......................................- .......................... 122 Ptičica (D r a g a n D u j m u š i ć ) ............................................................................ 215 Srce i razum ( D r u g a n D u j m u š i ć ) ...................... 362 U perivoju ( N i n e B u c o n j i ć ) ................................................................................. 338 Uspomenuće mrtvih (J. M a r k u š i ć ) ......................................................................3^2 III. (lanci. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje (F r a A. B r k o v i ć ) ...................... 3 Crtice o rusko-japanskom ratu ( F r a I v š a M ijo v ) . . . . 278, 314, 338 Čovjek i pomoć Božja (F. J. M . ) ........................................................................... 3°8 �— 4 — Strana D ruga glavna skupština družtva sv. Ante .........................................................202 Dvie tri o čitanju knjiga (Bu d. P o d g r a b e ž k i ) .................................................. 2 14 Dvie tri s ljudske klaonice ( F r a l v š a M i j o v ) . 144 Fra Grgo Martić (J. M i 1a k o v i ć) . ............................................................................290 Jedan čas na grobu sv. Ante ( F r a J o z o Z v o n i g r a d s k i ) . . . . 323 J. J. Strossmayer (U r e d n i č t v o ) ......................................................................... 130 Katolička crkva— remek-djelo Božje ( F r a V . C v i t a n o v i ć ) 235, 264. 326, 363 Kraljevski se barjak vije ( F r a J o z o Z v o n i g r a d s k i ) ............................ io i Maj i raj (F r a V . C v i t a n o v i ć ) ......................................................................... 136 Maleni Abel (F r a I v š a M ij o v) . 14, 44, 75, 1 1 3 , 140, [80 208, 244, 269 Mnogo ih je zvano, ali malo odabrano (B u d . P o d g r a b e ž k i ) . . . . 84 Mudre izreke ( F r a I v š a M ijo v ) . . . . 52, 86, 122, 187, 216 , 249, 345 Našao mi sv. Anto ( F r a J o z o Z v o n i g r a d s k i ) ..................................... 69 Našim cienjenim č i t a t e l j i m a ..................................................................................353 Nova franjevačka junakinja (F r a I v š a M ij o v ) .......................................... 167 Neugodni dogodjaji u sv. špilji u Betlehemu ( F r a I g n a c S t r u k i ć ) . . 66 O postanku crkve sv. Ante Pad. u S a r a j e v u ...................................................303 Petrov novčić (N. G j e b i ć ) ............................ ....................... 230, 273, 333 Plemenita junakinja ( F r a I v š a M ijo v ) . . ................................................... 7 Posmrtna trajna spomen fra Grgi Martiću ( B . ) ...................................................302 Poziv na predplatu >Glasnika sv. Ante« (F r a A. B a š i ć) . . . . . • 321 Pravo razkošje-uzvišena poezija (F r a J o z o M a r k u š i ć ) . . . • • 81 Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima ....................................... 23 Prva franjevačka crkva Porciunkula ( F r a A r k . B r k o v i ć ) .......................225 Rad koristi zdravlju ( F r a S. I k i ć ) .................................................................... 39 Serafinski pjesnik (F r a I v š a M ij o v ) .............................................................. 169 Slika Presv. Srca Isusova ( F r a J o z o Z v o n i g r a d s k i ) ....................... 170 Strossmayer, Rieč prigodom njegove smrti (F r a I v š a M ij o v) . . • 1 73 Svećenička krunica (N. G j e b i ć ) ............................................................................... 375 Svećenik (D o n M a r k o V e ž i ć ) ............................................................................. 71 Sv. P'ranjo Asižki i kršćanska demokracija (F r a M. J a ko v lj e v ić) 97, 13 3, 16 1, 194, 2 57> 354 Svrha svieta (F r a A r k. B r k o v i ć ) ...................... 18, 50, 107, 24 1, 342, 368 Težnje ljudskog srca ( F r a J . J a r a n o v i ć ) .............................................................. 200 Vidjet će, koga su proboli (F r a V. M a r t i n č e v i ć j .......................■ ■ 104 Ш. Dopisi. Aleksandrija. Blagoslov nadgrobnog spomenika f nadb. Bonfiglia (F. I. S t r u k i ć ) ......................................................................... �— 5 ~ Strana Aleksandrija. Razne viesti iz Egipta i sv. Zemlje (F ra I. S t r u k i ć ) 93, 152, 281 Brajkovići. f 0 . Filip Dujmušić ( P . ) ..................................................................388 Bugojno: Blagoslov b a r j a k a ...................................................................................2 17 Kreševo. Sprovod f fra Grge Martića ( B . ) ....................................................... 307 f O. fra Ignacij Jeiler (F r a V . C . ) .................................................................. 89 f O. fra Jeronim Barbarić (F r a V. C . ) ............................................................. 9° Ston. f O. fra Angjelko Passeni ( K . ) ................................................. 123 Visoko, f Luka Sučić ( J a k o v A n d r ić ) ....................................................... H 7 U. Uiestnik. A Europa. i. Naša domovina. Akademija prigodom jubileja bezgr. začeća u D u b ro v n ik u ............................58 Blagoslov katoličkog groblja u V is o k o m .............................................................150 Blagoslov temeljnog kamena za novosarajevsku župsku c r k v u ...................... 189 Blagoslov trećoredskog barjaka u Zadru . ....................................................... 286 Božić u S a r a je v u ..........................................................................................................3° Crkva sv. Ante u Sarajevu — zatvorena ........................................................92 Devetdesetgod. biskupa S tro s s m a y e ra ...................... ..................................9 2 Diamantna misa fra Grge M a r t i ć a .........................................................................55 Druga glavna skupština družtva sv. A n t e ........................................................189 Družtvo za gradnju crkve sv. Ante u S a r a j e v u ............................................ 220 Dvadesetpetgod. biskupa B u c o n jić a ........................................................................ 124 Dvadesetpetgod. m is n ik o v a n ja .............................................................................. 364 f Fra Alfonz G l a v a n o v ić .........................................................................................285 Franjevac — iz u m it e lj...............................................................................................I24 Izpiti u našim naukovnim zavod im a........................................................................ 220 Iz svieta sinova iz ra e ls k ih ......................................................................................... I2 5 Javne z a h v a l e ..................................................................................................... 22 4 > 352 Junačtvo sina sv. F r a n j e ......................................................................................... * 5° Kulturni rad r e d o v n ik a ............................................................................................... 34^ Malo S ta tistik e .................................................................................................... Ч 1 * 220 Najveće bitke zadnjih v r e m e n a .............................................................................. I25 Naša redovnička kongregacija .............................................................................. I24 Oblačenje i zavjetovanje .............................................................................................. 252 Odličan sarajevski t r e ć o r e d a c ......................................................................................... 2I9 Odlični g o s t i .......................................................................................................... .... З^ i I 0 . fra Anto D e b e lja k o v ić .................................................................................... -f- 0 . fra Daniel Rimac i fra Franjo M a jd a n d ž ić .............................................253 �— 6 - - Strana f O. fra Filip Dujm ušić............................................................................... 347 f O. fra Ivo R a d i ć ........................................................................................................... H 9 f O. fra Jerko T a b a k o v ić ................................................................................................ 149 f O. fra Mijo K a l i n i ć ......................................................................................................285 ■j- O. fra Mijo M a t i ć ............................................................................................................. 55 Pokop f J. J. S t r o s s m a y e r a ..................................................................................... 148 Polugodišnji izpiti u G u č o j g o r i .......................................................................................92 Preč. o. dr. fra Daniel Ban, p r o v i n c i j a l ........................................................ 92, 124 Promjene .......................................................................................... 3 1, I 49 j l %9 , 2&7 Proslava Imakulate u V a r e š u ..................................................................................... 30 Proslava Marijina jubileja kod 00. franjevaca u Z a g r e b u .................................... 31 Rodjendan Nj. Veličanstva .......................................................................................... 285 Sinjska svetčan o st...................................................................................................................3 1 Spomenik f biskupu V u jič ić u ............................................................................... 30, 56 Svetčani zavjeti, redjenje i p r i m i c i j e ......................................................................... 3 10 Sv. Anto p o m a ž e ........................................ . . . . ............................ 19 2 Sv. kanonička posjet . . . . . . . . . . 55 Svetkovina sv. Ante u Sarajevu . . . . . . . .............................2 19 Trideseti dan Strossmayerove smrti . . . . 189 U kruh sv. A n t e ................................................... ..... .................................. 64, 349 Zadušnice za fra Grgu Martića ....................... ............................ 319 , 347 Zaklada fra Grge Martića . . ....................... ....................................... 34^ Za obranu vjere i m o r a l a ....................... . ........................................З^1 Župnički i z p i t i .................................................................... 92 2. E n g 1 e z k a. Napredak III. reda sv. F r a n j e ..................................................................................... 223 3. Francezka. Zakon o razstavi crkve od d r ž a v e ..................................................................... 254 4. Italija. Augusto Conti i franjevci . ...........................................................................157 Blaženi Marko K r i z i n ..................................................................................................59 Ćastni Ivan Duns Š k o t ............................................................................................... 221 Naši s v e t c i .....................................................................................................................3^3 Papa i m ik a d o ............................................................................................................... 35° Papin propovjednik . . . . 59 Pio X. i njegove r e f o r m e .......................................................................................... З20 �7 - - Strana Pio X . i rimsko pitanje .......................................253 Presv. gosp. o. fra Alojzij iz P a r m e ...................................................................190 Salvatorijanci u god. 1903.— 1904..................................................................................222 Spomenik f fra Alojziju iz Parme . 222 Sv. o Pio X . i franjevački r e d .................................................................................. 222 U bibličkom p o v je re n stv u .............................................................................................384 Vjerska ideja u talijanskoj književnosti ................................................................. 384 5. N j e m a č k a . Kant i p ro te sta n tiz a m ....................................................................................................62 Kongres za javni m o r a l..................................................................................................287 Martin Luter u pravom s v j e t l u .............................................................................. 60 Plodovi kulturnog b o j a .................................................................................................. 126 Protestantski pisac o katoličkim vje ro vje stn ic im a ...................................................62 б. R u s i j a . Statistika knjiga tiskanih u R u s i j i ............................................................................. 63 B. Druge zemlje. i. Progonstvo u Kaffi Afrika. . . . . 63 2. Amerika. Knjižnica za s l i e p c e ................................................................................................. Razne S t a t i s t i k e ............................................................................................................ I27 3. Japan. Admiral T o g o ........................... ^ Krvavi prizori u japanskim kazalištima ................................................................J S9 Treći franjevački red .................................................................................................I2^ Prosvjeta. 0 tom na stran am a:........................................................... 64, 95, 96, 224, 350 �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/332f0155bd4737b3a1e5fce5b9b08e07.pdf d5ec19c7ded880f354f49d11f3ba8322 PDF Text Text Br i U Sarajevu, mjeseca sieenja 1905. God. xix. K proslavi 50-godišnjice franjevačke hrvatske gimnazije u Sinju. U crnomu kad jenjao mraku Narod mili Hrvatske nam mile, Pa se klanjo crvu ko junaku, Ne bi li mu propjevale vile Tvoj je barjak — o ponosna sgrado, Pokazo mu na bojište p u t; Ti ga na grud primila si rado, Ti mu prva udes skrši lju t! . . . Na kamenu usred Sinja grada, Tvoja mu se otvorila vrata, A za njima, sred biede i jada, Uletjela — sokolova ja ta . .. Uletjela 1.. . i sa svijuh strana Krilu narod sgrćao se tvom — — — — — — Svanu rodu zora boljih dana, Granu sunce, oživjeo dom ! . . Tako tebi orila se slava, Tako glas ti puco na vidike; Pamtila je i Sava i Drava Tvoje zlatne čelik spomenike !. . . Usred Sinja jato sokolova, Dična sgrado, kitilo te svud ; Kud hrvatska pisala se slova, I tvoj čelik spominjo se tu d ! . . . Ti si ona, koja jezik mili Materin nam sačuvala jesi, I prot’ tudjoj borila se sili: Bile mržnje, bili paklen-tresi, — T i si uviek a uz barjak sveti Duha žarkog čar širila svo g ; Čeda tvoja prije ginut, mrieti/ Nego maknut sa središta t v o g ! .. . I bilo je bura i oluja — I bilo je bjesnila i sile, A 1 ti tvrda pokraj svijuh struja, Znala si nam poodgajat vile ! . . . Što je bilo? — to će »kazat Klio, Neumorna kaziteljka nam’ ! . . . Što je bilo? — Dan vedar i mio, Kad tvoj sveti gario se plam ! . . . �Str. 2. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Br. I. A tko te je, ponosita sgrado, Toli živo, toli držo čilo? Tko je muke sve podnašo rado, Da se tvoje razprostrani krilo ?! — — Sinci to su Asižkoga Frane, Dični sinci na braniku tvom, Širili te na sve četir strane, Grlili te uviek dušom svom ! . . . Napried, četo! — Petdeset je ljeta Vašeg truda i vašega znoja, Vama uviek blista zr&ka sveta, Vi ste jaki posred svakog b o ja!. Nebojte s e ! — uz vas ćemo biti, Kupiti se i ljubiti v a s; Napried, četo, cviete ponositi, U prosvjeti svedj vodite nas ! . . . Kidali ti hljeba koru tvrdu, АГ popustit u ničem i ništa ! Na tvom bajrak vijao se brdu, Sred hrvatskog, milenog ognjišta ! . . . Tvoje slave, k bujnu tvome cvatstvu, Čete dične orio se glas: >Slava Bogu, napredak Hrvatstvu! — »To je, braćo, to je nami s p a s!. . Napried tragom svojih pradjedova, Uzkrsite slavu našu staru ; Ta jato ste sivih sokolova, Uz Boga ste ! — na Božjem oltaru 1. . . Nebojte se! Država će majka, U spomenar bilježit vas svoj, Nebojte se nikakovih hajka! — Vodite nas prosvjetni u boj ! . . . O blaženi, o vatreni glasu! Ne umukni još nama ni danas; Napried, četo, napried k našem spasu ! — Napried voljko u prosvjeti za nas I .. . Jer i ako vrieme je novo, Život danas i ako je nov; Mi volimo perje sokolovo, Mi volimo sgrade vaše kro v ! . . . Napried u toj sgradi veličajnoj ! Bez nadpisa i ako je sada ; Hoće staroj, hoće kruni sjajnoj, Sinut hoće iskra složna rada ! . .. V i ste, četo, hrvatskog nam roda Dika I - ponos, slava Reda s v o g ; Napried 1 Uz vas sjat će nam sloboda, Napried, napried, štitio vas B o g ! Fra Ilija Despot, bogoslov. гф * Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Piše fra A r k. B r k o v i ć. VIII. Franjevci i božanski čin o bezgrješnom začeću. — Sv. Leonard Portomauricijski. — Proglašenje člankom vjere. Završujući ovu razpravu, moramo se duhom prenieti u prošle vjekove, da zavirimo u skromni život franjevačkoga reda i promotrimo osjećaje sinovske pobožnosti prama bezgrješnoj Mariji, kojima su u borbi bili prožeti naši otci. Prvi pisci u redu, koji su javno govorili o tom otajstvu, jesu bi. Rajmund Lulski i častni Duus Škot, oba uzvišena, oba razsvjetljena naučitelja, koji su svoju jednaku znanost posvetili slavi Isusa Krista i njegove Majke-Djevice. �&г- i. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Str. 3. »Rajmund Lulski», veli njegov povjestničar, »tako je nježno i uzvišeno štovao bi. Djevicu, da je doisto bio jedan od onih, koji su ju smatrali čišćom od svega »čovječanstva u času njezina začeća kao i u cielom njezinu životu«.1) Moj je Prijatelj iz čiste postelje došao na ovaj sviet; pa tko misli, da ima u Mariji kakov grieh, mora vjerovati i to, da u suncu ima tmina«.2) Tako je on upravo govor­ nički izrazivao svoje mnienje. A do toga ga je uvjerenja u bezgrješno za­ čeće dovelo zrelo razsudjivanje toga otajstva i njegova ljubav prama Mariji. . . »Adam i Eva bili su u podpunoj navinosti, kad su stvoreni, te su tako živjeli, dok niesu pali u grieh, koji okalja cielo potomstvo, osim bi. Dje­ vice, koja je od početka do konca bila nevina, jer se Sin Božji nije mogao začeti u griešnom tielu, pošto se grieh i Bog ne mogu nikako složiti. Blažena je Djevica morala biti blago­ slovljena medju svim ženama od svoga začeća i poroda; da njezino začeće nije bilo bezgrješno, ona bi svojim rodjenjem naličila drugim ženama, jer bi bila dionica iztočnoga grieha«.3) Rajmund Lulski i Duus Škot sastadoše se u Parizu. »Odmah se oni spoznaše, razumješei zaljubiše. Rajmund dade čitati Škotu svoju razpravu o bezgrješnom začeću i njihovo složno mnienje o toj nauci konačno sdruži starca i mladića vezom bratske ljubavi«.4) Ali častnomu Ivanu Duns Škotu pripada čast, da je franjevački red objeručke prigrlio mnienje o bez­ grješnom začeću. Kad su oštroumni naučitelj i poslie njegovi učenici razvili zastavu, koja nas je poslie više od pet vjekova borbe imala voditi k najsjaj­ nijim pobjedama, i na kojoj je bila napisana ova lozinka: » H v a le ć I s u s a i M a r iju , v o li m p r e tje r a ti, n e g o iz n e m o ć i« , ili još ona druga: » M o g a o je , p r i s t o j a l o se je , d a k l e j e u č in io « , na hiljade uči­ telja krene za njima. P r o g l a š e n j e b ezgrj ešnoga začeća člankom v j e r e g o d . 1854. p o b j e d a j e izključivo Šk otove š k o l e . Niti si škola Aleksandra Haleškoga i sv. Bone, niti ona sv. Tome može dieliti tu slavu. Njihovi su učitelji pogriešili u tom pitanju. Pobožnosti redovničkih obitelji očituju se osobito u njihovu bogoslužju. Njihove svetkovine, božanski čini i izvanjski njihov sjaj javni su dokaz osjećaja, kojima su te obitelji prožete prama tim i tim svecima, prema tim i tim otajstvima iz života Isusa Krista ili njegove majke. Nitko pako ne može poreći, da se je ijedan naš državnik ili vrhovni starješina reda više skrbio za ijednu drugu svetkovinu, ijedan drugi božanski čin, nego za svetkovinu i bo­ žanski čin o bezgrješnom začeću. Ta je svetkovina već davno bila uvedena u našem redu. U odredbama naših prvih obćih zastanaka čitamo, da su se na skupštini u Pizi (1263.) primile svetkovine z a č e ć a bi. dj. M a r i j e , 73. njezina pohodjenja, bi. Ane, njezine majke, i sv. Marte»-1) i) Izp. L ’ A m i e t L ’ A im ć , p. djelo navedeno od Marija Andrć-a, gl. 13. *) Ondje. ®) Marius Andre, V i e du B. R a у m o n d L u l l e , chap. 13. 4) Ondje. i) A r c h iv f ii r L itte r a tu r K ir c h e n G e s c h ic h t e , sv. VI., str. 37. und �Str. 4. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Br. i. žanoj u Valladolidu god. 1565. izrično se naredi, da redovničke države u Španjolskoj mole v l a s t i t i b o ž a n s k i č i n bezgrješnoga začeća, počam od prve večernje. Na obama se je večer­ njama moralo reći: »U z a č e ć u si svojem, Djevice, bila bez g r j e š n a * . 1) Kad je papa sv. Pio V. poduzeo, Poslie dvanaest godina (3. lipnja 1487.) ista se ta prekoalpinska obitelj da preinači bogoslužje, većina je rimskih časoslova, osobito onih, što su poslie povrati na tu odredbu na obćem sastanku držanom u samostanu sv. Ma­ Siksta IV. izdani u Italiji, zadržavala rije Angjeoske blizu Tuluze. »Što se dva čina za 8. dan prosinca. Prvi je tiče božanskoga čina o Začeću i Poho­ bio isti kao i na dan 8. rujna, osim djenju djevice Marije, koji je sastavljen što se je rieč R o d j e n j e mienjala u na balskom saboru i već primljen na Z a č e ć e . On se je bio počeo moliti u obćem sastanku u St. Omeru, neka se raznim stranama svieta već od šest naša braća njim služe, ako ga imaju; vjekova, a u rimskoj crkvi po prilici od tri vieka. Drugi čin, prozvan » K a o a ako ne, neka uzmu čin o Rodjenju, promieniv samo imena. l j i l j a n « , što ga je odobrio Siksto IV. Medjutim Franjevci brzo primiše vec je prije devetdeset godina tiskan božanski čin, što g a je sastavio Leonard na koncu časoslova, prvoga od svih onih, koji su se zvali novim. Nogarelli, a odobrio papa Siksto IV. Franjevci su punim pravom držali god 1476., i to postade kao jedno od značajnih izključivih prava u njivovu božanski čin franjevačkoga pape. God. 1569. Pio V. ustmeno im dozvoli, da bogoslužju. Istina je, veli o. Gravois, mole čin » K a o l j i l j a n « i čitaju da se taj čin nije nalazio god. 1568. medju vlastitim božanskim činima misu, koja počima riečju E g r e d i m i n i (Izadjite), kako je to bilo u običaju u Reda, ali se tomu ne moramo čuditi. rimskoj crkvi već blizu od sto godina. Siksto IV. ga je dao uvrstiti u rimski časoslov. Bio je dakle zajednički za naš Običaj nastade u mnogim državama, da se kroz cielu osminu jutarnja i slavored i crkvu. Na 58. obćoj skupštini reda, dr- slovje mole u večer, a ne u pol noći, da mogu i vjernici prisustvovati i do­ 1) Papa Eugen IV. podieli Obslužitelje radi biti oproste, što ih je sv. Stolica njihova velika broja u dvie obitelji, kojima su podielila. Tako božanski čin » K a o upravljali generalni vikari. Na p r e k o a l p in s k u l j i l j a n « postade vlastitim činom fra­ o b i t e l j spadale su Francezka, Španjolska njevačke obitelji. Tako pripovieda o. Belgija, Pruska Rajnska, Britanija, a kašnje i Amerika; dočim je o b i t e l j a o vu s t r a n u Gravois.2) Na Duhove godine 1475. dne 13. svibnja prekoalpinska*) franjevačka obitelj drža obću skupštinu u gradu St. Omer. Medju naredbama te skupštine čitamo: »U cieloj je našoj obitelji poprimljen sv. božanski čin o Začeću i Pohodjenju djevice Marije onakav, ka­ kav je sastavljen na balskom saboru«.2) A l p a obuzimala Italiju s otocima, Austriju, Poljsku, Tursku, Rusiju, Lituaniju, Bosnu, Bu­ garsku, Egipat i sv. Zemlju. *) A n a l e c t a fr a n c is c a n a , t. II., pr. 502. ( J h r o n ic a h i s t .- le g a l is tom. I. pr. 327., Neapoli, 1550. 2) Summa ашеа, 353-, n. 103. tom. V ili., col. 352., �Br. i. Bezgrješno začeće i franjevačke predaji Nije sumnje, da je tu povlasticu potvrdio i Siksto V., jer medju odred bama obće skupštine držane u Valladolidu god. 1593-1) čitamo: Neka se svagdje po dozvoli pape Siksta V. na blagdan bezgrješnoga začeća moli božanski čin »Kao l j i l j a n m e d j u trnjem«, koji je udešen po novom časoslovu«. Pavao V. dopusti 21. siečnja 1609. svim Franjevcima obslužiteljima, da svake nezapriečene subote mole bo­ žanski čin » K a o l j i l j a n « i da čitaju misu »Egredimini et v i d e t e filiae Sion...« (Izadjite, sionske kćeri, i vidite .. .). Ta se ista povlastica protegnu i na Samostance i Kapucine odredbom sv. sbora za obrede dne 14. siečnja i 7. srpnja 1612.2) Vidi se, da je cieli franjevački red bio za Marijinu povlasticu, a na obćoj skupštini u Segoviji u mjesecu svibnju god. 1621., kojoj je predsiedao sam general, o. Bernardin de Senis, zakletvom se i zavjetom obvezaše, da će vjerovati, braniti te javno i privatno naučavati bezgrješno začeće Majke Božje. Napokon će franjevačka skupština u Toledu god. 1645. proglasiti Djevicu Mariju pokroviteljicom reda pod slavnim naslovom njezina bez­ grješnoga začeća. To isto učiniše K a ­ pucini god. 1715., a Samostanci god. 1719. Iza svega ovoga lako je razumjeti, zašto su se španjolski kraljevi višeput obraćali na Franjevce, da u Rimu za­ govaraju Marijinu povlasticu. U to se doba i glas katoličkih vladara poče širiti u prilog bezgrješnoga začeća. Ali *) Ondje, etr. 383. *) O. Gravois, col. 360., n. 113. Str. 5. će prevrat sve poplaviti, a progonjena će crkva gledati, kako njezini glavari podnose strašne kušnje. Zadnji vladar, koji je molio sv. Stolicu, da se bez­ grješno začeće proglasi člankom vjere, bio je kralj dvaju Sicilija, Karlo VI., kašnje (1759.) kralj španjolski. U svom pismu od 25. lip. 1748. na papu Benedikta X IV. očituje osjećaje svoje najživlje pobožnosti. »Sveti Otče«, tako on završuje, »mnogi su me uzroci po­ takli, da Vam upravim ovu molbu, a najprije moja vlastita korist, koja se osniva na ovim slavnim (Marijinim) obećanjima: K o j i r a d e z a me, ne će s a g r i e š i t i ; k o j i me č a s t e , p o s t r g n u t ć e v j e č n i ž i v o t . Na drugom me je mjestu potakla nada, da ću uspjeti u mojoj molbi na Vas, što sam vidio, da je Vaša Svetost javno izjavila, da će odsele blagdan bez­ grješnoga /.ačeća biti svetčani blagdan u sv. apoštolskoj palači. Ali će osobito odatle uzsliediti velika slava za bezgrješnu Mariju, velika radost za franjevački red, Španjolsku i za cielu crkvu . . . » Ali prije nego je taj vladar digao svoj glas, jedan je veliki svetac bio poduzeo korake u rimskom dvoru i drugdje. Hoćemo da govorimo o sv. Leonardu Portomauricijskom. Od njega imamo jedno pismo, što ga je upravio da jednoga crkvenoga dostojanstvenika. U njem se ne spominje vrieme, kad je pisano, ali iz dogadjaja, što se tu na­ vode, lako je zaključiti, da je pisano nekako koncem god. 1746. Iz njega ćemo izvaditi ne malo sve, što se od­ nosi na pitanje, o kom se bavimo. »To mi je najmilija stvar na svietu, što me Vaša Presvietlost po­ �Str. б. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. maže, da se poprave one ogromne uvrede, koje se nanose našoj presvetoj Majci. Ja bih htio, da se od mjeseca, što joj je pod nogama, učini dijadem (kraljevski vienac) za otajstvo njezina bezgrješnoga začeća, i da se to otajstvo proglasi člankom vjere. Neka Vas ta misao ne straši, kao da bi se kušalo nešto, što je nemoguće. Upravo je ta umišljena nemogućnost zaprjeka, koja ustavlja najvažniju stvar na svietu. Hvala Bogu, to je pitanje mnogo bolje unapriedjeno nego se misli, a to možete suditi iz ovih povjerljivih potankosti, što ću Vam ih saobćiti. Kad mi je, svete uspomene, papa Klement XII. izdao pismo, koje se ti oprosta križnoga puta. . . , odvažio sam se, da ga zaprosim za milost, neka to veliko otajstvo proglasi člankom vjere. Naišao sam na obične potežkoće, pa ne mogavši dobiti sve utjehe, šio sam ju želio, zatražio sam dozvolu, da u toj stvari izpitam mnienje kardinala. To mi sv. Otac dopusti. Išao sam im jednom po jednom, te su mnienja svih, što boborave u Rimu, bila u prilog otajstvu, osim jednoga, kojega je Gospodin sebi pozvao«. »Najmudriji i najpouzdaniji mi je savjet dao kardinal Imperiali, koji je u svojim poslovima više hodio glavom nego li nogama: »Čujte, otče!« reče mi on.« Ima ih, koji misle, da papa ne može to otajstvo proglasiti člankom vjere bez pomoći obćega sabora. E pa dob ro! Ne protiveć se tomu mnienju, pokazat ću vam način, kako će se bezodvlačno skupiti sabor. V i svi, Obslužitelji, Sabranici (Rekolekti),1) Samoi) Ti su nazivi dokinuti papinskim pismom F e l i c i t a t e cjuadam dne 4. list. 1897. Br. i. stanci i Kapucini, koji ste razprostranjeni po sielom svietu, izposlujte od svojih generala, neka pišu svim pro­ vincijalima, da ovi nagovore biskupe, neka svi skupa u isto vrieme uprave molbu na sv. Otca, da se to veliko otajstvo proglasi člankom vjere. Budite uvjereni, da ćete ih s malom iznimkom naći sve dobro razpoložene: pa eto odmah je sabor gotov. Otidjite kra­ ljevskim poslanicima i nastojte ih skloniti, da pišu svojim vladarima, neka i oni poduzmu iste korake«. »Ja sam išao; oni su pisali, i u istinu su sve vlasti vrlo razpoložene«. »Uz Vas su i sva sveučilišta, koja su se zavjetovala, da će braniti tu povlasticu presvete Djevice; svi su re­ dovnički glavari (osim jednoga) u prilog Vam a; a ako hoćete još, rado će Vas pomoći sve katoličke republike, sve velevlasti, svi gradovi, svi podarcidjakorjj pučki svećenici, župnici i svi vjernici. To dakle hoće sva crkva. Čast i slava dakle bezgrješnom začeću naše svete Kraljice!« Svetac nastavlja: »O tom sam ve­ likom podhvatu govorio kardinalu Bellugi, koji me je zagrlio. On piša u Španjolsku, i odmah se uzbudi sva ta pokrajina, a Družba bezgrješnoga za­ čeća, kojaje tu zasnovana, odredi našega povjerenika u Indijama, da napiše razpravu i dokaže, kako je nuždno, da se što skorije to otajstvo proglasi člankom vjere. T a je razprava tiskana i mnogo je primjeraka poslano u Rim. Liepo je, što on tu dokazuje; ali bi željeti bilo još koji jači dokaz. Molio sam jednoga mletačkoga svećenika, dobra bogoslova i izvrstna povjestničara, da prouči to pitanje, te je na njem �Br. i. Plemenita junakinja. Str. 7. radio deset ili dvanaest godina. Nje­ Ali on te radosti ne dočeka. Duh govo djelo vrlo ciene svi učenjaci, koji je sveti pridržao za zadnje stoljeće su ga čitali, jer je temeljito proučio pobjedu Isusa po Mariji. Viek filozofa bezgrješno začeće . .. « i francezkoga prevrata oživio je sve »Šta bi htjeli više? Molimo dakle bludnje; sve se je onda niekalo: neprestano, neka Duh sveti potakne stvorenje, uzdignuće čovjeka na nadna­ našega sv. Otca papu, da se ž i v o ravno stanje, njegov pad, otajstvo b a v i tim v e l e v a ž n i m djel om, odkupljenja, i t. d. Marija, koja je o kom ovisi pokoj svieta, jer sam ja skršila sva krivovjerstva, opet se ukaza. uvjeren, da bi se uzpostavio obći mir, A baš je u to vrieme bilo najpotrebi­ kad bi se ta odlična čast izkazala vr­ tije, da se ona pred cielim svietom hovnoj Kraljici svieta. O, koliko proglasi kao prečista i neokaljana, jer dobro. . I Jedan dan sam mu o tom se tim oboriše sve ondašnje bludnje, govorio i primjetio mu, da bi ovjeko­ svi krivi nauci o iztočnome griehu, a vječio svoje ime na zemlji, a na nebu jasno dokaza, kako je bilo potrebito, stekao sjajnu krunu neprolazne slave; da upravo Krist, jedinorodjeni Sin ali je potrebito, da zraka svjetla sadje Božji, dodje i odkupi nas od robstva s neba; ako to ne bude, znak je, da djavolskoga, u kom smo po iztočnome još nije došlo ono vrieme, koje je Pro­ griehu čamili. vidnost odredila, pa se treba strpjeti, Veliko otajstvo Marijina bezgrješali ne odustajati od misli, da se Marija noga začeća proglasi se člankom vjere mora i tim otajstvom proslaviti na zemlji. dne 8. prosinca god. 1854. Franjevci, U jednom drugom pismu od 31. koji su prvi u misi pjevali: »I t e b e u ožujka 1740. na biskupa Marcela b e z g r j e š n o m z a č e ć u bi. M a r i j e Crescenzi-a, papina poslanika kod Lju­ v a z d a D j e v i c e . . . obuze taj dan devita X V ., neustrašivi Marijin po­ neizrecivo veselje, jer se tolikogodišnji bornik svjetuje svoga prijatelja, neka njihov trud okruni sjajnim uspjehom. Bezgrješna djevica Marija, pod tim se okoristi dobrim razpoloženjem kralja i kraljice, te da ih sklone za Marijinu naslovom glavna pokroviteljica našega stva r. .. Na koncu očituje, kako bi reda, izlila u ovoj jubilarnoj godini onda radostno umro, kad bi se bez­ svoj osobiti blagoslov na franjevačku obitelj, koja joj je bila vazda odana I grješno začeće proglasilo člankom vjere. Plemenita junakinja. Besjeda franjevačkim t r e ć 0 r e d c i m a. Napisao i izrekao fra I v š a M ijo v .1) i. Hoćeš, nećeš, reda je priznati: vrhovni zakon, što uopće nepromjen1) Besjedio na .9. studenoga, dan sv Eližabe te pr. g., u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku. ljivo vrijedi u ljudskome životu, jest — bol. Čovjek, rekao bih, ragja se da trpi. Zadnje poglavlje naše životne knjige na zemlji ima za natpis veliku �Str. 8. Plemenita junakinja. crnu riječ: S m r t , dok poglavlje, kojim ta knjiga započimlje, ima isto tako crn natpis, a Čita se Bol . Knjigu napisalo iskustvo, a počela je pisati odmah prva suza prvoga čovjeka. I svaki čovjek, koji god je bitisao na zemlji, doprinesao je, ako ćeš baš i nekoliko samo redaka u tu knjigu, svejedno kao što će svaki čovjek, sve do zadnjega, koji bude bitisao na zemlji, imati svojih nekoliko stranica u toj knjizi. Pisao je, piše i pisat će u nju svaki čovjek, bogat i siromah, učenjak i neuk, slavan i neznatan, kralj i bogalj. Prevrnite sve stranice te žive knjige, čitajte pomljivo, pa ćete, je li vam do istine, morati zaključiti o v o : izuzam samo neznatan broj časova varave, iluzorne sreće, bitnost čovječjega ži­ vota jest bol, patnja, a završetak mu smrt. 2. I tako je baš! Zbilja, u se sastoji taj naš život na zemlji? Tuj su vam svakidanje brige i skrbi za život, nedaće, nevolje, bolesti, gubitci, razočaranja, prevare, pa ako se i desi, da nam gdjekad sine tanko svje-lo sreće, to je preveć kratkotrajno, a da bi srce zadovoljiti moglo, osim toga, što je vazda primiješano, ako ćeš baš i mrvičak čemera, gorčila. Uberi ružu, ali ćeš uza nju vazda naći i trn, a jesi li malo nesmostreno za njom posegnuo, osjetit ćeš na ruci bol uboda. Sasvim pravo mogle bi se za m o t t o toj knjizi napisati one riječi velikoga pjesnika: »Čovjek, rogjen od žene, živi [kratkim životom, i to pod pritiskom svakojakih tuga i nevolja. K ao što cvijet, što jutrom procvati, a Br. i. večerom ga nestaje, tako čovjek progje i zalazi u nepovrat« ! 3. Bol je dakle nerazdruživa žica čovjeku: bol pri porodu, bol u životu, bol na smrti. Jest, boli u životu niko ne izmakne. Da te za života ništa drugo ne muči, nego samo po­ misao, da se tvoj život svakim časom primiče koncu, i to koncu, za koji ne možeš kazati, da li je zagonetniji ili strašniji, već to bi dovoljno bilo, da ti do zadnje kapi otruje čašu svake radosti.. . tužne radosti, koja tako brzo izmiče, a ostavlja za sobom toliko neugodniju žalost, toliko težu prazninu, koliko si jače, neugodnije prvu osje­ ćao. Za radosti već naslućuješ žalost, kao što po visini brda naslućuješ du­ binu uvale!.. Teško ga čovjeku, te vjeruje . radost, koju će kasnije oka­ jati boli ! — Ovo je život, pravi, bitni život! čemu Ovo je istina, i ostat će uvijek istina, ma koliko se čovjek naprezao, da je pomakne ili promijeni. Ne, to se pro­ mijeniti ne dade. Radije da čovjek poradi oko toga, kako da donekle ublaži bol, da kad i kad otare suzu, što mu s utrugjena čela kida na zemaljskome putovanju. Ali kako da to poluči ? 4. Eto velika i važna pitanja, koje čovjek od vijekova nastoji da odgovori! Mi kršćani, hvala onoj knjizi nad knjigama, što je evangjeljem zovemo, ne treba da se oko toga pi­ tanja mučimo. Za nas je ono čisto ri­ ješeno. Samo da je dobre volje i spremna srca. Otkrivši nam uzrok zlu, pruža nam ta knjiga i zgodna sredstva za ustuk, koji faliti ne ć e ; napipavši zarodak ljutoj rani, pripisuje i zgodan �Br. t. Plemenita junakinja. Str. 9. melem, koji će sigurno da djeluje. Ne odnjihala, lijepo odskače i velika, jaka samo to. Slabu čovjeku ne bi valjda duša današnje svetice. Sv. je Elizabeta, dostajalo. Ostalo bi možda u mrtvoj da se poslužim običnom danas riječi iz knjizi, hladnu slovu, a ledeno uče- modernoga riječnika, u tome pogledu njačko istraživanje teško da bi prodrlo upravo simpatična svetica, a ta simpa­ u život. Mi katolici, hvala jakoj Božjoj tija, što te svega osvaja, što te slatkom milosti, imamo u mirisavoj cvjetani silom privlači toj plemenitoj duši, izbija katolicizma živih uzora, savršenih ugleda, iz svakoga joj koraka, iz svake riječi, koji to pitanje potpunoma riješiše, i to iz cijeloga mladog joj žića. Osjetit ćeš je živim primjerom, junačkim djelom, što osobito, kada ti strasti slegnu, д hladni um privlači, pri čemu im ugledom bijaše stade da promatra zbiljski život, kada božanski ugled čovjeka, kojega sv. Slovo ti iza gorka iskustva navru na usta zove »čovjekom boli«. same od sebe gorke, ali istinite riječi 5. Neka se moderni zašlak slo­ istočnoga mudraca: »Taština nad tašti­ bodno napinje, da drugovačijim putem, nama, sve je taština«.1) Sve bježi, sve mimoišavši vjeru, protumači to veliko se gubi, svega nestaje, o s t a j e s a m o pitanje. Neka se slobodno muči, da u s p o m e n a na d o b r o ! I onda drugovačije riješi važna, najvažnija pi­ osjetiš u srcu neku slatku milinu, a da tanja o čovjeku, njegovim bolima, ti bude trajna, zaželiš ići njezinim svakidanjim protuslovljima, neka mu tragom : zaželiš biti kao i ona. fini nož još finije analize prodre slo­ U tu svrhu, čujmo što nam na bodno do u najzabitnije kutiće čovje­ slatku utjehu, na spasonosnu uputu čjega src a ! Neka g a ! Mimo stanca ka­ govori Elizabeta, kaj a za cijeloga ži­ mena ništa čvrsta lje ne uglavi! Je li vota »uzdizaše kupu bola Bogu pravde mu do istine, budite uvjereni, on će se pred oltarom!« jednoga dana opet k nama povratiti, 7. R ekoh : Elizabeta za cijeloga vratit će se k onoj čuvarici, koja hrani života uzdiže kupu bola Bogu pravde čitavo evangjelje, da tuj, jedino tuj, pred oltarom. Ne znam bih li mogao u njegov utrugjeni duh opočine, da se kraće, a vjernije označiti mladi joj na živu vrutku napoji čiste vode istine, život. Počam tamo od nejačkih godina da prožet istinom a iza živih primjera, pa sve do groba, vjerno je ustopice savršenih ugleda veličine i kreposti, što prati bol, i to bol, što je morade osje­ ih evangjelje od ljudi stvorilo, prokrči ćati u najvećoj mjeri. U tome nam je sve do cijelji jak i čitav usprsitim ze­ dakle sasvim blizu, duša u boli sestrica, maljskim putem, nakvašenim krvlju i kako bi se danas reklo, obično dijete suzama. grješne zemlje, koja drugim plodom 6. Nego ovo samo nuzgredice. uroditi ne može. Pala joj u dio za­ Spomenuh gori žive uzore, savršene jednička nam prćija na zemlji: bol i uglede, što svojim životom s praktične muka. Ali je pitanje: A kako je pod­ strane — a to za pravo najviše zanima nosila bol, je li se njena duša održala — potpunoma riješiše veliko pitanje o boli. U bezbroju takovih, što ih Crkva ‘ ) Eccles. i, 2. �Str. io. Plemenita junakinja. pod teškim udarcima sudbine, koja teško da joj crnija mogaše biti? Od­ govor na to pitanje pokazat će nam tu lijepu dušu u svoj njezinoj veličini, pokazat će nam onu ogromnu razliku, kojom se ona silno odvaja od milijona slabih, svakidanjih duša, koje se ne znaju podignuti u više, nego stenju i pod slabijim pritiskom, i tako neopazice iščezavaju kao da ih nikada ni bilo nije. Predmnijevam, da vam je poznat Elizabetin život, pa ću za to istaknuti samo neke momente, ali koji će biti dovoljni, da nam stvore za naše pitanje dosta jasnu njezinu sliku. S. Pomislite sretno dijete u toplu naručju brižne majke. Pomljivo njego­ vano od svoje roditeljke, svu svoju sreću, vas svoj raj nalazi jedino u nje­ zinu krilu; ne pozna drugoga utočišta do materina naručaja, ne zna za drugi svijet izim materine duše. U svakoj svojoj potrebi utiče se majčinu zakriljd, okreće se k majci, kao što se okreće cvijetić k žarkome suncu, više no uvje­ reno, da će u nje naći sigurna zakloništa, obilne utjehe. Je li, dragi moji, lijepa li prizora, krasne li slike, potpune sreće, slatkoga m ilja! Što biste kazali o onome zloduhu, koji bi nakastio, da taj prizor poremeti, da razvrgne tu slatku sreću ? A sada pomislite, da se zbilja to dogodi: da se nagje crni zloduh, koji poremeti taj prizor, raz­ vrgne tu sreću — ugrabi majku neja­ kome čedu i time ga vrgne u najgoru nesreću, što se po dijete samo pomisliti može! To vam je eto vjerna slika iz Elizabetinih mladih godina. Privinuvši se slatko uz bogoljubnu roditeljku, po čimaše da kuša prve slasti sretne mla­ Br. i dosti, što ih daje kušati prvo nevino doba, osigurano proti napadajima svi­ jeta i puti. Ali to blaženo doba ne potraje dugo. Tekar djevojče stalo na osmu, okrutna razbojnička ruka ubi joj milu majku. Gertruda, žena ugarskoga kralja Andrije II., Elizabetina majka, pade od razbojničkoga noža. Eto vam nejake Elizabete, u najljepšim danima, bez najjačega oslona, bez majčine lju­ bavi i topla zagrljaja. Puštam, da sami pomislite bijedno stanje ucviljene sirote. Ovo bijaše ko početak kasnijim udarcima, što će se tekom mladoga joj života jedan za drugim, sve teži za težim, postojano redati, ali ujedno bi­ jaše po nju i početak priprave, kojom će ona da dočeka i viteški jedan za drugim slomi te nesmiljene udarce, popevši se visoko nad sve ono, što joj zemlja i sviet mogoše za preponu staviti. 9. A gdje to nježno djevojče nagj tu silnu spremu, odakle ta mlada duša crpaše tu, megju ljudima tako rijetku silu? Drugim riječima: Kako Elizabeta u svome, toliko ogorčenome životu, ri­ ješi to važno pitanje o boli? Kako joj se odhrva ? Našemu danas čovjeku začudna će se činiti ona vedrina, blagi mir, rajska spokojnost, koja titra na licu mlade junakinje i sred najljuće boli. Klevetaju je, mrze, gone, ogovaraju, a ona sve­ jednako mila, ustrpljiva, blaga. Odakle tome slabašnom djevojčetu ta nadna­ ravna snaga, kad znademo, da se više puta i najjačemu čovjeku smrkne pred očima i prokune čas, kada je ugledao svijet, u kojemu treba da toliko trpi ? Treba li, da vam kažem? Elizabeta nagje to važno riješenje u onoj knjizi, �Br. i. Plemenita junakinja. koja je vazda otvorena srcu, te istinu traži, a u kojoj, dok na jednome obrazu čitaš tumačenje svojoj boli, na drugom odmah nalaziš siguran joj lijek; Eliza­ beta crpaše nadnaravnu snagu proti udarcima neumitne sudbine iz one vjere, za koju franceski velikan pravom ustvrdi, da »ublažuje trpljenje, posvećuje posao, čini čovjeka dobrim, hrabrim, strpljivim, pravednim, poniznim i velikim za­ jedno.«1) Elizabeta se u svojoj boli osloni na Boga, i time je posveti. Odsele će sve podnositi, sve trpjeti, a da se s nje­ zinih usana ne će čuti jauk, tužba, jadikovanje. U stisci svojoj obrnut će se k Onome, koji je mogao kazati: »Hodite k meni svi, koji ste umorni i obterećeni, i ja ću vas odmoriti. . . Naći ćete pokoj dušama svojim !«2) Zato njezina je bol sveta, i ona će tu sve­ tinju do groba poštivati! Str. i i . Ako tome pridružite još gadne spletke dvorskih propalica, koji se složiše, da zapriječe naumljenu svezu izmegju Ludovika i Elizabete, imat ćete jasan pojam teške boli, koja morade da za­ okupi mlagjano srce bijedne kneginjice. A Elizabeta? Nejako je još bijedno djevojče, a da bi potpuno pojmilo svu tu težinu osamljenosti, u kojoj se sada nalazi. To joj tekar za to služi, da se još bliže primakne Bogu, izvan kojega vidi da nema utjehe, nema oslona na svijetu. Uza nj i u najljućoj boli kuša slatku utjehu. ii. Spominjem nuzgredice, ovdje nastaje u Elizabetinom životu kratka mirna pauza. Zlobni jezici ne smogoše ipak toliko, da Ludovika od­ vrate od Elizabete, jer on dobro poznavaše plemenitu dušu svoje vjere­ nice, i ona od samih 13 godina postade njegovom do vijeka družicom. IO. A ta njezina svetinja morade je skupo, veoma skupo stajati. Pošavši Počimalo sada slatko doba lijepe obi­ iz rodjene zemlje, iz očinskoga doma u teljske sreće, koja slonila na pravoj i daleke strane kao zaručnica mladoga čistoj ljubavi. Elizabetino srce bijaše turinškoga vojvode Ludovika, naigje u s Ludovikom vezano slatkim vezom novoj domovini na stotinu grdnih ne­ čiste, Bogom posvećene ljubavi. Plivala prilika. Šćaše se zbilja tvrde ruke, da je u radosti duša mlade supruge uz ih poravna, jaka duha, a da se pred kreposnoga vojnika, a topilo se u veselju njima ne klone. Pomislite mladu Eliza- srce mlade majke, gledajući, kako joj zabetu — tekar se zametnula dvanaestom se porod — sin i tri kćeri — puti — u dalekoj, tugjoj zemlji, megju k dobru, kreposti, Bogu. U ovo slatko nepoznatim ljudima, bez ikakvog svoga. doba spada onaj lijepi, opće poznati Kamo god stupala, posvuda susretala dogagjaj s ružama usred ciče zime. besćutna, ledena srca, pače i neprija­ Imalo je negdje Elizabetinu srcu biti teljske duše, jer dvorska pokvarenost tako voljko, tako slatko nad tom tihom a iza gorkih ne mogaše u svojoj sredini gledati obiteljskom srećom, plemenštinu, što resila siroče djevojče. kušnja, kojima do tada bijaše izvrgnuta. Jadnica izvrgnuta bila smijehu zlobnika, I posve p ravo! T a ko ne bi sebi po­ koji ne može da podnosi kreposti. želio onakove sreće ? Ali na žalost čovjek ne smije, ne ‘) V. Hugo. može nikada da kaže: eto isplatih svoj >) Matih. ii, 28. 29. �Str. 12. Plemenita junakinja. Br. t. dug, podnesoh, pretrpjeh, a sada je svojom ljubljaše kreposnoga druga, ali reda da opočinem, da uživam, sada mlada žena rado doprinese i tu žrtvu : imam pravo na sreću, na miri Ne, ta junačko srce plamenite Elizabete ne riječ ne može nikako da stoji na čo­ procvili pri tom teškom rastanku. Ne vječjim ustima. Bila bi riječ čovjeka prodje od toga dugo vremena, dopanu lakomišljena, koji bi time pokazao, da joj crni glasi: njezin Ludovik, jedina ne pozna svijeta, da ne pozna čovječje obrana i oslon njezin na zemlji, pade sudbine. Iza jedne može nadoći druga, plijenom kužnoj bolesti u dalekoj teža. Job izgubi sinove, bogatstvo, Palestini. Bijedna udovica procvili do­ zdravlje. Pomisli, da je to dosta, da duše na crnu vijest, ali njezin cvijel se dalje ne može. A ipak uzvišenoj bijaše zadnji oproštaj sa svijetom, pojeziji njegovih boli falilo je još neko­ kojega eto potpuno upoznala. Sada se liko stranica: falili su napadaji prija­ još bolje uvjerila, da je u svijetu sve telja, ismjehivanje ženino, prividno ništa, da svega nestaje, sve bježi, a o s t a j e j e d i n o u s p o m e n a na Božje napuštenje. Tako je na žalost u ljudskome d o b r o . To je ojača, i ona još životu 1 I za najveće radosti, i za zdušnije prione uz dobro, uz krepost, najobjesnijega veselja ne čuješ li zar koje nikada nestati ne će. Time se neki daleki, neodregjeni glas, što ti do ujedno još bolje pripravi na daljne ušiju dopire iz nepoznatih krajeva, pa ti napadaje crne sudbine, koja time ne će neprestance šapće : I ta je radost pro­ prestati. 13. I ne bilo joj zbilja dost lazna, ni to veselje ne će dugo trajati ? Je li onda da se čovjek čudi snuždenim Elizabeta čekala još teže kušnje, još licima i pri najzanimivijoj zabavi, naj- jače boli. Iza Ludovika ostade jedinica slasnijemu svjetskom užitku ? I teško ko sinja kukavica u pustim dvorima uz ga tebi, ako te radost na toliko opije, svoju sitnu siročad. Ni po jada, da na ako te veselje na toliko zanese, te se tome ostade, ali je imala nadoći teža. Brat Ludovikov kriva oka gledao ne pripraviš na budućnost, što je mladu udovicu, jer se bijaše polakomio onaj nepoznati glas navijestio ! .. T o ti je na žalost ljudski život! ------ za bratovo mjesto, pa mišljaše, da mu 12. I Elizabetina obiteljska sreća je Elizabeta na putu. U svojoj pohlepne potraja na dugo. Bol se regbi bijaše nosti za vladanjem dotle dopre, da malko zaustavila, da kasnije udari jednoga dana protjera Elizabetu s djecom jačom silom. I udari zbilja, udari silno, iz dvora kao najzadnju sluškinju. G a­ nesmiljeno. Dok je mlada majka uživala nutljiv mora da je bio taj prizor. Eliu punoj obiteljskoj sreći, njezin se zapetini životopisci potanko pripovi­ Ludovik spremao na dalek, pogibeljan jedaju taj dogagjaj, koji se sbio samu p u t: kao kršćanski vitez spremao se, jednoga zimskoga dana pod da uz druge ode u daleki istok, da večer. Protjerana iz svojih dvora, na tamo za Isusovu zemlju proti nekrstu koje imagjaše podpuno pravo, uz ljut bojak bije. Težak morade biti taj drobu svoju siročad, a pod samu udarac za Elizabetu, koja svom dušom zimsku večer I �Br. i. Plemenita junakinja. Ne čini li vam se, da ćete iz njezinih usta čuti sada onaj zdvojni poklič, koji nama tako često izvija sa usana, kada nas pritisne kakova bol, kada nas stigne kakova nesreća: — Oh, Bože, B o že! Ah, zašto, zašto opet ovako ? — Ali ne, toga se ljel ne čuje s Elizabetinih usana! Ona se još sve­ jednako sjeća, da je, oslonivši se na Boga, svoju bol njemu posvetila. To je za nju najslagja utjeha, a kuša je i sred najljuće boli. To joj je i sada utjeha: protjerana, bez krova, uz četvero svoje siročadi, primorana da u znoju lica svoga zaslužuje svakidanji kruh, ne tuži se, ne jadikuje, ne pro­ klinje silovitoga otimača. Mirno snosi svoju nesreću: pomisao na Boga blaži joj bol. Time joj je dvostruko lakše! Oh, divna si vjero, ti meleme ojagjena srca, kada takove junakinje stvaraš ? 14. Da spomenem još jedan gagjaj iz Elizabetina mučeničkoga života. Kako vidite, sve je žrtvovala, sve joj oteto. A ona ? Ona svejednako ista, svejednako blaga, mila, ustrpljiva. Na mučeničkome joj licu svejednako počiva blagi mir, odsjev duše, koja se s Bogom sljubila! Još joj nešto ostalo, a to najdra­ gocjenije. Ima još svoj ponos, svoj dobar glas, svoje pošteno ime. I pogani jezik ne poštedi joj ni to g a : diže se, da joj omrči dobar glas, da joj oblati pošteno ime. A Elizabeta ? Dobra Elizabeta i tu žrtvu rado prinese Bogu, neka se tako do vrha napuni ona kupa boli, što mu je još od mladih dana uzdiže. Ni na tu najosjetljiviju bol, što je ženska glava osjetiti može, njezina se usta ne otvore na tužbu! Str. 13. mučenička Oh, lijepa dušo, plemenita juna­ kinjo, junačka Elizabeto, da je sveta, da je vječna tvoja blaga uspomena megju ljudima 1 15. Evo vam, dr. m., u krat potezima predočena savršena uzora, živa ugleda plemenite duše očeličene u borbi, ojačane u boli. Eto vam u živu primjeru riješena pitanja,*kako ublažiti bol, koja se odstraniti ne dade: Sve je taština, sve prolazi, a o s t a j e s a m o u s p o m e n a na d o b r o . Ta pomisao jača dušu za ono, što vijekom ostaje, što svijet ne daje, pa zato ni dignuti ne može. Prožeta tom istinom duša će se dignuti nad sve ono, što joj na svijetu može biti od zapreke, proći će ojačana kroz sve muke i patnje, neizbježive u životu na zemlji. Evo savršena ugleda osobito vama, dofranjevačke trtćoretkinje, u vašoj sv. obraniteljici, koja baš za to zaslužuje taj časni naslov, pokroviteljice naime trećega reda, što ga pokora ustanovila. Mješte tražiti sebi uzora u izmišljenim junakinjama prljavih pripovijesti i ro­ mana, koje ne znaju drugo, nego naricati i proklinjati svoju crnu sudbinu, da na koncu naopako svrše, udarite radije tragom ove plemenite junakinje. Tražite pomoći za borbu ne u svijetu, jer vam je ne može pružiti, nego u onoj vjeri, koja »čini čovjeka strpljivim, poniznim i velikim zajedno !« U toj je vjeri i Elizabeta našla pomoć, našla je onu nadnaravnu snagu, te ju je u borbi jačala, čeličila. Blago vama, ako se tako zbude! Tada ćete i vi, poput Elizabete, moći �Maleni Abel. Str. 14. uzdignuti oltarom, žuči, što borbe s kupu bola Bogu pravde pred ali neispremiješanu otrovom bi 'u nju kapala s očajničke boli, nego čistu kupu čiste Br. i. boli, oplemenjene vjerom i ljubavi, što će vam služiti za spasonosno krštenje u neizbježivoj borbi sa svijetom. A to, jedino to krštenje može da nas spasi ! Iz perivoja crkve katoličke. Maleni Abel. Istiniti dogagjaj iz XVIII. vijeka Priredio fra Tajinstveni poziv. vša M ijo v .1) češe razilaziti: jedni se vrate natrag u crkvu, drugi ugju u kapelicu, a najviše ih se lagano, zamišljeno povuče u sobe, da tuj nastave u crkvi prekinutu mo­ litvu i razmišljanje. Jedan, već staračac, skrene u lijepo uregjeni samostanski vrt i počme še­ tati prostranom šetnjicom. Na staračkom mu licu — fra Luka bio već da će premititi sedamdesetu — odražavalo se veselje, čista radost čovjeka, koji je potpunoma u duši svojoj svijestan, da je svoje dužnosti uviek zdušno vršio i da prema tome nije bio na teret društvu. Starčevo lice izgledalo čilije, vedrije, ko da mu je priroda, koja se tekar počimala buditi od zimskoga sna, ulijevala ') dogagjaj je istinit, dokazan, kako ću to u stare, skoro obamrle žile novu svjeu pripomenku na koncu opširnije spomenuti. Ovdje žost, mladenačku krv. samo napominjem, da taj dogagjaj uzeh iz talijanske Kad se je nekoliko puta prošao knjižice, kojoj je naslov: I I p i c c o l o A b e le šetnjicom, sjede joj u vrh na počivalo, o e s i a un n o v e l lo m a r t ir e d e l c r i s t i a n e s im o . Knjižica je napisana posve jednostavno' utegnuvši dugim duškom svježa zraka. jer pisac ne mišljaše napisati umjetničko djelo > Fra Luka se odmarao. Zaokruži pogle­ njegova namjera bijaše, da koristi osobito nižoj dom vrt, što se pred njim sterao. Očito ruci, a u prvome redu mladeži. Ja u obliku mu godilo promatrati krasan prizor, mnogo toga preinačili, ali se ipak u glavnome što mu ga pružali prvi pramaljetni p o ­ držah talijanskoga pisca, pridržavši osobito njegov jednostavni način pripovijedanja. javi u prirodi. Pod starom kruškom već Bijaše to ljeta Gospodnjega 1710. negdje početkom korizme. Osvanulo lijepo ožujačko jutro. Sunce, što jur počimalo pojače ogrijavati, zlatilo vrhunce okolišnih visočina, pa dižući se sve u više, zaprelo svoje zlatne niti izmegju živahnih ulica Zlatnoga Praga. Moglo je biti negdje oko deset sati. Baš u to doba izlazili iz svoje samostanske crkve na Hradčinu ozbiljni, zamišljeni fratri ka­ pucini, dovršivši baš svoju drugu redo­ vitu dopodnevnu molitvu. Prosuli se u dugu nizu prostranim hodnikom, mo­ leći na glas pokornički Davidov psalam. Pred samostanskom se kapelicom po- �Br. i. Maleni Abel. Str. 15. se javljale mave ljubičice, to milo ko­ ustupi mu mjesto pokraj sebe, pa kad rizmeno cvijeće, a one su starcu re­ je mladi redovnik naklonivši se sjeo, dovniku bile najmilije. Ovdje, ondje starac će mu ovako: — Eto dakle, fra Antune, došlo provirivalo i drugo pramaljetno cvijeće, a starcu od svega toga ne izbjeglo vrijeme, da iskupim obećanje svoje. ništa; njegovo oko, vješto i najsitnijoj Poštenom ti riječi obećah, da ću ti po­ stvari u vrtu, znalo je naći i najzabit- tanko ispričati dogagjaj, za koji mi kaza, da te zanima. Da je hvaljen i blago­ niji cvijetić. Odjednom se zaustavi pri jednoj slovljen na vijeke vječni Bog, koji od točki u dnu v rta: upre pogled u Gospin vijeka sve mudro odredi. Baš ovih kip, koji se tamo na povisokom pod­ dana navršit će se devet godina, kako po zadnji put vidjeh moje drago dijete, nožju dizao u skupu zelenila i cvijeća, ali kojemu sada ne bilo ni traga. Bi­ suze su — dobro se sjećam — ćurkom jaše to kip Majke Božje od sedan bo­ tekle po dugoj sijedoj bradi . . . pa lesti. Na taj pogled licem se dobroga eto od onda moje ga oči ne vidješe. Ostaje mi nada samo za posljedni sud. fra Luke prostre najednom oblak tuge, snuždenosti, ali ko da mu pomiješan Oh ! kako će ono sjati toga dana Kristu bijaše tračak nekoga nutarnjega zado­ na desnoj ! Ako seja, siromak griješnik, voljstva, ko da ga blažila neka tiha budem morao plašiti, daj, dobri Bože, nada. Očito mu glavom mlatila kakva da se moje dobro dijete bude molilo daleka uspomena, tužna ali ujedno i za me pred vječnim Sucem! Da, ono utješljiva. I njegove se usnice same mak- će zajedno s božjom Majkom, kojoj nuše na molitvu, uobičajeni njegov ćeš ti na slavu napisati ovaj dogagjaj, pozdrav Kraljici nebesa. I potraja tako komu sam glavom bijah svjedokom nekoliko časaka. Blagi fra Lukin pogled ovdje u Pragu, tješiti me i braniti onoga mirno počivao na lijepome kipu, a u strašnoga dana. njegovoj se pameti redale daleke uspo­ Dogagjaj, strašan ujedno po me mene, počam tamo od malenih nogu, i utješljiv, jer sam više nego uvjeren, pa sve eto do pod časne sjedine. ako ga milostiva Djevica blagoslovi, Fra Luka ne bio jedan od običnih da će biti Njoj na slavu, a mnogim du­ redovnika. Mnogo i to veoma jakih šama na korist i spasenje. Riječi, osobito bura prohujilo preko njegove glave, ali ako su napisane, jesu poput jedra sje­ se on ipak pri svakoj uz božju pomoć mena, što ga vjetar raznosi pa i na junački održa. I jedna od takovih zgoda udaljena mjesta, gdje kasnije proklije i sada ga regbi svega zaokupljala, jer urodi slatkim i blagoslovljenim plodom. baš ono mjesto, onaj kip budiše mu Ovdje fra Luka postane, dok je uspomenu na nju. mladi fra Antun požudno slušao svaku Njegova su usta još šaputala tihu njegovu riječ, prekriživši ruke na prsima. molitvu, kad se na dnu šetnjice pomoli Starac, svejednako gledajući Gospin kip, mladi jedan redovnik. Fra Luka mu se kao da sabire raštrkane misli, nastavi: očito nadao, jer netom mu se približi, - Bijaše to nazad devet godina, iza običajnoga redovničkoga pozdrava, 1761., ovih dana, baš početkom ko­ �Str. i б. Maleni Abel. Br. i. rizme. Kako ti je poznato, one se go­ sv. Vidu jako me voli i tako sam često dine slavila sveta jubilarna godina, što u vašoj crkvi. Tako mi se dogodi na je bijaše otvorio papa Inocent XII., pa Svijećnicu, kad ono vi propovijedaste. usljed toga mi svećenici bijasmo skoro I meni je strašno godilo slušati vaš g o ­ po vas dan zaposleni u ispovijedaonici. vor o Djevici iz koljena Davidova, jer Po svome običaju ja bih svakoga dana kako kažu predaje moje kuće, i ja sam iz roda Judina. za odmora skrenuo u vrt, da obavim — Ali jadno dijete 1 tužno ću ja. svoju običajnu šetnju. Kad sam tako jednoga dana šetao baš ovom šetnji­ A znadeš li ti, da Juda izgubi žezlo, com, da ću ubrati kiticu ljubica za jer Izrajel ne htjede upoznati dan, kad Gospin kip, dohrli k meni vratar, po­ ga Gospod šćaše sakupiti oko sebe, kojni fra Otokar — Bog mu se duši košto kvočka kupi piliće svoje ? Ove smilovao! — i kaza mi, da pred sa­ mi riječi sv. Pisma nekako utekoše, a mostanskim vratima čeka jedno židovsko da sam ne znam kako, ali maleni Abel dijete, da želi govoriti s jednim od ozbiljniji no što bi se od njegova doba svećenika, pa jer ja bijah jedini te ure očekivalo, priuze : slobodan, zamoli me, neka bih sišao i - Znadem ja tp, časni oče ! Meni udovoljio želji mladoga Židova. Meni je je vrlo dobro poznato, da su moji preipak više godio blagi povjetarac i zla- gji teško sagriješili; oni su ubili od ćano sunce u vrtu, nego li vlažna i Boga obećanoga Mesiju i bjesomučni hladna sobica na vratima i zato naredih vikali: Krv njegova na nas i na djecu fra Otokaru, da židovčića dovede k našu ! Znadem ja to, jer sam čitao, a i meni. Poslužni vratar učini po mojoj sluškinja kršćanka mi je pripovijedala. riječi. I to znadem, da je krv njegova pala na Kad me dijete opazi, pobrza k meni. nas. Krv nas njegova vazda i posvuda Upoznah, da je židovčić neobično ve­ goni, te se mi, poput bratoubojice Kaseo. Kad mi stupi bliže, ne mogoh se jina, potucamo po svijetu, a da se nigdje dosta načuditi njegovoj miloj, upravo primiriti ne možemo. Ja se uza sve to lijepoj pojavi. Uljudno i čedno mi se nadam, da će se Gospod ipak jednom približi, skine kapicu s glave, koju po­ smilovati i da će spasiti ostanke Izrakrivali dugi crni na kovrčicu vlasi, po­ jela. Ali nas megjutim — i ovdje mu gleda me nekako plašljivo, ali prozbori poteku debele suze — ali nas megjutim otvoreno: kršćani ne bi smjeli zato mrziti. — Nikad bolje, časni oče! Dobri Fra Luka prestane, dubok mu se je Bog tako upriličio za moje dobro, uzdah vine iz grudiju, ko da ga nešto da baš vas danas nagjem. To bijaše teška guši, pa će dalje : moja goruća želja, ali vam ne pozna­ — Pomisli, fra Antune moj, moje vali imena. skrajnje čugjenje, snebivanje na ove — Čudnovato 1 prekinuh ga ja. riječi nejačkoga dječka, a uz to Židova. Ali kako i odakle me ti poznaješ? Začudih se, ali se i ganuh, pa mu onda — Počujte me, časni oče 1 Ja sam umilno i blago počnem: Ne mogu, Židov. Z o v u me A b e l , Remeta u dragi moj Abele, nego potvrditi tvoje �Br. i. Maleni Abel. riječi. Ne, kršćanin ne smije mrziti nikoga, jer za svakoga vrijedi Kristova zapo­ vijed: Ljubite neprijatelje svoje! V je­ ruješ li dakle ti, da je Isus iz Nazareta pravi obećani mesija ? Abel, prekriživši ruke na prsima, otvoreno, s dubokim uvjerenjem odvrati: Vjerujem i vruće želim postati kršćanin i to jer mi sama Marija, majka Isusova, zapovjedi, da se krstim! Sam možeš pomisliti, kako je moje snebivanje sve više i više raslo, pa kao da nijesam dobro čuo, naložim mu, da mi ponovi i Abel isto ko i prvi put re č e : — Da, Marija, majka Isusova, za­ povjedi mi, da se krstim. Bijah više no uvjeren, da me ovo nejačko i bezazleno dijete ne bijaše kadro varati i zato pomislih, da nije valjda sanjalo. Ali maleni Abel još odrješitije i slobodnije stade da govori: — Ne, oče, ne bijaše to san, pače niti mi se ne dogodi u kući, nego tamo na velikom gradskom trgu, onamo, gdje je onaj veliki stup, a na njemu Marijin kip. I ona mi je baš to naložila. Evo kako se to dogodilo. Sluškinja moga oca, koja bijaše kršćanka, često puta mi kazivaše o blaženoj Djevici, koju da kršćani zovu slatkim imenom majke. Ja toga prije nijesam znao, pa mi je ne kako ugodno bilo u srcu i pomislih u seb i: O h ! to mora da je veoma lijepo imati majku i na nebesima! Od toga vremena kada bi moji saučenici kršćani klekli pred Marijin kip, ja bih osjetio u srcu neizrecivu bol, povukao bih se na stranu i žalio, što i ja nijesam onako sretan, ali bih ipak vazda skinuo kapu i srcem se preporučio Isusovoj Majci. Str. 17 Prošloga četvrtka igrasmo se na velikom trgu. Za najljepše igre zazvoni podne. Učenici na taj znak zapuste igru, kleknu oko Marijina kipa i počnu moliti svoje molitve. I ja klekoh uza njih, ali ni sam ne znam kako, mi se to dogodi. Ko da me neka nevidljiva ruka rinula. Ne znadoh njihovih molitava, pa zato izmolih ove riječi: O velika, jaka kćeri naroda moga, budi i meni dobrom majkom ! Netom izustih ove riječi, kada se kip sa stupa oglasi: B u d i k r ­ š ć a n i n i b i t ću t i m a j k o ml Ali, reci mi pravo, milo moje dijete, jesi li ti nazbilj čuo baš te ririječi ? upitah ga zapanjen njegovim jednostavnim i iskrenim pripovijedanjem. - Da, ja sam to jasno i bistro čuo! — A čuše ih valjda i tvoji sau­ čenici ? — Toga vam, časni oče, ne mogu ustvrditi, ali vam iskreno kažem, da sam one Gospine riječi čuo kao što sada čujem vaše. Od onoga dana neki nutarnji glas, glas iz dubine srca moga neprestano me nuka: Ostavi roditeljski dom, daj se krstiti i Marija će ti biti majka. Poznata ti je, fra Antune, čudo­ tvorna Gospa s gradskoga trga. Znadeš, da se je već nesumljivo ustanovilo, eje ona više puta s onoga stupa progovo­ rila, kako to svjedoče mnogobrojni zavjeti, što je rese. Uza sve to ja ipak ne bih znao odlučiti, da li je blažena Djevica mome Abelu progovorila ri­ ječju ili pak unutarnjim nadahnućem srcu. Ali što mogu slobodno ustvrditi i što mi je izvan svake sumnje, jest o v o : milost je božja privukla k sebi čudnovatim svakako načinom ovu ne­ vinu, angjeosku dušu i ako još ne bi­ �Str. 18. Svrha svieta. jaše zaogrnuta tajinstvenoin bijelom haljinicom. Po onome, što se je počam od onoga dana dogagjalo s mojim Abelom, ja sam u duši svojoj uvjeren, da ga je nebeska Majka još onoga Br. i. dana sebi posinila, neka bi ga kasnije ovjenčala lovor-vjencem svetoga muče ništva. Jest moj Abel još od onoga dana bijaše M a r i j i n o d i j e t e . (Nastavit će se.) Svrha svieta promatrana s vjerskoga gledišta. I. Svrha svieta i božanska objava. Sv. pismo, imenito navi zavjet, obća i stalna crkvena predaja, jedno­ glasno mnienje vjernika tvrde, da ovaj sviet, bar u sadanjem svojem obliku ne će uviek obstajati. »Nebo će i zemlja proći, reče Spasitelj.1) S proročtvima, koja se tiču zadnjih vremena, u uzkom su savezu i ona, koja govore o svršetku čovjeka, P a r u s i j i2), ili drugom dolazku Kristovu, obćem uzkrsnuću, obćenitom sudu i njegovim posljedicama. Sin će se Božji opet vidljivo pojaviti na zemlji, ali slavan i pobjedonosan, da sudi žive i uzkrsnule m rtve; iza toga obćega suda bit će i svrha svieta, a vojujuća će se crkva pretvoriti u vječno kraljevstvo. Onda će se kraljevstvo Božje upodpuniti proslavljenjem pra­ vednika i kaznom grješnika, a to će proslavljenje i ta kazna trajati dotle, dokle i sam Bog. Dosti je baciti samo jedan pogled na poviest kršćanske crkve, ako se že‘) Mat. XXIV., 35. 2) Paru šija (od grč. p a r o u s ia ) je izraz, kojim se obično služe crkveni pisci, da označe drogi dolazak Isusa Krista i njegovo ukazanje na koncu vjekova. I. Thes. V. 23; II., Ш. 13. — I. Cor. XV. 23. — I. Tim. IV, 14. — II. Tim. IV. 1. — I. Tit. 11. 13. limo osvjedočiti, da grad Božji, kakav se je dosele prikazao na zemlji, samo nesavršeno izpunjuje nakane svoga Ute­ meljitelja, da ne odgovara podpuno ni zahtjevima njegove pravice, ni podpunoj mjeri njegove slave, ni njegovoj neiz­ mjernoj ljubavi. Ne vidi li Krist vrlo često, kako se prezire njegova vlast, pogrdjuje njegovo ime, progoni njegova crkva, tište njegovi vjerni sluge, a nje­ govi neprijatelji odnose pobjedu ? Mora jednom doći, a i doći će dan, kad će se udovolji njegovoj pravici, a njegova slava podpuno objaviti pobjedom grada B ožjega: to je zaključak, do kojega nuždno dovodi pojam o ravnanju pro­ vidnosti Božje ovim svietom. Mesija je do danas izpunio samo jedan dio svoga poslanstva. On je pos tavio temelj, ali sgrada nije dovršena. On svaki dan službom svoje crkve i unutarnjim uplivom svoje milosti sabire živo kamenje za gradnju nebeskoga Je­ ruzalema, dragocjeno gradivo, koje čeka da se upotrebi i konačno preobrati. Kraljevstvo je Božje utemeljeno; Isus je svojom smrću i uzkrsnućem odnio trostruku pobjedu nad djavlom, svietom i griehom, a dosljedno i nad smrću, koju sv. Pavao naziva plaćom grieha. �Br. i. Str. 1 9 - Svrha svieta. On nam je predao u ruke pobjedo­ nosno oružje, kojim ćemo s njim pobiediti. Ali ako je kraljevstvo Božje utemeljeno samo u njegovim glavnim načelima, ali ta načela niesu još razvila svih svojih posljedica, niti je božansko evangjeosko sjeme urodilo podpunim plodom. tvarno biće, koje će zauzimati stalno mjesto i biti u nuždnom odnošaju s pro­ storom, u kojem će se nalaziti. Zašto to sdruženje duše i tiela, ako se fizični sviet mora uništiti ? Istina, sv. Pavao medju povlasticama uzkrsnuloga tiela napominje i duhovnost, s u r g e t c o r p u s s p i r i t u a 1 e, ali ne treba mie»Sva stvorenja«, veli sv. Pavao1), šati duhovnosti, o kojoj ovdje govori »s velikom željom čekaju, da se jave Apostol, s pravom netvarnošću. Tu je sinovi Božji, jer su podvržena propad- govor o duhovnom životu, o oprjeci ljivosti, ali ne od svoje volje, nego radi s putenim životom. To bi značilo, da onoga, koji ih je tomu podvrgao, u će tielo, oslobodjeno od neurednih po­ nadi, da će se i ona oprostiti od rob- žudnih poticaja i odjenuto nepokvarljistva propadljivosti, te biti dionicima vošću, od neprijatelja postati pomoćni­ slavne slobode djece Božje. Jer znamo, kom višega života duše, života nad­ da do sada sva stvorenja uzdišu i tuže naravnoga U tom će smislu tielo biti se, a ne samo ona, nego i mi, koji no­ duhovno, ali ne će postati duh u pravom vinu duha imamo, i mi sami u sebi smislu rieči. uzdišemo, čekajuć posinjenje i izbavljenje Već iz toga, što smo dosada rekli, tielu svojemu. možemo zaključiti, da se svrha svieta ne n.ora razumjeti o uništenju, nego o Iz tih zadnjih rieči sliedi, da ce se obnoviti ne samo duhovi, nego i tjelesa. preobraženju sadašnjega svieta. Za to Crkva je na petom obćem saboru od- evo i drugih jasnih dokaza. »Prvobitni sudila nauku Origenovih pristaša, po je sviet«, veli apostol sv. Petar,1) »bio kojoj bi se poslie obćenitoga suda uniš­ vodom potopljen i pogibe, a sadašnja tilo sve, što je tvarno.2) U ostalom, da će su nebesa i zemlja zadržana, da izgore fizični sviet i dalje trajati, jasno sliedi na dan (strašnoga) suda i izgubljehja opa­ iz članka vjere o uzkrsnuću. »Uzkrsnuli kih ljudi«. Kašnje ćemo opet govoriti Krist više ne umire, veli sv. Pavao ;3) u velikom požaru, što ga je Apostol smrt nema više nad njim nikakove naviestio, a sad je dosti da spomenemo vlasti«. Što je istinito o glavi, istinito zadnje njegove rieči iz navedenoga je i o udima : uzkrsnuli pravednici ne će mjesta: »Ali mi čekamo po obećanju više okusiti smrti; njihova će tjelesa novo nebo i novu zemlju, gdje će pravda živjeti tako dugo, kao i blažene duše, živjeti«. Novu zemlju iza nevolja zadnjih s kojima su odsele neodvojivo sdružene, t. j. kroz sve vjekove vjekova. Tielo dana predvidja i pisac Apokalipse. On pako, preobraženo u slavi, ma na koji opisuje2) veliku borbu Sotone i njegovih se način to tumačilo, ostat će i dalje pristaša proti crkvi i vidi, kako Sotona i lažni prorok za uvieke padaju u sum‘ ) Rom. V ili. 19, 24. — JI. Cor. V. i i si. Can. 40. i l i . J) Rom. VI, 9. — Cor. XV. 44. ‘) II. Pet., Ш, 6— 13. s) Apoc. XXI, 2 i si. �Str. 20. Svrha svieta. porno i ognjeno jezero, kako se umrli velikaši i prostaci skupljaju pred priestol Previšnjega Sudca, knjige se otvaraju, a umrlim se sudi po njihovim djelima pobilježenim u tim knjigama. Onda se pred njegovim očima razvija utješljivija slika: »novi Jerusalem, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao zaručnica ukrašena mužu svojemu«. On vidi »nova nebesa i novu zemlju, gdje više ne će biti smrti, ni plača, ni vike, ni bolesti«. Može se, istina, iz staroga i no­ voga zavjeta navesti mjesta, koji rek bi, da proti gornjim navodima navješ­ ćuju, da će se nebo i zemlja uništiti. »U početku si, Gospodine, postavio zemlju, a nebesa su djelo tvojih ruku; ona će proći, ali ti ostaješ na vieke. (Ps. io i.) »Nebo će proći kao dim, zemlja će se pretvoriti u prah kao iztrošena haljina« (Ps. 51.) Nije li to smisao gore navedenih Spasitelj evih rieči: »Nebo će i zemlja proći?« Tu se vidi neko protuslovlje ; ali se iz ni­ jednoga navedenog mjesta ne može zaključiti, da će se tvarni sviet uništiti, nego samo u svom vanjskom obliku naprosto promieniti. Sadanji će sviet postojati i dalje što se tiče njegove bitnosti, počela i temeljnih mu zakona; oblik će se samo promieniti, da ustupi mjesto novomu obliku, savršenijemu od staroga i udešenijemu prama stanju uzkrsnulih tjelesa. Tvarni sviet kao ni sviet duhovni nema u sebi ništa, što bi mu osigura­ valo vječnu trajnost, nego će postojati bez konca slobodnom voljom Onoga, u kom i po kom mi bivstvujemo, mičemo se i živemo. A takova je u istinu na­ kana Božja u djelu stvaranja. »Poznao sam,« veli sv. pisac, »da će sve ono, Br. i što je Bog stvorio, trajati u vieke (Crkv. III, 14.)«. Ali će prije konačnoga preobraženja biti strašno i opasno stanje. U čem će pako ono sastojati, to ćemo odmah razabrati iz objave Božje. П. Bieda i nevolje zadnjih dana. Ovaj sadašnji sviet čeka dan, kad će iz njegovih razstavljenih počela izaći obnovljeni sviet, kojemu je nekadašnji Eden bio samo nesavršena slika. Vidjeli smo, da svete knjige jasno navješćuju to novo stanje stvari, koje da će biti bolje od prvoga. Ali prema drugim isto tako jasnim i istinitim proročtvima to će čudesno obnovljenje biti istom nakon strašnih bieda, nečuvenih pobuna u moralnom i fizičnom svietu. Tim se izrazima ništa ne pretjeruje, jer bi inače bile pretjerane i Spasiteljeve rieči u evangjelju. »Tada će biti nevolja velika, kako nije bila od postanka svieta do sada, niti će biti. I da se oni dani ne skrate, ne bi se izbavilo nijedno tielo; ali radi izabranih skratit će se dani oni.«1) Rekli smo, da od naviešćenih bieda jedne pripadaju duhovnomu, a druge fizičnomu redu. Prve naš Spasitelj prikazuje u kratko u dvama glavnim potezima: ohladjenju ljubavi i umanjenju vjere. »I što će se bezakonje preoteti, ohladnjet će ljubav mnogih.2)« »Kad dodje Sin čovječji, misliš li, da će naći vjeru na zemlji?8) Posljedice toga dvostru­ koga oslabljen ja same po sebi izbijaju na površinu, a te su: pobjeda tiela i njegovih požuda, te razuzdanost strasti *) Mat. XXIV, 21, a) Ondje, XXIV, 12. 8) Sv. Luk. XVIII, 8. �Br. i. Svrha svieta. ljudske živine. Borba tiela proti duhu i duha proti tielu, to je početak dvaju gradova, koji se prepiru za carstvo ovoga svieta, to je izvor neprijateljstva medju pojedinim ljudma i čitavim naro­ dima. Osobito će u zadnjim vremenima izopačenost, ta neizbježiva posljedica bezvjerstva, uroditi svojim žalostnim smrtonosnim plodom. »Znaj,« veli sv. Pavao, »da će u posljednje dane nastati težka vremena. Jer će ljudi postati samoživi, lakomci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni raditeljima, neza­ hvalni, nepravedni, nemilosrdni, neprija­ telji mira, opadači, neuzdržnici, biesni, nedobroljubivi, izdajnici, nagli, naduveni. koji više mare za naslade nego za Boga.«1) Predstavimo si stanje družtva, koje sačinjavaju takovi ljudi,, i njihove medjusobne odnošaje. Nije li obće oslabljenje družtvenih sveza pravi rat na svim stranama kuglje zemaljske? Nije li i to, po svjedočanstvu našega Spasitelja, jedan biljeg onoga žalostnoga vremena? »Ustat će,« veli on,2) »narod na narod i kraljevstvo na kraljevstvo.« To će biti zadnje nevolje ljudstva. A bit će ih još i drugih; pometnje u samoj naravi i njezinim počelima, »kuge, gladi, potresi po svim mjestima,« sve će to, dodaje Gospodin, biti samo početak bieda i nevolja.3) »I bit će znaci na suncu i na mjesecu i na zviezdama, i na zemlji tjeskoba naroda od smetnje pred hukom morskom i valovima, dočim će ljudi ginuti od straha i od čekanja onoga, što ide na svu zemlju; jer će se sile nebeske ‘) II. Timot. Ш. i — 4. ») Mat. XXIV, 7. •) Ibidem, 7, 8, Str. 21. pokrenuti.1)« »Sunce će pomrč^ti i mjesec ne će dati svjetlosti svoje, i zviezde će s neba pasti.«2) Neki tumači, izmedju kojih ćemo navesti doktora Scholtza, primjenjuju razrušenju Jeruzalema po Titu one rieči sv. Mateja u XXIV. poglavlju od redka 4. do 34., koje se obično odnose na krnac svieta. »Kao što munja izlazi od iz toka i pokazuje se do zapada, tako će biti i dolazak Sina čovječjega. . . Sunce će pomrčati. . . itd . .. Tada će se pokazati znak sina čovječjega na nebu; tada će proplakati sva plemena na zemlji i vidjet će Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim sa silom velikom i slavom. I poslat će u isti čas svoje angjele s trubom i s glasom velikim, da saberu izabrane njegove od četiri vjetra, od krajeva nebesa do krajeva njihovih.« Po tumačima, o kojim govorimo, gore iz evangjela navedene rečenice niesu prvi znaci Kristova zadnjega uka­ zanja, nego njegova nevidljivoga i skorašnjega dolazka, da očituje svoju pravicu proti židovskomu narodu. Neke proročke rieči idu u prilog tomu tuma­ čenju. Izaija, da naviesti porušenje Babilona, služi se izrazima sličnim onim Spasiteljevim:3) »Gle, doći će dan Gos­ podnji, dan grozan, pun srčbe i gnjeva... Ni najsjajnije zviezde nebeske ne će više razprostirati svoga svjetla; sunce će se na svom izhodu prekriti tminama, a mjesec ne će više sjati. . . Pokrenut ću i sama nebesa.« Iste se slike pojav­ ljuju u žalostnoj Ezekielovoj pjesmi nad propašću egipatskoga kralja i nje1) Luc. XXI, 25, 26. «) Mat. XXIV, 29. ») Izaija, XIII, 9— 14. �Str. 22. Svrha svieta. gova t naroda:1) »Učinit ću, da poslie tvoje smrti potamni nebo i pomrče zviezde; sunce ću zastrti oblakom, a mjesec ne će dati svoga sjaja.« Kod proroka je dakle u metaforičnom govoru pomrčanje sunca i mjeseca znak poli­ tičkih prevrata i velikih poraza. Potres nebesa, kako se vidi iz psalama, proročanstva Nahumova i Habakukova, nema drugoga značenja. Taj izraz označuje dolazak kakova velika dogadjaja, a prorok Agej istim tim riečima navješćuje dolazak očekivanoga Mesije.2) Padanje zviezda značilo je propast kakove visoke političke vlasti. Daniel vidje, kako jedna tajinstvena životinja »diže svoj veliki rog do nebeske vojske i obori najjače vojnike, sbaci zviezde i sgazi ih nogama.3)« Ako se i dade iz primjera uzetih od proroka staroga zavjeta zaključiti, da je moguće, pače vjerodostojno alegoričko tumačenje nekih rečenica sv. pisma, ima ih još više koje se tomu protive, te se po obćem mnienju odnose na drugi dolazak Kristov. Mi nikako ne držimo, da znak Sina čovječ­ jega, koji se ukazuje na nebu, i Sin čovječji, koji dolazi na oblacima (redak 30. i 31.), znači Mesiju, koji dolazi, da kazni sviet, ili da se tim najavljuje kakav pokret, kako to misli doktor Scholtz. Tako isto ne vjerujemo, da se pod angjelima, koji sabiru pravednike 1) Ezek., XXXII, 7 , 8. *) Agej, VIII. 7, 8. s) Daniel, VID, 10. Br. i. s četiri strane svieta, imaju razumjeti apoštoli, koji privode k Isusu ljude vriedne kraljevstva nebeskoga. Takovo tumačenje postaje tim nevjerojatnije, ako se uzme u obzir, da se naš Gospodin na sto drugih mjesta u evangjelju služi istim izrazima, kad hoće da govori o svom posljednjem dolazku na svršetku svieta. »Sin će čovječji doći u slavi svojoj i svi angjeli s njim, i sjesti će na pristolu slave svoje, i sabrat će se pred njim svi narodi; i razlučit će ih izmedju sebe, kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.« »Vidjet ćete,« reče Spasitelj svojim sudcima, »Sina čovječjega gdje sjedi s desne strane sile Božje i dolazi na oblacima nebeskim.« Ovdje je dakako govor o zadnjem sudu. Razumila se medjutim trublja angjeoska u prene­ senom ili radje u pravom smislu, sigurno je, kako svjedoči sv. Pavao, da će na dan uzkrsnuća njezin jaki glas probuditi mrtve iz njihovih grobova. Treba li dakle tim izrazima, gdjegod se nalaze, dati preneseno značenje, te tako shva­ ćati drugi dolazak Kristov, da se on ne će osobno i vidljivo ukazivati? U ovoj ćemo razpravi višeput imati prilike da se povratimo na to pitanje. Sada je govor samo o znakovima u svemiru, koji će naviestiti konac svieta. Vidjeli smo što o tom govori sveto pismo, a u narednom ćemo broju promotriti, da li znanost ima kakovih osbiljnih prigo­ vora proti nauci katoličke crkve o zadnjim stvarima. �Br. i. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. Str. 23. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. Cieli je katolički sviet sa svojim duhovnim vodjama neutrudivo radio, da 8. pr. mj. što dostojnije proslavi 50-godišnjicu proglašenja člankom vjere Marijino bezgrješno začeće. Tomu sret­ nomu danu svaki se je Marijin štovatelj veselio, a napose sinovi sv. Franje, jer je ta nova zviezda u kruni Majke Božje sjajna pobjeda nauke njihovih slavnih predja, poimence uzvišenoga naučitelja častnoga Ivana Duns Škota, pa su širom svieta i pobožnošću i pjesmom i ugod­ nim akademijskim zabavama uzveličali taj veseli dan. U toj proslavi ne zaostaše ni naši naukovni zavodi u Bosni, kako se vidi iz dopisa, kojima rado ustupamo mjesta. G u č a g o r a , 8. prosinca 1904. Devetnica. — Bezgrješno Začeće, — Akademija franjevačkih bogoslova. Naš se narod uviek odlikuje što­ vanjem Prečiste Djevice, što se je oso­ bito u Gučoj gori pokazalo. Znamenito ovo mjesto s prekrasne crkve, te što je u njem bila negda naša gimnazija, a za sad bogoslovija, posebnim načinom proslavi svetkovinu bezgrješnoga Začeća B. D. Marije. Cieli se puk za ovu veliku svetkovinu pripravljao devetdnevnom pobožnošću. Devetnica je išla ovim redom: Molitve, propoviedi ili čitanje o krjepostima i slavi Gospinoj; zatim se pjevale litanije lauretanske i na koncu se dielio blagoslov presvetim oltarskim sakramentom. — Molitve, propoviedi i litanije držane su pred oltarom bezgrješnoga Začeća. Pro­ poviedi držali vv. 00. učitelji bogoslo­ vije s prodirektorom m. p o. fra Antom Curićem. Divota je bila gledati crkvu punu pobožnoga puka, gdje jednodušne od­ govara svećeniku na molitve, pobožno pripieva litanije, koje uz pratnju or­ gulja pjevali naši bogoslovi predvodjeni v. o. fra Petrom Corkovićem. Kad bi pak propovjednici otvorili usta, da slave kr tosti i moć prečiste Djevice, puk bi u tajinstvenoj tišini pratio svaki njihov kret, kao da mu pred očima lebdi neoskvrnjena Djevica u svem svom sjaju i moći, a ne da sluša rieči govornika. Na svetkovinu, a i u oči svetko­ vine nagrnu pobožni puk k izpovjedaonicama, da se s Bogom pomiri, izmireni dostojno prime sv. Pričest, papinski blagoslov i svojoj se dragoj majci po svete. Bilo je truda otcima, jer se je sjedilo u izpovjedaonicama tako rekuć od jutra do mraka, ali to čast Djevice hoće, pa se je rado trudilo. Samo je prije podne izpovjedjeno i pričešćeno preko боо osoba. Kao da je neka neo­ doljiva sila privlačila sviet u crkvu, tako je sve hrlilo na izpovied. Pa i jest sila — sila ljubavi Majke naše B. D. Marije ! Dok je ovako sviet proslavio svoju milu Gospu, niesu ni mladi sinovi sv. o. Franje stajali na strani. Njih razplarpti uspomena slavnih predja, te se upravo natjecali, da što svetčanije pro­ slave dan svoje Zaštitnice. Uz dužne �Str. 24. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. nauke pripravljali se za akademiju, ne zabacujuć duha pobožnosti: jer uz sav trud oni oduševljeno pobožnosti prisu­ stvuju, skladno pjevaju litanije i gorućim se srcima posvećuju za sluge miloj Majci. Duša svega njihova nastojanja bijahu vv.oo. učitelji bogoslovije, koji ih sborom i tvorom pomagali, da se što dostojnije priprave za svetčanost. Kucnu čas, da vidimo, šta su to liepa pripravili, kakva će to biti slava. Na veće, 8. prosinca stupismo u veliku dvoranu, gdje će se akademija držati. Odmah nas iznenadi liep oltarić na pro­ čelju, zimskom zeleni izkićen i sviećama razsvietljen. U sredini kip Neoskvrnjene, na podnožju kipa Njezin apoštol, slavni Ivan Duns Š k o t: znak, da je slava Neoskvrnjene i naša slava. - U 7 sati poče akademija. Otvori ju biranim riečima brat Teofil Badrov. Opisa zna­ menitost ovoga dana, kratkim potezima ocrta slavnu našu prošlost. Kazav svrhu akademije, obrati se prečistoj Djevici i zanosnim ju riečima pozdravi. Odmah za tim zaori dvoranom »O naj­ svetija«, što ju skladno u četiri glasa odpjevaše bogoslovi Tim započe aka­ demija razdieljena u troje. U svakom dielu je bila po jedna radnja, govor i pjesma. Prva radnja bi brata Dominika Galića. On krasnom latinštinom razjasni i dokaza Članak vjere o bezgrješnom Začeću B. D. Marije. Odrediv, šta se ima razumievati pod imenom Bezgrješnoga Začeća, redom navodi dokaz za doka­ zom, da je pravo crkva proglasila, da B. D. Marija nije začeta u i.ztočnom griehu. Radnja od sebe liepa, vješto obradjena, još vještije pred nama obraz-ožena, pa da ne izmami svih nas odo­ Bf. t. bravanje ? Iza pjesme »Redovnik viekom bit ću ja« krasnoslovi brat Jozo Božanović »Immaculata«, što ju je spjevao pok. fra Joakim Trogrančić. U drugom dielu se iztače brat Mato Cosić svojom radnjom : »Razvoj članka, da je Djevica bez grieha začeta.« U glavnom je imao pred očima franjevce, jer su oni upravo i doprinieli, du se je razširilo mnienje o ovoj povlastici Majke Božje. Vodjom im bijaše čast. Ivan Duns Škot, »doctor subtilis«, ali ga u svojoj razpravi prodje, jer je to bilo predmetom brata Miroslava Džaje. Iza kako brat Ljudevit pozdravi prečistu Djevicu kao Ružicu tajinstvenu« riečima V. Anderhć čitao je pred nama brat Miroslav svoju razpravu o životu, radu i slavi č. Ivana Škota, apoštola bezgrješnoga Začeća. Radnja liepa u svakom po­ gledu ; slog gladak, dokazi jasni, liep razporedjaj : sve to pribavi mladom što­ vatelju Duns Škota pohvalu od prisutnih. Tek što on dočita svoju razpravu, zaori dvoranom Duns Škotova himna ; odpje­ vaše ju bogoslovi četveroglasno. Ne znam čemu bih se više divio: ili odu­ ševljenju pjevača — znak, kako štuju svoj uzor ili njihovu skladnom pievu - znak njihove vještine u izvadjanju naj­ težih komada. Svi smo ostali duboko ganuti ovim dokazom štovanja prama slavnomu boriocu za čast Marijinu. Naše se ganuće poveća stupiv na koncu ove liepe zabave pred nas brat Vjekoslav Cubelić, te osloviv prisutne otce. Čitajuć misli, tako rekav, svojih drugova, veli, da ih je ondje skupila jedino ljubav prama Djevici, primjer slavnih predja i ponuka starijih. S pred­ meta slave predje na siede otce i poredeć njihovu slavu sa slavom Temi- �Br. i. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. Str. 25. stokla naziva ih zatočnicima svoga naroda. Uzdanica će naroda pjevati domovini i Ganut njihovom prisutnošću, veli, da mu rodu. Redom se mienjahu najkrasnije siedine ovih poštovanih otaca dozivlju pjesme koračnice: »Bojna pjesma«, u pamet svu onu težku borbu, koju »Zrinsko-Frankopanka«, »U boj«, »Povodjahu za slobodu. Siedine njihove njih putnica Hrvatskoga Doma«, »Himna mlade hrabre, u borbu zovu: i borit Zvonimirova«, »Koračnica Trebevića«, ćemo se! veli. Obraća se po tom dru­ »Liepa naša domovino«, »Dalmatinski govima: pokazuje im siede otce i nuka, šajkaš.« U srdce je diralo, kad mladež da se odazovu njihovu pozivu, da po- od sebe poče izkazivati štovanje prama dju njihovim stopama. Zahvaljuje se predpostavljenima. Sjetiše se pjesmom pošt. otcima na ljubavi, na priznanju i miloga prodirektora; ljubitelja mladeži na uztrpljenju kod ove zabave. — Za­ o fra Jake Matkovića, gvardijana. Odbava je počela pozdravom Djevici; pjevaše iin u počast »Ljubimo te naša pozdravom će se i svršiti, jer je Njoj diko«, i »Ut quis noscat«. na čast i priredjena. Govornik upire Dok su se ove pjesme mienjale, izrečeno je više ganutljivih govora, koje oči u prečistu Djevicu, diže ruke, njež nim ju glasom moli, da zaklinje, neka od p. o. gvardijana, koje opet od v. o. ih primi za sinove; neka brani svoj fra Ante Šakića, učitelja bogoslovije. narod, narod hrvatski. »Mi ti se kunemo, Sve idjaše za tim, da se mladež uzpiri Majko, završuje, biti ćemo Ti vjerni ljubavlju prama redu i rodu. Divan je bio govor iza »Liepa naša domovino«. sinci!« Tim se svrši ova akademija. Što je sliedilo, bilo je na volju Govornik od same pjesme predje na dato, da se zabavi i proveseli. Prije no osjećaje prama domovini — ne one uz će to započeti, diže se siedi exprovin- čaše i vino, već uz ozbiljan rad. Do­ cijal m. p. o. fra Anto Curić, prodi- movina i red od njih mnogo čeka. rektor bogoslovije, te nježnim riečima Svaki se kraj diči svojim naravnim lje­ zahvali mladeži na ovako liepoj pro­ potama, ali ništa ne može zavičaja ure­ slavi. Ganut njihovim oduševljenjem, siti kao liepo cvieće krjepostnih ljudi. hvali im trud, obazre se na predgovor- Mladež je cvieće, ures roda i reda. Kao nika i stade otčinskim glasom bodriti, što se cvieće odlikuje skladnim bojama, kako sam reče: »nadu naše slavne pro­ ugodnim miruhom, čvrstom stabljikom, vincije« na rad oko prosvjete, da se isto se tako mora mladež odlikovati sada što bolje priprave, jer ih čeka kršćanskim krjepostima, znanjem i uztežka, ali slavna zadaća, kojoj stari trajnošću. Opisa im po tom sve, što od »ujaci« dielom udovoljiše, a dielom je njih čeka red. Govor krasan, ali još na mladjima reda, da djelo dovrše, krasniji, jer je iznenada rečen. Ovako usavrše i osiguraju. Njegova otčinska može govoriti samo, koji ljubi red, koji rieČ sve nas tako uzhiti, da odobravanju shvaća zvanje mladeži. Sve ovo svje­ doči, šta može ljubav serafska medju nije bilo kraja ni konca. Sad nasta zabava po volji. U go­ redovnicima. Na koncu ovejzabave sjetiše se po­ vorima se sjetilo domovine i miloga novno bogoslovi svoga Duns Škota. Kad naroda, uz koga je fratar uviek bio. �Str. 2б. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima ga hvale i slave drugi, koji niesu fratri, kao što su Isusovci: Kornelij i Lapide,1) P. Jacob Gramard,2) P. Sarazar,3) P. Ivan Pined,*) i. t. d. zar će ga zaboraviti njegovi ? Zato na razstanku zaori opet njegova himna, da izkažu počast onome, koji je prvi digao glas, da brani N e­ oskvrnjeno Začeće. Tim se svrši ova prekrasna zabava, koja će ostati svima u najkrasnijoj uspomeni. Ta to je bilo slavlje Majke, to je bilo slavlje reda to je bilo slavlje svega svieta! Prisutnik. V i s o k o , 8. prosinca 1904. Poziv namjestnika Božjega, sv. o. pape Pija X., da se petdeset-godišajica proglašenja »B e z g r j e š n o g a Z a ­ čeća« bi. dj. Marije što svetčanije pro­ slavi, kao tajinstveno gudalo dimu ćutljiviju žicu srca svih katolika, te se cieli sviet rek bi natjecaše, kako će što sjajnije prodičiti ovaj jubilarni Marijin dan. Osobito franjevci, starodrevni bo. rioci za ovu najčastniju Marijinu po. vlasticu nastojahu širom lica zemaljskoga da Neoskvrnjenoj izkažu dužnu počast kao zaštitnici svojoj pod ovim otajstvom. Napose naša redodržava Bosna Sre­ brena. po svojoj i svoga vriednoga redodržavnika želji i zapoviedi gledala, da dično pristane u kolo Marijinih štovatelja. Naročito je m. p. o. redodržavnik naglasio, da se u franjevačkim obrazovalištima što bolje proslavi Imakulata, e da bi se tim franjevački pomladak učvrstio u težnji za slavom Kraljice nebeske, te da bi u tom In vers. 22. c. VII. libr. Sap. a) V id. centum assertiones Duns Scot. 8) Ibidem. *) Ibidem. Br. i. pogledu dično kročio stopama slavnih predja svojih. Buduć pako da je ovdje u Visokom franjevačka gimnazija, gdje se djaci iz ciele Bosne pripravljaju za uzvišeni franjevački red, za red Ma­ rijinih pobornika, to je svaki punim pravom mogao očekivati, da će se ovdje taj radostni za ovozemnike dan s najvećim'oduševljenem proslaviti. Već iz daleka počeše pripreme. U listopadu, Marijinu mjesecu, svetčanije nego obično obavlja se listopadska pobožnost uz prisuće cielog zavoda i pobožnost svje­ tovnjaka. Svaki se je dan pod tihom sv. misom molila krunica sv. Dominika, letanije lauretanske i davao se blagoslov s Presvetim. Nedjeljom i svetkovinom po podne uz večernju bijaše i propovied u počast griehom neokaljane Majke Božje. Počev od i. listopada svake su se nedjelje po dva razreda sv. izpoviedju i pričešću utjecala Zaručnici Duha sve­ toga, a svake druge nedjelje po običaju svi pitomci. Da se pako sam 'taj veli­ čajni dan slavnije prodiči, odredi m. p. o. redodržavnik svotu od 200 for. u tu svrhu. A da se cieli zavod duhovno za taj god pripravi, to je kroz punih osam dana činio duhovne vježbe i svetčanu devetnicu, kojoj su i okolni katolici prisustvovali. M. p. o. ravnatelj brinuo se je, da se iz doznačene svote dobavi oveći kip Bezgrješne, koji je naručen od tvrdke Ferd. Stuflessera u Tirolu. Kada je kip 3-4 dana prije svetkovine stigao, imali smo veselje promatrati 140 cm. visoki divni lik Dieve bez ljage začete, okrunjen s dvanaest zlatnih zvjezdica, a pod nogama krug zemaljski s polumjesecom i podobom vraga, paklene zmije, s Evinom ja­ bukom u ustima. Kip je stao 140 kruna. �*Br. i. Proslava^Imakulate u našim naukovnim zavodima. Od častnih sestara na Banjskom briegu u Sarajevu naručismo za 60 kruna krasnih cvjetova, koje su baš umjetno izradile. Naročito se ovim putem mo­ ramo zahvaliti visočkim dospodjama, koje su svojevoljno primile na svoj račun trošak za nakit. Bezgrješna neka im p lati! Uoči same svetkovine postavismo nebeskom milinom odsievajući kip na veliki oltar, okitiv ga šarolikim cviećem, mnogim svietnjacima i vrpcama, što je sve vrlo pripadno upriličio o. fra Leonard Čuturić, da se je svatko divio zamjerom skladu. U predvečerje svet­ kovine držana je svetčana večernja (vesperae) i povečerje (completorium) s tri svećenika i pristalo odjevenim poslužnicima. Iza toga sliedila svetčano pjevana večernjica s blagoslovom. U 7 sati na večer plamsala ciela sgrada u plamenu raznobojnih svjećica, rasvjetlji­ vana k tomu čas s bengalskum, čas s magnezijevom vatrom. Papinska, hr­ vatska i carska zastava vilinski lepršale na pojakom vjetru; mužari gromkim glasom raznosili širom visočkog polja slavu Kraljice neba i zemlje, dok je četvrtsatna zvonjavina daleko nosila glase o sutrašnjoj slavi. Na središnjem prozoru crkvenog pročelja stajao ukusno izradjen transparent, na kojem se je vidio franjevački grb. Oko grba blistale se.rieči: »Slava Bezgrješnoj 1 kliče Bonaventurijanum«, zatim se opažale ju­ bilarne godine 1854. i 1904., te dvanaest zviezda sa suncem i polumje­ secom. I gle 1 iza duge mrkle noći sinu jednom toli željkovani dan, odpočet s pucnjavom mužara i jekom zvona. U 7 sati u jutro iza obične školske sv. mise, pod kojom se svi djaci pričestili, zavede u prisuću 00. učitelja o. fra Str. 27 Leonard Čuturić, zadrugu trećoredsku pod zaštitom Neoskvrnjene, koja je i prije obstojala u zavodu, ali sada dobi drugi smjer i ustrojstvo, o čemu će se poznije obširno javiti, a sada budi tek mimogred spomenuto. Iza vatrene i uzvišene besjede podieli on svim člano­ vima medaljicu na plavoj vrpci kao znak ove zadruge. Poslie trokratnog glasa mužara i zvona odpoče u 9 sati sjajna služba Božja, koju je držao m. p. o. Ira Angjeo Franjić, ravnatelj, uz podvorbu o. fra Leonarda Čuturića i o. fra Angjela Bašića. Ciela je sv. misa četveroglasno odpjevana pod vještim ravnaniem i sviranjem o. fra Franje C'-*sić’a. Kad je dovršeno sv. evangjelje, stupi pred oltar o. fra Jakov Pašalić te izrazitom i kićenom propoviedju ocrta slavlje današnjega dana. Nakon propoviedi sadju svi djaci s kora pred kip Imakulate, gdje ih o. ravnatelj uzhitno pozva, da se svi posvete i izruče Mariji bez grieha začetoj, čemu se svi mo­ litvom i pjesmom posvetnicom najoduševljenije odazvaše. Do suza je ganutljiv bio prizor gledati, kako se pitomci, svi urešeni sa spomen-medaljicama Imakulate na hrvatsko-trobojnoj kokardi, a trećoredci još i znakom svoga reda, iz dubine mladjahnog si srca posvećuju bez grieha Začetoj, odabirući ju za svoju majku, gospoju, kraljicu i zaštitnicu. Potom ze nastavi sv. misa, a na koncu podieli m. p. o. ravnatelj papinski blagoslov s podpunim oprostom svima, koji su se izpovjedili i pričestili. U crkvi je bilo katolika ne samo iz Visokoga, nego i iz obližnjih župa. I tako se svrši sveti čin prije podne. U 4 sata po podne prirediše naši djaci jednu nabožnu akademičku zabavu, �Str. 28. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. koja je održana u liepo izkićenoj gim­ nazijskoj crkvi. Na akademiju su već prije bili pozvani: m. p. o. redodržavnik s tajnikom i okolni župnici. Pozivu se odazvali: m. p. o. redopržavnik s taj nikom, župnik iz Busovače vlč. o. fra Marijan Milićević sa svojim kapelanom, vlč. o. fra Marijanom Topićem, vlč. o. Fra Domin Goj silo vic, župnik iz Bugojna, vlČ. o. fra Angjeo Ikić, gvardijan sutješki i vlč. o. fra Ciro Katavić, župnik s Kiseljaka. Radi čega im ovim putem izrazujemo najusrdniju zahvalu! Svi nezapriečeni visočki katolici, dapače i neki iz obližnjih župa nadjoše se taj dan u crkvi. Poglaviti g. kotarski predstojnik Bela pl. Gyika s pismeno pozvanim činovnicima i njihovim milo­ stivim gospodjama zauzeše za njih posebno opredieljena mjesta, na čemu im topla hvala! Čarni je kip Imakulate s velikoga žrtvenika skinut i postavljen na stol iznad stepenica, koje luče ladju od crkvenoga svetišta. Stol je urešen svietnjacima i cviećem, da je izgledalo kao da Majka Božja stoji u dražestnom perivoju. Množina svieća u crkvi sipala tajinstveno svjetlo po crkvenom prostorju. Kad je odkucnuo odredjeni sat, odpoče akademija sa sliedećim razporedom: i. Prvi stupi pred nazočnike petoškolac Ivan Čiča, koji se jezgrovitim proslovom, spomenuv važnost dana, zahvali nazočnicima na blagohotnom posjetu, ujedno zamoliv, da blagim sudom sve poprate, te izvinu, ako šta prema očekivanju ne uspije, jer su ovo tek skromni početci. Zatim se obrati liku Bezgrješne, prošeci ju, da milostivo primi akademiju kao zalog ljubavi, odanja i poklonstva svih djaka prama Br. 1. Njoj. Napokon pozva sve sudrugove, da prije nego što nastave, kliknu Dievi bez ljage: »Slava Bezgrješnoj«. Što oni oduševljeno prihvativ, zaoriše trokratno: »Slava Bezgrješnoj!« 2. »Bezgrješno Začetoj« krasnoslovio Ivan Kuliš, a pjesmotvor je Ivana Dugonjića, šestoškolca. 3. »Himna Marijina«, spjevao ist I. Dugonjić, a uglasbio u kvartetu o. fra Franjo Cosić. Pjevao mužki sbor. 4. »Pojam i dokazivanje bezgrješnoga Začeća«, vlastiti sastavak Ivana Ćolića, šestoškolca, koji on sobom naravnom vještinom izgovori na sveobće zadivljenje. 5. »Kraljica Hrvata«, kvartet od o. fra Franje Cosića, pjevao mješo­ viti sbor. 6. »Razvitak članka o bezgrješnom Zečeću«. slovio Mijo Grgić, petoškolac, vlastiti svoj sastavak. 7. » 0 Marijo, naša diko!« kvartet od Subira, pjevao mužki sbor. 8. »Franjevački red i bezgrješno Začeta«, vlastiti sastavak sborio Mato Malić, šestoškolac. 9. »0 Najsvetija,« kvartet od N., pjevao mješoviti sbor. 10. »Pojav bezgrješne,« od Jakova Andrića, šestoškolca, a deklamira Anto Naimarević, prvoškolac. u. »Liep cvietak,« kvartet od Šubira, pjevao mužki zbor. 12. »Sv. Bono prama Mariji uobće i prama Bezgrješnoj napose,u sastavio Petar Matić, petoškolac, a govorio Mijo Lukić, petoškolac. 13. »Ave Mariš stella,« kvartet od Zajca, pjevao mješoviti sbor. 14. »Sva je liepa,« od N. N. krasnoslovio Juraj Dujmović, iz IV. razr. �Br. i. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. Str. 29. 15. »Maria concipitur,« kvartet od se je moglo vidjeti iz katoličkih listova. Pa i trebalo je da se proslavi »Kra­ N., pjevao mješoviti sbor. 16. »Imakulati« od N. N. dekla­ ljica Hrvata« U tom slavlju nije zaostala malena, nu po bogoljubnosti puka mirao Patar Lučić, prvoškolac. 17. » 0 Marijo,« kvartet od Muk- daleko poznata varoš Fojnica. Lako je bilo oduševiti puk na proslavu N evića, pjevao mješoviti sbor. I tim se na obće odobravanje do­ o s k v r n j e n e . Dosta za toga njekovrši akademija. Pjevanjem je ravnao o. liko liepih rieči i zvonima dati znak, fra Franjo Ćosić, te je pokazao van- pa eto ti u crkvu ciele varoši. Pred svetkovinu obavila se je rednu sposobnost i mar za podučavanje u pjevanju. Višekrat je tiekom akade­ devetnica veoma svetčano. Do pozdrava mije crkva magnezijevom vatrom osvjet- angjeoskog u večer za pol sata skupila ljena, što je sve još čarnijim činilo. Iza bi se ne malo ciela varoš, a odmah za svršetka stupi m. p. o. redodržavnik pozdravljenjem započimala je pobožnost. pred kip Kraljice angjeoske, te vatrenim Litanije lauretanske narod je pjevao govorom izjavi: kako ga je do suza (naizmjenice s korom), iza toga sliedila uprav ganula mladenačka ljubav Bez- je propovied, a onda blagoslov sa grješnoj, te se svim djacima zahvali na Presvt 'im, te napokon pjesma posvetnjihovu trudu, staviv im ujedno na srce, mca »Kraljici Hrvata.« Propovied je da dostojno podju stopama slavnih fra­ svaku večer držao drugi otac franjevac njevačkih predja u revnosti za slavom — devet ih redom, što je osobito zaniMarijinom. Nadalje se zahvali 00. uči­ mivo, a možda na daleko nije tako teljima radi njihova revnoga nastajanja, bilo. Svi su upotrebili sve sile uma, da sve dolično proizvedu. K tomu- pera, jezika, svu govorničku vještinu, izrazi duboku blagodarnost svim cienje- svi su se rek bi natjecali, da što bolje nim posjetnicima na pohodu i strpljivom proslave svoju premilu zaštitnicu. — A praćenju akademije. Napokon zaželi, da kako je opet bilo divno slušati pjevanje Dieva prečista vazda nad ovim zavodom litanija lauretskih — a zna puk sedam bdije, što i mi svi iz dna srca želimo napjeva — i to tako skladno, da se stranci ne mogu tomu načuditi! Kako i prosimo ! Tako u slavi Bezgrješne probo- je bilo krasno pogledati liepu crkvu vismo dan, koji će nam ostati u mnogim sviećama puka razsvietljenu, a neizbrisivoj uspomeni i svedjer nam osobito oltar Gospin, kamo bijahu svih dovikivati: »Slava Bezgrješnoj 1« oči uprte! Sve bijaše veoma ganutljivo. Bilo je puka i izvan varoša iz daljine F o j n i c a , 10. prosinca 1904. od pol sata, a svaku večer broj je rastao. Prekrasno slavlje, što se je ove Pred samu svetkovinu bio je samo­ godine obavljalo širom katoličkog svieta stan, koji ima veoma divan položaj na u čast N e o s k v r n j e n e D j e v i c e , briegu poviš varoša, liepo razsvietljen, postiglo je bez sumnje svoj vrhunac a i njeke kuće u varošu. Na svetko­ pred samu svetkovinu bezgrješnog Za­ vinu pako iza svetčane mise bila je čeća i na nju. U tom slavlju liepo nam posveta puka pred Gospinim oltarom se je poniela domovina Hrvatska, kako i podieljen papinski blagoslov. Pobožnog �Str. 30. Viestnik. puka izpovjedilo je uoči svetkovine i na istu sigurno preko tri stotine duša. Tako je pobožni fojnički puk pokazao, da štuje svoju premilu Majku. Neoskvrnjena Djevica, koja je ovako proslavljena, obdarila svoje štovatelje i one, koji su priredili ovo slavlje, rajem nebeskim I C. Viestnik. {Božić u Sarajevu.) Ove godine osvanuo ovaj najveseliji blagdan u pravoj svojoj hladnoj zimskoj odori, što je još bolje podsiećalo na onu slavnu noć, kad je Marija u mrzloj štalici porodila svietu željno očekivanoga Spasitelja, pa kao što se svagdje nastoji, da se što dostojnije proslavi taj najznamenitiji i najuzvišeniji dogadjaj, tako je bilo i u srcu Bosne — glavnom gradu Sarajevu. U pol noći, kad se je pred 1904 go­ dine ukazalo svietu osobita ljubav Božja, oživješe sve crkve i pod službom Božjom zaoriše vesele pjesme u čast novorodjenomom Kralju, Isusu Spasitelju. Ni naša crkvica sv. Ante, k .ja svojom siromaštinom nalikuje betle­ hemskoj štalici, ne ostade te noći pusta, te se i u njoj razvi veselo božićno slavlje. Preč. naš otac provincijal, d r. f r a D a n i e l Ban, služio sv. misu i oslovi pobožni narod krasnom prigodnom propoviedju, a na koru uz pratnju or­ gana cienjena gospoda profesori mužke preparandije kako svake nedjelje i blagdana, tako osobito ovom sgodom sa svojim vriednim učenicima još više uvećaše tu slavu svojim četveroglasnim milopojem. Bože daj, da se što skorije u novoj crkvi sv. Antuna, toga osobitoga mi­ ljenika malenoga Isusa, mogne proslav­ ljati taj veseli blagdan ! {Spomenik f biskupu fra РаЊа1и fir. 1. 'l^ Vujiiićuj) odlcriven je svetčano u Imot skom 29. pr. mj. — Pošto je naš list već bio gotov, kad smo dobili tu viest, to ćemo u sliedećem broju obširnije o tom izviestiti. {Proslava Imakulate u Varešu.) Vareški je pobožni katolički puk, potaknut svojim revnim duhovnim vodjama, sbilja sjajno proslavio petdesetgodišnjicu pro­ glašenja člankom vjere te izključivo Marijine povlastice, pa smo zahvalni našemu vriednomu dopisniku, da nas je potanko u tom izviestio. Dne 13. studenoga držao je mjestni župnik od preč. ordinarijata naredjenu misu i propovied o bezgrješnom začeću, a poslie propoviedi izjavi puku, da ga puno peče na srcu, kad čita u kato­ ličkim listovima, kako se vjernici svagdje spremaju, da što sjajnije proslave 50-godišnjicu članka vjere o bezgrješnom začeću, a on je sa svojim vjernim pukom prinužden, jer nema crkve, pod otvo­ renim nebom misiti. Ove rieči svakoga duboko dirnu u srce, te počeše misliti, kako bi i oni bar u groblju što dostojnije proslavili tu svetčanost. Dne 27. studenoga župnik poslie propoviedi oglasi, da počima devetnica u čast bezgrješno začetoj s posvetnom mo­ litvom, te da je njegova vruća želja, neka bi se sav puk kroz devetnicu izpovjedio i pričestio. Dne 29. i. mj. stavljena je na oltar u kapeli na �Br. i. Viestnik. groblju slika s nadpisom : »Sva si liepa, 0 Marijo, i ljage iztočne ne ima u tebi.« Preko devetnice obavljane su molitve pred ovom slikom, te se je izpovjedilo 1 pričestilo 1008 duša. Na sam dan Bezgrješnoga začeća obavljena je procesija ovim redom: prednjačio Razpeti medju dva goruća sviećnjaka, za tim crkvena zastava, za kojom dvie omanje djevojčice bliznice, slična lica i rasta, u bielo obučene, s hrvatskom vrpcom preko prsa, na tabljici nosile krasno izradjen jastučić, a na ovom vienac spleten od umjetnoga cvieća; poslie ovih sliedila je spome­ nuta slika s nadpisom, a nosile je druge dvie sestre bliznice u bjelini; za ovim se redale četrdeset i dvie djevojke s viencima od crnogorice, okićenim razno­ bojnim umjetnim cviećem, a sve se taj dan ili koji dan prije izpovjedile i pričestile; za djevojkama stupala škdlska mladež najprije ženska, pa onda mužka tik pred svećenikom, za kojim išao ostali puk. Pjevači hrvatskoga pjevač­ koga družtva » Z v i e z d e « ukrasiše još bolje procesiju milozvučnim i skladnim pjesmama u čast bezgrješnoj Mariji. Po dovršenoj procesiji župnik prosliedi sv. misu u groblju. Varešani će se dugo živo sjećati toga velebnoga dana. (Sirijska svetčanosi.) Proslava 50-godišnjice osnovanja franjevačke gimna­ zije, prve u hrvatskoj domovini, u varošu Sinju na 12. pr. mj. izpala je sjajno prama programu. Akademija gimnazijalnih učitelja i njihovih pitomaca držana u gimnazijalnoj dvorani, imala je dvadeset bi­ ranih točaka, te je svaka divno uspjela, jer marni učitelji sa svojim gojenicima niesu žalili truda, da se ta riedka i preznamenita sgoda što sjajnije proslavi. Str 31. Stiglo je na zaslužne Franjevce mnogo pismenih i brzojavnih čestitaka, kojima se je u ime sve provincije pridružio i naš preč. o. provincijal, dr. fra Daniel Ban ovom brzojavkom: »Ponosni, da su Franjevci u našim hrvatskim krajevima vazda prvi narodnu prosvjetu širili, kličemo danas: Živili narodni prosvjetitelji 1 [Promjene u franj. provinciji Presv. Odkupiteljai) Na kapitulu držanom u Spljetu dne 15. pr. mj., kojemu je kao generalov povjerenik predsiedao m. p. 0 fra Jerko Vladić, izabran je provin­ cijalom vriedni i zaslužni m. p. o. fra Petar Perković, kustosom m. p. o. fra Auto Alač, defmitorima 00.: fra Jerko Runjić, fra Ivan Benutić, fra Juro Samac 1 fra Anto Cikojević; gvardijanom u Karinu imenovan je fra Mato Stošić, u Visovcu fra Andrija Marić, u Šibe­ niku fra Jerko Runjić, u Kninu fra Andrija Copić, u Spljetu fra Ivan B e­ nutić, u Sinju fra Mijo Kotaraš, u Omišu fra Vico Vrdoljak, u Makarskoj fra Anto Alač, u Križu fra Anto Gilić, u Sumartinu fra Vicko Janović, u Zastrogu fra Angjeo Cvitanović, a u Imotskom fra Mato Šimić. Novim uči­ teljima imenovani su : o. fra Kristo Belamarić lektorom crkvenoga prava u Makarskoj, fra Sebastijan Latinac i fra Roko Vukovie učiteljima na franjevačkoj gimnaziji u Sinju. (Proslava Marijina jubileja kod 00. franjevaca u Zagrebu.) »Jer gle, odsad će me blagoslivati svi naraštaji.« Ovako zavapi na pozdrav angjelov Duhom Svetim nadahnuta Djevica Ma­ rija u svojoj velepjesmi: »Veliča duša moja...« Ovo se proročtvo na dlaku izpunilo i svedjer se izpunjava, navla­ stito pak za Njenih svetkovina. �Str. 32. Viestnik. Dne 8. prosinca o. g. proslavi vaskoliki sviet svetkovinu, Neoskvrnoga Začeća BI. Dj. Marije. Priestolnica Hr­ vatske takodjer najsvečanije proslavi ovaj blagdan »Kraljice Hrvatske« (Regina Croatiae), kako ju s ponosom naši predji nazivahu. U tu su svrhu davani birani koncerti u raznim zavo­ dima, po crkvama držane devetdnevne pobožnosti, a 7. 8. i 9. p. mj. grad je bio izkićen zastavama. Petdesetgodišnji jubilej Neoskvr­ njene jest dakako svetčanost cieloga svieta, ali to je napose svetčanost onih sinova Marijinih, koji su uzvišenu Njenu povlasticu uviek i najodljučnije branili i najviše doprinieli proglašenju ove dogme. To su sinovi asižkoga siromah 1, osobitoga štovatelja presv. Djevice, koji kao najdragocjeniji amanet svojim sinovima ostavi: nježnu pobožnost prama prečistoj Djevici. Zato čč. 00. ovoga samostana revno nastojahu proslaviti što svetčanije ovaj blagdan. Devet dana prije same svetkovine obdržavana je svetčana devetnica uz asistenciju. Svaki je dan za te pobožnosti bila propovied, a držao ih v . %o. Vjekoslav Sabljić. U prve dvie propoviedi dokaza govornik istinitost dogme Neoskvrnjenog Začeća bi. dj. Marije i krasno razloži uzvišenost ove odlike Marijine, toga najsjajnijega dra­ gulja u kruni nebeske Kraljice. Za podlogu dokazivanja uzeo je samo prve četiri rieči Matejeva evangjelja: »Knjiga porodjenja Isusa Krista.« Ma­ rijina je knjiga, u koju Svemogući Br. i. napisa svoju Rieć, jedinorodjenoga svoga sina. Pa stoga kako čista, kako krasna je morala biti ta knjiga! Kako čisto i neokaljano je moralo biti ono tielo, od kojega je sam Isus Krist tielo uzeo ! U ostalim propoviedima razložio je govornik i pokazao, kakova mora biti prava ljubav naša prema Mariji. Zadnji pako dan ponuka vatrenom riečju, da se u svim potrebama a navlastito duševnim obratimo k zviezdi nebeskoj, jer nam je po njoj u nebo doći. Iza svršene propoviedi nastade ganutljiv čas. Vjernici duboko ganuti klekoše i jednoglasno za propovjednikom izgovarahu posvetnu molitvu. Iz srca svih kao da odjekivaše : Rajska Dievo, kraljice Hrvata, Naša majko, naša zoro zlata, Odanih Ti srca primi dar, Primi čiste ljubavi nam žar«. JNakon toga je preč. o. provincijal dao papinskih blagoslov, a onda na koru odpjevaše bogoslovi četveroglasno litanije lauretske pod ravnjanjem V . 0 . Vjekoslava, organiste u ovom samostanu. Isto su se tako pjevale druge, razne litanije lauretske za drugih dana devetnice. Svetčanost je bila veoma ganut­ ljiva, a osobito tomu utisak davaše na sve prisutne naša krasna crkva, koja je bila divno razsvietljena, i umjetno izkićeni žrtvenik Neoskvrnjene. Nu žrtve­ niku stajaše milovidni kip bi. Dj. Marije, okićen bujnim zelenilom i mnogobroj­ nim sviećama. Da, ova će nam svet­ kovina svima ostati duboko u pameti i srcu. B. SA D R ŽA J : K proslavi 50-godišnjice franjevačke hrvatske gimnazije u Sinju — Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. — Plemenita junakinja. — Maleni Abel. — Svrha svieta. — Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brkovic Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f151856741018161502706f977c738b0.pdf 675e2c75616c5c61f463ce95a8642896 PDF Text Text Iz „ A m a n e t a 11. Spjevao J. M a rk u šić. I. Н. Apologija. P ovjest Ićisara. Neki mi grijeh kude raskošnosti, Što sanjam leteć carstvom poezije, K o i nečovjek što u bezbrižnosti Pokale samo medovine pije — . . . I mrak se dragi nebosklonom svija ; Biće mi trepti ko u vodi tršće: S tihanom noći sanjao bih i ja . . . T e miran gled nad lćisarom dršće. A ne znaš, brajne, kako u sv’jetlosti Viline pjesme ovo sunce nije, Što suncem zoveš — već u zamrlosti Mašta svjetluca sila djetinskijeh. АГ tihost opet duše ne ogrija, V eć hladi i val dušom čudan pršće I prskam šćene neko šale zbija ; АГ suva zbilja drži suzu čvršće — — Dogjider amo u vilinje moje.: Raskošnom pjesmom trudno srce hladi, I osjetit ćeš, da li krvca sladi 1 ? Svoj povjesnici demon temelj pravi, A ja ne mogu njegovijeh djela — Tek volim piti čašu zaboravi . . . АГ ne ću opet bacit harfe svoje, Makar što s nje mi samo krvca curi, Jer s čemerom se hrani oro suri. — Pulaju zv’jezde, mene zavjet smara : Ah prije čitat povjest ljudstva c’jela Neg onu dr’jemnog svoga Ićisara . . . �Str. 34. Serafska Imakulata. Br. 2. III. IV . Kraljičini dvori. Arkada. 0 čarno, čamo alemima gori. Strastvena Pliva, što se razigrala ; 1 oči mami ko istok u zori — Kad u sto duga zasine iz zjala. Svakome Sreća mudru dade glavu, Da biser bere hranu zvjezdanome ; Tek Hryat dobi glavu na zabavu, Za oklad dobar maču mamenome. A bili tuđe kraljičini dvori . . . — Kraljica ona Sloboda se zvala — Slazila vamo i — što povjest zbo ri: Genija bi ju ovdje pozdravljala . . . . . . I glave slavno padoše u travu, I djeca tužna baš na mjestu tome Arkadu silnu digoše u slavu — АГ sve po planu rugu šaljivome. АГ dogje jednoč sudba ponosita, Te iska Gospu, da u ropstvu mrije ; — I pušća ludost ruku djetinskijeh. Veliko groblje ko obzorje naše ; АГ po njem raste čemer mrzoživni, I samo negdje mirte ponicaše. Pa čemu danas vodopad i svita ? — Ah s praznih sjaja ja sam već i susto ! Spustite zastor, pa nek sve je pusto. — Jednom su pošli zametice divni Da mirte s groba krvavijeh beru, Kad tamo — mrnci beru ih i žderu Serafska Imakulata. Jubilej će se bezgrješnog Začeća Marijina vječnom uspomenom zabilježiti u povjesti franjevačke gimnazije u V i­ sokom. Kada su širom kruglje zemalj­ ske svi katolici natječući se gledali tim velebnim godom ovjenčati bezgrješnu Kraljicu svemira što dragocjenijim biservijencem raznih pobožnosti i sla vlja : to u tom djelu nije htio zaostati ni ovaj zavod, koji je na osobiti način miljenče Bezgrješne, pošto je ovo zavod franje­ vaca, koji su najužim odnošajima sve­ zani s Marijom bez grijeha začetom. Nije mi ovdje, da opisujem onu proslavu Marijina jubileja, koja je bila časovita, odnoseća se samo na ovu prigodu, nego ragje hoću da koju progovorim o jednom posebnom dijelu slave, koji je od trajne vrijednosti za mladež ovog sjemeništa. Na sam dan 8. prosinca baš u naj­ zgodniji čas u jutru poslije općenite pri­ česti svih gjaka, stupi 50 izmegju njih k divno urešenom oltaru bezgrješne Dijeve, te okruživ se kao po izbor četa Marijina oko njezina milovidnog kipa, na poziv o. upravitelja, koji ih iza govora u pita: »Želite li stupiti u novi zbor Marije bez grijeha Začete?« svi odušev­ ljeno kliknuše: »Želimo, želimo!« Tada o. upravitelj proglasi ovaj zbor zakonito uvedenim u naše sjemenište, a mladim gojencima kao prvijencima tog zbora čestita na sreći. Novi vojnici Marijini napeto još pogledahu na medalje svog �Br. 2. Serafska Imakulata. zbora, koje se na lijepim vrpcama zamamljivo svjetlucaše, neustrpljivo čeka­ jući, da ih vide na svojim grudima odsijevati. Pa kad im o. upravitelj na­ metnu i te časne znakove njihova zbora, mlado im srce već bi prepuno. Svog pobožnog oduševljenja nijesu mogli sa­ kriti, nego ga jasno odadoše, kada se opetujuć riječ po riječ molitve posvetnice ganutljivim uprav mladenačkim za­ nosom zavjeriše, da će do smrti hrabro vojevati kao bojovnici Marijini pod lijerbarjakom njezinim. 0 koli bijaše dir­ ljivo gledati tu’ nadobudnu četicu, kako klečeći oko lika Bezgrješne posvećuje joj svoje srce mlado, a Ona s oltara puna rajske ljepote nježno motri svoju dječicu, pa pružajući dolje prema njima mile ruke, kano da mrtvo drvo oživ­ ljeno rukom umjetnikovom progovara: Dogjite, sinci moji, da vas materinski ogrlim i uvijek ostanite pod mojim okriljem ! Da ostane u trajnoj uspomeni blago­ tvorna proslava juilarnog dana Neoskvr­ njene, odluči se s dozvolom poglavarstva uvesti, a to se i učini, megju mladež ove franjevačke gimnazije zbor bez­ grješne Djevice Marije, koji se okrsti najzgodnijim imenom »Serafska Imaku­ lata.* Siguran da će prijatelje našeg zavoda zanimati, ako nešto progovorim o tom novom cvjetiću u kruni Marijinoj, odredih ukratko opisati svrhu i ustroj­ stvo »Serafske Imakulate.« Još od godine 1895, postojao je u našoj gimnaziji kanonički uveden III. red sv. oca Franje. Nu opazilo se je, da III. red nije u svemu polučivao svoje svrhe u ovom sjemeništu, s toga se bilo počelo misliti, da se ukine III. red, a osnuje Marijina kongregacija; ali bi opet Str. 35. S\ druge strane bila neoprostiva šteta zanemariti svoju svetinju i lišiti pobožne gjake III. reda onolikih velikih oprosta, kojima je nadaren mimo sve crkvene bratovštine, nad kojima visoko stoji i svojom naravlju, jer on nije prosta bra­ tovština, već pravi red, a njegovi čla­ novi pravi redovnici. Radi ovih razloga mimoišlo se je i jedno i drugo, te se došlo na treće, naime, da bi se pravila III. reda, u koliko se ne dira u njihovu bitnost preustrojila i prilagodila prema potrebama našeg zavoda, zaodjenuvši ih u omladinski duh i davši im više oblik jedne kongregacije. Kad se je u tom vrlo zgodno uspjelo, te se od III. reda 1 Marijine kongregacije stvorilo nešta treće uključujući obadvoje u sebi, na­ zvalo se je to vrlo odgovarajućim imenom »Serafska Imakulata«, da samo ime podsijeća, da je tu i serafska svetinja III. red i omladinski zbor Imakulate ; dakle »Se­ rafska Imakulata« nije ništa drugo, nego zgodno ujedinjen III. red s Marijinim zborom. Glavna svrha »Serafske Imakulate« jest dvostruka: 1. da se mladež našeg sjemeništa već u toj ranoj dobi priuči u istinu pobožnom životu, te da ostane vjerna svom uzvišenom zvanju u redovničko-svećenički stalež. Imajući mladi članovi »Serafske Imakulate« pred očima ovaj plemeniti cilj, bez sumnje će svom dušom prionuti uz sve ono, što ih si­ gurnije vodi do njega — uzorno vla­ danje i dobro učenje; a to pak sve ide na procvat i korist našeg zavoda. 2. Druga glavna svrha »Serafske Ima­ kulate« jest, da naši gjaci već u mla­ dosti usisaju sinovsku ljubav i štovanje prema bezgrješnoj Djevici Marjji, buduć djeca njezina zbora »Imakulate« i pri �Str. 36. Serafska Imakulata. pravnici za onaj red, koji se najviše istače u štovanju njena bezgrješnog Začeća. Mnoge vježbe i propisi u pra­ vilima zbora upućuju svoje članove na to djetinje štovanje. Pošto »Serafska Imakulata« mora biti u našem sjemeništu kao odabrana Marijina počasna straža, to se u nju ne primaju svi bez iznimke gjaci, nego oni, koji se pobožnim uzornim vladanjem i marljivim učenjem pokažu vrijedni te odlike. No uz -sve druge sposobnosti traži se i doba, tpošto je zbor združen s III. redom, stoga se nitko ne može primiti za pravog člana prije navršene 14. godine. Nego koji bi vrijedni mladić i prije te dobe želio, a i inače, kojigod se prijavi za »Serafsku Imakulatu«, naj­ prije se prima samo za kandidata. K an­ didatura je za to, da oni, koji su pre­ mladi, u njoj čekaju, a drugi prijavljenici, da se kušaju, jesu li za zbora. Kandidati ne moraju vršiti nikakovih dužnosti, ali nemaju ni povlastica pravih članova. Kada se svidi o. upravitelju, primi kandidata za pravog člana novaka »Serafske Imakulate«, zaodjenuvši ga javno u prisutnosti cijelog zbora naplećnjakom i pojasom »Serafske Imakulate« kao III. reda. Taki ostaje u novaštvu (noviciat) čitavu godinu; obvezan je na obdržavanje pravila i dobiva sve povlastice i oproste »Serafske Imakulate«, izuzamši, što ne može obnašati časničkih služba u zboru. Po svršenoj godini položi u ruke o. upravitelju zavjete reda, i tim postaje zavjetovanim članom »Serafske Imakulate«. A ko bi se koji član pokazao ne­ vrijednim i štetnim po zbor, taki će se isključiti; i to poslije bezuspješne opo­ Br. 2. mene kao za prviput oduzet će mu se zborna medalja, tim je suspendiran, pa ne popravi li se opet, oduzmu mu se i ostali znakovi zbora, i tada je po­ svema isključen. Dužnosti članova »Serafske Ima­ kulate* jesu neznatne, a duhovne koristi i blagodati veoma velike. Osim ono nekoliko Oče naša, što propisuje III. red, imaju još nešto malo moliti na čast Bezgrješne kao članovi njezina zbora. Sve drugo, što im je propisano, vrše već i kao pitomci zavoda. Oprosti pot­ puni i nepotpuni, koje primaju članovi »Serafske Imakulate« kao i trećoreci, ;esu mnogobrojni. Krjeposti, što ih pravila »Serafske Imakulate« preporučuju svojim mladim zbornicima, jesu mimo ine osobito ove : pobožnost ч molitvi, čistoća, umjerenost, ljubav i miroljubivost, dobar primjer, poznavanje duhovnog života uz ruko­ vodstvo svoga duhovnog vogje. Na čelu »Serafske Imakulate« stoji jedan od starješinstva imenovani učitelj gimnazije, kojemu je naslov : upravitelj »Serafske Imakulate«. Samo mu ime kaže, da mora cijelim zborom ravnati i po mogućnosti ga unapregjivati. Njemu je o bok stavljeno poglavarstvo zbora, a to je odbor najsposobnijih mladića, koji će mu biti u svem na ruku u stvarima ovog društva. Ti se zovu čas­ nici »Serafske Imakulate«, a jesu ovi: predstojnik, dva vijećnika, od kojih je prvi učitelj novaka, a drugi tajnik zbora ; zatim ima jedan sakristan i jedan knjiž­ ničar. Predstojnik je, u koliko ne za­ sijeca u prava o. upravitelja, glava i rukovoditelj svih stvari zbo ra; učitelj novaka mora u odregjeno mu vrijeme podučavati kandidate i novake u pra- �Br. 2. Serafska Imakulata Str. 37. vilama i povlasticama zbora; tajnik vodi kako se od pojedinaca obdržaju pravila, imenik članova i dnevnik zborskih sjed­ kako se uopće megju gjacima vladaju nica i svečanosti; sakristan ima držati zbornici i t. d .; napokon svaki od čas­ u redu zborsku kapelu i sve potrebito nika može iznijeti svoj možebitni predlog. priregjivati za službene zborske čine; Članovi »Serafske Imakulate« imaiu knjižničaru je povjerena zborska knjiž­ kao izvanji znak svojeg zbora medalju nica, iz koje samo članovima dijeli (s jedne strane Imakulata, s druge seknjige na porabu i prima od dobročini­ rafski otac Franjo), koju o svilenoj vrpci telja darovane zboru knjige, reda časo­ nose na vratu za većih svečanosti i pise, što na ime zbora dolaze. zborskih čina. Časnici se biraju početkom svake Zaštitnik je »Serafske Imakulate« školske godine. Mogu birati samo pravi sveti LjudevitAnžuvinski. serafski mladić, članovi, t. j. novaci i zavjetovani; mogu taj dražesni uzor-svetac za svu, osobito biti izabrani jedino zavjetovani, i to od franjevačku mladež. Za mladog našeg gjaka iz tri gornja razreda. sveca Ljudevita veoma je oduševljena naša mladež. Javni sastanci »Serafske Imakulate« jesu dvostruki: skupština i sjednica. Prvi Ova je u bitnosti uredba »Serafske je samo za bogoštovne čine, što se obav­ Imakulate*. Kad se vidi, k olije pleme­ ljaju u prisutnosti svih članova, a drugi nita njezina svrha, svatko će zastalno sastanak sjednica samo je za poglavar­ priznati, da je to krasno i baš idealno stvo »Serafske Imakulate«, koje s o. omladinsko društvo ; biti dijete Marijino upraviteljem vijeća o stanju i napretku i sin velikana nebeskoga sv. Franje društva. Skupština se drži svakog mje­ Asiškog, zar to nije poletno ? seca, i to na pričesni dan, da o. upra­ Rajska Kraljica Imakulata, čijeg vitelj može podijeliti članovima potpuni su imena puna usta njene dječice, bla­ oprost, koji uvijek dobivaju uz obične goslovit će sigurno ovo svoje najmlagje uvjete, kad prisustvuju skupštini. Na čedašce. Ona nek ulije i uzdrži pravi skupštini se mole propisane molitve, onaj uzvišeni duh »Serafske Imakulate« primaju, oblače i zavjetuju novi članovi. u srce njezinih mladih zbornika, te nek Sjednica, koju o. upravitelj prema po­ iz tog šarolikog vrtlića niknu lijepi cvijeci trebi i svojoj volji uriče, kadgod se prave Franjine djece! Bože daj, da se drži, odmah bude neposredno poslije oživotvore one lijepe nade, što se po­ skupštine. Na njoj poglavarstvo pre­ lažu u ovaj zbor »Serafsku Imakulatu« tresa o sredstvima za promaknuće zbora, �Str. 38. Gospi. Br. 2. Iz perivoja crkve katoličke. Gospi. P rvi u z d is a j. Oh Gospe dobra, svakom si bila Utjehom srcu, okrjepom djelu ; Svakom si bila majčica mila, Sirotnu tužnu i neveselu! Pjesmica ova nadiže glavu, Htjela bi slavnog do tvoga dvora; Pusti je, majko, neka ti slavu, I u čast pjeva, kad pjevat mora ! Tako i svieta poljana ova Pustoš je crna, grob je života, I smrt je sama tuđe gotova, I leglo nizkih tu je pohota: Nepravde, mržnje i nenavisti, Manjkavost divnih ljubavi zraka, I srca mila, čiste savisti I više misli kakvoga znaka. Golubče kano s Noeve ladje, Prhala često s moje je grudi, I nigdje, majko, nigdje ne nadje Ono, što plamno srce joj žudi: Nigdje istine, nigdje ljubavi, Nit srca jednog s milosti znana, Da na njeg svoja krilašca stavi Ova glasnica od Boga dana ! Pravda je tuđe svršila biće, Istina častna i s njom ljepota, I grobom nad njenim već žilje spliće, K o troskot pusta, mrzka pohota — I stvor tu' nekoć krasotom liepi, Nad druge što ih pod suncem bilo, U valim strašnim nemirno kipi I griha svakog postao vrelo. Košto poljana široka zimi, U crno ruho kada se metne, I život svaki na njoj zaniemi, A smrt se svakoj na stopi sre'ne; Preko nje vihor ko mahnit vije, Noseći sitni, hladni snieg sobom, Ah tu nikakav već život nije, Tu idješ sama nad smrtnim grobom ! Niti on ikad ugodna lica Ukaza pjesme vatrenu plamu, I tužna s grudi mi krilatica, Svedjer se nadje na hladnom kamu, Na ledu i mrazu njihovih grudi, Sa kojih sjever nemilo brije Ah, majko, tuđe živjet ne prudi, Život kad u smrt odmah se slije. I ptica plaha, što nekoć tuda Pjevala žarku proljetnu pjesmu, Skupljena tužno, sniegom vrluda, Pjesme si žarke zatvoriv česmu, Curliće tužno, reko bi kuka, Nad tužnom slikom takog života, Dokle joj smrti ledena ruka Sa plaštem crnim život ne smota ! Oh majko mila, strašno je doli, U mrazu hladnu sva zemlja leži, I težke ove uz mrzke boli, Bol se još gora na svietu vrieži, Ah bola, s koje ljudstvo ko smamno Urliče grozno i nebu gori Uzdiže ruku — onda bezsramno Na čast božanstva sa psovkom ori 1 �Br. 2. Rad koristi zdravlju. Str. 39. Majčice moja, leđni me srsi Prodju kroz cielo sobstveno biće, Gledajuć biedu, što sreću mrsi, Gdje bi moralo cvjetati cvieće 1 Da, cvieće rujno i sreća svaka, Puna nebeskog veselja, mira. A ipak moram gledati pako Mjesto veselja, ugodna p ira ! Oh majko mila, hladno je d dH, Sad se po cieloj zemljici vije, Svak gorak s mržnje, otrovan s boli, Gdje da se pjesma tuđe ogrije? Oh da majčice, ogrieva nema, Ni žarke za nju ljubavi tuđe, Smrt gorku sviet joj radije sprema, Neg da joj srca odkrije skute. Nigdje zar točka u svem svemiru, I ljudi na njoj ako ih ima, Nije, majčice, onaku miru Imala tako u milostima, Košto su stvori nevoljni doli, Crvići sitni u nizkom kalu: Pa zašto, majko, na krjepost toli, I na nebo su se usijali ? ! Oh odkuj ti ih, majčice mila, Glasnicu sitnu sa zemlje primi, Ti krjepost daj joj — budi joj vila, Nadahni mislim uzvišenimi, Pusti joj mjesta u svojoj grudi, I njezin korak unapried prati — Ah onda, majko, već stalna budi, U slavu tebi svedj će pjevati 1! Dražko. Rad koristi zdravlju. »U radiše svega više,« kaže na­ rodna poslovica, i ne bez uzroka, jer Bog radiše kriepi, a lienčine zanemaruje. Vazda su ljudi dokazivali, da ono, što je čovjeku prirodjeno, i zdravlju mu je koristno. Ovo je načelo uviek postojalo, a osobito se na ovo ima paziti u sadanje doba i upozoriti umjetnike ovoga vremena, koji nemalo sve pripisuju na­ ravi i njezinoj prirodi. Pa što može biti čovjeku tako prirodjeno, kao što mu je pošten rad ? Čovjek je rodjen da po­ sluje, a ptica da leti. Kao što je ptici prirodjeno i za zdravlje koristno da zra­ kom leti, tako je čovjeku da radi. — To od njega zahtieva Bog, zahtjevaju njegovi ukućani, njegovo dobro stanje, njegove duhovne i tjelesne potrebe, pače i cielo čovječansko družtvo. Od svih krjeposti, koje kite poštenjakovića, na prvom je mjestu Bog zahtjevao od čovjeka marljiv rad. Rad kao da je spojen sa čovječjim postankom i obstankom ; jer u taj čas, dok je čovjek stvo­ ren, dok je počeo dihati i kretati se, Bog g a je postavio u raj, da ga o b r a d j uj e. Svinja leži i lienčari, da se bolje tovi, čovjek radi, da se bolje kriepi i da bližnjemu većma koristi. Dok je čovjek bio u milosti Božjoj, dok je bio žitelj rajski, posao mu ne bijaše oduran, nego ga je u veselju obavljao bez ijednog tereta i napornosti, a kad'je pogrješio, kad je iz milosti Božje izpao, kad je raj izgubio, kad mu se je Bog kaznu zagrozio : »U znoju lica svoga jesti ćeš kruh svoj,« tekar mu je onda posao postao dosadan i mrzak. Napornost dakle i dosadnost našega truda jest plod iztočnoga grieha. Pa i danas ako �Str. 40. Rad koristi zdravlju. Br. 2. naša djela obavljamo u milosti Božjoj, im : »I ja sam svojim rukama radio, a ako ih obavljamo marljivo s namirom, i radit ću, te tvrdo hoću, da i druga da Bogu bude ugodno naše djelo, ako moja braća rade.« A jedan svoj govor ga radimo za Boga i rad Boga, to nam ovako zaključuje: »Poslom pripriečune će tako biti teretno, kao što je jemo zloće i srca i jezika.« Pa i ako onomu, koji ga obavlja u nemilosti im nije naložio težačkoga posla, to ih je Božjoj. Živimo krjepostno, radimo mar­ ponukavao, da točno vrše dužnosti svoga ljivo, uvjerit ćemo se, da nije težak stališa i marljivo obavljaju one poslove, onaj posao, koji s pomoću Božjom pos­ koje im dozvoljava njihov stališ. Tko lujemo. Radimo trizmeno i marijivo, ima dar rječitosti, neka propovieda, tko jer Bog hoće da ovako radimo. On, dar znanja, neka druge uči bilo ustmeno koji reče narodu izraelskomu : »Šest bilo pismeno. Tko pako ima snažne mi­ dana radi, a sedmi odpočini od posla« šice, neka radi i težke poslove, jer i posveti ga molitvom i bogumilim dje­ svaki pošten posao Bogu godi. Crkveni lima Stvoritelju svomu. A Gospodin naš učitelj sv. Bonaventura kaže ob onim, Isus u prići kod sv. Mat., pogl. X X V . koji se slabo žure na posao: »Ako su hvali i obdariva one sluge, koji vjerno koji takvi, mislim, da bi se imali' pokaradiše, dočim lienčinu, koji zakopa no­ rati i batinama kazniti, kao lieni i ne­ vac gospodara svoga zapovidje da se valjali službenici.« Koliko god smo oštro kazni. Pavao pako sveti dovikuje dužni Uhavršivati se u kršćanskim krjekršćanima: »Tko ne radi, neki i ne postima, toiiko smo dužni raditi, pače jede«. Sv. Franjo Asižki iztjera iz svog ne možemo se usavršivati, ako ne ćemo reda nekoga brata upravo zato, što mu raditi i to brižljivo, jer gdje počiva se nije htjelo raditi, rekav m u : »Idi djavao lienosti, tu slabe kršćanske krjesvojim putem, brate muho, jer hoćeš posti. Bijaše u Misiru običaj, da se nitko da poždereš trud braće svoje.« I pod- u samostan ne primi, koji nije imao puno pravo, jer da ne bi radili rad kakva zanata. Nije se to činilo zato, družtvene koristi, treba nam raditi radi da bi se redovnici svojim rukama hra­ duševnoga sp a sa : izvrženi bo smo na­ nili bez ičije pomoći, nego zato, da pastima, pa ako ne radimo, to se lakše izbjegnu djavlu lienosti. družimo s djavlom lienosti. »Posluj Plandovanje nije samo grieh nego kakav posao« — reče sv. Jerko — »da i izvor mnogim griesima. »Danguba,« te djavao vazda nadje zabavljena pos­ veli crkovnjak, (33, 29.) »uči mnoga lom,« da ne imaš kada s njime obćiti, zla.« A narodne se poslovice u tom jer bi te zaveo. Nauk sv. Jerke sliedio pogledu izpunjaju dan na dan«. »Bog je sv. Franjo Asižki, koji ne samo da daje težaku, a ne ležaku.« Tko radi, se je molitvom Bogu utjecao, da djavla Bog ga brani.« Lienčina je sličan onoj lienosti — koji je jedan od sedam vodi, koja u barici leži pokrivena tan­ glavnih — protjera od njega, nego je kom povlakom ; a radiša sličan je brzoj i rukama svojim poslovao; a posao je tekućici. Voda tekućica bistra je i vonja kao jaki štit proti napadajima djavol- u sebi ne imade, ali ona voda, koja u skim i svojoj braći preporučio, rekav barama leži, mutna je i smrdi, te kvari �Br. 2. Rad koristi zdravlju. zrak i groznicu prouzrokuje. Ovoj je sličan lienčina. Lienčina, koji nije vriedan i komadića kruha, jede obično mnogo i pohlepan je za izabranim jestvinama. Tepe se obično iz mjesta u mjesto po vas božji dan te zavodi la­ koumnu mladež na igru lienčevanje, lolanje po krčmama i na odpadni život. Razrušivši Tito, sin rimskoga cara Vespazijana, Jeruzalem, vraćao se je u Rim i jedne večeri pozva k sebi na večeru odličnije svoje prijatelje, pa sjetiv se za večerom, da taj dan nije ništa koristna učinio, uzdahnu i reče : »Prija­ telji, danas sam dan izgubio.« Neki ka­ tolički učenjak re č e : da se oni dnevi. u koje je tko plandovao, ne smiju upi­ sati u život kršćanski; jer kaže sv. Jerko da je izgubljeno ono vrieme, u kom niesmo krjepostno živjeli. A ovako je mislio i sv. Pavao apoštol, kad je pisao Solunjanima (4, 11 .) : »Molim vas, da svoj posao obavljate i radite rukama svojim, kao što smo vam zapovjedili.« Povjest najviše zato hvali Spartance, što su puno radili, a premalo govorili, bili marljivi u poslu, a kratki u govoru. O njima reče njeki latinski klasik : »Špartanci su večeru začinjavaliradom, znojem, hodanjem, gladom i žedjom.« Iz svega ovoga prozire, da su ljudi vazda mar­ ljivost hvalili, a dangubu kudili i loše ocjenjivali. Na sramotu šalje Bog lienca na nauk k neznatnoj, malušnoj životi­ nji — mravu: »Idi k mravu, lienčino, pa motri puteve njegove,« t. j. motri kako radi dan na dan i spravlja si hranu za zimu« — i uči mudrost.« (Posi. б, 9.) Rad je koristan zdravlju, a ne na­ rušava ga, kao što misle prijatelji dan­ gube. Tko izbjegava rad, ne će po Str. 4I. nauku sv. pisma, izbjeći bolesti. Bog pita lienca : »Dokle li ćeš, lienče, spa­ vati ? Kad ćeš iza sna ustati?« A zatim mu nabraja svojstva. »Malo driemaš, malokunjaš, malo ruke kališ da spavneš, a nadoći će ti b o l e s t kao putnik i si­ romaštvo kao oružnik. Ako pako budeš radio, nadoći će ti kao vrelo žetva tvoja i b o l e s t će s e u d a l j i t i od te b e .« (Posl. б.); pa opet: » T k o lie .n č u je , o b o l j e t će.« (Posl. 27.). Neki glaso­ viti liečnik reče: Najbolju pomoć čo­ vječjem zdravlju dao je sam Bog, kad je rekao Adamu : »Znojnim licem zasluživat ćeš kruh svoj.« Da je tomu tako, najbolji nam je svjedok stališ seljački. Zar ne vidimo vrstnoga seljaka, koji se svaki dan svojim težkim poslom utrudjuje, da je puno čilniji, zdraviji i jači od nježnoga gospodičića, koji svaki težki posao izbjegava, te se nikada ili vrlo malo kada vježba seljačkom gim­ nastikom, koja bi mu zdravlju svakako koristila. Marljiv se seljak od jutra do mraka u svakdanjem poslu pati, svojim trudom hrani vas sviet, a nezahvalni ga sviet mimo ostale staleže zanemaruje; ali ga sam Bog kriepi i rad njegov blagoslivlje. Bog je otac svih ljudi, pravedan je više nego i pomisliti možemo, pa nije samomu seljaku rekao: »u znoju ćeš svoj kruh jesti,« nego svakomu svomu djetetu t. j. svakomu čovjeku. On je doduše dao razne stališe na svietu, ali nijednog nije izuzeo od posla i molitve pače hoće, da svi radimo i pomoć nje­ govu molitvom prosimo. Rad je čovjeku prirodjen, a molitva mu dobavlja bla­ goslov s neba; jer pobožna molitva, koja izbija iz vruća srca poput dima, koji se iz posutoga po žeravi tamnjana �Str. 42. Rad koristi zdravlju. k nebu diže, probija oblake, otvara nebo, prodire do priestolja Božjega i ovdale ne lienčini, nego radiši donosi blagoslov. Svaki, koji bude molio i ra­ dio po zvanju stališa svoga, Bogu se dopada, a družtvu ljudskom koristi.« Danguba je, kako rekoh, početak svemu zlu. David, dok je bio zabavljen poslom bijaše čovjek po srcu Božjem ; poslie pako, kada poče plandovati u svom dvoru, postade razkošnik i ubojica. Samson, dok se .je borio proti Filistejima, bijaše slavan junak, a kad si je u Dalilinoj kući ugadjao razkoši, oslabi i pade u ruke svojih neprijatelja. Salamon bijaše najmudriji i najpobožniji kralj, dok je gradio crkvu Gospodinu Bogu i u obće dok se je bavio poslom, a bezposlenost ga podjarmi putenosti i kumirstvu. Živu istinu reče sv. Ivan Zlatoust kad napisa: »Danguba je gniezdo, gdje se leže i koti svaka zloća.« Otac nebeski ne povjeri Sina svoga lienčini, nego marljivu radiši, poštenomu tesaru, pobožnomu Josipu. A sveta nas predaja uči, da je Isus svoje roditelje pomagao u tesarskom i kućnom poslu, pače nije se sramio ni kuću mesti, i u svem je, kao što veli sveto pismo, bio poslušan svojim roditeljima. Kada je Isus započeo zamašito djelo ljudskoga spasa, za pomoćnike uze ljude marljive, nazva ih apostolima i posla u vinograd svoj, da ga vrstno obradjuju. Svi bi ljudi, osobito kršćani, koji su jedini sljedbenici Isusovi i apostolski, imali biti marljivi radiše. Pa ovaki su i bili prvi kršćani. Čita se o pustinjacima, da su svaki dan imali odredjeno djelo, koje bi radili, prem su većinom živili o korjenju i divljim plodovima. Imenice se veli o sv. Pavlu pustinjaku, da je pleo Br. 2. rogoze i druge stvari od palmova lišća, pa kad bi ih svojom marljivošću mnogo napleo, a nitko ne bi došao, da ih nosi, sve bi ih do jedne spalio samo da ga ne napane pomisao: sad imam dosta gotovine, sad ću počinuti, sad mi ne treba raditi, dok se ovo ne raznese. Bolje je bezplatno raditi, nego bezplatno lienčariti, jer ako posao ne plate ljudi, naplatit će ga Bog, a lienost je uzglavlje djavolsko,« veli sv. Petar apostol. Angjeli i sveti Božji ugodnici ne­ prestano hvale i slave Boga, a ovaj im posao ne dosađjuje, niti može dosaditi, pače što više hvale Boga, to uživaju veću ugodnost i nasladu. Ovu su ugod­ nost i nasladu osjećali naši praroditelji u raju zemaljskom, dok su ga u milosti Božjoj obradjivali. Bog im reče, da ga obradjuju, a oni ga poslušaše i u ve­ selju poslovaše, zato im Bog posao blagoslovi, pa im je sve išlo po miloj volji, sve im bilo sladko, sve ugodno, te se nasladjivali u svom poslu, jer je s Božjim blagoslovom, bez ikakve dosadnosti. A kad je E va plandovala pod stablom života i smrti, pristupi k njoj djavao lienosti u tudjoj slici, jer se lie­ nost vazda prikazuje u tudjoj spodobi, na primjer u slici okrjepe, počinka zdravlju potrebita itd. Plandovanje do­ vede Evu i Adama do grieha neposluš­ nosti, a ovo dovodi i današnje E ve i Adame do grieha. Onda je prvi čovjek čuo nepovoljne rieči: »U znoju ćeš si kruh zaradjivati.« Onda im posao p o­ stade dosadan, kad ih ostavi milost Božja, koja ih je kriepila, onda im se pokaza znoj na čelu, onda im postade posao naporan. Svi smo mi ljudi grješnici, svi smo ovu nesreću od naših pra­ roditelja baštinili, svi sada više manje �Br. 2. Rad koristi zdravlju. osjećamo teret posla, kojeg prvi ljudi ne osjećaše u raju zemaljskom. Poslie grieha Adamova prokleo je Bog zemlju i više ne radja toli obilnim i ugodnim plodom, već joj je rod pokraj najvećega našega napora puno manji, puno slabiji, a višeput mjesto ugodna ploda rodi trnjem i dračom. Po griehu Adamovu postali smo djeca napora i znoja, kako nas svakdanje izkustvo uči. Koliko se čovjek mora truditi i mučiti, ako hoće, da nješto znade, da nješto postigne! Koliko mora uztrpljivi seljak da trudi, da se muči, da se znoji dok obradi svoje oranice, svoje košnice, svoje go­ rice i vinograde, dok sve spremi u žitnicu, u pivnicu i u red sta v i! Kolik je težko stanje obrtnika i zanatlije I pa niti činovnici, niti učitelji niti ini bolje sreće ne uživaju. Nijedan se stališ ne može pohvati, da mu idje sve povoljno za rukom. Sve ove nepovoljnosti niesu ništa drugo, nego plod grieha našega i naših praroditelja. Pa baš zato, što nam je ovaj teret od Boga dat za kaznu, treba da što više radimo, da što većina Bogu ugodimo i tako u nebo dodjemo, gdje prestaje svaki teret, svaka nepovoljnost, jer što je viša pokora i trud, to je veća nagrada. Radimo dakle mar. ljivo, radimo dan i noć radimo što više možemo dok još vrieme imamo, jer će nadoći noć, u koju nitko ne će moći raditi. Danguba nadvisuje sve štete, danguba je šteta, koja se ne dade po­ praviti, danguba je tolika šteta, da se Str. 43 od nje veća ni zamisliti ne dade. Svaku drugu štetu pojedincu kralj može na­ domjestiti. ali gubitak vremena nitko ne će naknaditi. »Dok imamo vremena, činimo dobro,« radimo marljivo ; a da nam ne bude trud uzaludan, sve či­ nimo za ljubav Boga i za ljubav bliž­ njega, a to će biti na spas naše duše. Petar je njekoč cielu noć ribario i ništa nije ulovio, a kad je bacio mrežu po riečilsusovoj, toliko je riba ulovio, damu je mreža od tereta pucala. Tim nam je do kazao, da sve, što radimo, imamo Bogu na slavu raditi. Sv. Pavao apostol svojim do­ vikuje: »Ili jeli ili pili, ili što drugo či­ nili, sve činite na hvalu Bogu*. Sv. Ignac Lojola odredio je raditi »sve na veću slavu Božju.« Sv. Čita, vrlo poslena služavka, običavaše reći: »Isuse moj, s tobom ću križ nositi. »Sv. Baldoner bijaše kovač, i kad god bi htio kovati, čim mu kladivo pane na nakovan, go­ vorio bi: »U ime Božje!« A sv. Izidor poljodjelac, obradjujući njivu, molio je : ^Gospodine, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.« Sv. Franjo Asižki, sve što je činio, činio je iz lju­ bavi prama Bogu, na veću slavu Božju, pa bi češće put uzdahnuo: »Bog moj i sve je moje, što imam, što ću imati.« Čitajmo, učimo, pišimo, radimo sve na slavu Boga velikoga, koji će nam po­ moći, i naši će nam poslovi po volji izpasti. Kušajmo i osvjedočit ćemo se. Ne radimo, da obogatimo, da se po­ kažemo, već radimo, da Bogu ugodimo ! Iks. �Str. 44. Maleni Abel. Br. 2. Maleni Abel. Istiniti d o g a g ja j iz XVIII. vijek a Priredio fra Iv š a M ijo v. Diete Marijino, Prema svemu ovome, što ti ispričah, moja odluka bijaše go to va : nikako ne zapustiti dijeteta, uz privolu dakako starješinstva, pa makar me i krvi stajalo. A do toga je veoma lako moglo doci. I sam znadeš, kakovi su naši Židovi. Mnoga naša braća redovnici platiše glavom s takova ili slična poduzeća. Ja sam sve to dobro znao, ali me soko­ lila pomisao: bit ćeš Marijin pomoćnik, pribavit ćeš joj jedno dijete više, ona će ti pri tome biti na pomoći. Uzbunjen kako bijah Abelovim pričanjem, i ne zapitah ga za dom i roditelje. Pomisli kakav ostadoh, kada mi mali — tekar bio prevalio dvanae­ stu — kaza, da je jedinac u staroga Židova, poznatoga Abel-Abela, koga se stanovnici Praga još i danas dobro sje­ ćaju. Obaznah uz to, da mu je stari po trgovačkom poslu nazad malo dana krenuo put Mletaka, odakle se po svoj prilici ne će vrnuti prije mjesec dana. Slušajući to, meni je već bila u glavu sunula misao, kako bi maloga krstio prije povratka očeva. 0 starome se Abel-Abelu javno govorilo, da je najbogatiji ne samo izmegju svih Židova u Pragu, nego u cieloj Češkoj. Strašan bijaše to čovjek ili bolje neman od čovjeka. Ovo ti tre­ ba znati, ako hoćeš shvatiti vas težki položaj, u koji se kasnije uvalili, a sa mnom i moj maleni Abel. Imao sam mnogo prigoda, da od više obitelji čujem teških tužba proti njemu, da je tvrda srca, da goni i duši svoje duž­ nike, da bez milosrgja utjerava kamate do zadnjega novčića, da nemilice ispija krv siromašnih kršćana. Prema tome pomišljah u sebi, što će sve učiniti, kakvu li će buru uzvitlati taj gavan Židov kad dočuje, da mu je jedinac kršten. Zato u meni prevlagjivala misao, da bi se malome Abelu odgodilo kršte­ nje bar za koju godinu. Ali opet s dru­ ge strane pomišljajući, da ga sama bi. Djevica zove, spremih se, da po što po to pomognem nejačkome djetetu u sve­ tome poslu, a to tim više, što upoznah, da je dijete spravno na svaku žrtvu, pa i na to, da napusti svoju milu majku, koju je najnježnije ljubilo. I baš da ću početi Abela sokoliti, da ustraje na teškome putu, da junački prinese veliku žrtvu, kad zazvoni zvonce na kor. I ako teška srca, moradoh ipak poslušati: odoh u kor, naloživši' prije Abelu, da me počeka u vrtu za jedno pol ure. Kad kor dovršio, odoh do gvardi­ jana, ozbiljna i sveta čovjeka. Ispričah mu u kratko čudnovati dogagjaj moga Abela. Ozbiljni starješina pomljivo me slušao do konca, niti riječi ne primjetiv. Kad ja zavezao, gvardijan, pogladivši dugu punu bradu, očepi: — Alaj su ti debelu prišili, moj dragi fra L u k a ! T i si se u svojoj prostodušnosti i opet dao nasamariti! Pravo ti kažem, fra Antune moj, nijesam se nadao ovome odgovoru, ali se ipak ne izgubili, pa ću mu mirno : �Br. 2. Maleni Abel. — Dao Bog, dragi moj oče, da bi mi ovako debelih češće prišivali, jer sam uvjeren, da bih onda mnogo veće poradio za slavu božju i na korist duša. Megjutim budite tako dobri, sagjite sa mnom u vrt, jer me dijete čeka. Dogjite pa vidite, je li moguće, da ono vedro čeoce, ono blago i umil­ no lišće dvanaesgodišnjega djeteta krije dušu lašca, varalice, lopova. Čut ćeš kasnije, da sam pravo, ko proročki govorio. I gvardijan me posluša. Sagjosmo u vrt. Abel kroz ovo vrijeme bijaše nabrao punu pregršt ljubica, pa ih poput vijenca poredao pred onaj Marijin kip, ali tako. da su ljubičaste i žutkaste crte cvjetaka pravile u hebrejskim zna­ kovima riječ M i r i a m, što znači Marija. Riječ se jasno odrazivala sa zelenoga čilima od cvijeća. I ako sam za mladih svojih godina uza sav mar i napor bio dopro u hebrejskom jeziku tekar do h i t h p a e 1 a, to ipak mogoh pročitati slova i rastumačiti riječ mome gvardijanu. Abel je klečao pred Marijinim ki­ pom. Čuvši naše korake, okrene k nama ono svoje milokrvno lice s onim рџпаnim jabučicama, što se usljed posla ugodno bile zacrvenile, svrati prama zatiljku svoju bujnu kosu, što mu bila pala na čelo, pa nas uljudno pozdravi. Na licu mu titrao blagi posmjeh. Vidio sam, da se je sve ovo ugodno dojmilo oca gvardijana. Htjede ipak podvrći maloga strogu ispitu. Dijete mu sve potanko ispripo­ vijeda, a sve na dlaku košto i meni bijaše pripovjedio. Ma da bi se u čemu pomeo. Gvardijan ga neprestance pre­ kidao, svakojako pleo, ne bi li ga kako Str. -45- smeo. Abelu to ne izbjegne, snuždi se, poniknu nikom, pa mu ko u strahu primjeti: — Vi, časni oče, regbi ne ćete da vjerujete mojim riječima, a ipak is­ kreno vam veUm, da u svome životu još nikada ne slagah! —- O ne, drago dijete! — pobrza gvardijan. Nije da dvojim o tvojoj iskrenosti, ali me muči pomisao na tešku borbu, što ćeš je morati održati, ako misliš ići za Gospinim glasom. Ta sam znadeš, da će se tvoj stari rukama i nogama protiviti, da će sve moguće učiniti, da te makne od tvoje odluke. — A zar će me, časni oče, bla­ žena Gospa napustiti? Ona, da, božja će me Majka braniti, ona će mi poma­ gati. Evo me pripravna, da odem iz očinske kuće, pa bude li potrebito, nikada se više u nju ne ću povratiti. . — Tvoj je otac bogat — počne sada ozbiljno gvardian — bogat, veo­ ma bogat. T i si u očinskoj kući pri­ viknuo svim lasti ma i slastima, svakoj mogućoj udobnosti. Ako ostaviš oca, toga će svega nestati: bit ćeš siromah, prosjak, a ti, drago moje dijete, još ne možeš pojmiti, koliko je gorak komad crna kruha, što ga siromah prosjak prima iz tugjih ruku. Dao dobri Bog, te ga ti nikada ne budeš morao okusiti. Ja mišljah, mladi prijatelju moj, da će ove riječi djelovati na moga Abela; mišljah, da će ga preplašiti po­ misao da bi jednoga dana imao želiti komad tvrda kruha. Pa ipak Abel, svegj jednako miran, odvrati: — Znadem da su dućani u moga oca puni svakoga blaga božjega, da je �Str. 46. Maleni Abel. 11 njegovim sanducima puno srebra i zlata, ali se ja ipak svega toga drage volje odričem. A h l nije to časni oče, Što me žalosti, kad pomislilo na očinski dom; ne, ne boli me to, nego me boli jadna i dobra moja majka — i ovdje bijedno dijete tužno procvili — , boli me kad pomislim, da ću morati ostaviti moju milu, moju dobru majku. E vo to me muči, ali opet srce mi govori, da će me nebeska Majka utješiti, a ne će ni moju žalosnu majku zapustiti. — Am en! presjekoh ga ja, prije no će gvardijan na novo početi — Tako budi i tako će biti. Marija će biti majka i tebi i tvojoj majci. — Hoće, srce mi govori, da hoće, a moje srce uvijek mi je istinu govo­ rilo ! reče Abel u svojoj djetinjoj na­ ivnosti. — Gospa će štititi moju majku, jer ona nije nikada ništa govorila proti kršćanskoj vjeri. Vidite evo, što mi je još nejačku o vrat objesila! To rekavši, izvadi ispod košuljice — škapular blažene Gospe od Karm ela. Gvardijan već bijaše osvojen. Kad ugleda škapular, vas izvan sebe od ra­ dosti, usklikne : — Sada vidim, sinko moj, da te je Gospa zbilja posinila još od nejačkih tvojih nogu. Čvrsto vjerujem, da te ona zove i zato velim ti iz dna duše svoje: hajde, sinko, hajde za Gospinim glasom. Ona će te krijepiti i braniti, pa i onda još, ako vjeru svoju budeš morao za­ pečatiti krvi svojom! . . I guardijanov glas nekako svečano drhtao u večernjem vazduhu. Sumrak se već lagano spuštao zemljom, na vi sokom nebu već se počele javljati zvijezde a blijedo mjesečevo srebro pa­ dalo na Gospin kip, čineći ga nekako Br. 2. tajinstvenim, n'apunjajući nas nekim strahopočitanjem, što te svega obuzi­ malo. Iz daleka dopirao rani glas slavulja, što se tekar javljao, izvijajući svoju prvu veselu pjesmu. Nijesi mogao pomisliti svečanijega trenutka. Odjednom se nagjosmo sva trojica pred Gospinim kipom. I opet zadrhta u večernjem vaz­ duhu guardijanov glas, ali sada sveča­ nije, svetije: Pod tvoju se obranu zaklanjamo, sveta Bogorodice, naše molbe ne odbaci u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji uvijek oslo­ bodi, o Djevice slavna i blagoslovljena ! O h ! da ti je bilo vidjeti moga A bela! Izgledao pravi božiji angjeo. Sklopljenih bijelih ručica naslonio zlatnu glavicu na desno rame, upro pogled u lice božje Majke, a mjesečev ga trak o b ija o . I meni se pričini, da gledam zlatan vijenac satkan sve od zlaćanih trakova oko njegove mile glavice, na onim njegovim zakovrčastim vlasima. Nije znao naše molitve, ali kad je gvardijan dovršio, otkine mu se iz punih grudi A m e n 1 ali tako puno, tako ganutljivo, da ja više ne mogoh odr­ žati. Oči mi bijahu pune. I ja proplakah. I fra Luka umukne a niz njegovu sijedu bradu oskliznu se suza jasna i čista poput zlatnoga mu srca. Starčeva suza zasja 11a sunčanome traku. Sveta mu je uspomena izvabila. Otare rukom oči, pa n astavi: — U to zamnije mirnim vazduhom ugodno glagolanje zvona. Zvonilo na pozdravljenje Kraljice neba i zemlje. Pozdravljahu je zvona s njezine crkve, s crkve od Loreta, pred kojom je moj zlatni Abel čuo njezin poziv. Ne znam, ali nešto čudnovato drhtnu �Br. 2. Maleni Abel. mojim srcem. Bijaše li to s razdraga­ nosti, a kojoj vas plivah ili nejasna slutnja nečega, što će doći, a bit će veliko, teško ? . . . Junačka odluka. Već se bijaše sasvim umračilo. Bez­ broj zvijezda milo titralo gori visoko, visoko, a meni se činilo, ko da su mi večeras sasvim blizu, ko da mi nekud milije titraju. Sve mi se smiješilo, sve mi nekud drugovačije večeras govorilo. Slutio sam, da će mi se nešto velika dogoditi. I slutnja me ne prevari. Gvardijan, prije nego će odpustiti Abela, zgodno ga naputi, kako će se sutra po podne opet povratiti u samostan, pa mu na koncu podijeli serafinski blago­ slov sv. Franje. Kad Abel ode, ostadoh s gvardij anom dosta dugo, jer se nikako ne mogosmo sresti u načinu, kako bi ma­ loga krstili, a da se ipak Židovi, a u prvome redu otac mu, ne bi uprvis sje­ tili i pobunili. Ja u prvi mah mišljah, da bi najbolje bilo sakriti Abela u naš samostan. Moja goruća želja bijaše imati uza se ovo drago Marijino dijete, neka bi ga tako sam uputio u kršćanske istine. Ali gvardijan se odrješito tome usprotivi. Nehajno zaklima glavom na dokazivanje, a to u njega bijaše znak da nešto ne voli slušati i presiječe m* riječ. On je predvigjao i kao da je slu­ šao u zraku daleku tutnjavu, vjesnicu grdne nevere, što će se prelomiti nad našim glavama, a lako da i samostanom drne. I za to on bijaše od te, da se mali Abel smjesti u kuću za katekumene (pripravnike za krštenje) u Pragu, koja baš u tu svrhu bijaše i podignuta. Tu Str. 47. bi se zaklanjali Židovi obraćenici, učili kršćanske istine i tako se pripravljali na dostojno primanje sv. sakramenata. Gvardijan je zgodno razlagao. Ondje će, kazivao je on, maleni Abel, kako i svi drugi katekumeni, biti na sigurnu, zaklonjen od svake napasti, daleko od židovskoga bijesa. Tuj se nemamo bo­ jati nikoga, jer je kuća pod vladinom zaštitom. Starješina je pametno govorio, ali se ja ipak htjedoh držati svoje. Preve­ lika me ljubav bijaše zasliepila. Nastojali uvjeriti gvardijana, kako bi se lako i sigurno dalo zakloniti maloga u koji od od naših samostana u Češkoj. Bude li tako, mislio sam u sebi, e onda si mu ti za cijelo učitelj i vogja. To me ponukova te opet svojski prionuh da osvo­ jim gvardijana za svoju misao. Ali sve molbe i dokazivanja budu uzalud. Star ješina mi na koncu naloži da šutim. I ako teško, ja moradoh prignuti glavu. Drugoga dana prije podne zovne me, da ga pratim na dvor. Ne prozboriv ni riječi, povede me u sv. K li­ menta, u onaj veličanstveni isusovački zavod. Poznaš mu starješinu. Onda on bijaše starješina i u kući za katekumene. I ja se odmah dosjetili povodu našega dolaska. Teško mi bijaše pri srcu, ali moradoh šutjeti. Isusovački nas starje­ šina liepo dočeka u svojoj sobi. Iza običajnih riječi pri pozdravu gvardijan mi naloži, da pričam Isusovcu dogadjaj maloga Židova. Ja potanko, s ljubavlju (a to nije izbjeglo ocu Isusovcu) ispričah dogadjaj na loretskom trgu i napeh sve sile, da ga uvjerim o zamjernoj pripravi moga Abela. Kad ja svršio, gvardijan priloži svoju namjeru, da bi maloga smjestilo u kuću za katekumene. �Str. 48. Maleni Abel. Velečasnoga Isusovca očito je (a bijaše sasvim razumljivo) u velike zani­ malo moje pripovijedanje. Nego kada spomenuh, da je Abel sin staroga AbelAbela, u tili čas namrači mu se čelo. Mogoh odmah slutiti, da je veoma uzbugjen, da mu duša miga. Ne htjede ipak da nas jače zabunjuje, jer mu očito bijaše, da nam je obojici i onako teško. Zadovolji se samo kratkom pri­ mjedbom. Posao je, dragi moji, kako sami vidite, težak, zamršen ! - počne Isuso­ vac ustavši sa stolca. Moglo bi i nepri lika biti. No vidjet ćemo, kušat ćemo. Treba opreza, pomnje. A sada učinimo ovo : V i velečasni oče gvardijane, izvo­ lite se povratiti k meni tamo pred večer. Dovedite i židovčića. Vidjet ćemo, ispitat ćemo. maloga. Valjda nagjemo nekakav izlazak. Pod samu večer nagjosmo se u isusovačkoj sobi na vijećanju ja, gvar­ dijan, isusovački starješina, dvojica od njegovih svećenika i Abel. I tuj opet nastadoše nove muke za moje milo dijete. Oci Isusovci oprezno i mudro ispitivahu ga 0 dogagjaju na grad­ skome trgu. I dijete im sve potanko prosto pripovjedi. Sada oni stadoše da mu u najcrnijim bojama prikazuju bijes i osvetu staroga oca, zdvojnost i muke ljubljene majke, na kojoj će se prvoj iskaliti u svoj žestini srdžba mahnitoga oca. Ja sam se, slušajući sve to, bojao u srcu za Abela, ali se on ne d^de pre­ plašiti. Na svaku njihovu malo gorču njegov je odgovor b io : Neka se sve tako po vašoj riječi dogodi, ja ću ipak poslušati Mariju, koja me je pozvala s onoga stupa na trgu. Želim imati majku j na nebesima, ali za to treba da sam Br. 2. kršćanin. Marija će tješiti moju milu majku, jer ona mi još davno o vrat ovjesila njezin škapular. Svjetski čovjek, koji nije bio sre­ tan, da osjeti svu milinu one nepojmljive jakosti milosti božje, teško će vjerovati u ovu odvažnost, u ovo zamjerno ju ­ naštvo dvanaestogodišnjega dječaka. I tebi je, fra Antune moj, regbi nevjero­ jatno što ti pripovijedam. Pa ipak je sve to živa istina. Kasnije ćeš čuti, kako se dogagjaj dalje sve čudnovatije razvijao sve do svršetka, za koji ćeš mi priznati, d a je nazbilj čudesan. Ovdje ti napominjem sam o: sjeti se samo tajinstvene božje milosti i jaka zagovora Isusove majke, pak će ti stvar biti da­ leko razumljivija. K ako je posve razumljivo, Isusovci ostadoše zapanjeni pred ovom neobič­ nom odlučnosti miloga djeteta. Starje­ šina osobito bijaše razdragan. Njegov pogled nepomično počivao na milovidnome licu dječakovu. Smjesta privoli, da bude smješten u kuću za katekumene i meni dade pisamce, što ću ga uručiti kućnome upravitelju. Još iste večeri povedoh moga maloga Židova u njegovo novo pribivalište. Upravitelj, čovjek mio i Ijubezan veselo nas primi i rado privoli na svaku moju glede uzdržavanja nejačkoga katekumena. Ne bih nikada bio pomislio, da je sudbina njegova, već odlučena, tuj se počela već dovršavati. I dogje čas rastanku. Mišljah, da to ipak ne će tako teško ići, ali sada upoznah, da to bijaše samo obmana. Moj Abel pristupi ponizno k meni, po­ ljubi mi ruku i prihvativši je s obje svoje, vruće me zamoli, da bi ga češće došao pohoditi. Obećah mu iz svega �Br. 2. Dvije pjesme mrtvoj majci. srca, uhvatih s obje ruke onu zlatnu glavicu i utisnuh vrući cjelov na ono njegovo angjeosko čelo. Dvije krupne suze kanuše na zakovrčaste mu kose. Kad se zatim opraštah s vrlim upravi­ teljem, pogledah ga. I njegove oči bi­ jahu vlažne. Bijaše već potpuna noć, kad ispadoh pod vedro nebo, osuto bezbrojnim zvijezdama. Noćni sjaj u potpunome miru blago se prelievao velikim gradom. Mene obuze veliko žalobno čuvstvo. Udarih ulicom prama kamenome mostu, sa kojega bacilo u Moldavu sv. Ivana Nepomuka, jer ne hotio nikako otkriti tajne svete ispovjedi. Utonuo u žalosne misli, vas obuzet onim žalobnim čuv stvom, što me svega preosvajalo, a da mu nijesam mogao naći baš očita uz­ Str. 49. roka, dospjeh do onoga križa, što ga jedan Židov morao na svoj račun po dignuti za kaznu, što bijaše javno izrekao grdnu psovku na Isusa Krista. Jako svjetlo, što prodiraše iz otvora suprot­ nih kuća, padalo na bijelo mramorje križa a velika hebrejska slova, kojima se priznalo božanstvo Golgotskoga Mu­ čenika, jasno se odrazivala u noći. Svome običnom O č e n a šu , što bih ga svaki put pred tim križem izmolio za obra­ ćenje odmetnutoga naroda, nadodah te večeri još jednoga za moga maloga Abela. Noć već bijaše poodmakla kad sti­ goh u samostan. Neizvjesna težina pade mi na grudi. Pred mojim propelom potražih utjehe i pomoći. Do u kasnu noć ostadoh na molitvi. ifc Dvije pjesme mrtvoj majci. i Lakše, lakše . . . Lakše, lakše, potočiću mali, Nek ne šume bistri tvoji vali, O, ne draži ptica povrh hvoja, Ovdje spava draga majka moja. Lakše, lakše, potočiću mali! Mila četo u nebeskom valu, Ded usliši molbu skromnu, malu, Pa mi reci, povorko bez broja, Je li tamo draga majka moja, Mila četo u nebeskom valu? Tiho, tiho, vihru sa zapada, Ne treperi lišćem vrbe jada, Ne nagoni oblačnoga sloja, Ovdje spava draga majka moja. Tiho, tiho vihru sa zapada! »O putniče u dolini suza, Majka ti je oproštena uza, Sred nebeskog živi perivoja. Za te moli drap;a majka tvoja O putniče u dolini suza!« — Liepi raju za vedrinom gore, Ded užeži zviezda zlatno more, Neka drhću u sto raznih boja. Ovdje spava draga majka moja, Liepi raju za vedrinom gore! Hitro, hitro, potočiću mali, Nek žubore sitni tvoji vali, Sad nek poju ptice povrh hvoja, U nebu je draga majka moja. Hitro, hitro potočiću mali! �Str. 50. Br. 2. Svrha svieta. 2. O, ti gusta šumice. O ti gusta šumice, Pusti male ptičice, Nek polete lagano, Nek zapoju sladjano, Gdje mi majke tielo sniva? Da 1’ joj duša raj uživa? Blagi lahor popu 'nu, Milo šumu cjelunu, A ptičice lagano Zapjevaše sladjano: »U grobu ti majka sniva, A duša joj raj uživa!« Dragan Dujmušić. Svrha svieta promatrana s vjerskoga gledišta. Ш . Svrh a svieta i znanost. Mogao bi tko pomisliti, da mi pod tim malo uzvišenim naslovom razumi­ jemo znanost sa sigurnim podatcima i nepobitnim zaključcima o svrhi svieta ; to bi se uzalud očekivalo, jer znanost o tom šuti, ili ako govori, to samo nešto nagadja ili zaključuje iz nekih primjera i dogadjaja; ona nam ne kaže, ni da li će sviet imati svoj konac, ni kako će se svršiti. Radi se o dogadjajima, koji ovise jedino o slobodnoj volji Božjoj, i o kojim možemo znati samo ono, što nam je Bog objavio. T o ne znači, da on ne može učiniti, te se izpune njegove namjere sudjelovanjem počela, fizičnih sila, što ih je stvorio, i zakona, koje je slobodno postavio za obično djelovanje stroja kruglje zemaljske i cieloga sve­ mira, nego da se ti zakoni ne mogu sami sobom i bez osobitoga utjecaja svoga početnika svršiti takim dogodjajima, kakovi su uzkrsnuće tjelesa, zadnji sud, konačno uredjenje nebeskoga kra­ ljevstva. A šta je taj osobiti utjecaj Božji, reći će tko, nego pravo čudo? t. j. ono, što se po sudu slobodomišljenika, naj­ više protivi znanstvenim zakonima i na­ čelima. Prava znanost drugčije govori. Ona poznaje svoje granice, i kako su te granice uzke ; ima pitanja, koja pre­ laze djelokrug, u kom se ona kreće, pitanja o početku i svrhi stvari, koja se bitno tiču sudbine čovjeka i svieta. Znanost stavlja pitanje i izjavljuje, da ga ne može riešiti. Misli se, da se je sve reklo, kad s e je govorilo o početnoj tvari, o povobitnim tminama, o privla­ či vosti i odbijanju atoma (sitnih i ne­ vidljivih tvari), o zakonima teže ; ali to su slučajni zakoni; oni nemaju ništa nuždna ni bitna s tvarju, koja je po sebi nestalna i prolazna. Odakle dolaze ti zakoni i tko ih je postavio? A tko je stvorio i samu tvar i učinio, da se može micati ? Hoće li se reći, da je ona vječna i nestvorena? Ali se tim ne bi ništa dokazalo, jer bi trebalo iztumačiti, kako je stvar, kojoj je svejedno, ili po­ čivala, ili se kretala, dobila stvojstva, koja na proizlaze iz njezine naravi. A ko se dakle treba obratiti utjecaju Boga stvoritelja, da se iztumači postanak i �Br. 2. sastav pravo uništi vječne Str. 51, Svrha svieta. svemira, koko će mu se zaniekati i moć, da svoje djelo preinači, ili preobrazi po namjeri svoje mudrosti? Da se procieni važnost tobožnjih znastvenih dokaza, što nam se protustavljaju, nameću se dvie pogodbe : — Da se ne pripisuje sv. pismu ono, što ono ne veli ili više, nego v e li: — da se ne zaključuje proti njoj pomoću sumnji­ vih predpostavaka (hipoteza), kojih ko­ načno nije odobrilo ni zrelo razsudjivanje ni izkustvo. Rieči sv. pisma mogu se različito, više ili manje strogo tumačiti o obsegu i učincima konačnoga prevrata. Hoće li se naviešćene nevolje ograničiti samo na zemlju, gdje mi boravimo? Hoće li se protegnuti i na sve zviezde, na cieli svemir bez granica? 0 tom se razilaze mnienja, a razpravc su dozvo­ ljene; već smo prije naveli nekoliko primjera. Sunce bez svjetla, zviezde padajuće s neba, pokrenute nebeske sile, kao da to pokazuje obći prevrat i nered u sve­ miru ; ali mora li se to sve doslovno uzeti? Već smo spomenuli, da su ti izrazi u starom zavjetu značili u obće velike fizičke, političke i družtvene biede. U ostalom da se iztumače rieči svetoga evangjelja, nije potrebe obraćati se ni na prenešeni smisao, ni na predpostavku o sveobćem prevratu. Dim, što nastane usljed ogromnoga požara, silni pepeo, koji suklja iz otvorenoga vulkana, guste pare, što se dižu iz zemlje, mogu zapriečiti sunčane zrake i prouzročiti istu tamu, kao da je ta zviezda izgubila svoj nutarnji sjaj. A upravo će se prije zadnjega dana često sbivati ti pojavi, koji svakoga napunjuju velikim strahom. A što se tiče s neba padajućih zviezda, mislimo, da se rieči novoga zavjeta o zadnjim stvarima razumiju o fizičnim pojavima, sličnim onima, što su već ondje nabrojeni; ali to baš ne znači, da će se zviezde u svemiru, koje su milijun puta veće od zemlje, srušiti na našu kruglju, koja je samo jedna tačka u neizmjernosti. Radi se bez sumnje o ognjenim zračnim pojavama, na primjer o množini meteorskoga upa ljenoga kamenja, o vatrenim munjevnim kruglama, ne računajuć sukoba ili na­ prosto mogućega sbliženja jedne ili više zviezda repatica. Iz tako čudnih pojava može se u istinu lako pomisliti, da su se nebo< i zemlja potresli u svojim teme­ ljima. To je prispodoba, koje ne treba prekomjerno upotrebljavati. Vatra će igrati glavnu ulogu u tom prevratu naravi. Veliki je zadnji požar naviešćen i u sibilskim knjigama ; trag toj predaji nalazi se u Ovidu; to je ujedno temeljita i nesumljiva istina stoičke škole. Taj se požar nikako ne slaže s današnjim načelom o poste­ penom ohladnjivanju,.1) koje je više manje vjerojatno načelo, više ili manje 1) Poznato je, da će po svemirskom Laplace-ovu načelu doći dan, kad će sunce, svietleć u prostoru i iztrošiv veliku količinu topline skupljene u njegovoj nutarnjosti u vrieme njegova postanka, prestati davati svoju toplinu, svjetlo i plodnost našemu zvjezdanom svietu. Ono će se obratiti u ugašeno sunce, kao zviezde repatice, koje su prije bile od sebe svietle, ali su usljed postale kakove ih danas vidimo. ohladnjivanja Onda ce naš sviet zaroniti u tamu. Nije li možda na te pojave smierao naš Gospodin? To je nevjerojatno; kad sunce baci svoj zadnji trak topline i svjetla, ako se to ikad sbude, proći će milijuni vjekova, dok se usljed postepenoga ohladnjivanja više živjeti na zemlji, stane s njezina lica. ne mogne i dok roda ljudskoga n e­ �Str. 5 2. Br. 2. Mudre izreke. sretan pokus, da se iztumače pojavi u zviezdama, a to tumačenje može sutra ustupiti mjesto drugčijemu tumačenju. U ostalom koliko se promjena, kojih znanost nikako ne predvidja, može do goditi na zemlji prije one ledene dobe, koju neki nazrievaju u neizmjernoj da­ ljini! Niti se je unutarnja vatra utrnula, niti su lučbena djelovanja i protudjelovanja unutarnjih počela sunčane kruglje rekla svoju zadnju riječ. Tko bi se usudio uztvrditi, da su se promjene živinskoga i bilinskoga svieta, koje su se toliko puta opažale na kruglji zemaljskoj, uzpele do svoga zadnjega i konačnoga stepena? Ma kako bilo, mi to pitanje, kojim se bavimo, ne moramo promatrati izključivo s prirodnoga gledišta Šta su naviešćeni pojavi, ako ne očitovanje bo­ žanske pravice, koja upotrebljuje pri­ rodne sile i zakone, da izvede svoje odluke ? A Bog, koji je stvorio te sile, postavio te zakone, može im izvan nji­ hova običnog djelovanja dati smjer, koji najbolje odgovara namjerama njegove mudrosti. Božja svemogućnost može iz dana u dan izvrnuti načela, pokvariti račune današnjih učenjaka. Je li odredjeno, da cieli rod ljudski pogine u ogromnom požaru, koji će biti prije drugoga dolazka Sina čovječjega ? Ako se strogo uzmu rieči sv. Petra, ne će se poštediti nijedno živuće biće, ni ljudi, ni biline, ni životinje : »Zemlja će izgorjeti sa svim, što je na njoj.«1) I zadnje će dakle pokolenje, svjedok tih strašnih bieda, proći takodjer kroz kušnju smrti, da naskoro na glas arkangjelov uzkrsne sa svim predašnjim pokoljenima. Medjutim svi tumačitelji ne razumiju tako strogo rieči Apoštolovih. Čini im se, da iz rieči sv. Pavla Tesalonićanima2) sliedi, da će Krist, došav na zemlju, da vrši službu sudca, naći ljudi još živućih svoj tla.: naravnim životom i koji će nad­ živjeti biede zadnjih dana. Da potvrde to svoje mnienje, navede svjedočanstvo Vjerovanja, u kojim se veli, da će K rist na koncu vjekova doći, da sudi ž i v i m i mrtvim. Zašto se tu spominju ž i v i uz uzkrsnule mrtve, ako će Sudac imati samo ove potonje pred svojim priestolom ? Mudre izreke. Za »Perivoj« sakupio fra I v š a M i j o v . Nenavidnost, škrtost i sve druge niske strasti truju obično i sadašnjost i budućnost. Ne kazuj tugj grijeh, ako baš ne znaš da je istina ono, što pripovijedaš, a i tada upitaj samoga sebe : zašto ja to govorim ? Njemačka poslovica. Poslanstvo je žene ljubav i požrtvovnost. Ženske škole, ako nijesu dobro uregjene, saraji su i haremi. San je laža, a Bog je istina. Narodna riječ. Put je ženin od ognjišta do ku­ hinjskoga praga. Ruska izreka. ‘ ) II. Petr., III., s — io . I. Thess. IV., 14— 16 . �Br. 2. Str. 53. Mudre izreke. Neke se stvari uče, da se druge zaborave; ište se znanost, da se izmakne sveopćem ljudskom osjećaju. Život je knjiga, u kojoj ćeš naći mnogo toga, što njezin autor ne zna. K o kasno uštaje, obojaka mu ne­ staje. Narodna riječ. Jedna sretna uspomena možda je na svijetu istinitija, nego ista sreća. Musset. Kuga za domovinu jest mladost neradišna, prkosna, koja obija kazališta, kavane, krčme, čita od dosade, časti i mrzi po modi i prisvaja mnijenja lista, koji čita. Cantu. Budi ko pčela, koja siše med iz svakoga cvijeta: slijedi sve, što je dobra u tvome iskrnjemu. Zemlja nosi malo luda, koji bi se uz djela Božja i Božja dobročinstva usudile ustvrditi, da Boga nema. Bossuet. Ustrpljivost neka ti je svakidašnji kruh, a u prvome redu ustrpljivost sa samim sobom. Eneržija je u istinu neodoljiva; ona sastoji u nepredobitnoj volji duše, čija je najveća strast, da se usavrši, ulagajući za to bez prestanka silu, trud i požrtvovnost. Didon. Melanhonija je, iza grijeha, veće zlo. naj­ Velike duše trpe mučke. Schiiller. Na grobnoj ploči čita se život M. de Vouge. Ko zna trpjeti, zna i mučati. Ko ne zna mučati, ne zna ni trpjeti. Nad čovjekom je dužnost, nad duž­ nosti samo Bog. Prilagodi se životu kakav je, a ne kakova bi ga ti želio. Trezza. Želiš li, da se o tebi dobro misli ? Ne hvali se. Ko se Boga ne boji i ljudi ne stidi, čuvaj ga se. K o je spasenje. izumio savjet, izumio je Privikni živiti bez prijatelja, to ti može valjati u nesreći. Cervantes. Ako ti se ko previše klanja, budi uvjeren, ne klanja se tebi, nego nečemu drugomu. Za čovjeka se ne pita, koliko mu je godina, neko kakav je. Narodna riječ. Krjepost stoji žrtava; koji ih ne umije da prinosi, kukavica je. S. Pellico. Na zlo vrati dobrim. Tako će ti zlo biti uzrokom neizmjernu dobru. Prava mudrost naroda jest iskustvo. Napoleon III. Veća je čast otrti jednu suzu, nego proliti more krvi. Вугоп. Rad je moralna ljepota stvari. Feuillet. Najslagje zadovoljstvo pruža ti čista savjest. Teško ga čovjeku, kad mu glava presotoni noge. Narodna riječ, U žene i pijanca suze su vrlo jeftine. Ruska izreka. Ništa čovjeku nije slagje od osje­ ćaja, da je vazda zdušno vršio svoje dužnosti. Smijeh gospodski, vedrina zimska i kapa na ludoj glavi sve jedno. Narodna riječ. �Str. 54. Mudre izreke. Bez vjerske obuke nema razumna jezika, kojim bi se djeci govorilo. Renoudard. Ne širi vijesti, za koje nijesi posve siguran, a kada pripovijedaš što su ti drugi rekli, ne spominji njihova imena. Strogo čuvaj povjerenu ti tajnu. Bolje je nepravo trpjeti, nego nepravo činiti. Narodna riječ, Dok se dvojica svagjaju, treći uživa. Latinska izreka. Kad si izabrao stalež, ostani u njem. A ostat ćeš, ako budeš znao obuzdavati 1. želje, 2. maštu. Br. 2. Tugje poštuj, a svojim se diči. Svoje ne puštaj, tugje ne diraj. Narodne riječi. Sto uštediš, ne treba da zaradiš. Njemačka poslovica. Starost nam više nego čelo. namršti dušu, Montaigne. Nezahvalnik, ako ti zahvaljuje, be­ zobrazan je, kao što je neotesan, ko se pričinja da ljubi. Razborit čovjek valja da se čuva i najmanje prenaglosti, jer istina stoji uz samu neistinu. Cicero. Trud je najslagji začin u životu. Jedan je jezik dovoljan za ženski jezik. Milton. K o hoće da bude učiteljem, valja da bude prije učenikom. O. Talija. Povuci se malo, skočit ćeš bolje. Narodna riječ. K o se ne da razlogu, neka trpi. Narodna riječ. Ukor treba da dolazi iz ^rca, i zato valja da bude : miran, kratak, iskren. Četiri dobra porode lako četiri zla: sloboda porodi mržnju, sreća oholost, sigurnost štetu a pouzdanost prezir. Steele. Škola, pećina. akonije crkva, zvjerska je Tamozeo. Snaga bez razbora pada pod svojom težinom, snagu,što je razbor vodi, i bogovi krijepe, oni mrze silu, koja svaku nesrećunanosi. Horac. Narodi se odgajaju na materinim koljenima. Oči su staza srca. Nema vlasti, da nije od Boga. K o se protivi vlasti, protivi sa naredbi Božjoj. Valja se pokoravati ne samo od straha, nego i po savjesti. Sv. Pavao. K o žive od nade, umire od siro­ maštva. Franklin. Samo je jedna tajnost o d g o ja: znati pametno dangubiti. Spencer. Stavi ludo na visoko, da nogama maha. Narodna riječ. Nema broda, koji ne valja, ni čo­ vjeka, koji se ne okalja. Narodna riječ. Nikada od tebe dobra, ako se obazireš na ljude. Mirno se brani od uvrede. Nije li to dosta, a ti se brani poniznošću i mukom. Čast bez morala ne vrijedi vele. Feuillet. Nema dobra u kući bez žene. Fenelon. O mrtvima i odsutnima najbolje ne govoriti. �Br. 2. Viestnik. Nije u pameti, što ne bi prije u ćutilu. Aristoteles. Svjetska je povjest svjetski sud. Schuller. Više može blagost, nego nasilje. U staroj kući ima vazda paučine. Narodna riječ. Str. 55Život je bez znanosti smrt. Seneka. Dobra knjiga je najbolji i najcjeniji razgovor. Grobovi velikana potiču velika srca na velika djela. Foscolo. V i e s t n i k . (f F ra Mijo Matid) Pri zaključku lista stiže nam tužna viest, da je dne 17. siečnja fra Mijo Matić, župnik u Svilaju, umro nakon trodnevne težke bolesti u 48. godini života. Pokoj mu du ši! (Diamantna misa m. p . o. fr a Grge Martida.) Vele riedku slavu u sveće­ ničkom životu doživje 14. pr. mj. naš neumrli častni starina, hrvatski Homer, fra G r g o M a r t i ć . Taj dan kao da se naš dični pjesnik preporodi na novi život, jer prem već gotovo čitavu go­ dinu radi slabosti nije uzašao na oltar, tom znamenitom sgodom kao da mu se povratiše jake mladenačke sile, te je uz podvorbu dvojice svećenika u pri­ vatnoj samostanskoj kapeli u prisut­ nosti izaslanika, gradjanskih zastupnika i znatnoga broja puka mogao bez oso­ bitoga napora u zahvalu za mnogo­ brojne milosti prikazati Bogu bezgrješnoga Jaganjca. Na staračkom svetčarevu licu moglo se je čitati unutarnje veselje i razdraganost plemenitoga mu srca. Pod pučkom misom p. o. fra Mijo Kopić oslika svetčara kao svećenika, domoljuba i vele zaslužna muža. U podne JV bijaše u samostanskoj blagovaonici sjajan objed, pod kojim u čast svetčaru pade krasnih nazdravica, na koje on svojom običnom rječitošću odgovori. Stiglo mu je 1 iz vana od odličnih muževa brzo­ javnih čestitaka, koje su pod objedom čitane, a on ih sav razdragan slušao. Bože, poživi dičnoga starinu još dugo krjepka i zdrava medju nama 1 (S i1, kanonidki posjet.) Dne 28. pr. mj. zaputio se je preč. o. dr. fra Dan i e l B a n , provincijal, sa svojim taj­ nikom, da obavi godišnju vizitu kod braće u samostanima Plehanu, Tolisi, Petrićevcu i u Jajcu. Toplo ga preporučamo molitvama naše braće, da sretno i uspješno ovrši tu svetu za­ daću. — Za vrieme njegove odsutnosti zastupat će ga u Sarajevu u službenim poslovima p. o. fra Dragutin Šumanović, definitor države. (Odlični gosti.) Dne 19. pr. mj. imali smo sreću vidjeti u našoj sredini dva zaslužna hercegovačka Franjevca: sadanjega vriednoga državnika m. p. o. f r a A n g j e l a N u i ć a , i bivšega državnika m. p. o. fra Ni k o l u Šim ov i ć a, koji su odsjeli u residenciji našega m. p. o. državnika. Po dovrše­ �Str. 5б. Viestnik. nim poslovima, radi kojih su došli u Sarajevo, vratiše se u Mostar dne 2 1. i. m., ponesav sobom ljubav i što­ vanje svoje braće iz Bosne. [Spomenik pok. biskupu f r a Paškalu Vujičiću). Dne 29. prosinca, kako smo to u kratko javili u prošlom broju našega lista, postavljen je svetčano u Imotskom nadgrobni spomenik pok. fra Paškalu Vujičiću, bivšemu apoštolskomu vikaru u Bosni do ustrojenja hierarkije. Spomenik je podignut zauzi­ manjem onamošnjega samostanskoga franjevačkoga starješine o. fra K . Kotaraša a prinosima franjevačkih pro­ vincija Bosne Srebrene, Presv. Odkupitelja, hercegovačke i znatnim prilogom imotskoga samostana., gdje je pok. biskup sproveo zadnje dane života. Odkriće je bilo urečeno za 13. prosinca, te je i naš preč. o. provincial — buduc zapriečen da osobno prisustvuje bio odaslao naročitoga zastupnika, koji se je žalibože s pola puta morao vratiti usljed odgodjenja. I ovaj put radi pre­ kasne dojave i najnezgodnijega vremena nije se moglo nego brzojavno pozdra­ viti uspomenu pok. našega biskupadobrotvora. Sama svetčanost odkrića, kako nam javlja dopisnik, obavila se je upravo sjajno. Dne 28. sp. mj. na večer zvona su svojim glasom naviestila sutrašnju slavu. Na taj dan obćina dade izvjesiti zastave i u počast posla glasbu, koja je svirajući prošla kroz varoš do crkve, u kojoj je u 10 sati pred podne počela svetčana sveta misa za odličnoga po­ kojnika, pod kojom se u posebnim, sagovima pokrivenim klupama smjestili odličniji izaslanici, a prisustvovali joj osim ovih još i okolni župnici, glavari Br. 2. raznih sela, obćinski viećnici. kao i mnogobrojni narod iz grada i sa sela. Po dovršenoj službi Božjoj svi u obhodu za križem i barjakom krenu u mjestno groblje uz svirku obćinske glasbe. Kad se prispjelo onamo, zastup­ nici zauzeli svoja mjesta oko spome­ nika, a kad se s ovoga digao zastor, glasba odsvira jedan krasan komad. Poslie odpjevane mol'tve za dušu pok. biskupa : »Oslobodi me, Gospodine, od smrti v je č n e ...€ župnik o. fra K . Kotaraš drža shodni govor, u kom iztaknu, kako se je došlo do podignuća spome­ nika, i kako su za nj najviše dopriniele tri franjevačke provincije Bosna, Hercegovina i Presv. Odkupitelja u Dalmaciji, te samostan u Imotskom, a početak tomu dao isti župnik na svom dolazku. Nadalje u kratko ocrta, šta je bio biskup Vujičić i kako se Imoćani i ciela Krajina imaju viekom sjećati, da je u njihovu mjestu pokopan tako od­ ličan muž, sin sv. Franje. Na svršetku govora pozva prisutne, da mu triput kliknu: Slava, na što se sav narod odazove, kliknuv: »Slava! slava! slava mu!«, a glasba ponovno u počast od­ svira jedan veseli komad. Zatim uzeo rieč obćinski načelnik, Josip Tripalo, da izrazi harnost i za­ hvalnost na ime župe i ciele Krajine, što se je ta misao začela i kraju pri­ vela, da se podigne spomenik njihovu zemljaku, te se ponovno triput kliknu : »Slava presv. gosp. fra Paškalu Vuji­ čiću!« Tako se svetčanost upravo g a ­ nutljivo i veličanstveno završi, a narod se razidje uz ponovno sviranje glasbe. Uvjereni smo, da će goditi onim našim čitateljima, koji ga ne poznaju, ako im u najkraćim potezima ovom �Br. 2. Viestnrk. sgodom pružimo sliku visokoga pokoj­ nika, te im u tom rado udovoljavamo, nadajuć se, da će se naći vještije pero, koje će dugim životopisom ovjekovje­ čiti njegovu uspomenu i zaslužni mu rad za vjeru i narod. Rodjen je dne 3. travnja 1826. u Imotskom, te se već u ranoj svojoj mladosti stade izticati izmedju ostale svoje braće pronicavošću svoga uma, blagošću svoje ćudi i sklonošću na nauk, pa s toga bi poslan dobromu svomu stricu fra Ivi Vujičiću, župniku u Retkovcima, župi djakovačke bisku­ pije, nedaleko od Županje. Odatle ode u Osiek, da izuči gimnazijske nauke, a potom dodje u Fojnicu, gdje 25. stu­ denoga 18 4 1. bi primljen u franjevački red zamieniv ime Juraj fra Paškalom. Isti dan sliedeće godine položi redov­ ničke zavjete u ruke o. fra Lovre K a ­ raule, mjestnoga gvardijana. U Madžar­ skoj svrši filozofiju, a u Mletcima bogo­ sloviju, gdje je iza položenih strogih izpita.iz obje te struke učiteljevao devet godina, a iza toga u istoj državi bio tajnikom i definitorom. Za svoga boravka u mletačkoj provinciji upozna se s vojvodom Maksimilijanom, kasnijim meksikanskim carem, a tada podkraljem mletačkim, i nje­ govim posredovanjem u 33. g. svoga života postade palatskim biskupom u Albaniji, odakle ga nakon četiri godine radi njegove vanredne sposobnosti sv. stolica premjesti u Aleksandriju s na­ slovom antifelskoga nadbiskupa. Tu podpuno nauči francezki jezik i postade ujedno prokuratorom francezkih .misio­ nara. A kad se izprazni služba apoštolskoga vikara u Bosni, sv. stolica po­ vjeri mu tu službu, imenovavši ga Str. 57. ujedno vizitatorom naše provincije, kamo stiže pri izmaku god. 1866. Svojom mudrošću i ljubezljivošću privuče sebi srca sve braće, te s nekim umnijim otcima pokuša stvoriti u Bosni knji­ ževno družtvo, ali mu tomu stadoše na put neke domaće zaprjeke, osobito što ne bijaše u Bosni tiskarne. Cielo prosto vrieme posvećivao je književnosti, te mnogo dobra i koristna za puk napisao, ali mu sve to s nje­ govom bogatom knjižnicom uništi požar njegove residencije na Brestovskom dne 31. srpnja 1878., u vrieme, kada je sve sile uložio, da dočeka austrijske čete osloboditeljice. Iza toga proboravi neko vrieme u fojničkom i sutješkom samostanu, a onda pridje u Sarajevo, gdje je odmah pregnuo, da se podigne crkva i residencija za biskupat na mjestu u tu svrhu vec prije okupacije označenom. Radeć za to energično, zamjeri se ne­ kima, koji htjedoše to zemljište u drugu svrhu upotrebiti. Razočaran radi toga postupka i razmirice, stade se kloniti javnosti, te ga radi toga u stvaranju crkvene hierarkije mimoidjoše, a on se tim povodom povuče u samoću, ne primiv ni mirovine. Živio je tako skromno i oskudno, da je od svoje prištednje za uzgoj bosanskih franje­ vačkih pitomaca ostavio liepu svotu, na čem će mu ova viekom harna ostati. U Livnu proboravi četiri godine, a kad oboli, povuče se u svoje rodno mjesto Imotski, gdje blago usnu 17. ožujka 1888. Živio je tako tiho i skromno, da ni danas ne znamo nabrojiti svih njegovih vrlina. Sestre sv. Vinka duguju mu za­ hvalnost, jer ih je on nastanio u Sara­ jevu, Travniku, Banjaluki, Livnu i Der' �Str. 58. Viestnik. venti. I družtvo svetoj eronimsko si­ gurno će ga se harno sjećati, jer mu je kumovao pri porodu i razširio ga po Bosni. Uživao je mnoge počastne naslove: sv. stolica podielila mu je čast asistenta papina priestolja i plemića rimskoga, Franceska ga imenova začastnim pred­ sjednikom afričkoga zavoda, Rim ga počasti članstvom akademije Ouirita, braća u sv. zemlji komanderskim krstom sv. groba. Osim duboka poznavanja filozofije, crkvenoga prava i bogoslovije govorio je izvrstno hrvatski, latinski, francezki i talijanski, a dobro njemački, madžar­ ski i španjolski. Prava dakako slava i ciena izbija po smrti kod onih, koji je za života izbjegavaju. Slava pok. biskupu Vujičiću, dobro­ tvoru i diki bosanske franjevačke pro­ vincije 1 {Akadem ija prigodom jub ileja bezgrješnoga Začeća u Dubrovniku.) U kolu sveobćega slavlja, što se po cielom katoličkom svietu činilo prigodom petdesete obljetnice proglašenja dogmom bezgješnoga Začeća Majke Božje, ni f r a n j e v a č k i b o g o s l o v i u Du­ brovniku ne mogoše izostati, nego su i oni htjeli pokloniti skromni vjenčić na oltar svoje premile Majke. U tu svrhu po dovršenim crkvenim svetčanostima, koje su se baš sjajno razvile u dubrovačkoj franjevačkoj crkvi na blagdan bezgrješnoga Marijina za­ čeća, bi upriličena 13 . prosinca pr. god. od vrstnih i marnih franjevačkih bogo­ slova svetčana akademija. Oko 6 sati u večer rečenoga dana predstavnici svih dubrovačkih vlasti B r. 2. koli duhovnih, toli svjetovnih, uz velik broj druge najodličnije i najotmenije gospode, prolazeći kroz hodnike samo­ stanu, sjajno urešene zelenilom, prozračnicama i raznim prigodnim nadpisima, ulazili su u prostranu dvoranu knjižnice, koja bila baš majstorski izkićena sagovima i zelenilom. Svačiju pažnju svratila na se sjajna pozornica na tri luka, gdje je preko 70 električnih svieća razsvjetljivalo divne i čarobne raznobojne prozračnice (transparente), koje su svojim čarom i raznoličnošću zadivile sve prisutne. Bilo tu naslikanih otaca zapadne i iztočne crkve i drugih muževa, svakovrstnih cvjetova, ptica i nakita pribranih iz starih knjiga; bilo nadpisa u hrvatskom, glagoljskom, la­ tinskom. grčkom i žudijskom jeziku. Kruna svemu tomu bijaše u dnu po­ zornice krasna slika bezgrješne Djevice sa slavnim fra Ivanom Duns Škotom. S jedne i druge strane dvorane bila po dva velika umjetna rimska prozora u prozračnici s grbovima Pija IX ., Pija X ., franjevačkoga reda i trojedine kralje­ vine, sva četiri sa sgodnim nadpisima, a razsvietljena takodjer električnim sviećama. Sve su ovo velikim marom i trudom zamislili i izradili sami bogo­ slovi. Sve je to tako zadivilo prisutnu gospodu, da se niesu mogli oteti čuv­ stvu udivljenja i pohvale. Žao nam je, što nam ne dostaje prostora u listu, da uvrstimo onaj obilni i zanimivi program s divnim pjesmama i zanosnim i učevnim razpravama u raznim jezicima, što se je počeo razvi­ jati oko б 1/* sati. Sve je tu teklo u najboljem redu i popraćeno gromornim pljeskanjem prisutnika. Milozvučne me­ lodije slavnih Franjevaca H a r t m a n n a �Viestnik. i H r i b a r a, koji su se veoma rado odazvali poniznoj molbi dubrovačke franjevačke mladeži te im uglasbili dvie pjesme, ostavile su neobični dojam u srcima slušatelja. Pljeskanju nije bilo kraja ni konca. Radi preobilnosti pro­ gram se je svršio tek iza д % sati. K akav je utisak proizvela na pri­ sutnu gospodu ova akademija, najbolje svjedoči radost, koju su na odlazku izkazivali, kao i oni laskavi i pohvalni opisi, što su bili u nekim dalmatinskim novinama. »Crvena Hrvatska« na pr. ovako je svoj opis završila: »Ovom smo se prigodom tvrdo uvjerili, da je istina ono, što povjest svjedoči, želi li se naime prave temeljite nauke i na­ obrazbe, neka ju se traži medju tihim i skromnim samostanskim zidinama.« Dubrovački bogoslovi niesu ni mogli očekivati ljepše pohvale. I mi na ovo ne dodajemo ni rieči. Jedino pripominjemo, daje ovako liepom izpadku akademije u velike doprinio vrli i hrvatskomu narodu dobro poznati starješina istoga samostana m. p. o. U r b a n T a l i j a , koji nije bježao ni truda ni ičesa drugoga, samo da se što ljepša čast dade bezgrješnoj Djevici i diki franjevačkoga reda fra Ivanu Duns Skotu. Takodjer je u mnogom bio djacima pri ruci njihov učitelj p. o. fra Pavao Miličić. Rim. (Blaženi Marko Krizin). U ovo vrieme, kada u našoj hrvatskoj domovini neki zasliepljenici otvoreno vode boj proti katoličkoj crkvi i njezi­ nim svetinjama, evo nam dobrota Božja pokazuje b l a ž e n o g a M a r k a K r i ­ zi na, našega zemljaka, pokazuje nam njegovu mučeničku smrt i krv prolivenu za svetu vjeru, pokazuje na njegov Str, 59. primjer sveta života, da pred našim protivnicima ne klonemo duhom, nego da svetu vjeru, za koju je blaženi Marko i isti život žrtvovao, i mi nada sve visoko cienimo, i da tim putem - čvrsto vjerujuć u Boga i njegovu nauku — po primjeru blaženoga Marka i naših predja sačuvamo i sebe od krive vjere i krive nauke, koja se počima u našem narodu širiti, i da sačuvamo milu nam Hrvatsku od vječne propasti njezinih sinova. Čije hrvatsko katoličko srce nije od radosti poskočilo, kad je dne 15. pr. mj. namjestnik Isusov u bazilici sv. Petra u Rimu blaženim proglasio toga uzorsvećenika, koji je god. 1619, u ugarskom gradu Kašovi umro mučeničkom smrću ? Tomu se veseli ciela katolička crkva, a napose hrvatski narod, jer ima svoga sina za zagovornika kod Boga. — Znamenito je, da je ovom prigodom bazilika sv. Petra imala onaj isti nakit, kojim je bila urešena za proslavu petdesetgodišnjice bezgrješnoga začeća dne 8. prosinca prošle godine, i što je hrvat­ skoga nadbiskupa dr. Juraja Posilovića zapala častna služba, da prvi odpjeva vlastitu molitvu u čast blaženomu Marku i njegovim drugovima mučenicima. Svetčanosti proglašenja uz četiri hrvat­ ska biskupa, bio je i liep broj hrvatskih svećenika i odličnih svjetovnjaka, koji su veselo poletjeli u vječni grad, da svomu zemljaku izkažu počast te sebe i svoj narod u središtu katoličanstva preporuče njegovu zagovoru. Blaženi Marko, moli za nas! (Papin propoviednik.) Vrlo je drevan običaj, da u Vatikanu uz došašće i korizmu propovieda jedan franjevac kapucin. Danas tu službu vrši o. fra �Str. бо. Viestnik. Pacifik, bivši provincijal u Toškani. On je naslijedio preč. o. fra Pavlu, koga je Pio X . imenovao biskupom u Pesaru. Njemačka. [Martin Lnter u p ra ­ vome svjetlu.) Iza Janssena, koji je izmedju katoličkih pisaca o začetniku reformacije najtemeljitije pisao, ide prvo mjesto učenoga dominikanca Denifla koji je lanjske godine turio u sviet najnovije djelo o Luteru. Djelo je uzvitlalo silnu prašinu: pobudilo silno zanimanje u učenome svietu koliko sa strane katolika, toliko i sa strane pro­ testanata. Denifle, član znanstvenih akademija u Parizu, Beču, Berlinu, Pragu, Gottingenu, slovi kao osobiti poznavatelj srednjega vieka, pa se bilo nadati, da će i zadnje njegovo djelo o Luteru dično stajati o bok došle poznatim njegovim radnjama. A tako se zbilja i dogodilo. Denifle ne piše Luterove biografije ; on ide d alje: hoće da na temelju historijskih podataka prodre sve do u dušu »velikoga reformatora«, kako ga to protestanti nazivlju, nastoji prikazati, kako je sve Luter došao do toga, da se odmetne od Crkve i učini ono, što je učinio. U riječ: Denifle nam prika­ zuje psiholožki razvoj u Luteru. Kako sve sićušni izgledaju protestantski sla­ vitelji Luterovi pred jakim, neoborivim dokazima, što ih Denifle navodi za nizku dušu »demonske sile !« V jera je temelj posvećenja, vjera nam odpušta griehe. T o je temeljna Luterova misao. Iz ove pak naravnim tokom teče dvojaka, teoretična i prak­ tična posljedica: vjera je dakle sve, djela ništa. Sve ono, što mi činimo, nema nikakve vriednosti za vječni Br. 2 život, pače tko protivno misli, taj nieče Krista, odkupitelja i spasitelja. Samo se po sebi razumije, da je Luter prama ovome morao osuditi kršćansko življenje, a osobito samostanski život, naime savjestno izpunjivanje zapoviedi ljubavi prama Bogu i bližnjemu. To se sve samo po sebi razumije; Luter, je li želio biti dosljedan, morao je do takvih zaključaka doći. Nego to misaona iztraživaoca ne može zadovo­ ljiti: on hoće da zabludi zarodak napipa i zato samo po sebi nameće mu se pitanje: Kako je Luter došao do te krive misli o odpuštenju grieha i na­ še ли posvećenju? Gdje je zarodak Luterovoj zabludi ? Na ta pitanja krasno odgovara P. Denifle u gori spomenutome djelu, koje nosi n aslo v »Lutter und Luthertum in der ersten Entwickelung, quellenmassig dargestellt von P. H. Denifle, O. P.« Svoj sud o Luteru Denifle je stekao proučavajući njegova vlastita djela. Njegovim se riečima prije vjero­ valo niti je ikomu na um padalo, da kritički ide prosudjivati izpoviesti refor­ matorove. I Denifle je čitao Luterove spise, proučavao ih, medjusobno ih izporedjivao i koliko ih je bolje pro­ učavao, toliko više rasla u njemu sumnja u njihovu istinitost. Sva mu se ona Luterova pripoviedanja činila ne­ kakvim romanom. Dokaz za tu svoju misao padao je Denifle u prvome svezku svoga djela. Za temelj pak svome dokazivanju uzeo je najpoznatiju Luterovu knjigu: »De votis monasticis judicium« (Sud o samostanskim zavjetima), koja je u 16. stoljeću izpraznila toliko samostana. �B r. 2. Viestnik. Prvi je put knjiga izašla g. 1521 . Sam je Luter nazivlje svojim najboljim djelom, a i danas je još protestanti u velike štuju. I zbilja u toj je knjizi najvjernije ocrtan Luterov značaj, nje­ gova taktika i način u boju proti Crkvi. Denifle dokazima u ruci tvrdi, da Luter — laže, bezobrazno laže. Najra­ dije kroji ovako : izvrne katolički nauk, pobrka pojmove i taj svoj kuljen zove katoličkom istinom, u koju »papisti« moraju vjerovati. Kada mu pak treba, očito slaže, pa iz te bezobrazne laži, kao iz tvrde premise, izvodi svoje zaključke. I ta mu pomoć — laž — služi, da podkopa temelje ravno pravim, prvim istinama. Evo primjera. Kršćanski idejal života jest izvršivanje zapoviedi ljubavi pracna Bogu i bižnjemu. To je uzor duhovniku i lajiku, redovniku i svjetovnjaku. I u samostanu i u svietu veže zapovied : Ljubi Boga nada sve, a iskrnjega svoga kao sam sebe. Svi dakle imamo za­ jednički cilj. Lučimo se samo u tome, što neki idu za tim ciljem polaganije i po lakšem putu, drugi pak koracaju' odlučnije, po kraćemu, ali i tegotnijemu putu. Razlika izmedju života u samo­ stanu i onoga u svietu nije dakle u cilju, koji nam je zajednički, nego u sredstvima, kojima ćemo do cilja. U tome samo smislu, t. j. obzirom na sredstva, samostanski se život nazivlje obično stan savršenosti, a ne obzirom na pojedine redovničke osobe, jer lako se dogodi, da taj ili onaj savršenije živi u svietu, nego li koji u samostanu. Ovo je katolički nauk o uzoru našega života. I Luter je za taj nauk znao, ali ga pogazi kad pogazi Bogu položene zavjete. Iznajprije spočitava Str. 6 i. Crkvi, jer tobož uči, da zapoviedi ne vriede ništa, da je u zavjetima sva svetost, u habitu i tonzuri (»Kappen und Platten«, poznati Luterov izraz); redovnici su u stanju savršenosti i zato dakako svi sveti, savršeni, dok su ljudi u svietu sve sami griešnici; griešno je dakako i ženitbeno stanje, pa zato ga je papa zabranio i prokleo »kao smrdljivo i nečisto stanje«, predavši ga vragu. Evo ovako Luter laže i izvrće. Zlobno pobrkava pojmove, pa onda blati Crkvu i huška ljude proti samo­ stanima. Ovim i ovakim lažima vrvi njegova knjiga »o samostanskim za­ vjetima.« A inače ne manjka ni surovih rieči, gadnih izraza. Spomenimo samo o v o : govoreći o kršćanskome uzoru savršenosti, reče Luter 1 5 2 1 : »Ako je pobožnost u tome, što stupaš k oltaru, onda su lako pobožni pas i svinja.« Dvanaest godina kasnije ponovi to malko drugovačije: »Moliti i pokoriti se mogu i pas i svinja«. Iz ovoga se može veoma pravo zaključiti, da Luteru nije bilo do istine. Pa i sam to priznaje. G. 1540. sam kaza: »Što za to, ako tko za dobru stvar i za kršćansku crkvu jedan put dobro i debelo slaže! T a proti luka­ vosti i zlobi papstva sve je dopušteno«, pa i laž! Komu nije do istine, tko laže samo kad mu je u prilog, može li mu se vjerovati, kada govori o samu sebi? Prema tome, može li se vjerovat, Luteru, kojemu nije do istine, kada pripovieda o svim onim »samostanskim grozotama«, koje da su bile povod njegovu preokretu? Denifle mu dokazuje, da i tuj laže. Izmedju svih njegovih dokaza nama se �Str. 62. Viestnik. najzgodnijim čini onaj, da je Luteru bio potrebit taj roman o samostanskome življenju za njegovo novo evangjelje. Tko rado laže, taj lako zaokrene rieči, a osobito pak kada laži trebuju. A Luteru je baš to trebalo za njegovu nauku o jedino spasavajućoj vjeri. T a najbolji dokaz proti dobrim djelima jest svakako bilo samo Luterovo izkustvo: toliko se godina mučio i živio sve samo u dobrim djelima, a sve to skupa ipak mu ništa ne pomoglo. Samostanske dakle strahote nisu bile povod Luterovoj zabludi: bilo je nešto drugo, daleko dublje, a sakriveno u njegovoj duši. O tome će Denifle govoriti u drugoj svezci svojega djela. Denifle je ovim svojim radom sjajno potvrdio one rieči Dominikanca Mensinga, Luterova savremenika, koji je bio očevidni svjedok prevrata : »Poznato je, da nitko ne pristupa Luterovoj sljedbi, jer želi biti bolji i pobožniji, nego jedino za to, da bi slobodno živio i po volji bez straha radio*. (Kant i protestantizam.) Koliko se samo puta ne čita po liberalnim novi­ nama, da katolička Crkva sprječava slobodno znanstveno istraživanje. Dok se tako viče na katoličku Crkvu, ne čuje se niti rieč proti protestantizmu, koji se je u tome pitanju već više puta pokazao tjesnogrudim i nedosljednim. Imamo zato liep primjer u filozofu Kantu. Kada je on g. 1794. izdao svoju knjigu »Religion innerhalb der reinen Vernunft«, izadje kabinetski ukaz, koji je korio filozofa, i spočitovao mu, da ponizuje kršćanstvo. Ujedno mu se za­ branjuje dalje o tome predmetu preda­ vati. Taj je ukaz izašao pod uplivom Br. 2. ministra Wdllnera. koji je nekada bio protestantski pastor. Kant je na ukaz odgovorio posebnim spisom, u kojemu obećaje, da će se u svojim predava­ njima kloniti svake izjave o vjerskim stvarima. Iza smrti Fridrika Vilima II., kojemu bijaše to obećao, pomisli, da ga već ne veže to obećanje, i opet zaČne predavati o vjerskim stvarima po svojim nazorima. A ipak još i danas je Kant oficiozni filozof protestantizma. [Protestantski pisac 0 katoličkim vjerovjestnicima.) Protestantski pisac, racijonalista Lehman, piše u jednom liberalnome listu : »Skoro je nemoguće otetiv se osjećaju duboka i iskrena] počitan’ .i pred prizorom velikih dobročin­ stva, što ih društvu nanose katolički redovi i vjerovjestnici. Katolička vjera ima tako jak upliv, da ne će mnogo vremena proći i ona će posvema nad­ vladati protestantizam. Znadem vrlo dobro, da će mi ove izjave pridobaviti neprijateljstvo mnogih mojih sugradjana, ali ja zato ipak ne propuštam tvrditi, da se moderno protestansko kršćanstvo gasi, ako ne za drugo, a ono jer je to rieč bez smisla. — U lztočnoj i zapadnoj Indiji mogoh pro­ matrati uzoran život katoličkih redov­ nika i vjerovjestnika i čudesa ljubavi, što ih katoličke redovnice stvorile kao učiteljice i bolestničarke. Mnoge, koji prvo nego poznavahu ovaj život ili iz neznanja ili iz ljudskoga obzira napa­ dahu katoličanstvo, čuh gdje posram­ ljeni priznavaju katoličkom apostolatu i s gubavcima i sa crncima, da junačtvo katoličke ljubavi nadmašuje junačtvo svake druge vjeroispoviesti, pače da je osamljeno u životu i povjestil« �Br. 2. Viestnik. R u sija. {Statistika knjiga tiskanih u Rusiji.) G. 1887. tiskalo se u Rusiji 18,540.390 komada knjiga ; g. 1888. 17 ,3 9 5 .0 5 °; god. 1889. 18,777-891 ; g. 1890. 18 ,35 3.12 6 ; g. 18 9 1.22 ,9 18 .10 5 ; g. 1892. 24,819.933 ;g . 1893.27,224.903; g. 1895. 35, 512-81 4; g. 1898.44,221.864; g. 19 01. 58,529.480. — Iz Francuske se je god. I899. izvezlo knjiga za 14 milijona franaka, g. 19 01. za i i milijona franaka Iz Njemačke se je izvezlo g. 19 01. za 841/2 milijona maraka knjiga, a g. 1902. samo 79,392.000 milijona maraka. U samu Rusiju bilo je odposlano knjiga za 6 milijona maraka, a iz Rusije u Njemačku samo za 851.000 maraka. Prema tome jasno je, kako danas stoji njemačka književna trgovina prama istoj drugih država. Am erika. (Knjižnica za sliepce) Poznata je ogromna kongresna knjiž­ nica u Washingtonu, koja ima veoma riedkih i dragocienih zanimivosti, Oso­ bito je zanimiv odsjek njezin za sliepce, koji su god 1898. pročitali 219 sve­ zaka knjiga, 50 glazbenih komada, 40 mapa, 78 časopisa, 166 tjednika i sada još svedjerno svedj bolje pohadjaju knjižnicu. Izmedju knjiga, što su ih sliepci čitali, nalaze se pripoviesti Cervantesovi, romani Goldsmitha, Bulvera, Skotta, Macaulaya, Addisona, skladbe Mendelssohna, Beethovena, Chopina, Schuberta, Wisemanova »Fabiola« i engleski prevod knjige: »Sto je Krist?« napisane od Isusovca Rota. Sliepih či­ tatelja bilo je god. 189 7.—479> godine 1900.— 1233, godine 19 0 1.— 1800. Naj­ više zasluga za ovo humanitarno djelo imadu washingtonske gospodje. Pedeset se je dama obvezalo, da će voditi sliepce u knjižnicu i natrag kući. G. 1891. bilo je sliepce. Str. 63. 188 predavanja za Iztočna Afrika. (.Progonstva u K a ffi.) I opet su začele tvrde kušnje za kato­ like u iztočnoj Africi. Franjevci i urogjeni svećenici moradoše ostaviti Kafifu, a poglavica Wold-Ghiorgis izdao je jednu naredbu, koja kaže svu njegovu soton­ sku mržnju, kojom mrzi sve, što je katoličko. Oni, koje vjerovjestnici krstiše, moraju javno prigrliti grčko-istočnu vjeroispoviest. Osim toga treba da se prijave- razkolničkim popovima, da im poljube križ i da se dadu nanovo krstiti. Poglavica hoće, da svi katolici predadu međaljice, križe, krunice, što ih primiše od vjerovjestnika, a koji se tome ne pokore i ne prigrle razkol, bit će strogo kažnjeni. Naredba završuje ovim riečim a: »Samo ih vi prijavite, ja ću se već misliti za kaznu!« K ako se vidi, jadni tamošnji kato­ lici stoje pred velikim kušnjama. Dao samo dobri Bog, da se u po vješti afričkoga vjerovjestničtva ne bude mo­ rala opet izpisati jedna stranica krvlju i suzama 1 Ja p a n . (Admiral Togoi) Katolička vjera nije nepoznata u Japanu, gdje već imaju tri biskupa i jedan nadbiskup, a katolika 90.000 hiljada, medju koje treba ubrojiti i admirala Toga. Jedne talijan­ ske novine ( I l C i t t a d i n o di Ma nt a v a) drže, da su Franjevci obratili admirala. Ako je viest istinita, jako nas veseli, ali dok to ne bude sigurno, ne jamčimo za činjenicu, buduć su Fra­ njevci morali davno ostaviti Japan. Nu pošto je Togo svršio nauke u Londonu, nije izključena mogućnost, da se je tu upoznao s kojim Franjevcem. �Viestnik. Str. 64. Br. i. Književnost. Toplo preporučamo sliedeća izdanja : 1. G ospode, uči nas m o liti! Po sv. Alfonzu Liguoriju i drugima sastavio o. Marijan Sirca, franjevac. Zagreb. Tiskarna Antuna Scholza, 1994. Ciena 20 helera. 2. Pozdravi Isusu u p resv. S a ­ kram entu, od sv. Alfonza M. Lig'uori, preveo 0 . D. K ., franjevac. Zagreb, 1904. Pisak Dioničke tiskarne. Ciena : broširana 24 helera, vezana u cielo platno 44 helera. 3. Istina, list za hrvatski puk. Iz lazi svakoga četvrtka, a stoji godišnje 3 K . Uredjuje Franjo Suša, svećenik, Zagreb, Kukovićeva ulica, br. 12. U kruh sv. Ante dadoše: Mato Momčinović 2 K, Georg Sič 1 K , Mato Bartićoli 5 K , Stiepo Brdar 3 K , Jozo Mamić 2 K , *Lovro Kuprešanin i K , K ata Kesić 2 K , Jozo Šarić Tribić 10 K , Ivka Milić 1 K , Stiepo Dolić Grborez 1 K , Jakob Kesalo Orguz 2 K , N. N. 8o hel., Petar Božić 4 K , K ata Lampadić 2 K , Ruža Matulic 1 K , Niko Grgić 1 K , Manda Semun 1 K , fra Martin Vučković 5 K , N. N. iz Brajkovića 2 K 20 h, N. N. iz Brajkovića 4 K , Jela Peša i K , N. N. iz Vareša 3 K , N. N. iz Vareša б K , N. N. iz Vareša 4 K , Jozo Malbašić za dobi­ venu milost 3 K , Ilija Brković 20 hel., Ivan Jurić 2 K , Ivan Jajčanin 1 0 K, Anto Debeljak 40 hel., Anica i Petar Božić 5 K , Daniel Divić 4 K , Ivan Jajčanin 10 K , 4 osobe iz Ivanjske 5 K , M. D. iz Vareša 5 K ; N. N. i K , Jozo Banušić 2 K , Petar Božić 2 K , Mara Jazvo 20 K . Jelka Tadić б K , N. Šarić 2 K , Ferdo Duić 2 K , Anto Subašić iz D. Tuzle 2 K . — Sv. Auto bio im u pomoći! S A D R Ž A J: Iz »Amaneta«. — Serafska Imakulata. — Gospi. — Rad koristi zdravlju. — Maleni Abel. — Dvije pjesme mrtvoj majci. — Svrha svieta. — Mudre izreke. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Tiska V ogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/58707985d0fb9be95b7b4883c6be8f77.pdf 75c9602857d9d7ab35b48ab7175112e4 PDF Text Text Br 3. U Sarajevu, mjeseca ožujka 1905. God. хтх Iz „ A m a n e t a “ Spjevao J. M arku šić. I noć je duga i sve pusto s p a v a ... U okolini tužne čujem čuke ; A Ićisar sav ko da prodrhtava Od glasa svetog vrh zvonika Luke. K o d’jete malo bijah u tugjini Ushićen vrlo, što ću kući doći I grlit rod svoj milja u punoći I mr’jet na grudi’ slatko materinji’. — Bješe to vila osvjesnica prava. Budi i budi i podmota ruke; Jer vječnog bješe slika zaborava Ja rod јеЧ mro s nesvjestice žuke ? АГ sada gledam: kućište se sinji Kaljavim mahom i ko u po noći Sablasti gramze njime, pa se koči Beskućno d’jete zebuć po praznini------ A pošlje vika još i jačeg glasa, Što je i mrtve negdje uskrisivo, Ali života znak ne zatalasa. Djetinskoj suzi utjeha se daje; A meni dvori ne će porušeni, A meni će v’jenci osušeni Odoše čaši, vila i zadr’jema . . . I kad već dan je o zapadu snivo, Tražiše vilu, аГ je više nema . .. Već puštoš dalje s mjesečine sjajue I zloduh šapće šalom promišljenom : A ti se, d’jete, tješi uspomenom ! �Str. 66. Neugodni dogadjaji u Sv. špilji u Betlehemu. Вг. 3. Tajno vijeće. Resurge. Palismo zavjet svetom na oltaru — Svećenik svaki — sebe tamjan dade. АГ opet Neznan zapljuca u žaru I pepeo sprema ruglo im uz jade. V ’j ećalo divno društvo : zlo i gjavo Noću i tajno — negdje ispod plota, V ’jećajuć burno paklić zadrhtavo: U vrtlog smrti c’jeli rod da smota. АГ svake noći u ponoćnom čaru Vila se neka kraj grobova krade I šapće himnu krvavome daru I — ludnut kadkad od ushita znade. V ’jećala đrušba, ministerij spavo : Sve Veličanstva dubokih milota ; A paklić još je slagje poigravo — Jer što se nakih bojat zvjezdokrota ! A sve ju gleda Silna od božica; 1 duša njena sa krvava lica U ružan podsmjeh čudno se nabere. Sve podlost više ceri se i smije . . . Svijeta glave spavale su glu’o, Tek pjesnik ih je vidio i čuo. АГ vila ona još se danas v e re . . . I brzo, brzo svetim pod uzdahom Junaci naši uskrsnuće maham. Trajali čaši sanja dubokijeh, АГ onaj kaza — kad će dobre sreće ! Tako ti i mi dočusmo za v’jeće. Ог Neugodni dogadjaj* u sv. špilji u Betlehemu (Nove grčke navale.) Čitatelji ovoga lista, koji se duhom svojim zanose u sv. onu špilju u Betle­ hemu, gdje se je dostojao roditi Sin Božji i gdje se je čula ona angjeoska pjesma: » S l a v a B o g u na v i s i n i , a m i r l j u d m a na z e m l j i d o b r e v o l j e « , misle, d a j e na mjestu porodjenja Isusova uviek sve tiho, mirno, i da je medju ljudma, koji tu dolaze, sbilja pravi mir. Nu to bi i moralo tako biti; to bi i dolikovalo svetome tome mjestu. Na žalost tomu nije tako. Providnost je dopustila, da se na mjesto porodjenja Isusova uvuku i smjeste Grci i to na južnoj strani sv. špilje, a uz crkvu sagradjenu od sv Jelene, majke cara Konstantina. To su grčki monasi (redovnici), ljudi većinom bez kulture i pravih kr­ šćanskih osjećaja. Kako bi krasno, kako divno bilo, kad bi ti došljaci u miru htjeli živjeti sa starosjediocima ovoga sv. mjesta, sa oo. Franjevcima, koji na sjevernoj strani te sv. špilje imadu veliki svoj samostan i crkvu posvećenu na čast sv. Katarine, djev. i muč., i imadu važnu, od sv. crkve povjerenu si zadaću, da ču­ vaju to sv. mjesto porodjenja Isusova. Poznato je, da je ciela ta sv. špilja negda bila izključiva svojina oo. Fran je­ vaca, odnosno svih katolika na svietu. S vremenom što milom što silom izposlovaše Grci od turskih oblasti pravo, da i oni skupa s katolicima mogu u sv. toj špilji činiti službu Božju. Ta njihova �ttr. 3 . Neugodni dogadjaji u sv. špilji u Betlehemu. prava točno su sada označena, pa se ne može poroditi više nikakva sumnja, što mogu, a što ne mogu činiti Grci na mjestu porodjenja Isusova. Medju drugim pravima ima jasno i ta izražena točka, koja veli, da u noći grčkoga Božića ima pravo grčki patrijarka sa dva svoja djakona d v a p u t unići u tu sv. špilju, d v a p u t ju okaditi tamjanom i d v a p u t van izaći uza kamenite one fra­ njevačke škaline (stube), koje su smještene od sjeverne strane. To se je sbilja do ove godine tako prakticiralo, pa Franjevci, čuvari sv. mjesta, ne imadoše nikakve sumnje, da bi prigodom i ovogodišnjega grčkoga Božića (izmedju 6. i 7. siečnja) moglo biti drugčije. U toj misli pree. o. kustod fra F r i g d i j a 11 G i a n n i n i, te noći mirno počivaše. Jedino što su franjevački sakristani, kojima je te noći bilo povjereno, da paze i čuvaju ta sv. mjesto, naročito katoličke naše škaline, bili u crkvi na svom mjestu. Osim njih stajala je te noći u sv. špilji i turska straža, koji su po zahtjevu Franjevaca tuđe danju i noću i paze, da se nikakvo nasilje ne bi učinilo svojini katolika. U i sat poslie pol noći (dne 7. siečnja) Grci su svršili službu Božju u sv. špilji i kroz franjevačke škaline uzašli u gornju crkvu, da prosliede svoju liturgiju. Iza toga po svojim škalinama od južne strane dodju u sv. špilju po t r e ć i p u t dva grčka djakona sa kadionicama u ruci, da i po t r e ć i p u t proti propisu i utvrdjenom kompromisu izmedju njih i Franjevaca okade to sv. mjesto. Uvidiv tu protuzakonitost, ulože prosvjed naši sakristani (brat Tomaso, Talijanac, i brat Julijan, Niemac) i htje­ doše natrag povratiti drzke goste. Medjutim se grčki djakoni silom oprieše i Str. 67. htjedoše po što po to i t r e ć i p u t uzaći i proći kroz sjeverne franjevačke stube. Da ostvare svoju namjeru, po­ češe kadionicama udarati na goloruke naše sakristane, koje i sbilja na glavi rane. Uvidiv to, dolete i turski stražari, koji zadržaše ruke grčkih djakona od navale. U toj tučnjavi, uspije jednomu grčkomu djakonu uz naše škale van izaći. Drugi to nije mogao, jer su fra­ njevački sakristani s turskom stražom zatvorili željezna vrata, koja se nalaze povrh naših škalina na ulazu u sv. špilju. Hoteć i dalje prkositi, ostane na stepe­ nicama unutra grčki djakon i ne htjede se svojim (grčkim) stubama povratiti k ostalim grčkim funkcionerima. Razabrav u gornjoj crkvi Grci, da je zaustavljen njihov jedan djakon, zaustaviše cielu crkvenu liturgiju, smatrav se tobože prikraćenim u svojim pravima i zapriečenim u svojoj službi. Uvidiv grčki patrijarka, koji je osobno pontificirao, da su katolici zatvo­ rili vrata, pošalje svoga tajnika o. kustodu Gianniniju, da ga zamoli, neka pusti njihova djakona van izaći. — »Do sad je sva ceremonija«, rekne lukavi popo, »gladko išla i bez gungule, pa bi rad, da i ostali dio svrši u redu i miru. S toga neka Vaša Prečastnost blagoizvoli narediti, da se otvore vrata i van pusti naš djakon.« — Što?« odgovori pravednim gnje­ vom o. kuštod. »Vi mi istom sada do­ lazite sa svojom molbom, kad ste već načinili nasilje i još ranili dva moja brata! Nieste li tim nasiljem sami po vriedili mir i prava katolika ? Zato pro. svjedujem proti tomu nasilju i izjavljujem, da ni za dlaku mi katolici ne odstupamo od svojih prava. Nu da ste mi s Vašom �Str. 68. Neugodni dogadjaji u sv. špilji u Betlehemu. molbom došli prije, nego ste mi kavgu zametnuli, onda bih Vam s a m o za o v a j p u t mogao taj prolaz dozvoliti, nu sada nikako ne mogu. Vidiv Grci, da se kod o. kustoda ne da ništa postići, istu noć brzojavno zamole iz Betlehema pašu jerusolimskoga i konzula francezkoga, da im dozvole taj prolaz. Dok su Grci očekivali taj odgovor, došao je i betlehemski mudir s grčkim i franjevačkim ugovorom u ruci. Sad se je i pred Grcima i F ra ­ njevcima čitala točka po točka ugovora, u kom je jasno bilo izraženo, da Grci imadu pravo samo d v a p u t te svete noći okaditi mjesto porodjenja Isusova. Taki su pisani ugovor pokazali Grcima i Franjevci. Na sve te dokaze Grci su tvrdokorni i gluhi ostali te jednako u crkvi sa svim svojim pukom čekali, da im se kroz franjevačke stube vrata van pusti njihov djakon. Nečuvene drzk osti! Duga ta stanka u njihovoj liturgiji trajala je sve do 6 sati izjutra 'do 7. siečnja), kad je osobno došao u Bet­ lehem i paša jerusolimski i francezki podkonsul. Ovi su otišli o. kuštodu i s njim dugo konferirali, nastojeći, da ga sklonu, neka popusti. Nu o.kuštod je ostao nepomičan, braneći prava katolika. Nije nam došla viest, što je o. kuštod go­ vorio, ali se može zaključiti, da je on na dugo i široko i paši i podkonzulu razlagao, kako bi i najmanji popust u toj stvari u prilog Grka imao po katolike kobnih posljedica. Izkustvo to je od toliko godina dokazalo, da Grci, ako im se i milimetar jedan dozvoli, hoće više metara silom dalje povratiti. Sad su izmedju sebe ova dva (paša i podkonzul) konferirali i napokon za­ Br. 3. ključili, da se na njihovu odgovornost z a o v a j p u t otvore katolička vrata, ne mareći za to, što se tim povriedjuju prava svih katolika na svietu. K ao uzrok toj iznimnoj odluci navadjahu bunu, koja bi se mogla poroditi izmedju Grka i katolika, pa da se tomu izbjegne, da je jedino izhodište o v a j p u t pustiti van grčkoga djakona. Ovakovo umovanje bilo je posve krivo. P r v o zato, što su Grci već bili svjestni, da -sa prvi bunu zametnuli. D r u g o , Grci niesu mogli ni smjeli više misliti na drugu kavgu, jer su pred sobom vidjeli silu katolika iz Betlehema, koji su tu u većini izmedju svih vjeroizpo desti. T r e ć e , bila je i povećana turska straža, pa se nije moglo bojati grčke ponovne bune. Medjutim je čin izvršen i van pušten grčki djakon, na što su Grci svoju litur­ giju iza б sati jutrom posliedili. Paša i podkonzul francezki odoše iza toga k o. kuštodu i priobćiše mui da su vrata otvorili, da se tako izbjegne možebitnoj buni. Tim činom oni ni naj­ manje ne će da utiču u riešenje toga spora, ko,i neka se sudbeno izpita i rieši. O. kuštod što je mogao učiniti, kad je taj čin već bio izvršen i stvoren kobni praecedens ? Tko jamči, da ne će Grci i do godine slično učiniti, pa će i tada miru za volju trebati od katoličkih prava oduzimati? To je sve znao konzul P'rancezke, koja ima protektorat nad sv. Zemljom. Uslied takova postupka, što se mi ka­ tolici možemo nadati od Francezke, koja kod svoje kuće tako nepravedno progoni katoličke redovnike i redovnice ? Što mogu sami učiniti goloruki F ra ­ njevci u sv. Zemlji, ako nemaju podpore �Br. 3. Našao mi sv. Anto kod svjetovnih oblasti ? Koliko ih je već do sad mrtvih ostalo i ranjeno, braneći od grčkih navala to sv. mjesto ? Da su Grci i ovaj put na zlo ustali, vidi se odatle, što su brzojavno na sve strane razglasili, da su katolici navalili na grčku procesiju i ranili neke njihove osobe. Uz to, da su se katolici na kaludjersku oblačili, samo da izvedu što više nasilja. Nu kad su katolici htjeli takodjer upotriebiti brzojav, rečeno im je, a je žica za njih prekinuta. Nije li očito, da su Grci podmitili dotične odlučujuće činbenike i da je komplot bio davno zamišljen. Od svoje strane i ovaj put je o. kuštod sve učinio. Da se dade zado­ Str. 69. voljština katolicima i kazne grčki djakoni, koji raniše dva Franjevca, službeno je to potražio od francezkoga konzula. Vele, da je francezki konzul već poduzeo take korake kod turskih oblasti. U isto vrieme umiešali su se u tu stvar i konzul Njemačke i Talijanske, tražeći zadovolj­ štinu za svoje ranjene zemljake. Sad je stvar u toku, pa kada svrši, rado ću vas i o tom obaviestiti i vriedne vaše štioce, kojima s obala bivše rimske , , e l e u s i j s k e r i v i e r e " , i sa mut­ noga, kulturno-povjestničkoga Nila šaljem bezbroj vrućih pozdrava. A l e k s a n d r i j a u Egiptu, u sa­ mostanu svete Katarine,^ koncem siečnja 1905. Fra Ignaci;. Našao mi sv. Anto i Napisao fra J o z o Siguran sam, da je svako iskusio pomoć sv. Ante, ko ga je zazivao u svojim potrebama, osobito ako ga je sam molio, da njegovim zagovorom nagje izgubljenu koju stvar, jer je dragi Bog mimo sve druge svece odlikovao našeg sv. Antu tom povlasticom, da se po njegovom zagovoru lasno nahode izgubljene stvari. To priznaje svako krš ćansko srce, koje pozna sv. A n tu ; s toga se vidi, koli je neopravdano, što no nedavno pisaše jedan hrvatski nabožni list, da je naime u prva vremena bio običaj u toj potrebi sazivati ne­ kog bi. Antonina Pavijskoga, ali su tečajem vremena radi sličnosti imena vjernici zamijenili toga blaženika sa sv. Antom Paduanskim. Koli je neistinita Zvonigradski. ova tvrdnja, mimo sve ine razloge, dosta nam se je pozvati na povijest, koja kao sunce bjelodano našem svecu daje tu časnu povlasticu. Spomenuti Antonin živio je u X IV . stoljeća, dok je serafski naučitelj sv. Beneventura mogao prije toga na kakvih 150 godina za­ pjevati: » S t v a r i i z g u b l j e n e t raže i na la ze mladi i stari. Tu prednost našeg velikog Čudo­ tvorca potvrgjuju svagdanje priznanice i zahvalnice čudesnih dogagjaja po nje­ govom zagovoru učinjenih, od kojih evo i ja jedan vrijednim štiocima do­ nosim. Godine 1898. dopustom svojih po glavara pogje o. fra Augustin Purgić franjevac i župnik na Gromiljaku u �Str. 70. Našao mi sv. Anto. Bosni, da nekim dijelom naše monarkije kupi milodare za dogradnju svoje žup ske crkve. On je, po sebi Se razumije, ponio preporuku svog crkvenog i redov­ ničkog starješinstva, bez koje ne bi nigdje bio primljen; ali šta mu se je uprav s tom potrebitom preporukom zbilo, nek nam pripovijeda sam fra Augustin, koji je bio svjedokom čuda sv. Ante : »Kad sam obišao Štajersku, te do­ šao u Goricu, to sam se najprije po svom običaju uputio biskupu, da mi dopusti po svojoj biskupiji prositi i da me preporuči svom svećenstvu, što mi i drugi biskupi dovlen svojim potpisom pokrijepiše. Kad sam i tim bio provigjen, krenem u franjevački samostan, koji se na povisokom mjestu izvan grada nalazi. Ali ja o ! Putem opazih, da sam izgubio negdje onu knjižicu, u kojoj su se nalazile preporuke moga i svih ostalih biskupa te popisani svi dojako skupljeni milodari. Kud sam sada prispio ? Naprijed ne mogu, da nastavim posao, jer bi me bez tih izprava svako smatrao za kakvog privatnog varalicu; a natrag kući, gotov praznih šaka, sra­ mota. Šta mi dakle u takoj stisci preostaje ? Zabrinute misli križahu mi pa­ meću ; ali mi jedna u dobar čas dogje. Sjetih se svog starog prijatelja — sv. Ante, koji je toliko puta sa mnom dijelio veselje iza žalosti. Još v iš e ; putem me nanese sreća na jednu osamljenu njemu posvećenu crkvicu. Ja u nju unigjoh, te padnuvši pred Antin oltar, zaufano mu svoju nevolju iskazah, zavjetovavši se, da ću na njegovu čast, ako mi nagje knjižicu, razdijeliti megju siromake sto kruhova i još k tomu pet forinti. Okrijepljen molitvom, Br. 3. ostavih njegovu crkvicu i odoh u sa mostan, gdje sam odmah pripovjedio svoju nesreću braći redovnicima, koji mi samilosno izraziše svoje sažaljenje. Progje taj kobni dan. dogje i ve­ čer. Opet iza večere braća me okružila, da me svojim razgovorom tješe ; kad u sobu stupi brat laik, koji visoko dignuvši nekakvu knjižicu, upita: »Čije je ovo?« Ja poznavši moju milu izgubljenu knjižicu, sav preneražen od čuda jedva isustih: »Moje!« Kad sam se malo ra­ zabrao, upitam onog brata, kako je ta knjižica došla do njeg. On mi reče, da je uprav sad, prem je bila mrkla i kišna nekakav dječak donio u kuhinju knjižicu, koji spustiv na stol. samo reče : »Ovo je vaše« i odmah ode. Upitam šestericu gimnazijalaca, koji tuđe stoje, da li su oni v idili i koliki je od prilike taj dječak; oni mi to potvrdiše i rekoše, da je kolik jedan od njih, ali ga ipak ne poznaju, premda svaki dan polaze u gradu školu. Ja zamolim o. gvardijana, da pošalje odmah sad onu šestericu u grad, ne bi gdjegod našli onog dječaka. Otišavši oni u grad, tražili su do u kasno doba, ali ga nigdje ne nagjoše. Pa i sutra cijeli dan tražili su i ispiti­ vali po svim gradskim školama za onog zagonetnog dječaka, ali njemu nigdje ni traga ni glasa. Pa ko je to mogao biti, ko je u ono gluho doba noći po onakoj kiši čak u samostan nepoznat došao i knjižicu onu donio, gdje joj je uprav gospodar bio, to može svako pogoditi. Ja radostan odmah sutra u jutru odem u crkvicu sv. Ante, gdje mu se kao svom dobrom pomoćniku svesrdno zahvalim, očitavši na njegovu čast sv. �Br. 3. Svećenik. misu; a zavjet izvršim, kad sam se u domovinu povratio. S mojom knjižicom nastavim posao, svagdje zahvalno pripovjedajuć o njoj, jer je bila predmetom čuda sv. Ante. Str. 71. Svakom pouzdano dovikujem, nek se u svojim potrebama bilo duševnim, bilo vremenitim, osobito kad izgubi što­ god, samo uteče sv. Anti, i vidjet će, što on sve može kod Boga«. Iz perivoja crkve katoličke. Svećenik. Napisao D o n Nepobitna je istina, da su svi na­ rodi imali, kao što i danas imadu neku vjeru, a uza nju su privezali i svećenika, tako, da se jedno bez drugoga ne može ni zamisliti. Kako i koliko naroda, bili oni prosvijetljeni ili divlji, časte i uzdižu svećenika, bilo bi uzaludno dokazivati, kad je tuđe povjest, i dosta joj se pri­ maknuti i njezinih se stranica dotaknuti. Stoga i jest istina, da do čovječanstva nije mogao doprijeti jadniji i žalosniji neskladni glas, nego je onaj »probranih i izobraženih duhova (11)«, koji govore: Ja v je r u je m u Boga, is po vije d a m n j e g o v u v j e r u , a l i ne pri poznajem njegova svećenstva. Ludost, dostojna zamagHce i pušavice naših zemana 1 Vjera bez svećenstva jest vinograd bez kopača, pa će mu, mjesto grožgjem, ragjati dračom i kupi­ nom. Velike su zasluge svećenstva, preko kojega dolaze svijetu obilate i neiskazane milosti i blagoslov. Toj će nam tvrdnji i osvjedočenju najčvršći pečat pritisnuti i priložiti sam Isukrst, koji svećenstvo prispodablja soli i svijeći: Marko Vežić. V i s te s v j e t l o s t s v i j e t a , v i s t e s 6 z e m lj e. I zbilja, šta bi svijet bez sunčane svjetlosti ? Biline bi usahle i spustile svoja krila, života bi nestalo, jer bi prestala raditi glavna s ila ; bića bi oba­ mrla i pod sveopćim mrtvilom počela se rastvarati u svoja prvotna počela; čovjek, taj kralj i samodržac na zemlji, zaogrnut sveopćom bijedom prirode, po­ klopio bi svoje uši, nestalo bi ga. — A što bi opet svijet bez soli? Tko će se mašiti i okusiti hrane, kad u njoj ne čuješ i ne osjećaš začina soli ? Što s 3 i svjetlost proizvode u tvar­ nom svijetu, to je po Isusovoj neiskazanoj dobroti svećenstvo u duhovnom ; dakle je svećenstvo neophodno potre­ bito, a prema tome možemo lako doku­ čiti dobročinstva i korist, što svijetu pridolaze po svećenstvu. Svećenstvo je svjetlost pameti, a pamet, prosvijetljena poukom svećenstva, dolazi svijesno do poznaje svoga postanka, do spoznaje Boga i svega, što je na nebu i na zemlji. Prosvijetljen kršćanin ne ostaje �Str. 72. Svećenik. poput poganskogu filozofa nijem pri tajnovitoj neizvjesnosti hiljade pitanja, već prodrman i poučen po svećeniku, poznaje svoj početak, svoj pad i svoj otkup. Kršćanin, što se napio i srknuo na izvorima svećenikove poduke, on će znati razjasniti najzamršenija dnevna životna pitanja, pa dok učenjaci ostaju začepljenih usta, kad se odaleče od Crkve i od njezine svijetle nauke, kršća­ nin, koji je pomnjiv na svećenikov glas, svaku će i pojedinu razriješiti i raščiniti kao na dlanu, svakome će pitanju uhvatiti končiće, kako to zgodno kaže Jeoufroy, jer ima mala knjižica, u kojoj je čarobna Mojsijeva šibica i odgone­ tanje na svako pitanje. T a se knjižica zove katekizam. Tko tumači taj kate­ kizam, ima pravo sama sebe zvati s v j et1o s t s v i j e t a. Svećenik je dakle s v j et lost svijeta! Nu ako je čovjeku potrebno pro svijetljenje uma, jednako mu je nužno, da se nagje vatra, koja će mu srce ogrijati, utješiti i izdignuti, I još dalje možemo poći, te ćemo sa svom sigur­ nošću potvrditi, da je čovjeku potreb­ nija utjeha srca, nego je prosvijetljenje uma. — K ako tvrdi sveti Toma, a is­ kustvo uči, istočni je grijeh jače i ljuće ranio srce, nego li zastro um okrugom tmice, što je svjejedno, kao i ustvrditi, da su osjećaji bili žešće pogogjeni, nego su misli uma. O tome su se osvjedočili i pogani, pa jedan od njih ispovijeda značajne rije či: V i d i m š t a j e d o b r o i d r a g o mi j e , a l i š t o j e z lo , o n o m e z a s o b o m v u č e . Rekao sam i ponavljam, da je svećenik i so srca, kao što je i svjetlost uma. — Jednom on rukom primiče baklju istine, koja je u Evangjelju, a drugom nam Br. 3. pruža ljekariju milosti, što je sažeta u dragocjenoj posudi svetih Sakramenata, a Isukrst ih je u svojoj^, žarkoj ljubavi ustanovio za utjehu i okrjepu ljudske slabosti. Svećenik je onaj, što poput Angjela čuvara prima na svoje ruke slabašno djetešce, krsti ga, upisuje megju krš­ ćan e; podučava ga, tješi i pripravlja na borbe, koje ga sigurno čekaju pri nastupu u javnost. Padne li ili posrne jadni čovjek, zaokolišen svojim slaboćama, svećenik ga, poput milosrdnog Samaritanca, pridiže ranjena, na upaljenu mu ranu lijeva kap snage, a do čas opet mrvu ulja milosti, pa mu milo za­ vija rane i povraća ga opet u svijet z dr a v s pr a v na , da se i glasom i djelom nazove kršćaninom i osokoljen se lakše pripusti borbi ma odkuda ona stizala. Velika su i neprocjenjive j vrijed­ nosti ova dobročinstva ali su ona osobna ; svijet za njih slabo znade, sakrivena su mu, a katkada na njih malo mi.sle i oni, koji ih primaju. Ne gube oni stoga od svoje vrijednosti i tko ih promatra pronicavim i ozbiljnim okom, uočit će u njima koristi i po pojedine osobe i po cijelo društvo. Dobročinstva su to, kojih je moć oćutilo vasiono čovječan­ stvo, kad je po njem steklo zdravih i pošte­ nih gragjana, poslušne i odane služinčadi, dobroćudnih gospodara, brižnih i ustraj­ nih radnika. Sve su to društveni zdravi članovi, sve posljedica svećenikove nauke. — Gdje nema soli i svjetlosti, gdje nema svećenstva i ne osjeća se njegov upliv, tu se žarko sunce ogleda i na­ lazi sinove i članove pojedinih sljedba, ordije gazilaca reda i zakona, bunitelje, pa razbojnike, kojima je najvjerniji drug bodež i revolver. Kome su oči zdrave �Br. 3. Svećenik. a um nije potamnio, hoće i mora to pripoznati. Gdje je svećenstvo rjegje, tu se red svom silom odapirati pustošećoj masi i neuregjenom mnoštvu zlo­ tvora. Pa i ne može drugačije ni biti, jer su duhovna moć i materijalna sila svegjer u opreci i jedna drugu isklju­ čuje; dva su pladnja, jedan s jedne, a drugi s druge strane kantara, i što je jača duhovna moć, to življe djeluje materijalna sila i obratno. Ne isporučujuć zaboravi sva ova i dojakošnja dobročinstva, što poput korenja u zemlji potajice, ali i obilato ragjaju — izdignimo oči i ogledaimo se po velikim granama istoga stabla, kako se ponosno uzdižu i šire u javnoj dobro tvornosti. Svi ćemo, je li nam samo u prijateljstvu istina, pripoznati, da sve udruge, kojima je svrha, oteti ljudski rod zlu i nevolji, vuku svoje porijetlo iz svećeničkog duha, sav im je život, snaga i napredak na njem osnovan. Pogani su, zamjenjujuć posljedak sa uzrokom, pri­ pisivali brzo proširivanje kršćanstva dobrotvornim njegovim ustanovama. I ako je bilo protivno istina, da su naime bolnice, sirotišta, škole i t. d. nastale iza propovijedanja i prihvata Evangjelja, opet je lako iz njihovih pretpostava za­ ključiti, da se kršćanska vjera i dobro­ tvorne ustanove grle i razumiju. Zna­ čajne su ove rječi nekoga pisca: »K a­ tolička vjera, a po tom i katoličko sve­ ćenstvo imadu taj cilj pred očima, da priprave čovjeku sreću u budućem životu; nu pomotrimo li je dobro, vidjet ćemo i opaziti, da ona nastoji i o napretku ljudstva na ovome svijetu.« — Pa i što bi bilo od čovječanstva bez svećenstva ? Odgovorit će varvarski narodi. Upitajte negdašnje cvatne i napredne narode u §<r - 7 3- vjeri i u moralu, a sad su ištećeni po nekršćanskim i neljudskim adetima. Iza­ gnali su vjeru, prognali moral, pa ne­ moćni traže pomoć, ali je ne mogu naći. Ne će oni više uzvišene kršćanske ljubavi i milosrgja, već skaču i bijesaju za za­ mamnom čovjekoljubivošću, nu to je samo prokriomčareni novac. Daleko je i daleko velikodušnije i veličanstvenije milosrgje katoličko, jer je čedno u obliku, ali moćno i snažno u svojim posljedi­ cama. Šta bi bilo u Franceskoj, da ne bi žara, zanosa ustrajnosti i radišnosti samog i jedinog Vicenca Paulskoga? Kakvi bi uspjesi sjali u Italiji bez Don Boschia ? Ili zar ne bi Afrika još stenjala pod ljućim jadima, nego li su još da­ našnji, da ne bi samoprijegora kardinala Lavigeria i drugih ? Još jače oskače srce, rad i neumornost svećenstva u crnim danima pošasti i drugih gorkih nevolja, koje se zamavljaju po svijetu i deru ga nemilice. Nije mi nakana zaogrnuti plaštem omalovaženja zasluge svjetovnjaka, koji u ovakim danima narodnih kalvarijskih muka, kao što su potresi, povodnje, pošasne zaraze, prelaze granice i požrtvovnosti, već se svojim junaštvom uzdižu do ljudske plemenitosti i sami­ losti. Nu običajno je njihov rad jedno­ stran, ostaje i zaustavlja se pri jednoj strani medalje i to na onoj, da svojom pripo­ moći olakote udarce fizićnih bieda. N a­ protiv svećenikov rad zauzima širi pro­ stor, jer obuhvaća cijeloga čovjeka, nje­ govo tijeloi njegovu dušu, a ovu posljednju još većim marom, jer je cijena duše daleko nadišla onu prolaznog i krhkog tijela. Na svu žalost svećenik ima i svojih dušmana i ti nijesu nehajni, nego silno nasrću na nj i omalovažit će mu, samo da �Štr. 74. Svećenik. Br. 3. mogu, rad i nastojanje. Čut ćeš, i to dokazima, zbog mršavosti jednoga, zna­ ne rijetko, i istih katolika, kako svećen­ nje svih drugih i dobrotu tolikih hiljada svećenika ^umalovaživati ? Velikodušna stvu podmeću pod nos osobito dvije m ane: P o p o v i su p u s t e n e z n a ­ je požrtvovnost svećenstva, dovedena do samoprijegora, jer je svećenik onaj, l i c e , s v e ć e n i c i s u o p a k i . Objede, kako svi vidimo, paklene. Srećom, da što nastoji oko vajnih bolesnika ; uzdiže ovake čudne i lakoumne objede, jer sa­ on prezrenu sirotinju, podučava neuka, do pomirbe dovodi krvne neprij atelj e, obra­ zidane na temeljima bolesne mašte, koja nije prošla ni svoje krize, nemaju svoga ća i k svijesti privodi smućene grješnike, pravoga temelja. Je li jedan ili drugi tješiprogonjene r a d i p r a v d e . Za što se svećenik neznalica ili opak, pa za to namećati zvučnim i akordnim imenom izasuti lug na sve svećenstvo — tu do­ čovjekoljubstva, a u isti tren omalova­ sljednosti i pravici nema pristupa, i one žavati junački rad hiljade svećenika, su s nama. Jest i mi tvrdimo, da je koji se nekinjeno i svojovoljno izlažu čovjek prije nagnut na zlo, nego je na svim pogibeljima: srču i u vatru i u dobro pa s te tvrdnje primičemo se vodu, obilaze razbojišta, traže grješnike, drugome dijelu zaključka, da je naime i • da ih izmire s Bogom, milosrdnim ocem, svećenik čeljade, Adam ovo čedo, bit ce prije nego što će pred njega, praved­ i pokoji svećenik neznalica i zločest, ali noga suca ? A patriotizam ? Tko se to nikako, dok nam je pamet zdrava, ne dandanašnji s njime ne razmeće i za možemo doći do nedosljednoga zaključka, svoju ga kapu ne zataknjiva, a i ne da su s toga svi svećenici neznalice i pita se, je li mu za njom pristaje, ili mu zločesti. Zašto ne sačiniti ovaj zaključak sve to na hero i nešesno stoji? Pa — bar je istinit i siguran — da su dobro! Dok je dandanašnji sveta svećenici općeno učeni i naobiaženi riječ patriotizma uzdigla toliku prašinu ljudi, pa značajni i pošteni, a megju — i svećenici su patriote, ali patriote njima pogjekoji neznalica i rgja? Ovaj značaja, odane i nesebične ljubavi, koji zaključak ne će biti svakome drag, ali znadu, da je borba za domovinu borba je drag istini, poštenju i pravici, pa je vijekovima svetog blagoslova zapečaćena, stoga i nama, i oduševljeno uza nj pri za to ćeš ih samoprijegorno zateći na stajemo. — U ostalom, ako je, kao što svakoj bilježi, a ne pitaju, je li tu po­ i jest, savršenost ona zamamna biljega, gibeljna i izložena tačka, već je li borba za kojom moramo čeznuti i težiti, ne za domovinske amanete, i bore se, a možeš je tražiti kod svih, jer će se u ne ogledavaju se, je li zobnica na si­ ovlikoj zadruzi, kao što je svećenička, gurnome ! u kojoj su tolike hiljade članova, naći Nu nije stvar nova i začudna, da po koji, da se mognu na nj upraviti svećenstvo imade toliko i takih dušmana. one poznate rieči: » K a d k a d i d o b r i Kad bi savjest ovakovih klevetnika H o m e r d r i e m a.« Tko to ne zna, svećenstva mogla na glas govoriti, iz­ da se ljudska narav sama po sebi ne jasnila bi se, da toliki viču protiva sve­ može popeti i dočepati one angjeoske ? ćenstva, da mogu u onim klevetama Zašto ćeš dakle, pred ovim priličitim naći oslona, o koji će nasloniti i poza- �Br. 3 . Maleni Abel. koniti svoje teške nerede, odalečiti se od pravog vjerskog djelovanja, a osobito kako će se nekažnjeno oteti strogome moralu Evangjelja. — Irud je osobno u velike štovao Ivana Krstitelja, a onda ga počeo gledati krivim okom, kad mu je ovaj upro prstom i dotako se ne­ zdrave pete njegove prognjijale čudorednosti. Svi znamo, da jezik klevete i strasti ne će nikada biti u prilog sve­ ćenstvu, pa kako opet sve to ne će smesti svećenstvo i zavesti ga na oputine osveta - svesti sa čistog puta —po­ žrtvovnog rada — opet s druge strane ne možeš oćutiti veće slasti, već kad se stiša vihar strasti, kad se uzburkani va­ lovi smire i iskrenost otvori svoja usta. Onda se u praskozorju lijepoga i pro­ ljetnog dana čuju idilične, ali i na istini sazidane riječi, kao što su taman ove De Lamartina, koga zastalno ne ćemo ubrojiti megju prijatelje katoličke vjere, a po tome i njezina svećenstva ; pro­ tivna je tome povjest njegova rada. »Jedan je čovjek« — njegove su riječi — »u svakoj župi, koji nema obi­ telji, ali on pripada obitelji čitavoga s vijeta; njega zovu za svjedoka, za sa­ vjetnika, za trudbenika u dojednoj sve­ čanoj prigodi gragjanskoga života. Niti se ragja bez njega, niti se umire; on prima čovjeka sa majčina krioca i ne ispušta ga sve do grobnice; blagosivlje btr. ;5 bešiku, vjenčanu postelju i mrtvački grob. Čovjek je, u koga se djeca za­ ljube, štuju ga i boje ga se, koga i oni, što ga ni nepoznadu, nazivlju imenom »Oče« ; pred njegove noge pristupaju kršćani, da mu rastvore svoje srce do stražnjega uglića i oblivaju se najskrovitijim suzama. Čovjek, koji je po svome položaju tješitelj svake patnje u ljudskoj duši i na tijelu, služben i posrednik megju bogatim i siromaškim, koji gleda, kako na njegova vrata kuca i bogati i siro­ mah, sve jedan iza drugoga; bogati, da mu potajice isporuči milostinju, siro­ mah, da je primi bez sram a; čovjek, koji ne pripada ni jednoj socijalnoj kasti, pripada jednako svima; pripada siromasima zbog svoga siromaštva, sa skromnosti svoga roda, višim razredima zbog svoga odgoja, znanja i plemenitih osjećaja, što mu ih u srce usagjuje i slijeva religija i zdrava ljubav; čovjek je napokon, kome patri pravo svaku reći, a njegova riječ slazi ozgo i na um i na srce po oblasti i po poslanju Božijem, a po zapovijedi savršene vjere ; taj je čovjek dušobrižnik, jest svećenik«. Prijatelji i neprijatelji svećenstva neka upamte ove riječi protivnika vjere, pa će se svi odazvati zvonkom i zdra­ vom glasu svoje savjesti i izjaviti : S v e ­ ćeni k je s v j e t l o s t s v ij e t a i so zemlje. Maleni Abel. Istinit! dogaglaj Iz XVIII. vijeka. Priredio fra I v š a M ijov. Megju Židovima. Sutra dan ranim jutrom gvardijan me pozva k sebi u stanicu. Bit će, mišljah u sebi, u poslu moga Abela, ali bijaše sve protivno. Bez ikakova okolišanja on počne: �Str. уб. Maleni Abel. — Reda je, fra Luka, da smjesta otputuješ iz Praga za nekoliko dana. Naš dobri prijatelj, župnik u Rostoku, moli me, da mu za gluhe negjelje pošaljem jednoga svećenika, koji bi mu pomogao u ispovijedanju i propovije­ danju. I ja odmah pomislih na moga fra Luku, koji će za taj posao biti najzgodniji. Ajde dakle kreni tamo još jutros i Bog bio s tobom 1 Ja se doduše već davno spremah pohoditi Rostok, jer tamo kažu naj­ stariju crkvu u Češkoj, sagragjenu još u devetome vijeku pod knezom Brzivojem neposredno iza njegova krštenja oko god. 874. I eto prigode, da ispu nim želju, ali u nezgodnije vrijeme teško da mi se mogla pružiti. Svi moji snovi, što ih bijah sagradio u pogledu pouča­ vanja maloga Židova, ovime se uništa­ vahu. Gvardijan mi valjda već na licu čitao zlovoljnost, što me spopala zbog njegove zapovijedi, pa da preteče svaku moju ispriku i molbu, a to mi već na jeziku bijaše, blago mi spomenu : — Znadeš, dragi fra Luka, da je Abel u sigurnim rukama vještih i mudrih upravitelja, koji će ga znati voditi i učiti. Za to se dakle ne brini ništa. Radije pogledaj, da budeš kroz ovo nekoliko vremena od duševne koristi Rotkovčanima, koji će te otvorena srca primiti. Kako vidiš, na ovu mu ne mogoh niti obijeliti. Sakupih ono svojih potre­ bitih stvarčica, primih blagoslov od starješine i još daleko prije podne bijah na putu u Rostok. Netom ispadoh iz samostana, spopade me živa želja, da bih pohodio Abela. Uza sve protivne navode, što mi ih razum donosio, ne mogoh ugušiti te Br. 3. želje. Udarih preko drvenoga mosta, što vodi u stari grad i već za pol sata moj Abel bijaše sa mnom. Dječak bijaše veseo, ali oči mu kazivale, da je više plakao nego spavao. Upitah ga za to, i on mi svojom navadnom iskrenošću priznade, a kad mu zatražih uzrok, odgovori mi samo jed­ nom riječi : m a j k a ! Na to mu se suze zavrte u očima. Ne bijah voljan smetati ga u toj olakšici, pustih ga da se do mila isplače. Sveta je suza ža­ losnu oku ; sam ju je Bog poklonio za svetu, olakšicu u svakoj žalosti. K ad se isplakao, očito upoznah, da mu je olakšalo. Prihvatim zgodnu priliku i počnem da mu govorim o blaženoj Djevici, koju on jučer tako odrješito i ganutljivu bijaše izabrao za majku. Osokolili ga, da moli za zemaljsku majku, e bi joj Marija isprosila milost obraćenja i svoj govor ozbiljno za­ vezali s onim riječima iz sv. Evangjelja: K o ljubi oca i majku više nego mene, nije mene dostojan. Abel me je pomljivo slušao, i ako bijahu suvišne moje riječi. Tiho mi od­ vrati : — Nijeste pogodili, dragi moj oče ! Ne žalim ja očinsku kuću niti joj se želim povratiti, ali kako da ne budem žalostan, kad pomislim na moju jadnu majku ? Nego Vas molim, dragi oče, idite i pohodite moju majku. Vi ćete je moći nagovoriti, da i ona pobježe iz one kuće. I ona bi se dala krstiti, ali se boji oca. Vi ne znate niti mo­ žete pojmiti, kakav je moj otac, kada pobijesni. A njemu se to veoma lako dogodi. I mi se svi u kući jako bojasmo njegove srdžbe. �'• 3- Maleni Abel. Ja sam se želio uvjeriti o dobroj namjeri Židovke, a u drugu opet ruku uvjeren, da joj muža ne ću zateći kod kuće, obećah Abelu, da ću mu još istoga jutra pohoditi majku. Kad me zatim zamoli, da bi i k njemu dolazio svakoga dana, moradoh mu očitovati zašto i kako sam u tome zapriječen. Ne treba mi tek napominjati, kako ga je to ža lostilo, pa da zapriječim ponovne suze, izvadim iz torbice nekoliko sličica i ponudih mu, da sam bira. K o slučajno on odabra sličiću svetih mučenika Mauricija, Ursa i Viktora. To mi pruži prigodu i ja mu u kratko ispričah po vješt njihove junačke borbe i mučeničke smrti. Na koncu mu obećah, da ću ga na povratku odmah prvoga dana po­ hoditi, a megjutim da ću ga danomice priporučivati Isusu i Mariji. Ko bi onda bio kazao, da više ni­ kada ne ću govoriti s mojim Abelom, da ga moje oko nikada više vidjeti ne će ? Na vratim zaustavi me vratarica. Pričam ti ovo, jer je i ona doprinjela svoj dobar dio razvitku stvari moga Abela. Poznavao sam je još od prvo. Bijaše to obična žena, kratke pameti, ali duga jezika, da te Bog oslobodi. U neprilici znala bi izmisliti, što se ni crnomu ne bi snilo. Zaustavi me, da joj poklonim jednu sličicu. Kad je primi, nakon toliko naklona i zahvala, otvori mi vrata i umah ih za mnom zatvori. To bijaše moj prvi kobni susretaj u ovoj povjesti. Na drugi odmah zatim nagazih. Kad ispadoh iz zavoda, umah mi upade u oko jedan mladić, što po svoj prilici besposlen stajao naslonjen na suprotnome zidu. Ne bih bio znao kazati zašto, ali me se nekako čudno Str. 77. dirne njegov pogled, kojim me ko izazivno pogledao. Pozdravi me i ja mu donekle neuljudno odzdravih. I stade da me ustopice slijedi. Do malo bio sam u uskim, blatnim uličicama židovskoga predjela. Oko mi odmah zape o veliku, lijepu kuću, nad vratima koje kočilo se u velikim izbočenim slovima ime Abel-Abela. Zapitam jednoga (a bijaše baš onaj bezposlica, što me slijedio), što je odalečen stajao od povećega skupa ljudi, je li ono kuća staroga Abel-Abela. Kad mi ovaj po­ tvrdi, pokucah odmah na vrata, željan izbjeći znaličnim pogledima nepoznatoga mi prijaznika. Vrata se otvore i ja skoro skočih unutra. Mlada sluškinja, koju sre­ toh u vratima, ko preplašena me upita, što bih imao tražiti u onoj kući. Bio joj sigurno za čudo moj neočekivani posjet. Na moj upit, je li u kući stari Abel-Abel, odgovori da nije, u kući mu je samo žena. Na drugi upit, bi li do­ zvolila posjet jednome fratru, koji joj nosi vijesti o jedincu, djevojka odvrati, da će me sigurno primiti, ali će je ipak za bolju sigurnost prije upitati. I na to me ostavi sama u dvorištu. Oh, što se sve megjutim nije zbi­ valo u mojoj duši! Što bi kazao moj gvardijan, kada bi obaznao za moj po­ sjet? . . Je li umjestan moj korak? U kući jednoga Židova, i to onakova Zidova a u njegovoj odsutnosti! Ali ne bijaše vremena za razmišljanje. U brzo se sluškinja povrati i uljudno me pozva, da ugjem u gornje odaje. Otjerah strah i razmišljanje i odoh za sluškinjom. U Abelove majke. U sobi, veoma raskošno urešenoj, nagjoh ženu srednjega stasa, otmenu, �Str. 78. Maleni Abel. ali joj se po licu dalo slutiti, da joj patnje, muke pa možda i oskudica bi­ jahu prije vremena zatrle trag mlade­ načkoj miloj ljepoti. Abelova majka morala je biti veoma lijepa. Netom stupih na prag sobe, upre ona u me one svoje velike, krasne oči, crvene zbog silna plača i drhtavim glasom pro­ govori : — V i mi dakle donosite vijesti o mome Abelu ? . . Oh, da vi kršćani možete ma jedanput samo osjetiti bol majke, koja je izgubila jedinca svoga, ne, ja sam uvjerena, da mi ga ikad ne biste ugrabili! — Vjerujte gospogjo, priuzeh meko, da ja potpuno vjerujem i razumijem vašu bol. Velim vam samo, da dobri Bog običaje putem žalosti i patnje pri­ vesti na veselje i radost one, koje ljubi. Ja znadem, da i vas on zove u Isusovu crkvu ; to mi kaza vaš Abel, i ja sam uvjeren, da vi nijeste daleko od toga koraka. Tako mi reče dobri i iskreni V aš Abel. — Abel 1 presiječe gospogja. Abel, nezaboravni moj A b e l . . . V i ste dakle govorili s mojim Abelom ? Vi ste ga dakle nagovorili da pobježe? — Da, ja sam govorio s Vašim Abelom i to otrag jedva pol s a ta ; on me pače posla, da Vas navedem za njegovim primjerom — Ah, slatki sine m o j! Abele moj jedini . . . i V i ste mi ga oteli! . . . ispredikano jecaše ucviljena majka. — Ne, gospogjo, uzeh ja sada ozbiljno, ja Vam ga ne oteh. V aš Jahve, onaj isti, koji je u svoje vrijeme govorio Abrahamu i naložio mu, da napusti kuću i rodbinu svoju, taj isti Bog pozva di­ Br. 3. jete vaše, i ono odvažno posluša zapo­ vijed njegovu. I možete mi vjerovati, dobra gospogjo, da V aš A bel ne žali kuće ni b la g a ; ono, što ga najljuće boli i peče, jeste — Vi. Ali u toj ža­ losti našao je on lijepe utjehe, a to u Mariji, kćeri Davidovoj iz vašega ko­ ljena. On se čvrsto nada, da će dobra nebeska Majka i vas izvesti iz egipat­ skoga sužanstva u obećanu zemlju, u crkvu, utemeljenu od njezina Sina. Znajte, da Vam ja ne oteh Abela, uzela Vam ga je Marija. Da, ona ga je pozvala i on je poslušao glas njezin. Idite i Vi za njezinim glasom, jer ona i Vas zove. T a ko bi Vam drugi bio nadahnuo misao, da mu još nejačku ovjesite o vrat Marijin skapular? Nego moje riječi bijahu glas vapi­ jućega u pustinji. Prevelika bol bijaše sveosve pritisla srce tankoćutne roditeljke, a da bi mogla uvažiti moje opo­ mene. I zato pustih, da se isplače i izgovori, ne bi li joj bol jenjala. Od nje obaznah, da je moj Abel još iz malena pokazivao dobro i meko srce. Najveće mu veselje bilo, kad je mogao svoj ručak razdijeliti sa siromasima. Tu ja priuzeh riječ i stadoh joj dokazivati, kako je dobri Bog obilno nagradio Abelove malene žrtve i pripovijedih joj čudesni dogagjaj na gradskom trgu. — Marija mu je obećala, nastavili živo, da će mu biti milom nebeskom majkom; pa kako da se ogluši tome slatkome glasu, tim više, što uvjeren bijaše, da će se Ona misliti i za ze­ maljsku njegovu majku? I u toj nadi ruke se Vašega Abela svaki dan po­ božno sklapaju na goruću molitvu pred Marijinom slikom i za spasenje Vaše duše. �Br. 3. Maleni Abel. I ko da se ove riječi ugodno dojmiše Abelove majke. Malko se primiri i stade da mi priča tužnu svoju povjest. A bogati Abel-Abel uze je, jer ga zakon na to silio (ona bijaše najbliži njegov rodjane iz ljubavi. Prema tome njezin život bio odsele uprav ropski. Bojažljiva i slaba Sara (tako se zvala Abelova majka) bila prava mučenica uz škrtoga i okrut­ noga Abel-Abela Jedna kršćanska sluš­ kinja upozna je sa kršćanskim zakonom, u koji se ona na to svom dušom svo­ jom zaljubi. I već sve bijaše gotovo, da pobježe i da se krsti. Ali lukavi AbelAbel, koji posvuda uhagjaše svoju dru­ garicu, otkrije nekako njezinu nakanu i pobijesni. Kršćanska služkinja morala s mjesta iz kuće, a siromašna Sara bude žrtvom židovskoj mržnji. Okrutni AbelAbel dotle dopre u svojoj srdžbi, da je ne jedan put i ruku digao na nju, na svoju suprugu, na majku svoga jedinca. Odsele ne bilo više u kući mira. A taj se nesklad još jače digne, otkad stari opazi u Abelu neku naklonost na krš ćanstvo. Pomisliti možeš, u kakvu je paklu do sada nevoljnica živila. Savjest i materinska ljubav u jednu ruku gonile je, da bježi sa svojim miljenikom, ali je opet u drugu zadržavala pomisao na užasnu osvetu, kojom bi se nemilosrdni čovjek osvetio njoj i nevinom Abelu. Evo, pomislih, zgodna časa. Kuj željezo, dok je vruće. I ja uprjeh iz svih sila, upotrebih svu svoju rječitost, e bi li je nagovorio, da prihvati zgodu i po­ bježe k sinu u kuću za katekumene, gdje bi sigurna bila od svake napasti. I ko da će me sreća poslužiti, ko da će Sara privoli ti i tako milost Božja nadvladati. Ali čovjek snuje, a Bog odregjuje. Evo što se dogodi, a što pomrsi Str. ; 9. vas moj posao: odjednom sluškinja svom silom otvori vrata i jedva smogne toliko daha, da usklikne: Gospodar se vratio evo Abel-Abela 1 Koban susretaj. A sada pomisli, dakav ostadoh na neočekivanu vijest o dolasku Abel-Abela. Ko da je grom iz vedra neba preda me udario. Bijedna Sara snagje se ipak na toliko, da je mogla na vrijeme otvoriti vrata jedne pobočne sobice, turnuti me unutra i umah za mnom zatvoriti ulaz. To se sve zbi u tren oka i ja se nagjoh poput ptice u skrletci a da ni sam u prvi mah ne znah, kako tamo dospjeh. Kad se malo razabrah, stadoh pro­ matrati sobicu, ne bi li gdje našao iz­ laska. Na suprotnoj strani bijaše doduše jedan izlaz, ali na nesreću zatvoren iz­ vana. Ispod prozora s debelom gvoz­ denom rešetkom prostiraše se žudijsko grobište. Izlaska dakle nikakova. I ja se primirih. Saleti me pomisao na smrt. Bijah uvjeren, da nije daleko, jer teško da će me bjesni i okrutni Židov poštediti. I tu se javi u mojoj duši glas sa­ vjesti, koji me oštro korio: Ko me je amo poslao ? Zašto sam se vratio, zašto nijesam proslijedio putem, kojim me po­ sluh slao ? Stadoh da molitvom ušutkam glas savjesti, kad u to tresnu svom silom vrata Sarinih odaja i odjeknu gromko razjareni g la s: Ženo, gdje je moj jedinac ? Bijaše glas staroga Abela, koji se sasvim neočekivano vratio iz Mletaka. Na putu u kuću sretne ga brat, rabin pri gradskoj sinagogi, pripovjedi, kako mu jedinca nestalo i doprati ga do u gornje odaje. Nevoljnica ne znala, što da od­ �Str. 80. Maleni Abel. govori. A Židov iz puna grla vikao d alje: — Nijesam li te već više puta na to upozorio ? I eto, moja se iskolila. Balaamovi crni potomci, Isusovci i kapucinski prosjaci odvukoše mi dijete u kuću propasti. Put tvoja, krv moja u gjavolskim rukama I I stari mahnitac stao da uzrujano šeta odajom. Najednom nasta tišina. Mogaše čuti miša preko poda. Bijaše znak grdne olujine, koja ne će dugo odocniti. I zbilja, za koji časak provali strašno, svom silom. Abel-Abel počne rigati najgrdnije psoyke, ali ih na moju sreću izgovoraše u žudijskom jeziku, pa tako ne mogoh sve razumjeti. — Gojim! Prokleti Gojim !]) vikaše stari. Da, ti prokleti Balaamovci uspješe, da mi ga otmu. I on će se, moj Abel, klanjati Nazareninu, sinu prezre­ noga drvodjelca . . . Nazareninu, koga naš narod zabaci, prokle i osudi na sramotnu smrt križa! Oh, poznam ja dobro one lopovske Isusovce i one bezposlene prosjake . . . . Zlata im se hoće! d&, uželiše se moga blaga, što ga teškom mukom, u znoju lica svoga sakupih. Jahve mi pomogao i ja ga oteh iz ruka gadnih Gojima. Ali kunem im se imenom živoga Boga i slavom svojih djedova, prije će sve moje zlato u Moldavu, nego u proklete im ruke, pa ma otišlo do bijesa i Abrahamovo krilo. I tako je dalje bučio i ružio gadni i škrti varalica, besdušna pijavica krš­ ćanske siromašadi. Odjednom presta, a do mene dopre i srcem mi jekne zapoma­ ganje bijedne Sare. Okrutni je AbelAbel tukao. Uzalud se jadnica klela i ‘) Židovska riječ, a znači neznabošca. Tako Židovi nazivlju kršćane. Br. 3. preklinjala, da nije kriva, stari je mah­ nitac ne puštao iz ruku. Ja ne mogoh srcu odoljeti, otvorih vrata i padoh megju nje. I stigoh na vrijeme, jer u ruci staroga već blistaše oštrac. Sam ne znam, kako se odlučih na taj korak. Spominjem se samo. da me bijaše saletila pomisao : A ko ona ovako umre, ko će joj biti kriv vječnoj pro­ pasti? I pri tome času ne promišljah, kakovoj se pogibelji sam izlažem, skočim iz sobe i uhvatim staroga Židova za uzdignutu desnicu. — Stani, mahniče 1 viknuh nekako uslobogjen. Dalje od žene. Ona je ne­ vina ! Ja ti povedoh dijete! Dva Židova (sada tekar opazih ra­ bina] odrveniše na moju pojavu. K o da im se duh prikazao. Abel-Abel spusti ruku i otvorenih usta tupo u me zurio krvavim očima. Ali to ne potraja dugo. Stari se razabra od časovite omaglice i u tren oka poleti k meni. Mogoh tekar da pomislim na Boga i dušu, jer mi se vrat sve više manjio ispod gvozdenih šaka razjarenoga okrutnika. Mojom srećom rabin bio pri mirnoj pameti. A da ne, stari bi me Židov bio zadušio svejedno ko pile. Rabin mu teš­ kom mukom zavrati ruke naopako i stade ga ružiti: — Mani se, bolan, ćorave rabote! Pa na što da ga zadaviš ? Ubio njega, ubio sebe, nas i našu svetu sinagogu. Denu radije da ga nagovorimo, ne bi li nam dijete na lijepe povratio. Židov uvidivši da mu je bratova pa metna, izmučen od bijesa i mržnje, svali se u naslonjač. A rabin stade da mi nabraja sve moguće milosti i darove, što bi ih ja od njih primio, kad bih im lijepo i mirno povratio Abela. Kad to �Br. 3. Pravo razkošje — uzvišena poezija. neupali, udari on prijetnjama. Spomenu, kako će me vlada goniti, a da mu i ne treba napominjati dio, što će ga prilo­ žiti dobri i vjerni Židovi. Podsjeti me na tolike druge fratre, koje prije vre­ mena otprati s ovoga svijeta baš njihova nerazboritost u obraćanju nejakih Židova. — A tebi, Fra Luka, zaveže rje­ čiti rabin, ne će biti ništa, samo vrati ocu dijete. A megjutim, ono kad od­ raste i prispije razumu, neka po volji radi, taman se i krstilo! Vjeruj, fra Antune, teško mi bijaše pri duši i ja još i danas od svega srca zahvaljujem dobrome Bogu, što ne podlegoh ljudskoj slabosti i ne izdadoh ne­ vinu dušu moga Abela 1 Stari Abel-Abel upozna odmah, da je sav taj rabinov posao utaman, da ja uza sva nagovaranja ostajem pri svo­ joj i pokuša nešto, što ga je moralo silno stajati, ali za što, sudeći po sebi, valjda pomisli, da je kadro slomiti moju odlučnost. Usta sa naslonjača, Str. 81. otvori jedan sanduk i izyadi poveću kesu. Pozorno sam ga pri tome motrio. Lice mu bijaše blijedo poput krpe, brazde mu se na čelu još dublje uvukle a jedna žilica preko sljepočice silno nabrekla. Očito mi bijaše, stari se škrtica morao silno sa sobom boriti. Za čas, dva blistaše se na stolu hrpa žutih dukata. — Sve je ovo tvoje, okrene se meni drhtaj ući Židov, samo mi dijete povrati. Na tu gadnu ponudu gadnih duša zadovoljih se kratkim odgovorom: — Novac tvoj bio ti na propast 1 Moj kratki odlučni odgovor uprepasti Židove. Zinuše prama meni, ko da ne vjeruju svojim ušima. Upotrebih pri­ godu i ne pogledavši ih krenuh k iz­ lazu. Na pragu popostah i okrenuvši se natrag prijetećim glasom doviknuh : — Da ni prstom ne taknete Saru, jer inače odmah ću dignuti tužbu. Pravo razkošje - uzvišena poezija. Posvećeno svetcu cieloga svieta — sv. Anti Paduanskom. A. a, a, Gospode Bože, evo ne znam govoriti, jer sam diete. Jer. 1, 6. Gdje je pravo razkošje ili uzvišena poezija ? . . . Naše je srce mali sviet i kao more, koje uzburkava v je ta r; i taj mali sviet kadkada je tako uzbunjen, te mislimo, da po njem haraju silne vojske. Mi bi ga htjeli urediti, da tako dobijemo pokoj — pravo razkošje. Neki ljudi — geniji — traže čudno­ vate načine, kojim bi sve neugodne časove uznemirenoga srca, pretvorili u rajsko uživanje — oni tomu vele uz­ višena poezija. I uzaludu sva muka; ljudi sve više nezadovoljni! . . . Kao da je Stvoritelj naše srce, ovako neuredno, silom rinuo u naše grudi. . . i mi se sada, kao u sobi prestrašena ptica, razbijamo u zamamljivom svietu . . . Može li se valjda pravo razkošje ili uzvišena poezija naći u učenosti? �Str. 82. Pravo razkošje Ne može. Sveti je Augustin bio učen, pa je ipak pod smokvam lio suze, tražeći pravo razkošje. Slično i sv. Jerko. Bučio je oko njih sviet i govorio im, da su čudesa na svietu ; slavile ih rimske matrone i pri svem tom bili su nemirni. . . i utekli su iz svieta — volili su gledati bage, miševe i pod­ mukle hijene, nego gledati veličanstvene cezare i sjedjeti na učenjačkim kathedrama1). T a šta će im mudrost svjet­ ska, kada vojske haraju po malome svietu! Pa gdje je pravo razkošje? u bogatstvu ? — Nije. Je li Čuli ste, kako se bogataši tuže, da im je srce nezadovoljno; a oni misle, da to dolazi odatle, što ne imaju još više 1 I izpuni im se kadkada želja, ali poslie postanu neupokojniji. Čuli ste, da su i toliki svetci prezreli otčinsko imanje! Sveti je Franjo više volio izkrpljenu žaku, nego sve otčeve tečevine i ugodnije mu bilo nadati u šumskim kolibicama, nego u trgovčevoj uglednoj k ući! Sv. su Alojziji draži bili željezni bičevi, nego plodonosna m arkogrofija! A danas ih na tisuće preziru svoje imanje, pa se zatvaraju medju četiri obrdana zida! Sviet im se čudi i ne može ih pojm iti... Ne, nemojte im se čuditi 1 Ne mislite, da su ono žrtve zločinske savjesti! T a oni uživaju više u svom siromaštvu, nego bogataši u svojim miljardama. Šta im vriedi srebro, zlato sve na ’) Tako ni sveti Justin, ni Alfonz, ni drugi ne nadjoše pravoga u samoj učenosti. razkošja ni uzvišene poezije uzvišena poezija. Br. 3. hrpe, kad bogati više nego bogci trpe ? . .. Pa gdje je to pravo razkašje ili uzvišena poezija? Je li u zabavama ovoga svieta? — Nije. Vidili ste ih posred najburnijega zabavljanja, kako im se tuga u očima izrazuje — ostavili su družtvo i stra­ stveno se naplakali. Ova buka, svirka, ne ima u sebi utjehe p ra v e ; ono angjeosko pjevanje — kako vele ljudi — nije drugo nego silni vjetar, što u ne­ red baca naš mali sviet — naše neza­ sitno srce. Eno ste čuli i za kralja Salomuna i poznato vam je njegovo razkošno življenje: divila mu se kraljica Juga ali pokraj svega toga on pri­ znaje, da mu je srce nespokojno. Krist pače ucaše, da je poljski ljiljan mnogo srećniji od ovoga jeruzalemskoga kralja. I Napoleon Bonaparte u svem svojem carskom sjaju nije osjećao takova za­ dovoljstva, kao na osamljenom otoku sv. Jelene . . . i sladje počivao na pro­ gnaničkoj postelji, nago u Versailleskom baršunu Učenjaci nam dakle priznaju, da ne mogu naći pravoga blaženstva u svjetskoj mudrosti; tako ni bogataši u tečevinama, ni razkošnici u svjetskim zabavama — pače vele, da se od njega više udaljuju, čim ga uztrajnije traže. Danas tomu počimlju ljudi sve više vjerovati. Pa šta je onda pravo razkošje ili uzvišena poezija ? . . . Pravo je razkošje, biti bezazleno diete. Sva je nesreća, ako ne znamo biti malo diete ; jer premda je Gospod dao ljudma sve stvari na službu, on je za sebe pridržao ljudsko srce — srce naše mora biti prosto, mirno i bistro �Br. 3. Pravo razkošje i kao ševa neka se vija povrh zemalj­ skih stvari — a dječije je srce uprav kao ševa prosto, i pokorava se Stvoriteljevu zakonu. Slušao sam i uzdisaje ljudi svake vrste, kako žele biti malo diete: onako prostodušno, nevino i mirno. I Krist je učio, da se prava poezija samo tako može uživati. Daj čovječe, ako si bogat, ljubi stvari kao malo diete! Vidio si valjda, kako ono voli komad kruha nego pre­ gršt žutaka i komad ga kruha zasićuje, te više ne traži. I ti uguši ljubav prema blagu, pa ne ćeš imati bezsanih noći, bojeći se, da ti ga ne ukradu nevaljalci ili ne razkopaju miševi! I ako si vješt, pa umiješ čudno­ vate praviti strojeve, ili znadeš imena nebeskih brjegova i mjeriš svemirsku širinu, i znadeš kuda Jupiter luta, i ako znadeš, koliko je živjelo ljudi, nemoj se time ponositi - nemoj se zanieti, misleći, da si t i gospodar ove prirode. I ti svjetski ljubimče . . . znaj, da ćeš nad svojim stihovima plakati kao guja, ako ne znadneš biti diete. I ti mudrijašu, ne zamataj svoje go­ vore, ni čine u neprozirne ovoje neizkrenosti, već budi prost i povjerljiv kao malo diete ! I vi, koji ste nešto veći od drugih, budite kao malo diete, što no mu se čini, da ga nitko ne cieni osim otca i majke — Otca nebeskoga. I ako sjedaš na svilene jastuke, ponašaj se kao ono diete umotano u skupocjene povoje. Znam, kako je jedno nevinašce običa­ valo biti žalostno, kada je po dužnosti ili običaju moralo obući uglednu odjeću. Ako te progone nevolje, budi slo­ bodan kao malo diete. — Vidili ste, uzvišena poezija. Str. 83. kada se pogibelj prikučuje djetetu, kako se smije i ne bježi 1 Svaki mu se stvor čini prijazan. On se samo boji uvriediti roditelje, a ti se boj s a m o uvriediti Otca nebeskoga! Budi bez ćutan kao malo diete, koje u razkoši plače, a u nevolji p jeva! Nemoj se ni za što brinuti osim za svoje pravo razkošje — mir duše! Kada izgubiš otca, majku ili prijatelja, pjevaj i plači, ali bezazleno kao diete 1 Vidio sam diete, gdje je poslie smrti svoga otca za­ pjevalo, i to mi se dopalo — od onda i ja najvolim biti kao bezazleno diete. Sveti je Anto Paduanski bio vrlo učen i slavljen, ali toga nije cienio; volio je biti bezazleno diete. Vidimo to u svim njegovim djelima. Najdraže mu bilo unići u svoju sobicu, pa se do mila izplakati pred razpelom kao be­ zazleno diete. Tako se pripravljao i za svete mise. Ljubio je Otca nebeskoga kao diete i slušao starije kao najposlušnije diete. Pa šta odtale ?. .. Lju­ bile su ga i životinje; a Isus mu se ukazivao u slici maloga djetešca — eto kakav se dar daje bezazlenoj djeci! I poslie smrti najprie su djeca čudno­ vato saznala za smrt svetoga otca. .. i slavili su ga — a znate, da je Isus najvolio slavljenje od male djece. I sveti Franjo, jedan od najčuve­ nijih svetaca, bio je prostodušan i nevin kao malo diete, za to mu se i priroda pokoravala; a on ju je ljubio i s njom se razgovarao — tepao joj. Kada bi ovce, slavuji, crvići ili trave poznavale svoju povjest, pričale bi nam o »nekom svetom čovjeku, koji se s njima razgo­ varao i zaklinjao ih, da slave svoga Stvoritelja. . . i ta bi pripoviedka bila velika, liepa. Da, da, priroda je veli- �Str. 84. Mnogo ih je zvano, ali malo odabrano. čanstvena — pjeva, huči, buči svome Stvoritelju; mi ju kadkada ne razu­ mijemo — razumiju ju samo nevina djeca nebeskoga Otca. A j ! budi i ti čist, pa se ne boj, da će te priroda prezirati. Ona će se razgovarati s tobom, a ti s njom — razumjeti ćeš i cedar i hysap, ljubicu i dragoljub, slavuje, bage i potoke.. . pa se ti s njima veseli i pjevaj, pa plači, ako ti tko uvriedi nebeskoga O tca ! Вг. 3- Oh blaženih vjernika svete K r i­ stove crkve, koji mogu uživati pravo razkošje i uzvišenu poeziju ! Za to ste i vidjeli čistih duša, što no u radu i u najtežim nevoljama pjevaju vesele pjesme kao prostodušna djeca ; a bogati, učeni i razkošni, koji ne poznaju ove mu­ drosti, čude im s e . . . a ja ih razu­ mijem ! . . . I ja ću biti malo diete, jer Krist veli, da će se mala djeca sigurno spasiti. . . F . J. Markušić. & Mnogo ih je zvano, ali malo odabrano. Budimir Podgrabežki. Dan danas mnogi, povodeći se za lažnim prorocima, kojih na žalost ima i u našoj hrvatskoj domovini, tako živu, kao da nema ni Boga, ni njegova pra­ vednog suda. Takove zabludjele ovce mora svatko iskrenim saučešćem sažaljivati, ali kud i kamo više one kršćanekatolike, koji, premda vjeruju u Boga i često slušaju njegov nauk, ipak su uza sve to veoma hladni u ljubavi prama Bogu i u svojim vjerskim dužnostima. Neosnovano se uzdajuć u milosrdje Božje, živu tako bezbrižno, imajući na pameti misao, da će se, kad im zadnji kucne čas, pomiriti s Bogom i tako se spasiti. Da, tako misle, '.ako se ufaju mnogi, ne misleći i ne sjećajuć se, kako je strmen put u vječnost, i kako ih se malo spasava, kao što svjednči sv. Matija Evangjelista na pogl. 20. red. 16 .: »Mnogo ih je zvano, ali malo odabrano.« Da li ima veće poticalo za takove hladne katolike, da što većim žarom uzljube Boga i da se što bolje pobrinu oko spasenja svoje duše; da se odreknu svih izpraznih naslada; da svim silama nastoje upraviti svoje življenje na evangjeosku, prama ovoj strahovitoj, ali j istinitoj rečenici. Zavirimo malo dublje u nju, da se osvjedočimo o njezinoj istinitosti. Ne ima ga, koji bi mogao sigurno za sebe tvrditi, da je od Boga pozvan onim pozivom, kojim su bili pozvani oni, za koje je pisano: »Koje je pozvao, one je i opravdao; a koje je opravdao, one je i proslavio. (Rim. 8. 30.) Nitko nezna, da lije vriedan ljubavi ili mržnje? Nego je sve za budućnost pridržano neizvjestno. (Crkov. 9. i.) Nitko ne zna, da li je tako pozvan, da u svome zvanju uztraje do konca. Sam naučitelj naroda, sv. Pavao, razmišljajući o toj dubokoj tajni, kao prestrašen zavap i: »O dubljino bogastva mudrosti i znanja Bož­ jega, kako su nedokučivi sudovi i neiztraživi putevi njegovi.« (Rim. 1 1 . 3 3 . ) Pa kad je tako neizvjestno, da li će �Br. 3. Mnogo ih je zvano, ali malo odabrano. uztrajati u svojem zvanju onaj, koji je pozvan, i koji dosta nastoji, da se oda­ zove tomu pozivu, što istom mora mi­ sliti onaj, koji živi hladno i bezbrižno ? Kojemu je više stalo do trbuha, nego do Boga . .. ? Neopovrzivim svjedočanstvom sv. pisma, jednoglasnim tumačenjem svetih Otaca, pa i samim izkustvom može se dokazati, da je veoma neznatan broj odabranih, i mnogo manji od broja osudjenih, premda se ovdje misli na vjernike katoličke crkve, izuzev djecu, koja umiru prije nego k razumu dodju. Isus Krist, opominujući svoje učenike,, reče: »Udjite na uzka vrata; jer su široka vrata i širok put, koji vodi u prop ast; i mnogi su, koji po njem ulaze.« Zatim nadoda: »Kako je uzka staza i uzak put, koji vodi u život! i malo ih je koji ga nalaze« (Mat. 7, 13.) Takodjer upitan kodsv. Luke : kako ih je malo, koji se spašavaju ? odgovori: »Nastojte ići uzkom stazom, jer će mnogi, kažem vam, tražiti unići, ali ne će moći.« (Luka 13, 14.) Okrunjeni prorok David, upitavši Gospodina : »Tko će stanovati u šatoru tvojemu?« odgovara po Duhu s v .: »Koji stupa bez ljage i čini pravdu.« (Ps. 14, i.) Opet u psalmu 23, 3 .: »Tko će se uzpeti na goru Gospodnju ?« »Ne­ vin u rukama i čista srca.« Tko pak može reći: čisto je srce moje, prost sam od grieha ? (Prov. 20, 9.) Ili tko će se usuditi reći, da je prost od svake ljage? Isus nadalje reče: »Kraljevstvo nebesko silu trpi i siledžije ga otimaju.« (Mat. i i , 12.) A danas veoma ih je malo, koji nastoje silom zadobiti nebo, jer se sila protivi naravi; mnogi kra­ ljevstvo nebesko, njihovim osjetilima neopipno, nego samo svjetlom vjere Str. 85. upoznano, predpostavljaju osjetilnim ze­ maljskim dobrima, koja su im zasliepila i otrovala srce i dušu. Ista nebesa nisu čista pred očima božjim, a kakvi su onda ljudi, koji su se priliepili svim svojim bićem za zemlju ? Ako je naša pravednost nečista pred očima Božjim, kakva je istom naša nepravednost? Ako će se pravednik jedva spasiti, bezbož­ nik i grješnik gdje će se pokazati ? (1 Pet. 4 18.) Iz ovih rieči sv. pisma vidi se jasno, kako je težak posao spasiti se, i kako je malen broj onih, koji se spašavaju. Za obćega potopa sav sviet izginu u vodama, samo se u kovčegu Noinu spasi osam duša. Kad izgoriše gradovi Sodoma i Gomora, samo Loth sa že­ nom i s dvie kćeri bi poštedjen, a ostali svi izgorješe u osvetnom plamenu. Od 600.000 Židova samo Kaleb i Josua udjoše u obećanu zemlju. Ovo se pak sve dogodi, da se uvidi, koli je neznatan broj odabranih. Istinitost ove izreke mogu potvrditi, ako uzmem u obzir, kako riedki umiru skrušenim srcem i pravim iskrenim pokajanjem. Mnogo puta može se čuti gdje sviet govori: Oh, da mi je umrieti, kao što je onaj umro! Liepo se izpovjedio, pričestio, svakomu od srca opro­ stio i t. d. Da, tako mnogi misle i go­ vore. 'Ali, da li je ono pokajanje iskreno ? Obično ono nadodje iz straha pred smrt­ nom urom radi grieha, jer grješnik zna, da je blizu onaj strašni čas, kad će mo­ rati priznati svoje opačine pred onim, komu ništa nije sakriveno. Ali ako je i probudio pokajanje, da li takovo po­ kajanje dovodi do pokore? Jer kako može grješnik započeti pokoru, kad je već pri koncu života ? Kako može odmah �Str. 86. Hr. 3- Mudre izreke. svim srcem zamrziti na griehe i gnjusne naslade, koje je tiekom cieloga života strastveno ljubio i njima se podavao ? Kako će moći duša u bolestnom tielu i tjeskobnom smrtnom času razmišljati o stvarima nebeskim, o kojima dok je zdrav bio, nije nikad oli samo trkimice razmišljao ? Kako će moći svim srcem prigrliti pokoru, kad se je od nje pla­ šio dok je zdrav bio ? K ako će se moći u tolikoj stisci i slabosti oprieti običa­ jima sprovedenoga života ? K ako će se nevješt i neupućen u borbi, oduprieti nasrtajima paklenoga duha ? Ali, da li će imati milost dostojno se pokajati onaj, koji nikada ili riedko mišljaše na Boga ? Ima mnogo primjera, da su mnogi na čas smrti činili dobre odluke, ali ipak ne bijahu uslišani. Mnogi bi opet, čim bi ozdravili, brzo zaboravili na svoje odluke, pa su se opet povra­ tili na iste navike. Sv. pismo pripovieda, da je kralj Antioch pri zadnjem času svojega života ponizno se molio, obe­ ćavajući, da će Židovima sve štete na­ doknaditi, hram uresiti, da će svojim troškom namiriti sve, što spada na bogo­ služje, i još više, da će se odreći po­ ganstva, prigrliti židovsku vjeru i Jehovu slaviti pred svim narodima. Tko bi od jednoga grješnika mogao zahtievati veće znakove pokore ? Pa ipak ne dobi oproštenja, kao što kaže sv. pismo: »Moljaše zločinac Boga, od kojega ne postiže milosrdja«, jer njegova velika pokora, probudjena iz straha pred smrću, ne bijaše dosta iskrena. Mnogi se opet nadaju sve dok ne izdahnu, da će opet ozdraviti, premda su već sasvim oslabili, da ni govora ne razabiru; tom nadom mnoge je vrag prevario i pogubio, jer ne učine dobroga pokajanja. Doduše, možemo se nadati, da su se spasili oni, koji su dali znakove prave pokore, ali ipak ne možemo biti sigurni. Tko da ne strepi i ne strese se u duši, kad razmisli o strašnoj ovoj istini ? Tko kraj tolikih potežkoća, može biti siguran za svoj spas ? Tko da se ne smuti u duši, kad ne zna izvjestno, da li je vriedan ljubavi oli mržnje ? Tko da se ne pokaje za prošaste griehe, i iskrenom pokorom da si ne uznastoji osigurati spasenje ? Mudre izreke. Za »Perivoj« sakupio fra I v š a M i j o v . Dostojan je da se sluša samo onaj, te se služi riječima samo za misao, a mišlju samo za istinu i za krepost. Fenelon. I mali bivaju veliki, a veliki često puta mali. Iskustvo i mudrost brat i sestra. Okrutan čovjek misli, da je milo­ stiv, kad plače nad samim sobom. Dogovor kuću drži. Narodna riječ. Ćutljivost je mnogo puta više u fantaziji, nego u srcu. �Br. 3. Mudre izreke. Kad govoriš o Bogu i božjim stva­ rima, nek su ti riječi ozbiljne i svete. Ja mislim, da je bolje razvrći pri­ jateljstvo, keda se ima spasiti istinu, jer i ako su dvojica prijatelji, najsve tija im je ipak dužnost poštivati istinu. Aristoteles. Ljubi iskrnjega kao sama sebe, a Boga više nego sama sebe. Suvišak bogataša jest baština siro­ maha. Sv. Augustin. Ne govori zlo o nikome, a osobito ne o odsutnoj čeljadi. Moral bez dogme pravda bez sudišta. Napoleon I. Nikada ne poduzimlji posao, za koji znaš, da ga ne ćeš dovršiti; zadatu riječ junački i pošteno iskupi. Napast je najjača u lijenčini. Velikim se klanjaj, ali ih se čuvaj ! Narodna riječ. Malo je ljudi, te su večerom osje­ ćajem jednaki jutru. Katolička je Crkva najsvetija škola poštovanja prama svakoj zakonitoj vlasti, što je ikada svijet vidio. Guizot. Malo o sebi govori, bilo zlo ili dobro, jer te samoljublje lako prevari i onda, kada zlo o sebi govoriš. Najprije što je nužno, onda što je korisno, a ugodno najzadnje. Narodna riječ. Ne govori nikada o sebi ni dobro ni zlo ; ne dobro, jer ti ne će vjerovati; ne zlo, jer će ti vjerovati. Konfucije. Imam samo jedan glas, da rečem, da bez vjere nije moguć moralan uzgoj. Jouffroy. Str. 87. Ljudske oči, dok zriju, ne vide, Jer od svuda ih kruži gusta tama ; Ko slijepac svog vodiča čuvstvo slijede. Tresić. Da je raži, ko je laži, ne bi niko gladan bio. Narodna riječ. Ljudi imaju zlu navadu : ako koga vole, hvale na njemu sve, pa i najbezkorisniju sitnicu ; mrze li pako, tad kude i ono, što je hvale najvrijednije. J. Tomašić. Lijepe uspomene su iznimke, koje potkrepljuju p ravilo: prolaznosti svega. J. Glembaj. Kada bi se utemeljila država bez vjere u Boga, bila bi kao antikrist u kraljt -.tvu Kristovom. Slika se ta vidi u državama, gdje je nesretno bezboštvo u praksi sve jače zavladalo. Vidi se to ondje, gdje djecu šalju u školu, nu ne daju ondje, da što o Bogu čuju, već ako što, to samo protiv njega i nje­ gove svete vjere Nadbiskup Posilović. Očevi, radite pametno i složno sa školom i crkvom, da vam djeca uzmognu postati sposobna za sretan ovaj i bla­ ženi onaj život. J. Binički. Ljubimo Boga porad Boga, sebe i bližnjega opet porad Boga. Sv. Fugustin. Čovječje je srce nemirno, dok ne opočine u Bogu. Isti. Zlobniku se prije smrkne, nego sunce zapadne. Narodna riječ. Narod cijeni snagu iznad svega. Gothe. U vinu ima istine, ali ono nije istina. Hipel. �Str. 88. Br. 3- Mudre izreke. Nema obuke bez uzgoja, bez mo­ rala, bez vjere. Portalis. Najopasnije orugje opaka stvora su šećerne riječi, kojima svoj otrov pri­ kriva. J. Glembaj. Sve je ljudskoj ponaručno ruci, Sve pameti ljudskoj pronicavo, Sve junačkom pristupno koraku. Pavlinović. K o danas misli na sutra, već nešto štedi. Narodna riječ. Ono što ublažuje trpljenje, što po­ svećuje posao, što čini čovjeka dobrim, hrabrim, mudrim, strpljivim, dobrohot­ nim, pravednim, poniznim i velikim za­ jedno, dostojnim razumnosti, dostojnim slobode, jest, što pred sobom vijekom gledaš bolji svijet, koji prodire zrakama u tamu života. Koliko stoji do mene, vjerujem duboko u taj bolji svijet, pa ovdje izjavljujem, da je to najveća si­ gurnost moga razuma, kao što je to najveće veselje moje duše. V . Hugo, pr. A. Špoljar. Slušaj, radi, nadaj se i lju bi! Nema sreće, gdje nema mira, a nema mira, gdje nema Boga. Massilon. Poštenje i duša blizanci su. Po štenje je čovjeku oklop. Kapić. Mudar čovjek može lako da bude bez milosti moćnoga, ali moćni ne može bez nauka mudroga. M. Schaffy. Dva su obilježja pravoga pravcatoga poštenjaka : mržnja na silu i mržnja na laž. M. d’ Azeglio Iz grmena velikoga lavu izać trudno nije, U velikim narodima geniju se gn ’jezdo vije. Njegoš. A ko zna i ako hoće, čovjek može čitati na licu, u srcu, u riječima tugjim tumač sebi istome. Kako se iza dana dobro sprove­ dena dobro spava, tako se iza života dobro potraćena mirno umire. L . da Vinci. Vino je povod grijehu i zločinu. veselju, a ključ Narodna riječ. Bit ćeš sretan, ako ti bude savjest mirna, namjere čiste, a djela poštena. Nicolas. Ples truje srce i naviješta čistoći rat do istrage Bayle. Rad kuću pridiže. K o besjedi, što hoće, mora slušati, što ne će. Narodna riječ. Radnja je u dobru dika, a u ’rgji hrana. Radnja tjera nevolju iz kuće, a štednja joj se ne da povratiti. Čovjek pomišlja na budućnost samo onda, kada mu dosadi sadašnjost. Cantu. Ne radi, ne štedi, moraš propasti. Narodne riječi. Gdje je rada, nema glada. �Br. 3 Dopisi. Str. 89. Do p i s i . f 0 . fr a Ignacije Jeiler. Dan д. prosinca 1904. pun žalosti i tuge pokaza se cielokupnom serafskom redu, dok velikim veseljem napuni slavni sbor nebeskih dvorana; na taj bo dan ponos i dika serafskoga reda, njegov najveći bogoslov u prošlom stoljeću nadstojnik kolegija sv. Bonaventure u Kvarakiju, doktor sv. bogoslovja, pred­ sjednik odbora za izdavanje svih djela strafskog naučitelja, sv. Bonaventure, izsluženi viećnik reda, o. tra Ignacije Jeiler mukotrpni ovozemni život zamieni boljim, neprolaznim životom. Nezaboravni pokojnik rodio se je na 4 prosinca 1823. u mjestu Haviksbek blizu Minstera u Pruskoj od rodi­ telja bogastvom obilnih, ali krjepostima još obilnijih. U gradu Minsteru svršio je podpunu gimnaziju, te započeo mudroslovne i bogoslovne nauke na sve­ učilištu spomenutog grada, u kojima je poradi dubokog uma i izvanredne mar­ ljivosti veoma dobro napredovao. Ali naš fra Ignacije, buduć čovjek razborit i pametan, dobro je poznavao, da će istom onda biti u istinu naobražen čo­ vjek, ako uz ove znanosti potjera i znanost svetaca, podje putem savršen­ stva. I kako je sviet najveći protivnik ove znanosti tako, te se ista veoma težko u svietu postiže, odluči on potra­ žiti mjesto, u kojem će ju posve lako postići. Stoga stupi u red sv. otca Franje, poznavajući dobro rieči, koje je sam božanski Spasitelj sv. Margariti Kortonskoj rekao: *Duhovna djeca sv. Franje jesti nasljednici apostolskoga uboštva i revnosti. Oni svojim primje­ rom i propoviedanjem polučuju najljepše plodove za spas svieta. Nijedan mi red nije draži od toga. J a njegove Hanove ljubim osobitom Ijubavju, je r su to po­ nizni, ubogi i umrtveni ljudi. K azi im, da im J a dielim izvanredne milosti, da mogu vjerno obsluziti svoje zvanične dužnosti. Tkogod unidje u taj red i točno uznastoji njegova pravila obdriavati, taj neka je siguran, da ću mu j a spasiti dtišu.« Navršivši godinu kušnje, u kojoj je pod mudrim učiteljem postavio čvrste temelje potonjeg zaista krjepostnog života, prosliedi nauke na gore spome­ nutom sveučilištu, i dovrši ih s vrlo dobrim uspjehom, zadobivši doktorsku čast. Na 21 ožujka 1848. u gradu Padebornu bi redjen za svećenika. Težko je i pomisliti, a kamo li nabrojiti sve ono, što je naš tra Igna­ cije kroz 56 godina svoga misničtva podnio i učinio za Crkvu Božju, za spas duša, za svoj mili serafski red, za svetu znanost. Bijaše on veoma raz­ borit učitelj novaka; kroz više godina bio je dubokoumni profesor sv. bogo­ slovja ; u najkobnijim vremenima za omiljelu si redodržavu bijaše joj čuva­ rom, te je istu za vrijeme supresije upravo junački proti protivnicima branio. U mnogim je njemačkim gra­ dovima i selima sbilja apoštolskom revnošću i vrlo dobrim uspjehom sv. po­ slanstva držao; ljudi svake vrste i stališa nadjoše u njem vještog savjet­ nika u svim potreboćama duše ; mnoge je redovnike i redovnice riečju, sa­ vjetom, pa i samim činom podpomagao �Str. 90. Dopisi. na putu savršenstva; svjetovno svećen­ stvo, kojem je oko 160 puta predvodio duhovne vježbe, u velike ga je cienilo ; mnogi su ga biskupi imali kao najvećeg prijatelja, čijim su se savjetom svaki čas, osobito za vrieme vatikanskog sabora svi služili; sami sv. sbor po segao je za njegovim znanjem, kad je izpitivao i osudjivao Giinterovu nauku. Sve ovo izvede za prvih godina svoga misničtva, dok mu providnost Svemožnoga ne nametnu veoma važnu zadaću. Godine 1875. dodje u Nje­ mačku o. fra Fidelis Janski, koji je već od prije imao nalog od prečastnog generala reda, fra Bernardina, da izda sva djela serafskog naučitelja, sv Bonaventure. Dok je fra Fidelis pregle­ davao znamenitije knjižnice u Njem ač­ koj, Danskoj i Austriji, imao je fra Ignacije marljivog pratioca i u samom kolegiju sv. Bonaventure vjernog druga. Dne 27. lipnja 1879. unišao je fra Ignacije u spomenuti kolegij, a po smrti fra Fidelisa bi izabran za nad­ stojnika toga kolegija Godine 1882. uz sudjelovanje učenih sudrugova započe naloženu si zadaću, naime izdanje svih djela serafskog velikana, kroz 20 g o ­ dina marljivo prosliedi i godine 1902. sretno dovrši. Suvišno bi bilo ovo remek-djelo hvaliti, kad je obćenito mnienje svega naobraženog svieta, da se o v ) djelo — izdanje svih djela sv. Bonaventure — može i mora ubrojiti medju prva slavna djela, što ih je serafski red od svoga postanka učinio. Nije lako nabrojiti sve članke, djela i knjige, što ih je naš pokojnik kao čedo svoga velikog uma svietu na ogled dao. Napisao je i život bi. Krescencije, koji smatraju klasičnim djelom. Br. 3. Sto istom da rečemo o njegovom redovničkom životu ? Živio je po vjeri, t .j. bogobojaznoj saviesti; mišlju vazda u nebu boravio. Bijaše tomu vrli sin posluha; njegovo počitanje i sinovska ljubav napram predpostavljenim malo će se u koga naći. — Kad je sva djela sv. Bonaventure izdao, uzkliknuo je : »Sad odpuštaš, Gospodine, slugu svojega po rieči svojoj,« i od tog je vremena svim silama radio, da se što bolje pripravi za pošljednji čas života, opetujući češće, da mu je jedina želja : razstaviti se sa svietom i biti s Kristom. Izvanrednom je strpljivošću podnosio sve boli i nevolje, veseljem Svetih izčekivaše blaženu smrt, koja ga je 9. prosinca u 4 poslie podne u ne­ beske dvore, kao što se nadamo, od­ vela. »Dobar je boj vojevao, tečaj je dovršio, vjeru uzdržao; krunu praved­ nosti daje Bog onim, koji ga ljube.« Fra B. f 0 . Jeronim Barbarić. Dne 5. ve­ ljače bi sahranjen u samostanskoj grob­ nici pod kapelom sv. Mihovila ovaj od­ lični otac drevne bosanske Provincije. S njim izčeznu jedan od onih otaca, čiji život jest liepa knjiga mladim pobor­ nicima, da se i oni nauče, kako će se ponieti kao vrli pastiri svoga milog stada i vjerni sinci svoje mukotrpne majke Provincije. Pokojnik rodio se je u Fojnici dne 26. stud. god. 1836. Stupio je u red god. 1853., a god. 1854. položio je svečane zavjete. Nauke mudroslovne i bogoslovne svršio je uspješno u Djakovu i u Genui u Italiji, gdje je naučio izvrstno talijanski jezik, koji mu je kas­ nije u životu veoma mnogo vriedio. �Вг. з. Dopisi. Str. 91 Prvu je sv. misu rekao u Fojnici g. 1859. Kolika ciena pokojnikova! Ovaj je Obnašao je službu meštra pitomaca za prsten pohranjen u samostanskoj knjiž­ red, te ga se brojni učenici veoma nici. — A koliko g a je pokojni Wiirtenugodno spominju. Poradi njegovih liepih berg cienio, dosta je spomenuti, da ga sposobnosti bio je izabran tajnikom pro je uza se kod stola postavljao i svojim vincijalevim, a kasnije i definitorom. K ga osobitim prijateljem nazivao. God tomu bio župnikom na više mjesta i 1878. bi odlikovan od Nj. Vel. cara i njeko vrieme duhovnikom u zemaljskoj kralja Franje Josipa I. vitežkim redom, kaznioni u Zenici. a prošle godine dobio je medalju za Pokojnik bijaše dosta naobražen zaslugemuž, liepa držanja, vrle rječitosti, obil­ Na Bugojnu je iza okupacije za­ nog izkustva, dosjetljivosti u zgodan snovao veoma ogromnu crkvu (koju je čas, što sve kad spojiš, doisto si ga dovršio m. p. o. fra Mijo Batinić), što mogao rado slušati. Bijaše vatrene, ži­ mu mnogi upisuju u veliku pogrješku, vahne naravi, vesele ćudi, kadikad po­ od koje ga je medjutim lako izpričati, mućene neizlječivom nervoznošću i oso­ pomislivši u kakvim je okolnostima to bito družtven i razgovoran. Koli je bio učinio. Kad se je pravila crkva u Foj­ gostoljubiv mnogi i mnogi mogu pri- nici, boraveć u samostanu, pomagao je poviedati. Koli je pako b i» milostiva sborom i tvorom, naime potičuć narod srca, neka govore siromašni i nevoljni, na rad svojom vatrenom i tekućom za koje se je znao junački zauzeti kao besjedom, a i sam proputovao mnoge i za zvaku liepu i plemenitu stvar. Nije pokrajine naše monarhije, kupeć milo­ žalio ni rieči, ni truda, ni troška, ni dare za crkvu. Posljednje ove tri go­ dine boraveć u samostanu, prem stazdravlja, dapače ni života, kad se je radilo za katoličku i pravednu stvar i rošću i slabošću satrven, rado je veoma za slavu Božju; a bivao je i u pogi­ pomagao braću u dušobrižničkim pošlo belji života. Po mjestima, gdje je žup- vima, te bi mu njekud bilo težko, ako nikovao, ostavio je uspomenu svog ple­ bi ga od tih o. gvardijan izključio. Prije dva mjeseca pojavi mu se menitog srca i radinosti. A koliki je glas uživao kod naroda nekakva guta na vratu, za koju liečnik i kod oblasti, dosta je spomenuti nje­ konstatova, da je rak-rana. Išao je u govo župnikovanje u Bugojnu. Govorili zemaljsku bolnicu, ali se nije smio pod­ su mu, da on može kao jedan paša ; vrći potrebitoj opasnoj operaciji, pak dosta njemu progovoriti gdje treba, da je, vrativ se u samostan, povjerio Bogu postigne što traži — toliki mu upliv i bratskoj ljubavi, te spokojno podnosio bijaše. Za vrieme okupacije ukaza ve­ boli i volju Božju vršeć, napokon providjen svetotajstvima dne 4. veljače u like usluge vojsci okupirajućoj. Njegova Visost nadvojvoda Ivan Salvator bio 4 sata u jutro usnuo. Doisto blago, jer je njegovim gostom te ga je silno za­ je preminuo na stolici sjedeć bez ikakve volio i odlikovao, davši mu (jer nije smrtne borbe — kao da je usnuo. Na pokop su došli iz Sarajeva htjeo novaca primiti) prekrasni prsten, dragocjeni amanet svojih milih roditelja. definitor o. fra Karlo Sumanović, iz �Str. 92. Viestnik. Visokoga 00. predsjednik i direktor gim­ nazije franjevačke, a došli bi bez sumnje i obližnji župnici, da niesu bili zapriečeni nedjeljnom službom Božjom. Spro­ {Crkva sv. Ante Paduanskoga u Sarajevu — zatvorena). Visoka zemalj­ ska vlada za Bosnu i Hercegovinu pro­ našla je potrebitim, da se radi opasnosti, porušenja zatvori trošna drvena crkvica sv. Ante u gradu Sarajevu, zato se više ne obavlja u njoj služba Božja, nego u samostanskoj franjevačkoj ka­ pelici, te se žalibože ne će ove go­ dine u korizmeno vrieme moći držati u crkvici ni križni put kao prošlih godina. I ovom prilikom toplo preporučamo štovateljima velikoga čudotvorca sv. Ante, neka se živo zauzmu oko ši­ renja p o b o ž n o g a d r u ž t v a za g r a d n j u n o v e c r k v e sv. A n t e u S a r a j e v u , da bi se što prije vjer­ nici u novom hramu mogli preporučivati njegovu moćnomu zagovoru. [Redjenje). Presvietli gosp. nadbi­ skup vrhbosanski, dr. Josip Stadler, podielio je dne 24. prošlog mjeseca djakonat, a 26. istoga mj. presbiterat mladomu svršenomu franjevačkomu bo­ goslovu fra Dragutinu Ikiću, koji će 5. ovoga mjeseca odpjevati prvu svetu misu u svom rodnom mjestu — Zoviku. Našemu darovitom bratu i od naše strane iskreno i srdačno čestitamo! {Preć. o. dr. j r a D aniel Ban, pro­ vincijal) povratio se je sa svoga kanoničkoga posjeta kod braće u nekim na­ Br. 3. vodu je prisustvovao takodjer kotarsk predstojnik sa velecienjenim čmovničtvom. Mili pokojniče, počivao u miru Božjem ! šim samostanima, obaviv sretno svoju svetu i uzvišenu zadaću. {Župnitki izpiti) Vikar fojničkoga samostana, vlč. o. fra Kazimir Grozdić, položio je pred izpitnim povjerenstvom u Sarajevu dne 2 1. prešloga mjeseca pismeni, a sliedeći dan ustmeni izpit iz druge skupine. Istih dana podvrgao se je župnićkim izpitima iz prve skupine i vikar sutješkoga samostana, vlč. o. fra Dominik Pavlović, te su obojica dobro prošla. Č estitamo! {Polugodišnji izpiti u Gučojgori.) Naši mladi bogoslovi pokazaše dne 13., 15. i 18. veljače t. g. liep uspjeh u bo­ goslovnim i filozofskim naucima. Kod prva dva izpita bio je prisutan i preč. o. provincijal, te je ostao u obće vrlo zadovoljan i pohvalio djake na njihovoj marljivosti, potaknuv ih ujedno, neka vazda budu vjerni prijatelji dobre knjige te liepih, koristnih i spasonosnih nauka. (Devetdesetgodišnjica biskupa Strossтауега.) Dne 4. prošloga mjeseca na­ vršilo se je upravo 90 godina što se je rodio biskup Strossmayer. To je za sve Hrvate bio najradostniji dan. Malo na ovom svietu ima ljudi, koji bi doživjeli 90 godina, ali takodjer vrlo malo ovakovih muževa, kakav je biskup Strossmayer. To je najveći hr­ vatski dobrotvor, i dok bude Hrvatske �Br. 3. Viestnik. i Hrvata, vazda će se spominjati ime biskupa Strossmayera. Zato se i sve raduje i sve Bogu hvali, što je on još i u devetdesetoj godini zdrav i veseo. Sve se je ne samo u Hrvatskoj, nego i drugdje spremalo, da se taj dan što svetčanije proslavi, pa je i naša Bosna bila upravo sjajno kod proslave zastupana, jer upravo vrhovi crkvene katoličke vlasti bijahu taj dan mili gosti svetčara Strossmayera: naime presv. gosp. dr. J o s i p S t a d 1 e r, nad­ biskup vrhbosanski, presv. gosp. fra M a r i j a n Ma r ko v i ć , biskup banja­ lučki, i preč. otac dr. fra Da n i e l Ban, provincijal bosanskih Franjevaca, kao i liep broj nižega svećenstva. Vriedno je takodjer spomenuti, da je svetčanosti učestvovao i Skadarski nadbiskup Monsignor L a z a r M ied ia. To je i pravo i dostojno, da narod ovakove muževe i dobrotvore svoje štuje i slavi. Bog poživio još dugo sta­ roga i slavnoga biskupa Strossmayera ! Str. 93. Su oj, Kranjac, koji je skakutao od uzhita. Nu kada do koji dan iz Kaira amo dohrli i vrli fra L u k a T e r z i ć, Djakovčanin, našem oduševljenju ne bje ni kraja ni konca. Težko smo se od sebe dielili, već neprestano pretresali naše stvari u medjusobnom razgovoru, u kojem se sjajno pokazivala naša žarka ljubav k domovini . . . 2. (Naša brada.) Od lanjskih ov­ dašnjih znanaca u sv. Katarini ni polovicu ne nadjoh ; nu nadjoh druge poznate mi iz drugih krajeva sv. Zemlje. 0 . gvar­ dijana M a r t i n e z a ne nadjoh ovdje više, već o. B e r n a r d i n a R e f a t t i a koji je lanjske promjene postao gvardijan. Imposantna je to i mila pojava sa dugom, liepom bradom. On me je primio kao rodjenog brata i sveudilj susreće osobitom prijaznošću. I s drugim sam se otcima i novom braćom već dobro upoznao, a to dopri­ nosi, da se tu kao u rodjenoj grudi osjećam. Trideset je to redovnika, medju kojima se može sigurno pjevati ona : Razne viesti iz Egipta i sv. Zemlje. » E c c e q u a m b o n u m et j u c u n d u m h a b i t a r e f r a t r e s i n unum. i. (U sladkom bratskom zagrljaju.) 3. (f Nadbiskup fra Gaudencij Bon Sigurno ste čuli, da sam Bogu hvala i ovaj put sretno prebrodio Sinje more. jig li) Prošle sam godine ostavio ovdje zdrava i vesela nadbiskupa B o nBijaše i ovaj put mjestimice uzburkanih f i g l i a i njegovo toli prijazno smiešeće valova, nu ja preko njih u »Carnioliji« dobro prodjoh. Kroz cielih mojih 5 dana se lice. Bilo je očekivati, da će još više morskog putovanja uslužno me » L 1 o у d- godina upravljati ovim važnim vikarija­ o v o « družtvo na preporuku Propagan- tom, gdje je biskupovao i veliki, neumrli dinu iz Rima smatraše svojim gostom. dobrotvor naše bosanske provincije, pok. biskup V u i č i ć . Nije prošao ni mjesec Kako je poznato, ovi ne plaćaju stana rine. Čast »L lo y d u«, kad tako veliko­ dana iza moga odlazka, a on se već u travnju preseli u bolji, vječni život. dušno podupire katoličke misionare. Pripoviedali su mi, kako mu je bio Ne mogu izreći, kako je bio odušev­ ljen sastanak sa starim mojim znancima impozantan sprovod, pri kom učestvo­ vaše i egipatske oblasti. Pokopan je u i prijateljima u liepoj Aleksandriji. Oso bito je bi veseo moj dragi fra B e n i g n o našoj crkvi sv. Katarine u jednoj kapeli, �Str. 94. Viestnik. tor. %. u koju ja svaki dan dolazim i duhom će uz milost Božju puno još godina gledam u grobu bivšega omiljelog pa­ sretno upravljati Doljnim Egip.om i stira crkve aleksandrijske. Zahvalna mu Arabijom. Dao B o g ! 5. (f F ra Ljudevit Piavi, patrijark braća kite grobnicu mirisavim cviećem i brižno gaje uljenicu, koja danju i noću jerusolim ski) Prošla godina bješe kobna tu gori, a u danu kadkad vidim i po po katoličke biskupe na iztoku. Osim neprežaljenog Bonfiglie odoše u vječ više svieća. Blagoslivati će on s nebesa tu bratinsku ljubav, koju je on ljubavlju nost biskup u Bejrutu, biskup u Smirni svojom napram redu svomu u velikoj i nadbiskup u Carigradu, a sad evo i mjeri zaslužio. petoga slučaja, kojega posta žrtvom naš 4. {N ovi nadbiskup f r a A u relij patrijarka u Jerusolimu, fra Ljud. P i a v i . Briante.) Eto njega zapade ta čast, da Žalostna nas je viest sve pora­ upravlja ovim vikarijatom. On je Talizila, jer znamo, koliki je u njem prejanac, koji od više godina djeluje u trpila gubitak katolička crkva na iztoku, sv. Zemlji. Bio je i kuštod sv. Zemlje sv. Zemlja, koje je on već od godine i gvardijan u ovom samostanu kroz više 1856. dostojnim članom. godina. Ljubezan je to i dobar muž. Rodio se u Romagni u Italiji god. Mene je, dakako, odmah poznao i pri­ 1833. Došav u 23. godini u sv. Zemlju, jatno se sa mnom razgovarao. Na novu djelovao je najprie u Harissi na Libanu, godinu iza ručka ciela ova redovnička gdje je dobro naučio arapski jezik. D.o obitelj pošla mu je osobno čestitati. malo posta kapelan u Alepu, zatim Lako mu je doći: treba proći kroz bol gvardijan i župnik kroz punih 15 g o­ niču, za koju je sv. Zemlja dala pro­ dina. Pod dugim njegovim gvardijanstrano zemljišće, i eto te odmah u stvom divno se razcvate naš kolegij u nadbiskupskoj residenciji. Primio nas je Alepu, napravi se veličajna crkva i sve u prostranom kućnom koridoru, većma se razviše naše misije u onim gdje su već bile namještene stolice i na krajevima. komu je bilo servirano slađko piće i kolači. Čitajuć za blagotvorno Piavino dje­ lovanje jerusolimski patrijarka Valerga, Nadbiskup je bio vanredno veseo, našav se u krugu svoje braće, koji ga toli od preporuči ga Propagandi za apoštolskog vikara u Mesopotamiji, a i sam se slusrca vole. Kazivali su mi, kako je bio u stu­ žaše njegovim savjetom. Nu buduć u denom proš. god. svečano ustoličen i Mesqpotamiji djeluju redovnici drugoga reda, Piavi osta i na dalje u Aleppu. Nu kako je na Neoskvrnjeno začeće imao kad god. 1873. umrie patrijarka Valerga, u našoj crkvi prvu svečanu pontifikalnu koji bijaše ujedno i delegat apoštolski misu. K akva su se čuvstva morala po za Siriju, Propaganda brzojavno pozva radjati u krasnoj njegovoj duši, kad se je sjetio, kako je nazad nekoliko g o ­ Piavia, da upravlja u Bejrutu apoštolskim vikarijatom. Nu to se radi nekih dina tu kao prosti misionar i starješina potežkoća ne ostvari, zato ga Pro­ samostana služio ! paganda imenova svojim povjerenikom On je u 60-im godinama. Nu jaka za Kopte u Egiptu. God. 1876. Piavi je tjelesnog ustroja, pa se je nadati, da �Br. 3. Viestnik. bi posvećen za naslovnog nadbiskupa Sivniaskoga i napokon potvrdjen za delegata i apoštolskog vikara u Siriji. U toj službi razvi Piavi vanredno djelovanje i pokaza toliku vještinu u upravi toga vikarijata, da su se kato­ lici u velike njim dičili, a i inovjerci su ga veoma štovali. Ista turska vlada izkazivaše napram Piaviu veliko povje renje, jer je puno doprinio za javni poredak. God. 1889. Piavi bi naimenovan patrijarkom jerusolimskim. Time ga sv. crkva odlikova najvišom čašću, od koje nema više u iztočnim stranama. Toli­ komu odlikovanju u podpunoj mjeri od­ govori novi patrijarka, koji je za 16 go­ dina svoje službe koliko god je mogao promicao interese sv. Zemlje i našemu kuštodu uviek na ruku išao. Procvat i radostne sgode sv. Zemlje bijaše i nje­ gova radost, a žalostne prilike bijahu i njegova žalost. Da su stvari u sv. Zemlji zadnjih godina po katolike mnogo bolje uspievale, puno je za­ hvaliti mudrosti i veličajnoj upravi Piavinoj, čije je samo ime u nekim stva rima doprinašalo k dobru uspjehu. On dakle bijaše kao stvoren za sv. Zemlje, koju je on toli nježno ljubio. Kad mu ponudiše i kardinalsku čast, on ju ža to odkloni, jer bi u tom slu­ čaju bio morao ostaviti omiljeli svoj Jerusolim. Str. 9^. Da je Piavi ne samo kad svog klera i braće bio obljubljen, već od svih Jerusolimićana bez razlike, dokazuje ona velika skrb svih u njegovoj bo­ lesti i vanredna žalost, kada se cielim Jerusolimom raznese glas, da je dne 24. siečnja u 5 sati po pod. za uviek prestalo kucati veliko srce Piavino. Ta se ljubav i veleštovanje poka žalo na dan pokopa dne 16. siečnja, kad su se i iztok i zapad, oblasti gradjanske i crkvene, svi obredi sjedi­ njenih, pa i nesjedinjenih crkava natje­ cali, tko će višu počast izkazati velikomu pokojniku. I naša se je AleUsandrija u tom dostojno poniela i velikom žalobnom svečanošću držala zadušnice za pok. patrijarku. Pontificirao je sam nad ■ biskup fra Aurelij u našoj crkvi sv Ka tarine. Zadušnicama je prisustvovao i francezki konzul i svi zastupnici sjedi­ njenih iztočnih crkava u Aleksandriji. Za pokoj duše njegove mi smo sveće­ nici odčitali po tri sv. mise, a 30. dan iza njegove smrti bit će opet u svim samostanima i hospicima sv. Zemlje pjevana misa za njega. Žaleć za velikim pokojnikom, mo­ limo se iz srca, da crkva u Jerusolimu opet dobije vriedna pastira, jer je to u interesu svih katolika na zemlji. Sad primite, dragi uredniče, sa svim štiocima vrući pozdrav od odanog Vam Aleksandrija, 1./2. 05. fra lgnacija. Književnost. I. Povjest sv. Franje Asižkoga, svez. I. Francezki napisao vlč. g. Lav Le Monnier, preveo fra Arkangjeo Brković, Sarajevo, 1904. To je najkritičnije i najobširnije djelo o sv. Franji, pa nije čudo, što se je odmah, čim je ugledalo svjetlo, stalo prevadjati i u druge europske jezike, �Str. 96. Viestnik. Br. 3. Knjiga je doista sa svakoga gle­ te se učenjaci o njem najpovoljnije izrazuju. Najtoplije ga zato preporučamo dišta divna i krasna. III. U ovo korizmeno vrieme toplo štovateljima sv. Franje i njegovih redova. Broširana stoji K 3.s poštom preporučamo knjigu u stihovima o. fra Petra Kneževića pod naslovom: Muka 30 hl. više. Vezana u poluplatno sa zlatnim Gospodina našega Isukrsta i plač Majke Njegove. Prodaje se u franje­ nadpisom na hrbtu K 3.50 s poštom vačkom samostanu u Sarajevu za 30 liel. 35 hl. više. Vezana u cielo platno sa zlatnim IV . Ovih dana dotiskan je treći sve nadpisom K 4.— s poštom 35 hl. više. zak jednog od najglasovitijih djela čitave — Dobiva se kod pisca u Sarajevu asketične i svjetske književnosti, O. A 1 (franjevački samostan). fonsa. Rodrigueza „Vježbaj se u kr­ II. Josip Juraj Strossmayer, šćanskoj kreposti i savršenosti,“ biskup bosansko djakovački i sriemski, koje su čč. 00. Kapucini na Rieci, god. 1850.— 1900. T o je spomen-knjiga, prigodom jubileja Bezgrješnog Začeća što ju je svećenstvo i stado posvetilo Majke Božje, iz španjolskog izvornika svojemu biskupu u slavu 50-godišnjice počeli prevadjati i na naš mili hrvatski njegova biskupovanja u Djakovu 8. jezik, dočim je već odavna prije na sve rujna 1900., ali je tek prošle godine europske jezike prevedeno bilo. štampanje dovršeno, te predano PreuzO ovom prevodu vještaci se naj­ višenom gospodinu 4. pr. mj. na nje­ povoljnije izraziše. Prvi svezak, koji će još ljepši biti, govu devetdesetgodišnjicu. Ciela ta ogromna knjiga (preko šestdeset araka sliedit će kroz najkraće vrieme. Pomogla mi a Majka Božja, te ovaj u velikoj osmini) jest vjerno ogledalo Strossmayerova djelovanje kao b i s k u ­ toli krasni i koristni književni podhvat i opet ne zapne — a r a d i p o m a n j ­ pa u k a t o l i č k o j c r k v i u javnom kanja odziva. ž i v o t u hrvatskoga naroda i slavenstva, Čisti prihod ove knjige namienjen gdje je ujedno potanko izraženo, što je je za gradnju nove »kapucinske crkve uradio za našu Bosnu, osobito dok su na Rieci u čast » M a j k e B o ž j e onamo bili smješteni naši franjevački L u r d s k e . « Knjiga se naručuje kod vlč. O. bogoslovi. Zatim se prikazuje biskup kao v l a s t e l i n , te što je sve za nje­ Bernardina Škrivanića provincijala, K a ­ pucina na Rieci, a ciena joj je 3 K . gova biskupovanja učinjeno u pojedinim granama gospodarstva, što mu je u 40 fil. za pojedini svezak. Tko naruči 10 komada i novac unapried pošalje, glavnom doprinielo, da je one ogromne dobiva jedan otisak na dar. svote mfogao podieliti u dobre svrhe. S A D R Ž A J: Iz »Amaneta«. — Neugodni dogadjaji u sv. špilji u Betlehemu. — Našao mi sv. Anto ! — Svećenik. — Maleni Abel. — Pravo razkošje — uzvi­ šena poezija. — Mnogo ih je zvano, ali malo odabrano. — Mudre izreke. — Dopisi. — Viestnik. — Književnost. Uredjuje fra Arkangjeo Brkovio. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b46237d224b220c4bce2a58186a25368.pdf 1ec79dcb4ef80d26c8d77f7b60fc1cdd PDF Text Text Вг 4 U Sarajevu, mjeseca travnja 1905. G od xix Sveti Fianjo Asižki i kršćanska demokracija. Njeki povjestničar nazva Franju Asižkog zaštitnikom demokracije ; nije dakle čudo, što ga kršć anski d< mokrati odabraše izmedju svih svetaca svojim zagavornikom. Izbor nije bio bez valjanih razloga, jer nazori, što zablistaše u glavi siromašnog Asižanina, jesu u bitnosti nazori naše kršćanske demo­ kracije. Franjo je bio u svoje vrieme kršćanin družtva ; predteče one misli, što ih mi označujemo riečju: c j e l o ­ v i t o g k r š ć a n s t v a , ma i ne bilo to sasvim pravo i odredjeno; rieč u sebi to sadržaje. To je izraz, kojim se označuje ona osnova, koju hoće krš­ ćanski živalj i koja proniče sve vrsti kršćanskog djelovanja; izraz protivan, prava opreka, prost i nezavisan od onog izraza protestanata i slobodnjaka, koji u družtvenom životu ne trpi ni­ kako kršćanskog duha. Sveti je Asižanin bio vatren i odvažan 'х т о с za ovu osnovu, velikim svojim umom predteče misli današnjih kršćanskih demokrata. Upliv njegov nije bio naprosto vjerski, već je bio najviše i najodličnije družtven; on je bio nešto više od prostog utemeljitelja redova, te i u tom istom čudnom i veličajnom djelu opažamo živ biljeg družtvenosti, u čemu ne uspjevaju obični i površni umovi. Osnivajuć Malobraćane, Klarinke i Trećoredce; život prema vjeri obnavljajuć, razvio je golem vjerski upliv ; ali je njegov upliv bio veoma znamenit i na drugom polju, u svietu umjetnosti, književnosti i znanosti, da su njeki od njegovih bili u ono vrieme na glasu radi njegovanja znanosti. Njegov um zamisli podpuno ob­ novljenje raznih družtvenih strana prama kršćanskom duhu; drugčije neće krš­ �Str. 98. Br. 4. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. I dobro je, što su naši svetci upo­ ćani pučkog mišljenja, da se vrati kršćanstvu život, cieli život, ne izklju- znati i pod tim drugim gledištem, čiv nijedne strane, nijednog truna ljud­ osim vjerskoga ; koji dakle nastoji, da skog djelovanja. Tako osnova, namjere, si predstavi cielu, podpunu i savršenu što praćahu rad siromašnog Asižanina sliku koga našeg svetca, mora imati u svojim prvim i temeljnim točkama obzir i na ovaj upliv bio on gradjan jesu u skladu s osnovom, s namjerama, ski, družtveni, u književnosti, znanosti što danas prate kršćane narodnog mi­ ili umjetnosti. Ovaj novi način povjestničkog šljenja. Kršćanski svetci ne koriste samo razlaganja o kršćanskoj svetosti izveden vjeri, nego i ljudstvu ; nekim se od tih je izvrstnim primjerima, kao što su re­ svetaca zanima poviest družtva, zna­ cimo liepa predavanja o sv. Ljudevitu, nosti i umjetnosti. o sv. Filipu, o sv. Gerardu Tintoru, o Franjo je bio pravi obnovitelj blaženom Luzzagu Filipa Medca. družtva. Njegove uredbe redovničke To je krasno sredstvo, da naše imadjahu odraz, jekom odjeknuše u svetce upoznaju oni, koji neće da znaju gradjanskom i družtvenom svietu.^j q svetosti, ako se promatra sa vrhu­ naravne i vjerske strane. >) Franjo je bio u zor-čovjek; njegov du­ ševni ustroj odavaše preobilnost osjećaja, duša Ne dvojmo, da ne bi bez liepa mu osjećaše, da treba velike vjere, velike zamisli, uspjeha ostao ovaj način povjestničkog što oživljava. Pa to je im ao. K ak ova misao odrazlaganja o jednom izmedju najviših, sjevaše u njegovoj pam eti! U nekim se svojim najčudnijih čina kršćanstva. Razlaganje svojstvim a približava jednom sadanjem čovjeku, svetosti pod ovim novim pogledom u jednu ruku sebi sličnu, u drugu kud i kamo drugčijem : Lavu Tolstoju. pomaže, da mnogi prije protivni, ili Duša Tolstojeva poput one našeg Svet. a pak hladni prama svetcima, svrše time, zauzeta je pravednošću, ljubavlju i mirom; kao da se čude i da štuju naše svetce; te što Franjo oživljivase svojim preživahnim osjeća­ odtale steku mišljenje podpuno kato­ jim a svako biće: govoraše s ptičicama, sa svakoličko ; korak nije tako težak, kao što vrstnim živinama, — plačući sve dok nije ukrotio bajoslovnog vuka iz Gubia — kako ih zvaše se to može u prvi mah činiti svojom braćom, T o lsto j: drugi oživljava svojom Franjo u tome, moćnom maštom, njegova prilika, bio je ugodan lik našeg Svelca ; pa nam nije mrzko priznati, da čar osv?ja Franjo se je tako približio Isusu, da je bio krasna Po krasoci sudeć, natjerat ve­ lik om potrebom ljubavi, cielu narav. pa i njegovo naravno množtvo; osim prostodušnim evanojeoskim čima, osim žara, kojim mu duša plamtijaše, rie011 obličje im alo je nešto nadljudskog ; Isus mu udieli se je domogao moći nad tolikim dušama i svojom svete vanjskom krasotom. rane, ili utiske, što pritiskivahu Njegove A li nada sve to, duša Franjina, ona je bila D anašnji duševni liečnici odmah nadjoše uprav odraz; on je bio samo jek osjećaja, što način, da naravno razjasne ovaj izvanredni pojav; bijahu u savjesti svieta; to izraz duša svih; njegova je duša udarala u pod- po njihovim učinak razpaljene naukama nije ništa drugo no mašte, duha prepunog ljubavi na koncu bio je punom saladu s onom s v ie ta ; ovdje stoji ljudski razlog, duševni uzrok, koji nam razjašnjuje velike u našeg Svetca. Razjašnjenje, bio je tumač, koje baš malo udovoljava ; poviešću je zajamčeno, da je bio obdaren ranama Isusovim. Franjo, uspjehe, što ih on postiže ; ovdje je tajna, koja nam odkriva velike biše ime. pjesme, što od njega do­ �Br. 4. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Nije 'čudo, ako se Franjom bave i slavni njegovatelji svjetske povjesti. Oduševljenje prama našem svetcu, što potrese i potresa pojedince, narode i ljudske naraštaje, ima svoj prvi izvorni uzrok u tome, što valjda izvršivanje kršćanskih ćudorednih nauka nigda ne dobi tako uglednog načina, ili bolje rekuć, nigda se nije znalo tako liepo u život privesti kršćanstvo, kao što to izvede siromašni Asižanin; u njega nema ničesa što ne bi bilo iz podpunomice obnovljenog kršćanstva. To je ona velika promjena u kršćanskim nače­ lima na onoj duši učinjena. Njegov je lik izmedju najviših, ali nada sve izmedju najdražih i najdopu^nijih ; nije moguće, makar i obćenito Franju upoznati, a ne voliti ga. Osjećaj sklonosti, što ga kuša svaka duša, prama njemu je kao od naravi. Str. 99. niti je koji drugi tako zauzet, da skupi, izpita izprave, koje bi se njega ticale, da dodje do u dno duše ovoga svetca. Franjevačka književnost jest pojav, što je ugledao svietlost nada sve u naše vrieme — u prošlom vieku ; ovom su franjevačkom književnom pokretu doprinieli ljudi svake vjerske stranke. Umari1) pokušaše razjasniti sv. Franju naprosto ljudskim podatcima, izključujuć svaki vrhunaravni uzrok. Tako Pavao Sabatier — možda najveći cienitelj franjevačkog rada — i Rogjer Bon M. Medju katolicima je vriedno, da se spomene rad Ozanama o franjevač­ kom pjesničtvu, život opisat po O. d’Andermattu; djelo objelodanjeno od Eliseja Battaglia Fioretinca: A m o r c h e s p i r a — L j u b a v , š t o d i š e 2). Iz ovog svetca razlieva se uviek živi, i što se uviek ponavlja val pjesme, koja očara ; njegova dobrota, njegova prostodušnost, njegova nevinost, nje­ gova ljubav prama iskrnjemu, prama svakom stvoru, pripoviesti, što ih pučka mašta malo po malo našla, kiteć njegovu glavu, dielomice nam tumače veliki čar, kojim naš Svetac obuzimaše sve to više ljudske savjesti. Treba spomenuti i Sabatierovu zamisao, čemu se odmah pridružiše neki uzor-katolici cienitelji franjevačkog rada, — da se u Asizu — krasnoj domovini našeg svetca — osnuje knjiž­ nica, u kojoj bi onaj, koji se bavi sv. Sav rod ljudski je imao prama njemu posebno štovanje; ali ga nijedan narod nije tako živo ljubio kao naš,1) P a i odgovara. O pazka prev. liepo opisata Franju. Svatko bi to djelo morao preporučiti. Trebalo bi ga i medju puk razširiti. O pazka prev. ‘ ) Umari-racionaliste. 2) Izmedju štovatelja Tako prevodi Parčić. slave franjevačke n a­ vodim o bez da razlikujemo školu: F rancuzkoj, Rimu, D e Giovannia u Siciliji, Palom a Chevaliera u Labanku u i Prudenzana, O. Mareellina iz Ovo, istina, veli pisac za svoje supleme­ Civezze, O. Panfila Maljanca, O .O . u Quaracchiu, nike, ali to možemo reći i o našem hrvatskom 0 Eubela, O. Ehrla, Chavina, De Segura, Boccia, narodu, osobito u Bosni i Hercegovini i po D al­ C ’Olm ia i t. d. maciji, U viek gdje svak zna se o djela; ima i pjesam a; djer opjevao. za ovog v elikog Svetca. njem i piše, što pokazuju mnoga a naš ga je Homer tako- ^А. što da reknemo o našim ljudima? Imamo Hom era — fra Grgu Martića, povjestničara Fr. Mihovila Batinića, Glavaša, Strukića, M arkovića, O vom prigodom se moramo sjetiti 1 tko bi ih još izbrojio ? Možemo reći, da u nas i najnovijeg truda vrlog urednika, koji nam dade franjevci metnuše temelje književnosti. Op. prev.) �Str. ioo. Br. 4. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Franjom, mogao lahko i sgodno naći sve, što se tiče njegovih nauka. S naše strane štujemo zamisao, koja je hvale vriedna, pa makar i po tekla od jednog poznatog pisca umara, s nakanom, da se razširi njegovanje franjevačkog rada ; to je znanstveni predlog, koji može imati krasnih uspjeha 1). Ovaj danak udivljenja i sklonosti prama siromašnom Asižaninu, što uviek raste, prikazat od sadanjeg naraštaja, ova groznica, ova ljubav, za traženjem, izpitivanjem svega, što se njega tiče, što bi moglo donieti novi tračak svjet­ losti, da se pravo upozna Svetac, to je znamenje, što obećaje, što odvee tješi. To će reći, krasote duševne, koje dosižu do kršćanstva, djeluju takodjer i na hladnije, dvoumnije, za zemaljštinom odatije naraštaje, kao što su naši (talijanski, op. prev.), te tim kršćanstvo uza sve to životne klice u krilu savjesti sadanjeg naraštaja, klice, koje se sa svom pomnjom njeguju. Ne radi se o kakvom čisto vjer­ skom pojavu, o kakvom naprostom književnom cv atu ; pojav, što ga mi opisujemo, diže se do značaja doista družtvenoga. Nije sigurno slučajan dogadjaj, da se franjevačko cienjenje budi u isti mah sa svagdanjim napredkom pučkog miš­ ljenja, sa sve to jačim nastojanjem, da današnji pučki pokret postane krš­ ćanskim, ima tu tajinstvena odluka, po kojoj bi pučko držanje pod zaštitom ovog Svetca postalo kršćanskim. Dakako, treba pripoznati sv. Franju, kakav je u istinu, te su uzaludni i ') Bojim o se, da koji od naših nije sasvim pravo prosudio takav pokušaj. smiešni pokušaji, da mu se lik-pokvari, da si predoči sv. Franjo prema svojoj volji, svojoj pameti, svojim osjećajima. Proti tim ludim i djetinjim pokušajima diže se pravi osjećaj, (zdrav) sud, povjestnička istinitost. Htjeti, da se ovaj pojav sveti razjasni, lišiv ga svrhuna­ ravnih moći, jednom riečju ne priznajuć djelovanja milosti Božije, to je očevidno' uklanjati se pravom putu i podpunom upoznanju Našinca, da se izključi bitna i glavna stvar, koja nam ga tako krasna i tako velika učini pred očima. Umari uprav tako učiniše, i mi smo u ovoj točki u opreci s njima ; vjerniku je sv. Franjo čudovište milosti Bozi e. A priznati vrhunaravnoga Tvoritelja milosti, isto je, što i razdvojiti sv. Franju, sniziv ga na prosti naravni pojav. Uza sve to čini nam se, da ove namjere umara, ovo umanjivanje našega svetca, ovaj rad, koji i ne pita za milost Božiju, u sebi će nešto doprinieti, da se makar vidi, da svetost prelazi sile na­ ravne, te se oslanja na više sile, na naravne1). (Nastavit će se., 1} Naglasili smo, da ima prava, bujnog cvata franjevačka književnost, književnost, koja ima najveće svoje pisce mt dju ljudima, kuji niesu katolici. Mi katolici imamo kiivo, a to je, da ne znamo suditi razborito, stvarno ovaj znanstveni plod franjevački u nekatolika. D apače tu je misao, da ovi pisci 11a koncu pomažu, da se razglasi osobit sv. Franje, i uuzgredice njegov duh. Dobro je, ako se označe pomanjkanja, ne­ dostatci, gdje ih im a; njihova, ali je vriedno, da se prosudjuju strogo ako se prosudjuju djela prema stvarima. Krivo bi bilo, kad se ne bi pri­ znalo, kako su uplivala djela da se razširi ugled je, da je njegovo uzvišenosti, njegov Sabatierova n. pr. našega S vetca ; bez sumnje pero, puno živahnosti, puno veliki um ’ doveo sv. Franju �Br. 4. međju Kraljevski se barjak vije! neke i neke, da je čudo, da su ga upo- Str. 101 razborit, neka isticanja niesu im 1 a čast. Pa ne možemo, da ne priznamo ovih sjajnih zasluga Sabatieru, najvećem i najuglednijem sla­ vitelju franjevačkih djela. ne idu razboritih ljudi i A k o je dobro — što je izvan sumje - - da je sv. Franjo upoznat, mi moramo biti zahvalni onome, koji je ugodnim oblikom velikim umom znao učiniti, da ga upoznaju. Suditi pisce franjevačkih stvari na temelju Time ne mislimo reći, da treba primati napetih rieči, proklestava, kao što se to i preveč djela ovih pisaca bez ikakva razsudjivanja, da ne čini, moramo dobro druge s jedne strane je nepravedan vrlo sgodno sredstvo, ovim duhovima udaljenim od način, a s da se zatvori katoličtva, prorešetati njihove zaključke, ali put sve to možemo lako učiniti, bez da budemo proti da ne zahtjevim a pravednosti i pravoga načina u prosudjivanjn. dodju do podpune istine. Naš sud ima biti miian, Iz perivoja crkve katoličke. Kraljevski se barjak vije! U vrijeme, kada je Spasitelj po zemlji hodao, bilo je po judejskim šu­ mama mnogo krasna i veličarstvena drveća. Tu bijaše vitka jela, koia dižući se nad ine drugarice, sa svojom previ­ sokom vršikom nebeski zrak usisavaše ; tamo se je mogao vidjeti kraljevski cedar, predmet tolikih uzveličavajućih pjesama u svetim knjigama starog za v jeta; onde stajaše gorostasni hrast, kojem je krošnja na daleko zemlju zasjenjivala. Sretni gospodar takove šume prolazaše jednoga dana kroz svoj posjed, da pregleda to šumsko blago. Kako će biti lijepo - umovaše on — jednom pogledati ovaj visoki gorostas, kad na ponosnoj jedrenjaći kao jarbol bude prkosio morskim olujama! Ovaj redar bio dostojan nekoć u Salomonovu hramu služiti; a i sad se ne bi zastidio, t’a resi palače i predvorja najbogatijih kra­ ljeva. Ali šta bi megjutim moglo biti od ovog kržljavog sina šume, koji u sjeni drugih stabala jadno životari ? No znam, što ću i od njega učiniti; dat ću ga posjeći, te će mi dobro doći, da istešem od njega barem križ za kojeg roba. Koliko su ipak različite misli ljudske od misli božjih! Iza nekoliko godina svali jaki morski vihar vitku jelu na kamen hrid, gdje istrunu kao nevrijedno stablo. Plemeniti cedar, koji je imao kao oblošci sjajnih dvorana naslagjivat oči zemaljskih bogataša, postade žrtvom prirodnih sila. Prezreno pak drvo, koje je svijet bio zabacio radi nevrijednosti nagje milost u očima božjim kao ni­ jedno drugo na svijetu, jer je imalo roditi takovim plodom, kakovog ni nebo ni zemlja tada ne donesoše. Za kratko vrijeme dobije ime: »drvo ugodnosti,« nad kojim se razvi toliko svjetlo, daje od njega potamnilo zemaljsko zlato i sunčani sjaj. Na nebrojene komadiće razejepkano ide ono po kršćanskom svijetu, svagdje s poštovanjem pozdrav­ �Str. 102. Kraljevski se barjak vije! ljano i žarkom ljubavlju cjelivano; sve radi onoga koji ga je svojim dodirom počastio i na njem viseć svijet otkupio. Apostol naroda u svojoj glasovitoj opomeni na Efežane veli: »Otac ne beski htio vas je rasvijetliti, da mognete upoznati dubinu, širinu i dubljinu križa Isusova « (Efež. III.. 18.) Širinu tog križa pripovijedaju raskriljene ruke Pro­ petoga. One su zato raskriljene, da sav svijet svojom ljubavlju obuhvate, Isus ne isključuje ni svojih neprijatelja, koji ga propeše, nego moli za njih: »Oče, oprosti im, jer ne znaju, šta rade l« (Luk. XXIII., 33.) Isto čini i njegova zaručnica sv. mati Crkva na veliki pe­ tak, kad bez iznimke moli za sve ljude na zemlji ne samo za svoje vjernike, nego i za Židove i pogane. Duljinu križa sačinjava onaj dulji njegov dio, koji je cijelo Isusovo tijelo držao, te nam predstavlja puninu njegove ljubavi od početka do konca. Dubljina križa jest onaj u zemlju zakopani dio, koji nam po sv. Augustinu pokazuje nedohitnu dubljinu njegovih muka. Kršćani su više puta nazvali sveti križ : oružjem spasa, knjigom svih zna­ nosti, bojnom zastavom proti vragu, ljestvama na nebo ; mačem proti smrtnoj bojazni i mnogim drugim počasnim imenima. Što je zastava, to svatko zna. Jest bojni znak, koji služi u boj idućim če­ tama za izraz njihovih želja i namjera, što ih u rat vuku. Ona je onaj znak, oko kojega se kupe vojske, da udare na svog protivnika. Razumije se, da je velika sramota, ako taj znak badava pane u neprijateljske šake. Još i danas sa velikom žalošću čitamo, što su nam ljetopisci iz dobe križarskih vojna zabi­ Br. 4. lježili o nesretnom tiberijatskom ratu, u kojem bi pobijegjen križ od polumje­ seca i kršćanskom gospodstvu smrt za­ dana. Kralj Gvido od Lusinjana ponese u taj boj križ, te ga zasadi na jednom brežuljku, da ga može svatko vidjeti ; a on se sam sa na)birani|im vitezovima tuđe utabori. Kada drugi dan ratovanja kršćanska vojska slomljena od gladi i žegje poče sve gubiti, pohrliše satrveni vojnici prema onom brežuljku i ispustiše svoj duh u sjeni križa, žrtvovavši tako i život svoj za njega. A kad nekoliko dana iza toga oholi Saladin s tornj a stolne crkve jerusalemske zbaci pozla­ ćeni križ i dade ga vucati kroz blato gradskim ulicama: tada odjeknu glasan plac i naricanje kršćana, znajući, da pad ki .canske bojne zastave navješćuje zla vremena. »Kad budem uzvišen, sve ću k sebi privući« Iv. I., 2.) glasi poznata reče­ nica Gospodinova. I zaista Spasitelj uzvišen na križu sve k sebi privuče. Premda ovaj križ stajaše na veliki pe­ tak osamljen u sjaju zapadajućeg sunčana Kalvariji, ipak jedva što je pobjeditelj smrti i pakla k Ocu otišao, on po ci­ jelom svijetu zasvjetli i postade bojnim znakom, što borioce Kristove vodi po­ bjedi. Pod ovim barjakom nalaze se svi oni, koji su naučili razumjeti riječi: »Blaženi siromašni duhom.« Pod ovim se barjakom nalaze takogjer svi oni, koji se u boju sa strastima vlastitoga srca pobjedi nadaju, jer iz križa izlazi moć, koja osigurava duhu gospodstvo nad tielom. Sve velike misli, što su ikad Crkvu oplodile, porodiše se na podnožju križa. Kad je bilo došlo vrijeme, da iz ruševina staroga pogan­ skoga svijeta novi kršćanski život pro­ �Br. 4. Kraljevski se barjak vije! cvate : tada vjesnici evangjelja, razišavši se po svijetu, da djeci tmina donesu svjetlo istine, pokazaše im križ i Onoga, koji je na njemu krv prolio, da ih rasvjetli. Smrt na križu ne smatra se od tada sramotnom, nego naprotiv koga ta sreća ili bolje milost zapane, u velike ga uz­ veličavaju i blaženim nazivlju. Križ od tada blista na zlatnim krunama careva i knezova, opominjujući ih, da nose krunu kao božje vlasništvo. Križ sja s tornjeva naših crkava i glasno na­ vješćuje, da se u ovoj kud nitko ne propovijeda, do propetoga Spasitelja. Otkako je kršćanstvo zavladalo svijetom, jedva ima ijedna prava kršćanska kuća, u kojoj se kao prvi ures ne nalazi sveti križ. Tko je u dane sreće križ visoko držao i sa poštovanjem svoje koljeno pred njim pregibao, taj se ne smije preplašiti, ako mu se on i u slici patnja pojavi. Uvijek ostaje kao osobita istina, da križ i što on predstavlja, naime patnje, igra veliku ulogu u životu Crkve. T o je kao naravno pravilo postalo, da ljetopisi crkvene povjesti gotov uvijek opsežnije stranice zauzimlju, kada pišu o progonstvima Crkve, nego kada rišu njezine sjajne pobjede. Kadno se je za franceskog prevrata glasovalo, da se sva crkvena dobra zaplijene i biskupi protjeraju, ustade biskup Montlesier i doviknu progoniteljima Crkve ove gla­ sovite riječi: »Gospodo moja! Vi mo­ žete biskupe potjerati iz njihovih pa­ lača, ali se oni ne će žacat potražit zakloništa u siromašnim kolibama. Vi nam možete s prsa strgnuti zlatni križ, ali mj ćemo posegnuti za drvenim — a drveni je križ i otkupio svijet!« Poznija su vremena dala pravo i srčanome go ­ vorniku. Str. 103. »U ovom ćeš znaku pobijediti!« Riječi su ove, što su blistale iznad križa, koji se ukaza Konstantinu na obzorju nebeskom. Ovaj natpis postade bojnim usklikom svim onima, koji se spremaju na odlučnu bitku za sretnu vječnost. Na smrtnom času, kad pakleni dusi još kroz to malo vremena svom silom nastoje uloviti dušu; kad vezi izmegju borećeg se tijela i duše svaki čas iščekuju svoje razriješenje : tada pjeva Crkva svoju obljubljenu pjesmu : »Kra­ ljevski se barjak vije,« i tim stavlja pred tamneće oči svoje djece »kraljevsku zastavu;« a tko ima vjerom prožeto srce: taj odgovara: »Zravo križu, o je­ dina nado! Milost umnoži dobrima, isbriši zloće krivcima.« Stari nazivahu »duhovnim oružjem« sve ono. što je trebalo jednom kršća­ ninu za sretan put u vječnost. Kad umi­ rući ne bi bio u stanju dobiti sve po­ trebito za poputbinu, to mu je sve na­ doknadio sveti križ. Tako plemeniti za­ točnik vitez Bayard, padnuvši iza žestoke bitke na bojnom polju, iščekivaše zadnji čas. Bez ičije pomoći žabi on svoj mač u zemlju, te prikriženi balčak morade mu zamijeniti znamenje spasa, u koje on bez prestanka gledajući i usrdno moleći, žarko ga cjelujuć, izruči Bogu pravednu dušu. — Kad je u ona burna vremena mlade Crkve priznavaocima imena Isusova smrt svegjer za vratom stajala, šta su onda progonjeni kršćani mogli dobiti za »duhovno oružje,« kad im je koji dan pod udarcima svojih mu­ čitelja bilo svršiti? Tada nijesu mogli dobiti duhovne utjehe od sv. sakrame­ nata, no ipak im je sve to nadoknagjivao križ, makar i ne bio umjetno na­ pravljen, nego od dva komadića drveta �Str. 101. Vidjet će, koga su proboli. unakriž svezana sastavljen Pošto bi izmučeni patnici počeli gubiti snagu, te nijesu mogli dalje nastaviti svog križnoga puta, tada bi govorili sa svojim Spasi­ teljem; »Svršeno je,« te uprvši oči u onaj drveni križ. predavali su Bogu dušu. Križ se ne razumije samo pod tvarnim imenom, nego se pod tim ime­ nom uzimaju sve suprotivštine, bile one tjelesne, k a o : bolest, siromaštvo, pro­ gonstvo, bilo duševne, kao: žalost, su­ hoća, napasti i dr. Takove križeve mo­ ramo strpliivo podnositi; jer nije Bogu ništa milije od dragovoljnog trpljenja za ljubav Krista, koji je za našu ljubav iznio preteško drvo križa na vrh Kalvarije, gdje je na njega i propet bio. On je 1 п z cijeli svoj život na zemlji bio opterećen samim križevima duboke žalosti zbog ljudske nehajnosti. »Žalosna je duša moja do smrti« — , a sve radi nas i zn našu ljubav. Pa zar ne vratiti ljubav ljubavlju ? Hoćeš li i ti s njime uživati slavu ne besku, stupaj istim putem, kojim je On hodio; jer je »križ — po sv. Grguru Nazianskomu — kraljevski put u nebo.« I zaista, nema drugog puta u sjajnu nebesku domovinu, nego po križu. Nosi dakle rado svaki od Boga poslani ti križ, i nemoj ga sada isbjegavati, da poslije ne bude teži. Ne misli, da si ti jedini, koji nosiš križ. N e ! varaš se. On tišti i okrunjene glave; ni isti namjesnik Isusov nije bez njega, jer i on pije gorki kalež nasilnog sužanjstva i trpljenja. Ne misli, da je tvoj križ najteži od svih na zemlji, jer ćeš biti sličan onome čovjeku, koji no se je tužio Bogu, da je njemu dao najteži križ. T oga Bog povede u jednu špilju, punu križeva razne težine, pa mu zapovjedi, da spusti svoj križ, a izabere po volji, kojigod hoće. On poče izabirati od jednog križa do drugog, zaboravivši pri tom, gdje je svoj ostavio. Neki križ nije mogao ni na ramena metnuti, neki jedva odignuti, a neki ni pomaknuti sa zemlje. Nu uzme jedan, što mu se činio najlakši i pogje s njime van. Bog ga zaus'avi te mu reče: Eto, čovječe, to je bio tvoj križ, što si ga amo i donio, pa si ga megju druge pomješavši za­ boravio ; vidiš, da ti je najlakši tvoj križ. Možda je tako i s tobom? Trpeći štogod, tješi se time, da svaki križ patnja, koji se nosi u duhu pokore i ljubavi prema Isusu, vodi u nebo, kamo se ne može dospjeti, nego strpljivo podnoseći nevolje. Golgotski mučenik svima dovikuje: »Tko hoće poći za mnom — neka nosi križ svoj i slijedi mene.« Fra Jozo Zvonigradski. „Vidjet će, koga su proboli!“ »Kad su došli Isusu i vidjeli, da je već mrtav, ne prebiše mu golijeni, nego jedan od vojnika otvori mu bok sulicom, i odmah poteče krv i voda.« (Iv. 19. 33— 35.) Ovim riječima opisuje nam ljubimac, koji je na posljednoj večeri na grudima Isusovim ležao, krvavi prizor probodenja boka Kristova, što se danas obično pod imenom: »Pobožnost k presv. Srcu Isusovu« štuje. �Br. 4. Vidjet će, koga su proboli. Da se u gori navedenim riječima sadržaje jedno veliko otajstvo, i da je Evangjelist htjeo njima nešto uzvišenijega reći, svjedoče nam slijedeće riječi istoga sv. Evangjeliste. On veli: »I koji je to vidio, svjedoči o njem, i nje­ govo je svjedočanstvo istinito. I on zna, da istinu govori, za to i vi vjerujte, jer ovo se je za oto govorilo, da se ispuni ono, što je u pismu pisano : Nesmijete mu nijedne kosti prebiti.« Na drugom opet mjestu stoji: »I gledat će na onog, kog su proboli.« I nehotice moramo se upitati: Čemu to neobično uvjerovanje o činu punu uzvišenosti, o kom u sv. Pismu nema nikakva spo mena, osim možda u posijednim rije­ čima tajnih očitovanja, u kojim svetac za potvrdu tog uzvišenog proročanstva navodi samo svoje riječi. Čemu to ovdje ili ondje, ako se ne radi o velikoj tajni ? U istinu, tako su mislili i svi sv Oci i stali su pomnjivije pretresati to mjesto ; izmedju ostalih spomenuti mi je ovdje dva velika crkvena naučitelja : Sv. Augustina i sv. Krisostoma. Tako su mislili i kašnji sv. oci i naučitelji crkve, kao sv. Bernard i sv. Bonaventura, koji ne samo da su visoko cijenili uzvišeno mnijenje gori spome­ nutih sv. otaca, nego su još tako da­ leko otišli, da su iz otvorenog boka Kristova čitali neku uzvišenu tajnu nje­ gova presv. Srca, i iz njega su kao iz prvog vrela crpili onu neizrecivu ljubav, koju Isus Krist prema nama pokazuje. Napokon, to je bila ova pobožnost, koju su već sv. Augustin i Krizostom poštovali; samo kod posijednih sv. otaca pridruži se toj pobožnosti kao novi momenat još i Srce, tjelesno ranjeno Srce Isusovo, iz kog izvire utjeha žalosnim, Str. 105. polakšica bolesnim, utočišće grješnim ljudima. Krvavi kalvarijski prizor nije ostao za uvjeke pod neprozirnom koprenom, nego se je malo po malo razvijao i za kratko vrijeme buknu od male iskre do velikog plamena, od šićušna zrna do ogromna i jaka stabla. To postepeno i neprekidno razvi­ janje obzirom na pobožnost presv. Srca Isusova jest u istinu prvo i jedino, koje je doprlo do posljednjih vremena ljudskoga života; prije onog vremena, u koje je živjela bi. Margareta Alacoque bila je to »camera obscura« (tamna iz­ bica). do koje je samo kadikad po koji tračak sunčanoga svjetla dopro. Ljudi, počam od prve kršćanske ere, pa sve do neko doba slabo su se zanimali raz­ vijanjem iste. No, svršetkom osamnae­ stoga, a početkom devetnaestoga sto­ ljeća, kad se je ugušio pakleni orkan jansenizma, počelo se je ljudstvo pom­ njivije baviti razvijanjem te pobožnosti; stoga i mi danas imamo mnogo savr­ šeniju povjesničku sliku tog razvijanja. Pojedini dijelovi tog razvijanja, kako mi se čini, odsjevaju najbolje u onim pro ročkim riječima, na koje se uprav i sam sv. Evangjelist pozivlje (Iv. 19. 37). Ove su proročke riječi uzete iz Zaharije proroka, naime poglavja 12., redka 10, i sadržaju se u slijedećim riječima: »I gledat će na mene, kog su proboli: i plakat će nad njim, kao nad jedinorodjenim, i žalostit će se nad njim, kao što se običaje žalostiti nad smrću prvorodjenca.« Pretresimo ukratko glavne momente tog uzvišenog mjesta i prestavimo si u pameti postepeno razvijanje pobožnostj k presv. Srcu Isusovu. �Str. 106. Vidjet će, koga su proboii. Svak mora priznati, da su se riječi proroka ispunile najpre kod prizora na Kalvariji, za koji nam tvrdi sam sv. Ivan u svom evangjelju. Kakav je to bio prizor ? Jest, kad je naime rimski vojnik s kopljem probo bok Isusov. Tko je bio ono, koji je tada gledao na onog, kog su proboii ? Tko drugi, nrgo li ti prežalosna Majka, Marija, koja je uz Križ stajala ? i preljubezni učenik, koji nam je cieli prizor sasvim točno opisao ? i druge pobožne žene, poimence Marija Magdalena? Nije li se možda tuj desio i rimski vojskovodja s mnogim svojim vojnicima, koji su isprva više iz znatiželjnosti, ali kašnje iz sućuti na križ gledali ? Nijesu li se tuj našli i oni, o kojim se kaže, da su se tukuć u prsa kući povratili i govorili: U stinu, taj bijaše Sin Božji? Nijesu li se tada osjetili prvi plodovi preobilne milosti Isusova Srca? Svakako, na Kal­ variji se najprije ispunjuju riječi: »Vi­ djet će, koga su proboii.« Drugi dio razvijanja ove pobožnosti, a ujedno ispunjenja onog proro­ čanstva, smijemo metnuti u doba sv. Otaca, medju ona uzvišena mjesta, kao što su sv. Augustina i Krisostoma. Sv. Oci ne samo da su dužnu čast is­ kazivali sv. boku Kristovu, nego su promatrajuć ga doprli do neizrecive ljubavi Isusove ; ljubav je dakle glavni predmet štovanja božanskoga Srca. Da u našem razjašnjenju ne zalutamo, jamči nam odluka Crkve, koja je, kao što se znade, upravo ta mjes'.a sv. Augustina i sv. Krisostoma zavela u sv. čin božan­ skoga Srca. Nakon kratkoga vremena tame i zamršenja, kako se čisto razabire u povjesti dogmata, promijeni se tekom Br. 4. vremena pobožnost k sv. boku Isusa Krista u pobožnost presv. Srca Isusova. To je bilo sasvim naravski; ako već sv. Ciprijan zaključuje, da je s otvorim bokom, iz kog je potekla krv i voda, moralo biti probodeno i Srce Gospodovo, to se je onda, kako jedan pisac tvrdi, i promišljanje boka rek’ bi samo od sebe spojilo s ranjenim Srcem, i naskoro riješi se zagonetni čvor, naime, da se tajna ljubav Isusova, koja se kod otva­ ranja boka pokazala, još većom i jas­ nijom pokazuje u ranjenom Srcu. Riječ »Pobožnost k presv. Srcu Isusovu« iz­ rečena je — i neće nika više iščeznuti; •>na je u najburnija vremena od svih katolika najveličanstvenije bila primljena. Sada se je posve drugovačije razumjelo — to je bilo doba sv. Bernarda i sv. Bonaventure, na njemačkom tlu sv. Luitgarde, Mehtilde i prije svih sv. Gertrude, velike opatice helftanskog samo­ stana (f 1302.). koja je od božanskog Srca primila izvanrednih milosti očito­ vanja, i koju možemo nazvati pretečom bi. Margarete Alacoque; ona je štova­ nje božanskoga Srca raširila i izvan sa­ mostanskih zidina medju njemačkim pukom. Ipak to ne bijaše ona pobožnost k presv. Srcu Isusovu, koja se je tek u posljednje doba očitovala, nego to bijaše, ako se smijem izraziti, više radosno-požrtvovna ljubav, koja se je tro­ šila u promatranju ljubavi božanskoga Srca ; karakter ne-ljubavi prema presv. Srcu pokaza se istom u ona posljedna vremena, kad su ljudska srca postala studena, i to sasvim studena u ljubavi naprama božanskome Spasitelju. I to je bio sgodan čas, koji je božja providnost predvidjela, da izlije �Br. 4 . Svrha svieta. svu silu blagosova, koji su s tom pobožnošću skopčani, povrh štovatelja svog božanskoga Stca. S tim počima i četvrta epoha u povjesti Srca Isusova; ona je za uvjeke skopčana s imenom bi. Marg. Alacoque. Vrijeme, u koje je živjela ta službenica božja i u koje se je imala ustanoviti pobožnost k presv. Srcu Isusovu, skopčana je s borbom, i to s borbom za život i smrt, jer jansenistička sekta odluči zavrnuti vratom toj pobožnosti, i kad se je činilo, da joj je već odzvonilo, slavno pobjedi Crkva. U dobar čas: »Ri m j e g o ­ v o r i o , i s t v a r j e s v r š e n a « nadje se i ovdje. Kako se sasvim i u svem ovdje ispunjuju riječi proroka o pobor nosti presv. Srca, ne treba nikakvih dokaza, dostatne su riječi samog proroka : »Vidjet će, koga su proboli, i plakat će nad njim, kao nad jedinorodjencem.« Zadnja epoha štovanja presv. Srca Isusova, koja siže u naša vremena, po­ stigla je svoj vrhunac, osobito kako su sv. oci pape s tom pobožnošću skopčali velike oproste; to je vrijeme najveličanstvenije pobjede, osobito od kako se je cijela kat. Crkva zaručila s presv. Srcem (1875.), napokon, to je vrijeme sveopćeg raširenja te pobožnosti, koja je doprla i do najudaljenijih krajeva ze­ maljskoga kruga, i koja po svjedočanstvu sv. Alfonza M. Ligvorskog nadvisuje sve ostale pobožnosti. Prošli devetnaesti Str. 107. vijek može se punim pravom nazvati: Vijek presv. Srca Isusova; jer to Srce sa svojom nježnom ljubavju znalo je predobiti za sebe i najledenija čovječja srca. No. vrhunac slave postiže se istom tada, kada sijedi vatikanski sužanj — Leo XIII. posveti presv. Srcu ne samo cijeli katolički svijet, nego dapače sve ljude na zemlji, dakle i one, koji u tami i sjeni smrti sjede. Njih je osobito na­ mjesnik Kristov stavio pod zaštitu presv. Srca i moli u svojim svagdanjim mo­ litvama : Rasvijetli one, što sjede u tmi­ nama i u smrtnoj sjeni. To je, ako se ne varam, jedini i jaki poziv na sve katolike, da spase sve ono, što se spa­ siti dade. To je, mislim, zadnja enciklika namjesnika Kristova s pozivom sveopćeg uzdaha na presv. Srce Isusovo. Sad je na redu, da se ispuni i posljedni dio našeg proročanstva, koji se u istinu ispunja na žalosnim i iz ljubavi trpećim porodicam svećeničkim. Ne mo­ raju li oni više težiti za presv. Srcem, kojim je veća milost i ljubav iskazana ? Ne moramo li mi svećenici igrati prvu ulogu u toj pobožnosti, i druge i rječju i djelom pod njezino okrilje dovoditi? ja mislim, da bi to bilo posljednje, najljepše i za božansko Srce preradosno ispunjenje uzvišenog proročanstva: »Vi­ djet će, koga su proboli, i plakat će nad njim kao što se plače nad smrću prvorodjenca.« Martinčević. Svrha svieta promatrana s vjerskoga gledišta. IV. Vriem e svrhe svieta. Znamenita je činjenica, kako su prvi kršćani vjerovali u blizi drugi do- lazak Isusov. Očekivanje je toga drugoga dolazka pobudjivalo tim veću brigu, što se je držalo, da će se on već naskoro �Str. 108. Svrha svieta. Br. 4. sbiti. Nije li svedjer rastuće zlo bilo veće i trajnije djelo To djelo, koje mu postiglo svoj vrhunac? Je li začudo, da jedino bilo na srcu, bijaše vjersko i ću­ su vjernici pod pritiskom svedjer novih doredno preporodjene ne samo Israela, kušnja željeli, bezpokojno očekivali čas nego cieloga svieta. Pa on bi znajuć oslobodjenja ? Ne, Gospodin nije više izvrgnuo pogibelji uspjeh takova podu­ mogao ostaviti svojih sluga u plienu zeća proročanstvom, koje je dobro znao da nije istinito, što je i vrieme tako ovoga opakoga svieta; on će priteći u pomoć svojima, raztrgnuti njihove brzo dokazalo! Naviestiti, da će se za tako kratko vrieme opet pobjedonosan lance i pokazati svojim neprijateljima svu težinu svoje srčbe. Jedan se je ukazati na oblacima nebeskim, a toga vapaj čuo iz svih srca: Dodji, Go­ ne izpuniti, značilo bi varati svoje pri­ spodine Isuse! »Gospodin je blizu, on staše, koji bi ga smatrali lažcem, te ne dolazi, Maran Atha,« takova je bila bi mogao uzpješno izvadjati ono djelo, lozinka prvih vjernika. Neke krivo radi koga je na ovaj sviet došao. shvaćene Spasiteljeve rieči rek’ bi, da Istina je, da on u obće u svoj su opravdavale nadu u skorašnje oslo- svojoj nauci izključuje i samu mogućnost bodjenje. 0 skorašnjem dolazku, osobito u smislu Govorilo se je, da ce konac ovoga putenih Židova. On često govori o krasvieta uzsliediti odmah iza propasti Je- ljestvu Božjem, koje se približuje, ali o ruzolima, te ne će proći ondašnje poko kraljevstvu Israelovu i njegovu uzpolenje, a da ne vidi, kako se izpunja stavljenju baš nijedne rieči. A što se tiče obećanje. Slobodomišljenici hvataju tu njegova pravoga drugoga dolazka, on ga prigodu, da dovedu u sumnju ugled tako opisuje, da ga nije moguće smiesvetih evangjelja, samu osobu Isusa Krista šati s uzpostavljanjem kraljevstva Bož­ i istinitost njegove nauke. Ili su, vele jega, o kom kaže da će brzo nadoći.1) oni, učenici sklonuli svoje maštanje i Dvie su činjenice vrlo odvojene, a razmak obsjene pod zaštitu Učitelja, ili je sam jedne i druge nije opredieljen Sin će se Učitelj odobrio predsude svoga puka, Božji na jedanput ukazati na oblacima, misleć, da će mu moći služiti za po u svem sjaju svoje moći, ali »kraljevstvo bjedu njegove stvari. Božje ne će doći, da se opazi, niti će Tako je dakle ili bio obsjenjen, ili kazati: Evo ovdje, ili eno ondje ! jer je je znajuć varao svoje slušatelje, da odsele kraljevstvo Božje unutri vas.*2) umnoža broj svojih pristaša. T o se ni­ Ne će biti nagloga prevrata, koji bi za jedno ne može složiti s idejom, što nam čas promienio sadanje stanje stvari. ju evangjelje daje o njegovoj osobi, o »Kraljevstvo je Božje slično sjemenu, neprispodobivoj svetosti njegova života, koje čovjek baci u zemlju .. . gorušičo dubokoj mudrosti, kojom odišu nje­ nome zrnu, koje kad se posije, uzraste, gova djela i govori. Sve u njegovu 1 bude veće od svega povrća, i pusti vladanju prosvjeduje proti pohlepnim grane velike, tako da mogu u njegovu sanjarijama o kakovu zemaljskom kra ljevstvu. On je imao uzvišenijih, nese‘ ) Mat. X,. I. *) L u k . X V II., 20— 21. bičnijih ciljeva pred očima; on je vršio �Br. 4. hladu ptice nebeske stanovati.«1) Te prispodobe izključuju misao o nenada­ nom ukazanju, nego nam naprotiv po­ kazuju neko postepeno razvijanje, više manje polagan rad, te dosljedno stalno osnovanje, premda nije jasno izraženo, koliko će trajati. U koliko naš Gospodin potvrdjuje svoj drugi dolazak i znakove, koji će se prije toga opaziti ili će ga pratiti, u toliko se ustručaje označiti vrieme, kada će se on povratiti, na ovoj sviet. »Ho ćeš li ti, Gospodine u ovo vrieme uzpostavitikraljevstvo Izraelovo?«2) pitaju ga njegovi učenici. Jedini odgovor, što su ga dobili, jest: »Nije vaše, znati vremena ili časove, koje Otac odredi u svojoj vlasti,« nego čekajuć pobjedu, »da će primiti silu, kad sidje Duh sveti na njih, da budu svjedoci Kristu do na kraj zemlje.«8) Navadjaju se neke rieči Isusa Krista i njegovih apoštola, koje rek’ bi, da označuju vrieme za drugi njegov skorašnji dolazak, kao da bi sa danje pokolenje tomu moralo biti svje­ dok. Mi smo na drugom mjestu razpravljali o tom pitanju, a maU prostor našega lista ne dopušća nam, da se obširnije tim bavimo. Metnimo, da su sveti pisci držali, da dolazak Kristov nije tako daleko, nego li je u istinu, ne može se odatle izvesti nikakav zaključak, koji ne bi bio u prilog nadahnutim riečima u no­ vom zavjetu, ni naukovnoj nepogreši­ vosti onih, koje je Krist izabrao za za stupnike objavljene istine. Ovdje se radi o osobnom pitanju, koje oni iztiču, ali ne nameću vjernicima, da u nj vjeruju. ') Mark. IV , 26, 30— 32. Str. 109. Svrha svieta. Oni ne vele, daje to članak vjere, nego pače izjavljuju, da Isus nije ništa o toj stvari objavio, te otvoreno priznaju, da ne poznaju sigurno »ni vremena, ni ča­ sova,« nego do samo nešto nagadjaju ; ali nagadjanja ne mogu biti ni predmet ni pravilo kršćanske vjere. U tom je pogledu najpoučljiviji odgovor sv. Petra1) nestrpljivim novoobraćenicima. Mnogi su se bili uzdrmali u svom pouzdanju; oni, koji su bili dobri, već su bili klonuli duhom; bezbožnici bili počeli dizati glave, te vjernike stali izsmijavati; »Šta je bilo s njegovim obećanjem?« Zašto se treba bojati nje­ gove osvete i drhtati pred prietnjama, koje su, kako izkustvo svjedoči, posve izprazne ' jer sviet i dalje postoji; nije se ništa, ništa u prirodi promienilo. Izpunit će se i obećanja i prietnje Go­ spodnje, odgovara apoštol: vrieme bez sumnje nije tako daleko, bar obzirom na Boga, pred kojim je »hiljada godina kao jedan dan.« Iz tih se rieči vidi, da se obični go­ vor apoštola »Gospodin dalazi,« »Gospo­ din se približaje,« ne mora uzeti doslovce, kao da bi se radilo o malom broju dana, pače i godina. Pravedni će Sudac doći kao tat, kad se ne budemo nikako ni nadali; treba dakle da budemo pri­ pravni, kako ćemo ga dočekati. Svaki se dan prikučujemo odlučnomu času, svaki dan može biti zadnji. Pa šta je napokon jedan viek, niz vjekova prama vječnosti? Kraljevstvo, koje očekujemo, ne će imati konca; što nam se čini dugim izčekivanjem, to je samo vrlo kratko odgodjenje. Tkogod čuva u svom srcu tu veliku i svetu nadu, promatrajuć a) D jeia apoSt. I , 6. *) Ondje. 11. Petr. III., 8— iq . �Str. i io. Svrha svieta. vječnost, koja će se pred njim otvoriti, može u istinu reći, da je blizu vrieme, kad će se obistiniti obećanje Kristovo, makar se to razumjelo o hiljadama godina, jer je pred Gospodinom »hiljada godina kao jedan dan.« A ko se je tokom godina malo po malo oblažila grozničava nestpljivost prvih kršćana, mnienje o zadnjem sudu nije u toliko oslabilo, da se nije držalo, kako se od vremena do vremena uka­ zuju njegovi predtečni znakovi, te se je tamo i amo držalo, da će naskoro biti svrha svieta, a to je mnienje prevladjivalo osobito medju onima, koji niesu vjerovali u vidljivu i trajnu crkvu Takovi su bili Montanisti, po kojima je dolazak Duha svetoga u osobi njihova proroka Montana imao tu svrhu, da pripravi vjernike na skorašnje ukazanje Višnjega Sudca. Obćenito se je držalo, da se je sviet prikučio koncu svoga obstanka. Tragovi toga mnienja mogu se lako vidjeti kod crkvenih otaca. Vrieme propadanja moglo bi trajati možda koji viek ; ali nije nikom dolazilo u pamet, da se je starost svieta morala prod ljiti na hiljade godina. To je iztrošeni stroj, veli sv. Ciprijan,*1) te je tako tumačio razne vremenske promjene, zemljotrese i sve nevolje, za koje su pogani držali, da je kršćanstvo odgovorno. Razpaljenost strasti proti crkvi do­ vodila je mnoge do duhovnoga razpoloženja, slična onome prvih kršćana, i oživljivala u njima želju za oslodjenjem. Rado se je mučenicima pripisivala tužba, što ju pisac Očitovanja meće u usta onih, koji su prvi prolili krv za Isusa. »I vidio sam pod oltarom duše onih, koji *) Epist. od Demetr. Br. 4. su umrli za rieč Božju i za svjedočanstvo, koje su izkazali. I vikali su visokim glasom govoreći: »Dokle ćeš, sveti i istiniti Gospodine, odgadjati, da osvetiš krv našu i sudiš one, koji borave na zemlji?«1) Provala barbara, propast rim­ skoga carstva, biede, koje su ju pratile ili sliedile, mnogima se učiniše kao pred­ tečni znakovi zadnjega dana, te nije težko naći i kod ondašnjih crkvenih pi­ saca izraza o tom uvjerenju,2) koje se opaža u svim vjekovima buna i nemira. Većina se proricanja, koja se od­ nose na skorašnju svrhu svieta, osniva na krivim računima, na više manje iz­ mišljenim sličnostima te krivom ili bar dvojbenom tumačenju svetoga pisma. Jedno od takovih najrazširenijih mnienja čita se u poslanici, koja se pripisuje sv. Barnabi. Tu se ograničuje trajanje svieta na šest hiljada godina prema onim šest dana, u kojem je Bog stvorio sviet Knjiga očitovanja dala je mjesta bezbrojnim nagadjanjima o vremenu dolazka Antikristova i zadnjim danima crkve Isusove. Poznato je, koliki je strah vladao u kršćanškom svietu, kad se je približavala tisuća godina. Raz­ doblje od tisuću godina računalo se je od utjelovljenja Sina Božjega, u kom je, po svjedočanstvu sv. Ivana, vlast So­ tone ostala kao lancima sapeta.3) To se je šuplje i upravo ludo računanje uzalud pobijalo raznim protivnim dogadjajima. Medjutim se je ipak u svakom vieku radjalo novih krivih mnienja o svrhi svieta, a sva služila samo za to, da se još bolje iztakne i obistini proročtvo Sina B ožjega: »Nije vam dato da upo­ ‘) Apok., VI. 9 — 10. i) 8v. G rgur Vel. Homilia гп Evangelia. *) K njiga Jči't. X X ., 2 . �Br. 4. Svrha svieta. znate vremena i časove, što ih je Otac pridržao svojoj svemožnosti. Ako se promotri sadanje stanje svieta i obće razpoloženje duhova, moglo bi se na neki način zaključiti, da su blizu ona tužna vremena, što ih je prorekao naš Gospodin, a da je izključena zemaljska osobito bliža pobjeda crkve. Isus medju predtečnim znako vima svoga drugoga dolazka spominje obće oslobodjenje vjere. A zar nije to značaj sadanjih vremena ? Taj žalostni znak, koji zadaje više brige nego ijedan drugi, rek’ bi da daje pravo onima, koji drže, da će naskoro doći žalostna vre­ mena, kad će pakao skupiti sve svoje sile proti gradu Božjemu. Kriza, kroz koje sada prolazi crkva, sigurno je jedna od najvećih, što ih je pretrpjela u svom vojujućem životu. Bezbožtvo više ne udara samo na bo­ žansku objavu i kršćanstvo, nego hoće da uništi i samu naravnu vjeru, temeljne članke morala, koji su ujedno osnova družtvenoga poredka, Boga, savjest, razlučivanje dobra od zla, slobodnu volju, vjeru u budući život. A na tim ruševinama hoće da se osnuje družtveno stanje bez Boga, gravo na tjelesno uži­ vanje ; odatle onaj pokret, koji vuče današnja pokolenja, da traže jedino tvarne ugodnosti i dobrobiti; možda se ljudi niesu nikad za to toliko brinuli kao danas. Kad bi te i slične nauke pobiedile, sviet bi se povratio u stanje divljačtva. Ta crna slika, reći će tko, ne pri­ staje samo sadanjemu vremenu; ona je postojala u svako doba, kad su pre­ otimali mah nevjernici, materijaliste, ljudi, koji vjeruju u sudbinu, bezbožnici, varalice i progonitelji, ne govoreć o Str. III. kršćanima, koji su popustili, omlačili u svojoj vjeri, ili više za nju ne haju; crkva se od svoga postanka nije pre­ stajala boriti proti svietu, paklu i nje­ govim pristašama, a da se nije ni vi­ djelo, da se je pojavio Antikrst. Ima li današnja bura znakova, da zadaju još veću brigu, da još više uznemiruju? Može li ona sama opravdati crna predvidjanja onih, koji opažaju u svemiru najvišu borbu zadnjih dana ? Daleko od nas da se uzdižemo i pravimo prorokom, ali znamo, da Bog bdije nad svojim djelom, te po miloj svojoj volji iza bure i oluje uzpostavlja podpuni mir. Priznajuć težinu i opasnost sadanjega stanja i osobiti značaj, koji razlikuje sadašnju borbu od prijašnjih borba, čvrsto se uzdamo, da će te neobuzdana strasti služiti samo za to, da se što bolje za­ blista neprolazna i krepka živahnost kršćanstva. »Uzdajte se, ja sam nadvladao sviet.«1) »Idite, naučavajte sve narode; ja sam s vama do svrhe vjekova.«2) Eto, to je nopomični temelj našega pouzdanja. Crkva, napadnuta olujom, kao nekoć apoštoli, dovikuje Odkupitelju : »Izbavi nas, pogibosmo.« A on nam odgovara : »Malovjerni, zašto se strašite ? Te na­ loži vjetrovima i moru, i nastade velika tišina.« Došli su zli dani, a naslućuju se još i g o ri; ali Isus je vjeran u svo­ jim obećanjima ; on ne će ostaviti svojih u vrieme pogibiji. Kako i kojim će sredstvima on povratiti tišinu i mir ? To je tajna njegove mudrosti. Uztrajna borba istine, proti zabludi za slabe je ljude predmet iznenadjenja i sablazni. Ako je Krist Odkupitelj po‘ ) IvaD, X V I., 33. *) Mat. X X V III., ,9— 2Q, �Str. 11 2. Svrha svieta. biedio sviet, zašto vidimo svaki dan, da se bore dobro i zlo, svjetlo i tmine? — Da, Isus je došao s neba, da uništi djelo paklene sotone; ali kao što je ne­ vini čovjek ostavljen u rukama njegova savjeta, te pozvan, da razlikuje dobro od zla, tako je i odkupljeni čovjek mo­ rao proći kroz kušnju i postići blaženstvo slobodnim sudjelovanjem s milošću Odkupiteljevom. Isus je dakle pustio, da obstoje neuredna počela, što ih je g rieh donio na svie t; on nije htio da utrne vatru strasti, ni da tako stegne vlast Sotone, da ne bi mogao škoditi. Borba traje medju dva grada, ali će se svršiti pobjedom grada B ožjega: to sliedi iz samoga pojma Odkupljenja. Zlo ce se pobiediti; čovjek, istina, ne može sbaciti njegova jarma svojim samim silama, ali ako je nemoćan u samom sebe, sve­ moćan je u Onomu, koji je istina, život i svjetlo. Poleg tisućgodišnje nauke Isus Krist ne će čekati zadnjega svršetka na koncu vjekova, da uslobodi svoju crkvu od žalostnih kušnja njezina vojujućega života. Još malo vremena, pa će Sin čovječanski osobno i vidljivo doći na zemlju, da uzpostavi za duge vjekove (po nekim za hiljadu godina, a po drugim više ili manje) kraljevstvo pravice i mira, te da obrađenomu svietu donese u obilnosti duhovnih i vremenitih dobara, naviešćenih u starom zavjetu. Neki pače s Bigou-om izčekuju, da će Isus sa svojim gromovitim i skorašnjim ukazanjem donieti liek današnjim nevo­ ljama. Kako se vidi, radi se ne o dru­ gom dolazku Spasiteljevu u pravom smislu, o velikom i konačnom dolazku, koji će učiniti kraj današnjoj dobi ze­ maljskoga ljudstva, nego o medjusrediš- Br. 4. njem dolazku, kada će, kako drže pri­ staše toga mnienja, uzkrsnuti neki dio pravednika. Ovdje ne ćemo da razpravljamo pitanja o tisućgodišnjem mirnom K ri­ stovu vladanju, nego ćemo se u pogledu dvaju tvrdnja, koje u kratko izlažu ti­ sućgodišnje Kristovo vladanje, srednji njegov dolazak i uzkrsnuće pravednika, osvrnuti na vjerovanja, koja imaju ugled u crkvi. Evo kako se izrazuje vjero­ vanje sv. Atanazija, koje je obćenito primljeno u crkvi kao pravilo vjere : Uzašao je (Isus Krist) na nebesa i sjedi ob desnu Boga Otca svemogućega, odakle će doći da sudi živim i mrtvim, i na njegm u će dolazku svi ljudi s tielom uz­ krsnuti i dati račun o svom vlastitom djelovanju; te koji budu činili dobra djela, ici će u život vječni, a koji na­ protiv zla djela, ići će u vječni oganj. 0 tom ćemo učiniti dvie opazke. Tu se doista radi o konačnom dolazku, 0 onom, što će biti neposredno prije obćega uzkrsnuća i zadnjega suda. »Na dolazku će Kristovu svi ljudi uzkrsnuti sa svojim tjelesima;« svi ljudi, dakle pravednici i grješnici. Svi će ujedno morati položiti račun za svoja dobra i zla djela, onda će sliediti svetčana ko­ načna odsuda: to je obći sud. Ali, a to je druga naša opazka, medju dolazkom Sina čovječanskoga u slaboći tiela, 1 njegovim slavnim dolazkom kao Sudca živih i umrlih, vjerovanja ne spominju i ne iztiču nikakova srednjega dolazka, a još manje djelomičnoga uzkrsnuća pravednika. To se dade Iako razabrati i iz mnogih mjesta Novoga zavjeta, gdje je govor o drugom Isusovu do­ lazku. Sin će čovječanski doći po drugiput, a taj drugiput bit će zadnji. To �Maleni Abel. Br. 4. je u ostalom naravni smisao rieči o p e t (iterum) u nicejskom vjerovanju. Ludo je takodjer držati, da će se Sin Božji, koji će vidljivim načinom doći u pomoć svojoj crkvi, nenadano i gromovito ukazati na oblacima. To se nikako ne slaže s običnim vladanjem Providnosti. Bog je mogao na taj način Str. 1 13. skratiti progonstva prvih triju vjekova i u drugim ne manje pogibeljnim okol­ nostima, ali nije htio, a pobjeda je istine bila ipak sjajna. Mi ne vjerujemo, da će se sadanja oluja stišati nenadano i čudesno. Obnova svieta bit će, istina, čudo, ali čudo milosti, koja djeluje u dušama po vjeri, ufanju i ljubavi. & Maleni Abel. Istiniti dogagjaj iz XVIII. vijeka Priredio fra Iv š a M ijov. U stupici. Kad ispadoh na dvor, na čist i slo­ bodan zrak, oduših iz punih pluća, ko da mi se teška ploča s prsiju svalila, a prva mi riječ bijaše: Hvala Bogu i Bo­ gorodici, da iznesoh živu glavu 1 Pa još iz onih lavovskih pandža! Nego ne imadoh vremena za molitvu i razmišljanje: udarih odmah uza zid grobišta i trkom odrapih iz židovskoga predjela dok ne stigoh do kršćanske kuće. Pa vidi belaja ! Ulica bijaše sveosve pusta, kad odjednom začujem za sobom brze korake. Obazrem se i ugledam onoga nepoznanovića, kojega bijah vidio pred kućom katekumena i pred AbelAbelovim dvorima. Duša mi nekako zamiga : obuze me slutnja nesreće i strogo uprjeh pogled u lice nepoznatoga su­ putnika. Pričini mi se žudijsko lice, ali mi se ne dalo u to vjerovati, jer bijaše odjeven lijepo i čisto. I već htje­ doh da ga zapitam za to, ali on me preteče. Uljudno i tiho mi se približi, zgodno se nakloni, poljubi mi ruku, pa će mekanim glasom ovako: — Da je hvaljen i slavljen Bog, naš Gospod, du­ hovni oče, da te opet vidim živa i zdrava! Da je hvaljen naš Bog, koji te izbavi iz onih krvničkih ruku! A ja sam se, vidiš, silno za te plašio! Da si još samo malo zadocnio, odoh ti ravno po­ glavaru za pomoć. Poznam ja dobro staroga krvopiju, krvnoga dušmanina Krista i kršćana! A što tekar da bude sada, kad mu ono ti povede sina u katekumene ? . . . Valja da znaš, i ja ne­ kada bijah tamo. Ugjoh ko tvrdokorno židovče, a izagjoh preporogjen svetom vodom krštenja. . Prije me zvalo Abrahamom, a sada se zovem Franjo Rose; sam izabrah to ime, e bi mi bio vogjom ■i obraniteljem naš sveti otac Franjo od Asiza. Pomisli samo, kako se bojah za te 1 Držah ko u ruci, da ne ćeš iznijeti žive glave. Uf, da ti je bilo vidjeti staroga Abel-Abela i brata mu rabina dok prolažahu ulicom ! Sa lica im sijevao bijes i munja. Da je hvaljen Gospod, koji te od njih oslobodi, košto nekad izbavi Danijela iz jame lavovske! Kršteni Židov rasputio besjedu i svaka �Str. 1 14. Maleni Abel. mu padala u mekotu. A mene pri tome po­ klopile tuguljive misli. Eto vidiš, šaptala mi duša, dobra, kršćanskoga srca u njemu, a ti ga omjerio huljom, lo­ povom, potragljivcem. I ja se skrušeno pokajah svojih prvašnjih pomisli. Da to nekako nadoknadim, zavezoh s njime u sladak razgovor, i sve mu iskreno ispri­ čah : o malome Abelu, bijednoj Sari i o starome. Na posljetku ga zamolih, da ode do gvardijana i da mu se ispriča po istini. Znao sam doduše, da će me starješina pošteno oseknuti, ali se pri pomisli na bijednu Saru, kojoj bi gvar­ dijan, pametan i razborit čovjek, mo­ gao u nevolji priskočiti, na to niti ne osvrtah. Mladi mi čovjek otvorene duše sve obeća, pače da mi se bolje prikuči, nadoveže, da će mi kroz ovo malo raz­ doblje sam glavom donositi vijesti u Rostok. Ja mu na to živo na dušu privezah Abela i majku mu, pa se sr­ dačno oprostih. On krene prema Pragu, a ja ga ispratih dugim zahvalnim po­ gledom, zahvaljujući od srca dobrome Begu, koji mi tako neočekivano posla vrla pomoćnika. I otisnuh put Rostoka. A bilo puta, kako ti je poznato, teška, usprsita. A li meni bilo lako, jer bijah vas utonuo u svakojake misli o zadnjim dogagjajima. Baš da će sunce za planinu, a ja u dvore poštovanoga župnika. Dočeka me bratski. U župi je bilo posla preko brka. Župnik dugo bolovao, a ne bilo pomoćnika, pa župljani ohajkavali i meni bilo junački upirati. A li Gospodin blagoslovi i rad urodi dobrim plodom. U poslu dani mi prolazili veoma hitro. 1 dogje cvjetna nedjelja. Tekar zora opupčila, a ja u ispovijedaonicu, Br. 4. jer navalilo naroda sva sila. Iz ispovijedaonice na oltar, a s oltara iza duge službe na propovijedaonicu, da očepim narodu duha božanskoga. Bijaše mi odviše, al ipak održahi dobro se sjećam svojih riječi. Predmetom moga govora bijahu nevina dječica svetoga grada, ona nji­ hova djetinska radost pri Spasiteljevu ulasku u Jeruzalem. S druge opet strane uzeh da govorim o gjavolskoj mržnji tvrdokornih Židova, koji ne mogahu podnijeti Isusova slavlja. I pri tome pada mi na pamet moj dragi Abel. To slatko spominjanje tako me gane, da jedva uzdržah do konca. Poslije službe božje čekalo me ugodno iznenagjenje. U župskome dvoru nagjoh Franju Rose. Netom pomolih na vrata, radosno pohrli k meni i poz­ dravi me s onim lijepim pozdravom, kako to običavaju katolici češki: Hva­ ljen Isus! A ja mu ga primih: Vazda budi hvaljen! I stade da se klanja i ruke mi ljubi. Kaza mi, kako je došao u Rostok baš navlaš, da me vidi i da mi uz pozdrave donese i jedno pismo od Abela, što ga je, reče, on sam svo­ jom rukom napisao, a ima biti od ve­ like važnosti. Kad dobih pismo u ruke, spopade me neko milo čuvstvo razdra­ ganosti i toliko se zaboravih, da uvedoh Rose u sobu, gdje mi je bio spremljen ručak, niti se ne obazrev na mrmljanje siromašne kuharice. Dok je Rosč slasno uživao dobru polovicu moga ručka, ja sam, skrenuvši u drugu sobu, učio pismo mojega Abela. Pismo je glasilo : Dragi i časni oče 1 V eć je petnaest dana, što sam u ovoj kući, pa hvala dragome Bogu, već sam toliko nauka prisvojio, da sam mo­ �Br. 4. Maleni Abel. gao izdržati ispit pred časnim o. upra­ viteljem. On odredi, da se krstim u bijelu subotu. Taj dan bit će po me sretniji, jer ću zajedno s Isusom ustati iz groba na nov život. Toga ću dana, ušavši u krilo katoličke Crkve, početi živiti njenim životom, životom milosti. Taj će dan biti najsretniji u mome ži­ votu, jer ću tada moći kazati blaženoj G ospi: »Nebeska Kraljice! evo sada sam kršćanin, sjeti se svoga obećanja: od danas zvat ću Te svojom majkom, a Ti mi budi sada i vazda dobrom majkom!« Veselite se dakle, dragi oče, sa mnom 1 A da moja sreća bude pot­ punija, i Vi ćete doći na moje krštenje. I V i morate biti dionikom moje sreće. Zaklinjem Vas, ne recite mi, da Vam je nemoguće. To bi po me bilo užasno ! Toliko više, što Vas ove sedmice silno trebam. Morate bo znati, da je moj otac upro nogama i rukama, da mi zapriječi krštenje. Pomislite ! Nudio je za me ocu upravitelju hiljadu talira! A kad mu ta ne upali, odluči osvetiti se na mojoj bijednoj majci. Divlja ta osveta, poput britka mača, zabola mi se u srce, pa kada se nagjem sam ne znam drugo, nego opetivati bolno: Jadna moja m ajko! Istina je, da me mladi Rosć, kojemu ste me očinski pre­ poručili i koji mi je poslije Vas najbolji prijatelj, pa mu zato možete mirne duše uručiti odgovor, svaki dan pohagja i nastoji, da me utješi; sve je to istina, ali dogjite i Vi, molim Vas. Ja željno očekujem od Vas kakav znak, da ćete u bijelu subotu biti kod mene, da tako mojoj sreći ne bude ništa falilo. Prag, u gluhu nedjelju ljeta Go­ spodnjega 1701. Vaš Maleni Abel. Str. 115 Ovo jednostavno, a toplo pismo vrhom mi napuni srce, i ja smjesta počeh pomišljati, kako bi udovoljio želji maloga. Ali to je veoma teško bilo : da je bio koji drugi dan odregjen za krštenje, ni po jada; sva moja muka bile bi noge moje, koje bi me doduše mučno, ali ipak stalno iznijele. Ama u bijelu subotu ! Nije ga to šalni posao : napustiti crkvu, odnemariti narod, osta­ viti starca župnika. Sve mislio, u jednu smislio: umilno pokucati na gvardijanovo srce, pa što Bog dade 1 Prikupih sve svoje umne sile i napisah ovo pismo : Velečasni oče! Ko sin ocu obraćam se Vašemu očinstvu i to za jednu milost, koju svim srcem postići želim. Poznam Vaše srce i zato znadem, da ćete mi udovoljiti. A molim Vas za ljubav božju. Znam, da mi ne treba naglasivati. Ali spomi­ njem ipak, da bi mi dobro došao jedan dan odmora nakon toliko truda kroz ovu korizmu, a nadasve ove zadnje dvije sedmice, e bi odahnuo malo, pokrijepio nekoliko klonule sile i jačim korakom koraknuo na putu spašavanja duša. — I ovdje spomenuh toliko žugjenu milost i pri kraju nadovezah ne­ koliko ulomaka iz Abelove knjige. Zapečatim pismo, odem u sobu, gdje je Rosć blagovao, predam mu pismo i toplo mu preporučim, da ga još iste večeri uruči gvardijanu. Rose mi medenim riječima priglavi, da za to ne berem brige. Nije mi to bilo dosta : trebalo je, da baš ja u mojoj prosto­ dušnosti pružim ljudskoj zlobi prekrasan način za izvagjanje paklenskih osnova. Ustrpi se još malo, pa ću ti i to razjasniti. Izvadim iz brevira prekrasnu priliku Božje Majke, sa strane napisah one �Str. 116. Maleni Abel. lijepe riječi sv. Stanislava Kostke : M a j k a B o žj a, m a j k a mo j a, tome pridodah još medalju, pa ću mladiću: — Ovu ćeš priliku u moje ime dati malome Abelu, a medalju drži ti na moju uspomenu. Neka te Bog blago­ slovi i nagradi ljubav, koju pokazuješ meni i mome Abelu ! Idi dakle u miru Božjemu i angjeo njegov bio s tobom na putu I Rose bijaše vas izvan sebe od ra­ dosti. Nježno mi zahvali i poljubi ruku i oplete put Praga. A sada da ti pričam, fra Antune, ko je bio taj moderni obraćenik Franjo Rose, koji mi tako vješto napravi stu­ picu, u koju upadoh ja, a po meni i moj maleni Abel. Vuk u odijelu ovčijemu. Franjo Rose, tobože obraćenik, bio je, po pripovijedanju svjedoka, beskućnik i beskrušnik. Pravi haljkavac. Još u mladim godinama odbije se od kućnoga praga i pobježe u Beč. I tuj se brzo omrcini — krao, pijančevao, pravio svake nepodobštine, — pa ga do malo za uvijek prognalo iz onoga grada. Sada se on sveosve otme strahu Bož­ jemu i sramu ljudskome. Trebalo je živiti, a načina nikakova. Klatario se od mjesta do mjesta, najradije zalazio u sela i tuj bi svakovrsnim bezobraznim lažima muzo naivne seljake. Nego i to na koncu zakrklo i nevoljnik, go, bos i gladan, osvane opet u Pragu. Ovdje čuo govoriti o zavodu za katekumene, u koji da može unići svaki Židov, te se želi krstiti. Mladi zlikovac stade odmah da razmišlja, kako bi se dočepao te, po njegovu mišljenju, masne trpeze. Bez duše i srca prikaza se kao Židov, Br. 4. koji želi krštenje, i bude primljen. Tuj se je tako vješto znao pretvarati, da ga ravnatelj u brzo uvrsti megju katelcumene. Učitelji se marno trudili oko njega, uvjereni, da će u njemu dobiti Crkvi zlatnu dobit. Kada se potrebito vrijeme istočilo, sramotnik bez ikakova straha i srama pristupiti po drugi put na sveto kršte­ nje, od koga se nadao novcu, častima, lagodnu i besbrižnu životu. A li se lija grdno prevarila. Malo nakon krštenja namjestiše ga u jednoga trgovca kao poslužnika. Tuj je trebalo marljivo ra­ diti, a to pak nije bilo po zglobu ras­ kalašenomu Franji. U brzo mu dogrdilo, i on stade, da razmišlja, kako da se došulja do novaca. U tome bi slu­ čaju odmaglio i potražio sreću drugovdje, bilo to med kršćanima ili Židovima, sve­ jedno mu. Evo u ovakovim je mislima tonula njegova glava, kada me susrete pred kućom katekemena. Ni danas ti ne bih znao kazati, kako on obazna, da je Abel sin Židova bogataša. Bilo megjutim kako mu drago, njega tom prilikom poklopi gjavolska misao i od onoga časa stade da je provagja gjavolskim načinom. Ispričah ti prvo, kako mu lako upadoh u stupicu, a dalje ćeš još bolje upoznati s jedne strane njegovu prepredenost, a s druge opet moju lakomišljenost. Neka mi dobri Isus bude milostiv 1 I ovdje se fra Luki otkine dubok uzdah. Poposta malo, pa će o p e t: — Da proslijedim. Kad zlikovac stiže u Prag, listom će k starome AbelAbelu. Židovu još svejednako vrela krv, pa kad začu nenadanu ponudu, da će mu sina za masnu platu nekrštena kući povratiti, mahom mu obeća dvije hiljade �Sr. 4. Maleni Abel. Str. 1 17. forinta. Na to obećanje Rose takne gla­ duša, ali ta je skrb nesmotrena, nepro mišljena. Regbi, da l i i Gospod Bog vom u nebesa. Nije se ipak tome nadao. I odmah udare Judinu pogodbu pred ovo poručuje, a Ti umilno primi nje­ dva svjedoka. Uvjet bijaše : dijete mora govu opomenu, i ako će l i srcu biti doma, pa ako će i mrtvo, samo da nije teško. T v o j ma l i Ž i d o v k r i š o m kršteno. Stari, da ugovor bude još sve­ j e p o b j e g a o i v r a t i o s e m e g j u čaniji, pridoda: »Kunem ti se, da ćeš s v o j e . A Ti zbog njega bijaše spre­ dobiti dvije hiljade forinata isti čas, man, da zapustiš taj dobri narod, ti kada mi sin prekorači kućni prag. Ali, zbog njega bijaše u torbu stavio vla­ bude li kršten, ne ćeš dobiti ni prebi­ stitu glavu ! Danas, baš kada se u Crkvi obavljahu tužni obredi velikoga petka, jene pare. Kunem ti se za to Abrahaon kriomice omače i vrati se megju movim Bogom !« svoje Židove ! Ne marim istraživati, da A sada pomisli, ako možeš, gjali se Abel odmah s početka pretvaraše volsko veselje onoga vuka u ovčijemu odijelu 1 On već bijaše smislio način, ili kasnije popusti nestalnosti, općoj kako će zgodno stvar ovršiti, i to još mani zabačenoga naroda. Samo se kaže, da ovime Tvoja za­ prije cvjetne nedjelje. A sada mog aše biti više no siguran : imaše kod sebe moje molba pada. Megjutim ponovno Ti napismo, svetu priliku, na kojoj mojom lažem, da ostaneš tamo do daljnje rukom napisah one riječi, moju medalju, odredbe. Bog Ti za to naplatio ! U našemu samostanu na Hradčinu, a to će mu bez sumnje lako otvoriti vrata katekumenata. Jesam li mogao ma velikoga petka ljeta Gospodnjega 1701. Gvardijan. i pomisliti, da će mu baš ova prilika A sada fra Luka priuze : pomoći u izdajstvu ? — Treba li, da ti opisujem svoje Megjutim s dana u dan očekivah gvardijanov odgovor. Nijedna mi velika duševno sfanje iza kako pročitah ovo sedmica ne bila dulja. Osvanuo je i ve­ pismo ? Osjetih, da mi je krv uzavrela liki petak, ali od gvardijana ni glasa. i naglo sva skočila u glavu, smrkne mi A ja se tješio : »To je dobar znak! se pred očima, spopanu me neki čudni Poslat će mi zamjenika, pa čemu onda ježuri. Ne mogoh dugo održati na no­ pisati!« Pod samu večer u veliki pe­ gama, pa se vas ukočanjen od neiz­ mjerne boli bacih na postelju. Ta trza­ tak stiže iz Praga teklić s gvarđijanovim pismom. Srce da će mi iz grudi vica potraje nekoliko, a kad se nešto prikupih, ustadoh i pograbih ovo kleto iskočiti. — I pri tome fra Luka pruži fra A n­ pismo, da ga opet i opet čitam. Ali to tunu komod papira, iz kojega pro­ je bilo sve onako bez svijesti. Pred očima mi sve zacrnilo. Misli mi se ni­ čita ovo : kako ne dale svrstati. Napokon, kad je Časni oče 1 Mir Ti i blagoslov od Gospodina! onaj prvi napadaj malo popustio, poč­ nem nagagjati: Tvoje me pismo još jače ustvrdilo A li to je nemoguće! Ono dobro, u onome, što Ti na polasku primjetih: bezazleno dvanaesgodišnje dijete, da je Ti se i previše skrbiš za spašavanje �Str. t i 8. Maleni Abel. tako lupeški uinaklo, i to baš uoči kr­ štenja, a tamo pred sama tri dana pi­ salo mi ono milo, toplo pisance, puno angjeoskoga veselja, što mu se svetim krstom spremalo! A ipak, ipak stoji crno na bijelu, a ono je napisala ruka moga dobroga i opreznoga gvardijana! Da je slabost spopala ono nedužno i nejačko srce ? . . . A ne bi moglo biti, da je pomisao na ljubljenu majku, koja je baš u te dane imala osjećati svu te­ žinu osvete razjarenoga Židova, pomakla onim dobrim i mekanim srcem ? .. . Ili još bolje, da se nijesu zloba, mržnja i lukavost sjedinile, te ga silomice odvukle iz kuće spasenja ? . . . Sve ove sumnje i nagagjanja užasno mi mlatile glavom. Na koncu se nekako primirih, a utjeha mi bila pomisao: ne, moj Abel nije i niti ne može biti kriv. U taj prljavi posao ulaze svakako ži­ dovski prsti, koje ćeš svuda napipati, gdje se radi o Isukrstu i njegovoj mi­ losti ! Megjutim pozvalo me u jspovijedaonicu. Sam Bog mili znade, kako sam ja sve taj sveti posao obavio. Održah ipak do devete, pa i ako sam osjećao silnu klonulost, to ipak smogoh toliko snage, da sam te iste večeri napisao nekoliko pisama, i to ocu gvardijanu, upravitelju sv. Klementa, starješini katekumenata i onome Judi, koji u mojim očima bijaše još svejednako dobar i čist. U ta pisma izlih svu svoju dušu, zaklinjajući svakoga od njih, da dobro pro­ pitaju, nije li moj Abel pao u židovske mreže. U samu zoru otpočinuh mrvičak. I sav taj trud bio mi u tutanj. Gvardi­ jan i Rose ne odgovoriše. Upravitelj sv. Klementa odgovori doduše umilno i lijepo sažaljivao mene i Abela, ali o Br. 4 dogagjaju ni da bi obiielio. Starješina katekumenata bio obilniji: ispriča mi dogagjaj, i to po pripovijedanju svoje sluškinje — one, znaš, koju ti već prvo spomenuh. Dogagjaj se, po njezinu pri­ čanju, dogodio ovako : dijete je umaklo preko prozora spreme, pod kojom ga čekalo nekoliko Židova. U njihovu društvu da je pobjeglo k majci, koja je neprestance za njim uzdisala i plakala. Ovo se pismo zgodno susretalo s gvardijanovim pismom, pa i mene za­ vede u zabludu. Tako i ja počeh mi­ sliti, da je Abel zbilja klonuo sred ve­ like ljubavi prama majci i time upao u gjavolske pandže. Dugo, dugo sam pla­ kao, a srce mi je neprestance dizalo mo­ litve milostivoj nebeskoj Majci, neka bi oprostila nejačkome djetetu, pogledala na slabost ljudske naravi i opet ga mi­ lostivo pozvala glasom svete milosti. A sad ću ti, fra Antune moj, tebi na pouku, a sebi za pokoru, priznati svoju slabost. Taj nenadani dogagjaj živo mi ubode kleti ponos i ja već tada počeh misliti, kakovoj ću se sve buri smijeha i pošprdnoga sažaljivanja izvrgnuti. Sta će sve ljudi kazivati o mojoj naivnosti, kako će se sve smijati mojoj lakomišljenosti, kako će me sažalno pogledavati! I u tim mislima — vidiš jadnoga čovjeka! — počeh se sr­ diti i na bijednoga Abela. »Vidiš ti, mišljah ja, maloga lopoval Ko bi to ikada o njemu ma iz daleka samo po­ misliti mogao! Ja ga na rukama nosio, život svoj izložio pogibelji, pače se i dušom svojom približio paklu, da nje­ govu odanle odalečim, a on . . .« Evo kako se kratkovidni, ali oholi čovjek često, veoma često grdno varal Dok sam ja tako u srcu svomu sudio �Br. 4. Maleni Abel. i osugjivao malo nevinašce, ono je jadno baš u to doba mučilo užasne muke za ljubav svoje nebeske Maike Dok sam ga ja u srcu osugjivao, Gospod mu je Bog pleo neuveli vijenac rajske slave. Već mu se u raju spremala bijela ha­ ljina i zelena palma, da ga uvrste u red onih Kristovih vojnika, koji krvlju svojom omastiše haljine svoje, pa veselo stoje pred prijestoljem Vječnoga u vječ­ nome miru. Evo ti čovjeka, fra Antune moj ! Evo ti jadnoga zemaljskoga crvića, koji ne dopire niti doprijeti može da­ leko, jer ograničen umom, vremenom, prostorom, a ipak hoće, da posvuda za­ hode svoj nos, hoće, da sve zna, sve sudi! A ipak mogli bismo biti drugo vačiji, mogli bismo biti bolji. Isukrst nas opominje, da ne sudimo drugoga, da ne prosugjujemo po vanjštini. TU može li čovjek, da se sigurno osloni na svoj sud ? Oh 1 to se samo Svevidnome pristoji, koji svačije srce u ruci nosi, čije oko dopire do u najzabitnije tančine. Brate m oj! Neka ti moj grijeh bude svegjernom opomenom, pa moli Boga, da mi bude bolji i milosrdniji, no što sam ja to drugome bio ! — A ti, dragi Abele moj, ljubljeno, izabrano Marijino dijete, oprosti s nebesa svome starome fra Luki, koji mnogo očekuje od tvoga zagovora I — Vidim, fra Antune, ti izgaraš od želje, da čuješ nastavak žalosne pripo­ vijesti. Trebalo mi srcu odušiti. Sada mi je ko lakše, pa evo da nastavim. Zlosretni Rose, taj nečišnjak u ljud­ skome tijelu, on, on je odvukao onoga angjela i predao ga u židovske pandže. A ja glavom dadoh mu način, da lakše izvede svoju gjavolsku namisao. Str. 119 Moji mu darovi otvoriše vrata, kroz koja nesretnik lako izvede moga Abela. Evo kako se to dogodi. Rosć je, kako znaš, neko vrijeme živio u katekumenatu, gdje dobro upozna brbljavu i lakoumnu služavku Na ovome on udari temelj svojoj osnovi, a kasnije se vidjelo, da je, lija, dobro bio proračunao. Svaki bi se dan oprezno došu­ ljao i lopovski vrebao oko katekumenata, ne bi li dobrom prilikom ugledao upravitelja i ženu mu da izlaze. Tada bi bio slobodnih ruku sa služav­ kom. Dalje bi već lako išlo. Ipak o dlačici samo, da mu cijela osnova ne propade. Cijele velike sedmice brijao je mrzli sjever. Bila ciča zima. Žena se upraviteljeva grdno prehladi, pa bi zato čitav božji dan odstojala u kući. Rose obazna za to po služavci. Da živ iz kože iskoči od pusta jeda. Ne popusti ipak u namisli. Poklopit bio na novac, a da bi se tako lako odrekao onih dvaju hiljada. I za to odluči po što za što do cilja, pa taman i pravdi u šake upao. Sklopi dogovor sa nekoliko haljkovaca sličnih sebi, da će u noći pred bijelu subotu krišom u katekumenat, i odanle silomice izvući Abela. To mu megjutim nije trebovalo. Izbavi ga iz neprilike bogoljubnost upraviteljeve žene. Bijaše to jutrom u petak veliki. Kršćanska njezina duša ne mogla podnijeti, da u taj veliki dan ne vidi crkve, da se u petak veliki ne pokloni Bogu u njegovoj kući, a vas kršćanluk obavlja taj sveti čin velikom dušom. I stade da moli supruga, koji na koncu morade popu­ stiti i ispratiti je do stolne crkve sve­ toga Vida. �Iz »Plašivih leptira«. Str. 120. Br. 4- Iz „ P l a š i v ih l e p t i r a “. (Posvećeno J. M. — drugu-pjesniku.) Proljetna pjesmica. Došla Vesna! — aj, ovake Zar ni Eden imo nije, — Iza dugih, crnih dana Zemlju-majku okom grije. Dječicu joj redom ljubi I slatke im dare pruža : Mrtvoj vrbi — zelen-lista, Crnom trnu — svježih ruža. A za mene nema ništa Do li koje uspomene ; — Uzet ću ih, sejo moja, Ma da s njih mi srce žene. I ako li bulbul koji Plakat bude ružu svelu, Plakat ćemo sudbu istu Na jednome na propelu. U has-bašći , . . U has-bašći B ’jela ruža miri, Kraj nje sniju Lagani zefiri, A na grani Mog bulbula nema, Negdje tužan U osami dr’jema, Znade, rano, Da ja doći ne ću Malu seju Ganjati po cv’jeću : U proljeće Sa ružine hvoje Već je davno Sa mnom oplako je. Na zemlju je . . . Na istoku . . . Na istoku zora titra, Po vrhunci’ već se dani, Malo jošte — zaorit će Žiću himni i peani. Na Kroz A za K6 i zemlju je tmina pala, oblak se luna krade, mene moja vila znade i ne znade . . . C v ’jeće, hvoje i slavulji Hvaliti će suncu jarku, Što savlada samrt crnu, Teške noći ljutu varku. U tišini, u tugjini Posred hladna, pusta mira, Oj, kako bi zakucala Ispod ruke moja lira. Tek na jednom malom grobu Šutiti će malo cv’jeće, Na te hvale, na te glase Ni ganuti usnom ne će. АГ za mene ko i znade I ne znade moja vila, И’ se boji, da si opet Na umu mi, sejo, bila. Na njegovu bl’jedom licu Čudna sjena tiho pliva, K6 da veli, k6 da v e li: Ovdje nekom seka sniva. Pa joj žao sitnih zv’jezda I mjeseca zamišljena, Da blijeda kad mi pjesma Iznad tužnih prhne sjena. �Br 4 . Iz »Plašivih leptira«. Ugodno je. Ugodno je kad iz srca Pjesnikova pjesma frca АГ kako je kad sred tame Zajecaju gusle same ! ? Ugodno je kada sele O vrat vješa ruke b’jele, A l’ kako ‘je kada ište K njojzi srce na grobište ! ? . . . Mjesec šija. Mjesec šija Sa gjergjefa plava, A u grobu Moja seja spava; Srce njeno Možda mene žudi, II’ je davno Puklo joj u grudi, K 6 i moje Što će puknut s pr jeka, Jer mi tuzi Ne imade l’jeka. Ah, da nije . . . 1 ? Str. Ah, da nije iz mog oka Na njeg koja suza pala, Što no ju je tiha sjeta U mom srcu zakuhala! ? . . . Kristu. Na Golgoti te ugledah, Na umoru . . . na križu, I gledah kako čemera U spongiji Ti dižu. A s Tvoje usne uvele Tek blagoslov je teko . . . I slušah, kako za Tobom Pod križem plače neko. I pogjoh tamo jecaj uć Kroz gomile i čete, I htjedoh s Tobom umrijet, АГ svjetina me smete. Drugu — pjesniku. Smrtnu kosu, što nedavno Iznad tvoga bijesnu čela, Sustegla je smjerna molba Tvoje seje, tvog angjela. Divna proljet, — u jeliku Ni da listom zefir krene, A na tvome malom grobu Nekud, sejo, cv’jeće vene, Veselo joj bistro oko Svegjer blaži jade tvoje, A meni je tužit samo Ukraj groba seje moje, Nit mu leptir cjelov nudi, Nit ga sunčev odsjev k iti; — Sejo mila, sejo draga, Šta li bi mu moglo biti ? I varakat srce bolno I tomiti uzdah vrući, Ne povratnoj seji, druže, Ove pjesme pjevajući . . . I2V. �Str. 122. Mudre izreke. Br. 4. Pogledajte... Spjevao D r a g Pogledajte ptice male, Niti siju, niti žanju ; A hrani ih Otac vječni, Čuva noću, čuva danju : Pa se ne boj, stado moje malo, Mom je Otcu i za tebe stalo! D u j m u š i ć. Eno krini bujno rastu, Niti rade, niti tkaju; A velim vam ni Salomon Ne bi ljepši u svom sjaju : Pa se ne boj, stado moje» malo, Mom je Otcu i za tebe stalo ! Ostavite zemne brige, Što li ćete jesti, piti, Jedno samo potrebno je : Vječnom Bogu mio b iti; A za drugo mom je Otcu stalo Ne brini se, stado moje malo! (Luk. 12, 24 ssl.) Mudre izreke. Za »Perivoj- sakupio fra I v š a Mi j o v . Nagjoh, da je grča od smrti žena, kojoj je srce mreža i pruglo, ruke su joj okovi. Ko je mio Bogu, sačuvat će se od nje, a grešnika će uhvatiti ona. Čovjeka jednoga u tisući nagjoh, ali žene megju svima ne nagjoh. Sv. Pismo. Bog i vjera vječito su vrelo idejalnosti i uzoritosti. Strossmayer. Zdrav razum, koji nekada bijaše prvi učitelj, sada je u nekim školama mrtav. Znanost, kći mu, ubi ga, da vidi kako bijaše učinjen. Giusti. Osveti se zavidniku mukama nje­ gove vlastite zavisti. Arapska riječ. Po jeziku dok te bude, I glavom će tebe b iti! Preradović. Otadžbeničtvo se ne da ni pomisliti bez prave vjere u Boga i njegovu objavu. Lacordaire. Čovjek je samo onda sretan, kada mu se želje same sobom ograničuju. Goethe. Vino ne veli hajde, nego sjedi. Narodna riječ. Život je bljesak a smrt nenadani grom, ali izmegju jednoga i drugoga ima vremena za jedan posmijeh. Ne traži, da se dogagjaji zbivaju kako ti to hoćeš, nego kako se već dogagjaju. Tako ćeš sačuvati mir. Epitet. Zločeste knjige i njihove pisce valja trijebiti kao prave izdajice do­ movine. Plato. �Str. 123. Dopis. Br. 4. Dvoboj je najgore i najlugje djelo na svijetu. Dvostruko je zločinstvo: ubijstvo i samoubijstvo. Rapisardi. Žena bez straha drskija je od koze. svjeta, kad je svijetom posvuda zašla, rastvara narode, koji je spremni ne do čekaju, da svojom rukom i svojim umom sami sebi crpe životne okrepe. Pavlinović. Ruska poslovica. Jednakost ne ragja svagje. Solon. Vino zna dobro služiti, a rgjavo gospodari. Pangasis. Sunce, kad se na visine diglo, prži u polju bilje, što nema mokrine ; pro- Znanost nije svetište, nego za naj­ više pridvorje svetišta kreposti. Ko je gradi svetištem, lako joj oskvrne ono, što je u njoj sveta Mrtvi živim oči otvaraju. Narodna riječ. Do o i s . S ton, početkom veljače 1905. Na 16. pr. mj. u dubrovačkome samostanu blago usnu u Gospodinu naš dični starina, o. fra Angjelko Pass er i . Rogjen, odgojen i zaregjen u Italiji, još za mladih dana dogje u našu du­ brovačku provinciju. Bijaše sprva za neko vrijeme učiteljem klerika i novaka, a kasnije župnik u nas u Malome Stonu, gdje ostade za punih 30 godina. Teško mu išlo s našim jezikom, a i on ipak u brzo prevali i tu poteškoću, pa mu privikne, i ako mu izgovor nalikovao na talijanski. Narod ga je uprav obo­ žavao : njegova blaga i mirna ćud sva­ koga mu privlačila. Njegove blage uspomene ne će lako nestati izmegju nas. »List dubrovačke biskupije* pisao je prigodom njegove smrti: Veseljak i dosjetljiv do skrajnosti, i najgorčiju kaplju znao je on kakvom svojom dosjetkom začiniti. Kada se je zaslugom preč. kanonika Ljepopili opet starodrevni i historični franjevački ma­ nastir u Stonu Božjoj službi otvorio, o. Angj«"'o preda u Malome Stonu župničku kućicu svjetovnom svećeniku, a sam, i ako u odmaklim godinama, kao radina pčela, prvi uleti u staru samostansku sjenu čestitog manastira, nekadašnjeg boravišta glasovitih 0. Ivana Engleškog, Andrije Sardinskog i sv. Ivana Kapistrana. Tu prvi po­ nese on svoje siromašno pokućstvo, napravi ćeliju, te pregne svim silama, da opet ožive stari duh onoga mana­ stira. Što čekao, i dočekao. Vidio je crkvu Božjoj službi otvorenu, samostan ponapravljen, uza se u samostanu još jednoga brata svećenika, a drugoga lajika, tako da je veseljem nalicujiznao jedan put uskliknuti stih Šimunove pjesme: Nunc dimittis. . . Ni u naj­ starijoj dobi od prošlih 75 god. ne bi se on nikakvoj službi oglušio, pa da je to samo zamoljen bio. Zadnjih mje­ seca oboli i dogje u Dubrovnik, da poremećenom zdravlju lijeka nadje. Oporavi se, i već bijaše pripravan da �Str. 124. Viestnik. otputuje u Ston, da prisustvuje sveča­ nosti sv. Antuna Opata, zaštitnika Ma­ loga Stona, čiju je crkvu preko 30 go­ dina čestito služio, kad ga nedokučivi sudovi Božji zazovu nenadno u bolji život, baš u oči onoga sveca, komu je na slavu svu svoju mladost posvetio bio. I na smrtnom času mogao si ga vidjeti mirna i spokojna, posmijehom na ustima, gdje se na njemu doslovce Br. 4. ispunjaju one riječi sv. Pism a: Beati mortui, qui in Domino moriuntur. Na 19. o. mj. držasmo u franje­ vačkoj crkvi svečane zadušnice za upo­ kojenje njegove duše. Sila naroda do­ hrlilo u starodrevnu crkvu, da se po zadnji puta pomoli Bogu za svoga dobroga neprežaljenoga guardijana. Plemenitoj mu duši rajski p okoj! K. Viestnik. (Preč. 0. dr. fr a Daniel Ban) provin­ cijal,) obavio je drugom polovicom proš­ loga mjeseca svetu kanoničku vizitu kod braće Franjevaca u Rami, Sutjeski i Gučojgori, a odmah prvih dana ovoga mjeseca poći će još u Fojnicu, Kreševo i Visoko, da tako prije ovogodišnje naše promjene svrši tu velevažnu svoju zadaću. Preporučamo ga toplim molit­ vama sve braće. (Ovogodišnja naša redovnička kon­ gregacija) urečena je na dan 1. svibnja. {25-godišnjica biskupovanja presv. gosp. Paškala Buconjića.) Dne 19. prošloga mjeseca navršilo se je 25 go­ dina, da je mostarski biskup, o. fra Paškal Buconjić posvećen za biskupa. God. 1880. na Josipovo dne 19. ožujka posvetu je obavio u zagrebačkoj prvo­ stolnoj crkvi blagopokojni kardinal-nadbiskup zagrebački Josip Mihalović, a asistenti kod posvete bili pokojni biskup Janko Pavlešić i presv. gosp. Pavao Gugler. Proslava 25-godišnjice na želju biskupovu odgodjena je od 15. ožujka na 17. svibnja, kad pada i imendan svečarev. — U Mostaru se je ustanovio јј^ pod predsjedničtvom nadžupnika, o. fra Aru'<re Miletića,gradjanski odbor, koji će se pobrinuti, da se 17. svibnja dostojno proslavi 25-godišnjica presv. g. biskupa. Mi i sada dičnomu sinu sv. Franje od srca čestitamo, vruće moleć dobroga i milostivoga Boga, da ga još dugo po­ žive u dobru zdravlju na korist vjer­ nom stada i diku svoje crk v e! {Franjevac — izumitelj) O. Miho vil Lardani. franjevac, generalni lektor prirodnih znanosti, iznašao je tu skoro telegramsku i telefonsku spravu bez žica. Pokusi, što ih je nedavno učinio u Betlehemu, gdje boravi taj redovnik, bili su vrlo uspješni i povoljni. Telefon je medjutim još u zametku. Isti taj otac iztražuje mikrofon, spravu za točno i jasno proizvadjanje i naj­ manjih glasova, te je već došao dotle, da se bistro i razgovietno čuje titranje opne ili metalne pločice, a titranje, koje se slabo čuje na mjestu predavatelja, kadkad se mnogo jače čuje na mjestu primatelja. Iskrena čestitka mladomu našemu �Br. 4. Viestnik. Str. 125. bratu ! Dao Bog, te nam do malo po­ ŽiJova; od 150 bilježnika 54 Židova. dao savršenu tu spravu ! A obrnuto od osoblja za poslužbu dolazi « [Iz svieta sinova lsi aelskih.) Jak ih tekar 3 na 1000. Iz ovoga se vidi, i možan je to sviet. Ima ih nešto preko da je i sinu Israelovu milije zapoviedati, 1 1.000. 000. Od ovihje u Rusiji 4,500.000 nego slušati. u Austro-Ugarskoj 1,800.000, u Nje­ U Beču god. 1894. većina ured­ mačkoj 567.000, u Rumunjskoj 300.000, nika listova bijahu Židovi. Austrijske u Turskoj 120.000, u Pruskoj 379.716, su banke njihove. Dobili su i hipotekiu Englezkoj 101.000 a u Francezkoj rali veći dio velikih dobara. Osim toga* imaju nekoliko crkovnih patronata, pa 100.000. Osobito u ovoj zadnjoj drže veoma imenuju 60 župnika. visoka mjesta i obnašaju veoma unosne Zanimivo bi valjda bilo sastaviti službe. Tako ih ima 49 načelnika i statistiku naših u Hrvatskoj Židova, podnačelnika, 19 ih je na državnome počam tamo od »bieloga« Zagreba, sudištu, 10 na prizivnome, IO viećnika osobito Židova trgovaca, agenata, za­ na vieću u Parizu, u na ministarstvu kupnika itd. To bi valjda za našu čita­ poljodjelstva, 21 na upravi pošta, 30 lačku publiku zanimivije bilo od koje­ na ministarstvu javnih poslova, 27 na kakvih članaka i razprava o »višim« onome financija, 35 na onome nastave. pitanjima, što su u zadnje vrieme uče­ U samome Parizu ima 102 Židova stali po našim nekim listovima, a bez bankira. trunka razumievanja. Tako bismo bar L e s G r a n d s M a g a s i n s , sva znali, kako u nas doma stoji jakost i trgovina i obrt u Alžiru u židovskim je moć sinova Israelovih, koji nikada ne rukama. će biti hrvatski. Kako se vidi, jadnu Francezku (.Najveće bitke zadnjih vremena). dobro sapelo. Na školi prava u Marsilji Prvom polovicom predprošloga mjeseca od 12 nastavnika tri su Židova. Skoro odigrala se na prostranim ravnicama sva štampa, L e F i g a r o , L e Gauoko Mugdena jedna od najužasnijih l oi s , L e T e m p s , pod njihovom je bitaka, što ih dosada povjestnica zabi­ upravom. lježi. Računa se, da je bilo 700 hiljada U Italiji su sve glavne banke nji­ vojnika ; od ovih pogibe do 100 hiljada. Zanimat će valjda naše čitatelje hove, imaju 13 zastupnika i drže mini­ starstvo financija. sliedeća statistika, što je donosimo o U Ugarskoj 3O°i0 zemljišta vlast- bitkama zadnjih vremena : ništvo je krivonosih gospodara. Na B i t k a k o d A u s t e r l i t z a (2. 3000 veleposjednika dolazi 1000 Židova. prosinca 1805.) — Franceza: 80.000 U Beču na 6400 učenika dolazi ljudi. Izgubljenih 7.000. — Austrijanaca 1500 Židova. i Rusa : 90.000. Izgubljenih 20.000. B i t k a k o d E y l a u a (6. srpnja U Pruskoj ih ima 376.716. Od ovoga odpada na sam Berlin 86.152, 1807.) — Franceza: 70.000 ljudi. Iz­ dakle 8%. U ovome gradu od 55 od­ gubljenih 15.000. — Rusa: 75.000 ljudi. vjetnika na prizivnome sudištu ima 36 Izgubljenih: 25.000. �Str. 126. Br. 4. Viestnik. B i t k a k o d W a g r a m a (6. srp­ nja 1809.) Franceza: 150.000 ljudi. Izgubljenih: 16.000. — Austrijanaca i 140.000 ljudi. Izgubljenih : 24.000. B i t k a k o d M o s k v e (7. rujna 1812) — Franceza: 130.000 ljudi sa боо topova. Izgubljenih: 50000. --Rusa : 140.000 ljudi sa 600 topova, izgubljenih: 60.000. B i t k a k o d L e i p z i g a (15.— 19. rujna 1813.) — Franceza: 180.000 ljudi. Izgubljenih: 25.000 — Saveznika: 810.000 Izgubljenih: 45.000. B i t k a k o d S a d o w e (2. srpnja 1866.) — Prusijanaca: 220.000 ljudi sa 780 topova. Izgubljenih: 9.000 — A u ­ strijanaca : 200.000 ljudi sa 700 topova. Izgubljenih : 23.000. B i t k a k o d S a i n t - P r i v a t (14. kolovoza 1870.) — Franceza: 120.000 ljudi sa 450 topova. Izgubljenih : 12.000. — Njemaca: 200.000 ljudi sa 720 to­ pova. Izgubljenih: 15.000. B i t k a k o d S e d a n a (1. rujna 1870.) — Franceza: 120.000 ljudi sa 430 topova. Izgubljenih : 14.000. — Njemaca: 180.000 ljudi sa 550 topova. Izgubljenih: 13.000. Kako se vidi, naše se danas na­ predno doba može pohvaliti medju ostaim još i ovim, da je premašilo sve prošle vjekove u vještini na — ljudskoj klaonici 1 Njemačka. (Plodovi »kulturnog boja« u Njemačkoj’.) Možda će se kome pričinjati izlišno pisati o već minulim dogadjajima, o kojima se opet toliko toga izpisalo i izgovorilo. T a kome nije poznat njemački »Kulturkampf« sa svim onim nebrojenim i žalostnim po­ sljedicama ? Moguće, da bi ovaj obći prigovor donekle i vriedio u drugo doba i drugim prilikama, kada bi taj dogadjaj bio osamljen, pa ne imao nikakova odnošaja ili veze s drugim. Ali ne može da vriedi danas, kada mi opet prisustvujemo sličnome dogadjaj u, i ako donekle pod drugim oblikom, a koji će po svoj prilici uroditi žalostnijim posljedicama. Mislimo naime na onu sramotnu igru, što no se od neko doba pod zamamnim imenom slobode odigrava u Francezkoj, a koja na dlaku odgovara njemačkome »Kulturkampfu«, pa će za cielo uroditi svim onim, a valjda i žalostnijim posljedicama, kojima bijaše u Njemačkoj urodila Bismarkova vojna na Kristovu Crkvu. I baš zato zanimat će naše čitatelje sliedeći po­ datci za njemački »Kulturkampf«, što ih vadimo iz jedne brošure Bongartza, urednika lista »Christlichsocialen Blatter«, od godine 1880. Prema njima moći će 2-tatelj približno prosuditi, šta sve još čeka nesretnu Francezku, koja će u tome poslu da ide njemačkim tragom. Od god. .1872. do 1879., dakle u samih sedam godina, zatvorilo 481 re­ dovničku kuću; iz 269 kuća 1180 re­ dovnika i 2776 redovnica bude prisi­ ljeno na izgon. 407 samostana upravljali : 1. sa 134 zakloništa, u kojima se hranilo 10.000 djece od dva do šest godišta; 2. sa 150 sirotišta, u kojima bilo 7260 sirom ašadi; 3. sa 730 pučkih škola, u kojima se podučavalo 54.100 učenika; 4. sa 63 trgovačke škole, koje su imale 2.200 slušatelja; 5. sa 75 srednjih učilišta, u kojima se učilo 6.800 učenika; �Вг. 4. Viestnik. 6. sa 6 1 pensijonata, u kojima je bilo 3 250 gojenaca ; 7. sa 15 učiteljskih škola, u kojima se pripravljalo 540 preparandica. Ako sada sve skupa sbrojimo, imat ćemo ovaj liepi broj : 407 samostana odgajalo 84.150 gojenaca. Nego, ako je vlada dokinula samo­ stanske škole, samo se po sebi razu­ mije, bit će se inače pobrinula za od­ goj tolike mladeži. A je li njemačka vlada to učinila ? Neka nam na to od­ govore ove brojke : Ukide 277 zavoda sa 15.200 go­ jenaca, a da na njihovo mjesto ne po­ digne niti jedan zavod. Dokinuti za vodi dobivahu: 91 zaklonište sa 6.100 djece; 72 sirotišta sa 3240 duša; 40 obrtničkih škola sa 1470 učenika; 47 pensijonata sa 2450 gojenaca. Svega skupa: 277 zavoda sa 15.200 gojenaca. Poznati »Klostergesetze« (zakoni proti samostanima) prouzrokovaše 228 obćinama prirasta godišnjega razhoda 962.070 maraka, a 71 obćini godiš­ njega gubitka 2,695.600 maraka, od kojih 1,993.500 radova inozemstvo. Eto vam u kratko materijalnih plodova Bismarkove vojne na Crkvu. A kakovim će sve plodovima uroditi u Francezkoj nova vojna, što je stao da vodi apostata Combes ? Naši će čita­ telji moći približno dajbudi o tome prosuditi, ako promotre malo bolje gore navedene brojke. Sjedinjene Države. (Razne statis­ tike.) Danas živimo u doba statistika. Misaona čovjeka mora da statistika zanima jer ona je najbolji svjedok dogadjaju i, kako ono rieč, statistike su oči povjestničkih dogadjaja. Mi ćemo nastojati donieti po koju u svakome Str. 127. našemu broju, uvjereni, da će to zani­ mati naše štovane čitatelje. Sekcija za rad i trgovinu u Sjedi­ njenim Državama izdala je jednu sta­ tistiku, po kojoj pučanstvo iznielo bi oko 1.600.000.000 duša, da ~je sva tr­ govina od kakovih 22.000.000.000 do­ lara. Sveukupni dug raznih zemalja iznosio bi po ovoj statistici 25.000.000.000 dolara. Dugovi zemalja po redu bili bi ovi: Francezka duguje 5.856.312.892 dolara; Rusija 3.333.938.388; Italija 2.560.605.000; Španjolska 2.061.389.972; Austro-Ugarska 1 .1 12.790.247; englezke Indije 1.102.905.139 ; Sjedinjene Dr­ žave 925 0 11.637. Dug njemačkoga carstva iznosi rek bi do 698,849.400 dolara, a onaj njemačkih država 2.687.621.000. Uvozi Njemačke iznose 1.340.170.000 dolara; Sj edinj enih Država 1025.719.000; Nizozemske 867.308.000; zadnja je Francezka sa 848.046.000 dolara. List »New Jork Sun« piše o New Jorku: »Gledom na vjersku diobu pu­ čanstva, Dr. Walter Laidlaw, priznati socijalni statista, godine 1902. izbro­ jio je katolika 1.260.000, protestanata 1.750.000, Židova 600.000.« Razumije se po sebi, da se ovi brojevi ne smiju smatrati baš tačnim. Ubrojilo se u razne vjere mnogo bezvjeraca, mnogo onih, koji ne vrše djela vjera. Židova je silan broj, osobito po velikim američkim gradovima. Svoju lukavost pokazuju osobito u tome, što se u velike znadu okoristiti školskim odredbama za odgoj, što vladaju u New Jorku. »The Review«, tjednik, što ga u St. Louisu izdava učeni Arturo Preuss, donosi, da je u mužkome za- �Str. 128. Viestnik. vodu u New Jorku izmedju 2 100 uče­ nika same židovske djece 1900, a u pučkoj ženskoj školi 75 po sto učenica židovske krvi. Dakako katolici sa svojim školama i zavodima, koje ogromnim troškovima podržavaju, u dobroj mjeri ne šalju svoju djecu u svjetske i bezvjerske škole. Protestanti rek bi ne paze mnogo na to. Pod ovim naslovom možemo još spomenuti medjunarodni značaj katolika u Sjedinjenim Državama. 0 tome mo­ žemo dobiti jasan pojam, ako pogle­ damo na crkve u Chicagu, koje po raznim narodnostima ovako dieli sve­ ćenik Ваггу : Ima 70 crkava englezkih, 34 njemačke, хб poljskih, 10 čeških. 8 talijanskih, 4 francezke, 4 hrvatske, i sirska i i holandezka. Japan. [III. franjevački redi) Zanimat će jamačno sve naše čitatelje čuti, kako je III. red sv. Franje još kroz stoljeća dugo u Japanu cvao i krasne plodove donosio. Japan je sada usljed iztočnoga rata svakomu poznat. Kako je sv. Franjo Žaver počeo u Japanu propoviedati kršćanstvo, odmah ga je sliedio častni otac fra­ njevac Ludvik Sotello. Franjevci su odmah stali s kršćanstvom širiti i III. red, jer su u tom vidjeli osobito sredstvo, Br. 4. da kršćane uzdrže u živoj vjeri i da još bolje prosvietle kršćanski život. Kad je skoro po tom nastalo krvavo progonstvo oko god. 1614., ti­ suće su mučeničkom smrću umrli. Medju umorenim kršćanima u Nagazaki bilo ih je 45 iz reda sv. Franje, medju njima 27 članova III. reda. Svih 45 proglasio je god. 1867. blaženim bi. usp. Pio IX. U to je isto doba umrlo za vjeru veoma mnogo tercijara, te za broj njihov samo Bog znade. Japan je dugo vremena za tim bio kršćanstvu zatvoren. Istom god. 1846. mogao je Grgur XIII. opet podignuti ^чп apoštolski vikarijat. Kada je Pio IX. misiju u Japanu predao misio­ narskomu družtvu za izvanjske misije u Parizu, našli su ovi gorljivi misionari kršćana, koji su znali za sv. Franju Asižkoga, što je dokazom, kako se je kod njihovih predja znalo za III. red. Sada ima u Japanu 90.000 kato­ lika, a i III. je red po Franjevkama bi. Djevice dostojno zastupan. Od 1898. njeguju ove vitežkinje kršćanske lju­ bavi u bolnici u Knomarnatu gubavce, te su usljed okuženja našle vitežku smrt; sve su pako na udivljenje Japan­ cima, te istim ulile štovanje katoličke vjeroizpoviesti. SA D RŽA J : Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. — Kraljevski se barjak vije! — Vidjet će, koga su proboli. — Svrha svieta. —• Maleni Abel. — Iz >Plašivih leptira«. — Pogledajte. .. — Mudre izreke. — Dopis. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fad3266df14824759f62e0533e1037a5.pdf 43ced92139db95c63aff40e65b53af4a PDF Text Text B roširdn a s t o j i ...................................... 3 K — hl. Vezana u poluplatno sa zlatnim nadpisom na hrbtu . . . 3 K 5 0 hl. Vezana u cielo platno sa zlatnim n a d p i s o m ................................ 4 K — hl. Z a p o šta rin u brošu re3 0 hl. a zavezan e 35 hl. više . �Novi članovi ‘ družtva za gradnju crkve sv. Ante u Sarajevu. Ž u p a T r e m o š n i c a . P rin o sn ici: Mara Stopićjurkić, Ida BošnjakMilićević, Ilija Dubravac, Mara Matić, Kata KupreSak, Mara Anić, Ivo Jurić, Gjuka Pavić, Luka Tomašević, Mato Jurić. Ž u p a C r k v i c a . P rin o sn ici: Ivo Kašić, Angja Dilber rodj. Kolak, Ida Batista rodj. Rozić, Marta Kolak rodj. Štapić, Juro Skelo, Stjepan Akrapović, Luča Akrapović rodj. Jović. Ž u p a B u g o j n o . P rin osn ici (Nastavak): Niko Vicković, majstor, Ivica Lozić, pekar. Ž u p a G u č a g o r a . Utem eljit ” : Franjevački samostan. Ž u p a Ž e r a v a c . P rlu u ' r c i [Nastava. Marijan Katavić, Anto Grgić, Marta Gavran, Pejo Duspar Ž u p a K r e š e v o . E cm tljk el} ^ a a la se k franjevački samostan P rin o sn ici: Ivan Ban, Fiar':« v'.esto, "Tare nić, Marko Nikolić, Dome Nikolić, Mare Nikolić, А»,*ја i, - ; Ž u p a S t a r a rije^. msn • :a : Ivo Begić-Kezo. Ž u p a L i š t a n i . P sku -ctci (Nastava kj ■ .н а Granić, Ruža Jelčić, Pera Rimac, Božo Perić, Manda Pak'''” lako" Maša Škrabo, Dana Radić, Angja Granić, Ružica Hrga, Angja Hr*ja Jilia Zelić, Sima Brkić, TomoGjuran, Manda Odak, Janja Pašalić, Janja Jureta, Ante Gravić, Stipe Ivanović, Janje Pašalić, Mara Lovrić. Ž u p a D u b r a v e . P rin osn ici (Nastavak): Ivica ^latijević, Mijo Lukić. Ž u p a M o r a n č a n i . P rin osn ici (Nastavak): Bono Vilušić, Stjepo Grgić, G rga Grgić, Antun Grgić, Antun K ovačević, Ivan Tokić, Jozo Grgić, Mara Grgić, Mijo Golušić, Ivo Golušić, Mato Tomić, Stipo Cvijetić, Božo Mrkić, Marko Cvijetić, Mijo Marković, Božo Marković, Božo Pavljašević, Ilija Pavković, Ilija Cvjetić, Mara Cvjetić, Ana Pranjić, Ljuba Pranjić, Ilija Josipović, Marko Šimić, Ivo Šimić. Ž u p a F o j n i c a . P rin osn ici (Nastavak): Luče, žena Ante Vlahića, Ilija Vlahić, Luče Šekerija udova, Ruža pok. Stijepe Milišića, Matija supruga Jozice Perića, Ana Vlahić, Mara Vešarina, Mato Cvitanović, Anto Taraba, Jozo Ivanković, stolar,. Kata, žena Jurice Kneževića, Mato Markija, Ivo Markija, Anto Jurišić, Obitelj Ive Kristićevića, Luče Vlahić-Rokovka. Ž u p a U l i c e . P rin osn ici (Nastavak): Anica Gjukić rodj. Arlović, Marko Grgić, Mijo Bosankić. �St^Qssmayet*u, K o slavni v’jek kad mrije, ii kada lipa stara Prelomila se .snažna i teška kad se ruši, Рју II orkan kada polje i goru svu pohara, "* ej E tako nam je pusto i bolno sad u duši. Domajom tuže zvona. Duboko Г glas taj para I srce nam i dušu, što teški plač je guši. 0 veliki Meceno! Do poznog pametara Ne, niko ovih suza za Tobom ne osuši. Mi ostadosmo sami.- U panteon Ti krenu, Hrvatstva i Slavenstva gdje živu velikani — Tam gromki »slava« velju sad pozdravlja Ti sjenu A1 u svom krilu rod Tvoj lik preblagi Ti hrani 1 taj će da ga bodri pod mermernim Ti tvorjem, Da čezne, da korača za rujnim praskozorjem — — J. Milakovic. �Štr. 130. f Josip Juraj Strossmayer. Br. 5. t Josip Juraj Strossmayer. Stojimo zapanjeni pred tužnom isti nom : Strossmayer umro 1Srce nam obuze bolna stiska, kad se 8. prošloga mje­ seca munjevnom brzinom raznese viest, da toga neprežalnoga velikana nema više medju živima. Na tu tužnu viest protrnuše srca cieloga hrvatskoga na­ roda, svega slavenstva, pače i čitave prosvietljene Europe. A i crkva se k a­ tolička zavi u crno, jer izgubi nenadkriljivoga borioca svojih prava. Nema kutića u Hrvatskoj, nema grada u Evropi, nema pokrajine u svietu, gdje nije dopro dobar glas o neprispodobivom sinu naše hrvatske domovine. A li eto izgubismo to svjetlo, koje nas upućivalo svakomu napredku. T a sjajna luč, koju je Bog u milosti svojoj zapalio hrvatskomu na­ rodu, kad se je ovaj nalazio u neizvjes­ nosti za budućnost, da ga kroz tolike godine vodi putem prosvjete, ugasla je za uviek. Nu ipak se tješimo i čvrsto nadamo, da njezino svjetlo ne će i ne može izčeznuti, jer ga neprekidnom svo­ jom djelatnošću čuvaju tolike prosvjetne i umjetničke ustanove, što ih je veliki duh Strossmayerov u najnepovoljnijim vremenima u život priveo, a sada ljubav i požrtvovnost narodna podržava i sveu­ dilj usavršava. Doista su divne i gorostasne usta­ nove Strossmayerove, a da bi se sve potanko nabrojile, trebalo bi tu čitave svezke napisati, jer je sve svoje velike umne i materijalne sile posvećivao svomu narodu, koji će ga viekom štovati kao prvoga svoga dobrotvora. On je, istina, umro, ali će divna njegova katedrala u Djakovu i dalje uznositi srca k V ječ­ nomu, te im razžarivati ljubav za sve liepo i plemenito, za vjeru i za domo­ vinu. Strossmayera, istina, nema više, ali će akademija, koju je on stvorio, i dalje ostati ognjište hrvatske nauke, po kojoj smo udo prosvietljene E urop e; a hrvatsko sveučilište, kojemu je on temelj položio, dalje će mladost hrvatsku oboružavati znanjem, da može u službi na­ roda izpunjavati svoj sveti zadatak. Strossmayer je zaklopio za uviek smrtne oči svoje, ali će djela njegova dobrotvorstva, razasijana po cielom narodu, i dalje ostati razsadnici dobrote, plemenštine i patriotizma. U ovaj čas, kada svaki Hrvat uz brata Srbina, koji je velikoga mecenu u velike štovao i cienio, kada u obće svaki Slaven oplakuje Strossmayera, možemo li mi Bošnjaci, poimence mi Franjevci ostati, a da ne pustimo suzu žalostnicu nad gubitkom toga našega dobrotvora u onom času, kad je jači imao u svem pravo, kad je sudio mač i puška? U nevolji se pokazuje pravi prijatelj, a taj prijatelj za potištenu raju u Bosni bijaše naš neumrli dobrotvor Strossmayer. Iz staroga dvora bosanskih biskupa baca on samilosni pogled preko Save na Bosnu, te snuje i smišlja, kako bi i ovomu dielu hrvatskoga naroda pružio pomoć. On je dobro razumio jade svoje prekosavske braće, ali je odmah i g e ­ nijem. svojim razabrao, kako bi se crkvi bosanskoj dalo pomoći te najbrže i naj­ bolje utrti put k toli žudjenoj slobodi, a za tim i k jedinstvu jednokrvne braće. U duši mu je sinula m isao: da valja ��Str. 132. f Josip Juraj Štrossmayer. bosanske fratre, te jedine lučonoše tužne Bosne, odhranjivati pod njegovim krilom u pitomom Djakovu, toj staroj stolici b o s a n s k i h biskupa. I ta ga misao nije ostavila, dok nije djelom postala. Biskup je bio u milosti i u Beču i u Rimu, pa što je htio, to je odmah i zadobio, te tako bijaše i o pitanju za izobrazivanje franjevačkih bosanskih kle­ rika u Djakovu, u čem mu osobito pomogoše svojom vještinom i razboritošću dva umna Franjevca: fra Marijan Šunjić i fra Martin Nedić. Već dne 10. veljače 1852. Propaganda u Rimu privoli, da se bosanski klerici u djakovačkom sje­ meništu izobražuju, a ministarstvo b o ­ goštovlja odredi, da se uzdržaju od do­ hodaka tako zvane komisarijatske za­ klade. — Biskup je jedva dočekao čas, da uzmogne bosanske sokolove prigrliti na grudi svoje, pa ih je bez obzira, što je školska godina već daleko poođmakla i što u biskupskom sjemeništu imade dosta svojih klerika, kao na dušak p o­ zvao u Djakovo. Smjestiv se naši klerici u Djakovu, odmah ih prijateljski vez ljubavi spoji kao u jednu zajednicu s biskupovim kle­ ricima. Pomisao na uzvišene ideale vjere i domovine, na buduće djelovanje nji­ hovo, ulievala im je tu zajedničku ljubav i nadahnjivala ih bratskom snošljivosti, koju je blagopokojni biskup s najvećim zadovoljstvom motrio. Medjutim se iza kratkoga vremena poveća broj klerika tako, da je sjeme­ nište kao plodna 'košnica bilo prepuno. Zato biskup uloži sve sile, da se za bosanske Studente podigne posebni se­ minar, što mu sbilja i podje za rukom, a Njegovo Veličanstvo na molbu zauzetnoga Strossmayera i uplivnih bosan­ i*r. skih Franjevaca dozvoli, da se u tu svrhu iz državne blagajne doznači IO OOO for. U toj je kući mladež bosanska mirno i blagoslovno provela punih 19 godina, a provela bi možda i cielo sto­ ljeće, da njezina sreća, njezin napredak i zadovoljstvo njekima te njekima nije bilo zazorno. — Veliki je biskup našim klericima u toj kući često zalazio, s njima se ljubezno i vrlo prijateljski razgovarao, jer je htio, da svakoga franjevačkoga klerika dobije srce I dobio ih je. Pri okupaciji Bosne svi su se generali, ne samo Josip Filipović, prije svoga cilja navraćati u Djakovo. Biskup ih je, istina, vrlo liepo počastio, ali im je i pisao preporučna pisma na svoje mile fratre, koji su generalima pri okupaciji na izri­ čitu želju biskupovu bili vodje. te je upravo njima zahvaliti, da se u zauzeću Bosne nije još više krvi prolilo. Mladi fratri po svršenim naucima vraćali su se domu svomu, ponosni s imena biskupova, a ojačani sigurnom nadom u bolju budućnost Bosne drage. Oni su bivali p r v i sijači hrvatke misli u Bosni, po njima se stala otvarati vrata bosanskih ujaka knjizi i novinama hr vatskim ; po njima je živim plamenom počimala goriti tajna želja bosanskih katolika: da im sine sunce iz preko Save, a ta im se je želja razgrijala na grudima sada već mrtvoga Strossmayera, za koga se je još od god. 1854. po svim samostanima Bosne na Josipovo pje­ vala svečana misa za zdravlje njegovo. Iz kruga tih mladića nikli su pomladku bosanskom učitelji i profesori, knjizi hrvatskoj štioci i pisci, samostanima gvardijani, provinciji definitori i provin­ cijali, a jedan se pače od njih opasao �Rrj 5 . Dva soneta — Sveti Franjo Asižki. vlasti biskupskom (presv. gosp. fra M. Marković), a i danas ih još velik dio u raznim službama djeluje u njivi Gospod­ njoj, čuvajuć živu uspomenu na svoga dobrotvora Strossmayera, koji kao što nije nijedne slave za svoga života slavio bez Franjevaca bosanskih, tako je i poslie svoje smrti iz movine motrio, kako govih milih ujaka s fra Danielom Banom zadnju počast. Str. 133. vječne sretne do­ mu liepa kita nje­ provincijalom dr. na čelu izkazuje Slava velikom biskupu Strossmayeru ! Dva soneta nad grobom velikog hrvatskog Mecene Josipa Jurja Strossmayera. i. N ašom sad zemljom . . . II. Padoh u zanos . . . Našom sad zemljom progje vila neka. Gledah ju, kako u suzam se tu ši. .. Pitasmo: šta je ? — ali iz daleka Reče nam nešto : zatvarajte u ši! Padoh u zanos. . . i gledo sam tako C ’jelog Slavenstva u crnini puke; Pred njima Genij podnimljene ruke. Plako je Genij i narod je plako. Prošla je s rogom mrtvijeh u ru i — Najprije glase čusmo zaplašene . . . A onda ruknu nesaglasni zvuci: Hrvatskom rodu nema već mecene 1 Otpoče služba, a Genij će jekom : Pjevajmo slavu velikoga duha . . . K oji nam snese i vatre i kruha; Preuze narod : pjevajmo ju v’jekom ! Istim nas časom poraziše jadi, Te svi i jedan izgubljeni stasmo, T e svi i jedan burno proplakasmo. A onda dalje jošte Genij reče : Njegova zv’jezda ljubavi i rada Neka je znakom u Slavenstva m la d a !... Vriska se čula ko u siročadi: Zašto baš s a d a ... kad najviše^treba Toplog nam sunca i svagdanjeg hljeba 1? Na tom pak mjestu za dvore nam sreće Vjerenja svako neka baci kamen ! I opet narod odgovori: Am en! J . M arkušić. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Ima tako čudnih stvari u našeg svetca, da bi dale dosta gradiva za znamenitijeg rada od onog, što smo ga nakanili; on ti g a j e (Franjo) uteme­ ljitelj redova, on ti je čovjek družtva, on ti je pjesnik. Nije nam nakana, da se bavimo ovim pojedinostima njegovim ; preče �Str. 134. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. nam je, da se označe odnošaji, što po­ stoje medju njim i kršćanskom demo­ kracijom srednjega vieka, te kršćanskom demokracijom sadanjeg vremena. S ovog gledišta još nije proučavan sv. Franjo, ili je bar neznatno, u koliko je obzirom na to o njem pisano, radi česa držimo, da uza sve to ostaje otvoreno polje kakvu uspješnu, a možda i izvornu iztraživanju. Zaista osobe, kao ona, kojom se mi bavimo, upravo stoga prave mnogo po težkoća, jer su ih mnogi pretresali, ali se ne da poreći, da krasni, veliki i čudni oblici kršćanstva, što ostaviše neizbrisive tragove, zaslužuju, da se promotre sa svakog gledišta, i da prouče s raznih strana, s kojih se vide. Svetac, kao što je naš, upravo što imadjaše djelatnost, zaista izvanrednu, podpunu; djelatnost, s koje se približaje p odpunim značajima sadanjeg doba, čini se vriednim, da se prouči s mnogih i različitih gledišta. Neki je u njem vidjao pjesnika, pa ga nema, koji bi se bavio književnošću trinaestoga vieka, da ne bi poznavao P j e s m e s u n c u , koja je izraz naravi u silnoj ljubavi; čudnih C v j e t i ć a sv. F r a n j e , jednog od najljepših spomenika trinaestoga vie k a ; neki ga opet proučavao kao utemeljitelja re­ dova ; neki pak u podpunoj njegovoj naravi, izpitujuć mu život. Naša je na­ mjera, da nadjemo odnošaje, što stoje izmedju njegovih i naših vremena, izmedju osnove njegove i naše osnove, da zaključimo, da li u istinu izmedju misli njegovih i naših misli o kršćan­ skom družtvu ima ona sličnost, ona jednakost, što no se obćenito tvrdi, bez da se ima o tom dosta jasan i dosta čist pojam. Zamisao, kojoj se doista Br. 5. ne može prišiti zanovetanje, koju ne ide, da se pripiše bolestnoj i pogibelj­ noj pohlepi za novošću, jer nije naša tvrdnja, već sbiljcata istina strogog suda o jednakosti, što je ima izmedju povjestnih prilika našeg svetca i po­ stojećih prilika. U ovom našem malom radu gledat ćemo da razjasnimo, šta je navelo, da se sv. Franjo, predpostaviv ga svim svetcima, odabere za zaštitnika kršćan­ ske demokracije. Načelo je znanosti sada već po­ stignuto za našu povjestničku stečevinu, da se ne dade pravo upoznati osoba u poviesti, kakva god ona bila, makar se prosdivila u povjesti znanosti i knji­ ževnosti, umjetnosti i vjere, ako ju ne motrimo u svjetlu njezinih vremena. Pa i jasno je, da je tako, jer je veoma lahko, da u iztraživanju o kakvom zasebniku u poviesti njemu pripišemo naš ukus, naše pojmove, to, što je plod sasvim druge uljudbe. Dvije su vratolomine pogibeljne za proučavatelja povjestnog osoblja: da ih drži krivcima sbog nekih misli, sbog nekih običaja, kao da bi se moglo vjekove predteći, i da je to zlo, što su živili sasvim prama svojim vremenima ; li pak osobu u poviesti iz jednog doba u naša vremena prenieti, na svaki način želeć u njem vidjeti proročki značaj, narav predhodnicu sa silom uma kas­ nijih vremena. Jedno i drugo se zlo često opaža u djelima povjestničkih prosudjivanja, te je to ono, čemu ćemo mi na sve načine nastojati da izbjeg­ nemo, srednjeg se puta držeć, to jest strogo stavljajuć povjestnička lica, koja �Br. 5. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. su predmetom našeg istraživanja, u odnošaj s njihovim vremenima. Ako je koja njegova misao i naša misao, ako njegovo djelovanje može biti stranom ravnalom našeg rada, to ne znači odmah stranputica od našeg reda, već naprosto životni duh nekih misli i čudnovata prikladnost nekih na­ čina u radu za najrazličiti]e obsege. Povjestnička je znanost učinila velik i neoporeciv napredak onog dana, kad se je domogla ove istine: da ne ide premjestiti jednoga čovjeka, hoćemo li ga shvatiti, iz njegovih naravnih okolnosti, od običaja, misli, osjećaja, što u ono vrieme vladahu. Pa nema razborita čovjeka, koji bi mogao pc reći znamenitost ovog načela, što dade nov, najrazložitiji, naravniji smjer u povjestničkim iztraživanjima. No čovjek je tako stvoren, da ne postigne na jedan mah ciele, podpune i bezuvjetne istine; put, sto vodi k istini, jest dug, hrapav, pun hiljadu i hiljadu vijuganja i stranputica. Tako, kad se uvjerilo o uplivu okoliša na čovjeka, najedanput se stro­ vali s druge strane, pogriešilo se je radi pretjeravanja. Obična je povjest bezbrojnih ljud­ skih pogrješaka; dugo se vremena ide istom stazom, ni ne sjetiv se, da je k riv a ; kad se zabluda i pometnja ukazu, naravno, da se udari u protivno ; žalostna je to sudbina, da se čovjek ne umije držati srednjeg puta. Najprvo do prilika malo držaše, nije se na njih kao ni osvrtalo; kad se sjeti pometnji, hoće se, da se na sve računa, da se o svem bezuvjetno računa. I eto ti nas do uvjerenja o svemoćnom okolišu, o okolišu uzdignutom do tvoritelja našeg ćudorednog i umnog držanja, našeg Str. 135. duševnog smjera, o okolišu, što ne­ smiljeno odredjuje, okolišu vrhovnom, bezuvjetnom za sve ljude, koji niesu ni viši ni manji od onog, što ih prilike misle, hoće, ljube kako misle, hoće čine i i ljube okoliš, u kom se radjaju. Imaju dvie skrajnosti; s jedne strane se izključe prilike, kao da ništa ne vriede, s druge postaje okoliš našim svemožnim gospodarom. Pogibeljno shvaćanje, koje ide, da zabaci jedno od najsigurnijih i najistinitijih načela : ono osobne slobode; što se mora sasvim žrtvovat, dopusti li se okoliš kao bez­ uvjetni čimbenik našeg umnog shva­ ćanja. S naše strane, dok izkazujemo po­ čast znanosti radi stečene istine, ne možemo biti mišljenja onizih, koji idu, da uzdignu prilike do bezuvjetne moći nad ljudima. Nema prilika ma kako pokvarenih i izopačenih, da se ne bi mogle svladati; svetci se uprav u tom odlikuju, što su odnieli pobjedu nad prilikama. Da su im se prilagodili, da su popustili, ne bi postali svetcima; nek se predoče najbolja lica poviesti vjersko kršćanske, najveće osobe, pa nam odmah pada u oči uztrajna borba, gdjekad divski boj, što svetci vodjahu proti pakostnim silama, proti žalostnim, nezdravim i zlim težnjama svog povjestnog vremena. Franjo Asižki je bio velik pobjed­ nik nad prilikama, i to svjedoči još jednom o lažnosti mnienja o okolišu u smislu danas obćenito uzetom, jer ako sudjeluje u našem umnom i ćudorednom razvitku, ipak nije naš posvemašnji i podpuni gospodar. Vidjet ćemo, kakva je to pobjeda, što ju naš svetac odnese. (Nastavit će se.) �Str. 136. Maj i raj. Rr. 5. Iz perivoja crkve katoličke. Maj i raj. Kad u zimsko doba duhva hladni, smrzavajući vjetar i zavija vijavica, kad prirodu prikrije debeli snieg, kad sve, što je imalo života, zaspe, zamre i rek’ bi prestane živjeti, te nit se vidi na gori list, nit na livadama trava, nit u vrtovima cvieće; ne čuje se piev ptičica, ni zuj pčeh’ca, nit se vidi kre­ tanje mravi i kukaca, a kod ljudi malo je gibanja i života, nego se sve njekud čini turobno, niemo, mrtvo i kao ne­ snosno ; sigurno će tada mnogomu pasti na pamet krasno proljetno doba sa svojim zelenim šumama i livadama, sa šarolikim baščama i poljanama, sa živahnošću i veselošću; svak će tad i čeznuti, da što prije dodje, i čim se ono pomoli, srdce će početi veselo kucati i ugodnost veliku osjećati. — Jest, sigurno, već pojav proljeća na nas tako djeluje, te nam se čini, kao da smo ugledali lice drage nam osobe; djeluje slično, kao kad nam iz daleka do ušiju dopre kao njeki tajstveni šum, piev narodne himne ili kad oćutismo glas, što »ga zaželismo čuti, dragog prijatelja, ljubezne sestrice, dobroga otca, premile m ajke; osjećamo tad slično kao onaj, koji se povraća iz tudjine u svoj krasni dom. — I to je sve samo na prvi pojav proljeća; mi kad nam ono posve stigne, kad nam se pokaže u najsvečanijem ruhu u mje­ secu svibnju, oh, kakvo je tad naše razpoloženje, kako tad, dok smo u za­ grljaju prirode, veselo srdce kuca, grudi se od ugodnih čustava šire, oči svjet­ lucaju, odavajuć nutarnju radost, koja iz cieloga lica promilja; duh nam se tada visoko diže, a mašta lieta na krilima najužvišenije poezije. A kako i ne bi tako bilo ? Ta, mjesec svibanj jest onaj mjesec, kad priroda slavi svoju svetkovinu; mjesec je svibanj smiešak naravi, i ljudi, stanovnici n je­ zini, moraju da se s njom raduju, i bili bi neosjetnr, kad ne bi odvratili sa smieškom toj krasnoj domovini. Da, maj je doista krasan, divan, čaroban, a takovim se mogu ponositi svi Hrvati u svojoj miloj domovini. Deder samo, da malko promotrimo njezine čare mjeseca maja. Dignimo se rano prije zore, ostavimo grad, ulice i sgrade sa svim njihovim ljepo­ tama, a pohrlimo van u naručaj pri­ rode. O kako će nas za malo zadiviti krasna zora sa svojim rumenilom, što navješta blagi, sjajni dan. Unidjimo u bašče i cvietnjake, i kako ćemo osje­ titi miloduh razcvatenog cvieća, koje će opet sa raznolikošću boja ugadjati našim očima. Podjimo dalje na polje, i već ćemo ugledati težake, gdje idju na rad, a iz njihovih se grla ori prosta, nu oduševljena pjesma. �Br. 5. Maj i raj. Idjemo dalje i siečemo svježi, zdravi vazduh, koji liepo piri, a mi ga u se teglimo kao najsladje piće, medjutim se naša prsa šire i sve nas veća radost obuzima. Prikučimo se malko bliže gajevima i šumama; oh, kakvi je tu prizor. U ono tajstveno doba izmedju zore i izhoda sunca, kad se ljudi stanu pomaljati iz svojih stanova, već se razlieže tajstveni, miloglasni i zanosni poj slavulja i ostalih ptičica i tako glasno, kao da se natječu. Nije li to veličanstveno i ganutljivo ? I Na­ pokon motrimo izhod sunca i divimo se. Obzorje nebesko vedro i čisto kao najčišće staklo, a blaga i bistra rosa na travici, lišću i cvieću blista kao svietli dragulji. Koli je liepo ! ljepše sigurno od najbogatije urešene dvo­ rane I — A kad se sunce popodigne, već nam dopire do ušiju zuj pčela, koje obilaze od cvieta do cvieta, kupeći sladki med ; čujemo i druge leteće kukce, a na tlu opažamo bezbroj marnih mravi kako lete svaki svojim sigurnim putem i smjerom. A kad sunce zagrije, tad podjimo u gustu hladovinu na brežuljak i uživajmo u gledanju svih krasota, što nam pod oči padaju, i slušanju zanosnog pjevanja narodnih pjevaka i cvrkutanju ptica; tu čujemo zvekete raznog orudja radnika i klepetanje krilima velikih ptičurina ; šum lakog povjetarca i šuštanje na gori lišća, žuborenje potočića i smieh ve­ selih radilica i bezbroj raznih zvukova, što sviđaju jedinstvenu i najveličanstve niju pjesmu naravi. O, mašta će, svim tim uzbudjena i očarana, visoko, visoko le­ tjeti, te će se onda ko nehotice redati stihovi, a iz naših će se grudi oriti pjesma gorom i dolinom. Dragi čitatelju 1 Dosta rekoh o lje­ Str. 137. potama mjeseca maja. On je jednom riečju krasan i to u pravom smislu krasan, zato je bio uviek najdraži pred­ met i pjesničkim genij ama i slikarima i romanopiscima ; ni taj se predmet nikad ne da izcrpiti čovječjim umom, te se dade samo osjećati i izkusiti, što se ne može na papir staviti, ali ja sam nješto pokušao, da svratim na to pažnju, pa da mognem nješto liepa odatle izvesti, pa kao što nam je dao dragi Bog bez­ broj stvari i darova, kojim se možemo okoristiti za dušu i tielo, sigurno je i mjesec maj jedna stvar, koja nam može vrlo služiti na spas. I zaista, zar nije maj jedan predmet tako shodan, da se mišlju i srdcem dignemo do najuzvišenijih stvari! Zar nisu ljepote maja spo­ sobne, da nas uzvinu do ljepota du­ hovnih, do neizmjernih savršenosti Božjih, do nebeske prekrasne domovine. O sigurno! Priroda bo je ogledalo bo­ žanskih stvari i kako veli sv. Pavao (Rim. I, 20.) >Ono, š t o j e n e v i d ­ ljivo božansko, v i d i s e po o n o m , š t o j e s t v o r e n o . « I priroda je kao ljestve do Boga. — Ali žali­ bože, koliko ih je, koje ljepote zemaljske tako zasliepe i začaraju, da se srcem uz njih tako priliepe, te se ne dadu razstaviti. Zaborave na Boga, na svoju svrhu, na duhovni, bezsmrtni život, na vječnost. Za njih je ovaj život sve, ova domo­ vina jedina, ove naslade i uživanje sve blaženstvo; za njih je maj raj, a raj maj. Dok im idje dobro, dok im ruže cvatu, dok ih nikakve nesreće i tegobe ne stižu, dotle su veseli, nu čim ih počnu nezgode, patnje i boli mlatiti, ako ih ne grije sunce svibanjsko, odmah su žalostni,potišteni, srditi i često puta očajni, jer ih ne jači vjera i nada u �Str. 138. Maj i raj. budući pravi blaženi život. Bez sumnje su to najnesretniji ljudi, jer ne znaju procieniti, gdje je prava sreća. Takvi ne imaju pojma o duhovnosti, o pravom poletu, plemenštini, visokom mišljenju, 0 pravom blaženstvu, sreći i užitku. U takovih vlada niži nagon, nizko mišljenje 1 sve im je nizko, tjelesno, te su na ruglo čovjeku, koji je stvoren na sliku Božju, ruže čovjeka, jer čovjek je ne samo od tiela, već i od duha, a duh je viši i stariji. Ali kod pravog, pobožnog kršća­ nina sve je drugčije. On promatra pri­ rodu i zna, da je djelo ruku Božjih. Promatra samog sebe i zna, da je stvo­ ren od Boga i za Boga, da mora k Njemu doći, da mu je On svrha i vječno blaženstvo, pa zato sve s drugog gledišta promatra. On ljubi žarko svoju domovinu, te je pripravan dati i život svoj za nju, kad je potreba, jer ga na to sili kršćanska ljubav, jer smatra do­ movinu jednim od najvećih darova na­ ravnih, što mu ih je dobri Bog udielio. Ali prem ju žarko ljubi, ipak zna, da mu je ovo tek vremenita domovina, da mu je ovo časoviti stanak, da mu je ona put i ljestve u pravu, vječnu do­ movinu, prama kojoj zato upravlja sve misli, želje, rieči i djela. Znajući pak, da pravi život sliedi istom preko groba, ništa ga na ovom svietu ne može po­ mutiti. U biedama, nesrećama, patnjama i žalostima on se junački ponaša; diže oči prama nebu i slavi Boga, koji ih šalje, ili pripušta, jer zna, da su na Nje­ govu slavu, a na svoje spasenje. I on tad kliče s Jobom : » K a d s a m d o b r o p r i m i o o d r u k e B o ž j e , z a š t o ne b i h z l a ? « I tako nit je u zlu potišten, nit u dobru ponosan, jer zna, da je sve. fer- 5. po Providnosti razredjeno. Pravi kršćanin slavi Boga u svemu, jer ga nalazi u svemu. Nebo i zemlja mu govore, da ljubi Boga. — I on zalazi u prirodu, te ju promatra, nu promatra ju ne samo okom tjelesnim, nego i duhovnim, razsvietljenim svjetlom vjere i milosti. Za njega je cieli svemir djelo svemogućnosti Božje, i on gledajuć sklad i red u svemiru, slavi Mudrost koja je sve tako divno uredila, nu još više slavi, jer zna, da je sviet stvoren u korist njegovu, za njegov život tjelesni, jer je on gospodarom svih životnih bića i svega, što mu može služiti na dobro duševno, jer iz svemira crpi znanje i više upoznaje one vječne misli, koje je Bog imao prije stvaranja; služi mu takodjer, da postigne cilj nadnaravni, za koji je opredieljen, tako da se izpuni ona sv. Pavla : » O n i m, k o j i B o g a l j u b e , s v e s e o k r e ć e n a do br o . « — A kad nadodje liepi maj, tad on podvostruči slaviti Boga, jer mu se daje više prigoda. Hrli van na polja i livade, u šume i gajeve i promatra sve čare prirode i dok uživa u gledanju, opet svoje misli diže na Boga. Njemu je maj zrcalo i odjek božanske ljepote. Njemu je maj najskupocjenija knjiga, u kojoj može čitati uzvišene istine. Knjiga je ta puna divnih otajstva, koju lako ra­ zume i nadju pobožna srca. Čujmo samo njekoliko redaka iz te otajstvene knjige. Gle onog krasnog, skromno i čedno odjevenog mladića, poranio je prije izhoda sunca u jutarnji suton i eno ga, gdje se žuri sa jednim važnim poslom. Iz čela um i očiju probija neka viša, duhovna, rek’ bi, nadnaravna radost i zadovoljstvo, a iz cielog mu lica i dr­ žanja odsieva pobožnost, gorljivost, ple­ �Maj i raj. menitost i vedrina. Da ga zapitaš: čiji si, s ponosom bi ti i bez oklievanja odgovorio : ja sam štićenik Marijin. Pitaj dalje: kuda ćeš tako rano, i ogovorit će, da idje u polje, da nabere svježeg, liepog i mirisavog cvieća, da njim okiti oltar Gospin, koju naziva svojom majkom i kraljicom svibnja. Gle eno se žuri preko polja, ali neće obaviti odmah svoga posla, nego eno se uzpinje na obližnji brežuljćić, odakle je krasni vidik na sve strane. Odtale će eno promatrati knjigu naravi i čitati njezine otajstvenosti. Gleda zorno na sve strane i sluša sve glasove, što mu dopiru do ušiju. Gleda podugo, nu kad na jednom oči mu se izgubiše u visini. Gledao je po zelenim, žitorodnim poljanama, a na to je digao oči na brežuljke obrasle sitnom šumom, te je sve dizao oči, dok mu nije s vidika izčeznula sva zelen, a po­ javila se goliet, na visokoj planini; još je malo podigao oči i ustavile su mu se na vrhuncu planine pokrivenu bielim sniegom — i to je točka, pri kojoj je duboko zaranio i on je načitao jednu veliku istinu. — Ona goliet viš zelene i bujne prirode sjeća ga na ništetnost svih zemaljskih ljepota, dočim onaj krasni vrhunac planine odjeven najbjeljim plaštem, što ga priroda može dati i već obasjan sjajnim zrakama jutarnjeg sunca podsjeća ga na nebesku domovinu, na carstvo duhova i vječnih ideala, na bezsmrtnost života u rajskim stanovima, na bezkrajnost, u koju tone sićušni ljudski um, i nestaje ga kao kaplje u moru. I tu se zaustavi i zaduben mislima i kao izvan sebe dugo stoji i misli, da je već u bezsmrtnom životu s duhom i tielom. Nu glasni piev ptica i odjeci drugih zvukova svraćaju mu opet misli Str. 139. i on spušta oči na poljane, ali su nje­ gove misli opet upravljene gore na ne­ besa, na raj, a srdce mu pliva u naj­ ugodnijim osjećajima. Kamogod on okom baci, sve ga podsjeća na raj, sve mu je slika rajskog života. — Ona jutarnja rumena zora podsjeća ga na bezgrješnu Mariju, koja je bila zora biednim sino­ vima Evinim, koja je naviestila Isukrsta, sunce pravde, i koja je gore u rajskim visinama najljepši predmet za uživanje Presv. Trojstva, neizmjernog središta svjetla i ognja Onaj jutarnji suton pod­ sjeća ga na kratki ovozemni život, iza kojeg sliedi sjajni vječni dan. I ono ve­ lebno blistajuće sunce, koje je već poč lo bacati zrake na njegovo lice, govori mu o Onom, koji je svjetlo na­ rodima na ovom svietu i slava u vječ­ nosti blaženih. A zrake mu sunčane zbore 0 s v j e t l u s l a v e , kojim su blaženi u raju obasjani, i tako uzposobljeni, da mogu gledati božanstvo licem u lice. Sladko pako pjevanje ptičica, što mu se tako mili, te mu razdražuje srdce i uzbudjuje čuvstva, veli mu, koli mora biti ugodan onaj otajstveni milopoj sborova angjeoskih, koji bez prestanka slavu daju Prečistom Jaganjcu, što no je u sredini raja i pjevaju: »Svet, Svet, Svet Gospodin Bog vojska 1 Slava u visini!« — I ona bistra rosa, što se svjetluca od sunčanoga traka, svjedoči mu, kako su blaženi u nebu narešeni sjajnim viencima, svijenim od dragulja milosti i slave. — U onoj rumenoj ruži, što se onako liepo razcvala ne daleko u grmu, vidi zanešeni mladić znak kr­ šćanske ljubavi, što je preobrazila sviet, a koja je i u nebu nerazkidivi vez. I bieli mu je ljiljan znakom čistoće, kao 1 skromna ljubica poniznosti i ostalo �Str. 140. Maleni Abel. cvieće niz kršćanskih krjeposti, a koje se sve nahode gore u raju u najvećem stupnju. I miris, kojim je pun svježi vazduh, opominje ga na onaj tajstveni tamnjan, koji pale angjeli pred priestolom Božjim. Jednom riečju sve, sve ga podsjeća na bezsmrtni život u vječnoj slavi. Maj je najizrazitija slika raja za njega. Maj je najdivnija knjiga, u kojoj može čitati, ako i u slabijim crtama, život onkraj groba. Napokon mladić sav u uzhićenju i u žaru osjećaja zapjeva slapopjev Stvorcu, slaveći Njegovu svemožnost, bezkrajnost, neizmjernost, ljepotu, mudrost, dobrotu i ljubav, što sve odsjeva u svietu. Z a ­ hvaljuje, što mu je dao, da može ra­ zumjeti tajinstvenu knjigu naravi i sto se po njoj može uzpeti gore do nebeske domovine. Zapjeva pjesmu i svojoj premiloj Majci Mariji, Kraljici svibnja i u tom zanosnom pjevanju požuri se da nabere liepu kitu cvieća, i eno ga, gdje se vraća, idje ravno u crkvu pred žr­ tvenik Gospin, stavlja pred Njezin kip ubrano cvieće, liepo svijeno, i dok žrtvuje taj maleni darak, pobožno kle­ fir. 5. čeći žrtvuje i svoje srdce, žrtvuje svoju čistoću, taj najmiliji dar Gospi, i moli se, da jednom mogne u raju slavit ju kao Kraljicu vječnog maja. Izrazujuć svoje sinovske osjećaje i preporučiv se dobro, završuje molitvu, i nakloniv se Gospinu kipu, rek’ bi, u nebeskoj ra­ dosti vraća se kući. — Tako nastavlja cielog svibnja, živi pobožno kroz cieli život, cieneći se putnikom u nebeski maj, koji napokon sretno postigne! — Oh, blažen zaista takav m ladić! O da ih je takovih mnogo prožetih kršćanskim čuvstvom, prožetih željom za nebeskom domovinom, zaista bi nalazili i u ovom životu dielak onog užitka, što ga imaju blaženi u raju ; nit bi prijanjali srdcem uz ljepote ovoga svieta. Maj bi im bio mjesec uživanja, nu pravog, duhovnog uživanja. Dok bi ih razvedrio tjelesno i duševno, duh bi im k tomu uzvinuo k raju, kamo svih misli, rieč i djela moraju težiti, bio bi im jednom riečju na korist duševnu i tjelesnu, krasni bi im maj pripravio krasniji raj. Bože daj, da takov maj svi sprovedemo ! Fra Vjekosiav Cvitanović. & Maleni Abel. Istiniti dogagjaj iz XVIII. vijeka. Priredio fra I v š a M ijo v . Juda. I tako eto bezobrazniku upade sjekira u med, da bolje ne mogaše. — Rose, koji je, ko ono paklenska zmija na ulazu pred Edenom, vrebao pred vratima katekumenata, da pomahnita od veselja kad vidje upravitelja, gdje izlazi sa ženom. Smjesta pogodi kamo će, no ipak za veću sigurnost pohita za njima nekoličak puta. K ada se baš uvjeri, da će oni u crkvu na časne molitve, vrcom će natrag. Uz put skrene za časak u zabitnu jednu uličicu uz židovski predjel, zamakne kroz niska �Br. 5. Maleni Abel. jedna vrata, iza kojih izmijeni pod glas nekoliko riječi sa ženskom, što je tuj nagje, zatim, ispavši na dvor, vatru tabaninima pa skoro trkom put katekumenata. Kad dopane na mjesto, trgne alku pa da se žurno bije. Ne potraj a dugo, služavka se javi kroz okance na vratima. — K o je ? Sta se dogodilo ? zasitni ona iznutra. — O h ! draga moja, zabrza zli­ kovac izvana, baš prava sreća, te ti ne ode u crkvu. Prvo svega, evo ti, primi ovu medalju, što ti je na dar šalje ona sveta duša, fra Luka kapucin. Imaš znati, on je svojom rukom blagoslovi, a da blagoslov bude jači, bijaše je spremio u Gospe od Loreta. — Nazbilj, to je medalja dobroga fra Luke? stade da se brbljavka čudi, ljubeći medalju. — To ti je dar ravno od fra Luke. A ti se čudiš 1 T a poznaš ono dobro srce našega staroga. Pače lijepo te pozdravlja i poručuje ti nešto važna. Nego znaš, koja je : ti meni prvo otvori. Vidiš, vas sam u znoju, pa ne bih rada da mi se kakova nevolja prilijepi. A čuješ, kako je vjetar na dvoru žestoko pridro. — Za pravo ne bih smjela, odvrati ona, kad nema gospodara doma, ali eto tebi, koji mi nosiš dar i pozdrave od onoga svetoga čovjeka. A vani je tako tvrda zima ! . . . No, brže, unigji!... I pri tome otvori vrata. Rose ko zec zamakne unutra pa ravno u kuhinju. Sada ona zasu: — A šta je, kako je fra Luka ? Gdje si ga vidio ? Hoće li skoro u Prag ? Nije li mu već dogrdilo u Rostoku s onim divljim seljacima ? On ne bi Str. 14 1. imao nikada odilaziti iz grada, ta ovdje ga svak v o li. . . E pa eto, prikine je zlikovac, koji je znao prihvatiti prigodu, danas je fr.i Luka stigao u Prag. To me eto dognalo k tebi. Ali on 4ne može ostati ovdje, nego samo malo ura, a mora, mora svakako govoriti s Abelom, pa jer ne može sam glavom k njemu, posla mene da mu ga ja do samostana dovedem. — A ma je li moguće, da fra Luka ne zna, da ja nikako ne smijem pustiti nijednoga katekumena bez dozvole i naredbe svojih gospodara? — A da gdje su oni ? u čudu će Rose, De, pohiti brže bolje k njima i javi im fra Lukinu poruku. Kad čuju ovo časnb iifcve, smjesta će pustiti maloga. I— Oni su u crkvi, a ja ne smijem ostaviti kuće. Nego ustrpi se malo, netom se povrate . . . — Ali, draga moja, hitro će Rose> danas u crkvi ne će svršiti prije podne, a fra Luka odlazi ravno na deset. Sta bi jadnik kazao, kada bi me vidio bez Abela, a šta bi opet o tebi mislio, kada bi mu kazao, da ga baš ti ne htijaše pustiti ? — U j! zajada sluškinja. A on mi toliku ljubav iskazao! 0 blažena Gospe, šta bi sveti čovjek o meni pomislio! Valaj i mene svegj prate nekakve ne­ prilike . .. Nego ipak strah me je, bo­ jim se. — Ja ću ti rijeti, šta će fra Luka o tebi misliti i kazati. Pomislit će zlo a kazat će, da se ti u nj ne uzdaš. Pomisli samo ! Fra Luka šalje po svoga gojenca, kojega on sam glavom doveo u ovu kuću, za veću sigurnost šalje jednoga svoga i tvoga prijatelja, uručuje mu lijep dar za te, a ti ovako. Čovjek �Str. 142. Maleni Abel. će kazati, da ti ne znaš poštivati ni cije­ niti ljude. Budi dakle pametna I Dijete će biti u sigurnim rukama, a ti me poznaš. Dakle ... — Jest, istina je, sada će ona, mekše. Mi se poznamo. Dijete bi bilo u sigurnim rukama, ali, vjeruj mi, to je teško. Stavimo, da gospodari obznadu za to : ja bih odmah sutra morala iz ove kuće šilcati. — Valaj mudre mi glave ! nasmije se Rose. Samo ti zaveži usta, pa gotov posao. Oni za to ne mogu obaznati. Evo još nije devet, oni se ne mogu povratiti prije jedanaest i po, a ja ću s Abelom biti ovdje najkasnije na deset i po. Dakle, draga moja, idi po maloga. Ama gdje ti Bog, gdje li ti duša, da dobrome fra Luki izmakneš tu milost, da vidi i prozbori dvije riječi sa svojim Abelom, a znaš, da sutra nikako mu ne može na krštenje. — Ej, kada bih mogla biti sigurna, da ćeš se ti s njim prije no se gospoda v ra te . . . — Pa još sumnjaš o tom, usta Rose jače. Nikada ti ja više na oči, kada bih samo za jedan minut odocnio. — Dobro je. Ali mi imaš obećati, da ne ćeš ni ti ni Abel o tome pisnuti. Da nije fra Luke, nikada ja ovoga ne učinih! dometne još da se opravda. — Poštena ti riječ, pa ako ćeš, još ću i priseći. Za Abela ne beri brige. Za to će se već Ira Luka misliti. — E pa eto, neka bude u ime Božje, na tvoju odgovornost, a za fra Lukinu ljubav! zaveže lakoumna ženaPozva zatim Abela, pa će mu m ilo: — Zima je. Obuci kaput, jer mo­ raš u kapucinski samostan. Tamo te čeka fra Luka, koji će s tobom da go­ Br. 5. vori. Samo da mi ne zakasniš, jer naj­ dalje na deset i po moraš biti ovdje. Sada mu Rose pruži moju priliku bi. Gospe, s onim riječima sv. Stanislava, što ih ja napisao. Jadno dijete nije moglo ni iz daleka pomisliti, da je sve to sama gjavolska privara. V as ve­ seo pridruži se svome Judi, da ga vodi. Bijedno janješce napuštalo mirno zaklonište, da ide na klaonicu! Baš u to doba, dok se u crkvi uz žalobno pje­ vanje spominjala gorka muka našega Gospodina, koga Juda poljubcem prodao i predao u ruke njegovih neprijatelja, baš u to doba moga nevinoga Abela prodao lažni prijatelj, prodao ga ne­ sretnik za novac najbjesnijem neprija­ telju kršćanskoga imena, prodao ga besdušnu ocu, krvoločnu suprugu, pro­ dao ga krutome Abel-Abelu. Ovim časom počinje muka i smrt moga maloga Abela. Kasnije ćeš vidjeti, da se ta muka i smrt u mnogo čemu susreće s mukom i smrću našega Gos­ podina. K ada se sramotni Rose vidje na uliei sam s Abelom, pobrza korakom i udari sve nekim uskim i neobičnim uli­ čicama, dok ne pane pred niska vratašca kućice one žene, s kojom malo prvo bijaše ugovorio, da pripazi i bude spremna primiti žrtvu. Rose se zaustavi pred tim vratima, pa će umilno Abelu : — I ako nas vrijeme goni, to ipak za djelo kršćanske ljubavi ne gubi se mnogo. U ovoj siromašnoj kućici živi jedna uboga i bolesna starica. K ad nam nije moguće u ovaj veliki dan biti u crkvi, hajde da udijelimo toj nevoljnici malu milostinju. Sve će biti gotovo u tren oka. Rose time pogodi najnježniju žilicu �Br. 5. Maleni Abel. meke Abelove duše. I ode jadnik ši­ roka srca za svojim izdajicom u tamnu sobicu, iz koje opet vodile stube. Ne­ tom ugju, Rose, što bi okom trenuo, okrene se natrag, bubne vratima, zaključa iznutra, zatim prihvati Abela i rine mu u usta komad krpe, sve je to bilo tako brzo i nenadano, da jadno dijete mo­ gaše tekar na po usta zavikati. Sada priskoči žena, koja je s jednim užetom u rukama spremna iza vrata stajala, veže Abelu ruke i noge, prihvati ga, pa s njim pod stube, bacivši ga onako u ono gnjusa ondje sakupljena. A sada, fra Antune, poštam da ti pomisliš sav užas i grozu, što morade spopasti ono nježno i čisto dvanaesgodišnje dijete. Tomu opet pridruži smijeh, po­ ruge i veselje onoga Jude. Kako je kasnije na sudu priznala ona zločesta ženska, Rose je na suze i umilne Abelove poglede odgovarao ovim i sličnim porugam a: »Ništa ti za to, moj Abele lijepi! Ustrpi se još malo, jer će ti tvoj Nazarenac u pomoć pri­ teći. Doduše, sada još ne može k tebi, jer će sada biti propet; ne kloni ipak duhom : netom se onih onamo oslobodi, evo ga onda sigurno k tebi!« Ovim i ovakovim psovkama mučio bezdušnik onoga angjela, pa kad mu se do sita naruga, otvori vrata i ispane na ulicu, ostavivši dijete samo. O moje nevino i drago janješce, lijepa i čista dušo! Šta si sve morao pretrpiti onaj dan — Bog sam znade, koliko tebi dug — u onoj tamnoj, gnjus noj i smrdećoj luknji, gladan, pridušen, u neizmjernosti za svoju sudbinu. Kad od straha nijesi poginuo, očit je znak, da te je tvoj angjeo čuvar čuvao, a još Str. 143. više da te je krijepila ona presveta Djevica, kojoj si se ko sin posvetio! Ovim groznim početkom htjede Gos­ podin spremiti nježno srce moga Abela na buduće užasne muke, koje su se imale toliko približiti mukama uzormučenika Isusa Krista. Služavka je megjutim bila na igli­ cama. Deset prošlo, a njih još nema. Svaki bi čas provirivala na vrata, e da li će se već jednom pomoliti, ali Abela nije pa nije. Morila je još pomisao, da bi se mogli susresti s gospodarima, a onda? Eno već prvi izlaze iz crkve. Na dvoru je zima, pa se žure u toplo. Evo i gospodara, ali se Abel i Rose još ne vide. Nesretnici bilo sada da pomahnita. Dogje ura od ručka. Sada se već ne mogaše kriti. Što će sada ona ? Učinit će ono, što u sličnim prigo­ dama čine sve brbljave i lakoumne žene : slagat će, a jer je sila, slagat će debelo. I očepi s lažima: počne prvo da nagagja, pa zatim da odlučno tvrdi, da je Abel pobjegao kroz prozor spreme, dok je ona u kuhinji radila. Pa zgodno omota svoju laž: dijete je zaista bilo dobro i valjano, ali ga je neprestance morila neka tajna tuga; ona ga je često našla zaplakana, pa joj se više no jedan put izjadalo: da bi se rada opet naći uz majku, jer da mu je teško bez nje. U ostalom — zavezala bi svoje laži — takov bijeg nije ovdje stvar neobična. Koliko ih je samo već tako pobjeglo 1 Ovako bi se ona na dugo i široko razglagoljala svaki put, kad bi je gospodari za stvar pitali. Na koncu i oni prihvatiše služavkine laži. Ne bih ti znao za pravo kazati, jesu li joj zbilja povjerovali ili se samo prilagodili nje­ zinim lažima, da bruka ne bude veća. �Str. 144. Dvije tri sa >ljudske klaonice«. Svakako onoga istoga dana pohitiše do upravitelja u sv. Klementu i do gvar­ dijana, i prijaviše im dogagjaj po laž­ nome pričanju služavke. Crnu vijest do­ nese meni gvardijanov list, o čemu ti već pričah. E vo ti laži s njezinim gorkim plo­ dovim a! Ona je nesretnica slagala, uvje­ rena valjda, da joj je to od potrebe, da ubjegne jednome zlu, ne pomišljajući pri tome na druga zla, što će se iz onoga izleći. S laži ti je svejedno kao sa kamenom. Hajde ti vrati ili zaustavi kamen, kad si ga jednom b a c io ! A ko da zaustavi ili vrati laž, kada ti se jednom s usta omakla ? Laž one ne­ voljnice bijaše uzrok muke i smrti ma­ lenoga Abela. Da je istinu kazala, da je po istini pripovjedila, kako je Abel izašao, bilo bi sigurno na vrijeme za­ Br. 5. teklo. Neka je dakle prokleta laž, izum gjavla paklenoga, koji je, po Isusovoj riječi, otac laži. Njegova laž, kad ono prevari prve ljude u raju zemaljskome, nanese ljudskome rodu nebrojene tuge i nevolje. No, da je hvala i dika neizmjernoj mudrosti Božjoj, koja iz toga zla napravi velika dobra. Ona laž učini moga Abela mučenikom, a svima nama nanese obilne duševne koristi. A kako ne bi : gledati ono nevino dvanaestgodišnje dijete, kako junačkim srcem, gvozdenom voljom podnosi najušasnije muke, a ne osjetiti pri tome u duši jak, silan dojam sve­ moguće Božje milosti? Neka je dakle slavljen i hvaljen dobri Bog u nedokučivim odredbama svojim ! Dvije tri sa „ljudske klaonice**. Pobilježio fra Ivša Mijov. kažu i. Nikud zgodnije riječi za rat, a ljudi, da engleski račun nije č ist: po gotovo za moderni rat sa svim onim gubitka je moralo biti daleko više. A paklenskim spravama, od ove Tolsto- novca ? Sam Bog znade, a ljudi bilježe, jeve : ljudska klaonica 1 Da vidimo, kako da je taj rat stajao ništa manje nego se tu znade vješto klati, evo samo ne­ 900 milijona dolara, što bi bilo naših po prilici četiri i pol milijarde kruna 1 koliko primjera iz zadnjih vremena. Po Kolbovoj statistici krimski rat Samo jedan rat 1 I Franceska skupo plati odmazdu, od 1854. do 1856. pozoba 389 hiljada ljudi. A jer se na toj klaonici i troši, kojom vijoglava Eugenija htjela da silno troši, spomenimo uz to, da je osveti svoju Berlinom povrijedjenu čast franceske vladarice. C ’ est ma q u e r r e progutao i 308 milijona maraka. Statiste se ne mogu nikako da a m o i ! govorila vladarica na početku susretu u broju izgubljenih ljudi u ratu rata, g. 1870., a kada se 1 881 . čistili franceski državnici zbrojili za američko oslobodjenje. Po engleskome računi, računu u tome krvavome ratu pade do ovako : sama vlada morala za nesretni 554 hiljada mladosti. Sva je prilika, rat da izvodi lijepu svoticu od 8 mili- �Br. 5. Dvije tri sa »ljudske klaonice«. Str. 145 jarada i 730 milijona franaka, što će poginulih u ratu, narodi postojano zajedno s troškovima bijednoga naroda rastu. R a t ne pomiče naravnim, utvrposkočiti na grdan broj od 40 mili- gjenim zakonima. Tako n. pr. Evropa jarada franaka. To je samo u novcu, imadjaše više stanovnika svršetkom a i ti krvi morali da slano plate : franceskoga prevrata, nego li ih bijaše 127 hiljada momaka glavom plati harač kada ono bjesnilo buknu. Ima glavitih ljudi, koji misle, da svome vladaru Napoleonu III. i »omi­ ljeloj« carici Eugeniji. Ali i Švabama se danas već veliki narodi ne mogu zakvačiti ratom, Ne idu im nikako u ne bilo lako: 44.890 momaka ostade na Franceskoj zemlji glavom bez uz­ glavu ta velika, užasna krajinjenja, što bi za sobom ostavila grdna opustoglavlja. Ratovi rusko turski u godinama šenja, ruševine, grozote, kakovih ni 1З77. — 78. ne zaostaju za prijašnjim. najživlje uobrazilje ne može da stvori. Ljudi pade do 300 hiljada, a Rusija A rusko-japanski rat? E, to je drugi morade izbrojiti preko jedne miljarde posao, odgovaraju ti moderni računari, to je naprosto velika iznimka, jer tamo rubalja. Spomenimo još rat japansko kineski. se boj bije na divljim i pustim predje­ »Prosvijetljeni« Japanac potrošio do lima, pa zato taj rat ne može da urodi 750 milijona kruna, a izgubio kakovih onim užasom, koji bi bio neizbježiva 20 hiljada ljudi. »Divlji« Kinez dakako posljedica velikoga rata izmegju drugih skuplje platio: u novcu mu ode preko velikih naroda. Na ovo bi valjda mogli dva milijarda, a za poginule se ne zna ; najbolje odgovoriti oni nevoljni mansvakako ih pade daleko više nego džurski seljaci, koji valja da bježe pred grozotama, što ih počinja »ta velika Japanaca. iznimka«, ostavljajući opustošena polja 2. Ima ljudi, te se u velike zani­ maju ovim grdnim brojkama. Ako ništa, i pogorjele kolibe. 3. Zanimivo je čitati moderne apo a ono nam dajbudi one otkrivaju svu grozotu rata, za koji punim pravom štole mira, koji se dižu, da u ime čo­ pisac »Vojne i mira« kaže, da je prava vječanstva i prosvjete propovijedaju »rat proti ratu«. Izmegju svih odskače — ljudska klaonica. Poznati statista J. Nikolow računa za cijelo najbolje samotnik iz Jasnije ovako: Ratovi od 171 8. do 1894. sta­ Poljane, stari Tolstoj. Ne bi mi vrije­ jaše same evropejske države okolo dilo iznositi ovdje, pa i nešto samo od 2 10 miljarda. Javni dugovi, poslje­ onoga, što filozof grof napisa proti dica ponajviše ratova, kažu danas u ratu. Nego, valja duša, napisa i mnogo Evropi godišnji trošak od 3 i po mi­ toga, što, pored tolikih zastranjenja i vrijedi, pa će se svaki misaon čovjek ljarde. Ratovi u 17., 18. i 19. vijeku po­ složiti s njim : rat je zlo, veliko zlo. zobaše od 40 do 50 milijona ljudi. Ima Ne smijemo mukom mimoići nastojanje statista, koji dokazuju, da na svaki današnjega cara svih Rusa, da se rat vijek otpada do 20 milijona. dokine, a spomenimo, da se megjutim A ipak uza sve ove grdne brojeve Evropa i iza toga do sita nagledala �Str. 146. Dvije tri sa »ljudske klaonicet. Br. 5. englesko-burskoga rata, koji iskopa sve to u ime — čovječanstva i pro­ grobnicu slobodi junačkoga naroda, dok svjete? Eno ti Franceza u Alžiru, u baš sada sam miroljubivi car, iza ne Meksiku, u Tunizu, u Kini, na Mada­ prestanih poraza svoje vojske, poru­ gaskaru ; eno prosvijetljenih Engleza u čuje narodu: I na dalje r a t ! R at do Abisiniji, megju divljim Zulii, u Kini, zadnje puške, do zadnjega vojnika 1 u Egiptu, u Transvaalu, u Tibetu, u A i prije se čuli mudri glasovi Somaliji ; skladni Španjolci trče da pro­ proti ljudskoj klaonici. Dizali se ljudi, svijetle barbare u Maroku i na Kubi; i mudri i sveti, da rade i govore proti jaki će Rus u Aziju, pitomi Talijanac k surovu Meneliku u Abisiniju, a tvrdi tome stiašnome biču. Kako se primili ti glasovi ? Neka nam odgovori ovaj Švabo megju barbarske Herreros. kratki prikaz ratova počam tamo od Da ništa ne fali, spomenimo tvrdi godine 1854. rat Sjedinjenih Država u Americi, Ja ­ 1854.— 56 .— Krimski rat (Rusija, pana s Kinom, Španjolske s Amerikom, Turska, Franceska, Engleska i Pije- megjunarodni boj na boksere u Kini, mont.) rat Bura s Englezima, pa na posljetku 1^859. — R at u Italiji. (Franceska, sadašnji krvavi rat na skrajnjemu istoku, kojemu smo svjedoci, a koji će, sva je Pijemont i Austrija.) 1860. —61. — Razni ratovi u Ita­ prilika, užasom daleko nadmašiti sve liji (napulitanci, papinci i sardinjanci.) druge. Evo u kratko najboljega odgovora 1863. — R at za neodvisnost Polj­ na gornje pitanje. ske (Rusi i Poljaci.) 4. Zanimat će valjda kojega 1864. — R at prusko-austrijski čitatelja ovih redaka poredaj vlasti u (Austrijanci i Poljaci.) 1870.— 7 1 . — Njemačko-franceski pogledu ra ta : kako dolaze po redu, koliko vojske mogu podignuti i na ko­ rat. liko stanovnika svaki vojnik pada. To1876. — Tursko-crnogorski rat. nam može dati, ako ćeš baš i blijedu 1876. - - Rat srpsko-turski. sliku onih strahota, što no bi pritisle 18 7 7. — 78. — Istočni rat (Rusija, Rumunjska, Crna Gora, Srbija i Turska.) svijet, kada bi te naoružane čuvare 1878. — R at za okupacije Bosne spopala mahnita želja, da zaigraju krvavo kolo. i Hercegovine. Prva na redu bila bi Franceska. 1885. — Srpsko-bugarski rat. Za vrijeme rata može da podigne skoro 1897. — R at tursko-grčki. Ovo će biti dosta, pa zato ne šest milijona vojnika. Prema tome svaki spominjemo ni ustanka u Kandiji, ni vojnik pada na šest gradjana, staraca, onog u Albaniji, ni garibaldinskog kra- žena i djece. Ovi bi se invalidi, dok jinjenja 1867., a našlo bi ih se još i njihov cvijet pada na bojnome polju, imali skrbiti za harač bogu Martu. više. Iza Franceske dolaze američke Pa ko da izbroji sve one ratove, što ih pitomi i napredni evropejci za­ Sjedinjene Države. Njihova vojska u metali s divljim dalekim narodima, a ratno vrieme može da ima kakovih od �Str. 147. Dopis. Br. 5- deset milijona momčadi; jedan vojnik na šest stanovnika. Financiju, obrt i trgovinu obavljale bi, za vrijeme rata, nevrastične m i s s, stari у а п с ћ е е , a ne bi valjda bez dijela ostali ni toliko omraženi crni ljudi. Treća po redu došla bi Italija. Ona bi mogla naoružati do tri mili­ jona ljudi, što bi ih po najviše skupila po i onako dovoljno pustim poljima. Iza svakog vojnika došlo bi deset glava. Njemačka, u redu četvrta, može da podigne četiri milijona. Svaki bi vojnik imao da brani dvanaest osoba. Austrija je peta. Njezina vojska mogla bi brojiti dva milijona ljudi koji bi govorili četrnaest jezika. Na svakoga vojnika palo bi dvadeset i dvije glave. Za Rusiju, koja je u ovome redu šesta, misli se bar, da može naoružati pet milijona ljudi, bvaki bi vojnik imao da brani dvadeset i dvije osobe. Engleska ide u sedmi red. More je njezina sila, a sterlina vojska njezina. Kažu, da bi u vrijeme rata mogla na­ oružati kakav milijon vojnika. Svakome bi vojniku bilo da brani kakovih četr­ deset što m i s s e s , što b a b y . Zadnja je Španjolska. Kolo sreće u okoli 1 . . . A nekada bijaše p rva! Za vrijeme rata može da podigne do 250 hiljada oružane vojske. Na sva­ koga vojnika 60 osoba! Ipak na obranu rogjene grude Španjolska, vele, može da naoruža 18 milijona vojnika. Toliko je toga roda! Ovako statiste, a mi megjutim kažemo: Od strašnoga biča rata, oslo­ bodi nas, Gospodine! Dopis. f Luka Sučić. Upravo su minale pune tri godine, kako je blago usnuo u Gospodinu uzorni i svakoga nasljedovanja vriedni mladić Fabijan Lovrenović iz Jajca, kad eto opet nesmiljena smrt ugrabi nam 24. ožujka t. g. prekrasni cviet iz našega nadobudnoga zavoda, imenom Luku Sučića. Ovo je prvi cvietak, koji odabra prečista naša Majka Marija iz naše »Serafske- Imakulate«, pa držim, da je vriedno koju reći ob ovom uzornom dječaku, a čineći to, ublažit ću ma koliko svoje žalostno srdce. Luka Sučić rodio se u Livnu, pa svršiv osnovne nauke, dodje u našu gimnaziju, gdje pokaza izvanrednu volju za naukom. Prem je došao tri mjeseca kasnije od nas, to ipak svojom marljivošću poluči, da je vazda dobivao odliku. Učenje mu bijaše tako srdcu priraslo, da se nije zadovoljavao samo šutnjom za to odredjenom, nego je upo­ trebljavao i prosto vrieme; nije imao mira, dok ne bi sve zadaće potanko proučio i razglobio. Uz to pokaza Luka vanrednu pobožnost, osobito prama bi. Dj. Mariji. Svake večeri, kad bi drugi djaci išli spavati, povukao bi se on u družtvenu kapelicu i tu pred slikom Srca Isusova ili preblažene Dieve molio krunicu. To je činio i zadnje godine života, premda je jako pobolievao od sušice. Iza izpoviedi provodio je sve prosto vrieme u kapalici, bojeći se, da ne primi tiela Isusova ma i u najma­ �Str. Г48. Viestnik. njem griehu. Nikaka se nije dogodilo, da ga je o. prefekt ukorio, tako je nastojao izvršiti i najmanje sitnice zavod­ skih pravila. Pored svih tih liepih krjeposti nikad se ne uzoholi, niti se pohvali radi kojega dobra djela. Mi smo ga svi ljubili kao rodjenoga brata, a i on je nas sve ljubio i u srdcu nosio. Medjutim kratko uživasmo svoga miloga sudruga. Sve većma od sušice veneći, morade po liečnikovu nalogu otići u rodni kraj na zdraviji zrak. Oh, kako bijaše težak taj razstanak 1 Moji drugovi tronuto pitahu: »Da li će se naš Luka opet povratiti?« a meni je nešto šaptalo, da ga više nigda ne ću vidjeti. Je li to glas klete smrti, ne znam. Iza nekoliko dana poslie toga javi nam o. prefekt u školi, da je naš lju­ bimac opremljen sv. sakramentima umi­ rućih blago preminuo. Sto smo tad oćutili, neka kažu naša promienjena lica —^фјј Br. 5. i suzne oči. Činilo mi se, da mi se soba okreće, da sanjam. 0 . upravitelj »S. Imakulate« odmah sutra odpjeva sv. misu, dočim su svi članovi molili dio rožarja za izpokoj njegove duše. Osobito se iztakoše njegovi suučenici, V . razred, učinivši posebnu izpovied i primiv sv. pričest pod misom, koju je za nj o. prefekt prikazao. Nekoji su od njih postili o kruhu i vodi i više puta za njega stupili stolu Gospodnjemu. Čudnovato je, da su ova dva naša uzor-mladića, Fabijan i Luka preminuli na isti dan, uoči naviešćenja Marijina. Milostiva Djevica i Majka htjede, da taj dan na nebu proslave. Pokoj im vječni! Mili druže, nakon boli Ti uživaj rajski sjaj, A 1 i za nas ti se moli, I mi rad smo doć u r a j! . . . Jakov Andrić, suučenik. Viestnik. [Pokop f biskupa J . У. Sfrossтауега.) Mi žalostni učestnici iz Bosne — nadbiskup Stadler, kanonik dr. Košćak, tajnik nadb. Tvrdković, provin cijal dr. Ban, Brešić, predsjednik gimnaz. iz Visokog, ex-provincijal Čičak, vikar Zubković — stigosmo oko 7 sati jutrom još jučer. Tužno Djakovo u crno se zavilo, a i nebo kao da plače nad ve­ likim gubitkom hrvatske domovine, jer tmurno rosilo kišom. Pobrzasmo, da misimo i odmah se pomolimo u veleb­ nom hramu, sjajnom spomeniku velikog pokojnika, za blagu dušu njegovu. Iz crkve pohrlismo u biskupski dvor, da zagledamo, jao! zadnji put u lice veli­ kana našega. Pokojnik leži na odru u velikoj dvorani, gdje smo ga još živa uživali nedavno, pri banketu 4. veljače o. g. na rodjendan. Odar je obkoljen čitavom baščom vienaca i mnogobroj­ nim gorućim sviećama, da jedva možeš čisto dogledati u lice pokojnikovo. D vo­ rana je sva obastrta crnilom. Poniknuti pomolismo se za velikog dobrotvora našeg i sjetni ustupismo mjesta nepre­ stano pridolazećem narodu. Lice je biskupovo nešto nabujalo, valjda usljed balzamovanja. Ponovno smo se o po­ dne pri odru pomolili, a u 4 sata po �Br. 5. Viestnik. podne u sprovodu sproveli tielo u crkvu, gdje je pokojnik u zatvorenom sanduku na katafalku izložen ostao, dok ga da­ nas pred podne u velebnom sprovodu ne izpratismo u kriptu i položismo u po njemu odredjenu raku. Pokop je obavljen velebrl?), kako i dolikuje velikom pokojniku. Svečane zadušnice uz asistenciju biskupa Krapca, Voršaka, Švidermana i dr. držao je nadbiskup Posilović. Nadbiskup Stadler govorio propovied. U prostranoj inače crkvi — može stati 6000 ljudi — imali su mjesta uz svećenstvo skoro samo strani izaslanici i zastupstva, kojih bilo sa svih strana slavenskih u monarhiji. Poslie propoviedi svi biskupi naizmjenice izpjevali opielo, a onda uz zvonjenje svih zvonova i pjevanje iz stotinu sve­ ćeničkih grla »Smiluj mi se, Gospode«, krenuo sprovod u nedoglednom redu iz crkve u naokolo prostranog Strossmayerova trga«, koji prepunilo množtvo naroda, više od 10.000. Istom oko 12 sati prispio odar, koji su nosili sami svećenici u kriptu, u koju su imali pristupa samo svećenstvo i predstavnici izaslanstva. U kripti pred rakom nad­ biskup Posilović posljednji put blago­ slovio tielo, a onda položeno u »loculus«, koji sam sebi označio veliki pokojnik. I tako nam izginu vidu do slavnog, uhvamo se, uzkrsnuća tjelesni ostanci slavnog nam u svemu velikana, otca i dobrotvora, kakova narod hrvatski do­ sad ne zapamti. A mi Bošnjaci, koje veliki pokojnik u svojoj neograničenoj ljubavi i otčinskoj brizi za narod naš i njegovu prosvjetu, odmah od početka svoga biskupovanja, kad još nitko za nas nije mario, osobitom ljubavju pri­ grli i milovaše, tužnim srcem oprostismo Str. 149. se od Djakova, jer za nas izginu živa privlačiva sila, koja nas toliko puta za života Strossmayerova neodoljivom sna­ gom vukla. Bog Ti, veliki bosanski biskupe, otče i dobrotvore naš, platio u nebeskoj slavi za sva dobročinstva, a naša će biti briga, da se Bosna Tebe nikad ne zaboravi! Djakovo, 14. travnja 1905. B. (f 0 . Jeronim Tabakovid.) Bolno nas potrese tužni brzojav iz Bugojna dne 22. pr. mj., da je taj dan u 2 sata po podne umro župnik u Gornjem Vakufu o. fra Jeronim Tabaković. To nas tim žalostnije iznenadi, što prije ne čusmo ni da je ikako bolovao. Pokojnik se je rodio 18. travnja 1863., u franjevački red stupio 20. ožujka 1879., a prvu sv. misu prikazao Bogu 27. travnja 1886. Nadamo se, da ćemo iz pera nje­ govih bližih znanaca u sliedećem broju moći donieti štogod potanje o njemu. Pokoj mu liepoj duši! (f 0 . Ivo Radić.) U razmaku od nekoliko dana nemila smrt ugrabi nam još jednoga člana naše redovničke bo­ sanske države: o. Ivu Radića. Pokojnik je zadnje godine svoga života proveo u samostanu Jajcu, gdje je radi svoje revnosti u duhovnoj službi, svoje dobre ćudi i prijaznosti bio i kod svoje braće i svjetovnjaka u velikom počitanju. Opremljen svetotajstvima umirućih, pre­ seli se u vječnost dne i. o. mj. u 64. godini života. — Pokoj mu duši 1 (Promjene u franjevadkoj državi bosanskoj.) Starješinstvo bos. franj. dr­ žave učinilo je dne 1. svibnja o. g. sliedeće promjene: S u t j e s k a : o. Petar Tolić, o. Grgo Odić, duh. po­ moćnici ; F o j n i c a : o. Angjeo Fra- �Str. 150. Viestnik. njić, o. Alojzij PerČinlić, novički učitelj; K r e š e v o : o. Pavao K olar, vikar; G u č a g o r a : o. Stjepan Mašić, vikar, o. Jakov Jurić, gvardijan; P 1e h a n : o. Anto Jurilj, vikar, o. Teofil Z rak ić; T o l i s a : o. Bono Oršolić, gvardijan, o. Stiepo Barišić, o. Augustin Ćavarović, o. Marko Baotić, vikar ; V i s o k o : o. Filip Jazvić, predsjednik, o. Franjo Žuljić, o. Petar Corković; B r a j k o v i ć i : o. Jakov Matković, župnik; B u s o v a č a : o . Mijo Gujić, duh. pom. : D o l a c : o. Grgo Galić, duh. pom. ; D o m a l j e v a c : o. Ilija Lacić, župnik; K o r a ć e : o. Pavao Pavlović, župnik ; P o d m i 1a č j e : o. Franjo Pavlak, župnik; R a d u n i č e : o. Juraj Tvrdković, župnik; Gor. V a k u f : o. Radoslav Kulier, župnik ; o. Anto Čuturić, duh pom.-, S v i l a j : o. Ivo Gjogašević, župnik; T r e m o š n i c a : o. Milivoj Mijatović, duh. pom.; V i t e z : o. Petar Betunac, duh. pom.; Z e n i c a : 00. Franjo Majdandžić i Anto Budimirović, duh. pom.; Z o v i k : o. Franjo Nikolić, duh. pom.; P e t r i ć e v a c : o. Jozip Vukadin, duh. pom.; C u k 1 i ć : o. Anto Brešić, župnik ; G l a m o č : o. Rafael Ćaleta, župnik; K l j u č : o. Ivo Marković, župnik; K u l a š i : o. Nikola Brekalo, župnik; L i v n o : o. Vinko Vernazza, duh. pom.; S a n s k i m o s t : o. Anto Mačinković, župnik ; S t r a t i n s k a : o. Serafin Jurić, župnik; V o l a r : o. Vladimir Matijašević, župnik. (Blagoslov katoličkoga groblja u Visokom.) Četvrta korizmena nedjelja tako zvana »Laetare« (t. j. veseli se) baš je za visočke katolike doniela ve­ selje, jer se taj dan blagoslovilo novo katoličko groblje. Dosad su se katolici pokapali u pravoslavnom groblju, što Br. 5. — kako se samo po sebi razumije — nije bilo dolično. Visoka zemaljska vlada blagoizvoljela je izdati svotu od боо kruna za nabavu zemljišta i ogradu groblja. Izabrano je krasno mjesto ne­ daleko franjevačke gimnazije, koje još ljepše ogradiše visočki katolici, veseli, da bar u blagoslovljenoj zemlji počivati mognu, ako ih u mjestu smrt zadesi. Osobito se iztakoše gg. činovnici željez­ nički i naš g nadcestar, koji na vlastiti trošak uzpostavi u središtu groblja visoki križ s povelikim podnožjem od cimenta. Groblje je providjeno putevima kroza sriedu unakrst i zasijano nježnom tratinom. Radi čega svim dobročinite­ lj im t ovim izričemo najusrdniju hvalu ! L'ne dakle 2. travnja o. g. o. rav­ natelj tra A . Franjić svečano blago­ slovi groblje uz četveroglasni piev naših pitomaca i prisuće ovomjestnih katolika. Pri tom sv. činu reče i pri­ godan govor, tumačeći pojam, važnost i doličnost današnjega dogadjaja. Po tom o. fra Franjo Žuljić odpjeva na novo blagoslovljenom mjestu sv. misu uz podvorbu djakona i subdjakona, a naši djaci istu četveropievom uzveličaše. Ovako su visočki katolici učinili jedan korak napried, a Ti, o Bože, druge još mnoge napredne korake u pogledu vjerskom uskori. (Junačtvo sina sv. Franje i) U Španjolskoj listovi burgoski pripoviedaju jedno divno djelo samopriegora Kapu­ cina o. Petra Carrasco. U bolnicu Bangosku neki dan bi donešeno skoro mrtvo diete od 4 go­ dine, puno pretežkih ozleda, koje je dobilo pavši u oganj. Liječnik izjavi, da bi mu uspjelo �fir. $. Viestnik. spasiti diete, kad bi mogao staviti u svaku ozledu komadić čovječjeg mesa. Nu tko će svoje tielo izložiti boli i rezanju mesa ? Bio tu milosrdni redovnik, bolničar, koji junačkim samopriegorom ponudi svoje tielo, da od njega odrežu potrebite komadiće mesa za spasenje biednoga djeteta. I dvadeset i šest komadića mesa bi urezano na njegovu tielu. Velikodušna žrtva redovnika nije bila uzalud ; diete je već izvan pogibelji. Doznavši ministarstvo unuštrašnjih posala Španjolske za junačko ovo djelo, odlikova milosrdnog redovnika Velikim Križem Dobrotvornosti. Ovaj isti redovnik ovih dana pu­ tuje u Abisiniju, da njeguje gubavce. Divna je i božanska naša vjera, koja ovakovim plodovima radja. [Malo statistike.) Pod ovim smo naslovom donieli u zadnjem broju ne­ koliko opazaka o širenju kršćanskih evropejskih naroda izmedju pogana, obećavši za ovaj broj zanimivu skrižaljku Wernera i Boyda Carpentera, što je ova dvojica napraviše na temelju najnovije statistike katoličkih misija. Iz ove će skrižaljke naši čitatelji lako upoznati, kako se eto kršćanstvo postepeno širi u svietu i u kakovoj su sve proporciji kršćani naprama drugim stanovnicima. A ko se dakle, opaža ovdje »Civilta Cattolica«, širenjem kršćanske Evrope u Aziji i Africi misli na svedjerno jači upliv kršćanstva na narode još ne krštene, nemamo nego se veseliti, da Rusija pruži svoja pobjedonosna krila s jednoga na drugi kraj iztočne Azije, da se Englezka i Francezka prošire svedj bolje Azijom južnom. Sudbina je Str. 1 5 1. naroda u rukama Božjim. U trećemu, četvrtomu i petomu stoljeću barbari, što prodirahu sa sjevera Evrope i srca Azije poplaviše rimsko carstvo na iztoku i zapadu, carstvo većim dielom kršćansko. Oni dodjoše da nadju zlata i srebra, i nadjoše ga zbilja u gradovima rimskim i grčkim, ali osim zemaljskoga nadjoše nebesko blago, Kristov nauk, koji ih ujedini, izobrazi, učini prvo ljudima a onda kršćanima. Godine i ]Pučanstvo kršćan­ od Pučanstvo zemlje sko, katoličko i Krista 1 nekatoličko IOO Broj nepoznat 200 300 » » 400 500 > > 600 » » 700 80O 900 » > 1000 > > I 10 0 12 0 0 » » 13 0 0 » » 140 0 » » 15 0 0 » » 160 0 17 0 0 1800 1 .000 000.000 18 75 1.396.8 42.00 0 — 1880 — 1890 189 6 1.500.000.000 500.000 2.000.000 5.000.000 ш .000.000 I 5.000.000 20.000.000 25.OOO.OOO 3О.ООО.ООО 40.OOO.OOO 5O.OOO.OOO 70.000 OOO 80.000.000 85 000.000 92.OOO.OOO 100.000.000 i25.OOO.OOO i55.OOO.OOO 200.000.000 З94.ООО.ООО 4iO.OOO.OOO 493.ООО.ООО 50O.OOO.OOO Danas se zbiva obrnuto. Ne pro­ diru više barbari u kršćansku Evropu, nego kršćanska Evropa na krilima pa­ robroda, brzinom telegrafa, jaka, mlada, snažna, a željna poimence blaga, prebrodjuje more, savladava oceane, malo po malo predobiva na liepe ili na silu carstva i kraljevstva i posvuda razvija svoj barjak. To je barjak kršćanski, a �Str. 152. Viestnik. ide pred kršćanstvom. I to kršćanstvo nije vazda cjelovito, nije vazda katoličke crkve; sredstva, kojima Evropa privezuje svojim pobjedničkim kolima narode nekršćanske, niesu vazda pravedna i poštena. Više puta, a to je na žalost veoma često, ujedno sa zapadnom civi­ lizacijom unosi u srce Azije i Afrike sjeme zla, bezbožtvo i strahote civiliza­ cije, koja propada. Ali ne treba zabo­ raviti, da vazda više valja jedan razkolnik ili protestanat od jednoga poga­ nina i da za vojskom, brodovima, puškama i topovima evropejskim kora­ caju čete katoličkih vjeroviestnika i Kristovih zaručnica, koji su pripravni, i jedni i druge, da suprotstave primjer svojih junačkih kreposti sablaznima evropejskih zala i da šire riečju, pismom, svetim životom, trudom pa do potrebe i vlastitom krvlju božansku vjeru Isusa Krista ! V iesti iz Egipta i sv. Zemlje. {Crkva sv. Katarine, djev. i mu?, u A leksandriji) jest ono svedište, u kom se pokorničnih ovih dana obavljaju mnogi uzvišeni obredi i ganutljive pobožnosti, koje se poput zlatne niti počam od ranoga jutra pa do u večer u njoj neprestance izmjenjuju. Kako to iznebuši svakoga posjetitelja, koji prviput na prvom tlu Afrike ovdje takova šta vidi, što se ne vidi lako ni u jednoj katoličkoj crkvi na svietu. T o je odtuda, što izmedju onih 334 .16 6 žitelja u Aleksandriji ima samih katolika latin­ skoga obreda 29.300, a katolika drugih obreda 6 180, koji su razne narodnosti. K ao da jć izmedju svih tih 35.480 ka­ tolika neko sveto natjecanje, tko će više u svom jeziku u Katarininoj žup­ Br. 5. skoj i katedralnoj crkvi proslaviti G o­ spodina Boga svoga. Vidiv svetih, ozbiljnih ovih dana takovu revnost, razigralo mi se srce i duša, pa me je upravo to i potaklo, da ovim redcima raznesem tu blagu, utješljivu činjenicu i po našim tamošnjim hrvatskim zem­ ljama, s druge strane na duhovnu utjehu što u zemlji bivših silnih egipatskih farauna ima i danas još žive vjere i zanosa. Pa nije sva crkva samo sbog toga središtna točka veleliepih pobožnosti; ona je to i po naravnom svom polo­ žaju, jer leži u srcu grada na najljepšem mjestu i zemljištu, što ga egipatski khedive (podkralj) velikodušno podari Franjevcima. Još je jedan razlog, što se te sve­ čanosti ugodnije dojimaju pobožnoga katolika. Crkva sv. Katarine upravo je pred korizmu bila unutra ponovno na­ slikana, namaljana i očišćena, a to je stajalo liepu svotu od 50.000 kruna. Tko da se u takovoj crkvi večma još ne uznese i ne razplamti svetim žarom ? {Trodnevno klanjanje). Poklade su. Ulice aleksandrijske i onako veoma živahne, većma su joste oživile. Činilo se, sele nekuda stanovnici Aleksandrije. Nu to nije bilo. Užburkalo se malo i veliko, staro i mlado, mužko i žensko, pa navrvilo na prostrane, asfaltirane i popločane aleksandrijske ulice, da zvjedljivim svojim okom promatraju neobične fantastične pojave. Mačkare (krabulje) su to i raznobojne smiešne oprave, ko­ jima se ne za pokoru, već od šale i obiesti nagrdili liepi Božji stvorovi. Na stotine ih vidiš u svakoj skoro živahnijoj ulici. Ako si antipatična osoba tim ju­ nacima pokladnih dana, postao si nji- �Br. 5- Viestnik. Str. 153. hova žrtva, jer bi te mogli čime neu­ Poslie sv. evangjelja evo ti i ira godnim zaliepiti. Nu ipak obzirni su Augustina na propovjedaonici. Rado bi napram crkvenjacima, koje štede i na on svima tu njihovim materinjim jezikom ulici u časti drže. — A što se ono oko progovorio, nu to nije moguće. Trebalo kazališta i drugih javnih sgrada sviet bi mu čudesni dar jezika, kao ono sv. komeša i na rnjage unutra suklja ? Petru na Duhove u Jerusalimu, kada ga Prikazivači ih tamđ namamili, pa ih razumješe svi prisutni, razni narodi. mnogb kao bez duše tamo poletilo, nu Zato je progovorio jezikom, koji većina napokon i razočaralo, jer im je, kako razumije: sladkim Danteovim jezikom. držim, u srcu tajinstvenu gorkost i Po grobnoj onoj tišini i držanju prazninu ostavilo, a oni se potišteno ‘ slušaoca mogao si vidjeti, da im se odatle pobrali i k domu se povratili. dopada rječiti propovjednik, koji i sutra Kako je sve to drugčije bilo u i prekosutra u pripravljenu tu duhovnu milovidnoj Katarininoj crkvi, kada se u njivu baca sjeme rieči Božje. Da je pokladnu nedjelju u 8 sati oglasiše uspio propovjednik, vidjelo se i kroz milozvučna zvona sa visokog njena sva tri pokladna dana, kada je u ovoj tornja. Pobožni je narod još prije toga crkvi po vas dan bio izložen presv. dubkom napunio prostranu crkvu, u oltarski sakramenat, svećenici se i braća kojoj okretni Arab, dobroćudni Mateža- laici tu u klanjanju izmjenjivali, a mno­ gim pobožnim dušama lice orosilo, što nin, vatreni Talijan, oštroumni Fracez, ozbiljni Englez, duboklija Niemac, a i je bilo znakom nutarnje pobožnosti i ljubavi napram Spasitelju. Iz Katarinine naš plemeniti slovenski narod, poimence dobri Kranjac 1 Dalmatinac tiho već crkve izlazio tamjan pobožnih uzdisaja šaputa pobožnu molitvu. Počela je sve­ i molitava, kojima se ublaživalo razsrdjeno božje veličanstvo, a nehajnicima čana služba Božja, oglasile se velike orgulje sa pjevališta, crkva se ori od aleksandrijskim prosio obilni blagoslov sitnih i jakih glasova oduševljenih pje­ s neba. Tako sve trajalo do pokladnog vača. Crkva je u plamenu od užeženih utorka na večer, kada je uz sudjelovanje mnogobrojnih svieća i izljevu raznih svih narodnosti na svietu, svega aleksanuresa. Osobito te zanio veliki oltar, koji drijskoga katoličkoga svećenstva bila je sav u sjaju ; zanielo te veliko, bogato zaključena ova ublažujuća ganutljiva trodnevnica obhodom (procesijom) po pozlaćeno tu smješteno priestolje, koje crkvi, u kojoj školska braća nošahu je pripravljeno za Onoga, koji pokreće stožerima nebeskim i zemaljskim. Oko nebnicu. [Rasne pobožnosti) Malo je crkava priestolja se nanizali ogromni pozlaćeni sviećnjaci, pozlaćeni cvjetovi, drugi na svietu, u kojoj se obavlja toliko omanji sviećnjaci i mirisavo, raznobojno pobožnosti, u kojoj je osnovano toliko cvieće i more ognjenih onih sitnih tra­ bratovština, koje se vode velikom revnošću. Tu je izmedju ostalih družtava i kova, od kojih ti zablieštilo oko, a srce »družtvo sv. A n t e i duša od neizkazanog uzhita čudno bratovština Pa d. « S toga svakoga utorka njegov poigralo kao nekoč oduševljeni pjevač oltar blista u sjaju raznih uresa i svieća, kralj David uza svoju harfu �Str. 154. Viestnik. misa se govori, propovied se drži, pjeva »Si q u a e r i s « i zaključuje sa blago­ slovom Presvetoga. Baš nedavno sve­ čano se tu blagoslovi i krasni barjak, koji predstavlja velikoga Svetca. »Družt v o p r e s v . S r c a I s u s o v a « na­ ročito svakoga prvoga petka najsveča­ nijim načinom slavi Spasitelja. » T r e ć i r e d « liepo uspieva i redovito drži svoje mjesečne skupštine. Omiljela je i bra­ tovština »G o s p e k a r m e l s k e « , »ne­ o s k v r n j e n o g a z ač e ć a «, »presv. krunice«, »Gospe žalostne«, bratovština »za p o k o j duša u č i s t i l i š t u « i t. d. Da se u tom za­ dovolji pobožnosti vjernika, sveta je stolica iznimno dopustila, da se mise u crnini smiju i onda tu govoriti, kada inače crljenice to ne dopuštaju. Obljub­ ljena je tu pobožnost » p o h o d j e n j a s e d a m o z n a č e n i h o l t a r a « , koje ako tko pohodi i propisane molitve pred njima obavi, dobiva ista oproštenja, kao da bi osobno posjetio onih sedam glavnih basilika u Rimu. A što da kažem o krasnoj pobož­ nosti » k r i ž n o g a p u t a « , koja je iza svete mise najljepša i milostima 'najbo­ gatija u sv. našoj katoličkoj Crkvi ? Ona je tu domaća, dnevna pobožnost. Koliko ih vidim u kapeli sv. Marka, gdje svaki dan velikom pobožnošću tuđe obavljaju »Pu t k r i ž a « i duhom prate Spasitelja na K alvariju! Koliko ih je, koji misle, da im je uzalud prošao bieli dan, ako ne obave ove pobožnosti 1 Vidite, to je još u Africi, to je u toli bučnoj Aleksandriji u Egiptu. Nije li tim uzkrsnula gorljiva ona pobožnost, koja goraše u srcu tolikih aleksanclrijskih i egipatskih svetaca i mučenika? Pa kako se u tom u sveto ovo Br. 5. korizmeno vrieme osobito odlikuju Maltežanil Nezadovoljni samo onom pobož­ nošću, koja se uz žalostnu pjesmu sva­ koga petka u K at skini noj crkvi svečano obavlja, oni to posebice čine svaki dan. Čim ti zazvoni » G o s p i n o p o z d r a v l j en j e« eto ih u vfše mirisavih vienaca u crkvu, gdje jedan prihvaća veliki dr­ veni križ, dvojića po jednu veliku svieću te idu prostranom crkvom od postaje do postaje, pred kojima jedan od njih n a p a m e t moli dotična razmišljanja. Katolici drage naše Hrvatske do­ movine ! Ne pridjite prosto preko ovih crnih redaka, koje na duhovnu vašu pobudu svetim zanosom šaljem iz vele­ grada Aleksandra Velikoga. Zadubite se, -uronite, molim Vas, u ovu toli utješ^ivu činjenicu. Možda mnogim od vas vecma jošte uzplamti srce za kras­ no: tom žalobnom pobožnošću. Nu na uzvrat svaka će vam se suza, koju kod dotične križne postaje prolijete, u sladki med preobratiti, a srce i duša osjetiti kud kamo višu slast, nego da ste bili kod najveselije svjetske zabave. (.Duhovne vježbe.) Revni su, istina, ovdje otci kurati (duhovni pomoćnici) u svojim kolonijama, u kojima poput župnika skoro samostalno djeluju, jer sve duhovne službe kod njih oni veći­ nom obavljaju i u materinskom jeziku njima propoviedaju. Tako Maltežanin čuje svoju sladku rieč svake nedjelje i svetca jutrom u б1^ , Slaven u 7, Arab u 7л/2, Niemac u 8, Francez u 9, a Talijan u 10 sati. Ništa ne manje otci tih kolonija htjedoše, da duhovne svoje ovce u prijatno ovo vrieme spasenja većma na duhovni život probude i osokole. Da se poluči ta svrha, oni pozvaše posebne za to najglasovitije �Br. 5. Viestnik. otce. Počeli su najpre naši Slovenci, onda Arabi, a sad evo drže Francezi, pa će tako dalje sliediti. Zanimao me mnogo arabski misionar Efrem, gene­ ralni vikar sjedinjenih Sirijana u Kairu, koji je jakim svojim glasom napunio svu crkvu, a vatrenošću sve uznio. On je svaki dan liturgiju čitao po starom sirijanskom obredu, a u arabskom jeziku. Rado sam kroz više dana bio uz njega, jer me zanimao taj obred i dostojan­ stveno držanje umnoga Elrema, koji uz arapski i nešto talijanski izvrstno go­ vori i francezki jezik. Od svih tih du­ hovnih vježba, mene su dakako najviše zanimale » d u h o v n e v a j e « , koje je dobri naš o. B e n i g n o S n o j držao za ovdašnje Slovence. I on je bio iz Ljubljane davno pozvao svoga domo­ rodca ; nu on radi zakašnjenih nuždnih oprema iz Rima žalibože ne dodje, a bijasmo mu se ovdje svi nadali. Naši Slovenci, osobito Slovenke osvjetlali sebi lice, jer su izjutra i u večer dola­ zili u liepu broju. Marna pčelica o. Benigno kako ih je znao oduševiti, da dolaze revno, tako ih je i sad živom, svetom vatrom većma još razplamtio. Jedan od polučenih uspjeha bit će i taj, što će naš o. Benigno velike ne­ djelje povesti odavle slovensko hodo­ čašće u Jerusolim, gdje će na Kalvariji i na grobu Isusovu zapečatiti svoje želje i odluke. Zaključak naših ovih duhovnih vježba bješe u drugu korizmenu nedje­ lju veoma zanimljiv. Tu se nešto dogodi, što je sve napunilo neizkazanim uzhićenjem. Kad je o. Benigno počeo sv. misu, s glavnog pjevališta uz pratnju velikih orgulja iz sitnih djeČijih grla oglasile se s l o v e n s k e c r k v e p je s ­ m e i to p r v i p u t o d k a k o p o ­ Str. 155. stoji Aleksandrija . Od silna ganuća orosi se svačije slovensko oko. I meni se od dragosti svrnule suze, a kumo Г ne će našim Slovenkama. Osim naših milozvučnih materinskih zvukova, činjaše utisak, što arapska djeca točno izgovarahu i naglasivahu naše rieči, kojih dakako niesu razumjeli, i što su uzhićeno odpjevali sve četiri pjesme. Vele, da su to krasne kajde, pa se dječici veoma dopale. K proslavi »duhovnih vaja« za Slovence dosti je doprinio i o. Luka T e r z i ć , koji je ovamo došao iz Kaira i odlikovao se svojom revnošću. Da što više pomogne, ostao je ovdje do zad­ njega časa, u noći kasno otišao kući, da sutra dan rano prispije u Kairo k svojoj koloniji, koja g a je tu trebala. (Naši putnici.) Koliko se putnika iz hladne naše Evrope nije ove zime ovdje izmienilo, kad je tamo oštra zima harala i mnoge žrtve pobrala. I raz-carica francezka Eugenija, koju stiže toli nemio udes, došla da na toplom egipatskom suncu ogrije stare svoje kosti. Evo, već se je sada iz Chartuma povratila u Kairo, gdje ju je Abbas Hilmi II. khedive usrdno primio i na polazku u Port-Said i Evropu na kolo­ dvoru pozdravio. Koliko je već ovdje došlo hodočastnika, da iduć u sv. Zemlju pozdrave i obale glasovitoga Nila, dive se tisućgodišnjim ogromnim piramidama i nasladjuju u ljepoti egipatskih palma. Od svih tih putnika meni najmiliji bili naši ljudi : V i t e z V u k o v i ć i J a k o v Č o 1i ć, trgovac iz Dervente. Prvi došao radi krštenja djeteta svoje kćeri, nu brzo se morao u Evropu povratiti, jer ga trebaju u proračunskom odboru ц Beču. Ugodno se iznenadio, kad sam �Str. 1 56. Viestnik. Br. 5. ne će ni tamo imati nikakvih neprilika, ga odmah upoznao i usrdno pozdravio. Drago mi bilo nekoliko ugodnih časaka jer sam mu za Jaffn i Jerusolim dao proboraviti s mužem, koji tako umno nuždne naputke i preporuke tim više, i odvažno u carevinskom vieću zastupa što je kod sv. grada u sv. Ivanu naš zemljak o. Ivan Jurić, koji će mu rado domovinske probitke. — Drugi kao ići na ruku. I tako ode moj Jakov za­ hodočasnik pošao u sv. Zemlju. Upravo dovoljan radi svih vidjenih znamenitosti sam 10. ožujka u petak bio rekao sv. misu, kad mi o. Benigno dovede i u Egiptu, u kom je kao pravi hodočastnik i svete sakramente pobožno predstavi Jakova. Razveselio sam se, vidiv u tudjoj, dalekoj zemlji moga primio i za daljnji se put, kako reče, zemljaka, pa sam mu rado izpunio »Gospi preporučio.« ( Unesrećeni •»K akiro»). Tako se želju: provodao ga po Aleksandriji i isti još dan u Kairo odveo. Naš je zove veliki, milijun for. vriedni talijan­ Jakov bio osobito uzhićen, kad je u ski parobrod, koji se prije mjesec dana starom Kairu vidio privremeni stan u Aleksandrijskoj luki potopi. Htjeo sv. obitelji i Marijino drvo u Matariji. proti propisu po noći unići u luku, gdje Uz to sam ga odveo u novi muzej udari o morski greben i prouzroči g o­ egipatskih starina, koje velikim zani­ lemu nesreću. Uzalud su davali znak, manjem promatra sav naobraženi sviet; da tko dodje spasiti. Bila je velika sreća, što se parobrod zabio o greben i nije onda k piramidama u El-Gizeh, k sfingi, sav u more propao, inače bi svi put­ na Citađelu k Alijinoj džamiji, gdje smo nici ivotom platili. Kazuju, kako su se našli jednog Muhamedanca iz Bosne. Bogu i -Zviezdi mora« preporučivali, Kad mu na njegovo talijansko pitanje odgovori, da smo iz Bosne, sav se pa ih evo ona i spasi, akoprem su promieni u licu i prvi reče: »E, o n d a 9 1 '2 sati do vrata u vodi bili. Za une­ srećene putnike sakupljeno je oko vi z n a t e h r v a t s k i ! Mi sm o piastera (piaster n a š i ! « Naš dosadanji ukočeni raz­ 75.000 egipatskih govor u tili čas poprimio prijateljski, 25 filira), da im se tako ublaži bieda, topli oblik, te nam je dalje počeo ka­ jer su im sve stvari u moru propale. zivati o onom »Jozipovu bunaru,« za Parobrod je još u moru, a iztraga u koji neki misle, da ga je napravio Josip tečaju. egipatski. ( 0 . Frigidian Giannini), bivši naš Nakon duljeg, živahnog razgovora starješina i kuštod sv. Zemlje, već je doprati nas sve do tramvaya, a ja svog posvećen za nadbiskupa u Beirutu. Taj Jakova dalje provodah po modernom se je sveti čin obavio upravo na pedetom Babilonu. Napokon oprostiv se i setnicu u crkvi presv. groba u Jerus fra Lukom Terzićem i s o. gvardija­ solimu. Posvetio ga je naš aleksandrijnom, koji je i Jakova ljubezno u samo­ ski nadbiskup fra Aurelij. Posveta se stan primio, dopratih Jakova opet u obavila velikim sjajem i učestvovanjem Aleksandriju do njegova broda »C a- ne samo katoličkoga pučanstva, već i r i n t h i a . « s kojim je isti dan u po Grka, Armena, Kopta, Sirijana, koji su nedjeljak imao dalje krenuti. Mislim, dubkom napunili sve gornje galerije, �Viestnik. da vide zanimivi taj crkveni obred. Novome su nadbiskupu sad 43 godine, a uz to je jako zdrav i kriepak, pa je nade, da će puno godina moći uprav­ ljati povjerenim vikarijatom. Bilo sretno 1 Italija. [Augusto Conti i Franjevci). Godine 1899. izadje u Asizu jedna pri­ godna smotra pod naslovom : »S. Chiara d’ Assisi nel cinquantesimo dell’Invenzione del corpo.« Izdavao ju posebni odbor za proslavu te petdesetgodišnjice. U devetome broju donese jedan članak iz pera glasovitoga, sada već pokoj­ noga filozofa, Augusta Conti, pod na­ slovom »Ricordi Francescani.« Taj se članak može slobodno uzeti ko mala, pomno sastavljena autobiografija čnve noga pisca, pa ćemo mi ovdje đonieti samo neke važnije mu stavke, uvjereni, da će čitatelju goditi, a mogu mu biti i od koristi. — Meni, koji sam franjevački trećoredac, oh, koliko sladkih uspo­ mena, koliko liepih utjeha donese pri jateljevanje s Franjevcima, i sladka mi je dužnost to potvrditi na čast Božju, našega Patrijarke i sv. Klare. Nadam se, da će sva moja braća i štovatelji serafinskoga Otca, biti uživali iste utjehe, pa ako budu čitali ove moje uspomene, sjedinit će se sa mnom, da zajedno slavimo onoga, koji bijaše ovdje na zemlji prava slika i prilika Isusa Krista, i onu svetu ženu, koja podje njegovim stopama. Malo ih bijaše, a u početku ih prezirali, ali se kasnije silno povećale čete sinova i kćeri sv. Franje, poput maljušnog sjemena, što proklija i donosi obilan plod. Sunce čini ona čudestva u naravi; Sunce raj­ sko, naš Gospodin Isukrst, čini ova ču­ destva u dušama svojih izabranika. Str. 157 Proti mišljenju nekih svjetskih ljudi, moja biedna Enriketa, koja mi za mnogo godina bijaše sladkom druga­ ricom, često mi spominjaše mile dane, što ih ona sprovede u zavodu sv. Klare u našemu rodnome mjestu, sv. Minijatu, i već onda priviknuh osjećati neku osobitu milinu izgovarajući ime one velike svetice. Kad i kad išli bismo zajedno pred rešetku u samostanu, i tu bi nam se prikazale biele mahrame, ljubazne oči sestrica, koje su ljubazno primale nekadašnju svoju učenicu. Sada je onaj zavod u rukama vladinim, a sestrice, obilno podpomagane od pučke naklonosti, zakloniše se u samostan sv. Pavla, gdje podučavaju u mnogo­ brojnoj školi siromašne djevojčice. Neka ih Bog blagoslovi 1 — Još'-jedn a sladka uspomena 1 Nakon smrti kanonika Giunti, moga izpovjednika i učitelja, odabrah za du­ hovnoga svog vodju o. Eugenija, fra­ njevca. Išao bih k njemu u samostan veseo, da ću naći otca i prijatelja ; si­ lazio bih s brežuljka, na kome se diže franjevački samostan, podvostručenim veseljem. Ne bih mogao izkazati sve dobrote onog častnog starine. Netom bih ušao u čistu crkvu, to bih odmah čuo Eugenijev glas iz kora : 0 t č e n a š ! Njega hranila apoštolska ljubav i molitva! Oh, draga stanice, u kojoj ga toliko puta pohodih, kako li te se nježno još i danas sjećam 1 — U mome rodnome mjestu ima franjevački samostan. Dok sam na ta­ mošnjem gimnaziju predavao filozofiju, oni častni otci dozvoliše mi, da u nji­ hovoj biblioteci proučavam knjige, što ih sam ne mogoh imati. Više nego jedna ura sladkoga mira prolazila mi �Str. 158. Viestnik. poput bljeska u onoj sobi, što gledala na jedno dvorište liepe arhitekture, i ja bih tu često bacio oko kroz prozor, uživajući u onoj samotnoj ljepoti. Ali prije no bih uzašao onim krasnim stu­ bama do biblioteke, klekao bih pred kapelicu, da prosim milost: molio sam, da mi Bog pomogne, e budem mogao ostaviti odvjetničtvo, što ga pridruživah nauku, i da dobijem mjesto na školi, gdje bih sa svojom obitelji mogao pri­ stojno živjeti. . . Težko mi bijaše duši odvjetničtvo; dobih milost, pa svaki put, kada stignem u rodno mjesto, čuv­ stvo sinovske odanosti vodi me k miloj kapelici. Neka B og blagoslovi liepu crkvu, krasni samostan, sličan u nečemu onome u Asizu, i onu malobrojnu, ali zaslužnu redovničku obitelj. — Smješten na gimnaziji u Lucca, zamolih znanca nadbiskupa, e bi mi označio za izpovjednika jednoga vriedna svećenika. Po njegovu naputku odabrah o. Serafina, franjevca. Nadbiskup Arrigoni, valjan propovjednik, pripadao sam franjevačkome redu ; primao me otčinskom ljubaznošću i sprovedoh s njim mnogu večer u ljubaznu razgovoru. Mnogo mi valjali njegovi savjeti; kad ono izgubih jednu kćerku, koju ljubljah kao ženicu oka, on me milo privede kršćanskoj odanosti. Rieč Božja, što dolazi iz kršćanskoga srca, jest jedini melem u takovim bolima. O. Serafin, kad začu zašto i od koga dolazim k njemu, zaljubi me kao sina. A li u izpoviedi njegova rieč do­ lazila do srca : priečio padanja ili odmah podizao. Ti, otče, za sigurno čuješ s rajskih visina poniznu zahvalu moju, što ti je dižem iz dubine svoga srca ; prikaži moje molitve sv. Franji, neka ih on podnese Isusu i njegovoj Majci. Sr. 5. U prostranoj crkvi sv. Franje umukne psalam i pjesma redovoička, a čuje se tapat konja i vika vojnika. Hram je pretvoren u kasarnu. Otcu Serafinu puče srce. — Kada budem premješten u F i­ rencu na više škole, upoznah o. Ber­ narda iz Favizana. Častan izgledom, prvi u crkvi a zadnji iz nje, stroga, sveta života, a eto ga već u visokim godinama. U njega se izpoviedah. Često bi me pozvao u svoju siromašnu sta­ nicu. Veoma liepo prevede nešto od sv. Franje. Iz njegove ruke primih haljinu trećega reda, kojom se ponosim više no kneževskom odorom. Neka mi Bog oprosti, što vazda ne izvrših svetih pravila. Ona će haljina sa mnom i u grob. Čuvam je kao blago, i ne plaši me pomisao, što ću s njom u g ro b ; veselje mi je pače, jer će mi služiti za oružje proti crnome neprijatelju. Nazad deset godina dobih milost od častnih otaca, da mogu s njima pro­ vesti veliku nedjelju. Još i danas oni dani čine mi se rajski. Jednoga dana kazivao mi g var­ dijan : Čudo je upravo Božje provid­ nosti, da nam nikada ništa ne fali, i ako živimo od same milostinje. Ali tako baš htjede sv. Fran jo: njegove sinove da će hraniti milostinja. Jučer ne bijaše ni novčića; medjutim jedan ugledni gospodin posla nam vina, a malo zatim dodje i novaca. Ovakovo jedno čudo franjevačkoga siromaštva vidjeh i tu skoro. Na izmaku sedmice kazivao mi jedan redovnik, da g var­ dijan za cielo nema ni novčića suviška, a ipak da su oni sigurni za sutra. A da se povratim k otcu Bernardu, �1 Ц 5- Viestnik. evo kakova mu bijaše stanica: uz okno uzahan stol, nad stolom malena polica za knjige; uz suprotan zid ku­ kavna posteljica, na kojoj jedva da se protegneš; odmah uz posteljicu nizak izlaz. Ostalo još samo mrvičak prostora za vješalo plašta i habita. Pa ovakove su sve druge redov­ ničke stanice. A ipak, kakov je sve tu mir, vedrina duše, sabranost, liepi muk! Iza mršava objeda nekoliko bogoljubna razgovora, pa onda svak sebi, svak za svojim poslom. Ne, sviet ne pozna niti može da dade onakov m ir! — Za školske godine bijaše mi izpovjednikom o. Lovro, isto franje\ -лс. Ne malen dio svoga života i svojih bieda izlih u ono ljubazno srce. Srce mi se napuni još i danas nekom sladkom nježnošću, kada pomislim n nje­ govu bogoljubnost, na njegovu sami­ lost za moje boli, na svete opomene one nazbilj franjevačke duše. Silno je obljubljen; njegova je izpovjednica vazda obkoljena. Znade više puta milo se potužiti, kao u šali, ali zato ipak nikada se ne će oglušiti pozivu. Jedan bogataš reče mi jednom na trgu sv. Marka : — Ili valjda niesu ovi redovnici prave ljenčine, bezposlena čeljad ? — Ja mu odvratili: — Sto ti ljudi rade ? Evo vam što rade : oni mole za one, koji ne mole; čine pokoru za one, koji bezbrižno uživaju sviet i zemlju; tješe nevoljnike u boli njihove savjesti; podpomažu svjetovno svećenstvo, koje ne bi moglo dostojati u velikim gradovima; je si li ih po­ zvao, oni će smjesta k bolestniku, da mu donesu sveti Isusov mir. Evo, što ti ljudi rade. A ovo, gospodjne moj, Str. t 50. ne znači ljenčariti, nego sveto i spaso­ nosno djelovati! Japan. (K rva vi prizori u japan­ skim kazalištima). Bilo o tome tu skoro govora u pariskome T e m p s-u. Pisao to njegov naročiti dopisnik iz Tokija, pa zaslužuje, da mu čovjek vjeruje. Mi ćemo ovdje donieti samo neke stavke, ali koje će biti dovoljne, da nam po­ kažu, kakav je to čovjek Japanac, o kome se danas toliko govori i piše, a kojega sa stanovite strane hvale i časte. Kazališta u Japanu ostadoše otvo­ rena i za vrieme rata, pače baš sada utobolčuju dvostruku dobit. Zašto ? Jer svi, svi bez iznimke komadi jesu pri­ zori s rata : borbe, ubijstva, bitke, krv, a krv ima najveći upliv na japanski narod. Koliko je prizor okrutniji, krvo­ ločniji, toliko više mili. Nije se zato čuditi, na svietu nema kazališta, koje bi živinskom okrutnošću nadila­ zilo kazalište japansko. Na njihovim daskama ljudi se bore, probadaju si trbuhe i umiru. Njihove zadnje čaše prate užasna trzanja i za­ vijanja, što obično potraje nekoliko minuta. Ti su prizori tako užasno vjerni, da se nikako opisati ne dadu. U ovo doba, kada su ljudi u ratu, žene i djeca jesu većina u kazalištu, gdje prolaze vas dan u nasladi i pouci, jer kazalište se otvori u deset prije podne a zatvori se u sedam na večer. Zato se obćinstvo ne može tužiti, da se ne zabavlja za potrošeni novac. Kako su kazališta otvorena po vas dan, tako ljudi tu jedu, piju i puše. Vidio sam kakovih dvadeset od tih prizora. Moj mi ih je tumač dosta dobro prevadjao. Sve mi se to činilo i �Str. 160. Viestnik. bezmisleno i nemoralno. Htjelo mi se dosta naprezanja, da ostanem ravno­ dušan pred prizorima iz današnjega rata, što sii' dakako danas na dnev­ nome redu. Opazih, da u kazalište ne dolazi nijedan evropejac. Uvjeren sam, kada bi tu došli, da bi izčeznule njihove sanje, a njihova bi japanofilizma ne­ stalo. Izmedju ovih sablažnjivih prizora ima ipak i liepih, a ti su svi, u kojima je govor o patriotizmu. Japancu se je diviti, kada govori o svojoj domovini, svejedno kako mu se divimo kada se za nju bori. Tako bijaše u jednoj od zadnjih drama, kojoj je predmet smrt dvaju oficira. Oni se preobuku u Lamino odjelo i odu u rusku vojsku kao uhode. Nego sreća ih ne posluži: budu uhvaćeni i osudjeni na smrt. Malo prije nego će ih ubiti, oni diže govor, a njihove su rieči divne, uzvišene. Kažu, da im je osuda na veliku čast i da su sretni, što svoju krv mogu proliti za veliki Japan. Život im u toliko vriedi, u koliko ga mogu žrtvovati za kakovu uzvišenu svrhu. T o je prizor nazbilj ganutljiv i liep, a zbio se tu skoro u Mandžuriji. Br. 5. Ali konac je drame užasan. Ruski vojnik ubija oficire privezane uz palu, i tada započimlje njihovo polagano umirenje, dok krv curi iz njihovih žila. Užasnog li realizma! Razumljivo je, da djeca pred ovakovim prizorima postaju skrajnjjm fanaticima, a za tim baš ka­ zalište i ide. Zaključit ć u : Narod, koji svoj zadnji novčić žrtvuje kazalištu, koji hoće da sve svoje dane prolazi u kazalištu, da tu svojim pokličima b a n z a j po­ zdravlja krvoločnost i okrutnost, taj narod može biti zgodan materijal za rat, ali ne će nikada postati narod kader da donese i širi prosvjetu. Opetu;em : Japan je samo tri naše stvari veoma dobro prisvojio: mornaricu, vo j­ sku i p( liciju. U ove tri ustanove on je uložio sve svoje moralne sile, sve svoje izvore, pa kazat ću i sve svoje — duševne sposobnosti. U ostalom on će vazda ostati stari Japan, osim oružja i rata nesposoban za" ijedno plemenito djelo, za ijedan ustrajan rad, za ijedno uzvišeno čuv­ stvo. Pa i onda, kada bi vas sviet želio mir, on bi hotio rat, jer rat, samo rat on ljubi, samo rat on razumije, samo ratu on žive. S A D R Ž A J : Strossmayeru. — J Josip Juraj Strossmayer. — Dva soneta nad grobom velikog hrvatskog Mecena Josipa Jurja Strossmayera. — Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. — Maj i raj. — Maleni Abel. — Dvie tri sa »ljudske klaonice«. — Dopis. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/da3eaa542dba7a69f28db2908f741212.pdf b086cb1f84a8a3496672c127476f5fdc PDF Text Text U Sarajevu, mjeseca lipnja 1905. God. XIX. ‘ > !a : Napisao Lav L,e Monnier, preveo s francezkoga Fra Arkangjeo Brković. 3 K — hl. roširan a stoji ezana u poluplatno sa zlatn im nadpisom na h r b tu . . . 3 K 3 0 hl. Vezana u cielo platno sa zlatnim n a d p i s o m ....................... 4 K — hl. Z a p o šta rin a brošure 30 hl, a za veza n e 3 5 hl. više . �Novi članovi družtva za gradnju sv. Ante u Sarajevu. Ž u p a S a r a j e v o . (Nastavak). Utemeljitelji: Em il pl. Mraov dvorski savjetnik, Fridrik Kobiuger, dvorski savjetnik, Konstantin predsjednik I. odjela zem. vlade. Dobročinitelji: Dr. Ivan Kellner, gradjevni savjetnik, Dr. Gjur vladin savje.nik, Antun Milošević, podvornik kod zem. vlade, Obit Henrik Kuhn, ravnatelj pomoćnih ureda kod zemaljske vlade, Iv vladin tajnik. Prinosnici: Hermina N ova'*' Latal, supruga željezn ičk a ш činovnika, or. Ludviga Novadta, Am činovnika, Ilija Vukasiakv« ć, limar A n a Same. mović, posebnica, A nto liić-Sfr’ e f § f p o d ’ eniu Halas, supruga žei posjednica, Filom* jsip Gnjato, podvo.. �Br. 6. U Sarajevu, mjeseca lipnja 1905. God. XIX. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. (Nastavak.) Jer je jasno i očevidno načelo, da okolnosti sve do stalne granice na posebnike djeluju, razumije se, da se imadne pravi pojam o sv. Franji, treba makar površno poznavati njegova vre­ mena, što sačinjavaju tako rekuć okvir, u koji treba uklopiti krasnu i blistavu sliku Siromaka asižkog, komu je Pro­ vidnost povjerila veliku zadaću za vjeru i družtvo. Bacimo dakle pogled na vremena, što dočekaše rodjenje sv. Franje. On se rodi 118 2 . u Asizu, malom umbrijskom gradiću; naravni okoliš, što ga okruživaše, sigurno je djelovao, da mu ojača ona od naravi nježna, nada sve osjetljiva, ljubavi, milosrdju i smilovanju sklona ćud, ona njegova naravna sklonost pjesničkom maštanju. Divota, čarovita i zamamljiva lje­ pota rodnog mu mjesta, puna tisuću divnih i veličajnih povjestničkih uspo­ mena za ljudstvo i vjeru sigurno nije bila bez upliva na njegov i onako nježni duh. Godina 118 2. spada u dobu veoma naprednu srednjega vieka. Da se ne upusti u razpru o godini, što označuje početak srednjeg vieka — poznato je, da mnogi danas drže početkom sred­ njeg vieka pad zapadno-rimskog car­ stva i osnutak Odoakrove države, — uzev obično i obćenitije računanje god. 467. kao početak srednjeg vieka, go­ dina, koje se rodi naš Svetac označuje vrieme podobro odmaklo u srednjem vieku. Nije slučaj i za čas, da se lomi koplje u prilog srednjeg viek a; sada već mnoga i sbiljska proučavanja obra­ nila su slavu srednjeg vieka od mnogih napadaja, kojim se nabacivao prostački �Str. 162. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. i strančarski sud. Osvjetlanje srednjeg vieka je konačno i podpuno dovršeno; osbiljna će proučavanja dati, da se u sve to boljem svjetlu ukažu zasluge vieka, komu je krivo učinjeno, jer ga se nije pojmilo, i jer je na nj bačena bezsavjestna odsuda. Srednji je viek gledao, gdje se mladi narodi sjevera spušćaju u Italiju, usahnula krv latinska oživljava, ob­ navlja se pod okriljem Crkve. Latinska plemena dobiše novi život, nove sile, stapajući se i mješajući si svoju krv s krvlju naroda sa sjevera punom cr­ venih krugljica. Srednji je viek doživio i jedan drugi, znamenitiji dogadjaj: to jest silu kršćanskog duha nad prostim, neukim, divljim, krvoločnim narodima sa sje vera; vidio je, gdje se običaji uljudjuju, bivaju mirniji i ljepši. Shvaćanje materijalista o povjesti nije doraslo, da razjasni postepeni po­ pravak prostih stališa. Oh, kako se rukom napipava, da ni prosti oblici sklada, ni umjetni sustavi proizvadjanja, ni odnošaji ljudskog družtva ne stvaraju umnih djela, uzvišenijeg načina ljudskog ži­ vota, makar ljepši način, umna načela sadržavala jezgru sile, što izvadja te­ meljne obnove družtva. Crkva, držeć netaknute u svojoj visini i svietlosti misli o jednakosti i slobodi, išla je u susret dugom djelu u povjesti, da se ublaže težki i sra­ motni okovi robstva, i da se pridigne stanje raja, da se razcvjeta sloboda obćina (komuna), što su izmedju naj. ljepših i najveličajnijih naših predaja iz srednjega vieka. To je osobit način doba puka; prof. Tomiolo opisujuć povjest bezkuć- Br. 6. nika (proletarijata) p iše : Bez prigovora je priznato, da je na temelju načela vjere i ćudoredja, pravih obnovitelja kršćanstva, Crkvi katoličkoj, sliedeći svoje poslanje duhovno i vrhunaravno, kroz vjekove padanja poganskog rim­ skog carstva i germanskog divljačtva, pošlo za rukom preporoditi, uzmnožati, i proširiti jako i krepko pučanstvo u dvostrukom pogledu: uljudnosti i dr­ žavljanstva, jer dok posvećivaše sve razrede, udahnjivaše množtvu puka, dobro uredjenu, silu proširivanja i na­ prednog upliva. Prodirući ona na mnoge načine i pod različitim prilikama u sve zemlje Lvrope, srednje i zapadne, upućivaše ih u se, i preporadjaše sav duhovni i družtveni život naroda, popev se na vrhunac slave u srednjem vieku, koji se zove osebno: viekom naroda. K r­ šćanska je dakle demokracija već bila izvedena u divno djelo, što je obeća­ valo od sebe daljni razvitak i preinaku. Trebalo bi ne poznavat ili opovrgnut vas učeni rad povjestničkog prouča­ vanja i prosudjivanja učinjen u naše doba nad srednjim viekom, da sc mogne protiviti ili umanjiti važnost ovog dogadjaja. Briga Crkve u srednjem vieku za prosti narod je bila uprav materinska, ona ih pomože na mnogo načina do pridignuća. Preteče druge u pridignuću raje, posta obnoviteljicom prava, nek’ bi se bolje uredilo, da brani osobito proste i potlačene; biva služkinjom ljubavi, zauzete ne samo za biedu pojedinaca, već što se proteže na najdivniji način na potrebe svega družtva za zajed­ ničko dobro. �Br. б. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Crkva napokon ovu nauku o po­ dupiranju slabih savjetuje, pokazuje i kao nameće svim ljudskim družtvima javnim i posebnim, da bi svi uvidili, kako moraju po njezinu primjeru raditi za obće dobro, osobito pak podpomažući i štiteći prosti puk. Život obćina u doba, o kom go­ vorimo, postigao je vrhunac svog sjaja i svoje najveće slave. Povjestne uredbe bez iznimke imaju vrieme mladosti, zre­ losti i padanja ; život obćina bio je podvrgnut ovom obćenitom zakonu. Imao je dakle i on svoje vrieme mladosti, drugo zrelosti i napokon pro padanja. Naravno, razne ove vremenske kolo.ečine imaju svoju povjest, i tko proučava povjestne uredbe, otvara mu se tu poširoko polje proučavanju. Ali prosudjivanje, kad se ne oba­ zire na kršćanska načela, kao što se to danas obično dogadja, ne dolazi do spoznanja svih uzroka pojedinih pojava u povjesti. Zabacivanje kršćanskih na­ čela prieči pristup do podpunog spo­ znanja, te tim biva, da današnja pro­ učavanja ostanu gdjekad nedostatna i nesavršena. Jasan ti ga je primjer, kad se poduzme izpitivanje propadanja neke uredbe, n pr. života u obćina. Ako se ne osvrće na shvaćanje ćudoredja, ne da se vierno riešiti taj pojav, dok izpitavanju, što priznaje utjecaj načela ćudorednosti na razvitak kog mu drago družtva u povijesti, može poći za rukom, da stvar prouči što vjernije, pomnjivije, dublje, savršenije i izdaš­ nije. Koncem trećeg vieka, dakle uprav u vremena našeg svetca, talijanske ob- Str. 163. ćine hranjahu u sebi klice, što k pro­ pasti vode. Slavna povjest veličine i sjaja, crta slave, označena životom ta­ lijanskih obćina, dosegla je vrhunac, te je počela povjest propadanja. Počet zrelo izpitivat povjest našeg tog žalostnog pojava u našem obćinskom ži­ votu jest zamržen posao ; činbenici, što pripraviše prilike propadanju obćina, mnogovrstne su i različite naravi, pa ćemo ih se mi samo dotaknuti. Nesloge obćina, što nigda ne zamukoše posve, počele su sve to većma, češće i jače izbijati na površinu. To je bio jedan izmed najgorih i najužasnijih jada naših obćina. One uništiše naj­ ljepše sile odvažnosti, moći umne i ćudoredne i bogatstvo u medjusobnim borbama, natječajima obitelji; odvaž­ nost i bogatstvo, što je moglo doprinieti čvršće temelje obćinskom životu i učiniti, da uskore napredak pro­ svjete. Ricotti u svojoj » P o v j e s t i E u ­ r o p e « ovako govori o neslozi obćina: »Nesloge, što trgahu Italiju dvojstruke su vrsti bile : neke bijahu izmedju gra­ dova i gradova, druge bijahu izmedju gradjana istog grada. Prve potekoše iz borke Crkve s carstvom, makar naziv Guelfa i Gibelina unišao u Talijansku istom u XIII. vieku: Guelfima se zvahu pristaše Crkve, a Gibelinima oni carstva. Ciepalo se, dielom je uzrok rečena pre­ pirka vlasti, dielom je opet ovisilo o unutarnjoj borbi izmedju raznih raz­ reda gradjanstva. Ono plemstvo, što je bilo prvo, da se opre biskupima, bilo je i prvo, da zauzme službe u obćinama. Njima se pridružiše i ugledni ljudi iz seljačtva, �Str. 164. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. koji ili svojevoljno ili prisiljeni se na­ staniše u gradu, te su gradjanstvo prisegli. No puk, obogativ se i osviestiv, nije oklievao, da se digne i da zahtieva neki dio, a možda i veći u ja v ­ nim službama. Tako, dok se gradovi krvare za Guelfe ili Gibeline, u samom se gradu i u središtu iste stranke do­ lazi do borbe o zauzeće vlasti izmedju plemstva i pučanstva. Na koncu, kad se jedni i drugi dosta natukli, diže se prosti puk pod imenom » s l o b o d n i h r u k o t v o r a c a«, koji sve te sgazi, izključiv plemiće i bogataše iz javnih služba i konačno- na temelju prava da mogu na sudu svjedočiti i iz velike ljubavi dopustiv komu od tih, da se mogu upisati u koje od tih družtava. Tako opažaš vječna preuredjivanja u obćina, trvenje, pad i pridizanje stranaka. Sve ti je tu spremno na borbu, kuće su kule, izvana su tornjići, metaljke, sprave, vječne straže; iznutra su zidovi urešeni oružjem i jedva malo svjetla prodire unutra od ubojitog gvoždja. Gore se diže mužkarac za zadnju obranu, dolje su strahovite tamnice, da dadnu osveti hladnu zado voljštinu. Za jedan tren se odredi u burnoj skupštini uništenje koje stranke ili po­ rodice; pospješeni brecaji zvona, što zove puk na obranu, odvraćaju po­ gibelj od napadnutih. Hitro ti ga se oni laćaju oružja, zakrčuju puteve, ba­ caju mostove s kuće na kuću, da priteku u pomoć jedan drugom; oružaju vrhunce tornjeva strielama, kupe čete po kotarima. U to se puk skupio pod barjake i hitro kreće prema označenim kućama. Bori se kod nasipa, ruše se, spaljuju og rad e; a pod kišom striela i Br. б. kamenja pucaju vrata, i sve, što do ruku dodje, razara se. Tko osta živ, prognanik je, kog može svaki ubiti; kuće mu se sravne sa zemljom, dobra se zapliene, ili ih zakonom ostave pustošenju. Na taki način država dobiva lice stranaka, pravda osvete, te isto natje­ canje u službi domovini radja mržnjom, neprijateljstvom, propašću. Predaja živo izkiti te biede u nesreći Juliete i Romea. Rodio se u susjedstvu, u isto vrieme, već su se zavjerili i na smrt zaljubi l i : kad eto dodje do svadje iz­ medju roditelja, pa boja, pa i do pro­ gonstva Romea i njegovih. Julieta, da ne ode za neljubijena, kuša, da se otruje-, ali napitak je samo neškodljivo uspavao. Romej, misleć da je mrtva, ubi se nad njom, a ona poslije nad njim. To stanje nije moglo, a da ne pripravi korak po korak konačnu pro past sretnom i sjajnom životu obćina. Nema ti ga više jasna, uzvišena i čista pojma o obćem dobru, što ujedinjuje obćinare; oni kuju u dno duše želje i namjere osvete; želje i namjere, što se sve jače zaoštravaju izčekivanjem. Bilo je stranaka, razreda, koji idjahu, da jedni druge svale, koji ne upotreblja vahu moći da obćem dobru pomognu, kao što je to bilo za ljepših dana obćina i u teža vremena i gorča tog života, već upotrebljuju moć, da se osveti udovolji. Odnošaji razreda ne bijahu više proniknuti kršćanskim načelima, ne bi­ jahu odnošaji sloge, uzajamnosti, podpomaganja, već borbe. Ne bijaše sloge u silama, već nesloga, razpad, osveta. Kršćanstvo još nije dospjelo, da �Br. б. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija podpunoma uredi družtvo srednjega vieka ; dobar dio njegova truda osta bez uspjeha. Toliko je istina, da pro­ padanje života općina ima kao sličan pojav u postepenom ohladjivanju u kršćanskog vjerskog života. Medjutim prodiru u to doba po malo načela cesaristička pod uplivom careva. Cesarističko načelo nije sasvim skršeno u divnim i slavnim borbama obćina, nije ono prestalo dizati glavu. Predaja dvorskih pravnika iz Bologne ne bijaše izkorienjena. Pridižuća se cesaristička načela malo po malo priprave stanje pogi­ beljno slobodi obćina. Toliko je istina, da u duši obćinara niesu više živili oni osjećaji od­ važnosti, plemenitosti, slobode, što ih dovedoše do slavnih bojeva ; toliko je istina, da su ti osjećaji na žalost izhlapljivali, da su obćine neopaženo pretvarale u vlade gospodara. Težke pogibelji za slobodu i neodvisnost stegle su u sklad jake sile obćina; nestav pogibelji, obćine razviše sile odvažnosti, što su im preostajale, u unutarnje borbe jednih proti drugima. Tako je uviek: prošav vrieme kušnje, zaspu sile; dobiju kriv smjer, troše se i tko ih ne izgubi, početnik je dobra i uljudbe. Ono doba mrtvila, odustanka od borbe proti carskoj moći, proti nepri­ jatelja slobode uzsliedit će vlada gospo­ dara. Ovo propadanje sila i moći, dok ide na propast dobara i ljudi, pripravlja i nasilje, ista služba gospodara i ono Str. 165. istom uvadjanje kapetana puka idjahu, da uvedu nasilje. Sbilja, — veli Ricotti u » P o v je sti E u r o p e « — na te se časti penjahu prvaci plemstva, i onako moćni sa stra­ naka i dobara. Oni zauzimahu mjesto s liepim brojem podložnika i pustahija, što ih po ugovoru morahu sa sobom povesti i koje obćina unovačivaše u vojsku. Taj sviet bijaše jezgra njihove moći. Vješto se dakle uvlačeć u stranke pod izlikom, da služe obćini, kupljahu pristaše, napadahu protivnike. Prošav godina, jer je bilo zabranjeno, da se potvrde u službi, to ako bijahu gospo­ dari, dali su se birati za kapetane puka i obratno. Koncem druge godine pre­ uzimahu prijašnju službu i tako sve dalje, dalje. Na taj način stezahu obćinu istim lancem, samo pod drugim imenom, dok se nije nadala prigoda, da se dadnu proglasiti vladarima zasliepljenoga puka. Ezelin III. da Romano dao je jedan izmedju prvih i najstrahovitijih primjera tako zvane vlasti gospodara. K akva razlika izmedju naroda, koji proglasuje gospodare, i onoga, koji vojeva navjeke slavne i sjajne bojeve Legnanske, što poniziše premoć careva, koji je znao tako visoko držat raz­ vitak, čast i slavu obćinskog života ! Čini se, da je nastala neka vrsta duševnoga prevrata; čini se, da taj puk nema u svojim žilama krvi predja. Vlada gospodara, ta žalostna uredba, koja zasjeni i nemilosrdno prekinu raz­ vitak naših obćina, narod je nju htio, ona je njegovo stvorenje. Malo pak dublje zavirujuć u ono družtvo, opaža se osim gubitka silne ljubavi k slobodi i nezavisnosti tako- �Str. 1 66. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. djer i propadanje ćudoredja. Duhovi su bili oslabili, bez poleta, bez zamisli, bez odvažnih namjera, hrabrih podu­ zeća, ćudoredne prilike niesu cvjetale. Razkoš je odavala pravu boljeticu dotle, da su se morali zakoni kovati kao ono u rimsko doba, da bi se ogra­ ničila prekomjerna uporaba biserja, predmeta odredjenih za razkoš poje­ dinih osoba. Isti crkveni stališ nije davao uviek dobrog izgleda. Bogatstvo, skupljeno u vrieme življe vjere, pojačanje moći državne i družtvene davahu liepe pri­ like, da se zavedu, s kojih je kler osjetio neki utjecaj. Život prama obi­ čajima pobudjivao je u kleru ne malo želja u ovim časovima. Pa kad kler ne živi neporočnim životom, kad dobri običaja nestaje u ovoj jezgri puka, što bi morala čuvati miomiris divnih krjeposti, u družtvu nestaje jednog izmedju najjačih pobor­ nika napredka. Pače i družtva, te divne uredbe srednjega vieka, što ga zdravi sud pravedno obrani, osjetiše te prilike. Ona su uživala najveći sjaj, dok je u puku živilo bratimstvo sa skladom. Smanjivanje vjerskih osjećaja imalo je tu pošljedicu od naravi, da oslabe i načela bratimstva i sklada. Mjesto duha darežljivosti, snošlji­ vosti i slobode, što oživljavaše udruge zlatnog doba, započeše se uvlačiti duh pretjeranosti u družbi, želje za povla­ sticama, nastojanje osamljenosti i svi uzroci, koji s vremenom sve to jači baciše udruge u duh ukočenosti, bolježljivosti, u duh protivan ljudskom druž­ tvu, što dade povod Turgotu i su- Br. 6. mišljenicima, da traže i opravdavaju njihova ukinuća. Nestajanjem upliva kršćanskih na­ čela, najškakljiviji i najznamenitiji posao vjeresija poče se prevračati. Ne manjka u ono vrieme ljudi i primjera prevrata vjeresijskog. Lihvarenje pritišće i to kadkad na najgori način biednike i ne­ sretnike. Potrebe prostaka i siromaka, ne­ ljudski prevarenih od ljudih bez srdca, dade povod osnutku zalagaonica (monti di pieta), ustanove, koja zasno­ vana i zadahnuta po Qrkvi, vodjaše uztrajnu i hrabru borbu proti nevjernom i bezsramnom zanatu lihvara. Vjeresija dobi prave mjere, sigurne, odredjene od Crkve, koja svojom naukom o do­ biti što i danas u svojoj jakosti ostaju stavi jači branik slabim. No padajući upliv Crkve, i njena načela o dobiti baciše na stranu. Podiže se jaka i bolestna pohlepa za novcem, i ta po­ hlepa obori nasipe, što ih Crkva diže proti bezdušnog samoljublja. Iz tog, što se do sad reklo, vidi se, da družtveni odnošaji ne bijahu najljepši. Viši razredi tištahu niže, a ovi kovahu u srdcu osnove od pora: bila ti je u duši pučanstva sliepa i trajna grožnja protiv bogataša. Odnošaji gospodara i kmeta mjesto da budu snošljiviji, oni se zaoštravahu, bijahu teži. Kršćanstvu je pošlo za rukom bez pogibeljnih pokreta, bez da se dižu neumjestne bune, da olakša stanje potištenih, mienjajuć odredbe sjajne poganske dobe. To djelo pobolj­ šanja sad se prekide, pače stupi u pravo nazadovanje. Položaj kmeta bijaše obćenito težak i žalostan. �Br. 6. Nova franjevačka junakinja. U to uz cvjetanje trgovačkog ži­ vota i obrta stvaraše se družtvo, koje u bankama, trgovini i obrtu idjaše za velikim promećanjem. T a se vremena odlikovaše poku­ šajem — jedinim u povjesti srednjega vieka — načela socijalističkih, što ih iznadjoše krivovjerci Albigezi, Katari i Patareni. No Crkva stavi uspješna i jaka sredstva proti tome socialističkom po­ kretu, zadahnutu mislima nenaravnim, bezvjerskim, nećudorednim i protivnim ljudskom družtvu. Ona razvi pravo djelovanje za družtvo: bilo pridižuči prosti puk promicanjem udruga, bilo sbližujuć stališe, koje svojom naukom, što visoko cienjaše rad, koje podižući obnovitelje družtva, kao n. pr. sv. Franju Asižkog, sv. Antu Paduanca. Tim onaj pokus socijalista poče izčezavati pred tim divnim djelom predsusreta, što ga Str. 167. Crkva znade izvesti. Pa i u naše vrieme Crkva ima istu odvažnost, moć, opiranje, čim je mogla svladati pokret socialista, utjelovljen u Albigezima, K a ­ tarima i Patarenima. Samo to, da Crkva mogne razviti spasonosni rad, nek bude slobodna i ona u svom radu kao u srednjem vieku, pa ima odmah sredstava, da pobiedi strahoviti pokret današnjih socijalista, koji na koncu konca ima sasvim slične poteze s krivo­ vjercima u srednjem vieku. Ne vriede drugi pokusi, druga sredstva, druge brige i drugi liekovi, ako se misli, da se što uradi bez po­ moći Crkve. I povjest dolazi do tog, da potvrdjuje i bilježi ovu istinu. Današnji socijalizam dade se jedino pomoću kršćanskog socijalizma Crkve pobiediti Da bi ova misao prodrla u umove, što nepovjerljivo gledaju da­ našnje djelo Crkve, te ga napadaju ! (Nastavit će se.) Nova franjevačka junakinja. Napisao fra I v š a M i j o v . Punih dvadeset i šest godina bo­ rila se ona, vojevala za svetu, uzvišenu stvar, ona, prosta ženica, nepoznata svijetu, koji se kupi oko mramornih spomenika svojih velikana, da im pjeva slavna djela na korist i utjehu bolnoga čovječanstva. I nakon tvrda života klone divna junakinja na svome putu, posutu trujem i dračama, klone mila mučenica mirno i tiho, a da se njezino ime ne pronijelo svijetom, da se nad njezinom rakom ne podigne skupocjeni spomenih, hvala i uspomena junačkim joj dje­ lima. Njezino tijelo počiva pod jedno stavnom bijelom pločom u vječnome Rimu, a spomen joj se slavi ne u svijetu, koji je proganjaše, a za koji ona toliko učini, toliko stvori, nego u čistim du­ šama onih triju hiljada franjevačkih sestara, koje ona skupi pod bijelu za stavu vječne ljubavi i posla svijetom, da mu budu na korist, na utjehu. Sada, piše pariški U n iv e rs, kada tijelo ove velike vjerovjesnice, lišeno nje­ zine stvarajuće volje, leglo pod bijelu ploču u Rimu, kada se već iskazala �Str. 1 68. Nova franjevačka junakinja. zadnja pošta jednoj od najvećih žena, kojima se kršćanstvo ponositi može, sada i mi možemo otvoriti usta, da joj izrazimo svoje živo udivljenje, najtopliju zahvalu i počast. Ovako uvaženi periški list piše us­ pomeni časne sestre Marije, utemelji­ teljice franjevačkih Marijinih vjerovjesnica. Umre ona na 15. studenoga u S. Remu. Njezino obiteljsko ime ne može ništa da kaže onome, koji je poznavaše pod bijelom mahramom starješinice fra­ njevačkih vjerovjesnica, ali njezine kre­ posti, zasluge, što ih ona steče na polju velike, rekao bi skoro universalne zadaće, svakome nepristranome čovjeku nameću dužnost, da joj se uspomeni zahvalno pokloni. Anarhisti, socijalisti slave, veličaju svoje apoštole i lažne svoje proroke, kada smaknu bombom ili bodežem koje ljudsko stvorenje. Nauka socijalizma ide za tim, da podigne proletarijat, malene proti staroj pjesmi bratstva i ljubavi, što se razlijega u kršćanskim hramovima, u hra­ movima onoga kršćanstva, što ti uli­ jeva vječne nade. Podižu spomenike generalima, koji zapovijedahu pod razarajućim mitraljama krvne i pobjedonosne bitke. Kapitalista, koji sabira na tisuće radenika oko mašine, svoje zlatne rude, velikan je za naše danas ljude. Na našim javnim mjestima, po sjenovitim, krasnim ulicama, ponositi mra­ mor slavi tribune, koji samo tu zaslugu imaju, da su mijenjali gospodara. Ako se zahvalnost i entuzijazam imaju da mjere prama zaslugama, što ih se učini čovječanstva i domovini, pi­ Br. 6. tamo, što se duguje onoj poniznoj ženi, koja ono slatko usnula u St. Remu? Ova smrt, u svjetlu dovršena djela, po­ kriva crninom tri hiljade franjevačkih Marijinih vjerovjesnica. U dvadeset i šest godina ova je čudnovata žena, koja znade stvoriti iza franjevačkoga najveći red, skupila okolo sebe tri hiljade izabranih duša, posve­ ćenih Kristovoj svetoj stvari. Čudo zaista, osobito ako se po­ misli na Osvade i zamke, što ih zlikovci podizali ovoj svetoj duši. Misao se gubi hrleći po raznim postajama njezine nazbilj čudnovate mi­ sije. Zametak njezinim vjerovjesnicama valja tražiti tamo na dalekome indij­ skom Ootacamundu. K ao što se to dogagja svakome nasbilj provindecijanome djelu, zarodak njezina reda krstilo vodom tvrde kušnje, gorke patnje; odmah u početku digoše se grdne zapreke i po­ teškoće i zapečatiše pečatom pravim sveto mu ime: red franjevačkih vjero­ vjesnica, utemeljen sestrom Marijom od Isusove Muke. Ali u svojim tugama i nevoljama časna junakinja imala pred očima tvrd stup, nepomičnu luč, što će da je si­ gurno vodi usprsitim utrenikom muka i patnja — njezin pogled nepomično uprt bio u vječni Rim. U veljači 1877. klekne ona pred velikoga Pija IX . Vješto oko Kristova namjesnika smjesta uvidi sre'.an plod djela, što mu podastrlo na odobrenje; bez ispitavanja potvrdi utemeljene zadruge, što će se posvetiti isključivo svetome poslanstvu i na riječ odobri mu ime i haljinu. Kongregacija propagande uze je odmah pod svoju vlast i okrilje, a osam godina zatim L a v XIII. blagostVo jo j �Br. б. Nova franjevačka junakinja. udijeli za upravitelja franjevačkog ge­ nerala. 1896. zadruga dobi odlučno kanoničku potvrdu. Ljeta 1877. otvore prvi novicijat u S. Brieucu, a već 1882. ulaze u Rim. Tri godine za tim prima ih Marsilija i Ceylan, i tako se siromašnoj franjevač­ koj sestrici otvara široko polje: ona će da skromno razvija svoju blagotvornu djelatnost i u polupoganskim predgragjima velikoga Pariza i po neizmjernim i dalekim predjelima divlje i poganske Kine. Odsele eto ih u malo vremena širom bijeloga svijeta. 1888— 89. prima ih Engleksa, Belgija i Švajcarska ; 1892. eno ih u Kanadi, a dvije godine zatim u Austriji, 95. i 96. u Portugalskoj. D o­ laze zatim redom Japan, Kongo, Mada­ gaskar, Španjolska, Holanda, južna Ame­ rika, Zulu. Danas red ima do 86 kuća i preko 3000 redovnica. Morala se negdje topiti od radosti duša divne junakinje gledajući, kako se njezino djelo širi svijetom, donoseći mu bijedniku spasonosnu riječ Evangjelja, grančicu mira i ljubavi, one svete Iju bavi, koja se žrtvuje na oltaru tugje boli, tugje potrebe. Pred nijednom za­ prekom — a bijaše ih grdnih i na ljud­ sku nesavladivih — junakinja ne uzmakne, prokrči smiono naprijed i pod konac zemskoga života mogaše da zado­ voljno pogleda na dovršeno djelo. Str. 169. Sada njezino izmučeno tijelo po­ čiva pod hladnom pločom, a mila duša gleda s nebeskih visina na zemlju, koju ona posijala svetim sjemenom ljubavi i žrtve, i sa koje joj se diže divni hvalospjev iz hiljada raznovrsnih grja, a sa svakoga kuta svijeta. To je glas poganske-dječice, što ih brižna ruka njezine sestrice izmaknula crnome ropstvu i poganstvu na nepre­ glednim poljanama K in e ; to je glas izučenih katekumena, pokajanih grešnica, podignutih parija duž obala rijeka ' u gorućoj Indiji-, to je glas mladih dje­ vojčica, sačuvanih od zla puta, staraca obraćenih, radnica spašenih sramotna ropsfva modernih pogana u pitomoj E vro p i; to je glas bijednika svake ruke, položaja, doba, sakupljenih u zakloništa, radionice, bolnice, što ih njezina ljubav podigla na Istoku i Zapadu; to je glas onih nevoljnih gubavaca, koje ona ljubila osobitom ljubavi; to je glas one Crkve, za čiju vjeru njezinih sedam sestara onako junački prolilo krv za ustanka u Kini. Veleban je to spjev divnoj juna­ kinji, daleko dičniji od najponosnijega spomenika, što ga svijet diže svojim velikanima. I pjevat će se on, orit će se svijetom još i onda, kada se zabo­ rave ti velikani, jer mu je podlogom vječni mir u lijepome raju, a neumrla slava na zemlji. �Str. 170. Slika presv. Srca Isusova. Br. 6. Iz perivoja crkve katoličke. Slika presv. Srca Isusova. Pomno sam jednom motrio neku sliku, u kojoj je oštroumni slikar pru­ žio motriočevu oku divan prizor sklad­ nosti pojedinih predmeta i zamisli. T a slika u glavnom ovo prikazuje : U sre­ dini stoji poput nepomična duba stasit križ. Uz njega se sprijed prislonilo tankovito sidro, koje predstavlja vjeru, taj jedini štit spasa u ovozemnom životu. Na sidro je nataknut vijenac drobnih ljubičica, koje naznačuju pravu vjeru, urešenu miomirisom krjeposti. S desne strane križa strši u vis neokaljani; lijes, taj najvjerniji simbol Isusove čistoće; s lijeva pako do 11a vrh križa nadvilo se nekoliko zlatnih pšeničnih klasova i modrogliskih grozdova, koji struk pri­ kazuje nekronu žrtvu Novoga Zavjeta — kruh i vin o: tijelo i krv Isusa. Podno kiiža nanizalo se po smaragdnoj tratini svakojako cvijeće, kao : raličak, zlatocvijet, krasuljak, šemboj i mnogi ini nakiti Božje prirode. Ali sve ovo nabrojeno može se smatrati kao nešta nuzgradna prema onom predmetu na slici, koji svakim pogledom odmah na se oči privlači. Nasred križa blista poput rumen-ruže, obasjane jutarnjim sunašcem, bajni znak : lik Srca Isusova. A kako je divno 1 N e ­ ugasivi plamen bukti iz njega, kano da će cijelo nebo i zemlju raspaliti ognjem neizrecive svoje ljubavi. Oko njeg se ovila trnova kruna i svoje okrutne boljike zabola u to prenježno Srce. Ubo­ jito koplje nemilim svojim udarcem jazom otvorilo vrata do nutarnjosti te ognjene peći. Iz te rane presv. Srca potokom teče cijena spasa ljudskoga: neprocijenjena krv Sina Božjega. K ao od žarkog sunca na plavetnom nebu odrazuju se na sve strane po križu sjajni traci od tog ljubezljivog Srca. To je slika Srca Isusova. Baš vjerno od­ govara onoj, koju u jednom vigjenju pokaza na svojim božanskim grudima nebeski Učitelj vjernoj učenici svog presv. Srca, bi. Margareti Alakok. U ono Srce ozgor je bio usagien križ, naokolo vijenac od trnja. usred Srca otvorena r. na, iz koje je tekla krv, a na sve strane izbijao plamen. T i izraziti znaci na slici Srca Isu­ sova znače ukratko o v o : Srce je znak ljubavi, a križ patnje. Dakle zasagjeni križ u štovanja najdostojnijem Srcu Isu­ sovu znači, da je ono neprestano težilo za patnjama, a jedino iz ljubavi za naše spasenje ; tim pak i nas htjede naučiti, kako moramo duboko u srce zasaditi ovaj križ, te iz ljubavi prema Njemu sve nevolje i suprotivštine drage volje podnositi. On nam je križem nebo otvo­ rio, i rni ga moramo istim oružjem izvoj štiti. Oko ovog nježnog Srca ovila se �Br. б. Slika presv. Srca Isusova. trnova kruna, koja ovjenčava ne samo vidljivim načinom glavu Isusovu, nego i nevidljivim Srce tog čovjeka boli, ali ujedno i kralja srdaca. Ono oštro trnje, koje je ranilo to predobro Srce, jesu grijesi ljudski, a osobito grijesi duša Njemu posvećenih, koje Ga više poznaju te su ga dužne više i ljubiti. Trnovim vijencem okrunjeno presv. Srce umiljato pozivlje sve kršćane, da Mu po moguć­ nosti zadovolje za uvrede i nehajnosti drugih ljudi, koji Ga silno vrijegjaju, navlastito u presv. oltarskom Sakra­ mentu ; a prava njegova djeca moraju Ga tješiti. Dapače jedna od poglavitih svrha objavljenja ove velike pobožnosti k [presv. Srcu Isusovu jest ta, da se čini neprestana zadovoljština za nebro­ jene uvrede, što se nanose tom premilom Srcu. Sulica ljubavi otvori presv. prsi Spasiteljeve i pokaza nam pristup do onog divnog Srca, gdje se možemo okrijepiti svim obiljem milosti; gdje po riječima sv. Bernarda duša nalazi mir iza brodolomlja po grijehu. Ona rana božanskoga Srca jest najsigurnije zaklonište Isusovih zaručnica; u njoj je na­ lazio sv. Augustin sve svoje ufanje i sigurnost spasa, a blaženi grof Alzerij najveću utjehu i utočište u svim nevo­ ljama života. Žarki plami, koji se iz Srca Isu­ sova viju prema nebu, govore o nedo­ kučivoj ljubavi Isusovoj prema ljudma; o onoj ljubavi djelotvornoj, koja se nije zadovoljila sa slatkim i praznim rije­ čima: »Milina mi je biti sa sinovima ljudskim«, nego je i činom pokazao Isus tu svoju ljubav. Kada bi se o tom htjeli osvjedočiti, morali bi otići u Betlem, gdje bi našli u jednoj špilji na Str. 1.7-1. britkoj slamici od studeni drhćuće jedno tajinstveno djetešce, koje se je rodilo jedino iz ljubavi, da izbavi čovječanstvo iz vražjega sužanjstva; morali bi proći širom cijele židovske zemlje, kojom je onaj Bog-čovjek sto puta prošao tra­ žeći izgubljene ovce ; trebalo bi da se popnemo na goru Kalvariju, koja je natopljena njegovom presv. krvlju, tuđe bi mogli motriti prizor nikad nevigjen: gdje Bog i Stvorac umire, i to na naj­ sramotniji način — na križu raspet, samo da može zaslužiti ljubav svoga stvora; a najposlije otigjimo u svaku kršćansku crkvu do oltara, tu ćemo očima vjere gledati u svetohraništu zatvorena onoga, koga ni nebo ni zemlja obuhvatiti ne mogu; dan i noć kuca ongje za nas veliko njegovo Srce, te se neprestano za grijehe naše Ocu svome prikazuje; s tog prijestolja lju­ bavi sve ljude milo poziva: »Dogjite k meni svi, koji se trudite i koji ste opterećeni, i ja ću vas okrijepiti!« Slatka li poziva! Ovo je kratki oris slike Srca Isu­ sova. Ovakova slika imala bi resiti svaku kršćansku kuću; ali ne da bude samo za ures, nego i za izgled u dobru i utoćište u potrebi. Kad se digne oluja strasti proti čovjeku, neka baci pogled na ono blagoslovljeno Srce, te promotri čiste njegove osjećaje: brzo će se uti­ šati : koga tišti nevolja ne treba daleko ići tražiti pomoći, neka samo zaufano uzdahne pred slikom Srca Isusova, koje je izvor svih milosti: i već je uslišan. Svatko će rado u svojoj kući isposta viti sliku dobrog si prijatelja ili dobro­ činitelja, da ih svatko vidi i upozna; a tko je veći prijatelj i dobročinitelj svih ljudi nego Isus Krist ? Pa zar ne zaslu­ �Str. 172. Iz mladosti. Br. 6. žuje On, da Mu ljudi iskažu ovaj va­ činom prestavit to neizmjerno sveto treni znak poštovanja, t. j. da okite Srce, neka pogleda tvarnu njegovu svoj stan slikom njegova presv. Srca. sliku, s koje će makar i mrtve Isus To iziskuje ljubav, pravednost i zahval­ glasno progovoriti: »Ja sam krotak i nost prema velikom dobrotvoru, da mu i ponizan Srcem.« Križ, trnje, sulica tim makar malo uzdarje iskažemo za nagjoše mjesta, da pokažu svoju okrut­ tolike blagodati. Ali njegovo harno Srce nost, jedino na ovom blagom Srcu, ne može podnijeti, da nam za najneznat koje se predalo za grijehe svijeta. Pla­ nije djelo na njegovu čast učinjeno ne men govori o ljubavi; križ spominje plati uvijek drugim i još novim milo­ muke za nas podnešene ; trnje viče, da stima, zato i obeća velikodušno svim ono Srce silno ljubi ljude, ali mu oni štovateljima slike svog presv. Srca sli­ vraćaju mjesto zahvalnosti crnu neharjedeće : »Gdje god se izloži i štuje slika nost ; svi jednom riječju znaci na toj mojeg božanskoga Srca, tu ću ja obilno slici vapiju : »Gle ovo Srce, koje je to­ izliti blagoslov i milosti svake ruke, liko ljubilo ljude!« osobito ću njom ganuti besćutna srca Spasonosno je dakle i zaslužno što­ ljudi. I koji god na srcu nosi takovu vati Srce Isusovo i vidljivim načinom, sliku, u njegovu ću ja uspiriti čistu svoju naim e: slici tog presv. Srca iskazivati ljubav, » ništit neuredna ganuća i svim dužnu čast i štovanje, jer je to Isusu ga milostima napuniti.« Vjerno Srce veoma milo. Napokon da zaključim ri­ Isusovo jamačno ne će prevariti niti ječima bi. Margarete, koja ovo poru­ ikome obećanu milost uskratiti. I nitko čuje svim štovateljima tog premilosrdzaista nije uzalud vapio pred slikom nog Srca : »Uvjeravao me je Gospodin, Srca Isusova : žalosni su od nje otišli da mu je osobito ugodno štovanje, koje utješeni, bolesni ozdravljeni, napasto­ Mu se iskazuje pod prilikom svog tje­ vani oslobogjeni, kolebajući i malodušni lesnog Srca. Zato On hoće, da se slika u dobru utvrgjeni, zdvajajući sladkom njegova presv. Srca javno izloži, ne bi nadom napunjeni. Tko želi omiliti svome li se time ganulo nećutljivo srce ljudsko. Bogu, neka nasljeduje krjeposti Spasi­ Pa mi je obećao, da će u srce svih teljeve ; a nigdje ih ne može savrše­ štovatelja svojih obilno izliti sve darove, nijim načinom i u potpunijoj mjeri pro­ kojih je prepuno Srce njegovo, i da će matrati, nego u poklona vrijednom Srcu posvuda, gdje se ta za osobito štovanje Isusovu, gdje se sve kao u ogledalu izloži, ona namaknuti svake vrsti bla­ odrazuju. Tko si ne zna duhovnim na­ goslova.« F ra Jozo Zvonigradski. Iz mladosti. Majka bi me proljećem u naručju nosila Kroz tu baštu rascvalu, pa bi mi govorila : »Deder, zlato, zatepai: majko, mila majčice 1« A ja čedo nevino sklapao sam ručice, �Br. б. Čestoputa . . . — Strossmaver. Str. 173. Slušao sam češljuge na procvalim granama, Gledao sam cvjetove u prekrasnim šarama, Pa sam sladko ljubio majci rujne usnice, I tepao radostno: »Majko, mila majčice 1« — To je bilo nekada za vesele mladosti, Kad uz majčin zagrljaj nisam imo žalosti. Ali dodje kobni čas, smrt nas sretne razdieli; Mjesto sinka majčicu, ljube sada angjeli. Dragan Dujmušić. Čestoputa... Čestoputa za hladnih večeri, Kad utonu svjetlo bielog dana, Gledao sam kako driemlju lieri, K ako sipi rosa iz tihana. Pa sam htio skladat pjesme male Vječnom Bogu ; ali nisam mogo. Iz oka su suze provirale, A srdašce ćutilo je mnogo. Po papiru slagao sam slova, Čito sam ih iz večeri bajne; Pisao sam o Bogu vjekova, A slovima iz te knjige tajne. Pa sam sgledo slova napisana, Što mi dala bajna večer ota ; Čito sam ih oka zaplakana Divna slo va: ljubav i ljepota. — Dragan Dujmušić. Strossmayer. Ri j e č p r i g o d o m n j e g o v e s mr t i . Izrekao fra I v š a M i j o v.J) Tužna družino! JosipaJurja Strossта у е га nema nam više ! Kako bolno odjekuju našim srcima ove tužne riječi: Strossmayera nam •) Izrekao u župskoj crkvi u Jelši 1 1 . IV . nema više! Kada ono otrag par dana proletjela domovinom žalosna vijest — veliki biskup na umoru ! — svačije srce, srce svakoga svijesnoga Hrvata bolno Meceni i Dobrotvoru — Josipu Jurju Strossmayeru prigodom zadušnica, što ih ona dična općina pri­ — Koji Je redila odmah prvih dana iza crne vijesti. Prisu­ Tražio — Njemu Sve Svoje Posvetio — Jelšanski stvovala časnoj službi općina, Hrrati štva, škole, sva mjesna dru­ sve, što otmenijega ima malena, ali — Svoju Vječni Slavu U Slavi Svoga Naroda Pokoj Vape. — Na 22. IV . čitaonica, koja pokojuika od preko trideset go­ rodoljubna Jelša. Sred crkve dizao se krasan ka- dina ubrajala u svoje počasne članove, tat'alk sa biskupskim insignijama i slikom veli­ izvanrednu pomen-sjednicu i odredila kana, a ispod nje čitao se natpis: spomenik mu. U Jelši u tu istu svrhu općina i Sinu Domovine — Ocu — Prvome Hrvatske Prosvjete — narod skupiše svega 500 K. držala ioo K za �Str. 174. Strossmayer. zadrhta, a misao poleti tamo put pito­ moga Djakova, gdje se slavni starac spremao za vječnost, i — svaki, svaki nas rado bi dao od svojega, da pro­ duži život prvomu svećeniku, vladici, dobrotvoru, meceni i ponosu svome 1 Strossmayera nema nam v iš e ! Na žalosnu vijest zavi se u crno, procvili bijeli Zagreb naš, to njegovo miljenče, obudovi akademija, ljubimica srca nje­ gova, proplače sveučilište, mezimče nje­ govo, a hramom, stolnim hramom nje­ govim, zamnije bolno, da odjekne zem­ ljom, u kojoj Hrvat obitava : Nesta nam oca, ostasmo sirote ! — Procvili Hrvat­ ska, a genije, blagi genije, što nad njome bdije, napisa uz ostala još jedno im e: uz Zrinskog, Frankopana, Jurišića, Berislavića, Račkoga, Starčevića, napisa ime S t r o s s m a y e r . Napisa se slo­ vima neizbrisivim, i ono će na hrvat­ skome nebištu sjati dok nas bude ! Poklonimo se Vječnoj promisli, koja nam ga d ala; budimo joj zahvalni na daru, što nam ga u njemu poklonila: misao, vječna, sveta misao, što ga u životu i radu vodila, budi i nama vodi­ licom u životu i radu i — Strossmayer će vijekom živjeti! Rekoh : misao, sveta i vječna, ko­ joj Strossmayer vječno služio. A koja je to, gospodo misao? Neka nam na to odgovore djela slavnoga pokojnika, i time ćemo upoznati sav ogromni gu­ bitak, što ga njegovom smrću prttrpismo. Upoznat ćemo, da u njemu izgubismo velikana duhom i srcem; izgubismo velikana, kojega Promisao Božji bijaše obilno nadario sjajnim darovima duha i srca, a on ih sve savjesno upotrebio u službi istine, ljepote i dobrote, u službi nauke, umjetnosti i ljubavi. Br. б. To nam je eto Strossmayer b io ; takova smo velikana, gospodo, u Strossтауеги izgubili. Imade.ro akademiju, galeriju slika, sveučilište i divni djakovački hram. Drugo ne spominjem. To nam je sve Strossmayer stvorio, to je sve Strossт а у е г svome narodu poklonio. — A koje su misli vodile velikoga pokojnika pri osnivanju tih zamašnih darova, što ih veliko njegovo srce poklanjalo na­ rodu svome ? Odmah u prvoj svojoj poslanici, pri nastupu svoje biskupske službe, mladi nam biskup otkriva svoju misao : svome radu udara za temelj onu lijepu devizu: Sve za vjeru i za domovinu. Tumač joj je evo o v a j: »Slijedit ću veličanstveni primjer k domovini samoga Spasitelja našega, koji je i po mnijenju Bossuetovu krv svoju osobitim obzirom za svoj na­ rod prolio i hotio, da se po žrtvi, koju na drvetu križa za cio svijet prikaza, i ljubav domovine posveti.« Drugi uz­ višeni primjer vidi biskup u ovim rije­ čima sv. P avla: »Žalost velika i bol neprestano obuzima srce m oje; željah biti ja sam proklestvo od Isusa za braću moju, koji rogjaci moji po puti.« Čujte, kako ih plemenito srce sebi svo­ ja ta : »Izrajelci su sjeme Abrahamovo, i ja sam ; baštinici su obećanja Božjih, i ja sam. Ja sam udo od tijela njihova i krv sam od krvi njihove. Sagriješili su i oglušili se na glas proroka svojih, umorili su Boga i spas svoj, krivi su proklestva i osvete Božje, ali su ipak moji i moje se srce nikada od njih odcijepiti ne će; pače želio bih i ja željno nje sobom zamijeniti i po primjeru Boga i meštra svoga vlastitom žrtvom nje od proklestva Božjega otkupiti. Evo prave �Strossmayer. i čiste ljubavi svećeničke, koja se ničim na svijetu smutiti ne da, pače koja u nesreći i nezgodi naroda sveudilj raste, dok se do one žestine i izvrsnosti ne dovine, koju je Isus u božanstvenom svom srcu prama svim nama gojio.« Evo, gospodo, temelja Strossmayerovu radu: vjera i domovina; evo načela, kojemu će naš velikan kroz dugi svoj episkopat vjeran ostati. Ma što radio, poduzimao, stvarao, pri svakome k o ­ raku pratit će ga nerazdruživo ljubav vjere i domovine, koje se u njegovu srcu razlučiti ne dadu. Ljubav će za domovinu crpsti iz vjere, ljubavi vjere divno će spojiti ljubav k domovini. Dizat će najviše zavode, da se učimo pravoj znanosti, a za čvrst joj temelj udarit će vjeru. Bog i vjera njemu su »vječito vrelo idejalnosti i uzoritosti.« Vjera mu je »navjernija čuvarica slo­ bode«, a narodnost »polag svete vjere najskupocjeniji dar Božji.« Svijest i srce naroda jest onaj čvrsti temelj, na ko­ jemu će Strossmayer da gradi svoja divna djela, svijest i srce naroda, koje on uze da oplemeni duhom Kristovim, da ih napoji na nepresušenome vrelu ljepote, istine i dobrote, što ga je, po njegovoj riječi, naći samo u kršćanstvu, u Evangjelju. U tome eto nam, gos­ podo, ključa, kojim ćemo otvoriti, da razumijemo veliku dušu, plemenito srce onoga, koga će Hrvat vijekom nazi­ vati umnikom i neumrlim dobrotvorom svojim. Spomenuh na prvome mjestu aka­ demiju, biskupov dar. Osnutak njezin pada u crno doba kletoga germanizma i apsolutizma. Klasične su za oznaku toga doba riječi našega historičara: »Narodno osjećanje izazivao je jošter Str. 175. šapat nekolicine ljudi, koji su njegovali knjigu hrvatsku... Jedina crkva stoji jošter, da na svojim oltarima prima uzdahe bolno osjećajućih sinova našega naroda.« Umine i ta tvrda kušnja, a na­ rod ostane, i onaj se šapat pretvori u pitanje : A što sada ? Kako ? Kuda ? I nagje se umnik, narodni dobrotvor, koji na to pitanje zgodno odgovori. Strossmayerov odgovor bijaše akademija. Evo njegovih riječi: »Jedno od najogromnijih evropskih pitanja, koje cijeli svijet već odavno vele zanima, živo će se nas i naše budućnosti kosnuti, a u tu svrhu nije dosta da nosimo zdravu mišicu i srce junačko. Znanosti mi potrebujemo nada sve, da važni položaj svoj upotrebimo, da zadaću svoju na korist i slavu svoga naroda riješimo.« 10. aprila 1860. darova, kako on sam kaže, »milomu svome narodu« glavnicu od 50.000 forinti. Lijepa zaista jabuka, ali je nama pogledati daleko više : pogledati nam je na misao umnika, koji takovim darom svoj narod darivao. »Narodna knjiga, veli on u popratnici, je i glavni plod duha svakoga i glavno promicalo nje­ gova razvitka, pače u nesretnim okol­ nostima javnoga života jedino sidro, koje ga od propasti čuva. Nu da knjiga bude zbilja promicalo narodnoga raz­ vitka, ima proniknuti sav narod i sve njegove javne i sukromne odnošaje, te sav narod ima biti pozvan, d a je obdjelava i njeguje, da joj svoje umne sile posveti, da joj bude učiteljem i učeni­ kom. Povjest nas uči, da knjiga ne može cvasti u narodu malenu, a niti u narodu koliko mu drago mnogobrojnu, ali narječjima razdrobljenu, ako se ova ne slije u jedan književni jezik.« Da ga �Str. 176. Strossmayer. stopi u cjeloviti stroj, Strossmayer će podignuti akademiju : ona će biti glavna poluga duševnoga preporogjenja svega Jugoslavenstva; pri njezinu osnutku treba imati pred očima jedinstvo na­ rodne knjige i sveopću znanost, a na­ pose naše umne potrebe.«- Ovako je pisao veliki pokojnik 1860., udarajući temelje zavodu, što će da bude promicalom zdravome razvitku hrvatske na­ rodne knjige i čvrstim sidrom njegova spasenja. I podiže on taj zavod, darova narodu knjigu, kulturu, ne sa ono 50.000 forinti, nego onom velikom m šiju, što ga pri tome vodila — uzvišenom, rodo­ ljubnom mišlju, što mogla da se porodi u velikom njegovu umu. Misao ta da­ rova nam narodnu knjigu, narodnu pro­ svjetu, to najčvršće sidro za obranu našu. I u dom te narodne prosvjete, što ga sam podigao, ulazi biskup s pro­ petom u ruci. Drugi momenat, što ga nikako ne smijemo s uma smetnuti, kada nam je govor o Strossmayeru. »Evo me, kaza on sakupljenoj učenoj gospodi, evo me u sredini vašoj s propelom u r uci . . . Ja po dobroti vašoj prvi pokro­ vitelj akademije želim, da ovo propelo navijek u sredini njenoj ostane i aka­ demičarima dopominja, da vjera svjetlom svojim svakamo dopire, kamo god se um čovječji radom i poletom svojim zanaša.« Svjetlo, što s propela odsijeva, Stossm ayer hoće, da nam i u znanosti svijetli. Eto vam, gospodo, u njegovim ri­ ječima njegove misli; eto vam najvjer­ nijega tumača misli providencijalnoga uma, koji nam darova naš najviši učevni zavod. Iza akademije spomenuh hrvatsko Wr. 6. sveučilište, drugi naš veliki prosvjetni zavod. Strossmayer mu prvi postavio kamen, a vodila ga pri tome ona ista misao, koja akademiji kumovala: »Ako misli akademija procvasti, tada je nužno, da se za nju sjemenište mladih ljudi otvori u sveučilištu . . . Zaman nam naj­ znamenitiji položaj, zaman najplemenitije zadaće, ako nam moralnih i umnih sila uzmanjka, bez kojih sve blago neba i zemlje ništa ne prudi, jerbo je um, koji blago materijalno oživljuje i na korist obraća. Duh je sila, koja nebom i zem­ ljom vlada; te sile mi potrebujemo nada sve, da važni položaj svoj upotrebimo, da zadaću svoju na korist i slavu naroda riješimo. Da tih sila nabavimu, nužno je, da u sredini našoj i u n a r o d n o m d u h u sveučilište usta­ novimo.« Eto vam opet ovdje one nje­ gove miljenice misli, m i s l i n a r o d n e , koje bi mu se bilo valjalo odreći bez učevnoga zavoda. 1866. slavilo junačku smrt Nikole Zrinskoga. Tom prilikom Strossmayer položi 50.000 for. i prihvati zgodu, da u svemu narodu pobudi misao za na­ rodno sveučilište. I ta misao, probugjena Strossmayerom, ne utrnula, morala se oživotvoriti. E vo vam čemu se biskup od hrvatskog sveučilišta nadao, kako mu govorio : »Mi smo, boreći se kroz vijekove protiv barbarstva za kršćansku izobraženost, vrlo oslabili i iznemogli. Uda tijela našega još i danas su ras­ trgana. Sveučilište upravo naše svetu zadaću ima, da narod s l o ž i i z d r u ž i , da se ono, što je nepravda i udes hudi od tijela našega otrgnuo, i opet majci općoj priljubi. Sveučilište naše ima upravo biti ono sveto ognjište, na kom se srca bratska na ljubav, slogu ijedin- �Br. 6. Strossmayer. stvo razgrijati imaju.« Ovo je jedno, a pa čujte, kako velikan s druge strane govori hrvatskome sveučilištu : »Istina sveta od Boga proizlazi, Božju narav na sebi nosi, nigda svoju moć ne gubi, nigda se od svoga izvora odcijepiti ne da. Kršćanstvo se nije nikad slobodo­ umnom istraživanju u nijednoj struci opiralo, nikad nije od najsmjelijih i najzanesenijih hipoteza zaziralo, nego je samo zaziralo od oholosti i taštine ljud­ ske, koja čestoput osugjuje, što ne ra­ zumije, čestoput se viš sama Boga i nje­ gove istine uzdiže. Ja bih se vidom svojih očiju okladio, da bi najboljim i najple­ menitijim dijelom čovječanstva skrajno zdvojenje zavladalo, kad bi polag da­ našnje neskladnosti i uzrujanosti evropejske moguće bilo, da sunce svjetla kršćanskoga ugasne, jer bi tad skrajnji nered i užasni prevrat zavladao, koji bi Evropu za kratko vrijeme u groblje preobratio«.... Svećenik sam i vladika, pak sam zato i nešto doprineo, da se u narodu našem stvori i utemelji aka­ demija znanosti i umjetnosti i sveuči­ lište, da narodu svome dokažem, da megju svetom vjerom i megju znanosti i umjetnosti nema nikakvih na svijetu opreka. Pak ako opreke kad što i budu, nije ih narav stvari porodila, nego strast, slabost i zanešenost ljudska. Obje su, vjera i znanost, božji porod, te na megjusobnu ljubav, slogu i potporu bi­ ćem i izvorom svojim upućene. Bog je, vjerujte mi, u onaj isti čas, kad je sve­ tom svojom moći prvu iskru misli iz uma čovječjega, kad je prvo čuvstvo iz srca čovječjega, kad je prvu riječ iz usta čovječjih izhitrio, i svetu vjeru i sveto znanje porodio i baštinom cije­ loga svijeta i svih vijekova učinio. Ne Str. 177. može čovječanstvo, ne može ni jedan narod bez jednoga i drugoga biti.« »Što se vjere tiče, vjerujte mi, kad bi moguće bilo, da Bog čovjeku i naj­ mudrijemu i najučenijemu sve življe oduzme, koje vjeri i predaji zahvaliti ima, ostao bi bez svake misli, zamuknuo bi. Bez prave opet znanosti svaka bi vjera izhlapila, izvrgla se i otaštila. Zna­ nost ima divnu zadaću. Ona ima zadaću, da čim više u tajne ove vidljive naravi prodre i da odatle sile naravi na korist čovječanstva obrati; nu najveća joj je zadaća, da sve više i više prodre u onu divnu narav Božju, koja se vjerom oči­ tuje, i da iz nje onu svjetlost i onaj oganj crpi, bez koga rod ljudski nikako biti ne može. Ovo znanost sto i sto puta potvrditi mora ; zar je iko polag svega znanstvenoga naputka dokučio i rastumačio, u čem stoji moć oka čovječ­ jega, po kojoj se u njem vas svijet ogleda i u duši čovječjoj odziva, ili je li znanost igda znala dovoljno protu­ mačiti otajstvo riječi čovječje, kojim se nekim barem načinom potvara otajstvo upućenja Božjega i kojim čovjek dušu i srce svoje u dušu i srce bližnjega svoga prelijeva i zrak sili, da mu no­ siocem najotajnijih misli i čuvstava bude.5 Vjerujte mi, sve, što se je na ovome svijetu do sada uzvišenoga učinilo, uči­ nilo se s l o ž n i m r a d o m s v e t e v j e r e i z n a n o s t i ; a ljudi učeni, koji su znali umom i srcem svojim jedno i drugo prigrliti, najslavniji su ljudi, a djela njihova vječite vrijednosti i koristi.« Ovako govori i prema ovome radi naš velikan, svećenik istine i prosvjete, svete vjere i znanosti. Vodi ga neuga­ sivo svjetlo, kojim mu svijetli vječna istina: velikim svojim umom i srcem �Str. 178. Strossmayer. prigrli vjeru i znanost, i zato djela, što ih on stvori, vječite su vrijednosti i koristi. Je li se ovakav duh mogao izmak­ nuti onome suncu, što no lijepoj duši svijetli, a pale ga vječni idejali ljepote kroz lijepu umjetnost? Neka nam na to odgovori njegova galerija slika, neka nam odgovori divna djakovačka stolica, pa za odgovor može nam služiti i njegova lijepa palača aka­ demijska. Lijepa mu duša proučavala umjetnost, ali iz živih k n jig a: proputova Njemačkom, Francuskom, Italijom, da prouči divna djela umjetnosti, što ih stvorili geniji, obagje sve najzname­ nitije galerije čitave Evrope, da još bolje izoštri i onako već dovoljno oštar svoj sud o umjetničkim djelim a; nje­ gov um, njegovo srce grijahu se pri čarima umjetnosti, divnim plodovima najvećih umova. Pa svim tim lijepim darovima uma i srca svoga obdari on svoj mili narod : pokloni mu krasnu ga­ leriju slika, sagradi mu veličanstvenu djakovačku crkvu. E vo vam za poskupac njegovih riječi o sveučilištu i akademiji, akade­ mijskoj zgradi i galeriji slika: »Znano je, da je u novije doba i u državni sustav pristupilo načelo narodnosti, a i pravo je, jer je n a r o d n o s t polag svete vjere najdrago­ cje niji dar B o ž ji; ali valja po mom mnijenju i osvjedočenju to načelo narodnosti, ako misli svojoj svrsi odgo­ varati, duhom kršćanstva i svetoga Evangjelja oplemeniti, uzvisiti i posvetiti i onom pravednosti zadahnuti, koja veli: što bi rado, da ti drugi ne čini, ne čini ni ti drugome, a što bi rado, da ti drugi učini, učini i ti drugome. Inače se načelo Br. б. narodnosti izvrgne i izopači, te postane izvorom oholosti, nesnosnosti i sebič­ nosti i svakojake nepravednosti. Da pak u tom slučaju o pravoj slobodi, miru i slozi ni govora biti ne može, samo se po sebi razumije. Samo se po sebi raz­ umije, da se u tom slučaju i stare te ­ čajem stoljeća posvećene i za uzvišene svrhe upućene sveze izvrći i u povod nemira i raspra, svakovrsnih stiska i spona obratiti mogu. Ja ne bih rado, da se naš narod tugji od onih naroda, na koje ga Bog veže, ali neka nikada i nipošto ne bude pod nikim. Sada ćete se lako domisliti, zašto sam u ovo naše doba o tom radio, da se sveučilište i akademija u sredini našoj čim prije podignu. Ja sam sudio, da je to u današnjim okolnostima upravo već najpreča nužda narodna, jer narod, koji svoja najviša učilišta ima, te dobro i spasonosno s njima upravlja, taj se na­ rod intelektualno emancipira, a emanci­ pacija i oslobogjenje to naravnim i ne­ odoljivim načinom svaku drugu eman­ cipaciju i svaku drugu samosvojnost prije ili poslije poroditi mora. Osim toga svaki narod ima svojih crnih i nesretnih, kao što ima sjajnih i povoljnih dana. U vrijeme, kad se narodu smrači, kada mu najsvetija baština slobode i napretka u pogibelj pane, tad obično sve ono, što je Bog u svijest i srce naroda sta­ vio i zalogom vječitim svake sreće i slobode opredijelio, pribježište i uto­ čište svoje u crkvi i u najvišim učevnim zavodima traži, pak ujedno i pobjedu svoju prije ili kasnije nalazi. Evo, go vori mecena, zašto je sveučilište i aka­ demija, lijepa palača akademijska i g a­ lerija slika.« Godine 1882., dovršivši monumen­ �Br. б. Strossmayer. Str. 179. talnu crkvu, napisa slavni pokojnik: glasa i počitanja? K o da po zasluzi »S ovom sam crkvom dovršio jednu od ocijeni lijepe zasluge, što ih on neu­ najglavnijih zadaća biskupskoga zvanja mornim nastojanjem steče za sveti amasvoga.« Nad unutarnjim vratima sred­ net naš, za milozvučni staroslavenski njega predvorja dade urezati ove riječi: jezik u časnoj liturgiji? Spomenuh samo glavna djela, što »Slavi Božjoj, jedinstvu crkava, ljubavi i slogi naroda svoga J. Juraj Stross- ih neumrli pokojnik zasnovao i stvorio mayer.« u narodu svomu. Ova djela živjet će u E vo vam, gospodo, kako se ona nas, dok nas bude i svjedočit će Hrvatu misao, vječna i sveta, vodilica Stross- za njegova velikana biskupa, koji sve mayerova života i rada, povlači kao to sazda na tvrdu temelju svete vjere duga nit kroz cijeli mu vijek : u sva­ i lijepe domovinske ljubavi. kome djelu darežljive mu desnice vidite Spomenuh akademiju, djelo nje je utjelovljenu, i to kako samo veleum gova uma i srca : Hrvat je danas po svoju divnu misao utjeloviti znade. Di­ njoj u zajednici sa kulturnim svijetom, van joj je pečat u djakovačkome hramu : koji nas inače poznavao ne b i; spome­ slava Božja, jedinstvo crkava, ljubav i nuh sveučilište, komu on udario prvi sloga naroda našega. Eto vam najvjer­ kamen : iz njega će da izlaze ljudi, koji nijega tumača biskupovoj misli, bisku­ će u akademiji čuvati misli i rad Srosspovu geslu : Sve za vjeru i za domo­ m ayerov; spomenuh galeriju slika, u vinu 1 kojemu do zadnjega daha vjeran kojoj on, svećenik ljepote, podigao joj ostade. Hrvat, gledajući to remek-djelo krasan oltar, i Hrvat će ponosno u nju velikana svoga, gledajući ga, kako se da uvede i sina najkulturnijega naroda, ponosito diže k nebeskom plavetnilu, da mu pokaže učilište svoje, gdje će se ko da hoće, da nam srca i duše podigne učiti prosvjeti i uglagjenosti; spomenuh k modrome nebu, ganut valja da klikne: divnu djakovačku stolnicu, kojom bi se Hvala, hvala, o Providi, što si nam ga i najkulturniji narod ponositi mogao. dala! Evo, gospodo, što nam Strossmayer Ne ću nabrajati drugih djela Stross- bijaše; evo, što u njemu izgubismo. mayerove ljubavi za svoj narod. A ko Ostala bi još jedna strana, da je bi ih tako lako izbrojio ? Gdje je to vidimo, da slika bude potpuna. Razu­ hrvatsko rodoljubno djelo, a da Strossmjet ćete, zašto ću je mukom mimoići, т а у е г nije pomogao ? Nema jedne kul­ a dopustite mi izraziti nadu, da će se turne institucije hrvatske, kojoj Stross- jednom i naše tmurno obzorje razve­ та у е г ne bi u pomoć pritekao. A gdje driti, a tada će se i o toj strani moći da slobodno govori. su pisci, gjaci, knjige, društva naša, Strossmayera nema nam više ! koja u Strossmayeru pozdravljahu prvoga Ali ne, gospodo, ne tako ! Ne iz­ dobrotvora svoga? K o da dostojnom riječi spomene Strossmayerovu veli­ gubismo ga svega — ostaju nam nje­ gova divna djela, sjajni spomenici nje­ čajnu pojavu na vatikanskome saboru, kada ono trgne malenu, prezrenu Hrvat­ gove misli, njegova rada. Ostaju i nama oni divni idejali, što su ga u radu vo­ sku iz zaboravi i pribavi joj u svijetu �Maleni Abel. Str. 180. dili, a što ih je on crpao u Bogu, izvoru istine, dobrote i ljepote. Ova živa vjera, ovi idejali neka i nas vode, a svijetlit će nam na putu njegova sveta spomen, koja se nikada zaboraviti ne ć e : A . . . saj zvezde ne gasno, A saj zvezde ne m rjć : Vekovit Njih je svit. — Otrag ne punih devet godina otvorio se grob, da nam primi jednoga Br. б velikana. Ovih dana otvorit će se drugi, da nam otme drugoga. Gine, iščezava jedan za drugim — a narod ostaje . . . Daj dobri Bože, da nam prosto šestinsko groblje i divna kripta djakovačke katedralke budu vazda sveti amaneti, iz kojih ćemo crpsti svegj nove vjere i one idejale, kojima su ti velikani služili 1 Rajski mir plemenitoj duši Josipa Jurja Strossmayera, a trajna mu spomen i slava u narodu harnu ! & Maleni Abel. Istiniti đogagjaj iz XVIII. vijeka Гп'redio fra I v š a M ijo v . Judina plata. Ovdje fra Luka umukne. Pogled, koji je, dok pripovijedao, počivao na mlagjanome fra Antunovu licu, svrne sada starac na Marijinu priliku. Kao da je hotio u blagu Marijinu licu crpiti nove snage za dalje pripovijedanje. Uz samo podnožje Marijina kipa dizalo se isušeno jabučino stablo. Tužno je ne­ kako izgledalo to mrtvo, golo drvo. I fra Lukino oko za nj zape. Kao da je u onome starom, isušenom drvu čitao svetu opomenu, vidio sliku zemskoga ništavila, licem mu se proli neka turobnost, stisnuta spomen na proku­ šane boli. U dušu mu se kao uvuklo neko teško, sumorno čuvstvo, ali koje je opet bilo ispremiješano nečim drugim, slatkim, opojnim. Usne mu se same pomaknuše i on šapne jedva čujno: — Slatka ti spomen, lijepi angjele moj ! Fra Antun je po dosadašnjem pri­ čanju potpuno razumijevao duševno stanje časnoga starca. Ne prousti ni riječi. Mirno, i ako znatiželjno, očeki­ vaše nastavak. U neke fra Luka, kao da se pre­ nuo, prihvati opet: — Dobro se spominjem, sumoran, težak dan bijaše petak veliki one go­ dine. Nebo zastirali gusti oblaci. Prije­ tila mećava. Polagano izumirao grubi zimski dan, a težinu mu povećavala gorka spomen, kojoj je posvećen. U stolnici se sv. Vida već hvatao prvi sumrak, koji je u Božjoj kući uvijek nekako tajinstven. T e ga večeri još tajinstvenijim činilo turobno svjetlo tankih svijeća s Božjega groba. Spre­ mali se žalosni obredi velikoga petka. Baš u to doba, kad su se pod visokim svodovima gubili tužni odjeci velebne naricaljke svetoga pjesnika, kad je ц �Br. б. Maleni Abel. svetu mraku kuće Božje turobno odje­ kivao naduhnuti pijev kralja pjesnika ; Ja mirno liježem i počivam, j e r ti, G o s p o d i n e , s a m d a j e š mi t e s a m b e z s t r a h a ! baš u to doba počimlju grozne muke moga Abela. Mrak se već bio sveosve spustio Zlatnim Pragom. V as je grad ležao u zagrljaju tamne noći, koja je još crnija bila u uskim uličicama. Kroz te tamne, uske uličice probi se Abelov Juda do zabitne one kućice, u kojoj više mrtav no živ ležaše sputan maleni Abel. Rose, ko vješt, brzo napipa vrata, hitro ih otvori i u kratko izmijeni nekoliko ri­ ječi sa ženom, koja ga već spremna čekaše. Onda skrene pod stube, pri­ hvati Abela i okrene put vrata. Suznim očima moljaše ga jadno dijete za milosrgje, ali kleti Juda, tvrgji od kamena, mjesto odgovora izvadi oštrac, primakne mu ga očima i kroz zube istisne: »Još samo riječ, pa si gotov U Hitro ispade na ulicu, čvrsto držeći bijedno dijete, koje se od straha bijaše sveosve ukočanjilo, i udari prama židovskome predjelu put kuće bogataša Abel-Abela. A u kući megjutim otac i stric već očekivali napetom dušom. (Rose ih malo prije bijaše obavijestio o sretno uspjelom izdajstvu.) Po židov­ skom obredu već bijaše započela su­ bota, pa ko pravovjerni i zdušni Ži­ dovi, da je ne opogane, bijahu još za visoka sunca izbrojili novac i metnuli ga na stol. Judi ne trebovalo drugo, nego ga skupiti. Čudno izgledalo to dvoje staračkih, zločinačkih lica u slabu svjetlu, što ga po prostranoj, raskošno urešenoj odaji rasprostirala obredna subotna svijeća. Štr. iS i Mora da zagušljivo, teško bijaše u tome zraku, kako zagušljivo, teško bi­ jaše u tim crnim dušama. Na stolu po srijedi žutio se zlatiš, pripravan bezdušnome izdajici, a po strani, izvaljenih očiju zureći u novac, glavama naslo­ njeni na ruke, mrmljahu starci svoje obredne molitve. Izgledali ko kakovi zlokobni kipovi, simboli zloće i opa­ čine. Pobijeljeni grobovi! Farizeji bez duše, bez B oga! Da ne opogane su­ botu, bijahu prije izbrojili i pripravili novac, da se tobože ne ogriješe o zakon, mrmljaju sada običajne molitve. A tamo ledena, besćutna srca njihova već pripravila užasan zločin na vlastitoj krvi ‘ Još samo malo ura, i oni će ga mirne duše počiniti, svejedno košto sada mirno, tupo izgovaraju usnicama uobičajene riječi m o litv e !... U neke odjeknu s vrata ugovoreni udari. Sluškinja, koja pripravna stajaše iza vrata, spremno otvori Ne potraja dugo i u sobu ugje Rose, vodeći za rame Abela. (Ruke mu bijahu svezane.) Kad ovaj ugleda zvjerski pogled sta­ roga hranitelja, osjeti nenadano silan strah, pa i ako se nadao buri i bijesu, to ga ipak na onaj strahoviti pogled prožmu hladni ježuri od tjemena na vrh glave do tabana na dnu noge. Jadnik vas ublijedio od straha pred zvjerskim roditeljem. Ovaj s početka niti ne proslovi sinu, nego samo u kratko, ozbiljno zapita izdajicu, je li dijete kršteno. Rose i Abel uza nj odgovoriše, da nije. Sada stari škrtica, blijed ko smrt, ustade sa svoga mjesta i mučke upre prstom put složena na stolu novca, upravivši pri tome zmijski pogled na Judu. U tome se pogledu �Str. 182. Maleni Abel. zrcalio vas gjavolski bijes toga crnoga srca, sva paklenska mržnja, nemoćna bol za izgubljenim novcem. Sve se obrnuto đogadjalo u pro­ danoj duši izdajice. Ne mario on za užasne trzaje, kojim se u taj čas trzala runjava duša starca; njegove oči, groz­ ničavom požudom uprte u novac, nijesu mogle da se dulje zaustave na bijesu, što je sijevao iz starčevih. Na pokret njegove ruke Rose pohlepno posegne za novcem i stade da ga broji. »Dvije hiljade 1« prousti veselo izbrojivši svotu. Neizrecivo veselje obuze tu podlu, pro­ danu dušu, tako da, ne rekavši ni ri­ ječi za pozdrav, trkom skoro oplete preko vrata. I ovdje treba da se raskrstimo s ovim izdajicom, valjda najodurnijom dušom naše žalosne pripovijesti. O njemu ne može više biti govora. Iste večeri nestade ga iz Praga. Kasnije, kada sve izagje na vidjelo, svašta se nagadjaše, ali niko ne mogaše šta stalna ustvrditi. Bilo govora, da je po­ bjegao u Mletke, u Francesku, a neki opet tvrdili, da je opručio put A m e­ rike. Bilo medjutim s tim kako mu drago, jedno je ipak stalno, a to j e : ako se je zlikovac i ugnuo šakama ljudske pravde, to ga ipak čeka ne­ umitna pravda Božja, kojoj niko umaknuti ne može. Ako se je i do grla nauživao na nevinoj krvi stečena novca, to će ipak jednoga dana, ako se na vrijeme ne svidi, neminovno osjetiti svu gorčinu nagrade, što je dobi za sra­ motni svoj zločin, košto je već okuša onaj stari Juda, kojemu je on prava slika i prilika. Br. 6 . Zvjersko srce rogjenoga oca. A sada, prije no proslijedim pripo­ vijedanjem, i to najganutljivijom stra­ nom, valja da ti nešto napomenem. Što ću da pričam dalje, pričat ću sve vjerno po pripovijedanju Abelove majke i njezine sluškinje. One su mi to sve tanko više puta pripovijedale, a sam možeš pomisliti, da li sam se toga pripovijedanja mogao nasititi. Moradoše mi neke stvari opetovati i po više puta. V eć prije toga bijahu sve to pod zakletvom pripovjedile pred biskupom i vladinim čovjekom. Netom Rose ispade iz sobe, rabin se diže i zatvori vrata pa se obrati k bratu: Da je hvaljen i slavljen Bog Abrahamov, koji oslobodi dijete tvoje od egipatskoga ropstva, a što je glavno, sačuva ga, da ga ne polilo sramotnom vodom. A sada je na tebi, da opet dobiješ tu izgubljenu ovcu i da je privedeš u skut Abrahamov, u krilo Boga Izrajelova ! — A bi li ti o tome mogao i po­ sumnjati samo ? prihvati sada stari. Nikada, pa nikada krv moja ne će biti obeščašćena vodom krštenja! On će sada morati zapljunuti na vjeru Nazarenca, obećat će mi, da će za uvijek ostati vjeran vjeri pradjedova svojih, a ja ću oprostiti zlodjelo njegovo i zabo­ ravit ću srdžbu, kojom izmuči sjedine moje. Ali ako i nadalje ustraje u mah­ nitoj svojoj namjeri, ako se bude hotio i nadalje klanjati onome Bogu, drvo­ djelcu iz Nazareta, propetome Isusu, kunem mu se duhom, koji u meni žive, ovim ću ga evo rukama zadaviti; ne, ne, kunem se Bogom Abrahamovim, �Br. 6. Maleni Abel. on ne će nikada dospjeti u ruke pro­ kletih Gojim a! Strašno je odjekivala sobom grozna kletva, ali još je strašnije izgledao stari mahnitao u slabu svjetlu obredne svijeće. Iz crvenih, raskolačenih očiju sijevao mu paklenski jed, brazde mu se na licu ko još jače uduble, okolo usana svilo mu se nešto grozna, hudopskoga: izgledao pravi nečišnjak u ljudskoj podobi. Sluškinja (i ona tu bijaše) pripo­ vijedaše kasnije, da joj na taj straho­ viti prizor bijaše sva krv u žilama zamrla. A pred tim zvjerskim ocem, pred tom groznom podobom jeda i bijesa maleni Abel izgledaše pravi Božii angjelić. Milina i dobrota odsijevale s blaga mu lica, a to oboje moralo u čovjeku buditi iskrenu samilost. Ruke mu još bijahu svezane, pa kako ono sniženo, umiljato stajaše, izgledaše poput mlagjanoga Izaka, s tom samo razlikom, da mahniti Abel-Abel daleko stajaše za sv. Abrahamom. Teška bol mamila mu iz oka žalosnicu suzu, ali je ipak to mokro oko sigurno i milo gledalo zvjerskoga roditelja, pa bi čovjek rekao, da mu je angjeoska duša na očima po­ kazivala i stisnutu bol, što ga pritiskala, i nepobjedivu sigurnost, kojom će održati i najstrašnije muke. Pa ko da je taj angjeoski pogled pomaknuo malo okrutnim srcem zvjer­ skoga oca, nekako drugovačijim glasom progovori: — Oslobodite mu ruke! — Hvala ti, oče I milo izusti Abel i podignuvši k nebu sklopljene ruke, pridoda : Molim te, oprosti mi, što ti zadadoh toliko muke! — Da ti oprostim? Reda je, da Štr. 183. prvo zaslužiš moje oproštenje. Dotle ne dopuštam, da me zoveš ocem . . . Oh ! dijete, ludo i zločesto dijete, što si mi učinio! počne sada da nabraja jačim glasom, koji je svjedočio, da je srdžba opet počela rasti. Nijesi li ti prešao k onim zakletim neprijateljima našega naroda, koji od vjekova gaze sinove Izrajelove ? Nijesi li ti izvrgao moje časno ime smijehu i ruglu svih sinova naroda Božjega, koji me sada u čudu gledaju i mašu nada mnom gla­ vama svojim, pa će oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovih pričati od pasa na pas strašan sud, što ga Gospod Bog, radi grijeha tvoga, izreče nad domom mojim ? Iz ovih upita, na koje ne trebovalo odgovarati, upozna Abel, da stari ne mišljaše na oproštenje. Žalosno pro­ govori : — Oh, da bi ti milosrdni Bog otvorio oči, da upoznaš njegovu svetu volju ' Tada bi znao, da ja i preko tvoje volje moram slušati njegovu za­ povijed ! — Što? Što ? povika stari. Nećeš da me slušaš, a pitaš oproštenje? — Da, oče, slatko će Abel, ti bi mi sigurno oprostio, da možeš steći moje uvjerenje, da je Isus iz Nazareta pravi Mesija, obećan narodu našemu po Mojsiji i prorocima. Ove riječi izusti dijete jasno i otvo­ reno i time javno prizna božanstvo Isusa Krista, pravoga Božjega Sina. Ali to sveto priznanje pribavi mu isto ono, što jednakom prilikom dočeka sv. Stjepan, prvi mučenik. Okorjeli Ž i­ dovi začepiše uši rukama, a stari AbelAbel, vas izvan sebe od jeda, zaurli'ca : �Str. 184. Maleni Abel. — Proklestvo, Božje proklestvo rad tobom i nad materom tvojom, jer cd nje ti nauči tu bogumrsku kletvu ! — Jest, istina je, opet će Abel blago, to sam naučio od svoje majke, ali ne od Sare, zemaljske majke, nego od svoje nebeske majke, od presvete Djevice Marije, kćeri Da vidove 1 Na ove riječi plane starac kao živi plamen, prevrati očima, škripne zubima i jedva istisne: — Od žene nazaretskoga drvo­ djelca ? Sada mi puče pred očim a: oni te prokleti Balaamovci opsjenuše, za­ čaraše. Ali ja ću, moje će šake istjerati iz tijela tvoga duh p sovke! Doreče i istim trenom silno trgne Abela za bujnu kosu, razdere mu ha­ ljine sve do košulje, prihvati težak bič i stade da mlati po nježnome tijelu^ Izgledao pri tome prava neman iz pakla. Udarac za udarcem padao na nevino tijelo, na mjestima pukla nježna koža i po bijeloj puti počela da se javlja nedužna krv. Bijedno se dijete treslo pod teškim udarcima, košto se trese nevino janje pod nožem krvnika svoga. U neke mahnitac popusti. Ne mogao dalje : gušio ga bijes. Isukrstov je mučenik, pripovijedaše kasnije sluš­ kinja, ležao na tlehu u nesvijesti, bijela mu koža pomodrila, tu i tamo vidjele se rane, iz kojih curila krv. I bio bi za cijelo još one noći zaglavio pod teškim udarcima zvjerskoga roditelja, da ne bijaše rabina. Ovaj osjeti u srcu ljudsku žicu, a u drugo opet pomisli, da bi se valjda drugim načinom mogla slomiti opora i tvrda Abelova volja. U toj namjeri stade nagovarati staroga, da djetetu oprosti život i da ga njemu uruči, da će ga on već pre­ Br. 6. vrnuti i pokajana privesti. Stari s po­ četka ni da čuje o tome : u njemu je svejednako plamsao bijes i mržnja. Na koncu popusti nagovaranju i preda mu dijete uz strašnu kletvu : — Ako ti način ne opali, kunem ti se svim, što mi je najsvetije, da će mi krvi svojom ugušiti jed, što mi podgriza život. Ne, krv, put moja ne će nikada megju prokleti skot Nazarena, moj novac, što ga uz tolike muke i napore sabrah, ne će nikada u bezbožničke ruke G ojim a! Mlagjani pobornik istine. Kada stari privoli, rabin prihvati dijete i ponese ga svojoj kući, koja b i­ jaše tik do kuće Abel-Abelove. Abel bijaše vas iznemogao. Trebalo ga oprati, okrijepiti i priviti mu rane. Rabin opravi sve to pomljivo i nježno, položi ga na odar i okrijepi sočnom hranom. A bila mu jadniku zbilja i živa potreba, jer od jutra ne bijaše ništa okusio. U neke se slatko oprosti. Abel, koji se megjutim bijaše do-brano u se povratio, stade da zove majku, misleći je gdje blizu; ali upo­ znavši grubu osamljenost, u kojoj bi­ jaše zapušten, poleti mišlju do svoje druge majke i zavapi: — Oh, slatka nebeska Majko, slavna kćeri naroda moga, sjeti me se bijednika i budi mi nazbilj m ajkom! — S tim pozdravom na ustima zaspi. Cim sutra dan zora opučila, rabin se ne mogaše ustegnuti, a da čim prije ne pohiti k Abelu. Opazi odmah, da se ovaj dobro okrijepio. I raspusti s njim besjedu o sv. Pismu. Umah s početka navrati na velika Božja obe­ ćanja izabranome narodu, pa u neke �Br. 6. Maleni Abel. vješto skrene na obećanje, kojim Gospod po ustima svetih židovskih proroka obećaje izbavitelja, spasitelja, vogju i kralja sinovima Izrajelovim. — Ovdje morao da osobito pripazi, jer baš time imao udariti po zglobu. — Židovski narod ima tvrdo Božje obećanje, da će taj obećani Mesija osvanuti jednoga dana megju njima, da će biti jak, velik, slavan; on će svojom slavom i jakom desnicom uskrisiti na novo slavno Judino kraljevstvo na ruševinama svih zemaljskih carstva i vlada, njegovo će se kraljevstvo prostirati od istoka do zapada. — Ovdje zagazi u stožerinu. — To je Božje obećanje, koje ne može pomanjkati, a jasno je i bistro zabi­ lježeno u sv. Pismu. Pa da taj jaki i slavni Mesija, kralj svijeta, bijaše onaj Isus, sin Josipa iz Nazareta, nepoznati, zabitni drvodjelac, kojega toliko pre­ zirao i mrzio izabrani narod, koji ga osudi na križ i on, propet, umre kao zločinac izmegju zločinaca! Hajde ti to složi s obećanjima iz sv. Pisma, koja obećavaju Mesiju, jaka kralja, gospo­ dara svega okoliša zemaljskoga ? Ovako pleo i raspredao stari rabin. Ali mlagjanog pobornika Isukrstove istine ne smetu nimalo ta dokazivanja, svojevoljna i neosnovana, okorjeloga Židova, koji poput svojih starih putenih pregja očekivaše zbilja Mesiju, da se pokaže izabranome narodu u svom sjaju zemaljskoga kralja. I Abel stade da obara lažno tumačenje sv. Pisma. Kasnije rabin prizna, da se onakovim riječima nikako ne mogaše nadati od nejačkoga Abela, pa su njegovi odgo­ vori svakako morali dolaziti od onoga Duha istine i mudrosti, koji tako rado govori čistim, nevinim dušama. Str 185. — Obećanja ona, govorio s uvje­ renjem Abel, ne govore niti mogu go­ voriti o zemaljskome kraljevstvu. T a to bi bilo sasvim malo. Ona se obe­ ćanja odnose na veće, sigurnije kra­ ljevstvo, na kraljevstvo duhovno. Kada je to tako, onda je jasno i očito, da je Isus iz Nazareta zbilja pravi obećani Mesija. Nije li On proširio svoje kra­ ljevstvo od jednoga do drugoga kraja svijeta? Ne diže li se danas posvuda njegov znak, sveti križ, koji resi prsa i krune vladalaca ? Tako se eto do u vlas ispunja riječ sv. Pisma: cijelim svijetom vlada žezlo iz Judina doma, svi se narodi klanjaju Isusu iz Naza­ reta Ali opet nije to jedino obećanje 0 Mc -:ji. Ima i drugih proroka, koji ga naviještaju. Oni govore, da će taj Mesija biti čovjek boli, okružen slabo­ stima i bolestima, da će umrijeti za grijehe ljudi, da će ga njegov narod zabaciti i osuditi. I sva se ta sveta proročanstva do na vlas ispuniše u Isusu iz Nazareta. On bude propet, osugjen od naroda, umre, ali i uskrsne, 1 tim neoborivim dokazom posvjedoči svoje božanstvo. Najvećim čudom po­ svjedoči svojoj riječi, da je Bog i da je na zemlju sašao za otkupljenje i spasenje ljudi grješnika. Osim toga is­ punila se već davno i riječ velikoga patrijarke Jakova : »Žezlo se ne će prenijeti s Jude niti vogja iz koljena njegova, dok ne dogje onaj, koji ima biti poslat, i taj će biti očekivanje na­ roda.« Reci mi malo, gdje je sada žezlo Judino ? A naša okorjela braća još i danas čekaju Mesiju, koji je došao već nazad 18 vjekova 1 Ovako je moj maleni Abel raz­ vijao i branio svete istine, u kojima ga �Str. 1 86. Maleni Abel. podučavalo u katekumenatu, a koje je njegova angjeoska duša otvoreno pri­ mala. Rabina pritiskala istina, ali se okorjelo srce ne dalo svladati. Smogne tekar nekoliko smetenih riječi, da mu primetne na odgovor. Ali zato ono tvrdo, nažuljano srce okorjeloga starca spremalo drugi odgovor na istinu, što je ispovijedala nevina duša. U živo ga upeklo, što on, starac, rabin, morade poniknuti pred dvanaesgodišnjim dje­ čakom. Smetne lako onu koru sami­ losti i ljubavi, kojom se bijaše za svoju namjeru zaodio, upali se gnjevom i stade da prijeti, s prijetnja pregje na udarce, a kada ni to ništa ne pomoglo, odluči slomiti ga — gladom ! Oh, kako strašni moradoše biti ti dugi dani, te neprospavane noći, što ih moje drago dijete gladno sprovede u jednoj tamnoj sobici pod krovom. Mo­ rila ga glad, taj najgori drug, ta g o­ tova bolest. Oh, kako to mora da je užasno, kad čovjek trpi g la d ! A ipak to slabašno dijete, u kojemu Gospod Bog htjede pokazati moć i slavlje svoje milosti, junački podnese sve te užasne muke. Održa odvažno do konca. Glad začinjali udarci i zaušnice, a svemu tome zvjersko rabinovo srce pridružilo novu vrst mučenja: Više puta na dan prinio bi mu svakovrsna dobra i sočna jela, poslastica, pića uz groznu rije č : — Odreci se omraženoga Nazaranina, pa evo svega u obilju! — Jadno bi dijete plakalo i molilo milosrgje, ali ipak ne klone vjerom. Okrutni Židov time bi samo jače potpirivao glad, nosio bi natrag netaknuto jelo, a da ga samo podrži u životu, davao bi mu malo vode i komad tvrda kruha. Na koncu rabin uvidi, da sav taj Br. б. posao пе valja ništa. I ako preko srca, bratu sve po istini kaže. Mali se ne da, pa ne da. Priloži još, da dijete me­ đutim što od glada, a što opet od udaraca, jedva dušu vodi. Zvjerski ro­ ditelj plane na tu vijest, koja odluči o užasnu zločinu, što ga u svome srcu bez sumnje već prije nekoliko dana spremaše. Bratu ipak o tome ne pro­ slovi, nego mu naprosti naloži, da mu u kasnu noć dovede dijete. Rabin po zvuku riječi i po izgledu bratovu na­ sluti, da se nešto teška sprema. Ipak mu ne primijeti ništa. Ugovoriše uru, kad će s djetetom natrag. Noć se već bijaše sveosve slegla nad gradom, kada rabin, s Abelom u naručaju, pokuca na vrata Abel-Abelovih dvora. Vrata se umah otvoriše, a otvori ih glavom stari, koji ih tu u tmici očekivaše. Ne proslovi ni riječi, prihvati Abela u naručje i ponese ga sobom u onu sobicu, u kojoj se ja ne­ nadano nadjoh ono pri njegovu po­ vratku iz Mletaka. U sobici čekaše Sara. Kada joj preda Abela, ispade iz sobe, zatvorivši vrata za sobom. Kako mi kasnije ona pripovijedaše, okrutni Židov bijaše je pod samu večer izveo iz sobe, u kojoj je držaše zatvo­ renu. Dovede je u onu sobicu, gdje će čekati sina. Uz bogumrske kletve i prijetnje naloži joj, da sve učini, e bi omekšala sina, koji da je njezinom kri­ vinom na putu propasti. Iz riječi, iz pogleda, iz svih uopće njegovih kretnja i Sara nasluti, da joj čovjek smišlja nešto grozna. Ipak niti pomisliti na ono, što se kasnije dogodi. — Oh, gorkih li suza, plačući pri­ povijedaše mi ona, što sam ih jadnica bila gledajući pred sobom, nakon dva �Br. б Str Mudre izreke. mjeseca, jedino, blago srca svoga onako opadena, mršava, izmučena, da se jedvice na nogama držaše! Da ne bijaše onih crnih, velikih očiju, vazda milih i blagih, ne bih ga nikako bila prepo­ znala. Prihvatih ga za smrznute one ručice, slatko ga sebi privinuh, pritisnuh na tople svoje grudi ono rajsko, ali ledeno njegovo lice i počeh ga moliti. A molila sam ga riječima, što ih samo majčino srce znade n aći: — 0 drago dobro moje, ti si mi vazda bio dobar, ti si vazda rado slušao svoju roditeljku ; ne ćeš li sada naći jednu samo iskru te ljubavi za svoju milu majku? Hoćeš, da me muka ubije, a ti, moj jedinac, 18 7 . moja ljubav, život moj da budeš ubo­ jica svoje majke? Poslušaj oca, spasit ćeš sebe, spasit ćeš i milu majku ! — Na sve molbe i zaklinjanja angjeo moj odgovaraše samo uzdasima i suzama. — Oh, draga, ljubljena majko, govorio bi milušeći me po mokrim obrazima, tvoje želje i želje moga oca jesu proti volji Božjoj. Bog mi je dragi po Ma­ riji, Isusovoj Majci, zapovjedio, da se krstim! — Ali ne bi li to mogla biti prevara, opsjena ? Pa eto, slatka majko, žao mi je, u srcu mi je silno žao, ali ti moram reći, da ću stotinu puta prije umrijeti, nego li dragoga Boga ne po­ slušati ! (Nastavit će se.) Mudre izreke. Za »Perivoj* sakupio fra I v š a M i j o v . Poštujmo puk sa svim srcem svojim. Od njega učimo svoj ljudski jezik, a ne kvarimo svojim mudrim varvarstvom. Tomazeo. Vino u glavu, pamet iz glave. Talijanska poslovica. Mnoge držiš za velike, a kad ih upoznaš, tada tek vidiš, kako su maleni. R. Maldini. Ko zna raditi, ne umire od glada. Glad stoji pred vratima marljiva radnika, ali se ne usugjuje unići. Franklin. Kakova je u narodu ženidba i ženidbeni život, takav je i narod. Strossmayer. Riječ je u tijesnoj svezi sa mišlju. Ozbiljnost, tačnost i napredovanje misli zavisi o riječi. Fascolo. Kazali su naši stari, da za tugja tugj ne mari. Narodna riječ. U djeci stoji bitni uvjet bolje bu­ dućnosti narodne. Nigdje se novac bolje i nužnije ukamatiti ne da, nego za dobar uzgoj djece. Strossmayer. Svi roditelji žele, da vide u svojoj djeci ono, što sami ne mogoše da po­ stanu. Goetlie. Kakvo otac, takva Kakvo otac, takav Kakva majka, taka gnijezdo, takva ptica, kakav dica; drvo, takav klin, kakav sin; šuma, takva zvijerka, kaka kćerka. Narodne riječi. Kršćanske kreposti jesu eminentno socijalne kreposti, jedne se od drugih ne dadu razlučiti. Kard. Bausa. �Str. 1 88. Mudre izreke. Oholost je, tome se ne čudi, Kći gluposti ili proste ćudi. Bogović. Gdje čovjek nauke sa svojim na­ rodom ne živi jednim životom, gdje mu uman rad nije u skladu s težnjama na­ roda ili gdje je ovaj rad u nesuglasju s djelima naučnim ; ondje je ili ova uče­ nost samo prividna ili stoji u službi se­ bičnosti. Rački. Br. 6. Čuvaj se od pripitomljena vuka, od pokrštena Židova i od pomirena nepri­ jatelja. Ruska izreka. U starosti čovjek se ne čudi. Goethe. Sjedi krivo, ali sudi pravo. Narodna riječ. Ne traži nikada previše, ali traži uvijek ono, što ti po Bogu i pravdi pripada. R . Maldini. Narod svoju neodvisnost ističe kroz neodvisnost pojedinaca. Rob mješćanskim tricama ili strastima kakve stranke, neka se nimalo ne tuži, da je rob tugjincu. Onoga dana, kad se zakopaju megjusobne mržnje, takme i koristoljublje, procvast će sloga, a sutra dan bit će dan narodne neodvisnosti. M. d’ Ozeglio. Svaka se knjiga može skupiti u tri strane, a one opet u tri retka. Taine. Ne treba ti se obazirati kakvo je koje čeljade : na njegovu licu nalaziš pravu riječ. Arapska izreka. K ad vino glavu uzme nijesu ni noge više tvoje. Narodna riječ. Brat, rogjeni brat, krvav je na očima, ako tugjinstvom zadiše. Pavlinović. K o ne ljubi Boga, neprijatelj je čovječanstvu, koje bez Boga ne može da opstoji. Lacordaire. Lako je narod pokvariti i otrovati, ali je neizmjerno teško popraviti ga i preporoditi. Strossmayer. Danguba je gnijezdo, gdje se leže i koti svaka zloća. Sv. Ivan Zlatoust. Čovjeku je slatka muka, kada zna, da mu je bol odjeknula u prijateljskoj duši. Samo je jedan put, koji vodi k miru: čista savjest, srce s Bogom združeno i volja spremna na žrtve. Weiss. Taština nad taštinama, sve je ta­ ština. Salamun. Oholiti se svojim položajem, znači — ne biti ga dostojan. M. Leczinska. Jedan atom Božje slave više vrijedi, nego sva slava ovoga svijeta. Strossmayer. Lakomac i lažljivac odmah se po­ gode. Narodna riječ. �Br. 6 Viestnik. — Str. 1S9 Vi e s t n i k . {Druga glavna skupima druztva za gradnju nove crkve sv. Ante u Sara­ jevu ) obdržavat će se dne 18. o. mj. poslie podne u residenciji preč. o. pro­ vincijala u Sarajevu, te po propisu družtvenih pravila svaki 'član ima pravo prisustvovati. neseno u Gučugoru i tu sahranjeno u zajedničkoj redovničkoj grobnici. Pokoj mu vječni plomenitoj duši! ( Trideseti dan Strossmaperove smrti) t. j. 8. pr. mj. posvetili su sarajevski gradjani Hrvati svetčanim zadušnicama u sarajevskoj katedrali. Zadušnice je {Blagoslov temeljnoga kamena za držao sarajevski župnik vč. g. Andrija novosarajevsku župsku crkvu) U nedje­ Predmerski uz svečanu asistenciju. Na lju 14. pr. mj., na blagdan zaštitničtva koru su pjevale čč. milosrdne sestre sa sv. Josipa, blagoslovio je kanonik dr. svojim učenicama. Prigodno slovo go­ Sarić temeljni kamen za novosarajevsku vorio je naš preč. o. provincijal dr. župsku crkvu kraj željezničkoga kolo­ Daniel Ban. Crkva je bila dubkom puna. dvora i rekao krasno prigodno slovo. Prisustvovala su sva hrvatska družtva Crkva će biti posvećena Presvetom u Sarajevu, a članovi hrvatskoga »So­ Trojstvu te još ovoga ljeta ima doći kola« u uniformi postavili se oko katapod krov. Uz mnogobrojni narod pri­ falka u znak počasti. Zadušnicama je sustvovaše blagoslovu presvietla gos­ prisustvovao i presvietli gospodin nad­ poda nadbiskup Stadler, gradj. doglav­ biskup s preč. kaptolom i ostalim sara­ nik barun Benko, odj. predstojnik Hbr- jevskim redovnim i svjetovnim svećen­ mann, naš provincijal dr. fra D. Ban, stvom. i drugi odličnici. {Promjena u franjevačkoj redodržavi [f 0 . Anto Debeljaković) Dok je hercegovačkoj). Na 4. o. mj. obdržavala radi ovogodišnje naše kongregacije p. se je u mostarskom samostanu redovita o. definitor i župnik u Bučićima fra R. glavna skupština hercegovačke franje­ Jablanović boravio u Sarajevu, starje- vačke redodržave o promjeni u istoj šinstvo mu doznači za zamjenika o. redodržavi. Premješteni s u : fra Blago Babić iz Antu Debeljakovića iz Gučegore, koji se odmah iza nekoliko dana, vršeć du­ Posuš. Graca za učitelja u Mostar; fra hovnu službu, tako nahladi, da je dobio Pavo Šimović iz Gradnića za vikara u upalu pluća te odmah bio prenesen u M ostar; fra Sebastijan Lesko, svršeni gradsku bolnicu u Travniku, gdje se bogoslov i mladomisnik u Ferari (Italija) bolest tako pogorša, da su i liečnici za pomoćnika u Mostar; fra Križan izgubili nadu u ozdravljenje. U toj po­ Galić iz Tihaljine za vikara na Humac; gibelji bolestnik primi svece sakramente fra Angjeo Glavaš iz Konjica na Hu­ umirućih, a već se osmi dan, 13. pr. mac; ffa Bono Šarić iz Županjca i fra mj. preseli u bolji život u 60. godini Cvitan Dodig iz Gruda za žup. pomoć­ svoje dobi. Tielo je pokojnikovo pre­ nika na Humac; fra Damjan Gadža iz �Str. [90. Viestnik. Vitine za vikara na Širokibrieg, fra Gabro Grubišić, svršeni bogoslov i mladomisnik u Ferari (Italija) za duh. p o­ moćnika i vjeroučitelja u K o n jic ; fra Tadija Beljan, svršeni bogoslov i mladomisnik iz Mostara za duh. pomoćnika i vjeroučitelja u Županjac; fra Ante Majić, učitelj u novicijatu na Humcu i vjeroučitelj u Ljubuškom za župnika u V itin u ; fra Metod Miletić iz Raškog polja za župnika u V eljak e ; fra Ivo Slišković sa Humca za župnika u Tihaljinu; fra Lazar Čolak iz Mostara za župnika u Grude; fra Augustin Matić sa Humca za župnika u R u žiće; fra Bariša Drmić iz Veljaka u Posuš. Gra­ dac ; fra Marko Lesko sa Širokog briega za župnika u Raško polje i fra Basilije Senjak, svršeni bogoslov u Mostaru za duh. pomoćnika u Gradniće. Italija, ( f Presv. gosp. 0. A lojzij iz Рт'ме.) Na veliki petak ove godine, kad se je u katoličkoj crkvi slavio spo­ men na pregorku muku našega Spasi­ telja, franjevački red zadesi tužan đogadjaj, jer upravo taj dan izgubi jed­ noga od najslavnijih svojih č'anova, presv. fra Alojzij u iz Parme, svoga bivšega vrhovnoga starješinu i namjestnika na­ šega slavnoga utemeljitelja sv. Franje. Vriedno je i dostojno, da bar i u najkraćim potezima donesemo njegovu biografiju, napose da iztaknemo njegove zasluge, što ih je stekao za bononsku državu i serafski red. Svršiv najvećom pohvalom nauke i položiv stroge konkursalne izpite, bi imenovan učiteljem filozofije i teologije, te kao vatreni pristaša i branioc otčinskih predaja, sve svoje umne sile upravi na to, da mu gojenci svom dušom pri­ stanu uz nauku i primjere serafskoga Br. б. naučitelja sv. Bonaventure. Ali kad je vlada dokinula redove, morade najvećom žalošću ostaviti učiteljsku stolicu. K ao propovjednik i dušobrižnik nije prašćao nikakvu trudu i naporu, da duše pri­ vede k Bogu, što svjedoči i spomenploča u župi Sacca kod Pada, kojom je više godina upravljao. God. 1873. opet se vrati u samostan i žrtvova se za dobro reda i vjere, upravljaj uć parmskom župom, gdje je ostavio krasnu uspomenu na svoju revnost i gorljivost, i ravnajuć redovničkom dr­ žavom, kojoj je triputa bio izabran za starješinu, i to, što je riedkost, jedno­ dušnim glasovanjem ; te odkupljujuć i popravljajuć samostan i uzpostavljajuć redovničku stegu, tako da se punim pravom mogao nazvati uzkrisiteljem te franjevačke provincije. Na obćem sastanku god. 1889. bi izabran za vrhovnoga starješinu cieloga reda, te odmah onu skrb, što ju bio uložio za dobro bononske provincije, protegnu na sav red, napose na one provin­ cije koje su iskusile vremenske nepogode. Svojim je podložnicima bio i strogi starješina i dobri otac, dokidajuć, ako bi se gdje opazile zloporabe, a uzpo­ stavljajuć pravu redovničku stegu. D o­ bromu otcu nije uzmanjkalo trnja, ali se je i radovao, kad je vidio, da se iz toga trnja radja neuvehlo cvieće. K ad se je pokrenulo pitanje o ujedinjenju četiriju obitelji, on se je našao pripravan na sve, te u šutnji i nadi pokazao osobitu jakost duha. Da svakom pokaže, kako samo želi dobro Redu, kad su se ujedinili ogranci na­ šega reda, rado se zahvali na časti generala, a za nasljednika predloži sv. Otcu papi Alojziju Lauera, s kojim je �Br. б. Viestnik. bio u uzkom prijateljstvu. A kad ga je novi general zamolio, da ostane u gradu Rimu kao glavni savjetnik, odgovori: »Ja moram ostaviti grad te se samo kod Boga brinuti za potrebe reda.« U parmskom ga samostanu i naša braća i svjetovnjaci primiše najvećim veseljem, diveć se njegovoj učevnosti, mudrosti i dobroti. Ne malo iza nje­ gova dolazka u Parmu bi opet izabran za provincijala, u kojoj službi ostade sve dotle, dok ga bi. usp. Lav X III. ne imenova naslovnim ptolomaidskim nadbiskupom. Na sami veliki petak pade mu kap u noći te već oko tri sata usnu u Gospodinu u 69. godini života. U nebu mu vječna slava, a kod harnih mu sinova neumrla uspomena 1 A lek sandrija. (Blagoslov nadgrob­ nog spomenika pok. nadbiskupa Bonfig lia ) Dne 7. travnja upravo se na­ vršila godina dana, odkako je za uviek zaklopio svoje umrle oči preblagi pastir crkve aleksandrijske, nezaboravni fra G a u d e n c i j B on f i g l i . Taj će dan svim onomjestnim stanovnicima ostat u dugoj uspomeni, jer se djelom pokazalo, što već sve može učiniti žarka, nebesnica ljubav. Čim je obljubljeni nadpastir od­ selio u bolji život, na čelu gosp. M or i o n d a ustrojio se u Aleksandriji odbor, koji će kupiti milodare za do­ stojan nadgrobni spomenik. I tu se sad imalo vidjeti, koliko je pokojnik osvojio srca stada svoga. I nut, za kratko vrieme skupilo se 10.000 kruna. Odbor je- bio sretne ruke, jer je povjerio iz­ radbu 'oga spomenika umjetniku Civitelliu u Milanu (Talijanskoj). Kad se je ugledao spomenik, poimenice mramorni Str. 191. relief, koji nosi poprsje nadbiskupovo, moglo se uzkliknuti: » T o je p o k o j n i B o n f i g l i l * tako to je vjerno i živo izradjeno blago pokojnikovo lice u tvrdom tom bielom mramoru. I drugi su uresi oko velikog tog spomenika divno izradjeni. Na spomeniku je nadpis: » F i l i i d e v o t i e r e x e r u n t 1905.« (podigoše zahvalni sinovi). Na nadgrobnoj ploči osim imena i prezi­ mena pokojnika, dana i godine smrti, ima i ovaj nadpis: » D i l e c t u s D e o et h o m i n i b u s , c u j u s m e m o r i a i n b e n e d i c t i o n e e s t a p u d Sirios, A e g y p t i o s , P a l a e s t i n o s que« (bio je drag i Bogu i ljudima. Blagoslovljena je njegova uspomena kod Siraca, Egipćana i Palestinaca.) I ovaj se je spomenik imao blago­ sloviti i dati u ruke o. gvardijanu i župniku crkve sv. Katarine, da ga kao dragocjeni amanet zahvalnosti aleksandrijskih katolika čuva. To je bilo dne 7. travnja u 9 sati, kad je presv. gosp. fra A u r e l i j B r i a n t e , nad­ biskup, uz mnogobrojno svećenstvo i pratnju započeo svečanu žalobnu misu za pokojnika. Uz guvernera Aleksandrije, mnoge dostojanstvenike, sve strane konzule, sve crkvene i redov­ ničke zastupnike iztočne sjedinjene i zapadne crkve, cviet Aleksandrije bijaše dubkom napunio kuću Božju. Školska braća izvadjahu koralnu misu uz pratnju orgulja i orkestra. Nakon sv. mise, asistencija s nad­ biskupom i odličnjacima pošla u pokrajnu kapelu sv. Marka, gdje je nad­ biskup blagoslovio imposantni mramorni spomenik. Predsjednik odbora Moriondo drža govor, u kom iztače sretno dovr­ šeno poduzeće odborovo, u čije ime on �Viestnik. Str. 192. sad daje taj spomenik. Primajuć nad­ biskup taj dragocjeni vanjski znak nji­ hove ljubavi napram velikom pokojniku, zahvali svima, koji su što doprinieli te preporuči prisutnom otcu gvardijanu i župniku, da u časti drži i čuva taj dar aleksandrijskih katolika. Sad je gene­ ralni vikar nadbiskupov pročitao na pergameni latinski sastavljenu spomenicu, na kojoj su se svi prisutni odličnjaci Br. б. podpisali, a pergamena u limenoj kutiji pohranila u nutrinu spomenika. U toj kapeli, koje su zidovi bili obloženi crnim suknom, svećenici su i 6. i 7. travnja sve jutro čitali crne mise za pok. Gaudencija, a narod se izpovjedao i pričešćivao, pa se time odužili pokoj­ niku za svu ljubav, koju je on živući ondje pokazivao napram vjernomu stadu svomu. Sv. Anto pomaže! Slučajno sam stigao kući, buduć da učim daleko. Dakako, ne treba ni spominjati, da mi se bilo drago sastati sa svojim milim i dragim, k tome i provesti koji časak u družtvu onih koje iskreno sinovskom i bratskom ljubavlju žarko ljubim. Nu to moje veselje u malo da se ne preokrenu u gorku žalost. Drugoga dana moga đolazka, mladji moj brat bijaše u težkim mu­ kama; trpio je od zaustave vode. Kud sad ? Liečnička pomoć tu malo i ni­ malo vriedi, jer diete bijaše od težke boli blizu smrti. Videć ga dakle u strašnim mukama, a majčin i drugih ukućana slušajuć plač i gorke uzdisaje, tko da se ne potrese, tko da se ne uteče k spasu sigurnom i stalnom?! I ja, klekav odmah pred sliku svoga blagodarnog dobročinitelja, sv. Ante, žarkim srcem, pun vjere i pouzdanja, pomolih se velikom Čudotvorcu s nakanom, da mi ozdravi brata, ako je to na slavu Božju, a na spasenje duše njegove. K tome odredili sutra učiniti sv. pri­ čest i nešto malo kruha dati ubozim. Nije prošlo ni po sata, već djetetu pošlo na bolje, a nakon malo sati podpuno ozdravi od te težke bolesti. Od srdca zahvaljujem dragome Bogu i sv. Anti na dobivenoj milosii. S i n j , mjeseca ožujka 1905. Harni štovatelj. Nazad malo vremena, u skrajnoj pogibli, da mi propadne oveća svota novaca, utekoh se sv. Antunu, obećajući, ako me usliši, da ću dotičnu m i­ lost objelodaniti u ovome listu. Pošto sam tu milost zbilja kroz malo dana dobio, ovim izvršavam svoje obećanje, preporučujući svakome, da se bilo u kojoj nuždi obrati k ovomu velikomu i mogućemu Čudotvorcu, stalan, da mu molba ne će biti uzaludna. R i m , mjeseca ožujka 1905. R. S A D R Ž A J: Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. — Nova franjevačka junakinja. — Slika presv. Srca Isusova. — Iz mladosti. — Č estoputa. . . ' — Strossmayer. — Maleni Abel. — Mudre izreke. — Viestn'k. Uredjuje fra Arkangjeo Brkovio. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. ��Utemeljena godina 1882. Telefon br 119. Tiskam Vogler i drugovi komanditno društvo Čemalusa ulica 172. Sarajevo. Najstarija knjigotiskara i stereotipija u Bosni i oismemma, mateom i stroj i ча. Preporuč ije se za najjc* t, nabavljanje tiskanica za preč' sne žup e t rec nadalje za tiskanje novina, Jadnih i a,' molitvenika, po­ sjetnica, zaruči ih vjenčanih с; a, kao i svih u tiskarsku struku a'ssiecajućih jalova sa ukusnom izradbom. Na skladištu imademo slijedeće tiskanice za župne urede: Krstni, vjenčani i umrli list; matica kriz­ manih, krštenih, vjenčanih, umrlih i o stanju duša; Protokol crkvenog računa i exhibita. Službenih kuverata sa natpisom: Rimo-katolički župni ured u . . . . uredjena s naj ili Dekanski ured u uz jeftine ciene. Vanjske naručbe _____ obavljaju se odmah. oooo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e8b29903862c550692a3b43b8534a12c.pdf d21c8facfe74f20761d0325f67fa5a5e PDF Text Text Br. 7. U Sarajevu, mjeseca srpnja 1905. God. XIX. Majčinoj ljubavi. Kroz more burno, vale biesne, bučne Ti smjelo sjajni stieg nosiš svoj Ljubavi silna majke mile, drage, Ah, spasit žudiš trošni čamac moj I Oh, ti ne poznaš straha, truda, boli, Ti gasiš zlobe ognjeviti plam, Ti tvoriš meni svom u sladkom krilu Svet sreće sveti i pokoja hram ! K ad moje trudne zamietile zjene Prvi put rajni zemaljski mi stan, I kada prva s oka runila se suza, T i si mi tajni jur pričala san. Svi tvoji čari meni su poznati I tvoga veli djelokruga kraj Mladjanom srdcu mome vieke zbori: »Oj tu je pravi, tuj razkošni raj!« T vog carstva moć je silna, nedosežna: U njemu vječni tek vlada mir, U njemu cvatu ruže, šarno cvieće, U njemu blista svih naslada vir. Tvoj sladki miris Kad smrtni pakla A ljubki tvoj dah Kad leđni sagom opaja mi duša, umara ju trov, mrzle grije grudi, prikriva ih krov. U tome milom dražestnome domu Nek zemni vieke mi bude stan, U tvome nježnom toplom zagrljaju, Nek duša vječni sniva mi san ! Zabrdski. a ? �Str. 194. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Bit 7. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija (Nastavak.) Takova su, u kratko rekav, vre ­ mena sv. Franje Asižkoga; takovo polje njegova djelovanja, na kom ovaj čo­ vjek providnosti ima raditi, takove su okolnosti, što okviruju prijatnu njegovu svetu sliku. Malo se duša u životu i u djelu ovako sjajno pokazuje, ovako čisto, kao Franjina; rekli bi, da je život njegov ogledalo, najšišća voda, u kojoj se odrazuje njegova duša, što nema crnih mrlja, nema tajna, nema sakrivenih misli, već se ukazuje sjajnom, najdivni­ jom u radu našega svetca. On je kao nevin, jer ništa ne krij« 0 sebi; u njemu je nešto djetinjeg, is­ krena, što mu daje nevinost, dobrostivost, priprostitost, što osvaja. Nek se čitanju franjevački »Cvjetići«, pa nek se kaže, da li se može biti iskrenijim, nevinijim nego tako? Providnost podiže velikane u sve­ tinji, kad to okolnosti traže i kad to ljudstvo treba; svetci su kao neki veliki vjestnici, koji se javljaju kad i kad. Svi oni imaju jednu zadaću da izpune; idu velikani ti, uzbudjujuć valove ljubavi 1 zanosa — jer kršćanska svednja ima obilježje ljudstvu najugodnije — goreći ljubavlju prama Bogu i iskrnjemu. Franjo je imao izvršiti velike za­ daće. Radilo se je, da se uzpostave odnošaji prijazniji, skladniji, više kršćanski izmedju razreda, koji su imali u duši mržnju; da se ukroti, umanji preko­ mjerni i bolestni osjećaj ljubavi za ze­ maljskim dobrima, da se ljudi dozovu uzvišenim mislima bratstva, kršćanske ljubavi, da se povrati časti u družtvu ručni rad; da se, jednom riečju, podigne kršćanski život, u središtu puka propao i medju istim redovima duhovnika. Težka zadaća za onog, koji nije imao za to družtvenih prilika, koji nije bio velike naobrazbe; no još je jednom, na utjehu prostih, potvrdjen zakon uprave Providnosti, koja s l a b e s v i e t a o d a b r a za velike stvari, za čudna djela. Našem je svetcu od Providnosti povjerena velika zadaća; nu u isto vrieme mu je dato dosta sila u tu svrhu. Asiz — maleni grad umbrijski, još i danas je pun mirisa, pjesničtva, uz­ višenih misli o našem svetcu — bijaše mu k ievkom. Otac mu, kao što je poznato bijaše trgovac, koji tjerajuć svoj zanat, steče liepu baštinu, računajuč, da će porasti sa složnim radom sina. Svog sina, jedinca, koga imaše, hotje učinit trgovcem; sirotan se nije dosjećao drugom sasma različitom zvanju sina, i nije opažao puta, na koji ga je morao upravid. Pa to je tako više puta; u životu se ništa gotovo ne drži do rodjenog i naravnog razpoloženja posebnika, ne ima se onog ozbiljnog i bezuvjetnog obzira prama zvanju, kao što bi moralo biti. Sinovi moraju činiti volju otčevu, što se njemu dopada; moraju izabrat ono mjesto, što odgovara naravi ne sinovljevoj, već otčevoj. Zalostna navika, povod suzama bez konca, ćudorednoj propasti, mrzki sustav, što nc hi morao više obstojati uz mišljenje razšireno medju kršćanstvom o zvanju, o ćudo­ rednoj slobodi. �Br. 7. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Od časa, od kako si je otac zabio u glavu, da Franjo mora takodjer biti trgovcem, rodi se medju otcem i sinom mukla, težka, trajna, neprestana, najžalostnija borba; na koncu je pobjeda Franjina. Njegova mladost ipak nije uvod u onaj liepi, sveti život, što ga je pošlje provodio; ne, kao da je naš svetac bio jednak sv. Augustinu, ili kome drugom svetcu kršćanskom, koji su bili zabasali u mladosti ; ne, mladenačka dob našeg svetca bila je prosta od velikih grieha, ponajpače od grieha tjelesnih, kao što jasno svjedoče bolji njegovi životopisci, i kao što je to pokazao najposlje i O D ’ Andermatt u svom krasnom životo­ pisu sv. Franje. Ali je on bio lah ouman, raztrešenjak, ljubitelj siela, dangub; u Asizu je bio svima poznat. Odievao se je dobro, kitio se je, uviek je bio prvi na sielima veselja i zabava. Franjo je bio duša svetčanosti, zabava i siela. Bio je liep na oči, i susjedne su ga djevojke najvolile radi ugladjenosti i prijatnosti. Ali će to lahkoumno veselje, ta prekomjerna ljubav za dangubljenjem proći; brzo ima započeti nova doba u njegovu životu, sasvim drugčija od ove. I čini se, da je to majka predvidjala, kad je susjednim ženama go vorila, dok su prigovarale lahkoumnosti sina jo j; jer se ona mašući glavom za­ dovoljavaše s odgovorom: pa, pustite, sve će s vremenom biti. I predvidjanja dobre Pike — njegove majke — izpuniše se 11a dlaku. Franjo oboli — i za njega je najviše, što mu u dane boli dodje obraćenje; u vrieme bolesti ima čudnih vidjenja; ustaje s kreveta, te je zdrav ne samo na tielu, nego i na duši. I to je čas, & r. 195. kojim počimlje njegov sveti život, onaj posvećeni život za najljepše osnove kršćanstva. Naravno prijatelji i susjedi ostaše izvan sebe s ove nenadane promjene na Franji; nema više veselja, nema više lahkoumnosti, što je prije bilo; već ozbiljan i zamišljen život. Pa idu veleć, da se Franjo hoće, da oženi. U to namjere sazrievaju u duši našeg svetca; gospoja Franjina nije ljudska tjelesna gospoja; ona je uzvišena, veličajna zamisao. On se je na smrt zaljubio u siromaštvo, njoj se hoće da sasvim posveti. To je ona gospoja, koju on, kao što pjeva Dantej, »od d n i d o d n i &уе v i š e z a l j u b i « . Franjo hoće, da bude siromašan od svake stvari, tako, da se o njemu može reći, što je rečeno o Isusu: Ptice ne­ beske imaju svoja gniezda, lisice imaju svoje rupe, a Sin čovječji nema na što glave nasloniti. I to je točka, s koje nastaje borba izmedju njega i otca, što naliči drami; dobrom trgovcu, koji se je tako obogatio, ne ide u glavu, da sin njegov može odbaciti uglednu baštinu, što ju je on tegotom, naporom, dugim marom smogao steći! U glavu mu sunu, da mu sin nije sasvim pri sebi, »sin je moj luckast«, govori on, a s njim se slažu u mislima prijatelji i susjedi. Franjo stoji stalan u odluci, te se jednog dana u rukama biskupa od­ riče svega, što ima, pa se oblači siro­ mašnim haljetkom. Ludost će nam našeg svetca dati ono čudno djelo, kao što je to osnutak franjevaca i obnovljenje kršćanskog duha u družtvu ljudskom. �Str. 196. Serafinski pjesnik. Tako će Franjo moći bolje misliti na svoje poslanje. Eto prve pobjede nad prilikama. Ove pokazuju precjenjivanje zemaljskih stvari, bogatstva, za čim se težilo, da se usredotoči sve dobro ljudsko, te je ostalo nerazriešivo, kada se može od­ reći ugodnosti, zemaljskih dobara, a dati se za siromašnim životom. JKad bi bila istinita nauka o okol­ nostima, Franjo ne bi morao ovako siro­ mašan postati, obući se u siromašnu džakicu, već bi trebao, da uživa lagod­ nosti, što mu ih pružahu bogatstva po otcu sgrnuta. On se ne da zavesti prilikama; pače on stupa proti prilikama, te ih pobjedjuje : blistavost zlata, ugodnost života, dobitak, to njega nadje jakim, tvrdim, oružanim opornošću. Predvidjanja majke, dobre Pike, niesu ostala uzaludna; sin je njezin s vremenom nadošao, kao što je ona govorila susjedama, kad joj pričahu o lahkoumnosti sinovljevoj. Ima ih mnogo, koji imaju mladost još gore nego lahkoumnu, još većma nego zabludjelu, pa ipak ne dolaze k sebi; njima nema nigda časa, što je Franji dao početak novog života. Siromašni mladići, koji troše naj­ ljepše dane, najdragocjenije u svom životu, nište najljepše sile, najvećim Br. 7. dielom se bacaju u propast gnjusoba tjelesnih, te se ne dižu iz tog žalostilo*-, zabačenog, ogavnog stanja; mladići, koji su jaki i bogati umom, puni najljepših i najboljih svojstava, ulažu svoje sile u unapredjivanje zala 1 Siromašni mladići I Evo vam veli­ kog poslanja, da ulažete svoje liepe sile u promicanje i korist obćeg dobra! Pa to je zadaća naših sveučilištnih udruga, naših družtava mladeži u obće, da se približi ova mladež, koja nije naša, a mogla bi biti; koja to nije, jer ne pozna naših nauma. Koli koristan rad za dobro, nastojanje, da u pameti ovih mladića sjevne ona misao, što nas razsvjetljuje, da se izpuni, što radimo, za što smo posvetili sve naše sile, veći dio n is samih! Naš svetac nema do žalostnih okrpina, što ga pokrivaju, pa počimlje duhovno putovanje duhovnog načina od grada do grada, od zemlje do zemlje. On je bio strastveni putnik, no ne sa svjetskog uzroka, već radi opažanja, radi uljudbe; svrha mu je bila puno plemenitija, uzvišenija, uprav radi koristi vjere i ćudoredja. Putovanja su našeg svetca bila mnoga i neprestana; on je bio putnik kao sv. Pavao, kao Antun Paduanac i kao drugi svetci. Serafinski pjesnik. Napisao fra I v š a M i j o v . Imam u svojoj stanici njegovu sliku, malu sliku. Bude dana, pa se zagledam u nju, osobito u prvi suton, kad će mrak da se spusti zemljom, Moja malena slika — svetinja moja, uspomena iz sretnih dana mladovanja — ostaje u polumraku, gubi se malo po malo, dok je sveosve nestane; u sobici �Br. 7. Serafmski pjesnik. nastane mrak, samo što još dopire koji tračak svjetla, što se lomi tamo na su­ protnom vrhuncu preko rijeke. A slika je još svegjerno u mojim očima — ta mala, draga slika, njegova slika, slika moga pjesnika miljenika; još je sve­ gjerno u mojim očima, i ako mi ju je mrak oteo, kao što je i sada, kada daleko od nje redam ove utiske i osje­ ćaje, što ih tekom vremena podno te slike bilježio i pisao. U školi mi mnogo o njem go­ vorilo. Govorili o Tomi, a iza Tome reda bilo govoriti o drugu mu Bonaventuri. Mistik, veliki, duboki mistik, bijaše moje o njemu uvjerenje na škol­ skoj klupi. — Plato svoga vremena 1 — zaključio učitelj, a mi učenici s il i l i u tome sa svojim nastavnikom. Komu bi ma iz daleka samo moglo na um pasti, da svetoga Bonaventuru pratila nježna vila kršćanske pjesme ? A ipak, vidite, idejalni mistik bijaše pjesnik, pravi bogodani pjesnik. Bio u tome sreće ko i mnogi mu drugovi. Poklopila ga zaborav, otelo ga vrijeme. Nema ga ni u liturgiji. Ljudi ga doduše proučavali, ali mu čitali samo teologiju, pa ga Rafael takova i nasli­ k a o : na glasovitoj slici u Vatikanu vidi ga se sa crvenim šeširom, uz druge velikane, u poniznu položaju skromna redovnika. Rekoh : i liturgija ga zaboravila, a sačuvala, spasila mnoge druge. Sa­ čuvala ih, i ako im vrijednost mala, pa i nikakova. Da Celano i Jakopone osta­ doše, pa se spominju, a da bi zašto! D i e s i r a e i S t a b a t m a t e r održaše se još i danas: u svetoj polutami kato­ ličkog kora ponavlja se i danas onaj tužni, jedinstveni pijev staroga, neznat­ Str. 197. noga fratra; prosti, žalobni Š t a b at pjeva i danas o boli božanske Majke nad mukom i smrti Jedinca. Za Bonaventuru se ne zna. A spje­ vao, kažu, lijepih pjesama o Spasiteljevoj muci. Njegovu »Philomenu« tek da učenjak pozna. Spominje ga megju pjesnicima Balinghem, Tiraboschi, a Daniel, Mone, Clement, Chevalier i Ozanam prepisaše nekoliko njegovih kitica. ‘) Drugovačije mislio o njemu čuveni Corneille. Preveo čitavu mu jednu pjesmu prečistoj Bogorodici. Kad mu ono otrag nekoliko godina proslavio svijet i red zadnju stogodišnjicu rogjenja, dotaklo se T pjesničke mu strane. Napisali pače čitavu knjigu o njegovu pjesništvu. Jallonghi je ne begena, pače ima pravo tvrdeći, da mu ona namakne još gušću koprenu. Spomenimo mimogred staru legendu. Svetac napisa zanosnu himnu sakramentu ljubavi, ali je uništi, kad vidje, da mu prijatelj, orao od Akvina, zanosnije pjeva. A ipak on bijaše pjesnik, pravi bogodani pjesnik. Jallonghi mu pače priznaje neosporivu nadmašitost nad prijateljem dominikancem, svetim pjes­ nikom Euharistije. Ne će biti ni zaludnica ni dangubica, ako privirimo časkom i u tu stranu, pjesničku stranu serafinskoga i naučitelja i pjesnika. Da se prvo svega sjetimo njegova vremena. Valjat će nam pri našem poslu. Djevičanska mu i lijepa duša, veli Jallonghi, pala u ona smetena vremena, i) Jallonghi: S. Bonaventura poeta. Članak iz jedne novine. Mnogo mi valjao za ovu crticu, �Str. 198. Serafinski pjesnik. Br. 7. što ipak kadera bila da je nadahnu. svuda se čuo pjesnički glas — sonante Srca se otvarala posmijehu prirode i e gentile — pjesnički glas čovjeka čusvijeta, što se još trzao iza onih stra­ desnika, kojega angjeo poziva na svoje hota sredovječnih; pojezija posvuda mjesto i u ustima kojega vidjelo velik sterala svoja sjajna krila, nad vršcima križ, što kao rukama spajao nebo sa hramova, nad kruništima jakih k u la; zemljom. potpirivala je pustolovine smjelih vite­ I eto. u takovome ambijentu, pod zova, junaštva križara i slobodne eks­ takovim utiscima, sred takovih uspo­ panzije slobodnih općina. Do malo će mena odgoji se lijepa Bonaventurina da se javi genij pjesnika »Božanske duša, koja već bijaše na to spremna, Komedije«, a asiški pjesnik, nekadašnji puna pjesničkih sanja, idejala. I osjeti mladi i lijepi vitez, već pjevao: pred on, živo osjeti svu jakost tih uspomena, njim išla ljubav, pjesma, podizao po­ osjeti duboko privlačenje, koje ne mo­ svuda život, pun miline, svjetla i mla­ gao izmaknuti — svejedno kao što ga denačkoga žara. Sam bijaše vitez, ne­ osjeti sva ona sila umjetnika, pjesnika, stašni sredovječni vitez; omiljeli junak velikana ne samo pjesmom, nego i veselih mladenačkih družina, ali mu čisto dj«-. ?m, što ih Ozanam vidje da silaze pjesničkoj duši ne bijaše tuj za pravo niz cvatuće umbrijske livade za pred­ mjesta. Ne mogaše se za dugo okretati vodnikom Franom, koji nadahnjivao, izmegju zidina visokih palača, što se a Dante i Giotto iz daleka prilaze. svjetlucale svjetlom kaciga, štitova, boj­ Lista veoma zgodno utjelovi ovu misao noga oružja, i on napusti sve to, oda­ franjevačkih utisaka na umjetnički i so­ leči se od veselih svojih drugova, koji cijalni život onih vremena. Divna Listina mu ipak ne mogahu da posvema udo­ grupa čuva se u Napulju. Svetitelju volje duši i — svrati se sveosve Kristu. raskriljene ruke nad Danteom, koji mu Odjednom promijeni životom — Kristov je blizu ozbiljan i zamišljen, Giotto mučenik — postade mu pravim vitezom razmišlja a Kolombo, vidi se, čeka i kao takav pregazi Italiju, preleti Fran­ svečev blagoslov. Nikud zgodnije prilike cusku, prosipajući posvuda na pune za ovu veliku a istinitu misao ! pregršti ljubav i čudesa. I narodu omili, Od ovoga učitelja nauči se Bonanarod ga obljubi, pa još za života mu ventura. Iskra Franjine ljubavi frcne u njegovu dušu: ona mu nariva riječ, ovije ga legendom, da mu malo kasnije, netom ga »sestra« smrt zagrli, metne upali srce Pjesnička duša, učitelj, ođnjiha pjesnike. Njegov glas ne morade na čelo sjajnu krunu lijepoga pjesništva. zamukhuti u grobu, oko kojega će da Sve je govorilo o svecu-pjesniku, koji u zanosu ljubavi htjede da pomakne iznikne obilno bujno cvijeće nabožnoga pjesništva, što se rodilo s njim a kasnije cijelom prirodom, u kojoj on prvi osjeti prešlo na još valjanije učenike, koje dušu Vječnoga. razasla med narode, da pjevaju slave Puna ga bijaše tajinstvena samoća visoke Alvernije, brdija i livade plodne i hvale stvorenja. I ti češ u njima naći i ako u jednostavnim prostim izrazima, Umbrije, more i mjesta, što ih svojom nogom narodu bijaše posvetio — oda­ trzaja i strasti za vakom ljepotom: �Br. 7. Serafinski pjesnik. mističan pogled na svijet i prirodu, jak uzvišen osjećaj podiže ih do umjetnosti. A pogledaj na njegovu maštu, na dubinu osjećaja. Bez toga nikada pra­ voga pjesnika, a u njemu ćeš naći izobila i jednoga i drugoga, Skoro na svakomu obrazu njegove knjige naći ćeš apstrakcija i maštanja, najobičnije misli, što se obično potresale suhoparnim, jednostavnim skolastičnim načinom, on zaodjeva u fantastične, neobične oblike. Svak će mu nesumnjivo priznati ten­ denciju za pjesničkom odorom lijepoj misli. Za cijelo njegove bi se radnje rado čitale, da su pisane na talijanskome jeziku. Pogledaj na neobične, originalne natpise na njegovim djelima, zaustavi se pred onim njegovim jakim, neobičnim izrazima, u čemu daleko odvaja od strogog logičara, druga Tome. Poznata je stara i lijepa legenda. Dante je iskiti, da kasnije nadahne Giotta. Vijenac, što resi lijepu glavu sveca pokornika, satkan je od zlaćanih trakova, vas je u sjaju, svjetlosti, on, pjesnik krasnog simbola: labud, što pjevajući gine, slika mu je duše, koju ljubav spržila. Nazvalo ga pjesnikom zaljubljenim u Mariju. Sasvim pravo. Marija mu požižala ljubav i njegova ljubav nalazila obilno sjajnih slika, živih boja, slatkih riječi, da joj pjeva. Divna je to slika, što je Bonaventura naslika : sjaja je tu bizantinskih radnja, s kojih odskače zlato i porpura, posmijeha umbrijskoga neba, ovijena svjetlom ko cvjetnim ćilimom, duševne miline Raffaelovih Madona. Misticizam stvori pjesnika. Teško da mu nagješ premca u svetu zanosu duše, koja se od ljubavi topi, u iskrenu i jaku poletu. U svakoj mu ideji i slici Str. 199. osjećaš jaku liričku žicu, s koje od­ zvanja mila, slatka nježnost. Stari ga nazivali bakljom, te svijetli i žeže. Nikud zgodnije slike. Jest, teško da mu nagješ druga, u kojemu bi se tako usko a divno splila ona dva elementa — bogoljubnost i znanost — iz kojih protekoše naj­ ljepše tečevine srednjega vijeka — mi­ sticizam i skolastika. Imademo iz 16. vijeka veoma zna­ čajnu sliku: veliko stablo, bogato i sjajno ukrašeno. Na granama mu met­ nuti natpisi svih djela sv. Bonaventure, sve u svjetlosti i sjaju, što se prolijeva iz probodena srca na vrhu. Mučno da bi se ljepše i tačnije mogla prikazati najljepša strana ovoga franjevca, veli­ kana svojega vremena, kojega Gerson nazva serafinskim. Sa svakoga obraza njegove knjige odiše ljubav. Svako, pa i najsuhoparnije pitanje on osvjetljuje s te strane, po­ svuda nailaziš na toplo srce, što se od lijepe ljubavi topi. U tome mu dakle karakteristična originalnost: u ljubavi, u prepunosti divnog osjećaja — slatke ljubavi i živoga zanosa za propetim Isusom, kojis križa blagosiva a u kojega bi on hotio da se svi za vazda zaljube. U tu svrhu obraća se on i na umjetnost, piše lagane mile stihove, koji se ipak veoma često približuju onima Adama od sv. Viktora, ponajboljega kršćanskog pjesnika u srednjem vijeku, a koje je on pisao više valjda iz samostanskih predaja i za liturgijsku porabu, nego li za dokolicu i ispraznu zabavu. Bonaventura se bijaše sklonio na Alverniju. Vodila ga želja — dostojna Petrarke — za mirom i mukom. Odatle mu pucao prostran vidik na sve umbrijske i toskanske livade, otvarala mu �Str. 200. Težnje ljudskog srca. se nedogledna pučina dvaju dalekih mora. Lijepa, sanjarska mu duša mogaše da odatle, s posvećenoga mjesta, punim srkom usiše sve one ljepote, što mu ih živa Božja priroda pružala u svim mo­ gućim varijacijama — u bjelkastim pe­ ćinama, u mnogobrojnim brežuljcima i gorama, što se postupno dižu i silaze, u nedoglednim zelenim poljima i livavadama. I on s toga mjesta, uzdignut izmegju neba i zemlje, slušaše dušom te magične glasove prirode, u svetoj tišini kušaše svu neizrecivu slast tajnih razgovora s Neizmjernim. Mjesto, s kojega Bonaventurina duša slušaše pjesmu Božjih čudestva, bijaše sveto, bijaše pjesničko. Tuj, na tvrdu kamenu, seralinski pjesnik pjevaše pjesmu ljubavi i blago­ slova prirodi, koja mu se otkrivala stidno i svečano u svojim tajnam a; Br. 7. tuj, na svetoj franjevačkoj Kalvariji, osjeti i on na svojim rukama crvene ruže božanskih rana. I u tome svetome zanosu, u slatkim uspomenama i slatkoj milini, pred sjajnom slikom angjela sa šest krila, koji se krilio nad glavom pjesnika-pokornika, nvsao se njegova vine visoko, visoko: dizao je polet ljubavi, i on u divnim prizorima neba, što se spajalo sa zemljom, osjeti svu onu milinu poziva duši, da se digne visoko nad zemljom I tada Bonaventura označi put, kojim će duša k Bogu, napisa svoj »Itinerarium mentis ad Deum«, — genijalno djelo i po zamisli i po osjećaju. Tuj — u toj zanosnoj, krilatoj himni božanstvu - vidi se ono svjetlo uma i duše sv. Bonaventure, kao nigdje drugovdje čuje se jak odjek visoke, bogodane pjesme serafinskoga pjesnika. J e l š a na Hvaru, u korizmi 1905. Težnje ljudskog srca. »Sveti Franjo molio Boga, da bi mu dopustio tri dana otići iz raja na ovaj sviet i da bude u istim okol­ nostima, u kojim se nahodio, prije nego ga On pozva u nebeske dvore.« Franjo dodje s neba na ovaj sviet, želeći upoznati život današnjega ljud­ skog naraštaja; a da bi on to lakše upoznao, unidje u svoju predragu ćelicu i poče misliti ob onome radi čega dodje u ovu suznu dolinu. Kao svaki čin, imale su i Franjine misli početak, od kog su se one raz­ vile u njegovoj mašti. Misli o današ­ njemu svjetskom življenju počele su kolati u pameti Asižkoga Serafina upravo od onoga, pomoću čega je mogao najlakše upoznati težnje ljud­ skog srca ; jer u njemu oni nalaze svoje jedino veselje i last, a to je p l e s , koji se sad pred Franjom po­ kaza. Što ? — Ples ! Iznenadjen P'ranjo tim prvim p o ­ javom, pita sam sebe: »Da ne će biti u ovome što dobra?« — Istom što to reče miljenik božiji, postadoše na jedan­ put prozirni zidovi njegove uboge ćelice i on tek sada ima šta vidjeti pred sobom — prekrasnu dvoranu u pod- �Br. 7. Težnje ljudskog srca. punome njezinu sjaju. Množtvo ju svje­ tiljaka razsvjetljivalo kao sunčano svjetlo u po biela danka, a i mnogo ju je cvieće još većma poljepšavalo. Istom što se dvorana obukla u svoje svetčano ruho, vrata joj se otvoriše i gospoda počeše ulaziti. — Svatko ozbiljan i ukočen. Ljudi u svome crnom odielu, a žene im se obukle u razkošne haljine i nakitile se biserjem i dragim kamenjem. Dvorana se napuni, a naš Franjo svejednako motri svoju sliku. U tren oka, svetčevo se lice promieni; više njegove oči ne odaju veselosti, niti mu se obrazi žare onom milinom i sladkošću, kao prije, a sve s toga, što ljubimac gore Alvernije predvidja, da mu se nada ne će izpuniti. Nu i s tom svojom nenadanom promjenom Franjo ipak odaje neko čudjenje i sažaljenje. Ljudi, ovaj sveti čovjek ne vidi samo vanjsko lice sakupljenoga naroda u onoj dvorani, nego i nutarnjost nji­ hova srca sa svim njegovim željama i težnjama. Ples poče, a gospoda se razigrala, rekao bi čovjek, da oni viećaju o najshodnijim sredstvima, pomoću kojih bi se riešilo najzanimivije pitanje — soci­ jalizam, i kad bi im se sudilo po licu, mnogi bi se prevario u svome sudu. Franjine misli ne miruju, već dalje idu, dok ih on sam ne zauztavi za ne­ koliko časova svojim nježnim riečima : »Mislim da će ova gospodska zabava ipak uroditi dobrim plodom. Samo mi njihovo ozbiljno igranje veli, da se ne ću prevariti u svome mišljenju. — Što to rekoh? — Zar će se dobra žetva žeti od njihove zabave, kad im Str. žot njihovo srce ne teži za dobrim dielom, već ga m rzi!« Čim si to reče Franjo, odmah mu lice obliše suze milosrdnice. Njemu, koji je jedinu nasladu i zabavu imao u onoj liepoj pjesmici: »Dobro moje, ljubav moja Bože mili, ljubim te,« »Ne marim taštu slavu, Koju vamo sviet mi da. Jer tražim sreću pravu, Jer ljubim tebe j a . . . « nemoguće se je činilo, da bi moglo biti što dobra začinjena s pravom lju­ bavlju u zabavi, u kojoj su se gospoda jedino zabavljala i veselila. U tim svojim čuvstvima vapi srce ubogoga A sisca : »O srce, 0 ljudsko srce, zar ti nema više veselja i zabave u ničem drugom, do li u plesu ? — Ljudi, zar ćete tim načinom moći upo­ znati biede i nevolje čovječanstva...« Sada ima šta vidjeti Franjino ražareno oko u onoj dvorani. Što bi to moglo biti zanimiva za motriočevo bistro oko, kad je već sve vidilo u svojem svetčanome ruhu. Pitaš: »što?« — Ništa drugo, do li srce, koje teži za slavom i sebeljubljem, a za drugoga mu nije ni brige, kao što je baš kod one plemkinje, kod koje se sada Franjino oko zaustavilo. Njeno srce sve radje ljubi, samo ne može tužnoga siromaha — roba po­ nosnoga plemstva! A to sve radi ljud­ skih prigovora, kojim se je ona vazda gledala ukloniti, kao što i sada učini došav na gospodski ples, samo da joj ne bi drugi prigovorili, da je zabora­ vila na predje svog plemstva. �Str. 202. Druga skupština družtva sv. Antuna. »Srce moje, dosta si upoznalo težnje srca te ponosne plemk'nje, daj obrati pogled svoj na njezinu susjedu, pa ju upitaj: »Za što ti dodje amo?« Naprosto ti odgovara: »Amo dodjoh, da mi ne bi drugi rekli: »Kamo tebe s tvojom prijateljicom?« »A što ćeš ti tuđe, bogatune, s tom slavohlepnom gospodom? Ne odgovaraš mi, ali ipak znaj, da vidim težnje srca tvoga. — Bože moj, ni ovaj nije došao u ovu dvoranu ni za što drugo, nego radi svoga ponosa i hvale ljudske. Sada vidim, da je mnogo biti tri dana na ovome svietu, koji ne poznaje više samozataje i ljubavi prema bližnjemu. Evo ni podpun dan ne prodje i srce moje vidje nevolju današnjega naraštaja ljudskog roda.« »Zar nema nijedna srca medju onom gospodom, koje još nije opojeno Br. 7. sebeljubljem i koje ima makar i ne znatni osjećaj za ono, što gospoda mrze.« U tim svojim mislima, na jedanput se naš Serafin prenu: »Što je?« — »Srce moje, izpuni se želja tvoja. Eto pred tobom stoje dvije golubice, biele su kao svježi snieg. Ne idji dalje, misli moja, od ovih nevinih golubica.« Veseo Franjo, što nadje u ljud­ skome družtvu i ono srce, koje još teži za dobrom, tiho si reče: »Hvala ti, Svevišnji, jer nadjoh srce, koje još nije ohladnilo u dobrim djelima. Čuvaj ga, da ne bi i ono ohladnilo za onim, što je dobro i sveto « Sveti Franjo ne htjede više biti na ovome svietu s njegovim naraštajem, već ode u nebeske dvore prije, nego li se navršila tri dana. F ra Jaroslav Jaranović. Druga skupština pobožnog družtva za gradnju crkve sv. Antuna Padovanskoga u Sarajevu. Našim smo vriednim čitateljima u prošlom broju javili, da će se prema propisu pravila ova skupština obdržavati u prvu nedjelju iza svetkovine sv. Ante, koja ove godine pade na 18. pr. mj. Po dovršenoj večernjici skupi se dakle Iiep broj članova u prostranoj dvorani provincijaleve residencije. K ad su dakle učestnici bili na okupu, predsjednik druž­ tva, preč. o. dr. Daniel B a n , provin­ cijal, predloži, da molitvom počnemo rad, te tako i bi, a onda saobći pri­ sutnima, da je u smislu pravila obaviestio vladina povjerenika o sazivu II. red. glavne skupštine, po tom po­ zdravi skupštinu ovim liepim govorom: Štovana skupštino I Današnja ova glavna skupština prema propisu družtvenih pravila pada evo uprav na svetkovinu Presvetoga T r o j s t v a , te otvarajuć ovu II. glavnu skupštinu, prvo i glavno nam je da za­ hvalimo Trojednom Bogu, što nam je milosrdno dopustio, da se ovdje prisutni skupimo i čujemo, kako je družtvo naše djelovalo od I. svoje glavne skupštine. Hvala i slava dakle nek je Presvetom �Br. 7. Druga skupština družtva sv. Antuna. Trojstvu sada i na vieke vjekova, jer ćete čuti, d a 'je družtvo naše praćeno blagoslovom s neba i liepo ako i čedno napredovalo od prve do ove skupštine. Velim č e d n o , jer i ako se ne možemo pohvaliti znatnom novčanom svotom pridošlom u prošloj družtvenoj godini, kojoj se je mogao tko nadati, ipak ovo, što se pribralo, pribralo se je posve dragovoljno, iz čiste ljubavi i štovanja za slavu Božju i čast velikog ugodnika Božjeg Sv. Ante, bez ikakvog narivanja i drljačenja, a tim načinom naše druž­ tvo hoće i da radi u svomu plemeni­ tomu poduzeću, jer zna, da G. Bog hoće da sve, što se Njemu na slavu i čast podiže, bude podignuto s trudom i požrtvovnim radom, da tim i naše zasluge budu veće. Mi znamo, da bi Gospodinu kao svemogućem bilo dosta reći: »neka bude«, i u isti bi čas bila crkva sv. Ante, ali onda mi ljudi ništa ne zaslužismo. S toga moramo i mi u našemu podhvatu na to misliti, zahvalni biti i sa čednim prinosima, ali ujedno požrtvovno raditi, ne izgledajuć čuda s neba, da što više članova privedemo družtvu, kako bi se ma i malim pri­ nosima što više ih okoristilo, promičuć slavu Božju i štovanje velikog Čudo­ tvorca i ugodnika sv. Ante. Str. 203. čima izviesti skupštinu o stanju i dje­ lovanju družtva kroz prošlu godinu: Slavna skupštino ! Ovaj put zapala je mene čast, da u ime upravljajućeg odbora izviestim slavnu glavnu skupštinu, kakovo je bilo stanje i djelovanje našeg družtva u upravnoj godini od 19. lipnja 1904. do 18. lipnja 1905. Kad je sadašnji odbor preuzeo upravu družtva, postojale su za razvitak družtveni još nepovoljnije prilike, nego li što ih je prošlogodišnji družtveni tajnik ocrtao za prošasto upravno raz­ doblje. — Siromaštvo naroda, užasna skupoća, mnoga sabiranja za dobro­ tvorne svrhe, osnivanje mnogih novih družtava, a uza sve to još i malen broj naših odbornika, sve je to i ove upravne godine i još u većoj mjeri priečilo, da se družtvo nije moglo onako razviti, kako se želilo i kako se je odbor s obzirom na svetu svrhu družtva nadao, da će se razširiti. Uza sve te zaprjeke odbor je ipak pregnuo iz svih sila, da družtvene ciljeve unaprijedi i da ujedno svoj rad tako uredi i olakša, kako će po razvitak družtva biti najkoristnije, a po njegove slabe sile najpodesnije. Držalo se ove godine 12 redovitih mjesečnih sjednica, u kojima se izmedju Radi dragocjenog i odmjerenog ostalog zaključilo, da se za glavni grad vremena ne ću da duljim, jer ćete i Sarajevo uvede novi način sabiranja čla­ inače potanje čuti od izvjestitelja o na­ narine, to jest, da članarinu od 50 h šoj stvari te vas sve pozdravljaj uć, mjesečno i više sabire naročiti družtveni prelazim odmah na dnevni red skup­ sabirač uz posebne primke; da se pred­ štine.« sjednik družtva zamoli, neka bi se u Iza ovoga pozdravnoga govora dru- svojem svojstvu kao provincijal franje­ vačke redodržave bosanske obratio po­ žtvenoga predsjednika, koji je popraćen sveobćim odobravanjem, g. Mirko Pre- sebnim molbenicama na neke visoke mužić, tajnik družtva, ovim krasnim rie- ličnosti za podieljenje milodara. — Iz- �Str. 204. Glavna skupština družtva sv. Antuna. Br. 7. radjen je nadalje ogromni zaostatak od 500 K dielom već uplatiše, a dielom prošastog prvog upravnog razdoblja. još uplaćuju. Uknjiženo je najme u glavni imenik Družtvena glavnica se ove godine članova kakovih 16.000 uplata i upi­ povećala za 14020 K 50 h, pa danas sano je 1466 novih članova, izdano je iznaša skoro svotu od 20.000 K. 1400 družtvenih knjižica, ter napisano Kraj spomenutih neprijatnih okol­ i odpremljeno 100 pisanih molbenica i nosti ipak smo eto sretni, da slavnu oko 500 štampanih poziva u obliku skupštinu ugodno iznenadimo i množi­ pisma zajedno s družtvenom knjižicom nom članova i visinom uplaćenih p ri­ na adresu gradjana, obrtnika, trgovaca nosa, kako nam je to već prijašnji i zemaljskih činovnika, sastavljen je na­ družtveni tajnik na I. glavnoj skupštini pokon i razaslan novi i podpuniji na­ bio prorekao. Za taj uspjeh zahvalju­ putak za vodjenje družtvenih računa. jemo Bogu i njegovu ugodniku sv. A n ­ K ako rekosmo, ove upravne go­ tunu Padovanskom, koji će — molimo dine upisalo se je u družtvo 1466 no­ ih — i u buduće nad našim družtvom vih članova, a medju njima ima 17 no­ bditi, pošto ništa drugo ne želimo, nego vih utemeljitelja, a to su poimence : da proslavimo Boga i da častimo našeg K ošta Hormann, predstojnik odje- svetog miljenika. Zatim izričemo u ime lenja zemaljske vlade; Emil pl. Mraović- odbora i druge glavne skupštine usrdnu Grički, dvorski savjetnik; Fridrik Ko- hvalu i priznanje svim našim dičnim binger, dvorski savjetnik; Dr. Ivan Ev. povjerenicima, koji su to naše priznanje Šarić, kanonik Vrhbosanski ; Andrija i zahvalu svojim marom i trudom i te Predmersky, župnik ; Edviga Bidermann kako zaslužili! Molimo liepo, da se u rodj. Nonković, supruga inžinira ; Fra- njihov primjer ugledaju i drugi, koji se ničević i Pavičić, vinotržci; Juro Udi- još ma s kojih razloga niesu odazvali ljak, privatnik; Ivan Spahić, pekarska družtvu. Premda su sva gg. povjerenici i u radnja; Antun Hollmann, mesarska ovoj upravnoj godini strpljivo i sdušno radnja; Ljudevit Jungwirth, gradjevni poduzetnik; Hinko Schlesinger, ljekar­ vršili svoju, sebi dragovoljno nametnutu nik, svi u Sarajevu. Zatim fra Marijan dužnost, ipak su se neki još osobito odli­ Milićević, župnik u Busovači; fra Ilija kovali svojom vanrednom požrtvovnošću. Uvažujuć tu vanrednu požrtvovnost Djebić, župnik u C rk vici; Ivo P. Pavlović, krčmar u Bugojnu; franjevački sa­ njihovu, družtveni je odbor u svojoj mostan u Gučojgori i franjevački samo­ sjednici od 10. lipnja 1905. jedno­ glasno zaključio, da se glavnoj skup­ stan u Kreševu. Od osnutka družtva pa do danas štini predlože za javnu pohvalu sliedeća upisano je svega 4 4 12 članova. Ako gospoda povjerenici : Fra Grgo Došen, D ubrave; se od tog broja odbije 5% , što je od » Anto Mačinković, V o la r; prilike odpalo usljed smrti i izstupa iz Vlč. g. Anto Josip Milorad, Stara družtva, to onda naše družtvo broji da­ nas 4192 stalna člana, medju kojima R iek a ; P'ra Anto Tolić, Ž eravac; imade 28 utemeljitelja, koji glavnicu od �Br. 7. Glavna skupština družtva sv. Antuna. Don Antun Ćurčić, Lištani ; Fra Ciril Katavić, Kiseljak; » Pavo Semunović, Z o vik ; » Karlo Šumanović, Fojnica; » Martin Čović, G. D ubica; » Mirko Mačuga, K reševo ; » Josip Vukić, Špionica ; Još nijednom smrtniku Bog ne udieli čašu čiste radosti a bez natruna žalosti 1 Zabilježiti nam je, da velika žalost obu­ zima i srce naše, kad se sjetimo, da nam je ove godine neumoljiva smrt otela prvog i najstarijeg našeg prija­ telja, slavnog biskupa Strossmayera 1 On bijaše naš dobročinitelj u doba, kad našeg družtva još nije ni bilo! Prije nekoliko godina darovao je 2000 K za gradnju naše crkve sv. Antuna. U velikodušnom činu njegovu tražiti nam je dakle povod i početak našem kasni jem udruženju. U dobroti svojoj slavni je biskup bio pače izrazio želju, da bi lično blagoslovio novi hram Božji, dadne li mu samo Bog toliko života 1 Izgubismo g a ! Slava i hvala mu vječna! K ako vidjesmo sveti je Antun ove godine priveo liep broj novih uteme­ ljitelja, a možemo reći i dosta novih prijatelja našemu družtvu. Od ovih spo­ menut ću samo prejasnog gospodina vladajućeg kneza Ivana II. od Lichtensteina, koji je na čast sv. Ante 500 K darovao, ter Mariju Lukan u gradu Clevelandu, države Ohio-Amerika, koja je kao trećoredica u daleki tudji sviet poniela u plemenitom srcu svome toli žarku uspomenu i ljubav za siromašnu crkvicu našeg i njezinog miljenika, da je još i odanle bila naša dobročiniteljka, Str. 205. pa poslavši nam najposljednji put 47 K u amerikanskom novcu, napisa nam po­ ruku, da kad ovo zadnje njezino pismo stigne u naše ruke, neka se Bogu po­ molimo za pokoj duše njezine, jer da osjeća i predvidja svoju blizu smrt. I tako je bilo 1 Hvala i slava dakle ovim, a i ostalim našim dobročiniteljima, koje ćemo kao i darovane svote kas­ nije proglasiti u »Serafinskom Perivoju«. Na koncu zahvaljujemo svim našim članovima za njihovu dosadašnju vjer­ nost, te ih usrdno molimo, da svoje prinose i nadalje redovito uplaćuju; one pako štovatelje sv. Ante, koji se dosad ne mogahu odlučiti, da u naše kolo stupe, umoljavamo, neka bi barem sada, gdje u našem poduzeću vide očitu pomoć božju, i oni svoju žrtvu na oltar sv. Ante đoprinieli, buduć se želi, da sudjelovanje, naroda pri podizanju toga hrama u srcu domovine bude sveobće, da svak mogne postati dionikom svih molitava i pobožnih djela franjevačkog reda, a po tom i dionikom bogatih vrela milosti, što nam ih podjeljuje sveta naša vjera, — kao što se takodjer želi, da bude i radost sveobća, kad nadodje vrieme, da budemo novi, našim zajedničkim i uztrajnim radom dogotovljeni hram Bogu na slavu po­ svećivali!« Mirko Premužić, tajnik družtva. Iza toga tako čista i jasna izvješćaja blagajnik družtva vlč. o. Nikola Momčinović položi račun o primitku i izdatku u prošloj godini, kako je vidjeti u sliedećoj skrižaljci: �Str. 206. Br. 7. Glavna skupština družtva sv. Antuna. Godišnji družtveni račun o novčanom stanju »pobožnog družtva za gradnju nove crkve sv. Antuna Pado­ vanskoga u Sarajevu« za upravnu godinu od 19. lipnja 1904. do 18. lipnja 1905. Primitak Izdatak к 1 a) Početni blagajnički osta­ 2 14 tak i. u gotovu . . II 2. u uložnim knjigama 5667 90 b) Tečajem proš. upravne godine uplatiše članovi 11-739 93 2321 c) Milodara je unišlo . 44 d) Kamati od uložene glavnice od 1 . 2 . 1904. 227 70 3 1 . /12. 1904. . . . 1 1 Ukupno . 120Л71 h к _ 119 a) Za tiskanice . b) Za pisarničke troškove IOI 24 i poštarinu . c) Razni i nepredvidjeni ! 167 06 izd atci............................ d) Uloženo kod priv. zem. 1 banke i Unionbanke . od prije . j 5667 90 14 020 50 na novo c) Preostalo u gotovini . 95 Зб [ 2 0 .17 1 1 o8 II 1 ' Ukupno . 08 S A R A JE V O , dne 18. lipnja 1905. Mirko Premužić, Fra Nikola M omčinović, zamjenik kontrolora. blagajnik. Po tako točno prikazanom računu družtvenoga odbora poimence društve­ nog blagajnika, revisori su podielili sliedeći absolutorij: Uglednom odboru »Pobožnog družtva za gradnju nove crkve sv. Antuna Padovanskog« u Sarajevu. Čast nam je taj ugledni odbor obaviestiti, da smo kao računski revizori pregledali račune i knjige toga družtva za upravno razdoblje od 19. lipnja 1904. do 18. lipnja 1905., te iste u primitku i izdatku sravnili, zatim blagajničku knjigu zaključili i na osnovu toga za ključka sav družtveni imetak škontrirali i prebrojili i sve u podpunom redu našli, te za to predlažemo, da II. glavna skupština, što je za 18. lipnja 1905. urečena, izvoli dosadašnjem odboru, a navlastito družtvenom blagajniku veleč. gosp. tra Nikoli Momčinoviću glede družtvenih računa za upravnu godinu od 19. lipnja 1904. do 18. lipnja 1905. podpuni absolutorij podati i njih svake daljnje odgovornosti riešiti. Podpisani su u družtvenoj blagajničkoj knjizi vlastoručnim podpisima potvrdili, da je sve pregledano i u redu pronadjeno. U Sarajevu, dne 17. lipnja 1905. Mirko Premužić, J. Krčm ar, zamjenik drugog revizora. revizor. Iza toga se je pristupilo na izbor novih funkcionara, te su izabrani: a) za predsjednika: �Br. 7 - Okružnica. U smislu pravila jest zakoniti pred­ sjednik franjevački provincijal, Dr. Daniel Ban. Str. 207. Iza glavne skupštine novi je odbor odmah držao svoju sjednicu, te izabrao : a) za tajnika Mirka Premužića, nadblagajnika; b) za podtajnika Ivana Milanovića, Preč. gosp. Toma Igre, vrhbosanski ravn. učitelja i Andriju Spiletka, učitelja; kanonik. c) za blagajnika fra Nikolu Mom c) za odbornike: činovića; 1. Andrija Predmersky, župnik; d) za blagajničkog kontrolora Nikolu 2. Anto Peršić, krojački majstor i Gjebića, vjeroučitelja; gradski zastupnik; e) za ekspeditora fra Arkangjela 3. Anto Palandžić, cipelarski maj­ Brkovića. Kad je tako izcrpljen dnevni red, stor i gradski zastupnik; iza nekih krasnih zaključaka, kako bi 4. Mihajlo Cvitković, porezni ofise družtvo što bolje proširilo, osobito cijal; u glavnom gradu Sarajevu, predsjednik 5 Petar Vuković, cipelarski majstor zaključi sjednicu uz ponovni izraz za d) za revizore: hvalnostina trudu oko napredka družtva, 1. Ladislav Schuller, računarski te opet svima toplo preporuči, da se i savjetnik; nadalje zauzimaju za tu liepu stvar, a 2. Ivan Krčmar, profesor na pre­ sv. Anto da će platiti svima svojim parandiji. zagovorom kod Boga. b) za podpredsjednika: Okružnica. Na znanje i ravnanje pp. 00. gvardijanima i 00. župnicima provincije Bosne srebrne. I ove će godine naša provincija u V i s o k o m primati one mladiće, koji imadu ozbiljnu volju posvetiti se sveće­ ničkomu stališu i u našoj državi biti Franjevci. Ovaj broj ovisi o tom, koliko će mladića moći stati u zavod. Da u prijavi i samom primanju u zavod ne bude nikakvih neprilika, neka 00. gvardijani ili 00. župnici u sporazumku sa o. gvardijanom svoje dekanije do 20. s r p n j a o. g. na provi nc i j a l a t u S a r a j e v u izravno poša­ lju ove svjedočbe; 1. s v j e d o č b u v l a d a n j a d o ­ t i č n o g a mladića, koja mora da bude pođpisana od svih samostanskih viećnika i o. gvardijana, a na župama od o. župnika i njegova katekete; 2. š k o l s k u s v j e d o č b u barem dobrim uspjehom svršene osnovne škole ili svjedočbu onoga gimnazijalnoga raz­ reda, koji je ove godine dječak svršio ; 3. k r s t n i l i s t ; 4. p o t v r d n i l i s t (ako je diete krizmano); 5. l i e č n i č k u s v j e d o č b u , da je diete p o d p u n o zdravo; �Str. 208. Maleni Abel. Mrtvoj majci. б. ro dite ljsk u pismenu j a v u , da diete daju rado u red fra­ njevački. O p a z k a 1. Djeca, koja se pri­ javljuju iza svršene osnovne škole, ne smiju biti mladja od 10, a starija od 15 godina. K oja se ne prime, odmah će im se povratiti sve svjedočbe. Br. 7. i z ­ O p a z k a 2. Primljena djeca imadu se podvrći prijamnom izpitu ; uz to će se još jedanput u Visokom liečnički pregledati. Sarajevo, 21. lipnja 1905. Dr. fra D i n i e 1 B a n , provincijal. Iz perivoja crkve katoličke. Mrtvoj majci. Spjevao D r a g a n 1. 0 ja ljubim ! . . . Dujmušić. 2. Što ćarlijaš? . . . 0 ja ljubim onaj humak mali, Gdjeno miri ljubičica mava, Gdjeno cvatu sitni bosioci, Gdje mi majka sladkim sankom spava! Što ćai jaš, lahoriću blagi, Povrh groba majke moje mile? -Rad bi valjda sušit suze tople, Što su majčin humak orosile? Je r kad dolom padne nojca tiha, Tad se spusti duša majke moje S liepog raja na to milo cvieće, Pa me grli tužno zlato svoje. Ne Ćarlijaj, lahoriću blagi, Kroz zemlju su prošle suze mlake, Skvasile su kosti majke moje, Zgrijale su grudi hladne rake! ш Maleni Abel. Istiniti dogagjaj iz XVIII. vijeka Priredio fra I v š a M ijo v. Isukrstov mučenik. Abel-Abel, nastavljaše Sara, koji iza vrata prisluškivaše, netom ču zadnje Abelove rije č i: — Prije stotinu puta umrijeti, nego li dragoga Boga ne pošluš a ti! mahnito rastvori vrata, nahrupi unutra i srdno zaupi: — Ti izreče svoju osudu, a ja je potvrgjujem : tič eš umri­ jeti, ali nazarenac nikada, pa nikada ! Onda se obrati rabinu, koji stajaše na vratima : — Naš Bog, Bog Izrajelov, po ustima svoga sluge Mojsije zapovijeda. »Ko bi imao sina samovoljna i nepokorna, koji ne sluša oca svojega �Maleni Abel. ni matere svoje, i kojega oni i karaše, pa opet ne sluša, neka ga uzmu otac i mati, i neka ga dovedu k starješinama grada svojega na vrata mjesta svojega, i neka kažu starješinama grada svojega : ovaj sin naš samovoljan je i nepoko­ ran!«- Str. 209. tenje? Braniš mri krštenje vodom, ali ako me ubiješ, ja ću isto biti kršten : bit ću kršten krštenjem krvi, a tome krštenju dragi Isus ne daje samo stolu milosti, nego još i vijenac slave 1 Eto, fra Luka kazivaše mi Sara, toliko bijaše sveto junačtvo u moga A sada ti, koji sjediš na Mojsijevoj slatkoga angjela. To bijahu zadnje ri­ stolici, izreci osudu, što je već Bog ječi, što ih čuh iz njegovih usta, a koje Izrajelov izreče nad takovim sinom! mi nikada, nikada iz glave ispasti neće. Rabin sada preuze, navadjajući daljne Netom on izusti, ona dva mahnica poriječi sv. Pisma : segnuše za nama i silomice trgoše mi »Tada .svi ljudi onoga mjesta neka ga iz naručja. U pomoć! povikah iz ga zaspu kamenjem da pogine ; i tako svega grla, ali okrutni čovjek hitro me izvadi zlo iz sebe, da sav Izrajel čuje svali na tle i s nožem u ruci zaprijeti i boji se!« Ovako Gospod u knjizi Elle mi glavom, ako bi još samo pisnula. Hadebarim! (Deut. 2 1, 18— 2Г.) Tako isto zaprijeti sluškinji, koju do­ Amen, amen 1 Neka tako bude, zaveže vede k meni, i zajedno nas zatvori. O h ! Abel-Abel, neka se ispuni riječ velikoga fra Luka, da ti je bilo vidjeti ono dvoje Ja h ve ! Onda će sinu : — Da te kame­ izobličenih lica, one oči, iz kojih regbi nujemo, kako to zapovijeda sveto slovo, bijes je tještio krv, one zvjerske po­ ne dopuštaju sramotni zakoni Nazare- glede, da ti je bilo čuti ono škripanje n aca; mi ćemo ipak gledati ispuniti zuba, bio bi rekao, bio bi se zakleo, zakon Boga Izrajelova, koliko nam to da nema toga razbojnika na svijetu niti samo bude moguće. Abele I Po sadnji zvijeri u šumi žednije ljudske krvi. ti put velim : hoćeš li poslušati ili Rabin i moj čovjek prihvatiše Abela umrijeti?. . . za ruke i povedoše ga iz sobe, koju Na te odlučne riječi ja se sva uko- izvana zaključaše. Čusmo odmah kako ćanjih od straha. Nasta muk; grobni uzlaze uz stupe, kako otvoriše i zatvoteški muk. Bio bi mogao čuti naglo riše vrata na jednoj sobi iznad naše. kucanje mojega srca. Sva duša moja Ne potraja dugo i do nas dopru dugi, dugi, ali sve slabiji vapaji, pa onda bijaše sada uprta u dijete mi, očekivajući odgovor. U neke zlatni Abel, koji teški uzdisaji, pridušeni jecaji. Sluškinja mi još stajaše u naručaju, okrene onu u strahu istisne: — Oh, Bože, pune svoju angjeosku glavicu prama ocu i mu usta! Možda će ga bičevati! Jadno slatkim glasom progovori: — Ali, oče dijete! A otac onako razjaren! Milo­ draji, ne uzimlji na dušu krv moju! — srdni Bože 1 — Opet malo, jecaji zaTi dakle ne ćeš poslušati ? E pa dobro ! muknuše a odjeknuše udarci. Ali to ne Sam si sebi osudu izrekao! Ne, nikaka mogu biti udarci biča, to pada — čekić ! ne ću dopustiti, da krštenje Gojima opo- Jedan, dva, tri — ne mogoh dalje brogani krv moju! — A ne vidiš li, oče, jiti. Pred očima mi se zamagli. — Ali da ćeš mi ti svejednako dozvoliti krš­ što, po čemu ono udaraju? upita slu­ �Str. 2 10. Maleni Abel. škinja. Još ona u riječi, a meni sune pomisao, strašna, užasna pomisao. Sva izvan sebe izustih: O Bože Abrahamov! Oni ga propinju, propinju!... Udarci su čekića još svejednako odzvanjali u noć­ noj tišini, kada sluškinja opazi, kako sa štropa nešto prokapava. Primakne svijeću i u isti tren za va p i: — K r v ! K rv 1 Prava ljudska krv 1 Još se puši! — Što se kasnije sa mnom dogodilo, ne mogu znati. Na one riječi sluškinje mrak mi se prostre preko očiju i ja padoh u nesvijest! Sunce bijaše visoko odskočilo, kada se probudih. Nagjoh se u postelji. Kada otvorih oči, pogled mi pade na strogo izmučeno lice, kojim se prelijevalo smrtno bljedilo. Bijaše Abel-Abel. Oči mu nekako tupo u me zurile, ko da se nekud dublje u glavu uvukle i da je nestalo onoga prvašnjega bljeska. U prvi mah pomislih, da je šenuo pameću. K ak vidje, da sam se probudila, progo­ vori, a glas mu nekako čudno drhtao : — Naše je dijete noćas preminulo! Na te riječi odvratih od njega pogled i što me grlo nosilo povikah : — Kleti, ok­ rutni ubojico! Jo š dobro ne izustih a okrutnik me žestoko spopade: jednom rukom zatisne mi usta i nosnice a dru­ gom stade, da mi zakreće glavom. Šćaše me zadušiti. Ja se već prvo bijah sprijateljila s pomišlju na smrt, ali u taj tren prikaza mi se u svoj svojoj grozoti njezina slika, i ja preplašena sklopih ruke na milosrgje i oproštenje. Kad mi oslobodi ruke, prisegoh mu, da ću mučati. Sada mi oprosti život i naloži da ustanem i da se zacrnim. Slomljena od neizmjerne tuge, učinih sve po njegovoj riječi. Odoh zatim, da vidim moje mrtvo Br. 7 zlato... Već ga bijahu oprali i odjenuli u bijelu mrtvačku košulju. Bijaše veoma duga, pa se ruke i noge ne mogahu vidjeti. Na licu mu počivala rajska mi­ lina angjeoski mir. Dogjoše običajne obredne naricačice, kroz cijeli dan prihagjahu prijatelji i svojta, ali niko da zapita za smrt. Možda i pogagjahu, ali se niko ne usudi zapitati, jer svak dobro poznavaše Abel-Abela. Ja sam satrvena od boli stajala u jednome kutu pri p ro­ zoru, odakle se vidjelo grobište. Vidjeh i grobodera, gdje kopa jamu i sprema za pokop. Još iste večeri ponesoše mrtvo tijelo na grobište i uru pije no će započeti subota zakopaše moje ne­ zaboravno dijete. Abel-Abel misleći, da će užasni zločin ustati zakopan u onome grobu, da se niko ne će usuditi o tome ni pisnuti, povrati se opet mirno i ozbiljno svojim običnim zanimanjima. Ali se eto i u ovome slučaju ispunila Božja : K rv Abela pravednoga vapi pred Bogom osvetu proti tebi, gori od Kajina 1. . . Ovdje Sara završi svoje žalosno pripovijedanje. Ne treba mi tekar spo­ minjati, da su ga vrele suze i teški jecaji neprestance prekidali. A sada, fra Antune moj, puštam ti da pomisliš, ako si kadar, duševno stanje pri završetku mojega dragoga angjela. Spomenut ću ti samo ono, što kasnije prizna pred sudcima. V eć ga bijahu pribili na križ. Stari ipak još ne gubio nade. Dok sla­ bašno dijete na križu užasne muke mu­ čilo, kruti mu hranitelj ponudi život, zaniječe li Krista. Ali Abelov govor do zadnjega daha glasio : — Bolje mi umri­ jeti s Isusom, nego li živjeti bez Isusa! — S tim riječima na jeziku ispusti u najtežim mukama svoju čistu dušu. �Maleni Abel. Br. 7. Fra Luka umukne. Ganuće, što ga pri zadnjemu dijelu pripovijedanja svega obujmilo, ne dalo mu naprijed. Zaokruži pogledom po vrtu, u kome se sada svaka stvar kupala u punom sjaju ve­ likoga sunca. Osobito je isticao Marijin kip sa pozlaćenim vijencem na glavi. Pored svega ganuća u fra Lukinu po­ gledu vidio se odraz toga prirodnoga veselja u prvim danima krasnoga pramaljeća. I fra Antun bijaše duboko, duboko ganut starčevim pripovije­ danjem, koje opet punilo čisto veselje, štono se u srcu budilo na pogled prvoga kretanja prirode iza duga zimskoga sna. Za nekoliko časaka potraj a taj tveti muk, za kojega su te čiste duše još jače, i ako raznoliko, osjećale sveto ganuće s ganutljivoga pripovijedanja. I bio bi za cijelo i dalje trajao, da ga u neke ne naruši tiho brencanje zvonca. Bio to znak za skupnu molitvu u koru. Tiho, ugodno se širilo zrakom milo glagolanje zvonca, košto tiho, ugodno bi­ jaše živovanje tih skromnih, dobrih ljudi. Na prvi glas zvonca dva redovnika mučke ustanu i skrenu puteljkom na­ prema samostanu. Prije no će unutra, fra Luka se obrati svome mlagjemu drugu : — Sutra ćemo nastaviti i dovršiti. Poučni poskupac današnjega pripovije­ danja neka bude: Kako je jaka Božja milost u onome, koji joj postojano i vjerno odgovara. Tajinstveni san. Sutra dan iza duge dopodnevne molitve opet se fra Luka i fra Antun nagjoše na klupi u šetnjici nedaleko od Gospina kipa. Dan poput jučerašnjega bijaše vedar, krasan. Osjećaše se milina, Str. 2 11 što je priroda budi u ljudskome srcu za prvih pramaljetnih dana — Ostaje mi još, započne fra Luka, da ti pričam, kako se je obaznalo za užasni zločin. I opet prst Božje pro vidnosti, koja treba da kazni svaki prestupak. Dok se u Pragu žalosni dogagjaj razvijao, ja sam svejednako boravio u Rostoku. Držao me sveti posluh. Da ti prvo svega pripovijedim nešto, što će te svakako zanimati. Bi­ jaše u noći od u . na 12. svibnja. Spa­ vah ko priklan i počeh da sanjam i u snu gledam. A čudan, tajinstven bijaše to san. S početka ko da ću ga preturiti preko pameti, ali kasniji mi ga dogagjaji začavili u glavu, pa ga se evo i danas još veoma dobro sjećam. Da čuješ! Odjednom ko da se nekako nagjoh u velikoj, prostranoj dvorani. Sve okolo suho zlato i zelena svila. Ali se meni ništa ne dalo vidjeti od puste svjetlosti. A u sred toga rajskoga sjaja eto ti moga Abela. Na glavi mu vijenac sat­ kan sve od samih sunčanih trakova. U jednoj mu ruci obilna kita rumenih ruža a drugom ih prosiplje prama meni, milo mi se smiješi, pa u neke progo­ vori: »Fra Luka, a zašto ti o meni posumnja ? Sav taj sjaj, te ruže, onaj rajski posmijeh, ali nadasve onaj angjeoski glasić, sve me to pođraži i ja sko­ čim, da ću pružiti prama njemu ruke... U taj hip se probudim i nagjem se pruženih ruku na postelji. Vas se udrvećih od čuda. Sat je sa crvenoga- tornja udarao drugu poslije ponoća. Mjesečina bijaše ko dan i kroz veliki prozor prolijevaše se u sobu punim to :om. Uzbugjen snom, ustanem da čitam brevir. Baš bijaše �Str. 2 12. Maleni Abel. dan sv. Pankracija, koji od 14 godina završi mučenički u Rimu Ma koliko se napinjao, da bogoljubno i sabrano mo­ lim, pamet mi svejednako skretala na onaj san. Sve mi se činilo, ko da mi je Abel blizu, ko da mi v e li: »Fra Luka, a zašto ti o meni posumnja?« U neke stadoh da mislim, i skoro da povjero­ vali, ali u drugu opet ruku javljao se razum sa svojim hladnim : to je san, laža san, i ništa drugo 1 Ne svrši na tome. San se ponovi, i to u noći od četvrtka na petak treće nedjelje po Vazmu, u koju se čita onaj ulomak iz sv. evangjelja po Ivanu : »Još malo, i ne ćete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti.« San bijaše na dlaku isti. One nedjelje navijestili narodu božan­ sku riječ, razglabajući potanko smisao onih Isusovih riječi. Iza mise ja iz crkve a preda me momak iz Praga. Nosio mi guardijanovu knjigu. Sitna knjiga, malo išarana, ali mi je punila svu dušu. U knjizi pisalo : Fra Luki mir i blagoslov od Gospodina! Sutra da si mi svakako u samo­ stanu u Pragu. Bog ti bio na put’*! Guardijan. U brzo puče o tome glas po selu. Dobri seljaci gomilama nahrupili oko župničkoga stana, da zapriječe ili barem odgode za nekoliko dana moj polazak. Zadnju propovijed tumačili kao moju zadnju pri oproštaju riječ. Jedva jedvice ih nekako umirili, i oni se razigjoše. Guardijanova mi zapovijed ne mo­ gaše nego ugoditi. Bijah se uželio svoje skromne stanice i bratskoga slatkog razgovora, ali me nada sve u Prag go nila živa želja, da obaznam štogod o Abelu i njegovoj stvari. Još iste večeri Kr. ;. pospremili ono svojih stvarčica pa sutra u pramik zore opručim put Praga. Da se ugnem ma kakovu susretaju, skrenem s glavnoga puta i udarim poljem. Bijaše divno pramaljetno jutro. Nebo vedro ko riblje oko a zemlja na svakome koraku puna cvata i života. Pirilo slatko i umiljato jutarnje povje­ tarce. Disah ga punim plućima. Ne mogoh biti gluh i nijem pred krasnim prizorima u prirodi, i ja utonuh u slatke misli i osjećaje, štono mi ih na svakome koraku budila divna pramaljetna prirodnina za krasna, vedra jutra. Oko mi osobito zapinjalo o puno, raznoliko cvi­ jeće, što ga obilno s obe strane susre­ tah. Mišljah : Kako je krasno ovo pra­ maljetno cvijeće, puno cvata, mirisa, života. Svačije će oko na njemu počinuti i milo promatrati njegov krasni procvat, bujni, mladi život. Pa eto, i to će lijepo, zamamno cvijeće svenuti, brzo će svenuti i nesmiljeni vjetar odnijet će osušeno njegovo lišće!... K ož n a , da se večeras opet amo vratim, bi li ga opet našao ! . . . I ja za svojih mladih dana, za pramaljetnih svojih godina snivah o tolikim visokim snovama, zanašah se lijepim mislima, gojih tolike lijepe, krasne nade. Danas sam već starac, noge mi na grobu. A gdje su one snovi, što je s onim lijepim mislima i krasnim nadama? Ah, koliko je već davno toga ocvjetalo, osušilo se ! A plod ? . . . A misle li ovako svi starci, sjećajući se svoga pramaljeća? Sto, kakove misli u njima budi prvo pramaljetno cvijeće ? . . . Ove i ovakove misli mlatile mi glavom za cijelog putovanja. Skoro niti ne osjetih truda, a već se nagjoh na obali Moldave, na onom mjestu, gdje �Br. 7. Maleni Abel. se prevozi na drugu stranu za put Praga, Još prije nego se kraju prikučih, dopirali mi do ušiju uzdignuti glasovi. Negdje se karalo. Prevozač, kršćanin, ne hotio nikako da prevede jednoga starog Židova. Od riječi do riječi došlo do gustih. Ne štedili jedan drugoga. Još oni u vatri a ja banuh, pa da razmetnem svagju, prijazno ću prevozaču: — A bi li mene, Andrija, prebacio tamo na drugu stranu ? — Drage volje, časni oče ! prihvati on. V as fratre u svako doba ob noć .i ob dan. Skočih u lagju, pa kad se Andrija prignuo, da prihvati vesla, namignuli Židovu, koji poput zeca skoknc do mene. Andrija već bio zinuo, da očepi koju debelu, ali mu se pogled srete s mojim i tako proguta. Istisne samo : — T i ćeš mi, židovska dušo, pla­ titi prevozarinu! — I pravo j e ! dočekah mu ja. A da ti se i ja nekako odužim ljubavi, što mi je kažeš, pripovijedit cu ti ga­ nutljiv jedan dogagjaj. I kazah mu Isu sovu priču o milosrdnome Samaritancu. Opazih da me Židov pomljivije sluša. K ad stigosmo na drugu obalu, Židov plati, ja blagodarim, i mi dvojica skupa udarimo put Praga. Da kako raspletem razgovor, upitam ga, čime se bavi. Ne­ kako mi preko volje vrati, da je židov­ ski groboder. Poznato ti je, da su ti jadnici najgora ruka u Židova. Njegov me odgovor sabere, popostah mrvičak pa ga onda upitam, da li je ovih zad­ njih dana koga zakopao, jer da se u zadnje vrijeme bio prosuo glas, da mete megju Zidovima. — Istina je, odgovori mi on. Bi­ jaše pomora, ali ove zadnje sedmice Str. 213. začeprljah samo dvojicu : jednu staricu i jedno dijete od kakovih 12 do 13 godišta. Dijete od 12 do 13 godina 1 ponovih u sebi, pa ću groboderu: — A kako se to dijete zvalo ? - - P a šta bi tebi to? ko u čudu će on. Svejedno ti, zvalo se ono ovako ili onako. Zaželi mu radije toplo Abrahamovo krilo i vječni počin u miru i svjetlosti Božjoj! — Od puna srca, drag i! Neka po­ čiva u miru. Ama znaš, ja poznavah neku od vaše djece pa bih želio znati, je li koje preminulo. — Poznavaše li ti nejačkoga sina staroga Abel-Abela ? — Ama govoriš li pravo? zapanjen ću mu ja, zaustavivši se i pogledavši ga u oči. Ono lijepo dijete bogatoga Židova. — U glavu njega! Bijaše jedinac u onoga gavana i mlade mu žene Sare. — A bijaše li ti dočuo, da se mali šćaše krstiti? — D ašto! Ali se u brzo pokaja i vrati se ocu ? — Zbilja se vrati ? A je li baš svojevoljno ili da n ije ... — Otkud da ja to znam ? Svakako, ne će ga biti niko silio ! — Kažeš, da je dijete umrlo. A od koje bolesti? Je li smrt naravna, a...? — Ta ti je lijepa! Ta nije ga valjda stari priklao 1 Groboderov glas nekako drhtao, čudno zvučio. Vidio sam, želio je iz­ gledati otvoren, slobodan, ali mu nije išlo. Glas ga izdavao. Sjetih se poslo­ vice : Gdje zub boli, jezik bježi, i na- �Str. 214. Dodjite pčelice m a rn e ... — Dvie tri o čitanju knjiga. valih sa stotinu pitanja. Ali lukavi Ži­ dov niti da obijeli. Sada mu pripovjedih sve, što znadijah i pridodam onaj tajinstveni san. Ne propustih riječi : »Fra Luka, a zašto ti o meni posumnja ?« Židova duboko ganulo moje pripo­ vijedanje. I bio bi mi valjda pripovjedio sve, što sam znadijaše, ali nas u to dostigoše neki putnici. Tako se Židov B r. у. iskopa iz neprilike a ja moradoh preki­ nuti svoju znatiželjnost. Lijepo se oprostismo. On mi stisne ruku. Osjetih, da njegova drhće. U zadnji me čas i pogleda a ja u tome pogledu pročitah silnu nutarnju uzbugjenost. On skrene u polje s desne strane a ja dalje ravno put Praga. Dodjite, pčelice marne ... Spjevao D r a g a n D u j m u š i ć . Dodjite pčelice marne, Evo vam mirisnog cvieća, Puno je sladkoga soka; Dodjite kupite samo! Ja ću vam gojiti cvieće: Suzama obilnim žarkim K vasit mu mirisno žilje, A vi pohitite žurno, Kupite sokove sladke, Pravite voštano saće! Hoćete Г pčelice marne ? — Na jesen ja ću vam doći, Uzet ću mirisni vosak, Pravit ću svjećice tanke, Pa ću ih donieti amo Na groblje majčice svoje. Uzet ću svjećice tanke Ej neka svjećice gore Premiloj majčici mojoj! — Dodjite pčelice marne, E vo vam mirisnog cvieća, Puno je sladkoga soka: Dodjite kupite samo! Dvie tri rieči < čitanju knjiga. Napisao fra B u d i 1 ir P o d g r a b e ž k i . Svaki katolik, ako želi ostati pravim kršćaninom, mora izbjegavati sve bezbožne i nećudoredne knjige, listove i spise, koji udaraju proti svemu, što je pravome katoliku sveto, i koji vriedjaju pravu kršćansku ćudorednost; inače, ako bezobzirce čita sve, što mu dopane u ruke, može biti siguran, da upravnije hrli k paklu, nego k nebu. Želi li tko doznati, kakav duh vlada u njekoj porodici, neka samo pazi, ka­ kove listove, knjige i kalendare primaju članovi te porodice, jer u obće dan danas veći broj ljudi tako živi i umire, kakve knjige č ita : ili kršćanske ili protukršćanske. Kršćanska ljubav zahtieva od sva­ koga kršćanina dvoje glede čitanja. �Br. 7. Dvie tri rieči o čitanju knjiga. i. Ne samo da se on čuva svijuh paklenih knjiga, nego da svim žarom kršćanske ljubavi nastoji takodjer od­ vratiti i druge, da ne kupuju i ne či­ taju knjiga te vrsti. 2. Ne samo da on čita dobre knjige, nego da i drugim daruje i posudjuje takove knjige, koje sagradjuju i učvršćuju u vjeri. K rš­ ćanin, koji tako radi, bit će nagradjen od Gospodina Boga, kao što će strogo biti kažnjen onaj, koji piše ili razširuje bezbožne knjige. Zločeste knjige čine, da čovjek najprije ohladi u izvršivanju vjerskih dužnosti, zatim malo po malo izgubi sasvim vjeru, i u tom bezvjerstvu na­ pokon završi najjadnije svoj život Mnogi mladić bude dobro odgojen, ali se po­ slije dadne na čitanje bezvjeiskih i nećudorednih knjiga, pa izgubi vjeru, taj dragocjeni biser, i dadne se na najgore opačine, koje ga učine nesretnim i na ovome i na drugome svietu. Izmedju mnogih primjera, da ni ne spominjem Lutera, Husa i druge, koji su toliko naškodili i sebi i drugim, spomenut ću ovdje samo jedan slučaj, koji jasno svjedoči, dokle dovodi čitanje bezbožnih knjiga. U Stuttgartu služaše kod 3. pje­ šačke pukovnije šestdeset-godišnji stražmeštar, koji je doduše bio kršten, i na kršćansku odgojen, ali čitajući zločeste knjige, izgubi sasvim vjeru. On postade pravi bezvjerac, dapače niekaše i bezsmrtnost duše, a o svetim sakramen­ tima ne htijaše ni čuti. U svojoj bezbožnosti davaše vojnicima u barakama najgnjusnije i najbezbožnije listove, da ih čitaju. Licem na Božić god. 1864. izlanu on bezbožnu kletvu proti djetetu Isusu. Od toga dana tako se razboli, Str. 215. da je morao biti prenešen u vojničku bolnicu. Nu i tu ne prestade psovkama napadati vjeru i Boga. A napokon, kad i sam oćuti, da se na ozdravljenje ne može ni pomisliti, razpuče mu se srčana kora. Jednoga dana zaišće duhovnika, i primi, kao što se činjaše veoma skru­ šeno i pobožno sv. sakramente. Ali to takodjer bijaše skrajnje vrieme njegova života. Jedva jedan sat iza toga, ukoči se sasvim, te bez spasa i s nagrdjenim licem tu ležaše. Užasno razkrivljivaše usta, a iz njih visjaše jezik. U tomu kukavnomu stanju ležaše punih osam dana, i kao što liečnici tvrde, pri podpunoj sviesti. Sve ga odbjegnu, i on sasvim sam bi prinešen u jednu sobu, da ne plaši bolesnika. Desnu ruku mo­ gaše nješto malo podići, s kojom se, kao što se činjaše, nastojaše prekrstiti, ali mu to ne uspi. Iza užasne smrtne borbe predade napokon grješnu dušu u ruke pravednoga sudca. Dok čitanje zločestih knjiga vodi k propasti, čitanje dobrih knjiga na­ protiv vodi k životu. Sv. Franjo Asižki, sin bogatoga trgovca, koji radi vesele ćudi i vještine, kojom je znao razveseljivati i predvoditi mladež rodnoga grada bi prozvan »kraljem mladeži«, zamrzi na sviet, postade velikim svetcem, utemelji red, koji je od svog postanka kroz sve vjekove bio jakom podporom sv. crkve. Sv. Ignacij Loyola, oholi častnik, postade velikim svetcem i ute­ melji red najomraženiji neprijateljima crkve radi znanja. A kako su se ti svjetski ljudi tako obratili, da su po­ stali velikim svetcima? Oba po tom, što su u bolesti čitali svete knjige. Ali ne djeluje čitanje dobrih knjiga samo na katolike, nego i na ostale �Str. 2 16. Ptičica. — Mudre izreke. krivovjernike i bezvjerce, kao što će to dokazati ova dva primj era :' Marija Kristina, švedska kraljica, bila je protestantkinja. Ali čitajući »raz­ matranja« sv. Petra Alkantarskoga, franjevca, tako ju to ganu, razsvietli i ojači, da se je odrekla i priestolja i protestantske vjere, pa se pokrstila i otišla u Rim. Henrik Heath bio je takodjer pro­ testant. Ali bivši u Kantabrigenskom kollegiju imenovan knjižničarom, imade priliku upoznati se s mnogim knjigama. Najprije čitaše Bellarmina, a zatim Vhitakera, koji je pisao proti Bellar- Нг. 7. minu, i pročitavši ih brižljivo, upozna pravu istinu, obrati se na vjeru kato ličku, a s njim još dva akademika, te sva trojica pobjegoše u Englezku i po stadoše redovnici-.Franjevci. Iz svega ovoga vidi se, da se dan danas pristaše Isusovi i pristaše Luciferovi bore medju sobom perom i olovkom. Želiš li ti ostati pristaša Isusov, čitaj i kupuj samo svete i ćudo­ redne knjige i članke, jer sa svakim grošom, koji dadneš za zle knjige, daješ vragu kaparu za tvoju dušu. — Od čega pak neka te sačuva Bog, mili čitatelju ! «*»v Ptičica. Spjevao D r a g a n D u j m u š i ć . K ako li je liepo ovdje, Kad sunčani trak utinja, K ad sa vedrog sjajnog neba Biser-rosa zarominja! — Rosa sipi, lahor piri, Zvone luzi procvjetani; A ja slavim Otca svoga, Što me čuva, što me hrani. Šuti brdo i dolina, Ljuljaju se mlade hvoje, Pa slušaju kako ore Iz slobode pjesme moje. Kako li je liepo ovdje Na cvjetnastim grančicama, Gdje sloboda slavlje slavi Toplim mekim pjesmicama ! Mudre izreke. Za »Perivoj« sakupi« ) fra I v š a M ij o v. Srce dječije pod dobrom upravom samo se po sebi otvara kreposti, kao što se cvijetak otvara blagotvornoj zraci žarkoga sunca. De Gerande. Slavu na onome svijetu ne može niko dati ni oduzeti. Ako je ko vrije­ dan slave, prije ili poslije postignut će je. Strossmayer. �Br. 7 Str. 217. Mudre izreke. Dobra je mudrost s imanjem, i ko­ risna je onima, koji vide sunce; jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon, ali je pretežnije znanje mudrosti tim, što daje život onome, ko je ima. Sv. Pismo. Ništa nije štetnije novoj istini od stare pogrješke. Goethe. Najljepše je, kada čovjek može dohvatiti umom ćud naravi, i mirno i neustrašivo čekati njezinu volju s jed­ nakom ravnodušnošću, kojom je primao njezine darove : primiti jednakom ra­ došću srca starost i smrt, kao mladost i djetinjstvo. Tresić. Slava se ne prodaje za sitni novac na tržištima našim. Strossmayer. Slava, čim više za njom hleptiš, tim ona više od tebe bježi i zazire. Isti. Gdje je velika bolest, manje se trpljenje ni ne opaža. Skakespeare. Pijana žena i trijezan muž gotova svagja. Narodna riječ. Čovjek je učenik svih predmeta, što ga okružuju. Mi našom starom zloćom tumačimo nevine igračke djece, na onim čistim lišcima osjećamo naš zadah, u onoj bistroj vodi sa smiješkom gledamo naše obrazine. Tomazeo. Ne gledaj onoga, što govori, nego ono, što govori. Arapska riječ. Djeca su više puta manje djetinasta od onih, koji ih vode. Ljubav za nestašicom višekrat im je ucijepljena. Tissot. Često se vjeruje velikima, ali kat­ kad treba poslušati i male. R. Maldini. Budi ozbiljan i sakupljen, pa ako i turoban, ali nikada mrgodan i nepra­ vedan. Ljubi ljude, ali udaraj po njihovim zabludama. Sv. Augustin. Dopis. Bugojno, i i . lipnja 1905. Blagoslov novog barjaka djevojačkog »Sbora bezgriešnog začeća B. D. M arije. « Kako naš narod ima poleta i mara za sve, što je dobro i plemenito, to se do sad mnogo puta moglo uvidjeti. O tom se i mi Bugojani osvjedočismo na prvi dan Duhova ove godine, kad smo naime u našoj veleprostranoj crkvi prisustvovali riedkoj svečanosti: b l a ­ goslovu b a r j a k a. novog djevojačkog Odavna se naime opažala vruća želja pobožnih djevojaka, da bi se taj »Sbor« kao u ostalim mjestima naše domovine, uveo i u našem Bugojnu. I zbilja, naši Franjevci, da udovolje njihovoj pobož­ noj želji, pozvaše prošle godine javno u crkvi sve, koje žele stupiti u taj »Sbor« te ih se odmah prijavi 20, i na �Str. 218. Dopis. blagdan Bezgriešnog Začeća primi sborske znakove — medalje, posvetiv se na osobiti način službi bi. Gospe. V eć uz poklade ove godine pota­ knu se u njih želja, da njihovo družtvo iz skromnosti u javnost p rod re; te u to ime počeše govoriti, kako bi si naba­ vili družtveni barjak. Tu njihovu ple­ menitu želju i nakanu poduprieše u sva­ kom pogledu velezaslužne ovdješnje Čč. Sestre milosrdnice, koje im predložiše, da u to ime dadnu koji nabožni komad. Sve djevojke (kojih broj već naraste od 20 na 36), jednodušno prihvate taj predlod te primivši uloge, svojski nastojaše, da ih što bolje nauče. I zbilja dne 3. pr. mj. odigraše marljive djevojke na­ božni dramatski komak »Marijino diete« i to takom točnošću, da smo se svi divili, da mi u našem Bugojnu imademo tako darovitih djevojaka. Čuo sam, gdje mnogi rekoše, da su iste toliku sposobnost u izvadjanju svojih uloga pokazale, da bi one mogle stupiti i pred najinteligentniju publiku, pri čem dakako najveća zasluga i priznanje idje Čč. Sestrama, koje su ih pri tom poznatom svojom vještinom i marom rukovodile. Svrha, u koju je davana predstava, prilično je postignuta, te je pri tom pala liepa svota novaca, ali još nedo­ statna, da bi se željeni barjak mogao nabaviti. Nu bi. Gospa, koja je spre­ mna u svakoj nevolji pomoći onim, koji joj se od srca utječu, bi i ovdje u pomoći : nadje se naime njezinom milošću dobrotvorka u osobi obće ljubljene gdje Angje, supruge gosp. Pere Batinića-Pavlovića, mjestnog gradonačel­ nika, koja se rado primi, da pri blago­ slovu bude kuma, doprinesavši za nabavu istoga liepu svotu novca (80 K). Br. 7. Dne i i . lipnja osvanu veseli dan Duhova, dan naime, kad se je imao sve­ čano obaviti blagoslov barjaka. Nebo, kao da je htjelo zapriječiti to naše slavlje, jer je tiha kiša počela propa­ dati ; ali Gospodar neba uslišao je smjernu molitvu naših djevojaka, te se činilo, kao da je uprav suzdržao kišu, pa je pobožni seoski narod mogao prispjeti i vidjeti riedku svečanost. Tu se je vidjelo naroda i iz drugih župa. U 98/4 sati bila je ogromna naša crkva malo ne dubkom puna. Djevojke u bje­ lini i u liepom špaliru pred crkvom dočekaše gospodju kumu i dopratiše ju do oltara, gdje joj predadoše krasnu zastavu. Iza toga stupi na oltar naš revni dušobrižnik, te u liepom govoru predoči znamenitost današnje svečanosti, ocrta naime znamenje sv. križa, koji na najvišem mjestu na barjaku stoji, kazavši, da je on put, koji nas vodi u nebo; zatim protumači, što znače na istom krasno izvezene slike : »Bezgriešno Začeće« : »Srce Marijino* ; protu­ mačiv k tomu, što znači biela boja na barjaku, opomenu ih, da čuvaju svetu nevinost; iza toga je govorio o dvostru koj zastavi na ovom svietu, te na srce stavio cjelokupnom puku, da sliedi i stupa pod zastavom Isukrstovom. Iza govora je blagosovljena zastava, te je odmah s istom zastavom učinjen obhod okolo crkve uz skladno pje vanje Marijinih pjesama, koje su kongreganistice pod ravnanjem Čč. Se­ stara izvadjale. Zatim je 0 . dušobriž­ nik nastavio sv. misu, nakon koje podje narod svojim kućama, noseći liepi dojam o toj riedkoj slavi. Ova liepa svečanost nije bila i bez drugoga uspjeha : dirnula je naime na- �Viestnik. Br. 7. božnu sućut naših dobrih mladića, te su se već mnogi prijavili i izrazili vruću želju, da stupe u »Sbor presv. Srca Isusova«, koji je takodjer prošle godine ovdje uveden. Sami naime vele, da će to nješta biti krasna i liepa i za vjeru i za domovinu. Zaista je to utješljivo - ^ ј Str. 219. za današnje vrieme, kad je pokvarenost počela zarazivati i uzdanicu našu — mladež našu. Krasna omladino hrvat­ ska ! Imaj na pameti, da se iz mala trn oštri, kao i to, da ćete istom onda biti dobri Hrvati, ako budete najprvo dobri katolici. Bugojanski rodoljub. V i e s t n i k . Glagolsku misu od Kuchle a skladno [Svetkovina sv. Antuna Padu un­ skoga u Sarajevu.) Nije potrebe izticati, su četveroglasno pjevali pripravnici mužke učiteljske škole u Sarajevu. Pod koliko je sv. Antun, taj poznati čudo­ tvorac, obljubljen u cielom svietu, poi­ misom je uz orgulje svirao gosp. Krčmar, mence kod našega naroda u Bosni » a pjevanjem ravnao gosp. S. KačerovHercegovini, gdje je on upravo narodni ski, profesori na istoimenom zavodu. Poslie mise našlo se je sarajevsko svetac; pa ako i nije taj god zapo­ vjedni blagdan, to je ipak malo naših redovno i svjetovno svećenstvo u provincijalevoj residenciji, gdje su svi bili ljudi, koji na taj dan obavljaju ručne poslove, nego hrle u crkvu, da se svomu bratskom gostoljubivošću primljeni i odvjetniku toplom molitvom, a većina pozdravljeni. [Odličan sarajevski trećoredaći] Da ih i svetom izpovjedju i pričešću uteku pod njegovu zaštitu. To se osobito treći red nije samo za prosti puk, poka­ opaža u našem glavnom gradu Sarajevu, zao je nakon tolikih svjetovnih i crkve­ gdje se ne samo mjestni, nego i oko- nih dostojanstvenika upravo na drugih lišnji katolički sviet skuplja, da što dan Duhova ove godine poglaviti gosp. dostajnije proslavi njegovu svetkovinu. I v a n S t r a u s s , tajnik vladin i direk­ Pa kako svake tako su i ove godine tor statističkoga odsjeka, koji taj dan P'ranjevci imali pune ruke posla, da u iz ruku trećoredskoga upravitelja o. izpovjedaonicama udovolje podožnosti Arkangjela Brkovića zamjernom i ganut­ puka. A to su oni veselo činili od rana ljivom pobožnošću primi na se pokorjutra do pučke mise, koju je u 10 sati ničko odielo III. reda sv. P'ranje. Ovaj držao uz podvorbu dvojice svećenika će odlični korak visokoga činovnika preč. gosp. dr. Ivan Sarić, kanonik još bolje pobuditi braću i sestre III. vrhbosanski, koji je ujedno rekao i reda, da se ponose svojim imenom i krasnu propovied u čast našemu Svetcu, zvanjem, te da još revnije vrše svoje a narod, koji je dubkom napunio crkvu dužnosti. Nadamo se, da ćemo im za i još u tolikom broju stajao pred crkvom kratko vrieme moći pribaviti još veće i okolo nje, slušao je rado rieč Božju duhovno veselje, kad im donesemo i u srce je svoje zasadjivao. imena još nekih sarajevskih svjetskih �Str. 220. Viestnik. dostojanstvenika, koji se spremaju, da stupe pod zastavu Franje Asižkoga. (.Ispili u našim nmikovnim zavodim a.) Naši su bogoslovi u Gučojgori imali pod predsiedanjem preč. o. tra Ante Curica, svoga prodirektora, zaključne godišnje izpite dne 17., 19. i 2 1. pr. mjeseca, na kojim su obćenito pokazali krasan uspjeh u naucima. — U Visokom je u gimnaziji izpitima predsiedao osobno prečastni o. provincijal dr. fra D a n i e l B a n dne 26., 27. i 28. istoga mjeseca. I tu su djaci u obće vrlo dobro odgo­ varali na sva pitanja. Čestitamo koli 00. učiteljima toli učenicima na sviestnom vršenju svete im dužnosti 1 (Društvo za gradnjti nove crkve sv. Ante 7i Sarajevu.) Gg. povjerenike liepo molimo, da uvažuju ona; naputak, što smo ga upravo za njih izdali kao prilog »Seraf. Perivoju«, br. 1. od ove godine, jer se tim naputkom želi olak­ šati posao i gg. povjerenicima i nama, te preglednost i jednolikost uvesti u družtvene račune. Prema tomu naputku ne predlaže se izkaz uplaćenih prinosa kao dosada mjesečno, već se koncem svake godine predloži samo jedan sumarni izkaz, u kojem će se za svakog pojedinog člana izkazati samo ukupna svota njegovih prinosa, što ih je tečajem godine upla­ tio. Mnoga gg. povjerenici ne uvažuju te ustanove, te šaljuć nam i nadalje po starom običaju mjesečne izkaze, zadaju si posla, koji nama nije od koristi. Imademo na zalihi posebno štam­ pari naputak za gg. povjerenike, koji ćemo na zahtjev drage volje svakomu poslati. (Malo statistike). Sav danas sviet upro oči, pa grozničavim očekivanjem i Br. 7. napetošću gleda na krvavu utakmicu izmedju Rusije i Japana na dalekom iztoku. Veliki Rus, mnienje je bar onih, što su stvari blizu, ne može da popusti, makar ga ne znam kolikih i kakovih žrtava stajalo. On treba da pobjedi, i to — jer treba da se širi. Kojim pra­ vom? Ljudi navadjaju stotine razloga za to, a nije zadnji onaj, da narod zdrav i jak po naravnome zakonu ima pravo da se širi, da promiče svoje g ra ­ nice, svejedno kao što zdrav čovjek po naravi osjeti glad i utaži ga hranom. Takav glad — potreba širenja — osje­ ćaju osobito mladi i zdravi narodi. A kad jednom prestane taj glad, kada u idu zamre želja za tudjim zemljama, to je očit znak, da se je taj narod pre­ živio, da naginje k zapadu, k smrti. U staroj i novoj povjesti imademo za to obilno primjera. Tako se zbilo Medijancima, Perzijancima, Grcima, Rim lja­ nima; takav nam primjer u nekad slav­ nim narodima španjolskome i portugiškom e: u malo doba proširiše svoje gospodstvo u Evropi i vani, popeše seu brzo na visinu slave i moći, da se odatle opet u brzo nizbrdice skotrljaju. Što se dogodilo u prošlim stoljećima, to danas mi opet gledamo u mladim i jakim narodima — ruskom, njemačkom, englezkom. Uzke su im medje, što ih okružuju, oni ih ruše i šire se svietom, a šire se većinom na uštrb poganskih naroda, koji su daleko još zaostali u kulturnim, socijalnim i vjerskim ured­ bama. Ovo su činjenice, kojim danas i mi prisustvujemo. Ne marimo ih za sada pobliže izpitivati, samo nam se ovdje nameće pitanje: A tko može uztvrditi, da nije u tome poslu neka viša ruka, �Viestnik. Br. 7. da sva ta prodiranja u poganske zemlje ne vodi ruka, otajna ruka božje Pro­ vidnosti. . ? Više se puta uztvrdilo pa i do­ kazalo, kako danomice, napose ova zadnja tri stoljeća, kršćansko-evropejski upliv silno raste u vanevropejskome svietu. Otrag tri stoljeća bilo je preko 3 milijona četvornih kilometara napučene zemlje pod gospodstvom kršćanskih naroda a preko 45 milijona su imale nekršćanske vlade. Obrnuto danas kr­ šćanske vlade imadu više od 40 milijona četvornih kilometara, dok upliv nekršćanskih vlada sužio se tekar na nešto više od 9 milijona četvornih kilometara. Prema tome kršćanski su narodi gospodari od 82% napučene zemlje, a da niti ne spominjemo kako i na svaki četvorni kilometar, što ga posjeduju K ršća n sk i n aro d i Englezka . . . . Nj emačka. . . . Holandija . . . . Danska . . . . Sjedinjene države . Francezka I t a l ija ....................... Španjolska . . . Portugalska . Belgija . . . . R u s ija ....................... Str. 22 1. nekršćanski narodi, odpada na prve dobar dio. Osim toga god. 1500. samo 100,000.000 bilo je pod neposrednim gospodstvom kršćanskih vlada, dok danas onih 100 poskočilo je već na devetsto milijona. Da onaj upliv, što ga kršćanski narodi danomice svedj više vrše nad nekršćanskim, još bolje odskoči, dono­ simo ovdje ovu skrižaljku, što ju je »Civilta Cattolica« doniela u jednom svezku od ove godine, a potječe iz pera V . Murari, častnika talijanskoga i pro­ fesora geografije na vojničkoj školi u Torinu. Skrižaljka donosi zemljište i pučanstvo glavnijih evropejskih i ame­ ričkih naroda ujedno sa naseobinama nekršćanskim, što su pod njihovim vladama. Domovina Naseobine Zemljište Pučanstvo Zemljište Pučanstvo 314.930 540.658 33.OOO 38.830 9,450.000 536.408 286.648 497.244 92-575 29.456 22,430.000 41.220.000 56.000. 5.200.000 2.175.000 78.500.000 38.800.000 32.000. 18.100.000 5,428.659 6,693.810 135,000 000 27,861.000 000 2,605.100 2,045.700 194.580 443.060 8,812.710 000477.300 709.450 2,146.049 2,252.780 892.950 348,496.000 9.230.000 35.500.000 1 30.000 9.636.000 50.340.000 600.000 340.000 9,160.444 14.100.000 12.500.000 34,127738 1 406,995.000 43,458.900 457,272.000 Iz ovoga se lako vidi, kako je upliv kršćanskih naroda na nekršćanske svedjerno jači. Nego to će još jače odskočiti iz skrižaljke, što su ju po najnovijim statistikama kršćanskih vjerovjestničtva sastavili Werner i Boyd Carpenter. Italija. (Častni Ivan Duns Škot.) Iza Marijinih svečanosti, što su se u prosincu prošle godine držale po cielom katoličkom svietu, pitanje o proglašenju častnoga Ivana Duns Škota bleženim znatno je krenulo napried. Biskupi, koji su tada bili u Rimu, podpisali su �Str. 222. Viestuik. se na list, kojim se traži od sv. Otca, da se neumornom Marijinu braniocu i i velikom slugi Božjemu podieli nuždno štovanje. Sad se tiskaju izprave za pro­ glašenje Škota blaženim. Tu su sabrana mnogobrojna svjedočanstva, koja doka­ zuju, da je neprekidno i obćenito što­ van taj uzvišeni naučitelj Marijin, te će se naskoro o tom otvoriti proces. Naši će prijatelji toplo moliti Gospodina, nek pospieši, da se što prije njegov sluga proglasi blaženim. Svak se u franjevačkom radu živo zanima Škotovom naukom, a i u kapucinskom su redu oduševljeni za toga naučitelja, koji je tako divno govorio o Kristu kao Bogu i o volji čovječjoj. Škot je bio naučitelj ljubavi, koja je poput rieke tekla iz Boga-čovjeka. (Sv. Otac Pio X . i franjevački red). Namjestnik Isusov neprestano izkazuje svoju naklonost prema sinovima sv. Franje. — U Bolonji se sastalo povje­ renstvo za popravak glasovite crkve posvećene na čast asižkomu serafu. Sveti je Otac poslao pismo članovima toga povjerenstva, gdje hvali i blagoslivlje njihov podhvat, te pohvalno g o ­ vori o trima franjevačkim redovima. Manja braća i trećoredci ne mo­ raju zaboravljati molit se za sv. Otca. — Poznato je, da to propisuju i naša pravila; pa kad i ne bi ova toga naredjivala, srce bi nas samo na to poticalo. Drugi znak naklonosti Njegove Sve­ tosti jest odlikovanje, što ga je tu skoro podielio gosp. Lapeyreu, koji je od dugo vremena posvetio svoje pero, svoj um i svoju gorljivost na korist franje­ vačkoga reda. Pismom Njegove Sve­ tosti Pija X . skoro je promaknut na čast viteza sv, Grgura Velikoga. Br. 7- (Spomenik f fra Alojziju iz P a r me, bivšemu generalu franjevačkoga reda.) Svećenstvo u Parmi, rodnom mjestu biv­ šega našega generala, zauzelo se je s mjestnim biskupom na čelu, da ovjeko­ vječi uspomenu svoga odličnoga sugradjanina, te mu podigne dostojan spo­ menik. U tu svrhu obraća se na ple­ menita srca i prijatelje franjevačkoga reda, da za to krasno poduzeće dopri­ nesu svoj obol. Starješinstvo naše bo­ sanske provincije dozvoljaje i živo stavlja na srce predstojnicima naših samostana, da se zahvalno sjete uspo­ mene svoga bivšega vrhovnoga starje­ šine te bar kakav milodar spreme na p:-'- incijalat u Sarajevu, koji će to do­ staviti spomenutomu odboru. — Ovom prilikom napominjemo naredbu preč. o. generala od 7. svibnja t. g., da svaki svećenik našega reda od­ služi po jednu, a u samostanima da se odpjeva jedna svečana misa cum officio magno Defunctorum za izpokoj duše blagopokojnika o. Alojzija. (Salvatorijanci u god. 19 0 3—19 0 4 ) To je veoma mlada družba, uteme­ ljena tekar godine 1881. od da­ našnjega vrhovnoga poglavice P. Franje Jordana. Ipak kroz ovo kratko razdobje krasno je napredovala, kako svjedoče ovi podatci. Družba ima sada 26 zavoda, 7 postaja za misije sa stal­ nim vjerovjestnicima i oko 40 postaja drugoga reda, koje vjerovjestnici kad i kada pohadjaju. Tih zavoda i postaj a imade u Evropi, Aziji i Americi. Družba ima sada, izuzevši liep broj učenika i lajika, 174 svećenika, koji su posve­ ćeni dušobrižničtvu, odgoju mladeži, dobroj štampi, nauci i vanjskim misi­ jama. �Br. Viestnik. Središte je družbe u Rimu. Sveće­ nici ovoga zavoda, osim svojih unutar­ njih posala, bave se još obredima po crkvama i rade u raznim gradskim zavodima. Prošle se godine nekoliko njihovih učenika popelo do akademičkih časti u filozofiji, teologiji i crkvenome pravu. Osim središta u Rimu, imadu još i u nekim drugim gradovima zavode za mladež. Tako ih ima u Tivoliju, u Notu (Sicilija), u Lochau (Austrija), u Meranu, Friburgu (Švajcarska), u Hambergu i u Hamontu (Belgija). U drugim pak zavodima otvoreno je široko polje njihovu radu, t. j. dušobrižničtvo, izpoviedanje i propoviedanj' U raznim zemljama svieta rade u šestnaest jezika. Prošle godine izbrojiše do 125.000 izpoviedi, a broj propoviedi prevrši 15.000. I ove, kako i prošlih godina obratiše u svojim misijama mnogo pogana (med kojima mnogo Indijanaca), mnoge opet privedoše u krilo crkve iz razkola i protestantizma. Osim toga Salvatorijanci brižno Sudjeluju u pučkim misijama. Osobito pak svoju djelatnost razvi­ jaju u odgoju mladeži. Predavaju teo­ logiju u dva biskupska sjemeništa; više od 10.000 učenika primaju od njih vjersku odgoju u javnim i privat­ nim školama, a u nekim od ovih pre­ davaju sve predmete. Osim toga uprav­ ljaju sa dva naukovna zavoda, s jednim zakloništem za prevratnu mladež i sa dva sirotišta. »Angjeoska bratovština« za djecu, utemeljena g. 1884., imala je prošle godine 28.000 članova. Salvatorijanci uz to predsiedaju mnogim katoličkim družtvima, od kojih neka sami podigoše, a osobito u misiji Str. 223. u Assamu, gdje je apostolska prefek­ tura njima povjerena. Tuj oni uvedoše razne bratovštine: sv. Vicencija, presv. Isusova Srca, Škapulara i sv. Krunice. Listovi, što ih družba izdaje, dosižu do 1 10.000 primjeraka, a ima i tri svoje tiskare, i to u Rimu, u Welkenraedtu (Belgija) i u Assamu (Indija). Englezka. [Napredak III. reda sv. Franje.) Koncem prošle godine trećoredci su Sjedinjenog kraljevstva Velike Britanije držali u Leedsu kongres, koji će znatno uplivati na širenje katoličkih ideja u Englezkoj. Jedna od glavnih njegovih posljedica bit će takodjer ta, da se ujedine sile trećoredaca. — Ovdje navodimo nekoliko krasnih rieči, što ih je pri otvorenju kongresa izrekao presv. gosp, biskup schrewburyski. (Leedski biskup bijaše bolestan, pa nije mogao predsiedati kongresu.) »Kad bi to«, reče, »bilo u mojoj biskupiji, držao bih to za najvišu čast, za veću od one, što sam pozvan, da predsiedam ovomu sastanku. Ima li šta slavnije, nego je to, da su se sa svih strana skupile osobe, koje ljube ime, život, duh, primjere svoga utemeljitelja, koje nastoje, da ovjekovječe njegove krjeposti u svom unutarnjem i obitelj­ skom životu i u svojim biskupijama ? Leedski vam biskup zahvaljuje za dobro, što ga činite u duhovnom polju, koje je njegovoj skrbi povjereno vi u XX . vieku sačinjavate najbolju vojsku, koja žive u svietu, ali ne od svieta. Krasan je to i spasonosan primjer, kojim gradu Leedsu pokazujete, da čovjek ima i drugih briga osim svojih vremenitih poduzeća. Krasna je to stvar, da poka­ zujete ovomu svietu, da ima uzvišenijih ideala, odličnijih težnja i bolji život od ovoga na zemlji.« �Str. 224. Br. 7. Viestnik. Književnost Molitvenik. Sabrao o. fra Angjeo Nuić, franjevac redodržave hercego­ vačke. Šesto popunjeno izdanje. Mostar, 1904. Ovaj krasni, našemu narodu tako omiljeli molitvenik doživio je čak i šesto izdanje, a ta sreća prati riedko koju našu knjigu. To je znak, da su u molitveniku izljevena ona vjerska i po­ božna čuvstva, kojima je naš narod proniknut. A ta je čuvstva izlio na papir naš vriedni brat fra A n g je o ; on vrlo dobro poznaje naš puk, jer je od njega rodjen, s njim dielio radost i žalost, pa je i mogao napisati knjigu, koja odgovara čuvstvima puka, zato ju naj­ toplije preporučamo. Molitvenik stoji po kom. 80 hel., za razprodavaoce 70 hel. — Dobiva se kod pisca u franjevačkom samostanu u Mostaru. Javna zahvala. Visoka zemaljska vlada u Sarajevu kao pokroviteljica ove župe blagoizvolila je za izmjenu krova ove župske crkve podieliti podporu u iznosu od 400 K . Podpisani se na tom plemenitom daru sa župljanima najtoplije zahvaljuje, Bog platio ! K l j u č , dne 12. lipnja 1905. Fra Ivan Marković, župnik. S A D R Ž A J : Majčinoj ljubavi. — Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. — Serafinski pjesnik. — Težnje ljudskog srca. — Druga skupština pobožnog družtva za gradnju crkve sv. Antuna Padovanskoga u Sarajevu. — Okružnica. — Mrtvoj majci. — Maleni Abel. — Dodjite pčelice marne . . . — Dvie tri rieči o čitanju knjiga. — Ptičica. — Mudre izreke. — Dopis. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/55bc0ab3467c52499aaa2ee6b1b83746.pdf 820c4e5723e0124f4bcbe35772c01e60 PDF Text Text в г . 8. U Sarajevu, mjeseca kolovoza 1905. God. x ix . Prva franjevačka crkva Porciunkula. Svaki čovjek bistra uma nastoji da upozna ne samo ime stvari — to bo može zadovoljiti samo prostake —, nego ide i dalje, da spozna početak, bitnost i svrhu iste. Kad ne bi bilo tako, sigurno se ne bi vidjelo nikakova napredka u znanosti i umjetnosti. Zato mislim, da naši cienjeni čitatelji ne će neumjestnim držati glavnije povjestnoumjetničke crte crkvene drevnosti i umjetnosti, u koliko su bar spomenici, od kojih je jedan izmedju najdrevnijih Porciunkula, majka svih franjevačkih crkava, koja leži sred umbrije, pod starim gradom Asizom. Majka . . . Koli mila i sad još i draga, Mila, draga iznad svega blaga Sinovom si svojim. Preradović. Crkva Porciunkula siže u daleka vremena. Radi mnogobrojnih čudesa, što ih Bog učini na tom mjestu, lako možemo vjerovati, da je sam Bog pri­ pravljao kolievku serafskomu redu, koji je svojim blagoslovom morao napuniti cieli sviet. To se mjesto po osobitoj providnosti Božjoj od davnih vremena zvalo P o r c i u n k u l a od latinske rieči p o r t i o, što znači komadić mali dio, te je morala dopasti onima, koji niesu htjeli ništa posjedovati na ovom svietu. Sv. Bonaventura, dika i ponos franje­ vačkoga reda, svjedoči takodjer, da se to mjesto odavna zvalo M a r i j o m ili G o s p o m a n g j e o s k o m , a to radi čestoga tu ukazivanja nebeskih duhova. Mi istina, nemamo vjerodostojnih dokaza o postanku Porciunkule; ali ne možemo ipak mramorkom prešutjeti važnih i zanknivih predaja o tom mjestu, što su ih sabrali povjestničari franjevačkoga reda. Salvator Vitalis x) veli, da mu je i) Paradisus seraphicus, (Mediolani, 1645.). Porci'incula sacra �Str. 226. Prva franjevačka crkva Porciunkuia. neki asižki svećenik poklonio jednu staru pergamenu, na kojoj je onako bio ocrtan postanak Porciunkule, kako je to bi. Ivan Alvernijski pripovjedio nekomu kralju, koji je potajno hodočastio u Porciunkulu. Pisac ne imenuje kralja,1) već samo tvrdi, da ga je bla­ ženi Ivan Alvernijski dobro poznavao. Kad je Ivan u prisutnosti kralja hodočastnika služio sv. misu, pokaza mu svetište i pripovjedi dogadjaj, koji ćemo ovdje navesti ujedno sa svjedočanstvima drugih pisaca. Sv. Ciril, patrijarka jeruzalemski, u pismu na kralja Konstancija pripovieda, kako se je g. 351 . ukazao na nebu križ sjajniji od sunca, te se nad gradom Jerusalemom protezao od K a l­ varije do Maslinske gore.2) Iza te pri­ kaze četiri pobožna pustinjaka ostaviše Jeruzalem i zaputiše se u Rim, da pohode grob svetih Apostola i po tom se nastane na zapadu. Najveće blago, koje oni sa sobom donesoše, bijaše jedan dio slavnoga groba bi. dj. Marije, što im ga prije njihova polazka pokloni sv. Ciril Pobožni pustinjaci stigoše u Rim za pape Liberija, koji je upravljao crkvom Kristovom od 352.— 357. K ad su zadovoljili svojoj pobožnosti, papa im savjetova, da idu u spoletsku dolinu i da tu sprovode pustinjački život. Oni poslušaju namjestnika Isusova i odu u Asiz, te nadomak grada, na jednoj *) Hernik Vn., njemački kralj, dodje god. 1 3 11, na goru Alverniju, gdje zateče bi. Ivana. U isto doba prodje Umbrijom kralj Karlo Šepavi koji u Rietu prisustvova obćoj skupštini Manje braće. U istom ga gradu papa Nikola III. okruni za puljskoga i sicilskoga kralja. 2) Jeronim pripovieda isti dogadjaj. — Paronius veli, da se je to vidjenje sbilo god. 353 i 7- 'ip'ja, na Duhove. Br. 8. ravnici, sagrade pustinjačku kolibu s jednom čednom kapelicom. Pošto je to malo svetište moralo posjedovati dra­ gocjenu uspomenu s groba bi. dj. Marije, posvete ga Majci Božjoj pod imenom M a r i j a J o z a f a t s k a , na uspomenu doline, gdje je za neko vrieme ostalo mrtvo tielo Marijino. Ujedno sluge Božji okite žrtvenik jednom slikom, koja je predstavljala uznešenje Marijino na nebo u pratnji mnogih angjela, pa vjernici za to prozovu kapelicu Marije Jozafatske M a r i j o m a n g j e o s k o m . 1) Oktavij Spader, biskup asižki na koncu X V II. vieka, veli: »I danas se u Šp a­ njolskoj i mnogim drugim katoličkim pokrajinama Marijino uznešenje zove svetkovinom Gospe angjeos k e — N u e s t r a S e n o r a de l o s Angelos.c Mnogobrojne i vanredne milosti, koje vjernici po zagovoru Marijinu dobivahu na tom mjestu, učiniše ga predmetom osobitoga štovanja u cieloj okolici. Pustinjaci su pako od svoje strane živjeli tako sveto u sjeni svoje kapelice, da su im se za malo vremena mnogi susjedi pridružili. Nu poslie neko­ liko godina presele se u Romaniju ili Emiliju, povjerivši kapelicu svojim uče­ nicima. Mala redovnička obitelj poče se brzo množiti, te je upravljala kape­ lom malo ne kroz cieli jedan viek. Ali i ovi do malo ostave pustinjačku špilju i svetište. K oji je bio tomu uzrok ? — Povjest nam baš ništa o tom ne spo­ minje. Ali ljetopisci Gospe, angjeoske ne pripisuju to nikakvoj nesreći, nego se dive toj namjeri providnosti Božje. T a se je kapelica morala povjeriti u *) O. Lipsin, franjevac: Cathech. hist.-dogm. § De In d u lg. P o rc iu u . �Br. 8. Prva franjevačka crkva Porciunkula. mnogo sigurnije ruke. Bog je htjede staviti pod okrilje sv. Benedikta, patrijarke zapadnih samostanaca, da ju jed­ noga dana njegova djeca predadu patrijarki Manje braće. Prolazeć sv. Benedikt god, 516. kraj Asiza, opazi, da je kapelica Mari­ jina zapuštena i da se je počela rušiti. Potaknut nebeskom milošću, odmah zamoli asižko poglavarstvo, da tu kape­ licu pokloni njegovu redu, koji je imao do malo utemeljiti. Molba mu bi odmah uslišana. Benedikt se dakle nastani kod kapele i poče ju popravljati. T a kape­ lica (zvana obično l a s a n t a C a p p e l l a ) u svom obliku i svojim glavnim dielovima jest ona ista, što se danas nalazi pod kupolom bazilike Gospe angjeoske. Ovdje nam pada u oči jedan čin, koji možemo nazvati proročkim. Sv. Benedikt vrlo proširi crkvena pročelna vrata. Unutarnja širina kapele ima samo 4' 10 m., a vrata su sama 2-30 m široka. On osim toga otvori još jedna vrata iste veličine na strani poslanice. Čovjek ne može razumjeti, zašto tako veliki otvori u tako maloj sgradi. Povjest stare kršćanske umjetnosti ne spominje nam nikakva slična primjera. Mi za to nemamo drugoga tumačenja od onoga, što nam ga pruža predaja. Ova veli, da je sv. Benedikt po objavljenju Božjem predvidio sve, što se moralo sbiti na tom mjestu, te da je znao, da će ta dva ulaza biti potrebita za množtvo naroda, koji će poslie šest vjekova tu dolaziti, da dobije glasoviti oprost. Popraviv sv. Benedikt kapelu Gospe angjeoske, pošalje onamo nekoliko svojih redovnika, da sačuvaju i uzdrže štovanje dostojno Kraljice angjeoske. Tu nije nikada bilo pravoga samostana. Benedi­ Str. 227. ktinci već po osnutku svoga reda sagradiše opatiju na gori Subaziju, jednu milju i pol od Porciunkule, dočim su ovdje imali samo neku vrst residencije sa nekoliko redovnika, Posjed je toga samostana bio male vriednosti i sastojao se iz jednoga maloga polja, jedne čestice zemlj išta, p o r t i u n c u l a t erren i. Baš se s toga to mjesto u redu sv. Benedikta zvalo obično P o r c i u n k u l a , koje je ime kasnije prešlo i na kapelu. Dok su Benediktinci upravljali tim svetištem, najvanrednija su se čudesa u njem sbivala. Angjeli se često ukazivali u čednoj bogomoljnici, veli jedan povjestničar, *i milozvučnim nebeskim pje­ smama nas'adjivali srca bdijućih pobož­ nih hođočastnika. Jednoga dana neki redovnik vidje ljestve, koje se dizale iz kapelice do neba; angjeli bez pre­ stanka uzlazili i salazili, pjevajuć u slavu Boga i njegovoj Majci. Još jedan sv. pustinjak vidje u noći iste tajinstvene ljestve. Sbog tih nebeskih uka­ zanja naziv S v e t a M a r i j a a n g j e o s k a bi potvrdjen, a to mjesto počeše vjernici još više štovati. Prvi monasi sv. Benedikta, zvani m o n a s i od b r d a K a s i n a , uprav­ ljaše kroz više vjekova tom kapelicom ; ali ih kašnje izmieniše Klunski Benedi­ ktinci, koji takodjer pokloniše to mjesto cistercitskim Benediktincima. Nu god. 1075. mali samostan bijaše tako trošan, da monasi niesu više mogli u njem stanovati. S toga se i preseliše u sus­ jednu opatiju na gori Subaziju, i tako Porciunkula postade svojinom te opa tije. Kapela dakle Porciunkulska bi po drugi put napuštena. Ali vjernici ne prestadoše ipak onamo hodočastiti i prositi milosti od �Štr. 228. Prva franjevačka crkva Porciunkula. Gospe angjeoske. Medju njima se je mogla često vidjeti dobra i pobožna Pika, koju je Bog odabrao da bude majkom serafskoga patrijarke. Evo šta o njoj kaže jedan suvremeni p isac: »Gospoja Pika običavaše često pohadjati crkvicu sv. Djevice u Porciunkuli, jer premda je bilo zanemareno i gotovo porušeno to svetište, ipak stanovnici toga predjela, ganuti mnogobrojnim angjeoskim ukazivanjima i ohrabreni njihovim milopojem, ne prestadoše tu prikazivati Majci Isusovoj svoje moli tve i pozdrave. Po zagovoru bi. Dje­ vice Pika dobi milost od njezina božan­ skoga Sina, te posta plodna -i poslie sedam godina od zaručenja s Bernardonom porodi Franju.* »Tako je dakle, dodaje biskup Spader, božja providnost obećala svietu serafskoga Franju u kapeli Porciunkulskoj prije, nego je bio začet u utrobi svoje majke Pike.Predaja dodaje, da je pobožna majka poslie poroda podvostručila svoje hodočašćenje u crkvicu Gospe angjeo­ ske, da zahvali sv. Djevici na milosti, što ju je dobila po njezinu zagovoru; a vodila je sa sobom i malog Franju, da za rana utisne u njegovo srce živu ljubav prama Bogu i Kraljici angjeoskoj. Možemo dakle slobodno reći, da je Franjo u Porciunkuli naučio ljubiti Isusa i Mariju ; tu je palo u njegovo srce prvo zrno velikih krjeposti, koje su imale učiniti od toga djeteta ugled savršenstva, serafa ljubavi. Pustinjaci su dakle, kako hoće pre­ daja, došli upravo iz Jeruzalema, da priprave kolieku redu sv. Franje, čiji su sinovi odabrani, da budu vječni čuvari sv. Groba. Iz Palestine su došli graditelji čedne kapelice, u kojoj se je Br. 8. imao poroditi red Manje braće i oni Klarinka, koji su bili pozvani, da pridignu družtvo, dovodeć narod do podpuna obsluživanja božjih zapoviedi. Baš su iz te crkvice morali izaći hrabri branioci nauke o neoskvrnjenom Mari­ jinu začeću i ove druge jednako mile franjevcima: »Pobjedonosni Marijin ulaz u nebo s dušom i tielom.« Kako se ne bi u tim dogodjajima divili tajinstvenoj nakani Božje provid­ nosti ! Kako ne bi iz toga upoznali, da Bog i njegova slavna majka Marija rado imaju u srcu čednu Porciunkulu ! Franjo prve godine svoga života provede u miru u kući svojih roditelja; ali već za rana upozna ništetnost ovoga prolaznoga svieta, te odluči u samoći služiti Bogu. Zato su ga često vidjali, kako obilazi asižke crkve i moli milosrdje Božje za grješnike. Osobito se iza onoga poziva Božjega: »F'ranjo! Idi mi popravi kuću, koja se ruši,« rodi u njemu živa želja, da se posve odreče svieta i žive samo kod koga svetišta. Najmilije mu od tih bila Por­ ciunkula, koju nakani popraviti, da bar donekle odgovara svojoj svrsi. Zato obilazi od kuće do kuće i prosi milo­ stinju za popravak te kapelice, za koju je na svojim vlastitim ramenima donašao kamen. Pošto su milostinje sa svih strana dolazile, kapela se Porciunkulska god. 1208. podpuno popravi i postade prebivalištem Svetca svetaca. Od toga se vremena Franjo stalno nastani kraj te kapelice, a za prebivalište odabra benediktinski samostan. Tako se Franjo molitvom, postom i pokorom priprav­ ljao u svojoj miloj Porciunkuli, da odgo­ vori svomu uzvišenomu zvanju, ili bolje, da upozna, kako bi mogao vjernije �Br. 8. Prva franjevačka crkva Porciunkula. služiti svomu Bogu i Kralju, koji mu ne oteža dugo svoga odgovora, Kad je naš svetac zasnovao svoj red, kad se je već bio umnožao broj njegovih učenika, još nije bio dobio nikakova prava nad Porciunkulom, koja je još bila vlastničtvo Benediktinaca. Ali je nastojao na svaki način, kako bi tu učvrstio boravište za svoju obitelj i kako bi podigao štogod kapelice, gdje bi se mogao moliti sa svojom braćom i slušati sv. misu. Pa pošto se nije smio usuditi da zaište svetište Porciunkulu, otide asižkomu biskupu i zamoli ga, neka bi mu dao kakovu kapelu i jednu siromašnu kuću za službu njegovoj redovničkoj obitelji. A jer dobri biskup nije imao nikakve kapele, koju bi mu posudio, Franjo se odvaži i ode Bene­ diktincima od gore Subazija, te otcu opatu izrazi svoju želju i potrebu. Opat po volji i nadahnuću Božjem odmah usliša njegovu prošnju i pokloni mu svu Porciunkulu, t. j. kapelu Kraljice angjeoske i malo zemljište u naokolo, kao i mjestne druge sgrade. Ali poda­ tni sin sv. Benedikta to Franji pokloni pod jednim uvjetom. »Mi ti pokla­ njamo, dobri brate, reče opat, što tražiš, ali hoćemo, da Porciunkula bude uviek glava i majka tvoga reda.« Franjina se želja izpuni. Taj mu je dar bio najdraži, pa je lako obećao, da će Porciunkula biti glava i majka njegova reda, buduć mu je bila i kolievkom. Zahvalivši se dakle Bogu i Benediktin­ cima na daru, pohiti u Porciunkulu, da obaviesti svoju braću o milostinji, što su im ju udielili Benediktinci. Tako Porciunkula dopade konačno u ruke sinovima sv. Franje, koji svom Str. 229. dušom obljubi to svetište, jer je bilo posvećeno Majci Božjoj. Na tom ga mjestu Bog nadahnu, da osnuje red, koji je imao cieli sviet blagoslovom napuniti, red, koji se je u Porciunkuli čudesno iz dana u dan povećavao. To je bila zapuštena i gotovo, porušena sgrada, te je baš zato bila mila srcu sv. patrijarke, jer je najbolje odgova­ rala siromaštvu, koje je on bio prigrlio ; bila to tiesna i zanemarena kućica, te ju Franjo upravo radi toga zavolio, jer je najbolje odisala poniznošću, koju je on odabrao za obilježje svomu redu. To je ono sveto mjesto, odakle je izašlo toliko apostola, mučenika, svetih izpovjednika: toliko biskupa, kardinala i papa ; toliko pripovjednika sv. evangjelja, naučitelja i izvrstnih bogoslova; toliko odličnih ljudi, kojih će uspomena uviek živjeti. Tu ih je Marija podučila, tu ih napunila odličnim i svetim zna­ njem, tu ih tako čudesno umnožila i razasula na sve krajeve svieta. A što da reknemo o poznatom velikom Porciunkulskom oprostu ? Koliko je duša ono uvelo u vječno kraljevstvo! Koliko se je grješnika po njem s Bogom izmirilo 1 Taj je oprost podielio sam Isus. Istina je, da namjestnik Isusov može takodjer podjeljivati oproste; ali ma kako veliku on imao vlast u dieljenju Božjih milosti vjernicima, oprost, koji on podieli, može kadkad biti bez koristi, jer mu može manjkati ili dovo­ ljan uzrok ili kakav drugi uvjet, koji se za to iziskuje. Tako uči sv. bogo slovlje. Ali oprost, što ga podieli sam Isus, mora biti nepogrješiv, nefaličan, jer on dobro poznaje svoju neograni­ čenu v la st; on uviek radi po pravilima svoje božanske mudrosti; a pošto je �Str. 230. Petrov novčić. neovisan gospodar svojih milosti, u njihovu je dieljenju nad svakim zakonom. Kolika dakle dika za našu Porciunkulu ta velika povlastica 1 U Porciun kuli će svak dobiti, što god bude skru­ šena srca i čiste savjesti prosio. Nije Franjo uzalud po danu i noći suzama natapao to m jesto; nije Isus uzaman Br. 8. tako često salazio u to čedno svetište i ljubezno se razgovarao s vjernim svojim slugom. Kako je to mjesto sveto, jer natopljeno svetošću svetih ljudi 1 Kako je ono milo srcu Kraljice angjeoske! Kako čovjek može pomi­ sliti na Porciunkulu, a da mu srce ne uzplamti željom za savršenošću ?! F ra A . Brković. Iz perivoja crkve katoličke. Petrov novčić. U »Perivoj« presadio N. G j e b i ć . Obično se misli, da je prošlo žalo sno doba progonstva kršćana; no kad vidimo, kolikim bjesnilom neprijatelji navaljuju na svoju vjeru, znamo, da i dan danas kršćani progonstvo trpe, pa ako i ne toliko ubojitim i krvavim a to tim više duhovnim, nepoštenim oruž jem, a toje: laž i klevetanje. Na božan­ ske istine navaljuje se samo lažju tim nečistim vražjim oružjem, jer se istinom ne može na istinu navaljivati Povjest nas uči, kako su neprija­ telji jednom potvarali kršćane, da su bezbošci, loši gragjani, neprijatelji drža­ ve, dapače su im podmetali velike zlo­ čine, k a o : da djecu more, urote kuju, da se potajno svakakovim besramno­ stima podaju — i slično. Da odbiju od sebe ovakove gadne laži, ustajali su kršćanski muževi, puni vjere i srčanosti, koje zovemo apologetama t. j. braniteljima vjere, te su ove potvore pobijali, a kršćanstvo pri­ kazivali svijetu u svoj svojoj ljepoti i uzvišenosti. Ako igda, a to sada treba crkva što vise takovih apologeta, koji će raskrinkati bestidne neprijatelje vjere, a prigovore, što ih oni u ime t. zv. »prosvjete« na vjeru iznose, prikazati svijetu u pravom svjetlu, da u istinu ti prigovori nijesu drugo, nego prijesna l až, p r e t j e r a v a n j e i klevetanje. Izmegju ostaloga najlugje i najneosnovanije, čim se crkvu potvara, jest: d a c r k v a p l i j e n i p u k . Sto izlika i načina da zna crkva naći, samo da od puka što izmudri, a sebe obogati! Prvo, zašto u tome neprijatelji crkve zapiru je st; »Petrov novčić« te sanjaju i fantazuju o ogromnim svotama, što se šalju u Rim sa svih strana svijeta, a najviše tobože iz Austrije i Njemačke. Ovako govoriti ili je ludo ili zlobno. Mi ćemo radije reći. da to biva iz neznanja. Stoga evo kanimo ovdje koju jasnu reći o »Petrovu novčiću«. i. Posve je jasno, da papa k glava crkve imade p r a v o u d a r i t i p o r e z to se vidi iz njegova visokoga �Br. 8. Petrov novčić. položaja. Košto car ili kralj ima pravo u svojoj državi nametati porez svojim podanicima, da bude reda i blagostanja u d r ž a v i ; isto tako ima i vrhovna glava C r k v e pravo, da ju članovi stalnim prinosima potpomažu, da ko namjesnica kristova može na zemlji vršiti svoju službu načinom, koji joj dolikuje, da može članove crkve što više obogatiti nadnaravnim dobrima svoga d u h o v n o g a carstva. Crkva je utemeljena od Boga, ona ima doduše nadnaravnu svrhu, a ta j e : da ljude posvećuje: no uza sve to Crkva je vidljivo društvo, što se sastoji od vidljivih članova, ljudi; djeluje vidlji­ vim sredstvima, stoga treba i izvanje vidljive, m a t e r i j a l n e p o m o ć i , da s v o j zadatak dostojno riješi ovdje na zemlji, megju ljudima. Crkva je najveće i najuzvišenije društvo, što si ga samo možemo pomi­ sliti, velika brojem svojih članova, uzvi­ šena velikom svojom zadaćom, da sve ljude vodi u vječno spasenje. Pa za ovako veliko društvo, ovako imposantna koja se stere po državama čitava svijeta, zar da bude skih pomagala ? i uzvišeno korporacija i zemljama bez zemalj­ Kad se danas osniva i najčednije društvance, najprije mu se izrade pra­ vila, po kojima će se članovi ravnati, a onda se odmah odrede d r u š t v e n i p r i n o s i , da se mogu namirivati potrebe društva; zar samo da crkva katolička, to veličanstveno društvo, društvo za cijeli svijet, društvo, koje ima tako težak zadatak, zar crkva da bude i da može biti bez vremenitih pomagala ? Čudnovato, kako se to neće Str. 23 r. da uvidi dan danas, gdje društva ko gljive iz zemlje niču. Punim pravom stoga primjećuje A. M. pl. Steinle : »Nikada nije bilo smješnijega i djeti­ njastijega prigovora proti kolektama, a ponajpače proti sabiranja »Petrova novčića«, kao baš sada, gdje su dru­ štva sve poplavila. I dok liberalac plaća prinose u dvadeset društva, grdi papu kao lakomca, a svoju grdnju opravdava samo vikom prostaka po ulicama, koji viču : »Papa najsjajnije živi na svijetu.« Promatrali mi to kako nam drago, naći ćemo bistro i jasno, da papa ima pravo udariti porez u crkvi. 2. To nam pravo potvrgjuje još i p r a v a p r a v c a t a p o t r e b a . Da vidimo da je to mu tako, pogledaćemo odmah kako stoji papino državno gospo­ darstvo 1 Za one, koji bi htjeli, da crkva o zraku živi, vatikanski je proračun često prava farisejska sablazan. Pa ipak koliko se razlikuje od drugih proračuna o kojima često ne čujemo baš radosnih vijesti Da mu samo jednu prednost spomenomo: vatikanski je proračun bar bez deficita 1 Svi dohotci iznose tačno 7,160.000. (lira iznosi u našem novcu od prilike 90 h). Isto toliko iznose i izdaci. Ovim godišnjim dohotkom mora papa namirivati upravu Crkve, koja broji preko 260 milijona katolika u više od 1000 dieceza. Ovi su pri­ hodi velikim dijelom svojevoljni porez katolika, koji podijeljivanjem »Petrova novčića« uvažuju velike izdatke, što ih traži uprava crkve. Još ćemo evo tačnije označiti ove izdatke, da se jasno vidi, kako bezobra­ zno grde papu, koji vele, da se »papa na štetu vjernika odijeva u skrlet i zlato«! Izdaci od 7,160.000 lira vati- �Str. 232. Petrov novčić. kanskoga proračuna ovako se raz­ djeljuju : 1. Za privatno raspola­ ganje p a p i ................. 500.000 lira 2. Za stožernike.............. 700.000 » 3. Za uboge dieceze . . . 460.000 » 4. Za prefekte apoštolskih p a la č a ...............................1,800.000 » 5. Za državni sekretarijat 1,000.000 » 6. Za plaću činovnicima 1,500.000 » 7. Za škole i milostinju . 1,200.000 » Sv e g a : 7,160.000 lira Ovdje nema proračuna za vojničtvo, koji druge države krvavo sto ji; zato su u vatikanskom proračunu druga dva mjesta a to s u : siromašne dieceze i milostinja. Pogledajmo u kratko poje­ dine gornje izdatke, da vidimo, kako papa štedi u svom gospodarstvu. Prvo mjesto : »Za privatno raspo­ laganje papi 500.000 lira«. Ovo odgo­ vara civilnoj lisnici naših svjetskih vla­ dara. U ovoj svoti od Ш milijona lira još su i ovi drugi izdatci, što ih papa osobno izdaje n. p. za darove vlada­ rima, za počasne redove, što ih papa šalje, visokim ličnostima — i slično. Iz ovo J/2 milijona lira kupuje papa i tolike umjetnine — što i opet pokazuje, kako pape cijene i njeguju umjetnosti. Sjetimo se, koliko je u to izdao b. u. f L av X I I I .! Nadalje koliko papa dijeli milostinje ito obilno, osobito na svoj imendan, o božiću, uskrsu i vazda kad se dogodi kakova veća nesreća. Kad se sve ovo uvaži i kad se sravni s papinim dohotkom civilna lisnica drugih vladara n. p. njemačkog cara, koji dobiva 5J/a milijona maraka, pa ruskoga i turskog cara, nije li onda papa pravi siromak? — a amo stotinu bajka o raskošju na papinu dvoru. Ali Br. 8. pustimo svjetovne vladare kao službene osobe i njihove državne dohotke, već se obazrimo na imetak privatnika, a osobito Židova, o koji se ne zapinje, na koji se ne diže vika odakle, i kako su ga stekli i u što li ga upotrebljuju! Godine 1873. umre baron Anselmo Rothschild i ostavi iza sebe imetak, kako su onda novine pisale od 1600 milijona for. Ova ogromna svota neka se uloži u banku na 5 % to je godiš­ njih 80 milijona for. Uzmimo da R oth­ schild troši za svoju kuću 5 milijona godišnje, a drugo da ulaže bar na 4°/o pomislite tu svotu, pa onda kroz više godina: I neprijatelji crkve i papa o ovom šute! Baron Hirsch, Židov sam je tvrdio (u »Kolnische Zeitung« od 17. aprila 1882.) da je kod izdanja »turske srećke« zaslužio 25 milijona for., a gradeć turske željeznice da je dobio 57 milijona for. Pogjimo malo dalje. Bečki jedan list donese god. 1894. vijest: »Židov Jona Konigswarter dogje u Beč 1852. sa 42.000 for., a kad mu 1893. ukopaše sina, barona Konigswartera, ostavi onaj imetak od 100 milijona for. Židov Reitzes u Beču računa imetak na više od 200 milijona for. David Guttmann, trgovac ugljem u Beču, koji jednom prodavao šibice po kafanama, broji danas preko 100 milijona for. U B er­ linu umre 1893. bankir Bleichroder, a ostavi imetak od 600 milijona maraka. Evo još i nekoliko drugih K resu sa : Ја у Gould, na glasu spekulanat u želje znicama i zlatu sa 700 milijona fo r , Amerikanac Маскау sa боо milijona for. i Amerikanac Vanderbilt sa 300 milijona for. Po izvještaju Drumont-a obitelj četvorice Rothschilda : pariškoga, �Br. 8. Petrov novčić. londonskoga, Frankfurtskoga i bečkoga posjeduje imetak od бо milijarda fran. to je po prilici 30 milijona forinti. Sigurno je, da broji Rothschild pariški V2 milijarde for. imetka, a bečki plaća samo poreza do 800 milijona for. Pouzdano se može uzeti, da obitelj Rothschild ima preko pet milijarda imetka. Samo ova jedna obitelj mogla bi time kupiti čitavu Cislajtaniju, jer još se zemljišta računaju na 4 i 1 3 milijarda: bečki bi Rothschid mogao kupiti sav češki posjed zemljišta, koji je proračunan na nešto više od 984 milijona fo r.! I evo na ovo se ne viče danas, a samo je u oku neprija­ teljima imetak crkve, imetak pape, imetak samostana, koji se lažno pretje­ ruje, ko što to skoro učiniše u Beču u zastupničkoj kući odpadnik Schuhmeier i slovenski liberalac Dr. Tavčar. Lijepe li pravde i slobode!— Da sv. Otac može sa skromnom svotom od 500.000 lira obilno nadarivati siromake, podupirati znanosti i umjetnosti razlog je taj, što sam za se vrlo malo treba. f L av XIII., makar grofovske krvi trošio je na se dnevno samo 5 lira (jedva naših 5 K) — a sadanji papa kao sin radničkoga stališa, ako ne troši manje sigurno ne troši više, Drugo mjesto u papinu gospodar­ stvu sa troškom od 700.000 lira od redjeno je za stožernike. Ovim se nov­ cem plaćaju samo oni stožernici, koji u Rimu stanuju. Stožernici izvan Rima izdržavaju se dohocima svojih bisku­ pija ili nadbiskupija u kojima služe, a samo stožerništvo im ne donosi ništa. Od gornje svote pada na svakova pojedinog stožernika 20.000 lira. Da Str. 233. to nije mnogo zna se iz toga, što je stožernik u rangu kneza, te mora imati svoje dvoranstvo. Od potrebe mu je zato i dostojan stan, kućna kapelica, dvorane za primanje visokih posjeta. Stožernik svojim novcem mora uzdrža­ vati svoga tajnika, svoju služinčad, mora imati vlastitu kočiju, jer obrednik zabra­ njuje da stožernik po Rimu pješke hodi. Uračunaju li se ovi izdaci, vidimo, da stožerniku malo toga ostaje za njegove osobne potrebe; zato i biva, da sto­ žernik iza smrti u gotovu ostavi jedva kakov imetak. Treći dijel od 460.000 lira »za uboge dieceze«. Ovo ne služi baš na čast talijanskoj vladi, koja crkvi otela toliki imetak, a nema ni toliko duše, da se bar kc iko pobrine za dieceze, koje je oplijenila. Od ove svote dobivaju i druge dieceze izvan Italije, koliko to dopušta proračun. Svota od 1,800.000 lira troši se na palače, zgrade, muzeje, galerije i vrtove, što ih sv. Stolica posjeduje; svota, koja nosi obilne kamate ne samo za Rimljane, već i za sve ostale, koji dolaze u Rim, da se posvete znano­ stima i umjetnostima. I baš ovim se proračunom jednom za vazda odbijaju navale protivnika na crkvu, da je ona tobože zavod mračnjaštva. Samo lude glave, kojim se već smrklo pred očima ovakim se izrazom na crkvu nabacuju! Svi ovi zavodi C rkve: vatikanski muzeji, galerije, kapele otvoreno govore svemu svijetu, da je Crkva bila a i bit će — a da je još posve slobodna, kako bi tek onda bila — prva i najrevnija promicateljica umjetnosti, znanosti i civili­ zacije. Svaki koji dolazi u vječni grad, odmah vidi što je papinski, a što �Str. 234. Petrov novčić. Br. 8. nepapinski Rim. Papinski Rim zanosi tamo uči »sedma« božija zapovijedi mu oči svojom divotom, pred njim se I tako katolička djeca vjeronauk uče u nižu djela neumrle slave, sve jedno privatnim školama, koje najviše uzdrveličanstvenije od dragoga. A nepapin­ žaje ljubav Oca svih pravih kršćana. ski Rim ? T o je kompleks nedogragje- Kako je u »novom* Rimu i u Italiji nih, na polak već porušenih kasarna »mladoj« stalo sa siromacima, zna svako, i nekoliko spomenika podignutih bunto­ koji iole pozna žalosne sadanje gospo­ vnicima, otpadnicima i najvećim nepri­ darstveno stanje Italije. K o najviše jateljima najvećih prijatelja Rima i svi­ miluje ovu sirotinju ? Papa. I koliko jeta ! Napomenimo u papinskom Rimu ga to stoji 1 Još bi nabrojili mnogo i veličanstvenu zvjezdarnu, koju na novo mnogo troškova, koji padaju papi na preuredio j- papa .Lav XIII. Koji pravi glavu ; no mi ćemo spomenuti tolike obrazovne zavode, sveučilišta, što ih katolik svom dušom ne želi, da njegova Crkva unapregjuje takova djela, koja izdržaje sv. Otac, onda slavno djelo istraživanja katakomba, a nad sve joj raznose slavu po svemu svijetu! Na petom mjestu je svota od veliko djelo propagande — najveću 1,000.000 lira a to je za državno t jni- crkvenu vlast za raširivanje vjere. U štvo. Crkva ima najveći ured za izvanj­ ovom se zavodu odgajaju za svećenike ske poslove, ured koji obuhvaća sav urogjenici svih naroda na zemlji, da svijet, gdjegod ima katolika, Iz ovoga kao vijesnici vjere rade u svojoj domo­ se milijona ne namiruju samo činovnici vini. Ovdje se poučaje u raznim jezi ovoga ureda, već nuncijature i izvan­ cima, zavod ima knjižnicu, kakovih je redna poslanstva. Sravnimo li sad tro­ malo na svijetu, ima literaturu čitava škove ovoga ureda u Crkvi sa troško­ svijeta, svoju glasovitu tiskaru gdje se vima istoga ureda svjetovnih država knjige štampaju u 50 jezika. K ad se na koji troši n. p. Austrija 8V2 tnili- sve ovo sračuna, tek onda se jasno jona maraka, Njemačka 6 milijona, vid i; koliko treba ovakov naj univerFrancuska 1 1 1/2 milijona maraka, to salniji zavod. Koji bi se katolik poka­ onda vidimo da se mala svota od mlli- jao štogod doprinijeti u Petrovu nov­ jon lira ovoga papinskog ureda samo čiću za ovako providencijalan zavod, time tumači, što ljudi, koji su u ovom koji je milijone i milijone duša spasio. uredu zaposleni, posve jednostavno živu. Svako, ko nepristrano misli, bio katolik Poldrug milijon lira ide za mirovinu ili protestanat, Židov ili poganin mora bivšim činovnicima papine države, koji priznati, da ono što papa troši, troši ne htjedoše stupiti u službu talijanske plodonosno i uspješno ; svako će pošten vlade, kad je otela papi njegovu državu. to cijeniti i sprezirom odbiti navale Napokon se troši na škole i milo­ protivnika na papu i Crkvu, »da Crkva stinju 1,200.000 lira. Moramo dobro guli narode, da sebe obogati«. Mi pak znati, da su sve katoličke škole u Rimu velim o: Naša Crkva, makar i ima sasvim privatne škole, jer »ujedinjena« pravo nam nametnuti porez, ne nameće Italija ne trpi vjerske obuke u svojim nam ga silom; no ima pravo tražit od školama, a kako bi i trpjela da se nas, da naša ljubav izdržava, što je ona �Br. 8. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. stvorila ; da joj bude ministar financija, koji pravi proračun, naše oduševljenje; da joj bude parlamenat, u kom se Str. 235, potvrgjuje njezin proračun, naše pri­ znanje ; a eksekutor njezina poreza naša savjest. (Nastavit će se.) TO Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Kad motrimo veličanstvena djela, što su ih slavni muževi zamislili i izveli, u nama se pobudjuju njeka ugodna čuvstva veselja, začudjenja i počitanja takovim muževima. Na prosta djela tek bacimo oko i dosta nam je da ih više ne vidimo, nu nije tako kod znamenitih djela. Ova rek bi ne možemo pregle­ dati našim okom, ne možemo obuhva­ titi našim umom, ova kao da nas ne mogu zasititi, svedjer u nama pobu­ djuju zanimanje, ne mogu nam omrz­ nuti te im se uviek divimo. Podji prama bazilici svetog Petra u vječnom gradu, i lako ćeš potući na ulici, jer će Ti oko privlačiti veličan­ stvena kupola; Tvoj doseg kao da izčezne pred onim orijaškim djelom. Unidji u onaj velebni hram i ostat ćeš osupnut ne znajuć, kamo da prije pogled baciš ; unidji i drugi i treći put, i svaki put će Ti se činiti ona silesija veličanstvenijom. Koliki je um, što ju zamisli i izvede ! — Motri kip Mojsijin u crkvi sv. Petra od veriga, motri druge zna­ menite spomenike, slike, rukotvorine, i iz svakog ćeš djela moći zaključiti na veličinu uma, koji je djelo zamislio i zamišljeno ostvario. — Koliko se divimo zlatnim djelima velikih pisaca i veleuma : Aristotela. Platona, Augustina, Tome, Bonaventure, Duns Skota i ko bi ih pobrojio. Kolika u njima učenost, dubljina, uzvisenost, privlačivost kroza sve vje- k o ve! A tko bi pobrojio znamenita djela, što no ih veliki umovi izvedoše na polju pjesničtva, govorničtva, umje­ tnosti uobće; na bezkrajnom polju zna­ nosti, a napose prirodoslovnih! Koliko izuma mi danas uživamo, a plod su dubokog mišljenja i neumorne radinosti. T a nas djela začaravaju i zadivljavaju. Nu sva ta djela, premda neznam kako velika, premda nas zadivljuju i začaravaju, skopčana su ipak s nedostatcima i nesavršenostima; a zašto ? Jerbo su djelo ljudskog nesavršenog, ograničeg uma. Kakav uzrok, takav učinak; kakav um, takovo djelo. Ako je u sebi nješto velika, šta je naprama Umu Božjemu«. Kad bi smjelo porediti da s Umom Božjim, nebi se usudio reći. da je kao iskra prama ogromnom, žar­ kom suncu. Da, um je ljudski kao sićušna iskrica nedokučivog Uma Božjeg i kaošto od sićušne iskrice malene zrake proizlaze, tako od Uma Božjega sve se razsvjetljuje, učinci veliki, djela veoma zadivljavajuća proiztiču. Svako djelo Božje bilo u redu naravnom, bilo u vrhunavavnom, ma i najmanje bilo, možemo dugo proma­ trati i silno ćemo se diviti savršenostima Tvorca. Ko da na primjer ne ostane zapanjen motreć kruglju zemaljsku s njezinim brdima i dolinama, morima, jezerima i riekama, šumama i perivo­ jima, s njezinim baščama i livadama, �Str. 236. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. s njezinim svima krasotama ?! U svemu tome uočit ćemo, mudrost, red, tajstvenost, ljepotu. A kakav je tek ogromni svemir. N e b e s a i z k a z u j u s l a v u B ožj u i d j e l a ruku N j e g o v i h n a vje šć u je svod nebeski — kliče Psalmista. Kakovo je krasno zvjez­ dano nebo! Kolika ogromnost, udalje­ nost, brzina, red, tačnost kod zviezda, što nam sve odkri kraljica prirodnih znanosti astronomija (zvjezdonanstvo). Tuđe su rek bi nevjerojatne brojke u svemu, pa ipak sve je to lako vje­ rovati. T a tko je tvorac toga svemira. Svemogući, predobri Bog. Zemlja i svemir cieli za nas su prekrasna, zlatna knjiga, koju treba da često čitamo te se nasladjujemo, veselimo, čudimo, a premudrom tvorcu strahopočitanje izkazujemo. Nu kako je divna knjiga Provid­ nosti Božje ! Puna je raznovrstnih, tajstvenih djela, što no ih vječna Promi­ sao izvede obzirom na čovječanstvo, na njegov boljitak, pridignuće, odkupIjenje i konačno spasenje, a sadržavaju se, djelomično dakako, u svetoj povjesti starog i novog zakona. Svako poje­ dino djelo možemo potanko promatrati i diviti se premudrosti vječnog maj­ stora, nu sva ova imaju odnošaj na Isukrsta i katoličku Crkvu, kojoj je on božanski utemeljitelj. Što se je dogodilo prije Isusova došašća, udešeno je sve majstorski prama Njemu i bez Njega se djela Providnosti iztumačit ne daju, a što se dogodilo poslie Njega, to sve ima odnošaj na utemeljenje kato­ ličke Crkve. Po tom katolička Crkva pričinja nam se kao divna, velebna zgrada, u kojoj je desnica Svemogućeg, Premudrog izvela raznovrstna, prekra­ Br. 8. sna, zadivljavajuća djela vječne mudro­ sti, mogućstva, dobrote, ljubavi i dru­ gih savršenstva — to su slike; i spo­ menici, što ih možemo motriti u toj sgradi. Ona je od vieka nacrtana; njezin nacrt, ustroj, obseg, ljepotu mo­ žemo motriti na stranicama svete po vje­ šti starog zakona. Njezin temelj je sam Bog čovjek. S kojeg ju god gle­ dišta motrimo izgleda kao remek djelo božansko postavljeno na pozorište svieta na promatranje, na udivljavanje. T o je institucija, (ustanova) od koje je svaka druga neizmjerno daleko ostala. T o je institucija, kakove čovječji um ne bi nikada mogao ni zamisliti, a kamo li izv sti. To je institucija božanska, vrhunaravna, vječna. K ako je samo uzvišena njezina svrha, od koje ne ima uzvišenije. Kako čudesan njezin posta­ nak ! Kako slavan utemeljitelj. K akova njezina nauka, razvoj, stalnost, ustroj­ stvo, djelatnost, privlačivost! Sve je majstorski zasnovano, izvedeno, sve mudro udešeno, puno ljepote i božan skog umjeća. Zato je i bila katolička Crkva uviek najmilim predmetom toli­ kim i tolikim umovima, koji ju sladko promatrahu, uzvišenim riečima slavljahu i nedostatnim se smatrahu nju za dosta proslaviti. Ona i danas i svedjer zadivljaje svoje vjerne pristaše; krivovjer­ cem i odmetnikom je neprestano misao pratilica i mučilica, muči bo ih svojom istinom, svjetlošću, božanstvenošću te ih sili, da često o njoj najljepše poh­ vale i uzvisivanja izreknu; nevjernikom je pak jedno velebno carstvo, njihovom umu u prvi mah nedohvatljivo, nu kad ga upoznadu, oduševljeno u njega hrle. Promatrajmo to velebno carstvo, tu veličanstvenu sgradu, to remek djelo �Br. 8. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Božje, pa odatle taj plod uberimo, da što veće štovanje, ljubav, odanost bu demo gojiti prama toj premiloj zaruč­ nici Isusovoj. Počmimo od temelja. Katolička Crkva nerazdrnživo je spojena s Isusom. Kaošto tielo s gla­ vom sačinjava nješto jedno, tako i crkva s Isusom. Crkva je tielo, a Isus g la v a ; i koji odnošaj vlada izmedju glave i ostalog tiela, taj vlada izmedju Isusa i Crkve Njegove. Glava pak ima prednost nad ostalim tielom po svom mjestu, jer je povrh ostalog tiela: po svojoj savršenosti i ustroju, u čem se veoma odlikuje, jer su na njoj sva glavna sjetila čovječja; po svojoj moći, koju vrši na ostalo tielo i upravi, kojoj je podvrgnuto cielo tielo. S njom je najuže život sjedinjen, i uobće osob­ nost ciela mal ne proizlazi iz glave. Tako se vlada izmedju Isusa i Crkve. Zato i piše divno sv. Ivan Z ?a onsti ovak o: »On (Isus) je glava, mi tielo: izmedju glave i tiela ne može biti nika­ kve stanke; on je temelj, mi sgrad a; on je čokot, mi loza; on zaručnik, mi zaručnica; on pastir mi ov ce ; on put, mi koji idemo putem ;... mi smo hram, on obitavatelj, on prvorodjenac, mi braća; on baštinile, mi subaštinici; on život, mi koji živimo; on uzkrsnuće, mi koji uzkrsavamo; on svietlo, mi koji smo razsvietljeni«... — Tim je divno označen vas odnošaj izmedju Isusa i Crkve. A sv. Pavao dapače uzima na njeki način Isusa za Crkvu. I koje pred­ nosti i dostojanstva ima glava, ovim se i tielo može ponositi. Sv. Augustin pak veli, da se Isus ne može podpuno ni pojmiti bez Crkve. Tako je eto Crkva s Isusom sjedinjena, a odatle sliedi, da je ona dionica svih prednosti i dosto­ janstva svoje glave — Isukrsta. Str. 237. A sad pitajmo, tko je Isukrst? Je li on jedan obični čovjek, ili možda proslavljeni pjesnik, učenjak, vojskovodja, vladar, junak i slično ? Ne, Isukrst nije ništa obična, Isukrst je najveličanstvenija, najuzvišenija osoba svih vje­ kova. On je ona mudrost, koja govori kod Salomona (Prvo. V III. ovako: »Gospodin me je posjedovao u početku svojih puteva, prije nego je išta učinio od počela. Od vieka sam odredjena«... On je onaj »Prvorodjenac svakog stvo­ renja«, u kojem »sve je stvoreno« — kako veli sv. Pavao. On je, o kom govore sveti Otci, da je alpha i omega, početak i svrha svega, radi kojeg je Bog sve stvorio, koji je početak sviju djela Božji, po kojem je stvorio nebo i zemlju, na čiju je sliku Čovjeka stvo­ rio i u kojem je preodredio sve Angjele i ljude. Isukrst je središte, stožer i os, oko koje se vrti sve angjeosko i čovječansko- Sva djela božanske Providnosti obzirom na čovječanstvo odnašaju se na Isukrsta kao na svoje središte. On je u sredini vremena. Prije njega stari zakon i narodi gledaju na nj kao na svoje očekivanje, a poslie njega novi zakon i narodi motre ga kao uzor. On sva vremena spaja. On čovječanstvo i cieli svemir k sebi steže i privlači. Čovjek je, veli se, pixpохоаро? — mali sviet, jer su u njemu savršenstva svih stvorenja, a Isukrst kao utjelovljeni Bog po čovječoj naravi čovječanstvo i cieli svemir k sebi steže, te nastaje divni, nerazdruživi vez izmedju Boga i čovjeka, Stvoritelja i stvorenja. Po Isukrstu čovjek postaje dionikom božan­ ske naravi, a po čovjeku kao svom zastupniku cieli svemir dobiva odliko­ vanje, kakova ne pojme pristaše nekršćanske nauke. �Str. 238. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Kad je dakle Isus najveličanstvenija pojava svih vjekova, kad je on početak, sredina i svrha svih djela Božjih, kad je on pravi Bog, koji je postao čovjekom, da se proslavi i da čovječanstvo k sebi privuče, da ga spasi, a buduć je bila potreba i odkupit ga, da ga i odkupi; koji je osobno riečju i djelom kao Bog čovjek nauča­ vao božansku nauku lju de; i kad je taj Isus glava Crkve katoličke, koliko onda dostojanstvo, kolika prednost, uzvišenost, privlačivcst sliedi po Crkvu katoličku kao otajstveno tielo Isusovo 1 Isusova božanska osoba jest najveličanstvenija pojava u povjesti čovječanstva, i katolička Crkva jest najveličanstvenija institucija svih vjekova, institucija ne čovječanska, nego djelo Božje. Kaošto Isusova osoba blista u povjesti čovje­ čanstva kao sjajna točka, od koje je najveći preokret nastao u čovječanstvu, tako se isto katolička Crkva sjaji svo­ jim velikim učincima, što no ih je proizvela u čovječanstvu. — Po svemu je dakle, Crkva kao tielo Isusovo dostojno svoje božanske glave, Crkva ta velebna sgrada dostojna je svoga čvrstog temelja, to vidno djelo dosto­ jno je u svakom pogledu svoga vječ­ nog majstora. Svaki veliki pojav ima svojih predznakova, Tako je u prirodi, a tako i Providnost radi. Sunce ne zasja od jednoć na iztočnom obzorju iza crne noći, nego se najprije pojave prvi traci rujne zore, koja biva sve jasnija, dok svietlo ne preotme mah, tminu razprši, jasnoća se pokaže i napokon sunce grane. Tako se je dogodilo s Isukrstom. Nije se on najednoč izne­ buha pojavio, on je bio očekivan i to Br. 8. s neodoljivim čeznućem od svih naroda. Iza četiri hiljade godina kako je čovje­ čanstvo obstojalo na kruglji zemaljskoj pojavio se je Isus, nu već prvi ljudi, praroditelji čovječanstva, znadijahu, da on ima doći na ovaj sviet. K ad praro­ ditelji sagriešiše i tim sebe i cielo svoje potomstvo kroz vjekove turiše u ponor grieha, prokletstva i najgorih poslje­ dica, onda u tom očajnom, zlokobnom času predobri, milosrdni Bog pokaza se otcem svojim neharnim stvorovom obećav im Spasitelja i to bažansko obećanje, koje pridje na sva pokoljenja, a koje je na osobiti način sačuvano u narodu izabranom — izraelskom, bilo je sladka nada tješilica čovječanstvu. Narodi razasuti po kruglji zemaljskoj zavedoše se svojim zlim sklonostima na svakakve opačine, te izgubiše i pravi pojam o Bogu i o svom odno šaju prama Njemu, nu ostade kod njih ipak uspomena na nekadanji blaženih život prvih ljudi, na njihov pad, ostade kod njih nauka, da su zla vremenita posljedica grieha iztočnog i da će doći obaćani Spasitelj i izbaviti narode iz jadnog stanja. Dosta da je i to saču­ vano gledeć na izkvarenost ljudsku, nu Providnost se je drugčije pobrinula kako da očuva pravu nauku o Bogu i odnošaju, koji mora biti izmedju Boga i čovjeka, te kako da sačuva i poveća nadu u obećanog Spasitelja. To učini po izabranom narodu izraelskom, koga postavi u sredini staroga svieta, da bude na izgled svim narodima, Sve što je G. Bog učinio s tim narodom ciljalo je na spremaje na dolazak Spasitelja. To je divna knjiga nauke o Providnosti Božjoj, koja bi ostala posve neshvat­ ljiva, da u nju ne ulieva svietla božan- �Br. 8. Katolička Crkva — remek djelo Božje. Str. 239. ska osoba Isusova zajedno s katoličkom b u d u ć e g v i e k a , a ujedno se navje­ Crkvom. To je knjiga pima slika; pra- šćuje njevogo buduće kraljevstvo kao likova, i proročanstva koje imaju zna­ k r a l j e v s t v o m i r a i p r a v d e . čenje jedino kad se prinesu na Isusa Navješćuje se novi, savršeni zavjet i i njegovu Crkvu. Kroz cielu tu knjigu ugovor, što će ga Bog sklopiti s ljudi­ prolazi jedna misao — misao na budu­ ma ; na taj zavjet pristupit će se s v i ćeg Spasitelja i to tako da se je ova narodi, stare žrtve i darovi ukinut će kao od malog sjemena razvila na veliko, se, a nova žtrva po cielom svietu pri­ te možemo označiti pet doba toga raz­ kazivat će se i bit će novo svećenstvo. vitka i to obzirom na razna stanja, u Tako se neodjelivo od Spasitelja navje­ kojiin je bio narod izraelski. Početak šćuje njegovo veliko djelo — uteme­ mesijanske ideje ili misli na Spasitelja ljenje novog zavjeta — Crkve. Za ruž­ jest u onoj prvoj b l a g o j v i e s t i , nog stanja kraljevstva židovskog navje­ što ju G. Bog izusti našim prarodite­ šćuje se budući Mesija kao sluga ljima: »Neprijateljstvo metnutću...« i t.d. Božji, koji će posluhom, mukom i — Ovo tamno obećanje jasnije biva smrću osloboditi narod svoj i sve na­ proročanstvom Noemovim, koji ozna­ rode. Kako divno i potanko proroci, čuje Semovo koljeno, iz kojeg će pro- osobito Izaija, opisuju poniženja, muke, izaći budući Osloboditelj. Od Semovih boli i uzrok njihov. Opisuju smrt, pokop potomaka Abraham se odabire za otca njegov, uzkrsnuće i uzašašće, slavu naroda izraelskog i Bog mu veli da njegovu i obraćenje naroda. — Napo­ će u njemu biti blagoslovljeni s v i n a ­ kon za babilonskog sužanjstva prorok r o d i na z e m l j i , da će u n j e m u i Daniel označuje brojem koliko još ima u s j e m e n u n j e g o v u b i t i b l a g o ­ do dolazka Spasitelja, kada će sve sbiti s l o v l j e n a s v a p l e m e n a z e m a l j ­ što je proricano. — I tako se je sbilo. s k a . Obećanje se ponavlja Izaku i Providnost je htjela, da upravljajuć Jakovu, a Jakov proriče, da će iz narodom židovskim, sve udesi na buduće koljena Judina proizaći, onaj koji se činjenice. Isukrst je rekao, da je došao ima poslati. Mojsija napokon proriče, izpuniti proročanstva i doista je izpunio. da će Bog podignut proroka velika kao Štogod je duhovnog u proročanstvima što je on — i to je prvo doba. Drugo izpunilo se je i svedjer se izpunja u je od Mojsije do Salamona i u toj se kršćanstvu. Nauke, što no su se nala­ ocrtava Spasitelj kao kralj i Svećenik i zile u Starom Zakonu kao u sjemenu, označuje se njegova žrtva — muka postepenim razvitkom cvale su u Evannaime i plodovi njezini. — Prorok gjelju sve po Providnosti, koja je svim Natan proriče, da će se obećani Mesija divno ravnala. U Isukrstu i Crkvi sve roditi od familije Davidove, a prorok se potvrdjuje, opetuje, izpunja na tanku Mikeja oznaćuje i mjesto, gdje će se dlaku. Tako što se tiče Isusova ro d 0roditi, naime u Betlehemu — i to je s l o v j a ; rodio se je iz koljena Abradrugo doba. — Iza Salamona proroci hamova, plemena Judina, familije Davi­ navješćuju Spasitelja kao b l a g o g , a dove. Što se tiče v r e m e n a izvršilo ujedno m o ć n o g k n e z a mi r a , o t c a se je sve po proročanstvima Jakovljevu, �Str. 240. Katolička Crkva — Danielovu i Agejevu. Što se ž i v o t o ­ p i s a tako isto. Ivan Krstitelj izvršio je dužnost predteče po Malakiji proroku. Rodio se je u Betlehemu Judinu. M ir su angjeli pjevali kad se je rodio, a m ir je ostavio svojim učenicima, U Galileji je vršio službu — po Izaiji. Bio je blag grješnikom i dušmanom — po Izaiji. Ustanovio je novi obćeniti Zavjet, a stari ukinuo. Glede muke i smrti na dlaku se je izpunilo sve. Tako isto glede slave njegove. To je glede proročanstva, a gdje su slike i kipovi onog uzora, pralika Isusa i Crkve? Nije li onaj nevini Abel slika nevinog Isusa? Nije li Melkisedek svećenik, koji prikazuje kruh i vino lik Isusa, koji se prikazuje pod prilikom kruha i vina. Nije li Izak, koji nosi drva na plećima da se na njima žrtvuje, slika Isusa trpećeg na križu ? Niesu li Noe i Mojsija kao spasitelji slike budućega Spasitelja ? I ko bi ih sve pobrojio! r e m e k - djelo Božje. Br. 8. kivahu izbavitelja iz jadnog stanja, u kojem se nalazaše ljudski rod. — Tako je život naroda izraelskog kroz preko dvie tisuće godina bio uzdržavan hra­ nom uhvanja u budućeg Sp asitelja; a ova sladka hrana bila je ugodni začin svim narodima u njihovom burnom životu. Nije li to stvar puna udivljenja, kako je Promisao Božja sve mudro ure­ dila, da ono velebno djelo, što ga je htjela Njegova desnica izvesti na ovom svietu, naime osnutak katoličke Crkve, bude na stotine i tisuće godina unapried prorečeno, ocrtano, da ono bude svrha čitavom jednom narodu, a da ga očekuju svi narodi, da se to djelo razvije sve bolje kao dan od rujne zore. To je, što neku osobitu sliku, ljepotu i čar daje katoličkoj Crkvi. To je nješto poletnog i pjesničkog u njoj kao što je rujna zoza puna čara pred bielim danom. I zora i mrak minu, a sunce žarko granu. Od vieka preodredjeni, kroz vjekove obećavani, proricani, slikani i očekivani Spasitelj dodje na ovaj sviet, da palo čovječanstvo izbavi, pridigne, da skrši moć tmine; neznanja, opačina, a uvede carstvo istine, svjetla, krjeposti, mira i ljubavi, carstvo Božje. Divno je i preugodno promatrati osobu Sp a­ sitelja Isusa. Nikad ju pojmiti, nikad ocrtati, nikad joj se načuditi. Kaošto je bila kroz vjekove predmet nade i očekivanja narodima, tako je kroz vje­ kove predmet promatranja i udivljenja Ali ova vjera i uhvanje u budućeg svima ljudima. Um, djela, život mnogih velikana slavi potomstvo i slavit će Spasitelja nije samo bila kod izabranog naroda, već kod svih naroda. Indija, kroz sva pokoljenja, ma život Spasi­ Perzija, Kina, Egipt Rimljani, Grci oče­ telja Isukrsta jest nešto posebna, izvan_ A kakove slike ima Crkva Isusova u starom Zakonu! Sveti Otci vide Crkvu označenu u šestdnevnom stva­ ranju svemira, u stvaranju Eve, u raju zemaljskom, u škrinji Noinoj, u raznim ženama patrijarka, i drugim u starom Zavjetu, u gradu Jeruzalemu i t. d. Tako je sve ciljalo na Isusa. Isus je svrha starog zakona, pa je i Crkva kao njegova zaručnica i njegovo otajstveno tielo prvi predmet proročanstva iza njega. Svaka stranica gotovo govori o Isusu i Crkvi. �Br. 8. Svrha svieta. redna, nedokučiva božanstvena. Imena ljudskih velikana na ustima su mnogih, ali ime Isukrsta odzvanja na ustima stotina milijona kršćana i to ime stiče Str. 241. svedjer više slavitelja i obožavatelja, Promotrit ćemo dakle drugiput božansku osobu Spasiteljevu. (Nastavit će se.) Svrha svieta promatrana s vjerskoga gledišta. V . Skrajna borba crkve i kraljevstvo Antikrstovo. Učiteljem.« Nije li on već od svoje kolievke navješćivan kao znak prigova­ Prenesemo li se duhom kroz vje­ ranja?«1) On je križem odkupio sviet, kove do kolievke katoličke crkve, vidjet u svojoj je krvi utemeljio svoju crkvu, po muci je i patnjama unišao u slavu ćemo, da joj je u svako doba podpuno odgovaralo ime vojujuće crkve. Pa svoju«.2) Takav je put za sebe odabrao kako bi to i moglo biti drugčije? i označio onima, koje poziva, da ga Njezina je zadaća, da pridobiva duše sliede. Zemaljske kušnje katoličke crkve za nebesku domovinu ; pridobivati duše, znači, oslobadjati ih od zabludnoga jesu početak onoga velikoga odsudnoga začaravanja, razkošnoga zavadjanja, i časa, kada će protukršćansko načelo, štititi ih proti svakovrstnim manama: uzpevši se na svoj vrhunac, skupiti to je otvoreni rat proti licumjerstvu, sve svoje sile, da proti djelu Kristovu laži, to je borba proti oholosi, razkošju, otvori boj. strašniji od svih, što su proti svim udruženim strastima; tu se prije bili. Naš Gospodin ubraja tu istina, dužnost, svjetlo bore proti izkva- veliku borbu medju predtečne znakove renosti, što ju je grieh uciepio u našu zadnjega suda.3) On zadnja vremena palu narav. Tu je, a ne drugdje, tajna zove danima bieda i muka,4) kad no neublažive mržnje, koja kroz devetnaest će se dignuti lažni Kristi i proroci, vjekova navaljuje na djelo Kristovo. koji će činiti tako vanredne i čudesne Vječna je čast katoličke crkve, da služi stvari, da bi, kad bi bilo moguće, zaveli i same pravednike. A kao poslje­ za nišan svim rušiteljima. Njihova je mržnja očita : crkva je za njih neprija­ dicu tih zala Spasitelj, kako smo gore rekli, navješćuje za zadnja vremena telj, koga treba po svaki način srušiti; ne će se ništa učiniti, doklegod ona znatno oslabljenje vjere5) i ohladnjenje ljubavi kod mnogih.®) Odjek toga pro-*•) ostane uzprav. Sin je Božji odkrio svojim vjernim *) Luk II. 34. *) Ondje, XXIV., 26. slugama sudbinu, koja ih je čekala u ») Mat, XXIV. — Магк., ХШ. - Luk., svietu. »Znajte«, reče im, »da su mene XXI. prije vas mrzili. Ako su mene progo «) Mat., XXIV., 24—29. nili, i vas će progoniti iz mržnje prama ‘) Luk., XVIII., 8. mome imenu.« »Učenik nije nad svojim •) Mat., XXIY., 12. �Str 242. ročanstva nalazimo u prvoj sv. Pavla Timoteju.1) Svrha svieta. poslanici To je veliko odpadnuće od vjere, što ga isti apoštol ubraja medju predtečne znakove drugoga dolazka. »Neka vas nitko ne zavodi, jer zadnji dani ne će doći prije, nego li bude odpadnuće od vjere.2)« Čitave će se pokrajine, kraljevstva, veliki katolički narodi od ciepiti od crkve. Nu ona će ipak postojati, ali ograničena na mali broj vjernika. Katoličanstvo, kao tvarno i vidljivo razširenje ne odnosi se ni na prva ni na zadnja vremena vojujuće crkve. Naviešćeni odpad od vjere postignut će svoj zadnji cilj za vladama Antikristova, a njegovo ukazanje sv. Pavao spominje kao drugi znak svrhe vremena. »Zadnji dan ne će doći, dok se ne pokaže čovjek bezakonja, sin pogibelji, koji se protivi i podiže više svega, što se zove B og ili se poštuje, tako da će on sjesti u crkvi Božjoj kao Bog, pokazujuć sebe, da je Bog. Ne pamtite li, da sam vam ovo kazao još kad sam kod vas bio ? 1 sad znate, što zadržava, da se ne javi u svoje vrieme ; jer se već tvori tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj, koji sad zadržava; pa će se onda javiti bezakonik, kojega će Gospodin Isus ubiti duhom usta svojih i izkorieniti svjetlošću dolazka svojega ; kojega je dolazak po činjenju sotoninu sa svakom silom i znacima i lažnim čudesima, i sa svakom prevarom nepravde melju onima, koji g in u : je r ljubavi istine ne primiše i ne ljubiše, da bi se spasili.«!) 1) Tim., IV , i. ») II. Tesal., II.i 3 ») Ondje, 3 — х i. Br. S. Onoga, kogasv. Pavao naziva čovje­ kom grieha, sv. Ivan zove Antikrstom. T o mu je ime sačuvala kšćanska pre­ daja, a već je u vrieme apoštola bilo uobičajeno u narodu. »Čuli ste«, veli on,1) »da će doći Antikrst.« Većina crkvenih pisaca Antikrstu pripisuje ono, što Daniel veli o oholom i bezbožnom kralju, koji će nogama ogaziti svetost Previšnjega kroz »jedno vrieme, dva vremena i polovicu jednoga vremena* *).2) Progonstvo Antikrstovo opisuje i sv. Ivan u Apokalipsi pod imenom životinje, koja je na svoja usta rigala psovke, i dobila vlast, da vojuje proti svetcima i predobiva ih kroz četrdeset 1 dva mjeseca, poslije kojih je bila uhvaćena i bačena u jezero goruće sumporom i ognjem.3) Četrdeset i dva m’eseca ili tri godine i pol, kroz koje mora trajati boj proti svetcima Previšnjega, jasnijim riečima izrazuju ono, što Daniel zove jedno vrieme, dva vremena i polovicu jednoga vremena. Te brojke označuju vrieme žestokoga progonstva, ali ne cielo trajanje Antikrstova vladanja. U gore navedenom mjestu sv. Pavla ima nekih nejasnih rieči, koje su Tesal onićani razumjeli po ustmenom apoštolovu tumačenju, ali ih tumačitelji sv. pisma niesu mogli do danas nikako razjasniti Sv. Pavao dvolično govori o nekoj zaprjeci, koja zateže dolazak grješnoga čovjeka, i o tajni bezakonja, koja se tvori još od sada. Za to se on poziva na svoje ustmeno podučavanje. »Ne pamtite li, 1) i. Iv. 18, 22. *) Dan. VII., 24— 27 8) Apok., XIII. i si., XIX , 2o. �da sam vam ovo kazao još kad sam kod vas bio ? Znate, što ga prieči, da ne dodje. Onaj, koji drži sada, dodaje Apostol, neka drži sve dotle, dok se on ne ukloni s ovoga svieta.« Uzalu­ dno su tumačitelji sv. pisma nastojali da iztumače te tajinstvene rieči, jer kršćanska predaja nije sačuvala nikakova spomena, kako je to sv. Pavao ustmeno tumačio svojim vjernicima. Koja je to zaprjeka, što zateže dolazak grješnoga čovjeka ? Je li to rimsko carstvo, kako su mislili neki otci?1) Učiniti od pogan­ skoga Rima, progonitelja kršćana, zaprjeku dolazku velikoga i zadnjega progonitelja, dosta je čudna misao. U ostalom vrieme je pokazalo, da je propalo rimsko carstvo, koje je bilo prosliedilo i pod kršćanskim carevima, a Antikrst ipak nije došao. Drugi su mislili, da sv. Pavao nije imao pred očima poganskoga Rima, nego duhovno carstvo, rimsku crkvu, koja je zamienila carstvo rimskih cesara. Nije li papinstvo bedem, koji štiti crkvu i sviet proti navali protukršćanstva ? U vrieme velikoga razkola obće će odpadnuće kršćanskih država pustiti Antikrstu slobodno polje, a crkva, ne uni­ štena, nego po neki način povraćena u katakombe, ne će se moći dovoljno oprieti njegovu bjesnilu. Je li to htio razumjeti Apostol ? Rieči njegove ne potvrdjuju, a i ne protuslove se izrično tomu tumačenju. Bolje je medjutim, da sa sv. Augustinom priznamo naše neznanje; »ego prorsus quid d i x e r i t ( Pa ul us ) f a t e o r me i g n o r a r e.« Sv. Jeromin, Ad A lg as. Quaest. II. — Tertull., De resur. carn is, c. XXIV. — Lactancij, 1. VLU , CXXV. et XV. Sv. Pavao još govorio o tajni beza­ konja, koja se je činila pred njegovim očima. »Neki«, veli sv. Augustin,1) koji navadja njihovo mnienje, ali ga ne odobraje, »odnose tu rieč sv. Pavla na zlikovce i licemjerce, koji su u crkvi, a bit će ih toliko, da će moći sačinja­ vati Antikrstu velik narod, što Apostol naziva tajnom bezakonja, jer je sakri­ vena.« »Znak konačnoga razsula,« veli Pradić, »jest tajna bezakonja, koja se snuje u tmini vjekova, a odkrit će se ukazanjem Antikrsta... Ne bi li ta rieč t a j n a mogla značiti tajnu zavjeru, koja potječe još od prvih vjekova kršćanstva ? ne znači li tajna družtva, koja prave prevrate i ovima daju toliku moć u svietu, da na koncu mogu proiz­ vesti najveće zlo, kakovo se nije zapam­ tilo?«*) Miiogi sumnjaju o osobi Antikristovoj ? Treba li u istinu pod tom riečju razumievati neku odredjenu osobu ili uosobljeno protukršćansko načelo, simbolično označivanje otvorenoga i odlučnoga rata, koji će dul.i zablude naviestiti kršćanstvu na koncu vjekova ? Govoreć Isukrst o velikom progonstvu, što će se dignuti proti crkvi prije njegova drugoga dolazka, jasno veli, da će biti progonitelja, ali ne spominje nikakve posebne osobe. Na tom se mjestu8) doista govori o lažnim proro­ cima, koji će ustati u velikom broju, da zavedu narode; to je jedan izmedju znakova dolazka Antikrstova, ali nije nijedan označen, da je to osobno Antikrst. Mnogi su kritičari iz rieči sv. Ivana ‘) De Civit. Dei, 1. XX. >) Pradić, L e m onde nouveau, p. 467. ») Matth., XXIV, II, 24. �Str. 244. Maleni Abel. zaključivali, da on zabacuje misao o Antikrstu kao o kakovoj naročitoj i povjestničkoj osobi, i da se služi tom riečju, da u obće označi protukršćanstvo i njegove zastupnike do konca vremena. Koji su u istinu to, da po sudu sv. Ivana zaslužuju ime Antikrsta? To su svi neprijatelji Kristovi, to su svi oni, koji nieču, da je Isus Krist, ili nieču Otca i Sina j1) to je svaki onaj, koji dieli Isusa,2) niečuć jedinstvo njegove osobe u različnosti njegovih drugih n aravi; to je svaki varalica i lažac, koji ne izpovieda, da je Isukrst došao u tielu.8) S toga, dodaje sv. Ivan, ima mnogo Antikrsta na svietu. Ne znači li to staviti obći pojam o Antikrstu na mjesto posebne osobe, koju puk naziva tim imenom ? Ali ako je u istinu takova misao sv. Ivana, čemu onda navadjati obće mnienje vjernika, kako to čini on, a da ga nijednom riečju ne oprovrgava ? »Čuli ste«, veli im, »da će doći Anti krste, a i ne spominje, da su u zabludi. On u istinu dodaje, da ima mnogo Antikrsta na svietu, ali se ta opazka ništa ne protivi ukazanju budućega i osobnoga pravoga Antikrsta. Sveti Ivan to njegovo ukazanje radje predpostavlja, Br. 8. a to upravo jer vjeruje u dolazak Antikrstov, nego da njegovo ime daje svojim progoniteljima, t. j. onima, koji nieču ili izopačuju tajnu Utjelovljenja. Gore navedene rieči sv. Pavla iz njegove druge poslanice na Tesalonićane nemaju u sebi nikakve dvoličnosti. Grješni čovjek, za koga Apostol pro­ riče, da će doći, jest očito historična osoba. On u istinu na drugim mjestima govori u obće o »novom čovjeku«, o »unutarnjem čovjeku«, o »starom čovjeku«, o »putenom čovjeku«; te rieči, kad se pripoje onim mjestima u poslanici, koja im daju smisao, ozna­ čuju, ne takovu posebnu osobu, nego čovjeka u obće, prema tome, da li se odaziva pozivu milosti ili sluša svoje požude. Ali »grješni čovjek«, »sin izgubljenja«, »bezbožnik«, koji će se jednoga dana ukazati, i koga će Gospodin Isus uništiti dahom svojih usta, ne može biti drugo, nego prava osoba, a ne uosobljenje protukršćanskoga načela. To se je načelo odkrilo još od početka ; ukazivalo se je u vrieme sv. Pavla, te ga i on sam priznaje. Pod imenom grješnoga čovjeka govori se o nepri­ jatelju Božjemu, čije se ukazanje zateže, a protukršćanstvo je naprotiv od uviek. (Na»tavit će se.) Maleni Abel. Istiniti dogagjaj iz XVIII. vijeka Priredio fra I v š a M ijov. T ragovi istine. Gvardijan me u samostanu dočeka raširenih ruka, otvorena srca. Moradoh ’) I. Joan., II. 22. ») Ibdem, IV. 3. 8) Ii. Joan., 7 mu po tanko ispričati, koliko i šta sve uradih na uhar i duševnu korist onoga dobrog naroda u Rostoku. Trebalo mu udovoljiti želji. Ali meni to ne bilo po zglobu, pa se u kratko trsih. I da ću �Br. 8. Maleni Abel. svrnuti govor tamo, kud me srce vuklo, ali me gvardijan odmah presiječe i pošteno osekne : — Neka svrši već jednom ta neugodna povjest 1 Dijete pobjeglo k svojim, i to da je zaglavak. Ne mogoh ipak održati, a da mu ne pripovjedim onaj san i razgovor sa židovskim groboderom. Gvardijan da pukne od smijeha. Kad se do pune volje išalio, uze ozbiljno : — Nije čuda, fra Luka, da ti, pun krvi i jake mašte, snijevaš čudne sanke. Ama vidiš, što ti se dogagja: ni moliti ne možeš mirno ni sabrano! Da ti pravo rečem, nije mi baš u volji to tvoje prijateljevanje sa Židovima. A ti još i putuješ s najgorom njihovom felom ! Nego što je bilo, bilo, da ne bude opet. Dobro će ti doći ona : ne niči, gdje te ne siju ! A onda. budi siguran, bit će manje glavobolje, manje b riga ! Sada idi i opočini, jer ćemo do malo na ručak 1 Blagodarih na nazdravici i ko poliven miš odšuljah se u svoju stanicu. — Eto ti ploda truda i nastojanja ! — pomrsih u sebi i čvrsto odlučih, da se o tome više ne će govoriti. Uzalud odluke i namjere 1 Kada se kasnije nagjoh na samu s dobrim fra Otokarom, ko da će mi biti lakše, širom mu otvorih srce svoje. Dobra ona duša svaku moju pila, a kada mu pripovje­ dili san, usklik ne : — Ne, oče, to nije, to ne može biti samo san 1 I mi dvojica uglavismo, da ćemo svakoga dana moliti po jedan O č e n a š u čast mučenika Abela. Da ljudska odlučuje, na tome bi bilo i ostalo. Ali nad ljudskom je Božja/ a u te su Str. 245. nešto drugovačiji računi i način djelo­ vanja. Da čuješ, kako je Bog sve upriličio, da izagje na vidjelo, da Prag i vas kršćanluk obazna za svetu i muče­ ničku smrt malenoga Abela. Bijaše se dobro unoćalo. Ja sam u svojoj stanici još bdio i molio, kad neko tiho pokuca na vrata. Otvorim, a a na pragu moj fra Otokar. — Sagjite, oče, doli na vrata. Traži Vas jedan Židov. Možda je onaj, 0 kojemu mi jutros govoriste. Bijaše zbilja grqboder. Ali, Bože, kako je strašno izgledao pri tanku svjetlu uljenice ! Mutnim očima ukrstio, obrve namračio, usta iskrivio, gotov se izobličio. Suhim rukama drhtavo gladio dugu, sijedu bradu, što mu se prosula niz upale prsi, oči upiljio u moje, pa će teškim, jecajućim glasom: — Teška mi ploča pritisla prsi. Srce mi je puno, da pukne. Nesmiljeno me grize neki unutrnji crv, nikada ga ušutkati. Želim izliti srce, povjeriti se, da mi olakša, ali nemam komu 1 Mogu li se u te povjeriti, u svakome slučaju računati na tvoju obranu i pomoć ? Zakuni mi se, da ćeš mučati, pa ću ti sve, sve pripovjediti! Smjesta pogodih, o čemu se radi. Napregnuh sve sile, da ga sklonim da govori, obećavajući mu pri tome sve 1 sva na dugo i široko. I groboder, koji je za cijelo poznao, da iskreno govorim, očepi. Zaokruži iz daleka prije no će u stožerinu. K o da se hotio pripraviti na glavnu stvar. — Davno već poznam ja onoga staroga škrticu i krvopiju Abel-Abela. I ja s njega okusih mnogo gorkih. Ali sin, rajska duša, daleko bijaše odvojio od pogana roditelja. Bijaše dobro, meko �Str. 246. Maleni Abel. srce. Jednom teško obolih, a maleni Abel svakoga dana k meni. Lijepo me dijete milo tješilo a svaki bi put donijelo po koji darak: jabuku, krušku, kakovu poslasticu, što bi je jadnik od svoga srca odkidao. Kada mi ti ono jutros pripovije­ daše o svome snu, osjećah u srcu silno ganuće, a živo me peklo, što ti ne mogoh odmah sve pripovjediti. Boj ah se, da sam ne nagraišem. Stignuvši kući, ne mogoh se održati, a da se ne propitam kod sutjeda, šta oni misle o nenadanoj Abelovoj smrti. Svaki bi zakimao glavom, a više no jednome izmakla se rije č: Čudno, tajinstveno! Nijesu regbi čisti posli!.. Ali ni makac dalje. Boje se ljudi. A ja ti znadem, oče, kazati, da stari bijaše nogama i rukama upro, da izmakne maloga iz katekumenata. Zloći, lukavosti, i pre­ vari pogje to za rukom. Znadem i to, da su ga svakojako mučili i gonili, da se odmetne kršćanstva, pa kad im to ne upali, jedne ga noći, otac mu i stric, povedoše pod krov i tu ga ubiše. Jedan moj znanac baš tada prolazio mimo onu kuću, kad mu se dalo čuti iznutra prvo jak i bolan povik, pa onda česte, mukle udarce čekića. Po ovome sudim, da su ga propeli. Bilo megjutim s tim kako mu drago, sutra dan me pozvalo u Abel-Abelovu kuću. Na moje najveće čudo stari mi naloži, da iskopam jamu za maloga Abela, koji da je te noći preminuo! Na ove nenadane, strašne vijesti ja se udrvenih pred njim. V as mi se svijet okrene pred očima. Ali mi ne bilo gubiti vremena, trebalo kovati gvožgje, dok bijaše vruće. U meni se uspali neodoljiva želja, Br. 8. da se zločin obazna i sudbeno uspostavi. Nekako se sabrah i spomenuh groboderu Mojsijev zakon: »Ali ko nagje lešinu ubijena čovjeka, neka je ponese pred suce i neka se zakune, da nije kriv onoj k rv i; ako toga ne učini, neka je kriv zločinu!« Ali Židovu ne hasnile Mojsijeve riječi. Na licu mu se čitao strah. Onda ja okrenuh s druge strane i počeh milim riječima opisivati ljepotu i dobrotu Abelovu, njegovu blagu ćud i meko srce, a osobito naglasih onu brižljivost i ljubav, kojom ga dijete njegovaše u bolesti! — I ti ćeš dopustiti, zavezah, da nevina krv tvoga maloga dobrotvora bude neosvećena ? A bojiš li se ti Boga, pred kojim će on vapiti osvetu za svoje ubojice, pa i za te, koji preplašen od ljudi ne ćeš da se istina otkrije i praved­ nost zasja ? Moje riječi valjale. Židov, ganut a i priplašen od prijetnje, odvrati : Ti, oče, ni pomisliti ne možeš, kako su silni i strašni Židovi! Jaoh ga onome, koji im šaka dopade, a meni bi ga deset puta jaoh bilo, kada bi se obaznalo, da sam im ja zločin otkrio ! Ali ja ću ga eto otkriti! Osjećam u duši silnu težinu, koje se inače lje ne otresoh! Odmah poslali fra Otokara po gvardijana, kojemu Židov ponovi što meni bijaše pripovjedio. Gvardijan slušao i šutio. Nikako ne mogao Židove, malo im vjerovao, pa zato grobodera nekako čudno pogle­ davao. Kad Židov dovrši, gvardijan stade da šeta po sobi, ko da nešto važna sprema. Kada mu misao dozori, zaustavi se pred groboderom i ozbiljno mu progovori: �ftr. 8. Maleni Abel. — Do skora ćemo vidjeti, jesi li istinu govorio. Lešina će svjedočiti. Megjutim ne boj se ništa. Ostat ćeš ovdje u samostanu do moga povratka, a budi uvjeren, da će se Fratri znati zauzeti za tvoju sigurnost! Sada naloži vrataru, da mu spremi sobu, da ga pripazi i ne pusti hodati po samostanu, a meni migne, da idem za njim. Ispadosmo iz samostana. Noć bijaše dobro poodmakla. Gvardijan udari naprama sv. Klementu. Kad stigosmo tamo, ne trebovaše nam dugo čekati oca upravitelja. Na gvardijanovu zapo­ vijed pripovjedih mu cijelu žalosnu povjest po pričanju židovskoga grobu dera. Upravitelj mrštio Čelo, camrčavao obrve, ali me ne prekidao. Kada dovr­ šili, u kratko primijeti, da mu se sve to skupa nekako čudno vidi. Ali kada su Židovi po srijedi, bit će nešto; svakako treba stvar bolje razviJiti. Po njegovoj riječi najzgodnije bi bilo, da se stvar odmah prijavi nadbiskupa. On da će već znati goniti dalje. Gvar­ dijan složi s njim, i njih dvojica odoše k nadbiskupu a ja odškapinah put samostana. Po gvardijanovoj zapovijedi bilo mi stvar javiti braći i svima dobro zavezati usta. Bijah umoran, osjećah potrebu počinka, ali ipak održah i dočekah gvardijana. A bijaše veoma kasno. Gvardijan dobro osoli moju znatiželjnost, ali mi ne saopći ništa. Sutra dan obaznah o v o : Nadbiskup ih ljubazno primi, a kada sazna tužnu povjest, smjesta dade spremiti kočiju. Ugje on, a s njime i njih dvojica. Kočijaš dobi zapovijed : »K palači N. P. Namjesnika, grofa Str. 247. Thurna!« Kad stigoše u namjesnika, nadbiskup mu pripovjedi dogagjaj, kako ga bijaše od gvardijana čuo. I stadoše da vijećaju, kako u trag zločinu. Ne trebovaše im dugo. Složno zaključiše čekati jutro za uapšenje zločinaca. Megjutim namjesnik iste večeri zapo­ vjedi, da se stražari postave na sva gradska svata, a da pripaze osobito na izlaze iz židovskoga predjela. Niko se ne smije pustiti izaći bez naročite namjesnikove dozvole. Osim toga zapovjedi još, da jedan odio vojnika odmah zorom opkoli Abel-Abelove dvore, drugi će otići na grobište, a treći, najjači, čuvat će sa svih strana židovski predio. Sve se te namjesnikove zapovijedi tačno i u redu ovršiše još iste večeri.— Sutra dan tekar ja očitao misu, kad opazim, kako se nekoliko vojnika zaustavi pred samostanom, a do malo ču­ jem spominjati svoje ime. Pobrzah dolje i dobih nalog, da ih zajedno s groboderom slijedim. Pogodih što je i kako je, i vesela srca odoh... Narod se ne mogao domisliti uzroku te čudne pratnje, pa se čulo svakojakih naklapanja. Mi u prvu ulicu židovsku, kad nekoliko dru­ gih vojnika vode Abel-Abela, Saru i sluškinju im. Na tu vijest zgrnulo se naroda na gomile. Kada mi naljezosmo, narod je bio na čistu: vojnici, Židov, vladini ljudi, e onda je po srijedi kakov zločin. Tako praćeni nepreglednim mno­ štvom naroda stigosmo na židovsko grobište. Na židovskome grobištu. Groblje je sveto zemljište. To osjeća svako ljudsko srce. Kada stupiš u �Str. 248. Maleni Abel. grobište, osjetiš u srcu neku tugu, ali časnu, svetu tugu, te ćeš se i nehotice pokloniti hladnoj ploči, koja pokriva zemske ostanke ljudi, nalik tebi. Noga će ti oprezno stupati izmegju onih humaka, da ne bi povrijedila sveto zemljište. Nijednoga od svih tih osjećaja, što će ih u svakome pobuditi pogled na grobište; mi ne mogosmo osjetiti onoga puta. Žurno i bezobzirce obagjosmo skoro cijelo grobište, dok stigosmo na mali humak. Zemlja na njemu bijaše još svježa. Kapetan zapovjedi vojnicima, da ga okruže, a groboderu, da kopa. Nastade muk, teško iščekivanje. K o da je sve to more naroda uvuklo dušu u se, napelo se, pa čeka. Čula se samo motika. Moje oko nepomično uprto bilo u ono malo zem lje: sada će se vidjeti, je li groboder istinu kazivao, je li zvjerski roditelj zbilja počinio taj užasni zločin na rogjenoj krvi. Četiri su dana, što je dijete uko­ pano. Mnogi već stiskali nosove, bojali se smrada. Pa eto jama sve dublja, ali smradu ni traga. Pače kao da je pose­ bni miris odanle izlazio. U neke groboder odloži motiku. Dokopao do lešine. Da će je izvaditi, ali ne može sam. Brže bolje priskočili j a : ne bih rada da ko drugi prije mene takne i vidi ono milo tijelo. Prihvati­ smo obojica i položismo lešinu na zemlju. Kleknuh i počeh razvezavati mahramu, koja, po židovskome običaju, zastirala glavu. Adjedared stvori se preda mnom rajsko lice mojega Abela. Groboder, pogledavši me čudnim, iz­ obličenim pogledom, počne da viče, s njim složiše najbliži, a ovima se opet Br. 8. pridružiše glasovi drugih, i tako u tili čas nastade na grobištu u onoj nepre­ glednoj povorci naroda neopisiva vika zanosa, veselja. A i bijaše je zašta. Pred nama je ležalo to malo tijelo, ali ne kao tijelo mrtva čovjeka, što već četiri dana truhne u zemlji. Ono lijepo, blago lice, na kome počivao mir, sklad, odsijev duše, što se rajem napajala, ona rumena ustanca, one svježe jabučice, sve to sjvedočilo, da je tijelo Božjeg ugodnika, rajskog angjela. Bi rekao i još bi se zakleo, da to lijepo dijete sniva sladak san. Ne mogu se spomenuti, da sam ikada na ijednoj slici vidio takove rajske ljepote, onih blagih, mirnih poteza. Niz čelo mu se bijaše nevjerno spuzao čuperak one njegove kovrčaste kose. Zavratih ga rukom, kad ispod ruke pričini mi se, kao da se one nezabora­ vne oči opet otvaraju, a na rumena ustanca kao da navire onaj slatki u ko r: — Fra Luka, a zašto ti o meni posumuja ? Pred tim nenadanim, a slatkim prizorom srce mi se vrhom napuni, ne mogoh dugo sadržavati suze, i pustih, da obilno teku. A ne bijah sam. Sva okolina plakala od čista veselja, pomije­ šana ipak tugom i žalosti. Kada nekako popusti prva navala čugjenja i veselja, posegnuh da razvežem druge vezove i obvoje, u koje lešina bijaše umotana. Velika bijela plahta pokazivala na mjesta mrlje svježe krvi- Kad pogledasmo pomljivije, opazismo, da je krv baš na mjestima ruku i nogu. Otkrismo — i u isti tren zaori iz svih grla prisutnika poklič straha, groze, užasa. Ruke i noge bijahu prošupljene... �Br. 8. Str. 249. Mudre izreke. vas Prag. Puštam ti, da sam to pomisliš, ako si kader. Stari groboder, koji megjutim nepomično klečaše podno Abelovih nogu, dignuvši ruke k nebu, drhtavim glasom zavapi: — Sada vidim i priznajem, da je Isus iz Nazareta pravi Mesija. On je podao jakosti malenome Abelu, da srčano podnese junačku sm rt; On ne da, da ovo sveto tijelo njegova muče­ nika crna zemlja sakrije. O Isuse iz Nazareta, pravi obećani Mesija naroda Ne mogu ti opisati svu tu buku, moga, smiluj mi se, prosti mi, primi sav taj metež, kojim se zatim napuni me u svoje I U tren oka taj se glas prosu narodom. Stade ga vika, buka, stiskanje. Malo falilo, te svi, koliko nas tuj na okupu bijaše, ne ostadosmo zgaženi od bijesne svjetine, koja uz strašne povike odasvuda nahrupila. Zrakom odmnijevali česti poklici: — Bože ! B ože! Pro peti Propet! Jadno dijete! Još su mu rane svježe! Još krv curi!.. Smrt okrutniku ! Smrt zvjerskome roditelju !.. N a vješala s poganim Židovom! Na vješala s ubojicom jedinka svog a!... Ж Mudre izreke. Za »Perivoj« sakupio fra I v š a M i j o v . Što se u jednome trenu pusti, ni čitava vječnost ne povraća. Schiller. Djeca imaju najsigurniji osjećaj, da dobro razluče pravednost od strasti, prijaznu, pa makar i oštru vlast od gnjeva za primljenu uvredu, što se osve­ ćuje oružjem odgojne vlasti: prvoj skoro uvijek popuste, ali drugome skoro uvijek se opiru. I toko smjesa ne dobrih osje­ ćaja prekine saobraćaj izmegju oca i sina, liječnika i bolesnika. Lambruschini. Spomeni se, da je život vjetar. Job. Svijet ne mari za muke i boli srca. Iskustvo je veoma skupa škola, ali jedina, u kojoj lugjaci mogu nešto nau­ čiti. Franklin. Siromaštvo je najlakša nevolja. Talijanska izreka. Ako zakon nije prema naravi i biću stvari, ako zakon ne odgovara nuždi i jasno izraženoj potrebi naroda, ako za­ kon nema žile u povjesti naroda, sve je zaman, gola sjena, neplodno djelo. Strossmayer. Bez društva nema junaštva. Narodna riječ. Život je djetinjstvo vječnosti. Knjižnice su pučka sveučilišta. Carlyie. Kako povjest i statistika dokazuju, već samo taj znak, ta činjenica, što je­ dan grad ili narod ne napreduje, dokaz je nazatku. Tresić. Počinak neka ti nikada ne bude učinak lijenosti, nego samo priprava za nove sile i misli. Bog se bez truda ljubi, ili ako je truda, i trud se ljubi. Sv. Augustin. �Br. 8. Mudre izreke. Str. 250. Kuhinja bogata, oporuka mršava. Dvoboj je podlost bez svrhe, zločin bez naslade, obrana časti bez razloga. Rousseau. Svak želi dugo živiti, da ostari. a niko ne će Swift. Više ljudi pogine od čaše, nego od topova. Narodna riječ. Svijest i osvjedočenje naroda ne da se siliti. Strossmayer. Ne bojim se ni starješina ni pogla­ vara svojih, jer pravo i promišljeno či­ nim, ali me je samo strah za starješine i poglavare svoje, kad krivo i nepro­ mišljeno čine. R . Maldini. K ada bih znao kazati, što je Bog, onda ili Bog ne bi bio Bog ili bi Bog bio ja. Epitet. A ko hoćeš vidjeti Boga, gledaj ga u svakome predmetu ; traži ga u srcu svome i tuj ćeš ga naći. Metastasio. Franklin. Moje vrijeme jest moje imanje. Scaliger. I sunce prolazi kroz kaljava mjesta, ali se ne okalja. Narodna riječ. Dijete veoma lako zaboravi ono, što je reklo ili što mu se je reklo, ali teško da zaboravi ono, što je učinilo ili što mu se učinilo. Lambruschini. Ako dobro poznaš samoga sebe, vrlo lako ćeš upoznati svakoga drugoga. Lichtenberg. Čovjek i dobar bio, uživa, kad može na drugoga da se osloni, i kad moše svoja breme na drugoga rasprtiti. Pavlinović. Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvlada’ zlo dobrom. Sv. Pavao. Kada duša privikne osjećati u tugjim nesrećama, manje osjeća svojesteče neku lijepu lakoću, da ih zaboravi. riječ. Ne pouzdaj se u prijatelja, a još manje u neprijatelja. Prijateljstva može i nestati, a onda će prijatelj znati način, kako da ti škodi. A rapska izreka. Pijana glava puna je veselja, ali se brzo kaje i pišmani. Narodna riječ. Od učenika ne stvori se vazda čovjek, pače katkad ga se izobliči; od sina skoro uvijek stvori se gradjanin. Prije ili poslije, kakove su knjige, onakovi će postati i čitatelji. Vecchi. Obilnost je mati oholosti. Talijanska poslovica. Ne valja biti svakoj ptici soko. Narodna riječ. Osveta je sramotna i neljudska Seneka. Sloboda obitelji i imetka, državIjanska i vjerozakonska sloboda, to su ti stožeri, na kojim počiva svaka dr­ žavna zadruga, koja se nije odrekla ži­ vota, t. j. pravednosti, reda, napretka i uljudnosti. Pavlinović. Nejednakost u gradu poragja pokvarenost i nesposobnost za slobodan život. Machiavelli. �Br. 8 Mudre izreke. Za čovjeka razumna nesnosno je samo ono, što je proti razuma. Epitet. Dignite Boga i njegovu Providnost, pa onda slobodno pjevajte o ljubavi, ljepoti, kreposti; to će sve biti samo nesmisao. Bayle. Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje. Sv. Pismo. Nije čistoća gospoština, već je či­ stoća ljudstvo i zdravlje. J. Kapić. Ima mnogo zlikovaca, koji proči­ šćeni dubokom boli, sveosve se pre okrenuše i udariše dobrim utrenikom. Schopenhauer. Krivo stečeno može biti slatko, ali ipak čovjeku ostanu usta gorka. Narodna riječ. Str 251. Bogu su mile radišne ruke, a ruku, koja pomaže, Bog blagosliva. Vrhovna mudrost jest — istina. Tolstoj. Prije ćeš oslijepiti pijući, nego žito vijući. Čovjek može da se usavrši. Duša može da se malo po malo visoko digne jer ima odnošaja s Neizmjernim. P. Olivaint. K o nije gospodar svojim strastima, nije čovjek jak, jer mu je temelj labav. Bosuet. Dug je put po zapovjedima, a kra­ tak i uspješan po primjerima. Seneka. Ljepota se kaže, ali se ne dokazuje. Ferrari. Kloni se onih, koji ti zlo čine, ali ne čini zlo onima, koji te se klone. R . Maldini. Sadašnjost je hitra budućnost, koja dolazi. Aleardi. Štogod ko drugome želi, sve u svojim njedrima ubere. K o ima vlast u ruci, osjeća prirogjeni nagon da je zloupotrebi. Montesquieu. Groblje, ludnica i tamnica — to su mjesta, kamo vesela braća brzo stižu. Ne idi za ničijim manama, ako mu ne možeš ići i za krepostima. Uzgajaj um, da istinu nagje; srce, da nagjenu obljubi, i volju, da obljub­ ljenu zagrli. Hajnović. Sv. Jeronim. Čvrstom voljom čovjek brda valja, A na ravnu opet nova diže. Sundečić. Najveći osvajatelj svjetski i naj­ veća vlast jest štampa. Korber. Narodna riječ. Često posrnuti nije znak mudrosti. Grčka izreka. Zlo je za mladež, ako nema ideja la ; mladež realističnih nazora jest iz­ gubljena. Bdhmer. �Str. 252. Br. 8. Viestnik. Zadaća, koja je dopitana svećeni­ cima i učiteljima, jest uzvišena ; ja neznam, ko bi se s njima mogao takmiti, što se tiče sigurnosti uspjeha. Najveći su dobrotvori naroda, koji sreću njegovu grade na tvrdu temelju nauka; a najslavniji su ljudi, koji u slavi svoga naroda svoju slavu traže. B. Šulek. Kelner. V i e s t n i k . (Oblačenje i savjetovanje) Dne 13. srpnja o. g. došao je u Fojnicu preč. o. provincijal dr. fra Daniel Ban u pratnji svoga tajnika, da obavi jedan prekrasan, preugodan i ganut­ ljiv čin, da naime obuče redovničku haljinu sv. Franje dvanaestericu naših gimnazijalaca iz šestoga razreda i zavje­ tuje one naše mladiće, koji su navršili godinu kašnje. Veoma je liepo, što se taj svetčani čin obavlja u našoj provin­ ciji na blagdan sv. Bonaventure, koji se radi svojih osobitih vrlina može našoj mladeži staviti za uzor u svemu. Ove je godine veselje moralo biti veće, jer ih se je liep broj obukao u redov­ ničko ruho — upravo apostolski broj dvanaest, a ti su: F r a n j i ć e v i ć Blaž (u redu fra Ljudevit Anto), N i k o l i ć Petar (fra Ciprijan Mirko), F r a n j i ć ev i ć Niko (fra Leopold), G r e b e n a r Luka (fra Angjeo Ljudevit), L a p a n d i ć Mato (fra Anto Matija), M a r in o v i ć Ilija (fra Stanko Vinko), H a r b u k Pero (fra Bernardin), D u g o n j i ć Ivan (fra Serafin), M i l i ć Mato (fra Rudolf Augustin), B r a n d i ć Mato (fra Mirko), Č o 1i ć Ivan (fra Alfonz) i M o m č in o v ić Mato (fra Franjo Alojzij). K ako je to krasno i utješljivo, da tako liepa kita nadobudnih mladića ostavlja 'U- sviet i oblači redovničku haljinu u serafskom redu, da cieli život posveti slavi Božjoj, te dobru crkve i naroda! U mladenačkoj dobi. kad je čovjek na razkršću života, kad no lako može zahluditi i izgubiti se, pošav varavom stazom u uzburkanom valovlju strasti i vanjskoga sjaja ovoga svieta, oni odabraše tiesnu trnovitu stazu redovničkoga života, samozataje, požrtvovnosti. Liepa učion i današnjemu svietu ! Mladu braću — kako reče i naš preč. o. provincijal u svom krasnom i ganutljivom govoru kod oblačenja — čekaju u budućem životu mnoge kušuje, žrtve, križevi, ali će ih kriepiti dobri Bog, komu su se posvetili. U samostanskim zidinama našli su pravi mir. tu će uživati pravu sreću i veselje. Blago njima na uvieke, ako poslušaju glas Božji i uztraju u redov­ ničkom zvanju do konca života, vjerni pravilima serafskoga re d a ! To isto velimo i petorici mlade braće: fra A n g j e l u A n g j e l o v i ć u , fra A n t i A n t u n o v i ć u, fra A 1o j z ij u K o njev i ć u, fra A u g u s t i n u P e r i ć u, i fra A l f o n s u G l a v a n o v i ć u , koji isti dan u rukama preč. o. provincijala položiše proste zavjete- (Dvojica će ih naskoro.) Mnogo ste, braćo, obećali, nu vama je još više obećano. Malena �Hr. s. Viestnik. je muka, ali je slava neizmjerna — rieči su serafskoga Patrijarke. Živjela, evala, rastla, množila se i plod donosila mladež našal (f Oo. Franjo Majdandzić i Daniel Rimac.) Opet kleta smrt zatvori oči dvojici mladi članova naše provincije u najljepšoj dobi njihova života; neizlje­ čiva im sušica prekinu nit života u muževnim godinama, kad su mogli ponaj­ bolje koristiti redu i narodu. — 0 . fra Franjo rodio se je u Grahovniku kod Travnika dne 17. lipnja 1866., te je služio 11a raznim mjestima kao duhovni pomoćnik i župnik. On umrie 7. prošloga mjeseca u gučogorskom samostanu u 40. godini života. — 0 . fra Daniel rodjen je u Livnu 12. veljače 1866., te je takodjer bio duhovnim pomoćni­ kom i župnikom, a preseli se u vječ­ nost u livanjskom samostanu one 9. srpnja t. g. Obojici im vječni pokoj u slavi nebeskoj! Rim. (Pio X . i rimsko pitanje.) Protukatolička štampa htjela bi silom učiniti Pija X., koga zove »papom reforma«, protivnikom svjetskoga suverenstva apoštolske stolice. Tome dadoše povod reforme Pija X. najnovije tali­ janske crkveno političke brošure, a onda razne viesti iz Vatikana, što ih krivo razumješe. Još nedavno brojio je korespondenat »berlinskoga Tageblatt« — a medju glavne reforme Pija X. i to : »da se formalno odriče (naime papa) svake pohlepe za državnom vlasti u Italiji.« Kako se može samo i misliti, da bi sv. Stolica za se i na sebi imala kakovu »pohlepu za državnom vlasti?« Do sada se nije pronašao ni amo ni tamo drugi, bolji način, koji bi duhov­ Str. 253. nom suverenstvu pape, slobodi njegova djelovanja i njegovu dostojanstvu tako odgovarao, kao neka stalna mjera teri­ torijalne vlasti: Ovim pitanjem može si tko koliko ga volja glavu razbijati — ni katolici ga uviek ne razumiju. Papa ne smije biti pod ničijom vlasti; ne smije financijalno ovisiti o milosti zastupstva naroda, mora slobodno obćiti s vladama i osobno posve slobo­ dan biti Ovo su samo neke glavnije tačke, koje prieče papu, da se odrekne prava, što su ih Njegovi predšastnici stekli zakonitim putem. Posve je drugo pitanje, bi li papa, da zaprieči veće zlo, u nekim okolno stima, po crkvu manje zlo poprimio. On sam mora odlučiti o tome, da li se pred; ženi način »izmirenja« ili »približenja može ili nemože složiti s njegovim pravima i dužnostima. I opet se mora iztaći, da se do sada takov način nije našao. Tko hoće da sudi o rim. pitanju, ne smije s vida pustiti, da papa i kurija nema samo s kraljem posla, već i s ministarstvom, a i sa veoma nestalnim strankama u parlamentu. »Sporazum ljenje« Kvirinala s Vatikanom ne bi još za dugo bilo sporazumljenje s »vla­ dom,« sa službenim ministarstvom i sa ljudima, koji za pravo imaju svu vlast u šakama, a samo se kriju za ministar­ stvo. Valja znati, da dan danas u Italiji ima ministarstvo malo vlasti, a još manje kralj. .Konačno rim. pitanje nije samo čisto talijansko; medjunarodni karakter papinstva otežčava u stal­ nom smislu riešenje ovoga pitanja. Dubok politik mora si reći, da nije dosta »dobra volja« na ovoj ili onoj strani, a da se papinu položaju po �Str. 254. Viestnik. pravu zadovolji. Dobra je volja do duše svagdje potrebna, da rieši koje pitanje, ali na pitanje komplikovano kao rimsko ne odgovara se za zelenim stolom, nego jezikom danas još ne predvidjenih dogadjaja. Posve je krivo govoriti o »pohlepi* sv. Stolice. Audiatur et altera p ars! Htjeli bi znati, ne bi li n. p. današnju talijansku vladu radikalci, liberalci i socijalisti odmah razvikali »reakcionar­ nom« ili »klerikalnom« ili bi ju čak i oborili, kad bi se s papom izmirila. Tko će vjerovati; da bi slobodan i popularan papa, koji bi po Italiji puto­ vao, bio osobito u volji vladi ili krahu ? Papu, kao biskupa odana u svemu »dvoru« pa makar i kao primasa Ita­ lije, takova papu bi se htjelo imati. Ali proti papi pravom i slobodnom digli bi se svi radikalni i protiklerikalni elementi. Ovo je dosta, da se prosudi; kako bi se u vatikansko — Kvirinalskom pitanju s obadvije strane imale svladati velike težkoće, i kako se jednostranom »odriekom« Pija X . na »teritarijalni zah­ tjev« ne bi još riešilo pitanje. Takom »odrekom« ne bi si papa ipak stvorio garancije za sigurno, dostojno, slobo­ dno i neodvisno izvršivanje svoje vrh o­ vne postirske službe. Francezka. [Zakon 0 razstavi crkve od države.) Kocka je pala. U ponedjeljak 3. pr. шј. primila je zastupnička komora u drugom pitanju predloge osnove Briandtove o razstavi crkve od države, dakako s nekim promjenama i to sa 341 proti 233 glasa. Promjene što ih je učinila komora, niesu izpale po volji naprednih borioca, tako da su Br. 8. Allard i Jaurčs s drugovima već prije izjavili, kako je zakon toliko okljaštren, da nije bilo vriedno dalje o njemu viećati. Nu ipak se pritajiva to nezado­ voljstvo, pače se komora slavi, da jez akonu podala »izmirujući značaj«. Do toga ublaženja dakako nije bilo nikada stalo pokretačima razstave, ako se sjetimo rieči socijaliste Berengera, koji je prije neko­ liko mjeseci dao izraza o pravoj namjeri slobodozidarstva : »Žalostan bi bio znak mlakosti i ograničenosti, kad bi komore predložene osnove bez pooštrenja pri­ mile. Nije izpravno u obće, da se pusti obstojati crkvu. Mi izjavljujemo, da nije moguće, da medju religijom i poli­ tikom obstoji ikakav bilo politički ili filozofički mir. Slobodna misao mora vojevati suprot svake religije, nit smije s ijednom sklopiti mir, doklegod religije ne budu za čovječje misli ono, što je alkimija za kemiju postala.« Po tom ne može jasnije biti izražen cilj i smjer, za kojim slobodni zidari i radikalci teže, za posvemašno naime uništenje religije. Ako im ipak to ne podje za rukom u razpravi o razstavi, dakako nije njihova krivnja, oni su to kušali. Samo se ima pripisati mužev­ nomu zauzimanju nekolicine, da su uči­ njene promjene kod najpogibeljnijih članaka, koje su imale obzira prema prilikama izjavljenim ovdje, ondje. Premda su prije Duhova u Francezkoj bili puno zabavljeni i zabrinuti radi pada Delcassćs-ova, maročkoga konflikta i drugih stvari, te se ne moglo prepirati toliko o konkordatskoj raz­ pravi, ipak jer su iza Duhova bili pred vratima parlamentarni praznici, htjelo se je pozakoniti razstavu prije, nego se hode na praznikovanje. �Br. 8. Viestnik. Str. 255. U konkordatskoj razpri zadnjega družtvima. I tim je zadan znatan uda­ vremena osobito je spomenuti debate o rac cielomu bojnokulturnomu djelu. svećeničkoj mirovini, sudbini crkvenih Kod članaka 17., 18., 19. i 20. o sgrada, financijalnom položaju bogoštov- financijalnim odnošajima bogoštovnih nih obćina, bogoštovnoj policiji i o obćina bila je po predlogu vladinu kongregacijama. istim unapried oduzeta mogućnost obU člancima 9 — i i imalo se je ne­ stanka, nu uspjelo je ipak u daljnjim što pitanje o mirovini svećenika i sud­ razpravama, da mogu ustrojiti zaklade bini crkvenih sgrada. Odkazav konkor­ i po cieloj Francezkoj biti u svezi sa dat, sama je vlada priznala, da se zakladateljima. župnicima ima providjeti za njihovu Naročito je bila živahna debata obskrbu, t. j. da im se ima dopitati glede bogoštovne policije. Ovdje se je mirovina, ali se je ova gledala svako­ najbezobraznije pokazao bies tako zva­ jakim preduvjetima ograničiti i samo nih slobodomislioca. Kod stavke: »Za­ onim crkvenim službenicima doznačiti, branjuju se politička sakupljanja u pro­ koji su služili dug niz godina, i tako storijama ustupljenim za bogoslužje.« se je izključilo mladje svećenstvo. Nu i Charbert je zahtievao, da se svećenik te mirovine niesu po volji kulturnim ne smije nikako obući u svećeničko boriocima, jer Allardu i miroyine od ruho, talar mu se prikazuje »kao dugi koju stotinu franaka činile se prevelikim. ženski kaput«. Svećenički kaput ima se A kad mu se doviknulo: »Vi dakle zabraniti, jer on podržaje svećenički prestiž; nu Briand je sam izjavio, da hoćete, da ljudi gladuju,« Allard je porugljivo odvratio: »Bog će se za se je namjerno odustalo od tako tiran­ skog i smiešnog pokušaja. Glede čl. 25. njih skrbiti.« Samo je protestantu Le Ray-u uspjelo, da se primi darežljivija o zabrani procesija i javnih bogoslužnih mirovina, dakako ne iz ljubavi i pravici čina premda je Briand s ministrima prama katoličkomu kleru, nego iz za­ tvrdokorno htio, da se ostane kod brinutosti za protestantsko svećenstvo. predloženoga, ipak je sa 294 proti 255 Sudbina jc crkvenih sgrada malo glasova zaključeno, da se ostane kod drugčije izpala, nego je država htjela. staroga, ako prem nije ni to nikakav Po predlogu dato je bilo državi i obći- ideal, jer na pr. načelnik može zabraniti nama na volju, poslie deset godina iste svaki javni obred na ulici, ako mu se bogoštovnim općinama iznajmiti ili ne, to čini u interesu javnoga reda. Tako a tim bi se odmah istim ne samo od- su u Parizu zabranjene po ulicama kazalo pravo ylastničtva, nego bi se svake religijozne manifestacije. Ali ne­ častne katedralke izručile na milost i ma barem obće zabrane. Isto se je nemilost neprijateljskih oblasti; nu na tako glede zvonjenja ostalo pri starom predstavku akademije liepih' znanosti i t. j. municipijama je ostavljeno, da ovu zagovorom zastupnika Flaudina članci stvar uregjuju. I ovdje su kulturni boriio. i i i . izmienjeni su tako, da pravo oci pokazali svoju žestoku mržnju proti vlastničtva pripada oblastima, a upo­ crkvenom zvonjenju. Lionski je načelnik raba bezplatno pripušta se bogoštovnim zvonjenje nazvao »pravim mučenjem« �Str. 256. Viestnik. gradjana. Veledušno je dozvoljeno, da mogu ostati i križevi u groblju, ali ne kao znaci polaičenoga groblja, nego na pojedinim grobovima. Glede kaznenog postupka proti svećenicima, koji bi zlorabili svoju službu u obavljanju svećeničkih duž­ nosti, otvoreno su vlada, komisija i većina komore pokazale, kojeg su duha djeca. Ne samo da kaznene odredbe prelaze granice obćeg kaznenog prava, nego još za svećenstvo ne vriede redo­ viti sudovi. Po zakonu od 1881 . uvrede i t. d., spadaju pred porotu, nu kleri­ cima ne mogu radi takih prestupaka suditi porotnici, nego policajni sud. Zašto? jer porotnici počinjaju mnoge pogrješke. (Ali ipak to mogu glede drugih, samo ne smije biti glede sve­ ćenika ! misle slobodni zidari.) Nu Briand Otvoreno kaže pravi ra z lo g : porotnici izrazuju svoje mnienje previše slobodno 1 Nu svećenici, koji još uviek uživaju velike simpatije puka, mogli bi kod porotnika ostati nekažnjeni. Dakle anarkisti, revolucionarci svake fele mogu i nadalje mirne duše uškati, potvarati i t. d., jer uživaju blagodat redovitih sudovitih sudova, samo za svećenike Br. 8. moraju biti iznimni sudovi ! Sudovi, koji hoće da postignu karieru, znaju po tom, što od njih očekuje vlada u kaz­ nenim postupcima proti svećenicima 1 I to je ona razvikana jednakost, slo­ boda, bratimstvo ! Tako ima biti i glede kongregacija, o kojim je govor u 35. članku; one podpadaju i dalje pod iz­ nimni zakon od 1. jula 19 01. Država ne zna više ni za kakvu crkvu i k u lt; katoličke bratovštine i redovi podpadaju pod iznimni zakon, i ne dopušta se katolicima kao inače svima drugim gradjanima po odredbama družtvenog zakona, da u svezi djeluju u bogoslužnim stvarima. Krasna gradjanska ravno­ pravnost i sloboda savjesti! I tako eto izgleda zakon razstave i z m i r u j u ć i m svojim značajem! Ništa, nego sama mržnja, nepravednost i pri­ tisak ! Zakon još ima doći pred senat, a Combesova će već biti briga, da i ovdje što prije prodre. Sad katolicima nepreostaje drugo, nego da se organizuju prema novim odnošajima i svojom požrtvovnošću proizvedu pobjedu kršćanstva. S A D R Ž A J : Prva franjevačka crkva Porciunkula. — Petrov novčić. — Katolička Crkva — remek-djelo Božje. — Svrha svieta. — Maleni Abel, — Mudre izreke. Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brkovio. Tiska Vogler i đr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3bbb7eb913d0d1e481f9423c86f2859b.pdf 4a84f13e540a25fe65274afa4b7ced10 PDF Text Text Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. (Nastavak.) Želja za putovanjem bila je živa u vrieme preporoda, te Petrarka, koji bijaše — po sudu novijih pisaca, — tome predtečom, bio je neumornim put­ nikom. Sasvim druge misli odsievahu u Franjinoj glavi od onih, što se vrzahu po pameti ljudi iz preporoda; veli­ čanstvenim mu je predmetom bio podpuni, savršeni i temeljni preporod kršćan­ skog života. Njegova su putovanja bila u svrhu ćudorednog boljka. Taj siromašni čovjek, koji govori po gradovima, koji u riečima pokazuje čvrstoću uvjerenja, sigurnu svjestnost o krasnom i velikom poslanstvu, širi za sebe osjećaj štovanja, zadivljenja, žarkog oduševljenja, što provaljuje u sjajnim izkazima privrženosti. Očaranje, što ga je Franjo izvodio u puku, ima nešto čudna; čini se, kao da bi mu se duša prelievala u one, koji mu se prikučuju ; on je opajao duhove. Nazori lombrozijske škole o po­ stanku, o naravi umova, nametate su i vjerskom području, našim svetcima. Pa iz tog prevrćanja starih i novih um­ nika, ovi izadjoše kako tako; našim svetcima nema više one liepe Sreće, što ih išla, dok ih je čovječanstvo štovalo kao najviše pojave uma. Za Kolumba, Manzonia i sto dru­ gih se je držalo, da su bili podvrženi duševnoj uzbudjenosti, živčanim pre­ vratima (moždjanim pometnjama); po lombrozijskoj školi umnik je pojav duševnog uzbudjenja. Svetinja spada više i manje u po­ jave veličaj nika, te svetci izvrgnuti izpitu današnjih čovjekoslovaca, i oni su svrstati u pojave duševne uzbu- �Str. 258. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. djenosti. S tim načelima je n. pr. prosudjena sv. Katarina Sien sk a; našem je svetcu djelomice oprošćeno od izpitatelja učenika lombrozijske škole, valjda jer se on tako visoko diže, da ga ne mogu dohititi njihove učenjačke pameti. Proti mogućim pokušajima, da se uvrsti medju duševno uzbudjene vojuje sav njegov život, čudna djela, što od njega imaju ime. Pojav sveobćeg odu­ ševljenja, što ga je pobudio, po današ­ njim ljubiteljima znanosti čovjekoslovne i obćenitog duševnog uzbudjenja, zau zimlje obilježje zaraze, dok je prosta dobrota, djetinja, sjajno preobraženje njegova lika pred pukom, što stvori ono oduševljenje, onaj razšireni osjećaj zadiv ljenja prama njemu, zbog čega mu puk na putu na hrpe letijaše u susret, težaše, da se usreći gledajući ga, rieči mu slušajući, što ih hrabraše i oslobadjaše, i dotičući mu se skutova siro­ mašne haljine. Naš je svetac bio „ osvojiteljem duša, vladarom duhova, iz njega izlazi sladka sila zamamljiteljica. Franji niesu dostajale njegove sile ; trebalo je, da svojim pridruži i drugih sila, da stvori skup sila i da ih uputi u ostvarenje misli, što ga nadah­ njivaše. Eto misli, što porodi, razplodi divne ustanove franjevačkih redova, koji zauzimlju posebno mjesto u redov­ ničkom sustavu. Jerbo je obćenito, obično mučenje, da razni redovi niknu i uzrastu u krilu kršćanstva, svi su jednaci, ne daju posebne i osebne razlike. Svaka redovnička ustanova kao i svaki čovjek, koji im je bio začetnikom, ima neki posebnih vlastitosti, što se imaju pripisati naravi osnivača i uplivu Sr. 9. podneblja, naroda i pojedinim vremen skim prilikama, u kojim se ove ustanove podignuše. Po tom svaka od njih razvi zadaću, rad posebni, različit u vjerskom životu i družtvenom; redovi su kao vojske, što imaju posebni način borbe prama vremenima i potrebama, svi pako idu za istim i velikim ciljem : napredkom ćudorednim, vjerskim, družtvenim, gradjanskim, i kršćanske uljudbe. Franjo si pridružuje neke drugove; oni su mala jezgra, koji idu od grada do grada kao vjestniei mira, ljubavi i kršćanske uljudbe. Franjevačka ustanova bila je plod sjaja i uma našeg Svetca. Njegova se braća ne smiešaju niti s onima drugima mnogobrojnim, što se pojaviše u ona vremena, kao p o n i z n i , d o m i n i k o v c i , niti s onima kašnjih vremena. Tu ima nešto osim oblika haljine, boje, što ih razlikuje od ostalih. Pojaviše se Manja braća — tako htjede Franjo Asižki, da se zovu nje­ gova braća — uprav suvrenici domini­ kanaca i skladni s njima, ali ipak razviše prilično različito djelovanje u krilu kršćanstva. Svaka od tih dviju velikih redov­ ničkih obitelji ima razlog svoj, da obstoji. Dominikanci pobijaju krivovjerstva razumom, malobraćani ih izgone iz osje­ ćaja ; prvi su navlastito proumljivi (speculativni) te se razumu utječu, drugi znaju više od umnoga puta i poznaju puteve srdca. Novi red dobi od svog osnivača jednostavan pravilnik; koji u nj stu­ paju, zavjetuju se na čistoću, posluh i sirom aštvo; da će raditi, vršiti zanat, koji imaju, ili se pobrinuti za život kako treba, proseć. To je bio sasvim �Br. 9. Str. 259 Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. novi način života redovničkog; redov­ ničke obitelji bijahu razdieljene kao u dvie velike stranke: s jedne strane pokornici, promatrači, pustinjaci duhov­ nog života, s druge strane djelujući, kao što to bijahu benediktinci. Franjo zrakom velikog uma ujedi­ njuje — kako opaža Cesar Cantu — ova dva načina življenja, pa izvodi treći novi način, on stavlja i ostvaruje najnoviji način redoničkog života. Nje­ govi ne će biti prosti pokornici, a ne ni izključiyo djelujući, imati će nešto od ovih i od onih, bez da se tim izjednače sasvim ni jednim ni drugim. Eto : mala će braća raditi, ići će proseć milostinju, kucajuć na vrata, radeć novi način prositbe, no u isto će vrieme morati dati dužno mjesto molitvi, životu promatrajućem, pokorničkom, duhovnom. Ova je Franjina osnova bila velika, izvorna i umna zamisao, koja je brižno gojena u njegovoj vruće težećoj duši za obćim dobrom. Upliv franjevačkog reda bio je veoma velik ne samo za vjeru, već i za družtvo; nema povjestničara savjestna, da to ne bi priznao. Redovničtvo je učinilo znamenite, neoporecive usluge uljudbi; nek se samo za čas pomisli na dobro učinjeno od benediktinaca ; i koji bi htio uvjeriti se na svoje oči o tom blagotvornom uplivu zapadnih re­ dova, nek pročita listove pune mirisa i prevjerne pravome povjestničaru Montalembertu, koji je napisao najkrasniju i najvjerniju povjestno - znanstvenu ob­ ranu redovničtva. S obzirom na franjevce, ovi radiše u ono vrieme te i danas sliede, da rade za veliko dobro. Franjo se ne zadovolji, da ustanovi Manju braću, njegov um u toj namjeri ne pokaza samo sjaj umnosti, nego bi i veoma plodan. Po njemu postaše i K larinke; sv. Klara — svetica, koju Dupre izklesa zasebno i postavi do Franje na Asižlcom trgu, razastire svoju blagu i ugodnu svjetlost u životu našeg svetca, te potvrdjuje možda ono, što se obično dogadja, da u svakom, bilo vjer­ skom ili družtvenom, bilo znanstvenom djelu, više manje se razvija ili opaža upliv kakve žene.1) Izmedju Klare i Franje stupi odnošaj uzvišene, duhovne ljubavi, u koje ni najsmjelija kritika nije tražila, da je ozlobi, tako su ti odnošaji čisti, nevini i sveti. Krasan savez duša težećih za najvišim stepenom savršenstva! Pa Franjo sa svojim Klarinkama pakaza, da dobro razumije potrebe ženskih duša, letećih za svetim životom, dielećih se od svieta u sabranju medju samostanskim zidinama. Na koncu postaše i trećoredci, uredba nove vrsti, što dolikuje svjetov­ njacima, koji živu medju svjetskim poslo­ vima, držeć se poput redovnika. Njegova žarka, plemenita rieč, prodiruć u dušu naroda, uzbudjivaše du­ boke i sveobće želje za redovničkim životom ; no svi ne mogu ostaviti kuća, poslova, u čemu su bili zaokupljeni, da bi se mogli obući u fratre; najpošlje nije mogao Franjo, pravo osjećajuć, htjeti, da bi svi ostavili dobra, da bi se stvorilo jedno samo vlastničtvo, da bi se svi ljudi zafratrili, da je to bila i) Sv. Franjo Saleski i Šantalka potvrdjuju taj tako rekuć povjestni zakon ; Katarina Sienska uplivala je svojim suvremene muževe. duhom na mnoge i razne �njegova težnja, bez sumnje bi bolovao na umu. S druge strane želee najvruće, da ostvari procvat kršćanskog života, sazrievaše mu misao, da osnuje kao neki red svjetovnjaka, da uredi život samo­ stanski za one, koji se ne bi mogli odieliti od družtva i živjeti medju samo­ stanskim zidinama. Postaše trećoredci, ustanova slavna redom velikana, što ih uresiše, Danteom, Aleghieriem, u koliko se to dade znati — Kristoforom Kolumbom do Lava XIII., (a sada Pija X . Op. prev.), kitom znamenitih pisaca, slavnih umnika i mud­ rih državnika. T o bijaše možda ured­ ba, kojom je naš Svetac obećavao sigurniji uspjeh, izvrstna osvajača za svoje misli o obnovi vjersko-ćudorednoj.*) Gledao je, da trećim redom uzpostavi čisto, iskreno i podpuno vršenje Evangjelja, da izlieči rane ćudoredne onog vremena, da smiri razdieljena srdea, da odvrati duše preko mjere zaljubljene u dobra ovog svieta. Ustanova, koja i danas po poticanju Leonovu divno cvate, od čega se možemo liepo nadati obnovi kršćanskog života, da se smire najoštriji odnošaji družtveni, da se postepeno proširi življi osjećaj bratstva i ljubav: kršćanske. Putovanja Franjina — to smo već označili — bila su mnoga, neprestana. *) Julije ski pjesnik, svojoj Br. g. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Str. 260. Salvatori, ne pozDat »C a n z a n ie r e veliki današnji kršćan­ kako bi trebalo, piše u c iv ile « trećoredcima : »Po primjeru uprav ovako 0 Franjinu On je bio blag poslanik, koji je g ovo­ rio gradovima borećim se medju s e ; gradjanima koljućim se u razarajućim se gradjanskim ratovima; on je donio maslinovu grančicu u ruke boreće se braće. I mir se porodi na njegovu blagu evangjeosku, sladku rieč, srdea se izmiriše, gradjani si izmieniše sladki polju­ bac mira. To je jedna izmedju najljepših, najslavnijih strana poviesti franjevačke ; rad mržnje i neprijateljstva, što se činjahu nepomirljivima, bio je čin čude­ san, te svjetska poviest ima pravo, da pripisuje Franji ovo njegovo djelo iz­ mirenja. J) Ovdje uprav ide, da se opiše dje­ lovanje za družtvo našeg Svetca, predteče osnove kršćanskih socijalaca. Franjo je bio nada sve tvrdi, odvažni protiv­ nik u svojoj kršćanskoj blagosti p re­ vlasti careva, uzpostavljenju gospodstva ; pod njegovim sivim odielom — pristajuć uz obćenitije mnienje, da je to bila boja njegove haljine, i bez uplićanja u ono more bezkorisnih razprava o toj stvari — udaraše srdee zaljubljeno za slobodom obćina. Odrasav u slobodnoj zemlji, zrak, koji disaše, bio je pun pučkih težnja, duha neodvisnosti, samouprave obćina, i taj duh mu predje u mozak i krv. Pogled na slobodne i cvatuće obćine, procvat trgovine, proizvoda ojači svi ti tre­ ćoredci postaju viestnici mira kućama i gradovima ; *) Julije Vitali u nav. djelu piše ovako djelu izmirivanja bv . Franje: »Sv. Franjo daleko od uplićanja o uviek kakva mu drago u poslove vlasti, bio je riešen od svake družtvene zamke, gradovim a opominjuć, da se izdržaju svake uvrede što je priečilo radi obćeg mira; kućama živo predstavljajuć uzor polete k s lo b o d i; ostao je medju pukom, i prama kršćanske poniznosti, krotkosti, čistoće, odricanja, vlasti nijb imao drugog odnošaja do on og p okor­ što je u obće smrt pokvarene naravi, da se pre­ nosti; porode obnovljeni.« svoje savjesti.« s česa suvremenicima velike i slobodne je mogao sačuvati svu slobodu �Br. 9. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. u njemu ovu kršćansku ljubav za slobo­ dom i učini ga protivnikom svakog oblika premoći, pa i samog smanjivanja slobode u obćinama. Bilo je predobro za slobodne uprave, da bi se moglo misliti na promjenu s vlašću careva i gospode. I to je uprav jedna od bitnih točaka naše družtvene osnove; krš­ ćanska demokracija hoće uzpostavljenje života obćina. Uprav što znamo, da je srednji viek bio začetnikom slobode naših obći­ na, koje dobiše tad sjaj nikad nenadkriljen, uprav što spominjemo te pred aje o slobodi, s toga toliko nevaljujemo, zahtievajuć za naše obćine sada bolje, slobod­ nije pogode života. Jer od srednjeg vieka nastade vječno padanje života obćinskoga, slo­ bodne države ne bijahu odveć obzirne na samoupravu obćina, malo po malo dodjoše otimljuć poslove, naravno na iste spadajuće, tako, da danas obćenito obćine izgledaju kao neko čudovište. Divni osjećaj, neukrotivi za slobo­ dom, što je grijao dušu pravo kršćan­ sku Franje Asižkog, grije i naša srdca. Treba, da prestane prekomjerno narivavanje vlasti, sustavni pritisak, uzakonjeni na slobodu života obćina, koje gledeć i težke zadaće, što su nastankom novih vremena njima dopale, moraju se povratiti onoj slobodi, na što po poyiesti imaju naravno pravo. To je jedna točka, što ide, da stvori prvi prsten spajanja izmedju sadanjih promicatelja kršćanske demo­ kracije i izmedju Franje. Franjo je bio protivnik Gibelinstva, načela carevaca, samodržaca i usredotočivanja ; ne manje mi se borimo tvrdokorno proti novom Str. 261. duhu Gibelinstva, koji moćno oživljava u današnjim državama. Siromašni je Asižanin nazvat od nekog povjestničara najvećim Talijanom od svih svetaca. Krasna pohvala, pra­ vedno mu data, ne samo što njegova narav, značaj njegov odrazuje jasno našu staru narav, već što i njegovo djelo izmirenja gradova, ujedinjenja duhova bi poimence talijansko. Sile uništene borbama i prepirkama okre­ nuše se ujedinjenju višim ciljevima i razvijenijem načinu života družtvenoga. Kako je krasna i utješna ova priz­ nanica talijanstva, data jednom od naj­ dražih naših svetaca, onom uprav, u kom vidimo zaštitnika našeg kršćanskopučkog pokreta I Franjo je pravo iskreni Talijan, kao što su Talijani i sadanji katolici, koji se bore proti istim neprijateljima, proti kojim se je on prije borio. Još nije izčezla sasvim bajka o opakim katolicima i krivim rodoljubima, bajka bačena iz nevjere i mržnje stran­ čarske, da Talijane u očimapuka pokaže opakima. Ali je izkustvo pokazalo, da li su katolici u istinu oni opaki gradjani, kakvima ih strančari nazivahu i još jednako idu i pripoviedaju. Ah, kako gorko, porugljivo i lice­ mjerno zvone neke izjave o ljubavi zavičaja, talijanstva u ustima stalne svjetine, koja je od ljubavi k zavičaju stvorila vlastničtvom svojim i svojom robom. Da su katolici pravi Talijani, jasno svjedoči njihovo blagotvorno djelo, da se spase i oslobode, od toliko već godina razvijeno u korist puka. Sve stoji do tog, da se učine neke smetnje �Str. 262. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. i da se uzimlju prava načela ocjenji­ vanja.1) Obćenita je predsuda, da kršćan­ ska vjera, da pokornost Vrhovnom biskupu može škoditi pravom i liepom osjećaju za domovinu; baš Talijani upravo zato što su Talijani, hoće dobro svomu zavičaju u slozi s dobrom Papinstva. Ne trpe, ne mogu trpiti, ma da se samo za čas dvoji o njiho­ voj iskrenosti kao dobrih gradjana. Dakako, da se ne ugrijavamo za neko jedinstvo, u što su se toliko vremena trošile tolike rieči o ljubavi prama domovini; ali su napokon u stvari o ujedinjenju promienile svoje mnienje najrazboritije osobe. Više nije tajna za nikoga, da traženo ujedinjenje, kao što je izvedeno u Talijanskoj, uprav jer se pokorava nekim predsudama, izadje gore nego bolje, buduć je nemo­ guće izjednačiti krajeve, što su razdieljeni narodnostnim razlikama, povjestnim prilikama predaja, uljudbe i raz­ vitka. ‘ ) Da ne bi tko mislio, da se tim iztiče talijanstvo sv. Franje s političkog gledišta, dužnost nam je pripomenut, da čestiti pisac govori o talijanstvu, kako to dolikuje svakom kršćaninu, ako pravo ljubi domovinu. Franjo ljubio iskreno Talijane, gledao, da njegova braća ljudi. Stoga se opaža, puk; njih Kakogod b o je sv. budu da je tako je brižno svagdje narodni franjevac uviek uz od njeg se ne čuje ni klika ni vika današ­ stranaka. Njemu pred očima lebdi dobro puka u smislu, kako ga shvaćaju kršćanski pučki vodje. T o nam je baština od O vo bi morali malo bolje viču na franjevce, i to našeg sv. Otca. promotriti oni, koji na žalost oni, koji bi ih morali braniti. Drugo je shvaćat narodne potrebe gledeć biedu puka, sam ju kušajuć, istim srdcem udarajuć, a drugo je perom mahati, kule u zraku dizati, a da možda nije ni zavirio u puk, koji ga hrani, a da to ni ne zna. Op. prev, Br. 9. Ne gradimo tajna naše političke vjere; mi hoćemo ono jedinstvo, što može obstajati uz razlike pokrajina, od pamtivieka u našem zavičaju; ono jedinstvo nada sve, što nalazi pomoć u slozi, u sudjelovanju sila, da Papin­ stvo bude vraćeno ljepšim prilikama, svojoj slobodi i neodvisnosti. Tu zalazimo u veoma nježno pita­ nje, o čem se mora makar koja rieč nabaciti. Mi danas promatramo kao u slici vjerski mir izmedju Pape i T a li­ janske; Franjo je vidio u djelu taj sklad, tu ljubav puka i Pape, i shvati odredjenje Talijanske, da je povjestno i po providnosti sjedinjeno sa zadaćom Papi -tva. Borba vjersko-državna, više od četvrt stoljeća obstojeća u Talijanskoj, uzrokovala je strašnu nesreću, što nije­ dan razuman čovjek ne će htjeti oporeći. Talijanska ima sve postići, da učini mir s Papom, da tako čvrstom slogom, mirnom savješću svojih gradjana i skladom svih sila postigne obće dobro! Sada taj sukob drži odalečen od političkog života veći dio gradjana, po ćudoredju bolji dio. Pa nema iskrene talijanske duše, koja ne bi želila domovini prestanak tog sukoba, koji je uzrok oslabljivanju duhova, uznemirenju savjesti, ništenju sila i mnogih drugih zala. Rimsko je pitanje tako rekav stu­ pilo u novi položaj, ili bolje, ili bolje, ima ti razlika u cienjenju načina rada, što, mo treć po ljudsku stvari, može pripraviti ili pospiešiti riešenje. Hoćemo da reknemo, da se rimsko pitanje po mišlja ili u sadanjem ili u mogućem stanju. Dobro se razumijmo ; ima ti zajed­ nička točka za sve katolike bez raz­ �Br. 9. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. like, i to je, da svi priznaju prieku potrebu slobode i neodvisnosti za Papu, slobode i neodvisnisti, što su pravo nepripisivo i neodjeljivo, kao ono, što je potrebito sredstvo, da se razvije poslanje za spasenje, sliedeć isto posla­ nje Isukrsta, što ga je Papa od Boga primio. Staviv to, vidimo malo, kakva je razlika izmedju onih, koji zamišljaju pitanje po mogućnosti i onih, koji ga zamišljaju po sadašnjosti. Mislioci po sadašnjosti drže, da je najuspješniji način, da se pripravi riešenje, ako se, što se više da, govori o tom ; oni ne vide drugog puta osim toga, ne dosjećaju se, da nastojeć uzdržat u puku živu misao na pitanje, treba još nešto prije staviti, nego se dirne u samu stvar, a to je, vjerski mir. T i ljudi čine krivo, misleć nešto s glave, sbaciv brigu za Stvarnošću* da će pitanje — motreć prostim ljudskim okom — pomoću govora, pecka • nja, jednog dana biti krasno riešeno. Medju tim ne vide, da već više od trideset godina, od kako se govori o rimskom pitanju, od kako se ide njiho­ vim načinom, koji drže za najbolji, malo se je postiglo, slabi su veoma plodovi. I to je osobito, da se na toj opazki osniva mnienje mislioca po mogućnosti. Ovo je umovanje : dobro je, da se u pamet dozivlje obstojanje rimskog pi tan ja; dobro je, kako to već prilike dopušćaju, pred oči staviti štete, našu Str. 263. nutarnju slabost, Čega je izvor, ali ne ide, da se u isto vrieme zaboravi — pa to nitko ne može o protivnom si laskati po ljudsku govoreć — , da sa­ vjest puka sada nema mnogo volje za to pitanje, koje će se riešiti onda, kad puk postane pravo kršćanski i kad se uzpostavi sklad domovine s papom. Dinamici, da ih tako nazovemo, poimence se drže tog odgoja, popravka, obnove savjesti puka u duhu kršćan­ skom, jer je jasno, kad puk bude kr­ šćanski i shvati dobra, što proizlaze iz vjerskog mira, sam će se maknut, kao jedan čovjek, da zahtieva od javnih oblasti mir vjerski, koji jedini može uzpostaviti slobodu i konačnu neodvisnost Pape. Pod kojim oblikom se ima riešiti to nježno pitanje naravi skroz vjerske, ne ide katolike, da odluče; u toj stvari je jedini odlučni sudac Papa, koji sam ima pravo, da označi pogodbe dostatne ili manje za svoju slobodu i neodvisnost. Na koncu, nek se dobro upamti, da se ne radi o jednom pedlju više ili o jed­ nom pedlju manje zemljišta; pitanje je uzvišenije, jer je uzko skopčano s razvitkom duhovne zadaće, što ju po­ vjeri Bog rimskim Papama. Pustiv na stranu te male razlike, svi su katolici složni u obćem mišljenju, držeć kao potrebite Papi slobodu i neodvisnost, žaleć položaj papin uzro­ kovat djelom strančara preokreta. (Nastavit će se.) �Str. 264. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Br. 9. Iz perivoja crkve katoličke. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. (Nastavak.) Isukrst je osoba, od koje je naj­ veći preokret nastao u čovječanstvu; Isukrst je osoba, koja je najviše ljudi k sebi privukla; Isukrst je osoba, koja najviše zadivljava svoje promatrače. Nu kojim načinom to biva? Da li jakošću tjelesnom, mačem i ognjem, bogatstvom i razkošjem, vanjskim veličanstvom i sjajem ? Ne. Privlačivost osobe Isusove moramo tražiti u samoj naravi njezinoj. U Isusu je sjedinjeno nješto najviše s najnižim, nebesko sa zemljskim, božansko s čovječanskim, nješto obveć skro­ mna s najuzvišenijim i veličanstvenijim. — V eć prva pojava Isusova čovjeka prenerazuje. On, kojega će obožavati milijun ljudi, pojavljuje se ne kao kakav mogući kralj, vojvoda, bogataš, ne u sjajnoj palači, nego kao slabo djetešce i to u štali medju živanama, ali nebesa očituju, da je to čedo s n eba; angjeli pjevaju slavu i mir, čudesna se zviezda pomalja, pastiri i mudraci hrle u štalicu, da se poklone djetetu, novorodjenomu kralju. Nije li to nješta tajinstvena, iz­ vanredna. I Isukrst u poniznosti, skrom­ nosti, progonstvima, patnjama, siroma­ štvu nastavlja i provodi cieli život, na­ pokon umrie najsramotnijom smrću na križu, osudjen od židovskog naroda, komu je Isus propeti postao sablazan, a poganima ludost. Da, tako bi i bilo, da u Isusu još štogod ne vidimo. Ali taj neznatni, prezreni, siromašni Nazarenac tvrdi o sebi, da je poslanik Božji, dapače veli ono, što nitko niti najoholiji nije se usudio o sebi reći, da je naime jednak Bogu u svemu, i to veli izričito, svečano, pouzdano, s osvjedočenjem, pripravan i krv proliti za tu istinu, kao što je i prolio; to veli on, koji je bio prost od svake oholosti i mane, to veli pun sviesti, a tu izjavu potvrdjuje mno­ gim, velikim, riedkim, nečuvenim čude­ sima. On pozna i budućnost, te pro­ riče mnoge dogodjaje, koji se obistiniše posve i dan danas obistinjuju. — Ova brojna i velika čudesa i proročanstva, što ih je izrekao Isus, nepobitno d o­ kazuju njegovo božansko poslanstvo na zemlji, nu dosta je promotriti njegov život samo, da puni udivljenja zaklju­ čimo, daje Isus neko izvanredno, osobito biće, kakovo čovječanstvo nije zapamtilo, nit će zapamtit. Sama njegova vanjska pojava puna je miline, privlačivosti. Njegoj je stas pristao, njegovo lice puno ljubkosti, a ujedno ozbiljnosti, na ustnama mu je nebeski smiešak, na čelu nepomutljiva vedrina; besjeda mu je jednostavna, a vatrena, u srce prodiruća s neodoljivom silom; na cielom držanju rijeka veličanstvenost, koja zanosi pogled i srce. Na njemu je svaka krjeposti �Br. 9. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. odsievala, bio je naime najsavršeniji uzor svih krjeposti, kao što su mnogi nje­ govi dušmani priznavali. Nitko od ljudi nije rekao, nit je mogao reći, da je bez grieha, a on reče svojim neprijateljima: »Tko će me od vas prikorit za grieh?« (Iv. 8. 46.). Najsvetiji, najpošteniji ljudi priznavaju se grješnicima i kaju se za pomanjkanja, a on ne zna za djelo skrušenja. Mnogi su se odlikovali u krjepostima, a napose u kojoj, nu Isukrst se u svakoj visoko digao, tako da je veoma težko jednu krjepost pred drugu staviti. Jednom riečju, život Isu­ sov, osim što je čist od svake ljage grieha i mane, uključuje u sebi u naj­ širem smislu rieči pojam krjeposti i uzor sve savršenosti u junačkom stupnju i to u najvećem skladu jedna s drugom, te ga svaki stališ ljudi, svaki narod, sva vremena mogu sliediti kao izgled sa­ vršenstva. Ovakav život svet zaključen je sveto : s uztrpljivošću nikad nevidjenom, s blagošću čudesnom, milosrđjem nepojmljivim prama svojim krvnicima. Kakav je njegov odnošaj prama Bogul O Njem je mislio, o Njem go­ vorio, Njega ljubio, Njegovu jedino slavu tražio, Njegovoj se volji podvr­ gavao, te je tu poslušnost smatrao svojom hranom, a napokon i smrt gorku iz posluha primio. Ova ljubav prama Bogu bila je izvorom ljubavi prama domovini i gradjanima, te je iz ove ljubavi plakao nad Jeruzolimom, koji je imao propasti poradi zločina-ubojstva Sina Božjega. Ljubav pak njegova prama ljudima bila je tako obćenita, da se je protezala na sve ljude, a ponajviše na malene, siromašne, slabe, zapuštene, grješnike i neprijatelje. Ova ljubav bila je djelotvorna te je Str. 265. p r o š a o d o b r o č i n e ć i s v e oz­ d r a v i j a j u ć (Dj. ap. 10. 3 0 .) — djela milosrdja čineč, a napokon svoj život za ljude dajuć. Ova ljubav bila mu je stalna i neutrniva; nije se ugasnula ni umanjila ni nezahvalnošću, ni progon­ stvima, nego za progonitelje se najviše brinuo, molio i naredio, da se moli. Tako Isus kao što je velik što nije imao nikakova grieha te je mogao reći: »Tko će me prikorit za grieh?« tako je još veći, što je izgled svake krjeposti te je mogao reči: »Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca« i na­ redio, da se njegovim stopama ide. Svaka rieč, svaki čin, svaka stopa Isu­ sova vriedna je dugog, ugodnog raz­ matranja, a cieli život jest nedosežan našem umu, jest pun nedokučivih tajna, pun ideala, koje promatrajuć, možemo se vinuti nad zemaljštinu, srce naše razplamtit možemo na najsvetije, volju potaknuti, da budemo onaki, kao on. Takav je Isus, takav je temelj i glava crkve. Kakova onda mora biti crkva, kad imataki temelj, takovu glavu! Da nije Isus nikakve nauke donio na ovaj sviet, već život njegov bio bi knjiga puna nebeske mudrosti i nauke, koja potiče svakog na nasljedovanje. Nu Isus je donio ria zemlju nauku ka­ kove uho ljudsko nije čulo, nauku, najuzvišeniju, prama kojoj svaka druga nauka zaostaje daleko, kao zemlja od neba. To je nauka savršena, bez ikakve pogrješke, nauka premda obilna, ipak jedna i takova, da ju svak poprimiti može. Ljudi su uviek žudili, da znaju i po tom su iztraživali četiri stvari: obstojanja i narav najvišeg bića, postanak svieta, postanak čovjeka, i njegovu narav, svrhu i sredstva k toj. Oko ta �Str. 266. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. četiri pitanja vrzaju se sustavi filozofični, ali koli različiti 1 Koliko u njima bludnja, izmišljotina, bezsmislica! Nauka pak Isusova jednostavno tvrdi ono, što je zdrav razum prisiljen priznat kao golu istinu. Po toj je nauci Bog naj­ više, najsavršenije biće, u kojem su sve savršenosti bez mjere i broja, Bog je stvoritelj, a k tomu i naš najbolji otac. Istina o presv. Trojstvu premda je ne­ dokučiva, ipak nije protivna razumu, dapače dade se slikama razjasniti. Sviet je vidljivi i nevidljivi stvoren iz ništa, a sve Bog svojom . providnošću mudro redi i ravna — eto u kratko nauke o postanku svieta, o čemu su filozofi mu­ čili svoje umove, te u najdublje bezsmislice upadali. — Соујек je stvoren od Boga na svoju sliku i priliku, ima dušu i tielo; duša je bezsmrtna, slobodna; svi su ljudi od jednog čovjeka; čovjek je bio sretan, pa je pao — odatle zle posljedice i tim se tumače počela zala i bieda. Da nas od robstva grieha iz­ bavi, Sin Božji postao je čovjekom te nam sredstva pribavio, po kojim možemo opet svrhu našu postignuti, svrha pak naša jest uživati Boga i to navieke; vječna nagrada i vječna muka jesu žalci, koji čovjeka potiču na dobro a odvra­ ćaju od zla. Uzkrsnuće pak tiela doli­ kuje takodjer, da i tielo primi dio slave za dio muka i dobrih djela. Koja dakle nauka tako divno i jednostavno rješava Čovjeka žudnje za znanjem i umiruje svojim odgovorom ? Sama nauka Isusova. Nadalje ne ima filozofa izvan krš­ ćanstva, da nije pao u najveće pogrješke, nu nauka Isusova čista je od svake za­ blude. Najdublje istine, kad se tumače u duhu katoličke crkve, daleko su od najmanje protivnosti. K tomu sve mnogo­ Br. 9. brojne istine ove nauke tako su medju sobom syezane, da se jedna iz druge izvodi, da se ne može jedna zatajiti, a da se druga ne okrnji — to je jedan krasni, čvrsti lanac. Sve se istine daju svesti na jednu istinu o odkupljenju, kao na svoje vrelo i svrhu, dapače i same zapoviedi vrlo sgodno, koje bi inače bile kao krov i kuća bez temelja. Napokon su sve istine prama sva ćanju svih. One su tako duboke, da s u neizcrpivo vrelo za iztraživanje naučenjacima, a k tomu toli jednostavne, da na velika pitanja lako odgovor dadu djeca i neuki, koji su mali katekizam učili. Zato i veli sv. Toma, da poslie dolazka Isusova zna više o Bogu i za vječni život potrebitom jedna baba nego ijedan filozof prije dolazka Isusova. A sv. Augustin kliče religiji kršćanskoj : »Ti djecu na dječinsku, mladiće hrabro, starce mirno, kako svakog doba zahtieva, vježbaš i poučaješ . . . » A kakav je moral, što ga učio Isukrst? Moral svih filozofa neprispo­ dobiv je s njegovim. Pisac »perzijskih poslanica« otvoreno priznaje, da evangjeoske zapoviedi neizmjerno nadkriljuju sve, što su u čitavoj prošlosti učili filozofi, a Rousseau, taj veliki pro­ tivnik katoličke crkve veli: »Priznajem, da me zadivljava veličanstvenost Pisma (svetog). Njekud u nutrini svojoj osje­ ćam svetost Evangjelja, gledajuć knjige filozofa, koli su neznatne kad se s ovom porede. Je li moguće da knjiga tako uzvišena i jednostavna bude djelo ljud­ sko?« Ljepotu pak, svetost, istinitost, dubljinu evangjeoskog morala toli uzvi­ suje nad naukom filozofa, te veli, da je ova okaljana često puta zabludama, dočim Isusova je takova, da je uviek �Br. 9. Katolička Crkva — remek djelo Božje. sigurna uviek istinita, uviek jedina, uviek u sebi stalna. Liepo priznanje! A tako i jest. Moral Isusov jest savr­ šeni skup najsigurnijih zapoviedi, odno­ sno dužnosti, što no ih ima čovjek vršiti prama Bogu, prama bližnjemu i prama samom sebi. Temelj pak cielog ovog morala jest ona najveća zapovied o ljubavi Boga i bližnjega, od koje se ne može naći uzvišenije, savršenije i jednostavnije. Ako se Bog kao najbolji otac ljubi nada sve, onda se lako vrše sve dužnosti prama Njemu — štovanje gorljivo i čisto, koje sili na nasljedo­ vanje božanskih vrlina, prava pobožnost, strah sinovski, a ne robski, po­ sluh i odanost, revnost za Njegovu slavu. A ljubav prama bližnjemu i iz nje potječuće dužnosti takove su, da se može reći, da je ova ljubav značajna crta nauke Isusove i njegova m orala; nauka Isusova jest nauka ljubavi. Ova ljubav prama bližnjemu jest ono živo vrelo, kojim je nauka Isusova natopila, osvježila, preporodila sv ie t; bez ove nauke sva ostala ne bi imala života, a s ovom postaje živa, djelatna, plodo­ nosna. A kako je po istoj nauci čovjek naodličnije biće, koje je postalo dio­ nikom božanske naravi, to i dužnosti, što ih čovjek prama toj nauci mora vršiti prama samom sebi, čovjeka vaoma izdižu i usavršuju izbjegavanjem mana, a nasljedovanjem krjeposti. U evangjelju svaki pojedini može za sebe naći nauku i poticalo. Ob ovom liepo piše sv. Augustin, koji je ovo promatrao. On veli ». . . . kaže se lakomcima: Tko se povisuje, ponizit će se, a tko se ponizuje, povisit će se ; kaže se srditim :« Primio si ćušku, pripravi drugi obraz« ; kaže se kavga- Str. 267. džijama: »Ljubite neprijatelje vaše«; kaže se praznovjernim : »Kraljevstvo je Božje medju vam a;« kaže se znatiželj­ nim : »Nemojte tražiti što se vidi, nego što se ne vidi, jer što se vidi, vreme­ nito je, a što se ne vidi vječno je«. Napokon se svima kaže: »Nemojte ljubiti svieta, niti ono, što je na svietu, jer sve, što je na svietu, požuda je tiela, požuda očiju i oholost svieta.« — V as je zakon Isusov uzvišen tako, da se rek bi ne može izpuniti, nu tomu nije tako. Da se on izpuni, ima uspješna poticala i to savršeni uzor krjeposti — sam Isus, što priznaje i sam bezbožni Renan. Isus mogaše reći: »Primjer Vam ^ladoh, da kao što sam ja činio, i vi činite.« Rieči potiču, nu izgled nagoni na nasi' dovanje. Dalje ima dostatna potvrda, naime na ovom svietu mir i veselje, a na drugom stostruka plaća na vieke vršiteljima, a prekršiteljima se prieti vječnim mukama. Napokon je i izdašna pomoć Božja, te je u tom pogledu i rekao sv. P avao: »Sve mogu u onom, koji me kriepi.« Eto takova je nauka Isusova, takovo je Evangjelje. Ovdje ću se poslu­ žit riečima Napoleona velikog, koji je promatrao evangjelje i rekao:« Evan­ gjelje imade neku tajnu moć, nešto djelotvorna, nekakovu toplinu, koja osvaja razum i privlači srce. Kad se s bližega promatra, to se osjeća nešto slična onomu, kad se promatra nebo. Evangjelje nije knjiga; ono je živo biće sa kretanjem i silom, koja sve povlači za sobom, što se njegovu širenju opire.... Nigdje se ne nalazi onoliki broj liepih ideja i moralnih zasada, koje defiliraju kao milijuni nebeskih vojnika, te u našoj sredini proizvodi isto čuvstvo �Str. 268. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. kano i pogled na neizmjernost nebesku, kad je za liepe ljetne noći obasjana sjajem zviezda. Naš je duh za to štivo ne samo zauzet, nego je od njega i svladan i dobra duša nije nikada u pogibelji, da će joj biti previše i, t. d.« Napokon ne možemo a da ovoga posmatranja božanske osobe Isusove i njegove nauke ne zaključimo riečima već spomenutog Rousseau-a. Malo po­ dulje, nu prekrasne su njegove rieči o Isusu. On piše: »Koja blagost, koja čistoća u cielom njegovu življenju,« »koli zanosna milina u njegovim nače­ lima ! Koli duboka mudrost u njego­ vim govorim a! Kolika prisebnost duha, kolika finoća i tačnost u njegovim odgo­ vorima. Koliko gospodstvo nad svojim naklonostima 1 Gdje je čovjek, gdje li mudrac, koji bi mogao raditi, trpjeti i umrieti bez slabosti, bez hvastanja ? K ad Plato riše umišljena pravednika obtužena radi svih zločina a vriedna svake krjeposti, riše doisto Isukrsta; sličnost toliko upada u oči, da su je opazili svi sveti Otci i da nije moguće prevarit se u tomu. Koliko predsuda, koliko sljepoće treba, da se smije poredit sin Sofroniskov sa sinom Marijinim ! Kolika razlika jednog od drugog! So­ krat umirući bez boli, bez rugla, održa lako do kraja svoju osobnost i da ova laka smrt nije bila na čast njegovu životu, dvojilo bi se, da je Sokrat po­ kraj svega svoga duha bio što drugo nego sofist. On je, veli se, pronašao moral. Drugi su prije njega to priveli u život ; on je samo njihove primjere stavio u nauku... Ali odakle je Isukrst uzeo ovaj uzvišeni čisti moral, koji je on sam naučavao i primjerom pokazi­ Br. 9. vao ? Iz krila najbjesnijeg fanatizma ču se najviša mudrost, i jednostavnost najherojičnijih krjeposti nakiti jedan naj­ prostiji od svih naroda. Smrt Sokratova bila je najblaža što se može pože lit, smrt Isusa izdišućeg u mukama, izgrdjena, izsmijana, prokleta od cielog naroda jest najgroznija, što se može pomisliti. Sokrat uzimavši čašu punu otrova, blagosliva onoga, koji mu je pruža i koji plače; Isus u groznim mukama moli za svoje okrutne krvnike. D a, ako je život i smrt Sokratova život i smrt jednog mudraca, to je život i smrt Isusova, život i smrt Boga. Hoćemo li reći, da je povjest evangjeljska skovana po ' olji ? Prijatelju moj, takova se šta ne kuje. .. Najposlie to bi bilo samo izbjegavati potežkoću, a ne sasvim obo­ riti ; teže bi bilo pojmiti, da je više ljudi u sdogovoru skovalo ovu knjigu, nego da joj je samo jedan predmetom. Pisci židovski nikad ne bi bili iznašli ni ovog tona, ni ovog m orala; a evangjelje ima crta istine tako velikih, od tolikog utiska, kojih nije moguće nas­ ljedovati, da bi mu iznašastnik bio vriedniji udivljenja, nego jedan heroj (junak).« (Emil, livr. IV . tom. III.) — Divne li pohvale od protivnika katoličke Crkve, nu dostojne osobe Spasiteljeve i nje­ gove nauke. Takova je osoba Spasite­ ljeva, takova nauka; to je temelj kato­ ličke Crkve ; to joj daje čvrstoću, stal nost, primjerenost, vriednost. Takova osoba, kao što je Isukrst, ne može biti, a da ne svrati na se pažnju ljudi, da ne osvoji njihovih srdaca. Takovo sjeme, kao što je nauka Isusova, ne može bit, a da ne nikne, ne uzraste, procvate i plo­ dova ne donese, a o tom dalje. (Nastavit će se.) �Br. 9. Maleni Abel. Str. 269. Maleni Abel. Istiniti dogagjaj iz XVIII. vijeka Priredio fra Iv š a M ijov. Mučenikovo slavlje. Teško je čovjeku pri lešini. Bit ćeš i ti svaki put u takovoj prigodi osjetio u duši neku odvratnost, neke ruke strah, koji te odbija od one poderane haljine duše. A to će isto osjetiti svaki čovjek, ша koliko on bio jak i odrješit. Sve je drugo vjerniku kršćaninu pred mrtvim tijelom Božjeg ugodnika, sveca. Tuj nema zemlje ni praha, stučena u smrdež, što te goni. Tuj ti obrnuto srcu govori prva nebeska kći, sveta vjera, prenoseći te duhom u drugi život, u bolji svijet; tuj sretaš lijepu nadu, e će ti ona sveta duša, kojoj tijelo pomagalom u dobru bijaše, isprositi od Boga svete darove, nakite duši tvojoj. I zato ne samo što ti se ne grusti pred onim mrtvim tijelom, nego još rado k njemu pristupaš, grliš ga i cjelivaš, kao svete moći od pomoći. Tako ti bijaše s mrtvim tijelom moga malenoga Abela. Svak upro, da ga vidi, da vidi ono milo lišće, onaj angjeoski na njemu mir, da se dotakne i da cjeluje one svete, još svježe rane mladoga srca, Kristova mučenika. Ruka se božja htjela, dok se bar donekle bogoljubnosti naroda oduška dalo. Sada suci odluče prenijeti tijelo u roditeljsku kuću. Tuj da se zapiše sve, što budu mogli svjedoci, a u prvome redu ja, po istini pred Bogom kazivati. Tako i učiniše. Ja im kazivah potanko sve, što znadijah o malome Abelu, pa pridovezah i groboderovo pripovijedanje. Kako im ja naustice kazivao, tako oni za mnom sve po redu pisali. Slušali i grobodera, pa i njegovu zabilježili. Kada dovršiše, udariše pečat, zatvoriše, pa put nadbiskupa. Mene ostaviše kod mrtvoga tijela, a na vratima dvora jaku vojničku stražu. Glas o ranama na tijelu već ih bijaše pretekao i tako oni nagjoše uz nadbiskupa još namjesnika, gradskoga poglavicu i još mnogo vladinih ljudi. Dok jedan čitao moje napisano pri­ povijedanje, ljudi se sad čudili, sad opet zgražali, a kada im počelo čitati opis mrtvoga tijela, ljudima ovladala strava i užas. Nakon toga stadoše da vijećaju, pa prvo svega složiše s biskupom: treba mrtvo tijelo svečano prenijeti u glavnu dvoranu mjesnoga doma i tuj ga za nekoliko dana izložiti očima svega grada. Odredba glavara odmah se zatim javi svim svećenicima, samostanima i gradskim bratovštinama, a uz to se naredi, da svi u sjaju i pratnji budu za to spremni ravno u podne. Teško, fra Antune, da je Prag kada vidio većega sjaja, zanosnije slave. Bijaše to pravo mučenikovo slavje, a sred čisto katoličkoga grada. Pratnji, u najvećem sjaju, učestvovaše cijelo gragjanstvo našega grada uz nepregledne povorke naroda seljačke ruke iz njegove okolice. Ne bijaše duše, koja ne osjeti to srdačno opće veselje nad mladim, novim mučenikom kršćanstva. Na svači­ jemu se licu čitaše odraz čiste radosti, �Str. 270. Maleni Abel. svetoga vjerskoga zanosa. I sav taj sjaj, to opće naše veselje nalazilo 6rčena odjeka u mojoj duši. To bijaše dan veselja i radosti po moje srce. Duboko se u nj urezao, a da bi ga vrijeme izbrisati moglo. Sjećam ga se svejedno ko da jučer bijaše. Ravno u podne ugodno i veselo glagolanje zvona sa zvonika sv. Vida — a s njima odmah složiše i druge crkve — naviještalo, da nadbiskup iz­ lazi iz svoji dvora. Ja sam megjutim svejednako bio uz malenoga Abela. Na prvi zvuk zvona odoh do prozora, da vidim sjajnu litiju, kad mi se primakne. Sukala se ona glavnom ulicom prama židovskome predjelu. Prve stu­ pale malene djevojčice u bjelini, ovjen­ čane vijencima od ruža. Za njima išli dječaci, a svakome u ruci zelena gran­ čica. Iza dječaka dolazili učenici raznih škola u svojim zasebnim odjećama. U razmaku od nekoliko koračaj a jedna iza druge redale se mnogobrojne bra­ tovštine sa svojim znakovima i bajracima. Sada dolazilo svećenstvo pred kano­ nicima. Iza ovih pred nadbiskupom stupala četiri mladića, bogato odjevena, noseći na ramenima skupocjenu, sjajno urešenu škrinju, u koju će položiti mrtvo tijelo. Iza nadbiskupa išao na­ mjesnik sa svojim svijetom, pa onda razni gradski poglavice i starješine, a za njima nepregledno mnoštvo naroda svake ruke. Kad stigoše pred Abel-Abelove dvore, prvi ugjoše nadbiskup, namjesnik i kanonici. Za njima se otiskoše svećenici. U tili čas sve se odaje dupkom napu­ niše. Ljudi se ne mogli dosta nadiviti onim svježim ranama, onome rajskome licu, Mili angjeo regbi slatko spava, Br. 9. Ganuti do suza, svi se bez razlike redom izredaše ljubeći one ruke i noge, znakovane Kristovim biljezima. Sada Gospodin dopusti novo čudo na slavu svetoga svoga imena, a na čast novoga mučenika. Liječnik, koji uz namjesnika tuj bijaše, ne mogaše se dosta načuditi onoj ubavosti lica, onoj gipkosti uda, ali nada sve mu oko zapinjaše o otvorene rane. Da se bolje uvjeri o neobičnome čudu, zamoli nad­ biskupa, neka bi mu dozvolio, da na jednom mjestu mrtvoga tijela pusti krv. Nadbiskup dozvoli i liječnik zlatnom iglicom ubode u jednu ruku. Istim trenom frcne krv, Čista, svježa ko iz živa tijela! . . . Sada svi navališe, da prikupe rupcima koju kaplju, a ne treba mi ti 1 izivati, da izmegju svih ja bijah prvi. Nadbiskup se od čuda ukočanjio. Regbi, аа se njega bijaše najjače dojmio taj ganutljivi prizor. Drhtavim od uzbugjenja glasom obrati se sveće­ nicima, neka bijedan progovorio narodu 0 novome čudu. Još on u riječi, a ja mu se bacih pred koljena i zamolih ga, neka me blagoslovi, da ću mu ja široka srca želji udovoljiti. Nadbiskup blago­ slovi, ja se nagnuli na prozor i očepih. A pusta naroda krcata prostrana ulica, sve glava do glave, ko nasloženo. Govorih debelu uru. Duh me sveti očito krijepio. Naglasih osobito jakost 1 milinu Božje milosti u židovskome djetetu: što sve ona može u duši, koja joj vjerno odgovara. Pri svršetku pokazah narodu rubac umokren Abelovom krvi. Na taj prizor nasta neopisivo g a ­ nuće, što oduška nagje u obilnim suzama. Ali ne bijaše to samo časovito tronuće : još mnogo dana iza toga imadosmo �Maleni Abel. Br. 9. mi svećenici pune ruke posla po ispovijedaonicama. Kad ja zavezah, zvona se sa zvo­ nika opet oglasiše i litija se istim redom vrati u mjesni dom. Tuj već bijaše pripravljena najljepša dvorana. Sred nje dizaše se sjajno okićen, sred plamtećih voštanica, mrtvački odar, na koji položiše škrinju s Abelovim tijelom. Tako ostade za pune četiri sedmice. Okolo odra stražili vojnici, mijenjajući se svake treće ure. Uz vojnike bila i po dva svećenika od raznih redova. Naroda vrvilo na buljuke: svak želio vidjeti maloga mučenika, pa kada bi želji udovoljili, vraćajući se kući, čuli bi se iz čitavih povorka glasovi: Vidjesmo angjela rajskoga! Vidjesmo novoga mu­ čenika naše vjere ! Kada se četiri sedmice istočile, nadbiskup odredi, da se mučenikovo tijelo pokopa, dok Crkva ne reče svoju. Tako i bude. Pokopasmo ga u dvos­ trukom, dragocjenom lijesu na svetu i odjelitu mjestu, gdje još i danas počiva. Zadnja. Ne ostaje mi drugo, nego da ti rečem zadnju o nesretnome Abel-Abelu, i rabinu. Onoga ih jutra, kada se za zločin obaznalo, odmah baciše u tavnicu: Abel Abela, Saru, rabina i sluškinju im. Kada se kasnije stvar počela na sudu pregledavati, suci s mjesta pustiše Saru i sluškinju joj, jer očito bijaše, da one ne imagjahu dijela u zločinu. Sara je, kako već znadeš, davno naginjala kršćanstvu. Priječio je u tome bijes i mržnja Abel-Abelova. A sada bijaše na čistu. Njezin angjeo, slatki Abel, pribavi joj milost krsta. Sara nagovori i sluškinju, pa se obe zakloniše Str. 271. u samostan sv. Marije Mandalene, da se tu uče kršćanskim istinama. Kada se potrebito vrijeme istočilo, primiše sveti krst, pa eno ih i danas još živih u kršćanskoj općini. Smrt Abel-Abelova bijaše užasna. Zvjerski roditelj sada ne mogao nikako iz škripca. Grizao se poput vezana psa, što će ga sada svak zvati ubojicom vlastitoga jedinca. Crnu dušu obuze sada očaj. Kažu mi, koji ga vigjali, da ga čovjek ne bi skoro bio pripoznao. Od pusta jada neprestano škripao zu­ bima, mahnito se trgao, na sva usta gusto balio, a kada mu javilo, da mu je stigla zadnja, stade ga dreka i bjes­ nilo, da se ljudi pobojaše, e ga je zbilja crni opsjeo. Što u dulje, to u g o re : javljao se neumitni crv iz runjave savjesti, gušio ga crni o:aj, požigala ga ljuta pomisao, da se ne će moći osvetiti kršćanima, da će mu blago pusto ra­ dovati krvna neprijatelja. Sve se to u jedno slilo i činilo onu jadnu dušu već osudjenom. Uzalud ga opominjalo i nagovaralo: stari škrtica, krvopija, ubojica svrši ko i Juda Iskarijot. Kada jednoga jutra po običaju ugjoše stražari u tamnicu, nagjoše ga obješena o prozor 1 — Teško duši, kada se ogluši glasu Božje milosti! Teško joj ga, kad okuša pravednu ruku Božju, koja se diže, da kazni zločin ! Drugovačije išlo s rabinom. Prizna svoj zločin, ispovigje, da sam bijaše ponudio bratu za Abela smrt na križu, pridoda još, da mogaše spasiti dijete. Okorjeli Židov pričaše sve to hladno, bezbrižno, kao da tugje stvari pri­ povijeda. Sud ga osudi na smrt, ali mu dade nekoliko dana za pripravu, �Str. 272. Maleni Abel. ne bi li se svidio, pokajao, pa — ko zna ! — možda i krštenje primio 1 Sve to vrijeme zdušno upotrebih, da ga navedem, e bi zaželio sveto krštenje. Sve uzalud! Stari se Židov svejednako tvrdokorno opirao pozivu milosti. Megjutim po svim se crkvama javno molilo za njegovo obraćenje, a ja bih svakoga dana išao na grob malenoga Abela. I ona lijepa duša sada pokaza, koliko je pred Bogom moguća. Jednoga se dana rabin, na moje najveće čudo, upusti sa mnom u podulji razgovor. Sada opazih, kako je nevoljnik vas propao u licu. Vidjela se klonutost, teška duševna sumornost. Skrenuh govorom na Boga i njegovo milosrgje. Za čudo rabin me pomljivo slušaše. A i sam kad i kad umetnuo po koju, a ne bi bila neuputna. Dobar početak! rekoh u sebi i podvostručih molitvu. Sutra dan rabin mi izjavi, da želi primiti krštenje. Podučili ga u po­ trebitim istinama i podijelih mu sveti krst. Od zadnjih dana bijaše sasvim iznemogao. Prihvatila ga se u tamnici nekakva boleština, a vjerojatno, da je bijaše uskorio nemio slučaj. Malo nakon krštenja zamrtva i ne probudi se v iš e !... Neka počiva u miru ! A sad još o brljavoj sluškinji iz katekumeta. Nevoljnica nikako ne mo­ gaše da nagje mira. Duša je neprestano pekla, što se onako na laku ruku dade nasamariti od zlikovca i tako pustila nevino janje iz sigurna zakloništa. I ne umiri duše, dok javno ne prizna svoj grijeh. Sada ćeš je često vidjeti na grobu malenoga Abela. — I ovime je, fra Antune, moja pri­ povijest gotova. Sjećaš li se obećanja, što ti ga skorice zadadoh, kada obojica Br. 9. bijasmo'; na ploči,'* koja pokriva tijelo mojega Abela ? Pa eto ja svoje obe­ ćanje pošteno iskupih. A sada je na tebe red, da i ti meni nešto obećaš. Živa moja želja bijaše napisati ovu tužnu, ali i utješljivu povijest. S dana u dan, s godine u g o ­ dinu, pa eto moja želja i danas je još svejednako samo želja. Fra Luka ustade i ko nesvijesno udari naprama Gospinu kipu. Fra Antun ga je slijedio. Sunce se visoko gore na nebu žarilo i punilo svaku stvar zlatnim svojim sjajem. Osjećala se milina lake pramaljetne topline. Starac, pristupivši Marijinu kipu, V a ti se fra Antunu: — Treba mi se još time odužiti svetoj uspomeni. Hoćeš li mi, fra Antune moj, ovdje na mjestu, koje će mi dok sam živ spominjati Abela, hoćeš li mi obećati, da ćeš napisati povjest slatkoga mojega angjela?... Starčev glas podrtavao u mirnome zraku, a na licu mu počivao sladak odraz čiste duše. Izgledao starac ko kakvi daleki pravednik, koji je samo istini živio, sada joj se prikučio, pa je željno očekuje. I fra Antun bijaše duboko ganut. Iskrenim počitanjem pristupi k starcu, prihvati mu desnu i ganutim glasom progovori: — Hoću, o č e ! Svečano ti obećajem, da hoću. To će biti moja sveta dužnost, a ujedno i najmilija zabava. — Hvala ti, brate 1 primi mu fra Luka. A ti, slatki angjele moj, produži više za se, moli, moli zajedničku nam majku za svoga staroga fra Luku. Mila dušo! Mladi mučeniče! Slatki Abele moj ! �Br. 9. Petrov novčić. Str. 273. sv. Klementa. Riječi mu dakle treba vjerovati. - Pismo govori o Abelu i njegovoj smrti. Pisac veli, da je više puta vidio Abela. Po njegovoj riječi da je bio primljen u zavod. Kaže, da je dijete * čulo čudesan poziv od Božje majke, pripovijeda, kako su ga Židovi izmakli Fra Antun pošteno održa svoju riječ. Tako mi dogjosmo do Abelove iz zavoda, kako ga je rabin u svojoj kući mučio, pa onda zajedno s ocem povjesti. mu u roditeljskome domu propeo, kako Pripomenak. se za zločin obaznalo po židovskome U početku spomenuh, da je ovaj groboderu, kako se tijelo čudesno sa­ dogagjaj istinit i dokazan. Obećah čuvalo. U rije č: spominje sve, što je ujedno, da će pri svrsi biti riječ o tome. u našoj pripovijesti. Samo neke manje Da obećanje ispunim! stvari mi uložismo, da pripovijest bude U stonyhurtskoj biblioteci u En­ čitatelju zgodnija i razumljivija. gleskoj čuva se jedno staro pismo a Grdna šteta, što su pismo isprva napisano je od jednoga Engleza. Taj slabo čuvali. Četvrti mu obraz sasvim je čovjek u doba naše pripovijesti bo­ propao. I tako nam mnogi iz pripovijesti ravio u Pragu, i to baš u zavodu ostadoše nepoznati. Fali i piščev potpis. Isprosi starcu ustrajnost do konca, bla­ ženu smrt, lijepi raj !... Niz starčevo lice osklizne se bisersuza, da se u sunčanome sjaju pozlati na dugoj, sijedoj bradi. — — Petrov novčić. U »Perivoj« presadio N. G j e b i ć . 3. Upitajmo sada po vješt, što nam ona veli o Petrovu novčiću? — Petrov novčić, košto mu već ime veli, nije ništa drugo, nego dar u novcu, pri­ kazan nasljedniku sv. Petru, biskupu rimskom, za crkvene potrebe. — Ovdje moramo dobro razlikovati Petrov novčić (obolus s. Petri, denarius s. Petri) u s r e d n j e m v i j e k u i s a d a . Pod prvim se razumjevaju oni prinosi u novcu, što su ih crkve u Engleskoj slale papi. Crkva se u E n ­ gleskoj dugo vremena zahvalno sjećala velikih zasluga, što si ih Rim stekao poglavito za Grgura Vel. za kršćanstvo i civilizaciju Engleske. Stoga su en­ gleske crkve toliko stoljeća usko bile združene s Rimom ; tamo su uzdržavali visoke zavode, gdje su se sposobni engleski mladići na srcu Crkve uzgajali i naobražavali za valjane svećenike. Za uzdržavanje ovih zavoda u prvom redu se trošio t. z. Petrov novčić, (što ga nazivali i rimskim novcem), koji su malo po malo davali poslije papama, da s njime raspolažu. Ovaj novčić bio je srebrni novac, što ga u Engleskoj morala davati svaka kuća, a sabirali ga biskupi. Ne sumnjivo je, da ga uveo koji engleski kralj, no koji je baš prvi �Str. 274. Petrov novčić. Br. 9. taj kralj bio, ne može se tačno opre­ strahovito potkopaše tlo gragjanskoga društva u Italiji; god. 1809. bilo je u dijeliti: Često se u tom spominjao kralj Kalabriji do 25.000 Karbonara, a sedam Ino od Wesseks-a pa i kralj Offa od godina kasnije 50 — 60.000, god. 1820. Mercien-a, za koga se zna sigurno, da naraste broj na 600.000 K arbon ara! je obećao sv. Petru (t. j. Petrovu na­ Lozinka im b ila : slobodna republika, sljedniku) godišnji dar od 300 maraka. ujedinjena Italija 1 Kralj Kanut Vel. protegne Petrov Ovi ljudi, ako i ne u tolikom broju, novčić poslije zauzeća Engleske i na stali su rovariti i u crkvenoj državi. svoje ostale posjede, što je postojalo Dapače su izmislili i širili vijesti, da čak sve do Henrika VIII. i papa odobrava ove njihove težnje. D a n d a n a s je posve drukčije Vikali su na sve strane: »Dolje sa s Petrovim novčićem; on je sada sa svim dragovoljan dar, dar ljubavi, što zločincem i tiranom u svećeničkom ga vjernici daju papi, da se namiruju odijelu«. »Ognjem i otrovom istrijebimo potrebe Crkve. Od vajkada su kršćani neprijatelje naše sekte! «Plodovi revo­ takove dobrovoljne darove crkvi davali, lucionarnoga ovog meteža slobodnih a najviše, kad je Otac kršćanstva bio zidara naskoro se očito pojaviše. God. u kakovoj velikoj nevolji ili kad je 1848. bude potajno ubijen papin ministar trebalo štogod veliko izvesti za vjeru i grof Rossi (15. novembra), a Pio IX . kulturu. U izvanrednim zgodama bili morade bježali. Svjetina podbodena od su pape prisiljeni, da udare porez i na slobodnih zidara sve očitije tražila, da sve crkvene dohotke, kao n. p. u vrijeme se Italija proglasi republikom, a Rim križarskih vojna i kad se podizale zna­ glavnim gradom, što se u istinu i zbude menite škole i drugo tome slično; to dne 9. februara 1848. Makar se Pijo IX. je ipak bivalo samo u izvanredno velikim god. 1850. natrag vratio, bilo mu je potrebama. ipak od potrebe potražiti pomoć od Da je papa često trebao, i da izvanjskih četa. osobito u sadanje žalosno doba treba God. 1860. ocijepiše se od papina pomoći vjernika, uči nas povjest pro­ posjeda t. z. legacije i malo po malo gonstva i sistematičnog oštećivanja p o ­ oteto papi 4/б cijele papinske države, a sjeda i prava sv. apoštolske Stolice. dug otetih pokrajina ostavljen papi. Neprijatelji Crkve od davnina su se Ovakove bune i nepravde, počinjene trudili, da papama otmu im etak; njihova proti vrhovnoj glavi Crkve, razumije se, želja je smijerala na to, da vrhovnoj da nijesu mogli revni katolici mirne glavi Crkve oduzmu sva pomagala, duše gledati; i u istinu pokazaše do­ koja iziskuje njezin položaj i tako za­ skora katolici svega svijeta svoju popriječe papu, te ne može izvagjati ve­ žrtvovnost. — Najljepši primjer te požrtvovnosti like zadatke za vjeru i kulturu. Ovake podade grad Beč. Poslije žalosnih dopodle želje pojaviše se osobito u 18. i 19. gogjaja god. 1860. sastane se u društvo stoljeću. — Slobodno-zidarske sekte, poglavito više uglednih laika, da papi u tolikoj nevolji priteče u pomoć. Društvo ovo Karbonari, a kasnije t. z »mlada Italija« �Br. 9. Petrov novčić. nazvaše »Društvom sv. Mihovila«, jer fe sv. Mihovil arkangjel od davnina zaštitnik sy. Crkve. Ovo društvo odobri i papa breveom od god. 1860. dne 7. marta •, bilo je dakle to dr.uštvo dra­ govoljno očitovanje ljubavi i privrženosti katolika naprama vrhovnoj glavi Crkve, sjajan dokaz, da su vjernici žalosno stanje papino duboko osjećali. Stoga se društvo sv. Mihovila na skoro raširilo ne samo po Austriji, već i po Nje­ mačkoj, Italiji i drugim zemljama. Izrično spomenusmo ovdje ovo društvo, jer je u savezu s Petrovim novčićem, o kojem govorimo, a glavno je pravilo ovom društvu, da sakuplja Petrov novčić, a prinose šalje sv. Stolici za pofrebe Crkve. Požrtvovnost vjernika pokaza se osobito poslije znamenite godine 1870., kad i grad Rim bude otet papi dne o. septembra. Za vazda će ostati u povjesti žalosna činjenica, da se ova otimačina dogodila bez prigovora kato­ ličkih velevlasti; dalje, da je Rim zauzet nakon više satnoga pucanja, a nato zauzeće formalno neprijatelja so­ kolio i podbadao tadanji pruski poslanik pl. Arnim 1 Ovako bude papi silom oteta država crkvena i grad Rim, koji sad postao glavnim gradom t. z. »uje­ dinjene« Italije i sijelom talijanske vlade. Papi za residenciju »milostivo« ostaviše Vatikan, a oplijenjenom suverenu ponudiše penziju od 3,225.000 franaka. K ako bi Pijo IX. takova šta mogao primiti? Kad bi primio, odmah bi se time izjavio, da je sporazuman sa oti­ mačinom, koja je a t e n t a t na n a ­ ravno, p o z i t i v n o božans ko i č o v j e č j e p r a v o . Volio se osloniti na milostinju vjernika. Str. 275. Ali kako sada da neprijatelji Crkve i pape operu sa sebe toliku sramotu, čime da se izgovore ? Da opravdaju ovu otimačinu, gledali su ju svijetu pred staviti kao »državnu potrebu«. Ovdje ćemo spomenuti samo tri njihova izgovora : i. Tvrdi se, »da s e za p a p i n ­ s k e v l a d e v e o m a zl o u p r a v ­ l j a l o s a f i n a n c i j a m a « ! Kako su nesretno i neosnovano izabrali prvi izgovor, najbolje ćemo vidjeti, ako ukratko usporedimo tobože »zlo uprav­ ljano« financijalno stanje papinske vlade osobito u Rimu, sa »velikim« n ap r e d k o m i b l a g o s t a n j e m »mo­ dernoga« Rima, glavnoga grada »ujedinjene« Italije. O fi nanci j al nom stanju u c r k v e n o j d r ž a v i navesti ćemo sada neke brojeve, košto ih navodi glasoviti crkveni riječnik govoreć o crkvenom imetku. Državni dohodak digao se je od 7 milijona škuda na 14 milijona od god. 1 81 5. — 1858. Deficit, što je nastao padom republike 1849. iznosio je preko 2 гј2 milijona škuda. Od god. 1850 — 1854 spao je na jedan milijon, a 1857. bilo ga još samo 452.301 škuda i god. 1858. posve nestalo deficita, dapače našlo se suviška 142.966 škuda. Za god. 1859. iznosio je proračun 14,752.365 škuda primitka, a 14,568.858 izdatka; preostalo još 183.507 škuda«. Ovako stale financije za papinske vlade. Kako stoje danas u »novom« Rimu gospodarstvene prilike, o tome donašaju javni listovi jasnih primjera. — Zašto svake godine toliko Talijana seli iz svoje, inače lijepe domovine u tudje zemlje? Jer u domovini ne mogu živjeti. Zašto čitamo tako često o pobunama i ekscesima besposlenih radnika proti �Str. 276. Petrov novčić. vlastima u Rimu i po drugim mjestima u Italiji? Nije uzalud rekao nedavno neki kočijaš u Rimu nekom starcu : »Gospodine, da nam nije pape i hodo­ časnika pomrli bismo od glada« ! Zašto sve ovo? Jer je financijalno stanje, da ne može biti gore, makar se toliko tugjega otelo, makar se porez sve više i više podizao. Jadni puk ne može više da snosi tereta 1 Pa i ko će se pametan tome čuditi, kad se sjeti one: »Oteto prokleto, krivo stečeno, nije blagosovljeno« ! K a k o v a nevolja vlada u R i m u osobito u nižim slojevima puka, l i j e p o t o s l i k a » Tr i buna « , no­ vina pos ve l i ber al na i Crkvi n e p r i j a t e l j i c a ovako: Nevolja što je danas osobito raširena megju nižim pukom, stvar je odista ozbiljna — jer nemaju ni svagdanjega kruha. Jedini posjed siromašnih obitelji, koje danas pohodih, bili njihovi kukavni stanovi! Ne nagjoh ni postelje, ni plahte, niti kakova posugja u kuhinji — a devet sam kuća obišao — ogromnih kasarna, a svaka imala trošnih stanova za 50 i više obitelji« ! G r a d R i m , k o j i p r i j e 50 g o d i n a b i o b e z d u g a , i ma d a ­ nas d u g a p r e k o 1 5 0 mi l i j o n a franaka! Ko je prije plaćao 10 l i r a p or eza, sad p l a ć a 200 liral Prazni h s t a n o v a računa s e na 6 0 . 0 0 0 ! Crkvi se otela dobra, samostani se bud pošto prodali, u posljednje vrijeme još i dobra po­ božnih zaklada pripala državi, a nikad novca nema, jer se zlom upravom brzo isprazni državna blagajna. Htjelo bi se raskošno živjeti, spomenike dizati, ko­ lonijalnu politiku tjerati, a amo u bol- Br. 9. nicama nema ni postelja dosta za bolesnike ! Ni s imetkom privatnika nije bolje stalo. Mnogi rimski knezovi izgubiše svoje milijone, prodaše svoje palače i galerije. Trgovina i obrt pada, novčana potreba vlada posvuda, samo se još čita i čuje o konkurzu i ban­ krotu. Da ovim trpe i radnici, posve je jasno. U Rimu ih je preko 300 00, koji nemaju ni rada, ni k ru ha! Samo u jednom se pokazao veliki napredak — a to je : broj mladih zločinaca!..... Što se sad mora držati o jednoj vladi, koja nakon trideset i pet godina ništa drugo nije postigla, nego što se je nad sve druge države odlikovala brojem ubojstva i zločinstva ?! Ovim pitanjem zaključuje »T ri­ buna« svoje razmatranje o »Rimu nekoć i sada«. TU krivo stečeno, nije bla­ goslovljeno ! Svi, koji danas bezpristrano sude, slažu se u tome, da nije bilo lugjega čina u povjesti od onoga, što ga slobodnozidarska sila izvede god. 1З70. O posljedicama ovoga koraka, piše jedan protestanski plemić medju ostalim i ovo: »Veoma sam se razočarao u Rimu; Rim nije više ono, što sam se nadao, nije Rim naših otaca. Od glavnoga grada svega svijeta, spao je Rim na glavni grad nemoćne velevlasti« ! Prije kroz stoljeća središte svijeta, a sad središte nemira, borbe i stranaka moderne Italije«. — 2. Drugi tobože izgovor bio, d a s e u crkvenoj državi neprestano d i z a l a b u n a z a b u n o m : stoga da je trebalo posredovati i k o n a č n o r e d u č i n i t i . Što da na ovo od­ govorimo ? Evo o v o : kad bi ovakova tvrdnja općenito vrijedila u životu država i carstva, koliko bi ih već morale druge �Br. 9. Petrov novčić. moćnije države dokinuti t. j. silom ih oteti i sve im orobiti, da »učine mir i red« ! Kakovih li je strašnih buna i revolucija vidjela Francuska! Koliko ustanaka i nemira u Španjolskoj, koliko gragjanskih ratova u Portugalu ! Što li je sve Austrija vidjela god. 1848.! A što sad biva? Gdje je danas država, gdje mir i blagostanje cvate ? Što biva u Rusiji, u Turskoj, u Fraucuskoj, što po malim balkanskim državicama ? Što donese svijetu haška konferencija o miru ? Ništa, već samo nekim vladarima lijepi titul »miroljubivi« ! Da bi sad na temelju ovoga m u d r o g a izgovora Njemačka, Rusija ili Engleska jednostavno uništila samo­ stalnost koje države, gdje vladaju nemiri, i tako oslabljeno kraljestvo naprosto sebi prisvojila, zar bi to bilo u redu i Bili se takov postupak mogao oprav­ dati megju narodnim pravima ? Ovako se evo upravo radilo sa crkvenom državom! Da neprijatelji sebe obogate, da si kako mu drago velevlast stvore, okoristiše se nemirima, k o j i s u s v i b i l i u m j e t n o s k o v a n i . Moglo bi se ovdje upitati: pa je li zbilja bilo toliko nemira u papinoj državi, i otkuda su potekli? Ove nemire su neprijatelji Crkve, a osobito slobodni zidari i njihovi ortaci, pravi mračnjaci, unijeli u crkvenu državu, umjetno ih podržavali i siste­ matično izvagjali! Ovi nemiri bili su plod nezasitnoga vladohleplja i fanatične mržnje proti vrhovnoj glavi Crkve. Ne­ prijatelji se laćali i najgodnijih sredstava, samo da stvore s l o b o d n u r e p u ­ bliku, ujedinjenu Italiju. Prva zapreka bila im dašto crkvena država. Neka sada neprijatelji crkve po­ svijetle zubljom istine u ove tamne makinacije slobodnih zidara i njihovih ortaka, pak će nači, odakle su potekli ovi toliki nemiri u crkvenoj državi, ko li je odgovoran za tobože »zlo stanje« papinske vlade ! 3. Izgovarali se napokon još i time, što je r i m s k i p u k s a m i z r a z i o j a v n o , da je nezadovoljan s papinom vladom, i da želi vladu Viktora Emanuela. Da ovo opravdaju, naveli su j a v n o g l a s o v a n j e p u k a god. 1870. u Rimu i u provincijama. Je li im to pomoglo ? Dašto, da su zašutili n a č i n , k a k o se glasovalo. Liberalci i slobodni zidari baš ljube pravdu ! Što se sve s pukom radilo ! Kakova li se sredstva rabila 1 Evo primjera nji­ hove pravde. U Sv. Galikanu — iz­ vješćuje Barsotti — osim 5 — 6 glasova, sve glasovalo proti »novoj« vladi. A što neprijatelji? Oni to naprosto preokrenuše. Onih 5 glasova odrediše za papinu vladu, a sve druge za »novu« vladu. Eto, kako se glasovalo, kako se s pukom radilo. U »Monte s. Giovanni« bilo samo 50 izbornika, a nova vlada stvori ih 900! Zar je čudo ? K o tugje silom i nepravedno otima, kako će pravedno raditi kod glasovanja! (Nastavit će se.) * Str. 277. �Crtice o rusko-japanskom ratu. Str. 278. Br. 9. Crtice o rusko-japanskom ratu. Napisao F ra I v š a Mi j o v . Naše će čitatelje za cijelo zanimati ovo nekoliko crtica, što ih odasvuda posakupih kroz ovo godište i pol, otkako se igra krvavo kolo na dalekom istoku. Vas danas svijet napeo se, pa gleda tu čudnu a krvavu igru, što je zaigrao poganski Japan s kršćanskom Rusijom — gleda, na komu će da ostane meg­ dan, pa nagadja, šta bi se još sve iz toga izleći moglo. Eto već godište i pol, što puške pucaju, topovi gruvaju a cvijet mladosti ostaje glavom bez uzglavja na dalekim, nepoznatim poljanama — godište i pol, a bojna sreća još ne odlučuje, na koju će stranu. Rusija je doduše uzdr­ mana, okrvavljena, ali još slomljena nije — ona će jo š da krvavu igru igra. A Japan? Japan je doduše pobirao do sada lovore, ali su ga skupo, veoma skupo stajali. Teško mu je, teško, je r nije ga to šalni posao, igrati tako veliku, tako krvavu a opet tako dugotrajnu igru. Ele, samo dobri Bog zna, , kako će sve to da svrši, a nama prosto nagagjati samo. Ali se za to opet hoće po­ znavanja valja poznavati Rusiju, njezin položaj, vojnu snagu, razne okol­ nosti, a to sve opet vrijedi dakako i za Japan. Mi ćemo se u našim crticama pretežito pozabaviti s ovim zadnjim. *) I. Prije svega u kratko dvije, tri o uzroku današnjega rata. ]) Crtice su ponajviše uzete iz slovenačke ilustrovane smotre »V ojska na Daljnem Uzbodu«. Izlazi u lj ubijani dva puta na mjesec. Jedno ljeto (24 sveske) zapada samo 4 K. i 80 para. Naurč "je se kod »D om a in Sveta« Ljubljana. Ogromnoj Rusiji treba mora, da prokrči sebi slobodan put po svjetskim morima. Ima ga nešto na evropskoj strani, ali to je sasvim malo, a uz to opet tuj su sasvim blizu druge evropske države. Švedska, Njemačka, Danska, a Engleska s bojnim gjemijama stoje joj pod samim nosom: uz ono more, s kojim ona ima veoma zgodnu svezu, i to po prijestolnom Petrogradu, koji leži na Nevi. Ima Rusija i Crno more, ali uska su mu vrata, a pred njima turski Carigrad, bez da spominjemo zavidne evropejske države, koje mogu da njezi­ nim ubojnim lagjama na tim vratima zaviču sto j! Tako eto Rusija nema mora, nema ga, a silno joj ga treba — treba joj ga, koće li tamo da vrši onaj zadatak, što joj je — silnoj slavenskoj carevini — dopitan. Gdje da ga nagje? U — istočnoj Aziji. Ali to je daleko, grdno daleko. Ništa zato — ona će svojim orijaškim korakom junački koraknuti preko sve te neizmjerne Azije i naći će more. Pa kad nagje, da joj sjeverno more ne može da posluži, jer je većim dijelom godine u ledu, ona će se tisnuti na njezin istok, gdje nema straha od leda. Da. ali joj je opet i tuj na putu grdna zavirica - - velika država kineška — Mandžurija. Da je koja druga država gospodovala u Mandžuriji, Rusa bi bila prošla volja pačati se u taj osinjak, ali tuj je bila Kina, a Rusu je za Kinu lako. Nazad deset godina Japan se zakvači s Kinom i pošteno je natuče. Rusu došia prilika nikad zgodnija. Nje­ �Br. 9. Crtice o rusko-japanskom ratu. gove čete pregju u Mandžuriju, pa se malo po malo a neopazice stale da sve više primiču jugu. Vodi ih mandžurski južni poluotok Liatun, a još više kra­ sno na njemu pristanište — Port Artur. Japan ga u zadnjemu ratu bijaše oteo Kini, ali kada sklopilo mir, Rusi ga pozajmiše u Kine za dvadeset i pet godina. I tako se eto Rusu liepo ispu­ nila davno željkovana želja — dogje do mora i prisvoji krasnu, od naravi divno stvorenu morsku luku, kakovu je samo zaželjeti mogao. A sada počne da svoj­ ski radi. Ponajprije stade da utvrgjuje Port Artur i utvrdi ga tako, da su ru­ ske novine ponosno tvrdile, da im je ta luka vazda osigurana, da je nesvladiva. Na žalost zadnji dogagjaji pokazaše, da to ipak nije bilo tako... Uz Port Artur podigoše Rusi krasno trgo­ vačko mjesto Da l ni j , sazidavši mu uz silne troškove divnu umjetnu luku. 30. maja prošle godine, vas oštećen, pade u ruke Japancima, i tako odoše oni silni milijoni, što ih Rusija bijaše tuj sasula. Tako se eto Rusija malo po malo udomaćivala na zemlji, što je, kako se onda govorilo, bijaše pozajmila u Kine, ali tako, da joj je više nikad ne vrati. Uz Rusiju javi se i Njemačka: švabska mudrost upozna tekar tada, da joj je neophodno nuždan zaljev K i a o č o v, i ona ti se lijepo tuj smjesti. Iza mudroga Švabe javi se praktični Englez: ovome opeta bio potrebit zaljev V ajh a jv a j, pa eno ti ga još danas u eng­ leskim rukama. Nesretni je Kinez to mrko gledao, ali je morao šutjeti i puštati ih, da rade po svojoj volji. Dok je Kinez šutio, Japanac je sve iz prikrajka gledao — iz prikrajka gle­ Štr. 279. dao, tajnovito snovao i muški se spre raao. Njegova je država starodavna, a sva je od samih otoka. Broje do 500 što većih što manjih otoka posutih izmedju Japanskoga mora i Velikoga oceana. Na tim otocima japanska je domovina. Valja priznati, Japanac je daleko, veoma daleko, odvojio od svojih žutih saplemenika. Njegova je na moru vlast, a sada eto segnuo i za azijskom zemljom. Država mu je uregjena čisto po evropejsku: ima svoj državni sabor, svoju vojsku, veliku, jaku mornaricu - - sve to po najmoder­ nijem kroju. Uz sve to ima opet nešto, što valja posebice spomenuti — Japanac je silno drzak, preuzetan. Njegovoj smje­ losti teško naći para. Lako mu bilo sa još divljom, ne­ pripravnom Kinom. Te pobjede uspale još jače njegovu smjelost, i on stade da radi o velikim, zamašitim osnovama. Njegova škala za moderne preustroje bijaše poglavito velika pomorska sila — ponosni Albijon, i on stade da računa, kako bi §n postao Albijon — Engleška istočnih strana. I eto junački upro, da svoju osnovu izvede: hoće pošto po to, da bude gospodar svih istočno-azijskih naroda, i zato zove sve žuto pleme pod svoj barjak. Samo se po sebi kaže, da je on mrko gledao, kako se ruska oblast sve više i više širi. Ta širila se ona baš po onoj zemlji, koju on u svome nacrtu već bijaše svojom bojom označio. Ne­ strpljivo je očekivao zgodnu priliku, da se zakvači s morskim dušmaninom, da ga potisne narod u ledenu Sibiriju i da sjedne u one pokrajine, na koje on odav­ na tako požudno gleda. �Str. 280. Crtice o rusko-japanskom ratu. Zgoda mu se pruži ili bolje sam je stvori, i lanjske godine u noći od 8 na 9 veljače puče pred Port Arturom prvi top — znak prvi užasnog klanja, što eto još i danas, nakon godinu i pol, svejednako traje. II. Iz J a p a n s k o g a r o ma na . Samo se po sebi razumije, da je današnji rat silno uzdrmao japanskim narodom, jer nije ga to šalni posao zakvačiti se s tako silnim i jakim carstvom, kakova je Rusija. Drugim riječima moglo bi se kazati, da je time metnuta na kocku budućnost jednoga naroda od kakovih 50 milijona. Na vojnu mora da ide svaki muški, koji može da nosi pušku i sablju da paše. Nije zato nikakovo čudo, što ja ­ pansko novinarstvo sada je punu lih vijestima i stvarima s bojnoga polja. Osim toga odmah s početka vojne uče­ stale u njih pripovijesti i romani, u ko­ jima je samo puška i top. Odmah prvih dana počelo je izlaziti nešto preko četr­ deset romana, koji se bave fiključivo rusko-japanskim ratom. Sve je to napi­ sano fantastično, a za dokaz navodimo naslove nekih; „U čemulpskim magla­ ma", ,,Umrimo za domovinu", ,,Stari poručnik", ,,Dom admirala Jam anako" i t. d. Da naši čitatelji vide, koji i kakov duh vlada u japanskim romanima, do­ nosimo ovdje početak fantastičnoga romana ,,U čemulpskim maglama". To će nam istodobno poslužiti, da se upo­ znamo s duhom japanskih krugova, jer taj se najjasnije očituje u romanu. . . — V eć od studenoga 1903. bila je naša ,,Čijoda" pred Ćemulpom. Njezino Br. 9. sidro bijaše spušteno izmedju ruske križarice „V arjag a" i topničarke ,,Korejca‘‘. U večer dne 2. veljače poručnik Katori sagje u lagjicu i otplovi na kraj. Kad stigne u mjesto, zaputi se u japanski predjel i zaustavi se pred kućom jedno­ ga trgovca. Malo zatim izagje iz kuće mlada žena. »Macuso (sestro)l« »Necane (brate)!« poviču obojica u kratko i veselo. Sestra pozove brata u kuću, ali on je oklijevao. »Ne mogu«, reče joj on. se je dijeliti«. »Nama 9A kuda ćeš to? Ajde, unigji! Skuhat ću ti »gomo kuzuči« koju tako ra ­ do jeo š«. Ćastnik odgovori: »Ne razumiješ me, draga sestro. Ne ča doduše otputovati odavle, ali se ipak valja da oprostim s tobom I I pri­ slonivši se njezinu uhu, šapne: »Vojna... Rusko je brodovlje osta­ vilo Port Artur, pa ako nas napade u Čemulpu, mi smo izgubljeni. Vojska već znade za svoju sudbinu. Kada nam dogori, hitit ćemo lagju u zrak i svi ćemo skupa umrijeti. To je već izmegju nas gotovo, i ako toga još niko nije rekao«. Sestri bijaše teško na srcu. On joj bijaše jedini brat, a ona njemu i otac i majka nakon smrti roditelja. Ona ga je odgojila, plaćala za njegovu izobrazbu i stvorila ga čovjekom. A sad joj odlazi. »Tvoje ću jestivo pojesti, sestro, ali ne prije mrtvačke gozbe«, reče joj on uz posmijeh, da bi sestru razabrao. »A sada glavom na stranu. Reda je , da idem. Da si mi zdravo i prozdravi muža!« �Br. 8. Str. 281. Dopis. Ode i ne obazre se više. Sestra se smije i gleda za njim. Stari kućni sluga, Korejanac, sjedi na pragu i gorko plače. . . . On ne može razumjeti Japanca. »Zašto ne plačeš ? reče on sestri. »Ta to ti je jedini brati Ja nemogu sadržati suza, a ona se smije!« Svaki se je dan sestra penjala na kućni krov i gledala na luku, u kojoj bijaše usidrena bratova lagja. . . I jed­ noga dana nestade lagje. . . Otplovi. Sestra bijaše žalosna i jedini stari sluga mogaše da je utješi. Jednoga dana evo ti sluge s krova. »Vratio se je, vratio se je!« »Ko?« Sestra potrči i ugleda »Čijodu* u luci, a uza nju nekoliko japanskih ubojnih lagja. Japanski admiral Uriu bijaše zapo­ vjedio ruskim kapetanima: »Prije podne morate ostaviti luku, inače ću. potopiti »Varjaga« i »Korejca!« Crni se dim još dizao iz njegova dimnjaka. Sestra i stari Korejac vidješe, kako ruske a iza njih japanske lagje izlaze iz luke. »Korejec« upali, naše mu lagje odgovoriše. Mirno otploviše na široko more i više ih nije bilo vidjeti. Na zadnje topovi zamukoše. »Varjag« se topi, »Korejec hoće da umakne. Stari sluga od veselja skače po krovu. »Slava, slava »Čijodi!« Megjutim top epet zagrmi — »Varjag« g o ri... Oh, kakav prizor! — — Drugoga dana sestra skuha ,,gomo kuzuči", koju njezin brat tako rado jede. Brat se njezin vratio živ i zdrav. ..Kad sam opazio s lagje, da nas ti okom pratiš, mirno sam gledao smrti u lice. . .“ I obojica, plakati. . . brat i sestra, počmu „Čudni ljudi", mrmljao je stari Korejac, ,,kada bi se imali radovati, oni plaču.. ." (Nastavit će se). Dopis. nimiva, jer dolazi iz krajeva bivših egi­ patskih farauna. ( Vrućina.) Prije nego dodjoh ovamo, (.Poticaj ljubavi.) U uzku sam sa­ vezu s našim „Perivojem", pa ne mogu bio sam se dobrano naoružao strpljivošću, srcu odoliti, da Vam se, makar i u jer sam očekivao nesnosne vrućine; nu kratko, i sada ne javim. Uz to je i. kad tamo, moradoh položiti svoje oružje. prijateljska ljubav, koja me prati i u Pomislite, da smo u najvrućem mjesecu, „zemlji sunca", pita i zanima se za moju a u bajnoj Aleksandriji još jednako u malenkost, pa bih i iz tog obzira pro­ hladu 21 do 24 stupnja topline po R. Pa što je to? Istina, bude koji dan oko pustio najsvetiju dužnost, kad bih i na dalje šutio. Treći je razlog i sam položaj podne i 26 R., nu vrućina nije ni malo ove od Boga obilno blagoslovljene zem­ nesnosna, barem za me, jer nam uviek laori ugodan vjetar s mora. Ima nešto lje, o kojoj je i neznatnija stvar za Aleksandrija u Egiptu, početkom kolo­ voza 1905. �Str. 282. Dopis. Br. 9. djivati zgodna kolna cesta uzduž ciele vlage, koja se po danu po koji čas morske obale. Ovaj je zid na iztočnoj opaža, nu ta vlaga ne čini zlo. Dapače po mnoge je i blagodat, jer vele, da strani grada udaren oko 200 metara daleko od sadašnjih kuća, do kojih je sladje jedu! Nego svoj nezdravi, što je more dopiralo, a cijeli taj ogromni pro­ ima u Aleksandriji, krivo je mariutsko na južnoj strani grada ležeće umjetno stor nasuo zemljom, što je gradu podalo more, koje nastade za Napoleonovih čarobno lice. Kada do godine svrši sve ratova u Egiptu. Kako tu nije prave to popločavanje i uredi se cesta i novi morske dubljine, nastaje u ljetu škod­ tramvaj, bit će jedna milina tu šetati. ljivo izparivanje i okuženje zraka, koje­ Koliki sviet i sada dolazi, da se pri mu daje uztuk zrak morski, dolazeći ovoj vrućini tu naužije čistoga zraka sa sjeverne i zapadne strane. Kad bi se morskoga! Ova je obala udaljena od izsušilo to more, zdravstvenijih prilika našeg samostana 5 časova, pa možete nigdje boljih od Aleksandrije. se i sami dosjetiti, da mi je tu najdraža U Kairu, koje je od nas udaljeno šetnja. O, kako je divno uz more živ­ 208 kilometara nije tako. Tamo se jeti i promatrati veličinu Onoga, koji tuže na nesnosnu vrućinu, koja je za 8 je u ljubavi svojoj nas obdario tom i 10 stupnja viša od Aleksandrije. Zato divotom. Kada dodjem na more, ne da nas i posjećuju gosti iz te egipatske mi se lako od njega dieliti, jer mi os­ priestolnice, da ovdje na ugodnom mor­ tavlja u srcu neobične dojmove. Koliko skom zraku dušom odahnu i malo se put glednem onamo daleko, daleko na smoče u našem moru. U tu su svrhu zapad, tražeći iza nedoglednih onih ladva glavna kupališta: jedno u Mexu, zurnih morskih dubina dragu domo­ predgradju grada, a drugo u San Ste- vinu i mile svoje toli mi odane pri­ phano u Ramlu. Koliko sviet tamo vrvi, jatelje 1 vidi se iz prepunih električnih tramvaja, Egipat je zemlja, koja nema časti, koji svaka 3 časa sa štacije polaze sa da ikad u svojoj sredini pozdravi bielog dva voza, u kojima su i na krovu zgod­ gosta — snijeg, led i tuču, pa ipak u ne stolice. Obični sviet ne upotrebljuje ovoj vrućoj sezoni imamo dosti leda, a tih kupališta, već otvoreno more ili i dobra mu je prodja. Ne samo u Alek­ sam Nil u tako zvanom Mahmudijskom sandriji, već i u drugim višim grado­ kanalu. Tu se dogadja puno nesreća, vima pravi se umjetni led, kojim razte se skoro svaki dan tkogod s neo- hladjujemo vodu nilsku i poput meda preznesti utopi. Ipak ovi slučajevi ne sladku i destiliranu pijemo. Kao da mogu da opamete Arabe, koji kao ćo­ sam pri planinskom kojem bosanskom ravi srću u vodu. izvoru! Po bajnu Aleksandriju velika je Ova nam vruća sezona i u tom blagodat nova morska obala (quai) na pogoduje, što su nam iz soba odjezdile iztočnoj i sjevernoj strani. Tu se je u gospojice komarice, koje u noći vole duljini oko 4 kilometra udario novi od van se razhladjivati, nego se u onoj 8 metara mjestimice široki zid, uza zid toplini gušiti, pa s toga ne trebamo počeo popločavati udobni put i utvr- zastorom postelju oblagati kao u zimi. �Br. 9. Dopis. I čudna li je ta zemlja bivših sil­ nih egipatskih farauna! Od mjeseca ožujka ni kapi kiše, pa je ipak ovdje sve toli bajno, a i po poljima nema onlikoga praha, koliko bi ga bilo kod nas, kada nema za više vremena kiše. Zemlja je crnica i naplav nilski, pa se ceste ne kvare u nizinama kao u Evropi. Uz to ima u sebi i dosti vlage, koja dolazi od rijeke Nila, kojim se vrtovi i druga drveća natapaju. U tu svrhu je čitava mreža što viših i manjih kanala, koji su po Egipat prava riznica. Nego su se Egipćani sada i za­ brinuli. Nil nije još narastao do nor­ malne svoje visine, pa se boje nestašice vode. U Kartumu je narastao za 2 metra, u Berberu za tri tako, da je u Rodi kod K aira nilska visina 13 metara, pre­ ma lanjskoj (od 15 metara) u ovo doba manje za 2 i više metara. (Razne svečanosti i zabave.) Potro­ šio bih puno papira, kad bih vam sada sve i crkvene i druge svečanosti na­ brajao. T a još mi odzvanjaju u ušima oni mili, nježni glasovi naših vrlih pje­ vača, koji uz pratnju orkestra skladno odpjevaše » M a t e r d o l o r o s a « na Veliki Petak, kad je o. Augustin u 12 sati u podne započeo svoju propovied u dubkom punoj crkvi i u tri ju sata po podne istom dovršio. Utisak je bio neizbrisiv, neodoljiv. Kad bi on svršio tumačiti prvu rieč umirućega božanskoga našega Ljubimca na križu, odmorio bi se, a pjevači prosliedili svoje uloge. Iza njih bi jedan otac o istoj rieči na po­ višenom mjestu u crkvi čitao ganutljivo razmatranje. Pomislite, kolika slast po iole pobožnu dušu nalaziti se u vrućoj molitvi i slušati vatrene rieči o Isusu u samo vrieme pregorkih muka Njego­ Str. 283. vih, a na oltaru gledati umjetno na­ pravljenu kalvariju. A što da Vam pripovjedam i o dvima tjelovskim obhodima (procesijama), o obhodu na sv. Petra i Pavla, obhodu na Gospu Karmelsku, kad je prostrano dvorište pred crkvom i cieli put, koji dieli oba naša velika pe­ rivoja, bio izkićen zastavama svih naroda na svietu, podigao se veličanstveni sla­ voluk, a prekrasni se kip Majke Božje svečano nosio uz milopoj naših slavulja, svirku bande, pucnjavu mužara, jeku milozvučnih zvona, a to sve uz neopisivo klicanje hiljade ljudstva svih glavnih narodnosti na svietu. Što da vam pripoviedam o slavi svetih naših slaven­ skih apoštola Ćirila i Metoda, koja se nastojanjem o. Benigna upriličila i u crkvi svete Katarine pjevale naše pje­ sme? A što napokon da rečem o za­ hvalama, koje na koncu srpnja pri zaključku školske godine upriličiše ov­ dašnji školski zavodi (školska braća, 00. Isusovci, Salesijanci, milosrdne francezke i njemačke sestre, naše Franjevke u oba svoja samostana) i onom moru ljudstva, koje je u broju od jedne do dvie hiljade prikrilo dvorište dotičnih zavoda, pružilo riedki duševni užitak, kao da su se dotični nastavnici i na­ stavnice natjecale, tko će koga više nadkriliti. Ja sam bio na jedno desetak ovakovih poučnih i liepih zabava, pak mi se sjedenje od 3 sata činilo kao tri časa. A kako ne će, kad se je svagdje predivno pjevalo, sviralo, uloge majstor­ ski izvodile i to od nadobudne one aleksandrijske mladeži. Pazio sam, koli­ kim zanimanjem francezki konzul, arabi, predstavnici grada i urodjenici prate ove predstave, kojih je bilo u arabskom, englezkom, francezkom, talijanskom �Str. 284. Dopis. njemačkom jeziku. Pri koncu se dielile nagrade boljim učenicima. To su bile najviše sjajno u zlatorez uvezane knjige i lovor-vienci, kojima su se krunili učenici i učenice. Mi, koji smo sjedili u prvom nizu, okrunili smo mnogo takih odlikaša i odlikašica. K oja su djeca imala svoje roditelje i rodjake prisutne, oni su im sami svojom rukom dali nagrade i uz slatki poljubac krunili mile svoje lovor-viencem. Bijaše to po me, koji sam takova šta prvi put u životu vidio, izvanredan utisak. Ovakih se nagrada puno podielilo, U samom našem kolegiju svete Katarine podielilo se nagrada u vriednosti od 5000 kruna. Kako su se naši zavodi opoštenili, možete uvidjeti i iz pisanja ovdašnjeg jednog slobodno zidarskog lista, koji, kako sam veli, kao »nepristrani sudac preporučuje svim roditeljima, da mogu mirne duše svoje blago (»ii suo tesoro«) povjeriti tim zavodima, naročito »Franjevkama«. Liepo je uspjela i zabava naših vrlih Slovenka, koje su u dvorištu nje­ mačkih sestara krasno predstavljale »Lurdsku pastiricu« i divno odpjevale više naših pjesama. 0 . Benigen i tu se je puno trudio, pa mu je eto trud bio okrunjen krasnim uspjehom. Tom je prigodom za družtvo sv. Ćirila i Metoda unišla liepa svota. Ne mogu kazati, koliko se marljiva ta pčelica u Br. 9. obće trudi, da se što više konsoliduju Slovenci. [Promjena). Naša promjena bila je sad u Jeruzolimu dne 10. na sv. Lovrinca. Dok ovo pišem za današnju poštu (12. o. m.), ne dobismo nikakih još viesti. Nu nadamo se i ja i o. Benigen, da će nas ovdje ostaviti, kao i dragog našeg fra Luku Terzića u Kairu. Mjesto našega patriarke u Jeruzo­ limu još nije popunjeno. Veli nam presvietli gos. nadbiskup Gianini, koji se je sad iz Rima povratio, da se do stu­ denog ne će to mjesto popuniti. 0 uspjehu one pritužbe, koja se je iza one grčke navale na naše F ra ­ njevce u Betlehemu podigla kod turskih oblasti, nema još ni glasa ni ovaza. Bit će: piši propalo! što je tko našao, neka dobro drži. E, moćan je u iztoku »bakšiš«, pa sretnjak jedan Čudesa stvara. (Kuga), koje je bilo više slučajeva i u ovom gradu, skoro je jenjala. Sad se u svem Egiptu nalazi na liečenju 1 1 osoba. Radi toga je turska vlada bila naredila 10 dana kvarantene u Beirutu za sve parobrode dolazeće iz Egipta, a od ovo nekoliko dana, vele, samo dva dana. Kako se vidi, brzo će je posve nestati, što dao dobri i milosrdni Gospodin! Milijun Vam vrelih pozdravi odanog Vam brata: Fra Ignacija. �Br. д. Viestnik. Str. 285, V i e s t n i k . (Rodjendan Njegova Veličanstva.) Dne 18. kolovoza o. g. odslužio je u 9 sati sv. misu u katedrali preč. g. Stjepan pl. H a d r o v i c , kanonik vrh­ bosanski, za dugotrajno zdravlje i sreću Njeg. apostolskog Veličanstva premilostivoga cara i kralja Franje Josipa I. i ciele absburžke kuće. Misi je prisu­ stvovala Njegova c. k. Visost nadvoj­ voda F r i d r i k , Njegova Preuzvišenost A 1 b o r i, poglavica zemlje, kao i mnogo­ brojno činovničtvo, častničtvo i gradjanstvo. — Kako svake godine, tako je i ove već u oči Previšnjeg rodjendana grad Sarajevo u divnom svjetlu sjao i prelievao se od raznobojnih za­ stava, medju kojim je žalibože bilo najmanje hrvatskih. ( f O. Mijo K a lin ić) Nemila smrt učestala harati po našoj izmučenoj pro­ vinciji, kojoj evo u kratko vrieme obori u crnu zemlju toliko članova. Danas nam je sa žalošću zabilježiti smrt i fra Mije K a 1i n i ć a, koji dugotrajnoj svojoj unutarnjoj bolesti ne mogaše odoljeti. Pokojnik se rodio u Crkvici i. rujna 1840., stupio u franjevački red 28. travnja 1856., a prvu sv. misu pri­ kazao Bogu 25. ožujka 1863. U dugom nizu svojih svećeničkih godina mnogo je kao neumorni radnik zaslužio u njivi Gospodnjoj ; višeput je u samostanu revno vršio službu propovjednika; re­ dovničkom poslušnošću i revnošću u slušanju svetih izpoviedi veoma se od­ likovao. — Preminuo je u gučogorskom samostanu 25. srpnja o. g. u 65. go­ dini života. Za izpokoj njegove duše dužan je svaki svećenik naše provincije odčitati po tri sv. mise. Počivao u miru Božjem! (f Fra Mijo Alfonz Glavanovid.) Nemila smrt, koja je ove godine plaho zaredala kositi po našoj provinciji bo­ sanskoj, ne pazeć na staro ni na mlado, pokosi nam jedan krasni, miomirisni cvietak iz našeg perivoja. U pro­ šlom broju javismo smrt dviju mladih sila. a sad eto javljamo smrt jednoga, koji je tek pred 18 dana pred žrtve­ nikom Božjim položio jednostavne zavjete iza godine kušnje. Pokojni mladić iz­ gledao je veoma zdravo, kad najednoč deset dana pri svrhi novicijata poče bacati krv na usta i od tada stade veoma naglo venuti te ni liečnički liekovi ni dobra njega ne mogoše ga oteti od žvalja smrti, koja nastupi iza mjesec dana bolovanja. Umro je veoma blago i spokojno u krugu braće svećenika. — Njegovom srcu ucviljena je njegova dobra majka, koja ga jedinka dade svetom Franji, a provincija je izgubila jednoga vrlog, krasnog, čednog, veoma darovitog mladića, koji je bio liepa na­ da njezina. Ali hvala Svevišnjem! Raptus est ne malitia mutaret intellectum ejus — otet je, da ga svjetska zloća ne izkvari. Divni mladiću, koji si onako spo­ kojno išao u susret smrti ili bolje rekav onako veselo u naručaj svog nebeskog miljenika G. Isukrsta, moli se vruće kod Njega, da naš serafinski perivoj osvježi �Str. 286. Viestnik. nebeskom rosom te u njemu bujnije niknu, procvatu nježni pupoljci na mio­ miris ugodni G. Bogu i svietu. Počivao u miru! (Blagoslov trećoredskog barjaka u Zadrii). Zadarski Trećoredci doživješe ovih dana riedko veselje: blagoslov naime novog barjaka. No prije nego spomenemo štogod 0 blagoslovu barjaka, moramo štogod navesti i o uzrocima, koji mnogo doprinesoše tom veselju. Od duže vremena obstoji ondje III. red sv. Franje. Obstajao je, ali kao da nije. Nije tu Trećoredac Trećoredca poznavao, nije bilo medju njima nika­ kve sveze, riećju: nije bilo znaka, po kome bi mogao poznati Trećoredca To se ima najviše reći o mužkima. Njihov je broj bio veoma malen; a bili su skoro samo imenom Trećoredci. No nova era nastupi u povjesti Trećoredaca zadarskih, kad je bio prije dvije godine na redodržavnoj skupštini izabran pred­ sjednikom III. reda p. o. Hugolin Didon. Žao mu je bilo vidjeti razsulo onoga reda, koji je više puta, sviet spasio, i koji će, ako Bog da, i opet ga spasiti. Mladenačkom neutrudjenosti upeo i dan i noć raditi, propitkivati za Trećoredce, u novu ih falangu sakup­ ljati, prizivati nove u red, a nevaljale koriti i na dobro ih bodriti. Osim mje­ sečnih sastanaka nadodjoše sedmični, u kojima se protresalo što se ima ura­ diti, da procvate taj red na slavu Kristovu. I do malo vremena mogao si vidjeti čudesa, tim više, uzme li se u obzir, da je p. o. upravitelj imao i mnogo drugih dužnosti, koje su mu mogle smetati, da ne razvije svoje dje­ latnosti. Ali to ga nije smelo, jer je znao, čim će uroditi njegov rad. Pola Br. 9. se je bližnjega sela odmah upisalo u III. red, a da ne spominjemo, da je i sijaset gradjana stupilo u tu franjevačku vojsku. Tu je čast spomenuti, da se osobita liepa kita mužkih upisala. Ni to mu nije bilo dosta. Razdielio Trećoretkinje na kotare, a svakom kotaru stavio na čelo niže starješinice, koje sve moraju raditi po znanju upravitelja i redodržavnice. I naprijed je krenuo. Svakom Trećoredcu dobavio franjevački grb, koji moraju nositi na odredjene svečanosti. Kupio slike odvjetnika III. reda i izložio ih na častnom mjestu u crkvi. K ad je sve to opravio, naumi kupiti i zastavu za svoje mile Trećoređce. To doskora i učini. Nabavio sliku, a redodržavnica istih Trećoredaca, znata sa svoga vezenja, izveze krasni nakit na zastavi. Nadodje 9. srpnja. Taj dan se imala blagosloviti njihova zastava. Sama Nj. Preuzvišenost nad­ biskup zadarski dični član III. reda, došao i blagoslovio novi barjak. Trećo­ redci s grbom veseli pratiše svečani čin. A li njihova radost bijaše tek na vrhuncu, kada se 16. srpnja, na Gospu Karmelsku, dan čašćen ne samo u franj. crkvi, nego i u gradu, okupiše pod novu zastavu i krenuše gradom. O, kako se veselo v ija la ! Ni sokol se ne može ponosnije vijati. A ni čudo nije. Znate, tko ju nosio ? Mladi zadarski »Sokolaš«. Nije se on sramio, prem mla­ dić, nego zamolio 0 . upravitelja, da može nositi trećoredski habit, što je već jedan njegov brat učinio. Divno zaista, kad se pomisli, kakav je danas sviet, koji se srami i prekrstiti, a on se ne srami ne samo nositi zastavu, već i ogrnuti se trećoredskim habitom. Ugledali se i drugi u njega! Liepo je �Br. Viestnik. spomenuti i njegovo ime. Zove se Josip Lokas. Slava mul Slava upravitelju! — Pridržimo braćo ovaj slavni red, jer osim što je slava naša, slava je sv. Crkve i njezina korist. (Promjene u dubrovačkoj Franjeva­ čkoj provinciji). Na 20. lipnja držala su naša braća u Dalmaciji kapituj pod presjedanjem m. p. o. Augustina Zubca, pa izabraše . provincijalom o. Josipa Karvina, kustosom m. p. o. o. Urbana Taliju, Antuna Kazilari, Leonarda Matkovića i Vicu Tomašića. Na kongregaciji nakon kapitola bi učinjen u provinciji ovaj raspored : U D u b r o v n i k u : o. Alfons Markvitzka, guardijan; o. Jakov Jović, o. Marjan Pusić, o. Urban Talija, o. Am ­ brozije Skaprlenda, o. Kalisto Tadin, o. Gaudencije Barbić, o. Augustin Pavlić, o. Ivan Car, o. Anaklet Mileta, o i’avle Miličić o. Frane Čučević. U D u b r o v a č k o j R i j e c i : o. Vangjo Brajnović, župnik i guardijan. o. Vjekoslav Krešić, pomoćnik. U S t o n u : o. Antun Kazilari, guardijan. U S l a n o m u : o. Josip Matović, guardijan. U C a v t a t u : o. Dane Radmilović, guardijan. U Z a d r u : o. Leonard Matković > guardijan, o. Serafin Ivasović, o. Viče Tomašić, o. Bone Skunca, o. Fulgencije Crnošija, o. Lujo Pogačnik, o. Hugolin Didon, o. Stanko Kocijančić, o. Domi­ nik Tomić, o. Paše Bardhi. U K o p r u : o. Egidije Braut, gu­ ardijan, o. Pacifik Giasche, o. Franje Gorlato, o. Anselmo Bonafin, o. Aleksander Rubini, o. Hijacint Repić, o. Atanazije Veža. Str. 287. N a O r e b i ć i m a : o. Bone Beritić, guardijan. N a K u n i : o Fulgencije Lopižić, guardijan. U K o n a v l i m a : o. AngjeoJurica, guardijan. N a K o š l j u n u : o. Augustin Juničić, guardijan, o. Mauricije Gugić, o Metod Semenčić, o. Ciril Barušić, o. Toma Tomašić. N a H a v a r u : o. Gajto Letićguardijan, o. Benvenut Rode. N a P o l j u d u : o. Viče Catram, bone, guardijan. N a K r a p n j u : o. Ambrozije ^ ‘roa, guardijan, o. Ante Curavić. N a B a di j i : o. Bernardin Benjovsky, guardijan, o. Bernard Mijolin, o. Šime Škunca. N a P a š m a n u : o. Angjeo Mihovilić, guardijan. N a U g l j a n u : o. Benedikt Staničić, guardijan, o. Stjepan Radunić. U T r o g i r u : o. Vjekoslav Žarbarini, guardijan, o Aleksander Dobrilović. N a R a b u : o. Radoslav Lešić, guardijan, o. Filip Jurić. U N e r e z i n a m a : o. Lucijan Letić, guardijan. U K o t o r u : o. Alfons Pešić, guardijan, o. Lavko Medić. N a B a r b a n i : o. Nikola Bevilacqua, guardijan, o. Pravdoje Furlan, o. Stanislav Busetti. Njemačka. (Kongres za ja v n i mo­ ral) Čudno zvuči ovaj naslov, jer čudno je i žalostno ujedno, da se na obranu javnoga morala moraju sazivati skupštine i kongresi. Pod naslovom »Kamo plovimo?« Dr. Erlbach izviestio je u »Allgemeine Rundschau« o II. �Str. 288. Viestnik. kongresu muškoga društva za boj proti spolnoj bolesi. Žalost obuzme čovjeka kad promisli, kako ti ljudi misle rat voditi proti tom velikom društvenome zlu. Tajnik društva, dr. Blaschka po statistici je dokazao, da je u Berlinu izmedju okužnih 4 n/0 vojnika, 9 % rad­ nika, 16 % trgovaca, 25 °/0 djaka, 3O°/0 bludnica. Čudno je kako tajnik ispričava trgovce, radnike i učitelje ! Ovi se ljudi, po njegovu mnienju, radi svojih društ­ venih prilika ne mogu za dugo oženiti, i zato su za godine i godine upućeni na prostituciju! Osim toga valja spome­ nuti, da noćne kavane i varićtes na rafi­ niran način potiču spolni nagon. Ovo je zlo, veliko, zarazno zlo. Ali kako ga suzbiti ? Čudan je odgo vor njemačke gospode na ovo pitanje. Dvije ženske, doktorica A . Augspurg i doktorica lilozofije H. Stiicker, sred burnoga pljeskanja dokazivale su, da valja »oboriti stara moralna načela«, da treba »uvesti reviziju naših starih moralnih nazora», da treba »osnovati novu etikuc, da valja »uvadjati evangjelje — slobodne ljubavi». I njemačka gospoda nazbilj misle, da će to dokiniiti spolne bolesti! Doista, valja da se Br. 9. čovjek u čudu i bolno zapita: kuda ćemo ovako! Kad je otrag dvije godine akademičko-dramatsko društvo iz Monakova počelo davati nekakve Schnitzlereve igre, liberalni list »Allgemeine Zeitung« pisao je : »Skoro da š e već ne možemo osloboditi onoga blata, što se u Njemačku slieva iz Pariza i Berlina, Pešte i Beča. Grozno je to, kako javni moral pada; knjige, slike, tingel-tangel razglednice, inserati, operete, lažiznanstvena i gola pornografija, redute, iz­ lozi, obširna izviešća ispred sudnica. . . sve to širi neku duševnu sifilis, koja je zaisto užasna; nijedan stalež već nije zdrav. Kada bi se danas pojavio Tacit, vidio bi, da su Germali ostali vjerni svojim strastima — da piju, da se biju i da igraju, a njihove kreposti da je vrag odnio. .. Sve političke prepirke ovdje bi morale da padu pred tom kugom. Bio ti katolik ili protestant, kršćanin ili ateist, radikalac ili konservativac: igra se igra za čistoću obitelj­ skoga života, neokaljanost žene, vjer nost muža, poštenje omladine, zdravlje roda!« S A D R Ž A J: Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. — Katolička Crkva — remek-djelo Božje. — Maleni Abel. — Petrov novčić. — Crtice o rusko-japanskom ratu. - Dopis. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Tiska V ogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c20b0c78be0e17a5b7cf361aceee0b37.pdf 27acc6a3f3915d273c243217b8abd66c PDF Text Text Br. io. U Sarajevu, mjeseca listopada 1905. God. X IX . Fra Grgi Martiću. Što mi vedro nebo pomrknulo, Što 1’ se žarko ukrilo sunašce ; Što Г mi bielo lišće poniknulo, Što Г se mlado razdrlo srdašce; Što Г mi nježnoj na gudalu Vili Sitni glasi sjetno usitnili ?! Blažen bio, starče Radovane, Milovana starca nasljedniče, Kad ti tako redu na sve strane Haran narod vječnu slavu kliče: Te zasluži zlatnim svojim perom, Da te svojim prozove Homerom!! Nuto jada, nuto žalovanja Za slobode borce i pjesnike, Gdje im s kobna nesta razstojanja Ponajljepše na uzovu dike: Bogoduhog Vila miljenika, »Osvetnika« bezsmrtnog pjesnika! T a tko igda da premaši jošte Milozvučnost, ukras i jedrinu, Punu misli, strasti i milošte, Nedostižnu uz skladnu cjelinu, Neumrlih »Osvetnika« tvojih, Tih osvete zor-junaka mojih ?! T a tko ne zna Dragu Obrenova, Tko 1’ junaka Vukalović Luku Uz Trisvetu bojna vrh Grahova, Tko Г sijaset osvetnica ruku, S kojih puče na sijas diljaka, Da rod krvnih spase od Turaka ?! Blažen bio, kad se porodio, Na krioce gusle namakao, Gudalom ih tankim udesio, Od srdašca dušom zapjevao; Jer ti redom glas uminut ne će, Dok k slobodi osvetnik se k reće!! D. A. Pero}. �Str. 290. Fra Grgo Martić. Br. io. Fra Grgo Martić.1) Napisao Josip Milaković Neka mu je dika i čelenka I u rodu vječna popijevka! , , Osvetnici Bojevi turski i crnogorski IX. Svuda, gdje ima Hrvata, odjeknula je bolno žalosna vijest, da je preminuo slavni pjesnik »Osvetnika,« no i izvan hrvatskih zemalja, naročito u slaven­ skom svijetu, pobudio je glas o njego­ voj smrti iskreno saučešće nad gubit­ kom ovako velikoga pjesnika. I pisanje strane štampe, naročito njemačke, vrlo je prijazno, što je osobita zasluga jedne naše odlične zemljakinje,2) koja je već u više mahova a i ovaj put upoznala Nijemce sa našim Homerom, kako ga nazva učeni Jagić. O Martićevu radu pisali su u više mahova gotovo svi naši listovi, a od većih članaka spominjem: Napotnikov u knjizi »Bosensko slovstvo« (Napotnik je danas mariborski biskup, a nekoć bijaše u Sarajevu vojnički kapelan), Despotov predgovor »Obrenovu«, Šurminovu studiju o »Luki Vukaloviću« Selakov predgovor Martićevim djelima i studije prof. dra Joze Dujmušića u »Školskom vjesniku« (godine 1900. i 1901.), a pisao sam i ja nešto u »Skol. vjesniku« o oproštaju Luke Vukalovića. No da vidimo, u čemu je vrijednost njegovog rada i njegova veličina; rad šta ga toliko cijenimo. Nepoznat pisac piše godine 1878. u dubrovačkom »Slovincu« o njegovim »Osvetnicima« ovo: »Jezik je bogat i i) Izradio prama svom predavanju u »Trebeviću« prigodom pjesnikove 80 godišnjice. a Ggjs Milena Miazović Preindlsbergerova. bujan, slog obal i savršen, mašta raspaljena i puna poezije, a najskoli u drugome snopiću, u »Hajdukovanju«, rastanak Vukalovića od žene, razgovor njegov s igumanom Milom, razgovor u omarici s kosovcem, pak u poglavlju »Grobovi« dopire do vrška naslada i zanesenosti, te pošto si pročitao Vuka­ lovića, osjetiš, da ti srce grezne u gru dima, kad u našem jeziku ovaki se pjesmotvori pišu. Kad čitaš uopće »Osvetnike«, pada ti na um Vergilijev jezik u Eneidi, jer teče kao rijeka, koja je sve gatove i zaprjeke smetla, te nabreknuta i naduta romoni i pljuska svoje brjegove, kako da ih kori, što nijesu širi.« Rekao bih, da nije niko ovako vjerno u par redaka karakterisao nje­ govu poeziju. Pored toga u njega je divna plastika, kojom nas pjesnik opčarava i neodoljivom snagom zanosi u krajeve došle nevidjene, te nam se čini, da ih gledamo onakove, kakovi su odista, a kao uzor ovakova plastična prikazivanja, kojim bi se ponosio i prvi klasik, može se odista uzeti rastanak Lukin i ispovijed pred popom Milom, a uspinje se do vrška u crtanju i naj­ sitnijih slika u »Grobovima.« Narodna mu je pjesma dobra znanica, no Martić ne podražava joj na­ prosto, već mu je kao klasično naobrazovanu čovjeku samo osnovom, na kojemu gradi umjetnu pjesmu. Pa dok pjesma mirno iznosi dogodjaj, a u opisu se zaustavlja samo na uružju i junačkome odielu, Martić poznaje prirodu u svoj njezinoj dražesti, ali i oporosti i �Fra Grga Martić u crkvi sv. Katarine u Kreševu, �Str. 292. Fra Grgo Martić. strahoti, a dušu svojih junaka proniče do dna, te vjerno prati junaka od kuć­ noga ognjišta do krvavoga razbojišta, prisluškujući neprestano kucaju njegova srca. Od sitnica znade da se penje sve više i više do najtragičnije katastrofe. Pa dok Kačić naprosto pjeva uz naro­ dne gusle, kiteći svoje pjesme običnim narodnim nakitom, Martić bira iz naro­ dne pjesme samo ponajljepše cvijeće, pa ga svojim krvlju zalijeva, svojim klasičnim znanjem plemeni i diže se visoko nad narodnog pjevača kao pjes­ nik umjetnik. I on imade dakako svojih uzora, pače na nekim mjestima opaža se dosta jak utjecaj Mažuranićev, kao što i nekih latinskih pjesnika, no on je pored svega toga u svojim »Osvetnicima« udario svojim putem, na kojemu će jamačno naći našljednika. Njegova djela tijem su vrednija, što su se dogodjaji, o kojima on priča, desili u doba, kad je on živio, te im bijaše — makar i ne posve iz bliza — svjedokom : oni ispunjahu svu dušu, cijelo biće njegovo. A pošto su ti dogodjaji ispunjali gotovo cijeli njegov život, to nam je u njima — kako zgodno primjećuje vrla spisateljica Milena PriendlsbergerMrazovićeva — ostavio povijest svojega života. »Tu ga nalazimo«, — nastavlja ona — »u njegovoj atmosferi, tu ga vidimo u njegovoj individualnosti, nenatrušenoj od nikakve kulturne pritruhe. Ništa ne sprečava životnu snagu nje­ govih tvorevina, nikakvo razmišljanje ne tlači zvuk strasti i krasotu prirod­ nih oblika. Što nam prikazuje, to nijesu subjektivno oslikane tvorenine mašte, već je to posve prvotna sila činjenica: Br. 9. to su dogodjaji, koji sami svoju silnu riječ govore s realizmom, koji nas uvje­ rava, da je istinit, epski ljudi u epskim krajevima u etičnoj bezbrižnosti umjetno prikazani.« Njegovi su tipovi jasni i kao od tuča saliveni. Nije mu ih dočarala mašta iz svojih sfera, već su to ljudi, o čijim je mejdanima svakoga dana slušao i čitao, pak su oživjeli u njegovoj duši onaki, kakovi odista bijahu. To su ljudi, kakovih je svakog dana vidjevao na svakome koraku. Najviše resi njegovu poeziju pjes­ nikovo pravdoljublje, te svakomu priz­ naje njegovo junaštvo: ali ga ujedno ljuto, boli, što se braća medju se bore, čemu je kriva zadjevica i omraza. On kao pravi prorok kaže put slozi i ljubavi bratskoj, te nigdje ne gubi nade, da će osvanuti jednom bolja i sretnija vremena. Ali ćujmo njega sam a: Pa ni ljudi Disu krivi hudi, Već je zloba i nemilost kriva Od ljudskoga okorjela gn’jeva, Što ih prija Abelova kletva, Тег se mraze i nemilo raže; A da nije starih zadjevica, Ne bi bilo novih pozledica. O, da Bog da, ne bilo im traga! Nek se ljudi sklanjaju medju se Kano drvlje jedan do drugoga, Zaimljući jedan od drugoga Bratskog hara i ljubavnog čara, Tad im zloba ne će tvorit kvara. Osvetnike,« u kojima je pjesnik dirljivo opjevao jadno živovanje tužne raje, sačinjava sedam spjevova : Obrenov, Luka Vukalović i boj na Grahovcu, Bojevi turski i crnogorski, Kiko i Zelić, Ustanak u Bosni i Hercegovini, HadžiLojina krajina i Posjednuće Bosne i Hercegovine po carskoj i kraljevskoj vojsci god. 1878. �Br. IO. Fra Grgo Martić. Str. 293. što bijaše znakom Luki, da valja pri­ skočiti u pomoć. Treće pjevanje opisuje, kako se Luka kući povratio i digao na noge ne samo Zupčane, nego i Drobnjake, Banjane i Grahovljane, na što Trebinjci, bojeći se zla, zovu u pomoć sa sviju strana svoju braću. U četvrtom Vini mi se na gudalo, vilo, pjevanju kazuje vila Luki, koliku vojsku A za čistu vjeru djevovanja, Djevovanja i moga i tvoga; vodi Kadri-paša, pa ga odvraća od Ter ne bi Г mi ne kazala krivo, napadaja, no Luka ne će da sluša nje­ Što no cv’jeli na Javorju pustu. zina savjeta. P e t o pjevanje »Trisveta« 11’ je tuga ostala bez druga, počinje crtanjem čudnog znaka, što ga Pa jaduje u planini sama, opaža na nebu Luka, koji mišljaše, da 11’ se vila u grm ulovila, Tere kliče pobratima svoga, to sluti na zlo, no ga umiruje kum Da joj zlatne odapinje vlase . . . Vukašin. Kad je četa njegova na to U šest pjevanja ocrtao nam je pjesnik krenula na Grahovac, sretaju putem živo i plastički onaj kraj i cijeli dogadjaj nekog svećenika Luku, koji ih po želji sinaObrenova, osvetnika Draga,koji ubija Vukalovićevoj prati u boj. U pomoć unesrećitelja svoje obitelji, Šahin-agu. dolaze i druge čete, a jednoj, što dolazi Iza toga opjeva pjesnik junaka sa Cetinja, vodjom je Mažuranićev L u k u V u k a 1o vi ć a i boj na Gra- Novica Cerović. Pošto Kadri-paša ne htjede pristati na savjetovanje Huseinhovcu na Spasovdan god. 1858. To je njegovo najljepše djelo. Već sam poče­ paše, da se sklopi mir, što im ga nudjaju Crnogorci, udari Luka i ostali tak pravo je remek-djelo pjesničke umjetnosti, u kojem crta polazak Lukin vojvode sa sviju strana, te razbiju ne­ prijatelja. Luka se pokaza velikim juna­ u hajduke i oproštaj s vijernom ljubom, koji je vrlo dirljivo ocrtan, te ti izmam­ kom, za to ga dariva vojvoda Mirko. ljuje suze na oči. Pošto se Luka pri- Spjev svršava pjesmom zahvalnicom čestio u crkvi u Ostrogu i pošto mu Bogu i pogrebom crnogorskih junaka, dade iguman Mile moći sv. Vasilija i a Luka odlazi kući u Zupce svojoj zapise Petra Njeguša, da ga obrane u sirotnoj obitelji. Vrlo je krasan i dirljivo spjevan б. spjev »Grobovi«, u kojemu nevolji, ode okrijepljen u goru, gdje gledamo bojište nakon ljutog boja na nadje mlada druga, s kojim će zajedno Grahovcu. Na tome groblju čita pogi­ hajdukovati i braniti svoj rod. Tome nulim junacima onaj pop Luka i tu bi pjevanju naslov je »Hajdukovanje«. U poslije podignuta crkva Trisvetnica. drugom pjevanju crta pjesnik potjeru za Lukom, koji je vodja Brdjana i Zup­ Pošljednje pjevanje »Robovi« crta dogadjaje nakon grahovačke katastrofe, naro­ čana i muke njegove žene, što ih je čito povratak teško ranjenih i osaka­ pretrpjela, ne htijući odati boravište ćenih zarobljenika u Carigrad. U trećem svoga vojna. Nju izbavlja njezin kum Vukašin, koji nudja svoju glavu za dijelu »Osvetnika« crtaju se bojevi njezinu, a u to puče njegova puška, turski i crnogorski godine 1862., u Dogadjaj, što je ocrtan u »Obrenovu,« uzetjeizgod. 1857. Taj je spjev kao neki uvod u »Osvetnike,« a pjesnik nas umah u početku zadivljuje krasnom pjesničkom invokacijom, zovući u pomoć pjesnikinju vilu, kao štoOmir zove muzu : �Štr. 294. Fra Grgo Martić. kojima se i opet odlikova Luka Vukalović, a u četvrtom spjevu » K i k o i Z e 1i ć,« kojega spjeva fra Grgo u Sara jevu, opisuje se smrt dvaju hajduka, Ivana Grgića i Jove Bošnjaka. U petom opjevao je pjesnik u s t a n a k u B o s n i i H e r c e g o v i n i god. 1876.— 78. i bojeve turske i crnogorske. Ovo je kao nastavak trećega dijela »Osvetnika.« Pošljednja dva spjeva, najnoviji pjesni­ kovi radovi, imaju naslov: » Ha d ž i L o j i na kr aj i na« i »Po s j e d n u ć e B o s n e i H e r c e g o v i n e po carsko kraljevskoj vojsci god. 1878.«. God. 1902. izašla je njegova još nigdje neštampana pjesma, u kojoj se sjeća groba Luke Vukalovića i I.ukine sudbe.' Ljepšeg spomenika nije jamačno nikoji pjesnik postavio 'svome junaku, što je fra Grgo Luki. On i opet dozivlje posestrimu vilu, da pomene ovog hra­ brog zatočnika: Klikni, vilo, nad Ztipce krvave Još cigleno za života moga 1 našega sjetna drugovanja. I pomeui vojevodu harna — Zatočnika i moga i tvoga. A svršava tužno bugareći : Leti, sejo, preko mora crna I pani mu na mogilu sama — Od nikoga još neoplakanu, Te orosi suzam pobratskijem A okiti smiljem grahovskijem, Koje jošter povenulo nije, 1 prišapni u rudinu gluhu : »Ne otruhni, srce davorovo, Još te pjeva drvo javorovo! Jur na Zupcim krnj mjesec ne sije, No krst. zlaćen slobode se vije, A slava ti u rodu ne mrije.« Pored toga Martić je prema Pavićevoj lijepoj osnovi spjevao po narod­ noj pjesmi epopeju o boju na Kosovu, u kojoj su tri narodne, a četiri njegove Br. io. pjesme, a taj golem posao svršio je za ciglih 20 dana. Napisao je više većih prigodnih pjesama, kano što su Prihodnica kao poziv u kolo bratinsko (1850.), više pjesama biskupu Strossmayeru, Suze za biskupom Šunjićem, Spomenicu fra Andriji Kačiću Miošiću, Ivanu Gunduliću, Kristoforu Kulumbu i »18. augusta,« koja je jedna od najljepših njihovih pje­ sama, što ih je napisao u svoje starije dane. Preveo je »Pjesničke kitice sv. Frane Asiškoga« i »Obraćenike sv. Frane Asiškoga« O. A . Cesaria, po A. T. Ozanamu »Muku Isusovu,« »Uskrslom Isukrstu« i »Čestitku imen­ danu svetomu ocu papi Lavu XIII.« po F. Lesce-u, a »Krštenika« ispjeva po pripovijesti grofa Lava Tolstoja. Sa svojim nikada neprežaljenim drugom I. F. Jukićem skupio je dvije sveske »Narodnih pjesama bosanskih i hercegovačkih,« koje su izašle nanovo u Mostaru štampom tamošnje Hrvatske dioničke tiskare. Prvi put bijahu štam­ pane u Osijeku god. 1858., a izdao ih bijaše o. Filip Kunić Kuprješanin. Svoje literarne radove predao je pjesnik devedesetih godina u nakladu »Bos. Pošti« u Sarajevu, koja bijaše tada vlasništvo jur pomenute spisa­ teljice gospodje Preindelsberger - Mrazović i dosele izašli su »Osvetnici« i »Posvetnici«. Kad će ostalo izaći, ne znam, a imade, koliko znadem, još ruko­ pisa, koje bi valjalo štampati. Prvo izdanje »Osvetnika« izašlo je nakladom Dioničke tiskare u Zagrebu, a neke tri, četiri knjižice u biskupskoj štampariji u Djakovu. Medju naštam­ panim stvarima predao je on rečenoj tiskari: »Makabejce,« »Ifigeniju« i »Pje- �Иг. io. Fra Grgo Martić. srne prigodjajne«, a od štampanih: »Pravednog Josipa,« a to je prerada pjesme Kašteljanina Vuletića (Djakovo 1886.), »Bijednog Novaka,« »Obranu Biograda* i »Putovanje u Dubrovnik.« Devedesetih godina priredio je u narodnom desetercu Maretićev prijevod »Odiseje. * Martićevi pseudonimi bijahu : Rado­ van, Ljubomir i Nenad Poznanović. A sada — hajde otvorimo knjigu njegova života. Fra Grgo rodio se 5. veljače godine 1822. u selu Rastovači u Hercegovini. To je nedaleko Posušja, gdje je ispo­ stava ljubuškoga kotara. U velikoj većini Martićevih biografija, u školskim, pa i u istim samostanskim bilješkama zabilježen je 22. siječnja kao dan nje­ gova rodjenja. Kako se to desilo, to ni sam pjesnik ne zna, tek se dobro sjeća, da je u njegovom krsnom listu, koji mu je u velikom požaru sarajev­ skom godine 1852. s kućom zajedno izgorio, bilo zapisano, da je rodjen petoga veljače 1822., a jedanaestoga kršten Mato i da mu na krštenju kumo­ vaše Anto Maras. Rodio se u seljačkoj kolibici, koju je starac, kako je poznato, u »Nadi« živo opisao. Otac njegov bijaše bačvarski majstor, a zvao se Grgo, koje je ime uzeo i naš pjesnik, kad je stupio u samostan u franjevački red. Majka mu, rogjena Jela Kukulj, bijaše od Imotskoga u Dalmaciji. Imali su šestero djece : četiri sina i dvije kćeri. No djeca ostadoše rano bez svoga hranitelja, te stric mu Rade prihvati sebi siročad. Sirotinski se tu živjelo, ali posred sve neimaštine bijaše tu ljubavi i poezije. Str Ž95. »Na srijedi kuće nabij ognjište« — veli pjesnik opisujući svoju kuću rogjenicu — »stavi prijekladanj od gvoždja, na što ćeš drva naslagati — objesi zemljanu kotlušu vodom napunjenu na komoštre o gredu viš vatre, uspi koju šaku brašna — podjari drva, da kotluša ključa; kad se popovari, imaćeš kašu, koja će se varenikom zabijeliti. Postavi siniju na ravno, na kojoj razmetni kašike i uza svaku po komad kruha, kakva je Bog dao, onda po kašikam i po komadovima poredaj čeljad okolo sinije, pre­ krsti se i izmolivši »oče naš« srči s njima, a zovnuće te, nego čuvaj se, da se srčući ne ožežeš. Po tome berićetu čeljad će oko vatre svako na svoje mjesto sjesti, a Rade će skinuti gusle s klina, pa sjednuvši u uglu zacvijeliti gudalom i pjevajući junačku davoriju razgovarati svoju domaćicu i uz nju dvoje njezine, a petero pokojnoga dje­ vera Grge dječice - - manje i odrasle. Tu bi mogao opaziti, da od ono petero siročadi jedan muškić ponajživlje pilji očima u strica i jagmi predivo pjesme, kao da će je sjutradan kod kozlića raspredati. Kad već vlašići odmaknu daleko, Rade će guslam o klin, pak i on i cijela čeljad po redu pod biljce vunene naporedo kao kladići i pospu kao poklani. Ako li im u dobar čas bura zažvižgji, a vatra se već uduhne, tada pod biljcima nastane bobonjanje bo, bo, b o ! od studeni sve da zub o zub zveči. Rano se skoče, pak za poslima kud koje.«1) Mali Mato išao je na pašu za ovcama i kozama, a kad mu bijaše dvanaest godina, sjeti se Rade zavjeta ‘) Nada I. str. 24. �Fra Grgo Martić. Str. 296. pokojnoga brata Grge, i odvede Matu u kreševski samostan, da bude franjev­ cem, gdje mladić naučivši gramatične i sintaktične predmete latinskoga jezika, po tome i retoriku, udje u red primivši ime Grgo. Pošto je svršio i novicijat, posla ga starješinstvo u Požegu, gdje stupi u šesti gimnazijski razred, u komu bijaše prvi odlikaš. Nakon ovoga lije­ pog uspjeha ode fra Grgo s petoricom bosanskih djaka u bijeli Zagreb, gdje se onda baš ponajljepše razmahao ilirski pokret. Mladi bosanski djaci dolazili u Gajevu štampariju i redakciju, gdje bi dobivali knjiga i tu se u njima prvi puta probudi prava rodoljubna svijest. Oni upoznaše u tim rodoljubima svoju jednokrvnu braću, te se uhvatiše složno s njima u jedno čvrsto kolo. U Zagrebu upozna se Martić s nježnim pjesnikom »Djulabija«, Stankom Vrazom, revnim pčelicama Babukićem i Šulekom i dru­ gim odličnim pjesnicima i piscima. Ne bijaše gotovo dana, da se ne bi Martić, vraćajući se iz akademije, svratio Gaju, gdje je našao cijeli zbor mladih zanosnih Iliraca. Krasno bijaše to doba pjes­ me i rodoljubnog zanosa 1 Na fra Grginim guslama počinju tajno yeć zujati žice, s kojih će poslije jeknuti veličajna epo­ peja narodne borbe za slobodu. Oca se ilirskoga pokreta sjeća on ovim lijepim stihovima: »Eno tamo u zemlji ilirskoj Stoji junak ko jablan visoki H ej! viteže, slovinsko koljeno, Bog, ti dao, što u njeg želio. Eno tvojom ljubavlju, štedrotom I naše se vatre iskra kaže, Ne pogibe tvoje nastojanje — I nas tvoja obradova ptica.« (Bos. prij II., Zagreb.) Br. io. S njime i s Vrazom revno poslije dopisuje, a ta pisma vrlo su zanimljiva, jer se vidi u njima velik utjecaj govora, kojim pisahu Dositije, Magarašević i Solarić, što je naučio boraveći u Sto­ nom Biogradu, kuda je pun ideala i najljepših snova otišao nakon godine dana svojega bovavljenja u Zagrebu god. 1840. Onamo ga odasla »consilium hungaricum« u Budimu, koji imadjaše vlast po cijeloj Ugarskoj porazmještati bosanske gjake. Ovdje započinje on svoj književni rad pjesmom zahvalnicom maršalu Lavalu Nugentu, koji je bosanskim franjev­ cima bio ponudio svoj grad Dubovac 1_od Karlovca za sjemenište. T a pjesma izadje u »Danici,« u koju je odsele šiljao davorije i razne druge pjesme. U Stonom Biogradu ostade četiri godine i pošto svrši bogoslovne nauke, povrati se godine 1844. u Bosnu. 0 Božiću iste godine redi ga poznati biskup fra Rafo Barišić u D6cu za misnika. No pošto ne imadjaše još pro­ pisani broj godina, mladu misu čitao je istom 14. veljače nastojne godine (1845.) u kreševskoj franjevačkoj crkvi. Nakon dvije godine postane kapelanom u Žepču, gdje ostade tri godine, a g. 1850. dodje za župnika u Sarajevo. Ovdje mu nije puhalo ispod samara, osobito dokle se je probavila okupacija poznatoga Omer-paše Latasa, nije samim Muslimanima, nego i kršćanima bilo : i potegni i povuci, a on s Omerom radi redovničkih i kršćanskih potreboća i madjaše svagdašnjih posala i njega je Omer uljudno primao i u njegovim pri­ kazivanjima uslišavao, ali je imavao svedjer, što no se kaže, šušak za uhom. Osobito otkako Omer sunovrati njegova �Br. io. Fra Grgo Martić. druga Jukića, bilo je misliti, da je i oko njega kučao, ali nije mogao ništa skučiti. Jukić bijaše mu najbolji drug, ali je — košto je poznato — teško nastra­ dao. Kao prognanik umre daleko u tudjem svijetu, a kad je to dočuo fra Grgo, tužno je probugario za ovim vrijeduim rodoljubom, o kojemu lijepo reče naš Tugomir (dr. Alaupović), da bijaše »čovjek, koji je čitav svoj teški i mučni život gorio, samo da domo­ vini makar malko posvijetli u gustoj tmini neznanja« (Prosvjeta 1902., Jukićev list iz godine 1847. Fra Grgi Martiću). Grijeh bi bio govoreći o Martiću nespomenuti ovoga čestitog pregaoca, komu ona zlobosija stara, kako veli u svojoj naricaljki Martić, zlobu sijaše: Nek mu nije sretno i napredno, Nek mu nije putovati ravno ; Postavi mu klance jadikovce, Ne bi li ga skobila sudbina. . .« Na kraju ove tako dirljive pjesme isporedjuje ga s jelom, kojoj se osušile grane: »Rasla jela i širila grane, Grane daše hlada ugodnoga, L ’jepu cv’jethi rosu plodonosu ; L ’jepo cv’jece diše i miriše, Vijar puhnu, skrši jelu vitu. Jelici se osušiše grane, Nesla hlada a rosa opada 1 to Гјеро uvehnulo cv’jeće, Nit’ već diši, niti kom miriši. (Nar. pjesme bos.-herc. str. 33. Osijek 1858.) Godine 1852. kako jur u početku spomenuh — izgorje Martiću kuća i cijela biblioteka, u kojoj bijahu glavni latinski i grčki klasici i mnogo hrvat­ skih knjiga. Samostan kreševski pruži mu u toj nevolji pripomoć, a tadašnji konzularski tajnik Antun Vranicani po­ dari mu dvije hiljade forinti, te on Str. 297. počne zidati crkvicu u čast sv. Antunu. T a crkvica izgorje poslije u velikom požaru g. 1879. Poslije bijaše župnikom u Ponijevu, ali nakon godine dana (g. 1855.) budne namješten kao zastupnik franjevačke redodržave u Sarajevu. God. 1856. proputova s nikopoljskim biskupom Parsijem dozvolom svoga provincijala Pašalića Vlašku i Bugarsku, gdje je biskup imao svojih župa, no za kratko vrijeme povrati se radi raznih neprilika kući u Kreševo. Njegovom naglom povratku mnogo je doprinijelo i to, što u Ruščuku, kamo ga je biskup mislio smje­ stiti i povjeriti mu tamošnju župu, ne bijaše stana za dušobrižnika, osim pri­ stanište s jednim oltarom u kući nekog Dubrovčanina kapetana Luke. U Kreševu budne Martić učiteljem raznih gramatičkih, i filozofskih i bogo­ slovnih nauka. Toga vremena prigodišese neki krva­ vi sukobi raje s napadnicima po Hercego­ vini i u pograničnim mjestima Crne Gore. Ti dogodjaji tako ljuto potresu njegovu dušu, da ih je naskoro živo u pjesmi ocrtao, i to bijaše njegov »Obrenov,« prvi dio njegovih »Osvetnika.« Pjesmu posla preko Save, te bude odo­ brena i štampana troškom pok. Andrije Brlića i biskupa Strossmayera. Svoje putovanje medju katolicima po Vlaškoj i Bugarskoj opisa u to doba u zagrebačkom »Katoličkom listu.« Kao vrstan naizust komade sika, kao što Tibul Propercij, ron i dr., hotio moderni jezik, te latinac, koji je znao iz ponajboljih kla su Horac, Vergilije, Katul, Ovid, Cice­ je da upozna i koji je naučio francuski, a �Str. 298. Fra Grgo Martić. radi vježbanja prevede Chatebriandova »Renea« i Racineovu »Ifigeniju.« Rene izišao je pod naslovom »Novak« u Djakovu, a Ifigenija nazad par godina u Mostaru. Pored toga priredio je Martić jedan izvadak iz ogromnog tur­ skog rječnika. Taj izvadak bijaše pre­ dao nekom Zuhdi efendiji Bakareviću, razumnom mladom pisaru pri tadašnjoj osmanlijskoj vladi. Šta bijaše poslije s tim rukopisom, to Martić nigda ne mogaše saznati. Nakon uspješnoga ačiteljskoga rada u samostanu kreševskom povjeri mu starješinstvo opet g. 1860. upravu ponijevske župe, gdje udesivši iznova gusle, ispjeva grahovsku muku i rat turski i crnogorski od. g. 1858. do 1862. Tu nasta njegov krasan spjev o junaku i vojvodi Luki Vukaloviću. kojim je i sebi i Luki ovjekovječio ime. Evo što sam priča : »S humka vino­ rodnog brdeljka, kao s mogile, iz tog čardačića a uz dogled Crnog vrha i Matijinskog visa ugledao sam Luku u klancim jadikovcim (u duhu dakako, jer on ga nikad vidio nije), gdje je prije dvije godine crijeva sukao, pa se još po njima živ šeće i sjetne zadužbine premeće, te kako je osvetnica vila na žice savila, sperih u pjesmu Luku i hajdukovanje.« Za to slaveći dičnog starinu, ne bi se smjelo spominjući Rastovaču i Kreševo, gdje sada leže pjesnikovi smrtni ostanci, zaboraviti ni skromno Ponijevo, u kojemu je pjesnik stvorio svoje remek-djelo. No fra Grgo ne uživaše dugo idili­ čne seoske tišine, jer mu valjade god. 1863. i opet kao župniku poći u Sara­ Br. io. jevo. — U prostranoj župi, gdje je mnogo puta valjalo ići po pet sati daleko, čekalo ga još sila raznih drugih poslova. Pored toga zastupaše biskupa i redodržavnika, a bilo je svakojakih prometanja s vilajetskom vladom i konzu­ latima. Bijaše od naroda katoličkoga članom vrhovnoga medžlisa zemaljske vlade, kojemu bijaše dužan gotovo svaki dan službeno prisustvovati. Kako je Ira Grgo bio poštovan, vidi se lijepo odatle, što u njega ište pomoći i savjeta sirotinja raznih vjeroispovijesti, a on je odista pomagao, gdje je mogao. Stizalo se, što se je moglo, svuda, te se ne će izgubiti zadugo u narodu spominjanje nj -govili dobrih djela. U Sarajevu osnova pomoću tadaš­ nje vlać • mušku školu i uzdržavaše sam učitelja, a u sporazumljenju s biskupom Vuičećem dčbavi iz Zagreba milosrdne sestr^, za žensku poduku. Obadvije su škole cvale i napredovale. Poslije je kupio za biskupski stan i za samostan milosrdnih sestara za 2.500 dukata, što ih je dobio od generalnog konzulata, prostrano zemljište, gdje je danas voj­ nički kazino i perivoj. No da li je tu fra Grgo štogod spjevao i napisao ? Da, pored svega posla i raznih neprilika ispjevao on u to doba četvrtu knjigu »Osvetnika,« Kiku i Zelića. Pjesnik sam kaže u jed ­ nomu pismu, da je to djelce uskladnorječio, da bi s tijem vrjednije bilo, počem u tih hajduka ne bijaše zamašnih mejdana, čim bi pjesma mogla obilovati. Osim toga napisa god. 1867. o Topal — Osman veziru, koji na nj’ silno zamrznuo bješe, pjesmu »Osmaniju,« u kojoj pjesnik ocrta vrline ali i mane toga vezira. �Br. IO Fra Grgo Martić, Str. 299. U to doba budne kod Osmana (S. P.) i »Obzoru,« gdje je udarao po osumnjičen, da je glava panslavizma u Osmanu neukrotivi Kl. Božić, koji bijaše Sarajevu, ili barem njegov prvi član, dragomanom u pruskom konzulatu, a na što je Osman zahtijevao, da ga on općaše svaki dan s fra Grgom. Najstarješinstvo makne odavle. U sumnju poslije eto i »Osvetnika,« o kojima se je pao uslijed neke tajne prijave, pa puno u svim listovima pisalo i za koje onda još za to, jer da podaje po gradu se nagadjalo, da im je autor fra Grgo. čitati novine, da njemu dolaze smutljivi No bilo, kako mu drago, hvala Bogu, ljudi, koji su neprijatelji vladi, čime je što je srećom fra Grgo iznio živu glavu, nišanio na njegovog druga, pokojnog a moglo je i gore biti. Klementa Božića. Oni poištu dokaze ili Sada bi valjalo da slijedimo našega svjedoke, no nemogavši on toga nave­ zatočnika od Osmanove ere ća do oku­ sti, reče im prosto, da ga uklone odavle, pacije po c. kr. četama, koje ga zatena što starješine ne pristanu. Kad im koše u Sarajevu kao župnika, ali reče i treći put, a oni ne pristadoše, pošto će pričanje i nabrajanje njegovih tada im otresito rekne: »Sad vi hajdete, zasluga jamačno naskoro izaći štampom, on ostaje moj. Čim najmanje spazim u reci ćemo samo to, da je on revno protivu, ja ću mu sam suditi.« Fra vršio svoju službu i za ostalih vezira. Grgo ostade na svom mjestu, ali je Za svoju redodržavu stajaše preko mnogo patio pod tim pritiskom i pobojavši se premetačine, turi svoju dvadeset godina na braniku njezinih prava, povelja, i sloboština, koja podi­ nebogu »Osmaniju,« koja bi po njegovom sudu — s njegovim najljep­ jeli sultan njegovu redu i starinskim šim pjesničkim djelom iznijeti mogla, u samostanima. Bijaše više izvrstnih borižito, koju, kad se oluja stišala, nadje oca od novijega vijeka, kako no : Šunjić, svu na najmanje komadiće raznešenu. Karaula, Nedić, Tuzlančić, Baltić, Kujundžić, Pašalić i Zubić, ali ti vrijedni po­ Tri mjeseca trajaše Osmanov bijes na fra Grgu, a na to ga opet kao i bornici na brzo malaksaše bolešću, staprije zavoli, te ga priuzme u čast i rošću, nemoću a i smrću, tako da se povjerljivost prijašnju. Uvjerio se, da može reći, da od godine 1854. osta nijesu bile osnovane tužbe na fra Grgu, sam fra Grgo na tomu, za red važnome jer ime Grgo, što je stajalo u tajnoj poprištu, na kojemu se valjalo često prijavi, ticalo se nekog drugoga, ne puta ljuto boriti. Za njegove zasluge i za njegovu njega. Iz toga se može vidjeti, kako prav može stradati, a pravedan se sudac požrtvovnost imenovahu ga njegovi pret­ postavljeni definitorom, kustosom, a g. ogriješiti. Medjuto fra Grgo je imao razmiš­ 1893. odlikova ga general franjeva­ ljati, da osim već navedenog slučaja, čkoga reda u Rimu jubilatstvom, a to koji mogaše služiti zgodnom izlikom, je akademička čast u franjevaca. imade još uzroka Osmanovoj srdžbi u Već u početku spomenusmo, kaki je groznim dopisima u »Narodnim Novi­ majstor naš pjesnik u poznavanju našeg nama,« koje pisaše neki Stevo Popović čistog narodnog govora, ali čar njegov �Str. 300. Fra Grgo Martić. umije prikazati samo pjesnik umjetnik, kakov je Martić. Kad bijaše Kolumbova slava u Rimu, bio je onamo pozvan i Martić, jedini Slaven. Pošto je pročitao svoju zanosnu pjesmu, kojom slavi Kolumba, pristupi k njemu veselo general franje­ vačkoga reda, te odlikova njega i naš lijepi hrvatski jezik ovijem riječima: »Doppo la lingua Italiana mi pare e prima nella sua dolezza la Slava!« (Meni se iza talijanskoga jezika najviše u svojoj slatkoći svidja jezik slovinski). Martić je za svoje zasluge bio tri puta odlikovan od otomanske vlade i to petim i četvrtim razredom i komanderskim nišanom Medžidije. Naš prejasni vladar podario mu g. 1878. nišan Franje Josipa I., a 1895. 0 njegovome 50-jubileju gvozdenu krunu III. stepena. 14. veljače godine 1895. slavio je u Kreševu 50-godišnji jubilej svoga misništva i literarnoga rada. Od njegove braće i sestara nema već nikoga 11a životu, a majka mu je umrla negdje oko god. 1853. No imade nećaka i nećakinja od dviju pokojnih sestara, Božice i Dome. (Prva bijaše udata za Vukana Gavrana u Rastovači, a druga za Tomu Oreča u Trebistovu. Umrle su prije desetak godina). On poznavaše sedam stranih jezika, a pored klasičke literature dobro poz­ navaše i neke moderne. Govoreći sipaše latinske citate, da si mu se morao diviti. Govorio je izvrsno latinski, fran­ cuski, turski, madžarski, talijanski i po­ nešto i njemački. Dugi niz godina življaše u skrom­ noj ćeliji u Kreševu, iz koje rijetko izlazaše na polje. Prije je rado lovio, te bi još prije nekoliko godina umio rano Br. 10. prije zore uraniti i poći u lov na Trn u-, Visočicu, Crnu rijeku, Prelov, Ogoijelicu ili Lopatu. A gadjao je izvrsno, te se i kao lovac proslavio. Pošljednje vrijeme morade ostaviti lov, jer ga noge izdale. On življaše uredno kao po satu i za to bijaše dugo i duhom i tijelom svjež i zdrav. Ljeti bi radio u svojoj malenoj baščici kraj Kreševčice, zimi čitaše u ćeliji, a pokadšto i pisaše. Dakako po tursku na koljenu i to guščijim perom. Uza to bi pušio iz odugačkog turskog čibuka. Pošljednju godinu — i to sve od svoje alem-mise — odleža do svoje aimrti u krevetu. Martića poštivaše sve bez razlike vjere, jer je on radio uvijek prema onoj : »Brat je mio, koje vjere bio.« Kad bi došao u Sarajevo, sve ga srdačno pozdravljaše : i katolik i musli­ man, pravoslavni i jevrej, ta poznavaše ga i voljaše svako, jer se njegova djela ne će tako lako zaboraviti. Rado se opominjaše svojih prija­ telja, naročito onih iz doba prije oku­ pacije, no najviše se sjećaše svoga Perkana, domaćeg čovjeka iz Kreševa, koji mu je umio krasno uz gusle pjevati. Kad je Perkan umro, tužno je probugario, te mu je u »Vijencu« iznio i sliku i pjesmu, njemu posvećenu. Tužne bijahu prilike, mutno obzor­ je, pod kojim je on navijao žice na guslama javorovim. Sa sviju strana sali­ jetali njegovu pjesničku dušu kobni gla­ sovi, i tako nam je njegova poezija puna teške i crne slutnje, bolna vapaja i očajne borbe. No pored svega toga njegovi »Osvetnici« nijesu nas rastavili jedne �Br. lo. Ćastnoj uspomeni Fra Grge Martića. od drugih, već nas zbližiše, te upoznadosmo, da smo braća, da smo djeca jednog oca i majke, ali nas je zlosrećna sudba vjekovima rastavljala, te rezasmo jedni na druge. Uvidjesmo, da se mnogo puta proljevala potokom rumena krvca, koja je mogla našu misao skrenuti na Str. 30t. • drugu bolju i korisniju putanju, kojom danas stupamo u susret našoj i sretnijoj budućnosti, vedrijem danu. Navjesniku zore toga dana neka je laka gruda zemlje, koju je tako žarko ljubio ! Častnoj uspomeni Fra Grge Martića f 30. VIII. 1905. Tužnim velom ovij se, Bosno moja srebrena, Plači rode sirotni, rajo biedna, prezrena 1 Došao je kobni čas, svanuo je tužan dan, Usnuo je otac tvoj, umro ti :e Radovan. — — Bistrim duhom pregledaj muke robstva dugoga, Sjetit ćeš se, siroto, Radovana mrtvoga. On je tvoje djedove u žalosti tješio, Toplu krvcu srca svog u žile im prelio — Kad su drugi narodi slobodinke pjevali, Tad su tvoji djedovi za krst krvcu lievali; I došo je sretni čas, željeni slobode dan, Pošlo ga je dobri Bog, a donio Radovan . .. Zato pjevaj, rode moj, preko brda, dolova, Nek ti pjesma odjekne sve do tamnih borova, Gdjeno vila podgorka pod tim borjem zelenim Plače gorke suzice za bratom si premilim; Utješi je žalostnu, nek ne zaspi vječni san, I reci j o j: živi još u tvom srcu Radovan I — — — Pa ti uzmi, rode moj, stručak cvieta nevena, Posadi ga na groblje, povrh humka zelena, Gdjeno spava spokojno tvoj dobrotvor Radovan, U tišini groba svog čekajući sudnji dan. Pa ti reci cvietu tom : »O, ne veni, nevene, Ovdje spava Radovan, otac raje prezrene!« I kad humak poljubiš, pošlji Bogu uzdisaj, Neka primi otca tvog u nebeski zavičaj. Dragan DujmuŠić. �• Str. 302. Posmrtna trajna spomen fra Grgi Martiću. Br. 10. Posmrtna trajna spomen fra Grgi Martiću Po dovršenoj žalobnoj slavi u po­ j e : da fra Grgina ćela (soba) sa svim njegovim razmještajem ostane netaknuta čast smrtnim ostatcima dragoga našega fra Grge okupilo se na poziv o. gvar­ i tako se pretvori u muzej ostanaka dijana sve svećenstvo prisutno u samo­ njegovih zemnih potrebština. Ovu od­ redbu sigurno će svak sa zahvalnim stanskom refektoriumu, da se prije razipriznanjem pozdraviti, jer je i tako izlazka s tužne ove zgode za put okriepi. Dašto, da i taj čas nije bilo govora o kazan trajni pietet vrlomu našemu po­ kojniku. čem drugom, nego o onom, što je Odsele dakle tkogod htjedne po­ zaokupljalo sve prisutnike: o svježoj uspomeni neprežaljivoga našega pokoj­ častiti uspomenu pokojnikovu, moći će to zornim razgledanjem u njegovoj ćeliji, nika. gdje će ga čedni mu za nas dragocjeni Izmedju ostalog, Monsign. M. Cepelić, zahvaliv se otcu gvardijanu, koji namještaj sjetiti pokojnikova živovanja je sve moguće učinio, da se dolično i djelovanja. Tuđe će, u sobi od 5 obavio pokop vrlog pokojnika, spomenu metara duljine, 4 metra širine, a 3 metra odmah, kako je dužnost sada svih nas, visine, s jednim dvostrukim prozorom svega naroda, da se pokojniku i u glav­ spaziti lievo od istog čedni noćni ležaj, nom gradu Sarajevu, gdje je on naj­ na komu je pokojnik od dnevnog, naj­ više svojim djelovanjem to zaslužio, više književničkog rada svoje staračke podigne što prije spomenik, te predloži, utrudjene kosti odmarao. Do nazad da se odmah izmedju prisutnih u to nekoliko godina nije i mao u sobi kre­ ime prinosi pokupe kao ozbiljni početak. veta, nego mu služio i za noćni poči­ Svi su prisutni oduševljeno odobrili nak kanape. Desno je bio taj kanape, predlog i po mogućnosti ovaj čas na kom je, turski sjedeć, podmetnuv samo doprinieli svoj obol te se u tu svrhu kakovu knjigu, na koljenu napisao sve, liepa svotica uručila otcu gvardijanu, što je htio pisati, jer stol na sredini koji će s otcem provincijalom primati sobe, zastrt medjedijim krznom, guskom daljne prinose, o čem će se putem i umjetnim jagodama pod staklenim naših novina, imenito »Osvita«, javno poklopcem, služio je samo za ures i pokrenuti akcija sabiranja. postavljenje cigarina i duhanskih kutija. Pokojnik se je još za živa sebe Uz kanape do prozora maleni stolčić, na kom je tintarnica s dva guščija prije nekoliko godina poskrbio za čedni nadgrobni spomenik, koji će mu se od­ pera, kojima je samim za tisak napisao mah i postaviti; nu da mu svedjer živa sve »Osvetnike« i »Posvetnike.« Pri i trajna uspomena ostane i u samostanu dnu kanapeja mala kredenca, na njoj kreševskom, gdje se je odhranio i do- samovar i drugi pribor za čaj i kavu, hranio, gdje je on u onoj gorskoj ro­ koju je pok. rado uz čibuk srkao, a i mantičnoj dolini dosmrtno najradije goste muhamedance podvorivao. Uz htio da bude, otac provincijal s mjest- vrata lievo ormar, u kojem je smještena nim samostanskim starješinom odredio priručna knjižnica; odmah do nje izvje- �Br. io. 0 postanku crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajavu. šeno lovačko oružje i spreme, a desno' sanduk, u kom su pohranjeni rukopisi pjesama i privatno dopisivanje. Na zidnim stienama izvješene stoje slike, najviše diplome odlikovanja; ali će ti oko zapeti po najprije na obje­ šene g u s l e j a v o r o v e , koje su pokoj­ niku najmilija drugarica bile. Medju pušačkim priborom — čibucima, cigarinima, duhanskim kutijama, lulama, nalazi se jedna zemljena lula, kojoj je na omotu sam pokojnik zabilježio, da g a j e » p e t d e s e t g o d i n a « služila! Pokojnik je bio u čuvanju svojih stvari i razmještenju u sobi vrlo uredan, Str. 303. te govorio, da noću u svako doba bez svjetla može lako naći svaki svoj predmet. Tako je evo starješinstvo samo­ stana kreševskog, čiji je pokojnik bio dični član svega svoga vieka, osiguralo mu trajnu živu uspomenu. Željeti je u obćem interesu, da uprava samostana, koja je po ustano­ vama franjevačkog Reda jedina vlastnica sve pokojnikove ostavštine, pak tako i rukopisa, što skorije objelo­ dani barem rukopis : »Zapamćenja« (mćmoires), u kom će se iz burnoga vieka pokojnikova naći zanimivih i za povjest veoma važnih crtica. B. O postanku crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajevu. (Iz ostavštine f fra Grge Martića.) Crkva ovoga Božjega ugodnika bijaše od starina u sredini predjela, koji se zove L a t i n 1u k, po prilici za sto­ tinu koračaja od latinskoga mosta na Miljacki s gornju stranu ulice. Uz nju bijaše takodjer i samostan; ali iz koga je vremena bila ta crkva i od koga sagradjena, tako isto kada i od koje ne­ sreće razvaljena i uništena: to se ne može posvjedočiti. Pripovieda se samo, da je onda, kad no hrabri knez Eugenij Savojski udari na ovi grad, porobi ga, poruši i vatrom poravni, i crkva pala s manastirom, ostavivši ga redov­ nici i pobjegavši zajedno s najmogućnijim ljudma iz ove obćine tragom carske vojske u zemlju cesarevu radi straha, da ne bi bili obiedjeni i izginuli poslie od Turaka, što dodje istovierni vojvoda i ošteti ovo mjesto. To je mogao biti razlog, zašto su se razbjegli redovnici i njihovi sljedbenici. Priča se takodjer, da je nekoč — ne zna se, ili prije ili iza pohoda Eugenijeva — došao nekakav biskup iz kršćanskih zemalja i odsjeo u ovom samostanu bez znanja Turaka, koji se uzpališe rad njegova dolazka, sumnjajuć o kakovu uhodarstvu; a kad to doču rečeni biskup, umakne putem prema Drini i Posavini, i u toj se rieci, bježeć od progonitelja, utopi, a silnici nasrnu na crkvu i sruše ju zajedno s manastirom, dočim neke u njem redovnike poubijaju. Od ovoga dvoga jedno mora biti istinit dogadjaj. Vjerojatno je, da je tada kršćanska obćina bila tako jaka, kao što se danas nalazi hrišćanska, koji su od novije dobi i od prilike svi iza Eugenija naseljenici na ostavšim kršćanskim kući­ �Str. 304. O postanku crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajevu. štima. To sam i ja sam višeput slušao od starih ljudi. A da je bila i crkva na rečenom mjestu, ni o tom se ne može dvoumiti, jer u sredini kuća stajaše prazno mjesto zvano »Crkvišće« sve do god. 1852., kad no obći požar strašno porazi ovu varoš od B e n t b a š e sve do K u l u k č i n s k e ulice. Na tom crkvišću mi župnici sadismo luk i ostalo zelje. To se je mjesto višeput sudbeno branilo od neprijateljskih navala. Osobito je znamenita uzgona, koju imadjaše fra Ivo Juričić, župnik, god. 1834. s nekom napastnicom Savkom Cebedžića, koja htijaše poremetiti naše pravo na to zemljište. Iza rečenoga požara mi to zemljište razdielismo nekim kršćanima, koji u dotiku gradiše svoje kuće; naj­ veći pak dio dadosmo Stjepanu Dujmoviću ili Vasiljeviću u zamjenu za njegovo bivše kućište, na kom se danas nalazi naše obitavalište. Župnički stan bijaše dotle izpred vrata kuće Despića, gdje je sada učilište. Ta ubava i uboga sgrada imadijaše na dolnjem spratu jednu izbu, u kojoj se duhovna služba činila, a ure­ šena bila malim oltarom i prilikom sv. Antuna. Moglo je u nju stati najviše petdeset osoba. Na gornjem je spratu misnik imao jednu sobu za se, drugu za slugu, a treću za ostavu, i žitnicu. Do sgrade nešto predvorja, jedan bunar i mjestance za konja. Sva ta sgrada bijaše malovriedna i prema veličini sta­ novnika, kojih broj ne prelazaše tridesetinu stalnih. Nu nastanivši se ovdje vlada bosanske uprave, premještena iz Trav­ nika po predlogu tada došavšega i pridobivšega bosanske buntovike Seraskiera Omer-paše, i ustanovivši se cesarokraljevski austrijski konzulat, poče sviet Sr. ić). pridolaziti i naseljivati se kako naši urodjeni zanatlije, sluge, skitalice itd., tako i inozemci. Stoga se je opažala sve veća tjeskoba duhovnoga sastaja­ lišta, t. j. bogomoljnice. To smotri naj­ prije dobra duša gosp. Antun Vranyczany-Dobrinović, sin Ivanov, iz Rieke Senjske, tada u službi c. kr. konzulata kancelier, te predloži tadašnjem vriednom župniku fra Luki Dropuljiću (iz Proložca Imotske krajine), da se razprostrani kapela i ponudi mu svoju po­ moć. U to dobri župnik premine, a ja mu nastupim. Hvaljeni gosp. Угапусzany ne poreče svoga obećanja, i ja pozovem sudbene izvidjavaoce, da omotre mjesto i moju prošnju, koju ću Visoko- Porti podastrieti, svojom svjedočbom podupru. Tako i bi. Ja opremim molbenicu carskom priestolu za dopušćenje gradjevine. U to doba (mj. svib­ nja god. 1852.) silni nemili oganj sprži jezgru grada i s njime našu lako pregorenu kućerinu. Imavši po tom odluku svakako širiti hram i prebivalište, izmienismo s Dujmovićem zemljište, n a­ mjestimo se s redovnicima fojničkoga samostana, koji su imali kuću gdje je sada oltar veliki do pola crkve, te ozidasmo sadašnju kuću za stanova'nje, a ono jezgre zemljišta u sriedi posvetismo crkvi, i po dopušćenju velikoga cari­ gradskoga savjeta, koje je dano za razprostranjenje stare bogomoljnice s pis­ mom (Mektubi Sami), u ime Božje stavismo osnove crkvi, počevši s pri­ hodom veledušnoga dara istoga savjet­ nika gosp. Antuna Vranyczanya od tisuću fiorina god. 1853. mjeseca srpnja. Čim je ta podpora izdušila, posao je zapeo, izišavši iz zemlje dosta duboko ukopani zidovi u visinu ravni na 3 ar- �ћг. IO. 0 postanku crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajevu. Str. 30$. šina s tri strane, a s četvrte klesanim hodža efendija 1« Na što on: »Šta kamenom lice više od jedne čovječje hoćeš?« A ja mu odvratih: »Šta ti mjere. — Zavrnu nas zima. U pramaljeće misliš, da je ono i šta računaš iz toga?« ja se pokrenem odavle u Posavinu na — »Mi znamo,« odvrnu efendija, »šta župu Ponievsku, a započeti posao pro- je; ali to biti ne će, dok nas ima ovdje sliedi zidati nasliedivši župnik o. fra a kad nas nestane, onda ćete vi biti Stjepan Ljubić s nepečenim criepom jači.« — »Znam, šta hoćeš da rekneš: (ćerpičem) i kako je mogao s podporom zvono; ali to nije, niti može držati slabih župljana i pomoću milostinje iz zvona, niti nam je car dopustio, niti inostranstva dolazeće dotjera sgradu pod smo mi tražili, a kad bude trebovalo, krov. Zatim i mene po naredbi starešina car će dati ferman, i mi ćemo za zvono sudbina donese opet u ovo mjesto za načiniti mjesto i onda zvoniti.« Na to upravljanje naših i pučkih poslova kod će on: »Eto ja tebi kazah i nemoj reći upraviteljstva i pristanem u posao, pro- da ti nije došla poruka od cieloga Ehliseći što od kuda za dovršenje sgrade, Islama, a ja sam, ako me ne znaš, imam osobito urešenje nutarnje svodovima fermanile od male džamije.« Ja mu na drvenim, koje nam uredi vrli i bogo- odlazku dobacih: »S Bogom, hodža! ljubni S t o j a n V u z e n k o v i ć , Buga­ pozdravi ti te, koji su te poslali, neka rin iz Bitolje, gradeći tada vojničku se ne plaše, ne će ih odavle zvono za­ zemunicu ili kršlu u Sarajevu. Ovaj se glušiti.« — »Pekej, pekej,« primjeti on, je rodoljub svaki čas kradimice izmicao »opet ti velim: otvori oči, a ja odoh.« sa svoga rada i upućivao u toj struci Pak hodža ufrž uz latinluk mrmljajući, neumjetne radnike, doklegod nije sveo a ja ostadoh bočeći se, — ne lezi unutarnje nebo, koje je dalo vid i ugled djavole, moglo bi se nešto zavrnjati. crkvi. Prizovnem odmah Pepu Kezića, da mi Jedno podvečerje u suton, upravo razpita, kako je ime imamu od male kad se gradio na srednjem svodu iz­ džamije. On odmah ode, a kad se vrati, vedeni na krov vidionik, upade neki kaza mi, da se zove Sulejman efendija hodža K a u k č i ć (koga dotle ja ne N. Pohitim k veziru Churšid paši i kažem poznadoh) bez pozdrava i svake uljud­ mu dogadjaj. To mu ne bi sladko, te nosti, odmah zadrie očima na vidionik mi reče: »Hajde ti i budi miran, ne boj i mumnuvši nešto divljačno, upita mene : se nimalo, ja ću se brinuti. Četvrti dan »Šta je ovo?« Odgovorih mu: »Vidiš primim poruku iz havsta: Ako Boga šta j e : da se bolje vidi i da ima oduhe.« znadeš, neka dodje frator, neka me A on, vrcnuvši se kao zaobadan, nage vidi, pak ako budem ja ikada došao na vrata, rekav: »Mi znamo, šta je; k njemu u crkvu, neka me objesi. Po­ ali to biti ne će.« Pak osija. Ja ću od­ sumnjam i ja, da nije kakva varka, te mah za njim, (sluteći, daj e netko hodžu ne odoh k njemu, nego upravih paši, nagovorio, ili je sam od sebe zviznuo, kažem mu šta je u stvari, a on će meni: »Danas sam i ja razabrao: falinka je ili je muslimanstvo zazrelo od ubavoga s nekoliko drvaca uzvišenoga vidionika) učinjena. Oni, koji je tebe uznemirio, pohitim na vrata i poviknem: »Stani, istina da je bio imam od male džamije �Str. 306. 0 postanku crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajevu Br. IO. i to fermanom,ali njegovje zamjenik drugi, kovati. Naredi mi, da kažem župniku, koji službu čini, on je pako imam velike neka se odmah ovdale ukloni. Zamolim Begove džamije. Ništa za to, ovaj, istina, ga, da to ne čini ni rad mene, ni rad na pravdi izjede vatru za onoga, ali svoga poštenja, i dobar budem, da se ćemo i onoga zauzdati. Iza toga dočujem, župnik u napredak ne će u take izgrede da je paša prizvao Kaukčića na veliki upušćati, pa na tomu osta mirna krajina. medžlis od četrdeset sarajevskih prvaka Crkva bi dovršena godine 1856. i tu ga čestito obričio, a najzad, ne s trudnim naporom, sa slabom pomoći davši se razlogu, bio naredio, da se ima puka i blagodušnom podporom slavnih izagnati u Brussu. Sažalilo se Turcima, carskih dvorova austrijskoga i francezjer mu cienili dubinu nauka, te svi koga, kao što su i druge naše crkve u jednoglasno zaprose za njega milost, Bosni, koje su se toga vremena gradile, koju dobiju sa strogom prietnjom na bile dionice njihovih dobročinstva. Oso­ opasnost istomu imamu. Tako ta oluja bitu pak harnost zaslužuje plemenita prohuja, a nas ne ujede guja. porodica starinom iz Lešine ili Hvara, a sada u Hrvatskoj vlastelujuća V r a Još jedan malen prigodjaj. Župnik fra Stjepan bijaše namjestio dvie gvoz­ n y c z a n y o d D o b r i n o v i ć a , radi dene platice, da se zvoni uz misu. Na čega joj u crkvi postavismo spomenicu, zaštitnika sv. Antu zvonilo s eje poviše; te se za nju svake godine na svetkovinu u vrieme mise i poslie vidjahu se uli­ navješćuje molitva. Kasnije iz iste po­ cama mnogi muslomanski obhodnici, ne rodice g. Ambroz, trgujuć s dugama iz sluteć nitko ničemu. Dok smo n i bili bosanskih šuma i dohodeć ovamo, da­ za ručkom, banu k nama tumač pašin rova onu plemeitu priliku sv. Antuna Smail efendija, rekav: »Zdrave! Pita na velikom oltaru. Godine 1864. providismoju bogatim paša, znadeš li ti (ja), jesu li kakva darovima od Njezina Veličanstva carice zvona danas ovdje u vas zvonila?« — Eugenije, zaručnice Napoleona III. (pa»Niesu zvona, nego imaju dvie gvozdene ramente, kalež, svjetionici, križevi, cvieće, pločice, pak se kucalo danas ponajviše, jer bo je veliki svetac, a kucalo se uz baldakin, kadionice) i njezinim troškom iste ima više mjeseci.« — »A jesi li ti načini se oltar bi. dj. Marije s prilikom to znao ? i ako si, što niesi kazao paši ? uznešenja na nebo, snimak glasovitog Znaš li, da se malo nije zlo s vama Maurilla. Godine 1868. krov već bio oslabio dogodilo?« — »Ja ne znam ni za što; mi smo se Bogu molili. A za to čemerno te počelo jako u svodove prokisivati, zvonjenje znao sam, ali niesam imao zato počeh sabirati prinose za izmienjenje krova. Nekoji od vrućih obćinara šta paši kazati. Ajde i ti vidi, šta je, obećaše pomoć; ali ova bijaše slaba, pak mu kaži.« Odosmo, tumač sgleda i nasmija se, pak se vrati na trag. Po zato poslah preko glavnoga konzulata molbu Nj. Veličanstvu caru austrijskomu, tom do malo dodje mene zvati i ja paši kazah malenkost; ali težko bi njemu, bih uslišan i primih 300 for. Oslonivši što mi na tako laku ruku uzimamo se na tu znatnu pomoć, sliedeće godine stvar, koja mogaše veliku vatru uzro­ mjeseca lipnja, srušivši stari krov, iz- �Br. io. Sprovod p. Fra Grge Martića. zidasmo s obje strane duljine zida u visinu 1г/2 aršin, i pokrismo. I kraljevstvo Italije, priloži 200 franaka. U ovaj trošak ponajbolje od svih obćinara pristade u pomoć zavjetna ostavština pokojnog Stjepana Dujmovića od 1000 groša. — Vas trošak stade 6616 groša. God. 1870. plemeniti gosp. Antun Vranyczany Dobrinović, ministarski sa­ Str. 307. vjetnik u Beču i osobiti dobročinioc ove crkve, posla pozlaćeni križ od ljevenoga gvoždja, koji uzdigosmo uoči uzkrsnuća Isusova. Tim rečeni dobročinioc okruni svoju zadužbinu. Prudila mu duši! Iste godine namaljasmo crkvu i oltare, a u tu je svrhu sabirao darove od zavjeta Ivan Džamonja ili Zamagna Opremu oltara bi. dj. Marije platio je gosp. Ortega, francezki konzul. Kreševo, 2. rujna 1905. govor, koji je držao o. Mijo Kopić, pro povjednik mjestni i negdanji kapelan (Sprovod p. fra Grge Martića.) Danas pred podne sahranismo tjelesne pokojnikov u Sarajevu; koralno pje­ ostatke našega dičnoga starine. »Star- vanje upravljao preč. gosp. Hadrović, ješinstvo je samostana učinilo sve mo­ izaslanik ordinarijata vrhbosanskoga, za guće, da se dolično prema redovničkoj tim obavio je blagoslov pri odru preč. čednosti uzmogne izkazati pokojniku o. Daniel Ban, provincijal naš, uz pozadnju počast za to je odredilo ukop dvorbu 00. Angjela Nuića, provincijala istom četvrti dan iza njegova preminuća. hercegovačkog, Augustina Zubca, eksKako je poznato, pokojnik je izdahnuo provincijala, i eks-def. generalnog, ve­ 30. prošlog mj. u 2 sata iza po noći i likog prijatelja pokojnikova, te 00. An­ izložen bio na odru u crkvi sve do gjela Franjića, jubilata i Marijana Lovdanas, a brzojavno javljeno odmah iza rića, gvardijana iz Fojnice. smrti na sve strane, gdje je pokojnik Po ovomu dignut je lies i sprovod imao prijatelja i znanaca. Stoga je bilo krenuo iz crkve, da se zaustavi pred učestnika pri sprovodu sa svih naših crkvom, gdje su spomen-govore držali krajeva. Zastupani su po izaslanicima nad liesom: u ime uredničtva »Osvita« svi skoro naši samostani iz provincije i i družtva »Hrvoje* g. Džamonja, ured­ bližnje župe, a bilo žalobnih gosti iz nik, izpred sveučilištne mladosti gosp. Zagreba, Djakova, Sarajeva, Mostara, Vučević, na ime »Hrvatske Matice« g. Zenice, Travnika i dr. dr. A. Radić. Posije govora izpjevalo Vienci su bili od »poglavarstva izaslanstvo društva »Trebevića« tužaljku, grada Kreševa«, »Zvečaja« i činovnič- a iza ovog razvio seje nedogledni spro­ tva ovoga kotara. vod niz crkveni put, prošav pokraj vrta, U 9 sati počeo je žalobni obred u koji je pokojnik odkako je došao iz crkvi punoj naroda: najprije sv. oficij, Sarajeva u samostan osobito njegovao, za ovim svečani Requiem i spomen- te istom oko 12 sati stigao u groblje �Str. 308. Čovjek i pomoć Božja. sv. Mihovila »Ogradje«, gdje je pokoj­ nik u odjelu za svećenike sahranjen. U sprovodu pjevalo »Miserere« naizmjenice svećenstvo i »Hrvojevci«. Nad otvorenim grobom držali su oprostne govore: o. dr. Ban, provincijal, u ime provincije naše i mjestne redovničke obitelji, o. Angjeo Nuić u ime hercego­ vačke provincije, Monsign. Milko Cepelić iz Djakova, dobri prijatelj pokojnikov, u ime kaptola djakovačkog, komu je po­ kojnik bio prisjednikom; o. Mijo Batinić čitao u spomen odlomke kršćanskog elementa u »Osvetnicima«. Svi su go­ Br. IO. vori duboko, ganutljivo, do suza djelo­ vali na žalobne pratioce, navlastito go­ vor Mnsig. Cepelića, koji je slavio p o ­ kojnika kao muža riedkoga duha u našemu narodu. Istom oko jedan sat po podne dovršio se pokop i gosti u crno zavitog Kreševa razilazili se, da ponesu i sačuvaju trajnu spomen na pokojnog starinu pjesnika, velikog rodo ljuba, otca i zagovaratelja biedne bivše raje, za koju je radio i trpio kako nitko cielog vieka svog. Pokoj mu i slava vječna! B. Iz perivoja crkve katoličke. Čovjek i pomoć Božja. Kada se je ono, rad prvoga mu grijeha, čovjeku nebo zatvorilo, te še s malom iznimkom pretrgla .svaka sveza med Bogom i ljudima, ’ Čovjek malo po malo posvema na nebo za­ boravio : poniknut k zemlji, svu je svoju sreću, svoje blaženstvo u nju( polagao i poput nerazborita živinčeta od nje ju i tražio. Što je više stario, što se više od Edena odalečivao, to sve gušća magla obavijala mu i onako krnjasti pojam o svom početku, o zad­ njoj svrsi — Bogu, dok mu ga najzad posvema ne obavije, i eto tako čovjek ostade ostavljen sam sebi. Već za rana djetinstva, zavidan i okrutan, počinja grdno ubojstvo na rogjenom bratu i bijedan u zapis ga predaje još bijednijemu potomstvu, koje će ga ko sveti očinski amanet vjerno čuvati za dugi niz od preko 40 vjekova. Čovjek dakle izgubi Boga, no pošto on bez Boga biti ne može, pošto je čovjeku prirogjena težnja za nekim višim bićem, kome da prizna svoj opstanak, kome da prikaže svoje tuge i nevolje i u kome da ugasi inače nezagasivu želju za srećom, to ga vidimo gdje nepre­ stano traži to više biće, traži izgubljena Boga, ali ga ne nagje. Prema tome povjest ljudi u svijetu onkraj Betlehema pripovijeda nam, kako je čovjek tražio Boga i kako je u tom svom nastojanju sve dublje i dublje padao. Velika, a podjedno i žalosna je to knjiga : povjest čovječanstva prije Isukrsta; u njoj se najbolje vidi, što sve čovjek počiniti može, kad za Boga ne zna. Kao za- �Br. io. Čovjek i pomoć Božja. lutani putnik u debeloj tami duge zimske noći, a u gustoj, kamenoj šikari, lutao je bijedni čovjek po debeloj tami neznanja, po gustoj šumi bijeda i ne­ volja svake ruke, a da izhodišta nije nahodio. Zora ne sviće i po svoj pri­ lici za dugo svanuti ne će, tama sve deblja, šuma nepregledna — i iznemogli čovjek klone, pada, očajava — zapomaga. Vapi pomoć, jer se sam pomoći ne znade. Poput utopljenika bez ikakove nade spasenja, vidi i pri­ znaje, da se sam, bez kakove pomoć­ nice ruke nikako podignuti ne m ože; priznaje, da je na stranputici, ali do pravoga puta ne znade- I kao zadnji trzaji u pustari onemogla putnika, gubi se njegov očajni krik, kojim za pomoć vapi i razbija se o hladne, besćutne vrline nepregledne gore, gdje je zabasao: — odnikud pomoći, odnikud odziva. »Zagonetka o ljudskoj sreći«, — rekao je Plato — »vavjek će zagonetkom ostati, ne dogje li nam kakova vrhu­ naravna odgonetka«. — Danas, kada je već riješena ta za­ gonetka, za koju je veliki Plato toliko a bezuspješno glavu razbijao, kada je svjetlost, što no se otrag 20 vjekova pomolila nad malenom Betlehemskom okolinom, raspršala tmine neznanja, podigla paloga čovjeka na izgubljeno dostojanstvo, pokazala mu zadnju nje­ govu svrhu i uputila ga, kako da do nje dogje, danas, velim, lako da se nametne — a zbilja se i nameće — pitanje: Ma jesu li baš osnovane te neprestane, vječne jeremijade staroga svijeta? Je li baš s n e b a p o t r e b n a b i l a p o mo ć , da se pali čovjek digne? Nije li se on sam mogao po­ moći, te svojim samo trudom, bez Str. 309. ičijeg sudjelovanja, klonuti se stran­ putice, koje se tako dugo držao, i vrnuti se na pravi put, s kojega je bio sašao? Možda je neumornim istra­ živanjem mogao otkriti i istinito upo­ znati u nama sakriveni prirodni zakon, iz njega stvoriti zdravu naravnu religiju, njome prilagoditi svoje življenje i tako stignuti do zadnjega svoga cilja?... U slučaju, kad bi se dokazalo, da čovjek nije bio podoban toga, da se naime on nikada ne bi bio podigao, da pomoć s neba nije sašla, zatvorila bi se usta mnogim apoštolima i prorocima naših vremena, za koje evangjelje ne vrijedi, pak i onim, za koje je ono ostarilo, prošlo svoju zlatnu eru, te i ono mora podleći neumoljivom zubu vremena, jer kad bi se to dokazalo, jasno bi bilo, da dignuvši jednom evangjelje i što smo od njega primili, opet bi se povratili u prvašnje naše stanje: u poganluk, a uz to jače bi otskočilo neizmjerno dobro, što nam je Isukrst svojom naukom nanio. A to je ono baš što kanimo dokazati. Možemo pomistiti čovjeka kao po­ jedinca, kao jedno udo, samo o sebi, velikoga tijela, što nazivljemo čovje­ čanstvom, ili u zajednici, u društvu s drugim ljudima. U prvom slučaju pita se, je li čovjek sam svojim razumom, poslije prvoga pada, uzevši u obzir sve okol­ nosti, u kojima se nahodio, mogao doći do pravoga poznavanja Boga, svoje zadnje svrhe; nadalje, je li mogao naći sredstva, koja bi ga do te svrhe dovesti mogla, pak napokon obavivši sve to, je li mogao s njima se služiti i stignuti tako do svoga cilja. �Str. 310. Čovjek i pomoć Božja. Ako pak pomislimo čovjeka u zajednici, pita se je Ii poganska filo­ zofija vrstna bila napraviti melema grdnim ranama moralnoga čovječjega tijela, pa ako je to mogla, je li voljna bila opraviti to samaritansko djelo. Pod imenom pak poganske filozofije razumijevamo onaj skup nauka, što no su viši, umniji ljudi u starom vijeku propisivali, u nakani da čovjeku pomo­ gnu. Neoboriva je istina, te se lako zanijekati ne dade, da čovjek samo svojim razumom mnogo istina otkrije, dapače pošto naravni zakon izmegju ostalih svojih obilježaja nosi na sebi i to, da je svakomu jasan i pristupan u svojim prvim, glavnim zehtjevima, tako da čovjek ne može a da ih ne zna, to možemo slobodno ustvrditi, da je čovjek mogao poznavati, a zbilja je i poznavao te glavne zahtjeve naravnoga zakona. Nalog njegov: »Ne učini drugom, što ne želiš da ti se učini« ! — tako je jasan, da ga čovjek na prvi mah shvaća. U tom nam je naći uzrok nekim višim i lijepim mislima starih filozofa. Odatle čuvstvene i fine izreke Ciceronove ; odatle one uzvišene Sokratove misli; odatle ono, što su stari izrekli i učinili, a čemu se mi danas divimo. Nu što vrijedi za glavne ili prve, ne vrijedi za druge, podregjene njegove zahtjeve. Istina je, samo mi je po sebi jasno načelo: »Ne učini drugomu, i t. d. no tko će kazati, da će čovjek zdrave zaključke iz njega izvoditi, i doći tako do podregjenih, iz glavnoga izvedenih zakona, n. p. Ne ubij! Ne ukradi! — što nije drugo nego naravna posljedica već spomenutog: Ne učini drugomu, i t. d. ? Br. 10. Ako je tomu baš tako, kako ću niže dokazati, onda s mjesta možemo negativno odgovoriti na upite gore u uvodu metnute, t. j. da se čovjek ne bi nikada bio dovinuo pravoga pozna­ vanja zdravih pravila za život, jer ako ono, što je poznavao — a to su prin­ cipi naravnoga zakona, — nije dostatno bilo da mu pomogne, a ono, što bi mu moglo pomoći, nije poznavao, jasno je, da se čovjek sam po sebi nije mogao dignuti. No i ako bi se tako moglo učiniti, bolje ipak da stvar sitnije razdrobimo. Vidimo ponajprije, je li poznavanje prvih zahtjeva naravnoga zakona do­ voljno bilo, da čovjeka drži na pravoj stazi, na dobru i krjeposnu življenju. Imamo dosta razloga, rad kojih nam je reći, da je to sve Čovjeku posve malo bilo. Pustimo na stranu povjest, koja nam bjelodano o tom svjedoči, naše vazda omegjašeno poznavanje, raznovrstne naravne potrebe, zamamljivost izvanjskoga svijeta, a istaknimo samo žestoki onaj boj, što neprestano u nama biju dvije protivne sile. Upoznao sam kakovo dobro i odmah ga zaželio : po što, po to hoću ga sebi. Ali netom se u meni pojavila ta plemenita želja, eto već jedne druge proti n joj: nastaje žestok boj, u kom obično nadvlada doljnja strana. Poznam dobro, a ipak idem za zlom, pa poznavao ja sva načela naravnoga zakona: V i d e o mel iora proboque, det er i or a s e q u o r. O ne, to je čovjeku posve malo, njegov razum nije dostatno jak, da ga uzdrži, a da ne sunovrata, kako znamo da je zbilja i bilo. Ovo se mora dopustiti, jer inače nikada se ne će naći uzrok moralnomu potopu, što je �Br. io. Čovjek i pomoć Božja. bio prikrio sav stari svijet, izuzam šačicu odabranoga puka. Ono dakle, što je poznavao, čovjeka nije moglo pomoći, i eto već tuj dokaza za potrebu neke više, nadzemne pomoći. Nu nije li čovjek mogao dalje ići. zdravim razumom raditi na poznatim principima te iz njih vući valjane zak­ ljučke ? Da vidimo. — Da čovjek, ostavljen samu sebi, bez ikakove pomoći s neba, dogje do po­ znaje kakove nepoznate istine, uz ostalo mora biti neumoran, neutrudiv u istra­ živanju dotične istine, odreći se predsuda, u kojima se možda nalazi, pa uz to posjedovati neubičnu oštrinu uma, toli potrebitu u istraživanju istine, a bez ikakve druge pomoći. Ovo je sve neophodno bilo potrebito čovjeku, da poluči tu svrhu. — Iz svakidašnjega iskustva znademo, da su rijetki, posve rijetki oni, koji se baš zanosom iz l j u b a v i p o s v e ­ ć u j u p r o u č a v a n j u i s t i ne , pak uz to su obdareni oštrinom uma. čovjek zamamljen blijeskom i ljubavlju vanjskih stvari, što no ga okružuju, trudno da se od njih odvrati, i baš iz srca prione uz učenje i istraživanje istine. — To na žalost sami kušamo. Osim toga trudno da se nagje čovjek, koji se je u tomu koristnom istraživanju služio pravim, shodnim sredstvima, hodio pravim putem, koji bi ga do istine doveo, jer predsude, kojih se čovjek teško otrese, lako pobrkaju pojmove. Suviše, malo je ljudi, koji će se lako odreći zanimanja oko vlastita dobrostanja, nastojanja da dodje do sreće, do bogastva, a da se dade na koristno to učenje. — Pa kako da bude neumoriv, ako za čas to i učini, što mu je u Str 3 1 1. ostalom i onako nestalno. Ako sve to uvažimo, opet moramo konstatovati i pravom, da je čovjeku potrebna bila Božja pomoć. Pa dopustimo za čas, da je sve potrebno bilo, da je čovjek neumornim istraživanjem došao do poznanja svih svojih dužnosti, da je upoznao što mu je raditi; dopustimo sve to, pa upitajmo malo, je li on m o g a o sve to vršiti, bi li on bio upravio svoje življenje po poznatim pravilima? Da čovjek pošteno, krjeposno živi i radi, nije dosta, da znade samo, kako će to raditi, već suviše treba, da znade i za poticala, uzroke, rad kojih mu je tako, a ne inače raditi. A je li čovjek imao takovih sankcija ? Promotrimo li stvar malo bolje, vidjet ćemo, da su mu falile. Sve, što je čovjeka moglo poticati na krjepost, možemo svesti na troje : na glas savjesti, koja se diže, da kori čovjeka rad kakva nedjela ili da ga hvali rad kakove krjeposti ; na onaj moralni zakon, koji je u nama od same naravi skrojen i po kojem čovjek se klanja ljepoti i krjeposti a odvraća se od gruboće i zla, i napokon na glas samoga razuma, koji čovjeku preporuča krjepost. No je li to dosta ? Može li sve to nagnati čovjeka, da prihvati dobro, a kloni se zla? Savjest se diže na čovjeka, oštro ga kori i ne dade se ušutkati, kad ovaj opravi kakovo zlo djelo; naprotiv spravlja mu mir i utjehu, kada, poslušav njezin glas, prigne se kakovu dobru; no hoće li zato čovjek i drugi put prigrliti dobro, hoče li se i unaprijed kloniti zla ? — �Str. 312. Čovjek i pomoć Božja. Naše žalosno iskustvo može nam od govoriti. — Onaj moralni zakon, što je u nama sakriven, puti doduše čovjeka, da pri­ grli što je lijepo, da mu se divi, da ga slijedi u svojemu djelovanju; odvraća ga od zla, predočuje mu njegovu grdoću i tim ga savjetuje, da od njega bježi; no je li to dovoljan glas, da čovjeka uplaši, da ga odvrati od zla ? Čovjek se od povoja do pokrova neumorno trudi i muči, da do sreće dogje; od rana jutra do kasno u noći radi, a u radu mu jedina svrha sreća, ne propušta ama ni jednog sredstva, samo da bi mogao reći : zadovoljan sam, sretan sam. Razum kaže čovjeku, da se drži krjeposti, jer da je to je­ dini sigurni drum do sreće, najveće, pače jedine želje njegova srca. Čovjek samo o sreći misli, o njoj samoj sanja, no hoće li poslušati razum, hoće li se držati krjeposti ? O ne, sve te sankcije, i ako u sebi imadu vrijednosti, ipak će tek onda čovjeka obuzdavati, kad on obazna za pravi život onkraj groba, kad mu se naoblačeno nebo opeta razvedri. Inače sve to ne vrijedi ništa ili sasvim malo. Glas savjesti i moralnoga zakona gube se u metežu i vici bučnih strasti, kao što se gubi slabi glas djeteta u šumu bijesne olujine: nijesu dovoljno jaki, da uzdrže uzde čovječjim strastima, koje ga neodoljivom regbi moći k zlu vode. Pa i glas razuma tuj ostaje sla b : on ostavljen samu sebi predočuje doduše ljepotu i nagradu krjeposti, no to mu je sve daleko a i nesigurno, dočim mu je pred očima i već rukom hvata drugu umišljenu sreću, do koje će doći jedino putem nedjela i zlobe. Br. IO. A sada da vidimo, je li sve to baš tako bilo. Čovjek je prije Isukrsta bio ostavljen samo svojim silama, vidimo vrijedi li za njega ono, što smo gore letimice ustanovili za čovječji razum bez objave Božije. Da na žalost vrijedi, bjelodano nam dokazuje žalosna povjest čovječanstva za dugih 40 vjekova. Da vidimo, kakav je pojam o Bogu imao. Izuzam Izrajelićane, posvuda je vladao grdni politeizam, ili da se poslužim riječima Bossuet-a, posvuda i sve je bio Bog osim samoga Boga. Osim viših bića, za koje su mislili, da su u višim sferama, klanjali su se, da ispustim drugo, i najzadnjim svojim strastima, koje su imale i posvećene sebi hramove. I na to nailazimo ne samo kod ne­ kulturnih, barbarskih naroda, nego i kod onih, koji slove radi visoke svoje kul­ ture i čije se književne umotvorine i danas uče. Pače opažamo, da su oni još dublje pali u pogledu morala i vjere. A kako su mislili i vjerovali, tako su i radili. Najgora zločinstva, nad kojima se čovjek mora zgražati, pripisana su bila bogovima : pjani Bak ne dade se namoliti, ako ne od pjanih ljudi, bludna Venera ne će pomilovati ljudi, ako ne popuste najgadnijim svojim strastima, Merkur će onda nebeske darove dijeliti, kada vidi na svom oltaru ukradeni dar, Jupiter, prvi i najveći megju bogovima, slovio je na daleko radi bludnosti i ostalih grdoba, tako da Ovidije, koji medjutim nije na to mnogo pazio, savjetuje poštenoj čeljadi, da ne ide u njegov hram da ne vide q u a m m u l t a s m a t r e s f e c e r i t i I 1e D e u s. (Ovid. Trist. kn. 2). Kako da čovjek steče zdrav pojam o dobru i zlu, kad takova šta višim bićima pri­ �Br. IO. Čovjek i pomoć Božja. pisuje ? Kad misli, da će se naoblačeno nebo tek onda razvedriti, kad on po­ pusti svojim svakim strastima ? da će se ijed bogova utažiti tek ljudskom krvi? Eto, do toga je čovjek dolazio, to je radio, dok je bludio u tmini, koja je nastala, kad je Boga zaboravio, kad je s neba k zemlji svoje oči okrenuo — kad je bio ostavljen svojim silama. I tako eto sve nam se bolje otkriva potreba Božje objave, jedinoga spasa sve dublje padajućega čovjeka, a podjedno jasnije upoznavamo plitčinu uma i srca ц onim, koji nam to niječu. Str. 313. imali dovoljno snage ni volje, da ju iz puka izgule, pače mnogi su se u tome puku prilagogjivali. Sokrat potvrgjuje onu delfijsku izreku: Častite bogove, jer tako države hoće, a kad je imao popiti smrtnu čašu, dvoji o neumrlosti duše. Cicero, medeni Cicero, ruga se gataocima, a ipak hoće da ih se časti, brani laž, vjerolomstvo, osvetu. Isti Plato, koji je sav svoj život potrošio oko moralne filozofije, dopušta stvari, da se kršćanin mora da zgrozi, med kojima odobrava zloporabu svetog Bakova voća. Ako sada sve ovo uvažimo, mo­ Ostaje nam još da vidimo, što u žemo pravom ustvrditi, da se je čovjek mogao slobodno baciti očaju u krilo, tom sveopćem metežu radi filozofija, što govore toli slavljeni umnici staroga jer se sam nije mogao nikako pomoći, svijeta. Možda oni otvore oči zaslijep­ da je za to potrebna bila Božija objava, ljenomu čovjeku, da vidi, upozna pravi jer mjesto da se podigne, čovjek bi bio sve dublje i dublje padao, kako je p u t! A li kako da dade nešto onaj, koji bio uputio, da je neizmjerna, uprav božanska ljubav, koju nam je Isukrst toga nema ? Kako da pomogne filo­ zofija, kad ona ista zapomaga, ona ista pokazao u našemu otkupljenju. basa u tami glede Boga i Njegova Nek zatvore dakle usta nadriobažavanja, glede mal ne svih istina, apoštoli naših vremena i neka se po­ čija poznaja toliko interesuje čovjeka ? klone Onome, koji se je u svom miloNe, filozofija nije kadera bila pomoći srgju sjetio svoga zalutanoga stvora, te čovjeku, jer nije znala, pa da je i znala, ga kroz svoje muke i patnje milostivo nije mogla, pa da je i mogla, nije bila sveo na put, s kojega je vlastitom voljna. Nije kadera bila, jer isti filozofi krivnjom bio sašao. Neka se ori vamegjusobno su se dijelili u razne tabore, sionom zahvalnica pjesma Božanskome a da nijedan nije bio uvjeren ob onom, Samaritancu ljudskoga roda; neka mu što je govorio: koliko filozofa, toliko zahvalni čovjek iz svoje zemaljske pra­ bogova, toliko pravila za život. Nije šine pjeva, ponavljajuć angjeosku rados­ znala, jer nije poznavala rane, a kad nicu pjesmu: Slava na visini! Nek Mu liječnik ne pozna bolesti, kako da joj je pjeva, jer je dostojan, nek Mu je melema pripravi ? Nije bila voljna, jer pjeva, jer ga je oslobodio, spasio, i ako su neki filozofi uvidjali više no posvetio. — jednu manu ili predsudu, nijesu ipak Fr. I. M. �Crtice o rusko-japanskom ratu. Str. 314. S r. IČ. Crtice o rusko-japanskom ratu. Napisao Fra I v š a Mi j o v . (Nastavak.) III. J a p a n c i i z v r s n i u h o d e . Što je najvećma ljude začudilo u ovomu ratu, jest to, da su Japanci potanko bili izviješteni o svim ruskim prilikama na ratištu. Pa ne samo to, nego su oni u tome doprli dotle, da su znali za sve tajne osnove ruske, potanko su obaznali za sve tajne ruske vojske i mor­ narice. A za sve to, toliko odlučujuće za ispadak rata, Japanac ima da zahvali svome uhodarstvu. Odmah se je u početku rata po­ kazalo, da je Japan izvrsno uredio cio sistem uhodarstva. Dobri poznavatelji toga ne baš najboljega zanata tvrde, daje u Japanu divno zamišljeno, izvrsno uregjeno, dotjerano do umjetnosti. Ja­ panac svojoj azijatskoj lukavosti i prepredenosti spaja neku polovičnu našu izobraženost, a to mu lijepo dolazi za njemu prirogjeni zanat uhodarstva. Samo se po sebi razumije, da to nije moglo nastati preko noći. Zato se htjelo vremena, a uz vrijeme trebovalo još nešto drugo. Uhodarstvo je karakteristična, zo­ vimo je krepost ili mana japanskoga naroda, a zato svjedoči njegova povjest. Tragova ćeš naći i u svemu državnom životu Japanaca. Dok su još u Japanu gospodovali t. zv. s j o g u n i , sva je zemlja bila puna uhoda, izmedju kojih je bilo mnogo državnih, većim dijelom nepo­ znatih. Sjoguni bi ih podržavali ne samo kod knezova, nego bi ih skrovito slali i k namjesnicima, koje bi sami ime­ novali i namjestili. Bijaše to velika krepost, a ujedno i velika zasluga biti dobar i lukav uhoda. Tako je n. pr. Macmaja od prostoga radnika postao guvernerom, a to lih zato, što je u zgodno vrijeme donio sigurnih vijesti o jednoj važnoj stvari. Pa ni bogati i samosvojni knezovi nijesu zaostajali za sjogunima — i oni su sami uzdržavali čitave vojske uhoda, a kada bi im posrećilo uhvatiti vladi­ noga uhodu, smjesta bi mu odrubili glavu. I ne bojali se oni zato, jer se je svak bojao otkriti javnosti kako ko­ risnu skrovitu službu. Slijedeći zanimivi dogagjaj će nam pokazati, koliko se je duboko uhodar­ stvo urezalo u dušu japanskoga naroda. Godine 1858. u dogovoru s lordom Elžinom izmegju japanskih punovlasnika bijaše čovjek, koji na posjetnicama ispod svoga imena imagjaše napisano »Carski uhoda.« Tomu se eto čovjeku činilo čisto nepotrebno, da bi skrivao svoju službu. Sistem trajnog tajnog nadziranja nije se zaustavio samo na državnim uhodama; širio se sve dalje i dalje, prostirao svoje žile sve u dublje i zahvatao čitav narod. Siebold u svojemu putopisu pripovijeda nam ovo : »Kuće u japanskim mjestima porazdijeljene su pet po pet, a stanov­ nici, koji u tom predjelu stanuju, od­ govorni su jedan za drugoga. Svaki je �Br. io. Crtice o rusko-japanskom ratu. od njih dužan javiti h a k s i r u (držav­ nome činovniku) svaki prestupak ili ne­ običan dogagjaj, što no bi se zbio izmegju četvorice njegovih sustanovnika. Haksir će onda to javiti nadzor­ niku, a nadzornik gradskome vijeću. Mogli bismo skoro kazati, da jedna polovica tijela gleda na drugu — cio narod vidi za sobom tisuće otvorenih očiju. Ko zaboravi javiti makar i naj­ sitniju vijest, taj je kažnjen tjelesnom kaznom, tamnicom, ili dajbudi kućnim zatvorom.« Takove bijahu u tome pogledu prilike u Japanu za vrijeme sjoguna. Sada, kad se Njeg. Veličanstvo Mikado nema čega da plaši, kad nema niko da se grozi, sad bi — tako se bar nama čini ^f^imalo prestati mrsko uhodarstvo, što ga je porodila pogibelj, u kojoj se nalazila državna oblast. Nego »navika druga narav,« i Japan je u posljednjim dogagjajima sjajno pokazao svoje uhodarske spo­ sobnosti. Očito je uz to pokazao, da je spreman upotrebiti ma koje sredstvo bilo, što bi mu samo koristiti moglo. Prenaglo stečena vanjska evropejska kultura, što ju je Japanac kao u najam uzeo kao nešto čisto nebistvenoga, sada je stupila u pozadinu, a po­ čela je da govori čisto azijatska narav, lukava i licemjerna. U Port Arthuru i po cijeloj Mandžuriji Japan bijaše razaslao čitavu vojsku svojih uhoda. Pa ne samo to. Ti su tajni, nepoznati ljudi proputovali čitavu Rusiju, i u najbližoj carevoj oko­ lini, u Petrogradu, svuda prinjuškali. A osobito im na srcu stajaše Kronštat, glavno rusko bojno pristanište. Dopriješe i do njega. — Japan je još prije Str. 3;i $ rata potanko znao, u kakvu je stanju rusko baltičko brodovlje. Japanski uhoda ne pozna razlike sredstava; njemu nije do toga, što je dozvoljeno, a što ne — on će sve poduzeti, sve učiniti, samo da do svoje cijelji dopre. »Rusko Slovo« donijelo je otrag malo vremena slijedeći zanimivi dogagjaj. Zapovjednik posade u Daljnemu pripovijeda: Kao kočijaš stupi k meni u službu jedan Japanac. Bijaše zamjerno po­ slušan i ponizan. Rusi od njega nijesu ništa skrivali, jer vam to bijaše naj­ vjerniji kočijaš, kakova samo pomisliti možete. Gdjekad bih ga ja i bičem ošinuo, a on je sve to podnosio divnom strpljivošću. Što ćete, bič je nerazdruživ od Kozaka, a ja sam odrastao uz Don. On bi se samo smijao i ja bijah potpuno zadovoljan. Dva mjeseca prije nego će zapo­ četi vojna, moj ti se kočijaš prijavi, da će napustiti službu. Rogjaci da ga zovu, neka se vrati kući. Ob noć iznenada odmagli, a da nije niti zahtijevao novce, što sam mu još dugovao. Njegova me nesebičnost iznenadi. Malo iza toga odoh u Tiencin na odmor. Pa što tamo nagjem' ? Ugjem u restauraciju prvoga hotela u Tiencinu »Astor House« i tamo nagjem — svoga kočijaša. Bio je jako elegantno odjeven i objedivao je u društvu amerikanskih dama, i baš u taj tren otvarao bocu šampanjca. Čudio sam se, tro sam oči, jer sam sebi ne mogoh vjerovati. A nijesam se varao: bijaše nazbilj moj kočijaš. Pogleda me, pa se nasmiješi, i kao starome znancu ponudi mi kupicu vina. �Str. 316. Crtice o rusko-japanskom ratu. Nijesam znao, šta bi uradio. On megjutim ustade, pa mi reče: »Da izmegju nas ne bude nesporazumljenja, dozvolite, da Vam se predstavim: Časnik japanskoga generalnoga štaba!« Br. 10. Japanski vojni zakon isključuje od vojničke službe činovnika i trgovca, i zato krajinjenje najteže spada na se­ ljačku ruku. Japanska je vlada učinila sve moguće, da pred narodom sakrije svoje gubitke i da označi ruske ne­ Kasnije obaznah još više: Izmegju služinčadi, što je prala rublje našim uspjehe kao velike poraze. Uza sve to vladino nastojanje narod se ipak bio po­ vojnicima, bijaše preobučenih japanskih čeo u strahu pitati, kada će već jednom časnika ! Ne mogoh se zadržati, pa ga za­ doći konac tome krvavome krajinjenju, p itah: »Što V i mislite o meni, koji što je obustavilo trgovinu i obrt i težaka sam čestokrat s Vama postupao dosta otrglo od pluga i motike, da ga zatjera u tugju zemlju, da tu ljut bojak bezobzirno ?« A on se opet nasmije : »Oh, ništa bije za nesigurne bojne uspjehe, što će za to ! A šta ja ne bih pretrpio za ih uživati prije veliki kapital, nego li svoju domovinu! Ja sam Vam pače od prosti narod, koji je za nje krvario. Vlada je ipak imala jedno veoma srca zahvalan za svaki udarac, što ga zgodn 1 sredstvo, da smete narod u tim ža­ od Vas dobih !« — — losnim pomišljajima — ona mu naprosto IV. poticala vjerski fanatizam, a u toj je J a p a n s k i f a n a t i z a m . Vjerski službi vjerno služilo japansko novinarstvo. fanatizam sa strane Japanaca igrao je U njihovim ćete novinama svagdano veliku, da ne rečemo najveću ulogu u naići na strašne opise, kojim se Rus dovršenomu ratu. Da vidimo u kratko, opisuje kao krvoločni divljak, koji hoće kako ta stvar ide u tome narodu, koji da pošto po to Japancu sve oduzme i danas tako ponosito stupa na svjetsku uništi. U tome poslu prednjače osobito pozornicu. one tvrtke, koje se od rata nadaju do­ Samo se po sebi razumije, da je biti, banke, koje zaimavaju novac, trgo­ ovaj krvavi rat skupo, veoma skupo vačke banke, koje nabavljaju vojničke stajao. Siromašni narod za dugo će potrebštine. Ti kapitalisti po svojim vremena osjećati žalosne mu ppsljedice. agentima neprestance njete ratni duh Već sada japanski narod počeo da — vojna s prokletim Rusom ima po­ trajati sve dotle, dok ga se posvema osjeća svu težinu strašnoga biča Božjega, što ga ratom zovu. Koliko je vojna dalje ne slomi, makar se zato trebovalo produljivala, toliko se narod bolje uvje­ boriti još ne znam koliko dugo i na­ ravao, da rat ne donosi samo slavu, o porno. I siromašni seljak plaća, samo kojoj novine toliko pišu, i da se one da se oslobodi toga strašnoga Rusa, dobiti, što mu ih vlada obećaje, moraju kojega još nikada vidio nije i s kojim skupo platiti, a sve to opet da će pasti se valjda nikada sastao ne bi osim na na legja nevoljnoga naroda, koji neza­ ratištu. Nego vjersko je čuvstvo najpodessitnome Molohu mora da doprinosi nije, da se u Japanaca podrži svegj teških žrtava u novcu i krvi. �Br. io Crtice o rusko-japanskom ratu. živo ratoborno oduševljenje. Neki su pisali, da Japanac ne zna uopće za vjersko čuvstvo i da je to prosto materijalističko čeljade. Ali to je sveosve neispravno. Donosimo ovdje jedan pro­ glas na japanski narod, koji ga poziva u rat s njegova vjerskoga stanovišta. Napisao ga je neki Enrio. Poziv glasi: »Vojna s oružjem u ruci neizbježiva je u današnjem povjesničkom času, i ako poziva u rat ne nalazimo niti u vjeri Konfucijevoj, koja nas uči čovjeko­ ljublju, niti u vjeri Buddhovoj, koja brani svako biće i s njim čuvstvuje, a opravdava rat samo tada, kada je da se brani čast i zakon. A danas je buddhizam za rat, jer sam Buddha stupa kao branitelj države — ali ne samo Japana — jer Buddha je spasitelj svih država na istoku, kojima sada prijeti očita smrt. Na toj Buddhinoj milosti svi će se buddhisti zahvaliti time, ako svoj život za nju poklone. Sadašnji rat s Rusijom nije samo politički, nego i vjerski. Da se svaki nas o tome potpuno uvjeri, dosta nam je spomenuti, kakovi su ljudi ti Rusi.« Ovdje Enrio opisuje posvemašnju odanost Rusa njihovoj vjeri, koja ih diže i oduševljava. U Rusiji su sve crkve bogate i krasne, i svaki Japanac, koji putuje Rusijom, valja da se čudi njihovoj narodno-vjerskoj svijesti. »Zato moramo mi svikolici razviti barjak za našu vjeru i boriti se za nju, jer naš dušmanin jest prvo svega dušmanin našega božanstva, pa nas ova vojna podsjeća na križarske vojne. Japan, Kina, Koreja nijesu neprijatelji toliko Rusije, koliko njezina Boga. Rusi dakle vide u nama neprijatelje Str. 317. svojega Boga, pa zato i mi moramo smatrati Ruse neprijat eljima Buddhinim, i ako su oni vojska njihova Boga, budimo i mi vojska Buddhina. I zato: Kitajci, Korejci, Japanci, pomislite, da smo svi jedno, ne jedno samo po boji i plemenu — po tom našem plemenu — nego da smo svi jedno i po vjeri! Ako se Rusima po­ sreći te pobijede i drskom svojom nogom pogaze Istok — eto nam svrhe Buddhi­ noj vjeri! Ne dopustimo, da nam otmu tu dragocijem'i svetinju, koju toliki ljudi s trudom traže i vesele se, kad je nagju. Kako bismo mi, ako to ne izvr­ šimo, stali pred Buddhom i čime bismo mu se zahvalili na njegovoj dobroti ? Ne zaboravimo, da je utemeljitelj buddhovske sekte Šintu, koja najbroj­ nija, rekao ovo : »Ko hoće da bude zahvalan Buddhi na njegovoj dobroti, neka sam sebe pretvori u prah!« Ali u sadašnjemu ratu ne smije da nas vodi samo duh ratoborni. Mi valja da mislimo, k a k o b i s m o s v e d r ­ ž a v e na I s t o k u p r i t e g n u l i na s v o j u s t r a n u , a posebice Kinu, K o­ reju i Mongolsku. Sjajne pobjede nama nijesu dovoljne; šta bi nam koristilo, kada bi one narode napunili samo nepouzdanjem, zavišću i neprijateljstvom, namjesto da za sebe dobijemo njihova srca ? Kada bismo tako radili, vas naš trud bio bi uzaludan. Tako se je dogodilo u našemu ratu s Kinom, kada su radi naših po­ bjeda Tibetci mislili, da im je naša država neprijateljska i da nas se mo­ raju bojati. Kako pripovijeda naš iz­ vjestitelj, Kavaguči Kiegaj, koji ih je �Str. 318. Crtice o rusko-japanskom ratu. na svoje uši slušao, Tibetci kažu, netom dogju s nama u doticaj, da smjesta postaju našim žrtvama. Mi nijesmo sa­ njarili o tome — naša namjera bijaše opći mir. A ko ljudi upoznadu, ko smo i kakovi smo mi u istini, ako nestane predrasuda o našemu narodu i ako po­ stignemo prijateljske odnošaje s bližnjim nam narodima, tada ćemo tekar uči­ niti prvi korak prama našoj pravoj cijelji. A na tome ćemo polju lako mnogo stvoriti. Dvije nas sveze vežu s drugim narodima azijatskoga Istoka: jedni smo po plemenu i po vjeri, i zato je naša moć veća, nego li je ruska u sjevernoj Kini ili engleska u Indiji. Vjera Buddhina i Konfucijeva, koja je Kinezima toliko draga, i nama je sveta. T o dvo­ jako oružje valja da vješto upotrebimo, da bi još jače učvrstili zemlju, u kojoj stanujemo i slavu, koju uživamo i da bi stekli sebi duševno gospodstvo i moralni upliv nad svim narodima. A što nam je činiti, da dopremo do te cijelji ? U Japanu se mora ustanoviti ve­ liko buddhovsko i konfucijsko sveučilište. Japan valja da postane središtem istočnih znanosti s podružnim školama u K o ­ reji, u Mandžuriji, u Mongolskoj i u Tibetu. Na zadnje se mora u Japanu ustanoviti velika buddhovska sinoda, koja će sdruživati u jedinstvu misli i čuvstva buddhovskih naroda. Gospoda Okakuri i Oga već su imali prilike do­ kazati, kako su velike simpatije za Japan na vjerskome temelju, kada su u Indiji izmegju brahmina kupili novčane doprinose za veliki buddhovski sastanak u Japanu Br. 10. Zašto nam se prikučuje Sijan, ako ne zato, jer smo buddhisti ? Rusko po­ slanstvo u Pekinu silno se uzrujalo, kada su u družbu velikoga mongolskoga Lama (svećenika) pristupila gospoda Oga i Takuro. A to bijaše zato, jer se Rusija boji našega upliva u Mongolskoj, koja je nama otvorena baš usljed toga vjerskoga jedinstva. Taj vjerski upliv jači je od sve naše armade. Ne mislimo dakle, da je sva naša sila samo u oružju. Budimo svjesni toga, da je naš osloboditelj ni i pro­ svjetni rad najvećma ovisan o moral­ nome jedinstvu, za kojim čeznemo na vjerskom i umnom temelju.« A sada da se u kratko osvrnemo na ovaj proglas, koji nam otkriva mnogo toga, što nam dosele bijaše ne­ poznato. Ne treba nam tekar spominjati, kako samosvjesni Japanac silno pretjerava moralnu moć buddhizma, koji da bi kader bio uspješno se takmiti sa kršćanstvom. Nego ostavivši to na strani, reda je priznati, da u pozivu ima mnogo istine, pred kojom čovjek treba da se zamisli. Odakle Japancu ona smjelost, kojom je poduzeo ovaj krvav rat, i ona zamjerna ustrajnost, kojom ga je eto do skoro vodio uz ne­ brojene žrtve? Pročitajte malo pomljivije onaj dopis, potražite u njemu ono čvrsto uvjerenje o moralnim njihovim silama, pa ćete naći jasan odgovor. To pouzdanje u svoje moralne sile goni Japanca naprijed za sigurnom cijelji. On hoće da u jedno združi žuto pleme i da njemu na čelu gospodari sa ci­ jelim azijatskim Istokom. To mu je cijelj. Vojna s Rusijom ne može da je �Br. io. dokuči. više po prije ili istočnoj Br. 720. Viestnik. Str. 319. Moć te ideješirit će se sve izgubili toliko masni cijeloj Kini i okrenut će se će da jednoga dana čiste račune, kako poslije proti Francuzima u ih danas valja da čiste Rusi. A onda Indiji. Francuzi, koji su već će doći red na Engleze.. . Okružnica. Po naredbi preč. generalove kurije pani, 8. koliko je propoviedi i katekeza mora ovaj provincijalat svake godine rečeno u crkvi? 9. Koliko ima katoli­ slati istoj točno izvješće o djelovanju čke djece u školama, gdje su katekizinašega reda u duhovnoj pastvi, zato se rali i koliko sati u gore navedenom ovim naredjuje svima župnicima franje­ roku ? 10. Koliko ima katoličkih duša vačkoga reda u vrhb. nadbiskupiji i u dotičnoj župi ? п . Koliko ima trećobanjalučkoj biskupiji, da do 1. studenoga redaca i koliko ih je u spomenutom t. g. pošalju ovamo izvješće, koliko je razdoblju primljeno u III. red ? Koliko u njihovoj župi od i. listopada 1904. trećoredskih skupština držano? 12. Ima do i. listopada 1905. li u župi još koja zadruga? 13. Je li i. kršteni, 2. vjenčani, 3. izpovje- bio koji slučaj obraćenja na katoličtvo djeni godišnje, a koliko iz pobožnosti ? s druge vjeroizpoviesti? 4. pričešćeni godišnje, a koliko iz pobož­ Sarajevo, dne 23. rujna 1905. nosti ? 5. potvrdjeni (krizmani), б. proFra Dame I Ban, vidjeni sakramentima umirućih, 7. poko­ provincijal. V i e s t n i k . (Zadušnice za fra Grgu Martića.) Hrvati grada Sarajeva priredjuju u utorak, dne 3. listopada o, g. za svog nezaboravnog višegodišnjeg župnika, uzor-rodoljuba, hrvatskog pjesnika itd. f r a G r g u Ma r t i ć a , posjednika reda: medjedije, željezne krune III. reda i vitežkog krsta Franje Josipa, svetčane zadušnice, koje će se čitati u rimokato­ ličkoj župskoj crkvi u 7 sati iz jutra. Prigodno će slovo držati prečastni g. dr. I. Šarić, a na koru će pjevati uče­ nice čč. sestara milosrdnica. (Svetčani zavjeti, redjenje i primicije.) Dne 2. IX. t. g. položili su u Petrićevcu svetčane zavjete u ruke provincijaleva ovlašćenika i kustosa provincije, o. Alojzije Mišića, naša mlada braća: Stiepo Barišić, Franjo Stepanek i Dominik Galić. Istima je presv. gosp. o. Marijan Marković, biskup banjalu­ čki, podielio prvu tonzuru, manje i veće redove, a redio ih za svećenike u svojoj privatnoj kapeli dne 17. i. mj., te su služili prvu svetu misu dne 24 I X .: o. Stiepo Barišić u Podhumu, o. Franjo Stepanek u Bugojnu, a o. Dominik Galić dne 1. X. u Brestovskom. — Takodjer je i presv. gosp. 0. Paškal Buconjić redio u Mostaru za djakona 15. VIII., a za svećenika 20. 1. mj. člana naše provincije fra Franju Blaževića, koji je odpjevao prvu sv. misu u svom rodnom mjestu Varešu dne 3. IX. �Str. 320. Viestnik. Bilo svima sretno i spasonosno, a provinciji i narodu našemu na uhar i korist! Rim. ( 0 Pipi X. i njegovim refor mama) Nazad ne vele vremena bijaše ugledala svjetlo Božje jedna brošura, napisana tobož od samoga sv. otca pape. Brošuri je naslov: »Litterae apostolicae de restauranda Ecclesia et de celebrando Concilio.« Anonimni pisac mišljaše za cielo, da će tim svojim nečastnim radom pobuditi u svietu zanimanje, ali se prevari u računu. Doduše brošura je napisana s velikim marom i pomnjom; tuj ćeš naći misli, što se porodile na sinodama u Constanci i Pizi, imaš ideje febronijanizma, talijanskih neodvisnih kršćanskih demokrata i »reform-katolika« iz Njemačke. Pisac uza sve to ne dopre ipak do svoga cilja — herezija je preprozirna, a da bi se sakriti mogla. Za primjer navodimo samo ovu stavku iz uvoda: pisac, tobož papa, tvrdi, da su se njegovi predšastnici varali i da je greškom bila proglašena papina nepo­ grešivost. Iza ove prve sliedila je druga bro šura, daleko većeg zanimanja i važno­ sti. Ima za naslov : »Pio X. Suoi atti e suoi intendimenti.« Nagadja se, da ju je napisao nekakav crkveni prelat. V eć ju prevelo i na njemački. Sadržaj joj je u kratko ovaj : Pisac razmatra namjere Pija X., a zato mu ponajviše služi njegova poznata prva okružnica. T e namjere novoga pape odnose se na crkvene reforme, na reforme talijan­ skih sjemeništa, kanoničkog prava, rim­ ske kurije, nuncijatura, službe Božje, katol. redova, bratovština i t. d. Pri­ znati se mora, da pisca pri ovome pisanju nije vodila nikakova rdjava Uredjuje fra Arkangjeo Brkovic. Br. IO. namjera, pače čovjek u njegovoj bro­ šuri nalazi mnogo veoma liepih i pamet­ nih stavaka. A i mnoge reforme, što ih je današnji papa stao da provodi, po tvrdjuju mnoge stranice ove brošure. Nego jedno je htjeti, a drugo je učiniti, jedno napisati, a drugo djelom provesti. Pisac rek’ bi mnogo stvari uzimlje na laku ruku, da je do njega, on bi mnogo toga u kratko vrieme proveo i obnovio. A mnogo, mnogo toga, što on navodi i što je po njegovu mišljenju posve lako izvesti, ostat će za dugo vremena pustom željom, da ne rečemo naprosto utopijom. Nego ostavivši to na stranu, čovjek valja podpuno da se složi s piscem, a ponajprije da mu odobri glavnu misao, namjeru, a ta bi bila: ukloniti zlopo­ rabe, odstraniti za vazda svaki favoritizam, uzbuditi u svakome sveti oganj. Pisac se nada, da će sve to izvršiti Pio X., čovjek, »koji pod skromnom, ljubaznom vanjštinom krije željeznu volju.« Kad se ono nakon Leonove smrti kardinali sabrali u konklav, mnogi su nagadjali, tko bi mu mogao biti nasljednik. Dakako mnogi su od kardi­ nala izlazili kao »papabili.« Neki bi onda na ime dotičnoga kardinala napra­ vili koji latinski stih. I ime mletačkoga patrijarhe dobi takov stih, a glasio j e : Tutis Sartis ipse redimet Israel.« Ovim se riečima svršava brošura. Kada je izašla, neki su mislili, da je pisac veoma blizu Piju X., pače neki su tvrdili, da je brošura s njime u svezi. Nego to je mišljenje čisto neosnovano, kako je to kasnije izjavio i »Osservatore Romano.« A već imamo i drugu brošuru proti prvoj, a ta ima za naslov: »II Papa č ii Papa.« Tiska V ogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d5bb38793770cefc315f053446eaead7.pdf 257e8bea35bb3b07456d4b66903b1167 PDF Text Text Br. ii . U Sarajevu, mjeseca sluđenoga 1905. God. XIX. Poziv na pretbrojbu i pretplatu „Glasnika sv. Ante Padovanskoga/4 H r v a t s k i narode! Pradjedovi tvoji ostaviše ti kao dragocjenu baštinu štovanje napram sv. Anti Padovanskom. Ovu baštinu ti si vesela srca primio i uviek nastojao, da ju neoskvrnjenu uščuvaš te predaš pomlatku svojem. Pa uprav zato je za sigurno svakog pravog katoličkog Hrvata, svakog, koji dostojno naslijegjuje pregje svoje, iskrena želja, da se hrvatskokatoličkom puku poda jednom u ruke mjesečnik, koji će što veđma širiti slavu sv. Ante, kojega štuju svi slojevi naroda našega. Narode mili, toj tvojoj plemenitoj želji evo će se udovoljiti! Od i. siječnja 1906. počet ćemo isdavati mjesečnik pod naslovom „Glasnik sv. Ante.“ Ovaj će ti mjesečnik donositi: i. sve, što se može odnositi na sv. Antu, k ao: život, štovanje, svetišta, svečane zgode, zadruge i čudesa Njegova; 2 nabožno-poučne članke, kojima će ti krijepiti dušu u životu vjerskom i ćudorednom; 3. razne vijesti i dogagjaje, koji se odnose na sv. Antu, katoličku vjeru i crkveni život; 4. zahvalnice sv. Anti za Njegovu pomoć i zagovor. Budući da će biti list za sav kato­ �Str. 322. Br. i i . Uspometmće mrtvih, lički hrvatski narod, to će se u njemu pisati samo pučki, da bude svakomu pristupačan i razumljiv. Po mogućnosti nastojat ćemo, da bude u njemu i ilustracija ili slika, da čitanje bude zanimivije, zornije i i shvatljivije. List će biti mjesečnik, te će izlaziti svakoga prvoga u mjesecu na 16 stranica u osmini, a da ga i siromaci mogu dobavljati, to je cijena najumjerenija, naime: samo jedna kruna, pa tko je, koji ga ne bi primio? Uredništvo i uprava lista bit će u V i s o k o m ( Bos na , f r a n j e v a č k a v i š a g i mn a z i j a ) , a urednikom o. f r a A n g j e o Bašić. Svaki narod ima na svom jeziku list sv. Ante, a Hrvati, koji Ga najviše štuju, da ga nemaju! Imat ćemo ga i mi, samo se složno prihvatimo posla: neko pretplatom, neko suradništvom, a neko i milodarom. Molimo sve, da svoju pretplatu bar do 1. prosinca o. g. najave, ili još bolje pretplatu odmah pošalju, da mognemo prvu nakladu ustanoviti. Osobito pako vi, koji se imenom sv. Ante dičite: Ante, Tunje, Tone i dr., vi se morate oko proširenja ovoga lista najviše da brinete, jer je vašem zaštitniku posvećen. Ovo ti, narode katoličko-hrvatski, na srce stavljajuć, puni smo pouzdanja, da ćete se svi odazvati! Slava sv. Anti Padovanskom! V i s o k o , (Bosna) dne 4. listopada 1905. O. fra A ngjeo B ašić, r. m. br., gimn. učitelj. Uspomenuće mrtvih. (u nemirnom tonu). Gle, po groblju v’jence meću — isprazna je taka slava ! Preko grana čempresovih nemir smrti proigrava. Pusto mi gledat paprat, što na groblju samo niče; I pusto je gluho n’jeme iz grobova slušat priče. A šta ih je pokopanih I — Ne vole ih niti paze, K o ni šušak suhog lišća, kad ga čije noge gaze. �Br. ir. Jedan čas na grobu sv. Ante. Str. 323. АГ te mrtve žalit treba i oni će nekad na nas I suznijeg oka jo šte : ili sutra ili — danas! Tek unutra niko ne srne prvorogjen ko to nije, I u časni izbor primjen svećenika velikijehl A ja smijem, jer sam toga već i mnogo pokapao : I najljepšeg i najdražeg . . . je Г vam zato mene žao ?! Pokopo sam one, s kojim više himne pjevat ne ću : I trgat ću žice svo je ; i mrijet ću i — umr’jet ću. Gledajte mi tu i sada bespomoćnu suzu oka, K akve valjda imo nije ni Job sveti od proroka! Evo idem pragu mrtvih. I vječno ću ostat tuđe. I ne ću se bojat ništa — baš nikakve daće hude . . . Sve već dadoh, što sam imo . . . i ovo ću krpa dati — I tu mladost, kad ju Gospod smrtnim slovom zapečati! A one ću v ’jence strgat — isprazna je taka slava! Eno gledaj i živijeh Zavist knjigu prelistava ; I angjeo u crnini po groblju se žutom vere : Gorda oka i pogleda, gordo moleć miserere! 0 gord li je psalam on aj; gordo bi se hvata srca 1 Po krstovim’ od ljutina bespomoćna suza frca — 1 tako će v jekom b iti: vječni psalam vječnoj žrtvi. . . A l' mi gr ješni vjerovasmo, da će ustat oni mrtvi. У. MarkuUć. Jedan čas na grobu sv. Ante. Padova 1 Ime poznato svakom kr­ šćanskom srcu ; ime grada, koji za svakoga ima najviše značenja i privlačivosti. A zašto ? Svetac cijelog svijeta, sv. Anto skopčan je s tim gradom kao duša s tijelom ; njegovi bo se blaženi ostanci čuvaju kao najsveći amanet u Padovi, pa se stoga i zove »Pado­ vanski.« Idem na grob sv. Ante 1 T a misao napunjavala mi je najnježnijirn čustvima svu dušu. Kada sam 5. kolovoza o. g. u strjelovitoj željeznici jurio nepregled­ nom lombardijskom ravnicom, po kojoj zamjećuješ samo visoke zvonike i ta­ nahne čemprese, nenadano mi stade vlak na postaji, gdje sam. ne vjerujuć vlastitim očima, čitao kao tajinstveni natpis: P a d o v a . To me prene iz m isli; izagjem van i zauzmem mjesto za grad u tramvajskim kolima. Što je čovjeku drago, pričinjaju �Str. 324. jedan čas na grobu sv. Ante. Br. t i. mu se i ružne strane toga lijepim ; to njeno vrijeme za mise u S 1/^ u jutru. Veseo potpišem ime i vratim se opet je za me vrijedilo glede Padove. Sva mi se pričinila čarobnom. Kao bijela u crkvu. Tajstvena tama, iz koje su golubica na pitomoj livadi i ona je se kao sablasti dizali ogromni stupovi, pala usred divne ravni, kojom struji učiniše na me velik utisak. Obigjem svu crkvu, dogjem i do groba Svečeva, bistra rijeka Brenta. Žureć sve dublje u utrobu grada, koji je plamtio u sjaju svijeća i svjeti­ zvjedljivo sam se obazirao sada desno, ljaka, te učinim prvi poklon svetom sada lijevo, ne bi li gdje ugledao, za prahu najvećeg Čudotvorca. Baš dogjoh pod zvonik, kad je pet pouzdanih mo­ čim mi srce žudi — crkvu sv. Ante Njezin lik duboko mi je usječen u maka potezalo za zvono na pozdrav mozak, te je dosta, da ju vidim, i već angjeoski. Prebiruć jezikom pozdrav bih ju poznao. Progje i četvrt sata onoj, koju sv. Anto nazivaše »slavnom vožnje, a ja uzalud očima bladim. Eto Gospogjom,« moradoh iz crkve na gronapokon puče mi pred očima veličajni morni pijev vratara : »Fuori dalla chiesa, okrugli trg »Prato della Valle.« Pogle­ si chiudono le porte.« (Izlazite iz crkve, dam lijevo, i tu mi upade u oči bazilika da se zatvore vrata). sa slikovitim kupolama, kojima je vrhun­ Vruća želja, da se što prije ce baš još malo obasjavalo svjetlo zapa- popnem na grob Svečev, rano me prenu iza sna. Za vremena se uputih dajućeg sunca. U njoj prepoznam crkvu sv. Ante, nazvanu »del Santo« (Svečevu). prema bazilici, u kojoj je vrvio silni Tek što sam se malo odmorio, svijet Odmah na prvi pogled opazih, nijesam mogao odoljeti nutarnjem na­ koliko štovanje goje Podovanci napose gonu, a da što prije ne posjetim to i sav svijet uopće prema sv. Anti. U slavno svetište. — Premda u suton, voje vrijeme opremljen krenem na brzo sam koračao s jednim pratiocem grob Svečev, da čitam sv. misu. K ao gradskim trijemovima do crkve Svečeve. da me je neka viša sila gonila, toliku K ada sam izmegju kuća izbijao na trg sam lahkoću osjećao, približujuć se sv. Ante, otvori se preda mnom veli grobu Antinu, oko kojega je gorilo čanstveno pročelje njegove crkve s more svjetla. Činjaše mi se, da se gustim galerijama. Pun počitanja stupim penjem na nebeski Jeruzalem, kad se unutra, osjećajuć svim bićem svetinju počeh uspinjati mramornim stepenicama mjesta. Titraj svjetiljke, koja je razbi­ na žrtvenik groba, po kojem je blijejala tminu pobočne lagje, vodio me je štilo zlato i srebro. S kolikim se tronudo sakrištinskih vrata. U velikoj želji, ćem može na tako svetom mjestu mo­ ne bih li mogao sutra na samom grobu liti, a kamo li više preuzvišena žrtva Antinu misiti, potražih knjigu, u koju sv. mise prikazivati, to zna samo onaj, se upisuju svećenici, koji žele u koji koji je kušao. Kolika čuvstva pobožsat čitati misu na grobu, gdje se svaki nosti napunjuju dušu nad grobom onoga, dan od 4 г/2 — 1 1 х/2 sati redaju sveće­ koga sav svijet poštuje! K akve se nici iz svih krajeva svijeta. Na veli­ samo prošnje ne nameću čovjeku ku moju sreću nagjem još nepopu­ na um, da ih tuđe položi na grob �Br. i i . Jedan čas na grobu sv Ante. onoga, koji nikoga nije odbio I Baš iz dna srca vinula mi se je sv. Anti molba za sve, što mi je milo i sveto: za moj mili red, dragu domovinu, rod, prijatelje i sve, koji su mi na srcu. Kada sam se nakon svršene mise molio Bogu, dotakne mi se nježno jedno ruka ramena i malo me oslovi hrvatskim jezikom. Ja pun veselja, čujući u lugjem svijetu materinsku riječ, ugledam nad sobom jednog ljubeznog svećenika konventualca iz Dalma­ cije, koji mi se sam ponudi, da me provoda po bazilici. Zahvalno primim ponugjenu uslugu, te pogjem pregledati crkvu, pozorno slušajuć svaku njegovu riječ, kojom mi je tumačio pojedine znamenitosti. Crkva, koja se je počela graditi odmah iza smrti Svečeve, jest ogromna gragjevina, duga 115 , široka 55 m. Za čudo, da nije bila prije maljana, nego se je istom nazad 10 god. počela m aljati; ali do danas nije još ni svetište gotovo, jer se to izvodi vrlo umjetno, te ide sporo. Naokolo su sve same kapele, koje pojedine narodnosti u najnovije vrijeme uresiše kao svoj dar sv. Anti. Još imaju tri prazne, za koje se nije nitko prijavio, te pomislih u seb i: Kad bi Bog dao i megju nama Hrvatima koju darežljivu ruku, da dadne nakititi sv. Anti jednu kapelu i za hrvatski narod, koji ga toliko štuje ! Poklonivši se najvećoj svetinji — jeziku sv. Ante, odem u kapelu njegova groba, da ga pobliže promotrim. Kolika se je umjetnost i dragocjenost prelila u ovo prostora, to se može samo vidjeti, a ne kazati. Dosta bi bilo pogledati samo mramorne reljefe, koji po svim stije­ nama oko groba predstavljaju čudesa učinjena po zagovoru sv. Ante. Tolikim Str. 325. je životom umjetnikovo dlijeto zadahnulo onaj mrtvi kamen, da ti se čini, kao da će sada pružiti ručice ono mramorno čedo, što sniva u naručju majčinu. Oko grobnice, u kojoj počiva prah Svečev, jest vječna žurba vjernika. Tu istom možeš pojmiti, što je tvrda v je ra : jedni uzdišu; drugi pritisli čelom ili rukom na hladni mramor, koji krije ostanke Antine, želeć preko njega izmoliti moguću pomoć Svečevu ; treći postavili molitvenike i razna devocijonalija na grob, da dobiju što više vrhunaravne moći. I ja se proturah kroz druge, da zamolim štošta od moga velikog . zaštitnika. Oko groba i pred njim vjese' mnogi dragocjeni zahvalni darovi, osobito divni svjetionici sa raskošno iskićenoga stropa, iz kojega kao da će procuriti plemenito zlato. Pregledavši potanko svu nutarnjost i vanjštinu veličanstvene bazilike, odem i pogledam još neke znamenitosti u gradu. Kad sam morao iza podne krenuti iz Padove nijesam mogao mimoići milog Sveca, a da se još jednoć s njim ne vidim. Opet. se prikučim grobu, položim pred noge velikoga Čudotvorca još nekoliko molba, utisnem ledenom mramoru zadnji vrući cjelov, pogjem od groba, ali mi se dubok uzdah vinu iz srca, da se moram dijeliti od toli­ kog prijatelja. Iduć kroz crkvu, ne znam ni sam, koliko sam se put obazreo ka grobu, ne mogavši otrgnuti od njega očiju. Nijesam u istinu vjero­ vao, da je onako teško rastati se od Antina groba. Na crkvenim vratima još posljednji put bacim pogled na nj, iskreno uskliknuvši: Blago tebi, o sret­ na Padovo, da posjeduješ toliko blago! �Str. 326. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Pa i kad sam sjeo u parna kola, svaki kretaj očiju svraćao se je na divni hram sv. Ante, koji se sa svojih sedam kupola veličanstveno odrazivao na nebeskoj modrini i u daljini od više kilometara. — Zadnji mu pozdrav fct* ii. poslah, kad sam prebrodio tihu Brentu. Tada mi iščeznu, možda pošljednji put u životu s očiju; a ja svratih put i misli prama »kraljici mora,« čarobnoj Veneciji. Fra Jozo Zvonigradski. Iz perivoja crkve katoličke. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. (Nastavak.) Da Isukrst nije osnovao nikakove institucije, već njegova značajna os ba i njegova uzvišena vjersko-ćudoredna nauka dostatna bi bila da privuče čovje­ čanstvo ; jer ako moralnog Sokrata toliki uzveličaju i u zviezde kuju, ako njegovu u mnogočem nauku faličnu uzvi­ suju, koliko većma to može i mora biti glede osobe Isusove i njegove nauke? A li Isukrst nije osnovao nikakove filozofičke škole, a niti kakova vremenitog kraljevstva ; on je došao na ovaj sviet za sve ljude i za pojedince, pa je i nauku donio, koja je za sve i pojedince. Ali on je imao otići s ovog svieta, trebalo je dotle ustanoviti učiteljstvo, koje će sviet poučiti u istinama, što ih je on donio. Zato on odmah u početku svog javnog djelovanja sakuplja oko sebe učenike — te stupove onog veleb­ nog kraljevstva duhovnog, što ga je imao osnovati. Petru, čiju je čvrstu vjeru upoznao, obećaje vrhovnu vlast u tom kraljevstvu u slici ključeva. Tu mu vlast i predade, prije nego će uzaći na nebesa, a i učenicima dade vlast onu, koju je on donio s nebesa na zemlju: »Ajdete dakle naučavajte sve narode, krsteć ih u ime Otca i Sina i Duha Sv., učeć ih obdržavati sve, što sam vam zapovjedio.« Ovo je bila striela iz usta Isusovih, koja je munjevito prošla svietom. Isu­ krst je ove rieči izustio sviestan svoje božanske moći, sviestan one prisutnosti svoje uz učenike do konca svieta. Od malenog sbora apostolskog imala se razviti i razširiti nauka Isusova na sve četiri strane svieta. Svi, koji budu držali sve istine, što ih je naučavao Isus i služili onim sredstvima, što ih je usta­ novio za spasenje ljudi pod jednim glavarom, nasljednikom sv. Petra, sačinjavat će jedno družtvo, jedno kraljev­ stvo, jednu kuću, jedno stado. T o je Crka, koju je Isus zasnovao. Ova je Crkva začeta, kad je Isus svoju nauku predavao apoštolima ; rodila se je, kad je umro na križu, jer je tada Sinagoga prestala ; proglašena je na Duhove, kad no apoštoli, primiv Duha sv., počeše propoviedati novi zakon. Ona je slična, kako ju prispodobi sam utemeljitelj Isukrst zrnu gorušiČnom, koje no se �Br. II. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. razvije u čitavo stablo. Tko promatra razvitak katoličke Crkve, ne će moći biti, a da ne ostane zapanjen. Već prva vatrena besjeda prvaka apoštolskog obrati na nauku Isusovu 3000 ljudi, a druga 5000. A kad se porad progon­ stva razidjoše učenici iz Jeruzalima, raznesoše luč nauke po svoj židovskoj zemlji, po Samariji prinesoše ju u Feniciju, Cipar, Autsikiju i t. d. Do malo upozna evangjelje ciela Azija, Makedo­ nija, Grčka, vječni grad Rim, a od njega po svem carstvu raznie se svjetlo evangjelja, pa i izvan granica njegovih. Već je Pavao apostol mogao pisati Rimljanima : »Naša se vjera glasa po svem svietu« (Rim 1. 8.). A za učenika njihovih broj se je pristaša nauke Isu­ sove početverostručio. Tartulijan na početku trećeg vieka mogao je pisat u obrani kršćana: »Jučer smo postali, i sve vaše napunismo: gradove, otoke, predgradja, poglavarstva, vieća, iste šatore, plemena, ogranke, palače, senat, t r g : samo vam ostavismo hramove. — Pa ne samo medju prosti puk, već i medju izobražene razširila s e je nauka Isusova ; tako piše crkveni pisac Arnobij e: »Tako velikim umom obdareni govor­ nici, gramatičari, retori, pravoslovci i liečnici, oni, koji zalaze u dubljinu filo­ zofije traže učitelje (ove nauke), prezrev ono, u što su se prije uzdali.« Nu silna brzina, kojom se je evan­ gjelje razširilo, ne bi nikom upala u oči, da se ne promotre okolnosti, uz koje se razširilo. Okolnosti su pak takove, da se razširenje i obstanak katoličke Crkve kroz devetnaest vjekova mora smatrati najvećim čudom moralnim, što se je igda sbilo na svietu. Danas, poslie devetnaest stoljeća, katolička crkva broji Str. 327. blizu 300,000.000 pripadnika. To je ogroman b ro j; to je družtvo, koje se ne da srušiti ni kojom silom ovoga svieta. Tekom vjekova postepeno je broj narastao, a i danas rapidno raste. A kakove su ipak okolnosti bile ? Straš­ ne po katoličku Crkvu. Kolike zapreke nutarnje i vanjske! Nauka Isusova prem­ da u sebi prekrasna i plemenita te pravim, dobrim naklonostima ljudskim zadovoljava, nu ipak ona je puna uzvi­ šenih otajstva, kojih nikad ne može dostat­ no shvatiti ljudski um, na koje dakle lako ne pristaje. Tko da prigrli nauku 0 križu, kad je propeti Spasitelj Žido­ vima sablazan, a poganima ludost? Pa kako divne zapoviedi, kako uzvišene krjeposti propisuje, koje se prije ni po imenu niesu poznavale, kao: poniznost, umrtvivanje, ljubav neprijatelja, čistoća 1 djevičanstvo, dobrovoljno siromaštvo i odricanje svega svoga i svojih. Ništa pak ne obaćaje na ovom svietu prista­ šama poniznog, prezrenog i propetog utemeljitelja, dapače takove čekao je prezir, progonstvo, muke, smrt. Nadalje koliko je dušmana stajalo na put razvitku katoličke C rkve! Pa ne samo razvitku, nego istom obstanku. Tu bijahu njezini vanjski neprijatelji : carevi poganski, filozofi i sam narod. Tu bijahu Židovi i pogani, nevjer­ nici, a danas racijonaliste i razni bezvjerci. Nutarnji pak neprijatelji bijahu bezbrojni krivovjerci u svako doba, mnoga tajna družtva, ona osobito u naše doba i mnogi neharni sinovi nje­ zini svojim životom, a ponajviše zlom štampo sav sviet i pakao digli su se proti Crkvi. Svi oni dušmani, makar se medju sobom svadjali, znaju se složiti u navali na katoličku Crkvu, koja im �Str. 328. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. je silno zazorna kao i sve, što je nje­ zino. Ne ima crkvene pokrajine, koja nije trpjela progonstva ; ne ima članka, obreda, ustanove, zapovjedi, a da sve nije prošlo kroz peć kušnje. Oružje pak svake vrsti najubojitije upotrebIjeno je proti n jo j: mač, vatra, voda, tamnica i sve vrsti mučenja, znanost i prevare, klevete, laži, podmićivanje i zavodjenja, zasjede i prietnje, potajno rogobarenje i javni nasrtaji — sve je služilo na zator kršćana. A kojim se je sredstvima Crkva branila ? Ne mačem ni ognjem, buduć je ona tim proga­ njana, već ponajviše blagom rieČju i nagovaranjem; ne borbom, nego više bježanjem i uztrpljivošću ; ne obećanjem naslada tjelesnih onim, koji uz nju pristanu, nego obećavanjem muka svakovrstnih na ovom svietu, a na drugom vječnom plaćom. Dvanaest prostih ribara, koji nikakve znanosti ni govorničtva niesu učili, hrle slobodno u sviet oboružani milošću svog božanskog učitelja, te propoviedaju nauku do onda nečuvenu i pobijaju duboku mudrost starih Grka i Rimljana i tim se obistini ona izreka sv. Pavla (Kor. I. I. 27— 29.): »Što je ludo na svietu, Bog je izabrao, da pobije m udre; i što je nemoćno, izabrao je Bog, da pobije jako . . ; da se ne ponosi svako tielo pred Njim.« Pa sva progonstva, što ih je Crkva podniela, niesu bila kratka ni časovita, ona su bila dugotrajna. Nije bilo vieka, dapače malo ne ni jednog desetgodišta, da je sva Crkva mir uživala. Progon­ stvo — to je vjerni pratioc katoličke Crkve. Mržnja 11a nju vječna je, ona je baština i kao neko zlo svojstvo svih nekatolika. To je nešto baš začudno. Svi koji niesu kršćani-katolici, mrze Br. II. s v e , štogod je kršćansko-katoličko ; i ta mržnja i odvratnost nije samo u srcu, nego se i van očituje djelova­ njem proti svemu, što je kršćansko. Ta je mržnja bila kad je Crkva postala, a i danas obstoji proti njoj, ako ne u još većoj mjeri. Nikakva se dapače druga vjera ne mrzi kao katolička, a ipak ne ima nikakva uzroka sa strane njezine, osim onoga : kriva što je živa. Katoličko je ime zazorno katoličke ustanove se omalovažuju, katolički se običaji izsmijavaju, katoličko se svećen­ stvo napada, katoličke se kongregacije i družtva progone, katolička se Crkva u svemu steže i sve se radi na njezin zator. Tko da raztumači tu mržnju ? Nije 'i tajstvena ? K Lda sve ovo promotrimo, mora­ mo kliknuti: Crkva je djelo Božje, Crkva je divno, izabrano djelo Provid­ nosti i Svemogućstva Božjega. K ad su poglavari Židovski počeli progoniti apoštole što propoviedaju Ime Isusovo, tad im siedi i razboriti Gamaliel reče : »Pustite ih, jer ako je od ljudi ovo djelo, razčinit će se, a ako je od Boga, ne ćete ga moći srušiti, a da se Bogu ne uzprotivite.« I tako je. Djelo ljudsko, buduć je nesavršeno, izvrgnuto mnogim potežkoćama, mora se razpasti, djelo pak Božje ne može ruka ljudska nikad srušiti. Sve potežkoće, sve silne oluje što su se dizale od svih strana na Crkvu katoličku, ne mogoše je srušiti i stro­ valiti u dubine morske. Ladja Petrova mora sigurno ploviti kamo ju je upra­ vio nebeski kormilar. Isus je došao na ovaj sviet, da ljude odkupi i spasi. Ovo djelo spašavanja morala je Crkva nasta­ viti dokle je čovječanstva. Ona dakle propasti ne može bez propasti čovje­ �Br. I i . Katolička Crkva — remek-djelo Božj<e. Str. 329. čanstva. Pa zato i ako je u mnogim do danas kako se je lice zemaljsko borbama, što ih je vodila i dan danas promienilo ! Tko bi opisao svu njezinu vodi s neprijateljima, u prvi mah gubi­ djelatnost! Koli seje njezinim utjecajem tak mnogih sinova, dapače mnogih promienio čovjek pojedini, obitelj i cielo pokrajina oplakivala, ipak je svaki put družtvo, dosta se je spomenuti, kako je iz žestoke borbe snažnija izašla, gubi­ bilo prije, nego se je pojavila katolička tak pak jednog ogranka na svom deblu Crkva. A kako je bilo u vjersko ćudo­ brzo se je nadoknadio drugom mladi­ rednom pogledu, dosta je da svjedoče com. Neprijatelji, s kojim se borila, iz sami poganski pisci. Rim, središte sta­ početka moćni i prkosni, kasnije osla- rog svieta, bio je grad, gdje su sva biše, izčeznuše, a njezine istine i usta­ bogoštovja imala mjesta. Množtvo raz­ nove, koje bijahu od neprijarelja stav­ nih bogova, od kojih su njeki bili zaštit­ ljene u oganj kušnje, pobiediše i zasjaše nici istih zločina, i poganski su pisci kao čisto zlato. Mnoge škole i sustavi izsmijavali i korili, a ipak su sami štovali filozofični izmienuše se amo tamo, gore ono, što su korili. A kako velike bluduje dole, a Crkva bitno ostade ista i sve proti samom zdravom razumu naučavahu dobiva mladjanije lice. Kraljevstva i mnogi od filozofa? U vjerskim stvari­ carstva najcvatućija rek bi bez ikako- ma nastala je dvojba, te čovjek nije mo­ vih navala oslabiše, izčeznuše, a Crkva gao istine naći; bila ja prava pomut­ sve više cvate. Svaka ustanova ljudska nja pojmova. Još je gore bilo u ćudo­ vremenom, kad nadodju razne okolno­ rednom pogledu. Rimljani osvojivši gra­ sti, zastari, a Crkva se sama dade pri­ dove i kraljevstva, obogatiše se silno i lagoditi svim vjekovima, svim narodima počeše razkošno živjeti te se dadoše i pokrajinama, svim staležima i osoba­ na svake griehe. To u pjesmama pjes­ ma. Vidimo dakle j a s n o , da se izpu- nici i povjestničari i filozofi u svojim nila ona Spasiteljeva: » Ni vrata pa­ djelima svjedoče. Seneka piše: »Sve je klena ne će ju nadvladati,« i ona sv. zločinima i manama puno: više se Hilarija : »To je vlastito Crkvi, da onda počinja, nego se može obuzdavanjem pobjedjuje, kad se ozliedjuje; onda se izliečiti. Bori se rek’ bi njekom silnom shvaća, kad joj se predbacuje; onda borbom opakosti: svaki dan raste po­ dobiva, kad ju ostavljaju.« S t a t C r u x , žuda za griehom, a smanjuje se stidljid u m v o l v i t u r o r b i s . — Križ vost. Zabaciv svaki obzir na bolje i pra­ stalan stoji, dočim se sviet mienja. vednije, kudgod pogledaš, uočiš strast. Devetnaest vjekova prohuji, a kato­ Pa nit su više zločini tajni: na oči se s b iva ju ...« — Katolička pak Crkva lička Crkva kao nepomična klisura imala se je boriti proti svim tim blud­ usred valova uzbrkanog mora stoji, odolievajuć svim navalama, a k tomu njama i manama. Ona je imala obno­ kao spasavajuća ladja priticajuć u pomoć viti čovjeka. I obnovila je. Sv. Leon Veliki govornički crta, kako je sv. svima, koji su u pogibelji da ih valovi progutaju. Kroz prošlih devetnaest vje­ Petar smjelo hrlio u izopačeni grad Rim. On v e li: »Tuđe su se imala satrti mniekova šta je ona djelovala na pozorištu čovječanskom ! Od njezina pojava pa nja filozofa, razpršiti izpraznost zemalj­ �Str. 330. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. ske mudrosti, pobiti vražje štovanje, skrši ti bezbožnost svih svetogrdja. . . U tu šumu okrutnih zvieri i najuzburkaniji ocean stalniji ulaziš, nego što si po moru hodao.« Smjelošću Petrovom, gorljivošću Pavlovom, neumornom radinošću apostola i učenika stupi katolička Crkva na to nemilo pozorište te razprši tmine bludnja evangjeoskim istinama, da i neuki naučiše više, nego što prije znadijahu veliki umovi, a izkvarenosti i zlih običaja malo po malo nestade, te se prijašnji život pun strasti i zloća zamieni novim evangjeoskim životom, punim junačkih i do onda nečuvenih krjeposti. Kršćani se poznavahu po svom svetom životu i ako su bili pro­ gonjeni i osudjivani, to nije bilo poradi kradja, razbojstva, preljubočina i drugih zločina, kao kod pogana, \ eć poradi imena kršćanskog. Zato su se i čudili pogani, videć koga kršćanina da vara i slično . .. Kršćanstvo je čovjeka prepo rodilo; učinilo je, da živi kao razumno stvorenje, kao slika svoga Stvoritelja, postavilo ga na visoko dostojanstvo sina Božjega po milosti. Nadalje, kršćanstvo je preporodilo obitelj. Obitelj je temelj narodu, državi i cielom čovječanstvu. A kako su bile užasne obiteljske prilike prije kršćan­ stva ! Otac je bio vlastnik života i smrti ne samo po nauci mnogih velikih filo­ zofa, nego i po zakonu u Grka i u Rimljana. Otac je mogao slabo diete ubiti. A kako je sveta nauka o djeci G. Isusa, koji reče: »Pustite malene k meni, takovih bo je kraljevstvo nebe­ s k o ...« Koliku brigu i njegu zahtieva kršćanstvo za malene! Katoličko uzgojoslovje je nedostizivo. — Tako je isto katolička Crkva podigla dostojanstvo Br. i i . žene. One su prije bile više robinje, nego drugarice mužu. Muž je mogao ženu ubiti poradi nevjernosti, pa i po­ radi samog pjanstva. Razstava braka bila je obćenita stvar, i t. d. Nauka pak Isusova povrati braku prvotno dostojanstvo, povrativ mu jedinstvo, nerazrješivost i svetost, dapače podiže ga na dostojanstvo sakramenta. Uzor braka najuzvišeniji i najsvetiji ima kato­ lička Crkva u BI. Dj. Mariji, koja je bila najboljom majkom, najčistijom dje­ vicom i najstidljivijom zaručnicom. Oda­ tle u katoličkoj Crkvi u obitelji čednost, stid,djevičanstvo, čista medjusobna ljubav izmedju supruga i prama djeci, te pravi F > katoličkoj Crkvi po malo robstva nes ade. Robovi bijahu smatrani kao stvari, д ne kao osobe, pa se je s njima kao sa stvarima i postupalo. Biti mlaćetr, patvoren, svezan, mučen gladom, prodan, ubijen, — to je bila obična sudbina robova. Seneka p iše : »Prama robovima smo najoholiji, najokrutniji, puni poruga.« Katolička Crkva pak ublaži najprije, a onda posve ugasi nji­ hovu gorku sudbinu s naukom o jedna­ kosti svih ljudi pred Bogom. Pravu jednakost, pravo bratstvo, pravu slobo­ du naučavala je Crkva i provodila. D a­ nas, kad se ova imena najviše iztiču, kad su svima na ustima, najviše se gazi sloboda, bratstvo i jednakost. Svjedoče to mnogi potlačeni narodi, svje­ doče nesretni podanici, osobito pak radnici i niži staleži, svjedoče progo­ njeni redovnici; dočim katolička Crkva ne prestaje naglasivati pravu slobodu za sve. Ona je očitovala svietu i očituje čovječanska prava te jednakom ljubav­ lju obuhvaća visoke i nizke staleže, �i i. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. dobro stojeće i biednike, dapače za slabije daleko veću sućut goji. Katolička je Crkva državu obno­ vila i preporodila. Kako se je ružan pojam imao o državi u staro doba! Država je bila tako rekuć svemoguća, vladari neograničeni gospodari, a narod i posebni ljudi bez i kakovih prava — odatle ono obožavanje vladara, odatle njihova tiranija i krvoločtvo, odatle ono načelo: »Štogod se svidi vladaru, ima silu zakona,« odatle ubijanje robova, dobra gladijatora, bieda skrajna puka, buna, prevrat, najveći nered, propast država. A kršćanstvo donese nove, ljepše ideje o državi. Po kršćanstvu svaka je vlast od Boga, po tom poda­ nici moraju slušati svoje vladare i duž­ nosti državljanske vršiti na obće dobro, ali i vladari moraju upravljati državom ne samovoljno, na silničku, nepravedno, nego pravedno, s ljubavlju, štiteći osob­ nu slobodu podanika i njihovo blago­ stanje svim silama promičuć, i tim nasljedujuć pravednoga i dobrostivoga Boga, čiji su namjestnici. Katolička Crkva visokom naukom o dostojanstvu Jovjeka preporodi države, zabrani gladijatorske borbe i ukide ih, samosilničtvo ljubavlju zamieni, ublaži biedu ljudi podizanjem zavoda milosrdnih za sirote i uboge, za izloženu djecu, za stare, bolestne, i t. d., jednom riečju ogromno je polje kršćanske ljubavi i milosrdja ; ljubav kršćanska prama iskrnjemu, proiztičuća iz ljubavi parna Isukrstu propetomu, ogromna je sila, koja nadvladava silu zemaljsku te joj se ni ista smrt suprotstaviti ne može. Kršćan­ stvo je ponajviše sa svojom naukom o ljubavi preobrazilo čovječanstvo; to je, punim pravom se može reći, vjera Str. 33!. ljubavi; to mu i protivnici priznaju. Ne ima te sile na svietu, koja bi mogla djelovati na preporod naroda, na njegov boljitak, kakovu ima katolička Crkva u sebi. Znanost, civilizacija, humanitetit. d. izprazni su, ako niesu u katoličkom duhu. Svaki napredak, koji se razvio bez katoličkog duha, tim više ako je proti katoličkom duhu, kratak je, izvanj­ ski, donosi sa sobom silu najgorih poslje­ dica, osobito na vjersko moralnom, soci­ jalnom (družtvenom) i uzgojnom polju. Zato i nastoje svedjer poglavari katoli­ čke Crkve, da čovječanstvo obnove i preporode u Isukrsta : »obnoviti i pre­ poroditi sve u Isukrstu« — to je geslo da.i is slavno vladajućeg pape. Duh Isusov jest duh njegove Crkve; dok u u tom duhu čovječanstvo bude djelo­ valo, stajat će na čvrstom temelju, duvinut će se pravog napredka — vječ­ ne i vremenite sreće, a udalečiv se od njega, doživjet će najgore posljedice. Sve ovo potvrdjuju nepobitne činjenice iz povjesti. Katolička je Crkva znanost starih naroda od posvenašnjeg uništenja sačuvala, pročistila, proširila, usavršila, na visoki stepen digla. U njezinu krilu nikle su prve škole svake ruke. Ona je kroz vjekove nosila luč prosvjete medju narode. I danas šireć božansku nauku Isusovu medju najdivlje narode, predobiva ih ne blagom, nego požrtvovnošću, samom ljepotom evangjeoske istine, ukroćuje ih oplemenjuje i pomladjuje. Jednom riečju, šta bi bilo s čovje­ čanstva s modernim napredkom, s pokvarenošću, kakovu su imali sami poganski narodi? Bez sumnje do razsula, do propasti. Nu kaošto se je iz kaotičnog- (još neurednog) svemira raz­ vilo prekrasno lice današnjeg svemira �Str. 332. Br. it . Pastirska. djelovanjem zakona, što no ih vječni majstor utisnu u prirodu, te sve pjeva hvalu Stvorcu, tako isto preporodjenje roda ljudskoga po katoličkoj Crkvi označuje, da je katolička Crkva djelo Božje, djelo vječnog majstora, označuje, da je katolička Crkva ona blaga struja, proiztičuća iz krila Duha Sv., koja svedjer čovječanstvo osvježuje, pomladjuje, kriepi, vedri. U njoj čovječanstvo može naći uviek novih, svetih, uzvišenih ide­ ala, kojim će se pridignuti; u njoj oganj, da se razplamti na sve, što je liepo i sveto ; u njoj može čovjek zasititi svoj ‘ um i srce svim, što se dade zamisliti najsvetije i najuzvišenije. Mudrost svjet­ ska ne može imati te sile. Zato kao što je njekoč crkveni pisac Laktancije govo­ rio poganima, tako njegove rieči mo­ žemo i mi danas opetovati modernim poganima — onim naime, koji hoće da čovječanstvo preporode civiliza­ cijom, tobožnjom kulturom bez kato­ ličke Crkve — mi im opetujemo nje­ gove rie č i: »Što su oni (naime filozofi, a danas moderni reformatori) držali, da se ima činiti po samoj naravi, a sami niesu mogli činiti, niti su vidjeli, da filozofi čine, to čini sama nauka nebe­ ska, jer je ona sama mudrost. K oga da oni osvjedoče, kada sami niesu osvje­ dočeni ? Ili će oni nječije zle sklonosti satrti, srčbu ublažiti, starost obuzdati, kad su i oni podati manama i vele, da je narav ja č a ? Božje pak zapoviedi, buduć su jednostavne i istinite, koliko djeluju na ljudski duh, svjedoči izkustvo. Daj mi čovjeka, koji je srdit, koji pro­ klinje, koji je neobuzdan: i ja ću ga vratiti blaga kao ovcu uz malo rieči B o ž jih ... Tolika je sila božanske mud­ rosti, da uljevena u ljudsko srce, nasillno iztjera ludost, majku opačina .. . Njekoliko Božjih zapoviedi tako čovje­ ka promiene i baciv starog nova učine, da ga ne možeš poznati.. .« Da, u katoličkoj je Crkvi jedinoj obnavljajuća i preporadjajuća sila, u njoj jedinoj pravi napredak, jer je u njoj jedinoj podpuna istina u svakom pogledu. Pastirska. Spjevao D ra g a n D u jm u šić. Spava brdo i dolina, Šute drevni cerovi, A topolom plahom blude Lahorovi cjelovi. Popuhni, vjetre hladane, Razblaži grudi mladjane, Nek čuju cvietci šareni, Da pastir pjeva maleni 1 — Stado moje mirno spava Pokraj guste šumice, A ja pjevam dragim svojina Podvečernje pjesmice. Popuhni, vjetre hladane, Razblaži grudi mladjane, I pozdravi mi zemlju tu, Gdje dragi moji stanuju. Zalahori, blag lahore Preko dola, brdašca, Pa ponesi rodu dragom Pozprav mladog srdašca! Popuhni, vjetre hladane, Razblaži grudi mladjane, Oj reci milom rodu mom, Da ja ga ljubim dušom svom ! �Br. i i . Petrov novčić. Str. 333. Petrov novčić. U »Perivoj« presadio N. G j e b i ć . (Konac.) Da se papa zbilja morao osloniti privatnoj audijenciji: »Društvo sv. Mi­ na milodare vjernika, brzo se to pokaza hovila moje je društvo«. Pok. mogućki od potrebe; jer, i ako jesu lišili papu biskup Ketteler, taj pravi apoštol svoga njegovih prihoda, on je ipak i sada doba, u svom jednom pastirskom listu, kao i prije morao namirivati potrebe što govorio o Petrovu novčiću, izrekao za upravu crkve. K tomu nadogjoše još je ove lijepe riječi: »Društvo sv. Miho­ i druge potrebe. Poslije otimačine od vila arkangjela podupire sv. Oca u god. 1870., ostaše bez kruha mnogi žalosnim ovim vremenima najjednostav­ činovnici, koji su prije bili u papinoj nijim, najboljim i najuspješnijim načinom. službi. Iz sličnih razloga kao i Pijo IX. I ista djeca i ubogi mogu sudjelovati, ne htjedoše stupiti u službu talijanske jer nema nikoga, ko ne bi mogao lako nove vlade, niti novaca od nje primati. obaviti ovo malo molitava i jedan novčić Stoga se morali vjerni ovi privrženici mjesečno doprinijeti«. pape od drugud uzdržavati. Kako s po­ Znamo, da je i b. u. f Lav XIII. četka vidjesmo, nalazi se u godišnjem često naglasio, kako su mu od potrebe papinu proračunu i svota od 1,500.000 milodari vjernika, doklegod je sv. Sto­ lira, a to je za one bivše papine lica ovako potlačena. Prilike sv. Stolice činovnike. bivaju sve žalosnije. Sto li ne radi Upravo u ovo žalosno vrijeme po- proti njoj vražija mržnja u Franceskoj hitješe vjernici sv. Ocu požrtvovno u dan danas, a dao božanski Utemeljitelj pomoć. Navešćemo u tome za primjer sv. Crkve, da se ta mržnja i nepravda poznato društvo sv. Mihovila za nad­ ne razlije i u druge zemlje! Petrov novčić je i te kako potreban i sv. Ocu biskupiju bečku. Iz njegova 3 1. godišnjeg izvještaja razabiremo, da je samo ovo Piju X . Sličnu svrhu, naime milodare sa­ društvo god. 1870. sabralo za sv. Oca kupljati za sv. Oca, ima i t. z. Leonovo 50.697 for. 07 novč. i još oko 14.000 društvo u sjev. Americi. Ovo se društvo franaka. Članovi spomenutog pobožnog društva obvezuju se sv. Ocu najprije sastoji od svećenika Nijemaca i svjetov­ njaka, koji su se obvezali molitvom, sv. molitvom pomagati u njegovim po trebama, a onda ga podupirati dobro­ živom i pisanom riječi braniti svim silama voljnim prinosima i sabiranjem Petrova i svakom zgodom slobodu pape i g o­ novčića ; kao društveni prinos ustanov­ dišnje doprinijeti iooti dijel svojih do­ hodaka za Petrov novčić. Zaista ple­ ljen j e : 1 novčić na mjesec, dakle godišnjih samo 12 novčića! Zaista jedva menito. Ne bi li se što slična dalo spomena vrijedan prinos! Kako je važna učiniti i megju hrvatskim svećenstvom i potrebna ovakova pobožna zadruga i pravim katolicima Hrvatima, osobito za sv. Oca, vidi se iz riječi, što ih je kao ustuk »rodoljubnim« Hrvatima, koji sam Pijo IX. jednom rekao u jednoj bi Rim i papu u žlici vode utopili, a na­ �Str. 334. Petrov novčić. rod u tugji tor povukli. U koliko društva i narodnih svrha ne daju i ne troše hrvat, svećenici, pa da im je bar mlada Hrvatska zahvalna 1 Bilo bi istina vik e; ali kad nijesu neprijatelji vikali na sve plemenite pothvate u hrvat, svećenstvu, a poglavito danas ? I onako sve krivo tumače. Ovim smo svukli »koprenu« s »velikih dohodaka« Petrova novčića, koji uvijek zveči u ustima neprijatelja vjere kao tobožnji dokaz, kako crkva katolička »plijeni« puk. Svaki katolik, koji je igda išta doprinjeo za Petrov novčić, može biti siguran, da je taj novčić upotrebljen u najplemenitiju svrhu. K a m o s r e ć a , da se mi l o d a r i , š t o s e d a n d a n a s od p u k a s a ­ b i r u, u t a k o p l e m e n i t u i k o r i ­ s nu s v r h u u p o t r e b l j u j u , k a o P e t r o v n o v č i ć ! Ali što biva često s novcem, što se u toliko svrha i to »rodoljubnih« od puka sabire5 — Raspe se u posve »nešto drugo« ! Iskustvo nam pruža i te koliko žalosnih primjera. Danas se kupi megju najsiromašnijim slojevima radničkoga stališa krvavim znojem zasluženi filjer u sto kojekakvih svrha, a u istinu taj novac sasiplje se u džep s t a l ni m »vogjama« i »oslobo­ diteljima« puka, koji šaraju i lažu po socijalno-demokratskim listovima, mjesto da pozitivno šta rade za jadni puk. I to je u očima neprijatelja Crkve sve lijepo i pošteno, to ne znači p l i j e n i t i puk! Neki »prijatelji« puka sazivlju puk često u javne skupštine i mjesto da mu pomognu, huškaju ga na sve, što je dobro i plemenito; rad predstavljaju puku kao ropstvo; vjeru mu iz srca čupaju; psuju katoličke biskupe i sve­ ćenike, crkvene nauke i običaje, a u Br. u . zvijezde kuju židovske agen te! I za ovo svoje bezdušno huškanje, za šuplje ove i zastarjele fraze ovi se »prijatelji« puka skupo plaćaju ; i za njih se sakuplja radnički novčić — p a ni to n e z na č i » p u k p l i j e n i ti«! Počme li se samo kadgod što za religijozne, crkvene potrebe iskati, — eto ti odmah vike, sprdnje, rugla — pljenidbe i to baš od onih, koje Crkva na noge podiže 1 Crkva njih kruhom, a oni nju i njezine sluge kamenom i blatnim jezikom ! Moderna pravda i uljudba! Neprijatelji vjere, — naravski, — svaki svoj napadaj gledaju bar prividno opravdati. Prvo je, što ćeš čuti iz nji­ hovih : r.ravednih« usta: v e l i k i l uks us na p a p i n u d v o r u ; s j a j i u k r a s c r k a v a ; sjaj i r a s k o š c r k v e n i h dostojanstvenika; bogastvo crkvenog odijela i t. d.« »Čemu na ovo trošiti? Zar je to evangjelsko siromaš­ tvo ? Zar se sve to ne bi moglo u novac utjerati i dati ubogima?« — Malo ćemo se osvrnuti na ove »pametne« prigovore. 1. Zašto se sve ovo spočituje samo katoličkoj Crkvi, a nigda nekatoličkoj ? Dokazano je, da anglikanska crkva u Engleskoj i njezin kler, ima kud kamo više dohodaka, nego cijela katolička Crkva. Zašto se nigda ne upire u do­ hotke anglikanske crkve ? Zašto se uvijek i svakom prigodom udara samo po katol. Crkvi i njezinu kleru ? — Na to šuti ko zalivena moderna p ravda! 2. K akov toliki luksus razvijaju prelati, kardinali i papa? P r e d s j e d n i k f r a n c . r e p u b l i k e uz p o t p u n u slobodnu opskrbu dobiva go­ d i š n j i h 1,200.000 f r a n a k a — a �Br. i i ,. Petrov novčić. Str. 335. p a p a , k o š t o z n a mo , t r o š i d n e v ­ od Crkve, pape, kardinala i biskupa no na s v o j u o s o b u 5 l i r a. Pa to sve otela i dala siromacima! da j e v e l i k i l u k s u s ? A i p a k j e K a d ta s t a l n a g o s p o d a p a p a n a j v e ć i s u v e r e n na s v i ­ z b i l j a i m a d u t o l i v r u ć e i m i l o ­ j e t a ! Koliko n. p. troše evropski s t i v o s r c e n a p r a m u b o g i m a , vladari na dvorske plesove, na lovove, zašto ga već j e d n o m i či nom na dočeke drugih vladara, kad im u ne p o k a ž u ! Z a š t o j e s o c i j a l n o goste dolaze; na razna putovanja, na p i t a n j e u n j i h o v i m o č i m a p r a ­ svoje dvoranstvo i t. d. i t. d. Koliko v o ? s t r a š i 1o ? Zašto se u svojim im plaća država, a koliko imadu pri­ zakonima, u porezu, u upravi ne obziru vatnog imetka! I sav taj raskoš mnoge na siromake? Koji će se razborit čovjek novine hvale, ponose se time. Niko ni spočitnuti o izdatke, što se troše na riječi proti ne smije bar javno izustiti. crkve, na službu božiju i na dostojan Samo je papa u oku sa svojih kukavnih njihov ukras? To je bilo kod svih na­ 500.000 lira. Vidimo sad kardinale i roda svake dobi I Zavirimo samo u prelate. — Zar će se koji pametan kulturnu po vješt starih Grka i Rimljana čovjek čuditi, što ovi dostojanstv nici i drugih naroda, pak ćemo naći i te živu primjereno svojoj visokoj časti i kako sjajne hramove, posude, odijelo. stališu. Niko ne pita, kako živu, u što Stari pogani, makar i nijesu imali čist li troše svoj imetak lordovi, grofovi, i jasan i pravi pojam o božanstvu, baroni, veleposjednici, dostojanstvenici svoje su bogove ipak nastojali po vojničkog i civilnog stališa. Koliko se svom shvaćanju dostojno štovati. Odavle novca prospe na velike zabave, kazališta, se vidi jasno, da su moderni pogani plesove, mode, izlete, razne sportove i sto put gori od starih, jer dok stari već na sto drugih ne baš časnih užitaka ? po zdravu razumu priznaju božanstvo i štuju ga, moderni pogani pljuju na svoj Finoj »tolerantnoj« go s po di sve je ovo ništa, nikakov ili bar mali razum te lažu sebi i drugima, nijekajuć luksus; njima se po pameti vrzu samo Boga i huleć na njegovo štovanje, a uza prelati, biskupi, kardinali; oni propovije­ sve to znadu uzdahnuti za starim po­ daju štedljivost i evangjelsko siromaštvo ganstvom. Lijepa dosljednost! Vanjski sjaj, gdje je moguć, kod samo katol. Crkvi i njezinim službeni­ službe božije od velike je koristi: njime cima! se duh lakše uzdiže do nadnaravnih i Dalje vele protivnici: »taj novac, što se na crkvu troši, mogao bi se božanskih svetinja; bolje pojima, koli je dati ubogima«. Velike li ljubavi i milo- velika i uzvišena čast, koju je Krist dao s rg ja ! Ovako je jednom govorio i svome namjesniku i nasljednicima apo­ J u d a . Kad Magdalena pomaza noge stola i time uči svoje duhovne pogla­ vare, kako treba, poštivati. Gospodinove dragocijenom pomasti, eto Kakav sjaj, kakove li ceremonije ti onog lakomca s istim prigovorom. Tako bi evo dan danas duhovna »milo­ vladaju na dvoru knezova, cafeva i kraljeva! Kolike se priprave čine, kad srdna« djeca Judina u svojoj velikoj ljubavi od nikoga drugoga, nego samo se mora vladar dočekati u kome mje­ �Str. 336. Petrov novčić. stu! Koliko spreme i mara u dobroj obitelji, kad otac, kao glava obitelji svetkuje kakovu zgodu iz svoga života! A kad papa, kao otac svega kršćan stva, vrhovni poglavar od preko 260 milijona katolika, slavi kakov jubilej, što ga zahvalna mu djeca nastoje dostojno proslaviti, eto ti odmah vike o luksusu, sjaju o prevelikom — trošku 1 I neprijatelje Crkve bode u oči prekomjerni sjaj i ukras crkava! Koliki je sjaj i raskoš dan danas u kazalištima po velikim gradovima, kao u Beču, Parizu, Londonu i po amerikanskim gradovim a! Sve blišti od mramora, zlata, umjetnih slika, sjajnih sjedala. I sve to nikomu ne smeta, sve to nije luksus, sve je pametno, korisno, lijepo, samo toga u crkvama ne smije b iti! Dan danas uz vrlo male iznimke mjesto plemenitog užitka u kazalištima, mašta se truje, navaljuje se na vjeru, moral se blati, krjeposti se izvrgavaju ruglu ; preljubu i bludu i ubojstvu se pljeska; Crkva i svetinje njezine i službenici njezini se pogrgjuju, riječju: tuj se vragu tamjan pali, i ovim mjestima treba sjaja, za to narod ko slijep daje, jer to traži »prosvjeta«: a crkve kato­ ličke, gdje se riječ božja naviješta, gdje se puk uči pravoj prosvjeti, uči se ljubiti Boga i bližnjega, štovati sta­ rije, ljubiti svoju domovinu pravom ljubavi, gdje sam Bog prebiva, pred kim puk otkriva srce svoje, prigiba koljeno svoje, kamo ulazi žalostan, a s Bogom izmiren i veseo izlazi — samo crkve da su što ubožnije, što prostije, jer »čemu na to trošiti«, »to treba dati ubogima«! Pogledaj gradske vijećnice, muzeje, galerije, plemićke i bogataške palače i ljetnikovce, salone i dvorane Br. i i . privatnih imućnih obitelji, — koliki ćeš tuj naći sjaj i skupoću namještaja, prostiraka i drugih stotinu drago cjen o sti! Sada smijemo javno ustvrditi, da ovu revnu gospodu do ovakovih nepravednih prigovora ne dovodi ni ljubav prema evangjelskom siromaštvu, niti milosrgje napram ubogim a: ovi prigovori izviru iz m u t n o g a v r e l a , a to je s o t o n ­ ska, f a n a t i č n a m r ž n j a p r o t i katoličkoj Crkvi i njezinim s l u ž b e n i c i m a , kojima valja oteti svaki upliv. I ovo je upravo razlog, zašto se duhovna djeca bezbožnoga Voltaira laćaju svakakova oružja, da navale na Crkvu, a poglavito na njezin temelj — na papinstvo, i riješe ga svakoga prave. Kad bi ovim fanaticima pošlo za rukom riješiti Crkvu i njezine služ­ benike svih zemaljskih pomagala, onda bi ih pred svijetom omrazili, i njihov znameniti položaj i spasonosni rad u kraj potisli. To nikad ne će doživjeti neprija­ telji prave vjere i Crkve! Koliko se je dosad nepravde nanijelo rimskom bis­ kupu, koliko bjesnila na Rim izlilo; više od 17 puta oteli su neprijatelji sv. Ocu crkvenu državu, ali prijatelji pravde opet su ju vratili pravome vlasniku njezinu. Crkva nije djelo ljud­ sko, nego kraljevstvo božije, a papinstvo je tvrda stijena, o koju je već toliki neprijatelj glavu razbio. T o nam potvrgjuje Voltaire, Rousseau, Napoleon, Bismark i toliki drugi ! Pravi su slijepci, koji ne će da uvide, kako Bog svoju crkvu kroz sve nezgode, u svako doba proti svim neprijateljima mogućom, božanskom desnicom štiti i brani — ko svoje djelo. Kad junački patnik Pijo IX za- �Br. IO. Petrov novčić. Str. 337. klopi oči, uzeše slobodni zidari proro­ moć ljudsku i ljudska obećanja — već kovati: »Ovo je zadnji« — njegovom na riječ božiju : »Ni vrata paklena ne grobnom pločom htjedoše i papinstvo će ju nadvladati«!' Vidjesmo evo u kratko, što je Petrov poklopiti. Pa g le ! Sjajna zvijezda novčić, njegovu povjesti potrebu. No ako osvanu papinstvu. — Lumen de coelo, papa Lav XIII. pope se na prijestol je ikad bio potreban sv. Ocu, ato je d a n danas, gdje bi mu neprijatelji, da mogu, i sv. Petra. I ova luč znanosti, ovaj koricu kruha iz ruke oteli. Ljubav dob­ vjesnik mira i jedinstva zadivi sav svijet, i isti neprijatelji crkve poštivaše ga. rog i zahvalnog djeteta naći će već Punih 25 godina svijetlilo ovo »svjetlo način, kako će dobrom ocu u nevolji s neba« svemu svijetu u toli krhkoj i pomoći. Evo nam lijepa primjera te slaboj svjetiljci — u staračkom isušenom djetinje ljubavi napram sv. Ocu. Kad tijelu. Dobra, što ih učini svima sta­ se ono pokojni Pijo IX . nagje u velikoj lišima ljudskoga društva, ne mogu se nevolji, pokloni mu neka siromašna procijeniti. I usnu blago i ovaj devedeset djevojka iz Ravena u Italiji 3 fl. i 45 i tri godišnji starac. Bog posla svojoj novč. Kad ju zapitaše, otkuda joj to? Crkvi slavno vladajućega Pija X., čo odgovori; »Ja sam uboga djevojka. vjeka n'ska roda, ali puna duha apoštol- Nevolja sv. našega Oca zazebe me u skoga, puna žive vatre. I ovaj »ignis dnu duše. Ali kako ću pomoći sv. Ocu, ardens« poče sažigati sav drač i korov, kad ni sama ništa nemam. Dogje mi . što ljudsko društvo guši, poče »sve u na um lijepa misao. Imadoh lijepu, Kristu obnavljati«. Pa ako i jest oteta bujnu kosu. Rekoh sama seb i: »Odreži papinstvu svjetovna vlast, porasla je ju i prodaj i pomozi u nevolji tako njegova moralna snaga, kojoj se klanjaju dobrom Ocu, a kosa će već narasti. carevi i kraljevi! I odrezah kosu i dobih za nju 3 fl. 45 Neka neprijatelji vjere, koliko hoće, novč. — i evo ih dariv^jja sv. Ocu«. — navaljuju na crkvu i njezinu vrhovnu Naš hrvatski narod nije dosad zaostao glavu, neka lažu, kleveću, sve im uzalud. za nijednim drugim narodom u ljubavi Crkva je božija iza svakoga progon­ i odanosti naprama Ocu kršćanstva, stva izašla jača i kao pomlagjena, jer dapače u toliko zgoda, premda siroma­ je sazidana na nepokretnoj pećini, a ta šan, druge i pretekao. Zar je moguće, pećina je — papinstvo. da pravi i iskreni Hrvat ustegne svoju Neprijatelji mogu Crkvu mrziti, ruku, kad se za sv. Oca sakuplja Pe­ progoniti, mogu oplijeniti nju i njezinu trov novčić ? Košto u svakom pleme­ vrhovnu glavu, njezine službenike — nitom vjerskom i rodoljubnom poduzeću a l i ju u n i š t i t i ne m o g u ni k a d a l zna hrvatsko svećenstvo svome narodu »Narodi prolaze, prijestolja padaju — prednjačiti, tako će i kod sakupljanja a crkva ostaje uvijek« — ovako zavapi Petrova novčića, što obično biva na Napoleon na kamenitom otoku sv. Je ­ samo Petrovo ili drugom zgodom, znati lene, kad je ovu istinu gorko iskusio. rasplamtiti svoj narod, da žrtvuje koji Ovo tvrdo i nepokolebivo pouzdanje novčić za svoga sv. Oca. Dobar hrvatski pravoga kršćanstva ne oslonja se na svećenik, koji u toliko dobrih svrha �Str. 338. Crtice o rusko-japanskom ratu. daje, i sam će što izdašnije pomoći sv. Ocu, je r jedva ima plemenitije svrhe, za koju će i od svojih usta otkinuti. I kad naš Gospodin Isus obilno na­ Br. i i . plaćuje napitak hladne vode, što ga bližnjemu pružamo, koliko će istom naplatiti onaj dar ljubavi, koji prika­ zujemo Njegovu namjesniku 1 Ljiljanu. Po sv'jetu si širom zašo U najljepše perivoje I svuda si mjesta našo Za bijelo cvjeće tvoje. Nevinosti znamen ti si I čistoće prava slika : To te dvoje i uzvisi cvijeća svakolika, Nine Buconjić. Nemaš stabla ohologa, Niti granja ponosita, Stabljika je struka tvoga Jednostavna i skrovita. Na stabljici cvjetovi ti Nježno svoje ruho šire, Pa će sokom napojiti Mnoge pčele i lepire. U perivoju. Milina je prava svuda, K ad se oko ogledaje. Kroz sredinu perivoja Potok teče i žubori, Iz kitnjastih zelen-hvoja Milih ptica pjesma ori. Oreć pjesma proizvodi Razumljivo svakom dosti; »Blago onom, koji hodi Perivojem nevinosti!« Nine Bticonjič, Mnoge li se viju staze, Duge staze i tanane. Viju, pa se razilaze Perivojem na sve strane. Divno opet sv’jeće svako Krajem staza raste, miri, Pa i drugo bilje tako Raste i svoj zadah širi. Hlada ima dosta, kuda Raste drvlje, što ga daje, Crtice o rusko-japanskom ratu. Napisao Fra I v š a Mi j o v . (Nastavak.) V. H a r a k i r i . Značajna je po Ja ­ panca želja, nagon za samoubijstvom. On vam je silno samoljubiv, do ludila samosvijestan. Taj je narod posvema zauzela čežnja, neobuzdana čežnja za slavom i čašću. Japanac ne pozna gra­ nica, kad govori o svojim vrlinama i �Br. i i . Crtice o rusko-japanskom ratu. zaslugama ili kad slavi svoju narod­ nost. Čast mu je nad novcem, nad svim, što god pomisliti možete. Svemu tome opet nadodajte nje­ gove smušene vjerske nazore. Japanci su šintoisti i buddhisti. Šintoizam obo­ žava prirodne pojave i sile, sunce, mjesec, oganj i t. d. A buddhizam uči, da je najveća sreća za čovjeka i uopće za vas svijet, ako se pretvori u ništa. Takovi vjerski nazori stvoriše u Japanu dva običaja, što su osobito prije posvuda u njih vladala, pa eto još ni danas prodiranje kulture i krš­ ćanstva ne moglo ih posvema isko­ rijeniti. A ti su običaji h a r a k i r i i k r v n a osveta. Harakiri se izvrši tako, ako samoubica svečano sam sebi raspori trbuh. Pravo japansko ime za taj sramotni običaj jest »sepuku« ili »kapuk' , ha­ rakiri je samo obični, narodni naziv. Prvo je harakiri bila samo smrtna kazna za plemiće. Nešto slična imamo u Turskoj. Turski sultan pošalje paši, koji mu je pao u nemilost, svilenu vrpcu, i taj već znade, šta to znači — reda mu se usmrtiti. A japanski Mikado naprosto bi kazao s a m u r a j u — japanskome plemiću — neka sam sebi na »viteški * način oduzme život. U Japanaca je naime mišljenje, da ta­ kovo samoubijstvo ne može izvršiti čovjek, koji nema posebite hladnokrvnosti i muškog junačtva. Skočiti uvodu, ustrijeliti se, objesiti se - - to nije muški. Dok harakiri je Japancu znak ve­ like odlučnosti i junaštva. Pa i vjerski su nazori na to uplivali. Japanska naime vjera tvrdi, da je sjedište duše upravo u — trbuhu. 1 zato duša će se Str. 339. najprije odijeliti od tijela ako čovjek propara trbuh. U ostalom to vjerovanje nalazimo i kod drugih raznih poganskih naroda, kao n. pr. kod starih Grka. Po vjer­ skom nazoru Japanca, samoubica je time sama sebe žrtvovao bogovima, da ih ublaži i da im zadovolji, a sebe da spasi. Nego samoubijstva ćeš naći kod raznih naroda i u raznim dobama, gdje nastupa uvijek kao znak društvene bo­ lesti. Ali kod Japanaca znači nešto drugo taj sramotni, a u njih tako du­ boko ukorijenjeni običaj — znači izvan­ rednu neosjetljivost najnježnijih ljudskih nazora o smrti i o ljudskome dosto­ janstvu. Narod, koji samoubijstvo smatra za nešto časnoga, pa ga i zakonom zahtijeva, taj narod mora da je još silno zaostao u bludnjama poganstva. Posebitim svečanim načinom J a ­ panci su počeli izvršavati te vrsti samo­ ubijstva, iza kako ga zakonom progla­ silo smrtnom kaznom. Evo kako En­ glez Mitford opisuje harakiri: »Bijasmo pozvani u houdu ili u glavnu vežu hrama, da prisustvujemo tome obredu. Bijaše potresan prizor. Vidjeh veliku vežu, koje streha poči­ vaše na tamnim stupovima. Sa stropa je visilo sve puno ogromnih pozlaćenih svjetiljka i uresa, kako je to uopće u običaju u svim buddhovskim hramo­ vima. Pred oltarom, gdje je za dva ili tri palca povišeno tlo bilo pokrito lijepim bijelim ćilimom, bijaše prostrta plahta od skrletnoga sukna. Velike, u pravilnoj udaljenosti postavljene svijeće širile su mračnu, tajinstvenu svjetlost toliko, da tekar bijaše moguće vidjeti, šta se sve tu dogagja. Sedam Japanaca �Str. 340. Crtice o rusko-japanskom ratu. sjelo na lijevoj strani, a sedam stra­ naca na desnoj. Drugo ne bijaše niko. Nakon nekoliko minuta tihoga, a teškoga očekivanja uljeze Taki Cenca­ buro, jak čovjek od svojih trideset i dvije godine, lijepa obličja. Odjeven je bio na svečanu i nosio je ona konopljena perja, što ih Japanci nose u iz­ vanrednim svečanim danima. Iza njega stupao je k a j š a k u uz tri časnika, koji su nosili paradnu nošnju. A ko je taj k a j š a k u ? T o je ono, što bismo mi kazali stratilac, dželat. Ali ne mislite, da je kod Japanaca taj zanat tako sramotan, kako se to u nas smatra. Pače sve obrnuto. Njegova je služba č asn a; višekrat je poduzme bližnji rogjak ili najtjesniji prijatelj osugjenika. U našemu slučaju k a j š a k u bijaše učenik Cencaburov, a njegovi ga prijatelji bijahu zato izabrali, jer bijaše na glasu sabljač. Cencaburo je polagano stupao prama svjedocima, a k a j š a k u mu je išao na lijevoj. Cencaburo se duboko pokloni svjedocima, na što mu oni odzdraviše još većom počasti. Iza toga osugjenik stupi na uzdignuti ol’ ar od­ mjerenim korakom i nekako dostojan stveno. Dva puta se baci na tle, a zatim sjede na crveni čilim, ali tako, da je oltaru okrenuo legja. Sjedio je na j a ­ panski način : koljenima se je doticao tla. Tako sjedi Japanac pri molitvi, i tako je sjedio Cencaburo sve do smrti. K a j š a k u mu je ležao sa strane. Sada se jedan od časnika odaleči iz reda i donese stolac, što ga oni rabe u hramu za žrtve. Na stolu je bio u papir omotan kratki japanski mač, dug ka­ kovih devet i рб palaca, a oštar ko britva. Časnik poklekne i preda osu- Br. ir. gjeniku mač. Taj ga primi s počašću, s obim ga rukama podigne nad glavu, a onda položi na tle. Cencaburo se duboko nakloni. Na njegovu se obrazu nije mogla opaziti niti slaba sjenka uznemirenosti. Ali u glasu se osjećala duboka, pritajena bol, kada je govorio, kao čovjek, kad геrado izgovara neugodnu ispovijed: »Ja, ja sam zapovjedio vojnicima, da pucaju na strance u Kobi, a kad su oni htjeli umaknuti, ja ponovih za­ povijed. Zbog toga zločina ja ću pro­ parati svoje tijelo i molim prisutne, da mi pokažu tu čast, pa budu svjedoci mome činu « I opet se jedan put nakloni. A sada se svuče do pasa. Brižno utakne rukave pod koljena, da ne bi mogao pasti nazad, jer sramota bi bila J a ­ pancu, kada bi umirajući pao nazad ; plemenit Japanac valja da pade na­ prijed. Mirno, čvrstom rukom prihvati mač i stade da ga gleda. Sve tako ne­ koliko časaka u misli, kao da oklijeva. Na to porine mač pod pašom u lijevu stranu, potegne pomalo k lijevoj, obrne ga u rani i još ga podigne gori. I pri tome strašnome činu ni da bi okom maknuo. A kad izvadi mač iz tijela, nagne se naprijed. I sada mu se po prvi put pokaza na licu znak boli, ali ipak ne odade glasa. Prigibajući se, otegne vratom. U taj čas priskoči k a j š a k u , koji je dotle klečao i pomljivo pratio svaki kret osugjenikov. K a j š a k u zamahne mačem tako hitro poput munje, a tako čvrsto, da mu prvim mahom odrubi glavu. Sada zavlada smrtna tišina. Samo čuješ neugodni curak krvi. Pred nama leži u mlakoj krvi mrtav skup mesa — �Br. II . Crtice o rusko-japanskom ratu. a pred malo časa bijaše jak, uplivan čovjek. Bijaše strašno. K a j š a k u se nakloni, obriše mač o komad papira, koji je valjda već bio pripravljen i vrne se nazad na pozorište. Mač pak, kojim se Cencaburo bijaše probušio, odnesoše neobrisan, kao krvavi dokaz izvršenoga samoubijstva. Zastupnici Mikadovi ostave sada svoja mjesta, pristupe na drugu stranu, gdje su sjedjeli stranci, pa im kazaše: »Vi ste svjedoci, da se je smrtna osuda savjesno izvršila!« Time je obred bio gotov, i mi ostavismo hram.« — — — U zadnje vrijeme ukinulo harakiri kao smrtnu kaznu. A sada da spomenemo još jedan japanski običaj, koji kazneni zakon u zadnje vrijeme nastoji da iskorijeni. To vam je krvna osveta, slična onoj bal­ kanskih Albaneza. Sada doduše i J a ­ panci imadu svoj državni sud, koji pro­ ganja ubojicu, i policiju, koja ga traži. Prije ne bijaše tako. Rogjacima ubije­ noga bijaše sveta dužnost, da osvete njegovu krv krvlju ubojičinom. Osvetnik je morao da svojom rukom usmrti ubo­ jicu. Usljed toga je neprijateljsto izmegju porodica, jedan put započeto, trajalo kroz dugi niz godina, jer je jedno ubijstvo izazivalo drugo. Navagjamo po gori spomenutome Englezu jedan značajan dogagjaj krvne osvete, dogagjaj, kako ga oni nazivlju, »četrdeset i sedam ronina«. U proljeću godine 1701. morao je »šogun« primiti Mikadova poslanika, i on izmegju ostalih odabere kneza Azana, neka bi on svečano dočekao poslanika. Ali Azano nije dobro poznavao dvor­ skih ceremonija, i zato zapovjediše Kiru, šogunovu ministru, da ga on u tome Str 34 I. poduči. Nego ovaj se pri poučavanju ne podnašao baš sasvim skladno, pače jednoga dana zapovjedi knezu, da mu priveže sandale. Taj surovi čin tako ubode kneza, da ovaj posegne za mačem i udari po Kiru, ali ga samo slabo rani. To bijaše zločin, što ga smrću kaznivalo, i knez Azan bude osugjen na h a r a k i r i . Njegovo imanje zaplijeniše, a njegovi s a m u r a j i postadoše r o n i n i, t. j. ljudi bez gospo­ dara, zabačeni, prognani. Sada će Oiši, glavni savjetnik pokojnoga kneza, da prisegne krvnu osvetu — krvlju Kiruvom valja da osveti krv Azanovu. Izmegju bivših Azanovih s a m u r a j a odabra ih 46, sve po izbor srčanika. Svi smjesta privoliše, da će mu biti pri ruci. Iiugo vremena moradoše čekati zgodnu priliku. Nekoliko se urotnika preobuče u radnike i prosjake, i ponjušiše svu okolinu Kirovu. God. 1703. složno napadoše Kira. Četvorica urot­ nika popeše se po ljestvicama u njegov dvor, razvališe glavna vrata, kroz koja Oiši ugje i poubija Kiruove čuvare. Pomljivo pretražiše svaki kutić, ali Kiru ni glasa ni traga. Megjutim jedan od urotnika opazi Kiruov razmetnut odar — bijaše još topao, znak, da Kiru ne mogaše biti daleko. I nagjoše ga zbilja u susjednoj kući uz dva njegova s am u r a j a. Obojicu pogubiše. Sada Oiši dade znak zviždukom, i syi se njegovi sabraše. Na to on sniženo klekne pred Kirua i svečano mu izjavi, da je došao s drugovima, da dično osveti smrt go­ spodarevu, i pozove ga, da kao plemić obavi harakiri. Nego Kiru ne imagjaše za to dovoljno srčanosti. Sada Oiši za­ povjedi, da ga ubiju onim istim mačem, koji je Azanu služio kod hara- �Str. 342. Svrha svieta. kiri. Glavu ubijenoga Kira urotnici po­ nesoše u hram Sengakuji, gdje bijaše pokopan Azano. Uz put ih narod odu­ ševljeno pozdravljao i slavio njihovo djelo. Kad stigoše u hram, glavu postaviše na grob svojega gospodara Kasnije sud osudi, da svikolici ronini — bijaše ih 49 — počine harakiri. Dne 4. veljače 1703. svi se ubiše. Ukopaše ih uz njihova gospodara. Još i danas »pobožni« putnici kupe se na njihov grob. Sa strane postavljeni kamenovi, na kojima se već pozna zub vremena, nose njihova imena. Japanci postavljaju na to kamenje tamnjana, što Br. ii vazda tinja uz one darove, što ih oni donose dušama mrtvih. U jednoj luknji u hramu čuvaju odijela i oružje r o n i n a ko dragocjene moći. Na putu do gro­ bova imade potok, u kojem urotnici opraše krvavu glavu, prije no je p o­ nesoše na Azanov grob. Spomen-ploča na potoku spominje putniku: »Ovo je potok, u kojem opraše njegovu glavu. Ovom svetom vodom neka se nilco ne usudi poškropiti svoje ruke ili noge«. Na tome grobu još se i danas Japanci oduševljuju za krvnu osvetu 1 za harakiri. Pjesnici ga opijevaju, a umjetnici proslavljuju u slikama. Svrha svieta promatrana s vjerskoga gledišta. Zadnja borba crkve i Antikrstovo. kraljevstvo Čitavi su svezci pisani o osobi Antikrstovoj, njegovu kraljevstvu, narod­ nosti, sredstvima njegova djelovanja, njegovu padu i kazni. T o je podpuna povjest, crpljena iz nejednako sigurnih izvora i gdje često mašta ima veći dio, nego zdrava kritika. E vo za to jedan primjer: veli se, da će Antikrst biti iz židovskoga plemena, a od koljena Danova, kako je prorekao Jakob na svojoj smrtnoj postelji. »Nek Dan bude kao zmija na putu, kao šarunica na stazi, koja ujeda konja za nogu, da jahač pane na ledja.« T e rieči u istinu, veli Kornelij a Lapide, koji ih tumači, pristaju Antikrstu, koji će se vladati kao zmija, a imati rogove kao šaru­ nica, jer će svojom lukavštinom, svojim varkama, okrutnošću zavoditi ljude, ugrizati ih, gaziti nogama i usmrćivati. Primjena je možda dobra: to tumačitelji sv. pisma nazivaju prikladnim smi­ slom, ali od takova smisla do dokaza velik je razmak. Mi ne dajemo veće važnosti tomu, što se u nabrajanju israelskih plemena u VII. poglavlju »Očitovanja« ne napominje Dan i njegovo pleme Nama nije poznato, zašto je to sv. Ivan prišutio, moguće radi toga, što je poslie sužanjstva malo po malo posve nestalo plemena Danova. Vjerodostojnija su i više se temelje na sv. pismu proročanstva, što se tiču žestine i trajanja progonstva Antikrstova proti crkvi. Sasvim je vjerojatno, da se na to vrieme odnose rieči našega Gospodina: »Onda će biti tolika pro­ gonstva, kakovih nije bilo od početka svieta i kakovih ne će biti do konca ; a da Bog nije skratio tih dana, nijedan �Br. i i . Svrha svieta. se čovjek ne bi spasio, nego će ?e radi pravednika skratiti ti dani.«1) Čini se u istinu, da će se krvavo Antikrstovo progonstvo ograničiti na dosta kratko vrieme, na četrdeset i dva mjeseca ili tri i pol godine. U gore navedenom Danielovu tekstu, gdje je govor o bezbožnom kralju, koji će »bezobrazno govoriti proti Svevišnjemu i nogama gaziti svetce«, veli se, »da će mu biti predano jedno vrieme, dva vremena i polovica jednoga vremena«. Šta znače ti izrazi3 To će nam kazati pisac »Oči­ tovanja«: »Dato mu je, da ratuje kroz četrdesetidva mjeseca(tri i pol godine).«2) T o je takodjer vrieme, kroz koje će pogani nogama gaziti sveti grad.8' V e­ ćina tumačitelja primjenjuju te rieči progonstvu Antikrstovu ; mi govorimo o krvavom progonstvu, a ne, kako smo gore napomenuli, o cielom trr anju njegova kraljevstva. Nije vjerovatno, da bi on u tako kratko vrieme mogao uzpostaviti svoju vladu, svladati zemalj­ ske kraljeve i podvrći ih svojoj vlast!. Gotovo obće mnienje odgadja dola­ zak Antikrstov do konca vremena, nje­ govo će vladanje dati znak biedama zadnjih dana i učiniti mjesto drugomu dolazku. Tako se posve naravski tu­ mače već navedene rieči iz druge posla­ nice na Tesalonićane: »I onda će se pokazati bezbožnik, kojega će Gospodin Isus uništiti dahom svojih usta i pogubit ga sjajem svoga dolazka«. Dolazkom će se dakle Sina čovječanskoga na koncu sadanjega svieta svršiti kra­ ljevstvo grješnoga čovjeka i svetčano će se odkriti konačna pobjeda katoličke crkve. 1) Mattli., XXIV, 2 1 . 22. 2) Apoc., XXXIII, 5. s) lbid, XI, 1 2 . Str. 343. Mi ne ćemo završiti ovoga poglav­ lja, a da bar u kratko ne spomenemo način, kojim racionalistička kritika misli riešiti pitanje, kojim se sada bavimo. Po Renanu, pitanje o Antikrstu pripada prošlosti, a ne budućnosti; ima više od osamnaest vjekova, da se je on ukazao u osobi Nerona, prvoga pragonitelja kršćana. Neron, to je osoba, koju je u skorašnjoj budućnosti očekivao sv. Pavao i pisac »Očitovanja«. Da se ocieni to tobožnje riešenje, neobhodno je potrebito da imamo neke predhodne pojmove. Tacit1) spominje, kako s e je odmah, čim je nestalo Nerona, prosuo glas, da je okrunjena neman, za koju se držalo, da je mrtva, preživjela svoje rane, da žive sakrivena u jednom kraju Iztoka, kod Partenjana, odakle bi do malo imao doći na čelu velike vojske, da preuzme vrhovnu vlast; povratak Nerona, to je bio povratak Antikrsta; takovo se bar misli da je bilo mnienje nekih kršćana, mnienje, kojemu se nalazi trag u sibilskim knjigama i u lažnom djelu pod naslovom »Uzašašće Izaijino«.To je mnie­ nje preživjelo dobu, u kojoj je nastalo, a nalazi mu se trag čak i u trećem vieku kod Laktancija,2) koji ga zove prostom platnjom. Sulpic Sever pripi­ suje ga, pravo ili krivo, sv. Martinu.3) Istina je, da se nije opet vidio Neron, ali on se je morao pojaviti na koncu vremena kao progonitelj i Antikrst, bilo da ga Bog gdje čuva živa, kao Enoka i Iliju, bilo da će ga uzkrisiti u označeno vrieme. To čudno mnienje nije imalo mnogo pristaša; crkveni otci 1) Hist., I. II., c. VIII. 2) De morte Persecnt., c. III. ») Hist., L. Ш., c. XXIX. — Dialog., II. cap. ult. �Str. 344. Svrha svieta. sv. Jeronim,1) sv. Augustin,2) sv. Ambrozij,8) spominju ga sumo zato, da ga uvrste medju one lažne legende, koje se same sobom pobijaju. Prenesimo se u doba poslie smrti Neronove. Na carskom priestolu sjedi Galba, koga su izabrale čete. Rimska se vojska pod zapovjedničtvom Vespazijana pripravlja da obsjedne Jeruza­ lem. Obćenito se drži, da je blizu strašna pogibelj, da će ponovno teći krv mučenika. Jedan bogoduhi čovjek, proniknut osjećajem, kojim su napunjena sva srca, zauzima se, da utješi vjernike i pridigne njihovu srčanost nadom u skorašnje oslobodjenje. Da, zla se prikučuju svomu kraju, do malo će kuc­ nuti čas pobjede. Istina, opet će se pojaviti Životinja, da još žešći, još krva­ viji boj zametne proti puku Božjemu, ali će to vrieme kušnje brzo proći, jer će iza tri i pol godine doći Krist osob­ no, da osveti krv mučenika, uzpostavi svoje kraljevstvo i obaspe svoje vjerne sluge svim obećanim i očekivanim dob rima. Sv. Ivan višeput govori4) o sedmo­ glavoj Životinji, koja vodi rat proti puku Božjemu. Sedam glava znači sedam k raljeva;6) Životinja je kojiput pogan­ ski Rim, kojiput svaka od glava ili kraljeva, koji su vladali. Od sedam kraljeva ili cara pet ih je palo, August, Tiberij, Kaligula, Klaudij i N eron; šesti još vlada; sedmi, Oton, malo će trajati. Ali koja će biti osma glava, ona, što je bila, koje više nema, i koja će se opet pojaviti?6) Pisac veli, da je ‘ ) In Dan., c. XI. *) De civit. Dei, I. XX., c. С Х 1Х. ») ln I. C or, IV. 9. *) Apoc. XI, 13. *) Ibid. X V II, 9— u . ») Ibid. X V II, i. Br. i i . ona jedna od sedam glava, o kojim je već govorio. Nije li to ona od sedam glava, koja se je pokazala smrtno ranjena i ozdravila od svoje rane? To pako pri­ liči Neronu, koga su držali za mrtva, ali je puk vjerovao, da će se povratiti. Veli se, da to diže svaku sumnju, što se Nero označuje svojim vlastitim imenom, nejasnim, ali dosta razumljivim riečima, da se u tom čovjek ne može prevariti. Broj Životinje, veli prorok, jest broj jednoga čovjeka, a taj je broj 666. T a se pako brojka sasvim podudara s riečju N e r o n cesar, kad se piše židovskim slovima. Takovo tumačenje, uzeto od nje­ mačkoga racionalizma, iz temelja obara ugled Apokalipse kao nadahnute knjige, i posve joj oduzima proročki značaj. Prorečeni dogadjaj imao se sbiti naj­ dalje iza pet godina po objelodanjenom djelu, a prošlo je više od osamnaest stoljeća, da se nije ponovno pojavio ni Neron ni Antikrst. Treba izpitali, da li je racionalistička kritika riešila pitanje, kako se ona hvali. Nemojmo zaborav­ ljati, da je, kako i sami naši protivnici predpostavljaju, knjiga Očitovanja pisana oko konca goJine 68., za vladanja Galbe. Trećega januara sliedeće godine, 69. poslie Krista, Galba podleže odarcima ubojica i ustupi mjesto Otonu, koji se odmah iza nekoliko mjeseci ubi vlastitom svojom rukom, ostaviv prie stol Viteliju, kojega takodjer usmrtiše u Rimu prije konca iste godine 69., a nasliedi ga Vespazijan. Tako se je proročtvo, koje je navješćivalo povratak Nerona, na dva načina oprovrglo; ciela se je sgrada, koja je tako pomnjivo gradjenja, najedanput porušila; skoraš­ nje ponovno ukazanje Isusa, poraz Ne �Br. i i . Mudre izreke. rona Antikrsta poslie tri i pol godine, neposredno uzpostavljenje vidljivoga kraljevstva Kristova na zemlji, sve je to izčezlo kao sjena na svjetlu dogadjaja. A ako je pisac pisao u dobroj vjeri, pod vlašću obsjene ili fanatizma, kako nije priznao svoje zablude i osudio svoju knjigu, ako je uvidio toliku pre- Str. 345. varu? Ako je njegova knjiga bila lažna, kako nije odmah u početku pala u naj­ veće nepovjerenje, i kako je tako brzo stekla u crkvi tako velik ugled ? Jer odpor, na koji je kašnje naišla kod nekih svećenika u Rimu i Aleksandriji, potjecao je iz drugi uzroka, a napose iz ideja o tisućgodišnjem vladanju, koje su podmećane piscu. Ж Mudre izreke. Sabrao f r a 1. Kako se iza dana dobro pro­ vedena slatko spava, tako se iza života dobro potraćena mirno umire. L . da V ! \ci. 2. Hoćeš li da se o tebi samo dobro govori ? Ne govori nikada ništa o sebi, jer mrzak je onaj blaženi j a ! Pascal. 3. Bezumniku se čini prav put njegov, ali ko sluša savjet mudar je. Sv. Pismo. 4. Dogagjaj nema biti podvrgnut riječima, nego riječi dogagjaju. Sv. Hilarije. 5. K o svašta za zlo prima, nek ne ide medju ljude. Narodna riječ. 6. Narodu svome sve svoje sile i moralne i materijalne posvetiti, prava je dužnost svakoga gragjanina. Strossmayer. 7. Ljudi se po volji malo ili visoko cijene, a nijedan obično ne vrijedi koliko se procijeni. Epitet. 8. Iskrena se tuga skameni, a ne da se izliti u suze. M. J. Batut. Ivša Mi j o v . 9. Ljudi ne uživaju ono pravo dobro, koje je danas njihovo, zbog sutrašnjega dobra, koje još nije njihovo. Vuličević. 10. Ruho često kaže čovjeka. Šekspir. 1 1. Obiteljski je govor krv naroda, koji dotle živi, dok ta krv u njemu teče. J. Jemeršić. 12. Ako oko ne vidi, srce ne žudi. Narodna riječ. 13. Genijalni pojmovi dolaze vazda u osamljenju. Pascal. 14. Strasti se ne gase nego sa srcima, u kojim su planule. Thiers. 15. Kako je krivo, što mislimo, da su strasti u mladosti najžešće! Nijesu strasti onda najjače, već smo mi slabiji u nadvladanju samih sebe. Eto, to je cijela stvar ! U mladosti se stra­ sti najbrže razbude — žešće su — vid­ ljivije — ali je u njih manje energije, manje ustrajnosti, manje djelotvorne snage, nego u zrelije doba. W. Irwing, pr. Bernadzikowska �Str. 346. Viestnik. 16. Pjesniče, prama sebi budi najstrožiji sudac! Puškin. 17. Najsrećniji je ko najmanje potrebuje. 18. I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost. Sv. Pismo. 19. Tvrdoglavost je energija lu­ dosti. Njemačka izreka. 20. Za zlato ne prijanja rgja. Narodna riječ. 2 1. Znak je velike zasluge, kada čovjek vidi, da mu se klanjaju oni, koji mu najvećma zavide. Rochefucault. 22. Naša je dužnost saopćivati drugima spoznaje, što ih pribavismo, i privesti ih vrelima, odakle ih crpasmo. Cicero. 23. Ne liječi se rana gledanjem, već draženjem životnog djelovanja. Vogue. 24. Očito je, da dobri dobrotu uvigjaju, da skladni čuju sklad. L . Vuličević. 25. U Engleskoj po godine vlada sabor, drugu polovicu tisak. Canning. 26. Trbuh izjede košulju. Franklin. V Br. II . 27. Jedna litra plaća deset. Narodna riječ. 28. Dugo nadanje mori srce, a želja je izpunjena drvo životno. Sv. Pismo. 29. Zadovoljenje jedne potrebe radost je. Schopenhauer. 30. Najveća je pobjeda i slava, koja se progonstvom, patnjom i križem stiče. Strossmayer. 3 1. K o prede odveć tanku žicu, lako da mu pukne. Njemačka izreka. 32. Mučno je staro selo s novim zakonom. Narodna riječ. 33. Priroda je ogromna lira, pjes­ nik je božansko gudalo. V . Hugo. 34. Mlodost ima neobjasnivih tajna. Niko ne može biti proturio vrijeme izmegju petnaeste i dvadesete godine, a da nije osjetio preteških dosada, koje se ne dadu tačno odrediti. C. Ricci. 34. Učenje je slovnice prvo poče­ lo umjetnosti mišljenja. Condillac. i e s t n i k . (Dvadesetpet-godišnjica misnikovanja.) Liepo je to i veleznamenito za jednoga svećenika, da doživi tu doista liepu sgodu, te punih dvadeset i pet godina prikazuje Bogu neoskvrnjenoga Jaganjca ; to je veliki dar milosti Božje. Takovih sretnih muževa ima i naša provincija, te su i ove godine to slavlje doživjela tri njezina člana. Prvi je uzor ni, zaslužni i vriedni naš provincijal, preč. o. dr. f r a D a n i e 1 B a n ; onda bivši mnogogodišnji neumorni misionar u Albaniji, a sada revni župnik u Novom Šeheru, p. o. f r a L o v r o M i h a Č e v i ć, eksdefinitor, te neustrašivi radiša u vinogradu Gospodnjem, vlč. o. f r a �Br. t i. R a f a e l Čondri ć, Podhumu. Viestnik. sadanji župnik u Za proslavu te svetčanosti odabraše svoje rodno mjesto — Kreševo, onu redovničku obćinu, koja ih je od svieta odabrala, brižno se za njih skr­ bila i od mladih nogu kao dobra majka odgojila. Krasna je doista bila zamisao, da tu liepu sgodu proslave na sami blagdan našega utemeljitelja sv. Franje, 4. listopada. A da im tom prilikom duša uživa što ugodnije i sladje veselje, pred taj blagdan obaviše svete duhovne vježbe, a na sami blagdan svetoga našega Patrijarke pred misu, na žrtve­ niku, pred mjestnim p. o. gvardijan'- 1, fra Blažem Pordusićem, obnoviše redov­ ničke zavjete. Ganutljivo je bilo gledati, kako preč. o. provincijal u ime svoje i drugova ponizno obnavlja zavjete i obećaje Bogu, da će se i dalje točnu dr­ žati pravila sv. Franje. Iza toga je sliedila svetčana misa, koju je uz podvorbu drugih dvojice svetčara odslužio preč. o. dr. fra Daniel Ban. Ovaj je pod istom držao sabra­ nomu puku i propovied u slavu sv. Franji, a na koncu pozvao narod, neka se pomole Bogu, da do konca koli njih trojica, toli i drugi svećenici vjerno vrše svoje dužnosti, da umnoža broj svećenstva, koje će svietu lomiti kruh života. U podne bijaše u samostanskom blagovalištu u čast svetčarima objed, pod kojim su im od prisutnih izrazivane tople želje, na što su oni odgovarali, da stavljaju u Božje ruke daljnje svoje dane, proseć Ga, da im produlji živ­ ljenje, ako će ovo biti na slavu Nje­ govu i spas duša. Str. 347. Mi svim žarom srca prosimo Boga, da ih uzdrži, te dočekaju i zlatnu misu 1 {f Fra Filip Dujmulići) Neumo­ ljiva smrt dne 2. pr. mj. svojom okrut­ nom kosom posječe nit života odab­ ranu cvietu u vrtlu naše provincije, fra Filipu Dujmušiću, župniku u Zenici. Taj je odlični i zaslužni muž već od duže vremena trpio od kostobolje, koje se uzprkos svim liekovima kod kuće i u raznim kupkama nije mogao riešiti. Uza sve grozne bolove nije se nikad potužio, nego ih junačkom strpljivošću podnosio do zadnjega časa, kad mu naglo krv nahrupi na usta, usljed čega je u 22 sata, opremljen svetotajstvima umirućih, podlegao i predao Bogu svoju pleme­ nitu dušu. U redu je vršio razne odlične službe: gvardijana, tajnika provincije i definitora, a i u njivi je Gospodnjoj na raznim mjestima kao župnik uzorno i neumorno djelovao. Svaki je svećenik naše provincije dužan za izpokoj njegove duše odčitati po tri svete mise. Počivao u miru Božjem! (Zadušnice za f fr a Grgu Martiča u Visokom.) Učitelji naše gimnazije prirediše dne 9. listopada t. g. svetčane zadušnice za našega blagopokojnoga Homera. Viencem i cviećem okićeni katafalk prikladno je resila velika slika fra Grgina, koju je visoki pokojnik sam gimnaziji poklonio. Prigodno je slovo držao o. fra Angjeo Bašić, učitelj hrvat­ skog pjesničtva Misu su naši pitomci skladno četveroglasno odpjevali. I tako se je naša gimnazija što je bolje znala i mogla odužila svomu prvomu podravnatelju — slavnomu fra Grgi. Vječna mu slava 1 �Str. 348. Viestnik. (.Zaklada / ; a Grge M artića) U osamljenom, ali prekrasnom Kreševu, gdje se s ustiju našeg nenadoknadivog i prvog pjesnika ove zemlje, fra Grge Martića, oteše divni stihovi: »Vini mi se na gudalo, vilo«. . . i gdje odpoče opjevavati krvave sgode i nesgode jadne naše prošlosti, izpusti starina fra Grgo svoju veliku dušu i ode Bogu na istinu. Fra Grgo ode, ali djela njegova ostadoše, da mu budu vječnim spomenikom, dok je sunca i mjeseca. Naš Martić nije bio samo velik pjesnik u narodu svom, on je, sjedeći kod vilajetske uprave blizu tri­ deset godina, bio otac i majka sirotinje, sudac i utješitelj onima, koji su žedjali ljudske pravde. Sam p je v a : »Gdje zakuka kukavica sinja, S toka Save do Gabelske m ave — Sve na moja odkukale vrata.« Veliki i bogati narodi režu u mjed i mramor uspomenu svojih znamenitih ljudi. Mi smo maleni i siromašni, da dižemo našem fra Grgi spomenik, a čedna duša čedna redovnika i ne čezne za tim, jer je sama sebi digla spomenik tvrdji od mjedi i mramora. Ali opet nas dužnost zove, da i nekim vidljivim znakom odamo dužnu hvalu i počast velikom pjesniku naše zemlje, da mu ovjekovječimo ime onako, kako ga je sam svojim pjesmama i drugim radom obezsmrtio. Sarajevski Hrvati, gdje je pokojni fra Grgo tolike godine parokom bio i najljepše dane svoga života potrošio, naumiše, da se osnuje „Zaklada fra G rge M artića,“ iz koje će se prama sredstvima samo od kamata podpomagati jedan ili više Br. i i . vriednih mladića iz Herceg Bosne, koji uče škole ili kakav umjetni zanat. Zakladom i sabiranjem prinosa upravljat će hrvatsko družtvo »Na­ predak« u Sarajevu. Zato se obraćamo na sve rodoljube, sve poštovatelje pjesme i uspomene fra Grgine, da prinesu svoj darak za » Z a k l a d u f r a G r g e M a r t i ć a , « pa da ta zaklada bude dostojna imena velikoga pjesnika, rodoljuba i uzornog čovjeka. Prinosi neka se šalju na hrvatsko družtvo »Napredak« u Sarajevu, a svi i najmanji darovi oglasit će se u novi­ nama. U Sarajevu, dne 8. rujna 1905. Za središnji odbor hrv. družtva »Napredak« : Predsjednik: Anto Palandšić. Tajnik: Aleksa Gjebić. Kulturni rad redovnika.) Medju svašticama u »Reichspost« nalazi se povjestna uspomenica, koja je zanimiva ilustracija poglavlja o »lienim« redovnicima. Da prosvjetna država ne može bez katoličke crkve uspješno svoje za­ daće izvršivati, to je dobro uvidio gosp. Delcassć, koji je brižno nastojao, da dohvat uništujuće kulturne borbe protiv redovnika od francezkih kolonija od­ vrati. Tamo, gdje treba u tudjini i poludivljačtvu trpjeti oskudicu hrabrih i pripravnih pionira (radnika), koji samopriegorno žrtvuju sav svoj život na razpolaganje kulturnom radu, tamo je Francezka uviek svoje katoličke redove s uspjehom u prve redove postavljala. Nigdje se danas tako jako u di­ plomatičkim krugovima propast francezkog protektorata na iztoku ne požaljuje kao u francezkim, s očitom spo­ �Br. И. Viestnik. znajom: da se tim narodnom uplivu uzkraćuje najjača pomoć. I Austrija ima sve razloge, da se sjeća zasluga katoličkih redovnika i svojeg položaja na iztoku, po imence zasluga redovnika franjevaca, preko kojih kao najstarijih redovnika na Balkanu marno uravna pute svojemu balkanskomu poslanju. Utemeljenje dal­ matinske provincije već se pripisuje utemeljitelju reda sv. Franji, koji oko god. 1 21 2. prispje u Zadar. Svakako se medju pergamenama samostana za­ darskoga XIII. XIV . stoljeća nalazi breve Grgura IX. na nadbiskupa za­ darskoga provincijalu (onih), koji su nauci skrajnoga siromaštva i štovanju neizmjerne ljubavi odani (»minister provincialis (eorum), qui doctrinis paupertatis extremae et. caritatis immensae cultui .dediti sunt.«) Sva je prilika, da se pod tima razumievaju franjevci. Kao što P. Donat Fabiani u svojem djelu : Storia dei Frati Minori in Dalmazia, Bosnia etc., izvodi, potekle su iz ove franjevačke naselbine, nebrojene slične po Bosni, Albaniji, Bugarskoj i Macedoniji. Provalom Turaka naravski da su sve skoro postradale, osim nekih u Dalma­ ciji, Bosni i Albaniji. Franjevci su iza pro­ pasti gospodstva mletačkoga pomogli Austriji, da ovo važno primorje zado­ bije, dočim su svagdje po primorju oduševljenje budili za priključak Habsburžkom domu. Što su franjevci pod turskim igom kroz četiri stoljeća u Bosni kao jedini čuvari kršćanstva pre­ trpjeli, zaslužuje da bude u zlatnoj knjizi junačkih djela zabilježeno. Kroz to vrieme bijahu skoro jedini čuvari kršćanstva u tim nesretnim zemljama. Pri tom su franjevci viekom bili u naj­ užoj svezi s Austrijom ; Ugarska i Dal Str 349. macija bijahu im u najgorem progon­ stvu njihovo zaklonište. Nauke su svoje višom stranom u Požegi i Dalmaciji izučavali. Kad je kucnuo čas oslobodjenja i c. k. čete 1878 granicu Bosne i Herc. prekoračiše, tu su bili franjevci ne jedanput, koji spasiše vojsku našu, dajuć važne naputke vodjama n. p. FM L. Jovanoviću. Tada bi vriedni bla­ gopokojni fra Grgo Martić, Homer Bosne nazvan, rad djelotvorne naklo­ nosti Austriji toliko progonjen, da je jedva u vozu siena sakriven biesu Turaka izbjegao. Nije tomu davno, da je skopaljski nadbiskup P. Fulgencije Carev, vriedni franjevac, kroz dvie godine bio u zatvoru rad sumnje, da prijateljuje s Austrijom, dok napokon ne podje diplomaciji za rukom, da se iz raznih progonstva izbavi i nadje tiho utočišće na mirnom otoku Hvaru, gdje i svoj mukotrpni život završi. Nije se zaista franjevcima bilo zahvalno za njihove uviek mnogobrojne zasluge, o čem se što šta u Bosni može pripoviedati. Tko pak ima smisla o povjesti i njenim učin­ cima, ne će nigda moći zaboraviti, šta Austrija ovim nositeljima prosvjete u prošlosti duguje i šta im još u Albaniji zahvaliti ima. Šta je prama tomu naše liberalno zastupstvo u inozemstvu uči­ nilo ? Samo židovske exportere gotov svagdje postvaralo, koji mal da ne svu našu trgovinu na iztoku uništiše. (Kirchen Zeitung, br. 62. o. god.) ( U kruh sv. Ante) doprinesoše: Katuša Iličić K. 4, N. N. iz Travnika K . з, N. N. K. 12, razni darovatelji iz Ivanjske K. io, N. N. iz Čuklića K. 15, Jela Majić K . Г20, g. Anto Filipović iz Jajca K. 2, g. Josip Divić �Str. 350. Prosvjeta. Br. 1 1 . strast za čitanjem knjiga, natrušenih krivim nazorima o Bogu, pravoj kato­ ličkoj vjeri i moralu. U zanimivu štivu i cifrastim frazama te knjige šire u puku duševni otrov, koji za kratko vrieme izbije svojim učinkom na vidjelo. Rim. (Papa i Mikado.) Novine su Svi su pravi katolici, poimence sveće­ javile, da će papa izaslati posebno povje­ nici, kao namjestnici Božji na zemlji, renstvo u Japan, da zahvali Mikadu na dužni da se bore proti takovoj nemani, pažnji, što ju je japanska vlada imala koja se pojavljuje medju nama, te da prama katolicima, koji su se nalazili u na uztuk takovim djelima šire u narodu rusko-japanskom ratu, osobito što im koristno i spasonosno štivoi U tom će je dala tu utjehu, da imaju uza se svakomu vrlo dobro doći krasno djelo >V j e ž b a j s e u s a v r š e n o s t i i redovnike i svjetovne svećenike za što duhovnike. Papa hoće takodjer da izrazi k r š ć a n s k i m k r e p o s t i m a , « svoje veliko zadovoljstvo japanskomu ga čč. 00. Kapucini na Rieci velikim marom u hrvatskom prevodu izdaju. caru, što je katolicima dozvolio slobodu To je iedno od najljepših djela ciele njihove vjeroizpoviesti. Mgr. О’ Connel, biskup u Port- asketične književnosti, pa se ne može landu i glavar toga diplomatskoga po dosta pohvaliti i svakomu kao veoma uspješno sredstvo za postignuće kršćan­ slanstva, odredjen je, da preda japanskih krjeposti preporučiti. To nije samo skomu caru vlastoručno pismo Pija X. naše privitno mnienje, jer i samo ime U Tokiju mu priredjuju svetčan doček. To poslanstvo, koje u ostalom nije častnoga pisca preporučuje to djelo, o prvo u našem vieku, pokazuje, da po­ kojem se i najglasovitiji askete i strukovnjaci najlaskavije izjaviše. 1 ovaj je stoje izvrstni odnošaji medju Japanom svezak izišao u čistom hrvatskom jeziku, i sv. Stolicom. Tako Bog tješi svoju crkvu u njezinoj žalosti, što joj ju pro­ te se lako i nasladom čita, a i vanjska uzrokuje veliki katolički narod na zapadu. oprema, tisak, fini papir i oblik vrlo ga preporučuju. Mi bi od svoje strane, Možda je došlo vrieme, da iz krvi naše braće mučenika, bi. Petra Baptiste i a i svak, koji misli dobro svomu na­ i njegovih drugova nikne krasna kršćan­ rodu, željeli, da nijedna katolička kuća ne bude bez toga asketičnoga djela, ska žetva na iztoku. koje najtoplije preporušamo. Ciena je ovomu svezku K. 3. 40 h., Prosvjeta. 1. Vježbaj se u savršenosti a i tko naruči i treći svezak, koji je prije ovoga izišao, dobije obadva za kršćanskim krepostima. Španjolski K . б. Tko nadje 10 predplatnika, do­ napisao č. o. Alfonzo Rodriguez. Pre bije jedan iztisak na dar. veli 00. Kapucini na Rieci. Prvi dio. Knjiga se naručuje kod preč. o. Tisak Petra Battare na Rieci, 1905. I u hrvatskim je žalibože krajevi­ Bernardina„ kapucinskog provincijala na Rieci. ma prodrla u mnoge obiteljske stanove iz Kreševa K . 4, g. Mijat Momčinović K . 4, N. N. iz Sivše K . 4, razni daro­ vatelji iz Sanskogmosta K . 24-об, Kata Mijić iz Doljaoa K . гоо, A. Ć. K i6-oo, N. N. K. io’oo. Sv. Anto bio svima u pomoći! �Br. i i . Prosvjeta. 2. Mali časovi na Čast bi. dj. Marije. Preveo o. Mladen Barbarić, urednik » A n g j e l a Č u v a r a .« Zagreb, 1950. Tisak i naklada Antuna Scholza. Sav se je katolički sviet trsio, da što dostojnije proslavi 50-godišnjicu pro glašenja bezgrješnoga Začeća, te su u tu svrhu priredjivane razne svetčanosti, a i književnost je častno izvršila svoju ulogu. U ovom pogledu vriedno je da navedemo i » Ma l e č a s o v e bi. dj. Ma r i j e , « što ih je u liepom hrvat­ skom prevodu izdao vlč. o. Barbarić. U čast Majci Božjoj crkva je izabrala najljepše psalme i sastavila molitve, pune miline i duševnoga žara te srce i pamet upravo Bogu uzdižu. To je krasna molitvena knjiga u čast Majci Božjoj, te je vriedna svake preporuke. Ciena K 1. — Istu je knjigu u isto doba preveo i protumačio vlč. g. M. G., te i nju vruće preporučamo. — Obje se naru­ čuju u nakladnoj tiskari Antuna Scholza, Zagreb. 3. Hronoložka jezgra staroza­ vjetne biblije. Napisao Fr. Ks. Bobelka, preveo o. Solan Matković. Zagreb, 1905. Ciena 80 h. (bez poštarine), vezana u platno stoji K. i ‘20. Tu su, kako sam naslov knjige kaže, sgodnim kronoložkim redom u formi katekizma stavljeni svi glavni momenti staroga zavjeta, koji su u uzkom odnošaju s našim Spasiteljem. To je vrlo sgodan kratak pregled sta­ roga zavjeta, pa će dobro doći vv. gg. katehetama i učenicima, s toga ju i preporučamo kao vrlo lako sredstvo za upoznanje biblije staroga zavjeta. Knji­ ga je vješto prevedena u hrvatski jezik, Str 351 te u 8ni broji 83 stanice. Naručuje kod pisca u Vukovaru. se 4. Rukovođ za biblijske crtice. Izdao Ferdo Heffler, Zagreb, 1905. Naklada » K a t e h e t s k e k n j i ž n i c e.« Metoda u poučavanju jest glavni uvjet, da se postigne dobra svrha. 0 njoj zavisi, da li će učenici odmah u prvi mah shvatiti predmet, o kom mu se u Školi govori. Velika je vještina, a i prieka nužda, da se kod predavanja, osobito povjestnih predmeta, vješto veže predjašnja činjenica sa sliedećom i da se navedu uzroci zašto je ova uzsliedila. Tim se olakšava pamćenje kod učenika, koji kad se po sgodnoj metodi predavanja sviknu vezati činje­ nice, lako dobiju jasan pojam o cielom dotičnom predmetu. Takovu je metodu uveo vlč. g. F. Heffler u biblijske crtice, te nije sumnje, da će je kao veoma lako sredstvo za podučavanje svaki vjeroučitelj odobriti. Knjiga se sama sobom preporuča. U pogledu jezika želili bismo, da se malo bolje pazilo na sintaktički red rieči, poimence pomoćnih glagola. Knjiga u platno vezana stoji K2'40. 5. Preporučamo i „Mali pomoćni katolički katekizam11 za Ш razr. nepodieljenih škola (po Deharbe- Heffleru), što je izašao nakladom » K a t e h e t s k e k n j i ž n i c e « u Zagrebu, 1905. Meko vezan stoji 8 h. 6. Dr. Hinko Hinković i — istina. Preštampano iz »Hrvatstva.« — Povodom kradje u isusovačkom kolegiju u Kraljevici dne 12. siečnja 1905. od strane bezposlenjaka Nazarija Kehlera, hrvatski je spiritista i krimi­ nalista, dr. H. Hinković u »Novom �Str. 352. Javne zahvale. Listu« izkalio sav svoj pakleni gnjev ne samo na jednoga Isusovca, kao tobožnjeg tata, nego na cielu zaslužnu družbu Isusovu. Našlo se je medjutim vješto pero, koje je do u najmanje tančine pobilo njegove spiritičke dokaze i u toj mu stvari posve zatvorilo usta dugim nizom temeljitih članaka u »Hr­ vatstvu,« koji su evo preštampani u po­ sebnoj brošuri od 15 3 stranice u 8Qi. 7. Socijalizam i socijalno pitanje. Napisao o. Urban Talija, franjevac. Tiskom i nakladom »Dubrovačke hr­ vatske tiskare.« Socijalizam, t. j nastojanje, da se preinači sadanje stanje družtva, preo timlje sve veći mah u svim državama, pa se i kod nas stao uvlačiti. Ali pravo govoreć, on ne radi, da poboljša druž tvo, nego da poremeti svaki red u svietu, pa se vidi, da je taj sistem u tom smislu vrlo ubitačan po blagostanje naroda. Proti tome se sistemu digao evo i naš vele marni radiša, učeni o. Talija, koji u najnovijem svom djelu promatra socijalizam sa svih strana te vješto i temeljito pobija sve njegove krive prin­ cipe i pruža krasnih načina, kako da se rieši socijalno pitanje. Mi djelo sva­ komu živo preporučamo. U 85A obsiže 190 str. Ciena? Javne zahvale. Niže podpisani upravitelj župe u St. Rieci u ime svoje i u ime svojih siromašnih župljana ovim se javno za­ hvaljuje Visokoj zemaljskoj vladi za podporu od 250 K . za nabavu crkvenih odiela, koju je svotu ista darežljivo ovoj crkvi dodielila na osobitu preporuku g. Мауга pl. Rudolfa, kot. upravitelja na Sa skom mostu i vladinog podtajnika. Isti gospodin, Мауг pl. Rudolf, sa svojom cienjenom sestrom izposlovaoje za ovu crkvu od bečkog družtva za podporu katoličkih siromašnih crkava i bielu paramentu, i velum i 1 albu. Na plemenitom ovom daru i na­ stojanju gore rečenoga gospodina i Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Br. u . njegove cienjene sestre iskrena hvala i od Boga obilna plaća! Stara Rieka, dne 5. kolovoza 1905. Antun Jo sip M ilorad, upravitelj župe. Kako sv. Anto i sv. Franjo po­ mažu svoje štovatelje, svjedoči nam i ovo : Kad mi je sin bio u gimnaziji, uviek je imao dobre ocjene ; samo jed­ no polugodište nije bio odlikaš. Meni u to sine misao, da ću se upisati u treći red sv. Franje i javno zahvaliti u kakvom pobožnom časopisu, ako mi sv. Anto i sv. Franjo dadu milost, da mi sin prodje s odlikom sliedeći seme­ star. 1 niesam se uzalud njihovoj p o­ moći utakla: sin mi je od onda kroz cielu gimnaziju bio odlikaš i s odlikom sv-šio izpite zrelosti. Zato vjerna svome obećanju, već se ponosim kao trećored kinja, te kličem iz dna srca: hvala i slava svedjer velikim svetcima sv. Anti i sv. Franji! nutkajuć istodobno i druge, da se u svojim potrebama uteku ovako moćnim zagovornicima. K rk, koncem lipnja 1905. Uz neke zavjete presv. Srcu Isu­ sovu, bi. Gospi i sv. Anti, te uz uvjet, da ću to oglasiti u novinama, oslobodi me B og od jedne težke bolesti. — Blagoslovljen budi B og u svojim svet­ cima ! N N svećenik. Povodom moje dvadesetpetgodišnjice i imendana primio sam mnogo­ brojne čestitke od braće po Redu i inih prijatelja. Ne moguć se svakom, kako bih želio, napose zahvaliti na ljubeznom sjećanju, ovim načinom to činim. D ragi B og podario svima svaku pravu sreću i milost 1 Sarajevo, 13. listopada 1905. Fra Daniel Ban, provincijal. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/42ae66437d448b28057a9c5c9cba8fa7.pdf 2bec52cd88f220f781bdcf0a994b6cd6 PDF Text Text Našim cienjenim čitateljima. Još samo nekoliko dana, i naš će list navršiti XIX. tečaj, a zaći u dva­ desetu godinu svoga obstanka. Svaka nova godina donosi u svom naručju i novih prilika, koje su višeputa i neugodne, pa nas upravo to nuka, da pomladjenim silama nastavimo svoj rad. U našem do skora djevičanskom narodu počele se širiti krive ideje o svem, što je sveto i. spasonosno, pa to nas upravo i potiče, da u radu ne klonemo, ne smalaksamo u borbi proti vucima razdiračima, koji se prijaznom vanjštinom uvlače medju naš narod, da svoj materijalistički, framazonski duh usiju medju nama; koji pod plaštem domoljubstva siju u našem puku sjeme razdora, prevrata i mržnje, da odvrate naše ljude od Boga i vjere. Današnja tako zvana naprednjačka masa otvoreno udara na katoličku crkvu i njezine predstavnike. Eto nam dakle, braćo, široka polja za borbu, a iza žive rieči nek nam služi pero za oružje, jer se i protivnici njime najradje služe. Povjest svjedoči, da smo mi Franjevci vazda bili uza svoj narod, pa u potrebi i s mačem u ruci išli proti njegovim neprijateljima. Danas su druge prilike, a ove zahtievaju i drugo oružje. Radimo dakle zajedno, nek nam pro­ tivnici ne reknu, da smo šuštali u našem svetom poslanstvu. Ima nas, hvala Bogu, priličan broj u našim hrvatskim krajevima. Još sviet u nas upire oči, još čeka od nas pomoći, pa zar da se oglušimo tomu njegovu pozivu? Oh ne! Treba da sliedimo stope naših slavnih predja, naših neustrašivih junaka, koji su od iztočnih do zapadnih, od južnih do sjevernih krajeva naše hrvatske domovine vazda ponosno stajali na bedemu prosvjete, na braniku katoličke vjere. Prošlost �Str. 354. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Sr. 1 2 . nam je sjajna, a sadašnjost i budućnost bit će još sjajnije, ako se složno, kao braća, rukom 0 ruku dadnemo i dalje na posao. Evo nam „Serafinskog Perivoja,“ glasila hrvatskih Franjevaca, kako će odsele i na čelu lista stajati, da u njem iznosimo plodove našega uma, da pobijamo krive nazore 0 Bogu, vjeri, crkvi i njezinim predstavnicima. Protivnici se služe znanstvenim razpravama, da nas zatrave, da nam tobože izbiju iz šaka obranbeno oružje; ali mi ćemo ih u buduće i u tim bojnim redovima suzbijati. Gdje je mnogo sila, ondje se je nadati i pobjedi. Ujedinimo dakle sile, da nam se dušmani ne vesele porazu. I sve naše prijatelje toplo molimo, da nam suradjivanjem i širenjem lista u svojim krajevima budu u pomoći. Dosadanjim našim vriednim pomaga­ čima srdačna hvala na trudu, što su ga ulagali, puneć stranice našega lista, a i nadalje živu nadu gojimo u njihovo vješto pero. Od nove će godine „Serafinski Perivoj44 izlaziti mjesečno, kao i dosele, na dva arka, ali u većem formatu, da se i ljepšom vanjštinom pokaže, kako list želimo usavršiti, dočim mu ciena ostaje ista, t. j. samo 5 kruna na godinu. I slova, kojim će se štampati list, bit će ljepša i ukusnija, buduć su ona, kojim je dosele slagan, već gotovo iztrošena. Sad nam dakle ništa drugo ne preostaje, nego se svojski zauzeti oko širenja lista. Liepo umoljavamo sve naše prijatelje, neka nam svaki nadje još po nekoliko, ili barem po jednoga novoga točnoga predplatnika, pa će to biti listu velika podpora, jer se jedino tim može postići razmjerje izmedju izdatka i primitka. Ima još dosta katoličkih mjesta, gdje bi našemu listu rado otvorili vrata; ali to najviše zavisi o njihovim duhovnim vodjama i onim, koji su u doticaju s narodom. Mislimo, da su na .to uplivale neprijatne okolnosti, kojih će uz revno nastojanje i dobru volju sve više nestajati. Na koncu s m j e r n 0 u m o l j a v a m o s v e one, k oj i n a m d u g u j u za n a š l i s t b i l o od k o j e g o d i n e , da n a m t o š t o p r i j e n a m i r e i za s l i e d e ć u g o d i n u p r e d p l a t u o b n o v e . I mi napram tiskarni imamo svojih obveza, te nam se b r z o m i t o č n o m p r e d p l a t o m znatno umanjuju neprilike. S a r a j e v o , dne 5. studenoga 1905. Uredničtvo „Serafinskog Perivoja.44 Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Franjo Asižki rukom pokaza koristi od sklada izmedju Pape i puka; mi kršćani pučkog mišljenja od njega smo puka s Papom :*) zamisao, za koju osjećahu toliki slavni duhovi i velikani, te koja stoji na čelu našeg programa, baštinili to uvjerenje, koje nas podiže i žini, da uvidimo obilan plod u sbliženju ~ T ) p avao S abatier - slavni i du­ bokoumni proslavitelj sv. Franje — �Br. 12. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Još nas jedna vrlo znamenita točka približaje siromašnom Asižaninu : štova­ nje rada, koji je postao posebnim dielom pravila Manje**) Braće, i koji je zna­ menita točka našegdružtvenog programa. On posveti čast rada stalnim, čvrstim i čisto kršćanskim načinom, načinom, komu se čudimo sa zamašitosti, i koji je od nekog današnjeg pisca izjednačen pravilniku »Kapitalu« od Karla Marksa. Str. 355. To je doista očevidno pretjerivanje, ali to stoji, da kršćansko shvaćanje rada jasno i sjajno svietli prema duhu našeg Svetca. I budući je on tako sjajno posvetio čast rada, dok je sjedne strane povratio štovanje radnika, s druge učini rad dopadan onim, koji prije u bezposličenju življahu. Još nešto; Franjo u svojoj pravo pučkoj duši hotio je slobodan narod od opazio je na poniznom asižkom bratu bi njemu i njegovim oprosta podielio ; duh nezavisnosti; u tom je on popustio prva mu je točka pravila, da se nje­ od one pravednosti, od one prave gova braća moraju u svem pokoravat mjere, od one ozbiljnosti, što uzdižu Rimskom biskupu. Franjo priznaje, da njegova d jela; uzmakao je on od svoje je : » K a t o l i k i a p o š t o l s k i v a sobične ozbiljnosti za povjestno — k o l i k « , to je naziv, koji uprav njegov kritično iztraživanje. duh označuje. Sabatier se ne ustručava pisati, da : Proti povjesti je, ludo je Franji »Papa tišti savjest Franjinu; svaka prepisivati nastojanje za neodvisnošću naklonost papina jest zlatni lanac, svaka od Papa ; sve djelovanje njegovo, vas povlastica je izdaja, svako pristajanje život njegov je pjesma priznanja oda­ krivda ili nasilje. Ako sv. Franjo prosi nosti prema Rimu. od Pape, govori uzvišeno; ako uzdiše Zato je nepravda, jednim potezom s neuspjele osnove, daje znak svog tako izrazito kvariti sliku svetčevu. opornog duha; ako nastoji oko posluha Ozbilino i stvarno iztraživanje čini, da svećeniku, Papi, to je, jer je u času sla- se rukom napipa, kako je Franjo bio boće. Pismo svetčevo sv. Anti o uCenjii uprav: »katolik i apoštolski bogoslovije jest pobožna varka; osjećaj v a s k o 1 i k«. prema Grguru IX . sumnjive je naravi : sve to zajedno iz života svetčeva *) U glavi V. pravila Manje braće: pokazuje, kako je on imao nazore O načinu rada. Tu se u kratko, ali neodvisnosti«. divno razvija ona: »mol i i r a di «. Francuzki povjestničar nije pra­ Rad ne smije ići samo za tim, da se vedan sa sv. Franjom : sav život našeg što više steče, već da se zasluži pot­ svetca jasno pokazuje obzir, poštovanje rebito, stoga se ne smije samo na i pokornost vrhovnom biskupu. Uviek njega sdati, da bi se dub sasvim priti je taj prokleti običaj, da se osobna liepio uz zemaljštinu, nego da uviek načela uvuku u prosudjivanje koje posvjež s molitvom se zasladi. Da bi na vjestne prilike; ovaj put i Sabatier, ovo mislili toliki i toliki, koji krvavo obćenito strogi sudac, plaća ovoj žalostnoj dan i noć rade, Boga zaboravljaju, i gadnoj obićajnosti. svetkovine krše, samo da napune kese, ne Ništa nam nije tako na srdcu, kao znajuć kome rade! Rad na kršćanskom na svjetlo iznieti čisto i pravo apoštolski temelju dvojstruko koristi, rad na bezduh našeg svetca. On je bio u svoje vjerskoj tlapnji škodi i tielu i duši. vrieme pravi nepopustljivac, uzev to u Ovo bi se moralo što bolje narodu dobrom smislu. Tu je njegova poviest, protumačiti; ovo je ono, na što misli da to potvrdi. On hoće za svoja pravila Spasitelj u svom govoru na gori, popotvrdu od Pape; Papi se obraća, da kazujuć na ptice i cvieće. Op. prev. �Štr. 356. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Br. 12. svakog pritiska bilo to državnog, gra- na mjesto kršćanskog shvaćanja o radu djanskog ili družtvenog ; od zloraba, čisto shvaćanje pohlepe, t. j. shvaćanje što su se zbivale u ono vrieme na tjelesno. Po mnienju slobodnjačkih prištetu nižih stališa; nije bilo drugog vredoslovaca, rad je podvrgnut podboljeg od Franje, koji ih je znao onako puno zakonu prinosa i tražbe i nije ni žestoko opaliti. On je govorio slobodno, zašto više od kakve mu drago druge plaće. bez prikrivanja rieč pravde; stradanje Tim je dovršeno poniženje rada, koji nižih razreda prouzrokuje mu bolni je u kršćanskom smislu za nešto višega osjećaj, bolilo ga je gledeć razsipnost od strane plaće, buduć je odredjen od novca, što se dogadjalo u bogatih raz­ Božjeg nauma za uzvišenje ljudske, reda, pa ustade kao osvetnik prava kućne i družtvene svrhe. potlačenih i kao strašni sgromitelj Kršćanski pučki mislioci ne će da premoćnika i varalica. pristanu uz gavansko poimanje rada, te No, nek se dobro upamti: on nije ih nuka naum, da povrate kršćansko bio puku laskavcem, razdražiteljem nje­ poimanje rada, koje je ljudskije, pa govih strasti, bio je pravi kršćanski potom bolje odgovara ljudskom dopučanin, koji je u vjeri o svom po­ st<» ..nstvu. slanstvu dovinuo se sigurnosti, odvaž Isto tako, kao što je Franjo nosti, da slobodno kaže puku njegove oduravao svaki način premoći, krš­ nepravde; jer je puk imao krivda, i ćanska je pučka misao oduševljena, da podosta, a izmedju tizih neobuzdanu kraj učini zlorabama i izrabljivanju, želju za zemaljskim stvarima. što se je ukorienilo po slobodnjačkim Uzor apoštola, spasitelja siromašnih nazorima. Da, siromašni razredi u naše stališa i trpećih, znao je strogo braniti dane su žrtve strašnih zloporaba ; način pogažena prava, a da ne zatvori očiju predstavljanja vlade je kao povlastica bo na griehe i nepravde nižih, koje svetom gataša, posjednika; krnje se najsvetija, slobodom odkri i popravi. najnepovriedljivija prava onoga, koji I opali gromom lik lihvara, koji nema zaštićenja, a lihvarska rana preotimsu u ono vrieme nicali, hlepeć za lje mah, gdjekad na najžešći način. To zemaljskim nasladama, upiti u trgovanje, gradjansko, družtveno, državno poniženje u novčano prometanje i dobit. radnika ne može se ponieti s kršćanskim Za drugo se ne bori kršćanska načelima, pa ga pučko poimanje, zademokracija, nego zašto se je borio dahnuto kršćanstvom, osudjuje. Asižki siromašak; isto nas istovjetno Još su bliži kršćanski pučki mislioci načelo ujedinjuje: uzpostava kršćanske asižkom Siromašku; oni se ne laćaju misli o radu, koju on izrazi u usta­ nepromišljenih, pogibeljnih sredstava i novama Manjih, i koju smo i mi napisali odsudljivih pokreta. Ako treba puku, da se uzpostave prava, ako ima razloga na našoj izjavi. Rad je u našeg naraštaja pao u cieni, koji mu pribavi kršćanstvo ; da opet vriede, ne treba zaboravljati, načela slobodnjačkog sgrćanja silni su a to ni ne zaboravljaju kršćanški pravi pritisak učinila na to, lišavajuć rad mislioci, da su ne manje sveta prava sasvim kršćanskog značaja, stavljajuć drugih razreda. Ne, naše nastojanje ide �Br. 12. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. jedino za tim, da se uzpostave prava, dajuć drugo i treće mjesto dužnosti. Sigurno vam ima tako velikih povreda, tako jasnih po pravo, da se ne da ino, već najžešće ih osuditi; no izuzev one posebne prilike, koje hoće, da se srčano rekne rieč prava, te osudi nepravda, obično je redovito i obćenito pravilo našeg pokreta, da se što bolje oživi misao o dužnostima uzporedice s mišlju o pravima, imajuć na umu, da će puk imati jasniju i jaču sviest o pravu, što bolje upozna i znadne vršiti svoje duž­ nosti. A ide, da se radničkim stališima prirede bolji dani, da im se pomogne pridići se, učvršćujuć u njima kršćansku sviest o dužnostima. Franjo je bio dubok poznavaoc srdca čovječjeg, pa shvati, da je uzrok svake premoći, svakog pritiska, svake nepravde: prekomjerna ljubav za novcem, te se svim silama zauze, da se čežnja za zemaljskim dobrima svrne u prave i uredne granice. Ustanovljenjem trećeg reda posebno je išao za tim, da izlieči ovu ranu. A da što brže uspije u svom naumu, svrsta četu siromaka,*) koji će *) Rekosmo: nam treba svježosti proljetne u franjevačkom duhu. Niesmo mi sami, da tvrdimo s priznanjem tu najveću potrebu za naše duše i život družtveni; to je ona istina osjetnoga reda, koju sjajno potvrdi ljudstvo, koje nama ne pripada. Profesor L u i g i L u z z a t i, i zr a e l i ć a n i n , u predgovoru razprave 0 državnom tečenju, čitane na sveučil. peruzinskom, a pretiskane zatim u Rimu od Loeschera 1894. pod naslovom: Sadašnja pitanja tečevine u n j i h o v u o d n o š a j u sa z a š t i t o m 1 s o c i j a l i z m o m , ovako govori: »Ohrabrimo še, jer dok se sustavi mudrački, gospodarski i družtveni u Str. 357. u ljubav k siromaštvu uputiti viek, koji je tako prekomjerno išao za novcem. medjusobnoj opreci dižu, padaju i leže, iznovice ostaje vječno djelovanje nekih ćudorednih misli, koje poput svjet­ losti života svietle; ne bi dostajala jedna mudračka radnja, da ih oživi, kad panu, dok srdce jednog svetca čini ih neugasivim. N a č i n siromaštva, onaj, što ga obra sv. Franjo Asižki, kraj tolikih opreka medju stališima, strankama, koristima, uviek će biti najuspješniji!. . . Kako on sjeća na one druge prostake iz Galileje, koji svojom prostotom pobjedjivahu mudra jerusalemskafarizejstva, sjaj mudraca Atine, državnu spretnost Rima, te pripravljahu slavu obnovljenog vremena. Pa i danas, dok neki zaoštravaju borbe razreda i pripravljaju im koban dan u poviesti; dok se dieli u razne tabore, rodjeni u istoj zemlji, sinovi istog plemena; sukobeć se odmazde radničtva s onim lihvara, i dok je u pogibelji jedinstvo domovine, koja se ruši u mržnjenju (znaku današnjeg vre­ mena), nek se digne Svetac Asižanin! Nek se povrati sjena njegova, što se je udaljila, nek se povrati i utješi domo­ vinu lišenu svjetlosti njegove! On sam, pošto se čini, da je znanost nemoćna, može učiniti, da potrebu prašćanja, slast uzajamnog pomaganja osvete bogataši, koji bi htjeli narinuti se svojim bogastvom, i siromasi, koji bi htjeli svojom silom zavladati. On sam može raznježiti ova otvrdnuta srdca sbog dobiti, izkresati iz ovog kremenja iskru ljubavi, izma­ miti iz gnjevnih očiju jednu od onih suza, što smrtnicima pokazuju vječne istine ljubavi, uztrpljivosti i uzajamne pomoći. Oh! kako bi nas ovako utrudjene, izrovane dvojbama u znanosti, našao pripravne da ga sliedimo! U srednjem ga vieku sliede biednici u bo­ žanskoj komediji, izmoreni svjetskim nasladama; danas bi ga sliedili izmučeni snovima, što se ne izpunjaju, izpieni u �Str. 358. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Br. 12. I naše družtvo trpi od ljute boležljive pohlepe za bogatstvom, za čim ga načela naslade najvećma razpališe i raztrovaše. Pohlepa za novcem najviše sudjeluje s početkom zloporaba, s premoću na najgori način u sredini našoj izvedenoj, a na štetu slabijih. Treba mrtvit tu ljubav, svratit ju na prave granice, uredit ju treba tako rekuć; i danas najbolji i najuspješniji način, koji se opire raznim varavim sustavima; što se razviše pod sjenom lihvarstva, jest onaj, kojim se je služio Franjo ; a taj je, da se ljudi upute u prezir sjaja i zasljepljenja od zlata. To je rana, koju treba liečiti, vječni izvor nepravda, i varavih načina, koji se opetuju. U tome smislu i treći red može i u naše doba izpunjavat prevažnu zadaću i spasonosnu, umanjujuć neobuzdanu strast za zemaljskim dobrima. Dva se puta pred nama otvaraju da se ublaži ta groznica za zlatom : jedan sasvim nu­ tarnji, duhovni; drugi vanjski, primora­ vajući, zakoniti, a oba su potrebna. Zakonsko uporište bez nutarnjeg odgoja malo ili ništa ne pomaže, jer ima načina da ga se izig ra; po tom s unutarnjim pripravljanjem za ćuderedni popravak ima se spojiti vanjsko djelo­ vanje zakona. Poput Franje kršćanski mislioci savjetuju ljubav k siromaštvu i zalijevaju od zakona uztuk nekim zlo­ porabama, nekim vrstama prometa, nekim djelima banaka, lihvarstva, koja kao otrovna biljka zasjenjuju sela i g ra ­ dove naše. Naš je Svetac imao pravo shvtu mje temeljne osnovke i potrebe za pučku vladu, pa radeć, da puk po­ stane krjepostan i kršćanskim, metnuo znanosti, dok ne mogu uvjeriti Ш , da je zadnja u današnje uljudile: mržnja; ne znaju razumno dokazat nauku pro­ tivnu ljubavi. Dok mudraci ljudske znanosti ob­ navljaju, da ih poslie sruše, pjesnik krjeposti, Svetac ljubavi nek nas iz­ miri s onim istinama, što izbijaju iz dubokih zakutaka srdca, nek se rode opažene prije, neg se podignemo do sladkog i jasnog uvidjenja izpunjene zamisli, te za žestokih prepiraka radi opreke koristi, i učenjaka, zasljepljenih za dobitkom, nek nam dadne dušama unutarnji mir, koji pribavlja i daje mir društvu«. Luzzatieve su rieči pjesma posvećena duhu franjevačkom, što se proizvede u najčovječnijoj ljubavi kr­ šćanskoj i koja obuhvaća više nego je ikada zatreptila u ljudskoj duši. I naše mišljenje treba da što bolje zadahne duh života sjajnim obnovljenjem, buduć je u bitnosti ljubav. Demokracija u stvari nije no raz­ vitak zakona sloge, kao što se to danas veli, i kako ga je kršćanstvo učilo, da zasja u ljudskoj pameti. Treba da se duhovi slože, da se približe razredi, da radnik osjeti vez, što ga drži s drugo­ vima u radu, da si desnice pruže, volja stegne velikom zamisli spasa, nek jednom riečju radnički stališ osjeti, da je u istinu velika i neizmjerna obitelj. U toj misli, u tom načelu stoji prava demo­ kracija. Gdje je borbe, gdje je nesloge duhova, gdje radnici ne osjećaju, da su dionici istog istovjetnog života, ne može se govoriti o pravoj demokraciji. I sv. je Franjo podigao na najviši stepen taj duh uzajamnosti, znao ga je na svoj ču­ doviti način uzbuditi u duhovima onog vremena, koji su ga malo osjećali, te po njemu ima doći duh, koji da prož ne našu demokraciju. Sv. je Franjo bio apoštol društve­ nosti; da bi se njegovo poslanstvo prosliedilo medju nama, medju tolikim mnoštvom radničtva; da bi obuzeo sile i duhove i volju im okrenuo za kršćan­ skim osjećajima za svoje ćudoredno, umno i gospodarsko pridignuće! �Br. 12. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. je najčvršće temelje pučkoj vladi. Predsuda bo je misliti, da pučka vlada daje više pogodnosti, a manje žrtava; vlada na pučku ne može dugo obstajati, ako puk nije tako krjepostan, da zna podnieti i prikazati svaku žrtvu, da se sačuva sloboda i vlastita neodvisnost. Narod bez vjere, bez poštenja ne ostaje dugo vremena slobodnim; prije ili kašnje takova pučka uprava prelazi u ruke nekolicine, u nasilničtvo. Tu istinu poviest izdašno potvrdjuje. De­ mokracija ne može se dugo opirati bez bogate baštine krjeposti, ćudoredne jakosti, spremnosti na žrtve, a te krje­ posti podržaje kršćansko načelo. Da je sredovječna demokracija bila onakova, kakovu je Franjo hotio, ne bi se tako hitro pojavile zasjednice slobode: gospoštije. Suviše, kršćanska mudrost daje pravu i pravednu misao o svrsi države; demokracija se ne podnosi s Hegelovim i Marksovim nazorima, ona lagano lagance cvate ; dok se razvije i jasnim pokaže načelo o podložnosti, zahtjeva vremenitog života zahtjevima višim, života nadzemaljskog. U tom načelu, tako prostom, ali tako dubokom stoji tajna trajanja i razvitka svakog oblika vlade, poimence vlade na temelju pučkome. Sav franjevački rad u svom čudnom i različitom razvitku ustalio je ovo na­ čelo, koje bi bilo najuspešnije jamstvo za život sredovječne demokracije, kao što će biti jamstvo trajnosti i razvitka ma kog oblika pučke uprave. Pa kao što je poznato, mudrački temelj našeg družtvenog programa stoji uprav u podredjenju koristi nižeg reda koristima višega reda. T o vrhovno Str. 359. pravilo politike vrstno je da osigura najveći razvitak, najčvršću trajnost današnje demokracije. Sv. Franjo Asižki nije samo tim načinom pomogao demokraciji, on ju je osigurao od propasti, opadanja, udahnuo joj poslušnost Rimskome biskupu; pro­ mišljeno je pri osnuću svojih redova pokazao krasan primjer duha Papi pod­ ložna. Uspjeh demokracije on je vidio u vjeri njezine duše, u domoljublju, u čovjeku slobodna duha, ujedinjenom s onim Papinim; u tom takodjer imajuć sličnost posebnu s današnjim kršćanskim pučkim misliocima, kojim je geslo vr­ hovno za stegu i ravnjanje pokornost Papi; geslo, koje je liepo izraženo ovom značajnom rečenicom : »S Rimom i za Rim uviek«.*) Svaki korak, svaki pokret, svako poduzeće, koje se udaljuje od tog gesla stege, koje bi ma kojim načinom žrtvo­ valo štogod od pokornosti, sadrži sigurnu zasjedu, pogibelj za našu demokraciju, koja si spas i jamstvo za sigurniji raz­ vitak nalazi u najtješnjem skladu s Papom, priznavajuć mu pokornost, držeći se strogo onih propisa, koje joj je usta­ novio, držeć se programa, koji joj je sjajno označio. Opaža se misao, opaža se sviestnost za neuspjeh demokracije kršćanske, kad bi za se radila, kad bi prekinula s Papom, kad bi bila oporna; opaža se to, da nam protivnici zasjede prave proti nama, pa nas oni podbadaju, za­ dirkuju, na opornost nas mame, osjećajuć žestokom i žalosnom nasladom ugodnost, kad nas vide opornima. Za kršćanske pučane da je sveto ovo pravilo stege; tiesno ujedinjenje s Papom nam jamči *) Izreka je Romula Murri-a. �Str. 360. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. proti mogućim zabludama, na pravom nas putu drži, prosliedjuje s mudrim uporištem, što čuva kršćansku demo­ kraciju od stranputice. I kakogod je bio stalan i čvrst ovaj duh podložnosti u duši Franjinoj, tako neka bude u svakog, koji hoće da bude dobrim boriocem za kršćansku pučku misao. Asižki Siromašak pokazuje ovaj kršćansko-pučki značaj onom ljubavlju, koja je treptila u duši njegovoj, te koja je obuhvaćala svojom moću prosvjetiteljicom i ljude i sva stvorenja, što ih ima. Kako se krasnim ukazuje Franjo u tom pogledu, kako se njegov lik uzdiže 1 Ona njegova izvanredna ugodnost, onaj predivni osjećaj milosrdja, smiljenja čov­ ječjeg, ona blagost duha, s koje je dobio glas nadahnut, rieči uzvišene, proročke, dok je govorio o bratimstvu ljudi, kojim se dovinuo čudne moći umirivanja duhova, što se duboko mržahu, to ga preobrazuje pred našom maštom. Njegova je sladkost poslovična ; na sami izgovor imena Isusova, kaže se, da si je usta oblizivao; prispjeo Božić, davao je glas poput ja n je ta ; srdce mu je bilo neizcrpivom riznicom ljubavi, bilo je oganj ljubavi prama njemu jed­ nakim, koja, dok mu je ogadjivala najžešće svaki lik nepravde, davala mu je da pobieli nepravednike i varalice. Kršćanski pučki pokret sasvim je zadahnut velikom misli o ljubavi, o lju­ bavi kršćanskoj, koja sadrži sav evangjeoski zakon ; na koncu konca ako se dobro motri kršćanska demokracija, ako se pretresu njeni zahtjevi, opaža se, da se taj program može skupiti u jednu veliku, neizmjernu uporabu načela kr­ šćanske ljubavi. To je načelo podloga, duh, duša svakom današnjem pučkom Br. 12. pokretu, jer je kršćanski zakon ljubavi korjen svakog smjelijeg uzdignuća, svakog uspjelijeg napredka za niže, proste razrede. Po toj se točki kršćan­ ski pučani osjećaju skroz sjedinjenim sa Siromaškom Asižkim, s tim velikim ljubiteljem roda ljudskoga. Isto tako je naš Svetac stekao od lju­ bavi svoje način razvijanja, širenja svojih snova, koje nije narivavao; njegovo razvijanje nije nikada opalo u blagosti; bio je blag i onda, kad je grmio na pogreške, zlobe, nepravdu. I to je ona mirnoća, ona sladkost, koja je bila veoma uspješna, koja ga učini osvojiteljem, izjednačiteljem sebi duša. Zato 1 naša demokracija nek sliedi isti način razvijanja, ima biti blaga, želi li Franjine stečevine, da izjednači velik broj savjesti. Silovitost u rieči, koja može gdje­ kad trebat, nikad ne smije biti stalno ravnalo, redovito za postignuće, na temelju našeg razvitka, koji osvojen duhom mirnoće, tišine, vedrine, uviek će biti sigurnijim i uspješnijim u osva­ janju. Žestina u rieči ne privlači, već odbija duhove od nas, te je jedna izmedju velikih tajna u našeg Svetca bila uprav ozbiljnost i blagost evangjeoska za razvijanje.*) 0 da bi znali kršćanski pučani u tom se izjednačiti sa svojim sladkim zaštitnikom! Franjevačka se zamisao sklada u najširem, najživljem, najčvršćem, naj*) Hoće se trieznosti, stvarnosti nada sve, kada se radi o protivnicima; žalostno je, da se gdjekad socijalistama prišivaju misli, o kojim socijalisti niesu ni sanjali. U tom se hoće razboritost, nježnost; budimo pravedniji i ozbiljniji od naših protivnika. �Br. 12. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. obćenitijem širenju kršćanskog duha; tolika djela, tolike uredbe tu imadijahu podticanje. Franjo je težio za podpunim obnovljenjem života u čisto kršćanskom smislu, i tu je njegov život, da to po­ tvrdi ; zamisao, za koju življaše, bila je, da učini, nek svuda, svaki oblik ljudskog djelovanja prožme duh Isusov, da svaku stvar zadahne kršćanstvom. Velika misao, što predtiče onu, za koju mi sadanji borioci za kršćansko družtveno djelovanje radimo, koja sav Franjin program obuhvaća, kao što obuhvaća i naš, da kršćanska demo­ kracija upire oči u taj najviši predmet da se uredi djelovanje ljudsko na krš­ ćansku : znanosti, umjetnosti, književ­ nost; sve, sve, što od čovjeka potječe. Naša misao je opreka slobodnjačkog programa, bez ikakova oblika ljudskog djelovanja, koji prouzrokova ovaj dpad od Isusa, tog ljubezljivog značaja. Ogroman posao, znamenito podu­ zeće je ono, na što smo se obvezali, posao, za koji se hoće mnogo sila, brojnih radnika, što da nas ujedini sve, da se ni jedna sila ne izgubi ili iztroši. Takov je lik Franjin ocrtat s ob­ zirom na družtvo ; čovjek lako osjeti onu vruću ljubav k Bogu i iskrnjemu, što ju je preobilno, kao da bih rekao silovito odkrio u onoj veličanstvenoj Pjesmi Suncu, koja je puna njegove divne duše. Vas život ovog junaka ljubavi spram Boga i iskrnjega pun je pjesničtva; divna smrt usred pjevanja, svirke i blistavih zraka svjetla bi velečanstveni i svetčani završetak tolikih godina, posvećenih dobru čovječanstva. Na toj točki mi pravimo konac našem čednom djelu; nije dakle govor­ Str. 36 1. nički izraz, koji se sastoji u nazivanju Asižkog Siromaška predtečom kršćan­ ske demokracije. Njegovo djelo, misli njegove, razvijanje, što ga priredi, život, prikazuju bezbroj točaka dodira, slič­ nosti izmedju njega i današnje kršćan­ ske demokracije, koja si ga pravom za zaštitnika obra. Asižki Siromašak je jedna izmedju onih ličnosti, koja u svako doba odušev­ ljenje pobudjuje; Dupre ga prikaza na mramornu kipu, koji se ponosno diže u crkvi sv. Franje u Asizu : glava mu malo naklonjena, habit skupljen u nabore s pašom od užeta. Iz onih se tako rekuć kiparskih poteza odličnog onog velikana, koji je bio u skladu sa svime liepim, dobrim, krš­ ćanskim, javlja duša našeg kršćan­ skog pučkog pokreta. Duh je franje­ vački ponajizvrstitije duh pučki, te po tom mora se preliti, mora prožeti našu demokraciju; Franjo je bio pravi Talijan, pravi domoljub, vatreni njegovatelj obćinskih sloboština, hrabar branioc ni­ žih, siromaka, potlačenika, svetac, koji je imao pravu misao o časti i svetosti rada, koji posveti vatrenim riečima; bio je duh pun počitanja, sinovske odanosti Rimskom Papi, blagi i čudoviti širitelj i razvijač kršćanskih misli; čisti nevini vitez Siromaštine, gospoje, koju je vruće volio za sveg života svoga; radi svih tih naslova, koje sve uzev jedan po jedan, mogli bi stvoriti slavu jednom čovjeku. Razložno ga dakle kršćanska demokracija prizna za zaštitnika. Pa ta nakana, da se hoće izjed­ načiti nas duhu franjevaca, otvara duši sladke nade, da je naša kršćanska pučka misao vrstna, da izpuni ono dobro, što �Srce i razum. Štr. 362. ga opazi oštrinom svoje pameti Lav XIII., koji je označio načelne misli kršćanskog pučanskog programa; dobro, što se Br. 12. sastoji u pridignuću poniženih, bez da se porinu koji stoje iznad, kao što to htjede i znade postići Asižki Siromašak. Dr. A. Cantono, prev. f r a M. J . J . Srce i razum. Spjevao D r a g a n Srce: Razum : Srce: Razum : Srce: Razum : Dujm ušić. Čujder, eno u vrtu sviraju; podjimo tamol Dira me, dira čuvstvena pjesma žalobna, mila, K 6 da mi kida žilice vrele, punane krvi. Podjimo, dragi, zar ne čuješ kako sviraju tamo? — »Nij’ u svietu nebo tvoje: Miruj, miruj, srce moje* ! Tiesno je ovdje u grudima hladnim, tiesno je, dragi; A gle u svietu radosti, milja, ljepote, života: Pusti me, pusti, 0 premili, probit ću slabe g ru d ilj— »Nij’ u svietu nebo tvoje: Miruj, miruj, srce moje«:! Jadno sam, jadno! Srce se zovem, ljubavi nemam; A ti si hladan; pfti mi ne daš s vrutka života. Što će mi mladost čarobna, divna; ljubavi hoću: Pusti me, pusti, puknut ću mlado, svisnuti s bolal »Nij’ u svietu nebo tvoje: Miruj, miruj, srce moje« 1 Dok si još mlado, punano krvi, voli te s v ie t; Kada pak sledi prevrela krvca žilica tvojih, Prezret će ljudi tebe i ti ćeš umirat bolno, Gledajuć tužno radosti svjetske, gorkosti pune. Bit će ti žao, što nisi me tada slušalo mlado, K ad sam te ustavljo, — ali će možda već prekasno biti! — Hoćeš li ljubavi? Evo ti ljubavi punana zdjela: Ljubi Ljepotu vječnu i divnu, što ne vene nikad, Što no kroz vječnost sja. 0 to je Ljubav, Ljepota. Ljubi je, srdašce moje, i bit ćeš sretno za uviek. — N ij’ u svietu nebo tvoje: Miruj, miruj, srce moje«! �Br. 12. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Str. 363. Iz perivoja crkve katoličke. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. (Svršetak.) Do sada vidjesmo, kako katolička To je prekrasni, šaroliki, miomirisni perivoj, u koji trebamo da zalazimo često Crkva izgleda kao velebno, zadivljavajuće djelo Promisli, Svemogućnosti te duh svoj osvježimo i podignemo okrep­ ljujućim dahom. Prodjimo malko nutari Premudrosti Božje svojim postankom, svojim božanskim utemeljiteljem, svojim nješću Crkve! proširivanjem širom svieta, svojom po­ Katolička je Crkva moralno tielo. stojanošću i svojim zamjernim djelo­ To je živi organizam. Štogod je po­ tre ito za život jednom tielu, to ima u vanjem na čovječanstvo, koje preporodi u svakom pogledu. Nu to je tek kat. Crkvi. Isukrst je nevidljiva glava Crkve, nu ona kao vidljivo družtvo ima vanjski pogled na C rkvu; još ni iz i vidljivu glavu — Petrove nasljednike, daleka ne promotrismo nutarnjeg čara namjestnike Isukrstove. U njima je i ljepote, što u sebi krije. Gdje je njezin čudesni hierarkični (svetovladni) ustroj, vrhovna moć usredotočena, oni imaju u kome se opaža savršeno jedistvo i »puninu moći«, a odatle potiče ona mnogostruka različitost, najveći ugled jedinstvenost kat. Crkve, kojom se svak diviti mora. K ao što volja gospoduje s najvećom slobodom ? Gdje su ogromni svim mislima, željama, govoru, djelima plodovi, što ih proizvedoše istina, ljubav, dobrota, krjepost, t. j. gdje su njezini čovjeka i njima upravlja vodjena da­ slavni mučenici, gdje šaroliki red sve­ kako svjetlom razuma, tako namjestnik taca i svetica, što ju prodičiše ? Gdje Isusov, vodjen svjetlošću Duha sv. i raznovrstni redovi i družbe, od kojih prisutnošću Isusovom, obećanom kroz svaki i svaka radiše i rade u svom sve vjekove, gospoduje djelovanjem svih smjeru na uhar i diku Isusove zaručnice? uda kat. Crkve i upravlja njima obzirom na vječno spasenje svih i pojedinih. Gdje su tolike bratovštine i pobožnosti, što svaki dan niču medju katoličanstvom Nu kao što volja, kad nešto izvodi, iz korena neugasive ljubavi prama G. služi se drugim moćima nižim, tako se Isusu i spasu duša ? Gdje je napokon i vrhovni poglavar Crkve služi pod­ veličanstveno bogoslužje njezino, kojim činjenim glavarima i pomoćnicima ra­ ona narešena kao čista dieva pokazuje zasutim po vasionom katoličkom svietu. svoje divno lice pred cielim svietom ? — Tu je prekrasni red, koji počimlje iza Sve ovo napose i skupa promatrajući, tonzure od vlasti i službe vratara cr­ um se uzdiže, zablištava, prenerazuje. To kvenog, te lektora, eksorciste, akolita, je Čar nad čarom svake stvari tjelesne. podjakona, djakona, svećenika i bis­ �Str. 364. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. kupa obzirom na sv. red, t. j. obzirom na sv. misu i dielenje sakramenta, a počam od katekiste, kapelana, župnika, i t. d. sve postepeno obzirom na jurisdikcijonalnu vlast do vrhovnog po­ glavara Crkve, u kojem je »punina vlasti«, i od kojeg potječe svaka vlast. Red je odnošaj nižih prama višem, a ovaj odnošaj vidimo u kat. Crkvi tako krasan, da si ništa uredjenijeg zamisliti ne mo­ žemo. T a raznolikost uz cjelovitu je ­ dinstvenost daje čar kat. Crkvi kao dobro uredjena vojska. Tu je najviši ugled i moć, jer je vrhovni poglavar nepogrešivi učitelj i najmoćniji vladar, buduć vlada dušama članova svoga kraljevstva, nu ipak tu nije samosilničtvo i samovolja, koja ubija slobodu članova, nego tu je i sloboda članova, buduć vrhovni glavar Crkve nalaže, da vjeruje ili obslužuje samo ono, što je objavljeno ili s objavom skopčano i ono, što promiče izvršivanje Božjih za­ kona. Po tom glavara Crkve slušati, jest Boga slušati, a Bogu služiti, jest kralj e vati. Papinstvo ! Rim ! T o su rieči, koje u srcima nekatolika i mnogih mlakih katolika pobudjuju mržnju, jed, na čelu mrgodjenje, na licu prieki pogled i odvratnost, nu u srcima pravih katolika, odanih G. Isusu i sv. Majki Crkvi po­ budjuju slast, utjehu, nadu i radost. Kako milo zvuči za sina ime otac, tako za katolika sladko je ime papa. Papa je duhovni otac velike obitelji, što zasnova Sin Božji. On je sveti Otac, jer je njegovo otčinstvo sveto, duhovno, rek bi božansko. Papa i crkva ne mogu se razdieliti. Tko ne ljubi Pape, ne ljubi ni Crkve, ne ljubi Boga. Papa nam je otac na zemlji, a Crkva majka, Br. 12. Rim pako sielo našeg milog otca, sre­ dište i težište svih katoličkih naroda, posvećeno krvlju prvaka apoštolskih i tolikih mučenika, odakle tolika duhovna, a i vremenita dobra svemu kršćanstvu potekoše! Nije li doista nješto velebna, čudesna, nadnaravna, božanskog, kad vidimo, gdjemilijoni katolika štuju vječni grad Rim, u nj’ upiraju oči, osobno ili srcem bar hrle k njemu, da se poklone jednom zemaljskom čovuljku, nu koji predstavlja božansku osobu Isusovu 1 Sinovska i bezprimjerna odanosti strahopočitanje Papi i Rimu tolikih milijona katolika i tolikih poglavara crkvenih veliko je povećano čudo u naše doba, koje pokazuje, da je Crkva remek-djelo B ožje! Divni sklad u kat. Crkvi izmedju glave i tiela, izmedju Pape i ostalih glavara i katolika jest najdivnija, naj milozvučnija, najsavršenija i najveličanstvenija harmonija, što se može uživati kroz vjekove. Nadalje osobitu krasotu daju kat. Crkvi njezini mučenici i svetci. To je jedan divni vienac spleten od najkrasnijeg cvieća, što ga nosi čista zaručnica Isusova na svom vedrom, neokaljanom čelu. Katolička je Crkva mučenica. Sva ona trpi, trpjela je i trpjeti će. Njezin je utemeljitelj mučenik, kad je On umro, ona se je rodila, te od kolievke svoje do dana današnjega trpi progonstva, a ne će ih faliti do konca svieta. Gospodin Bog hoće, da se Crkva bori, a u borbi je pobjeda i slava. U toj junačkoj borbi koliko Crkva broji svojih vitežkih sinova, koji krv proliše za istinu, pravdu, ljubav, krjepost! Tko bi ih pobrojio, kad su ne pojedince, već na gomile pod mač i oganj okrećali. Kad je blagi Tit, koga zvahu »nasladom ljudskog roda«, �Br. 12. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. na svetkovinu svoga otca i brata mnoge mačem, ognjem pogubio i zvierima predao, šta su radili onda kr­ voločni vladari Neron, Domicijan, Decij, Dioklecijan, Julijan i t. d.? Šta su radili Vandali, Goti, Huni, Perzijaci, A rabi, Osmanlije, šta uradiše Japanci, Kinezi, Indijanci i t. d ? Broj je ne­ izmjeran, na potoke je krvi teklo. A mučenici bijahu svakog stališa, dobe sp o la: visoka roda, učenih, nižeg sta­ liša, vojnika, žena odličnih i robkinja, staraca, djece, dječaka i djevojčica. Muke pak, što ih podnesoše, bijahu najstrašnije, tako te bi i najhrabrijih muževa jakost i stalnost slomile, oni pak sve te muke ne samo hrabro i postojano podnosiše, već i s veseljem, čeznućem i nekom pohlepom. Doisto mučeničtvo tolikih hiljada ili bolje rekuć milijona mučenika nije žalobna tragedija, nego divna epopeja (junačka pjesma), od koje dulje, zanosnije, veličanstvenije nema. Takovu velepjesan zna i može izpjevati samo kat. Crkva razgrijana božanskom ljubavlju. A ostali Sveti ? O, takovi plodovi niču samo ondje, gdje rosa nebeska natapa i osvježuje, gdje rajski povjetarac piri. Život bez broja Svetaca i Svetica jest jedno velebno more, nepregledno oku našem; život je to pun tajstvenosti, koga nigda posve shvatit ne možemo. Crkva je katolička kao raj zemaljski, koji natapaju četiri rieke — četiri Evangjelja, a u sredini toga raja jest stablo života, t. j. pres. oltarski Sakramenat. U tom raju rastu i cvatu svakovrstne biline i cvieće, t. j. dobra djela i krjeposti. Kaže sv. Irenej : »Gdje je Crkva, tu je i Duh Božji, a gdje je Duh Božji, tu je i Crkva, svaka milostc. G. Isus je kazao, da je On Str. 365. put, istina i život; to je i Crkva. Ona razsvietljena Suncem, razbija tmine neznanstva; nebeskim žarom srca ljudska razpaljuje i raztapa; nebeskom milošću i hranom kriepi, hrani, unapriedjuje, a odatle niču ljiljani djevičanstva, ružice ljubavi, ljubice poniznosti, odatle pre­ krasni vienac svakovrstnog cvieća — raznih krjeposti. Svi skupa čine Čarni perivoj katoličke C rkve; nu ako pro­ niknemo u srca svakog pojedinog, zakusit će nas preugodno miomirisni zadah evangjeoskih krjeposti. Srdce svakog pojedinog Svetca jest maleni krasno uredjeni cvietnjak, gdje je nebeskom zaručniku duša najmiliji boravak, gdje mu je naslada stanovati. Tu je žarka ljubav prama Bogu, koja čini, da njezin žar cielim bićem prolazi, koja sve ze­ maljsko, prolazno ništi, a u čovjeku pobudjuje čeznuće za što bržim sje­ dinjenjem s vječnom ljubavi. Tu je vrela ljubav prama bližnjemu, koja čini pripravna čovjeka i život dati za spasanje njegovo. Tu je velika poniznost, koja čini, da sebe smatra crvom ze­ maljskim, jednim ništavilom. Tu je angjeoska čistoća, biela poput sniega bez ljage putenosti. Tu je junačka uztrpljivost, koja čini, da čovjek želi trpjeti, trpjeti, a ne umrieti. Tu je samozataja, umrtvivanje, posluh, razboritost, umje­ renost, hrabrenost, trizmenost, čednost, ljubkost, dobroćudnost i t. d., tu je sielo svih krjeposti, koje sve sačinjavaju jedan nerazkidljivi lanac od bisera i dragulja, što no se nalaze u presv. Srcu Spasitelja, koji reče: »Učite se od mene, ja sam krotka i ponizna srdca.« — Takove plodove svetosti može donašati samo sv. Majka Crkva, oplodjena milošću Duha Svetoga. I upravo ovaj oplodjujući Duh �Str. 366. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Br. 12. Božji učinio je, te su u Crkvi kat. nikli Redova i Družba 1 — Požrtvovni duh toliki Redovi i Družbe i družtva na Redova i Družba kat. Crkve, to je nješto, korist njezinu. T o daje osobitu zna­ što osobito zadivljuje čovjeka u današnje čajnost kat. Crkvi. Redovi su kao doba taštine i sebičnosti. Svi Redovi predstraža u borbi kat. Crkve. Oni snose i Družbe rade svaka po svojim usta­ obično prve i najteže okršeje te pri­ novama, u svom smjeru, svaka ima pravljaju sve za borbu. Oni prem izvan posebnu svrhu, nu svima im je deviza : crkvene hierarkije u strogom smislu, Za Boga, za Crkvu, za spas duša. ipak su dati od Boga kao osobita ob­ Kako je divno promatrati te brojne rana i podpora njoj. Znaju neprijatelji čete, što neumorno rade za slavu Božju! Crkve, šta oni njoj vriede, pa zato i sama izvanjska različita nošnja njihova udaraju na njih riečju, perom, zakonima, čini veliki utisak na promatraoca. Kako progonima, zlostavljanjem, otimanjem je sve liepo uredjeno u kat. Crkvi! njihovih dobara i t. d. Nu čujmo pro­ Božanski se utemeljitelj za sve pobrinuo. testanta Leibnitza, šta o njima p iše : Svakoj je potrebi duševnoj udovoljeno, »Priznajem, da su mi se uviek svidjali samo neka ništa ne fali spasu duša. Redovi, pobožne bratovštine i družtva A da spas duša u dašnjem svjetskom i ovom slične ustanove, to je naime vrtlogu bude osiguraniji, tu se dižu i kao neka nebeska vojska na zemlji, dok osnivaju razna družtva katolička i bra­ se, ukloniv sve izkvarenosti i zle običaje, tovštine, po kojim se život katolički na ravnaju po ustanovama utemeljitelja i novi, bujniji, svježiji, plodovitiji život udešavaju se od sv. O. Pape za cielu budi. Bratovštine su kao nebeski kanali, Crkvu. Šta naime može biti slavnije, kroz koie obilje milosti teče iz božan­ nego svjetlo istine preko mora, vatre i skog Srca Isusova, koje neizmjerno ljubi mača nositi u udaljene pokrajine i samo duše; a družtva katolička su vječnim spas duša trgovati, zabraniti sebi razne istinama vjerskim i ćudorednim kao požude. . . da se posvete razmatranju neslomivim kopljima oboružane čete, visokih, nebeskih istina, posvetiti se koje pod barjakom kat. Crkve vojuju odgoju mladeži, da nauk i krjepost proti bezvjerstvu, vjerskoj mlakosti, usisaju; biednim, očajnim, izgubljenim, izkvarenosti i svim manama. Ona daju zasužnjenim, osudjenim, bolestnim u katoličkoj Crkvi neki noviji, mladjahni smradu ležećim, onim u okovima, u lik, a to je njezina osobita vlastitost, daleke krajeve hrliti i pomoć slati te da se zna udesit prama duhu vremena se ni od kuge ne plašiti, već i okuženim i svoje djelovanje u istom duhu upraviti. ljubav izkazivati ? Kojigod ovo ne znaju Spomenuvši još napokon sjaj cr­ ili preziru, oni imaju samo prostački i kvenog bogoslužja, u kome vidimo sve obični osjećaj o krjeposti te ljudsku krasno razredjeno s liepim vrhunaravnim dužnost prama Bogu neumjestne mjere, značenjem te u čovjeku pobudjuje sve vični život provoditi uz površno iz- najugodnija čuvstva, što se mogu na punjivanje najvećih dužnosti, bez rev­ ovom svietu osjećati, to smo onda prošli u kratko okom veličanstvenu sgradu nosti, bez duha«. — Krasne svjedočbe na sramotu progonitelja i neprijatelja kat. Crkve. �Na Božić. Bacimo još jednom oko na kat. C rkvu! — Ona je od Providnosti po­ slana ladja na uzburkanom moru ovog svieta, da po njoj sretno čovjek dos­ pije do luke spasenja! Ona je utočišće i nada čovječanstva. — Ona je moćno kraljevstvo Božje na zemlji, kojeg svak mora biti član, ako hoće da bude čla­ nom nebeskog kraljevstva; ona je kra­ ljevstvo Božje po svom početniku, kraljevstvo po zakonima, kraljevstvo istine, kraljevstvo pravde, kraljevstvo mira. — Ona je divno uredjena vojska, čiji je vojskovodja sv. O. Papa, čiji generalsstal jesu sv. sborovi, čiji generali jesu biskupi. .. čiji častnici svećenici, čiji vojnici vjernici. — Ona je prekrasna, veličanstvena sgrada, u kojoj je pohra­ njeno neprocienjeno blago istine, dob­ rote, ljepote, pravednosti, krjeposti, ljubavi i mira. — Ona je remek djelo Božje, koje svojom unutarnjošću i vanj­ štinom zadivljava. — Ona je predvorje Str. 367. kraljevstva nebeskog, u kom se može osjećati diel onoga blaženstva, do kojeg nas vodi. Tko dakle da ne uzklikne pun uvje­ renja, sv. zanosa i veselja: »Vjerujem, vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apoštolskuCrkvu?!« I s prorokomIzaijom: »Dodjite i popnimo se na goru Gosspodnju i u kuću Boga Jakovljeva: i učit će nas putevima svojim i hodit ćemo stazama njegovim, jer iz Siona izadje zakon i rieč Gospodnja iz Jeru­ zalema« ! Čitatelju! Ljubi, žarko ljubi sv. katoličku Crkvu, koju ti Tvoj božanski Odkupitelj dade za ljubeznu majku. Goji posluh, štovanje i odanost prama njoj, nju štujuć, štovat ćeš njezina za­ ručnika Isukrsta, a budeš li se od nje odvraćao, nju prezirao, prezret ćeš Isukrsta, a tko Isukrsta prezre : On će njega prezret na sudnjem danu. Po Crkvi dakle k Bogu I F ra V. C. C . . . ić. Na Božić. Ponoć bješe, a zima kruta, Kad On se na sv’jet rodi; U prostoj staji Betlehema, Da ljudstvo sreći vodi, I da ga spasi strasti, zala Kroz četir tisuć ljeta, Što podlo mu se poput zmije Podno sred toga s’vjeta I on se rodi, Da iz tmine Ljepše sunce Ljetu sine. Ponoć bješe, oj koli tamna, A 1 s’vjetu zora grane, Na istoku gle sjajne zv'jezde V eć željno iščekane Svjedokom da je množ pastira, Što skladno pjesan poju, I moćnih kralja, gdje sa glave V eć snimlju krunu svoju, A on ih prima, Da iz tmine Ljepše sunce S ’vjetu sine. �Str. 368. Svrha svieta. Ponoć bješe, a i sad bije Sve s ljeta opet k ljetu, Pa svud se sretno pozdravljaju : »Kralj se rodi svijetu«. Sa darovima obilnijem, Sa drvcem zelen bora, I posred skromne kolibice I velikaškog dvora. Ž«leć samo, Da iz tmine Ljepše sunce Njima sine. Br. 12. I meni jadnom kucnula je U novom tome ljetu, A 1 tužno ja sa djecom šapćem : Kralj se rodi sv’jetu. Jer ništa nemam, da im pružim U ove sretne dane, I da ih s čime razveselim Gj tužne, zaplakane, S ’ljudske zlobe, Što iz tmine Ne da suncu Da mi sine. ai Svrha svieta promatrana s vjerskoga gledišta. Zadnji sud Drugi je Spasiteljev dolazak nuždni zaključak povjesti ljudstva, svršetak djela odkupljenja, konačna pobjeda grada Božjega, opravdanje Providnosti, po­ tvrda kršćanstva kao nepobitne istine i objavljenje Krista kao kralja svemira, uzdignuta nad sve stvorove, kao Boga i čovjeka zajedno. Ne moramo se da­ kle čuditi, što apoštoli i vjera katolička tako obširno govore i naučaju o drugom Isusovu dolazku. Sveti je Pavao u ove dvie točke u kratko opetovao nauku, što ju je propoviedao vjernicima u Tesaliji: »Služiti živomu i pravomu Bogu i izčekivati s neba njegova Sina, kojega je uzkrisio od mrtvih i koji nas oslo­ bodio buduće srčbe«.1) Drugi je dolazak završetak namjera Božjih o Isusu Kristu. A ko je trpio, trpio je za to, da unidje u svoju slavu,2) a slava će se njegova podpuno odkriti istom na veliki dan*) ‘ ) i. Thees., i, 9— го. *) Luc. 24, 26. objavljenja. On vidljivo kraljuje na nebu, a kraljuje i na zemlji, ali nevidljivim načinom; njegova se slava mora od kriti u najvećem svjetlu, da se postide njegovi neprijatelji. Što je istinito o Isusu Kristu, istinito je i o njegovoj crkvi, koje se vojujući život ne može drugčije pojmiti, nego kao putovanje do konačne pobjede. Polag temeljne misli sv. Pavla, sve što se izpunilo u glavi, mora se izpuniti i u udima. »Ako smo jednaki s njim jednakom smrću, bit ćemo i uzkrsnućem«.1) Ali na tom ne će prestati sličnost ; ona će se pod­ puno razviti na koncu, koju popunjuje pojam odkupljenja i djelo spasenja. »Kad se javi Krist, život vaš, onda ćete se i vi s njim javiti u slavi«.2) Odkupljene bi bilo nepodpuno, ako ne bi obuhvaćalo čovjeka u njegovoj dvostrukoj naravi, u njegovoj duši i tielu. »Mi s nebesa očekujemo našega Spasi‘ ) Rom., 6, 5. a) Col., 3, 4. �Br. 12. Svrha svieta. telja Isusa Krista, koji će preobraziti naše poniženo tielo, da bude jednako tielu slave njegove«.1) U obnovljenju duhovnoga svieta ne će izostati ni vid­ ljiva stvorenja. Isus je, veli sv. Pavao, došao da preobrazi sve stvari, da uzpostavi obći sklad,2) te da i tvarnu na­ rav povrati njezinu prvomu opredieljenju, a ovo je, da služi duši kao pomoćnica i orudje u poslovima za višim i božan­ stvenim životom. Tvar teži, da postane duhovnim tielom,3) kako govori sv. Pavao. A dok dodje Bogom odredjeno vrieme za to čudesno preobraženje, kad no će se tielo osloboditi tereta razpadljivosti, koji ga tišti, >svaki stvor uzdiše kao u bolima radjanja, čekajuć oslobodjenje djece Božje«.4*) Doći će dan, kad će se završiti djelo spasenja, pobiediti neprijatelji Kristovi, umiriti njegovo kraljevstvo, smrt za uviek uništiti, cieli sviet preobraziti, a »Bog će biti sve u svemu« б) Sve, što smo dosada rekli o dogmatičnoj važnosti drugoga Isusova dolazka, tiče se još osobitijim načinom obćega suda. Sta je povjest svieta, ako ne povjest sudova Božjih izrečenih nad pucima i pojedincima? Svi se ti sudovi moraju završiti obćim sudom, koji će svemu učiniti konac. Svaki slo­ bodni čin stvora sliedi prvi sud, koji se čini u unutarnjem sudištu savjesti. Ima drugi sud, koji se proteže na sav život svakoga čovjeka; to je onaj sud, što biva medju njim samim i samim Bogom, kad svrši svoj zemaljski život; ta su ') Philipp., 3, 22—2 2 . *) Ephes., i —10. 3) I. Cor., 15, 44. *) Rom., 8, 22. *) I. Cor, 15, 28. Str. 369. dva suda samo početak i priprava tre­ ćega suda, koji će obuhvatiti cieli rod ljudski i bit će kao posljedak svih su­ dova. Sadanji red ne odgovara ni mudrosti ni pravici Božjoj ; treba da se svakomu odmjeri po njegovim djelima i da zauzme mjesto, koje ga ide prema njegovim zaslugama. Ovdje je na zemlji korov svagdje izpremiešan s dobrim zrnjem ; treba da se to razstavi i da se dobro zrnje oslobodi od kržljavih i neplodnih biljaka, koje prieče njegovo slobodno razvijanje. Vojujuća crkva vrši u kušnjama svoje poslanstvo, u borbi s kraljevstvima ovoga svieta ; treba da ona pobiedi i uživa napokon blaženstvo obećano djeci Božjoj. Milost odkupljenja djeluje unutra u dušama, prip.^vljajuć odabranike za nebo; treba dakle da toB božansko sjeme proklija, da se plodovi života pokažu na veliki dan. Ovdje je na zemlji sreća bezbož­ nika čestoput napadaj na Providnost, treba da božanska pravica primi sjajnu zadovoljštinu. Posebni sud, o kom netom govorismo, nije joj d s ta ; ne samo da se u pojedincu, nego u svim stvorenjima mora uzpostaviti red i očitovati se slava Božja. Život se ne bi mogao sastojati u vječnom kretanju bez zakona i svrhe. Ljudstvo hodi kroz vjekove k cilju, što ga je Bog označio. Ono će dovršiti svoje zemaljsko putovanje; onda će sud Božji iznieti na vidjelo konačni uspjeh toga dugoga rada vjekova i providnostnoga djelovanja, koje je njim uprav­ ljalo. Svi se dogadjaji stječu k jednom konačnom završetku, a obći će im sud označiti odlučni smier. Taj nam se vez ne pokazuje jasno u sadanjem životu ; ali će se u zadnji dan razdrieti sve �Str. 370. koprene, pa ćemo vidjeti odnošaj dielova prama cjelini, sredstava prama zadnjem cilju i pojedinih činjenica prama obćem zakonu. Tako će obći sud biti oprav­ danje mudroga upravljanja providnosti Božje. Bog će se u dan očitovanja oprav­ dati u svim svojim odlukama, koje će se u konačnoj osudi ukazati kao jedna jedina odluka. Opravdat će se ujedno u svim svojim putevima, kojima je vodio pojedince, puke, cielo ljudstvo u svim vremenima, u svim mjestima. Svi će se ukazati kao providnostni putevi dob­ rote, mudrosti i neograničene pravice. Tajne i zagonetke svjetske povjesti izaći će na vidjelo, jer kao što se je pravom sud svieta nazvao povješću, tako će isto obratno i još u Širem smislu sud svieta biti očitovana i odkrivena po vješt. Odkrit će ono, što je ostalo tamno i nejasno. To je očitovanje bitni značaj onoga velikoga dana. Svaki sud predpostavlja neko pra­ vilo, po kom se taj sud ima izreći. Nepogrešivo pako pravilo, po kom će se sviet suditi, jest evangjelje, ili drugim riečima, evangjelje je neograničena istina u vjeri katoličkoj, a ne, kao judaizam, prolazni zakonik, koji ima pripraviti savršenije bogoštovlje. Isus je svojom mukom proglasio nepromjenljivi ustav kraljevstva Božjega u sadanjem vieku i u budućem svietu; njegova je rieč vječna istina, izvan koje nema spasa ni za narode, ni za pojedince. »Isus će na koncu vremena suditi živim i mrtvim svojim slavnim dolazkom i uzpostavljenjem svojega kraljevstva«.1) Svi ćemo izaći na sud pred Isusa K rista«,2) veli*) ‘) II. Tim., 4, i. 5, 10 ; Rom., 14, io. *) II. Cor., Br. 12. Svrha svieta. još sv. Pavao. »Spasitelj će, kaže sv. Ciril Jeruzalemski, »opet doći, ali ne za to, da se njemu sudi, nego da on sudi sudce. Onaj, koji je šutio, kad su ga sudili, sjetit će nevaljalce njihovih rieči, kojim su ga na križu pogrdjivali, i reći će im : »Eto šta ste učinili, a ja sam šutio. On je prviput po odredbi Božjoj došao, da u blagosti i ljubkosti podučaje ljude, ali će trebati, da se na njegovu drugom dolazku proti svojoj volji podvrgnu njegovoj vlasti«.1) Zadnji sud nije samo najviši izraz kraljevskoga Kristova dostojanstva, nego je to i najsjajnije očitovanje nje­ govih prava kao stvoritelja, odkupitelja i najvišega svećenika. K ao stvoritelju pripada mu, da traži račun od stvo­ rova, u što su upotrebili njegove da­ rove. K ao odkupitelj jest neograničeni sudac onih, koje je odkupio; on sam može suditi one, koji su živjeli ili niesu u zajednici s njime, koji su se izjavili za ili proti njemu, koji su bili ili niesu uda njegova tajinstvenog tiela. On p o ­ znaje svoje, a i oni njega poznaju. K ao vrhovni svećenik ima pravo da namieni zasluge svoje žrtve i da izrekne osudu proti oskvrniteljima njegove za od kup svieta proljevene krvi. Dodajmo još, da njemu kao sinu čovječanskomu i dru­ gomu Adamu, početniku i djelitelju novoga života, pripada da razlikuje one, koji su ga primili, a koji odbili. Postoji dakle tiesan odnošaj medju službom vrhovnoga sudca, koja pripada Isusu Kristu, i vjerom u njegovo bo­ žanstvo. Ne, prvobitna crkva nije očekivala povratak ni čistoga čovjeka, ni mudraca, ili proroka, niti angjela, ‘) Catheches., 15. �Br. 12. Svrha svieta. nego kralja svih angjela i ljudi, neo­ graničenoga sudca svemira, Krista, gla­ vara svih stvorova. Nauka prvobitne crkve o drugom Spasiteljevu dolazku može se promatrati kao pučki izraz vjere u božanstvo Isusovo. Krist će s neba, gdje kraljuje ob desnu svoga Otca, doći na zemlju. »Vidješe ga, gdje se podiže, i odnese ga oblak s očiju njihovih. I kad gle­ dahu za njim, gdje ide na nebo, gle, dva čovjeka stadoše pred njim u bielim haljinama, koji i rekoše: Ljudi Galilejci, šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus, koji se uze od vas na nebo, tako će doći, kao što vidjeste, da ide na nebo«.1) »On će se pokazati na obla­ cima nebeskim sa silom i slavom velikom«.2) Sv. Pavao na mnogim mje­ stima govori o »objavljenju Gospod­ njem«3), o njegovu sjajnom dolazku«.4) Tu se radi o izvanjskom i vidljivom ukazanju ; rieči Apoštolove ne trpe drugoga smisla. Onda dolazi uzkrsnuće. »U jedan čas, u tren oka, na glas zadnje trublje«, mrtvi će ustati iz svojih grobova, ne samo pravednici, nego i grješnici; jer ćemo svi izaći na sud pred Krista,6) »da primimo svaki, što je koji u tielu Činio, ili dobro ili zlo«.®) Iza osude za uviek će se odieliti dobri, koji će se pridružiti Odkupitelju, od zlih, koji će se strmoglaviti u pakao s angjelima buntovnicima.*) *) Act., i, 9 — i i . 2) Matth., 24, 30 ; 22, 27. ») 1. Сог., i, i. *) П. Thess., 2, 8. 4) Rom., 14, io. *) II. Cor., 5, 10. Mare., 13, 26; Luc., Str. 371. Slobodoumnoj se kritici čini, da je taj drugi dolazak Kristov uzet iz ži­ dovskih apokalipsa, odakle da su te sanjarije prešle u Novi zavjet. Svetčano ukazanje Kristovo, posredovanje an­ gjela, glasovi trublja, sjaj suda, kaže se, da sve to odaje realistični pojam o kraljevstvu Božjem, u očitoj opreci s dubokim spiritualizmom,1) koji u svim drugim tačkama označuje nauku Isusovu. Ako dakle čak od njega potječe slika zadnjega suda, kakovu je čitamo u tri prva evangjelja, treba ujedno dopustiti, da se je on htio prilogoditi slaboći pu­ tenih Židova i prekriti svoju nauku pomoću simboličnih slika, kojim treba da mi odkrivamo smisao. Tako je uz­ krsnuće jedna metafora, koja pod osjetljivim oblikom vrlo dobro izrazuje duhovno obnovljenje duše i njezin po­ vratak na život milosti. Ukazanje K ri­ stovo, njegov dolazak, to je sjaj vječne istine, koji razpršuje tmine ljudskoga uma. Sud je božansko djelo, ali djelo neprekidno, koje se obavlja svaki dan u savjesti i povjesti. Sve je drugo bajka i maštanje. U prilog tomu tu­ mačenju racionalizam se proziva na četvrto evangjelje, kojemu je, po nje­ govu sudu, ta glavna zasluga, što je poduhovio prvobitno kršćanstvo. Bludnja, koju ovdje iztičemo, nije nova; već su u prvim vjekovima ka­ toličke crkve gnostici bili otvorili put, kojim ih racionalizam sliedi. Sve se spaja, sve veže u cjelinu i sklad objav­ ljene istine. Ako se drugi dolazak Kristov u njegovu proslavljenom tielu protivi pravomu pojmu kršćanskoga ]) Duhovnost, filozof, nauk, koji odvaja dušu od tiela, Boga od svieta te vjeruje u bezsmrtnost duše. �Str. 372. Svrha svieta. koja pada na izsušenu zemlju, drugi sjajan kao sunce. Na prvom je dolazku ležao u jaslicama, omotan pelenicama; na drugom će se ogrnuti svjetlom kao plaštom. Na prvom je podnio sramotu smrti na križu; na drugom će doći okružen množtvom angjela. Ne ustavljajmo se dakle na prvom dolazku; nego čekajmo i drugi«.1) Što se tiče evangjelja sv. Ivana, ono potvrdjuje, a ne nieče nauku prvih triju evangjelja o posljednim stvarima. Glavna je piščeva svrha, njegova po­ stojana briga, da dokaže istinitost utjelovljenja proti gnosticima. On čvrsto Postaviv pako činjenicu o ponov­ vjeruje, da je Krist došao prviput u nom tjelesnom i vidljivom ukazanju tielu: zaniekati tu temeljnu točku krš­ Kristovu, zašto se onda brinuti za nuzćanske vjere, značilo bi, uvrstiti se gredne okolnosti, koje napokon nemaju ništa čudnovatijeg, nego je sama činje­ medju predteče Antikrstove. On čvrsto vjeruje u istinitost smrti i uzkrsnuća nica u sebi ? Sin će se čovječanski Spasiteljeva. Zašto dakle ne bi vjerovao ukazati na oblacima u svem sjaju svoje slave, okružen angjelima i svetcima. u njegov vidljivi povratak, u uzkrsnuće Šta tu ima proti kršćanskom spiritu- mrtvih, u zadnji sud? Tvrditi s nekim kritičarima, da alizmu ? Isus se prviput ukaza u slaboći umrloga tiela: nije li dakle pravedno, spiritualizam sv. Ivana ne daje nikada se opet jedan dan ukaže u slavi kova mjesta očekivanju drugoga K ri­ stova dolazka, kako ga dopušćaju i svoga uzkrsnuloga tiela, u svem sjaju svoje vrhovne moći? »Mi ne navješ­ opisuju sv. Pavao i prva tri evangjelja, ćujemo samo prvoga dolazka Kristova«, to bi značilo, ne samo ne poznavati nego veli sv. Ciril Jeruzolemitanski, »nego cjelokupnosti njegove nauke, drugi dolazak, koji je mnogo slavniji otvoreno niekati neke rečenice čet­ vrtoga evangjelja i poslanica istoga od prvoga. Jedan je nosio znakove pisca. Po sv. Ivanu konačni cilj krš­ strpljivosti, drugi će nositi počastne znakove nebeske kraljevske vlasti; jer ćanske vjere, ufanja i ljubavi, jest ob­ je gotovo sve dvostruko u Isusu K ri­ javljenje Kristovo na zadnji dan.2) Kad stu. Dvostruko je njegovo rodjenje: Isus izjavljuje, da će na svrhi vjekova jedno božansko i vječno, drugo čovje- uzkrisiti one, koji vjeruju u njega, koje čansko i vremenito; dvostruk je nje­ mu je njegov Otac dao, ima pred gov dolazak: jedan taman kao kiša,4 očima ne samo duhovno preporodjenje, djelo milosti, nego pravo uzkrsnuće,*) 4) Filozofički sustav, koji poriče, da stvari spiritualizma (duhovnosti), treba puno većim pravom tako reći o prvom dolazku, na kom je poprimio trpno i smrtno tielo. Šta biva s utjelovljenjem Sina Božjega ? T o je bilo samo prividno, prolazno ukazanje nestvorene istine u ljudskom tielu, odgovara racionalizam. Prema tome nema više vidljive crkve, svećenstva, sakramenata, te se dokida i kršćanstvo kao istorična i izvjestna ustanova. Takav sustav nije više samo spiritualizam, nego je to skrajnji ide­ alizam,1) t. j. rušenje svake vjere, sva­ kog ćudoredja, svake filozofske istine. u svietu postoje, nego veli, da one postoje samo u našim mislima. *) Cathech., 5, 1. г) II. Joann., 2, 18, 20; 3, 3, �Br. 1 2 . Svrha svieta. uzkrsnuće tjelesno, kako to jasno po­ kazuju rieči in n o v i s s i m o di e, u zadnji dan. Mi mislimo, da treba od drugoga dolazka očekivati obećanja učinjena njegovim učenicima, da će ih samo za neko vrieme ostaviti, i da će ih do malo opet vidjeti.1) To je obećao crkvi u obće, a ne samo prisutnim učenicima. Ali evo još jasnijih rieči: »Otac je dao Sinu vlast, da sudi, jer je Sin čovječji. Ne čudite se ovomu, jer ide čas, u koji će svi, koji su u grobovima, čuti glas Sina B ožjega; i izići će, koji su činili dobro, u uz­ krsnuće života, a koji su činili zlo, u uzkrsnuće suda«.2) Sva se kršćanska nauka o zadnjim stvarima zadrži u to malo rieči; obće uzkrsnuće, zadnji sud, služba sudca pridieljena Sinu, dvostruka osuda, koje će biti predmetom pra­ vednici i grješnici, jedni za život drugi za vječnu smrt. U navedenim je riečima govor upravo o tjelesnom uzkrsnuću, o javnom izvanjskom sudu, a ne o preporodu na život milosti, ni o osu­ dama savjesti. Takovo je doslovno značenje tih rieči. U prvoj je poslanici sv. Ivana često govor o zadnjem času,3) o dru­ gom dolazku Gospodnjem,4) o sudnjem danu.5) »Ostanite u Kristu, da imamo slobodu, kad se javi, i da se ne osra­ motimo pred njim na njegovu dolazku«.6) Savršenosti njegove ljubavi sv. Ivan pripisuje pouzdanje, kojim je puno kršćansko srce za sudnji dan.7) Ne ‘) Joann., 6, 39— 44. 2) Ibid., 5, 28, 29. ®) I. Joann., 2, 18. *) Ibid., 28. 6) Ibid., 4. •) Ibid., 2, 28. ’) Ibid., 4, 17. Str. 373. spominjuć izrično uzkrsnuća, cilja na njega, kad govori o budućoj sličnosti kršćanina s proslavljenim Isusom.1) On ne zaboravlja jednoga od predtečnih znakova drugoga dolazka, t. j. dolazak Antikrstov. On govori o njem, ne da poduči vjernike, što već znaju, kako to on sam opaža, nego da im rekne, kako je već počelo djelo Antikrstovo, i da njegov duh djeluje već od sada u njegovim predtečama.2) Pobjedonosna crkva. Prenesimo se mišlju na konac vje­ kova. Djelo je odkupljenja dovršeno; sadanji je sviet ustupio mjest® novomu svietu; Duh Isusa Krista živući u crkvi upodpunio je broj odabranika ; skršeno je kraljevstvo grieha, smrt za uviek uništena. Nema više vojujuće crkve, borba je prestala; Krist kraljuje i za­ po vieda ; on je pobjeditelj; svi su se njegovi neprijatelji pokorili njegovoj vlasti. Vrhovni je Sudac izrekao odsudu ; Sotona, njegovi angjeli, svi, koji su s njim uztrajali u njegovoj buni proti Bogu i njegovu Kristu, bačeni su u pakao. Pobjedonosni pravednici uzlaze na nebo za svojim vječnim Kraljem, jer su volili njegov barjak, nego svjetski i sotonski. Sam je Bog obrisao suze svojim vjernim slugama; više nema ni plača, ni dreke, ni bieda, jer je prošlo vrieme kušnje. Zaronjeni u more božanskih savršenosti, pravednici će uživati neizrecivu sreću, koje psalmist nije mogao opisati, i koja je plod izravnoga i neposrednog promatranja božanskoga bića. Bog se sam daje njima sa svim dobrima, kojih je on ‘) Ibid., 3, 2. 2) Ibid., 2, 18, �Štr. 374. punina. »Za njih nema više noći, niti potrebuju sunčanoga svjetla, jer je Bog svjetlo, koje ih razsvjetljuje i kraljevat će u sve vieke vjekova«.1) U stvarima, kakove su sada, kra­ ljevstvo se Božje posve nesavršeno izpunjuje; treba se boriti proti iz­ vanjskim neprijateljima, a ima ih i nutarnjih, koji su isto tako strašni. I sami pravednici, boreći se proti griehu, plaćaju danjak slaboći naše umrle na­ ravi, uzdišu pod teretom kušnje, kao svaki stvor, čekajuć odkupljenje djece Božje. Ali će na svršetku vjekova Bog podpuno kraljevati u svojim odabranicima, l*oji će preobraženi u slavi i podpuno zasićeni posjedovanjem vječne Istine, Dobrote i Ljepote, živjeti posve božanskim životom, a Bog će biti sve u svemu. Što se tiče stanja tih blaženih i sretnih duša i uvjeta, kako će obstojati uzkrsnula tjelesa, to bi mogli pokušati da opišemo samo pomoću više manje vjerojatnih nagadjanja, ili hipoteza (predpostavaka), za koje nije muguće da se obistine. Jedni su to činili po volji svoje mašte, drugi po zamisli svemira, koja se je davno napustila. Sveto nas pismo uči, da će mjesto razpadljiva tiela, biti tielo nerazpadljivo ; mjesto grdobna tiela, biti tielo slavno; mjesto slaba tiela, biti tielo krepko; mjesto životnoga tiela, biti će tielo duhovno«.2) Radi slavnih svojstva, koja će popri miti, uzkrsnulo će tielo biti na službu duši, koja će se takodjer dovinuti svoje savršenosti. Tako treba reći i o mjestu, .*) Apoc., 22, 5. >) I. Cor., 15, 42—44. Br. 12. Svrha svieta. na kom je odredjeno da žive i razvije svoju djelatnost. Sjaj svetaca razprostirat će se i na tvarna stvorenja, oslobodjena odsele od robstva, kojem su u sadanjem sta­ nju podvržena. Mi dakle očekujemo ljepši, savršeniji sviet, lišen ovozemnih bieda, koje su za palo ljudstvo uzrok patnje; sviet, kojega će veličanstvenost kao i uzkrsnulo tielo mnogo doprinieti sreći odabranika. U ostalom mi vrlo nesavršeno poznajemo buduće stanje, svojstva, službu slavnih tjelesa, da označimo njihov način djelovanja u vremenu i prostoru, mjesto njihova boravka, njihov odnošaj prama zemlji i nebeskim tjelesima. Ali znademo ipak, da ćr neko djelovanje organičkoga života, postavši bezkoristnim, prestati, kao što je 11a primjer puteno radjanje: »Bit će kao angjeli Božji na nebu«, veli Spasitelj.1) Tako isto poslie uzkrsnuća ne će biti potrebita hrana, jer se ne će mo­ rati nadoknadjivati svakdanji gubitci, jer će ih nerazpadljivost slavnih tjelesa uviek štititi od te bolesti. »Uzkrsnulo će tielo«, veli sv. Toma,2) »sačuvati sve ono, što spada na savršenost ljudske naravi«. Kad sv. naučitelj veli, da će se neki poslovi dokinuti, kao tjelesno radjanje i hrana, govori o djelu, a ne o moći. koja će ostati kao sa­ stavni dio ljudskoga tiela. Ostavljamo na stranu mnogobrojna bezposlena, kadkad djetinja, često nerješiva pitanja školastičkih pisaca o stanju tjelesa poslie uzkrsnuća. *) Matth., 22, 30. a) Quaest. 80., a. 3. Po Thomasu: fr a A. B. �Br. 12 Svećenička krunica. Str 37$. Svećenička krunica. Ako iko, a to svećenik mora biti ublažuje srdžbu božju ? — Svećenik. čovjek molitve. Uz njegov svagdanji Kome više na srcu leži spas vjernika ? časoslov najljepša i najpraktičnija mu K o ga najviše promiče? I opet sve­ je molitva sv. krunica. Vidi se to i ćenik. I jedno i drugo će polučiti naj­ odatle, što biskup nervoznim i slabo- lakše baš doštojnim molenjem sv. vidnim svećenicima u zamjenu za ča­ krunice. Pogledajmo u kratko, kako može soslov nalaže molenje krunice. To su dobro znali toliki sveti svećenici. Sje­ svećenik veliku duhovnu korist i utjehu timo se samo naših uzora: sv. Franje crpsti iz svete krunice, a k o p o j e d i n a Salenskoga, sv. Alfonza Ligorija, sv. n j e z i n a o t a j s t v a p r i m j e n j u j e Karla Boromeja, sv. Filipa Nerija i n a s v o j ž i v o t , s v o j e s v e ć e n i č k e d u ž n o s t i i p o s l o v e . I baš ovakov grugih tolikih svetaca. Kad je jednom sv. Kamilo Lelijski način molenja mogao bi kojem bratu čuo za jednog svećenika, da nema kru­ svećeniku još više osladiti sv. krunicu. K o g a si, D j e v i c e , po D u h u nice, sav u čudu povika: »Ah, je li moguće, da svećenik nema krunice« ? s v e t o m z a č e l a . Ovo otajstvo sjeća Pa odista — bila bi grjehota i posum­ nas svih onih velikih priprava, koje je njati. da svećenik nema krunice, a po Bog učinio, da otkupi rod ljudski, a gotovu, da ju ne moli svaki dan. T o­ prije svega sjeća nas na dogmu o utjelovljenju Sina božjega. Ovdje će liki ju redovnici po propisima svoga reda javno o pojasu nose, toliki ju svećenik moliti Boga, da po zagovoru opet svećenici vijek uza se imaju u bi. Djevice Marije učeni,te plodovi kojem džepu. utjelovljena budu na spas svima lju­ O moći i uspjehu krunice ne treba dima, a osobito onim dušama, koje su nam ni spominjati, o tome svećenik i povjerene njegovoj duhovnoj brigi. onako puku svome propovijeda. Veliki K o g a si, D j e v i c e , i d u ć i E l i ­ svećenici sv. naše Crkve ne mogu ju z a b e t i u p o h o d e n o s i l a . Kako dosta nahvaliti i preporučiti. Papa Ha- je ovdje bi. Djevica krasan uzor sve­ drijan VI. zove ju : flagellum diaboli ćeniku, kad nosi bolesniku sv. popud­ — bičem g ja vla ; Klemente VIII. na- binu. I on hrli preko brda ko i bi. zivilje ju : salus fidelium — spas vjer­ Djevica. Ona nosi Spasitelja pod srcem, nika, a Grgur X I II.: placatio irae Dei a svećenik Ga nosi na prsima. Ona — utaženjem srdžbe božje. Na koga ide, da svojoj tetki ljubav iskaže, da danas gjavao i njegovi ortaci u svijetu joj pomogne; i svećenika goni ljubav, više navaljuju nego na svećenika, oso­ da svojoj umirućoj duhovnoj ovčici is­ bito dobra, da ga osumnjiče, ocrne, kaže najveću ljubav, da ju s Bogom ugled mu otmu ? Evo sigurna i us­ izmiri, da joj pomogne u smrtnoj borbi, pješna oružja svećeniku u sv. krunici. pripravi ju za sretan put u vječnost ! K o je pozvan, da posreduje izmegju Presveta Djevica se žuri, a mi ne skaBoga i ljudi, da svojom molitvom njujmo se, kad nam je obaviti kakovu �Str. 376. Svećenička krunica. svećeničku službu. BI. Djevica će i nas naučiti, kako ćemo se zabavljati sa svojim Spasiteljem, kad ga na prsima nosimo. Molimo putem bi. Djevicu, neka nam isprosi milost, da bolesnika, komu hitimo, sretno providimo. Dok je Djevica Marija boravila u kući Zakarijinoj, došlo je spasenje i obilan blagoslov kući njegovoj. Sv. Ivan čisti se još u utrobi majke svoje od istoč­ noga grijeha. Ovdje će moliti svećenik presvetu Djevicu, da i njegovoj kući blagoslov isprosi; a osobito, da mu u župi nijedno dijete ne umre bez sv. krsta. K o g a si, D j e v i c e , r o d i l a . Koji svećenik da se ovdje ne sjeti lijepih riječi sv. Pavla Galaćanima (4, 19.): Filioli mei, quos iterum parturio, donec formetur Christus in vobis. Zar svećenik ne preporagja čovjeka na nov duhovni život, kad krsti, kad is­ povijeda, kad druge svete sakramente dijeli? Zar mu nije baš u tome sva briga, da Krist kralj uje u dušama njemu povjerena stada tako, te svaki može reći: Ne živim ja, nego Krist živi u meni. Molimo Boga po Mariji, da nam na mjesto tjelesnoga potoms­ tva, koga smo se odrekli, udijeli pravo, obilno duhovno potomstvo. K o g a si, D j e v i c e , u h r a m u prikazala. Ako ikoje otajstvo, a to će ovo svećenik sebi na korist upotrebiti. U nijednom nam se otajstvu ne pokazuje Marija tolikom »kraljicom svećenika«, koliko u ovom. Zar i sve­ ćenik ne prikazuje Bogu Ocu svoga Spasitelja i to ne jednom, ko Dj. Ma­ rija, već svaki dan ? Kolika milost i ča st! Molimo presvetu Djevicu, da nam isprosi milost, te mi njezina Sina uz- Br. 12. mognemo istim ovim sv. osjećajem, košto ona u hramu, Bogu Ocu uvijek prikazivati. Ovdje molimo i za duh požrtvovnosti. Opomenimo se i p ro­ ročanstva Simeonova — svih onih kušnja, što nas stižu u duhovnoj pastvi, gdje nam se toliko protuslovi, gdje nam se duše otimlju, oglušuju se svim našim opomenama; i ne rijetko — mač nam dušu prolazi, kad nam se čini, da sav naš trud nema željenog uspjeha. K o g a si, D j e v i c e , u h r a m u n a š l a . Lijepo evo otajstvo nas uči, da i mi moramo Spasitelja tražiti u crkvi — u presv. oltarskom Sakramentu. Tuđe ćemo ga, ko Majka Mu Marija, sigurno naći, i naša će se žalost pre­ tvoriti u radost. Zar On nije i nama rek ao: Dogjite k meni svi, koji radite i koji ste opterećeni, i ja ću vas okri­ jepiti? Ovdje molimo dragoga Sp a­ sitelja, da Ga nikada ne izgubimo teškim grijehom. Pa ako bi se to po nesreći zbilo, neka ne prepusti, da otvrdnemo, da dugo ne živimo od Njega odijeljeni. K o j i se za n a s z n o j i o k r ­ v a v i m z n o j e m . Ovo nas otajstvo sjeća smrtne borbe Spasiteljeve. Ovdje možemo moliti Spasitelja, da svim našim župljanima, kad budu u smrtnoj borbi, udijeli milost i jakost, te sretno umru. Promotrimo i uzroke krvavoga znoja Isusova. Što je Spasitelju potjeralo krv iz tijela ? Naši grijesi. Mo­ limo Ga, da nam ulije u srce mržnju na grijeh, a i svim dušama nama p o­ vjerenim. Hvalimo Mu, što je baš nas izabrao, da rušimo kraljevstvo grijeha i molimo Ga, da Njegov krvavi znoj ne bude uzalud ni za nas, ni za naše duhovne ovčice. Prikažimo Mu ovdje �Br. 12. Svećenička krunica. i svoj znoj, što nas oblijeva u našoj duhovnoj pastvi, osobito kad po zlu vremenu, po velikoj žegi, kroz vrletna mjesta vršimo svoju duhovnu službu. K o j i j e za nas bi o b i č e v a n. Po mnijenju duhovni naučitelja, Spa­ sitelj je bičevan bio, da zadovolji za naše nečiste grijehe. Molimo Ga ovdje svim srcem, da nas sačuva od ovoga gadnoga grijeha i svake prigode, koja do njega vo d i; da očuva od ove opačine i nama povjereno stado, oso­ bito školsku mladež ; da one, koji su zapleteni u bludan život, opet privede na stazu krjeposti. A što su za sve­ ćenika često puta još pravi bičevi ? Zli, opaki jezici opakih ljudi, koji da slo­ bodnije griješe, svoje mane i opačine često podmiču svećenicima, lažući na njih, pretjerujući njihove mane. Sve­ ćenik će za to naći veliku utjehu u ovome otajstvu. K o j i j e za n a s bi o t r n j e m o k r u n j e n . Ove je Spasitelj muke na svojoj glavi trpio za naše grijehe u mislima. Ovdje će moliti svećenik svoga Isusa, da njega i njegovo stado očuva ab omnibus vanis, perversis et alienis cogitationibus 1 K o j i j e za n a s t e š k i k r i ž n o s i o . Kad nije nijedan čovjek, kako će svećenik biti bez križeva. Tolike kušnje, boli, žalosti, poniženja, pro­ gonstva, odasvud pa i odanle, odakle se najmanje nada Često mu je u ži­ votu uzdahnuti: Domine, quid multiplicati suns, qui tribulant me, multi insurgunt adversum me. I on je čovjek ko i drugi ljudi, sve ga to tišti, boli, sve to i te kako osjeća. Evo mu utjehe u ovom otajstvu. Kad ga moli, moliće svoga Spasitelja, da mu dade milost, Str. 377. te svoje križeve strpljivo snosi. Moliće i za sve one u svojoj župi, kojim Go­ spodin križeve nameće, da im da ja ­ kost, da ne podlegnu, da ih križ ne ogorči, ne odvrati od Boga, već pro­ tivno, da ih Bogu približi, jer koga Bog miluje, onoga i kuša. Ovdje će se sjetiti, kako je Isus triput pao pod križem te će Ga moliti, da se ni on, ni njemu povjerene duše, ne povrate u svoje stare grijehe. K o j i j e za n a s b i o r a s p e t . Ovdje ćemo moliti za se i za druge, da svoju dušu na križu ispustimo, t. j. molećemo Boga, da ne dopusti, te mi zbog izrugivanja naših neprijatelja ne sagjemo s križa. Možemo se ovom zgodom sjetiti i riječi Spasiteljevih : >Kad budem uzvišen na križu, sve ću k sebi privući« i moliti Ga, da sve okorjele griješnike naše župe privuče svojom milosti svomu na križu pro bodenomu Srcu. Molimo Ga napokon, da i mi pastiri i naš vjerni puk sdušno svršimo zadaću svoga života, te sa sv. Pavlom na čas smrti mognemo reći: Bonum certamen certavi, cursum consumavi, fidem servavi; in reliquo reposisa est mihi corona justitiae, quam reddet mihi Dominus in illa die justus judex; da po primjeru Spasitelja uzmognemo svoju dušu predati u ruke Oca svoga nebeskoga. K o j i j e u s k r s n u o od mr t vi h. Znajući, da je uskrsnuće Spasiteljevo temeljni i ugalni kamen naše vjere, prosićemo u ovom otajstvu Spasitelja, da u nama i našem duhovnom stadu čuva i oživi sv. vjeru, na koju se- dan danas toliko navaljuje, te vjeru svojih otaca možemo do krvi braniti, a oso­ bito po njoj živjeti. Molićemo Ga jošte, �Str. 378. Dopis. da svi, koji su uspavani u grijehu, uskrsnu na život milosti. K o j i j e u z a š a o na n e b o . Misao, koja se ovdje svećeniku sama od sebe nameće, je s t : Košto je Spa­ sitelj na nebo uzašao u pratnji onih duša, koje je spasio, tako će i mene, budem li vjerno Spasitelju i svome stadu služio, pratiti one duše, koje su se mojim trudom spasile — te gdje su one, tuđe će bit i sluga njihov. K o j i nam je p o sla o D uh a s v e t o g a . Evo i ovdje obilne duhovne paše i ploda za srce svećenikovo. Moliće Spasitelja, da i njemu pošalje svoga sv. D u h a; pošalje mu Ga u ispovijedaonicu, u propovjedaonicu, u školu, na smrtnu postelju vjernika. Kad ovo otajstvo uzmoli, sjetiće se svoje slaboće i g ovo riti: Sine Tuo numine, nihil est in homine. K o j i je t e b e , D j e v i c e , na Br. 12. n e b o uznio, k o j i j e t eb e, D j e ­ v i c e , n a n e b u o k r u n i o . Dva ova zadnja otajstva slavne krunice osobito tješe svećenika, što znade, da ima na nebu dobru majku i zagovornicu BI. Dj. Mariju, koja ništa toliko ne želi, već da svi u nebo dogjemo. I svećenik će najlakše po Mariji doći k Isusu, po njoj će najsigurnije i svoje ovčice duhovne privesti k dobrom pastiru Isusu Kristu. Presveta Djevica daje mu ja ­ kost u njegovu djelovanju, napunjuje ga nadom, da će i on jednom u nebu biti okrunjen od njezina Sina i čuti preslatke riječi: Euge, serve bone et fidelis, quia super pauca fuisti fidelis, super multa te constituam, intra in gaudium Domini Tui. — I ovako moleć sv. krunicu, osjetiće svaki put svećenik veliku utjehu u svom teškom i od­ govornom zvanju i sigurnu pomoć u svim kušnjama života. N. Gjebić. & D op is . t 0 . Filip Dujmušić, eksdefinitor i član provincije bosanske. Sviet i slava njegova prolazi, koji pako ljube Boga, živjet će na vieke. I piscu ovih redaka nije namjera sla­ viti čovjeka svjetovnjom hvalom, koja prolazi, ali opisati krjeposti jednoga redovnika, svakako je pohvalno i za uzor njegovoj braći, a i svjetovnjacima. Izvinite, vel. otče uredniče, da Vam ove redke kasno šaljem. Čekao sam, e će koje vrstnije pero ocrtati životopis blagopokojnoga o. Filipa Dujmušića, ali uzalud čakah, premda su neki obe­ ćali to učiniti,, pa evo to sve do sada ne učiniše. Ja se evo odlučih, da što god o njemu napišem za naš »Seraf. Perivoj« na njegovu vječnu spomen medju živim na zem lji; a Bog dragi njegov trud, koji je ulagao za razširenje kraljestva božjega na zemlji, nagradit će vječnom slavom na nebesima. On se je rodio 25. prosinca 1850. u Polju kod Travnika, od dobrih ka­ tolika Mije Dujmišića i Ane Markuljevića. Osnovnu školu svršio je u Dolcu sa vrlo dobrim uspjehom. Pokazav volju za naukom i za redovničkim stališem, roditelji mu rado udovoljiše i poslaše ga u Franjevački samostan u Guču- �Br. 12. Dopis. goru, gdje je pod rukovodstvom uzor­ noga redovnika, sadanjeg Presv. gosp. biskupa fra Marijana, svršio s odlikom nižu gimnaziju, po tom je godine 1866. 12. rujna u Sutjeskom samostanu stupio u novicijat i obukao redovničku haljinu. Svršivši novicijat, posla ga starešinstvo da uči filozofiju na biskupskom liceju u Djakovu, a odatle bude premješten u Magjarsku u Segedin, gdje je sve bogoslovne nauke s odlikom svršio. Vrativši se u svoju domovinu, sav se je bio posvetio prosvjeti svoga naroda. K ao mladi svećenik kroz više je godina podučavao u Dolcu u osnovnoj školi sa najboljim uspjehom školsku mladež,' gdje je liepu uspomenu ostavio kod onomjestnih župljana. Tu je službu vršio kroz više godina i u Zenici kao duhovni pomoćnik, a kašnje opet u Docu. Ovdje ga je našla okupacija Bosne, kada je narod bodrio, da u onom strahu, kada se je narodu prietilo pokoljem od strane inovjernika, ne sdvoji, već da upire oči u nebo, odakle svaki blagoslov i uhjeha dolaze, te da mirno čeka oslobodjenje svoje po hrabroj Austro ugarskoj vojsci, koja imade na skoro donieti slobodu narodu. Koliko je ovdje prije dolazka Austro-ugarske vojskes narodom trpio, ne dade se opisati, ali je trpio dragovoljno sa svim narodom, a radi toga više put je bio u pogibelji svoga života. Ipak se toga nije plašio. Austro ugarska vojska napredujući prama Travniku, odmoralase dne 8., VIII. 1878. pod planinom Karaulom u mjestu Sekić zvanom ; taj dan muhamedanci se uz­ vrpoljili po Travniku, spremaju se po­ kolj počiniti po Dolcu i okolici. Sve se uzkomešalo, bježi se, krije se gdje tko zna, strah na sve strane, narod se u Str. 379. kuće zatvara, učvršćuje kućna vrata, pregleda ključanice sobnih vrata ; ondje plač, ondje jauk, bi rekao, da se sprema sudnji dan. Nije šala, dolazi Švabo 1 — a to turska vjera podnieti ne može. Treba poklati raju, i odatle taj plač i jauk. O. J. Baltić, župnik dolački, i sam prestravljen, a na svu sreću desio se kod njega onda provincijalni definitor, sadanji Presv. g. biskup Marković, te u sdogovoru napiše pismo na vojskovodju F. Z. M. VVirtemberga, u kojem mu javlja, da će muhamedanci istu onu noć sve kršćane poklati, ako što prije vojska u Travnik ne čatiše. Pismo se napravilo, ali tko će sada pismo odnieti, kada su se muhamedanci uzkomešali kao mravi, svaki o glavi radi i zla želi i traži. Smišljalo se na svaki način, kako da se pismo vojskovodji odašalje? Ako se pismo i listonoša uhvate, eto gotovo krvoproliće. Ali evo junaka. O. Filip Dujmušić primi pismo u ruke i zazvav ime božje, obuče se po turski način, pak uzev dvie male puške za pas i dugu preko ramena, umače u zlatnu Vilenicu, zazivljuć ime božje u pomoć, moli Boga, da mu nitko na susret ne izadje, a da izadje, bi se vile u Vilenici čudile, šta bi se sve moglo dogoditi. Idje putnik kroz šikaru, ne pazi, što ga trnje po licu češe i čakšire mu razvlači, ne obzire se, srlja napred k cilju i eno ga kroz Pirotu u pod­ nožju Vilenice krenuo k župniku u Ovčarevo, kamo sretno prispje. Ovdje ga rado dočekali, i kad su se o stvari sporazumjeli, nadju seljaka, Ninu Stojaka, i plate mu pet zlatnih dukata, da onaj list odnese pod Karaulu vojsko­ vodji i od njega odgovor donese. Seljak znajuć staze i bogaze, došulja se do �Str. 380. Dopis. vojskovodje, skinuo kapu, stavio je pod pazuho, u desnoj ruci peškir, koji mu bješe mjesto biele zastave, lievom ru­ kom drži pismo, izdigao ruku u vis, sad klekne, sad ustane, i oni, koji su ga gledali, čudili se čudu nevidjenu. Pri­ mili ga ljubezno i dali mu odgovor pismeno, da će iste noći oni biti u Travniku, da se narod ništa ne plaši. I tako je bilo. — Bio je dakle pri­ pravan za svoj narod i krv proliti. Kod kuće se za nj’ brinuli, ali on u suton noći banu junački kući i donese utješljiv odgovor, donese radostnu viest, da su pukli okovi sužanjstva kršćenoga na­ roda i najavi njegovu slobodu, koja mu zasja iste noći. Koliko je želio slobodu svoga naroda, da se što prije oslobodi robstva, još je više i uviek želio, da mu i duša bude prosta su­ žanjstva sotone paklene, a za to nije žalio truda te ga je sborom i tvorom odvraćao od z la ; propoviedaonica i izpoviedaonica o njegovu radu u tom pogledu najbolje bi svjedočile, odakle bi se uviek veseo u svoju ćeliju vraćao, a to bi bio znak, da je taj posao s naj­ boljim uspjehom obavljao. Godine 1879. starešinstvo ga ime­ nuje lektorom filozofije, a dojduće go­ dine duhovnikom bogoslova u Ostrogonu, odakle poslie dvie dodine dodje za župnika u Bos. Gradišku, gdje punih pet godina župnikova na zadovoljstvo i svojih predpostavljenih i svojih župljana. Posije svojega župnikuvanja u Bos. Gradiški, stareŠine ga opet naimenuju duhovnikom bogoslova tada u Pečuhu boravećih, pa druge godine i predsjednikom u istom zavodu. Kašnje godinu dana imenovan je tajnikom svoje provincije. Po svršenoj službi tajničtva Br. 12. dobio je častan naslov: eksdefinitora i po tom je imenovan župnikom u B i­ haću, gdje je sve sile ulagao na dob­ robit onih župljana, da ga se još uviek ondje rado sjećaju. Pa da tu narodu što bolje bude koristiti, radio je oko viših vlasti, te su se njegovom brigom u Bihaću nastanile sestre presv. krvi Isusove, koje su danas ondje narodu od velike koristi. Godine 1895. bude premješten za župnika u Podmilačje, jer je ona župa trebala vrstna župnika, koji bi gledao, da što prije svoju crkvu župnu dobije, te je ozbiljno bio počeo raditi i ma­ terijal pripravljati, nu sliedeće godine bude naimenovan gvardijanom u Gučojgori, a župa Podmilačje još i danas čeka vrstna pregaoca, koji bi joj crkvu podigao Rad o. Dujmušića i požrtvovnost u Gučojgori za onu samostansku i ujedno župnu crkvu ostavili su mu vječnu spomen. Sav ures one crkve, slikarija, krasni oltari, pod i drugi nakiti nje­ govom je skrbi pribavljeno i u red stavljeno, da se ta crkva svojim uresom danas broji prva u Bosni posije sara­ jevske katedrale. Do smrti njegove ova mu je crkva ležala na srcu njegovu i uviek se za istu propitivao i često je posjećivao. — Svršivši trogodište gvardijanstva, 1898. postade župnikom u Zenici, gdje osta do smrti svoje, koja mu nit života presječe dne 2. listopada t. g. u i i sati prije podne, prije providjen svetotajstvima umirućih. Težki reumatizam u ledjima mučio ga je kroz više godina, ali ga je i on junački trpio i nije legao u krevet ni za 24 sata prije smrti. I ovdje u Zenici nje­ govim marom nastaniše se sestre presv. �Br. 12. Viestnik. Str. 381. krvi Isusove, gdje uspješno rade za tića, a posije mjesec dana pokosi u katoličku prosvjetu. Radio je mnogo i perivoju provincije i ovaj prekrasni na književnom polju, pa ako i nije ljiljan, i tako opet rani srce provincije, kakve posebne knjige izdao, jest mnoge da i dalje tuguje i plače 1 članke po raznim novinama objelodanio, O dragi fra Filipe, koliko se sirotinosobito je neke prevode s magjar- skih suza za tobom proli, jer si bio siroskog i s njemačkog jezika dao po tinska majka; svuda za tobom sirotinja raznim novinama tiskati, od kojih su uzdiše; bio si uzor svojim mladjim, bio neki i u Kalendarima objelodanjeni. — si čelična značaja, bio si pravi krjePjevačka družtva: u Zenici »Zvečajc, postnik, bio si pravi pastir svojim »hrvatsku čitaonicu u Dolcu« te družtvo ovcama, znao si i kod inovjeraca steći »Vlašić« u Travniku, odkidajuć od prijateljstvo, što svi posvjedočiše tim, svoga zalogaja, podpomagao je. Radio što Te svi stališi od najnižega do naj­ je i za prosvjetu katoličku i za pro­ višega, sve korporacije, a i mnoga tvoja svjetu svoga naroda. Uza to ljubio je braća dopratiše do hladnoga groba i svoj stališ i njime se ponosio, za to ga s tobom se na ovom svietu zadnji put je provincijalno starešinstvo i upotreb­ oprostiše! Ako si u raju, o čem ne ljavalo u osobite poslove svoje pro­ dvojim, moli se Bogu za svoju braću, vincije ; kao župnik u Zenici bio je koja još iza Tebe na zemlji preostaše, ujedno i defmitorom provincije, te je da bi sretno u obilju milosti božje kao takav svojim bistrim umom i liepim prevladali sve zapreke zemaljskog ži­ savjetom radio i promicao dobrobit vota i prispjeli u luku spasa, u vječnu svoje provincije. domovinu, da ondje s Kristom poEj nemila smrti, ali kosiš nemilo! dielimo ono slavje, koje On sam uživa! Skoro naša provincija oplakivala neTrajna spomen Ti bila na zemlji, naknadivi gubitak hrvatskoga pjesnika, a Bog sam vječna plaća na nebesima 1 hrvatskoga Homera mp. o. Grgu MarP. V i e s t n i k. (Odličan gost.) Prošloga mjeseca boravio je u Sarajevu u službenom poslu preč. o D o m i k A s s f a l g , opat čč. 00. Trapista u Banjaluci, pa vjeran onoj osobitoj uzajamnoj ljubavi, što vlada medju svećenstvom i redovničtvom ka­ toličke crkve, bijaše i ovajput jedan dan gostom našega preč, o. provincijala. Na toj odanosti prama sinovima sv. Franje od iiaše mu strane vječna harnost! Albanija. {Za obranu vjere i mo­ rala) Da naši čitatelji vide, kako albanežki narod zna odvažno braniti svoje svetinje, donosimo otvoreno pismo skadarskih katolika gosp. Batisti Pelle- �Štr. 382. Viestnik. grini-u, koji je lakoumno htio da naobraženomu svietu prikaže Albaneze kao sliepe, glupe i nemoralne. Odgovor njihov g la si: »U brojevima od 10. 1 1 . 19. i 20. mjeseca lipnja poznatoga lista »Mattino«, što izlazi u Napolju, pročitasmo Vaša dva Članka, koje V i uvrstiste i vla­ storučno potvrdiste. Ne znamo, da li V i sbilja napi­ saste one težke napadaje iz svoje vlastite inicijative, da učinite uslugu nekakovu imperializmu i šovinizmu V a ­ šega mjesta, te da tim u svoje vrieme zaslužite visoko odlikovanje zlatnog Križa, kao što je i V aš drug Baldaci, čovjek jadne uspomene, tim kukavnim načinom postigao ; ili možda navedene pogrde u rečenom listu zabilježiste po nalogu koga drugoga, kome V i služite svojom lisičavošću, posvećujuć istomu onake nedostojne redke. Pa makar bili ili ne bili V i taj naš pogoditelj, ili ste možda naprosto bili kao orudje toga članka, to sve na nas ništa ne spada iztraživati, dosta je, da ste ga V i podpisali, zato po dosljednosti smatramo se dužnim na to Vama i nikome dru­ gomu odgovoriti, ostavljajuć na stranu sve drugo, kojim bi mogli oprljati naše ruke, i evo putem štampe hitimo iz­ meti na ogled javnosti, koja će pro­ suditi pravu istinu jedno izmedju Vas kao nedostojnog napadača, pogrditelja i nevriednoga poslužitelja talijanskoga imperializma, a onda izmedju nas, koji putem pravde i istine branimo našu okrnjenu čast i oduzeto poštenje. V e ­ seli nas, da su Vaši članci i nehotice doprinieli nam veliku korist, jerbo smo uprav po njima još većna otvorili naše Br. 12. oči i upoznuli neke Vaše zle namjere, težnje, pohote i političke smjerove. Iz svega toga razabrasmo, da ste V i i nehotice pokazali svekolike težnje i prljave namjere Vaše framasunske vlade. V i isti potvrdjujete, da se u školama u Skadru mora držati vjero­ nauka, samo da ne uzmanjka upliv talijanski. Po tome dakle sliedi, da vjera u obće za Vas kao i za Vašu framasunsku vladu nije ništa drugo, nego oportunizam i sredstvo Vaše političke propagande — stvar farizejske naravi, da obsjenite i zavedete naš albanežki narod, i tako se sada može svaki od nas probuditi iz dubokoga sna, da uvidi, koli je pogibeljno i pogubno povjeriti naš vlastiti porod odgoju u talijanskim školama, u kojima je vjera sama ipokrizija. A sada evo iznosimo na vidik s nepobitnim dokazima, kako Vi, gosp. Pellegrine, pisaste sasma neistinite stvari s vražkom namjerom, da nam naškodite i da nas prikažete kao sliepe, glupe i nemoralne pred naobraženim svi eto m. Prava je laž, što V i tvrdite, da je talijanski jezik kod nas službeni jezik. Službeni je jezik samo turski, kao što se to može svaki osvjedočiti, dočim narodni jezik jest albanežki kao vlastničtvo cieloga naroda, samo s tom iznimkom, što pridošli Bošnjaci bjegunci govore medju se hrvatski, do 200 Cin­ cara i do 30 Bulgara, od kojih prvi govore rumunski, a drugi bugarski. T a ­ lijanski jezik nije, niti je bio, a nit će ikada biti službeni narodni jezik. Napokon moramo osuditi one laži, što ih vi iznosite protiva arbanažkom �S r. 1 2 . Viestnik. svećenstvu, pozivljajuć se protiva isto­ mu i na sv. Stolicu. Ne možemo ni pomisliti, da će ista sliediti vaše stope i savjete, pošto ona mora znati, da je to samo vaša himbena špijunaža i pod­ vala. na koju mi na usta talijanskog pjesnika ovako odgovaramo: Va ecigorato, Mi metti merore: Sei delalore! ^detupi, zlotvorče! Oduran si mi, Jer si izdajica.) Naš župnik, koji je u ostalom podpuno zdrav i u čistoj pameti, nije ni­ kada mislio dati narodu štokakove zle povode i savjete, koje su vama u stro­ gom smislu prisvojene. Uprav smo se začudili, da vi, koji ni najmanje ne poznajete albanežkog jezika, ne imadoste ni dva prsta obraza osudjivati naš alfabet, samo s tom na­ mjerom, da medju svećenstvo stavite razkol i razdor. U ostalom ne nalazimo za shodno izticati prednost našeg alfabeta. Znamo, da ćete vi niekati, jer je neznanje najbliža vaša odora, pošto: P l u s pot e s t n e g a r e a s i n u s , q u a m conf i r m a r e p h i l o s o p h u s . (Više može zaniekati magarac, nego dokazati filozof.) Vaše izbačene striele, da ne imamo savjesti, jesu ponovni napadaji. Uprav se s toga protivimo Vašoj podlosti, stoga, što je naša savjest čista i narodna. Upravo zato, što smo stalni i čvrsti u našoj katoličkoj vjeri, pa i stoga, što je naša savjest lojalna naprama našemu prejasnome Vladaru, to onda punim pravom odbijamo sve, što dolazi s onu stranu Adrije, budući da imademo savjest u pravom smislu Str. 383. moralnu, i vidimo svi ukupno vašu i vaše vlade zlu namjeru, kojom se vi usudiste nedostojno vriedjati naše osje­ ćaje, napadajući naše ćerke i naše po otcu i po majki sestre. Dolje u članku 19 .- 2 0 ., za koji se čudimo, da g a je M a t t i n o mogao iznieti na vidjelo, vi kao rodoljub Mazija, Murrija i Ercolesija prikazujete, da ste ostali sablažnjeni o našem čudoredju, što je isto, kao da bi se Rus sabla­ znio u svome absolutizmu. Dozvoljavamo, da ste vi, kratko boraveći medju nama, imali posla s babama, jer »similis simili gaudet« t. j. hrvatski: slika priliku traži, ali ne možema pojmiti, kojim pravom vi napa­ date naš čitav grad, koji svi ostali, osim talijanaca, hvale radi svoje mo­ ralnosti Vaša izmišljena priča o našim dje­ vojkama, da poslie sv. mise idu koje­ kuda, posve je neopravdana i nepoštena, pa se vidi iz toga, da se u Vama pri­ kazuje bieli obraz majmuna debeloga vepra. Za sada, gosp. Pellegrine, primite ovu sladku moralno zaušnicu, a za drugi put bit će toga i mnogo više. Skadarski katolici. Italija. IN aši svetci.) U Rimu se sada živo radi, da se 23 blaženika pro­ glase svetcima, a 264 ugodnika Božja uvrste u broj blaženih. Uzporedjujuć brojke, lako će se opaziti, iz koga stališa postaje najviše svetaca. Od tih 287 povedenih parnica, 13 ih odpada na svjetovnjake, medju kojim se iztiču dvie kraljice: Marija Stuart i Marija Kristina Savojska, 35 pripada svjetovnomu svećenstvu (devet �Str. 384. Viestnik. Br. 12. biskupa), a 239 raznim redovima i vjer­ predmetima, hvaliti dapače vjeru, koja skim zadrugama. Medju ovim se zadnjim nije uviek njihova. Nije li skoro jedan od najvećih talijanskih pjesnika, Giodostojno iztiče red sv. Franje. vanni Pascoli, liričkim zanosom slavio Po štatistici, što ju donosi »L e P e t i t M e s s a g e r « (kolovoz 1905.), »Zlatnu misu« presv. gosp. Banomellia, franjevački red dolazi na čelu sa 75 glasovitoga cremohskoga biskupa ? D a­ svojih članova, t. j. sa 31 Manjim bra­ nas romanopisac, talijanac Paolo Bourget, pripravlja svetčanosti za zlatnu tom, i Konventualcem, 25 Kapucina, 10 Klarisa, 3 redovna trećoredca, jer misu kardinala Capecelatra; a Artur ne treba računati trećoredaca pravih Graf, glasoviti profesor na turinskom bratovština: oni dolaze u red svjetov­ sveučilištu, u jednom članku, što je njaka ili svjetovnoga svećenstva. — izašao u » N u o v a A n t o l o g i a « , živim Onda dolaze Isusovci sa 41 svojim bojama iztiče prednost katoličke vjere. članom, Dominikanci sa 14, RedempFramazonska » T r i b u n a « bolno toristi sa 12, Maristi sa б, itd. na to uzdiše: »Talijanska dakle književ­ Tih 287 budućih svetaca ili blaženost dobiva svete redove! Treba se nika diele se ovako : 80 ženskih, 207 .■ prieti tomu smieru, toj težnji, koja mužkih. — Od god. 1500. do 1800. hoće da opet zauzme mjesta, koja je uvršćeno je u imenik svetaca ili blaženapustila talijanska savjest . . . Književ­ nika 358 mužkih, a samo 58 ženskih. nost ide baš za tim, da postane služ­ Vriedno je još iztaknuti, da se od benicom Vatikana.« sada povedenih parnica gotovo polo­ Bezbožnost se straši; to je dobar vica (točno 130) tiče osoba, koje su znak. umrle u X IX . vieku. (U bibličkom povjerenstvu.) Vlč. o. Grof Kenti živo radi, da se povede Lovro Janssens, benediktinac, ravnatelj parnica i za Garciu Morena, predsjed­ zavoda Sv. Anzelma, imenovan je dru­ nika ekvatorske republike, koji je bio gim tajnikom bibličkog povjerenstva na franjevački trećoredac. mjesto vlč. o. Davida Fleminga, koji ( Vjerska ideja u talijanskoj knji­ odilazi kao provincijal u Englezku. G. ževnosti.) R e k ’ bi, da vjera zauzima Vigouroux ostaje prvim tajnikom. Vlč. sve veće i veće odlično mjesto u o. Augustin Molini, učitelj sv. pisma u talijanskoj književnosti. Glasoviti se zavodu Sv. Ante, imenovan j e ' savjet­ pisci ne stide razpravljati o kršćanskim nikom istoga povjerenstva. S A D R Ž A J: Našim cienjenim čitateljima. — Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. — Srce i razum. — Katolička crkva — remek-djelo Božje. — Na Božić. — Svrha svieta. — Svećenička krunica. — Dopis. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski Perivoj 1905 Description An account of the resource Br. 1-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1905 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) IIIF Item Metadata UUID 60c5d728-bf6d-49a9-b1ec-36237fbcb807 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 https://kolekcije.nub.ba/files/original/7e87dde946909c92a613a71e22aeb590.pdf 13193a4b8190adb80a2b31af6cc37f87 PDF Text Text ULAZI ttJCSetKO hft DUA ЛГсКА, SODliHJA Ш Ш 5 МУМА, ЛУКОРste ^ttTfruflTU РПША gre-ONiSTUO u uiscmon ( s o m uisoso, гплиЈсил^а ©«1Шн«Ј. стглт/и^туо je g Ti3KA4t .uoeit« i p«yeoui*( sarajsuo ^RAJCL'Cl ШКДКА UOOi ER I DRUGOVI 1407. �„ P o v je s t s v . p r a n e A s iž k o g a . napisa' Lav Le Monnier, prevci fra Arkartgjeo Brkovic. Cijelo < 6 ,30, a dobiva se v „Skladištu deviKHorialip’* S, Vufcovićs u Sarajevu nite i naikrttičmjc tijelo* Sto je doseleп izašlo o svetom Franji; pa se je i njemu sjajno izrazilo, hvaleći najpovoljnije i hrvatski prevoci o reći, da je ovo tijelo kršćaohna tek za duhovne hrane, nego nas i s ttpujernc. Inajt fcaf;Je odtift&rtjer. za ljetovanje; franjevačkoga Fra rte* toga će tijelo, l i t i vidi ođoe U historičaru opet ovo ga već općenito zovu Dva hrv ttskij №i ;аш тз Шшошпа?! drangjeta Brfcovića, „Otasoifc iiregiertjii i po Urednik mu po UM P'“» svojoj Ш od be nanciie podlgtm, io Mi zavfjegjujc тњ svijeta! Ne katkada naći се čiratelji svetome Auli i naučit i P^moa naći. I fian tnjnV n re o r u ć u te m o 1 Bosna) i po svome , a osobito mlađel ZvomgradskU. Ovaj kršćanskom* ciuhu i da ga itna, S vremenom, kad mu se fjvego i рл samome imenu svetoga Ante ^nto najčuveniji, natfudoivormji t aajofcijuHjervvjs svetac icgu i inovjerci U samoj aašoj domovini sa atraftopočitanjem \ni& i tnusltmati i pravoslavni U „Gtmniku svetoga Ante* siguran sam i to, da će st čtfatdii naučili, kako će moliti se može pa zagovoru svetoga Ante- u mnogi« nevoljama jnn svijest** svojega zvanja nastojat će, da ovaj list raširi. �Q L A S IL O H R V A T S K IH ] URCGJUJC: 0, JOSIP т ш М VI50 K0, 15. 5 U E < m BROJ I. F R A N JE V A C A . , mnjCURC. ^ CiOD. Xi 07. Riječ urednikova za godinu 1907. 1 Amen, amen velim tebi; da ono, što znamo govorimo i što smo vidjeli svjedočimo! Ivan HL 11. Dužnost je, da se i mi borimo za svetinje naše! Ili „Serafinski Perivoj" ulazi s poi s pouzdanjem u XX l godinu svoga opstanka. najmanje korisno će biti pogledati: nije li se pogibelj Ujedno je ovom novom godinom i ured­ približila domu našemu i dusi našoj?! K a d bi z n a o ništvo novo. Ali se novo uredništvo s k u ć e d o m a č i n , k a d će k r a d l j i v a c doć i , b d i o punim pravom zabrinjuje, ako se uzme obzir na bi d a k a k o . A sve bi lakše bilo, da nam krov nad glavom ne čestitost prošlih urednika našega lista. Ipak pre­ uzimamo uredništvo ,,S. Perivoja" s velikim pouzda­ gori. I u hrvatske je zemlje aždaha sedmoglava svoj njem, koje dolazi iz velike ljubavi prema napretku čo­ grdosni zadah unijela. I u književnosti i u politici j u vječanstva i našeg hrvatskog naroda u jedino spaso­ privatnom životu, mi opažamo djela ruku njezinih. S nosnoj istini; istini, koju Hrist očitova svijetu — u istini drugom katoličkom štampom i „ S e r a f i n s k i P e r i ­ nepatvorenog kršćanstva. Nadalje nam ovo samopouz­ v o j " će se proti ateizmu boriti. Znamo već unaprijed, danje dolazi iz velike vjere u pomoć ozgora i iz velike da ćemo imati polemike s nekim strujama, ali svje­ vjere u moralnu i materijalnu pomoć naših prijatelja. dočimo i to, da naša borba neće biti nervozna. Tražit Nekakva se očajna borba opaža po svijetu. To je ćemo istinu i kazivat ćemo ju oduševljeno, ali i filo­ ona borba: „um D a s e in ." Očajno se bori nihilizam zofskim mirom. Ne ćemo nepromišljeno letjeti, da odproti evangjelju za svoj opstanak. A ta je borba većim sječemo Malhusu uho, megjutim ćemo ipak biti pra­ dijelom prenesena u štampu. Nekad se borba vodila vedni : da svakome isplatimo zasluženu plaću. Sudbina jedino u crkvama i u školama, a danas je borba u je katoličke i čisto prosvjetne štampe, da se mimo štila ovome polju spala na drugi stupanj. Štampa je gene­ mirnih rasprava i mirne beletristike mora prečesto baviti ralni štop današnje borbe. Ne treba da drukčije mislimo! i štiloin apologije proti: najezdi nihilizma. Tako je na žalost i kod nas. Za to će naš list biti: list ljubavi i Evo jedna prilika: p r o f e s o r u š k o l i t u m a č i d j e c i o n a j z a n i m i v i j t m s t v a r i m a . S v e g a list vatre. A neka nam niko ne predbacuje nedosljed­ p o z o r n o s l u š a . N a j e d a n p u t s e p r e d š k o l ­ nosti! Hrist Gospodin jedan te isti govorio je i: „ Mi r s k o m z g r a d o m p o j a v i s t r a h o v i t p o ž a r . U v a m a " i: „ L e g l a g u j i n ja .“ U najnovije vrijeme imade po svijetu bjesova, koji se ne izgone ni postom, Škol i se s v e o k r e n e : p o z o r n a d j e c a p o l e t e ni molitvom već ognjem i mačem dvosječnim. n a p r o z o r e , d a v i d e š t o j e ? P r i j e t i li n j i m a U to ime neka nas pomogne Bog! p o g i b e l j ? - Nemojmo, da od nas djeca razboritija budu! Izigjimo iz kuća na poljane, gdje se boj bije! 0 . J o sip M a r k u š ić , V i s o k o , na sveta T r i urednik. �Вг. 2. — Serafinski Perivoj. - 2 1907. Pobjeda ustrajnosti. Novela Priopćuje O. Jeronim Vladić. GLAVA I. ГјесП na studenoj stijeni u dnu jedne kule neke vlastelinske tvrgje žena i pritišće si jednom rukom na grudi djevojčicu, na čiju je glavicu malko svoju naslonila, a drugu je ruku položila na glavu dječaku, koji joj o boku kleči. Mila je nenaborana lica, prem blijeda ipak vedra,oko kog su stršili crni kao ugljen bujni pramovi kose spu­ štani niz ramena a na svem joj biću mogla se opaziti teška tuga i bol. Tišinu i tamu tog groba prekide na jednoć bučni — Naći se na putu, sami, od svih ostavljeni. — Istina je, — reče Alfred — biti daleko od tebe rastužit će nas, ali ćemo se tješiti misleći... — Pa — hitro reče Janja da sve i ovdje ostanemo, zar nam ne bi rekao knez, ako budemo tvrdoglavi da će nas rastaviti ? — Čujte moja mila djeco! I meni je viŠekrat do­ lazila misao; ali nijesam ni jednoć zadugo o tom mi­ slila. A sada... vi se sami nudite... ja vidim u tom božje nadahnuće Dakle pripravite se da pobjegnete oboje, da se mognete pomagati u nuždi. Izručujem vas Bogu, i uzdam se u molitve našeg oca; ostanite dobri; poziv kračuna i pojav svijetla; na pragu se pojavi već ste dosti iskusili, što je ovaj život; odreći se svega. 0VJe * w Lice mu je mršavo, oči upale, pogled mr k ; ćelo smežurano; vlasi najpomnjivije počešljane i uregjene. Neugodnu vanjštinju te ličnosti činjaše još neugodnijom velebno i sjajno odijelo oc crvenog grimiza izvezeno srebrom, što mu je resilo njegovo tijelo. Matiido, jesi li se odlučila, da ni udovoljiš? Smiluj se sebi i svojoj djeci —• poće govoriti ogavnom prijaznošću. Ali videć, da n ije d n o od troga ne pokazuje, da pazi na njegove riječi, promijeni kojdu. — Zvjerska^ majko! prezireš moju ljubavnu ponudu? osjetit ćeš desnicu ono* kog si okrutnim učinila. I nestade ga, srdito zaključavši za sobom vrata. Do malo časova opet nastade tišin a; bijedna žena pane u besvjesticu. — Adolfe, A dolfe!... Ne, nigda ne će ovaj gordi razbojnik dobiti mog srca, umrijet ću, ali tvoja — Majko, majko, zavapi u jedan glas oboje djece. — Djeco! sažaljujte m e: snaga mi smalaksaje, ali duh ne. Ne plačite! Otac nas nebeski kuša, a otac vaš, koji uživa u nebu, gleda nas odozgor i moli za nas. — Da majko, — skoči dječak to rekavši — i pomoć će nas da nešto lijepog uradimo, što mi evo baš sada, ovaj čas na, palo na um. — Šta hoćeš da kažeš moj Alfrede? — Ti majko mnogo trpiš, i ja bih te možebit mogao izbaviti tih muka. Što misliš uraditi? uteče mu se u riječ sestra. — Kad knez pušća da hodamo po tvrgji i po vrtu, ne brinuć se mnogo za nas, ja bih mogao pobjeći i osim tog sve mi se čini ko da čujem neki glas, koji me uvjerava, da će mi nekako to poći za rukom, a ostanem li, za cijelo će me ubiti. — Idem i ja, pa onda ne će knez moći reći, da si ti majko zločesta. — Ajde, ako m ajka. . . dapače i toga, da ćete igda više zagrliti svoju majku, k0ja vas toliko ljubi; pripravni budite prije sve pretrpjeti, nego li što nedostojno učiniti i dobro pazite, da vam ne proc|re u srce, da ga ogadi osvetniotrov, to OSObjto tebi preporučujem Alfrede m o j... Gole zavapi janja, čujuć, da neko silazi njza stube Svi se p0ne§t0 zbuniše, jer se nijesu nadali tako brzom rastanku; znadu svi, pa i najveći junaci, da je ocj rjje£j do jjna daleko. д |ј je brižna i snažna žena, тЈбШа> da ne bi bilo dobro propustiti ove zgode; ohrabri se ; odrještto reče: _ Hra5ro z!ato moje> Bog mj vas blagoslovio! _ Majko do vjgjenja _ odgovori A(fred nekora odvažnošću. Janja ne znade progovoriti riječi, ali sve reče jednim cjelovom i jecanjem. Možda su i Matilda i Alfred pustili po koju suzu iz oka; ali su je brzo i otrli. Gole dogje do vrata i poče ih otvarati. — Hitro, — reče neuljudno ta Ijudeskara. Djeca se makoše, pogledavši zadni put majku; Gole s velikom tutnjavom zatvori vrata. Jednim tijesnim stepenicama izigjoše u prizemlje; otalen, prošavši kroz jednu sobu, dogjoše u hodnik, iz kog se je mahom išlo u vrt. — U vrt! reče Gole. Nijesu djeca čekala, da im to još jednoć rekne; a on odmah pogleda na drugu stranu ko da mu valja obaviti nekakav važan posao. Stupiv u vrt, — nikada bolje — reče Alfred, da ohrabri Janju — Gole nas je ostavio, uprav otac bdije nad nami. — Istina — silom odgovori sestra. Dogjoše k jednoj rešetci, oklen se je vidjela šuma i gajevi, koji nijesu bili ondalen daleko. Momčić po- �Pobjeda uztrajnosti. gleda tamo i amo, gori doli, na prozore: nikog; izmoli glavu koliko god je mogao kroz rešetke i nikog. — Ja ću se najprije popet na zid — reče dječak. U Času je bio gori, a jednim se skokom nagje vani. Kad al eto ti jednog Čevjeka sgurena pod breme­ nom drva. Alfrcd se prepane: propali smo! mišljaše. Ali ne zdvajajuć: — ukloni se! reče Janji pod glas i tnašuć rukom. On se šćućuri za jedno drvo, gledajuć u onog čovjeka i mičuć se sad amo sad tamo. Čudna li straha! Primiče se, eto ga na; i...p ro g je ; Alfred odahnu i zahvali Bogu iz sve duše i iz svega srca. Čim je čovjek zamako za kut zida, kojim je ogragjen vrt, diže se naš momčić, i prigje k rešetkama i pod glas zovne : — Janjo! — Sestrica dogje, a lice joj odavaše nutarnji nemir i strah. — Pogibelji je nestalo, penji se! - reče Alfred. Janja posluša. Krenuše prema šumi žurno, ali tiho, da im se ne čuje bat nogu. Za malo eto ih grmlju. Dok oni odmiču, ja se vraćam nazad, da razja­ snim što je nužno. Od nekoliko je nedjelja Matilda s djecom si za­ tvorena u onu tamnu i vlažnu podzemnicu. Dobivala je za hranu svaki dan samo komadić crnog kruha, a da se nasloni i odmori satrveno tijelo, nije imala ni jedne daske. Prije je u svojoj tvrgji uživala sve zgode, a čovjek ju je njezin imenom Adolf ljubio ko ženicu oka svog, a seljaci blagosivljali ko kakovu krjeposnu kraljicu i to joj tijaie njezino malo kraljestvo. Knezovi su i grofovi u ono doba zaista bili mali kraljevi. Vrla je i krjepostna žena odbila ruku kneza Ubalda, gospodara jednog predgragja, koje je graničilo s Adolfovini posjedom. Zlotvor se ovaj zakle da će ubiti svog takmaca, koji je bio vrijedan Matildine ruke. Progje dosti vremena a ne pruži mu se zgoda da iz­ vede svoju opaku nakanu i za sve to vrijeme ne ugasi se u njem oganj živinske strasti, nego se dapače još većma raspali. Kroz to vrijeme dragi Bog blagoslovi Matildu i obdari ju s dvoje krasne dječice, koju je odgajaja s naj­ većom pomnjom, ko što marljivi vrtlar tetoši oko njež­ nog nasada. Ona je svim marom materinje ljubavi na­ stojala, da se ukorjene u njima i rastu sve lijepe vrline i krjeposti. Da ih dobro uzgoji, svegjer je imala pred očima, da im treba isčupavati i krotiti njihove hire i mladenačke pogubne sklonosti; jer se čovjek većinom rodi iskvaren, hrli u zlo i, ostavljen sam sebi i svom na­ gonu, postane zločest; stog se vrlini hoće snage i sile, otalen se i zove drugim imenom krjepost. Nije dakle čudo, da je ovo dvoje djece, od kojih je Alfred imao 14 godina a Janja 12, pokazalo toliko junaštvo još u mlagjanoj dobi. Sretno su i zadovoljno živjeli u svojoj mladosti. Ali jedne noći nasrne na tvrgju Ubald. Pro­ vali u grofove sobe i probode ga proklinjuć, . . Matilda se probudi i padne u besvjesticu. Kad je došla k sebi, ugleda nepoznata lica, drugu sobu, drugo posoblje i odmah ju baciše u onu jamu, da St združi sa svojim Adolfom i da zasvjedoči kakva je pravda na ovom svijetu. Iza tog se utješi — ali jadne li utjehe kad je mogla da zagrli samo svoju dragu djecu i ništa više. Ubald se je nadao, da će pridobiti ženu, pođvrgavši ju teškom životarenju, prijeteć joj još gorim i laskajuć joj. Nagje čelično srce: najlukaviji mu zanati, najveće zlostavljanje bijaše uzaludno, jer žena bješe ju­ načkog srca. GLAVA II. Kad su naši mali bjegunci ulazili u šumu, bilo je već sunce zapalo a svijetla malo po malo nostajalo, ustupajuć mjesto tami. Alfred su i Janja išli drhčuć na svem tijelu, usprežući i dah svoj. Čuje se i glas zvona: — Zdravo Marijo! reče dječak. Ustaviše se i klekoše da mole, kako će ustati hrabriji i snažniji, da odole napadajima, koje su im jamačno pripravljali sjeta i strah. Lišće zatrepta, a djevojčica se prepade: Dječak to opazi i reče. - Hrabro Janjo, otac nas gleda i nad nami bdije. Ali se tužnim mislima i umoru pridruži i g la d ; što se ni jedno ni drugo ne usudi da kaže. Navuče im se oblak na čelo i lice. Gladni u toj pustoši. Zdvojnost htjede, da im malaksale duhove svlada. Janja htjede odmah da podlegne, kad brat, ko da se nekom opire, reče: — natrag! — — Bog je snami — Šta ti je Alfređe — Brat nasmješiv se reče: Nekako mi izmakoše ove riječi i ne pazeć šta govorim. A da ti pravo re­ čem, bile su me obrlatile neke zdvojne misli, ali je istina da je Bog s nami, fer se ne smijemo bojati. Dok je ovo govorio, učinio mu se da je opazio neko svijetlo. Gleda opet: — Da svijetlo je reče sam sebi. Obrnuo se Janji, reče: svijetlo! Gledaj onamo, megju onim stablima, pokazav prstom. — Da vidim, vidim — — Dakle ohrabri se! Zapute se prema onoj strani. Napokon opaziše kuću na dvjesta po prilici koraka od šume, Čuše i glas kano glas djece što no se igraju. Ali prošav strah i novolja glada, činjaše se teško ono, što se je do sada činilo da nije ništa: doći pro­ sit hranu i stan kod obitelji, koja ima hiljade svojih neprilika i nevolja. Djeca, neodlučna ustavila bi se, da se ohrabre, da saberu riječi, kojim će se pretstaviti i javiti, ali ih u �Br. !. — Serafinski Perivoj. — 1907. tom zapriječi jedno poveliko pseto, zalajavši na njih iz sveg grla. Popade Јапјц za haljinu, a ona u vrisak. Odmah izagjoše, razgledajuć, dva čovjeka i jedan dječak. Oni zapeše lukove, hotijuć da strijeljaju a ovaj je držo jednom rukom zublju, a drugom načavlanu ba­ tinu. Ali opazivši, da su tu samo djeca, umirivši pseto, uljudno ih zovnu, neka unigju, raspršivši im tako prve utiske, koji nijesu bili baš ugodni. Sobu je rasvjetljivala jedna svjetiljka o strop nad stolom obješena o vrbovu šibu, gore obavijenu i prikovanu; tu je bio jedan ormar jedna polica na kojoj su lijepo poredani lonci, tave, i tanjuri; čvrsti kovčeg nabijen zemljom, a to je ognjište, klupice, u jednom kutu razbacano poljsko orugje. Unišavši, dva se dje­ čarca stiskivala, uz mater, koja je stajala nagnuta mal­ ko naprama vratima, nepomično kao kip, s preslicomi o boku a s vretenom megju prstima. Mlada jedna ženska sjedila za stolom s poslom u ruci, gledajuč prema vratima. m, što je — Bertice, pogrijder zdjelu s i inard, stariji ostala, onda pripravi gore! — Čovjek. Mlada stavi stol i hitro se diže, da uradi što joj je otac naredio. — Sjednite ovdje, bit ćete i um orni! — reče isti. Gosti su bili van sebe, zbunjeni: htjeli bi d a z a h vale, ali im se ne dade riječ prozboriti, ko da su im usta olovom zalivena. Svi sjedoše. — Šta vam se dogodilo? — zapita Bernardova žena Kata, okrenuv se dječaku, ela mu Čita na očima i licu, koje se nije slagalo s odijelom, koje je bilo već poderano. Mi smo ostavljena d jec a ... promuca Alfred. Idemo okolo tako na sreću, kud nas Bog vodi, da životarimo. Siromaci! reče Kata, i još bi bila nešto pitala ozbiljnijeg za goste, koji nijesu običavali, da se lažju izbave neprilika, ali je prekide muž. — Kad je tako, moći ćemo se nagoditi; da osta­ nete kod nas, ako hoćete. Pomagat će te nas u našim poslovima, a mi ćemo vas držati kao svoju djecu. — To bi bilo previše, — reče Alfred; — a mi bi vam od svoje strane samo imali zahvaliti. — — Ali da, ništa. Sada sjedite, bit ćete gladni, onda ćete ići spavat, a sutra ćemo razgovarat. Jeli su, nimalo se ne ustručajuć, jer je u to vri­ jeme uljudna obitelj drugamo gledala i razgovarala o koječem. Ovo se dvoje zapužari i pogleda jedno u drugo, čujuć gdje razgovaraju megju ostalim stvarima o ža­ losnom dogagjaju, kojeg su i oni dionici, gdje sa što­ vanjem i privrženoŠću izgovaraju imena Adolfa i Ma­ tilde, a s prezirom i ogavnošću Ubaldovo ime. Kad su Alfred i Janja bili sami u sobi, prva im misao bi, da zahvale Bogu, a onda se zdogovoriše što će i kako će raditi. Tu su bili više od sata: istom što su htjeli da zaspu, kad ih probudi novo lajanje pseta. Alfred skoči iz postelje: — Ubaldove pustohije! Ja ću skočiti kroz prozor, a ti ostani i sakrij se! S Bogom draga Janjo do vigjenja! Poljubi sestru i skoči; ču se štropot i krik, Janja problijedi. Je li Aifred pogodio? do malo ćemo vidjeti. Jedno po sata poslije nego što je dvoje djece strugnulo, naš Gole dogje u vrt da ih vrati u zatvor. Traži tamo, traži amo: - ta gdje su ? Zar im se tako malo svigja ono mjesto, kog njihova majka ne će niu pošto da ostavi? Bit će u tvrgji. Traži po tvrgji: mogo je tražiti do volje. Naoblači se. Nastade i oluja. G ole! — ču se da neko zove. Okrene s e : — to je Ante vrtlar. Ovaj mu reče: sagji odmah u hodnik, ondje te čeka gospodin knez. Evo m e ! reče hudi čovjek, ne znajuć što ga Čeka. Djeca? reče Ubald gromkim glasom, da ti se krv stine. - - Oprostite gospodine kneže... bio sam se na čas uda,iio iz nužtie' a ona P™kletinja ode negdje da se zabav,)a na П1°!ц nev° 4 u— Ej! Dvije pustahije do zuba oružane izigjoše iz obliž­ nje dvorane. Popadoše po srijedi gorostasa, koji se pusti, da ga u lance šapnu, ni malo se ne protiveć, uzdajuć se u svoju nevinost, prem je vidio, kako su mnogi nevini poginuti iz same velikodušnosti njegova gospodara. Što ćeš? Lasno si čovjek laska. Dok su Golu vukli i zatvorili u jedan sprat kule, drugi su tražili po svim kutevima tvrgje, a u isto se doba spremala četiri teklića. Videć, da nema djece, knez odmah pošalje u okolicu nekoliko ljudi. Četvorica na konjima otrčaše glavnom cestom, dva na jednu stranu, a dva na drugu mnogi se pješe rastrkaše po poljanama i šumama, i blago onom, koji dovede dva ptića jastrebu u kandže. Knez, prem se nije mogao uvjeriti, da je Gole, vrag u tijelu, učinio dobro dvama angjelima, srdit tje­ ran okrutnim nagonom, kojim se je odlikovao, odleti do Golina zatvora, vodeć sa sobom Gotovca vrstna krvnika i pustahiju. Izdajice! — ruknu, čim stiže, — platit ćeš mi krvlju svojom do zadnje kapce. Na p o sao ! Krvnik pristupi k drugu i s potpunim nehajem pokaza svoju vještinu, raztezuć nesretnika, da ugodi Neronu, gnjusnoj zvijeri; prem zvijeri ne zlorabe Bo­ žjeg dara, (a to je razum), da služe živinstvu. Ubaldo �Filološka studija o božičnoj pjesmi „U se vrijeme godišta." se tim činom tako naslagjivao da nije ni opazio, ili bolje nije Čuo topota konja, štono se vratiše u tvrgju i stadoše na uglu tornja. Ubaldove sluge nijesu ni sanjali, đa bi bili nepri­ lični gospodaru, buneć ga u onoj zabavi, gdje se je davio najgadnijom hranom, noseć mu neugodne vijesti. Napokon smrt ote Golu svim brigama. Da, na­ damo se. Časovito trajanje muka dalo mu je prilike, da se opomene, kako nije čovjek stvoren za ovaj život, nego da je potpuna sreća i pravda u došastom ži­ votu. Nije ga više varala svjetska vanjština, stog se je imao izručiti Božjem milosrgju. Knez ostade žedan. Žedan? Da, žedan je bio krvi, štono ne će nigdar zadovoljiti čovjeka i ta ga je žegja morila gore nego prije. — Ima još jedna, reče s posmjehom divlje ra­ 5 dosti, kada ga Gotovac uvjeri, da je Gole već mrtav. Krvnik je razumio. Osjeti da se javlja u njem srditost, ona neprijateljica, koja je bila umrla i bila zakopana od toliko vremena Jedan je čovjek čekao Ubalda podaleko pred ula­ zom u zatvor, u kom je ležalo nagrgjeno i mrtvo Golino truplo. On je imao da kaže gospodaru, da su se teklići vratili bez djece. Stajao je na razkršću dvaju hodnika, na ulazu u kulu. Čim je začuo jedan korak, promoli malko glavu i odmah ju povuče nazad, prestrašivši se srdita hoda i mrkog pogleda z v i j e r i . Udalji se, prošav sav hodnik hitro na prstima. Sirota 1 — mišljaše, Neka joj Bog pomogne! (Nastavit će se.) •' > Filološka studija o božičnoj pjesmi; ,,U se vrijeme godišta.^ Ćutić Mladen, franj. stud. pl lome nije poznata u Bosr.i ona crkvena pjesma, što ju za božični li blagdana narod pod sv misom iza poslanica pjeva naizmjenice sa svećenikom ? Ona se ne rijetko čuje i po kućama naših bogoljubnih kršćana, gdje ju iza skupne molitve složno pjevaju svi uku ani. O Božiću kod sv. mise ova pjesma ne smije manjkati, a na seoskim župama ona je skoro jedina crkvena pjesma, što ju naš nepismeni narod za ovaj veseli blagdan poznaje. Premda je pjesma dosta duga po „Kuć­ nom katekizmu'1 od 0 . Augustina Miletića sadržaje ona 21 kiticu i premda na nekim mjestima u istoj pjesmi nema prave logične sveze izmegju kitica, kako ću to kašnje pokazati, ipak ju skoro svako naše seljanče na pamet znade. Osim hvalospjeva „ Z d r a v o t i j e l o I s u s o v o " nijedna druga pjesma nije tako dobro po­ znata našem seljaku kao baš ova. Ne pokazuje li baš ta prednost ove pjesme, da je ona stara, da je moguće nastala u ono vrijeme, kad smo mi veoma malo božič­ nih pjesama imali; da je nekad dapače jedina božična pjesma bila, kao što je to i danas na našim seoskim župama u Bosni. Svaki će cijenjeni čitatelj iz Bosne znati, da je ovdje govor o našoj božičnoj pjesmi „U se vrijeme godišta". Čitajući gornje retke mnogome će se Čitatelju i nehotice namećati razna pitanja o ovoj pjesmi. Kada i gdje je ta pjema nastala? Je li to originalna hrvatska pjesma ili je moguće prevedena? Premda ne mogu na ova pitanja kategorično odgovoriti, iznijeli ću ipak ovdje rezultate moga istraživanja o toj pjesmi, koji će makar koju tamnu točku povijesti naših crkvenih pjesama osvi- ietliti- Ko pomnjivo pročita ovu pjesmu kako se ona danas u molitvenicima nalazi, sigurno će kao i ja dvoj^» da ^ Јг zbilja poregjaj kitica u njoj dobar i logičan ili ne. I ovim ćemo se pitanjem kašnje pozabaviti, jer je veoma važno; nego riješen je toga pitanja zahtijevati će, da se neke kitice naše pjesme drukčije poredaju Kako sam već gore spomenuo, naša je pjesma ,,U se vrijeme godišta" veoma stara te ju možemo brojiti tnegju najstarije hrvatske crkv. pjesme, što su do danas sačuvane, kako to i sam glasoviti slavista Jagić tvrdi.1) Zato imamo i dokaza. U c. k. dvorskoj knjižnici nalazi se pod br. 1354. jedan starinski rukopis u la­ tinskom jeziku, koji bez dvojbe potječe iz XV. vijeka ) kako to rukopis sam i neke bilješke na kraju rukopisa svjedoče. Po kazivanju kustosa carske knjižnice rukopis je amo donesen iz franjevačkog? samostana u Korčuli, gdje je po svoj prilici od kojega franjavca u drugoj najkašnje polovici XV. vijeka napisan. Opsežni taj ru­ kopis zadržaje na prvom mjestu naputak za mlade is­ povjednike, a iza toga dolaze na listu 33. dvije hrvatske crkvene pjesme: jedna je u čast bi. dj. Marije a počima „Da mise fsi ponisimo ter na colina padimo mariu posdrauglue"; druga je pako naša gore spominjana pjesma. Ove je pjesme g. F. Menčik tiskao u „Arhivu za siav. filologiju." Da se uvjerim o tačnosh prepisa, otišao sam sžm u dvorsku knjižnicu te sam stari rukopis točno pre­ gledao, ali sam našao, da prepis g. Menčika nije posve vjeran — po svoj prilici dotični gospodin nije poznavao dobro hrv. jezika — pak sam ga ja ponovno prepisao,*) *) Archiv fiir slav. Philologie, B. 5, S. 274. !) Meučik F. u. Archiv fiir slsv. Philologie, B. 5, S. 268 �6 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1907. pri tome pazeći i najmanje sitnice, što je uvijek potre­ Stari saco tuariase. Anouoga zignase. Pismo sueto bito, kad se starinski rukopisi izdaju. Držim, da će za­ spugnase. Sueto d. m. Onega charui prlitie. Onoi bi nam pstenie. Našim nimati cijenjene Čitatelje, ako ovdje iznesem vjerni oblik naše božične pjesme, dok će nam opet s druge strane dusam spasenie. Sueto, O istocha tri chrali. Mnogo dan su gizdili. Dabi ovaj prepis trebati kad budemo govorili o današnjem isusa uidili. Sueton d. m. obliku ove pjesme: Suisda uodaz gnim biše, chiaslon put gnim chasase Usei1) urime godischa: Mirse suitu nauiscia: Chros chadi1) sin bosgi lesase. Sue roienie diticha Od suete diue Marie: Od pciste diuice: Ter nebesche cralice Iside2) Pridagn chada pdose. Nacolena padoše. Slato i suisda danila: od suete diue marie: tamian pdase. Sueto d. m Diua sina porodi: Diaulu silu pogubi: A christiane Tere miru radosti. Pres niedne pacosti. Uuelichi slobodi: Sueta diua Maria.8) slatchosti. Suete d. O polnochia se rodi. Nebo isemlu psuitli: Cacho Isusdar chada pria. Rasluzenga troiega. Da blagoslou poldne suitlo bi: Sueto diuo Mario: ueseli. Sueto. Uiaslega stauise: Matimu se clagnase: Ter ga Chad blagosluo (?) piase. Tada oni idose. Tere slatcho glublase: Sueta diua m; uo rechose. Sueton d. m. Angeli mu slusachu: Novu pišam poiachu ~ , Chuali (sic!) tebi semogi.2) Gospodine ugodni. Slaua bogu uisgnemu: Gospodinu nascem u: I p osgi sinu iedini3) od su. zouichu smirnomu: Sueto diuo Mario. Angel obnoch doleti. Tere chraliom nauisti. Cha Suacho na suit stuorege: Imai sada ueselie: zicha Jurudu nitchor hodi. Sueto. boga rogegne: Od suete diue m. Inim puto poidete. Bosgia sina slauite. Ter mu 0 angeli tecite: bosia sina slaui chualu usuaite. Sueto. Angel poide nebesci: Ter pastirir- nauisti: priueliche Chada doma pidose. Jednim glason suapise. Tere radosti: Suete d. m. se. Sueto. 0 pastire tecite: stada uasa yusštite: Bosia sina Tebe bose chualimo, Sueto troistuo slauimo. Diuu slauite Sueto di m. suetu stuiemo. Diuu Mariuu. Amen. Tada oni idose: sina bosia uidise: Term uslauu usdase Neke jezične osobitosti pokazuju nam, da pjesma Sueto d. m IM llli Chemu chada pdose: Ter se vele zudise: Tere ouoi potječe iz dalmatinskoga primorja i to iz kraja, gdje je rechose. Sueto čakavski dialekt kao n. pr. r o i e n i e , t u a r i a s e , i as l on, Zudo mnogo zlouicha: Sega cražia uelichia: Grubo g 1a s o n, j i h i si. Ortografske pogreške, što ih u pjesmi pečo pouita od Suete. nalazimo — ja sam neke spomenuo — odaju očito, Jer uiaslech lesase: Suite na se nimase: Ter ubostuo da je ona došla u ovaj korčulanski rukopis od osobe, koja je bila nevješta hrvatskom jeziku, pa iz toga dalje gliubliase. Sueto. Sueti slinba suapise. Čada glase slissase. Da sin možemo zaključiti, da je ona prepisana iz kojega mo­ guće još starijega primjerka, te bi po tom mogli staviti bosgi rodise. od Suete d. m. Jer gim 4*6) reče bog daće. Sina suoga poslati. Urata postanak naše pjesme u prvu polovicu XV. vijeka ili pod konac XIV. Veoma je vjerojatno, da je i kod nas od limba rasbiti. Sueto. Tergich vancha isuesti. Uraj chsebi piusti Uuelichi u XIV. vijeku barem u Dalmaciji bila poznata latinskom svećenstvu ona lat. pjesma, koja je bila u isto vrijeme radosti. Sueto d. M. Poporodu osmi dan. Bi sin bosgi obrisan: charui dobro poznata već i u Češkoj.4) Sačuvala nam se je samo prva kitica te pjesme u „Kantional v. Jastebnizs«) pli oni dan. Sueto. skupa sm e 1o d i j o m« ) glasi pak: 9 U rukopisu je slovo s po talijanskom pravopisu pisano. * Gosp. F. Menčik je ovdje krivo pročitao ,,V(z)ideu. Od velikoga slova ,.I" i do njega stojećega „s" činilo mu se je da je to jedno slovo „V", pak je onda, da bude neki smisao iza „V*** sdm umetnuo ,,z“. *) Kod prepisivanja ovoga refraina u svim skoro kiticama bio je g. Menčik veoma netočan; to isto vrijedi i za inter­ punkcije. *) U rukopisu nalazimo slovo ,,g“ mjesto „ј", Sto poka­ zuje, da je pisac rukopisa bio pod uplivom mletačke ortografije. Napr. tal. riječ „giorno" u mletačkom se dijalektu izgovara „ј o r n o". ‘) Stari oblik mjesto današnjega „gdje" (gdi). s) Pisac je rukopisa imao očito u primjerku, iz kojega je pjesmu vadio „fsemogi", ali je on ovdje pročitao ,tf" kao ,,s“, budući mu veoma sliči u tal. pravopisu, te ne držeći nužnim dva „s‘‘ na početku riječi pisati naprosto je jedno ispustio. J) G. Menčik je ovdje posve krivo pročitao „ g ed in i" , prem u rukopisu j a s n o stoji i edi ni , 4) Guido Mario Dreves: „Analecta hymnica Medii aevi" B. I, S. 14. 6) „Kantional" potječe iz prvih godina husitima. Ibidem. 6) Guido M. Dreves: „Analecta hymnica", B. I, S. 198. �Filološka studija o božičnoj pjesmi "U se vrijeme godišta." In hoc anni circulo vita datur saeculo nobls nato parvulo de virgine Maria. Ne odgovara li skoro posve ovome lat. tekstu prva kitica llase božične pjesme? U sej vrime godisca mir se svitu navisca kroz rojen'je ditica od svete dive Marije.l) Latinski original ove pjeme ИајБОЦе je mogao biti poznat franjevcima, koji su ga po svoj prilici iz Italije dollijeli, jer je bas u XIV. i XV. vijeku glagolska knjiga bi\a na svom vrhuncu u Dalmaciji, dok je za franjevce«) veoma teško reci, da li su uopće ikad bili glagoljaši, premda su veoma ljubili narodni jezik, pak zato ce i naša božična pjesma biti po svoj prilici djelo kojegu fralljevca.') Pa i ta činjenica, sto se ova pjesma nalazi li \atinskom korcu\;mskom rukopisu, koji po mome mnijenju potječe od franjevca, daje nasltlcivati, da i pjesma potječe od kojega franjevca. Na jednoj od predzadnjill stranica toga rukopisa nalazi se i list Siksta IV., kojim potvrgjuje sve povlastice, sto su ih ovi od nje­ govih presasnika primili. •) N a kl-aju rtlkopisa našao sam slijedeću blijesku: l s t e I i b e r p e r t i l l e t ad I o c u m C o r ul ae, c O n c e s s u s ad u s u u i f r a t r i s L o d o v i c i de Cor ul a рег v i c a r i u m p r o v i n c i a e t u llc t e m p o r i s fr. B e r i l a r d i n u u i ех A r b o I de m fr, B e r l l a r d i H u s v i c a r i u s т. prr. U serij; bosanskih vikara, sto ih o. Batinic navagja ne nalazimo nijednoga, koji bi se zvao Berllardillijs ех Arbo, o illl ako 011 nije identičan s o. Bernardinom de Cayniis i\i jos je najvjerovatnije, da ce llas vikar ех Arbo biti jedan izmegju onih, koji su upravljali provincijom od god. 1467. do 1495., jer nam nijesu poznata imena svih v i­ kara za ove 28 godina.«) Po transkripciji V. Jagiea "Archiv fiir slav. Philologie", B V, S. 273. ') Ovdje ne mislimo na svećenike \11. r. sv. Franje, јет su о т bili vazda veliki branitelji glagolice i vazda su ju rabili. 0 tom i,poredi: Stj. Ivantic "Poraba Glagolice kod redovnika 111 reda sv. frane etc.", Dr. Lucas Jelic: ,.1'ontes Historici liturgiae glagolito-romanae". ') Vid Vuletic-Vukasovic dr!i, da crkvene pjesme, io ih je on iz jednoga korčulanskoga samostanskoga rukopisa iz XVIII. vijeka izdao najprije u "Katoličkoj Dalmaciji", zatim kao posebnu кпјЊси pod naslovom: ,,(;akavske starin,ke pjesme,* potječu takogjer od franjevca Q A. Draghinea Sa ke Draginita. ', Papin je list iz g, 1471. i govori u njem o iz oru no­ voga vikara, •) Scmatismus provincije od g. 1895., Str. 20, dr2i, da 0. B- de Caymis nije bio vikar nega samo komisar provincije. Tako dr!i i P. Philippus ab Occhevja (Otevje) u svome djelu "Epito111e vetustatum bosn. provinciae Cap, V, § 11, Pag. 73 gdje se t j o. Bernardin nazivlje "de Caymis'*, ,.Caimus" i „Cai nus'- 7 !van Milcetic u svojoj radnji "Eill Beitrag zur kroatisch-glagoli\ischen Bibliographie" U spominje jedan glagolski rukopis, sto ga je on u Omišlju na otoku Krku našao. Naslov rukopisa glasi: " p o c e t i e k n i g i d i s i p u l a , ke esu s \ o z e n e o d s t i h i (?) o t a c i i p ot vr ' ene i s t u m a ce n e iz d'jackoga«) j azika na h r v a t s k i . " TocllO zabilježena opaska na kraju knjige kaže llam kad je napisana. .,Sie k n i g e b i š e s v r S e l l e m s c a p e r v a dn. 20. I p i s a h e j a p o p m i h o v i \ p l o v a n b l g r d s k i ' ) 1558. Na kraju " K n i g a d i s i p u l a " nalaze se tri cr­ kvene pjesme, glagoliconi pisane, od kojih cu ovdje istaknuti onu s nas[ovoni " P e s a n na r o i s t v o h r i s t o v o," jer nije ništa drugo nego llepotpulli prepis bo­ žične pjesme, sto ju korčulanski rukopis sadržaje. Iza dva okrnjena uvodna versa: (Riec e?) draga (stvorena?) od svete dive Marije«) U se vrime godisca mir se svitu navisca ^ s k r o z roeni ditica od svete dive Marie. K tomu dolaze jos 4 kitice, koje se skoro dc. l«ijed slažu s. 4., 10., 11. i 22. kiticom korčulanskoga ruko­ pisa. Zadllje tri kitice (glagolskoga rukopisa) očito po­ kazuju, da je nas "pop Mihovil" sarno glavne misli pjesme htjeo izvaditi, jer se valjda u lljegov-; кгаји do« ticlla pjesnia Ilije rabila niti je bila narod,, c,n D o l u prvih 5 kitica nalazimo pravilni selnlPrac zadnoj п. рг. kitici uzalud kakov me'ar trat,..o. v’, kitica glasi: I ka (i) rudll se v erosoliin ne v r ltt i inim puteui v strane svo, ;oicl')st od svete divi Marie. Budući jezik pjesme Ш odgov;ir, je . ku cs: 'Ј"1 najvećega dijela toga rukopisa, s pravu,n 1 МгД\!к ,. r ,. da je ova pjesma kao i druge dv;je , 3sra\a n1:gd1 u sredrloj Dalnlaciji ; и svezi j<! dakie - k«lre:t>\Jllkn-, 111 kopisom. Ovdje mimogred spontinjcin", dd s, 1«'J; ? "s k l fr a nje v c i vec god. 1394. imali svoj samostan uBadi;, ') flrchiv fur slav. Philologie, d. VI!I. ') Pod „djakim '- jezikom razum,jevaju nabl S(ari isci jezik latinski. ') Ovdje se po svoj prilici ra:.umijevi ,eio Belgrld ii hrv. Primorju, a ne stari kraljevski grad Biograd na moru 1Zarave-chia). •) Ova 2 veria odgovaraju po svoj prilici !at. ,efrainu: ,,Verbum саго factum est de Mari* virgine." Prof. Resetar (flr­ chiv fiir slav, Philologie, B XXIV) naslu uje, daje rije ,,,irag*" u prvom verzu krivi prvod lat. rije i cara usljed tal. rijeci Лс.агсЛ to zna i "dragH, �8 Br. I. — Serafinski Perivoj. — 1907. (Otok) kođ grada Korčule, кашо su došli bježeći ispred te pjesme. Da je naša pjesma prije izdanja „ N a u k a prodirućih Turaka a takogjer i progonjeni od bogomila.*123) k r s t j a n s k o g a " bila poznata u Bosni, kako bi mogao U XVII. i XVIII. vijeku nalazimo našu božičnu Divković imati u svome djelcu takovih kitica, koje s ob­ pjesmu već češće. Ovdje bi nas moglo zanimati pitanje, zirom na metar nikako ne odgovaraju prvim pravilno kako je pjesma u Bosnu došla i po narodu se raširila. gragjenim kiticama? Dok u prvih 8 kitica nalazimo pravilni sedmerac, deveta kitica glasi: Veoma je dobro poznato, da je „ N a u k k r s t j a n s k i " Oci iz limba zavapiŠe od 0 . Matije Divkovlća bio veoma raširen po Bosni i želne glase kad slišaše Dalmaciji, te je još onih vremena doživio više izdanja. da sin božji rogjen bijaše U prvom djelu toga Divkovićeva katekizma nalazimo od svete d. M,1) pjesme, a megju njima i onu nU s e v r i e m e g o d i š t a“t U dvanaestoj pak kitici ima Divković dva prva koju je on po svoj prilici u Dalmaciji čuo ili iz kakvoga rukopisa izvadio „ispravivši — kako on u predgovoru verza od d e v e t slogova. Jer im to obeća bog dati kaže — mnoge stv ari/ To je on mogao učiniti kada sina svoga na svit poslati je g. 1611. išao u Mletke, da tiska svoj prvi „ N a u k itd. k r s t j a n s k i . " Divkovićevi „ i s p r a v c i " , kakovih na­ Prvi pak verz trinaeste kitice broji ništa manje lazimo i kod drugih pjesama sadržanih u njegovom „ N a u k u " jesu na uštrb metra, pa nam to jasno do­ nego d v a n a e s t slogova. „То čudo veoma željahu imati." kazuje, da narod u Bosni prije god. 1616. nije poznavao Osamnaesta i devetnaesta kitica broje samo po t r i verza. Ovo nam posve jasno svjedoči, da naša pjesma 9 Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien nnd Her­ prije Divkovića nije bila poznata narodu u Bosni. cegovina, B. 11, u članku „Bruchstiick eines altslav. handschriltlichen Evange!iars“ od Pranje Radića. Još 5 danas ima u puku predaja, da je čudotvorni križ, što se nalazi na Otoku u crkvi donesen amo od bosanskih franjevaca. (Vid Vuletić-Vukasović u „Starinaru4' 0 . Jll, Br. 4, St. 120.) __________ Svršuje se. ‘) Po transkripciji D Daničića iz ,,Divkovićeva Nauka" od g. 1640., koju je u „Arhivu za slav. filologiju" sv. V. tiskao V. Jagić J slijedeća dva primjera izvagjena su iz istoga izdanja. , Sir/ ч !1 1 1 1. U ovom je mjesecu najglavnija svetkovina svetih triju kralja, inače zvano Bogojavljenje. Ovu su trostruku svetkovinu ustanovili apostoli, jer se njom Gospodin objavi zvijezdom Mudracima; u Jordanu kršćenjem i na piru u Kani čudom, obratvši vodu u vino. Rimska crkva u glavnom na ovaj dan slavi tri Mudraca, koje mi zovemo i kraljima; a grčka crkva ovaj dan slavi Isusovo kršćenje, dočim veli s. Grgur Nazianzen, da se ova svetkovina zove S v e t k o v i n a s v i j e ć a , jer se je slavila užeženim svijećama. 2. Ovu su svetkovinu mnogo cijenili u svako doba i sami neprijatelji Isusove vjere, te bi dolazili na službu božju, ko što se čita za Julijana Odmetnika dok je bio u Franceskoj; i kašnje za Valensa cara, prem je bio krivovjerni Arijevac; a car Teodosije za veću proslavu ove svetkovine naredi, da se sedam dana prije i sedam dana posije ne smiju na sudovima javno parnice ras­ pravljati. Najsvečanije se slavila ova svetkovina još i u vrijeme apoštola, ko što se vidi u jednom njihovom kanonu. 3. Pripovijeda s. Epifanije, da su se na ovaj dan na spomen čudesnog obraćenja vode u vino na piru u Kani, svake godine dva izvora obraćala u vino. O slič­ nom se je čudu govorilo i kašnje na Andru, otoku i < м Arcipelaga, gdje bi jedan izvor na ovaj dan imao okus pravog vina, ko što to tvrde mnogo potonji spisatelji, osobito Mutian, u svojoj Kosmografiji, što je nekom piscu potvrdio i Dominik Gramatika, biskup spomenutog otoka. 4. Evangjelje nam ovog dana kaže, da se je Isus rodio u Betlehemu Judinu, za Heroda kralja i da su s Istoka došli Mudraci u Jeruzalem. Žasto nam kaže Evangjelje, da se je Isus rodio u vrijeme Herodova kraljevanja? — Bilo je prorečeno da ne će nestati kraljeva od roda Judina, dok ne dogje Mesija. Da se dakle dokaže, da je Isus pravi Mesija, Evangjelje spominje, da je onda kraljevao Herod, koji upravo ne bješe Židov. 5. Ko su bili ovi Mudraci? S. Epifanije veli, da su bili Abramovi potomci od njegove sluškinje Ceture. Potomci ovi otišavši nastaniše se u dijelu Arapske zemlje, koja se je zvala Magodija; s ovom se mišlju slažu Origen i s. Ivan Zlatousti i vele, da su bili po­ tomci Balaama proroka, koji je bio Ceturin potomak; isto kao i kraljica Sabe. Domovinom niti su bili Perzijci ni Kaldejci, nego Arapi, jer je Arapska Jeruzalemu na istoku; a i David je k azo : A r a p s k i ć e k r a l j i i S a p s k i d a r o v e d o n i j e t i . A Izaija veli: D r o - �Bogojavljenje m e d a r i i z M a d i j a n a i E f e i s v i iz S a b e d o ć i ć e ; — a sva su ta mjesta u Arapskoj, koju su nase­ lili Abramovi sinovi od Ceture i Agare A kad je Balaam p ro rek ao : o z v i j c z d i , i da će s e : r o d i t i j e ­ d a n v e l i k i č o v j e k u I z r a e l u , bio je u Arapskoj na dvoru m oapskog kralja. 6. Koliko je bilo M udraca i kako im je i me? Sveti oci i s. C rkva drže, da su bila trojica. S. otac Beda veli: „Kaže se da je prvi bio Melkior st i r i sijed, dugih vlasi i brade, koji donese G ospodinu Kralju zlato; drugi da se je zvao G aspar, crvenkast mladić, a počasti Boga tamjanom, koji dolikuje B ogu; treći imenom Baltazar, čovjek mrk i potpuno bradat, mirhom dokaza da će sin čovječji umrijeti." Ovaj nčni i sveti pisac opisuje im i odjelo (m ožda po kakvoj staroj slici oli predaji) te veli, da je Melkijor imo plavu oli modru anteriju a рс tom kratku kabanicu žute boje. Čarapi su mu bili modrobijeli, a na glavi je imao kalpak, oli turban različite boje. G aspar je imao sjajnu, sv ije tl; anteriju, a kabanicu crljenu, čarape plave. Baltazar je imao crveno odjelo protkano bijelim a čarape posve bijele. 7. Zašto se zovu M udraci? Mudraci se zovu vrači. gatari, a Persijci M udracim a zovu učene i umne ljude. Neki vele, da su bili vrači, jer su bili pogani i klanjali se bogovima, idolima, koji su bili vrazi. A nije čudo da su taki bili. Mi usvajamo misao, koja ih drži da su bili ljudi vrlo pametni i veliki zvjezdozuanci. 8. Jesu li bili kralji ? Bili su ujedno kralji, ko što se općenito drži i ko što nam ih predočuju najstarije njihove slike. Ako nam ne kaže Evangjelje, da su bili kralji, ali i ne poriče. Nijesu oni bili kralji opsežnih i pro stranih država, nego malih državica ili plemenskih općina. 8. Kakva je ono bila zvijezda, što ih je dovela u B etlehem ? Neki vele, da je to bio sam Duh svet:, koj; se je M udracim a ukazao u prilici zvijezde, kao što se je kašnje ukazao u prilici goluba nad Jordanom. Neki opet drže, da je onaj angjeo, što no pasti­ rima javi sretni porod Mesijin, pa da se je u slici zvi­ jezde ukazao M udracima i doveo ili u Betlehem. A neki misle, da se je pokazala nova zvijezda repatica. Da nije bila nijedna od stajaćica, o!t ophodnica, dokazuje Mulac kod s. M ateja, jer one svegjer obilaze, a ova se sad giblje, sad stoji, kako M udraci oli putuju, oli po­ čivaju; one su sad pod zemljom, sad nad zemljom, a ova se nigda ne zakloni pod zem lju; one se ne udaIjuju s neba, ova jasno sja u zraku; one sjaju slabim svijetlom, a ova je bila tako svijetla, da je sjala i po danu. Još Abulac navodi punih trinaest rezlika izmegju nje i drugih svijezda. Dakle tvrditi nam je, da nije bila obična, nego baš izvanredna zvijezda, koja se pojavi, da zasvjedoči slavu i veličanstvo rogjenog G. Isusa. 9 9. Kako su po tom mogli mudraci doznati, da se je rodio jedan kralj u Judeji i doć da mu se poklone? Balaam je prorekao: I z a ć i ć e z v i j e z d a i z J a ­ k o v a . A Mudraci su bili Balaamovi potomci, stog su očekivali, da se ispuni spomenuto proroštvo. I eritrejska jc Sibila rekla, da će Božansku novu zvijezdu štovati Mudraci i kad se pojavi dijete u jaslama, da će onda doći svi, koji drže božje zapovjedi.1) Tako su po Balaamovu i Sibilinu proroštvu doznali Mudraci, da je ona zvijezda znak rogjenog Isusa. Može se još reći, da su po božjem nadahnuću to doznali, te se podigli da traže Isusa, kao što reče s. Leon Papa: D a d e i m B o g r a z u m , k o j i d a d e z n a k (zvijezdu) i š t o je u č i n i o , u č i n i o je d a s h v a t e , d a t r a ž e , i d a d e i m d a g a n a g j u , k o j i s u g a t r a ž i l i . 2) K). Gdje se je pojavila ova zvijezda i kuda je vodila Mudrac^ ? Zna se, da im se je pojavila na is­ toku i da su Mudraci pošli s istoka, a ne zna se pravo iz koje^ su pokrajine oli kraljestva pošli. Neki misle, da su došli s najdaljeg istoka, što bi po mišljenju mnogih bila Indija. Drugi drže, da se pod istokom razumije neko kraljestvo, oli pokrajina, koja se gledom na. Be­ tlehem može reći, da leži na istoku i vele, da bi to bila Perzija, jer su PerzijCi umne ljude zvali Mudracima Magi. Neki opet misle, da je to Medjupotočje—Mesopotamija, koja se zove i Kaldeja, što no leži na is­ toku, a mnogo je od Perzije bliža Betlehemu. A neki, da je to sretna Arapska, ne samo s tog što je ona obzirom na Judeju ovoj na istoku, nego što u njoj ima mnogo zlata, tamjana i mirhe, čega su Mudraci na dar donijeli. Kako bilo da bilo, Mudracima se je pokazala zvijezda na istoku i za njom iz svojih domova dogjoše Jeruzalem. Ovdje im se sakrije zvijezda. Ali čim izigjoše iz onog grada, pojavi im se o p e t d o v e d e ih na mjesto, gdje bijaše novorogjeni Isus i nestade je. 11. Šta je posije bilo od ove zvijezde? Ako se sastojala iz tvari, ako je bila prava zvijezda (a ne Duh sveti ili angjeo) onda zaključujemo, da se j e : i na dalje vratila u službu Bogom i prirodom odregjenu, niti se je više vidjela, kao ni onaj stup, što je vodio jevrejski narod do Jordana, a kad mje više bio nuždau, nestade ga. Megju Jeruzalemom i Betlehemom ima jedna čatm ja, zvana M u d r a č k a č a t r n j a, ali ne zove se tako za to, ko da bi u nju propala zijezđa, kao što sli neki pisali, nego jer ini se je opet ovdje pokazala, poklem je bila sakrivena kroz ono vrijeme, dok su oni bili u Jeruzalemu. (Svršitće se.) ‘) Eritreja je grad u Aziji pri moru, a zove se i Jovija. 4) Serm. 4. de Epiph. �Br. I. — Serafinski perivoj. — 1907. 1C Iz „Ubogarka/ I. VII. 0 kako milo poje Kroz pustu neko dol, Taj ne zna, što je tuga, Što ljuta srca bol. IV. Kućarica, gledaj, b’jela, Uz te lomne Krši gole PrikovO je udes krut. Zar nekud iz daleka Pod svoj se vraća krov, Pa djeci pjesmom šalje Pozdrav i blagoslov!? Pred nju sjela dva mališa Кб dva cv’jeta U pustinji Tu će c’jeli izvit v’jek. A neko tiho tuži 1 gorki plače vaj, On nikog svoga nema I rodni tugj mu k raj! Sve iin blago: mila mati, Očev humak Pred kućerkom I na nebu stari Bog! H. Ukraj groba procvjetala Od jadike grana, A pod granom sanak ljubi Ružu od m erdžana... Nije ono mrtva ruža No je Pavle mali, Juče su ga zadnjom Iji Sl’jepa opsovali. Nije imo na tom svijetu Utjehe ni trunka;Jutros su ga mrtva našli Kraj majčina humka. III. U zemlji ti nena spava, A ti pjevaš, bokce malo, Još ti nije elmaz oko Ni groba joj osveštalo. Ti i neznaš, bokce malo, Pjevajući po sokaku, Da je tvoja dobra zv’jezda Raspala se u oblaku. Pjevaj samo bokče malo Već će doći svoji sati, Kad ćeš drukče b’jedno rance, Kad ćeš drukče osjećati! B’jel golube, ptico moja, Pozajmi mi krila svoja, Pošlo nie je angjeo božji Dobrom Bogu do pr'jestolja Da maramu plavu ištem, Što je Seraf zv’jezdam kiti, Dobrimzv’jezdami mjesecom. Ne može mu biser stati U kutije od merdžana, U rukave od kadite, I u krmzi hareliju, ’) Kojom angjeO oči tare, Kad po zemlji biser kupi, Sitni biser — sitne suze, Sitne suze ubogarske. 4) Crveni svileni rubac. reg Vili. Rekoše mi, da se rane blaže, Kad se drugom tajna tuga kaže >a sam pjesmom pov’jedao rado, S čega vene moje srce mlado, sam čuo, — ne znam koji gjavO Da je moja čustva ismjehavo, Moja pjesma da ne vr’jedi više, Jer da prošlim prosjaklukom diše. Razum’jem g a! pa ću dalje rada Otkrivati moja čustva mlada, Njemu ruglo, a Bogu je dika Ublaživat sudbu nevoljnika! Ne ugleda znak« Prolit će se, mnij Vulkan od oblaka — II se lome st'jene Sred sučenog žara, 1Г se Bogu moli Angjeo ubogara... VI. Hladno sunce, Hladna tama — Meni suza Kapa sama. Neka kapa, Nek se krad Nije, vjeruj, Sebi ra d e ! A i što bih, A i kako Kraj tebeka Sebe plako, Kad pomislim Samo to, Šta ti trpiš, Siroto! IX. Ne kuni, dušo, mila, Ne kuni žica svog, 1 ako gutaš b’jedu, Još vječni žive Bog! A Bog je i krv 1’jevO, Judeja vigje sva, — Da nije trpjet morč To malo d’jete zna! Gle, taj je život kratak KO kratki, dušo, san, A sve će drukče biti Kad vječni svane dan. X. Na put se sprema Siročad mala, Pjesnička čut im Odronjke dala. Tražeći pravde Tražeći kruha Mnogog će dirnut Ručica suha. Mnogog će pitat Otprte zjene Može Г mu b’jeda Srcem da krene? Svin’te Na srce Gospod Ljubnut ih, braćo, vrelo, će Bog vas u čelo. I to su djeca Višnjega Boga Sve pokraj svega Uboštva svoga!! Branko Strahimir Škarica. 't — �Jedini književni list u Hrvatskoj. 11 Jedini književni list u Hrvatskoj. , ako stoji u jednom broju „Savrcmenika," što ga izdaje „društvo hrvatskih književnika." ™ \ y 0 ve|j HSavremenik“ sam sebi. Ja držim, da to nije časna reklama. Ipak bi se moglo i preko toga preći, da inu se inače nema štogod prigo­ voriti i — osuditi. Kad je oglašen „Savremenik" bilo mi je nekud ugodno duši. Žao mi je bilo propalog „Vijenca." Žao mi ga je bilo, premda ga nijesam žalio pod svaku cijenu. Žao mi ga je bilo, što zagje s puta i radi toga što morade propasti, Žao mi ga je bilo, ali ipak nijesam želio, da ikada uskrsne u onako sušičavoj boji, kao što je bio pred svoju smrt. On je imao takovu bolest, kakovoj lijeka nema, već da umre. „Vijenac" je počinio samoubojstvo. Urednici su mu bili M. Dežman i Gjalski. Gjalskoga poznam samo kao pjesnika. Sve što je Gjalski radio bilo to kršćanski ili iiekršćanski, radio je iz po­ riva umjetnosti. U tome ga je čovjek mogao upozoriti samo na manu, ali se nije mogao na njega srdili. Dežman je naprotiv vogja naše moderne - naše istrošene, dekadentske (i ako hoćete) raspušćene moderne. U njega nijesam imao nikada pouzdanja. I suviše mi je poznato, da je on jedini svojim arihmanskim duhom mogao održati našu „modernu" i moga je utvrditi na nedogledna vremena. Danas dakako on imade i doličnu zamjenu; eno: B. Drechsler, Cichlar-Nehajev, Wilder, Lorković, Begović, B. Lovrić; za njima kao da će prispjeti i mladi suradnici „Savremeuika": Benešić i ParmaČević. To vam je snaga „moderne," a otac im je M. Dežman. Kad se je oglasio „Savremenik, oglasio se i dr. Gj. Šurniin kao urednik. Nijesam ga izbliže po­ znavao, zato mi je i moglo nekud ugodno biti, kad je „Savremenik" oglašen. Istina, odmah je u pozivu na pretplatu bilo i to javljeno, da će se „Savremenik" držati „slobode u stvaranju." Megjutim to nije posebi nikakovo zlo. U nas i ne može se drukčije, nego da svi književnici rade zajedno makar oni i pripadali raznim školama. Nema u nas one vojske od književnika kao što u Franceskoj. Ona izjava „Savreme.iikova" po svome glasu, kako rekoh, zla nije. Zato sam se i mo­ gao oduševiti. Nego vrijeme pokaza, da se pod onom „ s l o b o d o m s t v a r a n j a " ne razumijeva sloboda umjetničkog ukusa, već sloboda i : r a s p u š t e n o pi s a t i . Raspušteno pisati to nije škola umjetnosti, već škola moralnosti. Nijesam imao pojma, da su „Savremeniku" temeljne misli one izjave: škola moralnosti. Megjutim danas je to posve jasno. „Savremeniku" je ta deviza, da se u njemu smije raskalašeno pisati. Došao je prvi broj „Savremenika" i u njemu od­ mah pročitah raskalašenu (i umjetničko nedotjeranu) pjesmu Milana Bogovlća: „ D v o r o v i m o g Ž i v o t a . " M. Spicer opet imade neozbiljnu raspravicu: „Umjet­ nost i stiđljivost.“ Lako se je već sjetiti, što svega u toj raspravici imade. On zastupa duboko mnijenje, da se stidljivost u umjetnosti mora poturiti u kut. A šta je stidljivost? — Stidljivost je duševno raspoloženje moralna čovjeka, koje se uvijek probugjuje u dodiru sa stvarima, koje mi nazivljemo sramnim. Tako je opće­ nito raspoloženje čovjeka. To je duševni pojav, koji se pojavljuje u svojim prigodama kao smijeh. Ko može ikada ugušiti svojstvo smijeha? — Može samo onaj, koji ubije svoju dušu. Ko može ugušiti u sebi svojstvo stidljivosti? Može samo onaj, koji uguši u sebi raz­ liku o moralnom i nemoralnom. Što se tiče umjetnosti, na prvom mjestu valja reći, da joj nijesu ni potrebiti bestidni predmeti, ni dolični. Ja sam posve uvjeren, da nijednom umjetniku ne bi palo na pamet tvrditi: daj e golotinja lijepi predmet umjetnosti, kad ne bi bilo dru­ gih porivu. Osim svega toga, kao što se god u vojsci пе može wuriti o politici (jer je to pogibeljno po vojsku) makar to bilo u kojem slučaju i poželjno, tako se ne smije ni umjetnost baviti onim stvarima, koje mogu pomutiti moralan duh. Preče je duhro naroda, nego li zagonetni užitai umjetnikov. A ono je dobro naroda, da narod bude moralan. Smiju li naši umjetnici zapisati »a svoju zastavu da žele narod demoralizirati?! — Ne smiju. A ipak oni neće htjeti nikada u koju galeriju golotinje upustiti svoje djece, J e r će se bojati, da im ne pomute njihove nevinosti. Šta su široki slojevi na­ roda nego djeca?! — Umjetnici, ako hoće slike „ s lo ­ b o d n o g s t v a r a n j a " ostaviti zakopane u svojim atelierima, onda im prosto budi! U istome broju odmah osim drugih stvari, imade od A. G. Matoša članak „ S o l o - V e r i ja c i je* “ Matoš nam je poznat od starina. Nemiran i nesretan duh ne dade mu mira. Prošlost inu trzava, a i budućnost ne znam kakva čemu biti, kad onakovo imade vjerovanje, kao što mu ga gledamo u „Solo-varijacijama." Ni manje, ni više on ne veli u svojim „Solo-varijacijama," nego: da mu je čitaoc glup. Zašto glup? — Glup zato, jer imade mjesto pameti dobar surogat — tako zvani moral, i njime se opire najezdi energije, inteligencije i ljepote, zovući ih nemoralnima, dok živi kao prosjak od prnja nauke i od mrvica pjesničkih stolova. Matošu dakle moral toliko isto vrijedi koliko i prnje. 1 moral su mu iznmjeli pjesnički ljudi kao što i Homer što iznije bo­ gove gočke. Dosljedno ide, da su i obveze moralne odigrale svoju karijeru, a sada moraju doći u arhiv zaboravi. Usugjujcm se reći, da „ S o l o - v a r i j a c i j e " u dušu fotografišu samoga Matoša ; i ništa više. Me­ gjutim nije pametno (a u ovome slučaju ni pošteno) zahtjevati, da svi ljudi iinadu njegov svjetlopis. �Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1907. 12 U ovom broju imade i ocjena B. Lovrića o čuvenom romanu Antuna Fogazzara, „II S a n t o . " Je li nam mladi Lovrić što rekao?! — Nije skoro ništa. Raz­ vodnjeno je ispripovjedao sadržaj romana, a na koncu rekao svoj sud, da roman ima svojih mana. Ipak mu najveću manu nalazi mladi Lovrić u tome, što je Fogazzaro, praveći ovaj roman, imao u namisli: reformi­ rati crkvu. Čemu, veli Lovrić, o b n a v l j a t i o n o , š t o j e z r e l o , d a s e s r u š i ? ! Tu je Lovrić iskalio svoju dušu. Samo ne znam, hoće li mu se duboko njegovo osvjedočenje izpuniti?! Mislim da n e ć e . . . . Siguran sam da neće, pa o tom dalje ni govoriti ne treba; samo me zanima znati spada li i ovo u „ s l o b o d u s t v a ­ r a n j a ? ! Kako se tumači, da je i ovo zgodno za odgoj naroda Hrvatskoga? - Megjutim nama ni ne treba tumačenja. Ko je slijep kod očiju taj ne vidi; ko je gluh kod ušiju taj ne čuje. Mi vidimo javno, da su ovo zavodnici naše knjige i naroda. I u drugim brojevima prošlogodišnjeg „Savremenika" imade sijaset prljavštine, Ja ću samo giavnije spomenuti. Prljava je pjesma Vidrića „ G o n z a g a " u II. sv. knjige II.; prljava je crtica M S. Tucića: „Kad krv vri" u IV. sv. knjige H; tendenr ijozna je zlobna i sablažnjiva u V. i Vi. svesku knjige II. Ađele Miličinovića „Dragojla Jarnevićeva." Ova hrvatska spisate­ ljica jedna je od najcrnijih točaka naše književnosti, Vrlo je teško čovjeku čitati vjeroispovijest' njezine. Čini se, da Adela uživa samo u sablažnjivanju. Isto je tako promišljeni atentat na Boga i na moral pjesmica Bože Lovrića u VI svesku knjige II. „Djevica." 0 njoj ne treba razjašnjenja. Prerano se je Bozo Lovrić podigao, da kritizuje Boga; ali zato neka nam ne zamjeri, što mi čitajući onu pjesmicu, pomislismo, da je ono zrcalo i pralik mladoga pjesnika. Megjutim ona pjesmica pre­ više zaudara. Šta ćemo dakle reći mladima na ove prljavštine ? Hoćemo li ih pohvaliti? U ovome ih ne hvalimo. Hvaliti bi ih mogli samo onda, kad bi izgubili Boga i moral. Šta ćemo im dakle reći? Reći ćemo im najblaže, što je rekao Dr. Sextil Puscarin, profesor rumunjskoga je- zika na bečkoj univerzi. Ovaj učenjak, govoreći o ru­ munjskoj dekadenci (koja importira tugjinske mane) usporegjuje ju s hrvatskom dekadeucom; i veli, da je ta dakadenca s v e o p u s t o š i l a k a o b u r a ; i p r o ­ u z r o č i l a o d v r a t n o s t p u b l i k e p r e m a nj oj . Tako veli učenjak, koga su oni pozvali, da im štogod napiše za njihov „Savremenik"! I dobro je rekao. Naša „ m o d e r n a " pustoši hrvatski narod kao bura; i naša moderna prouzrokuje odvratnost publike prema njoj. Dr. Sextil Puscarin neupravno pozivlje naše dekadente, da se obrate narodu. Oni sigurno neće toga učiniti, jer su duboko pali. Ali neka znadu oni, da su oni pobu­ dili odvratnost hrvatskog naroda prema sebi. Mi ih ne ćemo. Književnici „Savremenika" ne mogu pristati u Maticu. A oni su sami toj nedaći krivi. Nadalje, naš se narod ne smije trovati „Savremenikom" ni listovima njegova smjera. Osobito se moramo brinuti, da ovakovih listova ne prima mladež. To se ne može drukčije učiniti, nego da se nagje za našu mladež časopis tako vrstan, da posve zadovoljava umjetničkom ukusu. Da­ nas tako vrsna časopisa nemamo. Bi li skupo bilo ot­ kupiti dušu hrvatske mladeži (i u opće hrvatskoga na­ roda) ne znam kolikom svotom novaca i ne znam ko­ jom požrtvovnošću ?! Naši su se mladi uzobijestilr, a to je zato, jer mi ništa пе poduzesmo, da spasimo vjeru ~ ' o oni n i nas dubokim tonom nazvati i i moral. Tako će reakcionarcima; megjutim nama je poznato, da osugjeni na vješala sav svijet zovu reakcionarnim samo zato, što još uopće neće da kaznu vješala dokine. Već je vrijeme, da se naša čitalačka publika raz­ dijeli u dvoje: u one, kojima je stalo do vjere i mo­ rala i u one, kojima do toga nije ništa stalo. Onima, koji brane prljave novine i prljave ljetopise, nek je pi­ lio na čelu, da nemaju dijela sa Kristom! Katekizam moramo napraviti za našu čitalačku publiku, po kojoj bi se morala vladati. Popisati moramo novine i časo­ pise, koji ne smiju u ruke katoličkoj mladeži niti u ka­ tolička društva. 0. J os i p Ma r k u š i ć . VIJESTHIKNaša domovina. Iz uredništva: našim čitateljima i suradnicima na znanje. Novom godinom uredništvo i uprava ,,Serafinskog Perivoja" preneseni su u Visoko (B osna; Vi­ soko, franjevačka viša gimnazija); zato molimo cije­ njenu gospodu čitatelje, d a p r e t p l a t u l i s t a š a l j u s a m o i j e d i n o na u p r a v u „ S e r a f i n s k o g a P e r i v o j a " u V i s o k o . Ne u S a r a j e v o , ne d r u g d j e ! Inače ne možemo jamčiti, da će pretplači- vanje biti u redu. Cijenjenu gospodu suradnike molimo, da članke šalju na u r e d n i š t v o „ S e r a f . P e r i v o j a " u Vi s o k o ! Cijenjenu gospodu prijatelje širom hrvatskih ze­ malja molimo, da nam dopisom jave sve važnije cr­ kvene dogagjaje, organizacije i poruke! „Serafinski Perivoj" će igrati važnu ulogu u ka­ toličkom novinstvu hrvatskih zemalja; a čist dobitak njegov ne ide nikom drugom u korist, nego u slavu svetoga Ante — u gradnju crkve njegove u sarajevu. �13 Vijestnik. Ko uloži trud za proširenje „Serafinskog Perivoja", uložit će trud za opću katoličku stvar i za slavu sve­ toga Ante - a to će Bog priznati. Molimo gospodu hrvatske književnike i razne udruge, da nam svoja djela šalju na ocjenu! S naše strane uvjeravamo ih, da im neće manjkati objektivna suda. Mlagjim prijateljima suradnicima, koji budu že­ ljeli, saopčivat ćemo diskretnim putem ocjenu o njiho­ vim člancima ili pjesmama. Napokom molimo sve prijatelje, da nas m a r l j i ­ v i m p r e t p l a ć i v a n i em i r a š i r i v a n j e m na­ š e g a l i s t a dobrohotno potpomognu u svetome radu za vjeru i domovinu! Zagreb: Nova stranka. U Zagrebu se osnovala nova politička stranka, koja nosi ime: „ H r v a t s k a k r š ć a n s k o - s o c i j a l n a s t r a n k a p r a v a . " Nije nam poslano nikakvo izvješće o toj zgodi, a čini se, da je i to potrebito bilo. Sad za sada neka je dosti, što smo izvršili kronološku dužnost. Bit će prigode u skoroj budućnosti, da o tome opširnije progovorimo. Slovenija. obveza; 7,737.321 K privatnog kapitala i 14,571.499 K drugog štokakvog imanja. Da taj imetak nije oporezovan, moglo bi doći onim 14.228 svjetovnih svećenika kao godišnja renta od 538 K (pravivši 4Л1„ na 13.448 K). Od 7.800 župnika samo ih je 1313 odabranih, koji i priključak od kongrue dobivaju poprečno po 548 K i 36 h (svega skupa 720.000 K); 17џ;о župnika imade dobru eksistenciju, 831o mora ili se zadovoljiti s kongruom od 1200 1400 K. Ako uzmemo sav kler u obzir, onda 44.9Dio od njih imade kongruu od 600 1020 K ; 44.9tf|0 njih kongruu od 1200 1400 K. Jedan katolik u Austriji plaća za svoj kult samo 5*2 h, a svaki austrijski državljanin plaća za vojsku po 87 K. Gledajući ove cifre nama je svejedno, jer mi išćemo samo toliko, da možemo pristojno živjeti a glavna je naša plaća kod Onoga, koji ne daje kongrue po pretsudama, već po zasluzi i ljubavi. Nego utješljive bi ove cifre mogle biti za one, koji bi mogli sva­ kog svećenika utopiti u čaši vode. Kod nas bi u Rosni cifre ove vrste bile još kud i kamo kukavnije! Iz franjevačkog reda. f Simon Gregorčić. Dolazi nam tužna vijest, da je u Gorici pridao Gospodinu svoj zanosni duh slavni Vojska siromašnih i prezrenih. Svatri franjevačka slovenski pjesnik, Simon Gregorčić. Rogjer je godine reda broje blizu 1,000.000 članova. Prvoga samo reda 1844. u Vrsnom ispod Krila na Soči; godine 1867. za- manje braće imade 16.842 člana, koji stanuju u 75 regjen je za svećenika; znamenito je, da su najbolji provincija, u 4 kustodije i u 23 vjerovjesničke pokra­ slovenski pjesnici zvanjem svećenici: Aškerc, Gregorčić, jine. Drugoga reda (klarisa) imade 9.932 člana u 469 Medved. Sam Simon Gregorčić vrstan je slovenski kuća. Samostanskih trećoredaca imade 34.820, a trclirik. Ali on svojim pesimizmom (katkad i malo pre- ćoredaca u svijetu imade 888.884. Franjevački red drži, kako rekosmo, u svojim ru­ tjeranijim) pobudi antipatije prema sebi u svojoj naj­ bližoj okolini. Tome je najviše doprinijela njegova kama 23 vjerovjesničke pokrajine. Od toga otpada na pjesma: „ Č l o v e k a n i k a r . " Morao je poći u miro­ Evropu: 153 kuće sa 853 svoćenika, s 222 klerika, vinu, gdje ipak umrije prilično sretno, jer je svoj duh 238 lajika i sa 77 novaka. Na Aziju otpada: 259 kuća, razborito nastojao da obuzda, a osim toga brojni pri­ 305 svećenika, 38 klerika, 211 lajika i 6 novaka. jatelji njegove poezije ne dopustiše da materijalno strada. Na Afriku otpada: 45 kuća, 115 svećenika i 90 lajika. — Na Ameriku otpada: 217 kuća, 1170 svećenika, 333 Slava mu i pokoj mu d u ši! klerika, 673 lajika i 97 novaka. Na Australiju i Filipine otpada: 49 kuća, 140 svećenika i 121 lajik. Megju Austrougarska monarhija. ovim vjerovjesničkim pokrajinama broji se i naša Bosna Stanje katoličkog klera u Austriji. Sveukupni Srebrena. imetak katoličke crkve u Austriji iznosi 813,500.000 K; U istinu sjajni brojevi; pa Bože daj, da svijet ne a taj imetak služi: uzdržavanju svjetovnog klera, uzdr­ luduje za utopijama socijalne demokracije, nego sve žavanju redovnog klera, pa uzdržavanju crkava i župa i drugim raznim a stalnim djelima milosrgja. To je više on tražio utjehe srcu i umu u ovoj vojsci siro­ imanje takogjer podvrženo raznim porezima i ekviva­ mašnih, koji ništa ne posjedujuć i svega iniajuć, slijede lentima. U Austriji imade po zadnjem pučkom popisu Kristov duh socijalnosti! 14.228 svećenika i 30.000 redovničkih osoba. Da je to imanje i slobodno od državnih daća, kao što se haje, onda bi otpadalo na jednu duhovnu osobu kao go­ dišnja renta 740 K (4°» 18.408 K). Sve crkvene nadarbine nose cijenu od 191,143,919 K i to: 70,141.131 K dohotka od nepokretniua; 98,893.768 K od državnih Frauceska. Novo ministarstvo. Promjena franceskoga mini­ starstva od 23. listopada 1906. imade za franceske ka­ tolike mnogo veće značenje, nego što mnogi misle i vjeruju; jer od onog dana sjedi na presjedničkoj stn- �14 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1907. lici franceskoga ministarstva čovjek, ne kao dosada orugje jedne stranke, već čovjek, komu je uspjelo oslo­ bodit se svojih drugova — da nad njima tim više go­ spodari, Čim su ga oni više proturali do tog položaja. Tvrdoća njegove volje i njegova velika lukavost tim će sudbonosnija biti po Crkvu, što je on sve svoje krjeposti i sposobnosti koncentrirao u mržnji protiva Crkve i ne samo protiva Crkve, već protiva opstanku kršćan­ stva u Franceskoj. Voda od kršćenja kao da se nije dotakla njegova čela; i dogme vjerske kao da mu nisu nikada duše prodrle; i uzvišeni propisi morala kao da nikada ne pristupiše k srcu njegovu! On se hvali, da je poganin, da je slobodnjak i da je slobodni zidar A u rukama takova čovjeka leži sudbina Franceske i franceskog katoličanstva. To je onaj Clemenceau! Po odreknuću prostodušnoga Poincare-a, ministra financija, nužda bješe formirati novo ministarstvo; a tu prigodu jedva dočeka gospodin Clemenceau, da svu vlast na sebe privuče. Pregjašnji ministar presjednik Sarrieu ne imade toliko psosobnosti, da sastavi novi kabinet, a za to morade pa?*i. Clemenceau, koji uživaše potpuno povjerenje socijalista, silan je bio dotle, da se je pred njegovom energijom prigco slabi presjednik republike g Loubet ~ o on se i,spe na svoje mjesto i sam sebe proglasi presjednikom ministarstva. Već od postanja današnje republike (pred 35 go­ dina) težio je minister Clemenceau za političkom silom; on je dapače mnogo već ministarstva upropastio, prem da se ipak nije time mogao nikada uspeti do današnje časti. Nekoč protjeran iz parlamenta, poslije 9 godina uspije mu kao senatoru opet unutra doći i svoje pla­ nove provesti. Sarrieu ga stvori ministrom, a on njemu sada u zahvalnost pokaza vrata. A postavši Clćmenceau ministrom predsjednikom, isključi u sastavljanju svoga kabineta sve muževe, koji imadoše svoju glavu. Nje­ govo današnje ministarstvo jest čedo njegove volje a po tomu i slijepo orugje njegovo. Osobitu neovisnost i neustrašivost pokaza Cle­ menceau proti antidreyfusistima i to onom prilikom, kada usprkos javnom mnijenju generala Picquarta, u Dreyfusovoj aferi jednom već protjeranog iz vojske, za ministra rata imenova. A prije toga imenovanja svojom vlašću učini da isti Picquart na ruglo ugleda vojske u malenom razmaku od tri mjeseca tri najveća vojnička stupnja postiže. Po imenovanju svoga ljubimca Pichau-a za ministra izvanjskih posala, dobi Clemenceau i vanj­ sku politiku u svoje ruke. Ukratko rekavši, on je go­ spodar Franceske i diktator. A posve naravski, da je Briand, kovač r a s t a v n o g a z a k o n a ostao na svo­ me mjestu. Dok ova dva čovjeka vladaju u Franceskoj crkva se nema nadati nikakvu dobru. Premda neće biti nikakva otvorena boja protiva crkvi, jer je Clćmeceauovo načolo: radi potajno, podlo ali uspješno! To se već donekle pokazalo, kad se ministar predsjednik zagrozi, da će svećenicima ukinuti dosadaš­ nju povlasticu vojničke službe: samo jednu godinu otsele će morat da služe dvije godine. Šest tisuća sve­ ćenika moralo bi poći u kasarne. A i to ne bi bilo najveće zlo, da se Clemenceau ne prijeti i seminariste pod pušku goniti. Sudbonosnija bi ipak bila ona pri­ jetnja: o progonu biskupa Clemenceau je u više go­ vora rekao, da su biskupi činovnici neke strane v lasti; a po tome, ako se biskupi ne pokore rastavnom za­ konu, izgubit će francesko državljanstvo i bit će pro­ tjerani iz Franceske. U nedavnim sjednicama ministar­ stva obećao je Briand, da će pred francesku komoru izneŠen biti paragraf civilnog zakona sa slijedećim sa­ držajem : „ S v a k i s v e ć e n i k , k o j i s e n e k o j v a n jskoj vlasti p o k o r a v a p a s e p r o t i v i d r ž a v ­ nom z a k o n u o i z v r š i van ju j a v n o g b o g o ­ s l u ž j a , g u b i f r a n c e s k o d r ž a v l j a n s t v o . 1* Kad bi nas mogao čuti gospodin Clemenceau, upitali bi g a : zašto ne gube državljanstva toliki zastupnici franceskog sabora, koji se slijepo pokoravaju komandi socijalne „int ernat ijonale"?! Da, ali gospodin Clemen­ ceau, to je i po duši i po logici čisti Jakobinac. f Ferdinand B runetiere. Slavni literarni povje­ sničar, vogja katoličkih učenjaka u Franceskoj, član akademije neumrlih, Ferdinand Brunetićre umro je 9. prosinca u Parizu. Ferdinand Brunetiere je rogjen 19. srpnja 1849. u Toulonu. Ispočetka se bio posvetio uči­ teljskom stališu. Godine 1875. postao je suradnikom glasovite svjetske revije: „Revne des deux Mondes“, godine 1880. postao je tajnikom iste revije, a godine 1893. glavnim urednikom njezinim. Za tri godine opet kasnije poradi vanrednog mu talenta imenovaše ga učiteljem franceske književne škole u „Ecole normale"; a godine 1894. zapade ga sreća i čast, da bude čla­ nom najglasovitije učenjačke udruge, članom franceske akademije neumrlih. Glavna djela, što ih Brunetiere na­ pisao jesu: „Evolution des genres dans Г histore de la litterature" (sv 1 Pariz, 1890): pa onda: „Etudes critiques sur Г hjstoire de la litterature frangaise (Pariz 1980); od akademije nagragjeno djelo: „Nouvelles etudes critiques“ (1889.), „Etudes critiques“ (1887.), „Histoire et litterature" (1884 - 86), „Nouvelles questions de critique“ (1890.) i „Le roman naturalisle." Kako se v id i: opsežan rad. Ferdinand Brunetiere, oštrouman kritičar i učenjak najtemeljitije spreme, razbijao je, tako rekuć, maglu franceskoga pozitivizma i naturalizma. Taine prema njemu čini se čovoljuk. Posve je razum­ ljivo, što na ovoga učenjaka hature prestavnici franceskoga pozitivizma, kao što i naš „Obzor." �Vijestnik. Prosvjeta. Je li bilo kršćana u Pompejima? U talijanskom listu: „Giornale d’ Italia" raspravlja rimski sveučilišni profesor Labanca o pronalasku, što ga je profesor Sogliana otkrio. Ovaj slavni arheolog u spomenutim iskopinama vidi ozbiljnih znakova, po kojima bi se moglo zaključiti, da je prije katastrofe, što se je odigrala g. 79. poslije Isusa u Pompejima, i kršćana bilo. Više se puta već o tome povela riječ, ali ne bješe stvar riješena. U najnovije vrijeme našao je profesor Sogliana u sloju vulkaničkoga pepela jednu svjetiljku, na kojoj je urezan križ. Slog pepela dolazi sigurno iz vremena one katastrofe. Prema tome je ona svjetiljka s urezanim križem takogjer iz one dobe. Sada stoji pi­ tanje: može li se ovaj nalazak uzeti za pouzdan dokaz, da je u ovo vrijeme u Pompejima kršćana bilo. Na sjevero-istočnoj strani Pompeja, gdje je svjetiljka našasta, stoje razvaline, gdje su bili zaselci bogatih Rimljana. Sogliana ne vjeruje, da bi inegju onim vilama mogla biti koja kršćanska vila; prema tome, da ona svjeiiijr.a s križem potiče od kakva roba kršćanina. A što onaj križ stoji na svjetiljki, to je za to, jer je u ono vrijeme križ bio zakonom zabranjen; kržćani radi velike spionaže пе smjedoše nositi javno križa, nego su ga krili na kakve predmete svagdanje uporabe. Povjest se ne protivi tvrdnji, da je u starim Pompejima bilo kršćana. (Dapače je g. 1853 kod Staebije otkrivena kuća s natpisom „Christianos", i našasto je sidro u svodu; a sidro je starim kršćanima čestoputa nadomještalo križ). Godine 62. sveti se je Pavao kod mjestanca Pezzuoli iskrcao; za slije­ dećih 17 godina bilo je vremena, da se kršćanstvo i megju pompejskim stanovništvom raširi — osobito je radi toga bilo lako, što se znade, da je u ono vrijeme u Pompejima bilo Židova. Ipak Sogliana ne vidi jaka pozitivna dokaza, da je u Pompejima slobodnih kršćana bilo. Naprotiv profesor Sabanca po nalasku one svje­ tiljke drži, da je stvar riješena. Dapače on i to veli, kako nije istina, da se u ono vrijeme nije smio križ nositi. A posve je slučajno, da se onaj križ našao urezan u svjetiljku. Ta kršćani su u ono vrijeme običa­ vali i u kamenje urezivati križ ili slovo T. To je bio naprosto običaj. Tako je dakle ili riješeno ili će se na­ skoro riješiti ono važno pitanje arheologa: J e li b i l o k r š ć a n a u P o m p e j i m a ili ni j e?" Bambiuo d’ Aracoeli. Zagrebački list „Istina** u 51. broju od g. 1906., u članku ,.Božić u Rimu-* piše o kipu malog Isusa, što no se štuje franjevačkoj crkvi Aracoeli u Rimu: Vele da je priliku djeteta izdjelao neki redovnik iz korjena maslinova drveta sa Maslin­ ske gore a sv. Luka da je nafarbao. Kad je taj pusti­ njak umro dospjela je čudotvorna prilika u more, a valovi ju prenesoše na ušće Tibera.“ — Ovo bi bila povijest Aracoelskog malog Isusa. 15 Ali — prem je slična istini — ipak nije tako, niti je onaj kip Isusov u Aracoeli tako star. Naše franjevačke kronike njegovu pojavu u Rimu stavljaju u prvu polovinu XVI!. stoljeća, ter se o tom kipu malenog Isusa ovo kaže: „Prije mnogo godina, pripovijeda predaja, živio je u Jeruzalemu neki skromni redovnik, brat laik iz reda sv. Franje, koji se je u prošlo vrijeme bavio izrezivanjem kipova iz drveta. Jednoč nabavi komad drveta starih maslina, koje su još opstojale kod pećine Isusove Borbe — Agonia — i koje su — poleg predaje bile svjedokom Isusove borbe. Pobožni redovnik htjede iz ovog drveta da napravi malenog Isusa. Radio je, izrezivo, molio i napravio sveti kip. Ali je kipu manjkala boja, i ne znajuć pobožni brat redovnik otklen bi ju nabavio, poče moliti i postiti. Veoma se začudi jednog jutra, kad ugleda svoj kip malog Isusa najkrasnije nabojen ružičastom bojom. Pripovijeda predaja, da su sašli angjeli s neba u skro­ mnu redovnlkovu sobicu i popunili njegovo djelo. Ovo se je 4udo u brzo proglasilo po Jeruzalemu i tako su u svetom gradu kroz nekoliko godina štovali ovaj kip malog Isusa. Jednog dana ovog redovnika pozovu u Rim njegove starješine i on ponese sa sobom sveti kip. Lagja, na kojoj je putovao, sretno prevali pučinu mor­ sku i prispije na pogled Livornu, a tuđe poče bjesnit bura i lagja se razbije uprav pred obalom. Redovnik izgubi svoje blago, ali sutradan došavši u Livorno, vidi on megju hrbinama razbijene lagje kovčeg u kom je bio sveti kip, odmah skoči u more i s najvećim ga veseljem iznese. Kip bi donesen u Rim i stavljen u crkvu s. Marije Aracoeli. Kip je obložen draguljima, što su ili pokloniti dobri kršćani i nosi se bolesnicima, koji ga za/.ele što­ vati da im pomogne ili ozdraviti ili sretno umrijeti. Ud Božića je do Bogojavljenja izložen u jednim vrlo umjet­ nički izragjenim j a s l i c a ma, koje obuhvaćaju Čitavu jednu kapelicu u dnu pobočne lagje sa strane evangjelja. Pred večer se Bogojavljenja izvadi iz jasala i nose ga u ophodu ti kapelicu nuz sakristiju, posije nego se ovim sv. kipom dadne blagoslov sa vrh viso­ kih stepenica pred crkvenim vratima. Ko se želi poklo­ niti ovom kipu i vidjeti .ga, treba da se samo prijavi bratu sakristanu. Ovaj kip malenog Isusa ima svoju kočiju, u kojoj se nosi bonicima, a nosi ga svaki put jedan misnik obučen u kotu s naramenicom. Prija jo kočija bila skopocjena i sva zlatom izvezena i ure­ šena, koju je Napoleon Veliki zarobio i odnio u Francesku, te je nigda nije vratio. Od onda je samo jedno­ stavna kočija, u kojoj se vozi mali Bambino. O .J V. Dvije nove drame u Hrvatskoj. Poznati pjesnik lascivnosti, Milan Begović, napisao je prošle godine dramu: ,,G o s p o g j a W a 1e w s k a“ ; tako isto Ađela �16 Br. I. - Serafinski Perivoj- — 1907. Milčinović i Milan Ogrizović napisali su „ P r o k l e t ­ s tv o .4* Hrvatski dekadenli htjeli bi se ovim novim dramama podičiti, megjutim nemaju čime. Begović nije se mogao oteti svojemu „ј a,“ pa da opet ne sablazni hrvatsku litereturu s dramom, gdje se utvrgjuju ideali putenosti. Neću raspravljati o neuspjelosti ove drame, budući je to već opširno učinio Ch. Šegvić u „Hrvat­ skom Dnevniku". U kratko budi rečeno, da u ,,Gos p o g j i W a l e w s k o j " nema poštene ideje, nema psihološke obragjenosti, a nema ni toliko vrsne tehnike, Adela Milčinović i Milan Ogrizović, kad ne mogoše drukčije proslaviti svoga imena u hrvalskoj knji­ ževnosti, dadoše se na revolucijonarne iskoke proti crkvi i svećenstvu. Čitao sam Adelinih stvari, gdje u prilici novele monografira samu sebe. Morati će biti jadna njezina emancipacija od uzgoja, što ga je dobila negdje u samostanu sestara! Kad ju progju mladenački čari, ne znam hoće li onda njezine novele biti ispuniivane onakovim idealima?! O Milanu Ogrizcviću dosada sam mislio dobro. Ali pročitavši „Prokletstvo", što ju napisa on u društvu s Adelom MilČinovića, vidio sam šta se sve može napisati danas u Hrvatskoj. Autori drame „Prokletstvo" ne drže ništa ni do crkve ni do crkvenih istina. Lako mi je razumjeti, da se naši dc kadenti rugaju sakramentu svete ispovjedi i crkvenom auktoritetu, nego ne znam o-kle dolazi, d? se danas ponavlja sredovječni boj proti kipovima?! Ipak su i nehotice u svojim novoveškim junacima pokazali, odaklen dolaze borbe proti crkvi. S ^ast i pohlepa za tugjim imetkom igraju glavnu ulogu. Ako se ijedna od ovih dviju drama donese na pozornicu i uzdrži na njoj znak je da je naš narod već zaražen. O j M Kako se truje svijet? ,.F A. Brockhaus kleines Konversations-Lexikon" na prvi pogled nevin imade takovih tačaka, koje smućuju pravovjerne duše. Ovaj mali leksikon u istinu je izvrsna priručna encyklopedija, ali uza sve to može poslužiti za pouku, kako je da­ našnji ateizam zloban i kakvim se zlobnim srestvima služi. Kod tačke: Jesus" skiciran je život spasiteljev po nauci Renana, Straussa, Schleiermachera i drugih. Kod tačke „Petrus", veli se, da je govor o Pe­ trovu pribijenju па križ Рип gatke; tako se i Petrovo biskupovanje u Rimu (po čemu pape svojataju primat), drži posve neistinitim. I veli se dalje, da Petrova druga poslanica dolazi iz drugoga stoljeća. Kod tačke „Maria" veli se, da je bi. Dj. Mariju kršćanstvo istom u 5. stoljeću počelo štovati kao majku božju. Kod tačke „Abendmahl" veli se, da je istom g. 1215. nauka o pretvaranju kruha i vina u tijelo i krv Gospodnju postala naukom crkvenom. Imade još bezbožnih tačaka. I koliko je u njima zlobe i neznanja! Ateiste rade neumorno. Oni nigdje baš ne mogu metnuti svoje ruke, a da na dotično mjesto ne spuste ujedno čitavu koloniju kužnih bakcila. Najragje to čine u djelima popularnim. Ovo neka nas potakne na gorljivost, da ni mi nigdje ne metnemo svoje ruke, a da ne spustimo na dotično mjesto koju traku kraljevstva božjega ! ITartić u njemačkoj knjizi. Kalendar svetoga Ante (Fulda 1907.) piše o pokojnom Martiću : „Martić fra Grgo jedan je od najvećih sinova svoga naroda i možebit najbolji pjesnik hrvatsko-srpskog naroda. Hr­ vati mu vele: „ N a š H o me r . " Njegove pjesme odje­ kuju posvuda po siromašnim kolibama njegovih zem­ ljaka; njegovo ime pozna svako djete, ne samo poradi njegove bogodane poezije, nego i poradi njegove po­ žrtvovne ljubavi za spas potištenih i poniženih." — ^ eta samo, što nas istom strani narodi uče cijeniti i poštovati svoje prvake! Pa i ta pouka da bi bila trajno djelotvorna! Spomen-knjiga o fra Grgi Martiću. Knjiga sa­ držaje neke pjesme i članke, kojim je povoda dala slava Martića. Knjiga nije baš potpuna, ali ono što jest vrsno je. Osobito nam se dopada i po toplini i po iskrenosti i po temeljitosti prvi članak „Mjesto uvoda" °d ^ r* Tugomira Alaupovića. Cijena je knjizi neznatna K 80 h ): 3 žist је dobitak " атјјеп'еп ”Zak,adi fra Grge Martića." Naša je dužnost, da knjigu preporučimo! Dopisi uredništva. Prijateljim a dopisnicima u Llvnu i Fojnici. Nije uredništvo krivo, što Vaše stvari ostaju istom za broj u ve­ ljači. Ustrpite se1 B. Š. Nigdje ne možemo stignuti „Bosanskog Prijatelja." Vaše pjesme dobre; i hvala Vam! Kad dogju na red, vidjet ćete ih. Ipak mislim, da će biti tiskane prije nego se nadate. S. S. u Zagrebu Onu stvar pokrućivati bez razorno te­ meljitih dokaza ne bi bilo spasonosno. A imali bi veliku želju pobiti netaktičnoga učenjaka. Tiskara Vogler i drugovi. �Utemeljena godine 1882. i i ; J is lp ra VOGLER i H R U G O V l, S a r a je v o , lili 4 fcO ltA N D rC N O D R U Z T V O mm §ш г\ Najstariia xnjigotiskara i ster^. Ш Ћ Ш Horcegov.ni| la s ja u noderniijim pisme tima, 9к Preporučuje se za tipkanje novina. * učinili i 'et­ nika, posjetnica, zaručnik . v rc a n ih k a rti poslova, što u tiskarsku struku zasiecaju sa uku * bora i uz najumjereniju cien Vanjske naručite OBAVLJAJU St. лп �I Р п п г > п П ' ) 1п 1 I Г"| S O D o i r J i I K l C G ll i f amctm? iJ{ h»K ujib, za častnike, svećenike, dvorske, državne i privatne ćtnov'n^ e , učitelje, ' *e i obrtnike, trpovaćke namještenike, gospodje sa pravom mirovinu i za pri* i i I o n a ; , 2ђ god аг mjesečnu, »/«, V* hi oielogod. otplatu. Specialiteta. Personalni kredit u smisl-& % ! »alileloi Ml ifco-bečke ankete (Kapitalizovanje plaće). % /t -St ! d kk> kruna počamšl nn I., II. i 1)1. i"av. -za posjednike realiteta, polja, stanbenih i pokraj, kuću, vile tvornica, kupališta, mlinova, mineralan vrela i svake vrsti nepokrotuina do •/« procjenb. vri|ednoati. шј banrfjf na gragjevine svake vrsti n 2—3 obroka nlCutl prema tome kako je gradnja nopredovala. Konverfiranje bandonuti privatnih dugova. Mjenice. leeUompii i zamjena mjenica za trgovce. >Ii sastavljamo i financiramo planove od ustrojiti se itnajučih poduzeća. Preuzimamo izdavanje tehničkih i g eo ­ loških mnijenja po zaprisegnutim vještacim a. Bavimo se promjenom postojećih poduzeća u dionička društva. Najreeloije' Brzo! Diskretno kroz prvorazredne tuzemno i francusko-oogloske zavode. X < tibolje p r€ p o r u k e iliefet'fu c.e) Umoljava se priložili marku za odgovor! Х и М ije ru jt-e p r o ' p r /kf . TbZTTlT, .X * i~ l-b c X -.- Tri forinta BUDIMPEŠTA V. K uharу — ulica 19 stoji jedan pošt. sauduk brutto б kg. oko 50—kom hepuy sortiranog ljubi R az Toiletnog otpadnog sapuna, m o*uš, gjurgjlca, cvijet breskve Ud lan Unttrnehm ung Budim pešta, erćdy ulica 3 preporučuj C H K V voje obilno K A N I C A, kao: Matici krštenih, Matica krizmanih, Matica vjenčanih, Matica umrlih, Protokola, Crkvenih računa i exhibita. Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. d. u pojedinim arcim a\ili u solidnom uvezu, Službenih kuverata u svim veličinama, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a62a2a07a83e3a6bb9d9b28db053a534.pdf 7b157be1508b51cba6adb5d2437506bf PDF Text Text GLASILO HRVATSKIH FRANJEVACA. г д а ?____ п[) URCGJUje : 0. -,' : f £К*. BROJ 2. « Č la n c i 1. Odvraćaju li znanosti čo Bougaudu priredio N 2. Bogojavljenje (O. Jerom 3. Alkohol i alkoholizam 4. Filološka studija o božičnoj % sm r »U se vri­ jeme godišta.« (Ćutić Mladen). . V ijestnik : Naša domovina: 5. Iz uredništva: našim čitateljima i suradnicima na zn an je...................................... .2 9 6. PedesetgodiŠnjica smrti Ivana Frana Jukića . 28 7. Gučagora: f Fra lv0 Ć o s i d .............................30 8. Zagreb: političko stanje u Zagrebu . . . . 30 11 a I ј • 11. GkrU' ■' .-'JUvd . . - > ' i fc t a M i. 1. DVmuSie: ..*j> r znanost«13. »Vogja u duhovne 2i 14. Šeringer: Pnruču' ? 15. Z a h v a l a • ■ 16. D o p i s i n i c a i Ч Ж Ј? fcii IZLAZI MJC5CČN0 NA DUA ARKA, GODIŠNJA ČUDNA 5 KRUNA RUK0PI5C I PRCTPLAT'J PRIMA URDDNIŠTUO U 1Л50К0М (POSNA, UI30K0, TRANJCUAČKA GIMNAZIJA). OTrRAUNlSTUO JC U TISKARI .UOGLDR I DRUGOVI”, SARAJDVO. лдМЛШ TI5KftRft ’ ел) ti �„Povjest sv. p ra n e A siž k o g a .” Dva sveska, 669 strana; napisao L av Le M onnier, preveo fra Arkangjeo Brković. Cijelo djelo broširano stoji K 6.30, a dobiva se u „Skladištu devocijonalija" S. Vukovića u Sarajevu. To je najopširnije i najkritičnije djelo, što je doselen izašlo o svetom Franji; pa se je i hrvatsko novinstvo o njemu sjajno izrazilo, hvaleći najpovoljnije i hrvatski prevod. Ne ćemo samo reći, da je ovo djelo kršćanima tek za duhovne hrane, nego nas i s mnogo drugih strana sili, da ga kupujemo. Onaj, koji je oduševljen za djelovanje franjevačkoga reda u hrvatskim zemljama, kupit 'će djelo, da vidi odnošaj izmegju duha svetoga Frane, toga učitelja i proroka u XIII. vijeku i izmegju rečenog djelovanja. Kulturnom historičaru opet ovo bi djelo bilo rukovogjom ii tumačenju, čime je sveti piano zaslužio, da ga već općenito zovu „glavnim pokretačom današnje prosvjete,“ usp™ 1™' juć ga s prvim velikanima filozofima?! Sami pak hrvatski prevod n a^ ’ ie po imenu fra Arkangjela Brkovića, pregjašnjeg urednika našeg lista! Visokom, Bosna) i po svome „Glasnik svetoga inska kuća, a osobito mladež, uregjenju i po svome znače •ić (fra Jozo Zvonigradski). Ovaj Urednik mu poznati već čitaocim ' ~ -ijet pouči u kršćanskome duhu i da ga list po svojoj spremi osobito bi bio a. štiti od bezbožnosti. Privlačiv je donekle i po svojim ilustracijama. S vremenom, kad mu se financije podignu, to će biti list posebne obljubljenosti. Nego i po samome imenu svetoga Ante list zavrjegjuje mnogo simpatija. Sveti Anto najčuveniji, najčudotvorniji i najobljubljeniji svetac svijeta! Ne štuju ga samo katolici nego i inovjerci. U samoj našoj domovini sa strahopočitanjem katkada spomene pomoć svetoga Ante i musliman i pravoslavni. U *Glasniku svetoga Anteu naći će čitatelji i pouke i utjehe. A siguran sam i to, da će se Čitatelji naučiti, kako će moliti svetome Anti i naučit će se, kako se može po zagovoru svetoga Ante u mnogim nevoljama čudnovate pomoći naći. Svaki kršćanin svijestan svojega zvanja nastojat će, da ovaj list raširi. I mi ga najtoplije preporučujemo! �^ UREGJUJr 0 BROJ 2. i rRflNJCUflC. ^ \JI50K0, 15, VELJAtE 1907. GOD. XXI. Odvraćaju 11 znanosti čovjeka od Boga? Po Bougauđu j: redio N. Gjebić. ^lujem žalosne glasove, koji mi govore: „Imaš ^ pravo; bezvjerje je i bolno i neplodno. Ono vuče za sobom nemir, muku, žalost, što sve s dobom raste. „Makar srce i lagalo, ipak ono krije ranu unutra." Zar ne vidiš s druge strane, kakove prigovore diže dandanas znanost proti vjeri ?“ „Ја vjerujem znanosti", reče mi nedavno mlad Čovjek; „kako ću onda vjerovati vjeri? Ta izmegju vjere i znanosti stoji nepremostiv jaz." „Ра za što?" rekoh mu. „Za što? Jer svaka vjera nužno imade nadnaravno za svoj princip i za svoj temelj." „Bez sumnje imade svaka vjera nadnaravni ') temelj. Svaka vjera pretpostavlja djelatnost božiju, po kojoj se Bog čovjeku približuje i kao gospodar i prijatelj miješa se u njegove poslove. Pomisli si, da nema ovoga dje­ lovanja božijega, onda ti vjera nije ništa drugo nego prazan san." « Riječ n a d n a r a v n i ne uzimljemo ovdje u bogo­ slovnom smislu, nego u onom, koji protivnici vjere dandanas s tom riječi spajaju. N a d n a r a v n o je toliko, koliko n e m o ­ gu će, vele oni. Drugim riječima: Bog se ne mo ž e b r i n u t i za l j u d s k e pot r ebe . To je smisao, što ga svi protivnici vjere spajaju s riječju: n a d n a r a v n i . 1 mi ju ovdje rabimo u ovom smislu, da oprovrgnemo protivnike s njihova stanovišta. „Sasvim pravo: i upravo s toga će iščeznuti vjera u svjetlu znanosti Znanost ne pozna ništa nadnaravskoga; ona ga nije nigda vidjela, nigda ga se taknula. Znanost zna samo za ono, što. vidi." „Misliš? A kad bih ja ustvrdio protivno, da će vjera — poslužiću se tvojim lijepim izrazom — sjajno zasjati u svjetlu znanosti. Kad bih rekao, da je znanost gledala nadnaravno, da ga je rukama ticala, i odmah svijetu na jedan put i neoborivo dokazala, da ima nad­ naravno." Da, najjasniji, najsjajniji uspjeh naših veli­ čanstvenih otkrića jest taj, što sve znanosti: i astrono­ mija i geologija i fiziologija i lingvistika i povijest jedno­ glasno svjedoče, da Bog sigurno, često, da stalno, neposredno ili posredno djeluje u svijetu. Razvijmo veličanstvenu ovu sliku. Već se za znanost bliži čast, kad ne će biti moguće otvoriti znanstvene knjige bez vjerskog pokreta. 1. Sve znanosti dopuštaju, da prvi atom, prva klica, prvi pokretaj nužno i bezuvjetno potječe od uzroka, koji se nalazi izvan materije, i da nije moguće protu­ mačiti postanak stvari bez Boga. Ne ćemo se sad pozivati ni na astronomiju, ni na geologiju, niti na ikoju granu biologije. Kasnije ćemo čuti u toku rasprave, što o tome govore Newton, Kepler, Herschel, Arago, Cuvier, Kl. Bernard, Flourens, da i isti Darvvin. Sve je to eklatantno i neoborivo. �18 Вг. 2. — Serafinski Perivoj. — 1907. Pustimo nadalje i one divne, još posve nove študije 0 kretnji, o toplini i njezinoj promjeni. Ovdale će izići po svjedočanstvu velikih učenjaka novi dokaz, da je postanak kretanja u svemiru samo za neki kvantum vremena pred našom epohom i s toga da je ovo kre­ tanje imalo početak, komu je uzrok nužno izvan svemira. PoČimajući važnu ovu raspravu navešćemo učenog Cauchy-ja. Ovaj učenjak dokazuje matematički, kako postanak svega u svemiru nužno mora biti od Boga. Саисћу počima s dokazom, da ne može biti ak­ tualno beskonačna broja u pravom smislu riječi, kao što ni reda sastavljena od članova iz aktualno i apso­ lutno beskonačna broja. Kad je ovaj stavak nepobitnim računom dokazao, i svi se matematičari s njime slažu, Poisson Legendre, Lacroix, pridodaje Саисћу, da bi se ovaj temeljni princip baš lijepo mogao uporaviti na red članova i predmeta, što postoje jedan za drugim, da­ pače i na slijed sukcesivnih dogagjaja. Kad možemo n. p. ustvrditi, da imade sad samo konačan broj zvijezda, možemo onda slobodno ustvrditi, da je isto tako i broj zvijezda, koje su postojale, uzmimo, da ih je mnogo nestalo, konačan. Što kažemo o broju zvijezda, to možemo reći i o broju ljudi, što su živjeli na zemlji, o broju okretaja zemlje, i konačno o broju dogagjaja, što su se zbivali na svijetu, otkako postoji. Dosljedno bio je prvi čovjek, bio je čas, u koji nastao svijet u prostoru, u koji počeo okretati se oko sunca, u koji stao opsto­ jati i isti svemir. I znanost nas silom vodi do onoga, što nas vjera uči, naime: da materija ne može biti vje­ čna. I kad ne bismo ovo držali, kao kršćani, morali bismo držati već kao a r i t m e t i č a r i i m a t e m a t i ­ č a r i . Cauchy još veli, da bismo to morali držati i kao f i z i č a r i . Megjutim nema za ovo jasna dokaza. U o sta­ lom ovo je posve dosta, da dokažemo, da je zbilja sve u istinu i nužno postalo od Boga. 2. I baš ovoga ne će da prizna bezvjerje, ali ba­ dava. Ko je priznao prvo djelovanje božije u stvaranju materije, taj mora htio ne htio priznati i drugo. Ko priznaje stvoritelja, mora priznati i graditelja. Ovo prvo 1 drugo djelovanje božije u stvaranju materije možemo jasnije ovako izraziti: Bog je sve stvorio i Bog sve premudro uredio, sve uzdržava i upravlja. 0 ovom drugom i nužnom djelovanju rasprostire osobito jedna znanost najsjajnije svjetlo, to je astrono­ mija, osobito otkako Galilej i Herschel izumiše teleskop, otkad Newton, Euler i Arago načiniše kartu neba. Pro­ motrimo ovaj veličanstveni prizor i nemojmo se bojati malo se dulje kod toga zadržati. Tim će jači biti naši zaključci. Prvi poznati teleskop, Galilejev, povećavao je sedmerostruko; najnoviji Herschelov povećaje za 6500 puta. Kad su kroz njega pogledali svod nebeski, bilo je oko upravo začarano. Vidjeli su sve na slojeve zvijezda. Čovjek se kamenio od Čuda gledajući,, a kamo li bi ih mogao tačno prebrojiti. Herscheli megjutim to pokušaše i dogjoše do slijedećeg uspjeha. Ponajprije upoznali, da su one velike zvijezde, koje prate naše sunce, sve samo jedan od ogromnih onih konglomerata iz kojih se sastoji mliječni put, i da bi se ona skupina zvijezda, kad bi se motrila iz stalne daljine, mogla vidjeti kao bijela ljaga u samom mliječ­ nom putu. Blijedu ovu i bijelu ljagu i to samo ovu, pokušali istražiti. Prostim okom vidi se tuđe nad pariškim ho­ rizontom samo 4146 zvijezda. A sad uzmite teleskop; znate li, koliko ih se sada vidi? Samo u jednom kutu blizanaca, gdje i najvještije oko zamjećuje samo 6 zvi­ jezda. otkrili su ih oštrim dalekozorom više od 3000. Koliko će ih istom biti na cijelom neizmjernom nebu, a koliko samo na onoj bijeloj, sićušnoj ljagi ? Čujmo o ovoj zadnjoj tački najtačnije znanstvene račune. Po Aragu, Lalandu, Delambreu i Francoeuru iznaša broj vidljivih zvijezda po prilici 75 milijuna. Kod toga ne smijemo zaboraviti, da ovih 75 milijuna sunaca i pla­ neta tvore samo jednu skupinu u skupinama mliječnog puta, i da bi se, motreni iz stalne daljine ukazali samo kao bijela ljaga, kao mali mjehurići od pjene u neizmjemosti. „ 0 Bože, koli su divna Tvoja nebesa! Ko da prebroji mnoštvo Tvojih sunaca?" I nije dosta znanosti, što broji zvijezde, već im istražuje i težinu. Onih 75 milijuna zvijezda nije 75 milijuna zlatnih čavala na ažurnom svodu nebeskom. Tačno im se zna težina. Uzmimo, da bi gdjegod mogla biti tezulja, kojoj bi u zdjelice mogla stati nebeska tjelesa, izmjerila bi o v o : našlo bi se da je Saturn sto put, a Jupiter tristo trideset i osam puta teži od zemlje. A jer je sunce četrnaest sto tisuća puta veće od zemlje, Sirij dvanaest puta veći od sunca, onda je Sirij šesnaest milijuna puta veći od zemlje. Da, onaj svijetli čavao, što nam na večer s neba tako lijepo sja, veći je šes­ naest milijuna puta od zemlje. Odatle možemo prosuditi udaljenost i neizmjernost prostora, što je od potrebe, da se u njemu kreću tolike mase. Da pojmimo visinu firmamenta, Hesiod veli, da bi nakovanj padajući s neba neprestano u prostoru trebao devet dana i devet noći, dok bi na zemlju pao. Dok bi brzi vlak sašao sa sunca na zemlju, prevalju­ jući na sat pedeset kilometara, trebao bi 347 godina. No ogromnu ovu udaljenost prevali svjetlo u osam i po časova. Proračunaj sad ovim putem neizmjernu dubljinu zvijezda. Znaš li, koliko bi trebalo svjetlo, koje prevali u sekundi 75 milijuna milja, da od alfe Kentoura, dogje do nas? Tri godine i osam mjeseci; od �Odvraćaju li znanosti čovjeka od Boga? Vege ? dvanaest godina i р б ; od polarne zvijezde ? tri­ deset i jednu godinu ; od koze sedamdeset i dvije go­ dine: dašto da je polarna zvijezda osamnaest milijarda, a koza sto sedamdeset trilijuna milja udaljena od zemlje; napokon od Alkiona, najsjajnije plejade, pet sto godina. Ovdje treba pamtiti, da dubljina nebeskog svoda ne dopire možda samo do skupa plejada, jer ove puno više spadaju u gornje slojeve. 1 Herschel uzima, da bi zraka svjetla, što izlazi iz jedne od onih zvijezda, od kojih sastoji mliječni put, trebala dvije tisuće godina, dok dogje do nas. Hoće li se znanost u istraživanju bar ovdje usta­ viti? Ne. Ona prodire do onih maglovitih ljaga, što stoje na megji zvjezdanog svijeta. Ali tuđe je tolika udaljenost, da čovjeku pamet staje. Uza svu svoju nepojmivu brzinu, veli Humboldt, treba svjetlo dva milijuna godina, da progje prostor, što nas dijeli od ovih zvi­ jezda. Sunčano svjetlo treba osam i po časa, da dogje do nas; u desetini sekunde obigje svijet, a i; gornjem bi slučaju trebalo dva milijuna godina ' Ovdje prestaje svako dokazivanje, svako brojenje. Opčarani smo, a pi­ tanje, što ga stavio Bog Abrahamu,. izbija opet u svo­ joj lijepoj ironiji: „Numera stellas si potes — Prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti !* I ovijem nije još nipošto svršeno. Najdivnije ljud­ sko odkriće, uzvišeno i sa svog uspjeha, i s toga što mu ne treba ni teleskopa, ni ikakova instrumenta već samo ljudskog genija: divno to otkriće jest zakon kre­ tanja nebeskih tjelesa. Sve se kreće u neizmjernom onom prostoru. Oni milijuni zvijezda kreću se svaka u svom smijeru, u pravilnom redu, u jednakoj udaljenosti, a najljepše je to, što se opet svaka okreće oko sebe i oko druge kao u kakovom kolu. Šta istom da reknemo o dražesti, harmoniji, brzini ovoga plesa? Zemlja se okreće oko suca brzinom od sedam milja u sekundi, od četiri sto dvadeset milja u minuti, od dvadeset i pet tisuća i dvije sto milja u satu, šest sto tisuća milja u danu. Brzina Merkura je još veća; on se dnevno okreće brzinom više od milijun kilometara. Megjutim opisuje sunce s pratnjom svojih planeta oko ma kojeg središta krivulju s tolikim polumjerom, da se ta krivulja čini kao pravac. Ono se kreće nježnije i veličanstvenije, makar još uvijek prevaljuje deset kilometara u sekundi, trideset šest tisuća kilometara u satu, a mal ne milijun u danu. Pa na kojem tlu igra ovo divsko k o lo ; na kojem tlu plešu ovi milijuni zvijezda? Na nikojem. Kreću se, vrte se u prostoru, praznom prostoru. Ne zaboravimo im težine. Samo sunce teži dva nonilijuna kilograma, broj koji se označuje brojkom 2 i trideset ništica: 2,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000. Masa Sirija još je teža dvanaest puta. I sve se ovo kreće u praznom, 19 šupljem prostoru i to brzinom, koja po zemaljskom račununanju iznaša šest sto tisuća milja na dan. I kao da je veliki umjetnik, koji ovo kolo prire­ dio, sam sebi htio natkriliti, vidimo kako izmegju onih 75 milijuna zvijezda našega neba, koje u potpunom kolu tvore samo četvorku, prolaze komete. Poznamo ih sedamnaest milijuna, koje se pokoravaju nama nepo­ znatim zakonima, te se u harmoničnom kolu amo tamo kreću, a ni najmanje ga ne smetaju. Newton je otkrio ritam divnog kretanja zvijezda, i to je dosta, da mu se slava raznese svijetom. Vidio je, kako se zvijezde kreću: ali ovom velikanu, koji bio duboko religijozan, nije došlo ni na kraj pameti, da su se stale kretati same od sebe. Reklo se: „Privlačivost! privlačiva sila!" Ali što je ta privlačivost? Ko je tu silu stavio u zvijezde, kojom se privlače, i koja se protivnom silom neutralizuje baš u čas, kad bi mogla nastati pogibelj, t. j. da zvijezda o zvijezdu ne udari. Ko je^uspostavio divni ovaj ekvilibrij — ravnotežje, koje ne izlazi iz općenite nepokretnosti, već iz nepre­ stanog kretanja? Ko je napokon stvorio u neizmjer­ nom prostoru i ono remek-djelo ljepote, reda, sile i ono čudovište mehanike, geometrije i računa, koje, kad mo­ trimo, kamenimo se od čuda? To je, veli Newton, Bog — i niko drugi.1) Pa i svi korifeji znanosti: Kopernik, Kepler, Galilej, Descartes, Leibniz, Euler, Clarke, Cauchy, isto to vele. 1 ovo njihovo osvjedočenje nije kao u pjesnika u čuvstvu, već se osniva na brojkama i geometrijskim poučcima. I dokazi su im tako jednostavni, da ih i djeca mogu shvatiti. Promotrimo ih. Tvrde ponajprije, da je materija sama od sebe troma, mrtva, nepomična; kad se koji materijalni eiemenat pekrene, da ga pokrene nešto d r u g o ; jer je svako kretanje materije n u ž n o p r i o p ć e n o kretanje t. j. od neke izvanske sile. A jer na nebu vlada nepre­ stano kretanje, što u silnom onom prostoru kreće za sobom milijarde sunaca, a težina im se ne da ni poj­ miti, onda nužno mora biti i jedan svemogući pokretač. Tvrde nadelje, da kretanje nebeskih tjelesa pret­ postavlja riješenje računskih zadaća, koje Euler izragjivao punih 30 godina, i za koje izjavi Newton, da mu nije pošlo za rukom da ih riješi. Dosljedno, pridodaju, morao je svemogući onaj pokretač biti i svemogući matematičar i bezkrajni računar. Napokon tvrde, da je kretanje nebeskih tjelesa sa­ stavljeno iz dviju sila, koje harmonički djeluju, od kojih ih jedna privlači k središtu, a druga ih odaiečuje od 0 „Privlačiva sila,“ veli Newton i učenik mu Clarke, .učinak je nematerijalnog uzoka.“ �20 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1907. njega. Prva se još dade pojmiti, ali druga nikako. Prva je prava privlačiva sila, koja vuče tjelesa k središtu, koja bi ih megjutim, kad bi sama bila, mogla udariti jedno o drugo, te iz njih stvoriti ogromnu, nepomičnu masu. Zadnja pridolazi baš u pravi čas, da zapriječi pogibelj bacajući tjelesa natrag u prostor. Ali odakle dolazi druga ova sila, još čudnovatija od prve, pravo nebesko čudo? Ona stoji u volji, koja uvijek ostaje ista, u volji, uzvišenoj nad sve svjetove. Sad! Što velite na sve ovo, na tolike razloge, na riječi toli uvaženih autoriteta, na tolike dokaze, da ima Bog, koji jakom svojom rukom drži zvijezde na njiho­ vu putu, koji se miješao i neprestano se miješa u ljudske stvari? Što veli na to kriva, lažna znanost, ateistička i materijalistička? Nedavno sam čitao glavna djela ove nazovi — zna­ nosti: S i l a i t v a r (Kraft und Stoff) od Buchnera; K o l a n j e ž i v o t a (Kreislauf des Lebens) od Moleschotta; predgovor u Darvvinova djela od Vogta; Čo v j e č j e d o b a od Hackela. Ovo su vam pravi patuljci, ako ih sporedimo s Kopermkom, Keplerom, Galilejem, Newtonom, Eulerom. Čitao sam, rekoh, djela Biichnera, Moleschotta, Vogta, Hackela; još mi je umorna glava od njihova zamršenog, ukočenog, suhoparnog sloga. Samo prazne riječi, bahatost, nadutost. Kako su im nezgrapne defidicije, kako kukavne distinkcije* 1 oblik i sadržaj odaju mračne duhove, koji lutaju bez pravog, solidnog znanja. Snebivao sam se, što sam sve u tim djelima tmine čitao. Znate li, kamo im smijera sva argumentacija. Stid me je i napisati: d a s u s v e o v e z v i j e z d e s a m e sebe načinile! Nevjerojatno ili istinito; evo čujte. „Neoborivi princip naravne filosofije," veli Renan, „sastoji u tome, da razvitak svijeta biva bez posredo­ vanja ikojega bića, što se nalazi izvan svijeta." — „Nova dogma", veli Lettre, „tumači, da je svemir postao od uzroka, koji su u njemu samom." „Mora da je čovjek," veli opet About, „to razumno biće duboko pao, kad uzroke, koji su stvorili svijet traži drugdje, a ne u samu svijetu." Pitaš, kako se ovo mora razumjeti. Ništa jedno­ stavnije. Što je sve u svemu i isti svijet u svojim ve­ ličanstvenim pojavama? „Eflorescencija trome materije." — „Skup jedno­ stavnih molekula, anorganičkog materijala." Sad se uspni koliko više možeš sve do prapočetaka, što je bilo tuđe prije svake organizacije ? Anorganički atomi i molekuli, što lebde u prostoru. Ovako Renan. Po njemu ovi molekoli oćutješe u sebi neki nagon, neku silu de primijene svoje mjesto, da se pokrenu, da krenu napred. Gonjeni ovom silom stadoše se sami kretati; bez ikakova plana, bez ikakove svrhe, slijedeći samo zakon privlačivosti, koji vlada materijom, sjediniše se: i s vremenom složiše ovi molekuli zvijezde i uopće sav svijet. To je sistem. Okladiću se, da u svim ovim knjigamn niko nemože ništa drugo naći osim ovih ludorija. Čovjek čita i opet čita, i misli da sanja. Morali bismo potražiti izumitelje ovoga sistema i reći mu: „Dragi gospodine! ne ćemo se prepirati riječima; govorimo jasno. Vjerujete li sami, što tvrdite? Vjerujete li, da bi se svi oni molekili micali u praznom prostoru, da ih nije kogod stvorio? Zar su oni od vijeka? Ako jesu, protumačite nam, što ih je moglo na to sklonuti, da proizvodu svijet? Možda ćete mi odgovoriti: Na g o n , da se n e p r e s t a n o kr eću, t ežnj a* ž e l j a z a n a p r e t k o m ? Ali „је ipak jasno, da bi učinak, koji cijelu vječnost čekao dok je nastupio, mo­ rao neprestano čekati, dosljedno da ne bi mogao nikad ni nastupiti." Dok sam o ovom razmišljao, stvori mi se pred očima slika, koju nijesam mogao otjerati. Gledao sam sat, jedan od onih krasnih satova na zvoniku, u kojima stvorila umjetnost mehaničara nešta veoma komplikovana i veoma savršena. U ovaj sat zavuče se mrav, koji lutao amo tamo po kotačima. Pomislimo si, da ovaj mrav ima razum; što bi najprije pomislio? Preletio bi znatiželjno cijeli ustroj sata: poluge, kotače, utege, i sigurno bi došao do zaključka, da tako divno djelo mora imati i moćna i vješta majstora. No ipak ne; ovu misao mrav odbija; nije mu dosta z n a n s t v e n a . - P r v i p r i n c i p mo j e f i l ozof i j e, reče, gl as i , d a j e o v a j s a t n a s t a o b ez po s r e d o v a n j a i k o j e g a bi ć a , k o j e se i z v a n n j e g a n a l a z i . — N o v a d o g m a uči, d a s e o v a j s a t t u m a č i iz u z r o k a , k o j i s u u s a m o m n j e mu . Stojeći na ovom principu motri mrav kazalo. Zar je čudo, što kazalo ide? Ne vidiš li, da je u svezi s osovinom, koju tjera kotač. Ovaj katač ima zube, kojima zahvaća opet drugi kotač koji se isto tako vrti. Ovaj se onda kreće njihalom, što ga u djelovanje stavljaju utezi, koji se dižu i spuštaju. Ovdje nema ipak ništa jednostavnijega, i m o r a da je č ovj e k, i n t e l i g e n t n o bi će d u ­ b o k o p a o, k a d u z r o k e , k o j i č i n e d a o v a j s a t ide, t r a ž i d r u g d j e , a ne u s a m o m s a t u . Što se tiče elemenata, iz kojih se sat sastoji, kao što su po­ luge, kotači, utezi, još je laglje saznati, odakle su. Što je sve u svemu ovaj sat? S k u p j e d n o s t a v n i h m o l e k u l a , a n o r g a n i č k o g m a t e r i j a l a . Ovi molekuli trepte u prostoru. Neka ih sila tjera da se �Bogojavljenje. kreću, da napreduju, sjedinili su se uslijed nekih svoj­ stva, što ih imaju u sebi. Mineralni molekuli stvorili su kotače, poluge, kazala; vegetabilni molekuli užeta, a drugi utege. I zbilja mora da je čovjek, inteligentno 21 biće duboko pao, kad uzroke, koji ovaj sat zatvorili traži drugdje, a ne u samom satu! Sretni mrave, spavaj mirno i budi ponosan svojim umom! Baš si z n a n s t v e n o protumačio ovaj sat. (Nastaviće se) Bogojavljenje. O. Jeronim Vladić. 12. Koliko su M udraci putovali i kad su došli u B etlehem ? Oni, koji vele, da su došli iz Indije, tvrde, da nijesu došli iste godine, kad se je Isus rodio, nego istom druge godine: t. j. da je od poroda Isusova do dolaska M udraca prošla jedna godina i trinaest dana. Drugi vele, da im se je ukazala zvijezda na dvije go­ dine prije poroda Isusova, kako bi imali vremena za taj dugački put, ter da prispiju kad je Isusu bilo 13 dana. A mi velimo, da im se je zvijezda javila dar. rogjenja G. Isusa, a da su oni za trinaest dana došli u Betlehem, jer su došli iz M egjupotočja— M ezopota­ mije. I prem je Herod dao pobiti dječake od dvije go­ dine i niže (na čem se osniva drugo mišljenje), kao da su od pojave zvijezde do njihova dolaska u Jeruzalem prošle dvije godine, mi tvrdim o sa sv. Ivanom Zlatoustim (hom. 7. in Matth), da je Herod označio toliko vrijeme, kako bi se bolje osiguro. Mudraci su došli u Betle­ hem dne šestog siječnja, trinaest dana po rogjenju Isu­ sovu, a dan je bio petak.1) Prem Kornelij a Lapide in M atth. kaže, da je pomor djece slijedio na petnaest dana po porodu Isusovu. 13. Zašto Herod, htijući ubiti Isusa, nije pošo s M udracim a, ili zašto nije koga svog pošlo s njim a? Nije pošo s njima, jer im nije do kraja vjerovo, a s druge strane bi se pokazo lakoumnim, da jedan tako mogući i silni kralj na prvu vijest povjeruje no­ vosti ovako vanrednoj, dok se ne potvrdi. Nije nikog svoga pošlo, da ih prati i da im kaže put, jer se nije pouzdavo u Židove i jer je ovim hinjenjem mislio, da će mu bolje za rukom poći njegova osnova: da usmrti Isusa. 3) 14. Zašto prikazaše zlato, tamjan i m irhu? Jer je tog mnogo u njihovim krajevim a i da se označi zlatom, da je Isus bio kralj, tamjanom, da je bio Bog, a mirhom, da je bio pravi čovjek. I to je bio i običaj u onim krajevim a; ovdje pak nije bilo bez otajstva, jer je ovo i Abraham poklonio svojim sinovima, što mu se rodiše od Agare. Oni s ovim darovima odoše i nastaniše se u Arapskoj. S toga Mudraci ovim darovim a htjedoše, da priznadu rodbinstvo, u kom su bili s Isusom, jer je i on A braham ov p o to m ak 3) Ovako misli i sv. Epifanije, Borodije. in. Ev. 1. 9. c. 8. s) Ribod 6. siječnja. s) Franciot. obs. 4. koji veli, da je Abraham zlato, tamjan i mirhu razdijelio svojim sinovima od Ceture, kad no rastjera Kodorlaomora i druge kraljeve, porobitelje Sodome i Gomore. 15. Je li svaki Mudrac prinio Gospodinu po jedan spomenuti dar, ili je svaki dao po sva tri dara? Ima ih, koji kažu da je Melkijor donio zlato, G ašpar tamjan, a Baltazar mirhu. Ali ih ima, koji opet drže, da je svaki donio i zlata i tamjana i m irh e; s njima se slaže i naš ^ у . Bonaventura J) kad veli, da je svaki donio i zlata i tam jana i mirhe znatnu količinu. 16. Gdje su se Mudraci poklonili Isusu? Evangjelist veli: I u š a v š i u k u ć u (Mat. 2.), zbog čega neki d rž e : premda je Presveta Djevica rodila u špilji, ne našavši mjesta u gradu radi mnogih stranaca, ipak po rastupu naroda, da se je sa svetim Djetetom sklo­ nila u koju kuću i da su ga Mudraci ovdje našli. A drugi tvrde, da su ga našli na istom mjestu, gdje je bio ro g jen ; ter vele da to mjesto Evangjelista zove kućom, jer su Židovi običavali zvati kućom svaki stan, ko što nam kaže i psalam 103: S t a n j e r o d i n n a c e d r i m a , 2) gdje ptičija gnijezda zove David kućom (Ccrnel. a Lapide ibid). U ovom otsijeva velika vjera ovih M udraca; jer kad unigjoše oni u stan, u kom su sve stvari pokazivale, da onaj dječak niti jest niti može biti kralj, ipak gledajući ga očima vjere i zasvjedočenjem, što im ga u srce stavi Duh sveti, vidješe u njemu kra­ lja nad kraljima i pravog Boga, ter pavši po zemlji, takim ga priznadoše i pokloniše mu se. 17. Žašto Evangjelje ne spominje sv. Josipa ? Ne spominje g a : oli što ga onda nije bilo ondje (jer je otišo u grad ili u selo da pribavi što je trebalo Bla­ ženoj Djevici i Isusu i to po Božjoj odluci, neka ne misle Mudraci, da je on otac onom djetetu), ili ako je i bio ondje, nije imenovan, jer se po sebi razumije, kad je imenovana Marija, da je imenovan i on ko njezin čuvar. Ne spominjuć Evangjelje Josipa, htjelo je kazati, kako su se Marija i Josip tako ponašali s Mudracima, te su oni po Božjem nadahnuću razumjeli, da se je Isus rodio od same Djevice sudjelovanjem Duha svetog, a da je sv. Josip bio samo njihov čuvar. Bez dvojbe su se M udraci razgovarali arapski, oli po tumaču hebrejski ‘) Libro de vita Christi. c. 9 apud Barradium. Qu ilibe dona tria in maxima quantitate. a) Herodii domus dux est eorum. �22 Br. 2. — Serafinski Perivoj. s Djevicom Marijom (koja je imala dar jezika); i ona ih je poučiti morala, da je ono Dijete pravi Bog, ter neka mu se poklone (Cornel. a Lapide in Mat. 2). 18. Tko je opomenuo Mudrace, neka se ne vra­ ćaju k Herodu ? Neki vele, da ih je opomenuo sam Bog, dok su oni spavali, a drugi vele, da je to bio angjeo (Barad. ondje). 19. Kojim su se putem vratili? Oni su se odazvali glasu, koji im je u snu reko, da se ne svraćaju Herodu, ter došavši k Jeruzalemu skrenuše preko planina, od­ lučivši, da će ragje noćiti i spavati u kakvoj pećini, nego li u javnoj gostionici, gdje bi Herod mogo za njih doznati. Kad već nije bilo pogibelji, sagjoše na javni put i odoše dalje, noseć sa sobom onu objavu i vjeru, što no ju dobiše od Boga kano poganski prvijenci. Ona pećina, gdje su ovi noćili jednu oli dvije noći, bila je svegjer u velikom poštovanju i sv. Teodozije opat odabra ju kašnje za svoj stan (Franciot. ondje). 20. Šta je posije bilo od ovih svetih M udraca? Kaže se, da ih je posije uzlaza Isusova na ntbo sv. Toma potpuno poučio u vjeri i da ih je krstio; onda su regjeni za biskupe u svojoj domovini, jer su svim žarom srca i duše podupirali i širili napredak kršćanske vjere. Flavije Dekster drži, da su umrli mučeničkom smrću u gradu Sesoniju u sretnoj Arapskoj godine Gospodinove 1907. 70. — Općenito se misli, da su ovako pom rli: sastavši se svatri Mudraca u kraljevskom gradu Ševi u Arapskoj, da ondje proslave rogjenje Isusovo, Melkior je, ko najstariji, obavivši službu Božju na osminu Isusova rogjenja, sveto u Gospodinu umro; za njim je umro Baltazar dne 6. siječnja; a Gašpar dne 11. na isti način, i to u biskupskoj odori. Boland veli, da je Melkijor umro u 116. godini dobe, Gaspar u 109., a Baltazar u 112.; a godine Gospodnje 54. Kolinska crkva slavi svetkovine sve trojice njih zajedno dne 11. siječnja. Pokopani su u Ševi, otkle im Konstantin Veliki prenese kosti u Carigrad. Isti ovaj Konstantin pokloni sveta tjelesa Eustorgiju svom namjesniku u Milanu, a kašnje biskupu ovog grada; i bile su smješćene u crkvi sv. Eustorgija. Godine 1162. car Fridrik Rudobradi, orobivši i srušivši Milan, izvadi ove svete kosti iz starog greba. Novoburžanin veli, da su našaste ove sv. moći potpune i čitave s tijelom, kožom i žilama; a to stoga što su bile pomazane balzamom, ko što običaju činiti na istoku; i da su svatrojica bila umotana u jednu plahtu i steg­ nuta jednim zlatnim obručem. Sada ih car pokloni Rinaldu Kolinskom nadbiskupu, ter g. 1164. dne 11. srpnja budu prenesene sv. kosti u Kolin, gdje su donesene dne 23. istog mjeseca, te su najsvečanije sahranjene u crkvi sv. Petra, gdje se i sad nalaze i štuju. Alkohol i alkoholizam. iskup Augustin Eggei u raspravi o alkoholu veli: „Moglo bi se od mene kao biskupa očekivati, da govorim o pijanstvu na teз melju zapovijedi Božjih, i da taj predmet pretresam sa stanovišta vjersko-ćudorednog, no ja ću o tome raspravljati s gledišta čisto svjetskoga; ova je pak rasprava uzeta iz prirodoslovne i liječničke znano­ sti. Zašto to činim? Već sam više godina o tome pi­ tanju govorio i piso kao o vjersko-ćudorednoj i dušobrižnoj stvari, pa ga još i danas takovim smatram. Ali sam na žalost svima svojim propovijedima i opomenama, kako mi se čini, malo postigo, te sam došo do uvje­ renja, da treba ljude najprije podučiti o štetama, koje pijanstvo prouzrokuje u tjelesnom i duševnom pogledu. Te se Štete mogu gledati i rukama pipati, a svakoga će, koji ih dobro upozna, osvjedočiti, kako je gadno pijanstvo. Istom na temelju toga spoznanja može se od ljudi očekivati želja za govorom o vjersko-ćudorednim stvarima, zato ću o tome predmetu propovijedati sa svjetskog gledišta i nadam se, da će to koristiti." Š to je to a l k o h o l ? Alkohol je špirit (spiritusduh), koji se nalazi u uskisnutim i pečenim pićima, pa stoga se i zovu špiritna pića. Alkohol ima to svojstvo i snagu, da opija, kada se pije. Mnogi misle, da se pod alkoholom ima razumijevati samo ra­ kija. Ali to je krivo mnijenje; jerbo i vino, mošt (šira) i pivo imaju u sebi alkohola, premda u manjoj mjeri. U prirodi nema alkohola, koji bi sam po sebi opstojo; on istom onda nastaje, kada neke tvari uskisnu. Alkohol se može dobiti iz sviju tvari, koje u sebi imaju sladora (šećera); đake iz grožgja, iz svakoga voća, sladorne trske, repe, krumpira, jagoda i svako­ vrsnog žita. Tako isto iz meda i mlijeka, kada uskisnu. Stari su Germani običavali od meda praviti šerbe (me­ dicu) te se je to na mnogim mjestima pilo. Mongoli pak iz mlijeka prave neko opojno piće, koje zovu ,,kumys." A može se takogjer alkohol dobiti iz mahovine« papira i piljevine (pilotine). Sve spomenute tvari dok su u naravnom stanju, nemaju alkohola, nego ga dobivaju, kad uskisnu. Sok od plodova nema alkohola, pa zato ne može opiti, te samo kad uskisne pokazuje alkohol. Uskisnuće proiz­ vode kvasne gljivice, koje sastoje iz bezbrojnih, sitnih, životnih bića, koja pohlepno šišaju sladorni sok, te se �Alkohol i*alkoholizam. 23 Mnogo hvale i preporučuju kao lijek, osobito proti opet pretvaraju u alkohol. Posve isti slučaj nastaje i kod. krušnog tijesta. Kvasne rupice (šupljine) proizvode bolesti želudca, svakovrsne likere (slatke rakije, ružou kvasu uskisnuće, pri čemu se slador pretvara u al­ line), pelin, želudačnu gorku vodu i t. d. Tvorničari kohol i ugljičnu kiselinu; ova pak čini, da kruh na­ takovih tvari upozoruju na svakovrsna pogibeljna srestva, samo da svoju robu pohvale. Neki n. p. u novi­ raste, a alkohol, dok se kruh ispeče, ishlapi. Od uskisnulih pića (vina, piva, mošta) razlikuju nama javljaju, da su od višegodišnje želudačne bolesti se tako zvana pečena pića (kao n. p. rakija). Kada se potpuno ozdravili, pa svakom, tobože iz bratske lju­ ovakova pića peku ili destiluju (rastavljaju od tvari, u bavi, preporučuju i u zvijede kuju nekakve likere i kojoj se nalaze), ne proizvagja se alkohol, jerbo je on gorke tekućine za želudac od kakvog tvorničara rakije. već prije proizveden uskisnućem, pa se pečenjem samo Ovaj im plati njihov trud i trošak, jerbo im takovi vapci pribave mnogo mušterija. — Drugi opet šalju na rastavlja od svoje tvari, u kojoj se nalazi. Alkohol je po svojoj kemijskoj sastavini uvijek isti, sve strane cijenike i pohvale svojih likera s mnogim pa se on ma iz kojemu drago tvari proizvagjo, ili se svjedočanstvima od liječnika i bolesnika, u kojima navode ma u kojemu piću nalazio. Razliku megju pićima čine njihovo izvrsno djelovanje proti svim mogućim bole­ nekoje druge tvari, koje im podaju posebni okus i miris. stima. Takova svjedočanstva često su puta plaćena roba, S rakijom je n. p. obično pomiješano zagorjelo ulje, ili potječu od poznate vrste lju d i.... Pa zar takove ljekovite rakije nemaju nikakove koje je veoma otrovno; a toga najviše ima u rakiji od krumpira. Rakije od trešanja i šljiva imaju u sebi mo- moći? Imaju sigurno veliku moć, ali nipošto ljekovitu. drikovinu (modru kiselinu), koja je jedan od najjačih One mogu doduše za kratko vrijeme ublažiti bol, ali se to časovito ublaženje skupo plati. Tim, što bol otrova. Druga veoma važna razlika medju pićima stoji u kratko vrieme prestaje, ne liječi se, nego se samo po­ raznoj količini alkohola. Piva ima najmanje postotaka goršava. Vješti i savjesni liječnici osugjuju takova poalkohola, najviše 3—5%, t. j. u 100 dielova pive ima dražila. Tako se je medicinski fakultet (liječnički odjel) 3—5 dijelova čista alkohola; vino ima otprilike 7-/°; pariškog sveučilišta nedavno izjavio, veleći: „Pelin i rakija oko 30%, a najjača rakija, cognac zvana, ima 50 sve vrsti likera čine otrov, koga nauk o zdravija a i više postotaka alkohola. Čisti alkohol ne da se piti zabacuje." Osim toga često puta nije posve ni čista roba, i jest smrtonosan otrov, dakle može se piti samo, kad je pomiješan s drugom tvarju. Buduć se dakle u alko­ koja se prodaje pod imenom ljekovitih pića. Poznato holu nalazi opojna moć, to je onda rakija najjača; pola je, kako se cognac može krivotvoriti. Pače i tako zvana litra rakije ima u sebi toliko alkohola, koliko ga ima 5 ljekovita vina (n. p. Tokaj, Malaga i t. d.) većinom se krivotvore, pa se takova prodavaju svuda i po najzalitara pive. K a d a s u l j u d i p o č e l i p r a v i t i o p o j n a bitnijim selima, premda ni stoti dio od toga nije iz p i ć a ? Prije općeg potopa takova pića bijahu valjda onih mjesta, kojima se pripisuju. Čim pak roba nije nepoznata; a čini se, da je prvi patriarha Noe poslije prava, nego se tvori od svakih dobrih i loših primjesa, potopa slučajno pronašo vino. Kasnije se je vino već odmah je tim opasna; siromašni bolesnici moraju bilo uobičajilo kod naroda vrućih predjela, i mnogo je samo badava svoj novac za to davati, samo si pogor­ doprinijelo njihovom razmaženju, oslabljenju i propasti. šavaju stanje. Ne možemo doduše tvrditi, da su prodavači ta­ Pečena pak pića počela su se praviti istom u sred­ njem vijeku, pa su se upotrebljavala samo u apotekama kovih alkoholično-zđravstvenih sredstava većinom vara­ (ljekarnama) kao ljekarija. Riječ a l k o h o l dolazi od lice, ali da u takovoj robi ima mnogo prevare, sva­ komu je posve jasno. Pače ni takova roba ne vrijedi za Arapa, koji su se tada mnogo bavili ljekarstvom. Istom u 17. stoljeću počeli su ljudi piti pečena zdravlje. Ovdje valja ono, što je Gui Pattin u svoje pića. Grozna vremena trijestgodišnjega, a kasnije i sedmo­ vrijeme tvrdio o alkoholu: „Ako od njega živu oni, koji godišnjega rata najviše su raširila takova pića, koja su ga prodaju, umiru od njega oni, koji ga piju." više škodila, nego svi ratovi skupa. Sada smo eto vidjeli, koliko se alkohol upotreb­ Za č e g a s e d a n a s u p o t r e b l j a v a a l k o ­ ljava u obrtne svrhe i koliko vrijedi kao ljekovito sreh o l ? Upotrebljava se za mnoge vrlo korisne stvari. stvo. No ipak njegova važnost u tom pogledu posve Mnogo se alkohola troši u obrtne i kućne svrhe; tako iščezava pred ulogom, koju igra kao u ž i t a k t. j. piće. n. p. kod pravljenja octa (sirćeta), boje, safuna. baruta, Š to je to u ž i t a k ? Čovjek od naravi teži za za grijanje i kuhanje i t. d. Od velike je važnosti ta- onim; što mu je za život potrebito, za uživanjem i ve­ kogjer u apotekama. S pomoću njega vade se mnogi seljem. Ima užitaka duševnih u znanosti i umjetnosti, u ljekoviti bilinski sokovi; a kao lijek danas se rabi ljubavi i prijateljstvu, u vjeri i dobročinstvu; ima tamnogo manje nego prije. kogjer užitaka i grješnih, dozvoljenih i nedozvoljenih, �24 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1907. bezazlenih i štetnih. Tjelesni užitci djeluju na pet osjetila i po njima na čuvstvo, živce i dušu. Kad se govori o užitku, razumijevaju se takove stvari, koje su ugodne osjetnom čuvstvu, i koje ili ništa ili posve malo do­ prinose k uzdržavanju života i snage. Takove su n. p. čaj, kava, duhan, opium (drijemak), a osobito alkoholična pića. Radi prvoga grijeha u raju nastao je veliki nered u ćudorednosti. Ta već i prvi grijeh bio je zabranjeni užitak, u kojemu je tijelo nadvladalo duh. Otada se u ljudima nalazi težnja za užitkom, koja traži i takove stvari, koje su zabranjene ili štetne, a i u onomu, što je dopušteno, ne zna uzdržavati mjere. Isukrst je za to došao na ovaj svijet, da popravi ono, što je grijeh u nama pokvario, a kao lijek postavio je zakon odricanja sebe samoga, koji se osobito ima obdržavati glede užitka. Čovjek se samo onda može nadati spasenju, ako mu je tijelo podložno duhu, i ako mu slobodna volja vlada slijepim željama grješne na­ ravi, te ih na uzdi drži. To zahtijeva i sarn ćudoredni zakon, a to je glavno plavilo za uzdržanje tjelesnog zdravlja i društvenog probitka. Ljudi dandanas ne poznaju te istine gore, nego stari pogani. To vrijedi i za one ljude, koji se smatraju dobrim katolicima, buduć se drže crkve i stupaju u mnoge nabožne zadruge, bratovštine i t. d. To vrijedi i za neke trećoretce. Težnja za užitkom obuzela je sve. Mnogim ne ide u glavu, da se mogu svojevoljno osta­ viti užitci, osobito ako su dopušteni. Roditelji traže sreću svojoj djeci u tome, da im pribave i osiguraju udoban život. Neki kažu, da im nije mio život, jer im ništa dobra ne daje, — i tim bi htjeli ispričati svoju težnju za užitkom. Čim više radnik ili trgovac dobiva, tim više troši. Ne poznaju se više jednostavni i umje­ reni običaji prijašnjih vremena. No veoma je važno ovo: Čim svijet raskošnije živi, tim više raste nezadovoljstvo u svim slojevima naroda. Još ćemo napomenuti nešto općenita o svim užitcima. Svi užitci imaju općenito svojstvo to, što podražuju živce. Jedni su narodi ovomu, drugi onomu podražilu skloni. To je nešto posebnoga kod većine podražila, da su u početku oporna ljudskoj naravi. Kada dijete ili nenavikao čovjek prvi puta prokušaju duhan ili kakovo alkoholično piće, to im je vrlo odurno. Ali nabrzo im to obuzme osjetila i živce, te im užitak toga postane umišljenom potrebom, čvrstom navikom, ne­ obuzdanom strašću. Najraširenije podražilo jest duhan. Računaju, da ga puši oko 800 milijuna ljudi. U Europi je poznat duhan od 16. stoljeća. Glavna sastavina duhana jest ni kot i n, *) opasni otrov, koji prouzrokuje smrt, ako se x) Prozvan od Nikot-a, francuskog poslanika u Lisabonu, koji je prvi u Europi počeo saditi duhan. pomiješa s krvlju. Pušenje duhana slabi i uzrujava živce, osobito kod mlagjih osoba, te kvari srce i želudac. No ipak on škodi zdravlju samo onih osoba, koje ga puše, a nema od njega nikakove pogibelji u zdravstvenom pogledu za ljudsko društvo. Mnogo je pogibeljniji opium'), koji se pravi od maka. Liječnici ga mnogo upotrebljavaju kao ljekariju u nekim slučajevima, a kao užitak najviše se troši u istočnoj Aziji. No i u Europi i Americi se je udomaćio kod viših slojeva, pa je već neke zemlje obdario zavo­ dima za oboljele od opiuma. Bezumne majke daju svo­ joj djeci, da ih umire, čaj od maka; to je pak grijeh proti petoj zapovijedi Božjoj: „Ne ubij!“ U Africi vade iz konoplje neku opojnu tvar; u istočnoj Indiji iz betelova2) oraha; u južnoj Americi iz kokova3) lišća. Sve te tvari imaju zajedničko svojstvo, koje pcdražuje, uspavljuje i potiče čovjeka, da ih sve više upotrebljava, dok ga posve ne uništi. Neki putnik pripovijeda o koku slijedeće: „Коко čarobnom moćju utišava glad i žegju kroz više sati, tako da može radnik bez ikakove hrane obavljati svoj posao, kao da su mu se sile ponovile. Ali žalosne su njezine posljedice. Koji se njom služi, nesposoban je za svaki ozbiljni poso, rob je svoje strasti, i još nije ni­ kada pošlo za rukom, da bi se takav mogo odučiti od svoje mane." Osim duhana najviše se rabe: čaj, kava, čokolada4) i opojna pića. Neki glasoviti liječniko tomu piše ovako: „Mnogi su užitci štetni tijelu. Čaj i kava, a osobito čokolada nešto malo povoljnije djeluju na ljudski organizam (tje­ lesni ustroj). Dok čaj i kava zaprječuju probavu u že­ lucu i podražuju živčani sustav, makar ih čovjek i umjereno uzimo, čokolada osim toga još i hrani." — Takova pića ne opijaju, ne dovode čovjeka na pro­ sjački štap niti do kakovih zločina. Samo je žalosno to, što u tomu bivaju mnoge prevare, te se zamjenjuju mnoge druge nezdrave stvari. Komu je pak skupa prava roba, nek se povrati na stari lijepi običaj, pa neka mjesto toga upotrebljava mliječnu juhu ili tomu slično; ili neka si to nadoknadi žitom n. p. ječmom, koji je puno zdraviji od spomenutih stvari. *) Opium je mliječni sok od maka, koji na zraku otvrdne u grudice smegje boje. *, Betelov orah jest plod palme a r e k a zvane, koja, raste po južnim krajevima. *) Koko je vrst grma, a hrvatski znači bilina, raste pak u južnoj Americi. 4) Čokolada se pravi od kakaovčeva ploda. Kakaovac je maleno drvo južne Amerike, iz koga istjeraju mali crveni cvje­ tići, koji se kasnije razviju u velike žute krastavcu slične plo­ dove, u kojima se nalazi mnogo sjemenaka, od kojih se pravi čokolada. �Alkohol i alkvholizam. Ali sasvim je drukčije stalo sa opojnim pićima. Promotrimo samo, koliko se za takova pića potroši! U samoj Njemačkoj svake godine potroši se za to preko 3600 milijuna kruna. A sam potrošak pive toliki je narasto, da se na svaku glavu u njemačkoj carevini, koja broji preko 57 milijuna žitelja, računa do 126 li­ tara na godinu. A tako je slično stalo i s rakijom. No i u drugim zemljama potrošaj opojnih pića u novije doba jako je narasto. U Francuskoj g. 1850. nije više od IV. lit. rakije zapalo na glavu; a danas na svakog Francuza zapada na godinu 8 lit. rakije, 123 lit. vina, 23 lit. pive i 22 lit. jabukovače. Slično, pače i gore može se reći o Belgiji, Englezkoj i Americi. To tako strašno brzo raste, da svi prijatelji naroda zabrinuto gledaju u budućnost. Navika na opojna pića izvrgla se je u narodnu bolest, koja se zove alkoholizam. Pravo o tomu piše dr. B a r: „Alkoholizam je u novije vrijeme po svim zemljama tako osilio megju svim staležima i tako proniko sav ljudski život, da se s pravom može govoriti o općenitom pijanstvu ljudi."... Opačina pi­ janstva nije doduše nova, ali ako promotrimo najstarije zakone, zabrane i kazne proti pijanstvu, možemo kazati, da ta opačina nije nikada bila tako općenita kao što je danas, i nije se nikada ničim toliko štete nanosilo op­ ćenitomu dobru, koliko to danas čini pijanstvo. To je kuga, koja se sve više širi. Napredak u prirodoslovlju posve nar je razjasnio zle posljedice alkoholizma. Mudrost starijega Ijekarstva (medicine) glede toga prilično se vidi u slijedećoj izreci: „Previše piti, nezdravo je." No glede toga pravila bi­ jahu naravno vrlo različita mnijenja, jerbo se ne mo­ gahu složiti, koliko je previše. Najnovija istraživanja po­ kazuju nam posve nove rezultate (pošljedice), koje ćemo samo općenito promotriti, da uvidimo što je u sebi alko­ holizam. Biskup Egger navodi u svojem spomenutom izvješću slijedeće nepobitne činjenice. Prva činjenica jest ta, što se kod nas piju opojna pića u vrijeme vrućine, da se čovjek rashladi, u vrijeme studeni, da se ugrije, a kada susta, da se okrijepi. No iskustvo nam dokazuje, da se studen lakše podnosi bez alkohola, nego li s njim. Poslije pića top­ lina krvi brzo izbije vani, ali samo, da se naskoro još dublje potisne. Stoga putnici na sjeverni pol i lovci ki­ tova uzimaju sa sobom samo one ljude, koji ne piju alkoholičmh pića. Kad je Karlo VI. putovo s vojskom iz Švedske u Gladić, smrzlo mu se je 4—5000 vojnika, koji su pili rakiju, da se proti studeni „okrijepe." Rusi svojim vojnicima, kada zimi putuju, zabranjuju rakiju, a preporučuju čaj. To isto svjedoči nam iskustvo i o alkoholu, kada se uzima za rashladu i utišanje žegje. Tko želi biti zdrav u vrućim predjelima, mora se najstrožije čuvati alkohola. Stoga su Španjolci i Talijani, koji malo piju 25 alkohola, zdraviji od ljudi na sjeveru, koji ljube takovo piće. Medjutim niko ozbiljno ne tvrdi, da alkoholična pića ugasuju žegju. Dapače je protivno istina: ona podražuju sluz (rakotine) i pomnožavaju žegju. Da l i a l k o h o l k r i j e p i ? Vješti velocipedisti (koturaši) priznaju, da im uživanje alkohola slabi snagu i sigurnost, i da su onda najvještiji i najsigurniji, kada ništa ne piju. To isto tvrde i oni, koji se penju na vi­ soke gore. Parkes, engleski liječnik, uzeo je dva odjela mladića, pa im je više puta nalago jednak poso. Jednomu je prije dao pive, a drugomu nije dao nikakvoga alkoholičnoga pića. U večer su svaki puta na mnogo prije bili gotovi oni, koji nisu pili. Pa kad bi ih izmjenio, uvijek bi više uradili oni, koji nijesu pili. Poslije nekoliko dana ne htjede nijedan više ići u odjel, koji je dobivao pive, jerbo manje uradiše, manju su i plaću dobili. Alkohol ne krijepi, nego naprotiv slabi i oduzima sigurnost. Po propisu dra Heima u Ztirichu (Ztirich u Švicarskoj) moraju se strjeljači kroz više nedjelja čuvati svakoga opojnoga pića, ako se žele pokazati i odlikovati prigodom strjeljačkih svečanosti. U sjevernoj je Americi 377 željezničkih društava zabranilo svo­ jim činovnicima svako opojno piće, doklegod su u njihovoj službi. Koliko alkohol štetno djeluje na život i zdravlje neka nam svjedoče slijedeće činjenice. U Engleskoj ima 4—5 milijuna ljudi, koji ne piju nikakova alkohola, te se je kod društvenih blagajna za bolestne i za osigu­ ravanje života na temelju raznih opažanja pronašla ve­ lika razlika megju onima, koji ne piju, i onima, koji piju alkoholična pića. Pokazale su se naime velike po­ šljedice tako, da 26*20o/-° bolestnika otpada na one, koji umjereno piju (i ne računajući pravih pijanaca), a samo 7 48° o na one, koji nikako ne piju. Koji ne piju četiri puta manje boluju, stoga su oni po osiguravajuća dru­ štva za bolesne gotovo četiri puta jeftiniji od onih, koji piju, pa makar i umjereno. A tako se isto velika razlika opaža i kod osiguravanja života. Istina, moraju umrijeti i oni, koji ne piju, ali takovi dulje živu, pa dulje i plaćaju osiguravajućim društvima.1) Jedno veliko englesko osiguravajuće društvo (Sceptre) ima u poseb­ nom odjelu za nepijuće 18-85%, a drugo takovo druš­ tvo ima 29% slučajeva smrti manje nego u općenitom odjelu za sve. Vrlo je važno, što dr. Frick u Zurichu piše: .Iskustvo je sto puta pokazalo, da pijanac go­ tovo proti svim bolestima ima mnogo manje otporne snage, nego onaj, koji se uzdržaje od pića. To se oso9 To su naime društva, kod kojih neko osigura svoje zdravlje i život tako, da on mora svake godine, dok je živ i zdrav, plaćati neku svotu novaca, a u bolesti, ili ako umre, njegovi baštinici dobivaju onoliku svotu novaca, na koliku je dotična osoba bila osigurana. �26 Br. 2. — Serafinski perivoj. — 1907. bito opaža4 kod upale pluća i kod prelaznih bolesti, kao n. p. kod kolere, premda ljudi obično vjeruju, da se obilnim pićem mogu očuvati od te zarazne bolesti. G. 1848. umrlo je u Madrasu u Indiji oko 1000 osoba od kolere, megju njima bilo je samo oko 11% od nepijućih, 23% izmegju umjereno pijućih, a 45% izmegju pravih pijanaca. G. 1880. bilo je u Pruskoj 17.914 slaboumnih radi pijanstva. U Parizu ima 12.000 takovih nesretnika, koji stoje državu velikih troškova, a većina ih je poludilo radi pijanstva. U Engleskoj bilo je g. 1862. oko 55.500 slaboumnih, a g. 1892. oko 120.000, a to sve radi alkoholičnih pića. Jedne franceske znanstvene novine objelodanjuju ove žalosne činjenice: „U Franceskoj su od 100 ubo­ jica 53, od 100 palikući 57, od 100 zločinaca proti ćudorednosti 53, od 100 skitalicS 70, a od 100 osugjenih radi tjelesne ozlede 90 pijanaca. — Pukovnik Hittv, veliki sudac švicarske vojske, veli: „Nema nijednoga slučaja osude od strane vojničkoga suda, u kojemu pi­ janstvo nije bilo glavni uzrok Kad bi se ukinulo piće u kasarnama (vojarnama), onda ne bi više trebalo voj­ ničkih sudova." Dr. Lagraine, pariški liječnik piše nedavno: „Stra­ šne su pošljedice alkohola, kojemu se čovječanstvo to­ liko podaje. Promatrao sam život 215 obitelji alkokoličara do trećeg koljena, pa sam ustanovio, da je 215 obitelji imalo 819 potomaka, od kojih se je rodilo 16 mrtvih, 37 prije vremena, 121 u prvom mjesecu umrlo, 93 bila sušičava ili sklona sušici, te 55 od sušice umrlo, 145 ludih: svega 412 nesposobnih za život ili su od roditelja baštinili svakakve bolesti." Ove navedene činjenice samo su neznatni dio iz­ megju mnogobrojnih, koje bi se mogle još navesti, te nam dovoljno pokazuju koliko alkohol škodi snazi, tjelesnom zdravlju, duši i ćudorednosti, te kako uništava i skraćuje život. 0 tome su učeni ljudi čitave knjige napisali. Pijanstvo škodi vremenitom probitku, obitelj­ skomu životu i odgoju. To možemo svaki dan na svoje oči gledati i rukama pipati, samo ako hoćemo. Smrt dakle tomu neprijatelju čovječanstva — pijanstvu! jerbo ono škodi ne samo tijelu, negu i duši, kao što kaže sv. Pavao: „ P i j a n c i ne ć e p o s j e d o v a t i k r a l j e v ­ s t v a B o ž j e g a " (1. Korint. 6. 10.). F ra Bo n o Br ki ć. .. Filološka studija o božičnoj pjesmi: ,,U se vrijeme godišta." Ćutić Mladen, franj. stud. phil. ad sam bio skoro gotov s mojom malom radnjom, dobijem od sveučilišnog profesora, Milana Rešetara Divkovićev „Nauk krstjanski“ i to najstarije izdanje naime iz g. 1616. Budući da se od ovoga prvoga izdanja nalaze samo d v a p o z n a t a p r i m j e r k a : jedan u dvorskoj knjiž­ nici u Petrogradu, drugi pak kod prof. Rešetara, te jer naša božična pjesma, kako se nalazi u ovom prvom izdanju, još nije n i g d j e tiskana, držim za shodno da ju ovdje iz originala najtočnije iznesem, što će čitatelje jasno uvjeriti, da današnji oblik naše božićnice odgo­ vara — mutatis mutandis — posve onomu u Divkovićevu „Nauku." P i e s a n n a Bo ž i ć . Angjeli mu služahu Novu piesan pojahu U njega milost prošahu Svetom divom Mariom. U sie1) vrieme godišta Mier se svietu naviešta, Porođenie ditića Od svete dive Marie. Diva sina porodi, Djavlu silu svu slomi, A karstjane oslobodi: Sveta diva Maria. Od pričiste divice I nebeske kraljice, Angjeoske, cesarice, Svete dive Marie.9 U jasle ga stavljaše, Majka mu se klanjaše, Ter ga slatko ljubljaše, Sveta diva Maria. evo „sie", pravilan takogjer oblik gragjen prema ličnoj zamje nici i (-že), ia (-že), ie (-že). 0 tom isp. w . Vondržk : „Altkirchenslawische Grammatik" Str. 183. i 184. U našim „štavitima" i u Miletića „Kućnom katekizmu4' nalazimo veoma točni oblik ,,se“. Svi ovi oblici sei, sie, se odgovaraju točno zamjenici ,,h o c“ (,,In h o c anni circulo") i jedino ova zamje­ nica može imati ovdje mjesto. Naš narod nije razumio što znači „se", pak je tu zamjenicu pretvorio u ,,sve“ dakako posve krivo. Ako sam točno obaviješten, najnovije izdanje ove pjesme ima „sve", što se protivi svima starijim izdanjima, latinskom originalu a najviše se protivi samome smislu one prve kitice. Jedino u izdanju Divkovićeva nauka od g. 1640, nalazimo: U „sve" vrime godišta, nu moramo znati, da to izdanje nije Divković priredio, jer je on davno prije toga bio megju mrtvima. 9 U korč. rukopisu stoji ,,sej" i to po svoj prilici prema muškom rodu ,,sij“ — ,,sej‘‘. U Divkovića I. izdanju imamo Svako svieta stvorenje Sada imma veselje Cieć Isusa rodjenja Od svete dive Marie. Oci iz limba, veseleći se U ponoć se Bog rodi Nebo, i zemlju prosvietli, zavapiše Kako u podne svietlo bih (?) Želne glase kad slisaše Svetom divom Mariom. Da sin boži rodjen bijaše Od svete dive Marie. Zviezda izađe danica Od pričiste divice Slava Bogu višnjemu Gospodinu našemu Nebeske kraljice I čovieku smiernomu Angjeoske cesarice Svetom divom Mariom. Svete dive Marie. �Filološka studija o božičnoj pjesmi „U se vrijeme godišta/ U tam nosti koji s ta h u : A svjetlosti ne imahu Sina božiega čekahu Svete dive Marie. Jer im to obeća Bog dati Sina svoga na sviet poslati Iz tam nost (?) ih izvesti Svetom divom Mariom. Tad pastiri podjoše Sina Božiega nadjoše T er mu hvalu uzdaše Svetom divom Mariom. Slava Bogu višnjemu G ospodinu n ašem u : I čovieku smiernomu Svetom divom Mariom. Slavu nebesku vidješe I veoma čudiše To čudo veoma željahu imati Svetom divom Mariom. Sina božiega vidjeti D a bi u raj š njim pošli Veliko čudo kralja velika, Svetom divom Mariom. Ubogom svitom povita Svetom divom Mariom Angjeo priđe nebeski Kralj u jasle ležaše T er pastirom navisti A odjeće na sebi ne imaše Privelike radosti Zašto uboštvo ljubljaše Od svete dive Marie. Svetom divom Mariom. 0 pastiri tecite Stada vaša pustite Sina božiega vidite (?) Svetom divom Mariom. Tebe Isuse hvalimo Sveto trojstvo slavimo Majku tvoju štujemo Svetu divu Mariu. Amen Pjesm a je tiskana ćirilicom kao i sva djela Divkovićeva ili kako on sam veli „sarpskiem i slovi". No ne smije se misliti, da je Divković prem a tome svoj narodni jezik držo „srpskim jezikom", jer ga tako nigdje ne nazivlje, nego baš protivno ističe jezik „bosanski" i „slovinski", Kad je naš narod dobio od svoga „ujaka „ N a u k k r s t j a n s k i " u ruke, rado ga je i često čitc, a za božičnih blagdana i nehotice mu je oko zapelo za pjesm u „U se vrieme", koja mu se radi svoje jedno­ stavnosti i osobite nježnosti veom a svidjela, pak je za­ želio i da ju zapjeva, te tako oduška dadne duhovnome veselju, što mu je za ovih blagdana srce napunjalo. Ali zato je trebalo neke kitice preudesiti prem a jednom m etru, a neke je nužno bilo popuniti, što je najvjero­ jatnije koji od franjevaca učinio. T ako preudešena pjesm a, došla je i u „ K u ć n i k a t e k i z a m " 0 . Augustina Miletića i u novije molitvene knjižice. Već je prije jednom spom enuto, da pjesma, o kojoj raspravljam o, nije originalna hrvatska pjesma, nego po svoj prilici prevod i to iz latinskoga. Uza sve moje dugo pretraživanje, nije mi pošlo za rukom da nagjem original naše pjesme, ali nešto sam ipak našao, što me uvjerava, da će ona biti sam o prevod. Megju božičnim pjesm am a u zbirci: „D a s 27 d e u t s c h e K i r c h e n l i e d " 1) od F. Wackernagela Sv. I. Str. 163. Br. 264. nalazi se lat. pjesmica, koja nas i nehotice sjeća na našu ,,U se vrime". Prva strofa glasi : In hoc anni circulo vita datur saeculo nobis nato parvulo de virgine Maria. Vidimo, da joj je sadržaj skoro isti kao i u prve strofe kod naše pjesme. Osim toga i naša pjesma ima i s t i m e t a r . Svaka joj se strofa sastoji od tri sedmerca s proparaksitonom na kraju, koji se pravilno rimuju i od sedmosložnoga refraina. Jedanaesta strofa latinske pjesme ,,In hoc anni circulo" doslovce g la s i: 0 pastores currite gregem vestrum sinite Deum verum cernite cum Virgine Maria. Njoj točno qdgovara slijedeća strofa naše p jesm e: 0 pastiri tecite, stada vaša pustite, sina božjeg vidite svetom djevom Marijom. Ove dvije kitice, što posve odgovaraju našim, na­ šao sam i u djelu F. t. Mone: Lateinische Hitnnen des Mittelalters, sv. 1. Str. 65., s tom samo razlikom, da ovdje pred prvom kiticom stoje dva verza kao uvod u pjesmu. Verbum caro factum est ех virgine Maria, in hoc anni etc. Ovi nas uvodni verzi sjećaju na našu božičnu pjesmu, kako se ona nalazi u glagolskom rukopisu popa Mihovila, o kome smo [prije govorili, jer i kod njega se nalaze pred prvom kiticom dva verza, koja bi i m a l a odgovarati gore spomenutim lat. verzima. Oni glase: (Rič e ? ) draga (stvorena) od svete divi Marie. Spomenuli smo već jednom, da se prva kitica na­ lazi i u djelu Guido Maria Dreves S. I. (Sv. I. Str. 198): „Analecta hym nica“. Iz ovih primjera mogu nedvojbeno zaključiti, da naša pjesma nije originalna, što pak nisam m ogao naći točnoga lat. originala, jest uzrok to, da imam pri ruci sam o takove zbirke pjesama, koje su izvagjene iz rukopisa većinom u n j e m a č k i m knjižni­ cama. Ko imadne priliku pregledati slične zbirke u ta- 9 9 Pretražio sam slijedeća djela: Philipp Wackernagel : „Das deutsche Kirchenlied" 2. sv., gdje je veći dio lat. pjesama. Guido Maria Dreves : „Analecta hymnica tnaedii aevi“ 24. sv. F. I. Mone : „Lateinische Нутпеп des Mittelalters" 3. sv. �28 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1907. lijanskim knjižnicama, ne dvojim, da će naći odgova­ rajući original naše pjesme. Kad pomno pročitamo u Divkovića „Nauku" našu pjesmu i tu nagjemo preko 8 posve nepravilnih kitica, dvije nepotpune, jednu preveliku osim još nekih manjih nepravilnosti, možemo li ikako vjerovati, da je on pjesmu iz kritičnoga — bilo pismenoga bilo usmenoga — iz­ vora izvadio? Može li nam tako nekritičan izvor jam­ čiti, da je svuda u pjesmi megju strofama, kako ju kod Divkovića nalazimo, prava logična sveza? Baš ni naj­ manje. Ako promotrimo slijed kitica naše pjesme u korčulskom rukopisu, naći ćemo ga u redu, jer su sve u lijepoj logičnoj svezi, a budući se sve kitice — osim dvije — Divkovićeve pjesme nalaze u onoj iz korčulskoga rukopisa, koja je ovdje s obzirom na metar i cjelovitost strofa s jednom samo malom iznim­ kom veoma točna, ne moramo li njoj radi ovoga prednost dati pred Divkovićevom, kod koje nalazimo poregjaj kitica drukčiji, nerazumljiviji pa po tom i nepravilniji. Osim toga ne smije se zaboraviti, da je korčulski rukopis više od 100 godina stariji od Divkovićeva „Nauka", pa je po tom naša pjesma, kakova se u njem nalazi, mnogo točnija i originalu bliža, nego što je to ona mogla biti nakon sto i više godina. Progjimo sadržaj pjesme, te pri tom isporedimo poregjaj strofa, kako se nalazi u korčulskom rukopisu i kakav je on u današnjim molitvenicima, jer ovaj posljednji odgovara posve Divkovićevu izdanju. Prve tri kitice čine uvod pjesmi, u kojem pjesnik vjernicima mir i veselje u ove božične dane naviješta, Što je Isus, rogjen od prečiste Djevice donio svijetu, pošto je slomio paklenu silu, oslobodio kršćane od okova grijeha. Ovdje se slaže korčulski rukopis s da­ našnjim oblikom pjesme. Iza uvoda naravno slijedi opis toga preznamenitoga dogagjaja, rogjenje naime djetića Isusa u Betle­ hemu. Rodivši Marija svoga sina one sv. noći — pjesnik nam veli, da je to bilo u „pol rnoći“ — postavi ga u jasle i brižno ga njegovaše, dočim mu kao Bogučovjeku angjeli službu činjahu. Ovo je izraženo u 3 slijedeće kitice u korč. rukopisu, a kod Divkovića i danas kolajućim izdanjima sjoji obratno: U jasle ga stavljaše, Majka mu se klanjaše, i t. d. Angjeli mu služahu Novu pjesmu pjevahu, i t. d. A za tim tek slijedi: U pol noć se Bog rodi. i t. d. Sedma strofa „zrak izagje zornice" (u Divk. „Zviezda izađe danica") nije ništa drugo nego pona­ vljanje 2. strofe, što se osobito opaža kod Divkovića gdje ona (7. strofa) broji 5 stihova. Nastala je očito radi 3 stiha druge strofe (u korč. rukopisu) „vzide zvizda danica", koji nije rimovan sa pregjašnjim stiho­ vima. Radi ovoga zadnjega razloga i promjeni se ovaj stih s a : „zrak1) izađe zornice2)", da rimuje sa „djevice" i „kraljice" u pretstojećim stihovima. Angjeli sada pjevaju „novu" pjesm u: „ S l a v a B o g u n a v i s i n i " (Luc. II. 14.) i svemu svijetu ve­ selje navješćujem: „ J a v l j a m V a m v e l i k u r a d o s t , k o j a će b i t i s v e m u n a r o d u . " To dosta lijepo izrazuju slijedeće strofe u korč. rukopisu: Slava Bogu višnjemu,3) gospodinu našemu i č(l)oviku smirnOmu sv. d. M. Svako na sviet stvorenje imaj sada veselje ciča Boga rojen’je od sv. d. M. Gore navedena strofa „ S l a v a B o g u v i š n j e m u * prema Divkovićevu izdanju i današnjem vrlo neumjesno stoji iza strofe „O ci u l i m b u p j e v a š e " , kao glavne izreke i strofe „К o j’ u t m i n a s t a j a h u", koja je njezin relativ, pa tako ona (t. j. 10. strofa) usku nu­ tarnju svezu ovih strofa oslabljuje i na prvi mah ne­ jasnom čini; očiti znak, da ona ovdje ne spada, a u korč. rukopisu je na tom mjestu i ne nalazimo. Pjesnik dalje (u pjesmi iz korč. rukopisa) poziva angjele, neka idu i veseli dogagjaj pastirima navijeste: O anjeli tecite, božja sina slavite ter pastirjom recite i t. d.4) Ove strofe danas nemamo. Angjeo sada polazi, pastire pozivlje k štalici, kome se pozivu oni odazivlju, te došavši k Isusu klanjaju mu se kao svome Bogu i dive se njegovoj poniznosti gledajući, kako se je rodio u prostoj štalici, a majka njegova nema čim da ga zaodjene. Ovdje naša pjesma, kako ju danas imamo, *) Riječ „zrak" znači ovdje isto što i „zraka" (radius solis): Broz-lveković : Riječnik Sv. I. Str. 852. Može takogjer sasvim dobro značiti i „lice" (forma) s obzirom na zvijezdu danicu (D. Daničić : „Rječnik iz književnih starina srpskih". Sv. I. Str. 382.) 2) „Zornica" znači zapravo ranu misu (antelucana). Vidi Vukov „Rječnik". Ovdje pak po svoj prilici znači zvijezdu da­ nicu, koja se zove i „zornjača", suprotno „većernjača". U nekim krajevima Hrvatske govori se još danas : „Izašla je zvijezda z o r n i c a." 3) Mnogo ljepši izraz od onoga u novim izdanjima ,v j e č n j e m u", a odgovara bolje lat. izrazu ,,in altissimis." *) Po transkripciji V. Jagića. „Archiv fur slaw. Philologie" B. V. �Vijestnik. završuje, jer daljnje pripovijedanje dogagjaja ne spada na Božić, pak zato ovdje dolazi zaključna strofa, koju nalazimo na kraju pjesme korčul. rukopisa, gdje ova broji 32 strofe, jer se u njoj dalje opisuje obrezovanje Isu­ sovo i dolazak mudraca. Velika nepravilnost, koju nalazimo kod naše bo­ žićnice u Divkovićevu izdanju s pravom daje naslući­ vati na netočnu unutarnju svezu izmegju pojedinih kitica, kako smo to gore vidjeli. Što vrijedi za slijed strofa u Divkovićevu izdanju, to isto vrijedi dosljedno i za današnja izdanja, jer se u tom pogledu ništa ne razlikuju. Oslanjajući se na tekst korčul. rukopisa, koji nam radi svoje s t a r o s t i i t o č n o s t i mora mnogo mjerodavniji biti nego Divković; osvrćući se nadalje na sam s a d r ž a j pjesme i na n u t a r n j u s v e z u mi s l i , držim, da bi nužno bilo u budućim izdanjima naše bo­ žične pjesme strofe u njoj poredati onako, kao što sam gore pokazao. Jednom učinjena pogreška kod izdavanja ove pjesme ostaje uvijek pogreška, pa makar ona izla­ zila stotine godina u tom netočnom obliku. Konzervatizam i velikim dijelom neznanje učinili su, da se je u staroslavenskim liturgičnim knjigama — što vrijedi i za današnje slav. liturgične knjige, gdje još nijesu točno ispravljene — kroz godine i godine nalazilo mnogo p o s v e n e s m i s l e n i h riječi i rečenica, što će ostati uvijek nesmisao, pa izdavo te liturgične knjige ko mu drago. Pitanje o našoj pjesmi riješit će se najsigurnije onda, kada joj se nagje točno odgovarajući original. Kod istraživanja izvora za pjesme, koje se češće 29 pjevaju i za koje se može reći, da nijesu originalne, od ne male je važnosti i sami napjev pjesme. Po napjevu se često dade zaključiti odakle je ova ili ona pjesma po­ tekla. Meni se čini, da naša božična pjesma, o kojoj smo raspravljali, u tom pogledu ne može pokazivati na izvor, iz kojega dolazi, jer njezin tako jednostavan na­ pjev, u kojem nalazimo u najvećem intervalu povećanu tercu, odaje ponajprije, da je on u našem narodu stvoren. Ovdje razumijemo onaj napjev, po kom se ta pjesma u Bosni pjeva. Nije mi poznato, kako se ova pjesma po ostalim krajevima Hrvatske pjeva, samo sam našo kakova je melodija te pjesme u Dubrovniku (Milan Rešetar. Archiv fiir slaw Philologie B. XXIV.). Zanimivo je, da prvi dio toga dubrovačkoga napjeva, kako sam to opazio, odgovara posve uvodnome dijelu onoga napjeva, po kojem se u Bosni pjeva „Klanjam ti se kraljiću." Ne bi li to moglo značiti, da ova potonja pjesma potječe iz Dubrovnika? Na nekim župama u Bosni, u koliko je meni po­ znato, ne pjeva se na Božić više naša starinska pjesma ,,U se vrime godišta", jer valjda nije prema ukusu nekih. Ova; neopravdani postupak treba oštro osuditi a one, do kojih to stoji, najljepše bih molio, da rado dozvole našemu bogoljubnome narodu, neka na veseli blagdan rogjenja Isusova slobodno zapjeva jednostavnu ali tako nježnu pjesmu, koju je od svojih pregja baStini®, a kojim je ona za onih tužnih vremena znala bar ovih svetih blagdana srce i dušu razveseliti. V I J E S T N I K Naša domovina. Iz uredništva: našim čitateljima i suradnicima na znanje. Novom godinom uredništvo i uprava ,,Serafinskog Perivoja" preneseni su u Visoko (Bosna; Vi­ soko, franjevačka viša gimnazija); zato molimo cije­ njenu gospodu čitatelje, d a p r e t p l a t u l i s t a š a l j u s a m o i j edi no na u p r a v u „ S e r a f i n s k o g a P e r i v o j a " u V i s o k o . Ne u S a r a j e v o , ne d r u g d j e ! Inače ne možemo jamčiti, da će pretplaćivanje biti u redu. Cijenjenu gospodu suradnike molimo, da članke šalju na u r e d n i š t v o „ Se r a f . P e r i v o j a" u Vi s oko! Cijenjenu gospodu prijatelje širom hrvatskih ze­ malja molimo, da nam dopisom jave sve važnije cr­ kvene dogagjaje, organizacije i poruke! „Serafinski Perivoj" će igrati važnu ulogu u ka­ toličkom novinstvu hrvatskih zemalja; a čist dobitak njegov ne ide nikom drugom u korist, nego u slavu svetoga Ante — u gradnju crkve njegove u Sarajevu. Ko uloži trud za proširenje „Serafinskog Perivoja", uložit će trud za opću katoličku stvar i za slavu sve­ toga Ante — a to će Bog priznati. Molimo gospodu hrvatske književnike i razne udruge, da nam svoja djela šalju na ocjenu! S naše strane uvjeravamo ih, da im neće manjkati objektivna suda. Mlagjim prijateljima suradnicima, koji budu že­ ljeli, saopćivat ćemo diskretnim putem ocjenu o njiho­ vim člancima ili pjesmama. Napokom molimo sve prijatelje, da nas m a r l j i ­ vi m p r e t p l a ć i v a n j em i r a š i r i v a n j e m na­ š e g a l i s t a dobrohotno potpomognu u svetome radu za vjeru i domovinu! Pedesetgodišnjica smrti Ivana Frana Jukica. Na 20. svibnja ove godine navršuje se ravnih pedeset go­ dina, kako je umro narodni mučenik Ivan Fran Jukić, franjevac. On je pao žrtvom svojih domorodnih osnova �30 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1907. 20. svibnja 1857. To je jedan od najvećih naših ljudi, jer je svoj rad za oslobogjenje bosanske raje i ujedi­ njenje s prekosavskom braćom Hrvatima zapečatio i posvetio progonstvom svojim. Već za prvih godina opstanka našega lista (još za Vladića uredništva) dignut je glas u našemu listu, da se Jukiću podigne spomenik; nego taj je glas osto glas vapijućega . . . Tom neuspjehu uzrokom je bilo nešto i naše siro­ maštvo, a nešto i naše neshvaćanje. Još ni dan­ danas ne smijemo dignuti glasa za spomenik, ali smijemo barem upozoriti narod, da ovu obljetnicu što ljepše proslavi 1 Mogli bi ustanoviti „Jukića zakladu*4 kao i onu Martlća. A da se ta zaklada ustanovi, nešto će učiniti dobrovoljni darovi naših domorodaca, a nešto upriličene zabave raznih društava. Jukić je Banjaluča­ nin, pa bi na banjalučku „Nadu44 najviše spadalo, da ovo kolo povede! Držim, da će se ovaj glas „Serafinskog Perivoja44 dojmiti sviju nas. Bože nam više shvaćanja i ustraj­ nosti! Gnčagora: f Fra Ivo ^osić. Doiaz« nam tužna vijest, da je jedan član naše redodržave, fra Ivo Ćosić, duhovni pomoćnik u Gučojgori ргегл лио u Gospodinu. Bješe to čovjek s obzirom na tjelesnu jakost jedan po jedan, pa ipak na laku ruku podJeže smrti. Danas vi­ dimo, da stoji samo do samovoljnih ceremonija ^ospogje Smrti, hoće li i najsvežiju i najjaču mladost povući u vječnost. Pokojnik se je rodio 1859. u kamenom Livnu, obukao se je 1874., položio svečane zavjete 1880.; bo­ goslovne je nauke svršio u OsPogonu, rekao je prvu svetu misu 1883., a umrije 26. prosinca m.nule godine 1906. Vječni mu pokoj duši! Zagreb: Političko stanje n Zagrebu. Zagreb je središte svih hrvatskih zemalja; i život zagrebački smatra se za odraz hrvatske duše. Ako se u Zagrebu vidi kakova krjepost, reći će se, da tu krjepost imadu svi H rvati; ako se u Zagrebu vidi kakav grijeh, reći će se, da su grješni svi Hrvati u istoj stvari. A taj odnošaj dolazi po pravu i po naravi. Ne može se dakle tome otim ati! Nego, ako je to tako (ko što jest), onda neka oproste Gospoda u Zagrebu, ako ih narod pozove na sud, da polože račune o svome radu! Poznato je, kako je Hrvatska rastrovana u stran­ ke. Danas ipak možemo i ne govoriti o onim mno­ gim strankama i strančicama, kad zaglušuje sav poli­ tički život struja rezolucijonaša i antirezolucijonaša. Nije svrha „Seraf. Perivoja.44 da se bavi politikom, megjutim ipak imade naravno pravo i naravnu dužnost, da rekne svoju u stvarima, koje se dodiru njegovih puteva. Pa eto, što se tiče „čistih pravaša,44 osugjujemo što dopustiše u svome organu, da se dijele lekcije u pitanju novele „Život u ljubavi44 od Emila Zole. Danas došlo vrijeme, pa mjesto da se grješnik pokaje, on smije još više okorijevati — dapače i lekcije dijeliti. Ako hoćemo govoriti i o rezolucijonašima, još nam više nemir u srce dolazi. U ovome, što ćemo reći o njima, ne uklju­ čujemo dakako časnih iznimaka. Nego mislimo o nekim i nekim, koji su svojim drugim radom izgubili povje­ renje u narodu, a to se onda nepovjerenje prenosi i na njihov politički život — pa čak i na cijelu jednu struju. Istina je, da je drugo parlamenat, a drugo opet štampa, megjutim ta razlika spada u muzej pravnih paragrafa. Mi, učenici rascvale psihologije znademo, da je isti Šu­ pilo i u „Novom Listu44 i u parlamentu; tako isto : isti je Lorković i u „Pokretu44 i u ložama parlamenta. To je isto reći i o drugim profesorima, koji drže preda­ vanja: u „Novom Listu,44 u „Obzoru,44 u „Pokretu,44 u „Savremeniku44 i drugdje. Da su ne znam šta dobra donijeli svojim „novim kurzom,44 mi im ne vjerujemo ništa, jer smo uvjereni, da bi njihova nevjerna duša sutra mogla još više zla počiniti našoj domovini. Zato im mi poručujemo, da se okane, ako hoće dobar glas u narodu imati, svojih ljuljavih i nekršćanskih misli! Mi vjerujemo, da oni nas neće razumjeti i da se neće obratiti, ali im zato i ovo dovikujemo: „ K o g a h o ć e Bog da u p r o p a s t i , o n o me p r i p u s t i da p o l u d i 44. . . Franceska. Sablazan i sramota svijetu. Ko ne pozna onih zvijeri, što po bojištu tuhaju, tražeći zalogaja od ljudskoge m esa?! — Zovu se hijene. I vjerske uzvišene ideje imadu svoje hijene. Nego nijesu to hijene, sto se kriju pred danjim svijetlom, zvijeri otrcane dlake, kičme usukane ko britva, već su to sjajna gospoda, šte sjede na svilenim foteljima; hoće se brojiti megju ljude, dapače i megju filantrope, a žderu ljudsku krv. Ili da ih previše ne osudimo: žderu prosjački kruh — ako prosjački kruh žderati: krv ljudsku žderati nije. Ministri u zemlji pogaženih zakona i pogaženih čovjeku najmilijih osjećaja, u zemlji popljuvanih vjer­ skih svetinja zakleše se na oltar caru od pakla, da će uništiti uspomenu božju u prvorogjenoj kćeri kršćanstva; a napose preuzeše na se, da izvrše testamentarno ostavljenu bezbožnu oporuku svojih otaca i patrijarka: encyklopedista, Voltaire-a i drugih; ljudi najbeznačajnijih, što ih je ikada vidio svijet. Ta oporuka jest: razbiti stijenu Petrove crkve. Zaplijeniše gospoda ministri J Franceskoj crkvena dobra, a na to im ovce vogjene na zaklanje ništa ne rekoše. Imali su u sebi Kristovu ljubav, ljubav veliku do neba. Apostola Kristovih ništa ne smete grabež do­ bara potrebitih za život. A kad vidješe neprijatelji ljudi, �Vijestnik. da otimanje crkvenih dobara ne uništuje stijene Petrove, viknu komanda: „Naprijed! To nam ne koristi mnogo; crkve zatvoriti treba." Tako je komandirala prostota velikog „Orijenta" gospodi ministrima i oni poslušaše glas generala svojih, jer sva vlada franceska, može se reći, da je mezimče lože slobodnozidarske u Parizu. A šta zadobiše time? — Narugaše se pravdi, poštenju i us­ pomeni povjesti svoje u oči. Franceska će i nadalje štovati Boga makar u špiljama 1 u katakombama, a to neka služi na čast XX. vijeku! Eto je XX. vijek izmislio za nas novu arenu. Pa šta ? — Krv mučenika bit će za ojačanje gorušici Kristovoj. Gospoda će ministri poći jedanput Bogu na istinu; tjelesa će njihova ležati možebit i u Panteonu, nego Franceska će jedanput poslušati glas savjesti i obratit će se i — plakat će grijehe otaca svojih: oprosti im, Gospodine, jer ne znadoše, što čine! Tako će proći slava svijeta ... Najveći je ipak dokaz o zlobnoj podlosti mini­ stara, što na posve prostački način zaplijeniše neke dokumente u stanu Mantagnini-a, povjerenika svete Stolice u Franceskoj. Ali ni to nije veliko junaštvo. Lako je sjeći savezane ruke. 31 su u Italiji ponajviše i zakleti neprijatelji papinstva. I pjesnik Giosue Carducci svojim spisima, govorima i radom zadade mnogo rana katoličkoj stvari u Italiji ; a njegova pjesma: „Inno a Satana" izrazuje strahovitu hulu na Boga i na svetinje. Ipak se svi ti njegovi gri­ jesi pripisuju neozbiljnoj i strastvenoj mladosti. Danas, kada je veliki pjesnik pao u zapećak (a time i dobio mirna vremena, da život promatra bez pretsude) bješe mnogo nade, da će se upokoriti pozivu Boga i pozivu objave. Megjutim su slobodno-zidarski apostoli uprli sve sile, da te slavne duše kogod ne otme za Boga — i time da se šteta ne nanese satanskom caru i braći njegovoj. Pronijelo se bilo po novinama, da se je Gio­ sue Carducci Bogu obratio; a odmah slobodni zidari prisiliše starca, da onu vijest dementuje. Valjda se si­ jedi pjesnik prepao, da mu inače slobodni zidari ne bi htjeli dignuti onako velika spomenika kao Giordanu Bruno-u?! Ipak ne bi htjeli zapremati našega lista sa viješću ne toliko važnom, da se naš jedan o b j e k t i v n i i i z v a n s t r a n a k a s t o j e ć i 1i s t ne očeša o klerikalstvo, donoseći neke intimnije vijesti o Carducdu. S l a v n i n a š „ Ob z o r " , pričajući o spomenutim stva­ rima, kazuje' da su klerikalci u m r a k u h t j e l i u l o ­ v i t i j e d n u d u š u . Šta bi to bilo: uloviti Carduđjevu Rim. dušu ? Sigurno da i uspješni lov na Carduccijevu dušu Kolegijum Kardinala. Sveti kolegij kardinala na ne bi ništa značilo za materijalni probitak kato­ početku nove godine sastojao se je od 55 članova: 6 ličanstva. U tome je dakako „Obzor" kao i obično po­ kardinala biskupa, 43 kardinala svećenika i 6 kardinala kazao svoju slabu stranu. Pitamo m; „Obzor* ; kakav djakona. Po narodnosti otpadaju: 32 na Talijane a 23 je profit za njega, ako starac grješnik i nadalje ostane na druge narodnosti i kraljevine. U rimskoj kuriji od Satanov vjernik? I otkle bi proizašia ona melanholija, tih stoji 27 kardinala, a 28 ih sjedi izvan Rima na žalost i potištenost njegova, u slučaju da slavni pjesnik svojim biskupskim stolicama. Kardinali netalijanske ovo bar pred smrt pokori svoju šiju božijoj volji i pripadnosti dijele se ovako: Austro-ugarska :made 6 istini ? Otklen ? I za što ? Da nije zato, što „Obzor" kardinala, Njemačka 3 (1 u kuriji), Španjolska 5 (2 u štuje Boga i vjeru?! I ustrpljivost katolika Hrvata?! kuriji), Franceska 4 (1 u kuriji), Portugalska 1, Irska Kad bi „Obzor" imo čestitu ili barem uvigjavnu dušu, 1, Sjadinjene Države I, Brazilija 1 i Australija 1. Obi­ mi bi se nadali njegovu pokajanju za ovu stvar, ali čaj je bio, da i zagrebački nadbiskup bude kardinalom, još i za ono bockanje o katolicizam, kao govori na pr. megjutim tome danas smetaju prilike. Sedam eminen­ o „Kulturkamfu" u Franceskoj ili o Drevfusovoj aferi cija pripada redovničkom štaležu, i to: 1 benediktinac, ili o Lapponiju i tako dalje. 2 franjevca, 1 Isusovac i 1 oratorijanac, 1 augustinac i 1 karmelićanin. Po starosti: 5 ih imade 80—90 go­ dina, 20 ih imade 70 80 godina, 21 ih imade 60—70 Prosvjeta. godina, 7 ih imade 50—60 godina, 2 ih imade (SkrDr. I. Dujmušić: „Је li teologija savremena bensky i Меггу del Val) 40—50 godina. Prošle godine znanost ?“. (Knjižica od pedeset stranica, cijena joj 30 1906. umrlo je 8 kardinala, a niti jedan kardinalskoga helera). Pitanje: je li teologija savremena znanost, vrlo klobuka dobio nije. je interesantno za prosugjenje današnjih prilika u Hr­ Italija. vatskoj. Nije davno prošla godina 1846., kadno MažuGiosne Carducci. Najveći danas talijanski živući ranić spjeva u svome „Smailagi" himnu „krstu časnom pjesnik i profesor literature na bolonjskom sveučilištu, i slobodi zlatnoj." Od onda do danas promijeniše se Giosuć Carducci obolio je od starosti. Negda on iz ži­ prilike. Što je očima našim časno bilo, to je našim na­ dovstva prigje na katoličku vjeru, a onda posije po­ prednjacima ruglo i sramota. A šta veli Pismo? — stade veliki racijonalista i republikanac. Republikanci Pismo je reklo, da je krst poganima ludost. Dakle i mi �32 Br. 2. — Serafinski Perivoj. danas imademo pogana. Naši pogani prisiliše Dr. I. Dujmušica, da se pozabavi ovim zagonetnim pitanjem; jer oni rekoše: d a t e o l o g i j a n i j e s a v r e m e n a z n a ­ no s t , da s v e ć e n i k ni j e v r i j e d a n b i t i r e k t o ­ r o m n a š e u n i v e r z e . Ko ne pozna slavnih vikača, toga su mogle sablazniti one sablaznjive demonstracije prilikom instalacije dr. Bauera. Nego kome je sreća dala, da tu domorodnu uzdanicu našu izbližega pro­ motri, taj istom može dokučiti ubožnost njihove duše. Ako ne bude bolje, ne će biti zgorega, da pripovjedim jednu malu uspomenu iz moje nedavne prošlosti. Pro­ lazeći jednom kroz Zagreb, šetao sam s nekoliko sve­ ćenika u predvečerje, kad sumrak pada, kraj skupine sveučilišnih djaka. A nijesam se smio ni nadati, da ću od iste čete počuti štokakvih bacanija na svećenički stalež. To je bila demonstracija nama prolaznicima. Nego, ta je demonstracija bila posve uličarskoga svojstva. A nije li možebit koji baš od one uličarske revolver-garde bio vogja jesenašnjih demonstracija?! — Takove ш; dobro shvaćamo. Dobro bi bilo i po njihovo zdravlje i po njihovu dušu, da unigju kojiput u onu „crnu školu" i da se nauče barem pristojnosti, ako ne i štovanju Boga stvoritelja. Muka je nekoj i nekoj djeci, što cvate teologija, jer ona brani zakon: o poštenu življenju. „Pokret" je kašnje uvidio kobnost, koja bi mogla na­ stupiti poradi nedjela njegovih konviktoraca, pa ih je zato stao ispričavati; nego mi znamo, kad vjetar sa sjevera puše. „Pokret" neka dobro zapćmti bezbožni čin uzdanice svoje! Isto tako i mladi demonstranti neka upamte svoj pokret protiva Bogu i Crkvi njegovoj, pa neka se kašnje ne tu že: kako ih narod ne shvaća, kad narod moradne bježati od nekršćene čeljadi. Dr. I. Dujmušić lijepo je razvio ovo pitanje i li­ jepo je na njega odgovorio. Samo ga ne razumijemo i ne vjerujemo mu, kad na jednom mjesta v e li: da Duns Skot, naučitelj suptilni i „oštri kritičar sv. Tome" niječe, da je teologija prava znanost. I to da niječe, k a o d i j e t e s v o g a v r e m e n a . Kojeg je vremena Duns Skot, a kojeg sveti Tom a? Sveti je Toma umro 1274. a Duns Skot 1308. Zar nijesu dakle živjeli u isto vrijeme? A baš djeca ovog vremena nijesu mogla go­ voriti protiva teologiji, jer je to u ono vrijeme uz filo­ zofiju bila gotovo jedina znanost. Ili Duns Skot nije nikako onoga reko, ili ako je onakova šta reko, reko je u drugome smislu. Ali drugo je riječ napose, a drugo je smiso riječi sastavljenih u rečenicu! Biti će, da je Dr. Dujmušić onu frazu u dobroj vjeri po­ zajmio od kakva pisca, komu nije milo ni imena Sko­ tova čuti. Mi knjižicu Dr. Dujmušića preporučujemo! Oso­ bito mladeži, koja se sprema u borbu za obranu časnoga krsta. O. J. M. 1907. „Vogja u duhovnom životu". Ovu lijepu knjigu iz­ dala je hrvatska franjevačka provincija. Cijena je broširanoj 2-40 K, a uvezanoj 3 K. Vrlo neznatna cijena, kad se pogleda na opseg i na unutarnju cijenu. Knjiga je doduše namijenjena u prvom redu bratu lajiku (koji ne razumije latinski), megjutim će vrlo dobro doći i svakome franjevcu, jer ima unutra osim tumačenja fra­ njevačke svete regule i drugih stvari, n. pr. o oprosti­ ma samo za franjevce, pa imade unutra i molitava; oni koji se po svome zvanju moraju neprestano rastresati u svjetovnim brigama, naći će u ovoj knjizi krasnih asketičkih pobugjaja. A sve da i ne bi ova knjiga imala tolikih izvrstitosti (ko što ih ima), mi bi ju mo­ rali raspačavati, jer to iziskuje opće dobro. Koliko je franjevačkih provincija u hrvatskim zemljama, ako bu­ demo svijesni svoje dužnosti, ova se knjiga istom izišla ispod tiska ni ohladnjeti neće. Na koncu je konca u ovakovim stvarima nama preči hrvatski jezik nego i latinski. Pa zašto bi se opirali na latinske knjige, gdje imademo hrvatskih knjiga ?! Šeringer: Priručni riječnik tugjih riječi i fraza. Knjižara Lava Hartmana u Zagrebu izdala je drugo iz­ danje Šeringerova riječnika sa 4.500 riječi. Cijena je meko vezanom 1.20 K, tvrdo vezanom 180J<. Svakomu i slabo obrazovanomu, recimo pučki, koji je pismen i čita knjige - svakomu je potrebit riječnik tugjih riječi. A tom se potrebom Šeringerov pomnožani riječnik i preporučuje. Zahvala. Dadoše u gradnju nove crkve sv. Antuna u S araevu ; i to u svojstvu dobročinitelja: Gg. Niko Ikić 10 K, Vilim Kovačević, učitelj 5 K, Ivan Sertić 1 K, Andrija Filipović 2 K. Svi iz župe Zovik. Platio im Bog i sveti Anto! Isto je tako preko uredništva „Seraf. Perivoja" poslao 5 K u gradnju crkve sv. Ante Baldo Miličić, župnik u Trsteniku. Sveti Anto sjetit će se svoga do­ bročinitelja. Dopisi uredništva. Prijatelju Gj. B. u Zagrebu. Na Vaš upit odgovaramo, da se Batinića : „Djelovanje Franjevaca" još u velikoj zalihi nalazi i u Visokom. Da ste nam zdravo! Radovanovu. Glede Vaših pjesama reći mi je, da je za uspjelost u pjevanju potrebno osim nadarenosti još i dugo­ trajno vježbanje. Blago se pjesnicima, ali teško je do te časti doći! Što sam Vam negdje prije govorio, sjetite se onoga! Hvala na ugodnu sjećanju! F. S. M. u L. Nećete valjda na me žaliti, što Vam odje­ danput poručujem, da nemate dara poezije. Bavite se čime drugim! F. K. E. u Šibeniku. Mjesto one Vaše krasne radnje, što ju neko nekavalirski ujagmi tiskati prije „Seraf Perivoja", pošaljite nam , što drugo! Ne znate, koliko nam treba Vaša stvar; a svakako i oštetu zaslužujemo. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. ��Р л п п л п “ ^ -| 1 Cl S O D d H l ~w I -j f* e I ćiSa jamcima ili bez njih, za častnike, svećenike, dvorske, državne i privatne privi K l PQIT I novnike? učitelje, trgovce i obrtnike, trgovačke namještenike, gospodje 8a pravom рп V-|VAAA ♦ mirovinu i za privatne osobe na V4—25 god. uz mjesečnu, */t ih cielogod. otplatu. Specialiteta. Personalni kredit u smislu parisko-bečke ankete (Kapitalizovanje plaće). 4 :% 1 Rnalitntni l/roiiit llbulllulll lllKllll 'Ž=7 o 1 4 Л„ I od 300 kruna počamši na I., II. i III. stav. za posjednike realiteta, polja, stanbenih i pokraj, kuća, vila tvornica, kupališta, mlinova, mineralnih vrela i svake vrsti nepokretnina do s/4 procjenb. vrijednosti. nnrliouni broitit na gra&ievine 8vake vrsti u 2~ 3 obroka UlflUJcVlll 111bili 1 prema tome kako je gradnja nopredovala. Koavertiranje bankovnih piivatnib dugova. Mjenice, reeskompti i zamjena mjenica za trgovce. Mi sastavljamo i financiramo planove od ustrojiti se imajućih poduzeća. Preuzimamo izdavanjeHehničkih i geoložkih mnijenja po zaprisegnutim vještacima. Bavimo se promjenom postojećih poduzeća u dionička društva. Najreelnije ! Brzo! Diskretno kroz prvorazredne tuzemne i francusko-engleske zavode. N a jb o lje p r e p o r u k e fR efe ren c e ). Umoljava se priložiti marku za odgovor! Z a h tije v a jte p r o s p e k t. Тч/ f — Т , T X j . Z E O 'S T T E .I D BUDIMPEŠTA V. Коћагу — ulica 19. stoji jedan pošt. sanduk brutto 5. kg. oko 50—kom. Tri forinta iletnog otpadnog sapuna, mosuš, gjurgjica, cvijet breskve itd. attan Unternehmung Budimpešta. ezerćdy ulica 3. preporučuj svoje obilno CRKVEN I S K A N I C A, kao: Maticž, krštenih, Matici krizmanih, Matica vjenčanih, Matica umrlih, Protokola, Crkvenih računa i exhibrta. Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, Službenih kuverata u svim veličinama, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3e5f7d4ac3337ed72abd88bab782727b.pdf b4df0f2eb614714a752d99744fe186f9 PDF Text Text QLASILO HRVATSKIH FRANJEVACA. r вг-.сј з Č la n c i: arska 1. Odvraćaju li znanosti" od Ег u u u ^ a u u u priredio [ J u i c u i u N. п . vGjebić, jjc u r ,, Bougaudu 22. Pobjeda " ...................... uztrajnosti (0л . JeiOi m Via 33. Carici bola (0 . J. Markuš’o . . 4. Družina iz pakla 5. Pjesma budućnosti (Branko 5 *.a 6. Franjevci opet u Japanu (Pr. g r a d s k i ) .................................... 7. Protuzakonitosti pri Isusovoj osudi na Ka/o.. sudu (0 . G. V lad ić)..................... V ije s tn ik : 8. 9. 10. 11. 12. 13 14. 15. Naša d o mo v i n a : Iz uredništva .......................... Katolička mladež viših škola Fojnica: Nove kongregacije . Vareš: Posveta crkvenih zvona Vitez: t O. Ilija Klarić . . . Sarajevo: Promjena . . . . Sarajevo: Prosinodalni ispiti . Budimpešta, rigoroz . . . . iz l a z i GOD. XX). 'Ј1 5 0 К 0 , 15. OŽUJKft I9U-. n je s e Č N O nr d u a a r k a , g o d iš n j a c ij c n a б k r u n a . RUKOPISE 1 PRETPLATU РК1ПА UITCDNi St UO U У1 5 0К 0 П (D05N A , U I5 0 K 0 , rRANJEUAČKA GIMNAZIJA). OTrRRUNlSTUO JE U TI5KAKI .UOGLER I DRUGOUI“, 5ARAJEU0. i’ ' icijalista ' ШшЖ ||R i 11:: eta ko j£ac) j? B e 1g i j i _______ г Ш ^ т е п ' E 19 Š k o .-’ zaKOii . л asija: Ziauvsko p i t a n je ....................................................... 47 Amerika: Tetovirani kler u srednjoj i južnoj Americi . 47 Prosvjeta;' 22. Ferdo Hefler: „Nekoje misli*4 (katehetska knji­ žnica) ............................................................................47 23. O. U. Talija; Konferencija u Dubrovniku o so­ cijalnoj d em okraciji............................... . . 47 24. „Put raja' ................................................................. 48 25. Nova galerija u V atik an u ........................................ 48 26. Dopisnica uredništva.................................................. 48 SARAJeUO TI5KARA UOGLCR I DRUCiOUI 1907. �Našim prijateljima pretplatnicima, t. j. čitateljima, koji već :pos!aše pretplatu, od srca hvala! I uredništvo će nastojati svim silama, da ih svojim uregjivanjem udobrovolji. Oni će ove godine imati prigode, da se sa zaČugjenjem priupitaju: otkle „Seraf. Perivoju" toliko zanimivih stvari? — Kad bi nas za to upitali mi im ne bi znali drugo odgovoriti, nego da to sve izvire iz ljubavi prema vjeri, franjevačkom redu i domo­ vini. To je sve imanje naše: l j u b a v . Našim prijateljima, koji nam pretplatu već poslaše, ni Bog neće ostati dužan, jer oni potpomažu dobru štampu, koje nam je najviše potrebito. Oni poznaju, da bi grjehota bilo, kad bi uredništvo „Serafinskog Perivoja" (jednog od najstarijih i najzaslužnijih katoličkih časopisa) izgubilo zanos oko uregjivanja lista, uvigjajući nemarnost svojih predbrojnika. Pa bi to smalaksanje prispjelo baš u vrijeme probugjenja vjerske svijesti medju Hrvatima. Koja nedosljednost?! — Neće niko moći kazati, da za to lete za časopisima „propalih genija," što nema u katoličkim listovima zanimivih i lijepih stvari. To bi bila izlika najprozirnije i najjeftinije vrste. Dakako, da „Serafinski Perivoj" ne može pisati proti Crkvi — ; ali ako im je samo te vrste pisanje zanimivost, onda što se pokrivaju koprenom" Mi se i opet zahvaljuLr.io tru jem o unaprjeđ na godinu 1911., kad nda će u Hrvatskoj biti manje ne- ćemo, ako Bog da, s naši.u pr U prijatelja naše vjere i štampe naše • >'пка, koj koji samo iz zaboravi ne po­ Nego mi imademo slaše pretplate. Njima opet ć, \1 : s 3 mi opomenemo, mno odazvati, jer im poznajemo i,ja naše je opomenuti; a kad vjeru i domorodstvo. Čovie j njihovo je vi poslaše od mnogo vremena, Ibrojnicima, koji nam plaće ne or nu atiti trkarske troškove i druga neka nam pošalju ono naše, što na ua s parama radi. Osim toga, da bi poduzeća?! Tiskara neće da ra i pošli gdjegod uzajmiti, bojim . povjerenje! Dug je zao drug. A naši neki predbrojnici, ako misle dobrom voljom ik tili odmah? Grjehota je uopće ne platiti 4 . duga, a neshvaćanje je položaja, u kojima stoji uprava lisia, Kad sc ne šalje pretplata unaprijed i brzo. Teško je opet i to, da uprava lista sa svojim čitateljima dogje u nesuglasice. Malo je što tako mrzovoljno, kao kada moradne izmegju uprave i predbrojnika doći do nešto žalosnijih scena, a samo poradi nemarnosti. S naše opet strane mi o poštenje vežemo naše sve čitatelje, da ne trpe štete poradi eventualnog neurednog primanja lista! Neka na vrijeme reklamiraju na uredništvo u Visoko, pa ćemo mi, tako rekuć, list stvarati. Danas je vrijeme pravde. Svakom svoje! Ne treba niko da štete trpi, pa mirna Bosna! �гn n I CiLASILG HRVATSKIH FRANJEVACA. ^ ur^rgjuje ■0. JQ5!P HARKU^lC, broj з. franjevac . ^; UI50K0, 15. OŽUJKA 1907. QOD. XXI. # Odvraćaju li znanosti čovjeka od Boga? Po Bougaudu priredio N, Gjebić. 3. Pobijegjeno na ovom polju, vratilo se znan­ stveno bezvjerje opet k zemlji; i jedva nekako malko oživjelo, pokušalo opet zaci u boj. Ako izuzmemo neke, koji posve utonili u ogavni materijalizam, ne niječe bezvjerje stvoritelja; ono samo izjavljuje, da može biti bez Boga, čim se dopusti prva klica. Da se protumači, kako se sva bića malo po malo razvijaju, dosta je ne­ prestano lutati i istraživati sekundarne uzroke. Ali i ovdje nam znanost pomaže; ovakovu hipo ­ tezu posve obaraju otkrića, do kojih smo došli ekspe­ rimentima i neoborive filosofske istine. Uzmimo megjutim za časak s našim protivnicima, da su sva bića: biline, živine i isti čovjek postala suk­ cesivnim promjenama prve klice, prvog pratipa. Tvrdi­ mo, da ni u ovom slučaju ne bi narav nigda do toga došla, da ju nije vodila bezkrajna mudrost. Za što? Jer megju uzrokom i djelovanjem mora biti neki odnošaj. Ali nema nikakova odnošaja megju slijepom igrom slučaja i megju ovim toli harmoničnim svijetom, iz kojega odsijeva beskonačna umjetnost i u svakom obliku izbija na vidjelo inteligencija. Ovaj stavak, što ga jedan od najvrsnijih učenjaka našega doba, amerikanac Agassiz veoma znanstveno dokazao, tako je očevidan, da i najrevniji Darwinovi učenici, najgorljiviji njegovi pristaše pristaju uza nj. Po Karlu Lyellu sve su ove veličanstvene promjene i preinake naumice i pojedince provedene. A Asa Gray veli sa svoje §trane, „da je promjena p r o v e d e n a u z d u ž s t a l n i h , k o r i s n i h p o t e z a“. A onaj siromak, Renan opet veli „da su se svi molekuli po jednom unapred označenom okviru skupili i spojili, da učine tjelesa.“ Naumi ce provedene. Što je t o? Po j e d n o m u n a p r e d o z n a č e n o m okvi r u. Od koga? Dakako da ni Darwin ovoga ne priznaje, i ostaje kod toga, „da čim je prvi oblik, koji se bez stvoritelja ne da protumačiti, tu bio, da su se sve druge vrsti b e z n a d n a r a v n o g d j e l o v a n j a ili ikoje r a z u ­ mn e k o m b i n a c i j e učinile.** Pa što nam onda ostaje, da svijet protumačimo? Beskrajno lutanje, jednom riječi: slučaj. Motreći krasote zvjezdanog svijeta, tvrdilo se, da je ovo remek-djelo postalo samo od sebe. Sad se tvrdi motreći čudesa zemaljskog svijeta, da im je otac slučaj. 1 to je temeljna misao znanstvenog bezvjerja, jedva skrivena u nekoje bahate tehničke izraze. Ko će megjutim pametan vjerovati, da je slučaj mogao igda proizvesti svijet, da je uzvišeno ovo djelo, djelo bezkrajnoga lutanja, slijepih, mrtvih sila? Ne pri- �34 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1907 stajem na beskrajnu poeziju naravi, djelo divno njezine harmonije. Uzeću samo jedan primjer: oko. Ko će vje­ rovati, da je ovaj toli komplikovani, tako nježni organ, ovo remek-djelo mehaničke kombinacije učinjeno bez svake kombinacije, djelovanjem slijepih sila? Silno se Danvinci muče, da dokažu, kako se oko malo po malo razvilo . . . „Ako," vele, usavršenje oka i uha u životinjskom carstvu pratimo korak po korak, nalazimo toliku postepenu dotjeranost, da možemo najljepše pratiti razvoj organa na svim stupnjevima savršenosti. Tako se na primjer pojavljuje oko kod najnižih životinja kao jednostavna ljaga od boje, koja još ne može nacrtati slike vanjskih predmeta, već naj­ više opaziti razliku svjetla. K ovoj o n d a pridolazi osjetni živac. K a s n i j e se malo po malo razvije u onoj ljagi prva osnova leće. Ali još nema svih stastavIjenih oparata za akomodaciju i kretnju oka i t. d. Ponajprije već jednostavna ova ljaga od boie sama za se je Čudo. Ko je mogao učiniti, da u ovoj gluhoj, nijemoj, slijepoj klici homadić materije prima svjetlo? To se ne da pojmiti, ni protumačiti uprava tako, kao i pojava sama života. Odakle ti nadalje ovaj historički n iz i s l i j e d različitih dijelova oka? To je sve samo čista fantazija. Nasuprot konstatuje sravnjujuća anatomija, da se svi ovi različiti stupnjevi u vidnom organu istod' bno nalaze kod različitih vrsti živućih bića. Narav ne luta i ne traži amo tamo, toga bar ne možeš dokazati. Uslijed onog krasnog i harmoničkog zakona, što sam ga na­ tuknuo u petom poglavju ove knjige, proizvodi narav istodobno sve nuance vidne moći počamši od jedno­ stavne ljagice kod nižih, od prvog nacrta kristalne leće kod savršenih vrsti, sve do čovječjeg i orlovskog oka. Čovječje oko nije ni izdaleka najsavršenije; za to ga Bog najdivnije odštetio okom duha. Makar u ostalom Darwinovcima i pošlo za rukom da protumače oko teorijom beskonačnih kombinacija, što je nemoguće, navešćemo im drugi organ, koji ni­ pošto ne mogu na ovaj način tumačiti. Posudićemo primjer od Kl. Bernarda. „Kako to," veli glasoviti ovaj fiziolog, „da želudačni sok, što rastvara sva jela, ne ra­ stvori i želuca, koji ima istu narav kao i jela, koja ga hrane ? Da se protumači ovo čudo, dugo se lutalo amo tamo. Sad znamo, da je želudac kao pokovan, prevu­ čen pokostom, kome sok ne može naškoditi. Što bi drugo mogla učiniti i najsavrševija umjetnost, da sa­ čuva želudac?" Hoćeš li drugi primjer? Uzmimo srce. Postavljeno u sred čovjeka, pokriveno prsima kao oklopom, vrši srce dvostruko, čudnovato gibanje. Jednim baca u žile one žive, svijetle kuglice krvi, koje posvuda raznose život. Kad se već umorile, ugasle, onda ih opet preuzimlje, daje im opet električnost i toplinu i šalje ih nanovo u sve dijelove tijela. Ko bi sad mogao vjero­ vati, da je takovo čudo nastalo bez ikoje umne kom­ binacije, pustom igrom slijepih sila, da je nastalo la­ gano, pomalo, lutanjem kroz stoljeća i stoljeća? Te­ meljni karakter srca stoji u tome, da je ono odmah i potpuno savršeno moralo biti gotovo. Ono idealno li­ jepo djeluje u svim svojim dijelovima, harmonično u svakom svom dijelku. Ono ili jest ili ga nije. Najmanja ga ozljeda ubija. Ovo bi remek-djelo jedino dosta bilo, da obori cijeli sistem. Uspnimo se megjutim više, sve do onoga zakona uzajamnog odnošaja i ljubavi, koji stvara obitelj, iz ko­ jega proizlazi očinstvo i materinstvo. Ovdje nalazimo bezbroj potresnih i uzvišenih tajna. Uzmimo samo jednu jedinu, najmanju: onu mliječnu žilicu nad srcem majčinim, koja se u mjesecu dječinjeg rogjenja tako čudnovato napunjuje. Neka nam se kaže, što je sve na­ rav pokušala, da izvede ovo čudo. Je li ju istom silna šteta moralo na to upozoriti ? I ako je trebala, da to učini, tisuće stoljeća, što je megjutim moralo biti od naše djece? Uzeli mi ma ne znam koliko primjera, taknuli se svih po redu harmonija svijeta, uvijek ćemo doći do zaključka, da, čime god Bog proizveo bilje, životinje i ljude na zemlji, ovo čudnovato djelo i u svojoj cjelini i u svojim pojedinim dijelovima pretpostavlja plan, što ga napravila beskonačna mudrost već unapred, što ga izvela svemogućnost i dobrota. Ovo su bez okolišanja priznali i najkompetentniji muževi k ao : Cuvier, de Jussieu, de Caudole, Ivan Mttller, Flourens, Brongniart, Agassiz. Svi ovi vele, da su Darwinci na krivom putu, kad kušaju čisto naravnim putem riješiti problem, koji ima za temelj n a d n a r a v n i u z r o k . Da protumačimo postanak stvari, nije nipošto dosta ono božije djelo­ vanje, kojim je sve stvorio; od potrebe je još drugo, a to je ono, kojim je Bog, kad je sve stvorio, i sve uredio. 4. Uzeli smo megjutim darwinsku hipotezu za časak samo za to, da nam bude argumentacija što jača. Darwinova hipoteza nije nipošto znanstvena. Nije moguće, da život iz jednog carstva prelazi u drugo, s jednostavnog razloga, j e r n e m a p r e l a z a . Megju svakim je carstvom velik razmak, da j az. To sad moramo dokazati i vidjeti u svjetlu zna­ nosti, koli je potrebno djelovanje božije. Po kosmogonetičkoj hipotezi Laplaceovoj, Herschelovoj, Araginoj, Amperovoj bilo je vrijeme, kad je bila naša zemaljska kruglja plinovita i bezredna masa. Pa ako je tomu tako, pitamo znanost, kako su mogle nastati biljne, živine i ljudi. a) B i li ne. — „Kako su prve biline došle na zemlju," veli G. Bischoff „tako nam (prirodoznacu) je nepoznato kao i prapočetak stvari." I bilina je u istinu �Odvraćaju li znanosti čovjeka od B o g a? 35 neko nove stvaranje. Sve ima, što ima ruda, i još koji misli, da je bio od potrebe kakov osobiti čin stva­ k tomu središte organičkog djelovanja, životni sok, ranja, da proizvede čovjeka." sjeme. „Mnijenje," veli Liebig, „da stvarajuća sila na­ Jer dakle nije čovjek baš od Boga stvoren i jer ravi može iz raspalih planinskih vrsti i truhlih bilinskih potječe od životinje,mora mu Darwin dati porijetlo. To tvari stvariti svakakovo bilje . . . bilo je samo poslje­ mu puno ne razbija glave, a učenik mu Hackel misli, dica nedostatna istraživanja." „Da se protumači ovo da može „sigurno" uspostaviti dvadeset i jedan stupanj novo biće," veli Biicquerel, „nužno je potrebno djelovanje našega porijetla. stvaraj uće sile." Ponajprije majmum. „Ро zubima i po gragji svo­ Ovoliko gledom na biline. Prva božija djelatnost jih nozdrva i u drugom koječem j a s n o je, da čovjek bila je od potrebe da stvori materiju, druga da ju or- pripada vrsti majmuna." Ovako Darwin. ganizuje; trebalo je treće, da sazda na rudi ono novo To je prvi stupanj. Druge imamo: Darwin drži biće, što ga zovemo bilinom. stare t o b o l č a r e za oce majmuna. Tobolčari potječu od k lj u n a š a (monotrema), kljunaši od riba. Čovječja b) Ž i v o t i n j e . — Usporedimo li bilinu s rudom, bilina je čudo. Životinja je opet spram biline još veće pluća nijesu ništa drugo nego p r e i n a č e n ribiji mje­ čudo. Ima sve, što ima bilina, a osim toga nešto, što hur za plivanje. Na svu priliku prošli smo oblik sro­ bilina nema: nutarnji princip kretanja, zamjedbe i svo­ dan c a k l o l j u s k a r i m a (ganoidama); prije toga još jevoljna osjećaja. Ali odakle ovaj princip ? Moderna niži oblik, oblik riba, kakove su bile žilosrtke. Još gore znanost veli s Fleurensom: „Život ne potjeće od smrti ■ više t. j. dublje dolje stojimo u savezu s prastarom obitelji, život samo izlazi iz života." Drugim riječima : nema koja morala biti slična ascidijama. Na najvišem stupnju nikakova prelaza izmegju anorganičkoga i organičkoga ascendencije bilježi Hackel mo n e r e , koje d e f i n u j e svijeta. „Kad bih htio definovati život," veli Klavdije k a o o r g a n fcz m e b e z o г g a n a. I jer su Laplace i Bernard, „rekao bih : život je stvaranje. U svakoj ži­ Herschel posve sigurno ustanovili, da je naša zemlja vućoj klici krije se misao, koja se izrazuje u organi­ bila najprije plinovita, a onda vatrena tekućina, ima ih zaciji." To je1 toliko kao: od biline do živine nema koji tvrde,, da smo čak mo g l i i ma t i p l i n o v i t e prelaza; tuđe je transcendentalna razlika, tu je od po- p r a d j e d o v e ' To je nauka. Povlagjuje joj Taine, About, Renan. trebe čin stvaranja, posredovanje neke više sile, koja postavlja novo biće. Ovako zaključuje z odlučujućih Čudnovato! Oni ist koji bi se zgražali, kad bi pomi­ eksperimeoata Flourens, Klavdije Bernard, Cuvier, Lie­ slili, da pripadaju crnačkoj rasi, kliču od veselja kad big, Aleksander pl. Humboldt i Quatrefages. Virchow pomisle, da im u žilama teče majmunska krv. Neka niko toga ne pobija. I što se n. pr. Burmeister zdvojno na­ ne misli, da ovdje što god ima znanost. Ona se za preže, da održi nauku o praragjanju, kako sam naivno njih ne brine! Ne će da budu braća crncima, jer to uči priznaje, posljedni mu je uzrok za to u tome, da se vjera. Evo im braće u majmunima. Na čast im! Dok su ovi megjutim klicali od veselja, prava je bez ove nauke postanak organizama na zemlji može pomisliti samo posredovanjem neke više sile. „Nerješiva znanost pomno istraživala, i došla konačno do neobo­ zagonetka," veli i Bernard Cotta, „kod koje se možemo rivih rezultata. Pronašlo se, da megju čovjekom i majmunom pozvati jedino na neispitljivu moć stvoritelja, kao što stoji „ogroman, neizmjeran, beskrajan jaz" i u anatoje prvi postanak zemaljske mase tako je i p o s t a n a k mičkom, i u fiziologičkom, i u intelektualnom, moralnom o r g a n i č k i h bi ć a. Kao što je bilo od potrebe za postanak biline i vjerskom pogledu; dakle da postane čovjek bilo je nadnaravno biće, posredovanje božije; tako je od po­ od potrebe specijalno posredovanje stvarajuće sile. U ostalom ne bismo se mogli baš jako potužiti trebe i za postanak životinje nadnaravno biće, novi na ove ludorije čovječjeg duha, na ove zablude bole­ f i a t stvarajuće sile. snih moždana, kad pogledamo divne radnje, kojima c) Č o v j e k . — Što su ova dva jaza, o kojima smo sad govorili prispodobe li se s trećim, koji dijeii baš ove ludorije povod dadoše. Ko je dotle mislio na životinju od čovjeka? Neka nam se dozvoli da se to, da tako pomno sravni i prouči anatomiju čovjeka i ovdje dulje zaustavimo, jer se baš u ovoj tački u no­ životinje? Ko je igda slutio, koliku je razliku izmegju njih vije doba koncentruju sva naprezanja materijalističke stavio Bog u anatomičkom pogledu, pa i u onim or­ znanosti. „Misao," veli Darvvin, „da su toli različite, živo­ ganima, u kojima se čini, da su najviše slični. Samo se tinje kao: majmun, slon, kolibrići mogli poteći od istih čini da su isti, no pogleda li se pomnjivije, sasvim su roditelja, bit će onima, koji nijesu pratili najnovijeg na­ različni. Tako n. pr. čovjek stoji uspravno; noge mu je­ pretka u prirodopisu, nešta posve nova “ — Što se tiče čovjeka, to stoji onaj na duševnom stupnju divljaka, dnostavno i čvrsto počivaju na zemlji; glava mu gleda �36 Вг. 3. — Serafinski Perivoj. — 1907. prema nebu. I majmun bi htio da to isto čini. Hod mu nije savršen kao u čovjeka, ali je ipak hod. No nipošto. Majmun se uspinje, on ne hoda. Proučavaj i kod čovjeka i kod majmuna hrbtenicu, tabane, vratne mišice: to su dva bića, koja si nijesu u ničem slična. Ovo su dokazali Quatrefages u svojoj H i s t o i r e d e l’ h o m m e i u svom učenom djelu: R a p p o r t s ur l e s p r o g r e s de l’ a n t h r o p o l o g i e ; Divernoy u svom djelu : E t u d e s s u r le g o r i l l e : Gratiolet i Alix u svojim; D e s c r i p t i o n s a n a t o m i q u e s du c h i m p a n z e ; Bianconi u svojoj studiji: L’ H o m oscimmia; Godron u svojoj izvrstnoj raspavi: de l’ E s p ć c e et d e s R a c e s . Još ćemo navesti krasne radnje Owen-ove o p r i s p o d o b i m e g j u n o g o m m a j m u n o v o m i č o v j e č j o m , jer se njima potvrgjuje naša teza. Majmunova noga niti nije noga, već ruka, kao što i treba kod živine, koja se uspinje. Napokon Alix-ova učena: A n a l y s e s u r l a m a i n de l’ h o m m e Čo­ vječju ruku označuje Blainville kao vrst šestila, koje pretpostavlja geometara, i koje bi bilo dosta da stavi izmegju čovjeka i životinje nepremostiv jaz. Pred tako pomnjivim i taćnim radnjama morali su položiti oružje Huxiey, Schaaffhćusen i isti Buchner. Ništa ih nije u veću nepriliku natjeralo koliko Studije Bischoffove, a osobito Aeby-jeve c lubanji. Ačby, veoma učen anotomista vrlo je pomnjivo istražio i čovječju i majmunsku lubanju. Rezultat njegova istraživanja stoji u tome, da su si ove lubanje samo prividno nalične, a znanstveno nemaju ništa zajedničkoga. Čudnovato je, da nalikuju jedna na drugu u malom stupnju samo s po­ četka kod rogjenja. Čim se počnu razvijati, r a z i l a z e se. Razvijaju se u posve p r o t i v n o m s mi j e r u . I već odmah s početka je razlika izmegju čovjeka i majmuna n e p r i s p o d o b i v o veća nego li izmegju majmuna i drugih životinja." Uzeli mi na oko općenitu gragju tijela, hrbtenicu, zdjelicu, vratne mišice ili nogu, ruku, lubanja, uvijek čemo naći, da je u anatomičkom pogledu veliki jaz iz­ megju čovjeka i majmuna. Ačby je ovo izrazio sliko­ vitim govorom: „Svršili smo svoju Studiju. Upoznali smo čovječji tip k a o o s a m l j e n i o to k , k o j i ni ­ j e d n a t a č k a ne s p a j a s a s u s j e d n i m k o p ­ nom s i s a v a c a . " Na prvu je raspravu Darwin samo mukom zamučao. I to je još ništa proti njegovu sistemu. Što je u istinu anatomička razlika usporedi li se na fiziologičkom? Ostavimo tolike bitne razlike, a istaknimo samo jednu, koja će biti dosta, da nam otvori neizmjeran jaz megju najvećim majmunom i najkržljavijim Čovjekom. To je dar govora. Proteklo je bar šest tisuća godina, da se čovjek „razlikovao od majmuna." Za što je majmun toliko zaostao? Što smeta onim velikim „duhovitim i strastvenim" majmunima, kojima se ponosi About, što od njih potječe, što im smeta, da si ne pribave duhovita i strastvena jezika? Znate li, što na ovo odgovoraju Darvvinci? „Što veliki majmuni za pravo ne govore, to je uzrok u tome, jer ne ćute za to potrebe". Dosljedno, da nijesu ni stvo­ reni kao mi, koji ćutimo u sebi nagon, da svako čuv­ stvo u sebi izrazimo, koji si znamo pribaviti govor, što je isto tako uzvišen kao i nagon, koji nas oduševljuje. Zalud se Darwinci, da odbiju udarce, koje im za­ daje anatomija i fiziologija, pozivlju na geologiju. Pro­ tjerani iz svijeta živućih bića, bježe u svijet fosilija, u pretpovjesno doba. Veliku viku podigoše zbog jedne lubanje, što ju našli u Neandrovoj dolini, koja se svo­ jim oblikom činila slična majmunskoj. S jedne strane su došli do posve protivnih zaključaka, kad su ovu lubanju iznutra gipsom nalili. S druge se opet strane vidi iz mnogobrojnih fosilnih lubanja, što ih otkrili oso­ bito u Cro-Magnonu u Francuskoj i u Strangenasu u Švedskoj, da se čovječja rasa u ono staro doba ne samo nije majmunu približavala, već su nasuprot prarase, koje su stanovale u Evropi, mnoge sadanje rase daleko natkriljivale; dosljedno po riječima Aebyjevim ne mogu Darwinovci „ni jedne jedine činjenice navesti u prilog svojoj hipotezi iz povijesti roda ljudskoga." No to Darwinovce toliko ne smeta. Oni se još uvijek muče da dokažu, da se kod životinja nalaze sve duševne, moralne i religiozne sposobnosti, koje se na­ laze i kod čovjeka. Ovo se moralo reći, da sistem bude potpun; moralo se pokazati, misli About, da su kod velikih „duhovitih i strastvenih" majmuna i kod ljudi duševni darovi iste vrsti, i da je razlika samo u stupnju. Ah kako se dade dokazati takova teza? Ostav­ ljamo znanstveno polje, pa stupamo na polje drske sa­ movolje. Dotle su snizili neki duševne sposobnosti, da se ne smijemo čuditi, što ih imaju živine, jer ih čak i strojevi imaju. Sve,što kojim mu drago načinom o z na č uj e odnošaj izmegju stvari ili njihovih ideja, sve s u d i r a z u m n o . K a d d a k l e mehaničko orugje p r o i z ­ v o d i r a z u m n e u č i n k e , ne vi di m, za š t o b i s m o mu zanijekali sposobnost da pravo sudi. Ovako engleski zoolog Saint Georges Miwart. Sad opet niječu čovjeku sve sposobnosti, što ih ne mogu da nagju kod životinja. „Volja u životinja n i j e n i g d a s l o b o d n a , kao ni u čovjeka, tvrdi Hackel. Toli raši­ rena dogma o slobodi izbora ne može se znanstveno nikako poprimiti." Ili opet toliko uzdižu sposobnosti životinja, da izmegju njih i Čovjeka nema razlike. „Mo­ žemo li izvjestno znati," veli Darvvin, „da stari pas, koji ima izvrsno pamćenje i dobru maštu, nigda ne razmišlja o veselju, što ga uživao u lovu? Darwin na­ lazi u njima čuvstvo dužnosti, klicu moralnosti, dapače čak i pribavljene krjeposli. Vogt veli, da se pas boji �37 Pobjeda ustrajnosti. n a d n a r a v n o g a . Na drugom opet mjestu tvrdi, da je u konja veoma razvijena klica religioznih ideja. Brauchbach veli, da je pas duboku religiozan. Darvvin je imao psa, koji vjerovao u duhove! Čovjek da pukne od smijeha, kad čuje ove lu­ dorije. Ko bi pametan mogao o tome raspravljati. S to­ ga se Darwinovci ljute i vele, da je onaj, koji ne će da prihvati njihovih nazora, go r i od psa. Mora se čitati ovaj nevjerojatni tekst. „Osobito su baš glede toga zanimive,“ veli Hackel, „nebrojene iz­ jave protivnika descendentne teorije, koji često čudnim u istinu načinom pokazuju, kako nemaju naravnih, bis­ trih i oštrih misli, te za to i stoje i s p o d r a z u m n i h pas a, k o n j a i s l o n o v a . A j e r o v e ž i v o t i n j e većinom n i j e s u o g r a n i č e n e p o p u t Al p a v i s o ­ k i m g o r s k i m k o s a m a d o g ma i p r e d s u d a , k o j e v e ć i n i l j u d i od m l a d o s t i u p r a v l j a j u m i š i l j e n j e na k r i v i put , s t o g a kod njih (živo­ tinja) i n a l a z i m o č e s t o p r a v i j e i n a r a v ni j e su­ d o v e , n e g o li s e mo g u n a ć i k o d učenjaka ." Jer „ove životinje v e ć i n o m nijesu ograničene gorskim visokim kosama dogma i p r e ds u da b i l o bi zanimivo znati, koje su od tih „duhovitih" životinja onaj nedostojni jaram zbacile, a koje ga još nose. Slavni nam je učitelj megjutim zaboravio to re ći; mislio bi možda, da smo vrlo znatiželjni, kad bismo ga za to zapitali. Dakako da svi Darvvinci ne tjeraju do tolike lu­ dosti. Takova šta može biti samo u Berlinu. Spoznaju, da je megju razumnim čovjekom i niskim životinjama o g r o m a n j az, n e i z m j e r n a i p ra kt i č n o be sk o n a č n a r a z l i k a , a da ispune ovaj jaz dolaze na slijedeću misao. „Kao što bi," veli Wal!ace, „dosta pronicav duh gledajući na zemlji bilje i domaće živo­ tinje, sve da ni ne zna za biće čovjeka, zaključio na prisutnost i djelatnost razumna bića i na narav, koja nadilazi njihovu, tako moramo i mi motreći s jedne strane čovjeka, s druge životinje zaključiti iz toga, da su razumna bića, koja natkriljuju čovjeka, morala igrati igru naravnih uzroka, da izvedu onaj prelaz, što ga naravni uzroci ne bi bili kadri proizvesti." „Kad je dakle tomu tako," izvodi posve pravo učeni urednik glasovite: Revue catholique de Louvain, „zar-nije onda - kad mi poznajemo Boga, a onih hi­ potetičnih bića ne pozna niko, ni isti Wailace — znanstveno puno jednostavnije i pametnije uzeti, da je Čovjek neposredno djelo božije? Ovo je sama evi­ dencija." (Nastaviće se). Pobjeda ustrajnosti Novela Priopćuje O. Jeronim Vladić. GLAVA III. atilda je klečala, vlažne je oči uprla napram nebu, u vis je digla ruke; bila je kano van sebe za žarke molitve. Srditi tigar naglo otvoriv pokaza se na pragu. Ukroti ga položaj žrtve. Stade začugjen, kano razoružan u času, kad htjede da nasrne na zanešenu u Boga ženu; jednom nogom stojeć na podu, a drugom na zadnjoj stubi, mišice je nervozno grčio, šake stisko, usne otvorio, da mu se vide zubi, koje je iskesio; vatra mu je sije­ vala iz očiju, koje je na ženu iskolačio. Gotovac, pošav malko naprijed, promatro je onaj prizor; nije nigdar pred sobom vidio tako žive slike pobožnosti napram okrutnosti. Ču se štropot, udar groma. Nesretnik se povuče natrag, baci krvnika po stubama trčeć i ručeć kao lud, htjede da uteče gromu božje pravice. Koji ga vidješe, stranom pobjegoše, stranom se sakriše za vrata. Ali kad vidi knez, da ga je grom promašio, umiri se. Odkud grom, kad je vedro nebo? Ivica, štitonošin sin, igrajuć se na trećem spratu kule, otisko je jedno topovsko tane; i to je sve bilo. Ubald, knez Ubald bio je ponižen; vrati se srdit i grozan. Potrča na drugi sprat: ništa; na treći: Ivica se igra, valjajuć tane po podu. Zgrabi tane, bacivši dje­ čaka na zemlju i udari ga tanetom u koljeno. Zatvori ga, dozvolivši mu, da može plakati i kričati; a on pogje da traži Gotovca. Pade Ubaldu na pamet poslanstvo. Upita prvog kog srete: — — — — — — — — — Jesu li doveli djecu? Ne, gospodine kneže. Jesu li se svi vratili? Jesu, gospodine kneže. Tko je prvi unišo? Srećo. Na drugi sprat?! Gospodine kneže?... Na drugi sprat!! Gnjev opet dogje do vrhunca. Stjeti se knez, da ga je svladala goloruka žena: — strašljivice!. . . od­ mazda. Gotovac je čeko na vratima tamnice zabrinut, u dvojbi, je li bolje ostati, ili ići za gospodarom. A1 eto ti ga srdita i gnjevna kao i prije. �38 Br. 3. — Serafinski Perivoj. Odahnu, kad mu Ubald reče, neka otvori vrata i igje za njim. Kneginja je bila opet sjela, a na licu joj titraše rajski mir. Naustrašivo gledaše krvnike i spustivši oči, pri­ pravljaše se na zadnju borbu. Popušlaš li, — poče knez; htjede da i dalje go­ vori, ali se sruši. Proganjana se moljaše za njega. Gotovac primače luč k gospodarevim očima: izbuljene su — reče sam sebi , — ali na žalost nijesu zatvorene. I zbilja bijaše samo nesvjestica od navale nagle krvi u glavu. — Matildo, Adolfe, Gole . . . N atrag!. . govoraše u ludilu rukne. Promislite, kako se je sada smučilo Gotovcu ostaviti ga onde u blatu? to ne; — nositi ga u krevet, da on ne zapovjedi? Ah! . . . Čim opazi, da se je malko primirio, zvaše ga: Gospodine kneže, gospodaru! — A on slabim giasom ; Odmah u krevet!., nosiljku! Riječ n o s i l j k a izbavi Gotovca iz pogibeljne za­ bune; ali onaj o d m a h žabi mu drugi žalac u grlo. Staviv luč na tle, potrča, da *raži jednog čovjeka i uzme nosiljku. Ostadoše sami Matilda i Ubald, koji poče opet buncati. Matilda pogleda na Ubalda i spazi da se Ubaldu nešto svjetluca na bedri; bijaše bodež. Jedna miso po­ diže oluju u duši jake i nevine žene. Ali vratimo se seljacima u kuću. Dok je pseto neprestano lajalo, svi se probudiše i zbuniše. Mladi Hinko promoli glavu kroz prozor blizu prizemne sobe. Tko je ? zapita. — Ubaldove sluge. — Šta hoćete? — Jednu djevojčicu i jednog dječaka! Na Ubaldovo ime protrnu dobri seljak; ali je trebalo spasiti i sebe i djecu. — Noćas nemamo nikog na konaku. — Pa dobro, otvorite. — Nipošto. — Otvorite, oli ćemo sami otvoriti. — Eto me odmah. To su bili Ubaldovi ljudi, i nije im se bilo hasne opirati. Megjuto stric, koji je bio u istoj sobi, nije pro­ mašio ni jedne riječi od razgovora, stog potrča u sobu gostima. Ali nut čuda! Alfreda ne bijaše više, a Janja jedva diše. No videć jedan prozor otvoren, pogodi, što se dogodilo. Spopadne djevojčicu i odnese je u sobu, gdje je spavala s dvoje dječice. — Potegni malo pokrivače na stranu i načini 1907. nešto mjesta u sredini, reče Mato djevojci, koja je bila već ustala. Bertica zbunjena slijepo posluša. U prazninu se slamnjače uvali mala Janja. Ču se, da ih se više penje po stubama. — Hitro odozgor, — reče Mato nećakinji, a on ode iz sobe. Djevojka se pruži lagano povrh djevojčice, držeć se na laktima i hrabro čekaše, da tko dogje. Dogjoše dva teklića. Gledaju djecu: ona nijesu; pogledaju djevojku: ona nije; pod krevet: nema nikog; otvore jedan kovčeg: u njemu sama rubenina. Napokon već i izigjoše. Pretražiše sve škulje, staje, popeše se na tavan; izbacaše ratilo i drva: nema ništa. Vratiše se gospodaru kano Rodrigovi junaci one glasovite n o ći. . . Otišav nevalianci, obradovaše se dobri seljaci, što im je pokus pošo za rukom; svi se skupiše oko svoje male gostinje, da joj povrate život. - - Malo sirćeta reče Kata. Ali ona mače ru­ kama i glavom; povraća se, dolazi k sebi. — Atfrede!.. m a jk o !... reče bolestnica jecajući. — Jadno dijete! sirotice! Dijete dogje k sebi. Ali nema majke, nema brata. To ju rastuži. Nema više uz nju srca, koje bi osjećalo ono, što osjeća i njeno srce, ko što je negda bilo uz veledušnu majku, koja je za nju živjela i osjećala. Nego i pod prostom surinom može kucati veliko srce. I da je Janja mogla govoriti u dušu onim, što no su bili oko nje, našla bi, što bi ju utješilo i umirilo. Osobito je Bertica bila živa njezina prilika, uprav stvo­ rena za nju — Kako ti je sada? — upita Kata. — Treba li šta? Kaži slobodno. — Malo mira! — Odnesi ju opet u njezinu sobicu i zabavljaj ju ! — reče majka Bertici. Bertica ju uze prijazno i nježno u naručje, odnese ju u krevet, pogladi po licu, poljubi i spusti jednu suzu na ono pateničko krasno lice, ter šapnu: spavaj mila, spavaj mirno! Stade postrance uz djevojčicu, motreć tog angjelka, dok se ne uvjeri, da je zaspala; opet ju poljubi i izigje. Sutradan su obasuli Janju hiljadama pitanja. Ona sve lijejJo ispripovijeda i razjasni, a seljaci u duši osjetiše razna čuvstva. U Bernardu se pobudiše dva protu­ slovna čuvstva, a iz njih i dvije misli: — Zadržati Janju kćerku onih svojih prijašnjih gospodara, koje još opla­ kuje, ili bi ju povratio Ubaldu, koji ju okrutno progoni. Brzo pobijedi prva miso. — Nekoliko bi dana držo mladu kneginjicu u kući. Hraneć kako se može, ali zdravom i snažnom hranom, promijenit će lice barem u boji. Obući će prosto odijelo. Osim toga, amo ne za- �P objed a ustrajn osti. laži ni živa duša. Nagagjajuć, što mu i drugi ukućani misle, odluči, da će zadržati Janju, koja, vidivši toliku plemenštinu srca i velikodušnost i čujuć, da s njom svi ljubezno opće, a Bertica da ju osobito miluje, prestade plakati; osobito kad je pomnjivo pregledala jaz, što je bio za kućom, na kom je bila jedna zaustava, da ustavlja drva i lišće, i kada se uvjeri, da tu nigdje nema Alfre­ dova trupla, kao što je ona slutila. 39 Dobra večer, Gertrudo! Dobra večer. Evo ti ovdje jednog izgubljenog dječaka! — Sirom ak! Hoće li ovdje s p a v a ti? ... — T o se zna. — A obrativši se dječaku: moreš odmah, valjda si um oran?! — Kako vam drago. Mali gost ustade. Iznenada osjeti, da je zakukuljen, a onaj mu čovjek zgrabi ruke i sveza odatraga. Sada GLAVA IV. mu ona svetica tako Ijubezna steže bila na rukama (zašačje), da je dječak odmah vidio sve zvijezde; ali se Bijaše pred večer, kad se je već počeo suton hva­ ne mogu vidjeti zvijezde, ne gledeć u nebo. tati, a svjetlo iščezavati. Ljudi, žene i djeca izlaze iz — Kako vam je pao u mrežu? upita čovjek. crkve nekog sveca. Deriščad trči, da se umiješa u narod, Babetina odgovori na pitanje, poprativši riječi anzaglušujuć svojom vikom tako, da je stokom i dosadno gjeoskim posmijehom. već bilo; mladići se ustaviše u većini grupama, da gle­ - Vrla Gertrudo! mi smo ti zahvalni! daju djevojke, kako je koja odjevena. Počeše i pjevati, — Ja sam samo učinila, što sam bila dužna. Laka da ne bi ko rano zaspo u selu. Narod se razilazio po ti noć, Jakovino! dvoje po troje napram svojim kućama, da na vrijeme Laka noć, — odgovori ovaj. što večera i da se krijepi snom. 'bbrn uv se za tim svezanom, koji se koprcaše U jednom kutu pred crkvom stoji dječak. Približi grozničavo, reče osorno i židajuć mu štapom pred mu se jedno čeljade. - stra n a c ., siromak! Oči su očim a: - hajd em o; težko tebi, ako ne učiniš sve, što mu crljene! — T a to je sami kostur; Ala su mu haljine ti rečem. - - Izigjoše i pogjoše prema šumetini. poderane! same krpetine! Vide mu se pleća. — Svigja li ti se ona žena? Uznemiren budi, što — U ovo doba o v d je? Odaklen s i? Zapita ga još žive njezin s o j! jedna starica; a držali su u selu da je svetica, keja Čeljad, što no često ide u crkvu, čini se, da svoja zadnja izlazi iz crkve. Dječak ne odgovori ništa. zlodjela pokriju kabanicom vjere i bogoštovlja. Vidjet Zašto plačeš? Jesi li gladan? On je jeco. ćemo sudnji dan, i blago nama, ako se uzmognemo Hoćeš li sa mnom u moju kuću? — Hoću. smijati. Istini za ljubav treba da zapamtimo, da je sve - Žena ga primi za' ruku i odvede ga u svoju njihova zasluga, što se ne možemo ni u kog pouzdati, kuću, što no bijaše na kraj sela. na veliku štetu svemu svijetu. Posadi ga za stol, a ona ode, da mu napravi i Dječak ovaj bijaše Alfred. Ovo je trebalo da vam svari malo juhe. kažem, jer je igra sasma nova. Kad je zgotovila, reče: jedi, barem ćeš se Skočiv kroz prozor, srećom, mjesto da padne na malko zgrijati, jer je već i zastudilo. Dječak malo tvrdu zemlju, gdje bi lasno mogo noge polomiti, pade po malo, dok je baba prela, isprazni zdjelu i okrijepi se. u vodu, iz koje ispliva sav mokar i razhlagjen, a otalen Je li ti dosta? pobježe, dok umoran ne pade na zemlju u nekom lugu. — Jest, jest, hvala vam! U mokrom odijelu na hladnom zraku, koji mu Staricu je sve nešto mučilo, dok ne sazna štogod prodrije u same kosti, u mislima, koje si možemo pre­ 0 tom dječaku, jer jo j njegovo lijepo lice zavrtilo mozgom dočiti, tvrdo je i dugo spavo, a strahovito sanjo. A bilo 1 uznemirilo dušu; ali je uvidjela, da nije moguće iz je i povoda, jer je tog dana mnogo prepatio: sjedio njeg izmamiti ni jedne riječi. Od duga časa poče pri­ bježo, trčo, slušo prijetnju. povijedati šale, dosjetke i smješice. Poče pripovijedati, Probude ga sunčane zrake, koje kroz granje prošto se je dogodilo dan prije, onog jutra i prošle noći, driješe do njegovih očiju. kako su se ljudi nadali, da je svršetak svijeta. Nebo je bilo vedro, ali se nije slagalo s malim tu Većina gospode sve pobaca i razdijeli svoj dječakom. Java nadvladava san. — Je li Janja spašena ? imetak: mnogi seljaci misleći, da je grjehota držati stoku a majka ? S drugim se je mislima urotila tvrda nevolja, zatvorenu zadnje noći, pustiše ju, neka ide, kuda hoće; što no mu se predoči: prositi. Od četrnaest godina, kad sutra dan se srdiše lijenčine, što nijesu pomrli. Drugi neki bi si mogo zaslužiti kruh, usilovan je, da ga p ro si! napuniše kovčege zlatom i srebrom, a staje stokom. Knežević bi išo u susret gladu, umro bi prije, nego li Sutra dan se počeše smijati iza legja tim ludim darežbi pružio ruku. Ali mu razum nalaže, da si na koji ljivcima. Ja sam vidjela . . . mu drago način pobrine, od čeg će živjeti, a privlačila Prekide ju čovjek, što ugje u kuću. ga je na to i miso na majku. — Kad sam prihvatio �40 бг. 3. — Šerafinski Perivoj. — 1907. miso da pobjegnem, kako bi ju mogo spasiti, zar nijesam predvigjo mučnosti i žrtava. U to pogje preko polja kroz livade, vidio je te­ žake sa ženama i djecom megju kukuruzima, kako ot­ kidaju klipove i slažu ih na hrpe. Neka su se djeca smijala, šalila se, bacala klipove i škiljila na oca, koji je ozbiljno radio svoj poso, za koji se je toliko mučio i znojio; neka su opet jašila na kukurušci, kojoj je na kraju bila konjska glava; ovako su si barem u misli predočivali konjanike, što su kasali i trčali, da pregle­ daju neko zeleno grmlje, koje se činilo, da su vinogradi; pametniji su i odrasliji dječaci zabavljali svoju malu braću, koja su tekar iz povoja izišla. Neki si od kuku­ ruznog perčina načiniše brade i brkove. Momci su zviždukali oli se šalili sa svojim vrsnicama, a ove su pod glas popijevale. Jedni su dogonifi kola. Bijaše svuda i sve veselo; Alfred zaplaka. Prije na godinu i on je bio pri toj svečanosti, kom su se divili i volili ga kmeti, a danas . . . plače. Glad se opet javi, primico se čas; da se ponizi, da zaprosi milostinju. Ne odluči se, svegjet se nadajuć, da će mu koja milostiva duša, videć ga žalosna, pode­ rana, od sebe pomoći. Prema svom ј^ srcu mjerio srca drugih ljudi, a tu se najlaglje ; gido prevare, osobito dobro odgojeni mladići. Obrati se jednoj ženi, koja se na oči Činiaše dobra; zapužarenim licem, sa škriljakom u jednoj ruci, pruživ drugu drhćući, reče: — gladan sam. — Idi, radi, mlad si, ja ne pomažem nevaljaštine u narodu. I ona ode dalje. Alfred ostade onako, kako možemo pomisliti, a opisati ne. Htijuć da ode, zatetura i pade. Tuda je nanišo jedan dječak i nosio užinu svojim u polje. Protrnuvši stade; mislio je da skrene, ali videć da se miče, ohrabri se i približi mu se: Tko s i? Šta radiš tu na zemlji, pa još na putu ? — Zapita ga, nadnesavši se nad njega. — Gladan sam — jedva izmuca jadnik. Dječak izvadi iz svežnja podobar komad crnog kruha: — Evo ti n&, jedi, da se možeš dići i k svojim otići. — Bog te blagoslovio i platio ti! Okrijepivši se, poče opet lutati. Mi smo ga već vidjeli onamo pred crkvom bližnjeg sela i pratili ga do Gertrudine kuće, gdje je pao u šape ženi, koja je i nas prestrašila, a onda u šape Jakovini. Alfred se je silovo da ide; noge su ga jedva no­ sile, jer su iznemogle od groznice. Unišavši u lug, a n g j e o g a č u v a r saleti pita­ njima o prošlosti, o obitelji. Dječak nije htjeo da govori, jer bi se s jedne strane, da pravo rečemo, mogo izvrći pogibelji, i s druge strane je lagati grijeh; Što dakle da radi ? - - Ako kaniš biti jogunast, varaš se gospodičiću; vidjet Čemo, ko je jači — reče Ijudeskara. Malo za tim dječaka svlada groznica, i on pade na zemlju. — Ustaj, oli ću te isprašiti za tvoj jogunluk! — Udari ga nogom. Jadnik htjede da ustane; ali bijaše posve oslabio. — Ne običajem dvaput govoriti. — Poče ga no­ gama gurati, a palicom tući. Ali videć, da se ne miče, metne mu ruku na lice: — brunda: od straha ga je uhvatila groznica. — Uprti ga i pogje dalje. Eto ga u nekakvoj sjeni, kao da je pred nekakvom zgradom; ruševine tamo i amo; bijaše zbilja razvalina nekog grada. Prispije; stane pred nekakvim ulazkom koji se je otvoro samo na jednu stranu; potegne za konopčić i počeka. i - Tko je ? — zapita neko kroz nos. — Jakovina. Alfredu spade krpetiha, kojom mu je razbojnik zastro bio lice. Alfred baci okom, ali ju brže bolje na­ vuče protrnuvši, jer ugleda pred sobom vješticu. Žena malko zgurena, mršava lica, sama kost i koža, naborana i prljava; šiljasta orlovskog nosa, koji je sizo preko gadnih gubičetina čak do brade, pod kojom su stršile tri ogromne guše jednake veličine i nihale se ko tri mješčića puna vode; glava joj je bila umotana u nekakvu krpetinu, na kojoj je, misliš, nacr­ tana zemljopisna karta, a često bi se mijenjala u bojno polje; sve drugo odijelo bilo je od samih skrpljenih dronjaka. (Nastavit će se). t �41 C arici bola. — Družina iz pakla. Carici bola. ln omnibus his non peccavit Job labiis suis, neque stultum quid contra Deum locutus est. L. Job C. I. Ko silan Ti kruto U verige U verige 0 sada već vidim i znadem, i što bi mi bez tebe bilo, 1 kako za cvjetanja treba podrezati gjulovu granu! 0 majčico dobra i sveta, o prva i najveća vilo, Ti rod si mi ko i noć danu. na Istoku despot nedokučna srca i volje, si vezala mene toliko i toliko pu ta: crnijeh briga, u verige jada i bolje, grča ti ljuta. T e ja sam ko ludo čeljade i viko i kričo i plako, I — molio sklopljenih ruku i — podizo zgrčenu šaku, I — pred tobom pado do tlija, ko u crkvi asket — baš tako, I - kleo ti desnicu jaku. 1 c’jeli ja život razumim. T& posve me vole nebesa; Jer kad si me morila ono, i kričo sam : pako i gjavo! I psovo sam kunući tebe i — opet sam gledo sred b’jesa : Da i Bog je blagosov đavo. Najpdšlje je trebalo ipak poklonit se nasilju k letu ; Jer utaman bješe kazivat, da neću, ne mogu ii’ nedam... A ti si mi na glavu zato avreolu metala svetu, Ko štb ju na ikoni gledam. A1 opet mi, majko, oprosti i ako se podignem kada, T e zazv’jerim okom ko lavić, panterina nevina žrtva; Jer i ja sad oprašćam tebi za krune od crnijeh jada, I — što si me b'ila do mrtva. I valjda si gledala mene, ko majčica milosna oka, 1Г bolje još, ljepše i sveće — ko božica angjela svoga, IP makar ko i ja što gledam azurom neba v iso k a : Arktura, Ataira il’ — k o g a ? ! A1 ipak ću I kričat ću Oprosti mi, I grube od tebe bježat — i vazda ćeš sustići, mene grgje i ljuće — i opet ćeš satrt mi grudi. velika Silo, jer tvoje su usne ledene; su jošte za ljudi! 0. Družina iz pakla. I. F. Schiller. — Preveo o. J . Markušić. Čuj ko mrmor razjarena mora Kroz pećine teče r’jeka v a ja ; Stenju teško od zla i od zora, Zora i očaja. Bol se vrza Po licu im ; očaj trza Žvalje njima, proklinjući. Oči šuplje i p o g le d i... Motre K o cy t: pun je žuči — Život im se ledom ledi. Pitaju se nujno i suho: Hoće Г svršit v’jek taj trom i? — Vječnost šuteć mudro i gluho Nož Satu rn ov *) drsko lomi. l) Saturno bog blaženih vremena. J. Markušić. �42 Br. 3. — Serafinski perivoj. — 1907. Pjesma budućnosti. Zvonile su — i još zvone L’jepe nade, ljepši snovi, Sretali ih kroz eone I stoljeća i v’jekovi. Ali nada osta nada, Snovi — kule na oblaku, Sve to crnja ponoć pada I radniku i težaku . . . A golgotskog kod oltara Savrla se divlja četa Bogatira i gospara, Sve sinova ovog sv’jeta. I tu drskim krikam lome Svetom glasu nježna krila, Što ga zbori puku svome Vječni kralju od Evila . . . Vječni Kralju sa Siona Sve je varka do Tebeka, Daj nam reci tu sa trona, Našoj b’jedi ima Г Гјека ? Rekao si! — аГ Ti smete Svete glase ovo smeće. IP ne htjede ljudstvo čuti Što im Bog sa križa reče?! Pitali su braću svoju, Pitali su sebe same, Gdje je konac tvrdom znoju, Kad će sunce preko tame? Pitali su, pa su čuli, Kako kletva kroz noć diše, Кб da demon Boga huli: Robovi s te !— ništa više. --------Trpjela je гЗја tako Sve za volju svoje sreće, Trpjela je smrt i pako, Trpjela je — više ne će! Prihvatila tvrdo ralo, Zaurlala: „Natrag, skoti!M I krvi je nešto palo Dok se našli na Golgoti. Čekali su . . . Tiha jeka — Кб da krivi šapću v’jeci — Zašumila iz daleka: Ah, ne reci! ah, ne reci! — — АГ Gospodu suza kanu, Kako kanu — svemir strese. U temelju zemlju ganu Kako reče: Ljubite se! Zgledaše se vojske dvije I patnika i zlotvora, Zacakli se oko svijeh S kraljevskoga odgovora. Sljubiše se kao pčele Gdje poljana medom buja, Na Golgoti uskrsnuli tpjevaše: Alleluja! I Branko Strahimir Škarica. & - Franjevci opet u Japanu. atolička vjera ima po svojoj naravi neku ekspanzivnu silu, po kojoj teži na sve strane. To njeno božansko svojstvo i ne mogaše se ograničiti samo na veliko kopno; ona se već u svom početku preseli i na otočje, koje ruka Stvorčeva razasu po sinjim oceanima kao cvijeće po livadi. Stanovnici najvećeg otočnog carstva, Japana čamili su ipak uza sve to šesnaest vjekova u tami po­ ganstva. Nu i njima napokon sinu zublja vjere, kad u XVI. stoljeću sv. Franjo Ksaverski s križem u ruci preplovi ocean i, iskrcav se na japanskom tlu, navijesti blagu vijest vjere Isusove žutim narodima. Odmah su za njim bili u Japan pozvani franjevci, da nastave sveto djelo megju Sljedbenicima budizma. Mislim, da se ne ću prevariti, ako reknem: da vjera katolička u novom vijeku nije nigdje tolikih progona trpjela, koliko u Ja­ panu. Koliko je proteklo krvi samih franjevaca! Od g. 1597., kad no 6 franjevaca vjerovjesnika bi razapeto, sve do 1640. neprestano je natapala krv njihove braće japansku zemlju. Oduševljivani njihovim primjerom pružala su svoj vrat na mučeničku smrt još nebrojena djeca sv. Franje iz III. reda — muževi i žene, starci i nježni mladići, dapače ista djeca. Izmegju mnogih od ovih mučenika proglašeno je 6 franjevaca i 17 trećoredaća svetim; a 17 franjevaca vjerovjesnika i 23 trećoretca blaženim. Od godine 1640. nije stupila noga ni­ jednog franjevca na japanska ostrva. Nego danas na­ kon blizu 300 godina evo se opet ove godine povra­ ćaju franjevci u Japan. O. Vjenceslav Kunold iz nje­ mačke fuldske provincije otputovo je ovih dana po nalogu prečasnog generala u daleko japansko carstvo, da tamo s jednim franceskim franjevcem udari temelj novoj franjevačkoj misiji. Prvo polje svom apoštolskom djelovanju udarit će na otoku Jesso u gradu Saporu, koji po američku orijaški raste (sad već broji 80.000 stanovnika) Bog i sv. Franjo nek prate na putu i u radu ova dva vjerovjesnika, koji hoće da tamo šire vjeru i obnove franjevačko djelovanje! �Protuzakonitosti pri Isusovoj osudi na Kajfinu sudu. Premda ne imagjahu blizu kroz 3 vijeka potajani katolici u Japanu svog svećenika ni pastira, ipak se do današnjih slobodnih vremena sačuvala tamo vjera; oČuvo ju sami III. red sv. Franje. Kako to? — Prvi fra­ njevački misijonari u Japanu znadoše zasaditi neiskorenive žile vjere, uvagjajući III. red. Da se je vjera kroz sve to vrijeme održala i to po franjevcima, evo što piše jedan biskup iz Japana, koji je 1861., kad je u Japanu data sloboda vjeroispovijesti, bio s nekoliko svećenika od pape tamo otposlan, da uskrisi katoličku vjeru ; (a piše na franjevačkoga generala): „Od ovog dana (19. veljače), kako smo otvorili ubožnu crkvicu, vidjesmo, gdje u nju dolazi sila ljudi, koji su nam stavljali razna pitanja, osobito ovakova: Jeste li vi poslati amo od rimskog biskupa? Štujete li vi blaženu Djevicu? Pozorno su pazili na naše odgo­ vore, naše crkveno odijelo, a osobito na sliku Bezgrješne, što visijaše nad velikim žrtvenikom. Čulismo, kako si megjusobno šapću za vrijeme sv. mise: O v o je i s t o , š t o su n e k a d v i d j e l i n a š i s t a r i pa s mo p r i p o v i j e d a n j e m i mi za to č ul i . Pomalo počesmo mi vjerovjesnici s ovim potom­ cima starih mučenika povjerljivo općiti, dok nam nije pošlo za rukom marljivim ispitivanjem iznaći, da je u Japanu kršćanska vjera ostala u životu. Zaista, vjera je u Japanu u životu ostala i mjesto da se zaguši u krvi od progonitelja proljevenoj, ona se je pomladila i osvje­ žila. U isto vrijeme mogosmo opaziti i to, kako je du­ bok utisak u ovoj zemlji ostavio Vaš red. Premda je ime kršćansko u ovoj zemlji značilo zločin, za koji se je na smrt osugjivalo, ipak se ne prestadoše ragjati po sv. krstu novi kršćani. Pouka u kršćanskoj vjeri prelazila je s pokoljenja na pokoljenje. Svete knjige, križevi i slike, što su spašene za vrijeme progona, čuvali su potajno na mjestima, koja bjehu posvećena krvlju Kristovih priznavaoca. Megju ovim 43 slikama svratila je osobito jedna veliku našu pozornost na se. Pretstavljala je bez grijeha Začetu, koja bješe o k v i r e n a p o j a s o m s e r a f s k o g r e da . Vjera Vašega reda, jest vjera ovih kršćana, koji su sve do sad o s t a l i v j e r n i p r e d a j a ma f r a n j e v a č k o g r e d a , premda je već više od 200 godina, da nijedan sin sv. Franje ne stupi na obalu njihove domovine. Još više! Japanski kršćani ne zaboravile ni istih kršćanskih molitava ; znali su posve tačno oČ e naš, z d r a v o M a r i j o i v j e r o v a n j e , dapače i C o n f i t e o r (ispovijedam se). Kad su pred nama govorili ovu pošljednu molitvu, s udivljenjem i ganućem zamijetismo, da i oni umeću ono, što Vi običajete: „Ispovijedam s e . . . s v e t o m o c u n a š e m F r a n j i . " — Osim toga uzdržavali su se po pravilima trećoredaca od mesa: srijedom, petkom i subotom; a petkom su postili. Što smo god više upoznali život ovih sebi ostavljenih krš­ ćana, uvjerili smo se, da su, premda ne imagjahu nije­ dnog svećenika, doslovno poznavali pravila III. seraf­ skog reda. Ukratko rečeno: mi smo vidjeli pred sobom djecu onih trećoredaca, koji su zajedno s odma iz I. reda na križu za vjeru umrli." „Vidite dakle," zaključuje ovaj časni biskup, J a ­ pan je ostao kršćanski po III. redu. I kolikogod je sta­ novnika ovog otočja kršćansku vjeru očuvalo, to je bilo po tom, što su ostali vjerni sinovi sv. Franje." J< ima premnogo raditi u ovom velikom vino­ gradu Božjem, jer megju 46 milijuna pogana ima samo 60.000 katolika; a skupljeni su u četiri biskupije. Dao dragi Bog — a za to moramo svi moliti — da tolika proljevena krv mučenika i tako krjeposni život tolikih nekrvnih mučenika sad donese bujan plod i da ovaj novi ogranak franjevačkih misija sabere bogate darove za kraljestva nebeskog! Bog neka naskori obraćenje ne­ vjernog carstva! Fra J o z o Zvoni gr a ds ki . Protuzakonitosti pri Isusovoj osudi na K a jf i n u sudu. raća LemannJ) u Italiji su ponovno izdala vrlo važnu knjigu pod nazivom: 0 v a l j a ­ nost i skupšt i ne, koj a je o s u d i l a I s u s a na s m r t ; i u toj knjizi dokazuju, da je Kajfinu sudu dvadeset i jedanput povrijegjen za­ kon i pravo, i da je tolikoput osuda bila ništetna. Mi ovdje u kratko navodimo te protuzakonitosti i kršenje pravde i pravice. ‘] Braća su Lemann podrijetlom njemački Židovi. Jedan je njih bio vrlo uvažen rabin. Sada su obraćeni na katolištvo i katolički su spisatelji. 1. Židovski je zakon zabranjivo, da se ne smije sudački zbor obdržavati po noći. 2. Večernja je žrtva već bila obavljena, dakle je nastalo nezakonito vrijeme. 3. Bio je prvi dan prijesnih hljebova, predvečerje najveće svečanosti Pashe, a to je bio dan, u koji je zabranjeno suditi. 4. Svaki zakonik, osobito staro židovsko zakono­ davstvo, zabranjuje, da tužilac ne smije sjediti kano sudac. A piše se, da je Kajfa pito Isusa (Ivan XVIII. �Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1907. 44 19.); onaj isti Kajfa, što no je malo prije tvrdio u drugoj sjednici, da javno dobro iziskuje, neka Isus umre. Ovdje imamo t u ž i t e l j a , koji sad sudi; dapače sjedi ko presjednik sudišta. 5. Kajfa, mjesto da počima zvati svjedoke i ka­ zati, u čem stoji glavna optužba, ko što je iziskivo ži­ dovski zakon, počima jednim himbenim pitanjem, da zaplete u mrežu Isusa njegovim vlastitim priznanjem. 6. Zakon stavlja optuženika pod zaštitu sudaca; u nj ne smije nitko dirnuti, dok ne bude osugjen. Ži­ dovsko crkveno pravo na osobiti način zahtjeva, da se s krivcem postupa ko sa sinom. Ipak jedan sluga Isusu dade zaušnicu, a skupština šuti, a to će reć, da odo­ brava nasilje i bezakonje. 7. Skupština ne će da ispituje: imadu li svjedoci zakonite uslove i jesu li im istinite, oli barem vjerodo­ stojne tužbe? 8. Skupština tlači najglavniji zakon, koji nalaže sucima, neka zahtjevaju od svjedoka, da se zakunu, da će istinu govoriti. 9. Sami suci, pokupivši lažne svjedoke, po za­ konu padaju pod kaznu, koju bi htjeli oboriti na Isusa, počinivši najgrdnije bezakonje, što se može zamisliti. 10 Ispitivali su se svjedoci ne napose jedan pa drugi, ko što zakon propisuje, nego svi zajedno. 11. Po slovu zakona, ako se svjedoci ne slažu, tuženik je imo biti riješen, a židovsko vijeće nije tog učinilo glede Isusa, jer kaže sv. Marko (XIV. 59.) „I ni ovo svjedočanstvo njihovo ne bijaše jednako." 12. Kajfa na stranu meće i tužbe i svjedočanstva i posve promjenivši stvar, preuzima on, sudac i pre­ sjednik skupštine, da bude i tužitelj i svjedok; eto opet druge nezakonitosti, da u sebi usredotoči vlasti oprječne, koje zakon osugjuje kano nezdružive u istoj osobi. 13. Kajfa Isusu daje zakletvu, a ne spada na tu­ ženika, da se kune, nego na tužitelje i svjedoke; zakon je zabranjivo, neka se ne pripušća čovjeku da se krivo zakune, oli da tuži sam sebe. 14. Kajfa da hini grdnu grozotu, razadire si haljine i viče: Opsova! A zakon zabranjuje srditi se na op­ tuženika i razdirali si haljine velikog svećenika za svaki znak gnjeva i žalosti. 15. Vičući proti psovci, krivcem nalazi tuženog, neispitavši prije odgovora, ko što mu je bila dužnost. 16. Odgovor Isusov označivši psovkom, Kajfa predusrete glasovanje svog vijeća i mijenja sav postu­ pak glasovanja, kako ga označuje crkveni zakon. 17. Nadodavši ,,šta nam treba svjed o ka!?" usudjuje se da proglasi osudu i bez svjodoka, kako ih zahtjeva zakon, kojim zakon nalaže, da im se stave odmjerena pitanja. 18. Javno i uzrujano traži, neka glasuju skupa svi prisutni, dočim je zakonom propisano, da glasuje je­ dan po jedan. 19. Ovdje nije bilo zakonite odluke od strane su­ daca, koji su na samu Kajfinu riječ nepromišljeno iz­ rekli smrtnu osudu. 20. Osuda je izrečena isti dan, kada je počeo sud, dočim se je po zakonu imala odgoditi na drugi dan. 21. Dva tajnika nijesu pobirala glasovnica, a ne smiju se glasovi primiti na jednoč, kako propisuje za­ kon. Eto taka je bila ona noćna sjednica. Počinjeno je dvadeset i jedno bezakonje, a nije nijedan Židov proti ovom prosvjedovo. 0 . J. V l a d i ć . VIJESHI^ Naša domovina. Iz uredništva. Upozorujemo čitatelje na drugu stranicu omota i na koga spada, neka Ono uvaži! Istina je, da ne živi Čovjek samo o kruhu i o vodi, ali ne da se živjeti ni o samome zraku. Katolička mladež viših škola. Ima u novije vri­ jeme i utješivih vijesti o našoj katoličkoj mladeži na višim školama. Do nedavna ne umjedosmo opaziti, da je nužno već jednom probuditi našu mladež na život vjere. Mi smo nekako naivno gledali prilike oko sebe; a ipak je bio već treći (zadnji) dan, da uskrsnemo od mrtvih ili ne uskrsnemo nikako. Doduše mi smo se ispričavali; samo da nam hoće vječna Istina onu ispriku primiti na znanje! — Isprika je naša bivala na vrlo slabim nogama. Ko bi ju dandanas uzeo ozbiljno?! Govorili smo: ne treba cijepati sila! A mi velimo: treba i najpogibeljniju operaciju izvesti na čovjeku, koji n. pr. rakranu imade. Operacija može donijeti istina i smrt i život, ali nemar oko bolesti donosi nefaljivo smrt. Mi smo se ponešto makar počeli brinuti za zara­ ženi naš narod, pa na sreću danas vidimo, da stanje vjerskoga života u Hrvatskoj misli na bolje. Imademo već dva čisto katolička društva megju mladeži viših škola: „Hrvatska" u Beču i „Domagoj" u Zagrebu. „Domagoj" je mlagji, „Hrvatska" je starija, pa je već dosta napredovala. „Hrvatska" izdaje i svoj omladinski list. List je i vrlo lijepo uregjivan. Ne možemo nijednoga lista bolje preporučiti, nego što je „Luč" u Beču. Mladež naša srednjih i viših škola mora se na njega pretpla- �Vijesnik. ćivati. Osim toga preporučujemo svojim čitateljima oba naša omladinska društva stvarnoj pripomoći. Mladež je naša siromašna, a treba joj sredstava za razne pothvate — n. pr. za sastanke. Ne treba se brinuti, kako će se novci uručivati. Svako će uredništvo, mislim, biti dotle uslužno, da eventualne pripomoći na mjesto dostavi. Tim rodoljubnim potpomaganjem dočekali bi sretne dane da ušutkamo neprijatelje vjerskoga života, koji se toliko razvikuju. Fojnica: Nove kongregacije. Sa osobitim zado­ voljstvom primamo vijest iz Fojnice, da su tamo trudom neumornoga radnika, 0 . A. Cvitanovića podignute dvije Marijine kongregacije: muška i ženska. Napose nam je milo, što je zastava ovih kongregacija urešena s jedne strane slikom sv. Ante (zaštitnika muške kongregacije), a s druge strane slikom sv. |anje (zaštitnicom od žen­ ske kongregacije). Ovo su naši narodni sveci! Zastava je kupljena za 300 K. Sam presv. gosp. biskup Gugler dao je u tu svrhu 100 K. Od Boga mu plaća, a ođ roda hvala! To su ujedno prve kongregacije u Bosni megju gragjanstvom. Mi pozivljemo, da se i drugdje ugledaju u bogoljubnost fojničkog gragjanstva i u trud 0 . A. Cvitanovića! Vareš: Posveta crkvenih zvona. U Varešu je već opremljena krasna crkva, a na zvonicima visokim do 43 metra sada odjekuju velika dva zvona, koja 13. siječnja ove god. po dozvoli presv. gosp vrhbosanskog nadbiskupa blagoslovi vareški župnik, fra Stijepo Ikić. Vitez f 0. Ilija Klarić. Dolazi nam vijest, da je onomadne umro član naše redodržave, 0 . Ilija Klarić. Pokojnik je rogjen 23. studenoga 1840., zavjetovan je 14. srpnja 1859., rekao je prvu svetu misu 26. kolovoza 1863., a umrije 7. veljače ove godine. Vječni mu pokoj dušil Sarajevo: Promjena. Ovogodišnja promjena za redodržavu Bosne srebrene urečena je u Sarajevu dne 18. ožujka. Sarajevo: prosinodalni ispiti. Na prosinodalnim ispitima 27. i 28. prošloga mjeseca D. Pavlović i o. D. Batvić iz druge skupine, a o. F. Ćosić i o. V. Vernazza iz prve skupine progjoše s dobrim uspjehom. Čestitamo! Budimpešta : rigoroz, 0 . Julijan Jelenić, član naše redodržave, lektor bogoslovije u Livnu položio je nekidan i treći strogi ispit iz bogoslovlja (moral i pastoral) na sveučilištu u Budimpešti; i t o : cum laude. Mi na­ šem bratu čestitamo, izrazujuć želju, da i četvrti rigo­ roz što prije savlada! Zagreb: Pokret za glagoljicu. Poredi čuvenoga dekreta svete Stolice o uporabi staroslavenskoga jezika u nekim biskupijama hrvatskih zemalja, pojavilo se u 45 vjerskom životu našega naroda nekoliko perturbancijd. Sama ta stvar nije bez važnosti i nije za prišućivanja; ali ipak smo se dugo omišljavali: bili bilo ikoliko vrijedno 0 tome štogod reči ?! Osobito smo jedva sabrali nešto samoprijegora, da u našem listu spominjemo Janušića. Mladi Janušić: n a d o b u d n i d j e č k o , j u n a k d a n a . U ovom času dolazi nam na pamet stih bogoduhog pjesnika: „М i š a d g r i z e , a l i p o t h i h g m i ž e." Ne pristaje noći tmina, koliko ovaj stih mladim skupštinarima u Zagrebu, koji se sastaše i vi­ ječe učiniše i svoju zaključiše u pogledu glagoljice i u pogledu bolje budućnosti hrvatskog naroda. Samo im je falilo nekoliko brzojavnih aferima. Falilo im je: š t o n a r o d j o š n e s v i j e š ć e n d r i j e m a u tmi­ ni n e z n a n j a , u r a l j a m a svećenstva. Narod ne u m j e d e shvatiti svojih pt i ća, ni ti d o s e g a n j i h o v e mi sti. N i k o p r o r o k u d o m o v i n i s v o j o j . . . I to je ono što boli; neizlječivo boli. Odlučiše skupštinari dakle, da će intezivno raditi, kako bi narod priveli u pravoslavlje. Nego šteta je, što se ne sjetiše, da i u pravoslavlju imade stege. Njima je bilo uputnije, da se odluče za vjeru divljih Kafra. U pustarama Afrike vlada velika sloboda. P o d b a m ­ b u s i m a i u z e l e n j u b u s e n j u . . . O j K up i d ne, h o d i , d a n a s ć e m o b j e ž a t k r o z p a p r a t i k r o z g u s t o g r a n j e , (Tako či­ tamo u knjizi ,,Boccadoro‘; na poglavlju prvom, retku prvom). Neki opet ,,Domagojci“, koji su došli na skupštinu imadoše najbolje namjere, ali ne imadoŠe nimalo hu­ mora. Mogli su biti dapače i radikalniji od Janušića, pa ne samo iskati glagolicu za sav hrvatski narod, nego i poslati peticiju na sabor, koji bi imao odrediti, da se ustanove odbori po svim mjestima Hrvatske, koji bi eventualno imali barem svake nedjelje i svetkovine strogo kontrolirati za vrijeme službe Božje, da ne bi latinaši potajno opet uveli latinskoga jezika u crkve! U Zagrebu bi dakako ta služba morala zapasti pokre­ taše ; megju njima prvog Janušića. Ni gospoda u hrvatskom saboru ne mogaše više trpjeti, da ne dadnu oduška svome srcu. Zamoli neki da bi se dobrohotno iz proračuna brisala svota za po­ dupiranje katoličkog bogoštovlja, dok se ne isposluje glagolica za cijeli hrvatski narod. Kako bi bilo, da se brišu dnevnice nekim i nekim, dok ne budu pametniji ?! 1 poslaše domorotci naši brzojav na skupštinu biskupa. Mi im nimalo ne zamjerimo smjernom brzojavu, ali bi samo željeli, da budu tako energični i patriotični, kad bude trebalo otposlati kakav brzojav prema podunav­ skim stranama, g d j e v a l o v i D u n a v a t a k o s l a t k o šumore, t a ko m i l j e n o šapću!. . . �Вг. 3. — Serafinski Perivoj. — 1907. 46 I opet, i opet ne možemo odoljeti srcu, a da ne ponovimo onoga stiha: „М i š a d g r i z e , a l i p o 1 1 i h g n j i ž e.“ Ugarska. Kongres kršćanskih socijala. Ima već tri godine, kako su se u Ugarskoj počeli radnici okupljati u kršćan­ ske socijale po naputcima blage uspomene Lava XIII. Dodijale su već bile ugarskim rodoljubima sunovratne ideje socijalne demokracije. Socijalna demokracija ne samo da odbacuje vjeru, već odbacuje i domoljublje. Kršćanski socijali zadržaju vjeru, zadržaju domoljublje (ali umjereno, a ne šovenističko domoljublje). U ostalom i kršćanski socijali imadu u prvim točkama programa materijalno spasenje radništva. Vremena su taka, mi moramo osjećati za radnika, i moramo spasiti radnički svijet time, da im pomognemo doći do kruha na te­ melju vjere i pravde. Inače uhvatit će maha aždaha sa tisuću glava, pa će nam smutiti i onako maleno veselje naše. Aždaha sa tisuću glava, iz kojih pakleni plamen liže, to je socijalna demokracija. U Ugarskoj su se kršćanski socijali počeli orga­ nizirati, kako rekoh, ali ne bješe do kraja organizirani. Istom ove godine oni se organiziraše u stranku s po­ sebnim političkim ciljevima. Čini se da će ova stranka napredovati, jer je za nju zauzeto sve svećenstvo Ugar­ ske. Na kongresu je bilo više biskupa, jedan ministar i nekoliko zastupnika p u č k e s t r a n k e . Po obliku cije­ loga kongresa izgleda, da će se kršćanski socijali i pučka stranka bratski potpomagati, ako ne i u jedno stopiti. Kongres je otvorio Šandor Giesswein, kanonik Megju ostalim, koji su govorili na ovom kongresu, ističe se govor mladog stolnobiogradskog biskupa Prohaske, bivšeg sveučilištnog profesora i prvog govornika Ugar­ ske. Evo nekoliko njegovih misli, koje su uzvišene kao kršćanska ljubav i iskrene kao djetinja duša: Ja nijesam došo ovamo na uslugu klerikalizma, nego bih želio duh socijalizma unijeti megju kler i megju svjetovnjake; jer vidim, da će crkva u onom razmjeru biti u životu puka moćnija, u kojem razmjeru napuni srce socijalnim idejama Hrista. Istina je, da mi radimo nešto u duhu socijalnom, ali onome, koji hoće, da novi svijet stvori, nije moguće toga izvesti tihim samo rije­ čima. I к б т od grožgja uskinuti mora, da od njega vino postane. Mi smo dakle socijalisti, jer socijalizam proizlazi iz samosvijesti modernoga čovjeka; mi smo socijalisti, jer se pod nama zemlje kreće; mi smo soci­ jalisti, jer nas neka unutarnja uvigjavnost, neka unutarnja potreba potiče, da stvorimo bolji i plemenitiji svijet od današnjega. Zrak i svjetlo dana, to su dobra opća; isto tako nekim razvitkom kulture mnoga dobra i mnoga prava svijeta mogli bi mi općim dobrima učiniti. Toga procesa nije moguće zaustaviti, jer ističe iz naravi samoga napretka. Mi dobro znamo, da su okuženi zrak i okuženi stan općenita zla : dobro znamo, da se lešina ne smije ostaviti na ulici, jer bi nas zarazila. Mi se ne smijemo s tim općim zlima šaliti. Zlo treba uništiti, a a dobro treba učiniti općom svojinom. U našoj stvari to znači, da mi moramo postati kršćanskim socijalima. Moramo raditi s oduševljenjem i oprezno, da nam što prije bolja budućnost zasine. Idejom kršćanskog socija­ lizma napunimo crkvu, napunimo školu, napunimo sva društva i sve političke stranke! U sve uredbe valja unijeti socijalni duh Hristov, da domovina pogje putem kršćanskoga napretka. Rim. Sveta kongregacija obreda izdala je dekret o uporabi staroslovjenske ili glagoličke liturgije u hrvatskim nekim biskupijama. Isto je tako sveta kongregacija in­ deksa izdala dekret, kojim najveće crkvene kazne udara na sektu Marijavita, a napose na početnike te sekte. Belgija. Krasna uspomena. Navršuje se 25 godina, kako je Belgija vidjela jedan krasan primjer kršćanske požtvovnosti, i to megju svjetovnjacima. Vidjela ga i di­ vila mu se. Godine 1879. dogje u Belgiji s nekom neznatnom većinom na vladu liberalna stranka, koja odmah bješe uprla sile, da u zemlju uvede „neutralne" škole, t. j. Škole, koje ne bi poznavale nikakve vjere, nikakve konfesije. Po oglašenom vladinom programu, katolici se nagjoše pred velikim poništenjem. Sada dolazi onaj sjajni primjer vjere. Ravno dvije tisuće katoličkih učitelja, ne mogući u kut poturiti svoje savjesti, zahvali se vladi na službi — i time metnuše dakako u pogibelj svoje blagostanje. Katolici odmah na privatnu ruku osnovaše svoje vjerske škole; služilo je u njima i ono dvije tisuće učitelja. Kako je išlo s plaćom u novo­ osnovanim školama, to znadu samo oni, koji su to ku­ šali. A osim svega toga, gdje je starost? Gdje penzija? — Pa ipak ih ni sve to nije moglo rastaviti od ljubavi Hristove. Danas ih katolička Belgija spominje s dubo­ kim poštovanjem. Od ono 2000 još ih je na životu 800. Svi ovih 800 dobiše papino odlikovanje za zasluge: „Рго Ecclesia et Pontifice". Domovina ih i katoličanstvo danas odlikuje, a za Božje odlikovanje mi ne treba ni da pitamo. Engleska. Školski zakon. Engleska gornja kuća zabacila je velikom većinom glasova po crkvu i uopće po kršćan­ sko shvaćanje neprijatni školski zakon, kojega slobodoumnici bjehu predložili. U ovome se primjeru pokazalo koliko može učiniti probugjena svijest vjernika. Za to je dakako trebalo truda i muke; ali apoštolsku požrtvovnost nagradi čestoputa i život ili najmanje — Bog. �Vi jesni k. Rusija. Židovsko pitanje. Židovski listovi vode bespri­ mjernu viku i agitaciju za ravnopravnost Židova u Ru­ siji. Ko se ne sjeća jenjalih već đogagjaja u slavjanskoj matjuški ? ! A smijemo reći, da su one dogagjaje po­ najviše djeca Ahasverova uspirila. Čudnovato se čini nekim, da opstoji kraljevstvo u Evropi i to u XX. vi­ jeku, gdje se Židovima potpuna ravnopravnost ne da. Nama to nije nimalo čudnovato. Da Židovi imadu pod devizom ravnopravnosti čisto vjerske ciljeve, mogli bi im reći: pa dobro! Da oni misle osujetiti unaprijed kišinevske] i bjelostokovske sablaznjive dogagjaje, digli bi dapače glas za njih. Ali se pokazalo, da su Židovi pobornici nihilizma i atentata. Naravski da otac pravo­ vjernih ruskih mužika ne može toga ravnodušno gle­ dati. Dapače dolaze česte vike iz Rusije, da Židovi ko­ rumpiraju Rusiju. A ne možemo skeptični biti, pa ne vjerovati barem to, da Židovi materijalno sišu rusk; narod. Sada nam nije teško razumjeti i nije nam L ko oprostiti caru, kadno, na predloženo pitanje o potpunoj ravnopravnosti Židova u Rusiji, odgovori: N i j e jo š z g o d n o v r i j e me , da s e ž i d o s k i m p i t a n j e m b a v i . S t i m se j o š č e k a t i mo r a ! , Amerika r 47 predmeta u školama, pa dosljedno i za vjeronauka jest psihološka metoda. 0 tome je već kod naprednijih na­ roda na Čistu, pa se više i ne bore toliko o metode, nego se samo radi o dotjerivanju, o pročišćavanju i o razvijanju psihološke metode. Kod nas je ipak drukčije. Čudnovato izgleda, da je autor ove knjižice štogdje imo neprilika poradi svojih nazora. Ne moL;- se pomistiti uspješno predavanje bez psihološke metode. Autor iz slabosti ili iz blagohotnosti (ne znam) dopušta, da i stara metoda verbalizovanja može imati uspjeha; a ja to s potpunim uvjerenjem smijem nijekati. Metoda verbalizovanja ne vrijedi skoro ništa. Mi to danas osjećamo. Vjeronak se u školama ne predaje samo za to, da se znade, nego najvećom stranom za to, da se pojmi skroz i u dušu. Kao što čovjek osjeća ljepotu prirode, tako i učenik mora osjećati uzvišenost, oprav­ danost i doličnost vjere i zakona. Vjera mora čovjeku oteti srce. Naučiti a ne shvatiti: ragja mrtvilom. Me­ toda verbalizovanja dovodi do tvrda zapamćivanja, ali ne. dovodi do shvaćanja; nadalje spomenuta metoda dovodi do plitkoće u pojimanju vjerskih istina a onda do suhoće. Uspješno predavati vjeru, to je najteža stvar, a opet od svih predmeta i u nižim i u višim školama najviše se glede nje grijeha počini. Po mome sudu za to mladež po našim školama upada u struju bezboštva (ko mušice na smrdljivu lešinu), što se vjeronauk psihološkom metodom ne pridaje. Ova će knjiga svakako dobro doći, kao putokaz i oduševljenje za psihološku metodu učiteljima vjere. Pisca molimo, da nastavi svoj muko- Tetovirani kler u srednjoj i južnoj Americi. Zanimivo je donijeti nekoliko poteza o teioviranom kleru u južnoj Americi. U nadbiskupiji B u e nos - Ai r es polovica svećenstva spada u Kreole. Biskup Silverio Pimenta od Marianne (Brazilija) lozom je Indijanac, a irpni rad! o . J. M. i većina klera njegova Indijanci su. Biskup Tritchler od 0 U Talija: Konferencije a Dubrovniku o so­ Yucatana imade 110 svjetovnih svećenika., megju njima cijalnoj demokraciji. Dubrovnik, tiskom dubrovačke desetericu čiste indijanske krvi i pedesetericu sumjes: krvi. Biskup Ruiz Fleres od Leona (Meksiko) imade hrvatske tiskare 1908., str. 128, cijena 70 b. Prošle silu jednu svećenika sumjesne krvi i 12 njih čiste in­ je godine naš veleučeni 0 . U. Talija, lektor u franje­ dijanske krvi. Osim toga potvrgjuje se ovim primjeri­ vačkom bogoslovnom zavodu u Dubrovniku, izdao li­ ma, da i indijanska krv imade veliku životnu snagu. 1 jepu knjigu „So ci j a 1 iza m i S o c i j al no p i t a n je *. oni samoprijegorno vrše apoštolat ljubavi i živu ćudo­ Tu je on bio sabrao nekoliko članaka, što ih je tisko u „ L i s t u D u b r o v a č k e B i s k u p i j e * , koji je on i redno. uregjivo. Sada nas je obdario ovom svojom novom radnjom o istom pitanju. Povod ovoj knjizi bio Prosvjeta. je ovaj. „Svrhom maja — ovako kažu izdavatelji u uvodu Ferdo Hefler: „Nekoje misli“ (katehetska knji­ žnica). Prilika je ovoj knjižici podana prigodom VII. — ove godine stigo je u Dubrovnik g. E. Kristan, katehetskog sastanka i osnivanja hrvatskog katehetskog urednik organa socijalne demokracije „ Rde ć i Р га družtva. Veličina joj je 100 stranica u velikoj osmini, p o г“ da drži predavanje o socijalnoj demokraciji. Prvu a cijena elegantno broširanoj K P20. Koji se bave ili je držo u nekoj privatnoj dvorani, a drugu i treću u koji će se baviti obukam vjere, morali bi ovu knjižicu „ B o n d i n u Ka z a l i š t u . " Na drugoj mu je bio pri­ naručiti i pročitati. Upozorujemo, da se u ovoj knjižici ne sutan 0 . U. Talija. Pošto je K. dovršio govor, O. Ta­ nalaze gotova predavanja, nego se daje prigoda čita­ lija postavio mu je neke prigovore, na koje je K. ku­ ocima, da razume i uhvate najuspješniju metodu za šao da odgovori, ali otežući svojim odgovorom, zala­ predavanje vjeronauka. Najuspješnija metoda za svih zeći na stvari, koje se nijesu odnosile na prigovore;to �48 Br. 3. — Serafinski Perivoj. je radio očitom namjerom da zapriječi nepriliku. Bila je pitana riječ za repliku i nije se dozvolila, nego pošto je jedan dio publike urgiro, da dopusti govoriti, K. izjavi, da on do dva dana čeka u istom mjestu oponenta. U oči urečenoga dana čitali su se po Du­ brovniku proglasi o rečenoj debati, koji su dovabili u „ B o n d i n o K a z a l i š t e " silu svijeta: i otmene go­ spode i radnika i svećenika, tako da su trijemovi i plateja bili dupkom puni. K. je započeo i svršio svoj govor, a da mu nije nitko smetao, pa došo red da O. Talija bude na čistu s njegovim prošlim govorom. Ali je sa strane nekoličine bilo uregjeno tako, da se one­ mogući 0 . Taliji govoriti. Zviždanje i buka, koja je nastala sa strane one nekolicine, pa reagiranje cijele pu­ blike na tu buku onemogućilo je svako mirno rasprav­ ljanje i moglo je to biti povodom zbiljnih nereda. Za to politički komesar bio je prisiljen da isprazni oružništvom dvoranu. Nekoliko gragjana zamolilo je O. Taliju, da preko javne štampe odgovori K., na što je on pristo, i njegov je govor bio tiskan u „Pravoj Crvenoj Hrvatskoj" koji evo opet, uz neke nadodatke na javu iznosimo." Ova knjiga imade dva dijela. U prvom je odgo­ vor K, i zahvaća 34 stranice, a u drugomu se od str. 34 do 128. ispitiva: šta je to socijalno pitanje, ko ga je stvorio; navode se uzroci radničkoj bijedi u velikim industrijalnim gradovima, i uzroci propadanju poljo­ djelstva, male industrije i trgovine; kaže se kako se ima i može riješiti radničko, agrarno, mdustrijalno i tr­ govačko pitanje. Pa na svršetku govori se, koliko utječe bankrot u moralu na socijalno pitanje i upravlja se nekoliko iskrenih riječi radnicima, seljacima, industri­ jalcima i trgovcima. Iz ovog kratkog pregleda, razabin se, da u ovomu djelu O. Talija ne ponavlja, što je on u prvomu svo­ mu djelu piso: ova se dva djela 0 . Talije popunjuju. U prvom se glavno govori o socijalnoj demokraciji, u drugomu o socijalnom pitanju; razlikom tom, što se u prvom raspravlja za naobraženiju publiku, u ovom zadnjemu, koje je namijenjeno široj publici, raspravlja se lakim, zanimjlivim slogom, izbjegavaju se strogo znanstvena pitanja, nagomilavanje citata, ko — kao što isti pisac kaže u zaglavku — osim smetnje i možda dosade ne bi drugo pružali čitaocu u ovom djelu ništa drugo. Djelo se ugodno č ita : kada ga staneš da čitaš, ne da ti se prestati, dok ne dosegneš do zadnje stranice. Ovo je jedno izmegju drugih svojstava ove knjige: svojstvo što se Često ne nalazi u knjigama, koje raspravljaju o ozbiljnim pitanjima. U današnje doba, kada socijalno pitanje zadaje brige svakomu, kada se 1907. hoće da izmegju našega naroda uvuče socijalna demo­ kracija, te da nasije svoje zarazne ideje u odijelu soci­ jalnog pitanja; ova Talijina knjiga vrlo je zgodna, da otvori svakomu oči i istinu mu pokaže. Djelo se pre­ poručuje. Izdanje mu je krasno, a cijena posve niska: 70 samih helera bez poštarskih troškova. P. M i 1 i č i ć. „Put raja." Otac fra Pijo Poljak ustrajo je u svome radu, te nam podario i drugi dio svojih „Spa­ sonosnih promišljanja." Ova je knjiga vrlo zgodna za duhovno sabranje. Nego ona imade i tu krjepost, da je pisana tako razumljivim štilom, da ga razumije i pučani n; prema tome nema uspješnijega srestva za obra­ ćenje puka u širokim slojevima, nego da se ovakove knjige, kao što je „Put raja" fra Pija Poljaka, u puku raširi. Katehete neka ju kupuju i dijele za nagrade; župnici neka ju preporučuju svojim vjernicima ! Nova galecija u Vatikanu. Naskoro će se u Va­ tikan u dogoditi jedna znamenika novost. Sve će se slike unutarnjih odaja sjediniti u jedno i sačinjavat će po­ sebnu galeriju. Već je za tu galeriju odabrana prosto­ rija i uregjena; a opremljena je električnom rasvjetom. Prema planu generalnoga ravnatelja vatikanskog muzeja (Cammendatore Galli) sve će se slikarije razlučiti po raznim slikarskim školama i strujama. Slike Rafaelove i njegovih učenjaka sačinjavat će posebni odjel, u po­ sebnoj sali. Dapače će se i one nebrojne slike, koje spadaju strogo na vlasništvo unutarnjih odaja papinih ili koje su po privatnim sobama razasute, snijeti u tu galeriju ; pa će tako biti na ruku i na pogled posjetio­ cima. A ima u prostorijama ogromne palače sila tih slika, koje radi svojstva privatnoga vlasništva ne bijahu nikom pristupačne. Dapače će se i iz soba papinih kao što i iz soba državnoga tajnika iznijeti sve važnije slike i prinijet će se u spomenutu galeriju. Nova će galerija imati pristup iz vana tako, da će posjetioci moći raz­ gledati galeriju - a da ni ne zavire u pravu unutraš­ njost Vatikana. Dopisi uredništva. Beč. M . Ćutiću. Vaša pisma i Vaš rad nas silno veseli. I ne samo veseli, nego nam još podaruje zaufanijih nada u osvit novoga dana, nego što ih dosada imadosmo. Nada sve nam se dopada Vaša samozataja, zanos i čista ljubav u radu. Skorih dana pisat ćemo Vam i opširnije i vruće. Sada Vam poručujemo, da zdušno upotrebite dozvoljeni Vam pristup u dvorsku knjižnicu rukopisi Nove stvari iz starine tčško čekamo od Vas. Ako nema dosta posve novih, šaljite nam i važnijih varijacija. I primite od uredništva iskreni pozdrav, kao što je iskrena zraka proljetnog suncal T is k a ra V o g le r i drugovi u S ara je v u . ��i U U U ^ stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 5 0 — kom. Tri forinta kao: Matica krštenik sortiranog Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ruža, heliotrop, mošus, gjurgjica, cvijet breskve itd. Razašilje pouzećem Manhattan Unternehmung Budimpešta, Vll Bezerćdy ulica 3. Matica ЏШ *' :ак, Matica vjenčanih, Matica umrlih, Protokola, Crkvenih računa i exhibita. Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3aea3c98f4e7fd2de633b233802ca1e4.pdf 767181685f99030f825a0a578a873eae PDF Text Text IJRE-GJUJD: 0- 'u S iP ГА ККЦ ^Р ____ GOD, XXI. UI50K0, 15. TRAVNJA I9C. BROJ 4. SrtDRZ Č la n c i: а л znanosti čovjeka 1. Odvraćaju li od Bougaudu priredio N. G„ bič). 2. Pobjeda uztrajnosti (O. Jc onim Vladić) 3. Otac Teobald Matew (O. 1 4. P. Wasmann o nauki ev V ijesnik : Naša 5. 6. 7. 8. domovina: Znamenita 2 5 *g o d išn jica .......................... 6 Ispravak na jednu statistiku »Kat. lista« . 61 Kreševo: f O. M. K o p i ć ....................................61 Spomenploča hrvatskom historiku Ivanu Krst. T k a lčiću .........................................................61 Amerika: 9. Težina d u š e ..............................................................62 IZLAZI MJC5CČN0 NA DUA ARKA, GODIŠNJA CIJCNA 5 KRUNA RUK0PI5C I PRCTrLAT'J PRIMA UREDNIŠTVO U UI50K0M (D05NA, UI50K0, TRANJCUAČKA GIMNAZIJA). OTTRAUNIŠTUO JE U TI5KARI „UOGLER I DRUGOVI1*, 5ARAJCU0, Njemačka: Crtice iz bol-be minulih izb o ra .................... 62 Rim: l i Sjednica u akademiji katoličke vjere . . 62 n c e sJ< a: ena politika i p u č a n s tv o .........................63 Vijesti sa istoka: 13. Katoličke novine u arapskom jeziku . . 63 4. M a r o n it i................................................... .... . 63 15. Židovi i k a t o l i c i ...................................................63 Perzija: 16. Stanje katoličke crkve u Perziji . . . . 64 17. J a v n e z a h v a l e ............................................. 64 18. D o p i s i n i c a u r e d n i š t v a .........................64 �(M o l društvo za grinju nove crkve sv. S i « Sarajevu.) Umoljavamo gg. povjerenike, koji još nisu poslali godišnjih izkaza o uplaćenim redovitim prinosima članova za god. 1906., da to što prije učine, jer se društveni računi moraju urediti. Primjetni smo, da nekoja gg. povjerenici ubrane prinose ne otpremaju redovito svakog m jeseca. Društvo ušljed toga gubi kamate od dosta velike glavnice, koja kod njih mrtva leži. Zato umoljavamo svu gg. povjerenike, da se točno drže dotične ustanove i naputka, (Prilog „Seraf. Perivoja br. 1. god. 1905.) po kojem skupljenu mjesečnu članarinu treba slati odmah iza svakog prvog dana u mjesecu makar svota i malena bila, da odbor, koji se sastaje sva­ kog 10. u mjesecu, uzmogne mjesečni obračun učiniti i novac što prije koristonosno uložiti. POBOŽNO DRUŠTVO ZA GRADNJU NOVE CRKVE SV. ANTUNA PADOVANSKOG U SAR AJEVU. 1905. i 1906. (Po zaključku uplaćenih redovitih prinosa po Banbrdo Barlovc' Bihać Brajko' Brestovsi Breške Bučići Bugojno Busovača Crkvica — — Čuklić — — Dubica gornja — Doboj — — Dobretići — — Dolac]— — — Doljani — — Domaljevac — Dubrave1 — — Foča — — Fojnica — — Glamoč — — Gornji Vakuf — Gračac — Triešćani Gradiška bosanska Gromiljak — — Gučjagora— — Ivanjska — — Jajce — — — Kiseljak — — Ključ — — Koraće — — Kotor Varoš — (Sliedi.) �BROJ VISOKO, 15. TRAVNJA 1907. OOP. XXI. Odvraćaju li znanosti čovjeka od Boga? Po Bougaud u priredio N. G jebić. (Svršava se.) 5. Imamo dakle već stalan broj znanstvenih do­ kaza, kako Bog djeluje u svijetu. P r v , da je Bog stvorio materiju; drugi, da Bog ovu materiju organizuje po stalnom planu; treći, da je Bog stvorio bilinsko carstvo; Četvrti, da je Bog stvorio organički život; peti, da je Bog stvorio čovjeka. Ovo nam vele ne samo sv. knjige, već i ostronomija, i geografija, i fiziologija, anatomija i fizika. Pa kad Bog toliko puta djelovao, da stvori svijet i da ga uredi, može to onda i nadalje činiti. i zvijezda? Zakon harmonije i kontinuiteta, koji spaja razum sa svemožnošću protuslovi i argumentu skeptik^; čim opazi duh ma samo jedno jedino djelovanje božije, nužno mu se nameće misao da prizna i trajno dje­ lovanje. I u ovom je pojmu korijen svakoga šiovanja Boga. Punim pravom tvrdi ovo Le Play proti nekim stanovitim učenjacima, koji ne će da poprime različitih djelovanja, o kojima smo baš govorili; oni uzimlju samo dva djelovanja. „Kad bi“, veli, „mogla povrijediti razum nauka, koja stvaranje zemlje i živućih na njoj bića pripisuje božijem djelovanju po nekom redu, onda ne uvigjam, u koliko bi ova nauka više udovoljavala, kad bi učila, da su samo dva djelovanja, od kojih bi se jedno bavilo stvaranjem anorganičke materije, a drugo stvaranjem prve žive klice. Punim se dakle pravom tvrdi, da promatranje na­ ravnog svijeta puno više vodi duh religiji, nego li skep­ ticizmu. Ali ne samo ovim zakonom kontinuiteta unosi dandanas znanost svjetlo u važna pitanja o odnosa]u izmegju Boga i čovjeka; ona to čini i na drugi, još odličniji način. Sjetimo se toli hvaljena sistema u osam­ naestom stoljeću o nepromjenljivim zakonima prirode, u koje ne može dirnuti nijedna slobodna volja, a da se ne sruši cijela zgrada. Ovim su se uzdali filozofi za­ priječiti Bogu da se nikako ne miješa u stvari svijeta. No znanost našega doba posramila je ovo tjesnogrudno i krivo shvaćanje prirodnog svijeta, te se sprema da nam znanstveno otkrije općeniti plan prirode, koja će zasjati kao religiozna svjetiljka. Kad nije bilo nedostojno Boga, da toliko stotina godina poslije onih čisto mineralnih fenomena, koje opisuje geologija, baci ovu klicu na zemlju, za što bi bilo nedostojno Njega, da proizvede u svemu stvaranju one stalne promjene, što nam otkriva proučavanje zemlje Što je u istinu otkrila na prostranom polju stva­ ranja ? Tri stvari, koje mu kazuju pravu ljepotu. Prvo, da je svijet samo skup sila, koje djeluju po općenitim i stalnim zakonima i djeluju jedna na drugu. �50 Br. 4. — Serafinski Perivoj. Drugo, da ove sile stoje u jerarhičkom odnošaju, i da se djelovanje slabijih diže, modifikuje ili obustavlja utjecajem jačih. Treće napokon, da se usred ovih veličanstvenih sila, koje vladaju materijom, duh slobodno kreće. On se oslanja na jedne, da modifikuje druge, da ih zaustavi ili dokine, te se kreće megju njima kao gospodar. To je cjelina prirodnih zakona i njihove ljepote. Krivo bi bilo, kad bismo zbilja uzeli, da je duh zaro­ bljenik ovih zakona. Ako nasuprot uzmemo, da ih može po miloj volji preokretati, onda bismo imali nered. No zakoni su ovi nepromjenljivi, mi slobodni i naša slo­ boda raste s našom duhovnom jakosti. To je čudo. Tako je n. pr. zakon, da sva tjelesa smijeraju k sre­ dištu. Zar me to smeta da uzmem kamen i da ga ba­ cim u zrak? I dok se digne uslijed sile, što sam mu ju priopćio, hoće li se time oboriti zakon privlačivosti? Odista n e ; samo će ga druga, jača sila za koji trenutak ' prevladati. Onaj zrakoplov, u koji sam se uspeo s de­ setoricom ljudi, komu je čamčić napunjen teškim ka­ menjem morao bi zaista čvrsto za zemlju prilijepiti. Ali nasuprot vidimo ga kako se uzdiže, kako se visoko u zraku kreće u ravnotežju. Za što? Jer sam ja svojom slobodom i svojim duhom mjesto privlačive sile, koja bi ga morala svezati za zemlju, stavio drugu, jaču siiu, koja ga tjera visoko u zrak. 1 to ja činim svaki dan, stoput na dan: za što ne bi Bog -oga činio? Ovo di­ jete ležalo na umoru. Liječnik mu nije mogao spoznati bolesti. Majka moli, veli i djetetu da moli i ono. Na večer eto opet liječnika. Simptom, što ga pregledao, padne mu na um. Odredi lijek. Dijete ozdravi. Je li se ovdje promijenio prirodni zakon0 Nipošto, je li Bog pomagao? Za što ne? Drugi primjer. Glazbenik sam, pjesnik, govornik. Govorim, pjevam. Smetaju li me nepromjenljivi zakoni retorike i glazbe, da živo ne izrazim svoje misli i osje­ ćaje? Da, jadan sam govornik, srednji glazbenik. Uz­ mimo megjutim kakova velikog umjetnika; on je regbi sav u zakonima. On je u njima slobodan i oduševljen. Mami suze, dršće od straha; utapa dušu u slatke sa­ njarije; i, kao Što se to baš zgodno reklo o slavulju, treba mu samo ključ promijeniti, i eto ti iz vesele pjesme tužaljke. Slaba slika božija! Udarajući po onoj neizmjernoj klavijaturi sila, koje sve poznaje, šalje svojim stvorovima po svojoj volji nadu, bol, veselje, da ih potakne na dobro; ili dok umekšan njihovom mol­ bom mijenja ključ, ustavi ja boli i povraća duši mir. To čini ne dirajući nipošto u zakone prirode, već samo njihovom kombinacijom, „promjenom ključa", baš kao što i mi to radimo. To je plan svijeta, kako nam ga otkriva znanost kao i plemenita zadaća, što ju u tome riješava duh. Čim je duh veći, tim bolje zna općenite zakone modi- 1907. fikova, obustaviti, kombinovati tim više oslobagja sebe i nas od njihova jarma. Divljak ni ne sluteći prelazi preko tih velikih sila, kojima smo mi čudesa učinili. Zar nijesmo i mi kroz toliko godina ludo gledali u vodu kad provrije, dok napokon pronicavo i genijalno oko ne otkri sile? Isto je tako i s munjovodom, i telegra­ fom i s toliko drugih sila, kojih nijesmo vidjeli, jer smo bili slijepi kod očiju. Zrakoplov o kome smo prije go­ vorili, hoćete da tako upravljate, da može otpremati putnike. Pravo imate. A što treba? Zar sile? Ne. Otvo­ rite oči. Treba genija. I to će se iznaći: a jer danas kod tolike štampe ništa ne propada, bliži se vrijeme, kad će općeniti zakoni sve manje tištiti čovječanstvo. Onda će se obistiniti riječ Bakonova, da malo znanosti udaljuje od vjere, a mnogo znanosti vodi k njoj. 1 kad se čovjek svojim duhom učini neodvisnim od tolikih prirodnih zakona, onda će mu biti jasno, da ovi zakoni nigda n.jesu mogli Boga nadvladati. Kad čovjek u pro­ storu posve lako opći s onima, koje ljubi, onda je posve naravno, da to i Bog čini, te kao i mi stavlja zakon proti zakonu, silu proti sili, da se On spretnije i jače kreće u ovim zakonima nego mi, a da ga ništa ni naj­ manje ne smeta. Dakako da u nekim rijetkim slučajima prima dje­ lovanje božije neki drugi karakter, ne radi sebe, nego radi nas, da svrati našu pozornost. Nepromjenljivi inače zakoni prirodni zaista se mijenjaju u jednoj tački. Ali i ovdje se punim pravom pitamo, za što bismo Bogu oduzimali vlast, koju mi svaki dan vršimo. Imaš ne­ plodno stablo, oplemeniš ga, i gledaj, ono obilno ragja i kao da se čudi, kako je na jedan put urodilo. Ovaj cvijet, što je po naravi jednostavan i bijel, ona ruža koju Bog stvorio blijedo-crvenu, poprima sve boje i mirise. Pa što da reknemo o promijenjenim životinjama, što skrenule s pravih putova, što o inim novim, neču­ venim, čudnovatim vrstama, kojima se toliko ponosite! Što istom o još većim čudesima kemije, fizike, biologije. Ko bi mislio, da će čovjeku poći za rukom da omami bol, odreže koje udo na tijelu, razreze grdne čirove, a da bolesnik ni ne osjeti toga? Ko bi mislio, da se može oslabljenu bolesniku, koji izgubio svu krv, uštrcati krvi od drugog kojeg zdrava čovjeka i tako spasiti bo­ lesnika? „Odista mala čudesa," veli izvrsni kritičar Vivet; „ne zbivaju li se razmjerno na isti način i velika? I jedna i druga nam kazuju, kako narav odstupa od svoga običnog reda: a je Ii se u istinu mijenja sama narav ? Nipošto. Za što ne bismo uzeli, da se mogu zbiti promjene druge vrsti na višim stupnju, i u općenitijem redu, kao što su nagla ozdravljenja, nevje­ rojatne preobrazbe, nečuveni čini volje i spoznanja, a da se za to ne poremeti i ne ošteti općeniti red? Sve ovisi o tome, kako si predstavite moć početnika ovih djela; kao što on, jer sve ima u svojim rukama, stvara �Odvraćaju li znanosti čovjeka od Boga? pravila, isto tako može Činiti i iznimke." Ovako Vivet u svome glasovitom djelu: la Science et la foi. I zar nijeste pisali prije malo vremena: „Ко zna, ne će li znanost, vladateljica života, promijeniti uvjete životu, ne će li poći za rukom sveznajućoj biologiji da nam pomogne do vječnog života," t. j . : Ko zna, ne će li znanost stvarati prava čudesa ? Priznajete ih znanosti, a niječete ih Bogu ! 6. Posve je dakle jasno, da Bog odlučuje sudbi­ nom čovjeka. On to može, jer on to čini. On je to to­ liko puta učinio, dosljedno može to uvijek činiti. On to može, a da ne promijeni prirodne zakone, samo njiho­ vom kombinacijom kao što to ljudi čine. On to može činiti i prividno, a da to u istinu ne čini i opet kao čovjek, kad hoće da učini nešto neobično, što svraća na se pozornost ne toliko radi osobite ljepote, koliko radi toga, što je to rijetkost; a jer nam prošlost jamči za budućnost, nije više daleko čas, kad će znanost po­ sve rasvijetliti odnošaje izmegju Boga i čovjeka Ovdje sam dašto imao pred očima samo prirodne znanosti; jer koliko drugih znanosti što zaslužuju ovo ime, dandanas svjedoči to isto! Uzmimo čovjeka; Čovjek govori. Kako je naučio govoriti ? Možda sam od sebe ? Ni Platon u starom vijeku ni Roussean u novom niiesu toga držali. Kumboldt dokazuje u ime lingvistike a Bonald u ime tilosofije, da je ovdje morao Bog posredovati. Čovjek je stvoren; govori, otac je. Od koga je duša njegova djeteta? Otkle su duše sve djece, što se ragjaju svaki dan? Izvodite li ih iz materije? Dobivate li ih iz drugih duša? I li zar mislite, da su sve u je­ dan dan stvorene, bez ideja, bez osjećaja, bez pamćenja gdje god nagomilane? I ovdje moramo opet uzeti, da Bog neposredno i stalno djeluje. Čovjek umire. Ko nije baš posve ugrezao u ma­ terijalizam, mora vjerojati, da će biti sugjen i po svo­ jim djelima naplaćen ili kažnjen. I ovdje treba opet nužno Boga. Izmegju one kolijevke, gdje Bog djeluje, htjeli mi to ili ne htjeli, i onoga groba, gdje opet moramo Boga priznati i s Platonom i s Kristom, živi čovjek. A što 51 znači živjeti? Zar je život nešto drugo nego li nepre­ kidno stvaranje? Da nas ne drži ruka, koja nas izvu­ kla iz ništa, t. j. da nas neprestano ne izvlači iz ništa, zar ne bismo odmah opet pali u ništa? Čitaj Bossueta, Leibnitza, Malebrancha, Fonelona, Descartesa i vidjećeš, bi li mogao svijet i jedan samo čas opstojati bez Boga. Ipak se ne ću dulje ovdje zadržavati, ostaću na polju znanosti i čovječje filozofije. Jer kamo bih došao, kad bih se htio baciti na historičko polje? Pokazao sam, da je velik jaz izmegju čovjeka i svih nižih bića, da sam ga nazvao „samotnim otokom, koji ne veže ni­ jedna tačka sa susjednim kopnom sisavaca." Zar ne bih mogao to isto reći i o Kristu, kad Ga usporedimo s drugi ljudima? Upravo kao što je biljka, sporedi Н se s kamenom, čudo; kao što je biljka, sporediš li ju sa životinjom, Čudo; kao što je čovjek, sporedimo li ga sa živinom, još veće čudo ; zar ne smijemo istim pravom ustvrditi, da je Krist, usporedi li se sa cijelim čovječanstvom, pravo čudo? Njegova nauka i njegov život^Jijesu nam dedukcijom otkriveni. Oni natkriljuju naše mišljenje. Njegova nauka, njegov život, njegove krjeposti uzvišehe su beskrajno nad njegovo doba, uzviše nad sva vremena, uzvišene nad njegov narod, nad sve narode^ niko ih nije nigda ni dostigao, a kamo li natkrilio. Krist je posvema nalik na o s a m l j e n otok, š t o ga ni j e d n a t a č k a ne s p a j a s a s u s j e dni m kopnom l j u d s k o g a roda. Ne ustavljajmo se megjutim dulje kod ove važne i uzvišene činjenice svjetske povijesti, kod ovog prepo­ roda roda ljudskoga, To je nešto nadnaravno. Ustavimo se za časak kod onih Činjenica, koje znanstveno doka­ zane, primijene od svih pravih učenjaka, najsjajnije svjetlo rasprostiru o pitanju religije, o posvećenom op­ ćenju izmegju Boga i čovjeka. — Zadnja riječ u istinu, konačni rezultat svih naših divnih otkrića jest ovo: Bog vazda veći; čovjek, ah čovjek uvijek malen i slab. A megju njima božija djelovanja, što ih znanost u istinu priznaje i što po riječima Le Play-jevim sile, da vje­ rujemo ,,u neprestano, trajno djelovanje." Ali to trajno djelovanje je religija, što smo ozna­ čili kao susretaj i zagrljaj Boga s čovjekom. Pobjeda ustrajnosti. Novela Priopćuje O. Jero n im Vladić. GLAVA V. JElogo bi neko primjetiti, da se u ovoj tužnoj '\ј pripovijesti govori previše o neugodnim stva­ rima i nečasnim za ljude. Ali će iz toga biti i koristi, da si stvorimo jasnu sliku o svijetu, koji nije ništa drugo, nego skup zla i dobra, s tom razlikom: da više ima zla nego li dobra. — Imaš dječaka na plećima? Jadno dijete! Amo, amo meni na grudi! - reče Sovura — tako je bilo ime vještici. - Uhvatila ga groznica, pa nije mogo da ide poče se izgovarati Jakovina. — Sirotan! Hodi ti k meni, ja ću te odmah iz­ liječiti. �52 Br. 4. — Serafinski Perivoj — 1907. Ščepa ga za ruke svojim pandžama, koje prodriješe u mekano dječakovo tijelo i povuče ga udarajuć ga nogama. Progjoše tamnim dugim i tijesnim hodnikom. Ot­ vorivši vrata, ukaza se dvorana rasvijetljena svjećicama lijepo poredanim na srebrenoj jednoj svjetiljci; ispod nje je bio dugački stol, pokriven stolnjakom, koji je negda bio bijel; po stolu su bile razbacane čaše i boce, pune do pola vina, oko kog je sjedilo osam mrkih lica nalik na Židove; a o bedri je svaki imo bodež ili nožinu. Jedni su larmali, jedni se smijali, jedni druge za­ bavljali, jedni samo u se salijevali vino. Bijaše taka vika i krika, da se može potpuno pravo dati stanov­ nicima obližnjih mjesta, koji bi se kleli, da je ono kuća duhova ili vještica; i teško svakom, koji bi se usudio da unigje unutra. Zbilja je bilo pogibeljno, što su mnogi iskusili, a mnogi se više nigda odonud ne vratili, dočim su se neki samo na čudesan način spasili. — Lijep zečić — poče nosara. — Sreća! Živila Gertruda i naš Jakovina! Da ga malko vidimo — Digni glavu — . . . Krasan! taman stvoren za nas. - Ali se čini na рб mrtav. — Valjda se od straha razbolio. — Nek ide s^rah do bijesa! — Nijesmo ni mi vrazi; mi smo što . ti od mesa i kosti i prijatelji dobroj djeci. — Podajte mu jednu čašu, a sutra će se vidjeti, da mu je dobro učinila. Neka misle čitatelji, kako je u ovaj čas bilo našem Alfredu ? ! Babetina natoči i skinuvši mu rubac, kojim su mu bile stegnute usne i brada, sali mu u usta nekakva gorka vina. Sada ga povuče za sobom, da ga baci na go pod u jednu sobu, ostavivši mu svezane ruke. Oso­ bito je iz početka grabežljivica izmišljala sve načine, kako će što groznije mučiti svoje goste, da joj se snije ne bi opirali, kako ona običavaše reći. — Okladio bih se da je iz kuće, ako ne pleme­ nitaške, a svakako bogate; ima vrlo nježno lic e ... reče Bubalo. — I meni se čini, rekoše zajedno Kobac i Bradekan. — Vrlo bih ga rado vidio, — reče ovaj zadnji. — A ja još ragje, — reče Jakovina — čuo sam, da su gospodaru jučer pokasno utekla djeca Matildina; a znate da je Alfredu uprav četrnaest godina, a toliko bih reko da je i onom dječaku. — A meni se čini, da sam ga već vidio — na­ doda Tetik — on ti je Adolfov sin, jednoć sam ga vidio, kad sam išo, da zadavim Ambroza. — Stoga noseć ga amo — reče Jakovina, — pito sam ga za roditelje, a on ni riječi. — Ali ne bojte se, sutra će nam odmah zakukurikati: — prekide ih Mirko. — Kakvo vražije sutra! odmah sada, — skoči na noge Srdan. — Odmah, odmah — ču se više glasova, megju kojima je najviše kričala vještica, pa odmah potrči po nesretnika, koji je plako i uzdiso. — Ustajder gospodine kneževiću! — rekne ba­ betina, zgrabivši ga za kose i podigavši od zemlje, puna gnjeva, jer joj se činilo, da se ne će gotov ništa njime moći okoristiti. Riječ k n e ž e v i ć bijaše za Alfreda grom iz vedra neba; ali mu se je činilo, da bi mu se mogli i rugati. Čim su došli megju razbojnike, vještica poče: — Kaži kako ti je ime? — Alfred šuti. — Pitam te: kako ti je ime? Alfred šuti. — — Valaih će i ta valjat! Sad ćemo vidjeti nešto iznova! Malko ćemo se zabaviti. — Ne treba duljiti. Batinu........gvožgje! — Da, ali ga ne smijete ozlijediti, jer knez........ Ovo još gore poplaši Alfreda, ali još se nadajuć, odluči, da će uztrajati, da ne bi bio on uzrok, ako bi mu zlo za rukom pošla namjera, da si spasi i izbavi majku. Vještica pokazavši neizrecivu radost, potrči, da donese batinu. Vrativši se, dok je jednom rukom priti­ skivala Alfredove ruke, drugom je mlavila i mlavila, dok nije počela krv teći. Ali Matildin sin osta čvrst, silujuć se da ne bi ni zakričo, što ipak ne može. — Hoćeš li još da mudruješ? Govori, — rekne nesretnica. Alfred ni riječi. — Opet doli, nestat će junaštva — povikaše lu­ peži, omamljeni i utvrdjeni u misli, da je jogunica zbi­ lja Matildin sin. — Odriješite mu ruke, inače bi ga ubili, poginuo bi. — Okujte mu noge usjanim gvožgjem! — — Mala razhlada ne će mu škoditi. — Razrije­ šit će mu jezik. Vještica potrča, da to obavi. Dotrča s usjanim gvoždjem. — Govori! reče srdito. Odmah ga zgrabi za jednu nogu, osovi ju na jednom stolu a odozdol gvoždje, dok je jedan pomoćnik otraga držo dječaka. — Dosti, dosti. — Sada drugu! Okrutnost je iz nje govorila. Napokon pusti oprženu i dimeću se nogu. — Hoćeš li govoriti? — Isto mu onako opali i drugu nogu kao i prvu; ali se pećina ne miče — dječak šuti. Kuke! — Kliješta! — Ne. — Mučilo! — Već je kasno. — Našla sam, ja sam našla način — vrisne vještica. Šta, šta? — To će biti koji od onih tvojih, — kaži ga, kaži! Eno u krletci onog ptića, što no ga noćas ulovismo. Da ga dovučemo amo i ako ne htjedne doći, �Pobjeda ustrajnosti. mi ćemo mu mučiti brata, pa tko zna da iz sažaljenja napram njemu ne izlane ono što želimo. — Dobro! Vrlo dobro! — To je smišljeno baš kako treba. Da idemo po ptića. — Živio Bubalo! Na zdravlje. Matildin sin, što no do sada bijaše miran i vedar smete se i ne shvati, šta su htjeli da reknu. Kada je vidio gdje ulaze dva Židova vukuć za noge jednog čovjeka, steže mu se srce. Ali pogledavši u lice pridošlici uzavri mu krv, a u duši mu nastade borba. — Osveta....... Oprost....... Osveta........ Ne . , . . . Pravedna kazna........ pripada B ogu___Sramotiš sebe; sramotiš majku za jednog nevaljanca— Za nas će se pobrinuti Bog, ali o n ___Nada sve su mu još zvonile u ušima zadnje majčine riječi: naročito to tebi pre­ poručujem moj Alfrede. Odluči da ne će pripustit, da Gotovca muče. Onaj čovjek bijaše Gotovac, okrutni krvolija, koji je i Alfreda mučio i njegovu majku i nje­ govu sestricu i to groznim mukama, koje su mu samo na um padale. Utekavši, ko što ćemo vidjeti iz Ubaldove tvrgje, Gotovac pade u šake dvojice vragoljana, koji ga sapevši čvrsto odvukoše u pakao. Jerbo je bio slab, poplašiv ga nenadani slučaj, još više smalaksa, njime su se samo zabavljali, osobito vještica. Ova se poboja, da joj ne će nestati dobre volje, koja je sad bila puna pomisli, da bi dobro bilo poka­ zati tvrdoglavcu kako im je mila igra i šala, spopade ga za kose i izguli sve što je ufahla rukom. — Dobro! — Živila! — Više ih povladi divljoj babetini, što no visoko držaše u ruci krvave kose puna veselja, kano bog zna s kakve pobjede, dočim je mu­ čenik jauko. Alfred se vrlo poplaši: Govorit ću, — vikne. — Vidite, da sam pogodila! reče vještica. — Živila vještica! Živila! Na zdravlje! Da čujemo. — Govori! — Ja sam Alfred, sin kneza Adolfa i Matildin, — prizna junak. — Ah sreće! — Doći će sutra k večeri. — To će biti lijep dar! — reče Jakovina. — Š ta? Neka ga kod nas, knezu je svejedno, a nama bi mogo koristiti; — reče vještica. — Da, da, — povikaše neki, a s njima i nosara. — A šta bi mi tu dalje brbljali — reče Jakovina. — Mi ćemo se s njim zabavljati, odvrati vještica. — Šta tu treba toliko pripovijedanje! Jakovina neka odmah javi knezu, a drugo je njegov poso, reče Srdan. — Srdan je pogodio; živio Srdan! Živili mi i vje­ štica! Još jednu čašu pa u lov! Dvojica odvukoše plačnog Gotovca u njegov za­ 53 tvor; vještica još srdita, otjera kneževića u njegov za­ tvor vukuć ga nemilice. Drugi uzeše svoje lukove i stri­ jele i presvukavši se u različito odijelo, odoše. Samo Jakovine nestade prvog u svagdanjem odijelu; valjalo mu je javiti Ubaldu, da je ulovio Adolfova sina. Vještici je valjalo povratiti red; ali ovaj put nije imala huda babetina volje za rad, teško joj bijaše, što će joj se iz pandža izmaknuti Alfred, a još nije svog gnjeva na njem iskalila. Vrati se k njemu, da ga za­ bavlja, izvinjavajuć se i govoreć: — ne drže se živine bez ikakve koristi. Mali je junak ležo u svom kutu iznemogavši od pretrpljenih muka; ali je bio zadovoljan, što je svlado sam sebe, pokvarenu narav, što no je baština svih ljudi. Bolile su ga ruke, bolile noge, ali je dragovoljno snosio; shrvala ga je groznica, ali je bio zadovoljan; srce mu je ranjeno, ali je bio pun pouzdanja u Boga. Da, veseli se, junače, tvoja je pobjeda slavnija od pobjede careva, a tvoj dobitak nije zemaljsko carstvo, nego nebesko! Misao na .smrt, makar i najgrozniju nije mladića poplašila; nastojo je da bude miran, videć da mu je zakrčen put, kojim bi došo, da izbavi majku. — Do malo će knez saznati, da sam ovdje; on ne će kasniti i eto me opet u njegovim rukama. Nije druge. Misli i razmišlja, da bi pobjego — :o tom ni po­ mislit; pusti se božjoj volji. — Kad me je Bog na­ dahnuo, da ostavim majku, da ju oslobodim, nakanio je ovim da nas Ubald oboje pošalje u nebo. — Sutra se zorom vratiše razbojnici veseli zbog ve­ likog plijena. Ali radi vijesti Jakovinove poče mrmljati vještica ko megjed u kruškama. Gjavolica nezadovoljna s Go­ tovcem htjede da iskali svoj bijes i na Alfredu. Poče ga zlostavljati, tući, čupati i gnjesti ga nesnosnim ra­ dom; ali angjeo sve snosi. Progje onaj dan, progje drugi. U večer drugog dana dogjoše dvojica pustahija, da ga izvedu iz onog pakla i smrću da mu pomognu, kako će doći do žugjenog cilja. Prolazeć kroza šumu, dvije strijele zviznuše nad njim i njegovim drugovima. Alfred i jedan mu drug padoše, a drugi pobježe. GLAVA VI. Već je vrijeme, da se opet vratimo Matildi. Osveta nije prešla ni preko pameti krjeposne žene, prave i prokušane kršćanke. Ali je mogla misliti, da ima pravo i da je dužna, da sebe i djecu spasi, oslo­ bodivši ljude onog zloduha; bila je hrabra kao Judita. Jedan čas stade neodlučna........Ustade.......... ali ju ustavi jedna miso: — poslat ga u pako? — Opet sjede. �54 Вг. 4. — Serafinski Perivoj. — 1907. Megjutim dogje Gotovac, noseć s Jurom nosiljku, po kojoj su prostrli velik i mekan komad sukna. Polože ga na zgodno mjesto. A knez Ubald ? Umiri se i zaspa. Sanjo je o ok­ rutnom borcu, kog je svladala žena. Čim se probudi, već je bilo svanulo, priznade u snu sramotnu istinu. — Ja kukavica! ali će njezina krv oprati ljagu. Prva mu miso zadade brige, kako će izvesti drugu. Zapita za Gotovca i posla po njega, da ga traže ali je poštenjaković bio mudar. Još većma razgnjevljen, zapovjedi Matiji, da ga zamijeni. Ovaj se nije nigda vježbo u tom krasnom zanatu; i prem nije bio nevin ipak je sažaljivo dobru Matildu. Kako će udovoljiti tvrdoglavom Neronu, koji traži od njeg, da mu bude drugi Gotovac? Uze dakle oružje i zlo djelo na se. Matilda je čekala krvnike u jednoj prizemnoj sobi, gdje je bila nosiljka. Radovaše se sveta žena, nadajuć se, da će umrijeti na onom mučilištu, na kom su pomrli toliki mučenici prije nje. — Na poso — drekne knez na Matjju, čim je došo. Novi krvnik poče raditi Uršćućim ruk«ma, ne znajuć ni kud bi se okrenuo, koje li bi oružje uzeo; stog se brzo rasrdi okrutnik, koji ga neu’judnim postupkom poče upućivati i pomagati mu u zlu djelu, kao tigar žedan krvi. Matilda potpuno mirna i vedra, kao da podražuje zvijer, neka izmišlja nove načine, kojim će ju mučiti. Ubalda stane krika: Znaj šta će reći protiviti se Ubaldu; ti si mi igračka, ti si mi robinja, ja ću te sgaziti; ti si u mojim rukama, tvoja je sreća, tvoj život u mojoj vlasti, ja ću te smrviti i ubiti! Lugjače! grom bi te Božji u času smrvio i u pepeo samlio, da ta junakinja ne ustavlja božje ruke. Ti si crve igračka i rob blata i k ala; junakinja nikom ne robuje niti služi, nego samom Biću, koje ju iz ništa stvori. Nego okrutnost ne nalazi drugo do li žuč i gor­ činu. Bezbožničku opačinu svegjer prate neugodnost i dosadnost sad slabije, sad jače. — Marše! nijesi ni zašto! — poče se drečiti — daj meni, ako ne možeš ti! Hitro u njem uzavre gnjev: — Smrvit ću te! ru­ knu na Matildu. — Smrvi ju! obrnuv se krvniku. — Mrtva je, — reče ovaj. — Odmah je žarovi! — I nestade ga. Matija silno dahne, a onda s počitanjem zamota truplo pobjediteljice u jednu plahtu; diže ga, metne na rame i izigje, da ga zakopa. Prekomjernost mnogih strasti opet shrva svog vjernog roba kneza, te mu ponovno valjade leć u krevet. Stog, kad mu Jakovina donese veselu vijest, od­ govori, da će on glavom sutra na večer doći i uzeti Alfreda. Ali osjećajuć, da je još vrlo slab i nezgodan, a želeć što prije da se opet dočepa sina svojih žrtava, odluči da će poslati dvojicu pustahija, koji su mu bili najpouzdaniji i već sporazumni bili s d u s i m a . Prošlo je bilo vrijeme njihovu povratku, a njih ne bi. Čeka i čeka: nema ih. Smetoše ga nejasne misli. Sutradan mu dogje nekakav odrpan momak, ne­ obična lica, nudeć mu se, da će on nanjušiti Alfreda, ako mu obeća toliko, da se mogne oženiti, jer je bio siromašan. Ubald mu neuljudno odgovori: — Vrati se otklen si došo, jer meni nikog ne treba, osobito siromašnih, propalih i odrpanih vitezova. Neznancu reče jedan knežev sluga, da Alfreda tobože nijesu našli. Ali on se ne dade smesti. — Ima biti onamo; i dovesti će ga u tvrgju oli večeras, oli sutra k večeri — mišljaše. Kad se je smrklo, on je već bio u šumi i sakrio se za jedan grm. Oštro je gledo unutra. Malo za tim: — evo ih — reče: — oni su. — Skinuvši krinku, po­ hiti, da ih strijelja u lice. Hiti jednu strijelu i odmah za njom drugu; padoše jedan pandur i Alfred, drugi pobježe. On poleti za bjeguncem; megjutim bjegunca nestane, ostavivši progonitelja daleko za sobom. Ovaj nabasa na silne i ogromne ruševine, i počme slutiti, što bi moglo biti; pa vrlo mudro mišljaše, da se udalji i da na koju mu drago stranu izagje iz šume; a gledo je, ne bi li nanišo na ono mjesto, gdje su pali Alfred i pandur. Nije trčo, nego posve mirno i ravno­ dušno išo, smijuć se plašljivosti svojih zemljaka. Sada ču, da zveče lanci i da dva duha umotana u plahte trče pred njega. On se ne poplaši, nego od­ mah: nastrijeii. Jedna kosovica pade, a druga šmugne. Neznanac potrča, da vidi i opipa duha. Bijaše još vruć: vrati se kući svojoj! — reče mu; mogo je učinit, da se odmah vrati, da nije mislio, da je kukavština ubit već mrtvog duha. Bijaše mu žao, što nije još jednoč mogo vidjeti Alfreda, ali ga ovaj sukob ponešto utješi. Peklo ga je, što nije imo prigode, da se bar s jednim duhom skobi prsa o prsa. Možda su čitatelji naslutili, da je hrabri lovac bio neki vitez. Svi znadu, šta su bili vitezovi srednjega vijeka; plemeniti lovci, junačine, koji su se žrtvovali, da brane vjeru i poštenje, slabiće i nevine. Ko što ni jedna za­ druga i ustanova, tako ni viteštvo nije bilo bez mana i pogrješaka; ali je općenito zaslužilo pohvalu i pri­ znanje kao časna ustanova vremena, komu je dala mnogo divnih junaka i ljudina. Naš joj je vitez služio na čast, stog rado o njem pišem. Neznanac dakle u cvijetu mladosti bio je po- �55 Otac Teobald Mathew. sjednik i vlasnik nekog sela u onoj okolici, a zvao se vitez ili knez Atilije, prem nije ni iz daleka naličio rogjaku don Rodriga. Mogo bih se potužiti koji čitalac, da ja iznosim na srijedu nekog, za kog su čitali čak do dosade u V j e r e n i č i m a. Mogu li drukčije? javne isprave jasno govore: Ubroji i Atilija megju vitezove slavne! Od srca je mrzio djela kneza Ubalda, ko što je ovaj od srca mrzio njega. Da mu snaga nije bila daleko slabija od snage N e r o n o v e , hitro bi pomogo potlačenim. Čeko je, da mu sreća priskoči u pomoć, da udari; a onaj drugi, bojeć mu se prsa o prsa na mejdan izaći, vrebo je zgodu, kako bi ga iz zasjede napo. Atilije je bio prijatelj Adolfu i Matildi; pa da mu pukne srce, doznavši za divlja Ubaldova razbojstva. Makar i vitez bio, pusti suzu. Zakle se, da će osvetit svog prijatelja, a osloboditi mu ženu i djecu. Tješio se je, misleći, da mu bijeda pruža prigodu, kako bi ispunio dužnost na uhar onim toliko dragim osobama. — Onu dužnost, koju je zakletvom na se priuzeo pri svetom obredu, kad se je upisivo u viteški stalež. Nego premoćni je protivnik, dobro znajuć, kako stvari stoje, bio na oprezu. Proso je bio mjesec dana, po prilici, otkad je ubijen Adolf, a da Atilije nije mogo naći puta, da ga napane. (Nastavit će se.) Otac Teobald Mathew, (apos tol trijeznosti). §|rjepostan narod ne može propasti, ne može biti podjarmljen. I krjepostan narod nije još nikada bio umeten, Istina je i to, da u današnje vrijeme sam narod sebe podiže i sebe upropašćuje — ne podižu gu pojedinci politi­ čari, niti ga upropašćuju oni. Ja ne govorim ovdje 0 nekom momentanom podignuću ili o momentanom upropašćenju; jer momentano može jedna osoba po zgodnom slučaju narod i podići i upropastiti. Trajno upropastiti i trajno usrećiti može jedino narod sam sebe. 1 kao što god možemo kuću upropastiti, ako joj samo potkopamo temelje, i možemo ju sačuvati od propasti, ako joj utvrdimo temelje, tako možemo i narod upro­ pastiti, ako mu potkopamo temelje, i možemo ga saču­ vati, ako mu utvrdimo temelje. A rekli smo, da temelj narodni ne sačinjavaju pojedinci (političari), nego na­ rodna krjepost; zato kome je do narodne sreće, taj će najviše nastojati, da narod bude krjepostan. Jedan od najnesretnijih naroda svih vremena, to je irski narod, koji stoljeća i stoljeća podjarmljen i u lance okrutnosti, zlobe i lakomosti okovan stenjaše. A pod­ jarmi ga nezasitni Albion. Nego osim drugih načina, kojim je uspjelo Albionu trajno podjarmiti Irce, bio je i taj, što je Ircima bilo ugrabljeno gotovo sve imanje; Irci su osiromašili, a po siromaštvu (kao šuga po ne­ čistu odijelu) dogje megju Irce grjeh pjanstva. S jedne strane engleski despotizam, a s druge strane đespotizam pjanstva irski narod učini teškim robom. Ipak je irski narod i u tim nesrećama sačuvo vjeru svoju. I baš kad je bio na rubu potpune propasti, spasi ga vjera njegova, spasi ga Bog njegov. Bog posla apostola trijeznosti megju Irce; taj apostol bješe otac Teobald Mathew, franjevac. A bilo je to uprav u ono vrijeme, kad je Danijel 0 . Connel podigo govornički i rodoljubni gias svoj za političko oslobogjenje irskoga naroda. Megjutim šta bi koristilo političko oslobogjenje, bez oslobogjenja iz lanaca moralnoga nazatka? Teobald Mathew rodio se je 1870. u Thomastovvnu, u irskoj grofoviji Tipperary. Od rane njegove mladosti vigjale su se na njemu krjeposti muževne dobe. A on je te iste krjeposti baštinio od roditelja, jer su njegovi roditelji bili i čovjekoljubivi i ljudi krjeposne a čvrste volje. Od mladosti je težio za svećeničkim stališem; pa tako i unigje u odraslijoj dobi u franjevački red. Naj­ prije je bio smješten u Rilkenny kao propovjednik, a kašnje opet u Cork. U Corku je bilo sijelo siromaštva; mladi propovjednik Mathevv i po svojoj naravi i po principima franjevačkoga reda osjećaše neograničenu ljubav prema siromašnim. Gragjani grada Corka bili su pali u duboko siromaštvo, i to poradi pjanstva. Teobald Mathevv vidio je, da se zlo ne liječi drukčije nego po korjenu. Korijen i uzrok siromaštva corških gragjana bilo je pjanstvo. Ako je Mathevv htjeo svoje sugragjane dignuti iz bijede siromaštva, nije mu preostalo drugo, nego da iskorjeni tu manu. Sreća je uprav bila, da je Mathevv god. 1836. bio u odboru za potpomaganje corških siromašnih gragjana. Na tom je mjestu uvidio Mathevv, da pjanstvo nije samo zlo, nego i kotilo nebrojnih drugih socijalnih zala; i uvidio je, da je zaludna svaka druga borba proti siromaštvu, ako se pjanstvo ne iskorijeni. I dobro je mislio. Megjutim ipak ne znam, bili se otac Mathevv bio odvažio na radikalno iskorijenjenje pjanstva i na ona velika kasnija djela, da mu nije bilo u samom odboru drugova, koji su isto mislili kao i on i koji su svom energijom svoga prijateljstva navaljivali �56 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 1907, na 0 . Mathewa, da se primi i smiona i teška i pogi­ beljna posla. Til udarati na mane strastvenika, isto je kao udarati na vojsku neprijatelja. Pa onaj strah, da neće jedini uspjeh njegova rada biti s m i j e h ! Nego on je bio apostol božji. Pomislio je on u sebi, da će Bog platiti i dobru volju njegovu i apostolstvo njegovo — ali i eventualno ismjehivanje. I primi se posla. Naj­ prije se kroz nekoliko mjeseci posveti molitvi, a tom je prigodom stvaro i plan svoga djelovanja; jer on nije imo na pameti samo početi djelo, nego i početi i u svoj njegovoj oprečnosti izvršiti djelo. Poslije te priprave do kraja mu sazre odluka. G o­ dine 1838. na 10. travnja sazove Mathevv skupštinu i pred njom razvije svoj plan. Reče im na prvi mah i previše smjelu i previše čudnovatu odluku: Kako je namislio osnovati društvo, čiji bi se članovi morali z ak l e t v o m o b v e z a t i , da ć e s e u z d r ž a v a t i od s v a k o g a l k o h o l n a p i ć a , a o s o b i t o od r a ­ k i j e . Sa svojim riječima ko s gorućom žeravicom opali i ožigosa on pred skupljenim slušaođma uživanje alkohola i pozva ih, da se ne samo oni čuvaju alko­ hola, nego da i druge svom silom od toga odvraćajuA govor završi ovim riječima: „ Ak o mi s v o j i m n a s t o j a n j e m i j e d n o g j e d i t o g od p r o p a s t i p j a n s t v a o s l o b o d i m o , v e ć s mo o b i l n o nag r a g j e n i . A j d e m o dakl e , p r i j a t e l j i na d j e l o za č a s t b o ž j u , za s p a s e n j e d u š a i za s l a v u n a š e d o m o v i n e ! N i k o m u , ko j e z d r a v , ne t r e b a o p o j n i h p i ć a — ne t r e b a me n i , ne t r e b a v a ma . V e ć su m n o g i i p r i m j e r o m po­ k a z a l i , da od t a k o v i h p i ć a n e m a n i k a k v e p o t r e b e . J a p o z i v i j e m s ve , da mo j p r i m j e r s l i j e d e " ! I 0 . Mathevv napiše obrazac zakletve u jednu knjigu, pa najprije sebe pod zakletvu potpiše. Svi prisutni učine isto to. A to bješe temelj djela. Ovi prvi članovi bjehu potok, koji kašnje naraste velik kao more. Istina odmah u početku i u samome Corku neki su to djelo ismjehavali; megjutim je ipak većina bila ošinuta ugledom i riječju 0 . Mathewa i kao munjom i kao gromom. Mnogi od sugragjana upisaše se kašnje u isto društvo Djelo Corškog apoštola raznesoše novine po svi­ jetu. Naroda se talas zapanji nad tim djelom. Neki odmah pohitiše u Cork, da vide apoštola trijeznosti, da polože zakletvu u njegove ruke i da od njega blagosov prime. U tri mjeseca samo naraste društvo na 25.000 članova; na svršetku god. 1838. brojilo je društvo 156.000 članova. U gradu Limeriku, kud je bio otišo 0 . Mathevv u prosincu iste godine da propovijeda, u četiri dana položi zakletvu trijeznosti 150.000 ljudi, a kašnje u Dublinu u dva dana 60.000 ljudi. U istinu čudesa! Kao talasi mora širio se je ovaj neobični pokret. Otac Mathew sve privuče k sebi. I on se nije umaro i nije se odmaro. Za malo vremena naraste društvo na 1,800.000 članova, a godine 1842. bilo je pet milijuna Iraca upisano u to društvo. I to djelo značilo je za irski narod zoru sretnijih vremena. Svi Irci pozdraviše djelo. Dapače i sami go­ stioničari ne samo da se priključiše pokretu, nego i mnogo od stečenoga blaga za piće dadoše 0 . Mathewu u ime siromaka. I za ovoga dogodiše se promjene u irskome narodu. Nastade mir, marljivost i red. Kako je opo broj slučajeva pjanstva, tako se smanjio i broj zlo­ čina. U tri godine smanjio se broj slučajeva pjanstva na polovicu, a broj zločina u isto vrijeme na jednu če­ tvrtinu. U šest godina smanji se broj zločina na jednu polovicu. Godine 1839. bilo je u Irskoj 66 slučajeva osugjenih na smrt; godine 1842. samo još 25 slučajeva, a godine 1845. spade i taj broj na 13. Otac Mathew postade vogja naroda irskoga. Sve ga je i ljubilo i štovalo. Nego on se ne primiri ni tim uspjehom. Njegov apoštolski duh ne pripusti mu miro­ vanja ni jedne zere. Za malo vremena protegnu on svoj pokret na cijelu Englesku, pa onda i na Ameriku. Kad stiže g. 1843. u London, osvanuše po londonskim uli­ cama plakati s natpisom: „ S j a j n a n o v o s t : 0. M a t h e w u L o n d o n u " ! Za svoga boravka u En­ gleskoj upisa 0 . Mathew u svoje društvo 600.000 članova. U proljeću godine 1849. ode 0 . Mathevv u Ame­ riku. Na putu kao da ga je pratio angjeo Čudesa. U brodovima, u kojima se je on vozio, sve suputnike i svu brodsku momčad predobije za svoju stvar. U NevvYorku bješe primljen kao kralj; a svi njegovi putevi po Americi bili su neprekidni triumfi. Ovdje mu ne bi onako kolosalnih uspjeha kao u Irskoj, ali ipak on za dvije godine u Americi upiše u svoje društvo preko 600000 članova. Žrtve njegova rada u Americi bile su ramjerne. U dvije godine svoga boravka u Americi proputova O. Mathevv 26 država, reče 300 govora i svojom vlastitom rukom primi on 600.000 članova u svoje društvo. Od velikih ovih napora satare se 0 . Mathevv, pa je čeznuo za domovinom. U irskoj je zaželio proživjeti svoje zadnje dane i — umrijeti. Tako je silna domo­ vinska ljubav. U domovini je mislio ponešto i svoje istrošene sile nadoknaditi. Nego neprestani mir bio mu je najveća muka, a neke ga je vrste groznica na ne­ prestani rad nagonila; zato njegove sile klonuše. Go­ dine 1856. udari ga polukap, te izgubi govor. Ljudi su ipak dolazili k njemu i kod njega su se kleli na uzdržljivost od pića. On bi im s velikim naprezanjem pra­ vio znak svetoga križa na čelu. Napokon u prosincu g. 1856. predade 0 . Mathew, apostol trijeznosti, svoju �P. Wasmann o nauki evolucije. veliku dušu Gospodinu svome. Jedva je unišo u vječ­ nost, kad mnogi govornici raznih stranaka i konfesija uzagjoše na govornice, da proslave 0 . Mathewa. Listovi svih struja donesoše o njemu zanosne referate. Do 50.000 duša bilo je pri njegovu sprovodu. A godine 1864. zahvalna mu domovina podiže sjajan spomenik. Najljepši je ipak spomenik 0 . Mathevva, što je osto u slavnoj uspomeni ljudi, a napose Iraca. Gospo­ din se Bog posluži apoštolstvom 0 . Mathevva, da po­ digne Irsku moralno, a po tom i politički. Time je on uradio za Irsku isto onoliko, koliko i Danijel 0 . Connell. Danijel 0 . Connell ne bi mogo mnogo učiniti za Irsku, da nije njegova djela preuzeo Bogu odani i kašnje tri­ jezni narod irski. Krjeposti ne nadvladava ništa, makar joj se što i moglo opirati. Za ovu uslugu učinjenu ir­ skoj domovini pravo je piso protestantski pastor, Dr. Chauning: „ P e t m i l i j u n a l j u d i p o l o ž i z a k l e ­ t v u t r i j e z n o s t i , a t o j e n a j v a ž n i j e d j e l o na­ 57 š e g a vremena. P o v i j e s t p r o š l o s t i j e d v a će t a k a v p r i m j e r p o k a z a t i . P o č e t n i k t o g a ču­ d n o v a t o g a p o k r e t a v r i j e d a n je, d a s e u b r o ji m e g j u n a j v e ć e l j ude . Otac Mathevv i poradi pedesetgodišnjice njegove smrti i porad dobra primjera vrijedan je, da se spo­ mene i u našim listovima. Siromašni Franjevac nije imo u rukama svojim materijalne moći, nego je imo samo moć ljubavi prema svome narodu i moć vjere u Boga. Tim srestvima on je osvajo srca, osvajo ljude, osvajo svete, osvajo i proklete. Iz primjera 0 . Mathevva učimo se dvjema stvarima; prvo: da su samo ljubav u dobru stvar i vjera u Boga kadur izvesti čudesne stvari; drugo: da u današnje vrijeme borbe za opstanak samo krjepostan narod pobjegjuje. Iz toga neka zaključe lju­ bitelji hrvatske domovine, da jedino vjera u Boga i kršćanski moral mogu spasiti i očuvati Hrvatsku! 0 . J. M a r k u š i ć . P. Wasmann o nauki evolucije. evolucije. Ta to je zanimanje i opravdano. Pitanje, što nam treba držati o teoriji evolucije, stoji na prvom mjestu općega zanimanja. Ali kao što je jednodušno zanimanje, koje se odnosi na ovo pitanje, tako su opet različiti (dapače i oprečni) odgovori, koji se sa svih strana čuju. S jedne se strane čuje: ah, šta ; evolucijona je teorija samo slabo obrazložena naravoznanstvena hi­ poteza; tuj nema činjenica; a u svom je daljnjem raz­ vitku izrod ateizma, koji bi htjeo kršćanski nazor o svijetu u prikrajak baciti. Naprotiv se s druge strane veli: evolucijona je teorija dovoljno osnovana na naravoznanstvenim činjenicama; ona je u sebi već tako usavršena teorija, da će ju priznati svaki biolog ma na kojemgod on stanovištu vjerskom stajo. Napokon se s treće strane veli: teorija je o evoluciji protivna krš­ ćanskom nazoru o svijetu; ona je, kako reče Hackel „ gl a v no o r u ž j e u a r t i l e r i j i m o n i s t i č k e na uke pr o t i k r š ć a n s t v u . " Ko dakle ima pravo? D&, ja mislim, da svi imaju nešto pravo, a nešto krivo. Prije svega sada se radi o tom, da se pojmovi jasno razluče. Jasnoća je vazda majka istine. Ko hoće istinu, taj prije svega mora ljubiti jasnost. Zato mogu izjaviti, da je cilj ovih predavanja: što više jasno razložiti pojmove evolucijone teorije u ovom predavanju; za tim ću razložiti koko moramo pojedine pojmove shvatiti i kako se mo­ ramo naprama njima držati. Nauka o evoluciji kao naravoznanstvena hipoteza Nemojte misliti, da sam ja ovamo za to došo, 1 teorija. da protiv Hackelu polemične govore držim. To nije U istinu nije prazna riječ, Što pisahu, da u Ber­ moja svrha. Lani sam u ljetu bio pozvan od koncertne linu veliko zanimanje vlada uoči predavanja o nauki direkcije Sachsove, da dogjem u Berlin i protiv Hackelu uka evolucije dandanas je, tako rekuć, go­ ruće pitanje. U životu savremenoga čovjeka nema skoro niti jednoga časa, da neće po­ segnuti za ovim pitanjem. Osobito je ovo pitanje za nas važno i radi toga, što se s ovom naukom danas mnogo hoće služiti protiva objave. Vrlo je po­ trebito da se čovjek duboko uputi u ovo pitanje. Ali gdje je naći valjane upute? — Stavivši sebi ovo pi­ tanje donosimo čitateljima „Seraf. Perivoja" predavanja P. Wasmanna, Isusovca: „ 0 nauki evolucije." A onako ih donosimo, kako izvjestiše najobjektivnije njemačke novine. Nuzgredice budi rečeno, da je P. VVasmann u ovome pitanju izmegju prvih (ako ne i najprvi) auktoriteta na svijetu. On je svojim mnogobrojnim raspra­ vama ob ovom pitanju pobudio dosada općenito sen­ zacije. Napose govore njemačke novine, da je P. Wasmann i sa zadnjim svojim predavanjima u v j e r a v o ; a to je mnogo rečeno. Predavanja su držana u Berlinu, u redouti philharmonije 13. 14. i 17. veljače ove godine. Na svakom je predavanju bivalo prisutno preko 1000 slušalaca. Megju njima odličnih zastupnika znanosti, zastupnika klera i parlamenta, kao što i veliki broj novinarskih izvjestitelja. Prvo je predavanje bilo pod najavljenim naslovom : �58 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 1907. predavanja držim; ali ja toga ne učinili, jer rni se ne učini shodnim, da postojeću već uzbugjenost još većma pobudim. Dosta je već štogdje i Štogdje pole­ mičnih govora držano. Moj je cilj t a j: da prosvjeti kori­ stim; pa mislim, da ću ovim svojim postupanjem najbolje djelo učiniti. Nacrt vam je mojih predavanja u rasporedu razvijen. Prvim ću vam predavanjem prestaviti nauku evolucije kao naravoznanstvenu hipotezu i teoriju; a rasvijetliti ću je s nizom fotografskih svjetloslika, koje sam uzeo iz posebnog i svog vlastitog po­ dručja — iz područja mravi i termita. U ovom se području osjećam kao na domaćem tlu, pa mi se ne treba opirati na strane auktoritete. Usput ću uzeti dokaze i iz drugih područja. Drugo će predavanje razložiti razlike izmegju hi­ poteze o evolucijonoj nauci i izmegju filozofskog nazora 0 svijetu; nadalje će razložiti razlike izmegju teističke nauke o evoluciji i izmegju materijalističko-ateističke nauke; i napokon će razložiti razliku izmegju darvinizma 1 izmegju teorije o evoluciji. Treće će predavanje ras­ pravljati o upravljenju descedentne teorije na čovjeka, a bit će popraćena s nekoliko svjetloslika. Kadno pred više od 350 godina buknu velika prepirka izmegju ptolemejskog i koperničkog nazora o svijetu, tada se ni slutilo nije o domašaju novih ideja, koje se ljudskom oku otvoriše. Гек je za minulo 19. stoljeće bilo pridržano, da iz heliocentričkog nazora o svijetu izvede zaključke: o naravnom razvitku našeg sunčanog sustava i o jedinstvenom razvitku izmegju cjelokupnog kozmosa i pojedinih nebeskih tjelesa. Prema ovoj univerzalnoj i gorostasnoj evoluciji (koja se na naravnim zakonima osniva), evolucija naše malene zemlje izgleda kao jedan djelčić od ure, da, jedva kao jedan čas i u času dapače kao jedan trenutak. A ipak je i ta evolucija jednog trenutka, vele geolozi, trajala sva­ kako na milijune godina. To je povijest organskoga svijeta naše zemlje do čovjekova nastupa. Poradi na­ pretka zoologije, botanike i osobito porad napretka paleontologije znanost se je sve više približavala pi­ tanju : Kakvi su odnošaji sada živućih životinja i bilina naprama izumrlim, okamenjenim formama. Moramo li mi sadašnji životinjski i bilinski svijet smatrati kao nešto nepromjenljiva, ili su današnje životinje i biline promijenjeni potomci prijašnjih, većim dijelom izumrlih pregja, koji su nam u nekoliko makar kao okamenine sačuvani. Na ovo se pitanje dvovrsno odgovara. Jedan od­ govor dolazi od teorije postojanosti (konstantnosti), i veli: S i s t e m a t i č k e v r s t e , k a k o s e d a n a s u z o o l o g i j i i b o t a n i c i nalaze, j e s u n e p r o ­ m j e n l j i v e . Č i n j e n i c e nam ne p r u ž a j u n i k a k v a d o k a z a , da p r o m j e n e v r s t a p r i l a z e p r e k o n j i h o v i h g r a n i c a . Z a t o ne s m i j e m o g o v o r i t i ni o r a z v i t k u v r s t a za se, ni o s r o d n o m p o ­ r o d u v r s t a u z e v š i ih m e g j u s o b n o , n i t i o s r o d n o m p o r o d u d a n a š nj i h v r s t a s v r s t a m a , š t o su p r i j e ž i v j e l e . Naprotiv teorija evolucije veli: M i m o r a m o s h v a t i t i d a n a š n j u f a u n u i f l o r u, d a n a š n j i ž i v o t i n j s k i i b i l i n s k i s v i j e t k a o s j v r š e t ni p r o d u k t m i n u l e e v o l u c i j e , i li­ ti k a o s v r š e t n u o p e r a c i j u i n d i f e r e n c i j a l ­ n o g i i n t e g r a l n o g r a č u n a sa s t r a n e pri ­ r o d e . Ovo je dakle jezgra pitanja: J e l i b i l o e v o ­ l u c i j e u p o r o d u o r g a n s k i h v r s t a i l i ne ? Iz ovoga se vidi, da bi bilo potpuno lažno reći, kako je teorija evolucije izrod ateizma. N e; pitanje: O p s t o j i li p o v j e s n i č k a s v e z a u p o r i j e t l u izmegju danas ž i v u ć i h ž i v o t i n j a i b i l i na i i z m e g j u o k a m e n j e n i h o r g a n i z a m a , to je pi­ tanje skroz znanstveno. Ono je proizašlo iz logične posljedice zooloških, botaničkih i paleontoloških istra­ živanja. Jedno dakle hoćemo, da čtvrsto ustanovimo: Nauka je evolucije kao prirodoznanstvena hipoteza i teorija nastala iz razvitka zoologije, botanike i pale­ ontologije. Nego, što je predmet evolucijone nauke kao pri­ rodoslovne hipoteze i teorije? Kao što sam već natu­ knuo. Predmet evolucijone teorije kao prirodoslovne hipoteze i teorije jest: prvo istraživati redni slijed ži­ votinjskih i bilinskih forama od prvog nastupa našeg života; koji redni slijed u porijetlu vrsta, suvrsta, i fa­ milija uzeti moramo. Onda drugo: moramo razjasniti ovaj redni slijed po naravnom razvitku vrsta. Ovo je dakle predmet evolucijone nauke kao prirodoznanstvene hipoteze i teorije: s t v a r n o i u z r o č n o i s t r a ž i ­ v a n j e o s l i j e d u o r g a n s k i h o b l i k a , na k o j e m stoje vrste sadašnjosti. A što nije predmetom evolucijone nauke ? — Nje­ zin predmet nije: razjašnjivati prvi izvor života na zemlji. Pitanje: da li imamo za početak prvih organi­ zama uzeti rogjenje samo po sebi ili stvaranje, to je prirodofilozofski problem, koji je izvan evolucijone te­ orije i ne spada u nju. Ovo su metafizički problemi. Po sebi se opet razumije, da evolucijona nauka nije iskustvena nauka; jer se na evoluciju ne može nepo­ sredno po opažanju iliti po pokusu kao na činjenicu zaključiti. Dapače to je nemoguće. Čoyjek je nastupio kao epigon na zemlju na svrhi evolucije, koja je obu­ hvaćala na milijune godina. Ako bi se on obazro na­ trag, našo bi tek spomenike, ruševine i tragove minulih evolucija. Čovjek ne može više neposredno gledati evo­ lucije; nego ju može jedino putem zaključivanja u svome duhu prestaviti — i to po marljivom i svestranom isporegjivanju najrazličitijih dokaznih slučajeva. �P. Wassmann o nauki evolucije. Dakle evolucijona nauka nije znanost iskustva. Ona je po svome biću teorija, koja se sastoji iz čete hipoteza; ali te hipoteze poradi megjusobnog suglasja pružaju najvjerodostojnije razjašnjenje za postanak organ­ skih vrsta. U istinu ini ne možemo zahtjevati, da se razvitak vrsta pred našim očima dogagja, pa da mi teoriju evolucije istom onda upravno potvrgjenu nagjemo. Za tu je svrhu čovječanstvo prekasno rogjeno i prekratko živi. Pomislimo si vodeni cvijet (Ephemera Vul­ gata), koji se proljetnog jutra na život probudi i oko sebe stane drveće promatrati u krasoti cvjetanja. Da su se cvjetići iz pupova razvili (koji su se potihano razvi­ jali) i da zatim cvjetići svoje latice gube i plodom po­ staju, to je vodenomu cvijetu u nekoliko samo časova njegova života potpuno sakriveno. Stoga bi on možda bio prinukovan vjerovati, da je ono gizdavo cvijeće, koje ga opkoljuje, dragi Bog onakovo uprav stvorio, kako je tu — i da će onakovo navijeke ostati. Pa ipak bi se vodeni cvijet ljuto prevario. On bi opet kad bi imo razum, sam po sebi mogo opaziti neke znakove, koji se ne slažu potpuno s nepromjenljivošću cvijetove krasote; tako opazio bi, kako su neki cvjetovi kroz dva tri sata nekoliko svojih latica izgubhi; neki su se više za dva, tri sata razv ili; a neki su opet sasvim lišeni svojih latica. Cvjetovi, koji se razvijaju, to su (da ostanemo kod prispodobe) oni rijetki trage preobrazivanja vrsta, koje još i danas dokazati možemo i ako su primjereno užih granica. Cvijetove latice, koje opadaju, jesu izumiruće vrste; napokon cvjetovi, koji su otpali, jesu već izumrle okamenjene vrste, koje nam pričaju o sudbini svih organskih vrsta na zemlji: one dolaze, prolaze i ustupaju mjesto potomstvu — pa ma­ kar njihov opstanak trajo na stotine tisuća godina, da­ pače i na milijune, kao što traje opstanak nekih vrsta iz roda Brachiopoda Lingula. Ipak i njima kucne neka prva, a neka zadnja ura, kao i svakome od nas. Na koje se dokaze opire nauka evolucije kao pri­ rodoslovna hipoteza i teorija? Ovdje prije svega razli­ kujemo dvostruke vrste d o kaza: upravne i neupravne. Upravni dokazi, to su oni ako i slabi tragovi preobrazivanja vrsta, koje jo š i danas opažamo, kao šio ih je n. pr. Hugo de Vries, botaničar u svome djelu o t e o ­ r i j i p r o m j e n l j i v o s t i pokazo On je našo, da kod bilinske vrste Oenothera (vučiji rep) nastaju novi oblici, koji se kao prave vrste održavaju. S druge se je opet strane proti ovoj teoriji o promjenljivosti podigo pri­ govor (u nekoliko i ne bez razloga); prigovor je t a j : da teorija promjenljivosti nije od velike važnosti, kako de Vries misli. Tako je n. pr. Standfuss sa svojim go­ jenjem leptira dokazo, da se teorija promjenljivosti jedva može u obzir uzeti kao činbenik, kad je govor o proizvagjanju novih vrsta. Ni nepostojana promjenljivost, 59 koja obuhvaća takozvane slučajne promjene Darvinove, ne može (veli Standfuss) dovesti do proizvagjana vrsta. Po njegovom su mnijenju samo adoptativne promjene, promjene prilagogjivanja, koje se po stalnim izvanjskim uzrocima uzrokuju i baštine, od prave vrijednosti u ovoj stvari. Što mi moramo razumjeti pod promjenama prilagogjivanja i kako ove promjene prilagogjivanja mogu dovesti do proizvagjana novih vrsta i rodova, to se dade i zorno razjasniti. Sad dolaze na red neupravni dokazi. Ovdje pri­ rodoslovac, koji hoće da sud izrekne o evoluciji, postupa poput državnog vještaka, koji nekog optuženika rasugjivati mora. Kad se je djelo, koje se optuženome pripisuje, izvodilo niko prisutan bio nije. Stoga državna vlast skuplja sa svih strana opterećujuće razloge protiva optuženome; i što ih se više skuplja, sve se više steže pravno uže grješniku oko vrata. Tako je i o ne­ upravnim dokazima kod evolucijone teorije. Oni se vade iz .korporativne nauke o formama (morfologija), iz komparativne anatomije, iz individualne povijesti evo­ lucije, iz komparativne bionomije (nauka o načinu ži­ vota), iz životinjske geografije i osobito iz paleontolo­ gije. Da ovaj zadnji izvor dokaza rasvijetlimo primje­ rima ! Ima na stotine od vrste mravi, koji su nam se sačuvali kao okamenine u baltičkom jantaru istočnog mora. Tu nalazimo mnogo rodova, koji i danas živu, ali jedva vrstu, koja bi identična bila s našim vrstama. Jedva ćemo moći pomisliti inače, nego da su sadašnje vrste mravi potomci onih okamenjenih ro g ja k a ; i da su po tom one po naravnom razvitku ragjanja a ne po novom stvaranju nastale. Ako usporedimo nadalje oka­ menjene termite crne Jure i tercijarnog doba sa danas živućim oblicima, jedva ćemo moći uzeti inače, nego da su današnjih oblici promijenjeni potomci prvih; i da su tako po naravnom razvitku ragjanja, a ne po n o v o m s t v a r a n j u nastali. Pogledamo li nadalje na najstariju od danas još živućih termitskih oblika, na australsku suvrstu mastotermita i isporedimo li njihove krilne žile sa još živućim blatinama i žoharima, to ćemo kao vrlo vjerodostojno ugledati, da su termiti iskonog paleozoičkog doba potekli iz nekog zajedničkog stabla, otklen potekoše i pregji današnjih kuhinjskih žohara. Takovi bi se primjera moglo i više navesti. (Iza ovoga je učenjak pokazivo fotografske svjetloslike iz roda mravi i termita. Pa je onda govorio i o robovanju megju mravima. A svoje pokazivanje zaključi sa slijedećim riječim a): Ja na to upozorujem, kako su ovdje baš u načinu života opstojali uslovi prilagogjivanja za myrmekofile i termitofile; pa ti uslovi prilagogjivanja proizvedoše megju mravima i termitima obrazovanje novih vrsta, �60 Вг. 4. — Serafinski Perivoj. - rodova i familija — i to baš megju živinicama, koje pripadaju megju najrazličitije familije i redove kukaca. Što dakle ovdalen zaključujemo ? — Ako pozorno promotrimo one pojave, što su upravo ocrtane, reći ćemo: o č i t o n a m m o ž e s a m o n a u k a o e v o l u ­ c i j i i s t u m a č i t i , k a k o su o v e z a n i m i v e f o r ­ me n a s t a l e . S tim, što se veli : č u d n o v a t e ž i v o t i ­ n j i c e , k a o n. pr. m r a v i n s k e o p i c e ( m i m e c i t o n ) d r a g i j e B o g n e p o s r e d n o s t v o r i o za o v u i l i onu v r s t mr a v i , s tom izrekom znanstveno nećemo daleko doći. Princip evolucijone nauke jest je­ dini, koji nam pruža naravno razjašnjenje ovih pojava. Za to prigrlimo ovaj princip! Za odgovor na pitanje: k a k o š i r o k o s m i ­ j e m o u z e t i o v u t e o r i j u , m ro bih posegnuti po mnoge druge primjere iz drugih područja. Ja ipak mi­ slim, da smijem kao rezultat svojih i tugjih istraživanja (koja su se bavila pojavama prilagogjivanja i prouča­ vanjem filogenetičke evolucije) smijem, velinr taj rezultat ovako izreći: za istih vrste rodova, katkada takogjer za familije istoga razreda, za rodove iste familije, dapače i za razrede istoga reda, u ovom se istraživanju na­ lazi dokaza za evolucijanu teoriju. Ovdje nam se isti­ nito pruža stvarnih i silujućih dokaza za srodnost rogjenja rečenih forma. Ali što де više rni penjemo po sustavnim kategorijama, što se više primičemo prestavnim tipovima životinjskog carstva, tim nam oskudniji postaju dokazi, dapače nam ih napokon i posve nestaje, te moramo konačno re ći: u z i m a n j e m o n o f i l e tične(jednorodne) evolucije cijelog organ­ skog c a r s t v a j e s t d r a ž e s n i san bez prirod o z n a n s t v e n i h d o k a z a . I s t o j e t a k o uzi ­ manje m o n o f i l e t i č n e e v o l u c i j e c j e l o k u p ­ no g ž i v o t i n j s k o g c a r s t v a iz j e d n o g a p r a ­ ti p a, u z i m a n j e monofiletične evolucije c j e l o k u p n o g b i l i n s k o g c a r s t v a iz d r u g o g p r a t i p a : s a m o l i j e p o s a n j a n j e . Ovdje nam pot­ puno nestaje dokaza. A sada bi mi se moglo predbaciti: da su moje tvrdnje čisto Fleischmannove tvrdne! Ne; ja se u ovo­ me ne opirem o Fleischmanna; budući on u svojoj opoziciji proti evolucijone teorije preveć daleko igje. Ali ima opet pravo u ovoj stavci: N i j e m o g u će s v e s t i g l a v n e t i p o v e ž i v o t i n j s k o g c a r s t v a na s a m o j e d n u t e m e l j n u f o r m u . Svi su se pokusi ovoga pravca izjalovili. To ne veli samo Fleischmann, nego i mnogi drugi ugledniji auktoriteti. Mogo bih na osobiti način spomenuti profesora Oskara Hertvviga, koji u zaglavnom poglavlju svoje: „Priručne knjige o kompara­ tivnoj i eksperimentalnoj povijesti evolucije" sasma jasnim i logičnim načinom ispituje dosadanje dokaze iz komparativne morfologije i evolucijone povijesti — i 1907. to u prilog descedentne teorije. Njegov rezultat glasi: D o k a z i za m o n o f i l e t i č k u e v o l u c i j u i z v o r a i z da j u posve; a sve više b i va m o p r i s il j en i da p r i g r l i m o e v o l u c i j u v i š e r o d n o s t i . Slično se je izrazio i profesor Boveri, na kojega isto tako nisu uplivale „teološke pretsude." Taj njegov sud se nalazi u jednom rektorskom govoru na viirzburškoj univerzi : „ 0 organizmima kao povjesničkim bićima." I on drži da je nemoguće svesti svih rogjenja životinjskog car­ stva na jednu temeljnu formu. Izmegju paleontologa oso­ bito je spomenuti Steinmanna i Kokena, koji stupiše megju zagovornike polifiletičke evolucije. Za to nek mi se ne prigovara, da sam samo kao „bogoslov" za viŠerodnu evoluciju zauzet! Ne; ja ostajem pri svojim zaključcima isto tako zoološki dosljedan, kao i spome­ nuti znameniti prirodoslovci, koji se kao neteolozi i kao nejezuite izjaviše za polifiletičku evoluciju. A sada ću se nešto obazreti na stanovište kršćan­ skog nazora o svijetu, i to baš na stanovište bibličke vijesti o stvaranju. Tu se veli: Bog stvori životinje i biline po vrstama njihovim. Način bibličkoga izražaja ne smijemo mjeriti mjerilom moderne zoologije. Da se bibličkom izvješću stvaranja o porogjaju prvih organi­ zama na zemlji ne protivi geološka evolucija, to opće­ nito tvrde teolozi. Ali mi prije svega moramo znati: da sveto P'smo nije prirodoznanstvena knjiga u savremenom smislu. Stoga mi učenjaci XX. vijeka ne možemo u svetome Pismu tražiti zooloških izvještaja. Biblija nije htjela posluživati naravoznanstvenoj prosvjeti, nego re­ ligioznim svrhama spasenja, kao što reče i Lav XIII. u krasnoj enciklici: Providentissimus Deus. Evo misli te enciklike: Biblički je izvještaj sastavljen za shvaćanje onoga vremena i po svaćanju ljudi onoga vremena. Stoga je sasma krivo postavljati izvještaje biblije prema podatcima prirodne znanosti, ili obratno. Pa uzmimo napokon jedanput i to, da moramo govoriti o „ v r s t a ­ m a", koje je Bog stvorio! Razumije li valjda i izvje­ štaj biblije pod tim vrstama one vrste, što ih Aristotel razumije pod frazam: el6m Sigurno n e ; jer se Aristotel sa svojom filozofijom pojavi poslije više stoljeća. Ili se možda govori o onim vrstama, koje je teorija konstantnosti proglasila „nepromjenljivim" vrstam a?! Ne; jei se ovaj pojam o vrstama razvio tek u 18. stoljeću po Ray-u, Linne-u i Cuvier-u. S mnogo većim bi se pra­ vom „vrste" bibličkog izvještaja o stvaranju morale uzeti kao redovi loze, o kojima se govori u evolucijonoj nauki — o redovima, koji jedni iz drugi proizlaze i koji su jedni s drugim srodni. Ako dakle prirodna znanost dokaže, da ovaj i onaj organizam, koji su prije držani za različne „vrste", da se dakle ovaj i onaj ororganizam mora uzeti kao niz jednoga izvora, onda ja mogu s biološkoga gledišta ta bića kao „naravnu vrstu" �Vijesnik. označiti. Nego, koliko se tih redova ili ogranaka гоgjenja mora uzeti, toga danas ne zna kazati nijedan učenjak. Iza 2000 tisuća godina možda 'će to bolje znati. Isto tako malo znamo i o uvjetnim formama iz­ vora, iz kojih oni nizovi evolucije svoj početak imadu. Ni pod kakav način nije moguće naći protivnosti megju ovim razlaganjem i izvještajem vjere o „vrstama". Ja sam za se čvrsto osvjedočen, da se nikakva suprot­ nost ne može vidjeti izmegju kršćanskoga nazora o svijetu i izmegju prirodoznanstvene hipoteze i teorije. Ako mi Boga kao stvoritelja svih stvari shvatimo i pomislimo: da se je svijet, kojega on stvori, samo­ stalno razvijo, tada mi dapače o Bogu imamo veću misao, nego kad bi držali: da Bog poseže svuda u naravne zakone. Pomislimo si dva biljardna igrača, koji moraju sa stotinu lopta upravljati! Jednome je potre­ 61 bito stotinu udaraca, a drugi s jednim samo udarcem može svu stotinu lopta upraviti, kud ga je volja — zar nećemo reći, da je pošljedni igrač mnogo vještiji. Već je Toma Akvinski razložio, da je sila nekog uzroka tim veća, čim se na udaljenije djelovanje posredno pro­ teže. Bog ne seže posredno u red naravi, gdje može djelovati po naravnim uzrocima. — Ovo nije nipošto novo, nego staro načelo, koje nam čini, da je prirodoznanstvena hipotoza i teorija, u koliko se stvarno do­ kazati dade, s kršćanskim nazorom o svijetu skroz i savršeno spojiva. Po ovome shvaćanju evolucija organ­ skoga svijeta sliči malenom retku u knjizi od milijona stranica, koja knjiga govori o evoluciji cijeloga koz­ mosa a na naslovnom listu te knjige još i danas počivaju neizbrisiva slova: ,,U početku stvori Bog nebo i zemlju." (Nastavit će se.) V I J E S N I K Naša domovma. Znamenita 25-godišnjica. Na 15. kolovoza ove godine navršit će se 25. godina, kako je osnovana gi­ mnazija franjevačke redodržave Bosne Srebrene. Upravo licem na Veliku Gospojinu bješe u Fojnici redoviti fra­ njevački kapitul obdržavan pod presjedanjem preč. oca Bernardina a Portu Ramantino, generala; i na tom kapitulu potrebnim se je vidjelo mudrim očima od starešinstva, da se osnuje gimnazija za odgajanje mladeži, koji bi imali namjeru, da se posvete svetome zvanju redovništva — a u ono vrijeme i mal ne jedinog dušobrižničkog staleža za katolike u Bosni. Osnovanjem gimnazije (prvih godina pod imenom „probandata") krenuli smo u kolo prosvjetnoga života — kad nam prije tim putem od zle sudbine poći nije dano. U svoje ćemo vrijeme i opširnije o tome nešto reći, a sada neka je dosta, da izrazimo svoje zadivljenje nad velikim prijegorom i zanosom kapitula od 1882., koji odmah iza trije, četeri godine oslobogjenja imade toliku vjeru u pomoć ozgora i toliko pouzdanje u svojih, tako rekuć, deset nokata, pa započe djelo, koje iskaše žrtava da­ leko više, nego što naša sirotinja mogaše dati. Bližnjega svoga, koji bi nam pomago ne imadosmo. I opet se potvrdi ona izreka Pisma, u kojemu bješe pisano: „Ni­ sam vidio pravednika zapuŠćena, ni sjemena njegova, da kruha traži." Ispravak na jednu statistiku „Kat. Lista.“ Vrijedni naš „Katolički List" u 10. broju od ove godine donosi nešto statistike o franjevačkom redu. Ali oni navodi, koji se tiču redodržave Bosne Srebrene, znatno su fa­ lični. Naša Bosna Srebrena imade ne 22 župe, nego ravnih 59 župa. Pogrješka nam se Činila nešto važnija, pa ju ispravljamo. K rešev o : f 0 . M, Kopić. I opet nam je umetnuti jednu tužnu vijest u retke našega lista. Javljaju nam, da je preminuo u Gospodinu časni starina o. M. Kopić 24. ožujka ove godine od klonulosti srca. Poznat je bio starac radi simpatičnih razgovora. Rado je volio opominjati mladež. Osobito su se njegove opomene i nje­ govi ukori odnosili na one, koji tobože iz modernosti preziru neke krasne običaje i povlastice našega naroda. U tome je imo pravo. Napose moramo spomenuti, da je pokojnik u kronologiji gimnazije u Visokom zapisan kao prvi, koji je u ona teška vremena obnašo teret učitelja u „probandatu." Rogjen je 1846., obučen 1866. zavjetovao 1872., a misu je reko 1873. Više je godina bio župnikom. Pokoj njegovoj duši! Spomenploča hrvatskom historiku Ivanu Krst. Tkalčiću. U Zagrebu ustrojio se je odbor, da podigne na kući br. 14. u Novoj Vesi u Zagrebu spomenploču velikom hrvat, historičaru Ivanu Krst. Tkalčiću, izdavaču „Povjesnih spomenika grada Zagreba" i „biskupije za­ grebačke." Dični pokojnik radio je mnogo na polju hr­ vatske kulturne historije, a neumrlu si je slavu steko svojim spisom „Slavensko bogoslužje u Hrvatskoj" u �Br. 4. 62 Serafinski Perivoj. — 1907. kojem je usto na obranu svetinje naroda hrvatskoga glagoljice, te nepobitno dokazo, da je glagoljica upo­ trebljavana u zagrebačkoj biskupiji. Nadamo se, da će se hrvatski narod odazvati po­ zivu rečenoga odbora, i doprinijeti prinos za podignuće spomenploče velikom pokojniku. Prinose primaju u Zagrebu gg.: E. Laszovvski, vladin perovogja (Visoka ulica 4), Janko Barle, prebendar (Nova Ves 14), Dr. Velimir Deželić, pristav kralj, sveučilišne biblioteke i g. Lujo Tomšić, knjigovogja (Gajeva ulica 7). Amerika. Težina duše. Američke novine po-ve ozbiljno ras­ pravljaju o posve novom iznašašću na polju eksperimentalne psihologije. Pet liječnika u Massaschussets-u poslije šestgodišnjih pokusa, imaju volju zaključiti, da je čoviečija duša teška otprilike 30 grama. Liječnici, megju kojima i Dr. Dunkan mac Dougall iz Bostona, zaključuju svoje iznašašće iz onih činjenica, što ; u mjerili *jelesa prije na­ stupa smrti, pa su bila većinom teža za 30 grama od lešina poslije smrti. Navedenim činjenicama drugoga zaključka ne znadošenaći. Oni su, vele novine, posve rreopazljivo umirajuće osobe pomoću neosjetljivo pomičnog kreveta na­ vodili na tezulju — i ova je tezulja iza smrti čovjeka obi­ čno za 30 grama padala u težim Kod nekoga flegmatika ta je razlika težine nastupila istom iza jednoga minuta. Dovlen američke novine. Mi smo uvjereni o zlobi skeptičnih Evropljana, da Američkim vijestima neće vje­ rovati. U tom uvjerenju mogli bi se samo prevariti s obzirom na učenoga Hackela i Hinkovića. Što se samih nas tiče, nećemo biti tako zlobni, da ne vjerujemo u njihove vijesti. Samo nam je začudno, da ta duša nije još teža. Oni očevidno zrak u plućima i na drugim mjestima živoga čovjeka drže za dušu. Kad čovjek umre umre i sav organizam, umru i pluća; po tome se pluća i sav organizam sljunu, a zrak mora van. Nije dakle začudno, daj e mrtav čovjek, lakši za 30 grama od živa čovjeka; nego je začudno da po računu američkih liječnika nije ljudska duša još teža. Ova naša opaska neće ništa smetati, da će neki naši u svojim filozofskim raspravama jednom objavu američkih liječnika proglasiti n e o s p o r i v i m č i n j e n i c a m a . Dapače, nije isključena mogućnost, da će s vremenom učenjaci o tim stvarima slušaocima svo­ jim pokazivati svjetloslike, tako zvane: Lichtbilder. Njemačka. Crtice iz borbe minulih izbora. Kako je silna i kako strastvena kao što i bezdušna bila borba za vrijeme minulih izbora u Njemačkoj, vidjeti će čitaoci iz ove cr­ tice. Osobitu su mržnju pokazali liberalci prema centru- mašima, ne štedeći dakako ni socijalnih demokrata. Čim se oglasiše izbori po njemačkome carstvu, tiskara: P. H. Bamann (Halberstadt, Harmonienstrasse) izdade vrlo izvorne razglednice i razasla ih po zemlji na izbor­ nike, na odbore i korporacije. Razglednice su prestavljale slijedeću sliku: u sredini stoje dva čovjeka, već po crtama lica poznata; megju tim ipak i natpisi pokazivahu, koji su to ljudi. Pod jednim bješe pisano: „Crveni papa Avgust I." (Bebel), pod drugim bješe pisano: Crni papa Pio X.“ Nad njima je stajala izreka (kao da jedan dru­ gom govori:) „Ruku o ruku gledajmo, da XX. vijek strpamo u sanduk!" Pio X. s mantijom: držaše u de­ snoj ruci syllab, a u lijevoj ruci konopac i Bebel držaše za drugi kraj konopca. Obojica su s konopcem stavljeni u priliku, kako carskoga orla dave u vratu. Kao poklik bješe na istoj slici velikim slovima pi­ sano: „Izbornici ako hoćete, da njemačka država propane, izaberite nas; a mi ćemo vam za to u zahvalnost podignuti ove spomenike pokraj nas." Pokraj Bebela bješe spomenik, koji prestavljaše bustu Ljudevita XVI. bez glave, a uz Ljudevita XVI. stajaše jedan Jakobinac s Guillotinom u činu najvećega oduševljenja. Pokraj Pia X. stajahu dvije kao baklja rasplamsane lomače, na koji­ ma (prema natpisu) stajahu Huss i Hackel. Franjevci, Isusovci, biskupi i duvne prestavljeni su kao da kolo igraju oko osugjenih krivovjernika. Kako se vidi umjetniku je posve uspjelo zorno predočiti ljudstvu raspoloženje svoga duboko mrzećeg srca. Rim. Sjednica u akademiji katoličke vjere. Dne 16. prošlog mjeseca obdržavana je u Rimu u velikoj dvo­ rani apostolske kancelarije pod presjedanjem kardinala Rampolle, javna sjednica u a k a d e m i j i k a t o l i č k e v j e r e , na kojoj je dobro poznati istraživaoc P. Rinieri S. J. iznio veoma zanimivu temu: J e s u li p a p a Kl e t i p a p a A n a k l e t r a z l i č i t e o s o b e ? Mnogobrojno općinstvo s najvećim zanimanjem je pratilo razlaganja korzičkog učenjaka. Poznato je, da neki hronologiju prvih rimskih papa ovako ir.eću: Sv. Petar, sv. Lin, sv. Klet (78—90), sv. Klement (90— 100), i sv. Anaklet (100— 112). Sv. Klet bio je Rimljanin, sin Emilijana; vlado je na Petrovoj stolici 12 godina, 1 mjesec i 11 dana, a umro je mučeničkom smrću 26. travnja i po­ kopan u Vatikanu juxta corpus Beati Petri (pokraj tijela sv. Petra). 0 sv. Anakletu čita se, da je bio rodom Grk iz Atene, a sin Antiohov; vlado je 12 godina., 10 mjes. i 7 dana, a umro je mučeničkom smrću 13. srpnja i pokopan takogjer juxta corpus Beati Petri. U službenom popisu papa, koji je god. 1904. popravljen od Duches-a, a od Vatikana izdan i u Vatikanu tiskan, �63 Vijesnik. pape su poredani ovako: Sv. Petar, sv. Lin, sv. Klet (76—82 ?), sv. Klement ( 8 8 - 9 7 ?),sv. Evarist (97— 105?). Dakle tuj potpuno fali sv. Anaklet. To prijeporno pi­ tanje tako je staro kao i poznato, stoga se ne ćemo u nj pobliže upuštati. P. Rinieri po svom dubokom uvjere­ nju drži, da je sv. Anaklet uistinu opstajo, i da se nesmije i nemora identifikovati sa sv. Kletom. Vidjet ćemo, šta će na to reći službeni spis. Franceska. Crkvena politika i pučanstvo. Po zadnjemu (g. 1905.) službenom izvješću o stanju pučanstva u Franceskoj, pučanstvo Franceske opada. I to je opadanje toliko, da zabrinjuje sve patriotične Franceze. Još god. 1904. broj rogjenih nad brojem mrtvih iznosio je višak od 70.026, ali taj je višak godine 1905. spao na 37.120. Ako ovako bude u Franceskoj pučanstvo opadati, pogibelj je, da će broj mrtvih sustići broj rogjenih u malo vremena. Broj rogjenih u Franceskoj god. 1905., koji je pokazivo ko­ ličinu od 807.291, jest najmanji broj u cijelo sto god.; taj je broj još kukavniji, kad uzmemo u obzir, da je broj sklopljenih brakova spomenute godine viši, nego prošlih godina. Broj sklopljenih brakova god. 1905. iz­ nosi 302.623, a to je broj, koji je u periodi od deset godina (1891 — 1901.) samo jedanput bio nadvišen — i to godine 1901. Upada u oči, što ovo opadanje pu­ čanstva spada baš u ono desetgodišje, u kojemu je vjerska misao u Franceskoj najviše trpjela. U prvih šestdeset godina broj rogjenih u godini iznosio bih vazda količinu .od 900.000— 1,000.000. Godine 1861. broj ro­ gjenih iznosio je 1,005.000; god. 1866. 1,006.000; premda je u tim godinama broj sklopljenih brakova bio raz­ mjerno malen (1861.: 305.000, 1863.: 303.000). Ako je onih godišta pučanstvo Franceske bilo za 1\. milijun manje od današnjega pučanstva, a broj rogjenih bio za 200.000 veći od današnjega broja rogjenih, onda je ra­ zumljiva zabrinutost franceskih domorodaca, koji s nekom skepsom gledaju u budućnost svoga naroda. Franceski nacijonalni ekonom, Paul Leroy-Beaulieu ufranceskome listu: „Economiste Frangais" (br.48, 1906.) razmatra o opadajućim brojkama pučanstva u Frances­ koj i o uzrocima toga opadanja. Učenome Francezu opadanju pučanstva ne leži uzrok u odnošajima mate­ rijalnoga stanja, jer je materijalno stanje ovih godina megju franceskim pučanstvom u pogodnome stanju; niti nalazi uzroke opadanju pučanstva u sve to većem uži­ vanju alkohola, jer imade u Franceskoj departamenata, gdje se razmjerno vrlo malo uživa alkohol — a baš u tim departamentima brojevih pučanstva izgledaju mnogo kukavniji, nego u nekim departamentima, gdje se alko­ hol u kudikamo većoj količini uživa. Paul Leroy-Beaulieu razgledavši sve okolnosti veli, da je prisiljen opadanju pučanstva uzroke potražiti u narodnome moralu — ili bolje u nemoralu. Učeni Francez ne tvrdi samo, već i dokazuje brojkama. Departamenti, gdje je religijozno mišljenje na svojoj visini, ti departamenti imadu naj­ povoljnije brojeve pučanstva. Vjerski duh povoljno dje­ luje na porast pučanstva, a najveći je neprijatelj po­ rastu pučanstva kruhoborsko mišljenje (najnovija fran­ ceska fraza veli: „1е temperament arriviste"). Svi su oni kruhoborci, koji svoje religijozno mišljenje ravnaju po želucu. Otprilike će Franceska preziranje križa pla­ titi skuplje, nego ratove 1870. 1. Vijesti sa Istoka. Katoličke noviue u arapskom jeziku. Egipat do­ sada nije imo vlastitih katolički novina u arapskom jeziku. Od nove godine pokrenuše Isusovci u Kairu tjednik pod naslovom: „Е! baschir el inasri" („Egi­ patski glasnik"), u ostalom imade još novina u Egiptu, koje izlaze u arapskom jeziku (ima ih i takovih, kojima su urednici upravo katolici), ali one druge ne zastupaju katoličke stvari. Zanimivo je spomenuti, kako su se Arapi, a s njima i njihove novine pomajmunile. Svaki su im dan stupci novina puni obijesne premudrosti. Što je god u Evropi već oglogjano i potureno u kut, to Arapi u svome Istoku istom počimlju podgrijavati. Sirske novine nisu tako slobodne; njih dotjerava cenzura. Da­ pače je novina u Siriji gotovo nestalo; samo još izlazi najbolja novina u arapskom jeziku: „Maschreti", koju izdaju Isusovci u Beirutu. Maroniti. Narod Maronita izjedaju tri rakrane: seljenje u novi svijet, hazardno igranje i sveza sa slo ­ bodnim zidarstvom. Sirski i Kaldejski patrijarha rade neumorno za ojačanje svoga naroda. Židovi i katolici. Neprestano doseljivanje Židova uzgrožuje katolike; osobito one katolike u gradovima. Narod nekad ljubljeni poslije toliko vjekova odigrane tragedije na Golgoti ni dandanas još ne može spokojne duše gledati časnoga krsta. Manji obrtnici i trgovci u svetoj Zemlji propadaju pod konkurencijom Židova. U tim okolnostima katolici ne mogu naprijed nijednoga pedlja. Zarade opet druge vrlo malo. Ko dakle nema novaca u svetu Zemlju neka ne unosi giave! Sveta Zemlja i sama proizvodi dosta prosjačkoga svijeta. Nego, od kako se poče graditi željeznički put prema Mekki, svijetu se dade uloviti po koja para. �64 Br. 4. — Serafinski Perivoj. 1907. Perzija. Javne zahvale. Stanje katoličke crkve п Perziji. Povodom pro­ mjene na perzijskom prijestolju po smrti šaha Musafer Eddina vrijedno je baciti pogled na stanje katoličanstva u Perziji, u domovini Hafiza, pjesnika širaskih ruža. Preko 700 godina ne bijaše u Perziji drugih kršćana do li nestorijevaca. Istom u 14. stoljeću ode O. Franko od Perugjije, dominikanac na Istok. Njegov je uspjeh bio toliki, da ga je papa Ivan XXII. godine 1318. imenovo metropolitom u tadašnjem prijestolnom gradu Perzije; u Sultanijehu. Iza njegova imenovanja brzo poraste broj katoličkih crkava u Sultanijehu i okolo njega na 26. Kašnje pod vladavinom Timurovića Safisa 1387.— 1405.) u progonstvu propade katoličanstvo u Perziji po temeIju. Pa kodom u 16. stoljeću usmjeliše se bosonogi karт л 11Х * 1и Ј n o t D o r - r iii! • r o p 'i i m A c ln ^ i i л»* meličani, da posjete nopet Perziju; esreća im nposluži, jer im dobroćudni Šah Abbas I. (1586. - 1628.) dopusti, te oni osnovaše samostan u Ispahanu. Papa Urban VIII. go­ dine 1629. u ovome mjestu ustanovi biskupiju. Megjutim ni ova sreća ne trajaše uulje od 100 godina. Go­ dine 1712. počnu nanovo čemerne gođme po katolike u ovoj kraljevini; velika progonstva, tako rekuć, ponovno istrijebe vjernike. Godine 1874. ustanovi se prva delegatura i msgr. Cluzel imenovan bješe apostolskim delega ­ tom ; i njegovim marom mnogi nestorijci prigjoše u kato­ ličku crkvu. Godine 1883. dva perzijska princa dobiju od pape i prime veliki krst Pijcva reda, a god. 1891. uruči apostolski delegat Matety u svečanoj audijenciji njegovu veličanstvu šahu dar od pape. Biskupija u Ispa­ hanu obuhvaća cijelo kraljestvo i broji devet vjerovjesničkih postaja, koje su u rukama franceskih lazarista. Djeluje tamo danas 77 svećenika, 12 lajika i 40 časnih sestara. Broj katolika iznosi 22.700 istočnoga obreda i 200 latinskoga obreda. Imade uz to 53 crkve, 45 Škola, a u njima 1470 učenika. 1. Velezaslužno „Gospojinsko društvo*' za potpo­ maganje siromašnih crkava u Sarajevu, darovalo je siromašnoj crkvi sv. Ilije u Kiseljaku: 1 bijelu paramentu u vrijednosti od 100 K, 1 albu, 2 naglavnika, 4 purifikatorija i 1 krasnu roketu. Na ovom plemenitom daru u ime svoje i svojih župljana potpisani se najusrdnije zahvaljuje, moleći Boga i sv. Iliju, da se darovateljima obilno naplati! Kiseljak, dne 2. veljače 1907. F r a B l a ž P o r d u s i ć , župnik. 2. Sinovi pokojne braće Ive i Filipa Crvenkovića, ovomjesnih gragjana, darovaše ovoj crkvi zvono teško 733’ , klgr., i to samo zvono osim osi i druge opreme. Na ovome veledušnom daru zahvalni su im svi župljani, ^ i» < Х к м м Мг Л .I Л «-* л л Л — an najviše ^potpisani župnik. DBože daj, da se •i drugi ugledaju u pobožnu obitelj Crvenkovića! Vareš, dne 5. veljače 1907. F r a S t i j e p o I ki ć, župnik. Dopisi uredništva. S a r a j e v o : O to k a ru Š u m o m . Na bezimena pisma kao i na bezimene radove ne uzimamo nikakva obzira. A da ste nam se javili s pravim im enom , onda bi istom došlo na račun pitanje: jesu li Vaše stvari početničke ili ne, jesu li za štam pe ili ne? Vi nas uvjeravate, da nam se pod pravim imenom sadzasad ne m ožete javiti. Vi dakle nem ate u nas povjerenja — a kako će uredništvo imati povjerenja u bezimenu osobu?! L iv n o : M ladoj b ra ći su ra d n icim a . Zvijezda rada neka je svegjer pred očima Vašim! Ko klone radi m om entanoga ne­ uspjeha, nije vrijedan ozbiljnoga obzira. Ima od Vaših stvari i dobrih, pa će doći s vrem enom u stupce „Seraf. Perivoja.*' Za­ sada imademo prečih radova. Nego, preporučujemo Vam misao za raširenje našega lista pred dolazećim praznicim a! Za to bi djelo dobili plaću od svetoga oca Frane. K n jige n a o g le d . Oni, koji nam poslaše svoja djela na ogled, poručujemo, da ih nijesmo zaboravili! Ako hoće, da im istinu reknemo: ne možem o dospjeti na čitanje. T is k a ra V o g le r i d ru g o v i u S a r a je v u . �VOGLE^ i DRUGOVI, Sarajevo. igotiskara i stereotipi] a u Bosni i Hercegovini, najmodernijim pismenima, )m i strojevima. = Preporučuje se za tiskanje novina, nakladnih djela, molitve­ nika, posjetnica, zaručnik i vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tiskarsku struku zasiecaju sa ukusnom izrad­ bom i uz najumjereniju cienu. Vanjske naručbe O B A V L J A J U SE ODMAH. �ц f stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 5 0 — kom. џ ТГ1 IftTTntft, «*■ 1 1 1 ••& Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ruža, h eliotrop, mošus, egju ju rejica rgjica,, c vijet breskve itd. R azašilje pouzećem Manhattan Unternehmung Budimpešta, VII Bezerćdy ulica 3. GOVI obilno C A. kao: Matici vjenčanih, na i eshibita. Matica umrlih Krstnih, Vjenčanih a, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. o � https://kolekcije.nub.ba/files/original/5dd10b86af503073eb896cdfc720b0a7.pdf 60575cee7c05a172a11428cde2025503 PDF Text Text QLA5IL0 HRVATSKIH FRANJEVACA. □l) UREGJUJC: b itu j 6 . 1. 2. 3. 4. H L" *':Ш Џ 1ГГ.т^\Ј1\С. ^ Č lanci : Život i rad Ivana Frane Jukića Pobjeda ustrajnosti . . . . Pokret za „slobodnu Skok P. W asrnann o nauki evolucij Na podnožju Vezuva Danska: 10. Stanje katoličke crkve u Danskoj Vijesnik : Naša domovina: ■ f j '? Amerika: 5. »Matica Hrvatska« i »Društvo H r v a ts k .h | K n již e v n ik a « ................................................ 93 6. Zagreb: Drama »Prokletstvo« zabranjena na p o zo rn ic i................................................... 94 7. Zagreb: Prosvjedna skupština u restaura­ c iji » K o l a « .............................................................. 95 8. Njemačka: Njegova ekscelencija Hackel . izlazi m jcscčno na pua arka , godiSnja cijcna GOD. XX. V7I5 0 K 0 , 15. L IP N J A 1907 . 5 kruna RUK0PI5C I PRCTPLATU PRIMA URCDNi St I/O U VISOKOM (POSNA, UISOKO, PRANJCVAČKA GIMNAZIJA). OITRAVNISt u O. JC u TI5KARI „UOGLCR I PRUGOVI11, SARAJCUO. 11. Štovanje svetaca megju protestantima Engleska: 12. Napredak katoličke crkve Prosvjeta: 13. 95 ....................... 96 0. Placido Belavić, franjevac: Sv. Iv. Kapistran pod B io g ra d o m ............................ 96 SARAJfVO TISKARA UOGLER I DRUGOVI 1907. �Osim v?e oglašenih, primili smo još slijedeće milodare: Po 500 K: Knez Ivan II. Liechtenstein, Beč; Gjuro Briickl, kanonik, Monakov (500 maraka u zlatu darovo = 583 K 94 h); Josip Posilović, nadbiskup, Zagreb. Po 200 K: Preč. opat trapista, Banjaluka; tvrtka Eisler i Ortlieb, Zavidović; Dionička pivara, Sarajevo Dr. Antnn Maurović, biskup, Senj. Po 100 K: Pavao Gugler, biskup, Zagreb; Nj. carska visost nadvojvotkinja Adelgunda, vojvotkinja od Modene, Beč; N. N. iz Jajca po fra Anti Ćoriću; Rudarsko društvo „Gewerkschaft Bosna“ ; Ivan baron Appel, general, Beč; Isusovački provincijal, Beč; Špediciona tvrtka Rotter i Perschitz u Sarajevu; Knez-primas Vaszary, Budimpešta; Antun grof Brandis, Beč. Po 80 K : Fra Anselmo Spalenk^, gvardijan, Đačiće (Moravska), skupio u crkvi prigodom pokladne adoracije; Marija Štiglić, Slav. Brod Po 50 K : Grof Meranski, G radac; JNjez " Gisela Bavarska 40 maraka u zlatu; Knez-biskup Bauer, Oiomuc; Nj. car. i kr iiand ; Antun Schadler fotograf, Sarajevo ; "ičko društvo u Zenici; Zemaljska banka, Samostan milosrdnih sestara, Z rg -eb ' ^ t.JC*,arsko industrija,. ПЛ' Sarajevo; General Varešar'n, Z ad ar: Nadbiskupsko sjemenište, Budimirović, Travnik; F. Marat, Po 40 K: N. N. iz 0 general a velinistr., Prag; F kanonik i direktor sjemeništa, Po 30 K : Samuel nez Thurn-Taxis, Regensburg Zagreb; Ana Šćetinec skupil (35 K 25 h). I pnika u Koraću ostalo pod ruPo 25 K Feher Ipol brikom „Sv. Anti == 24 I Ana Harrach; Aschach na DuPo 20 K Nj. Visost imun Aichner, biskup u Briksenu; navu; Ivan Bubak, podvornik, eustiftu; Andrija grof Potocki, ckr. Herman Geiger, dvorski kapelan, lbauer, Linac; Stjepan Puzo iz Gošće; namjesnik u Lavovu; Gospodja Linh na“ u Bos. D ubici; Tvrtka Guido Rutgers, Josip Crnobrat, kanonik, Senj; Drvodjel ki biskup knez Alfred, Montennovo; Ivan Beč; Bosnische Holzverwerthungs-Akt. Lueger, bečki gradonačelnik. Heindl, Beč; Grof Larisch-Monnich, Solza-Karw Po 10 K: Grofica Marija od Salm-Reiferscheida, Morav. Budvice; Princeza Ana Schvvarzenberg, Lavov; Grofica Marija Hampesch-Bollheim, Jaslovice (Moravska); Grofica Eltz, Vukovar; Dr. Nikola pl. Rajner, prestojnik odjelenja zemalj. vlade, Sarajevo; Dr. Hugo Linhart financ. nadsavjetnik, Sarajevo; Knjeginja Paar iz Bechinja; Barunica Henneberg, Hradek; Knjeginja Ida od Schwarzenberga, Orlik (Češka); Bezimeni dobrotvor iz Beča; Petar Brnjić, Visoko; Grofica Ida Strassnitz, Lovrana; Zdenko barun Sedlnitzky, Wagstadt (Šlezija); Marija princesa Thurn-Taxis, Zdounek; Fra Grgo Kotromanović, Dželilovac; Marija Dvorak, Sarajevo; Mato Grabović, B reške; Josip Novaković, profesor, Zagreb; Gregrsen i sinovi, Zavidović; Stjepan Babić, kanonik-štioc, Djakovo; Matija Stjepinac, kanonik, Varaždin; Stjepan Gašparović, župnik, Čemerno; Dr. Ivan Kulavić, Ljubljana; Franjo Budicki, kanonik, Zagreb; Pavao Leber, kanonik, Zagreb; Biskup Prohaska, Szekesfehervar; Dr. Vjekoslav Homstarić, župnik, T uh lja; Otac Radoslav Kulijer, župnik, Triješćani; Gospodja Karla Sallera šumara, Ključ; Obitelj Nike Krijana, Koraće; Zakarija Kulier; Jurić, župnik, Gradačac; Knez Gjuro Zobkovitz, Prag; Provincijal O.O. kapucina, Beč; Pero Šumo iz Osove; Dr. Anton Riehl, odvjetnik, Bečko Novomjesto; N. N. iz Beča; Dr. Anto Kesselbrunner, Krems; Fra Mirko Šestić, župnik, Foča. (Nastavi će se). �F. Wasmann o nauki evolucije. 91 4. Mi n e s m i j e m o d o p u š ć a t i n i k a k predočiti. ve D &, b i 1o bi to n e m o g u ć e , k a d ne bi b i t n e r a z l i k e i z m e g j u č o v j e k a i ž i v o t i n j e ; o p s t a j a l o n e i z m j e r n o s a v r š e n o bi će, k o j e a o d u h o v n o j i b e s m r t n o j d u š i č o v j e k a je n e s a v r š e n o bi će već pr i j e u sebi kao n e mo ž e ni g o v o r a bi t i . u p o t e n c i j i i ma l o . A budući to uprav kod teistiNaprotiv tome teistički nazor o svijetu postavlja čkog pojma o Bogu dolazi, onda ni pojam stvaranja ove postulate. ne sadržaje u sebi nikakve filozofičke oprečnosti. 1. M i m o r a m o o s o b n o g s t v o r e a, bi će, 3. N a d a l j e je k r š ć a n s k i n a z o r o s v i j e t u k o j e po s v o j o j n e i z m j e r n o j s a v r š e n o t i „ s t v a r a n j e m ma t e r i j e " već u d a r i o t e me l j o d s e b e i p o s e b i od v i j e k a o p s t o j i i k o j i p r a v i l n o s t i c i j e l e s v e m i r s k e e v o l u c i j e i up r a v o radi svoj e ne i z mj e r ne sa vr š e nos t i cijele evolucije a n o r g a n s k o g a svijeta; u z r o k s v o g a b i s t v a u s e b i s a m o m i m a d e budući da je u prvim atomskim ili elektronskim kom­ — d o k t v a r u z r o k a s v o g a b i s t v a u s e b i binacijama odregjeno bilo neko materijalno raspoloženje, i m a t i ne mo ž e . Ovaj Bog kršćanskoga nazora o iz kojeg su se morale tečajem slijedećih milijuna godina svijetu u svim je stvorenjima prisutan, on nije daleko sve promjene atomskih rasporeda naravnom evolucijom od n as; on o s i m t o g a p o s v o m e s u d j e l o ­ dogoditi. Time je udaren dovoljan prvi temelj, dovoljan v a n j u d j e l u j e u s v i m s t v o r e n j i m a — ne prvi uzrok za daljnu naravnu evoluciju cijelog anorgan­ k a o „boj na s t r o j u " , n e g o p o s v o m e u n u ­ skog svijeta. A meni se čini, da je ovo shvaćanje veo­ ma umno shvaćanje. tarnjem prisuću sudjeluje s djelovanjem 4. Kršćansko shvaćanje svijeta iziskuje za postanak n j i h o v i m . Možda će se s monističke strane reći: ta, to su čisto monističke ideje?! Ne! Monizam je upravo prvih 'organizama takozvani „či n s t v a r a n j a " . Ja od teizma pozajmio ovu posvudašnju prisutnost božju velim t a k o z v a n i ; jer da su prvi organizmi proizašli i božje sudjelovanje u svim djelovanjima stvorova — i iz anorganske materije, to je nužno skopčano s ovom za to je pozajmio, da time svoju ideju o Bogu iskiti. materijom. A to nije „stvaranje iz ništa", kao što je To je zajam od monističke strane. Ne trebam stvaranje stvari ne, nego je proizvod iz anorganske materije, ovdje dokazivati, kako su teističku ideju o Bogu na­ koja je već opstajala, A li a k o bi s a d a p r i r o d n a žalost mnogi zastupnici monizma poimence Hackel z n a n o s t d o š l a i k a d bi n a m d o k a z a t i mogl a, nakazili do karikature. Moglo bi se upravo reći, da d a j e i s k o n o r o g j e n j e u i s t i n u m o g u ć n o (t. je Hackel pojam osobnosti božije pozajmio od cijevnja- j. d a m o g u iz a n o r g a n s k e t v a r i ž i v a b i ć a ka ili kolutaša, u čijim se organizmima nalaze dije­ s a m a s o b o m p r o i z i ć i ) , o n d a bi mi t e i s t i lovi kao inviduji — a odregjeni su svaki pojedini o d m a h s v o j č e t v r t i p o s t u l a t s v e s e l j e m za druge poslove, tako su jedni odregjeni: da jedu, b r i s a l i . T o n i j e b a š b i t n o za k r š ć a n s k o drugi da plivaju, treći opet da brane i t. d. Hackel s h v a ć a n j e s v i j e t a ; s a m o n a s p r i r o d n a je sada jedne od ovih inviduja nazvojedućim osobama, z n a n o s t na t o si l i , j e r n a m o n a b i o l o š k i m druge plivajućim osobama, i t. d.; a ovaj se zoološki č i n j e n i c a m a d o k a z u j e , da j e n e m o g ć e p r a pojam ne dade dakako uporaviti na Boga. A za Hackela r o g j e n j e. T i m o b r a z l o ž e n j e m i f i l o z o f i j a je bio zaključak gotov: „Osobnoga" Boga ne može v e l i : p r a r o g j e n j e j e n e m o g u ć e . Ali ako je biti. Ali to se nikako kao nešta filozofskoga ne mogaše to nemoguće, onda je neki viši uzrok, neko posebno suzdržati. Drugi je sasvim pojam božje osobnosti od djelovanje stvoriteljevo moralo uplivati na tvar, da prve organizme proizvede. vajkada u kršćanskoj filozofiji i teologoji bio. Bog je apsolutno savršeno bistvo, apsolutna inte­ 5. S ovim proizvagjanjem prvih organizama bijahu ligencija, apsolutna savršenost sa svim svojim svojstvima već i p r v i z a k o n i r a z v i t k a u organski svijet bez ikakve opreke svojstava megjusobno: osobni je Bog: postavljeni. Ovu nauku razvitka prestavljaju si na mnoge u sebi samoj i po sebi samoj postojeća punina bistva. načine posve lažno kao malene duhove, koji mistički i I baš zato, što je Bog punina toga bistva, mogo je on svrhunaravno nad atomima tiskajući se i gurajući se po svojoj volji (koja od njegova bića nije različita) svako lebde. To je naskroz obratno. Mi moramo po pravom nesavršeno bistvo u opstanak pozvati, koje upravo po­ shvaćanju kršćanske filozofije one unutarnje zakone raz­ radi svoje slučajnosti i ograničenosti nije moglo u sebi vijanja na slijedeći način shvaćati. Najprije ti zakoni samom uzrok svoga ostvarenja imati. To je prava tei- uključuju u sebi praiskone mehaničke rasporede živućih atoma, kao što ih Tvorac kod prvoga proizvoda osno­ stička ideja o Bogu. 2. U teističkom shvaćenju svijeta dolazi i pojam vnih forma dade. Iz ovih rasporeda već nastaju stano­ stvaranja. To je svakako teška stvar za naše pojimanje. viti p r a v c i r a z v i t k a , na koje dalje uplivati može Kako može nešto, čega prije ne bijaše, stupiti u bivo- izmjenično djelovanje s drugim četama atoma. Drugo, vanje, iz ništa postati, to mi sebi ne možemo maštom ja sam s Drieschom i s drugim savremenim vitalistama �92 Br. б. — Serafinski Perivoj — 1907. jednoga mišljenja: da mi moramo za potpuno razjašnjenje životnih pojava od prvog nastupa života i „ f o r m a l n e p r i n c i p e " na način Aristotelovih „ e n t e l e h i j a " poprimiti. Mi još nemamo kemičko-fizikalne formule, koja bi život bezizuzetno razjasnila. Nadaju se, da će to budućnost razjasniti, ali mislim, da je ta nada pre­ više ružičasta; i nikad se ispuniti neće. To, što mi životom nazivljemo, nešto je sasvim drugčije, nego li su svi materijalni kemičko-fizički primjeri, koji životnom procesu služe. Odatle nas upravo prirodoznanstveno sta­ novište sili, da prihvatimo one „ f o r m a l n e p r i n c i p е,“ koji ne smiju kao prikrpine posezati u energiju tvari, nego bi upravljali nižim energijama, koje niže energije dosada mrtve atome kod primanja u organizam oživljuju i ukratko onu t e ž n j u za s v r h o m u procesu života iznutra prouzrokuju. Ovaj opet postulat skroz je uman ; ja osobno bez njega ne mogu na kraj izaći. 6. Sada dolazi daljni postulat kršćanskoga shvaćanja o svijetu, Taj postulat jest: p r i h v a ć a n j e duh o v n e i n e u m r l e d u š e u Č o v j e k u . A da ni životinje nisu strojevi, to je već davno kršćanska filozo­ fija izrekla. Dapače se je dogodilo, kadno neki moder­ ni fiziolozi bezkičmenjake, nazvaše refleksivnim stroje­ vima, da neki kršćanski filozofi to shvaćanje na temelju bioloških činjenica dokazaše neodrživim. Ne možemo izaći na kraj, ako ne primimo takozvanog duševnog života u životinja. Nego, dokle taj život seže? On seže dotlen, doklen seže i osjetna sfera. Osjetno opažanje, megjusobno vezanje tih osjetnih ooažanja, pametovanje, priudesivanje pregjašnih djelovanja usljed osjetnoga isku­ stva — to je u bitnosti cijelo životinjsko duševno dje­ lovanje sa strane spoznaje. Po tome se prirogjeni na­ goni životinje u gibanje stave i prema svrsi udešeni životni pravci ravnaju. Očevidno, da tu nema više stroja, ali ni duševnoga života. Moglo bi se reći, da su Biichner i Brehm u pojimanju duševnoga života mnogo za­ blude napravili! Svakolika se opažanja označuju kao duševni život, premda to nijesu. Duševni život u smislu starih filozofa jest samo onaj duševni život, kojeg mi označujemo kao viši duševni život: volja i mišljenje čovjeka. Osebina je kod ljudskoga mišljenja, da čovjek može pojmove stvarati, odatlen opće zaključke izvoditi, i svojim se umom nad sve pojedinačke pojave uzdići. Na tome se temelje: umjetnost, znanost i vjera čovjekova, čega se u životinskom carstvu ne nalazi, usprkos nekim malenim analogijama, koje bi rado htjeli nategnuti na stvarnu jednakost. Ako mi hoćemo dosljedni biti, onda moramo za ono duševno djelovanje, kojim se čovjek uzdiže nad cijelu materiju, vlastiti princip tražiti. A taj duševni život nije kao u tamnici u ljudskome životu zatvoren; ne on je kao potpuno biće, u jednoj sup­ stanciji — u ljudskome životu združen. Kod čovjeka proizvagja duša preko toga i druga sva djelovanja, koja i životinja proizvagja; a osim toga uzdiže se ona još na više funkcije mišljenja i volje, i time se pruža daleko nad sferu osjetnoga života životinja. Pa upravo radi te odlike duhovnoga čovjekova djelovanja nad osvjetno materijalnim djelovanjem, prisiljeni smo duho­ vnu dušu čovjekovu kao princip postaviti. A ta duhovna duša po smrti još i dalje opstoji, i ako ona ne može više nižih funkcija izvoditi, čim se je od tijela rastavila što je pak po sebi razumljivo. Rekavši ovo unaprijed, mogu se zakratko zabaviti, da prispodobim teističku nauku o evoluciji s onom monističkom naukom. Sa strane teističke nauke o evoluciji imamo jednu zagonetku, a to je pojam stvaranja. To je zagonetka, koja se ne protivi umu, budući nesavršeno biće moraše imati i nesavršeni početak od savršenoga bića, koje savršeno biće uzrok svoga bivovanja u samome sebi imade. To je posve razumno, i ako si mi ne možemo prestaviti, kako se to dogodilo. Ovdje dakle imamo zagonciku, koja ako se riješi na način, kako to kršćanski nazor o svijetu čini — onda se sve druge zagonetke po logičnoj dosljednosti riješiti mogu. A m j e s t o te z a ­ gonetke pruža moni zam tisuće drugih m e g j u s o b n o n e o v i s n i h z a g o n e t a k a , od k o ­ j i h s e s v e ne m o g u r i j e š i t i . V j e č n o s t m a ­ t e r i j e sa s v o j i m z a k o n i m a p r v a je z a g o ­ n e t k a . Ak o č o v j e k p o č m e f i l o z o f s k i m i s l i t i o d m a h z a p n e . S a t v a r j u se p o j a m v j e č n o s t ; ne d a s p o j i t i . T o je v e ć D u b o i s - R e y mond prije nekoliko d e s e t a k a godina reko. Pa i z a g o n e t k a o p r v o m e k r e t u u s v e m i r u l eži p r e d n a m a n e r j e š i v a . Mi s v a g d j e st oj i mo pred n e b r o j n i m p o t e š ­ k o ć a m a . S obzirom na zagonetku o sregjenju pri­ rodnih zakona, što samo od sebe nikako ne može doći, rekoše neki, da se je taj red po slučaju iz praiskonog haosa razvio — a to je tumačenje previše nerazumno, pa ga i darviniste .odbaciše. Upravo kao što samo mi­ sleći duh red u svijetu shvatiti može, tako isto samo misleći duh onaj red u svijetu prviputa prouzrokovati mogaše. Pogjimo sada dalje k unutarnjim zakonima evo­ lucije u organskom svijetu! Tu će nam se s monističke strane odgovoriti, kako mi ne potrebujemo onih „пеprotumačivih" unutarnjih zakona! Ali ako samo uzme­ mo sposobnost reagiranja kod živuće supstancije proti izvanjskim poticajima, onda već stojimo pred sigurno opstojećom shodnošću, koju dalje možemo istumačiti, jer se već u tome t e ž n j a z a s v r h o m krije. A ja moram iskreno reći: tu j se b a š k r i j u u n u t a r n j i z a k o n i e v o l u c i j e . Inače bi bilo posve obrnuto, da mi unutrašnje zakone evolucije, koje kršćansko shva­ ćanje svijeta drži kao glavu i temeljni princip evolucije �Vijesnik. — da mi, velim, te zakone pojmimo kao gotovo već navijeni sat, koji još treba samo da krene. Pa ni praustrojene skladnosti (harmonia praestabilita) megju or­ ganizmom i izvanjskim svijetom ne možemo uzeti. Ne ; izmjenično djelovanje i povod k izmjeničnom djelovanju čine, da unutarnji i izvanjski činbenici evolucije zajedno djeluju. Što nazivaju podražlivošću protoplazme i spo­ sobnošću reagiranja proti izvanjskim poticajima, to je isto što i unutarnji zakoni evolucije Ove zakone izvanjski utjecaji na stalne puteve okreću, a baštinjenjem se učvršćuju. Tim sve dalje nastaju svegjer posebni pravci razvitka, koji leže na najdubljem temelju spomenute unutrašnje osnove, iz koje nekad i proizigjoše. Ne smi­ jemo dakle nijekati unutrašnjih zakona evolucije, kao što se to dogagialo a i sad se dogagja u Darvinovoj teoriji izbora. 93 Što se napokon tiče opravdanosti, da prihvatimo pojam neumrle duše kod čovjeka, k onome, što sam prije reko, više ništa pridodati nemani. Mi nećemo pro­ ći toga postulata. Najplemenitiji su duhovi svih naroda od početka prve prosvjetne epohe svijeta vjerovali čvrsto u duhovnu i besmrtnu dušu; a ja vjerujem, da će to i u budućnosti biti. A vama moram iskreno reći, da se sa svoje strane nimalo ne stidim kao prirodoslovac: biti pristaša krš­ ćanskoga shvaćanja o svijetu, jer ja to shvaćanje jedino za opravdano držim. Ovo nije upravljeno proti osobama, koji ispovijedaju monizam, nego je upravljeno proti stvari. Mislim, da se svi razlozi, koje moniste proti kršćanskom nazoru o svijetu iznose — da se svi ti raz­ lozi najvećim dijelom osnivaju na nerazumijevanju. V I J E S N I K - Naša domovina. majkom se izmiHti, ali tako da majka zaište od njega moderni" htjedoše sa svoje strane °Pr0Štenje* а$' „Matica Hrvatska" i „Društvo Hrvatskih Kujiževnika". Bili su se na sav mah pronijeli glasovi, kao doprinijeti tu žrtvu, sto bi izrazili: da će primati honoda se tobože radi o pomirenju ovih dvaju naših književnih društava. Te su glasove prosuli naši „moderni­ sti", htijući time za sebe isklipiti jednu glavnicu, od koje bi se oni eventualno prehranjivali. Neugodno je zbilja stanje „Društva Hrvatskih Književnika"! U njega se uvukoše pantere, koje počeše rušiti i ono malo mi­ ra, što smo ga imali — uvukoše se ljudi, koji ne umi­ ju ni poteza na papir metnuti, a da ne ispovjede apo­ teozu nemorala. Najedanput je „Matica Hrvatska" osje­ tivši se svoje dužnosti na usta svoga presjednika jas­ no izjavila da jedan dio oboljele naše književnosti nije za naroda, a prema tome nije ni za edicija „Matice Hrvatske". Naši su „moderni" odmah podigli buku, kao da je „М. H“. nastražnjačka, kao da „М. H.“, kako je opisana u predsjednikovu govoru, nije za XX. vije­ ka! A iza ovoga su sjedinjenim silama proglasili zlo­ glasni štrajk: neće više ništa pisati za „М. H." Taj je štrajk megjutim izgledo kao štrajk djeteta, koje ljuto na majku neće više da jede. Nego, te vrste je štrajk vazda koban za djeteta. A ta je kobnost pala po legjima naših „modernih". Oni proglasivši štrajk s jedne strane izgubiše put do lijepih honorara, a s druge stra­ ne nemaju gdje širiti svoje modernosti. Njihova smotra „Savremenik" nešto i tijesno mjesto za njih sviju, a nešto i očajno, budući silan deficit trpi. Mirniji od njih htjedoše se na svaki način povući; ali budući imadu u redovima vladajuće stranke u Hrvatskoj dosta svojih prijatelja, ipak i ovi ostadoše do skrajnosti drski, ne htijući se nipojedan način pokajati. Dijete je htjelo s rare od »M- н -“ Pišući u nJezinim udovima. Da se odreknu svoje perverznosti, Bože sačuvaj! „Ah, č i e m si se z a h v a l i l a — T a š t a Ij ucka o h o l a s t i . — 0 m l a d o s t i t a š t a i p l a h a Ko j a s r n e š s i ( e r a z b o r a — Sv e š t o v i š e s t e r e š k r i l a — Sve ćeš p a k a n i ž e pa s t i , " — pje­ va Gundulić. I dobro im je pripjevo. Klaić u 7. broju „Glasni­ ka Matice Hrvatske", odgovara na ove glasove, da su potpuno beztemeljiti. On veli da odbor „М. H." to­ ga glasa ne razumije. Ko će se izmiriti i s kim i zašto? „Matica Hrvatska" nije se nikada zavadila s „Društvom Hrvatkih Književnika". Ona se može složiti s pravilima ,,Dr. H. K.", a posve je nešto drugoga, kad je „М. H." morala zatvoriti vrata svojih izdanja struji naše bezbožne moderne književnosti! Ona je to bila dužna učini­ ti i po svojim pravilima i po svome osvjedočenju i po savjesti svoga odbora. I ona time ne čini krivo ,,D. H. K.“, kad je zla sudbina htjela, da mu ljudi apoteoziranog nemorala ko­ lo vode. Dapače pravo veli Klaić, da odbor „М. H." ne samo da se ne može po. svome uvjerenju sprijateljiti (to bi bilo pomiriti se) sa školom naših bohema, nego nije odbor niti ovlašten, da pazaruje tako delikatnim stvarima, kao što je vjera. Ko bi im mogo dati tu vlast? Ako pak naši „moderni" misle, da su oni na to opu­ nomoćeni, onda fantaziraju — što bi im opet moglo zlo izaći. „Glasnik Matice Hrvatske" nije ni mogo drugo �94 Br. б. — Serafinski Perivoj. — 1907. reći, nego što je reko. On posve susretljivim i salons­ tankoćutnosti). Ništa im nije lijepo ni moderno osim kim tonom veli, da je bez smisla govoriti o izmirenju* onoga, što podražuje nagone, ništa im nije sveto osim kad se ne zna ni to: čega bi se imalo ticati izmirenje. slobode, koja znači izjarmljenje od vjerskih spona. Ipak si meće Klaić mogućnost, da bi o n o i z mi r e n j e Jednu imadu ipak krjepost, a to je duševna snaga, moglo značiti: pripust bezbožne i nemoralne štampe kojom se usugjuju javno zaglupljivati; ne boje se nikakve u matičina izdanja - a o tome veli sav vjerni i pošteni kritike. Ne boje se, da bi im se mogla konstantirati: hrvatski narod na usta profesora Klaića: da je to posve duševna obnemoglost s obzirom na više ideale, izrokao nemoguće isključeno. Nemoguće! gjenost za vjeru i domovinu. Ne boje se ničega! Ne Kad bi htjeo Klaić biti odrešitiji i bezobzirniji, kao boje se ni javnog suda ni savjesti! što su „moderni" odrešiti i bezobzirni, kad naučavaju Oni štuju Haeckela kao ovce ovna predvodnika, neodgovornost ljudske volje i propovijedaju slobodu ali da se Bog smiluje Haeckelu, pa se Haeckel obrati, nemoralnosti, onda bi im imo reći: da su postali pre­ oni bi ga proglasili: poludjelim starcem ; kao što proko mjere drski i djetinjasti, kao što su djetinjasta glasiše neke druge obraćenike. i drska djeca, kad po ulicama inzultiraju mirno prolazeći Oni su ljudi neozbiljnosti, šale i mizerne plitkoće. svijet. Odakle njima tolika odvažnost? Bog im je trbuh, nagon im je religija. Otklen oni „Matici Hrvatskoj" i nama smiju naU borbi protiva Bogu kriju se time, što upiru rivavati one perverzne ideje, što ih n. pr. šire u svijet prstom u svojom rukom naslikane fantome klerikalizma. po nesretnom „Savremeniku" ? Pogledajte eto ništa vi­ To je na kineski način dobro uregjena vojska! Miši še, nego onaj broj „Savremenika" (broj 5. 1907.), što glodavci pristaju uz njih! je izdan upravo u vrijeme njihovih smijšenih nada; Ko bi im išta primio ozbiljno, imo bi znakove pogledajte n. pr. Frana Bubalovića: ,.Ernst Haeckel 1“ duševne podregjenosti. On u tome članku veli, da su već prirodne znanosti Nek dakle razumiju temeljito najnovijih p o raz! izbrisale sve ružičaste sanje o vječnom Hrvatskoj se knjizi istina i ovim sukobom zlo sprema, b l a ž e n s t v u ; pa opet: d a se ž i v o t d a d e s v e ­ ali „mladi" su sa svojim „Savremenikom" uzrokom st i n a p a r a l e l o g r a m s i l a ili n a k e m i j s k i p r o ­ naših močvarnih prilika. c e s. Je li to korak pomirenja? Odbor „Matice Hrvatske" mora stajati još odPreviše je toga utvaranja i te blasfemije. važnije; naše ga dobro novinstvo mora podupirati! Ipak S time se ne izlazi na kraj S Oni monopoliziraju pravo i savremeno shvaćanje ne treba trošiti uzalud sila u borbi s duševnom djecom, umjetnosti, oni monopoliziraju pamet — ali šta nas za kao što su Janušić, urednik „Н. Dj." i Vizner — Livadić, tim utvaranjem boli?! Mi smo uvjereni o surovoj po- urednik „Savremenika". Odgovori ludom prema ludosti divljalosti njihovih ideja. Uz to se ne mogu podičiti ni njegovoj — inače će mu šance porasti, gledajući, da je 0 . J. Ma r k u š i ć . uspjesima. Sva njihova tajna privlačivosti stoji u neo­ predmetom ozbiljna razgovora. buzdanom podraživanju čovjeka — životinje. A sveti Zagreb: Drama „Prokletstvo" zabranjena na zanos? A uzvišenost, za kojom se kreću vjekovi? Sve je to njima prosto i neukusno, kao što im pozornici. Čujemo utješnu vijest, da je cenzura zabra­ nila i skinula s reportoira zagrebačkog kazališta protivaje neukusna i pomisao o kršćanskoj etici. A dovoljno je, da im ko rekne ne znam kako crkvenu dramu „Prokletstvo". Mi smo o toj drami glupu frazu, pa da se odmah za njim povedu. I da ga jedanput govorili, a danas nemamo više ništa reći, nego proglase svojom crkvom. Nigdje na svijetu nema toliko velimo, da je cenzor radio po očekivanju ne klerikalstva, nekritičnosti i lakoumlja, koliko kod naših mladih. U nego zdrava razuma i poštene misli. Neke se novine jednome su samo došljedni: ako se rekne što proti ljute pa rogobore. Govore o nekom strašilu reakcio­ kršćanstvu i kršćanskoj etici, onda oni svi skladno narne struje. proglase to savremenim. Ne boje se truda, da donose čitave referate i pohvale o ljudima n. pr. kao što s u : Zola, Gorki, Heine, Taine ili Kosor (ako smijem nje­ govu osobu s pregjašnjim spomenuti!) Tolstoj im ne vrijedi mnogo, isto tako ni Manzoni, isto ni Chateaubriand, ni Brunetiere. Smiješno uistinu, ali je tako. Većih doganatista nije vidio svijet! Ko bi njih mogo uvjeriti i samo toliko: da je vrijedno govoriti n. pr. i o Rafaelu barem tako, kao i o nekim hrvatskim slikarima, umjetnicima nuditeta (prešućujem im imena radi njihove Ne znaju ti „prosvijetljeni", da i vjera još i danas nalazi donekle zaštite i u državnim zakonima. A to i zaslužuje. Zaslužuje barem u tolikoj mjeri, u koliko i državna vlast — ako ne i više! Pa čemu onda ljutnja? Kakva je onda sablazan, što je „Prokletstvo" zabranjeno? Neka ta gospoda napišu onakih pasusa protiva dr­ žavnoj vlasti, kao što su pisali protiva crkvenoj, pa da vidimo neće li osim zabrane još štogod im ati!? Zabranu one drame vapije i zakon same vjerske tolerancije. �/ UREGJUJC: 0 . BROJ 6. J051P HARKUSlt, rR A N J ćb flC . V7I50K0, 15. LIPNJA 1907. Život i GOD. XXI- rad Ivana Frane Jukića Na temelju rukopisa o. Aug. Ćorića napisali o. J M arkušić — o. B. Š k arica. (Nastavak.) ova borba imala je tek vanjsku izliku: da su tobože carigradski sultani počam od 1 ^ 1 Mahmuda II. uvodeći kojekakve reforme i novotarije iznevjerili se koranu, dočim pravi uzrok tih buna bio je taj, što bosanski muhamedaiici, videći gdje sve više tamni slava i moć turskoga carstva, zamrziše tursko gospostvo, car­ ske vezire, činovnike i naredbe, te sanjahu san o oslobogjenju Bosne ispod Carigrada i o domaćoj samo­ voljni joj upravi. I zbilja g. 1831. proglase bosanskim vezirom domaćega sina, Husein-bega Gradačevića, čo­ vjeka bogata, lijepa i ponosita, ali u toliko neizobražena i neiskusna, u koliko je to trebalo, da se u ono vrijeme poduzme tako težak cilj, kao oslobogjenje i samostalnost Bosne. Husein zasjedne u Travniku na vezirsku stolicu. Budući je ovo proglašenje bilo učinjeno voljom naroda, a bez carskoga znanja, i napereno proti turskoj vlasti, Husein, da si osigura budućnost, stade sakupljati voj­ sku po Bosni, ako mu do gusta dogje, da oružjem u ruci obrani zadobivenu čast; a ujedno zatraži potvrdu od sultana. Ne dobiv potvrde, diže vojsku od 36.000 vojnika i povede ju proti Carigradu. U toj vojsci bilo je dosta i kršćana, koje s mu­ slimanima u jedno kolo privuče ljubav k izmučenoj domovini i mržnja na tugje gospostvo. Zalud ćemo kroz više stoljeća tražiti sličan primjer. A to je ujedno dokaz, koliko je junački Husein bio obljubljen i rado primljen u prvo vrijeme svojega vezirovanja kod na­ roda bez razlike vjere. Bošnjaci dogjoše do Peći (Ipeka), i tu pobijediše Ali-pašu Vidaića, kojega naprijed posla veliki vezir Rešid-paša, da suzbije Bošnjake. Uslijed toga poraza, našav se Rešid-paša u tjesnacu, posluži se lukavošću, te zavadi Huseina i Mahmud-bega Tuzlu, obeća­ vajući tajno i napose obojici bašaluk na Bosni, ako se vrate, i ocrnjujući jednoga pred drugim. Tim načinom sasu im lug u oči, pobudi u njima častohlepnost i pokvari čitavo poduzeće bosanske vojske. Sutra, kad su obe vojske bile pripravne na boj, Mahmud digne svoju vojsku od 16.000 vojnika i krene natrag, a Hu­ sein ne sumnjajući o iskrenosti Rešid-pašinoj, pocrne s njime ugovarati; veliki mu vezir obeća, da će mu isposlovati od sultana vezirstvo na Bosni, i Husein se povrati bez okršaja u Travnik. Tu je dugo čeko na obećanje vezirevo, ali ne dobivši ga i uvidjevši da je prevaren, posluži se i on sada lukavošću. Dobavi naime iz Novog-pazara lažan ferman, i kao pravi vezir počine upravljati i harač sabirati. Huseinovo djelovanje pobudi u Carigradu veliku �82 Br. б. — Serafinski Perivoj. — 1907. smutnju, jer su i s drugih strana države dolazili rgjavi glasovi, te se sultan nije imo kad toliko Bosnom ba­ viti. Kad su se pak bune po drugim mjestima stišale, sul­ tan svrati svu pozornost na Bosnu. Odmah pošalje na Bosnu Kara-Mahmud pašu. Ovaj pak hotjevši najprije ukloniti pogibelj, koju bi mogo imati od strane katolika, ako bi njihovi vogje franjevci stupili na Huseinovu stranu, upravi na fratre tri pisma, i to jedno na hrvat­ skom, a dva na talijanskom jeziku. Ta je pisma piso s puta u Bosnu, i to prvo u Bitolju 16. veljače, drugo u Sjenici 11. svibnja, a treće u Ljubogošću 2. lipnja god. 1832. Prvo pismo na tobožnjeg fojničkog biskupa glasi: „Vjerni i bogomoljniče (Ahirdovadžija) moj biskupe fojnički, poslije našega pozdrava javljamo tebi, kako smo od naših vjerodostojnih ljudi iz toga kraja i od drugih, što dolaze od tih mjesta, razumjeli i iz blagodarnosti čujemo vjernost, koju si imo i imaš prema d r­ žavi našega haliedevleta; i nama bi vrlo drago to, što si vjeran (sadik) podisto, zato ti dajemo na znanje sada, kako i mi svjednako se sprm am o, da dogjemo sobom u Bosnu s velikom vojskom sa tri strane na poganoga i prokletoga husein-kapetana, i na 15 ševala, to jest po barjamu, himšallah, polazimo ovđale i uzdamo se u Boga, da će taj prokletac do malo vremena primit svoju plaću. Zato i ti kao vjeran našem visokom devletu, kako si bio i jesi, da ne pristaneš nimak i da gledaš na svaku ruku i na svaki način, da svjetuješ što je do­ bro i uputno i za bolje sve vjerne siromašne carske podanike (raju), koji su god poa tvojom rukom i u tvojoj biskupiji, neka se pretrpe i zabavljaju svojim po­ slovima, a kad mi stignemo tu na bosansku granicu, onda ćemo dati njima naše naredbe i pisati. A kako budemo zapovijedati, tako neka urade; a uzdamo se, ako Bog da, da ćemo ih brže izbaviti od svih muka, što su podnosili i podnose na silu od tog prokletca! Tako se vladaj, kako ti zapovijedamo i da si od Boga zdravo !" U Manastiru (Bitolje) dne 16. veljače 1832. Rešiet-Mehmed paša.1) U drugom pismu veli o Huseinu, da se očito odmetnuo, nevjernim i nezahvalnim izjavio proti svo­ jemu dobročiniocu sultanu, pa stoga preporučuje da na svaki način nastoje daleko se držati od svih poku­ šaja sa strane odmetnika, a redovnici, pametniji i mudriji, dužni su svjetovati puk, da bude vjeran i odan svom G ospodaru.2) Iz ovih se pisama razabire, koliki su ugled fra­ njevci uživali na carigradskom dvoru, i kako su i tamo poznavali neisporedivu privrženost bosanskih katolika prema franjevcima. *) Starine XVII., str. 106. 2) Starine XVII. str. 107. Kara-Mahmud paša dogje u Bosnu sa 30.000 vojnika s namjerom, da Bosnu jednom za uvijek po­ kori. Husein se tome i nado, otkako ne dobi potvrde, ali je slutio i svoj pad, jer dok je u početku vezirovanja sve za njega bilo oduševljeno, sad su prvaci s Mahmud-pašom na čelu bili njegovi ljuti protivnici, a i sam narod dosta ohladio. Ne htijući ipak na laku ruku pustiti vezirstva, digne vojsku od 20.000, i pobije te s Kara-Mahmudom na Palama nedaleko Sarajeva. Nakon kratkog okršaja podlegnu, izgubi vezirstvo, ali sačuva živu glavu, te pobježe s mulom sarajevskim i s Krupa-Kapetanom u Osijek. Husein je još prije prijateljevo s franjevcem, o. Ilijom Starčevićem, koje ga je u Beč slao, da mu isprosi vezirstvo; ali i zaštitu i utočište na austrijskom tlu, ako bi moro bježati iz Bosne. Možda je tu još kakovih po­ ruka bilo, megjutim o tome izvori šute. I tako, kao što je mnoge častohlepnost upropa­ stila, upropasti i Huseina, „Zmaja od Bosne" zbog hrabrosti zvanoga. Častohlepnost bi uzrokom, da nije ostvario svojih namislf, a da ih je i ostvario, ko zna, bi li Husein osto naklon Starčeviću i kršćanskom puku ?! Kroz to vrijeme, dok je „Zmaj" vezirovo, vojevo i pao, naš je Jukić bio dječakom u Fojnici. I on je dakle bio svjedokom tih dogagjaja, pa makar iz prikrajka. Sigurno je slušo: Husein-beg Gradačević hoće da oslo­ bodi Bosnu ispod osmanlijske vlasti, učini je neodvisnom, kršćanima dade polakšicu i slobodu; on (Husein) prijateljuje s fratrima, napose sa Starčevićem, te ovaj ide za njega u Beč. Husein veziruje, vojuje, poražen je ; pobjego u Osijek pod austrijsku zaštitu i t. d . ----------— Sloboda domovine, sloboda kršćana, — ta to je svako u ono vrijeme razumio, a nekmo li mladi školarac! O tome je i on sanjo i čeznuo i s tim je osjeća­ jima krenuo u — inozemstvo i u život. III. Svršivši Jukić godinu redovničkoga novašta, posla ga starješinstvo u Zagreb na filozofiju. Uzmemo li u obzir s jedne strane, da je sve doskora i u našim naukovnim zavodima filozofija bila rastavljena od bogo­ slovije, i da se je filozofija polazila dvije godine, a s druge strane da je Jukić god. 1836. bio na prazni­ cima u Fojnici i otalen krenuo u Vesprim na bogoslo­ viju, zaključujemo, da je Jukić otišo u Zagreb g. 1834. Već prije nego je Jukić došo u Zagreb, nekoji hrvatski rodoljubi, a na čelu im dr. Ljudevit Gaj i da­ režljivi i požrtvovni grof Janko Drašković stadoše sno­ vati, kako da svoj narod razbude i povedu ga putem prosvjete k suncu i slobodi. Uza sve poteškoće uspješe �Život i rad Ivana Frane Jukića. i pokrenuše „ilirski preporod". Godine 1835. 6. siječnja izigje „Danica ilirska," koja je imala zadaću širiti ve­ like namisli hrv. preporoditelja, to jest: ujedinjenje svih južnih Slavena na osnovi prosvjete. Koliko je. ovaj pokret koristio hrv. narodu, to se ne može iskazati. Povijest ga je naša zlatnim slovima ubilježila, a narod harno spominje, a i spominjat će u koljena. Jukić kao vatren i darovit mladić, nije mogo ostati prema tome pokretu hladnokrvan, nego mu se srcem i dušom pridruži. Gaj ljubezno primi Jukića u svoje kolo, dade mu naputke, kako mora raditi i po­ stupati da si pribavi znanje, kojim bi sebi i narodu koristio. I tako mladi Jukić postade „ I l i r a c . " Možemo ustvrditi, da Jukić nije došo u Zagreb i upozno se s Gajem, da ne bi nikada ono bio, što je bio. Da li je odmah god. 1835. počeo raditi na knji­ ževnom polju, ne možemo ništa reći, pošto nemamo dokazi, pa ni to, da li je Jukić po vremenu prvi knji­ ževnik iz Bosne, koji se je javio za hrv. preporoda, ili ne. Dični pokojnik, 0 . Martin Nedić sebi to prisvaja. „Kad je Gaj — piše u jednom pismu Nedić — pokre­ nuo „Danicu ilirsku" i Pavao Stoos zapjevo ,,U ilirsko kolo, mili......... “ tada sam se prvi iz Bosne javio do­ pisujući se s Gajem i šaljući članke u „Novine ilirske" i „Danicu ilirsku." Ali zbog nepovoljnih okolnosti nisam imena piso, već ga krio kao zmija noge. Poslije iza pokreta poče se Jukić dopisivati s Kukuljevićem o knji­ ževnosti i svoje ime na javnost iznositi." I doista Nedićev „Razgovor kog su imale vile ilirkinje" ... čedo je onoga vremena, a ta je knjižica izašla već godine 1835., (kao što se to vidi na str. 31.) Razmotrivši ove razloge ne usugjujemo se pori­ cati dičnom pokojniku prvenstva u kolu ilirskom po­ gledom na književnost, ali s druge strane možemo reći, da je Jukić i bez ikakvoga književnoga rada (?) kao prisutnik i očevidac prvi stupio u kolo ilirsko; ta i sam piše Gaju: „Koga (Jukića) medju perve Vaše uče­ nike i nasljednike možete brojiti." J) Godine 1836. dogje Jukić u Fojnicu na praznike, gdje se lično upozna s Nedićem, koji je te godine učio u Orašju kod o. Marijana Šunjića istočne jezike, oso­ bito turski. Iste godine (1836.Ј7.) posla starješinstvo Jukića u Vesprim u Magjarsku, da tamo uči bogosloviju. Zna se da je ovdalen godine 1839. već slao Gaju pjesme i spremo neku knjigu na štampu. U društvu je s početka imo bogoslove: fra Blaža Jošića i fra Bartola Jurića,2) a drugog polugodišta još jednoga, to jest fra Jaku Baltića. >) Jukić : Zemlj. i Poviestnica Bosne, uvodno pismo Gaju. 2) Ovaj se isti zvao i Krajinović-Kovačević. 83 Sad stade Jukić svim žarom mladenačke duše opi­ sivati svojim drugovima ilirski preporod, oduševljenje, koje vlada u Zagrebu za narodnu stvar, dr. Lj. Gaja, njegove namisli i sklonost prema onima, koji žele svo­ jemu narodu pomoći. Spomenuv tužnu Bosnu reče im : Eto u Zagrebu rade da podignu ilirsku književnost, a šta će mo mi našoj domovini učiniti? Ništa, dok je ne ogrije sunce slobode! Slušajući Jukićevi drugovi zanosno pripovijedanje, sravnjući kukavno životarenje u Bosni s blagostanjem slobodnih zemalja, a uz to iz domo­ vine donešavši u srcu klicu rodoljublja, lako nasjedoše na ljepak nekome trgovcu iz Vesprima, Jovanoviću, starinom iz Bosne. Ovaj im reče, da postoji nekakvo društvo, koje nastoji Bosnu i Hercegovinu osloboditi od ropstva. Ta ih vijest odmah zanese; opaziv to Jovavanović, zapita ih : „Hoćete li vi stupiti u to društvo?" Odgovoriše mu da hoće. „А vi kad hoćete, — nastavi Jovanović — ajte u Bosnu i Hercegovinu i bunite na oružje sve, što se krstom krsti. Vaša lozinka neka bude: „šuma^ti mati!"; i po toj lozinki ćete poznavati članove toga društva. Društvo neka pali hanove i kavane po drumovima, begovske kuće po selima i sve što nije kršćeno, neka siječe. Čim se to počine raditi, ćatisat će (doći će) nekoliko članova toga društva sa četeri topa iz Petrovaradina, a drugi će udariti s topovima iz Srbije. Takim ustankom je i Srbija započela, pa je pobijedila i oslobodila se." Ovo su bile puke želje, koje pomišljajuć na ono­ vremene okolnosti, nijesu bile izvedive. Mladići zanosni i oduševljeni povjerovaše Jovanoviću i učiniše sve što su mogli učiniti. Stariji i trizmeniji franjevci dohvaćajući zamašitost i kobnost ove stvari odvratiše mlade bogo­ slove od neizvedive i opasne vratolomije. Glede samoga ovoga poduzeća imaju dvije verzije. Po prvoj verziji krenu mladići početkom god. 1840. (dakle u zimnodoba) u Bosnu, Jovanović im dade nošto novaca, koje potrošiše do Broda, te moradoše pješke po Bosni. Razrede, kuda će koji ići buniti. Jukiću bi odregjena Krajina (Turska Hrvatska), Juriću Hercegovina, Jošiću Posavina, a Baltiću srednja Bosna. Do Zenice dogjoše zajedno, gdje se rastadoše: Jurić i Jošić odoše prema Sutjesci, Jukić i Baltić u Travnik, odakle je valjda Jukić namjeravouBanjuluku. Jukić i Baltić dogju u Orašje, gdje je tada župnikovo O. Marijan Šunjić. Ovoga veoma iznenadi njihov dolazak, te ih upita: „Otkud vi moji mladići?" Oni mu potanko kažu uzrok svoga dolaska. Umnoga i brižlji­ voga Šunjića ovo u velike zabrinu, pa će ih upitati: „Jeda li je u tome društvu i cesar?" Odgovore mu: „Mi ne znamo, ali bio ne bio, udarit ćemo, pa što Bog da i sreća junačka!" Šunjić nastavi: „Tešu misli lude! U Turaka topovi, utvrde, vojništvo, a kršćanstvo golotrbo i siromašno!" Vatreni mu Jukić odvrati: „Dulce et decorum est pro patria mori! (Slatko i dično je za do- �84 Br. б. — Serafinski Perivoj. — 1907. movinu umrijeti)." To Šunjića rasrdi, pa će mu: „Non decorum sed stupidum šibi et aliis interitum acquirere!“ (Nije dično nego ludo sebi i drugim propast pripravljati). Moj Frano — nastavio Šunjić — tvoja majka očika da te gleda gdje misu govoriš, a ti da udariš u bunu, učinio bi, da te mati ugleda gdjegod na vješalima." Čuvši ove riječi, Baltić proplače, a Jukić osta pri sv o m : „Mi hoćemo ter hoćemo, pa šta Bog d3 i sreća junačka!" Šunjić mu opet reče: „Ludu glavu sreća ne pomaže. Dat ću vam dva konja i jednoga pratioca, pa ajdete odavle uprav u Fojnicu, ali svagdje jezik za zube glede vaše osnove." I doista Šunjić ih opremi u Fojnicu i učini, da se stvar nije razglasila. Još je Šunjić opiso cijelu stvar o. redodržavniku, i zamolio ga da ih prem­ jesti iz Bosne kud bilo, da bilo. Za to Jukića i Baltića opremiše u Dubrovnik. Jošić dogje u Sutjesku i svu stvar kaza 0 . Martinu Nediću. Za to dočuje i redodržavnik, te da se stvar ne pročuje, vrati ga natrag u Magjarsku. Za četvitoga djaka vele da je hodo oko Sutjeske i vratio se natrag u Po­ savinu, ne otišavši nikako u Hercegovinu. U Posavini ga uhvate zaptije, a buduć da nije imo proputnice, do­ vedu ga u Gradačac muselimu, on ia starom Fazli-baši Šerifoviću. Fazli-paša razabra, da je Jurić fratar, ali da ne oda kao fratar, to jest u frata-skom odijelu, s toga ga dade mučiti i potajno umoriti u kapetanovu zaselku, jedan sat daleko od Gradačca. Tim načinom uništi se plemenita, ali vatrolomna namisao mladih rodoljuba. Druga pak verzija glasi: Bosanski bogoslovi u Magjarskoj: Jukić (u Sabariji), Jošić u (Sakolcu), Kovačević Josip (u Pešti); i u Hrvatskoj: Jurić (u Varaž­ dinu) god. 1839. pismeno se dogovoriše, da će u Bosni i Hercegovini dignuti bunu. U tom ih je potpomago Sava Tokelija, veliki srpski mecena. Oni se razdijele u četeri strane; Jukić otigje na Senj i otale preko Bišća u Krajinu, Jošić preko Županje u Posavinu, Jurić preko Bjeline u R aču; Kovačević pak u Beograd. Jukić je išo od sela do sela svagdje buneći narod, govoreći mu da ustane i strese sa sebe teški jaram ropstva. Na tome putova­ nju dogje u Kotor-Varoš. Tu je župnikovo 0 . Frano Sitnić, koji je Jukića primio kao dijete i opremio ga u fratre, te se za njega brinuo kao za svoga štićenika. Čuvši od Jukića za uzrok njegova dolaska, stade ga odvraćati, a Jukić mu odvrati: „Ti si b o žja k ... plitko misliš!" Iz Kotor-Varoša pogje u Travnik, i na tome se putu svrati u Orašje, a iz Orašja u Fojnicu. Tu se čitava stvar raz­ glasi, te i vezir dočuje za Jukićeve namjere; a to su veziru dojavile osobe, koje su bile proti Jukiću i gledali ga upropastiti. Za to poče vezir tražiti Jukića, a dočuvši to fojnički gvardijan, spremi ga god. 1840. po noći u Dubrovnik. Jošić je bunio narod oko Tuzle i došo u Sutjesku, odakle ga starješinstvo vrati natrag u Magjarsku. Jurić je bunio narod izmegju Bjeline i Gradačca. Dočuje to vezir, spremi kavaza u Posavinu, ne bi li ga našo. Kavaz uhvati jednoga seljaka i držeći, da je uhvatio Jurića, osiječe mu glavu i odnese veziru, a Jurić, kad je sve bilo utišalo, da je došo u Zeleniku i tu kršćanski živio i umro. Kovačević ostane u Beogradu, tu se pohrišćani, dobi činovničku službu, i u toj službi je živio i umro. 0 ovome nam kaza miip. o. Angjeo Ćurić, da se živo sjeća, kako se je pripovjedalo, da je isti Kova­ čević god. 1855. došo iz Beograda u Fojnicu, i tu po­ klonio Šunjiću zlatan sat u vrijednosti od 40 dukata. Ali evo što pripovijeda fra Jako Baltić u svojoj kronici „Godišnjaku": „Ove iste godine (1840.) izašo sam ja i moja tri druga, t. j. fra Blaž Jošić, fra Frano Jukić i fra Bartuo Krajinović-Kovačević iz Magjarske, iz Vesprima (po svršenim naucima). Ovdi smo se upoznali s nekom obitelju srpskom, koja mnogo vremena u našem prija­ teljstvu očitova, da je i ona iz Bosne starinom, i da joj je vrlo na srcu mučno, što Bošnjaci toliko teško ropstvo pod Turčinom podnose, i za to da ima namjeru Bošnjake pomoć osloboditi: „Nego, reče, ako ste vi pri­ jatelji morate nam pomoći!“ — Mi na ovo odgovorism o: „Kako bismo mi mogli pomoći ? mi mladi sveštenici!“ ]) ništa u rukama nemamo." — „Morete (nastave iz one obitelji) narodu pod svetu zakletvu kazati i pripravit ga za jedan opći ustanak."— „Na to se mi složimo i ne pitajuć nikoga u mana­ stiru oli naših profesora uputiv se preko Kaniže, Kopiivnice i Siska izagjemo u Bosnu na Dubici, ter na Gradišku u B'mjuluku. Zatim dogjem ja u Travnik na Orašje, gdj: t ‘ :še za paroka o.fr. Marjan Šunjić, kustod. Ovomu ja obrijem svu tajnu našu; a moja dva druga odu u Gučugoru, Jukić ostane u Banjojluki. „Ali se ova naša tajnost malo pomalo prokažei nama neki prijatelji svjetovahu, da bježimo u Austriju, jer ako čuje vezir; a i jest naopak....... !.. Otkud ja i Jukić odosmo u Dubrovnik, jošić u Magjarsku, a fra Bartuo sekularziro se." Baltić je u ovoj stvari najvjerodostojniji, kao jedan, koji je bio i sam dionik onih dogagjaja; s toga mi uzimljemo sve njegove vijesti, a one koje su s njime u opreci, držimo prostim pričanjem, koje nastadoše prema onoj narodnoj: Reci kakvu priču ili novost na dnu čaršije, pa kad izagješ na vrh čaršije, svoga pripovijedanja nećeš moći raspoznat. I ovo još sigurno znamo, da su se mladi „osvet­ nici" već bili imenovali prinčevima od Bosne. Jukić je nosio prvenstvo, te bi eventualno imo biti upraviteljem domovine. ‘) Općenito značenje riječi „svećenik" za svakoga, koji svećeničko odijelo nosi; jer znamo da Jukić onda jo5 nije bio svećenik, nego ga je u Bosni redio Barišić. �Život i rad Ivana Frane Jukića. Povratak dakle njih četvorice iz Vesprima bio je god. 1840., a to je godina, kad je Jukić upravo svršio nauke, jer je mudru knjigu svršio god. 1836.; te je godine počeo učiti bogosloviju, a svršio je za četeri godine, t. j. 1840. Što su svačetverica spomenutih opet otišli preko gra­ nice, to je bilo poradi straha, da nebi vezir čuo za njihove bivše osnove i progromio na njih. Baltić u svome „Go­ dišnjaku" spominje, kako je njega redio kotorski biskup Lučić-Pavlović, a za Jukića ništa ne spominje. Jukić je regjen kasnije. Sreća što mladi ljudi u ludo ne pogubiše glava! 85 zom i otselen su se marljivo dopisivali. Sastane se i s Gajem, koji ga je potako na sabiranje narodnih umo­ tvorina, ponajviše pjesama. Na povratku u Bosnu udari na Bihać, pa na Sanski-Most, pa na Banjaluku. Ovdalen krene prema Kotoru i otsjedne kod župnika u Sokoli­ nama; 5. listopada pane u Skendervakuf. Onda preko Dobretića, Travnika i Busovače 9. listopada stigne na svoje mjesto u Fojnicu. U Fojnici ostane do konca go­ dine 1842. Čuli smo, da je Jukić došo u Dubrovnik. Tu mu se sad nadade prigoda, da sabire pisane povjesne spome­ nike i proučaje bruga književna djela, koja je Dubrovnik, kao davno stjecište hrvatske prosvjete, znao začuvati. Osim toga upoznade se tu s nekojim književnicima, koji ga uputiše i sjetovaše da ne baca pera iz ruku. Dok je pogibelj minula i malo se prešutila stvar, Jukić se vrati u Bosnu. To je bilo licem i3. studenoga 1840. g., kako sam opisuje u svome „Putovanju iz Dubrovnika preko Hercegovine u Fojnicu". Taj put opisa i tiska ga god. 1842. u „Dalm. Ma­ gazinu". U ovome je putu mnogo vidio književne koristi sabirući svuda, kud je prolazio, književnih podataka. Po povratku u domovinu zaredi ga za svećenika biskup Barišić. Iz Fojnice ode u Banju-luku, gdje pri­ kaza Bogu prvu nekrvnu žrtvu. I tako Jukić postade duhovnim pastirom svojega miloga naroda. Iza rečene prve svete mise, vidimo opet Jukića u Fojnici. Tečajem obiju godina 1841. i 1842. on proboravi u Fojnici. Ovdalen je, kako ćemo vidjeti, po raznim listovima svegjer nešto piso, ali je ipak po najviše vremena utrošio u to: da se sabere i da svoje osnove razredi. Razregjujući Jukić svoje osnove po nazoru najgla­ sovitijih ljudi, zamislio je, da nema rada ni široka po­ gleda bez putovanja. Putovanje je praktična škola; pu­ tovanje odgaja ljude. Zato on već 27. lipnja 1842. kreće iz Fojnice na put, pa prošavši nahije: fojničku, visočku, žepačku, tešanjsku i derventsku, maši se Slavonije i Ba­ novine ') U Zagrebu se lično upozna sa Stankom Vra- Kašnje je Jukić 1843. i 1846. opet udešavo puto­ vanja po Bosni, i to prema Krajini i prema Livnu, ali to ćemo u zgodno vrijeme usput provući kroz retke, a sada ćemo se najprije pozabaviti Jukićevim književnim radom. Jukić u cvijetu mladosti, u 22. god. života pun zanosa za prosvjetu svojega naroda, poznat s mnogim književcima i učenjacima postade eto vogjom naroda, kojemu je trebalo duševne krane. I ljubeći ga iskreno, nesebično stade svim žarom svoje mladenačke duše ra­ diti, da svoj narod podigne iz tmine neškolovanosti. Na prvom mjestu se pobrine oko podizanja škola (o tome kašnje). Zatim stade zvati u kolo mlagje franjevce, da „zavede jedno čitateljno društvo" i da njime poradi oko iz­ davanja pučkih knjižica, „jer više ruku više radi, više očiju više vidi", — veli narodna poslovica, a toga se i Jukić držo. U prvom redu obrati se na Martića i Jo­ šića, a drugih je malo i bilo. Megjutim ni ova dvojica nisu Jukića oduševljeno potpomagala. Jošić se bješe za­ ljubio u latinski jezik, i na njemu je pjevo pjesme. Pa ni poslije mi nikako ne vigjamo Jošića, n. p.: da suragjuje u „Bos. Prijatelju". Uzrok je ovome neodzivu bio ponajviše taj, što su neki neprijatelji u Rimu oklevetali svezu bosanskih franjevaca s pokretom u Zagrebu. Tre­ balo je dakle opreznosti. A i inače od strane turske vlade u Bosni moglo se vidjeti, da bi rad i ovake vrste mogo biti koban. Napose, što se tiče Martića, on je Ju­ kića prilično potpomago; megjutim ipak nije bio gorljiv kao Jukić iz prirogjene inu diplomatičke opreznosti; a donekle se nije ni slago s Jukićem, jer Jukić imagjaše na pameti i političko djelovanje u Bosni, dočim njegov drug Martić željaše samo slogu svih Slavena u književ­ nosti „bez ikakva interesa i religiah obzira"; svak neka ostane ondje, gdje je s tl). >) Sve ovo putovanje do Zagreba, kao i povratak kroz Bosnu u Fojnicu opiše Jukić i pošalje u rMagazinu ali urednik „Magazina" valjda ragi toga, što put preko Slavonije i Bano­ vine nebi nikoga zanimo, ispusti one dijelove, koji se tiču sponenutih krajeva. Iz Cernika u Slavoniji posla Jukić člančić „Srps. Nar. Listu": „Drevnosti Bosanske"; a u 36. br. Danice (1842.) odgovora Dimitriji Tirolu (ovaj je tvrdio jednom, da je bos. azbuka srpsko pismo, a Bošnjaci, da su pravi Srbi), da su Bošnjaci ne samo zemljopisno, nego i rodoslovno : pravi Boš­ njaci, slavni narod ilirski. ’) Gledaj Šurmin: Hrvatski Preporod II. str. 283. i Mar­ tića pisma Vrazu 16. IV. 1842. i 18. IV. 1842. te Jukića pismo Martiću od 13. rujna 1847., što je pisano iz Fojnice. IV. �Br. 6. — Serafinski Perivoj. 86 1907. Pobjeda ustrajnosti. Novela. Priopćuje O. Jeronim Vladić. (Nastavak. GLAVA VII. Nekog lijepog dana o zapadu sunca pane pred viteza čovjek oko pedeset godina, plačuć i tražeć u njega milosti. — Ustani! najpripravniji sam, da ti pomognem! — reče vitez umiljatim glasom. — Htjeo bih, da zamolim vaše gospostvo, gospo­ dine kneže i viteže---— Pa kaži, pripravan sam i na žrtve! — To znam, ali se r a d i . ; . . — Neka bude, šta hoćeš! — Zločin, uvreda___ — Pripravan sam, da te sažaljujem i da ti oprostim. — Zaista sam preko volje učinio, i žao mi ic. — Pa kaži dakle. — Bio sam u službi kod Ubalda. — Dalje, dalje! Jutros nesretnik htjede da bi umrla ona sveta gospogja Matilda. — Nakazo! Nesretnice! Zar Matilde nema više? — Možda ima, a li___ — Gdje je ? — U šumi, odmah na ovom kraju, ondi sam ju moro ostaviti na pola mrtvu, a pravo je čudo, da nije umrla. — Lupežu! stići će te božija pravda; a nadam se od mog mača. — Ubald je tražio krvnika i kog je prvog sreo tog je i uzeo. Taj vrag uze mene, koji nijesam nikom nidlake iz glave izgulio; a groficu sam silno sažaljivo. Knez je to odmah primjetio pa mi reče da hotimice krzmam mučiti bijednicu, i zbog tih riječi pobjegoh. Šta ćete ? Ja nisam vitez, a draga mi je moja koža, pa sve učinih za ljubav kože___ — Mogo si z v i j e r i u srce rinut željezo! — Da s a m ___ ali vi znate, ko je kriv onaj se i boji, pa je lupež pazio držeć i bodež rukom ko od zabave, ali ja znadoh zašto. ч — Pa zar zbilja nije mrtva ? — Činilo se je da jest, i ja sam sa strahom uvjeravo kneza. On mi povjerova i srdit pobježe, zapovje­ divši mi, da ju odmah zakopam; ko da mu je dosadna bila. Bio je bijesan, jer gospoja grofica ko da se rugala njegovu mučenju. — Vjerujem, vjerujem ; da je bila muško, bila bi na ponos viteštvu. — Uvjeren sam. Ja uprtim njezino tijelo na pleća. Nosio sam je dobar komad puta i mišljah da je već mrtva, kad čuh stenjanje, uzdah. Htjeo sam unići u šum u; pohitih da unigjem i položili ju ponajlaglje na travu. Gledam j u ; pogledne očim a. . . . taknem je s e : topla je. Ali ne progovori; ja nijesam smio gubiti vrem ena; pomislih, da ju ponesem kroza svu šumu na ovu stranu. Opet ju spustim ; činilo mi se je, da je malo oživjela; ali još ne progovori. Lijepo ju položim na travu megju grmlje, koje ju je zaklanjalo, a kod nje ostavim malo kruha, što mi je bio u džepu, a onda potrčim amo va­ šem gospostvu, gospodine kneže. — Vrlo si mi dobro učinio. Kako ti je ime? Matija. — Pravo M atija! Ostat ćeš ovdje u tvrgji i bit ćeš tamničar; ali kako treba, a ne kao u kneza Ubalda. — Ne bojte se, sve ću učinit, da vam ugodim gospodaru, gospodine___ — Trebalo bih da idemo odmah i da dovedemo groficu. Okrijepi se čimgod, malo se odmori, pa ćemo ići. — Pa i odmah, ako hoćete ? — Ne, jedi prije, a dotlen će se smračiti. — Ah, dobra li gospodara — pomisli Matija — onaj je drugi bio pravi gjavo pakleni.' U istinu se do­ bro i zlo bolje shvaćaju, kad se oboga prokuša. Napokon pogjoše do mjesta, gdje je ostala na pola mrtva grofica, ali nje ne bi više tuđe. Vitezu se smrče čelo. Matija mogaše samo reći: — Možda d u si___— Bio ga je obuzeo neki strah pred gnjevom novog gospodara sjećajuć se, da bi pod Ubaldovim gospostvom u ovakom slučaju bila sreća umri­ jeti što prije. Atilije samo reče: — Da malko naokolo potražimo. — Tražili, ali nje ne našli. Vitez zaroni u misli, ne bi li našo način, kako bi štogod sazno; i kako bi se mogo zauzeti za mile mu prognanike. Sutradan ode preobučen svom neprijatelju, a na večer ode u šumu i napade pustahije, koji su vukli Adolfova sina, da ga uruče Ubaldu. Ovdje se dogodi onaj sukob s pustahijama i onaj s d u h o v i m a . Megjutim loveći Atilije pustahije, neho­ tice pogodi i Alfreda. Vitez toga nije slutio, mislio je da je on pao s drugog uzroka, n. pr. da ga je na zemlju bacio pustahija, koji ga je vodio na užetu; istom kašnje, kad ne nagje dječaka, pade u teške misli___ Alfredu se zbilja dogodilo, što je Atilije počeo na­ slućivati. Ipak rana Alfredova nije bila teška, zato brzo dogje k sebi te milosnim okom stane prigledati pusta- �87 Pobjeda ustrajnosti. hiju: strijela mu se zabola u srce, bio je hladan, niti je diso, nit mu je srce tuklo: — mrtav je. — Stade jedan čas, da nad njim moli a onda ode. Ruke su Alfredu bile odriješene, jer uže nije bilo zauzlano; dva se prijatelja pobrinula, da mu ga samo čvrsto omotaju oko zašačja, držeć svaki za jedan kraj u ž e ta ; ipak kako su ga nježno vukli, otvorila se je opet po koja rana, koje je dobio, kad ga je tukla bab e tin a; a na nogama koliko je trpio, ne pita se. Alfred nije plako, nije jauko, jer je bio Alfred. Ali koraknuv nekoliko puta, oslabi, malaksa i pade. Nije imo razloga, da se preveć žalosti, jer su mu pustahije vodeć ga kazali, da mu je majka um rla; dapače kazali mu i to : kojom je smrću umrla. Sama mu je priroda pom nožavala tu g u : na nebu se prije vedru pojaviše oblaci, koji su se širili, zbijali, gomilali, mrači, tamnili, a naokolo tišina ko u grobu. Dječak gleda okolo: šum a, pa šuma. Sjeti se, da je u mjestu po kom krstare dusi i vještice, ko što su mu pripovijedali; ali je on sad znao vrlo dobro š ta s u oni. Tužne ga snagjoše m isli; odgoni ih i opet odgoni, a one jednako kod njeg, svegjer ostavljajuć turobni utisak u preosjetljivom mladićevom s r c u ; zadugo se je borio, kad iznem ogavši podleže navali malodušnih m isli: zašto još živim ? Da me je pogodio, izbavio bi me ovih zvijeri. Zvijeri ? T ig ar ne će ubiti tigra' čovjek da ; dapače raduje se kad trpi č o v je k ___ Bilo je sr­ daca, koja su kucala za m e ; s a d a ...... O č e ! m a jk o ! s e s t r o N e g d a ste mi bili utjeha . . . . više nijeste: nema više slatkih imena, nema više sm iješka, nema više srca komu bi se isp lak a Sam sam, zapušćen; ništarije mi udaraju cijenu, jer sam slab, h ran a i zabava c rv im a .... Nevin sam, oni nevinost ruglu izvrgavaju. A zašto trpim ? Život mi nema c ilja ; zašto od srdžbe po­ gibam ? . . N e ; niko me više ne lju b i; misli na se, za se sam o brinu, šta im je briga za d ru g e ? Ah m ajko! učinila si me velikim, sada je konac svem u . . . . Ali n e ...Htjede da u sta n e ; bljeska. — Šta sam kaz6 ? Lug ja č e ! — Kleče i stane m o liti; molio je majku nevolj­ nih. N astade mir i inogne zaspati. Kad se probudi, bijaše podobro odanilo. Pogje stazom, misleć šta bi mu trebalo uraditi, i na jednoč mu pade na um jedna miso. Čuo je da su mu roditelji razgovarali o vitezu Atiliju. — Ako mu se prijavim . . . . stavljam ga u ne•priliku . . . . a možda u njegovu srcu . . . . — I izišavši iz šume, krenu prem a viteževoj tvrgji. Vitezu poslije podne istog dana najaviše poderana dječaka. Zasja mu n a d a : — neka dogje — reče. Dječak dogje i plačuć mu se baci pred noge. — Ustani, ustani, — primivši ga uljudno za jednu mišicu. Pogleda mu u lice, pričini mu se: on je ; pa ako je zaisto on, joj kako se je prom ijenio! Dječak ustade, ali se ne usudi da progovori; Atilije ga ohrabri. — Dječak sam odnemaren, majke, — promuca dječak. niti imam oca niti — Jesu Ii umrli ? Da, gospodine . . . . — Od bolesti ili nesreće? Od nesreće: ubijeni. Ko ih je ubio? Knez Ubald. — Oni su, pomisli v itez; — ondareče: — zašto ? — Jer je knez Ubald lupež i pustahija. — Kog su staleža bili? — Bili su grof Adolf i grofica Matilda. Vitez priteže na prsa sirotana. Nekoliko su časova šutjeli. — Zahvaljujmo Bogu! Ja sam te noćas izbavio; bio sam zabr i nut . . . . Ne znam, gospodine, kako bih vam zahvalio . . . . — To mi je dužnost. Žao mi je da te nijesam našč. Sada sam odlučniji, da osvetim prijatelja. — Ne, gospodine viteže, ja se odričem posjeda meni je dosti da se sa mnom poslužite . . . . — Ti meni slu g a? N igda; treba štititi pravo. — Trebat će vam mnogo žrtvovat, a možda i život izvrći pogibelji, a meni ne izliječiti rana. — Plemeniti A lfrede! otac izdajno pogin6. — Tješila me mis6, da ću spasiti m ajk u ; ona mi je bila život, a sada . . . . Šta će to reći ? — Umrla, i ona je ubijena . . . . na mukama, na utjehu onom strašilu. — Je si li uvjeren? — Kazali su mi pustahije, što su me v o d ili___ — Šta su ti rekli? — Da ju je prekjučer u jutro knez mučio na smrt. — Kad je tako, možda je majka još živa? Još živa? Sada Atilije razjasni stvar. Nada povrati život ljubećem djetetu. Za tim su razgovarali, što bi im trebalo da urade glede majke i sestre. Ovu su mislili otići sutra na večer i dovesti. Alfred se je držo nepoznatim. �Br. 6. — Serafinski Perivoj. — 1907. Pokret za „slobodnu školu". Piše: Dragutin Ikić R. M. B. ajveća su radost roditeljima njihova djeca, vljana, jer su srestva za učenje bila još skupa. U tom jer im je to jedina nada u njihovoj starosti. tako rekuć timokratičkom odnošaju ostale su škole sve Da ko ima ne znam koliko imanja, ipak o- do iznašašća štampe pače, i kasnije za dva do tri sto­ staju ona imanja samo mrtva tvar. Koji, ljeća sve do neorenesanse, gdje se je seglo za Čisto deimaju bogastvo, imaju doduše materijalno osiguranje, mokratičkom izobrazbom. Istom osamnaesti i devetnaesti ali pravo duhovno osvježenje i utjeha mogu im biti sa­ vijek, dali su nam škole, u kojim se počelo radit od mo njihova djeca. A djeca da budu utjeha svojim rodi­ strane države za narodnu izobrazbu. Prije čisto demoteljima, moraju biti odgojena u dobrim načelima, koja kratičkih škola nije bilo zbog toga, što je naroda bilo će im neprestano pokazivati put, kojim treba da udare mnogo kmetskog štališa, koji je bio razmjerno nesnosniji pri pojedinim zgodama njihova života; ali to mora biti od današnjeg kmetstva. Naravna stvar, da je bilo i prije tako stalno, da je svaka stranputica i manje obdarenoj škola oko samostana, ali pravih demokratičkih, državnih djeci u glavnim potezima jasna. Da se to postigne, to škola nije bilo. treba djecu postupeno priučiti ne samo tim pravilima, Uza sve rečeno općenito se može kazati da se je povjesničke vjekove vjekove ii škola škola lijepo lijepo razvijala. razvijala. nego ta kog jer uporabi tih pravila. Tim se načinom po- kroz sve povjesničke stavlja temelj daljnoj budućnosti obiteljskog života. Na Pa čemu sve tu ? Zašto da se u školu djeca sakupljaju? obiteljski život oslanja se i društveni - državni, stoga Zato da se još dok su malena nauče lijepu, dobru i treba, da se uz roditelje sk-bi i država za dobar odgoj istinitu. Temelj svim školama od početka povjesničkog doba do najnovijeg vremena je bilo: nafo’žt’ eovia vlastitog podmlatka. t (Phokyl. fr. 13.) t. j. čovjek treba 1. Škole su srestvo za dobar odgoj djece. ŠtoxaXa je S'SaaKEjisv škola ? Ja naravno ne razumijem ovdje pod imenom da se, dok je još dijete, lijepomu nauči. Volja je dje„škola" prazno onu kuću. gdje djeca uče, nego mi je činja najpregibivija i najviše sklona na djelovanje, radi riječ „škola" izraz, koji označuje sve, što djeca na je­ toga škola mora upotrebiti sva moguća srestva, da djednom zajedničkom mjestu uče pod vodstvom jedne ili činju volju tako upravi, te ona uvijek nastoji izabrati više osoba, koje zovemo učiteljima. U tom smislu već ono dobro, koje je samo jedno, a drugo sve, čega ima u staro doba počele su se škole ustrajati. Da nemamo ni- mnogo, da od sebe otkloni. U ostalom škola nikad nužno kakova povjesnog podatka, i sami bi mogli razumom ne čini djeteta dobrim, ako dijete nije upućeno, da od dokučit, kako su se po naravnom zakonu škole razvile. svoje strane sudjeluje vlastitom razvitku. Ovo što rekoh jesu temeljni pojmovi, koje neop­ Grci i Rimljani ostaju svim pokoljenima primjerom izglagjenosti ljudskog uma. Prem su još Egipćani i Fe­ hodno moraju držati svi odgojitelji, pa makar oni slije­ ničani i drugi kultarni narodi imali škole, ipak su se u dili bilo koju struju pedagoških nazora. Roditelji moraju pravom smislu škole razvile istom kod Grka. Uza sve to imat pred očima, kao što i država, propisujuć direk­ to škola je bila ograničena na neke samo: na slobodne tive učiteljskom osoblju u školi. Buduć državom ne gragjane, neslobodni nijesu smjeli ni učiti, bili su isklju­ upravljaju najhitniji njezini sastavni dijelovi, nego kon­ glomerat ljudi različitog odgoja makar i iste vjere, ali čeni iz škole. Kod njih je škola bila radi toga u pravom smislu najviše različite i vjere, radi toga neophodno mora i razvijena, što je država uzela u ruku opću pučku izo­ uredba škola mnogo o tim prilikama ovisiti. U ustavnim državama, u kojima bi samovolja brazbu, a nijesu samo plemićke škole opstojale. Škola je morala dovest mladića do toga, da bude nosioc izo­ upravljajućih organa morala pri stvaranju zakona biti brazbe i ujedno nosioc narodnog duha i karaktera. Zatim je zapriječena narodnom voljom, razvijaju se najrazličitiji težila škola i njezin odgoj kod Grka, tako Aristotel tvrdi nazori i pri uregjenju škola, jer je zakonodavstvo podu svojoj Pol. V. 7, 22 : хб Tiaioeuaac тас, 7ioXciećas vrženo kritici i glasovanju sabora, koji se opet sastoji t. ј. odgoj je onaki, kakav je odnošaj gragjana u državi. od izaslanika različitog političkog a uz to i religioznog* Razum nam sam kaže, da su škole morale opstajat smjera, te koji često puta ne rade po srcu i nutarnjem u isto doba, kada su i pojedine države došle do razvoja. osjećaju onih, koji su ih u sabor kao svoje poslanike Da se odgoji potrebno činovništvo za državu trebalo je, (zamjenike) poslali. 2. U Austriji od god. 1868 9 uredba škola počiva da se ustanove škole, gdje će se mladići odgojit i izobrazit. Dakako prema tomu škole u svom početku nijesu na temelju interkonfesionalnog zakona, ali dvije prošle bile tako demokratičke kao danas. Još kasnije je godine razmaho se pokret tako zvane „slobodne škole," škola postala svojinom svih slobodnih bogatijih drža- te se je 19. ožujka 1905. konstituiralo društvo „slobodne �Pokret za slobodnu školu. 89 škole" („Verein der freien Schule"). To društvo ima škole", koji ili nemaju nikakve vjere, ili ako ju imaju, zadatak, da nastoji svim mogućim srestvima, da isključi nje se u p r a k t i č n o m životu ne drže, nego stoje na iz škole vjeronauk kao predmet, koji ograničuje razvoj slobodoumnom ili liberalnom stanovištu, koje vjeru drži slobodne volje i uvjerenja, pak traži slobodu u svim kao jednu slobodnu, sporednu stvar. To je onaj pogubni poslovima nutarnjosti, a po tom i u vjerskom pogledu. smjer u sadašnje doba, koji ubija najprija vjeru pak Odmah je u Austriji nasto ustuk od strane pravih onda moral, koji jedino uz vjeru opstajat more. katolika, te je 5. veljače 1906. u Beču držan zastanak, Ja sam odlučio još i dalje osvijetliti borbu za slo­ na kojem je prihvaćena rezolucija, u kojoj se prosvjeduje bodne škole u Austriji, a to sve s toga, što je sudbina proti „slobodnim školama", te se pozivaju svi austrijski Bosne politički skopčana s budućnošću Austrije, te će katolici, da se priključe tom prosvjedu, a onda da pri­ se naše najradikalnije težnje morati razviti pod okriljem likom izbora glasuju samo za one saborske kandidate, hapsburške slavno vladajuće dinastije. Prema tome au­ koji će najžešće ustat protiva uvedenju „slobodnih škola". strijske prilike uvijek će činit utisak na naš razvoj. To Uz to su se opet katoličke novine dale na daljnja otkrivanja s jedne strane. S druge strane sam i sam u privatnim i iztraživanja tog protukatoličkog pokreta. „Katolische razgovorima čuo kod nekih naših bosanskih (osobito Kirchenzeitung" je ustvrdila i otkrila, da je „slobodna onih, koji su u Bosnu došli) ljudi govorkanja o „slobodnim škola" od slobodnih zidara potekla. To je prihvatila školama" i veliko uzvisivanje školskih prilika u Fransva katolička štampa, te su se počele u tom smjeru i cezkoj. Radi toga će sigurno čitatelji bit zadovoljni i brošure pisat. Sve je to doprinijelo, da slobodni-školski strpljivi, dok još nešto reknem. pokret nije dobio populariteta, nego je ograničen samo Kad se je tako u Austriji podiglo za „slobodne na pokvarenu srednju i višu inteligenciju. Čitavom tom katoličkom ustuku mora se dati pravo, škole", onda su duhovni crkveni knezovi u listopadu te se sigurno moše tvrditi, da će austrijski katolici suz- godine 1906. podigli svoj glas na zajedničkom sa­ bit tu navalu, koja je naperena najviše na katoličku stanku u Beču, kojem su svi biskupi Austrije (ili osobno ili po izaslanom i opunovlašćenom biskupu) pri­ crkvu. Nego ne znam, jeli shodno, da ja ovdje još sustvovali. Tom su prigodom upravili biskupi okružnicu jednu političku stranu toga pokreta rasvijetlim. Katolici na pravovjerni puk, u kojoj megju ostalim mnogim aksu u Austriji doveli u svezu s tim slobodno-školskim tuelnim pitanjima, (o kojim ćemo i mi posebice još nešto pokretom političku krizu u Ugarskoj, u kojoj glavnu reći) o pokretu za „slobodne škole" vele ovo: „Mi smo se ulogu igra t. z. „neodvisna stranka" (Košutova), koje d u ž n i b o r i t p r o t i n a s t o j a n j u ; da š k o l e je ideal potpuno odijeljenje i neodvisnost Ugarske od ne b u d u k r i š ć a n s k e . Bog je posvetio obitelj kao nerazrješivo jedinstvo Austrije. Toj pak težnji ugarskin Magjara, vele katolici u Austriji, pripojene su talijanske slobodno zidarske na­ i opskrbio ju osobitim milostima, jer se u njoj obnavlja mjere, da oslabe katoličku (!) Austriju i uzdrmaju pri- čovječanstvo k svom nadnaravnom cilju života. Tome jestol habsburške kuće. Te su misli došljedno razvedene se cilju života mora čovjek već u r a n o j m l a d o s t i u katoličkim novinama i brošurama, osobito u ,,Die upraviti; ali tu zadaću moraju zajednički ispunit obitelj, frcie Schule ein Attentat der Freimaurer" od Giirtlera crkva i škola. Zato nije cilj škole, da mladež samo zna­ Warnsdorfa. Meni se čini, da austrijski katolici takovim njem i okretnošću opremi, što je potrebito za ovaj tvrdnjama kompromitiraju katoličku stvar u Ugarskoj, društveni život, nego ju mora odgojit za životno zvanje, jer je poznato, da i katolička stranka podupire u Ugar­ koje prilazi granice zemaljskog života i dalje se nastavlja. skoj misao neodvisnosti bar neupravno, premda bi imali Z a t o j e s v j e t o v n i z a k o n i u z e o „ č u d o r e d n o dokaza tvrdit i upravno podupiranje, jer je svećenik r e l i g i o z n i o d g o j " me g j u o s t a l e z a d a ć e Kaas pri zadnjim izborima predložio bio stranci, da na š k o l e ; i v j e r o n a u k p o s t a v i o na č e l u o s t a ­ temelju programa g. 1848. kandidati kandidiraju. Doduše l i m n a u k o v n i m p r e d m e t i m a , č i m se o č i t o je taj predlog odbijen, ali se neko vrijeme iza toga opet i s t i č e o s o b i t o s t i z n a m e n i t o s t v j e r o n a u k a . " govorilo o fuziji koalicijonih stranaka, dakle i katoličke ! „ S a d a hoć e , da od t oga š k o l e o s l o b o Naravno da Austrijanci ne vide rado neodvisnu b o d e ; n e k a se iz nj i h i s t i s n e K r i s t o v Ugarsku, ali iz obzira na ugarsku katoličku stranku ne d u h i n j e g o v a r i j e č , i t o se n a s t o j a n j e bi trebalo tvrdit, da neodvišnjaci iz p r o t u k a t o l i č k i h i m e n u j e „ s l o b o d n a š k o 1a" — slobodna ili oslociljeva primaju potporu od talijanske iredentističke slo- bogjena od vjeronauka i svakog duhovnog vježbanja!" bodno-zidarske stranke. To rekoh s političke strane, što P r o t i t o m e n a s t o j a n j u p r a v e d n i m o g o r ­ mi se čini. U ostalom i mi tvrdimo, da slobodne škole č e n j e m mi p o d i ž e m o s v o j g la s ." Dalje go­ vode k slobodnom zidarstvu, pa ako bi i bilo, da ne potječu vore biskupi, kako školsko društvo slobode nastoji uklo­ od njega. Sigurno je ipak, da samo oni žele „slobodne niti iz škola sve, što spominje na Boga i propetog �90 Br. 6. — Serafinski Perivoj. — 1907. Otkupitelja, te — „u kratko glasi lozinka: Iz š k o l e d a l j e B o g !“ Onda nastavljaju? „Mi se suzdržajemo od toga, da istražujemo iz­ vore i ostale osnove tih težnja; ali smo se dužni s ne­ koliko riječi dotaknuti bar naukovne strane tih tražbina (slobodno-školskih). Škola ima odregjenje, da izobrazi budući naraštaj za zadaću ljudskog života, s toga sve­ ukupni naukovni predmeti moraju biti ujedinjeni u jednu harmoničnu cjelinu. Još više! Kod svjetskih naukovnih struka neposredno prati uvod u praktičnu vježbu onog, Što se je naučilo i tako se potpuno veže sa životom Koja pak naukovna struka ima veći i neposredniji utje­ caj na život, nego što ima vjeronauk? Zašto onda baš vjeronauk mora biti isključen u školi od praktičnog vježbanja ?“ Eto tako se u Austriji radi od strane katolika proti Slobodnim Školama." (Nastavit će se.) P. W asmann o nauki evolucije. (Nastavak.) Teistlčka 1 ateistička evolucija. jjosad smo daklen evolucijonu teoriju proma­ trali kao prirodoznanstvenu hipotezu i teo­ riju. Misleći duh, ako je zavolio koju znan­ stvenu teoriju, odmah ide na to: da ju općom učini. I ako stvarno znanje samo do odregjene točke seže; i ako mnogo vjerojatna u znanosti za budućnost sakrivenim ostaje, ipak je čovjek v lo sklon, da ružičasie nade goji i da po prilikama (analogiji) u duhu veli­ čanstvene poglede (perspektive) riše. Ovdje nastaje iz prirodoznanstvene evolucijone teorije filozofska evolucijona teorija. Proti njoj ja nemam n išta ; ona odgovara samo potrebama ljudskoga duha. Već je nešto filozof­ skoga, kad reknem: kršćanski je nazor u svijetu suglasan s onom prirodoznanstvenom teorijom evolucije. U ovoj sam stavci već filozofske natruhe unio; ja sam općenito i veličanstvenu sliku nasliko o evoluciji cijeloga svemira po prirodnim zakonima, koji od prve riječi stvaranja proizagjoše. Dakle, što mi prirodoznanstvenu teoriju evolucije filozofski općenitom činimo, to je naravno. Ali ako mi to činimo, onda odmah prispijevamo na pitanje: na k o j o j o s n o v i s mi j e mo t aj p o s t u p a k g r a ­ d i t i ? A baš tuđe počimlje područje n a z o r a o s v i ­ j e t u . Nego, nema nazora o svijetu b e z p r e t p o s t a v a k a . Često se predbacuje teističkome nazoru o svijetu: d a n i j e bez p r e t p o s t a v a k a ; da t e i s t i č k i n a ­ zor g r a d i p r e t p o s t a v k e o o s o b n o m s t vo­ r i t e l j u , o s t v a r a n j u i t. d. No ipak svaki nazor o svijetu ima pretpostavaka, pa i monistički. Poimence monistiČki nazor o svijetu pretpostavlja vječnost mamaterije; i on pretpostavlja mnogo toga, što se ne da dokazati, i mnogo toga što sa činjenicama najviše toliko stoji u suglasju, koliko i teističke pretpostavke o svijetu s činjenicama u suglasju stoje. Što se sada tiče monizma, moramo točno razli­ kovati ! Imade i „ z n a n s t v e n i m o n i z a m " , komu je milo zvati se i „к a u z a 1i z m o m" — a taj monizam za svaku naravnu pojavu i naravne uzroke traži. U tome sam smislu i ja monist. I j a t r a ž i m s v e d o n l e , d o k l e se p r i r o d n i r e d p r u ž a : za s v a k u n a r a v n u p o j a v u n a r a v n o r a z j a š n j e n j e . Mi uopće vrhunaravni red u našem predavanju mimoilazi­ mo, jer svrhunaravno u ovo područje ne zasjeca. Dakle spomenutom smislu ja ništa nemam protiva monizmu. Ali ta riječ ima i drugo značenje . - m e t a f i z i č k i m o ­ n i z a m t i m e s e i s t i č e , š t o o n u č i b i t n u is t o v j e t n o s t B o g a s a s v i j e t o m . On se nazi­ vlje monizmom u opreci prema dualizmu. Dualizam, koji se kršćanskome nazoru o svijetu vazda predbacuje, uči: d a je B o g b i t n o r a z l i č a n o d s v i j e t a . Monizam kaže: da je njegov Bog istovjetan sa svijetom. A koliko će za n j i h o v a „ B o g a " preostati, ako mi po algebarskom uzorku odbijemo o n o : „ s v i j e t “ od ono „ B o g " ? — Ko na dlanu se vidi, da time mo­ nistička idea o Bogu pada na ništicu. Monizam dakle, kojim se mi sada bavimo, jest metafizički monizam. Sada ćemo postulate i pretpostavke obaju ovih oprečnih nazora o svijetu ukratko nacrtati, pa ih megjusobno usporediti i njihovu cijenu istražiti. Najprije evo pretpostavaka i postulata monističkoga nazora o svijetu: 1. N e s m i j e m o o s o b n o g a s t v r i t e l j a p o ­ m i š l j a t i , ni t a k o z v a n o g i z v a n s v j e t s k o g Bo g a ; n e g o s v i j e t sa s v o j i m z a k o n i m a p o s t o j i od vi j eka. 2. Na to se vežedaljni postulat: Z a p o s t a n a k prvih or gani zama mor a mo uzeti prarog j e n j e , t. j. s p o n t a n i p o s t a n a k p r v i h o r ­ g a n i z a m a iz a n o r g a n s k e m a t e r i j i . 3. Mi ne s m i j e m o u ž i v o t n i m b i ć i m a u z i m a t i k a k o v e „ t e ž n j e za s v r h o m " . S v e s e je r a z v i l o č i s t o p o m e h a n i č k i m z a k o n i m a. �P. Wasmann o nauki evolucije. 91 4. Mi ne s m i j e m o d o p u š ć a t i n i k a k predočiti. ve Dti, b i l o bi t o n e m o g u ć e , k a d ne bi b i t n e r a z l i k e i z m e g j u č o v j e k a i ž i v o t i n j e ; o p s t a j a l o n e i z m j e r n o s a v r š e n o bi će, k o j e a o d u h o v n o j i b e s m r t n o j d u š i č o v j e k a je n e s a v r š e n o bi će već p r i j e u sebi kao ne mo ž e ni g o v o r a bi t i . u p o t e n c i j i i m a 1o. A budući to uprav kod teistiNaprotiv tome teistički nazor o svijetu postavlja čkog pojma o Bogu dolazi, onda ni pojam stvaranja ove postulate. ne sadržaje u sebi nikakve filozofičke oprečnosti. 1. Mi m o r a m o o s o b n o g s t v o r e a, bi će, 3. N a d a l j e j e k r š ć a n s k i n a z o r o s v i j e t u k o j e po s v o j o j n e i z m j e r n o j s a v r š e n o t i „ s t v a r a n j e m ma t e r i j e " već u d a r i o t e me l j o d s e b e i po s e b i od v i j e k a o p s t o j i i k o j i p r a v i l n o s t i c i j e l e s v e m i r s k e e v o l u c i j e i u p r a v o radi svoj e ne i z mj e r ne savr š enos t i cijele evolucije a n o r g a n s k o g a svi j et a; u z r o k s v o g a b i s t v a u s e b i s a m o m i m a d e budući da je u prvim atomskim ili elektronskim kom­ — d o k t v a r u z r o k a s v o g a b i s t v a u s e b i binacijama odregjeno bilo neko materijalno raspoloženje, i m a t i ne mo ž e . Ovaj Bog kršćanskoga nazora o iz kojeg su se morale tečajem slijedećih milijuna godina svijetu u svim je stvorenjima prisutan, on nije daleko sve promjene atomskih rasporeda naravnom evolucijom od nas; on o s i m t o g a p o s v o m e s u d j e l o ­ dogoditi. Time je udaren dovoljan prvi temelj, dovoljan v a n j u d j e l u j e u s v i m s t v o r e n j i m a — ne prvi uzrok za daljnu naravnu evoluciju cijelog anorgan­ k a o „boj n a s t r o j u " , n e g o p o s v o m e u n u ­ skog svijeta. A meni se čini, da je ovo shvaćanje veo­ ma umno shvaćanje. tarnjem prisuću s ud je lu j eš djelovanjem n j i h o v i m . Možda će se s monističke strane reći: tii, 4. Kršćansko shvaćanje svijeta iziskuje za postanak to su čisto monističke ideje ?! N e! Monizam je upravo prvih organizama takozvani „či n s t v a r a n j a " . Ja od teizma pozajmio ovu posvudašnju prisutnost božju velim t a k o z v a n i ; jer da su prvi organizmi proizašli i božje sudjelovanje u svim djelovanjima stvorova — i iz anorganske materije, to je nužno skopčano s ovom za to je pozajmio, da time svoju ideju o Bogu iskiti. materijom. A to nije „stvaranje iz ništa", kao što je To je zajam od monističke strane. Ne trebam stvaranje stvari ne, nego je proizvod iz anorganske materije, ovdje dokazivati, kako su teističku ideju o Bogu na­ koja je već opstajala, A li a k o bi s a d a p r i r o d n a žalost mnogi zastupnici monizma poimence Hackel z n a n o s t d o š l a i k a d bi n a m d o k a z a t i mogl a, nakazili do karikature. Moglo bi se upravo reći, da d a j e i s k o n o r o g j e n j e u i s t i n u m o g u ć n o (t. je Hackel pojam osobnosti božije pozajmio od cijevnja- j. d a m o g u iz a n o r g a n s k e t v a r i ž i v a b i ć a ka ili kolutaša, u čijim se organizmima nalaze dije­ s a m a s o b o m p r o i z a ć i ) , o n d a bi mi t e i s t i lovi kao inviduji — a odregjeni su svaki pojedini o d m a h s v o j č e t v r t i p o s t u l a t s v e s e l j e m za druge poslove, tako su jedni odregjeni: da jedu, b r i s a l i . T o n i j e b a š b i t n o za k r š ć a n s k o drugi da plivaju, treći opet da brane i t. d. Hackel s h v a ć a n j e s v i j e t a ; s a m o n a s p r i r o d n a je sada jedne od ovih inviduja nazvojedućim osobama, z n a n o s t n a t o si l i , j e r n a m o n a b i o l o š k i m druge plivajućim osobama, i t. d .; a ovaj se zoološki č i n j e n i c a m a d o k a z u j e , da j e n e m o g ć e p r a pojam ne dade dakako uporaviti na Boga. A za Hackela r o g j e n j e . T i m o b r a z l o ž e n j e m i f i l o z o f i j a je bio zaključak gotov: „Osobnoga" Boga ne može v e l i : p r a г o g j e n j e j e n e m o g u ć e . Ali ako je biti. Ali to se nikako kao nešta filozofskoga ne mogaše to nemoguće, onda je neki viši uzrok, neko posebno suzdržati. Drugi je sasvim pojam božje osobnosti od djelovanje stvoriteljevo moralo uplivati na tvar, da prve organizme proizvede. vajkada u kršćanskoj filozofiji i teologoji bio. Bog je apsolutno savršeno bistvo, apsolutna inte­ 5. S ovim proizvagjanjem prvih organizama bijahu ligencija, apsolutna savršenost sa svim svojim svojstvima već i p r v i z a k o n i r a z v i t k a u organski svijet bez ikakve opreke svojstava megjusobno: osobni je Bog: postavljeni. Ovu nauku razvitka prestavljaju si na mnoge u sebi samoj i po sebi samoj postojeća punina bistva. načine posve lažno kao malene duhove, koji mistički i 1 baš zato, što je Bog punina toga bistva, mogo je on svrhunaravno nad atomima tiskajući se i gurajući se po svojoj volji (koja od njegova bića nije različita) svako lebde. To je naskroz obratno. Mi moramo po pravom nesavršeno bistvo u opstanak pozvati, koje upravo po­ shvaćanju kršćanske filozofije one unutarnje zakone raz­ radi svoje slučajnosti i ograničenosti nije moglo u sebi vijanja na slijedeći način shvaćati. Najprije ti zakoni samom uzrok svoga ostvarenja imati. To je prava tei- uključuju u sebi praiskone mehaničke rasporede živućih atoma, kao što ih Tvorac kod prvoga proizvoda osno­ stička ideja o Bogu. 2. U teističkom shvaćenju svijeta dolazi i pojam vnih forma dade. Iz ovih rasporeda već nastaju stano­ stvaranja. To je svakako teška stvar za naše pojimanje. viti p r a v c i r a z v i t k a , na koje dalje uplivati može Kako može nešto, čega prije ne bijaše, stupiti u bivo- izmjenično djelovanje s drugim četama atoma. Drugo, vanje, iz ništa postati, to mi sebi ne možemo maštom ja sam s Drieschom i s drugim savremenim vitalistama �92 Br. 6. — Serafinski Perivoj — 1907. jednoga mišljenja: da mi moramo za potpuno razjašnjenje koja i životinja proizvagja; a osim toga uzdiže se ona životnih pojava od prvog nastupa života i „ f o r m a l n e još na više funkcije mišljenja i volje, i time se pruža p r i n c i p e " na način Aristotelovih „е n te 1e h i j a" daleko nad sferu osjetnoga života životinja. Pa upravo poprimiti. Mi još nemamo kemičko-fizikalne formule, radi te odlike duhovnoga čovjekova djelovanja nad koja bi život bezizuzetno razjasnila. Nadaju se, da će osvjetno materijalnim djelovanjem, prisiljeni smo duho­ to budućnost razjasniti, ali mislim, da je ta nada pre­ vnu dušu čovjekovu kao princip postaviti. A ta duhovna više ružičasta; i nikad se ispuniti neće. To, što mi duša po smrti još i dalje opstoji, i ako ona ne može životom nazivljemo, nešto je sasvim drugčije, nego li su više nižih funkcija izvoditi, Čim se je od tijela rastavila svi materijalni kemičko-fizički primjeri, koji životnom što je pak po sebi razumljivo. Rekavši ovo unaprijed, mogu se zakratko zabaviti, procesu služe. Odatle nas upravo prirodoznanstveno sta­ da prispodobim teističku nauku o evoluciji s onom novište sili, da prihvatimo one „ f o r m a l n e p r i n c i p e , " koji ne smiju kao prikrpine posezati u energiju tvari, monističkom naukom. nego bi upravljali nižim energijama, koje niže energije Sa strane teističke nauke o evoluciji imamo jednu dosada mrtve atome kod primanja u organizam oži- zagonetku, a to je pojam stvaranja. To je zagonetka, vljuju i ukratko onu t e ž n j u za s v r h o m u procesu koja se ne protivi umu, budući nesavršeno biće moraše života iznutra prouzrokuju. Ovaj opet postulat skroz je imati i nesavršeni početak od savršenoga bića, koje savršeno biće uzrok svoga bivovanja u samome sebi uman ; ja osobno bez njega ne mogu na kraj izaći. imade. To je posve razumno, i ako si mi ne možemo 6. Sada dolazi daljni postulat kršćanskoga shva­ ćanja o svijetu, Taj postulat jest: p r i h v a ć a n j e d u ­ prestaviti, kako se to dogodilo. Ovdje dakle imamo za­ h o v n e i n e u m r l e d u š e u č o v j e k u . A da ni gonetku, koja ako se riješi na način, kako to kršćanski životinje nisu strojevi, to je već davno kršćanska filozo­ nazor o svijetu čini — onda se sve druge zagonetke fija izrekla. Dapače se je dogodilo, kadno neki moder­ po logičnoj dosljednosti riješiti mogu. A m j e s t o te z a ­ ni fiziolozi bezkičmenjake, nazvaše refleksivnim stroje­ g o n e t k e p r u ž a monizam tisuće drugih vima, da neki kršćanski filozofi to shvaćanje na temelju m e g j u s o b n o n e o v i s n i h z a g o n e t a k a , o d k o ­ bioloških činjenica dokazaše neodrživim. Ne možemo j i h s e s v e n e m o g u r i j e š i t i . V j e č n o s t m a ­ fzaći na kraj, ako ne primimo takozvanog duševnog t e r i j e s a s v o j i m z a k o n i m a p r v a j e z a g o ­ života u životinja. Nego, dokle taj život seže? On seže n e t k a . A k o č o v j e k p o č m e f i l o z o f s k i mi s l i t i dotlen, doklen seže i osjetna sfera. Osjetno opažanje, o d m a h z a p n e . S a t v a r j u s e p o j a m v j e č n o ­ megjusobno vezanje tih osjetnih opažanja, pametovanje, s t i ne d a s p o j i t i . T o j e v e ć D u b o i s - R e y priudesivanje pregjašnih djelovanja usljed osjetnoga isku­ m o n d prije nekoliko desetaka godina stva — to je u bitnosti cijelo životinjsko duševno dje­ r e k o . P a i z a g o n e t k a o p r v o m e k r e t u u lovanje sa strane spoznaje. Po tome se prirogjeni na­ s v e m i r u l e ž i p r e d n a m a n e r j e š i v a . Mi goni životinje u gibanje stave i prema svrsi udešeni s v a g d j e s t o j i m o p r e d n e b r o j n i m p o t e š ­ životni pravci ravnaju. Očevidno, da tu nema više stroja, k o ć a m a . S obzirom na zagonetku o sregjenju pri­ ali ni duševnoga života. Moglo bi se reći, da su Buch- rodnih zakona, što samo od sebe nikako ne može doći, ner i Brehm u pojimanju duševnoga života mnogo za­ rekoše neki, da se je taj red po slučaju iz praiskonog hablude napravili! Svakolika se opažanja označuju kao osa razvio — a to je tumačenje previše nerazumno, duševni život, premda to nijesu. Duševni život u smislu pa ga i darviniste odbaciše. Upravo kao što samo mi­ starih filozofa jest samo onaj duševni život, kojeg mi sleći duh red u svijetu shvatiti može, tako isto samo označujemo kao viši duševni život: volja i mišljenje misleći duh onaj red u svijetu prviputa prouzrokovati čovjeka. Osebina je kod ljudskoga mišljenja, da čovjek mogaše. Pogjimo sada dalje k unutarnjim zakonima evo­ može pojmove stvarati, odatlen opće zaključke izvoditi, i svojim se umom nad sve pojedinačke pojave uzdići. Na lucije u organskom svijetu! Tu će nam se s monističke tome se tem elje: umjetnost, znanost i vjera čovjekova, strane odgovoriti, kako mi ne potrebujemo onih „пеčega se u životinskom carstvu ne nalazi, usprkos nekim protumačivih" unutarnjih zakona! Ali ako samo uzme­ malenim analogijama, koje bi rado htjeli nategnuti na mo sposobnost reagiranja kod živuće supstancije proti stvarnu jednakost. Ako mi hoćemo dosljedni biti, onda izvanjskim poticajima, onda već stojimo pred sigurno moramo za ono duševno djelovanje, kojim se čovjek opstojećom shodnošću, koju dalje možemo istumačiti, uzdiže nad cijelu materiju, vlastiti princip tražiti. A taj jer se već u tome t e ž n j a za s v r h o m krije. A ja duševni život nije kao u tamnici u ljudskome životu moram iskreno reći: t u j s e b a š k r i j u u n u t a r n j i zatvoren; ne on je kao potpuno biće, u jednoj sup­ z a k o n i e v o l u c i j e . Inače bi bilo posve obrnuto, stanciji — u ljudskome životu združen. Kod čovjeka da mi unutrašnje zakone evolucije, koje kršćansko shva­ proizvagja duša preko toga i druga sva djelovanja, ćanje svijeta drži kao glavu i temeljni princip evolucije �Vijesnik. — da mi, velim, te zakone pojmimo kao gotovo već navijeni sat, koji još treba samo da krene. Pa ni praustrojene skladnosti (harmonia praestabilita) inegju or­ ganizmom i izvanjskim svijetom ne možemo uzeti. Ne ; izmjenično djelovanje i povod k izmjeničnom djelovanju čine, da unutarnji i izvanjski činbenici evolucije zajedno djeluju. Što nazivaju podražlivošću protoplazme i spo­ sobnošću reagiranja proti izvanjskim poticajima, to je isto što i unutarnji zakoni evolucije. Ove zakone izvanjski utjecaji na stalne puteve okreću, a baštinjenjem se učvršćuju. Tim sve dalje nastaju svegjer posebni pravci razvitka, koji leže na najdubljem temelju spomenute unutrašnje osnove, iz koje nekad i proizigjoše. Ne smi­ jemo dakle nijekati unutrašnjih zakona evolucije, kao što se to dogagjalo a i sad se dogagja u Darvinovoj teoriji izbora. 93 Što se napokon tiče opravdanosti, da prihvatimo pojam neumrle duše kod Čovjeka, k onome, što sam prije reko, više ništa pridodati nemam. Mi nećemo pro­ ći toga postulata. Najplemenitiji su duhovi svih naroda od početka prve prosvjetne epohe svijeta vjerovali čvrsto u duhovnu i besmrtnu dušu; a ja vjerujem, da će to i u budućnosti biti. A vama moram iskreno reći, da se sa svoje strane nimalo ne stidim kao prirodoslovac: biti pristaša krš­ ćanskoga shvaćanja o svijetu, jer ja to shvaćanje jedino za opravdano držim. Ovo nije upravljeno proti osobama, koji ispovijedaju monizam, nego je upravljeno proti stvari. Mislim, da se svi razlozi, koje moniste proti kršćanskom nazoru o svijetu iznose — da se svi ti raz­ lozi najvećim dijelom osnivaju na nerazumijevanju. V I J E S H I K Naša domovina. „Matica Hrvatska" i „Društvu Hrvatskih Knji­ ževnika”. Bili su se na sav mah pronijeli glasovi, kao da se tobože radi o pomirenju ovih dvaju naših knji­ ževnih društava. Te su glasove prosuli naši „moderni­ sti", htijući time za sebe isklipiti jednu glavnicu, od koje bi se oni eventualno prehranjivali. Neugodno je zbilja stanje „D ruštva Hrvatskih K njiževnika"! U njega se uvukoše pantere, koje počeše rušiti i ono malo mi­ ra, što sm o ga imali — uvukoše se ljudi, koji ne umi­ ju ni poteza na papir metnuti, a da ne ispovjede apo­ teozu nemorala. N ajedanput je „Matica H rvatska" osje­ tivši se svoje dužnosti na usta svoga presjednika jas­ no izjavila da jedan dio oboljele naše književnosti nije za naroda, a prema tome nije ni za edicija „Matice Hrvatske". Naši su „moderni" odmah podigli buku, kao da je „М. H". nastražnjačka, kao da „М. H.“, kako je opisana u predsjednikovu govoru, nije za XX. vije­ ka! A iza ovoga su sjedinjenim silama proglasili zlo­ glasni štrajk: neće više ništa pisati za „М. H.“ Taj je štrajk megjutim izgledo kao štrajk djeteta, koje ljuto na majku neće više da jede. Nego, te vrste je štrajk vazda koban za djeteta. A ta je kobnost pala po legjima naših „modernih". Oni proglasivši štrajk s jedne strane izgubiše put do lijepih honorara, a s druge stra­ ne nemaju gdje širiti svoje modernosti. Njihova sm otra „Savrem enik" nešto i tijesno mjesto za njih sviju, a nešto i očajno, budući silan deficit trpi. Mirniji od njih htjedoše se na svaki način p o v u ći; ali budući imadu u redovim a vladajuće stranke u Hrvatskoj dosta svojih prijatelja, ipak i ovi ostadoše do skrajnosti drski, ne htijući se nipojedan način pokajati. Dijete je htjelo s majkom se izmiriti, ali tako da majka zaište od njega oproštenje. Naši „moderni" htjedoše sa svoje strane doprinijeti tu žrtvu, što bi izrazili: da će primati hono­ rare od „М. H.“ pišući u njezinim radovima. Da se odreknu svoje perverznosti, Bože sačuvaj! „Ah, č i e m si s e z a h v a l i l a — T a š t a 1j u cka phol as t i . — 0 ml a d o s t i t a š t a i p l a h a Ko j a s r n e š s ne r a z b o r a — Sve š t o v i š e s t e r e š k r i l a — S v e ć e š p a k a n i ž e p a s t i , " — pje­ va Gundulić. I dobro im je pripjevo. Klaić u 7. broju „Glasni­ ka Matice Hrvatske", odgovara na ove glasove, da su potpuno beztemeljiti. On veli da odbor „М. H.“ to­ ga glasa ne razumije. Ko će se izmiriti i s kim i zašto? „Matica Hrvatska" nije se nikada zavadila s „Društvom Hrvatkih Književnika". Ona se može složiti s pravilima ,,Dr. H. K.“, a posve je nešto drugoga, kad je „М. H." morala zatvoriti vrata svojih izdanja struji naše bezbožne moderne književnosti! Ona je to bila dužna učini­ ti i po svojim pravilima i po svome osvjedočenju i po savjesti svoga odbora. I ona time ne čini krivo ,,D. H. K.“, kad je zla sudbina htjela, da mu ljudi apoteoziranog nemorala ko­ lo vode. Dapače pravo veli Klaić, da odbor „М. H." ne samo da se ne može po svome uvjerenju sprijateljiti (to bi bilo pomiriti se) sa školom naših bohema, nego nije odbor niti ovlašten, da pazaruje tako delikatnim stvarima, kao što je vjera. Ko bi im mogo dati tu vlast? Ako pak naši „moderni" misle, da su oni na to opu­ nomoćeni, onda fantaziraju — što bi im opet moglo zlo izaći. „Glasnik Matice Hrvatske" nije ni mogo drugo �94 Br. 6. — Serafinski Perivoj. — 1907. reći, nego što je reko. On posve susretljivim i salons­ kim tonom veli, da je bez smisla govoriti o izmirenju* kad se ne zna ni to: čega bi se imalo ticati izmirenje. Ipak si meće Klaić mogućnost, da bi o n o i z m i r e n j e moglo značiti: pripust bezbožne i nemoralne štampe u matičina izdanja - a o tome veli sav vjerni i pošteni hrvatski narod na usta profesora Klaića: da je to posve kao nemoguće isključeno. Nemoguće! Kad bi htjeo Klaić biti odrešitiji i bezobzirniji, kao što su „moderni" odrešiti i bezobzirni, kad naučavaju neodgovornost ljudske volje i propovijedaju slobodu nemoralnosti, onda bi im imo reći: da su postali pre­ ko mjere drski i djetinjasti, kao što su djetinjasta i drska djeca, kad po ulicama inzultiraju mirno prolazeći svijet. Odakle njima tolika odvažnost? Otklen oni „Matici Hrvatskoj" i nama smiju narivavati one perverzne ideje, što ih n. pr. šire u svijet po nesretnom „Savremeniku" ? Pogledajte eto ništa vi­ še, nego onaj broj „Savremenika" (broj 5. 1907.), što je izdan upravo u vrijeme njihovih smiišemh n a d a ; pogledajte n. pr. Frana Butalovića: „Err.st Haeckel!" On u tome članku veli, da su već prirodne znanosti i z b r i s a l e s v e r u ž i č a s t e sa ije o v j e č n o m b l a ž e n s t v u ; pa opet: d a se ž i v o t d a d e s v e s t i n a p a r a l e l o g r a m s i l a ili n a k e m i j s k i p r o ­ c e s. Je li to korak pomirenja? Previše je toga utvaranja i te blasfemije. S time se ne izlazi na k ra j! Oni monopoliziraju pravo i savremeno shvaćanje umjetnosti, oni monopoliziraju pamet — ali šta nas za tim utvaranjem boli?! Mi smo uvjereni o surovoj podivljalosti njihovih ideja. Uz to se ne mogu podičiti ni uspjesima. Sva njihova tajna privlačivosti stoji u neo­ buzdanom podraživanju čovjeka — životinje. A sveti zanos? A uzvišenost, za kojom se kreću vjekovi? Sve je to njima prosto i neukusno, kao što im je neukusna i pomisao o kršćanskoj etici. A dovoljno je, da im ko rekne ne znam kako glupu frazu, pa da se odmah za njim povedu. I da ga proglase svojom crkvom. Nigdje na svijetu nema toliko nekritičnosti i lakoumlja, koliko kod naših mladih. U jednome su samo dosljedni: ako se rekne što proti kršćanstvu i kršćanskoj etici, onda oni svi skladno proglase to savremenim. Ne boje se truda, da donose čitave referate i pohvale o ljudima n. pr. kao što su: Zola, Gorki, Heine, Taine ili Kosor (ako smijem nje­ govu osobu s pregjašnjim spomenuti!) Tolstoj im ne vrijedi mnogo, isto tako ni Manzoni, isto ni Chateaubriand, ni Brunetiere. Smiješno uistinu, ali je tako. Većih doganatista nije vidio svijet! Ko bi njih mogo uvjeriti i samo toliko: da je vrijedno govoriti n. pr. i o Rafaelu barem tako, kao i o nekim hrvatskim slikarima, umjetnicima nuditeta (prešućujem im imena radi njihove tankoćutnosti). Ništa im nije lijepo ni moderno osim onoga, što podražuje nagone, ništa im nije sveto osim slobode, koja znači izjarmljenje od vjerskih spona. Jednu imadu ipak krjepost, a to je duševna snaga, kojom se usugjuju javno zaglupljivati; ne boje se nikakve kritike. Ne boje se, da bi im se mogla konstantirati: duševna obnemoglost s obzirom na više ideale, izrogjenost za vjeru i domovinu. Ne boje se ničega! Ne boje se ni javnog suda ni savjesti! Oni štuju Haeckela kao ovce ovna predvodnika, ali da se Bog smiluje Haeckelu, pa se Haeckel obrati, oni bi ga proglasili: poludjelim starcem ; kao što proglasiše neke druge obraćenike. Oni su ljudi neozbiljnosti, šale i mizerne plitkoće. Bog im je trbuh, nagon im je religija. U borbi protiva Bogu kriju se time, što upiru prstom u svojom rukom naslikane fantome klerikalizma. To je na kineski način dobro uregjena vojska! Miši glodavci pristaju uz njih! Ko bi im išta primio ozbiljno, imo bi znakove duševne podregjenosti. Nek dakle razumiju temeljito najnovijih poraz! Hrvatskoj se knjizi istina i ovim sukobom zlo sprema, ali „mladi" su sa svojim „Savremenikom" uzrokom naših močvarnih prilika. Odbor „Matice Hrvatske" mora stajati još odvažnije; naše ga dobro novinstvo mora podupirati! Ipak ne treba trošiti uzalud sila u borbi s duševnom djecom, kao što su Janušić, urednik „Н. Dj.“ i Vizner — Livadić, urednik „Savremenika". Odgovori ludom prema ludosti njegovoj — inače će mu šance porasti, gledajući, da je predmetom ozbiljna razgovora. 0 . J. Ma r k u š i ć . Zagreb: Drama „Prokletstvo" zabranjena na pozornici. Čujemo utješnu vijest, da je cenzura zabra­ nila i skinula s reportoira zagrebačkog kazališta protivacrkvenu dramu „Prokletstvo". Mi smo o toj drami jedanput govorili, a danas nemamo više ništa reći, nego velimo, da je cenzor radio po očekivanju ne klerikalstva, nego zdrava razuma i poštene misli. Neke se novine ljute pa rogobore. Govore o nekom strašilu reakcio­ narne struje. Ne znaju ti „prosvijetljeni", da i vjera još i danas nalazi donekle zaštite i u državnim zakonima. A to i zaslužuje. Zaslužuje barem u tolikoj mjeri, u koliko i državna vlast — ako ne i više! Pa Čemu onda ljutnja? Kakva je onda sablazan, što je „Prokletstvo" zabranjeno? Neka ta gospoda napišu onakih pasusa protiva dr­ žavnoj vlasti, kao što su pisali protiva crkvenoj, pa da vidimo neće li osim zabrane još štogod im ati!? Zabranu one drame vapije i zakon same vjerske tolerancije. �Vijesnik Zagreb: Prosvjedna skupština u restauraciji „Kola". Poslije kako je zagrebačka cenzura zabranila pri­ 95 potvrgjenje čistoga darvinizma) onda, gdje su mu slike falile, on je tako bio smjel, da ih je običavo dotlen modelirati, dok ne bi sličnost izmegju form i bila ko na dlanu. To mu dokazaše profesori: Rtitimeyer, His, Sempcr i Balfour. Hackel je čestoputa nasuprot očevidnosti tvrdokorno običavo vjerovati u svoje lažljive mo­ dele. kazivanje Milčinović-Ogrizovićeva drama „Prokletstvo", naručiše gospoda autori prosvjednu skupštinu djaka u restauraciji „Kola". „Obzor" veli da se je na skupštinu skupilo s l o b o d o u m n o s v e u č i l i š n o djaštvo b e z r a z l i k e s t r a n a k a . Pa se tuđe svašta rasprav.ljalo. Govorilo se toliko, da je rek bi iscrpljena već 2. Hackel kao filozof. Hackel kao filozof na oso­ dobro poznata tem a: o n a j e z d i k l e r i k a l i z m a . biti je način šijo oko sebe pokvarenost. A sve se to tobože govorilo u ime čiste umjetnosti: Hackel se bori za napušćeni već darvinizam. Ponajviše su govorili slavni autori. Sjelo ruglo na vi­ Hdckel je prorok odbačenoga monizma. soko pa nogam a maše. Ovu prosvjednu skupštinu odu­ Hackel je najoporiji protivnik kršćanstva. ševljeno brani stanovito zagrebačko novinstvo. Njima Nema onda čuda, da je Hackel posto nepogrješivim se hoće napretka i slobode. A zanimivo je znati, da*je crkvom za židovsku-liberalnu i demokratsku štampu tem eljna miso drame, kako je ludorija za moderna čo­ a i za sav napola naobraženi svijet, koji ga kao pro­ vjeka n. p r .: ići u crkvu, ili uopće primati svete sa­ roka i svećenika pozdravlja. kram ente. Da tvrdi Hackel svoju nauku mašo se je u sve Ali ako mi svi Hrvati udesimo svoj um prema znanosti; ali šta misle učenjaci o Hackelovu znanju, receptu gospode autora i gospode skupštinara, što bi evo nekoliko p rim jera: nam onda trebala glagolica ? Ko bi onda g la g b lp ; i još Du Bois-Reymond veli, da voli čitati romane, i v iše: ko bi glagoljanje slušo! više bi iz njih naučio, nego da čita Hackelovu „ P r i ­ Pjan govori od obilnosti srca, a skupštinari od r o d n u p o v i j e s t o s t v a r a n j u " . Tako tragično obilnosti nevjere. govore i drugi filozofi, kao: Wund, Paulsen, Rehmke. A posebno još za naše novinstvo, koje neprestano Profesor Semper (zoolog) čudi se i divi Hackekriku pravi najprije za ovu „prokletu" dramu, pa onda ovoj virtuoznosti, koju posjeduje, da vodi publiku o i za druge nekršćanske stvari, dolazi nam na pamet tankom koncu, a sve u ime tobožnjeg istraživanja. jedna narodna poslovica, koja njima tako dobro pristaje: Slično veli anatomičar His, kao što i Rutimeyer s Brandtom. „Sirotinjo i selu si teška, kamo 1' nisi kući u kojoj si." Profesor Hensen (fiziolog) veli, da se Hackel igra Naše nas novinstvo sramoti pred kršćanskim svi­ lakoumno s načelima prirode. jetom ; i tjera nam crno pitanje u k o s t: šta će od Profesor Bastian (etnolog) vidi u HMckelu odme­ nas biti ? tnika od vjernoga i ozbiljnoga istraživanja prirode. Pa Njemačka. ruglo i sramotu izazivlje vrhu njega, što tako izdaje Njegova ekscelencija Hackel. Ove godine čuveni najsveće principe nama svima svete znanosti. Hackel slavi 50-godišnjicu doktorskog jubileja; a to je Profesor Tovdson (fizik) piše: „Sve, uprav sve dalo priliku novinstvu, da se sjeti ponovno monizma i što Hackel u doticaju s fizičkim pitanjima kaže, razjadarvinizma. A budući je hackelizam najcrnja pojava snuje ili tvrdi — sve je to lažno i temelji se na nera­ novoga vremena, zato ćemo iznijeti sliku njegove eksce­ zumijevanju ili svjedoči o nevjerojatno slabom pozna­ lencije, da se i mi makar donekle odužimo njegovu vanju elementarnih pitanja". odlikovanju. Ipak će nam oprostiti, što ne možemo u Svi spisi Hdckelovi kod ozbiljnih učenjaka dobiše pohvalu klicati ni njegovu značaju ni njegovoj nauci. potpuni prezir. 1. Hackel kao prirodoslovac. Biologija mu je davno 3. Hackel kao čovjek. Sad dolazi veoma suho­ polje njegova rada. Odlično je njegovo istraživanje o parno poglavlje. Koji se srestava stidio Hackel? praživim a mora. Da pokaže Hackel jednakost triju embryjona kod Mnogim njegovim zaslugama na tome polju na­ protiv stoji još više kvara. Na primjer on baci u svijet: različnih bića, on se usudi upotrebiti tri puta isti klišej. Du Bois-Reymond mu predbacuje površnost; kako je našo Bathybija (Bathybius Hackelii) i prestavi ga svijetu kao o ž i v l j e n u p r a t v a r — a kad tam o: Agassiz ga nazivlje genijalnim obrtnikom u sveukupnom učeni ga svije ismija, a Mbbius dokaza, da Hackelov prirodoslovlju; W iegand ga nazivlje nevjernom a kršćeBathybij nije ništa drugo, nego komadić gipsa. Hackel nom ludorijom ; Grette ga zove luđarijom bez dna i t. d. je svojim Bathybijem htjeo da utvrdi onu radikalnu Wirhov veli, da se Hackel ne razumije u m orfologiju; nauku evolucije. I s p r a v l j a n j e č i n j e n i c a . Kad je htjeo Hackel da nagje prelaz iz jedne životinjske forme u drugu (za 4. Hackel kao neslani šaljivdšija. Pomalo se naša ekscelencija bacila i na šalu. Izmegju mnogih njegovih smiješnosti evo one najprostije: on veli da je Bog po �96 Br. 6. — Serafinski Perivoj, — 1907. kršćanskom shvaćanju samo jedan „ h r p t e n i č n j a k u o b l i k u u z d u h a “. — A Hackel: to znači ruglo. Ovaj Hackl, ovo je onaj temeljni balvan monističkog nazora o svijetu. Bože, daj blagoslov na bude i iskopajnik njegov! Ovo nekoliko naših redaka da bi htjeo prinijeti „Savremenik" u svoje stupce nek mu vide čitatelji, koga štuju! Rim. Na podnožju Vezuva, kraj Pompeja podignut je po nalogu svetog oca Pija Л. novi observatorij u svrhu vulkaničkih promatranja. Danska. Stanje katoličke crkve u Danskoj. Kako čitamo u šematizmu danskog vikarijata, broj katolika narasto je na 7.346. Godine 1905. bijaše ih samo 7037. U glavnom gradu Kopenhagenu bilo je godine 1905. 2676 katolika, sada 2560 i 5 crkava; u nredgragju Frederiksbergu broj katolika iznosio je 1050, sada 1400 i jedna crkva; k tomu se ima pribrojiti 5000 Poljaka, naravno katolika. U 23 postaje, od kojih 11 pripada redovnicima djeluje 25 župnika sa velikim brojem redovnika. Zatim je podignuto 7 ženskih kongregacija, 12 velikih bolnica s raznim humanitarnim zavodima, u kojim većim di­ jelom redovnici obavljaju službu. Veoma zaslužno dru­ štvo sv. Bonifacija izdalo je za Dansku godine 1905. 25.117 maraka, od koje svote otpada 12.036 maraka na redovnike. Amerika. Štovanje svetaca megju protestantima. U sje­ dinjenim državama, kako katoličke, a i nekoje prote­ stantske novine javljaju, štovanje i zazivanje svetaca megju protestantima sve više i više raste. Tako zazivlju u pomoć sv. Patricija, osobitog miljenika i zaštitnika irskih katolika, zatim sv. Katarinu sijensku i sv. Franju asiškog. Najčudnovatije je, što umnogim mjestima Sje­ dinjenih država, unitarci, koji niječu božanstvo Hristovo, na osobit način u svojim bogomoljnicama slave Mari­ jine svetkovine i njezine kipove vijencima kite i t. d. Engleska. Napredak katoličke crkve. Otkako je katolička hijerarhija u Engleskoj 29. rujna god. 1850. po Piju IX. na novo uspostavljena, opaža se velik napredak osobito u svećenstvu, crkvama, kapelicama i školama. Engleska i Wales broje danas 1703 crkve i kapelice; god. 1905. bijaše ih svega 1640. Pa nije li to lijep prirast, i ne mora li mu se svaki katolik od srca radovati! I u Škotskoj se je takogjer pomnožo broj svećenika od 525 na 540; crkava i kapelica ima 373. U cijeloj Engleskoj djeluje svega 4024 svećenika, i to 2636 svjetovnih i 1388 redovnih. Megju potonjim ima velik broj franceskih prognanika. Cjelokupni broj katoličkog pučanstva u samoj Engleskoj računa se na 5 i 3|4 milijuna; u En­ gleskoj pak i zemljama cijelog svijeta podvrgnutim nje­ zinoj vlasti broj katolika iznosi 10V2 milijuna. Kruna katoličkog života u Engleskoj jest westminsterska ka­ tedrala u Londonu, koja je izvana već gotova. Ta ve­ ličanstvena kuća božja, bizantskog sloga, jest jedna od najmonumentalnijih zgrada u Londonu, za koju su en­ gleski katolici doprinijeli 223.171 funtu šterlinga. Punim pravom Engleska može u požrtvovnosti i darežljivost služiti kao uzor drugim narodima. Ugledajmo se i m Hrvati u nju! Sve nam dakle pokazuje, kako kat. crkva u Engleskoj dobiva sve čvršće tlo. Prosvjeta. 0. Placido Belavić, franjevac: Sv. Iv. Kapistran pod Biogradom. Tako je ime ovoj lijepoj knjižici, koja se uz cijenu od samo 40 helera može nabaviti kod pisca u Vukovaru Ova se zanima knjižica kroz 22 stranice bavi po­ znatim već dogagjajem i u širim slojevima naroda — : obranom Biograda od navale osmanlijske god. 1456. Sveti Ivan Kapistran div-junak, hrabar kao i Leonida, a oduševljeniji nego ikakav Cezarov legijonarac svojom riječju žarkom kao oganj uli ukrižare, duh zanosa, koji je moro nadomjestiti dar izvježbanosti i reda, — te po­ bjedi objesne Azijate. U ostalih 8 stranica bavi se pisac još zanimivijim pitanjem: „Gdje je tijelo sv. Ivana Kapistrana ?“ Pitanje uistinu zanimivo, a odgovor još viže. Tijelo je svečevo do godine 1526. bilo u Iloku u katoličkim rukama; ali godine 1526. Turci zauzeše Ilok, a s njime i tijelo sv. Kapistrana. Tek pošlje Turci ovo sveto tijelo za novac prodadoše nekom Rumunju (istočno-pravoslavne vjere), koji ga odnese na svoje dobro u Bistrecu, nedaleko Dunava, prema Lom-Palanci. Iz Bistreca god. 1875. tijelo je preneseno u Bukarešt po zapovijed vojvode Stjepana Rakovice; ali bu­ dući otkriše u Bukareštu sarkofag i opaziše, da u toga sveca nema brade ni dugih kosa, nego da je obrijan i da ima redovnički vijenac na glavi i franjevačku odoru, otpremiše ga s negodovanjem nazad, gdje je bilo. Pripovijeda o. Kleiner, da je vidio sveto tijelo, kad su ga prenosili u Bukarešt. Šta je iza toga bilo sa svetim tijelom, ne zna se. Za sada se u Bugarskoj o tome šu ti; ali čekajmo bolja vremena. Nama je dosta i to, da otprilike znademo gdje je svetac. Knjižicu našega Placida najbolje preporučujemo! T is k a r a V o g le r i d ru g o v i u S a r a je v u . �Utemeljena godine 1882. Telefon br. 119. Jisl^ara V0GLEI( i DRUGOVI, Sarajevo. KOMANDITNO L,it u '( Čemaluša ulica 172. Najstarija k ajigotiskara i stereotipija u Bosni i Hercegovini, ena s najmodernijim pismenima, materijalom i strojevima. = Preporučuje se i i tiskanje novina, nakladnih djela, molitvenika, posjetnica. ručnili i vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tiskarsku struku zasiecaju sa ukusnom izrad­ bom i uz najumjereniju cienu. Vanjske navučbe OBAVLJAJU SE ODMAH. �( stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 50—kom. T r i TOriTltifl, Л в -i- A V /-I- Х Ј Ј . \Ј \Л ) liepog sortiranog liubica, ljubica, ruža, heliotrop, m ošus, gjurgjica, cvijet breskve itd. itđ. Razašiije pouzećem M anhattan Unternehm ung Budim pešta, VII Bezerćdy ulica 3. seciranog Toiletnog otpadnog sapuna, CRK N I C A. kao: Matica krštenih, Matica umrlih, Protoko , Matica vjenčanih, enih računa i exhibita. Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0089315c816e42161872ac1ff5e91b8a.pdf 3e06ad4c49025d4c43eab6ecb002ce8f PDF Text Text □') UREGJUJE: 0. JOSIP MRRKU FRflNJE'JflC. ^ ! I---------------------------- ______________________ �„Povjest sv. ppane Asižkoga.” Dva sveska, 669 strana; napisao L av Le M onnier, preveo fra Arkangjeo Brković. Cijelo djelo broširano stoji K 6.30, a dobiva se u „Skladištu devocijonalija“ S. Vukovića u Sarajevn To je najopširnije i najkritičnije djelo, što je doselen izašlo o svetom Franji; pa se je i hrvatsko novinstvo o njemu sjajno izrazilo, hvaleći najpovoljnije i hrvatski prevod. Ne ćemo samo reći, da je ovo djelo kršćanima tek za duhovne hrane, nego nas i s mnogo drugih strana sili, da ga kupujemo. Onaj, koji je oduševljen za djelovanje franjevačkoga reda u hrvatskim zemljama, kupit će djelo, da vidi odnošaj izmegju duha svetoga Frane, toga učitelja i proroka u XIII. vijeku i izmegju rečenog djelovanja. Kulturnom historičaru opet ovo bi djelo bilo rukovogjom u tumačenju, čime je sveti Frano zaslužio, da ga već općenito zovu list zavrjegjuje mnogo simpatija. Sveti Anto najčuveniji, najčudotvorniji i najobljubljeniji svetac svijeta! Ne štuju ga samo katolici nego i inovjerci. U samoj našoj domovini sa strahopočitanjem katkada spomene pomoć svetoga Ante i musliman i pravoslavni. U „Glasniku svetoga A nte“ naći će čitatelji i pouke i utjehe. A siguran sam i to, da će se čitatelji naučiti, kako će moliti svetome Anti i naučit će se, kako se može po zagovoru svetoga Ante u mnogim nevoljama čudnovate pomoći naći. Svaki kršćanin svijestan svojega zvanja nastojat će, da ovaj list raširi. I mi ga najtoplije preporučujemo! �QLASILO HRVATSKIH FRANJEVACA. (f =-" ~ ----n ^ ШСШШС: 0. J05IP mRKUŠiC, rRflNJCUAC. ( BROJ 7. GOD. XXI. VISOKO, 15. SRPNJA 1907. Život i rad Ivana Frane Jukića. Na temelju rukopisa o. Aug. Ćorića napisali o. J. M arkušić (Nastavak.) ukić je odmah namjeravo izdavati poučne i zabavne knjige za narod, ali s jedne strane ne imajući, kako rekosmo, dosta pomagača, i a s druge strane zbog mnogih zapreka i teških političkih okolnosti, morade to ostaviti za boljih vremena. Ipak nije zdvajo, nego radio, i to ne­ umorno ‘). Primjer Vuka Karadžića i drugih ponuka ga da u narodu sabire plodove njegova uma: junačke i lir­ ske pjesme, poslovice, zagonetke, pripovijetke i narodne ljekarije. Na tome je polju radio preko deset godina. Uz to ga zanimaše "najviše povijest, zemljopis, geolo­ gija Bosne i starine. To je marljivo i ustrajno proučavo do konca života. Živući u Fojnici u franj. samostanu, gdje se nalazi bogata knjižnica, znao je u njoj sprovesti čitave satove, sabirući iz knjiga nauku za ostvaranje svojih plemenitih namisli. Tu je čito, proučavo i piso. I buduć da mu nije bilo moguće izdavati svojih spisa u posebnim svescima, poče ih izdavati u onovremenim časopisima hrvatskim i srpskim. Boraveći u Dubrovniku ‘) Kako se vidi u maticama fojničkoga samostana još od god. 1841., Jukić prvi u Bosni poče uvoditi Gajev pravopis. Uz njega su samo neki pristajali; spominjem samo o. F. Pašalića i nekog Krističevića. Drugi se ne mogoše otresti stare navade. Od god. 1841. nastade dakle u Bosni pravopisna skizma, a Jukić joj je začetnik. o. B. Š karica. upozna se s Petranovićem, urednikom „Dal. Magazina" i obeća, da će mu biti suradnikom. God. 1841. u „D. M.“ izagje Jukićevo: „Zemljopisno povjestno opisanje Bosne"; i to će valjda biti prvi Jukićev poučni članak i pokus na ozbiljnom prozajičnom polju. Te se je godine pripravljo, da slijedeće godine objavi više povjesnih i zemljopisnih članaka. Mi ćemo ih ovdje nabrojiti, da se vidi koliko je Jukić radio. God. 1842. izagjoše u „D. M.“ ovi članci Jukićevi: a) Zemljopisno-povjestno opisanje Hercegovine; b) Putovanje iz Dubrovnika preko Herce­ govine u Fojnicu; c) Topografijsko opisanje Bosne. Uz to je još te godine dosta putovo po Bosni; a sigurno da je na tome putovanju sve ono bilježio, što mu je tre­ balo za potpuni „Zemljopis i povjest Bosne." Osim u „D. M.“ piso je Jukić iste godine i u „Srpski Narodni List"; i to o rukopisu : „Raj duše pisan u Biogradu god. 1567." i u „Danicu Ilirsku"; zatim o „Bos. starinama" opet u ,,S. N. Listu". God. 1842. dvaput je putovo u Krajinu. Prviput krenuo je iz Fojnice početkom svibnja, i dogje u KotorVaroš. Ovdalen krenu 8. svibnja u Banjuluku. Na putu mu se pridruži nekoliko Arnauta, koji su bili na zlu glasu. Za to Jukić piše: „Eto muke ! sad će biti sto sijaseta". Jukić, da izmakne pogibelji, i da im pokaže da ih se ne boji, dok unigje u Barakovac goru, napuni na �08 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1907. njihovu riječ pušku i ispali je govoreći: „Neka je si­ gurno ! Imade ovda uvijek zlih ljudi." Tim je riječima nišanio na Arnaute. Ovi takogjer htjednu opaliti svoje puške, ali nijedna ne sastavi: „Gledaj ti toga — rekoše Jukiću — kod ovakih pušaka lako bi izgubili glavu." Dok su oni nato čistili puške, Jukić odmakne dobar komad puta, ali ga opet stignu. Sad Jukić opet ispali dvaput i napuni pušku olovom. I Arnauti htjedoše opa­ liti, no puške ih ponovno prevariše. Jukić im nato reče: „Gledaj toga rugla, s kakovim društvom putujem! Mogo bi glavu izgubiti. Da bi mene moja prevarila, ja bi s njom u po Vrbanje!" Na to mu rekoše Arnauti: „Vallah hodža, pravo govoriš!" Jednom se Arnautu šmigne za, Jukićevom puškom, te će ga zamoliti, da mu je pokloni, ali mu ovaj odgovoTi: „Sabur, druže! Znaš da su mudri kazali: Žene, konja i oružja ne daj od sebe!“ To Arnaute iznenadi, te mu rekoše: „То ti je komad besjede!“ Iz Banjeluke ode u Bihać i obaviv tu neke po­ slove vrati se natrag. Na tome povratku svrati se u Jajnu, da prenoći kod nekoga popa Majkića. Dogje nje­ govoj kući i zapita, može li prenoćiti. Tu se trefila mlada popadinica, te poeme najukića sipati ko mlin. Jukić joj odvrati: „Ženska glavo, poštedi si mladost! Ako sam te upito za konak, niesam te opsovo nit ti kuće po­ robio. Kini mi se s očiju, dok zla niesi vidjela. Dajte mi konja, da igjem!" Brat popov koji je to slušo i bio od nevjeste uljudniji, ne dade Jukiću ići, nego ga ustavi. U tome iz kuće izagje nekoliko muhamedanaca i stadoše Jukića psovati, na što im on odgovori: „Вге, aj siktur! pop ne može take kokošare primati na konak, koji ba­ dava hodaju od kuće do kuće; a ovake može uvijek, jer se nijesam/ prazne kese na put spremio!" Vidjevši ovi, da s Jukićem nema šale, vrate se u kuću, a Jukić prenoćivši tu mirno, vrati se preko Jajca u Fojnicu. Na jedan mjesec dana iza povratka u Fojnicu, krenu opet zbog nekoga posla u Gradišku. Na tome putu svrati se u Gomijonicu, u kalugjerski samostan. Tamo ga je želja vukla, ne bi li našo kakvih književnih starina. Ali poslušajmo, šta nam o svom dočeku i ispunje­ nju želja priča: „Služba prihvati konja, a iguman se stade sa mnom ljubiti. Liepo me počastiše kafom i ra­ kijom. Ali mi nješto fali. Htjeo bi štogod saznati. Za to počmem pitati igumana: Šta se pripovieda, od koga i kada je sagradjen ovaj samostan i crkva ? Ima li starih rukopisa i o tom i o koječem drugom pisanih? Ali se na skoro zastidih, opazih bo da me iguman ne razumie. On samo odgovara, da su mu majstore odtjerali u Banjuluku, a da je započeo pokrivati crkvu." Eto tako je naš Jukić s igumanom o rukopisima i starinama razgovaro. Toga ne treba tumačiti. Uza sve to, što je Jukić ovoliko putovo, izagjoše u ,,D. M.“ ponovno dvije njegove radnje, i to opis nje­ govih putovanja iz god. 1842. pod naslovom: „Puto­ vanje po Bosni 1842." i „Povratak u Bosnu 1842." God. 1844. Jukić se — koliko znamo — ne javlja nikakvim književnim radnjama, osim izdavanjem pje­ sama 0 . Viče Vicića, koje izagjoše u Splitu. Ovo izdanje „Kolo" ovako preporuči svojim čitateljima: „Knjigu pje­ smaricu duhovnu izdaje u Spljetu novim pravopisom učeni naš Bošnjak, Banjalučanin g. Franjo Ivan Jukić. Preporuča se svoj gospodi svećenikom". I god. 1845. i 1846. opet je Jukić u Fojnici. U te dvije godine znamo za stalno da je po Bosni putovo, a je li po novinama štogod piso, toga ne znamo, jer nemamo nikakovih podataka. Naprotiv g. 1847. izagje u ,,D. M." njegova radnja pod naslovom: „Putovanje po Bosni 1845.“, a „Kolo" (sv. V. od 1847.) donosi opis njegovih putovanja u „Krajinu 1843.," iz kojih smo malo prije neke njegove doživljaje naveli. Ovdje ćemo navesti jedno Jukićevo pismo na pjes­ nika Stanka Vraza, urednika „Kola". Ono nam svjedoči, da je jukić s ovim našim velikanom gojio veoma tijesno prijateljstvo. Pismo glasi: „Znam, da se sjećate kad sam bio u Zagrebu, da sam Vam obećao opisati moja pu­ tovanja ; pak se može biti čudite, da rieč datu, do sad nisam održo? Mili moj Stanko! porad njekojih osobitih uzroka, lanjska moja putovanja tiskana su u „Magazinu Dal." od ove godine (1843.). I budući, da se slučilo te sam i ove godine (1843.) noge pružio od Sane i Save do Une i Vrbasa, zato nastojat ću i Vam što god napo­ menuti, što mi je u oči upadalo, koje sravnivši s onim u „Magazinu" moći ćete imati pojam od ove krasne, a toli zanemarene pokrajine slovinske. Vi znate, da se ja tolikom krasnorječju nisam privikao, kao što su humoristički njemački putnici (!) obikli, izlagajući putovanja svoja, i da p r a z n e rieči na hartiju mećem". ‘) Ove godine namjeravo je Jukić izdati jednu knji­ žicu šaljiva sadržaja, te joj je s toga nadjeo ime: „Plandovanja zabavna". Iz toga djelca izvadi i štampa „Kolo" narodnu pripovijetku „Derviši Carigradski", koju poprati ovim riječima: ,,Č. 0 . g. Franjo Jukić, Bošnjak, Banjalučanin, poslao nam prije njekoliko mjeseci rukopis djela zvanog: „Plandovanja zabavna", knjižicu I., u kojoj uzdrže se pripoviedke, smješice i zagonetke, umolivši nas, da se što skorije oglasi na predplatu. Mi priobćujemo iz z n a m e n i t o g toga djela njekoliko komada na izgled štiocem, da ih pobudimo na predplatu, a za­ jedno i pisaocem, da se ugledaju u n a č i n p e r a , kojim treba pisat pripovjesti, pripovjedke i druge stvari ove ruke". Ovaj sud o Jukićevom radu veoma je uvažen po Jukićev književni rad, jer ga je izreko čovjek pjesnik ‘) Opstoji mnogo pisama iz Jukića korespondencije s vogjama hrvatskoga preporoda i s drugim naučnjacima, koja još nisu ni našasta, a neka je od njih u sveučilišnoj knjižnici u Za­ grebu našo Dr. Tugomir Alaupović. �Život i rad Ivana Frane Jukića. a ujedno i vrstan kritičar, čiji je sud u ono vrijeme mnogo u Hrvatskoj vrijedio. T a nam ocjena svjedoči, kako se je Jukić znao sniziti i prilagoditi, kako narod misli i osjeća i prem a tomu proučiti, kakove mu treba duševne hrane. Ova knjižica uza svu pohvalnu Vrazovu kritiku nije ugledala svijetla; da li je to zapelo zbog malo najavljenih pretplatnika ili zbog kojeg drugoga razloga, ne možemo ništa sigurna reći. Uz ove radnje nije zaboravio ni ,,D. Ilirske*', jer u njoj piše: „Statično i geografijsko opisanje kneževine Srbije". I god. 1848. opet susrećemo Jukića kao putnika. U mjesecu ožujku nalazimo ga u Varcaru, ali ne kao duh. pomoćnika, nego kao putnika. Inače nebi zapiso u „Ma­ ticu krsćenih" da je krstio dijete ž u p n i k o v o m d o z ­ v o l o m . Svrha ovoga putovanja mislimo da je bila : p o ­ dizanje škola, o čemu je s drugim rodoljubima radio i plod istom te godine dočeko. Jer te godine otvorišo se prve škole za katoličku djecu, i to su bili uzdisani prvijenci više sto lje ć l A toj ideji kumovo je jukić, drugi su joj u pohode išli. U Varcaru otvori školu O. Nikola Krilić, — a ne Jukić! — tadašnji duhovni pomoćnik, koji darova za nabavu knjiga dukat u zlatu, što učiniše i mnogi župljani. U isto su vrijeme katolici primjerom i nagovorom franjevaca podigli škole u Livnu, Fojnici, Travniku i drugdje, kao što ćemo to opširnije vidjeti. Kako su se škole otvorile, a školskih knjiga nije bilo pri ruci, Jukić se lati posla, te izdade knjižicu: „Početak pism enstva i nauk krstjanski." Iste godine ugleda svijetlo „Život G. Isusa Kersta", koji je s talijanskog jezika pre­ veo nesretni 0 . M. Čuić, a po njegovoj smrti ispravio i izdo neumorni Jukić. Djelo je posvetio Čuićevu desnom pri­ jatelju, zaslužnom franjevcu O. Lovri Karauli. U svojemu predgovoru k ovome djelcu, napiso je one retke, koje uzesmo za „motto" na početku životopisa, kao da je znao da ćemo zbilja njegov život sm atrati pravom školom ustrpljivosti, marljivosti, nesebičnosti i zauzetnosti oko p ro ­ svjete i slobode potištenog hrvatskoga naroda u Bosni. Vrijedno je i to spom enuti, da je „Život G. Isusa K ersta" prva knjiga u Dalmaciji novim pravopisom tiskana. God. 1849. dogje Jukić u Varcar za duhovnoga pomoćnika. Ovo mu mjesto nije bilo nepoznato, buduć je kroz njega prolazio god. 1843. i 1848. U Varcaru ostade do god. 1852., i to sve u svoj­ stvu kapelana. Školu, koju je tu zateko, pazio je kao ženicu oko svoga. Za učenika imo je tu i m ladoga Kne­ ževića, kojemu malo pomalo usadi u srce ljubav za p o ­ vjesnicu, osobito domaću. On ga naputi, te stupi u fran­ jevački red, i postade u svoje vrijeme jednim od najučenijih bosanskih franjevaca. Jukić je u Varcaru povjer­ ljivo općio s mnogim trgovcim a, naročito s braćom 99 Nikom i Božom Ćorićima, i njima svoje namisli otkrivo, a i po ostaloj Bosni imo je dosti prijatelja. U narod je često zalazio ne samo radi duhovne pastve, nego i zato, da po narodu sabire njegove bo­ gate i krasne umotvorine. Cijelu je okolicu obilazio, da sazna što o običajima, da li se šta pripovijeda o kojem mjestu i t. d. Narodu je bio otac i majka, ne samo u duhovnim nego i u svjetovnim stvarima, te tako i nama ostavio primjer, da radimo za oba ideala: Boga i Hr­ vatsku. Što se pak tiče književnoga Jukićeva rada kroz ovu godinu, jedino znamo, da je u ,,D. M.“ izašo nje­ gov članak pod naslovom: „K rajinabosanska";odrugom e književnome radu Jukićevu kroz tu godinu ne imamo nikakvih podataka. V. Što smo u prošlom poglavlju govorili, odnosilo se je na Jukićev književni rad. I u ovome ćemo se po­ glavlju istim predmetom pozabaviti, a u slijedećim p o ­ glavljima ocrtat ćemo njegov politički i skromni život. Sve, što je Jukić na književnom polju radio do godine 1850. može se smatrati kano priprava za njegove veće književne radnje, jukić je počeo malim a svršio velikim. Dobro je znao da se iz prazne ne može dijeliti, da se ne može drugom dati, što se nema, te je prema tome i radio, dok se odvažio veće djelo na svijet izdati. Najprije je gledo, šta može malim radnjama, i kako drugi o tome sude. Vidjevši, da uspijeva, stade još ve­ ćim oduševljenjem raditi oko književnosti, i oko sebe sabirati poletne ljude, da skupa porade za boljak do­ movine i naroda. U velike je žaliti, što njegove pleme­ nite namisli ne dobiše dosta odziva u domovini, jer su ih neki smatrali ugrijanom maštom i mladenačkom zanesenošću, te ih smatrali pogubnim, štetonostfiim i ne­ izvedivim. Prije smo spomenuli, da je Jukić još 1840. g. na­ umio izdati nešto kao „Bosanski Prijatelj" i da mu taj naum nije pošo za rukom, te je prisiljen bio ostvarenje toga nauma ostaviti za bolja vremena. Sad pak, pošto se Martić i Šunjić osoviše na noge i potekoše u pomoć, nakon deset godina mogaše i s „В. Pr.“ pred svijet, prem da to ni sada nije teklo kao po maslu. To svjedoći sam Jukić u I. sv. „В. P r.“, gdjerio veli: „Sve države prostranog turskog carstva u Europi prenule su se iz dubokog sna neznanja i nemarnosti, sama Bosna još sladko spava! Oko nas srodni narodi nasladjuju se ugodnim mirisom cvieća narodnog knjiženstva, a mi ni primirišit ne htjedosm o? Već jednako pjevam o: U g o ­ d n o j e n i š t a n e r a d i t i . 0 nama se može reći, da lienost za mudrost držimo. Istina da su nam nepri­ lične okolnosti, politički dogadjaji domaćih neprijatelja, nasrtanja i potvaranja dosta smetala." . . . . To je Jukića �100 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1907. bolilo, to ga je smetalo, ali ovo još jače: „Nas njekoliko — nastavlja Jukić — rodoljuba pred deset godina nastojalo je zavesti jedno čitateljno društvo, koje bi oko književnog i umnog napredovanja bosanskog puka bri­ nulo se, i koje bi jedno povremeno djelo za naš puk izdavalo, al d o m a ć a nesloga za mnogo godina priečila je; kašnje kad i ova prestadei htjedosmo društvo sklopiti, to nam se nedopusti: jedni su u tom društvu već zapadnu propagandu — talijanske karbonare opa­ zili u svom dubokom mozgu; drugi su vidjeli kako je Rus s Kozacima Zec i Vraniću obsjeo, a ostali su En­ gleza doveli; ovi je prosjekavši prokop kroz Vlašić, blokirao (obkolio) Travnik i to zbog našeg ubogog društva! Djete se plaši bauka, kriv se boji svog osjena, a razborit čovjek neda se uplašiti Šušnjastom granom, ni s krepostna puta svrnuti." rasplakano lane, kad mu ubijito tane majku košutu pogodi. Donosimo ovdje nekoliko dirljivih stihova: Procvilile gusl<? javorove, U sried zime, kad im nije vrieme; Pa dozivlju gospodara svoga, Gospodaru, koji su ti jadi? Ili ti je ponestalo piva, IP te boli glava od sevdaha, Ter ti s nama zapievati nećeš; Od krajine kervave haljine, Jal’ Cetine turske desetine, Jal’ spomenut Smiljanić Iliu, Jal’ junaka Kraljevića M a rk a ? ... Moje gusle moja babovino! Pievali smo, kad se je mililo, I pievasmo i veselismo se, Sve junake redom izbrojismo; Uz ovakove neprilike i protivštine boriti se i sni­ Ni sad piva ponestalo nije, vati o izdavanju jednoga lista u korist naroda, i ne Nit me boli glava od sevdaha; šuštati, ne zdvojiti, ne ohladiti kod tako dugu vremena, Već je mene tuga obervala, i napokon prispjeti cilju, to je naibolje svjedočanstvo Sve je meni mračno i oblačno, Jukićeva čvrstog karaktera i njegove plemenite i nese­ A sve mi je tužno i čemerno,... bične ljubavi k domu i narodu. A odvažnost i nepreSinje more prisušiti mdre, danje, to je krjepost, koja mora iesiti Genija. Jukić je Moje oko od suza nem ore,... mislio „В. Pr.“ u više svezaka izdavati svake godine, ali Volio bi neg’ što očim vidim, pošto je „о ljubavi i podpori braće Slavjana njegov 1 što morem prihodi gjemiah, obstanak" zavisio, ne bi onako kako je 1 kić želio. Da se komu imam potužiti, Izdavanjem „В. Pr." jukić nije nikakve koristi Svoga serca iztumačit jade, tražio za sebe, nego je htio tim „Bošnjake, od sna ne­ АГ neimam nikoga do Boga, marnosti da se osvieste, potaknuti; ako se izpuni ja sam Od svojega roda i plemena. čili i svrhu postigao." Prama toj svrsi je i radio. Piso Sve prigledah zemlje i gradove • je prosto, da ga puk razumije i shvati; dao mu je na­ Starinskoga roda slovinskoga, rodnih pjesama, koje je sabro on, a pomagali mu Martić Sve to cerna tama pritisnula, i Šunjić; dao mu je pjesama na narodnu spjevanih od Vijaju se orli i gavrani, M artića; uputio ga je u zemljopis i povijest rogjene Privlače se stravni vukodlaci. grude, iznio mu pred oči krjeposti i vrline slavnih dje­ Moja majko, što si me rodila, dova u kratkim i preglednim životopisnim crticama, da I bielim zadojila mliekom, se mogne u njih ugledati, te prama njihovu životu i Ako si me i rodila neno, svoj život i rad udesiti. Najizrazitija ipak ideja koju je Jer me nisi u goru odniela, Jukić unio u narod, jest ideja slobode. Tim je načinom Kukavici pekšeš učinila, pogodio želje svojega naroda, i našo put k ostvarenju Nek me nosi na suhe ogranke, rodoljubnih idealnih namisli. Jukić je 1. sv „В. Pr.“ po­ Svom privikne glasu i havazu, svetio biskupu Strossmayeru, jer je valjda isti pomogo Pa da kukam po gori zelenoj, kojim novčanim prinosom, da djelo ugleda svijetlo. Ti­ Od Jurjeva do Ilina dana, skano je pak u Zagrebu, u tiskari Ljudevita Gaja, 1850. Gledajući sudbu i griehotu, godine. Sverhu moga roda i plemena. Pogledajte od Boga vam bilo, U kratko ćemo donijeti pregled ovoga sveska. Na Još od trista i više godinah, prvom mjestu poslije posvete djela, dolazi krasna pjesma Naša majka mila otačbina, „Prihodnica" od Ljubomira Hercegovca (Martića). Pjesma U kakvu je stanju nevoljnomu Bez nauka i bez prosvietljenja . . . je žarka kao sunce, a žalovita i rasplakana, košto je �101 Tomić Mihovil. Tomić Mihovil. (Posvećeno nekom borcu ) Sjećaš li se, kršan vogjo, Kome rulja od vikača Nezahvalna, vjerolomna Sad nemilim milo vraća, Kadno skoči mrka oka A jezika kao mlin: Crno roblje — u boj zovuć Sve na borbu i na čin?! Grnu čopor b’jesan, mamen, — Кб za svoje sveto pravo! Još da mu je vogja samo, Ah, on bi ga obožavč. Кб Gjuragja štimo sveca, Sl’jedio mu mudri smjer, Branio ga — ma ga napo Baš od pakla Lucifer! Sjećaš li se? — od zanosa K6 da razbor u mrak ode! Ti povika: „Za mnom, žedni 1 vidjela i slobode!“ — „Neka živi kršni vogja!“ Uskliknuli, je li?, s v i .------K6 pero se u zrak pope Na sto ruko — jedan ti! A kada se s tobom našli Na mezevu usred klanca, Pa dušmanin ljutit na vas Natjerao b'jesna vranca, Kud se ono vjera djede, Zanos, klika, b’jega sram?! Sjećaš li se? — ti na boju S dva-tri druga osta sami! A sad slušaj, da ti pjevam Slavna vogju iz davnine, E falinga tvoja tebi 1 drugima кб luč sine. Davno b’ješe: — zora rudi, Zemlju pusti mrki san, A LjubušiJ) sa lisinja Nasmija se Gjurgjev-dan. Seonicu 12*), selo malo, Seonicu okom ište, I pomrknu, — mjesto sela, Okom zape o garište! A nekada selo divno, Selo b’jelo kao sn’jeg, 1) Ljubuša = planina na istočnoj strani duvanjskog polja. 2) Seonica = selo na duvanjskom polju; po narodnoj predaji rodno selo proslavljenog hajduka Tomića Mihovila. Popali ga one zime Pijavica Idrisbeg. Zakukala gola raja Bez ognjišta i bez krova, Dodijala patnoj duši Kruta ruka silnikova, Iščikala Gjurgjev-dana 1 proljetni sunčev trak. Osvetni je jurdun *) dig6 Na hajdučki sastanak. Na Homaru2) orlovskome Propunta je kano ракб, U nju djeli brigu svoju — Sve slabačko i nejako; A ne bi je vuče šego, Kamo Г kuja Idrisbeg. AГ gorski je hajduk kašnje Na Stržanju 8) šego njeg’! Vrh propunte pod jelike Sto hajduka u hlad palo, Sto hajduka po družini Harambašu izbiralo. Izabrali ljuta zmaja. To Mihovil Tomić b i Junačku mu vjeru dali I prisegli trikrat svi. „Na noge se!“ — Mijat reče — „U desnicu puške lake, Na Kupresu Jakšić Marko, K njemu ćemo na konake, A od sutra — Bog i sreća! — Glas će puknut kano grom: Usta hajduk svetit sebe, Svoju vjeru i svoj dom !" Tomić reče, — četa krenu Istom sunce podne mače. Kod Jakšića zateko ih Umirući zadnji trače. Gdjeno Milač/) bistra r’jeka Uvire pod Malovan, Kod uvira Jakšić Marka Dizao se b’jeli stan. „Ovna amo!" Tomić grmnu. Ne reče mu Marko ništa; ‘) jurdun = bijes. a) Homar ili Pakline = planina na sjeveru od Duvna. *) Stržanj = ostanci stare gradine nedaleko Šujice. 4) Milač = rijeka, žto uvire pod Malovanplaninu na Kupresu. �Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1907. 102 Braneć vjeru, čast i dom. Sa živih će kožu skidat U jurdunu osvetnom! Jeste čuli? Junak ko je Nek s Mijatom u Vran krene. Da svetimo za života Pragove si popaljene. A sad, braćo, na počinak, Već se Bukvom skita san, — — U Vran sutra! — sa Ljubuše Nasmija se G jurgjev-dan!“ A kad sutra glenu zora Preko polja, preko luga, Ni trećine nije našla Uz Mijata hrabrih druga, Prepali se, natrag t r g l i -----------Da Г Mijatu mučno b i?! Za svu rulju bježanovu Ne bi dao druga tri!! Četovo je Mijat dugo, Pratila ga četa mala, I danas im slava ori U ciliku od gusala, АГ Mijat je borce biro Po jeziku ? kao t i ! — N e ! po srcu junačkome junačkoj vjernosti. Svede ovna iz obora I poveza kod ognjišta. Po družini oko baci Harambaša, ljuti zmaj, Žeravici1) prvom reče: „Oderi nam ovna daj!" U gorskoga u hajduka Pogovora nema nikad, Žeravica handžar trže. „Jesi Г gledč, momče, ikad Kako hajduk ovna dere?" — „К6 i drugi valjda svi?! Nož mu makne ispod vrata I sa mrtva kožu dri!" — Povladi mu sto junaka! A Mijatu harambaši Zaigraše dugi brci, Iza pasa handžar maši, I pred družbom s ovna živa Kožu skide u taj mah. „’Vako hajduk ovna dere! Oj hajduci, je Г vas strah!? Digosmo se s klikom, pr’jetnjom Na dušmana, ljutu zmiju, АГ ovaki udes čeka I gorskoga haramiju, Dogjemo Г mu koji šaka O. B r a n k o St. Š k a r i c a . *) Žeravica = opjevani drug Tomićev. Pobjeda ustrajnosti, Novela. Priopćuje O. Jeronim Vladić. (Nastavak. GLAVA VIII. Napokon Matilda dogje k sebi, kad je već svanulo. Gledajuć tamo, amo, ugleda komad kruha. Hvaleć Bogu pojede ga i malko se pokrijepi. Ustavši, ugleda na desno kuću ne daleko od šume, pogje onamo teturajuć. Trpjela je, trpjela mnogo a ipak se je na licu, koje se nije moglo više raspoznati, mogla opaziti mirna radost, pored neodlučne slutnje. Mnogi misle, da nikako ne treba računati na slu­ tnje, ali treba po nešto i na njih računati; jer je obično ovo predvigjanje srca, zaključak nejasne razložbe, osno­ vane na stvornim dokazima, ako ne sigurnim, ali ono vjerojatnim, prem ne opaženim. I sjajuće sunce na modrom i vedrom nebu, i pri­ zor, koji je Matilda vidjela požuriše, da joj okrijepe duh. Na polju, na koje je izišla, poredala se čeljad da bere grožgje. Pjevalo se je i fićukalo malo, ali se je i brbljalo mnogo i razgovaralo živo i svečano. Dva dje­ čaka, zajedno stadoše čvrsto pod lozu da rade, ne bri­ nući se, da nose grozdove u brentu, ko što su radili odrasli; a do malo eto ih zamazanih usnica mastilom, kojeg su razmazivali u liku brkova ili b rad e; a onda trčaše jedno za drugim do puta; pa gledajuć najprije prema kući — : id u ! — zavikaše, obazrevši se na one u polju. Išla su polagano kola, koja su vukli volovi, a na njima jedna kada i košarice. Sada pogledajuć napram šumi . . . . Majko! majko! zakriče pa bježi. — Šta Vam je ? — Vještica! — Nina, idi vidi. Jedna djevojčica ispraznivši pregaču u jednu brentu ode na put. Žena se približavala, jedna drugoj pogleda u lice sa strahom, dočim im srce jače zakuca. �Pobjeda ustrajnosti. 103 — Trebalo da pobjegne, odgovori kćerka i poče joj pripovijedat šta se je dogodilo. — Zar se nije više vratio ? — Ne majko. Na jednom se majci smrče pred očima. Bertica je razmećala zdjelice po sto lu ; kad na Djevojčica je zaista bila Jan ja; koji ju primiše i jednom uteče joj oko na put. prozvaše je iz opreznosti Ninom. Ko to igje? Ali jadne žene, kako je obučena! Oni s polja u čudu prom atrali prizor. Bernard Valjda ju je stiglo kakvo zlo. — Spusti ruku na lozu da bere, Mato je u svojoj držo Čim je došla bliže, djevojka , se malo razabravši, grožgje; Kata je za krajeve držala pregaču punu grožpomisli da to nije Janjina majka. gja, dok joj se djeca uhvatiše za suknju. — Jest ona — pomisli, — a dvojba joj postane Šta bi moglo biti? ko li je to ? možda prija­ istinom ; jer ulazeć Janja reče: Moja majka! teljica, znanica. - Zar zbilja tvoja m ajka? Ah gospogjo grofice Janja vikne: Majko, Kato! vami je zlo, obrisav s oka suzu. Ova pohiti i ne opazivši kako joj svežanj mlati Umorna je, treba da se odmori, već sam rekla 0 noge. majci K ati; — reče Janja. — Iztreši grožgje, ako ćeš trčati — vikne joj za - Idem odmah pripravit postelju, a vi se dotle njottt čovjek. spustite ovdje. Vrati se i opet se vrnu napram Janji. Čim vidi Idem ja. ženu pom isli: Nije li joj m a jk a ? ! — Ne, ostani ti s njom. — Poznate li ju ? upita Janja. — Ali ti imaš mnogo da uradiš. — Možda . . . . — Imam i kada i te kako. — M ajka! Ne ću da opisujem brige i ljubavi onih dobrih —■ Hvala B o g u ! Vidi se, da ste trpjeli. Lupeški seljana, kojom se trse da podvore i pogoste svoju knez! Kako ste pobjegli? do malo prije gospodaricu i dobrotvorku; nego hitim, — Bog joj je pomogo — odgovori Janja za majku da Vidimo šta se u p a k l u radi. 1 da ju p re k in e : dopustite mi, da ju odvedem k u ć i! Kada se je Brzica, onaj što no umače za. dlaku mučno jo) je. samo viteževoj strijeli, povratio u kuću d u h o v a , koju Nije trebalo ni da mi rečeš, ja sam htjela, da je sada vilio nego Ubaldov dvor, sbor se sabro, da vijeća. ti to isto naložim. Reci Bertici neka pripravi postelju. — Što ga nijesi dohvatio čim, pa mu ne bi palo Majka i kćerka pogjoše kući, Kata se vrati težacima. na pamet ni da zaviri u naše šume — reče Srdan. — G rofica! reče jedan od njih. — Bio mi je plaho daleko, odgovori Brzica. — Ko da nije moguće. Ti si Brzica samo kad je b j e ž a t . . . . — T re­ — Ipak je istina. balo je da sam tu bio ja: ovaj bi mu jaki duh potJa mnlm, da se varaš — prihvati drugi, hotijuć kreso krila. posve biti na čistu. — Vjerujem, jer ti nijesi od mesa i kosti ko ja. — Kanimo se šale, uleti u riječ Jakovina : — stvar b — Ne, čuo sam kako Janja reče Kati. — Biva, ako ne vjeruješ meni, vjerovat ćeš svojoj je ozbiljna; treba da mislimo, kako ćemo se oslobodit one napasti. ženi . . . . Ali kako se je promijenila i poružnila. — Jer bi nas danas mogo pozobat jednog po — Ah šta sam vidjela! ah šta sam vidjela! Ne bi jednog — dokrajči Brzica. vi ne vjerovali — reče Kata još iz daleka. — Meni se čini, da će to biti jedan seljak, od onih, —^ Ja to već znAm, ali tvoj čovjek ne će da vjeruje. što no stoje u onoj kući odmah u za šumu, — primjeti — Vidje li ju ti? — D akako, čuh. kako i vi tiho u grmlju šapćete. C vrk: boje se valjda da nam ne pane na um, da ih — Kako se je poružnila, je li de jadna grofica! potražimo. — I meni se čini, — skoči Sovura vještica — znam — M orala je mnogo prepatit od onog vražijeg ja njih i znajte ufano, da su drzoviti, te će nam dosakneza. Ipak je dobro, da je mogla pobjeći. gjivati. — A ja Velim, da ju je Bog po Čudu spasio, I inače mi je ona kuća pokraj šume vavijek i —r I ja velim . . . . Vjeruješ li sad B n rn ard e? bila zazorna, — reče Jakovina. — Valjda . ч . . dok ju vidim. — Pa lupnimo je, — predloži Srdan. Matilda igjuć prem a kući, slabim i drščućim glasom — Da, da, srušiti, pobiti onu paščad ili pohvatati, upita Janju: — A lfred? — T reba li vam šta, dobra ženo? Janjo! — reče Matilda poznavši ju po glasu. — M ajko! . Zagrliše se i poljubiše neobičnim i vanrednim čuvstvom. �104 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1907. Babetina gjipi od veselja. — Ali polagano, — primetne Tihović: najprije treba pregledati kuću, da možda nema kakve pogibelji. — I ta ti valja, — reče Srdan. — Sutra ću ja otići, da malo pogledam, pa ako mi pogje za rukom — — Ali sve i jednog amo lijepo dovesti, preporuči Sovura. — Kad bih mogo čim . . . . Nek ide sve k vragu, — dobaci Sovura: — Ih! Koliko se bojite! Bijaše oko jedanaest sati, kad je Srdan izišo iz šume, obučen na gospodsku, da pohodi seljačku kuću. Okrene se, nek se misli, da dolazi s druge strane. Ugledavši blizu kuće dječaka, koji je uprezo volove, poče ogledati oko’o, ko da nije nigda tu bio, ko da je zabaso. A onda se približi — e molim, je li daleko do prvog sela s onu stranu šum e? — Ako odmah pogješ, možeš prispjeti oko zahoda sunca. — Oho! a ja nijesam tako vješt puti!. — Ako nijesi vješt, nije uputno da ideš, jer moreš misliti, da ideš na jednu stranu, а ii ode na drugu. — Vidim. Bi li me mogli primiti, da se malo odmorim, a to se zna, da ću ja platiti. — Ono malo što se može . . . . ali nećemo novaca. Dužnost je da se pomažemo. Hajde u kuću! Uvede ga. Sestra mu je bila gore. — Bertice! vikne dječak. — Sagji dolje. Odmah. — Za dva časa eto je u kuhinju. — Daj štogod gospodinu, on hoće da ide s onu strane šume. — I izide. — Odmah ću : varim juhu bolesnici, pa ću dati i vama gospodine. Žao mi je da nije najbolje jelo malo juhe, komadić mesa, grožgja ako izvolite, ja više nemam ništa. — To je previše. — A vi dotlen sjednite, šuštali ste. — Zaista sam mnogo putovo, oko pet milja, došo sam iz jednog sela tamo blizu Milana. — Mogu si mislit! pošavši, da pripravi jelo. — Zbilja, jeli pogibljivo noću prolaziti ovim šu­ mama? — Ko i svim drugim, jer vas mogu razbojnici i pustahije orobiti i ubiti bez pogibelji. — Ja ne vjerujem, jer Bog tog neće dopustiti; nego kažu, da ima duhova i vještica . . . . — Zbilja kazuju; ali ima toliko godina što mi ovdje stanujemo blizu šume, pa nijesmo vidjeli nijednog; a većina onih, koji znadu čitati tim stvarima ne vjeruju. — Drago mi je, djevojčice, da mislite ko i ja, a i ja znam čitati. — Baš ste mi dobro došli! Imam ovdje na ovčijoj koži napisano nekoliko riječi; pa bi mi vrlo milo bilo, kad bi mi to pročitali; bit će nekakva molitva, strijeljavica ili komad iz evangjelja. — Srdan se smete, ipak se sjeti nekiliko riječi, što ih je još ko dječak ;uo, izusti ih jednu za drugom hineć da čita na pergam eni: — Pokoru činite, jer Bog nagradjuje dobre, a zle kazni . . . — Ja sam vam baš zahvalna, nastojat ću, da to zapamtim. — Krasne su to riječi. — Divne, iz evangjelja, dodade Bertica, premda joj se činilo, da nijesu dobro poredane. Malko umuknuše. Zatim Srdan, gledajuć po sobi, ko da ju proučaje: — lijepa kućica! ako je sve u redu ko u ovoj sobi, onda dobro stojite i ima lijepe zgode ovdje. — Ne možemo se tužiti, ima mjesta za sve. — Vrlo mi je drago . . . . Nije valjda davno gragjena? Zidovi su obijeljeni. — Davno, da što, bit će sto godina otkad smo mi u njoj, nego smo ju tu skoro popravili i obnovili. Dakle je najmanje iz prošastog vijeka. Ja vam dosagjujem, ipak bih želio, da vidim prvi kat, jer mi treba. — Milo mi je, da vam mogu poslužiti; ali sada se okrijepite, dok ja gore odnesem jednoj bolesnici ovo juhe, a onda ću gore s vami. U kuhinji su bila dva nutarnja ulaza, jedan u dnu u desnom zidu za one, koji ulaze i njim se prolazilo u bližnju sobu; drugi naprama zdvoranjem, kojim se išlo u hodnik. Ovdje su pred ulazom stepenice na jedini k at; jednim se je otvorom na lijevo išlo u treću sobu pri zemlji, a na desno je opet bila jedna u pridvorju. Gore je bio jedan podac, kojim se je dolazilo u dvije sobe, a išlo se iz jedne u drugu. — Vrlo lijepo gragjena k u ć a ! reče posmatrač, žaleć ipak, da mu nije pošlo za rukom, da unigje u sobu, gdje je bila bolesnica. Daleko deset metara bile su pojate niskih krovova, koji su pokrivali hajate uz njih prislonjene. Jedna je graba bila odmah uz kuću, koju je po­ krivalo njezino pridvorje. Napokon se Srdan oprosti: — lijepa vam hvala djevojčice; svegdjer će mi u pameti ostati ovaj posjet, a tko zna, ter se u brzo opet vidimo. — Svegdje dobro došli! Službenica sretan put želim! — Hvala, do vigjenja. �Pokret za slobodnu školu. 105 Pokret za „slobodnu školu*. P iše. Dragutin Ikić R. M. B (Svršuje se.) i sada nastavim o svoje razm atranje o potrebi vjeronauka u šk o li; jer smo, mislim, reče­ nim dostatno motivirali nuždnost tog raz­ matranja. 3. Da li se ljudi slažu, kakav duh ima u školi vladati? Eto iz rečenog na žalost vidimo, da se ne slažu. T o neslaganje nije baš bezvrijedna stvar, jer o školskom duhu ovisi sva budućnost obiteljskog i državnog života. Nego poredak u obitelji i u državi ovisi o vjeri, koja je jedini uspješan i dugotrajan poticaj na vršenje za­ kona i držanje reda, zato onda vjera mora biti temelj školskom životu; vjera mora prožimati svaku obuku u školi. Ali sada koja i kakova v je ra ? Teoritično: vjera, koje su načela stalna, nepokolebiva, iz kojih svi zaključci koji se u praktičnom životu povuku, vode čovjeka na ovaj put, na kojim će koristit obitelji i državi. Ti za­ ključci jesu ćudoredna pravila. Obitelji dakle može ko­ ristit sam o ćudoredan čovjek. Ć udorednost nas samo može držati neprestano na pravoj stazi. Ona obuzdaje sve pohote, koje su jedini povod svakom neredu. Taj se vjerski duh mora već u mladim godinam a djetetu udahnuti i to ondje, gdje mu se daju početne nauke i za druge životne potrebe, da se tim pokaže, da istom sve skupa u čovjeku čini jednu cjelinu za njegov budući život. Moguće će kogod sada re ć i: ima više vjera, pak budući se u toj stvari moramo svi složit, to moramo uzet ili jednu vjeru ili ona vjerska načela, koja svi za­ jednički imaju. Zaista u sadanje doba ima toliko vjera ili vjerskih sekta, (što je bolje rečeno), da čovjek sam sebi pripuš­ ten ne zna, što bi činio. Možda je najbolje, da potra­ žimo naravnu vjeru, t. j. onu, koja mora sadržavat te­ melje svakoj vjerskoj sek ti? Da, i mi katolici prigrljujemo neku vjeru naravi u svom ćudorednom i dogm atičkom bogoslovlju: n. pr. onu od deset zapovjedi božjih. Je li to dostatno u praksi ? Da li u istinu ta vjera naravi potpuno zadovoljava potrebam a čovjeka ? Pita se dakle, da li čovjek u sadanjem svom stanju može biti zadovoljan s naravnom vjerom, koju je sam svojim razumom dokučio, i da mu ta bude podlogom školskog vjeronauka? Ako promislimo, da ni umnici, koji se ne nalaze pod okriljem objave, još se ne Slažu ni u glavnom pojm u: što je naravnim zakonom zapovjegjeno, a što ne, onda kako možemo očekivati, da se slože istom u tumačenju naravnog za k o n a ? ! Da šutnjom mitimo stare filozofe, koji su u ostalom kao Sokrat, Aristotel, Plato ipak prem a tadanjim okolnostima prili­ čno dokučili naravni zakon! M oderni eto filozofi, zave- deni strašću i zabaciv objavu, (kao jedini izvor sigurna znanja), lutaju, nastojeć da pomoću svog razuma stvore temelje, na kojim da počiva zgrada odgoja a po tom i zgrada morala. Tako nastadoše razne struje kao u etici tako i u pedagogiji. Amo dobismo u etici: utilitarizam ili eudaimonizam s granama senzualizma i altruizma i t. d .; onamo pak u pedagogiji: naturalizam, pozitivizam, libertinizam i t. d. Sve se to više razilaze mnijenja u novije vrijeme; pače se ide i do absurdnosti. Moderni ljudi ne mogu da se snagju u školi, pa je možda i to uzrok, da nastoje potisnut vjerski odgoj iz škole, a prepustit tu stvar roditeliima ili naravnom razvoju — dakle sudbini i sreći. Nego to ne smije biti, jer čovječije strasti trebaju ukrotitelja, a život vogju još u mla­ doj dobi; ali taj krotitelj i taj vogja jedino vjera biti može. Koja vjera? — Povraća nam se opet prijašnje pita­ nje. - Istina je jedna. Moramo naći ono, što nas u svakom slučaju života tako opredjeljuje, da smo sigurni, da činimo ono, što je dobro; takova vjerska načela moramo posjedovati, te smo sigurni, da dobro djelujemo. A takova su jedino k a t o l i č k a načela! Ne uzev obzir na to, da su druge kršćanske vjere samo odbijene grane od debla Kristova, (te su po tome smjesa istine i laži, jer su otrgnute od rimo-katoličke crkve) one su još i posebnim ranama nakažene. Ako dakle hoćemo, da imadnemo dobre pošljedice iz drugih vjera, trebalo bi izbaciti ono, što u praksi kvari dobar red u obitelji i državi; a onda bi upravo dobili katoličke principe. Po tom sam o katolička vjera daje takove temelje odgoju, da s v e pošljedice u djelovanju ne samo ne kvare dobar red, nego ga nužno uvode. Naravna religija, neraširena, neprotumačena, pače i nespoznana višom vrhunaravnom objavom ne može biti temelj vjerskom odgoju djece u školi. Ako je već na mnogim mjestima i uveden taki odgoj, to tim nije ništa rečeno. Dakako da je šutke tako uvedeno, jer vjerski odgoj i ako se nalazi još u većini država, ipak taj odgoj nekako počiva na interkonfesionalnoj bazi. Taj megjuvjerski temelj, ako je još ikako vjerski, jest sumnjiv zakon, jer bi se tako htjelo ugoditsvim vjerama, pak se ne smije da i jedna prigrli, a nije se rad pri­ grliti bezvjerski temelj. Sasvim je naravno, da mi nijesmo zadovoljni ta­ kovim duhom u školi, jer ne pruža dostatnih srestava za red u obitelji i državi; dakle ne ima stalna moralnog života. Za to su katolici dužni ustat proti takom škol­ skom duhu, jer su ljubitelji domovine i čovječanstva, čiji je opstanak ugrožen od ljubitelja neistine i strasti. Da takovi školski duh ne obuzdava dovoljno strastvenih �106 Br. 7. - Serafinski Perivoj. — 1907. navala i da katolici imaju pravo, vidi se iz sadanjeg duhovnog i ćudorednog stanja čovječanstva. A što je onda sa „slobodnim školama", sa ško­ lama, koje iz principa isključuju svaku obuku u vjeri? Ko može mirne duše pogledati u budućnost ? Pogle­ dajmo duhom u vrijeme, u kojem bjesne ljudske strasti, u kojim se ni najnužniji zakoni ne drže, gdje ne ima poslušnosti ni štovanja prema starijima. To je ono sretno (! ) vrijeme, koje žele što prija imati svi prija­ telji „slobodnih škola". Svi ti ne samo ruše svaku vjeru, nego još više i svaki naravni poredak. Na taj način pada država, kraljevski prijestolj biva gažen, te neop­ hodno nastaje opće bezvlagje. Eto tako se spasava domovina! 4. Pa zašto ja velim, da su takove zle pošljedice „slobodnih škola" ? Zar nije dobro ili možebit najbolje pošto imamo toliko vjera, da djeca kod svoje kuće na­ uče od svojih roditelja vjerske, a po tom i moralne istine ? Mladenački je život jedno mlado stablo, koje, kako nagneš ili uspraviš, onako će i ra sti; ako li ga pustiš, da bez tvoga djelovanja raste, rasti će onim smjerom, kojim strastvena narav naginje. Čovj k dakle dok je mlad, dade se naget i na lijevu i na desnu stranu. Bu­ dući je narav mnogo više sklona n? zlo nego na dobro, to se najviše dogagja, da se skrene na lijevo — na grijeh, da se podlegne strastima. U doba drevnog krš­ ćanstva, kad se je toliko pazilo na vjersk odgoj, ipak se je dogagjalo velikih prekršaja; a tako se i sada do­ gagja i najbolje uregjenim vjerskim udruženjima. U ka­ snije doba, kad se je popustilo od države u vjer­ skom odgoju, eto vidimo) kakove su posljedice, kad pogledamo na sadašnje žalosno stanje svijeta. Želimo li bolja vremena, to moramo htjeti, da nam mladež odmah u š k o l a m a , gdje prvu obuku dobiva, gdje se sa svi­ jetom vanjskim istom pravo upoznaje — tu, velim, treba da dobije glavni temelj vjerskom i moralnom životu. Zato škola ne mora i ne smije počivat na bezvjerskom temelju, ako se želi spas čovječanstvu. Vjerska je obuka vrlo opsežna. Taj veliki material treba vješto razredit i živo pretstavit, da pobudi dječinju volju i um oplemeni, te da uvijek drži nisko i ne­ dostojno za čovjeka sve ono, što je proti vjeri, proti moralu. I učenim bogoslovnim glavama treba velike vještine i iskustva, da kod vjerske obuke postignu svoj cilj, pa kako onda da se ta stvar prepusti roditeljima, koji nemaju vremena, niti ga mogu imati, da se do­ voljno priprave, za tako znamenit a težak posao? Ali da imaju vremena i oni, koji su sposobni? Kod kućnog su odgoja obično dijete i njegova obuka povjereni ma­ teri, jer se otac mora brinuti, da materijalno obskrbi kuću. Pa gdje je žensko u stanju, da tu uzvišena i tešku zadaću vjerske obuke sretno kraju privede ? Na žalost često puta ni najprimitivnijih vjerskih stvari ne poznaju! Još kad promislimo često puta nemarnost ro­ ditelja za vlastitu djecu, u čudu se moramo p itat: kako se može nalazit ljudi, koji glasuju za takova što, kao što su „slobodne škole". 1 još takovih ljudi ima, koji stoje na visokim mjestima, kojima je povjerena sudbina države, te se hvalisaju, da čuvaju domovinu, dočim joj u istinu pripravljaju najsigurniju propast: prevrat! Pre­ vrat slijedi iz neobuzdanih trasti; jer ne može se ništa trpjeti, što stoji na putu izvršenju strasti, te se sve bez­ obzirno mora srušit, samo da se strasti udovolji. Ti su ljudi većim dijelom već izjedeni od strasti, tte ćute u svom tijelu još jedan strah, da će se dobrim odgojem strasti prepriječiti, pak to nastoje, da skrše sve, što bi im se protivit moglo. „Slobodna škola će dat svijetu takovi podmladak, koji ne će znat za Boga ni za vjeru, a po tome ni za kakav red niti dužnost; i onda je otvo­ reno polje „slobode ( ! ) “. „Sloboda" je riječ, koja nikako ne salazi s jezika slobodoumnih ljudi. U ostalom slobodna je volja u istinu najviši dar božji covječoj n aravi; ali sloboda: z lo č i n i t i nije sloboda nego zabluda slobode. Bog je ideal slobode, ali ne može zla činiti; taj ideal mi mo­ ramo nasljedovat: mi moramo svoju slobodnu volju samo na dobro upravit, t. j. moramo ju zakonima obuzdati protiv zlu. Tim ne postaje volja neslobodna, jer, ako hoćeš, m o ž e š zlo činit, ali se moraš bojati kazne po zakonu, koji se temelji na vjeri, te po tom svoju slobodnu volju usavršuješ upravljajući ju, da i z a b e r e dobro. Vi pak ljudi „slobode", ako hoćete potpunu slobodu, ukinite sve zakone; da se mo£e otimati, krasti, ubijati i t. d., jer inače po vašem svaki i najneznatniji zakom obuzdaje moju slobudu! Ti ljudi „slobode" od­ gajaju se u „slobodnim školam a" školama bez vjere, bez temelja svakom zakonu, zato se i mora punim pra­ vom tvrditi, da „slobodna škola" u svom temelju potje­ če od slobodnih zidara i bezvjeraca; dočim interkonfesionalne potječu od slobodoumnih kršćana. Za prave katolike ne može biti dobrih i uredjenih škola bez duha čisto katoličkoga. Samo katolička vjera pruža stalne upute, po kojima moramo živjeti, ako hoćemo, da koristi­ mo domu i državi. Država, koja želi imati stalan mir i poredak, nek uredi svoje zakone prema duhu katoličke crkve i nek odgoji svoju mladež u takovim školama, koje su kato­ ličkim duhom prožete, inače je uvijek klimava. Punim pravom reče W indhorst: „ T k o i m a š k o l e , i m a b u d u ć n o s t ; z a t o s p a s i t e š k o l e ili je s ve izgubljeno". �P. W asm ann o nauki evolucije. 107 P . W asm ann o nauki evolucije. (Nastavak.) III. D arv in izam i n a u k a evolucije. se riječ darvinizam još i danas u starom smislu uzimlje, Sada dolazim na isporegjivanje izmegju darvini­ a pojmovi se i nadalje miješaju kao i prije. Zato je zma i izmegju nauke razvitka. Ovo je poglavlje suvišno opravdano, ako tražimo jasnu rastavu pojmova izmegju za dobrih p rirodoslovaca; ali nije suvišno za šire kru­ darvinizma u užem smislu i izmegju nauke o evoluciji. gove. O skar Hertvvig na skupštini njemačkih prirodosloTeorija izbora, darvinizam u užem smislu ukratko slovaca god. 1900. u Achenu (priključivši se s pravom je ovo: Huxley-u) reče: N a u k a e v o l u c i j e o s t a l a bi n a Slično kao što čovjek uzgojitelj izabire iz raznih mj e s t u , g d j e je bi l a: da je s v e d a r v i n i z a m varijacija domaćih životinja odregjene komade, da uzio d m a g l i o ; drugim riječima: darvinizam gojom ovih individua proizvede novu rasu sa onim i nauka evolucije nisu istoznačni pojmoupravo svojstvima, tako se takogjer zbiva i u prirodi, v i. Nauka evolucije je daljni općeniti pojam. Ova ozna­ ali posve beznamjerno. Zato se pretpostavlja na razne čuje nauku o razvitku roda (panja) kod organskih vrsta. strane neodregjeno i neograničeno gibljuća se promjena Darvinizam je naprotiv nauka o postanku organskih organskih vrsta. Sada ima li tuj kojih razlika pod stal­ vrsta po naravnom izboru p a sm in e ; dakle, to je osobiti nim uvjetima, koje se razlike životnim prilikama bolje oblik u nauki evolucije. Eto darvinizm a u povjesničkom od drugih prilagogjuju, ove će pobjediti u borbi za opstanak, a druge će biti potisnute u borbi natjecanja. smislu riječi. Svakako sam Darvin nije bio takav ek stremni darvinist, kao što su neki od njegovih naslje­ Pobjednici će svoja svojstva svom potomstvu dati u dnika. On je dapače i druge čimbenike u nauki evolu­ nasljedstvo, a ovim će se našljedstvom ona svojstva sve više i više penjati, dok se ne razvije novi varijacije priznavo, prem da je u zakonu „naravnoga izbora" tet, nova rasa, osobito nova vrsta itd. Ovo je temeljna najviše važnosti meto. Riječ darvinizam ima razno značenje. U ovom po­ miso darvinske teorije po sebi posve prava i mnogo gledu vlada u širim krugovim a velika zbrka pojmova, za se im a ;'ja je nipošto ne odbacujem; ali njezina dakoja se još većma potpiruje nekim popularnim znan­ lekosežnost nije tako velika, kao što se držalo. Pod darvinizmom u širem smislu mnogo se u stvenim spisim a, štono su u ovom pogledu do skrajpopularnim krugovima generalizira darvinska seleknosti nejasni. O vdje osobito spom injem za primjer od B retenbachsovih „Darvinističkih spisa" onaj spis od cijona teorija u opći darvinski „nazor o svijetu." F ra n c e a :] „Daljni razvitak darvinizm a"! On govori o Isti je identičan sa monističkim nazorom o svijetu u „daljnjem razvitku" darvinizma, pa ipak reducira vrije­ obliku „H ackelizm a"; po njemu valja da je cijeli svijet dnost načala selekcije na minimum, pošto dopušta, bez ikakova stvorca nasto i da se je razvijo po čisto mehaničkim uzrocima, da je selekcija posve neznatni nuzčimbenik. Ove zablu­ Treće značenje „darvinizma" u popularnim kru­ de pojm a treba da nestane. Pod darvinizm om se razu­ mije sam o teorija izbora. Haeckel je pristrano od 40 govim a jest uporaba darvinske selekcijone teorije na godina pomiješo darvinizam s teorijom evolucije. Raz- čovjeka. Čovjek je borbom za opstanak najvećma uz­ gojena životinja i ništa više. log je njegovu postupku bio (kao što je on sam u jednom Četvrto se napokon riječju darvinizam uopće ozna­ govoru o monizmu prizno) taj: jer kao daje darvinska teorija evolucije jedino srestvo, da se težnja za svrhom u svi­ čivala teorija evolucije. Ova je pometnja pojmova na jetu protum ači bez „stvoritelja". Nego, on u prvim sve strane mnogo škodila. Ako je n. p. koji ozbiljni svojini berlinskim predavanjim a od god. 1905. govoraše prirodoslovac mislio, da je našo na kojem specijalnom sasm a drukčije („D er Kampf um die Entw icklungsge- području dokaza za evoluciju vrsta i onda se je odmah d a n k e n "): „T eorija izbora, koja proces kod tvorbe vrsta reklo : on je darvinista, i na njega se je s jedne strane kauzalno tumači, morala bi se kao darvinizam u stro­ nabacivalo kam enjem ; a s druge se je strane opet tako gom sm islu označiti. Kako je daleko ova teorija izbora isto napredak evolucijone teorije kao prirodoznanstvene opravdana, koliko se ima ispraviti drugim teorijama n. hipoteze i teorije posve krivo pograbilo kao uspjeh pr. W eism annovom teorijom o „zam etku" ili Vriesovom „darvinizm a," kao što je imenito Haeckel i učinio. Tim teorijom „prom jeni", u to se ni danas ne možemo u- se tumači, što je darvinizam tako omilio najširim kru­ puštati," A ni u slijedećim predavanjim a nije se Haeckel govima, sve do najnižih pučkih slojeva. u to upušto. Ja to mogu tako sam o istumačiti, što je Samo ćemo izreći kratku kritiku o raznim pojmo­ Haeckel napokon uvidio: kako je nemoguće darvinizm a vima darvinizma. U najnovije se vrijeme o teoriji se­ spasiti, ako darvinizam ograniči sam o na teoriju izbora ; lekcije mnogo, a veoma nepovoljno sudilo. Bilo je po­ pa zato ragje o tim stvarim a ni govoriti. No, u narodu jedinih prirodoslovaca, koji za nju posve ništa ne htje- �108 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1907. doše da znadu; dapače je palo izjava od glasovitih zoologa, kao što je Driesch: da je darvinizam jedna izmegju velikih zabluda 19. stoljeća i da je od njega cijelo stoljeće zalugjeno. Protiva jednom znamenitom branitelju teorije izbora reče Driesch, da mu zvuči kao pogrebno slovo, štogod je on u prilog darvinizma na­ veo. Ja držim, da se je odveć daleko išlo. Usljed is­ kustva, koje sam na svom specijalnom području steko: darvinistička je teorija selekcije kao pomoćni faktor ne­ ophodno potrebita, ali samo k a o p o m o ć n i f a k t o r . Kao glavna stvar: ostaju uvijek nutarnji uzroci razvitka; Oni za svrhu prikladne promjene proizvagjaju, a ne vanjske okolnosti, koje za svrhu neprikladne promjene u borbi za opstanak ostranjuju. U ostalom se moraju sabrati razni principi evo­ lucije, a od ovih je jedan: darvinistička selekcija. Ona je nadalje samo pomoćni faktor, koji po svome biću imade negativan značaj. I samo stvar pročišćuje. Pri tom svakako može, kao što s pravom ističe prof. Plate u izvrsnoj raspravi o darvinistič.kom principu iz­ bora, biti katkad uspjeh ovog negativnog izbora i po­ zitivan: njom se naime često konsekventno unapregjuju stalni pravci evolucije (upravni izbor), a tim nešto po­ zitivna izagje. Usprkos je tome djelatnost samog pri­ rodnog izbora po svom biću vazda negativna; a to je: „preživljenje najprikladnijeg." Nutarnji razlog, zašto ono n a j p r i k l a d n i j e preživljuje, drugdje se mora tražiti; i to u nutarnjim zakonima evolucije kod samih orga­ nizama. Ovdje svakako može mnoga razjasniti i upravna Lamarckova i NBgelijeva teorija p.ilagogjivanja, a to je megjutim samo drugi izraz za prikladnu sposobnost reakcije organizama proti izvanjskom podraživanju. Ja držim, da se bez nutarnjih zakona evolucije kao g l a v ­ n o g u z r o k a ne može nikuda. Svakako rado pri­ znajem, da se s nepoznatim uzrocima teško operira. Vanjske direktive, koje darvinistička teorija selekcije kod evolucije pred oči dovodi kao zorne primjere, samo su sposobne da maštu zasužnjuju. Dade se mnogo li­ jepih primjera iznijeti o izvanjskim uvjetima evolucije, kao što sam jučer pokazo kod nekih mravi i termita. Ali vanjski čimbenici ne bi mogli biti uspješni, kad ne bi djelovali skupa sa nutarnjim čimbenicima. Skupno djelovanje nutarnjih i vanjskih čimbenika za prilagogjivanje prema svrhi neumolno je potrebito. Ako sada još ne poznajemo nutarnjih čimbenika evolucije, to do­ lazi od nesavršene naše znanosti. Mi smo gledom na poznavanje uzroka organske evolucije tek u najčednijim stadijima početka. Niko ne može toga teoriji evolucije zamjeriti, budući je ona mlada. Možda će se nakon sto godina naći nova teorija, po kojoj će se moći organi­ zacija zametka (protoplazme) po odregjenim preinakama chromosoma u klicinim stanicama takogjer i odgova­ rajuće preinake evolucijonoga procesa protumačiti. Tada bi smo bili za jedan korak naprijed. Ovako si ja prestavljam nutarnje uzroke evolucije, a ne kao mistične angjeliće, koji tobože nad vodama lebde, kao što mi se je s monističke strane predbacilo. Sličnih izjava nigda nisam đavo; to je podmetnuto stoga, da se lakše uz­ mognu ostraniti nutarnji zakoni evolucije. Dolazim s nekoliko riječi na Weismanovu miso o prirodnom uzgoju. Prije dosta godina NVeismann, veomo duhoviti zoolog, svemoć prirodnog uzgoja na prvo mjesto postavi. On je tada mislio, da se sve može protumačiti prirodnim uzgojem i Darvinovom teorijom selekcije. Nu. Weismann se je nanovo od ovoga ekstre­ ma povratio. Ne stavlja više prirodnog uzgoja na prvo mjesto. On je od godine 1895. duhovito izmislio izbor klice ili germinalnu selekciju. Ali ako se napokon pri­ stane uz smisao tamnih riječi o „vitalnim srodnostima" biophora i t. d., tada će se otkriti napokon sakrivena težnja za ciljem sposobnost prilagogjjvanja i sposobnot reakcije proti vanjskom podraživanju; ukratko nutarnji zakoni evolucije, koje bi oni htjeli ostraniti. Odatle držim, da je upravo Weismannov neodardarvinizam pružio dokaz, kako se Darvinova teorija selekcije ne može održati. Nedavno sam zadnje izdanje Plateova djela o D ar­ vinovom principu selekcije opet potanko proučio. Izvan­ redno mi se dopalo. Držim, da je to najizvrsnije, što se o tim stvarima napisalo. Najinteresantnije mi je bilo pri tome čitanju vidjeti, kako sada i najvjerniji i naj­ bolji pristaše Darvinova principa selekcije priznaju ono, čega taj princip ne može ni podnijeti. Profesor Plate sasvim mirno i objektivno tu stvar razlaže; s druge opet strane naglasuje, čega ovaj primcip ne može izvesti. U nekim točkama, kao u nutarnjim zakonima evolucije ne mislimo jednako, ali ipak za dobru kritiku Darvinova selekcijonog principa bez sumnje smo prof. Platu na veliku zahvalnost obvezani. Dolazim na kritiku takozvanog „Darvinova nazora o svijetu". O tom ne trebam više riječi gubiti, budući da je taj nazor indentičan s onim realističko-monističkim nazorom o svijetu, a kom sam u prvom dijelu ovoga predavanja potanko raspravljo. Što se tiče uporabe Darvinove selekcijone teorije na čovjeka, ne ću se na ovo­ me mjestu time baviti, jer je uporaba evolucijone te­ orije na čovjeka, predmet opširnijeg posla. A o tome kašnje. Ja ukratko ovdje donosim rezultat istraživanja o raznom značenju riječi „darvinizam" : Darvinizam, teorija selekcije kao pomoćni faktor takogjer i danas je u teoriji evolucije neophodno potrebita ; njezina je pak znamenitost podregjena i vrlo različita, prema području, u kojem se pojavljuje i u kojem se radi. Uzmimo samo jedan primjer za t o : vidjeli smo kod mravi i termita navalni tip, onda mimikrytski i treće �109 Dopis. vidjeli smo tip pravih mravi. Teorija selekcije vrijedi za ona tri tipa na posve različit način. Najvišu važnost ima kod obrambenog tipa, a već nešto neznatniju kod mimikrytipa, a najneznatniju kod pravih mravi (Symphilski tipusi). Sada nalazimo kao glavni faktor amikalnu selekciju (selekcija prijateljstva), koja nije samo od pri­ rodnog odgoja različita, nego dapače po nekom odregjenom stupnju evolucije proti njemu djeluje i pobjegjuje ga. To će primjer pokazati. Crveni grabežljivi mrav odgaja po nagonu u svom pravom gostu Lamechusu, svog najvećeg neprijatelja, koji služi na propast njegove vlastite vrste. Ovdje vidimo izobrazivanje nagona, koji nije mogo nastati prirodnim uzgojem; jer je gost već od onoga časa škodljiv, kad pušta svoju ličinku, da se u mravijem gnijezdu odgaja Ovdje velim, da je amikalna se­ lekcija u ovom slučaju pobjedu odnijela nad prirodnim uzgojem, ali ipak ne mogu reći, da je teorija selekcije i na svim drugim područjima isto tako slaba. Može se mnoga primjera navesti u prilog ovoj teoriji, ali ona samo dogje do izražaja, gdje je kao pretpostavka nu­ tarnja sposobnost prilagogjivanja organizama. U prvom sam dijelu predavanja usporedio kršćansko-teistički nazor o svijetu s monističkim; a taj moni- stički nazor o Bogu i o stvorcu neće više ništa da znade. Upravo je u neke krugove prodrla neka theophobia, neki strah pred stvorcem. Ja rto mogu samo sažaliti, jer mislim, da se to najvećim dijelom osniva na manjkavom poznavanju kršćanske filozofije i teologije. Proučuvanje samo jedne jedite temeljito poučne knjige, kao n. pr. Guthberletove theodiceje do­ voljno bi bilo, da razjasni značenje i pravo bistvo krš­ ćansko pojma o BoguNa koncu ću navest još jednog svjedoka za teistički nazor o svijetu, koji svakako nije jezuit, Charlesa Darvina nije spopado onaj bolni strah pred Bogom, kao što je mnoge od njegovih šljedbenika zaokupljo. On je na koncu svog glavnog djela o postanku vrsta slijedeću krasnu stavku napiso: „Zaista je veličanstveno ono mnijenje, da je stvorac samo nekojoj formi od svega života, što nasopkoljuje, udahnuo zametak ; i da se je iz onog jednostavnog početka, kadno se je naš planet po zakonima teže u okrug kreno, — da se je iz onog jednostavnog po­ četka toliko najljepših i najdivnijih oblika razvilo, pa se još neprestano razvija". Po ovim riječima ja kao prirodslovac ne treba da se ispričajem, ako i sam naučajem teistički nazor o svijetu. —— Dopis. Š i b e n i k , na 8. lipnja 1907. Navršilo se je baš na prošli Božić 600 ljeta, od kad se vinu k nebu sveti redovnik, neumrli pjesnik ta­ lijanski, radi svog života i radi svojih doživljaja ne­ običan čovjek, f r a J a k o p o n e d a T o d i (Jakov de Benedetti). Franjevački klerici filozofijskog učilišta u Šibe­ niku htjedoše da proslave ovu ugodnu uspomenu, i prirediše lijepu akademiju jučer na blagdan presv. Srca Isusova. Program biran, komadi zabavni i poučni lijepo razregjeni; sve je na to smjeralo, da se što vjernije istaknu zasluge i nariše slika neumrlog pjesnika tužne S t a b a t m a t e r d o l o r o s a i radosne S t a b a t m a t e r s p e ­ ci o s a. Pjevanje se izmjenjivalo sa deklamacijom, go­ vori sa čitanjem zgodnih radnja. 1. J. Leybach : Prelu­ diji - izvagja na harmoniumu kapelnik g. M. Melichar, 2. Proslov - govori fra Ćiril, 3. „ 0 Sanctissima" - pjeva zbor klerika, 4. BI. Jakopone, biografička crtica - čita fra Stanko, 5. „Stabat Mater speciosa" bi. Jakopona, uglazbio M. Melichar - pjeva a solo fra Karlo, 6. U slavu bi. Jakopona, pjesma - deklamuje fra Vinko, 7. „Posvetnica Srcu Isusovu" - pjeva zbor klerika, 8. Wilh. Popp. „Vogelsang" - svira na flautu g. M. Melichar uz pratnju harmoniuma, 10. „Stabat Mater speciosa" deklamuje fra Špiro, 11. „Ave Maria" odlv.pl. Z ajcapjeva zbor klerika. Kad bi htjeli isticati pojedine partije, ne znamo otklen bi počeli: sve je lijepo i skladno sa­ stavljeno, sve je vješto izvedeno. Iz svih se sastavaka odrazivala nježna ljubav mladih redovnika prema sla­ vnoj prošlosti ovog reda, prema časnoj ulogi hrvatskih franjevaca u povijesti mile domovine. Da, pohvaliti je takove plemenite osjećaje, jer bo narod, koji mrtve štuje „na prošlosti budućnost si snuje". Naprijed, mladi pre­ gaoci, spremajte se, učite i vježbajte se, da dostojno nastavite rad svojih zaslužnih pregja. Kako sami istakoste, drukčija su danas vremena, drukčiji neprijatelji, drukčije oružje. Što oni bijahu za svoje doba vjeri i domovini hrvatskoj, to gledajte, da budete i vi danas, u doba protukršćanskih struja i protuvjerskih pokreta. Akademija — kako čujemo — bijaše u početku namijenjena jedino uskome krugu braće u samostanu i na okolnim župama. Nu u zadnji čas bi pozvano i gradsko svećenstvo i [od svjetovnjaka neki kućni pri­ jatelji. Svi se skoro uzvanici odazvaše pozivu i sa presvijetlim našim biskupom na čelu podigoše još više sjaj ove krasne zabave. Slatko nam je prošo onaj podrug sat, te se rastadosmo noseći sa sobm najljepšu uspo­ menu, ali i jednu želju, a ta j e : da bi nam ovomjesno franjevačko učilište češće pribavljalo ovako ugodnih i poučnih zabava. To ono može, a nadamo se, i da hoće. Jedan od slušatelja. �110 Br. 7, — Serafinski Perivoj — 1907. V I J E S T I K* Naša domovina. Četvrta glavna skupština pobožnog društva za gradnju crkve sv. Antuna Padovanskoga u Sarajevu. Kako je p. n. gospodi članovima javljeno u „Hrv. Dnevniku" obdržavana je IV. redovita glavna skupština ovog društva u Sarajevu na 16. lipnja 1907. u samo­ stanu oo. franjevaca u 4 sata po podne. Kad su skupštinari i odbornici bili na okupu, na poziv presjednika skupštine, preč. fra Frane Komadanovića provincijala, svi prisutni po običaju kratkom molitvicom od Boga zaprosiše našem radu blagoslov. Za tim presjednik otvori skupštinu ovim rječima: Slavna skupštino! Evo opet minu jedna godina pobožnome društvu za gradnju crkve sv. Ante Pad. u Sarajevu; i mi se opet sastadosmo na glavnu skupštinu, da pogledamo napredak toga društva i rad njegova časnoga odbora u prošloj godini. Od srca sve Vas pozdravljajući mogu s veseljem reći, u koliko mi je kao presjedniku ovog društva poznato, da smo u prošloj godini, ako ne, kao što bi se apsolutno moglo, a to ipak lijepo napredovali i za dobar korak bliže pristupiti cilju ovog pobožnoga društva; a ko će nam i u budućoj godini Božji blagoslov isprositi, da ne sustamo u započetorr radu, da duhom ne klonemo, da nas nikakvi obziri ne smetu ? Ko drugi, nego onaj svetac, komu na čast r.asta ovo društvo, i koga Vi svi sa ostalim svijetom bez razlike na osobiti način štujete i ljubite. Ojačan ovom nadom ja se usugjujem preporučiti i na srce staviti rad i napredak na­ šega društva svim našim prijateljima i štovateljima velikoga čudotvorca i svetca sv. Ante Pad., a ujedno činim dužnost, ako se što srdačnije zahvalim na obilnom suradu i pripomoći svih naših bez razlike dobročinitelja, napose pak časnom odboru, koji je, ne žaleći ni sbora ni tvora, zbilja i svojski svoje sile uložio, da što više unaprijedi i raširi naše društvo, Tu dužnost rado ispunjujući otvaram skupštinu sa već označenim dnevnim redom. Iza toga pročita društveni tajnik Mirko Premužić izvješće o djelovanju društva tečajem prošaste upravne godine. Veleugledna skupštino ! Drago mi je, što u smislu § 19. društvenih pra­ vila u ime upravljajućeg odbora mogu i ove godine, da izvjestim IV. glavnu skupštinu o stanju i djelovanju našeg društva u upravnoj godini od 17. lipnja 1906. do 16. lipnja 1907. Skromni rad ovogodišnjeg upravljajućeg od­ bora imo je uz lakši poso u toliko veći uspjeh, što su odbori prijašnjih godina uz hvalevrijednu uztrajnost i revnost gg. povjerenika udarili čvrst temelj našem po­ duzeću tako, da se je društvo uz sve postojeće socijalne i privatne poteškoće ipak za dobar korak svome cilju bliže pomaknulo. U glavni imenik članova upisano je ove upravne go­ dine 610 novih članova, megju kojima 8 novih utemelji­ telja, i to : Ivan Strauss, vladin tajnik u Sarajevu; Matija Rihtarić, vojni superior, Zagreb ; Dr. Jozo Sunarić, odvjetnik, Banjaluka; franjevački samostani u Sutjesci; Jajcu; Petrićevcu; Fojnici i Livnu. Od početka društva pa do danas upisano je svega 5232 člana. Ako se od tog broja odbije 20°/0, što je do sada od prilike otpalo usljed smrti i istupa, to onda naše društvo broji danas 4186 stalnih članova, megju kojima ima 39 utemeljitelja, koji glavnicu od 500 K dijelom već uplatiše, a dijelom još uplaćuju. Broj upisanih članova osto je dakle na lanjskoj visini, ali to su najviše članovi iz seoskog svijeta diljem Bosne. Nu kako je za našeg seljaka i najmanji dar ve­ lika žrtva uzevši u obzir još i to, da se seljaci po du­ žnosti imaju brinuti najprije za svoje vlastite župe i trošne crkve, to se nadamo, da činovnički, trgovački i obrtnički stalež i drugi žitelji-katolici grada Sarajeva ne će zaostati za seoskim pučanstvom. Premda je za Sarajlije katolike crkva sv. Ante veoma potrebna, to gradnju ove crkve ne opravdava ipak ništa jače i bolje, nego li pomiso, da gradimo hram onomu, kojeg su braća — oci franjevci — šeststotina godina u našem narodu blagotvorno djelovali, pa još i dan danas djeluju. Već sama ta pomiso treba da nas oduševi, da toliko zaslužnim franjevcima ovjekovječimo uspomenu veličanstvenim hramom njihovog velikog brata, koji je velik i kod Boga i kod ljudi! Kršćanski svijet ljubi sv. A ntu! I bogataši i siro­ masi zavjetuju mu se u svojim brigama i nevoljama i rado žrtvuju koji obol na njegov oltar, pošto znadu da je sv. Anto čudotvorac i zaštitnik siromaka i nevoljnika, da pomaže u nebrojenim prilikama. Stoga bi se usudio predložiti, neka bi veleugledna skupština zaključila, da se svojedobno iznad vrata nove crkve uzida veliki natpis, da je to: »Zavjetna C rkva sv. Antuna Padovanskog«. Premda još nije nadošlo vrijeme konačne odluke, ipak dosadašnji odbor smatra shodnim, da se taj predlog iznese pred glavnu skupštinu već i zato, neka bi svi skupštinari zato znali, ali još i stoga: da se na tu lijepu ideju nebi možda kasnije zaboravilo. Ove upravne godine obdržavalo se je 10 redovitih mjesečnih sjednica. Po zaključku odbora imaju se mje­ sečne sjednice obdržavati svakog desetog dana u mje­ secu, što je u smislu pravila javljeno i velem. gospodinu povjereniku za grad Sarajevo. Ali nešto zbog toga, što nije bilo znatnijih promjena i predloga nisu 2 sjednice obdržavane, i to u doba školskih ferija. Zaključku upravnog odbora od g. 1905. „neka bi se presjednik društva u svojem svojstvu kao provincijal franjevačke redodržave bosanske, obratio naročitim molbenicama na neke visoke ličnosti za podjeljenje milo­ dara" — u toliko je i ove upravne godine udovoljeno, što je oko 200 molbenica odaslano, koji su društvu unijele onu pod c) godišnjeg društvenog računa nave­ denu svotu milodara. Društvena glavnica povećala se ove godine zajedno sa kamatima za 12.558 K 22 h. Za takav uspjeh dužni smo, da zahvalimo najprije Bogu, pa onda sv. Antunu, za kojeg sigurno držimo, da će sagraditi crkvu sebi i svojim toliko mnogobrojnim štovateljima i obijno odužiti se svim onima, koji su u tu svrhu pripomagali. Zahvaljujemo i sadašnjem društve­ nom presjedniku, koji je svakom prilikom i sborom i tvorom radio za unapregjenje našeg društva i kojemu od srca želimo, da djelo sretno kraju privede. (Nastavit će se.) �Vijesnik. M. p. o. fra Franjo Komadanović, provincijal franjevačke bos. provincije, moro je po savjetu liječnika dne 29. lipnja t. g. poći na liječenje svoje bolesti u Karlove-Vari u Češkoj. Za svoje otsutnosti kroz mjesec i po, ovlašten od preč. generala franjevačkoga, ostavio je za svoga za­ mjenika u provinciji svoga tajnika o. fra Filipa Pašalića. Preč. Provincijal toplo se preporučuje u molitve svojih prijatelja i sve braće svoje za sretan put, po­ vratak i uspjeh. Mi mu od Boga želimo svaku sreću i blagoslov, da se u našu sredinu povrati onako zdrav, jak i veseo, kako smo ga do sad običavali gledati. Bože daj! Ispravak. U članku 5. broja „Seraf. Perivoja" (od ove godine: „Dva odlomka za poznavanje itd.“ uvukla se je jedna stvarna, a znatnija pogreška. Tako naslov u Glavadanovića pismu : „А. R. P. Dne Cime" ne ima se čitati: „А. R. P. Domine Clementissime", nego: „А. R. P. Patrone Colendissime." Krivo je pročitano slovo ,,D“ namjesto slova „Р.“ Po tom^ očevidno slijedi, da je ono pismo upravljeno ne na apoštolskog provikara Karačića, nego na provincijala fra Marjana Šunjića. Ništa ne smeta ona molba za „kršćenje," jer su se u ono vrijeme za sveukupnu proviziju svojim župnicima bri­ nuli samostani. Provincijalu Šunjiću bio je onda sekretarom fra Mijo Zubić, koga i pozdravlja Giavadanović pod na­ zivom „Miška." Provikar Karačić nosio je naslov: „Reverendissimus Pater." Isto tako neka se ispravi Glavadanovića pogreška, gdjegod stoji (na dva mjesta) „Kadić" mjesto Kedić!" Iz franjevačkog reda. Rim: Dekret generala franjevačkog reda o povjesničkoj smotri. Početkom travnja ove godine ko­ misija od franjevaca učenjaka sabrana u Asizu odredi, da će početi izdavati novu jednu smotru u velikim svescima — a ta će se smotra baviti samo franjevačkim redom. Kakav će upravo izgledati sadržajni oblik ove smotre, kazuje nam njezin naslov: „Arhiv franjevačkopovjesnički." Odluka i utanačenje ove komisije učenjaka fra­ njevaca potvrdio je general dekretom od 16. trav­ nja 1907. A taj dekret donosimo ovdje doslovno: „Historičko-franjevački A r k i v I z l a z i svaka tri mjeseca u svescima. Uregjuju oo. Kolegija sv. Bone. Generalni raspored. Uvod će donijeti okružnicu preč. o. Generala od 15. travnja 1904., te zadnje preporučno pismo njegovo. Pregled rasporeda jest slijedeći: I. dio sadržavat ćc učene rasprave, razglabanja 111 i kritične članke o franjevačkim stvarima. .U ovom će se dakle dijelu nalaziti razna i oprečna mnijenja n. pr. 0 piscima, o izvorima pisaca, o valjanosti i vjerodostojstojnosti izvora, o povijesti i ljetopisima franjevačkim, 1 to će se sve obširno i po strogo kritičnim pravilima razlagati. U tim raspravama latinski će jezik imati prednost, ali ni drugi znameniti jezici, k a o : franceski, talijanski, njemački, engleski i španjolski neće biti isključeni. Opaska. Uz spise, koji nijesu u latinskom jeziku izragjeni, priložiti će uredništvo lista glavni sadržaj i u latinskom jeziku. II. dio — objelodanit će franjevačke isprave, i to : starije i novije dobe. Ovaj dio sadržavat će sve vrste rijetkih i jošte nepoznatih dokumenata, koji se kojimgod načinom tiču franjevačkoga reda, n. pr. ljetopise i manje i kraće reda, stare ljetopise provincija, samostana, cr­ kava i t. d .; životopise svetaca svoga vremena, životo­ pise blaženika i životopise pisaca i ostale odličnije braće, koji pripadaju ma kojemu od tri franjevačka reda; nekrologije samostana, kataloge starih naših knjižnica, bule i pisma redu, za red ili protiv redu pisana od rimskih papa, crkvenih dostojanstvenika, careva, kralje­ va i ma od ne znam kojih drugih magnata, pisma franj. generala; spise generalnih vijeća; ustanove opće i po­ sebne reda, pokrajina i općina; p i s ma , i z v j e š ć a i putopise. Opaska. Ovaj će se dio dokumenata svakako u izvornom jeziku izdavati; predgovori pak i kritične opaske neka se u latinskom jeziku pišu, ako ne bi kakav veliki razlog drugačije zahtjevo, da se to uvigjavnosti uredništva pripusti. Ako bi se koji dokumenti u težim jezicima izra­ dili, priložiti će se ovim i doslovni prijevod u l a t i n ­ s k o m jeziku. III. dio — O p i s s t a r i h franjevačkih kodeksa. A) . Ovaj dio (vrlo važan) obuhvaćati će bilješke razjašnjenja i opise svakog kodeksa, kao i opise inkuna­ bula franjevačkog reda. Osobito će se ovdje opisati čitav niz starih franjevačkih kodeksa gotov svih knjižnica, po redu gradova i po savršenim biblijografičnim i danas kod izobraženih naroda poprimljenim pravilima. Isto na­ mjeravamo opisati pojedine važnije kodekse, koji se ču­ vaju n. pr. Florenciji, Rimu, Vatikanu, u Monakovu, Beču, Londonu, Parizu ili ma na kojem drugom mjestu: da tako naše djelo učenjacima bude od koristi, a s druge strane, da se lakše nastavi i popravi na ovaj način Wadingov i Sbarelin S y l a b . B) . Ovom će se takogjer pridodati s t a r i j a b ib l i j o g r a f i j a , koja će sve do sada izdate knjige o franj. stvarima i povijesti, po vrijednosti razjasniti i preporučiti po zasluzi. �112 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1907. Opaska. Ovu kodikografiju i biblijografiju trebalo bi svakakd ii l a t i n s k o m jeziku opisati. IV. dio — Sadržavati će biblijografiju tiskanih knjiga, to jest: Sve će knjige o povijesti i franj. stvarima, koje se u novije doba izdaju, razjasniti; a neka se auktori pobrinu, da bar po jedan primjerak svoga djela upravno k nama pošalju; o vrijednosti djela mi ćemo nepristrano i duševno svoje mnijenje reći. Opaska. Suradnici će se u ovom dijelu većinom služiti latinskim jezikom, premda ni drugi u raspravama poprimljeni jezici neće biti isključeni. V. dio — iznositi će k o m e n t a r e iz smotra i dnevnika, to jest: a) izvatke iz franjevačkih smotra i dnevnika. b) Izvadke o franjevcima iz tugjih časopisa. c) Sylab već ocijenjenih djela. U ovom ćemo dijelu spomenuti u kratko važnije i bolje članke, te dokumente o franjevcima — za koje članke i za koje dokumente znadnemo, |da su u našim ili stranim časopisima objelodanjeni. S у 1a b će zadržavati p r i j e g I e d svih časopisa i dnevnika, koji su o franjevačkim piscima ili djelima kakavgod sud izrekli. Opaska. Ovaj će se dio sa svoja tri razdjelka ili l a t i n s k i m ili t a l i j a n s k i m ili f r a n c e s k i m je­ zikom (već prema odluci uredništva) izragjivati. VI. dio — Sadržavati će kioniku, koja će biti ovako u dva razdjelka rasporegjena: a) L i t e r a r n a k r o n i k a i to prvo g e n e ­ r a l n a ; pod kojom će se rubrikom u kratkom prikazati općenite bilješke u redu ili izvan reda izdate, a koje se bilješke ikako budu ticale povijesti, škola ili ma kojih drugih franjev. stv ari; dalje, kratke biografije, mješo­ vite stvari i nekrologija auktora, koji su o franjev. stvarima ili pisali ili su se ma kojim načinom našim proučavanjem bavili. b) K r o n i k a ili partikularni akti reda, gdje će se u kratko isključivo svečaniji dokumenti, akti i agende reda ocrtati. Opaska. Ovog će se dijela d o k u m e n t i u iz­ vornom jeziku izdavati, ostalo će se pak pisati u latin­ skom, talijanskom ili franceskom jeziku, već prema uvigjavnosti uredništva. Najposlije na koncu svakoga sveska pod rubrikom : „Knjige skoro nam poslate" nalaziti će se katalog svih knjiga i djela, ma koga sadržaja ili jezika, zato bar po jedan primjerak od tih neka nam auktori pošalju, da ih oglasiti ili ocijeniti uzmognemo. 1. Ako katkada koji dio ovoga rasporeda u kojem svesku časopisa i izostane, neka čitaoci odbiju na razne poteškoće prostora ili zgodnosti; u ostalom ćemo sva­ kako marljivo nastojati, da ovaj naš generalni program vjerno i potpuno u pojedinom tomu, svake godine či­ tateljima prikažemo. 2. Smotra će č e t i r i p u t a na godinu u tromje­ sečnim svescima svaki po prilici od 150 stranica izlaziti; ali ako bi radi teških razloga, (što nas gradivo sili) drukčije odlučili, n. pr. da dva sveska skupa izagju, ipak će tako biti, da svake godine odregjeni tom od punih 600 stranica s opsežnim k a z a l i m a izagje. 3. Svaki će auktor za svoj članak i sud odgova­ rati; zato će se svaki vlastoručno pravim imenom pot­ pisati. Uredništvo će ipak, ako shodnim pronagje, svoje oprečno mnijenje katkada u kratkoj opasci napisati. 4. Svi će se članci, koliko bude moguće, (osobito I. i II. dijela) u istom svesku i početi i dovršiti, a ri­ jetko će kada biti slobodno, da se članak kroz dva sveska (ili više njih) proslijedi. 5. Cijena će godišnje pretplate biti za Talijansku 12 lira, a za zemlje izvan Talijanske 14 lira. 6- Uredništvo i uprava nalaze se u Kolegiju sv. Bone. Brozzi-Quaracchi. (Firenze). S Božjom pomoću započeli smo teško djelo, ali se nadamo, da će mnogo doprinijeti za porast dobrih plodova Od braće i prijatelja trebamo neprestane potpore koju iz srca molimo, a učinjenu ćemo ljubav u uspo­ meni zadržati. Dato u Rimu iz kolegija sv. Ante u gradu dne 16. travnja 1907. F r. D i o n i z i j e S c h u l e r , general reda. Zahvala. Prečasni o. Dominik Assfalg, opat oo. trapista u Mariji Zvijezdi kod Banjeluke darovo je 6. rujna 1906. crkvi sv. Vida u Barlovcima: 11 lijepih kazula, bijeli plašt, kadionik, roketu, 4 svijećnjaka, 2 štole, zastavu za crkvu i krasnu pokaznicu. Budući je preČ. otac sve te stvari darovo crkvi još za moga župnikovanja u Barlovcima, radi toga se ispred župe preč. ocu najsrdačnije zahvaljujem i molim da Bog po zagovoru sv. Vida redu oo. trapista sto­ struko plati; a prečasnog o. D. Assfalga kroz mnogo godina poživi na utjehu siromašnih! P e t r i č e v a c , u siječnju 1907. T is k a r a V o g le r i d ru g o v i u S a r a je v u . F ra J o s i p Loparević. �Utemeljena godine 1882. Telefon br. 119. Jislpra VOGLEl^ i DROGOVi, Sarajevo. KOMANDI Najstarija D R U Z Iv O Čemaluša ulica 172. igotiskara i stereotipija u Bosni i Hercegovini, jeru s najmodernijim pismenima, iaterija!om i strojevima. = Preporučuje se za tiskanje novina, nakladnih djela, molitve­ nika, posjetnica. M u č n i h i vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tiskarsku struku zasiecaju sa ukusnom izrad­ bom i uz najumjereniju cienu. Vanjske naručbe OBAVLJAJU SE ODMAH. Ч. �stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 50— kom. Tri forinta sortiranog Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ruža, heliotrop, mošus, gjurgjica, cvijet breskve itd. Razašllje pouzećem Manhattan Unternehmung Budimpešta, Vll. Bezerćdy ulica 3. f Y •у* »у* i I C A. > Ш kao: M atici ■tica vjenčanih, Matici umrlih, _____ Пи" .u računa i evhibitćt. Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ih u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e609d958bbd90ef54577d5e8ae4e4f35.pdf e61fec943e968445ba5003638fe14ce3 PDF Text Text Izvještaj akademije „Duns Škota" franje­ vačkih bogoslova u Livnu od g. 1906.—1907. 126 2. Pobjeda ustrajnosti . 3. P. Wasmann o nauki Njemačka: V ije s n ik : Naša judi protestanata................................... 127 domovina: usi j a: 4. Četvrta glavna skupština pobožno] za gradnju crkve sv. Antuna Padovaus.. u S a r a je v u .........................................................124 5. I s p r a v a k .............................................................. 12b iz la z i Mjesečno na dua arka , godiS nja cijcna 5 kruna RUK0PI5C t PRCTPLATU PRIMA URCDNli>TUO U UISOKOM (D05NA, UI50K0, TRANJeUAČKA GIMNAZIJA). OTPRAUNIŠTUO je U TISKARI „UOGLCR I DRUGOUI”, SARAJCUO. tolidzam u Rusiji Prosvjeta: 9. Pronašašće babilonske knjižnice . . . . 5ARAJCU0 TISKARA UOGLER I DRUGOUi 1907. 128 �Militi] liječi Koje je ulijemo piofitali. Da katolici u Hrvatskoj toliko rade, koliko jadikuju, sve bi dobro bilo ko na dan prvog cvjetanja. — Ima grijeha i osim ubojstva, i osim kragje — tako na primjer: smrtno je grješan i nemar naših katolika u djelovanju za carstvo božje. Teško onome, koji ostavlja pokajanje svoje do časa pogibelji! Nama najveća pogibelj prijeti od najmodernijih apoštola pakla: od zle štampe. Bog da otkloni što dulje teške satove one! . . Jer mi apoštole Hristove tjeramo iz A oni otresaju prašinu s noi Apoštoli Hristovi to bi Mi uništujemo ’obru Uništujemo ju, jer Kamo pretplate Zar nije^ to **1 ne nastoji naći još jednog prijatelja?! Dajte poleta vremena Prijatelji zbogom, al porušen za vrlo kratko �l ^ U R Irg jU J E ; 0 . f f i 5 1 P ~ K ^ K U Ž l C , TRflNJEUflC. ( [□: BROJ 8. UI50K0, 15. KOLOUOZA 1907. GOD. XXI. Život i rad Ivana Frane Jukića. Na temelju rukopisa o. Aug. Ćorića napisali o. J Markušić — o. B. Šk arica. (Nastavak.) SsjšSjS’vo je istiniti glas onoga vremena. Mi djeca današnje razmaženosti koda toga ne razu­ mijemo, jer nemamo ni pojma, šta je to u torbi glavu nositi, i šta je to, kad kusovica sudi. Čini se, da danas nema onih junaka, ko što bijahu junaci onoga vremena! Ova je pjesma slična krvavome smijehu. Drugi je članak: „Zemljo-deržavopisni pregled turskog carstva u Europi." Čovjek se čudi Jukića spre­ mnosti u ono vrijeme, da ovakova šta sabere. Treći članak: „Životopis Fr. Mate Benlića, biskupa biogradskog (rogjen 1609. f 1674.) Četvrti članak: „Starine Bosanske," i to 1. Po­ velja kralja Tomaševića darovana stricu svomu Radivoju, pisana u Bobovcu g. 1461. — ispisana iz bosanskom ćirilicom pisane rukopisne kronike fr. Stipe Margitića, koja se nalazi u Fojnici. 2. Povelju iliti pismo Matie Korvina na grad Skradin u Dalmaciji pisano u Zagrebu g. 1481, prepisano iz originala u Sutjeskoj. Peti članak: „Književnost bosanska," gdje su­ marno opisuje četiri bosanska pisca fratra: Divkovića, Matijevića, Posilovića i Stjepana Markovca, iliti Margitića. Za tim dolaze narodne pjesme, megju kojima su najzanimivije: „Samostan ramski i stojan Janković," do- gagjaj iz godine 1689. Priopćio Lj. Martić; i „Smert Čengića," iz godine 1840., od Lj. Martića. Posljednja je pjesma važna s toga, što služi za dokaz, da narod još i danas stvara pjesme. Iza pjesama dolaze: „Narodne pripoviedke," Na­ rodne poslovice," „Domaći liekar." Jedanaesti je članak: „Narodne učionice u Bosni.“ Iza njega je članak „Lietopis katoličke cerkve u Bosni," gdje donosi glavne podatke o crkvama, samo­ stanima i župama Bosne i Hercegovine. Na zadnjem mjestu uvrstio je urednik dvije molbe. Važna je prva molba, u kojoj veli: „Poznato je svima kod nas, kako se u Bosni starinske stvari: novci, ka­ menje, pečati itd. nalaze, i pohlepnim inostrancim u malu cienu prodaju! samo jedan primier napomenut ću: na Kupresu bivši župnikom pokojni fra Andria Sunarić, kupi za dva groša jedan perstenski kamenčić, kog pokloni bivšemu konzulu franceskomu Davidu, a on ga za po miliona franaka prodade! — Ja sam od neko­ liko godinah počeo ovake stvari sabirati, zato molim sve Bošnjake gdie štogod opaze, da odkupe na moje ime! Ako Bog da! s mojom sbirkom želim metnuti po­ četak „ B o s a n s k o m u Mu z e u." Kako se iz ovoga vidi, Jukić ne samo da je bio sposoban i ženijalan učitelj svijetu iz tisuću osamsto �114 Вг. 8. — Serafinski Perivoj. — 1907. pedesetih godina, nego bi i nama još i danas mnogo koristio, da živi pa nas poduči! Slijedeće godine u istoj tiskari izagje najveće Jukićevo'djelo, to je s t: „Zemljopis i poviestnica Bosne" od Slavoljuba Bošnjaka. Ne smjede pod ovo djelo svoga imena potpisati, jer u njemu ima i škakljivih stvari. Jukić je znao, da se najlakše u narodu budi svijest i zanos za slobodom, ako mu se u ruke kao pruži nje­ gova slavna prošlost, pred oči stavi sreća prošlih dana i krjeposti neumrlih djedova; znao je, da se uspomenom na stara zlatna vremena najviše budi narodni ponos i prezir na ropstvo, s toga je i radio neumorno kroz više godina na tome djelu obilazeći domovinu uzduž i po­ prijeko, listajući stare knjige i rukopise i proučavajući starine. To je bio težak poso, ali ga se Jukić nije plašio, nego se je trudio i radio dan i noć, dok ga je sretno pri­ veo kraju. Ovo je prvo djelo svoje vrsti, koje je franjevac i uopće domaći sin napiso na hrvatskom jeziku. U pret­ prošlom vijeku izdo je 0 . Filip Lastrić povjesnicu Bosne, ali na latinskom jeziku. Jukićevu povjesnicu s velikim veseljem primiše hrvatski književnici preko Save i Di­ nare, radosni, da posestrima Bosna imade takovih sinova, koji se i pri tako teškim kulturnim i političkim okolno­ stima bave poviješću svojega naroda. Jukić nije mnogo mario za onake pohvale, jer ih nije ni tražio, nego je gledo samo korist zapuštenoga naroda. No ako je imo hvalioca, imo je i kudiocS, kojim u predgovoru ovoga djela poručuje ovo: „Ne pitajte tko je ovo piso? Vi me dobro znate, jer za svako moje domorodno poslo­ vanje napojiste me čašom čemera i pelina! Ja za vas ovo nisam piso, jer znam, da vam ugoditi nisam mogo, vi malo ili ništa ne štijete pak opet sve znate! i buduć da je vaše načelo: ugodno je ništa ne raditi (Dolce far niente), to ja znam, da bih vam onda najbolje ugodio, kad kao i vi ništa dobra ne bi radio, a sve dobro zlobio i kriepostno nenavidio? Da vam Bog p rosti! ! “ Ovo djelo nije najbolje ispalo, što i Jukić priznaje, navodeći ujedno i razloge: „D a s a m b o l j e g a z d r a ­ v l j a i m a n j e p o s l o v a i ma o , da s u mi n e ­ p r i j a t e l j i m a l k o d u š e v n i j i bi l i , t e mi i k o l i k o m i r a d a l i , d j e l o bi mnogo ugodnije izašlo osobito što se sloga tiče; buduć da nisam mogo sve redom i uzamanice pisati, već prekidajuć na mjesece i na god ine.-------- " Uza sve te nepovoljne okolnosti, ovo djelo bi, kako već spomenusmo, s oduševljenjem prim­ ljeno i laskavim kritikama popraćeno. Bilo je očito, da autor „Zemljop. i povjest. Bosne" nije naprosto mladi poletarac, nego čovjek trizmen i učen, dorasto svojoj teškoj zadaći. Hrvatski povjesničar Klaić o Jukićevu rečenom djelu piše: „Kao što se Jukića zemljopis odli­ kuje tim, što je sastavljen od muža, koji je sam t r i e z a n i i z o b r a ž e n samo ono pobilježio, što je ili sam vidio ili od vjerodostojnih ljudi čuo, tako se i njegova poviest Bosne ponajviše uzdiže nad sve dosadanje radnje stoga, što je prvi izdašno upotrebio mnogobrojne spomenike zbirke Karano-Tvrtkovićeve." Ne možemo mimoići a da ne spo­ menemo posvetu ovoga djela. Spomenuli smo, kako se je Jukić upozno s Gajem, i koliko mu je ovo poznanstvo kori­ stilo. Čustvo zahvalnosti nije mu dalo mira, htio mu se odu­ žiti za dobročinstva; ali čim ? Nije imo bogatstva, jer je po svome stališu pripado prosjacima — ubogim franjevcima — a da bi novčano pomogo Gaja u literarnom i patriotičnom radu. Stoga se odluči, te mu posveti najbolje svoje književno djelo. Izmegju ostaloga u posvetnom predgovoru veli: „Kad se spomenem natrag 16 godina, gdje je bila naša književnost, gdje slavjanska uzajam­ nost, koliko su braća Hrvati i Bošnjaci megjusobno otugjeni bili, da se već ni za j e d a n n a r o d nisu držali, gdje li je narodno-politički život; i gdje je sada u komu stanju ; od milinah prolijem suze, kad u Vama spoznam našeg probuditelja, našeg izbavitelja!-----------Oh! koliko ste odtudjenih sinova priveli k majci Slavi! koliko ledenih srdaca ugrijali ognjem rodoljublja!!!" Iz ovoga se vidi, da je u ono vrijeme, dok naro­ dna svijest ne bijaše tako razbistrena i zaoštrena kao danas, franjevac Jukić z n a o i s m a t r o B o š n j a k e i H r v a t e za j e d a n n a r o d . I ne s a m o s m a t r o , n e g o i s e n t u z i j a z m o m p r o p o v i j e d o . Ko ima oči neka v id i! Iste godine (1851.) izdade još i drugi svezak „В. Prijatelja". Ovo je djelo posvećeno: „Svietlomu Gospo­ dinu Omerpaši, Carsko-Turskomu Muširu, Seraskeru Od Ciele Rumelinsko-Bosanske Vojske, Vitezu Raznih Turskih Redova I Carsko-Ruskog Sv. Ane Perve Klase" — u znak dubokog štovanja. Prvi dio zaprema pjesme opet u slavu Omer-paše Latasa od 700 stihova. Od svih pokrajina turskoga carstva najviše se Bosna protivila carskim naredbama i novim reformama, a pošto se Omer-paša Latas već prije toga istako u krvavim bojevima, nadaše se sultan, da će Omer Bosnu pokoriti; zato ga silovitom vojskom oprema u Bosnu: „Omer-pašo, lalo moja prava! Eto znadeš, da ti nekazujem: Sva se zemlja meni poklonila, I zapovied moju prifatila, Nizam-dietcu meni poklonila; A nuh! sama Bosna na Krajini; Ona ne zna za me go­ spodara, Gospodara Padišaha svoga, Sve mi gazi bijele* ferm ane.--------Bošnjaci se asi učinili, Zulum čine ne more se gore, Jadnu raju kraju pritjeraše, Sva mi ode u prosjake raja." Omer-paša krene s vojskom preko Rumelije i Drine i stigne u Sarajevo, i nakon krvavih bojeva uvede u Bosni red. — „Nije lazum dugo besiediti, Leže Bosna i Hercegovina, I Krajina podloži se tverda. U njoj siede carska sudit pravda, A na bolje, u sto dobrih časa!" �Život i rad Ivana Frane Jukića. U II, dijelu nalazi se pjesma. „Čestitka Napriedku" od Ljubomira (Martića). U III. dijelu članak Jukićev: „Omer-paša i Bosan­ ski Turci", po kojemu ćemo na drugom mjestu donijeti život Omer-pašin. U IV. dijelu donosi „Deržavne uredbe", koje je još u I. sv. „В. P". obećo donositi; to je Hattišerif od Gjiilhane" izdan 3. stud. 1839., koji je poznat kano temelj reforme turskog carstva. Ostali dijelovi nastavci su prvog sveska. Megju junačkim pjesmama u II. svezku spominjemo pjesmu: „Mejdani i ženidba Ahmet-bega iz Varada". Ovo je najdulja do sada po­ znata narodna junačka pjesma; imade 1480 stihova, a o. Marijanu Šunjiću kazivo je u pero Petar RaničićDžolo iz Kupresa. Što je ovaj svezak ovako brzo izašo, pripustiti je onovremenim okolnostima pod Omer-pašom, kojem je ovaj svezak posvećen. To bi bio pregled književnoga Jukićeva rada do g. 1852.-, ili bolje rekuć nekoga dijela samo, jer nemamo pri ruci sviju onovremenih časopisa. Ali da je samo ovo uradio, dosta bi bilo, da mu spomen harno potom­ stvo sačuva kroz vjekove. * * * Ne htijući prekidati knonološkog reda Jukićevoga književnoga rada, ostavismo njegovo nastojanje i dje­ lovanje oko školstva u Bosni, te ga sada čitatelju sta­ vljamo pred oči. Već god. 1840. povrativši se Jukić iz Dubrovnika u Bosnu, stade svim žarom svoje plemenite duše s nekoličinom rodoljuba raditi oko narodnog prosvijetljenja, tvrdo vjerujući, da prosvjeta’ krči i pripravlja pute k slobodi i blagostanju. Turska se je vlada oko podi­ zanja škola veoma slabo brinula. Jukić piše u „Nadostavku" k „Zemlj. i povj. Bosne": „Evo 15 godinah imade, da je u Bosnu nizani uveden, pak za tog vre­ mena šta je učinjeno za duševnu i materijalnu korist ove pokrajine? niedna učionica nebi utemeljena po vladi, nijedna stazica nebi prosječena! Veziri i njihovi činovnici na njih gledajući, reko bi, to su ti ljudi prosvjetljeni za napriedkom težeći, pravi Francuzi, Prusi i t. d. al malko promotrivši: iz dvora bubanj, a iz nutra šušanj! Osim ono uniforme, ništa drugo!" God. 1850. 1. svibnja sa­ stavi „Memorandum" od 28 tačaka ispred naroda na sultana Abdul-Medžida, gdje osim drugih stvari navodi (i to tač. 18.), da se svakoj općini dopusti „učionice škole zavoditi, učitelje potrebne iz druge zemlje zovnuti, i ovi da se iz zemaljske kase platjaju, da je slobodno učenike radi većeg napredka u druge deržave slati." Ne nadajući se uspjehu memoranduma, okrenu se drugamo. Mišljaše naime zasnovati dobrovoljnim prino­ sima naroda kršćansku zakladu, iz koje bi se onda učitelji plaćali, siromašnijoj djeci nabavljale knjige, a 115 darovitiji učenici slali na veće nauke u inozemstvo. ,,U Bosni imade 160.000 kršćana, a rišćana preko 500.000. Sad svaka duša na godinu da dade najmanje po 20 para, za deset godina bi imali veliku glav­ nicu . . . “ (I. sv. „В. P.“, str. 131.). I ta plemenita misao, čije bi blagotvorne pošijedice i mi danas sa zahvalnošću spominjali i blagosivali, radi nekih razmirica i onodo­ bnih žalosnih turskih uredaba ostade „glas vapijućeg u pustinji." Ali rodoljubni franjevci ne zdvojiše, nego se obratiše na franceski i austrijski dvor s molbom, za potporu školstva. Tako Austrija im dadne 6000 kruna, aFranceska 5000franaka.Te je novce bos. redodržava podijelila prema odredbi od 1. svibnja 1854., što je uglavljena u kapitulu držanom u Kreševu. Ta odredba glasi: „Štogod se za pučke škole iz Austrije ili iz drugih strana u ime redodržave primi, neka se to podijeli po razmjerju katoličkog puka u Bosni, koji sad broji 118.000; to jest neka se razdijeli u 118 dijelova, a od toga će 11 dijelova zapasti narodu sreza kreševskoga, 50 dije­ lova narodu sreza sutješkoga, a 57 dijelova zapasti će srez fojnički." — Taj dektret potpisaše kašnje prosla­ vljeni franjevci: fra Blaž Jošić, fra Anto Tuzlančić, fra Andrija Kujundžić, fra Martin Nedić i fra Marjan Šunjić. Nešto dobrovoljnim prinosima iz inozemstva podigoše nekoliko učiona. Već god. 1854. imali su 14 učiona u samom području sutješkog samostana, — jer iste go­ dine tadašnji provincijal fra Martin Nedić izvijesti au­ strijski konzulat u Sarajevu, da ,,u š k o l a m a i ma u s v e 769 m l a d i ć a.“ ------- Isti provincijal u svom jednom rukopisu iz iste godine nabraja 14 učiona u tadanjem području samostana sutješkoga i to : u Sutjeskoj — Varešu — Dol. Tuzli — Ulicama — Vidovicama — Tremošnici — Tolisi — Dubici Domaljevcu — Derventi — Koraću — Foči — Žeravcu i V ijaki".]) Koliko je pak bilo još učiona u području kreš. i fojničkoga samostana, ne možemo reći, ali da ih je bar kašnje i u ta dva područja dosta bilo, zaključujemo otale, što je starješinstvo na svome kapitulu u Kreševu od god. 1854. odredilo, da se svi milodari za bos. školstvo imaju raz­ dijeliti na 118 dijelova, od kojih bi 11 dijelova pripalo području kreševskog, 50. sutješkog a 57. fojnič. samo­ stana. Ali Jukić toga ne vidje, jer je u to vrijeme bio daleko od ljubljene domovine. Za njegova vremena, g. 1850. bilo je u čitavoj Bosni samo 6 škola i to: u Fojnici, Kreševu, Travniku, Livnu, Varcaru i Tolisi, premda Jukić ni za ovu zadnju kao da nije znao, jer je ne spominje u I. sv. „В. P.“ str. 131. 2) Koliko je Jukić uz ostalu braću nastojo, da se pomnoži broj učiona, toliko je preko sve teretne duho9 N. г. v f. 1. Fr. Juk. - Šestić, ,,Fr. 01.- g. 1897. br. 3 str. 35. 8) Šestićev ispravak u ,,Fr. Gl.“ g. 1897. br. 3. str. 34. �116 Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1907. vne službe vršio i službu učitelja: „Moja Varcarska učiona ovako sastoji: 18 kršćanske muške i 12 ženske, rišćanske 17 djece broji, megju ovim pošljednim imaju tri oženjena djakona, koji će se zapopiti. D v a s a t a pr i j e podne, 2 s a t a p o s l i e p o d n e s t o j e d j e c a p o d m o j i m n a d z i r a n j e m ; podučavanje biva načinom Lankasterovim, t. j. djeca jedna drugu uče.“ („В. P.“ I. sv. str. 131. op. 2.) Na svrhi ovoga poglavlja navesti ćemo jedno Jukićevo pismo na pobratima Martića, pošto se i ono naj­ više bavi školom. Pismo je iz g. 1847. dok je jo šju k ić bio u Fojnici. Pismo glasi: Dragi moj Ljubomire! Primio sam pletu, ’) 3 plača 2) i pesme po Vladiću. Kazivo mi Karaula 5) vaše dogovaranje; on će nastojati s vama zajedno raditi i u književnosti i u duhu vre­ mena ! Dok ne sklopimo družtvo, mi censure uvesti ne moremo, buduć da smo u književnicim još oskudni. Politike da se projdemo, tog sam i ja mnenja. Libericah ’) starih na prodaju više nemam ni jedne., imam pako malih Biskupovačah još nekoliko, koje sam pro­ davao po jednu pletu, a odsad prodavat cu po tri groša, dakle ako ti ustreba, javi se. Ja sam davno u Zagreb pošlo abecedar latinski i ćirilski • ' deržim da je već počeo štampati se u 2000 iztisaka. Dos. Basne nisu mi jos stigle, a Skladar.a Lučića 12 kom. ima i dva meseca da su mi došla i blizu sve rasprodadoh — eto ti šaljem jedan komad okviren i kpšta 50 kr. srebra. Što me rnoliš da ti članke opremim do Vraza mojom prigodom, u mene druge prigode nema već pošta, koju valja platiti. Dragi prijatelju, ja scinim, da ti ne sumnjiš o mojoj dcbiohofnosti prama tebi. I doisto, kad bi mogo, to ne bi uzkratio te pomoći; al veruj mi se, da sam se više od 50 fr. zadužio, i ne znam od kud ću platiti. Medjuto opet, ako je šta malo i na tankoj artii, te imaš gotovo, pošalji do današnjeg dana, ja ću opremiti; ja scienim, da se Vraz nebi nećkao platiti poštarinu iz Broda do u Zagreb, a do Broda pošalji Šaraj, poštom. Kola knj. V. još mi nije došla, a piso sam, da mi više od 1 komada ne šalju, buduć da i ove na mom vratu ostale su neprodane i komu sam bio poslao, vratio mi je natrag ukaljanju. Pošalji mi to pesamah, što imaš prepisanih, istina da još nisam počeo purizirati, al znaš, da ji valja najpred po vremenu i sličnosti urediti. ‘) Srebren novac od 5 groŠa = 40 novč. *) „Plač gopin“ od Petra Kneževića, Split 1845. *) O. Lovro Karaula, rogj. l./l. 1801. a ubijen od Musli­ mana g. 1875. u srpnja. *) To je prvi dio „Biskupovači" sastavljenih i tako na­ zvanih po autoru, biskupu 0 . Aug Miletiću, u kojem je bilo nafprije uputa u čitanje, a onda najpotrebitije molitve iz nauke kršćanstva. Karaula dok je od vas došo, sutra u jutro odma je otišo u Travnik, odazvo ga je gosp. Muselim, da bude deputat i reprezentant svih Parokah latinskoga obreda u vezirovu palaču na dojdućemu obćenitomu saboru. Kad je pošo, priporuči meni, Kutleši i Frani Terzii, da bez odmicanja otvorimo učionu. U utorak dogovorismo se, u sredu ljudi obavestili, a d a n a s f a l a B o g u na n j e g o v o m d a r u ! o t v o r i l i uč i on i c u i d e c e 36 d o s a d u u č i o n i c u d o š l o mi j e. J a s a m v a s t r u d na me d r a g o v o l j n o p r i m i o za l j u b a v B o ž i u , m o g i s k e r n j e g , a k o r i s t n a š e g a n a r o d a k o l i k o v r e me ni t u, t o l i k o j o š v e ć m a d u h o v n u , da B o g b l a ­ goslovi! Čuo sam da je i vama Karaula preporučio, da to isto učinite, pa vaš častni Discretorium zabranio. Dosta ružno čuti! Deder, brate, nastoj ti, koliko god možeš, oko ljudi tih tuđe, da što prija prodrete i otvorite. Ja sam sve poslove sad na stranu metnuo, dok ne uredim. Tako valja da i ti uradiš, jer doisto je delo jedno naj­ slavnije i najkoristnije za buduće naše bitje. Drugo ništa, već serdačno te pozdravljajući jesam Tvoj Jukić. U Fojnici, 30. rujna 1847. N. B. Ovo Jukićevo pismo navedosmo po dr. T. Alaupoviću (Fra G M.-Spomen-knjiga, str. 42 —45.) VI. Prije nego opširnije razložimo aferu Jukić-Omerovu, spomenut nam je, da je Jukić dosta prijateljevo i sa slavnim dr. A. Starčevićem i s njim se prepiro o onda­ šnjim prilikama i udesu kršćana u Bosni, ni u snu valjda ne sanjajući, da će jednom, kad Bosnu ogrije sunce slobode, ovaj neumrli politički vogja imati najviše pri­ staša u njegovoj tužnoj domovini. Zbog toga, što je Jukić u Zagrebu, družeći se s Gajem, s Kukuljevićem i drugim rodoljubima i um­ nim muževima zahvatio duboki korjen ljubavi, zanosa i i poleta za prosvjetom i oslobogjenjem tužne domovine, nije mogo srcu odoliti, a da češće ne trkne u Zagreb. To potvrgjuje i naš Stari, veleći: „Sa fra Ivanom Jukićem prepirasmo se, k a d s e g o d s a s t a d o s m o : on bijaše bezuvetno proti vlastelinom, koje je zvao Turci; u o s t a l o m b i a s m o d o b r i m e g j u s e . 1) Kad se je Jukić prvi put upozno sa Starim, i šta je držo do političkog mišljenja njegova, ne znamo; ali da je Starčević slabo bio upućen u bosanske onovre­ mene prilike, to se može svaki poznavaoc onodobnih naših prilika osvjedočiti, koji pročita njegovo „Istočno pitanje**. Mi ćemo ovdje navesti njegov dialog s Jukićem, kojeg su po svoj prilici držali g. 1850., moguće prilikom ‘) Dr. A. Starčević: Istočno pitanje, str. 6.—7. �117 Život i rad Ivana Frane Jukića. Omer-pašina poslanstva Jelačiću banu. jer iste je godine Jukić sastavio svoj „memorandum" od 28 točaka na sultana Abdul-Medžida, u kojem 9. točka g la s i: „Kmeti gospodarima da samo od žita, sjena i duhana platjaju šestinu, a gospodari da nisu dužni kmetskog poreza platjat, a o v i o p e t , d a n i s u d u ž n i g o s p o d a ­ r i m a d o h o d a k k u ć a m a n o s i t i . " Akoprem pod Jukićevim memorandumom u „Zemlj. i Pov. Bosne" (str. 159.) stoji datum 1. svibnja, a poslanstvo Omer-pašino Jelačiću polag Sišića u travnju 1850., ne protivi se našemu mišljenju, jer su i ostali kršćani Turske već godine 1848. zahtjevali polakšice, „megju njimi — piše Starčević - - biaše i o v a : d a v l a s t e l i n i s a m i d o ­ l a z e i da o d n a š a j u d a ć e , š t o im ih k m e t i m o r a j u o d b a v l j a t i . Sastadoh se sa Fra Jukićem, vidjenim Bošnjakom, pa ga upitah : koja vas je nesreća naputila tu ludoriu učiniti? Vaš puk kad što vara vla­ steline; ovi su do sada primali, što im je puk d onašao: a od sada, kada vide koliko imate, ne će se puštati varati. On mi na šalu odgovori: „što im mu: dosta, da im moramo davati, nego da im još i d onašam o?" Iza toga opet nastavlja : „Odprie govorahu vlastelini B o sn e : „Bosna je naša, ne careva", i naprama caru neimadoše dužnosti osim u vreme rata vojevati. Turčin naumi i nje podložiti, pa odpravi vojsku. Opet se sastadoh sa Jukićem, pa evo našega razg o vo ra: On me pozdravi: „od sad će i age platjati, ne mi sam i". — Nesretnice, da bi bili ljudi, da bi imali razum i poštenja, vi bi se sdružili s agami, pa s njimi proterali neprijateljsku vojsku. Ako age padnu pod štibru, vi nećete od nje oslobodjeni biti, pače. vi ćete ju morati i za age platjati, jer će oni morat daće povećavati ili bar oštrie uterivati. — „Boga ti, jesi-li pročitao Čengićkinju ? " — Jesam već davno. — „Što ti se vidi, kakav biaše Ismail Čengić, onakvi su ti svi T urci". — Na taj način, svi su ludi kako i-on biaše, a on je bio lud, što nije skot, kon što ga na lipi prokadio, na lipi za vrat obesio. — „Ti si gorji od svakog Turčina. Ali, bez dvojbe, šališ se. Zašto bi mi haradž platjali ? “ — T o je odkup od vojničke službe. Sultan ga je hteo ukinuti; ali vredni kerstjani graknuše, da oni neće svoje nepri­ jatelje kao vojnici oružjem braniti. Dakle ta daća ostane i pravo je. Ona je posve neznatna: na mužkarca od 18 ili od 20 pa do 60 godinah, samo 1 for. 30 kr. do б for. razmerno imatku. A upitaj koliko se u drugih zemljah platja za osloboditi od vojničke dužnosti. Ismail Čengić uzeo je u podzakup haradž dotična kraja, on je zaku­ pniku iznos u gotovu platio; on je znao što koj kerstjanin može platiti, a već prie 100 godinah pokazao je baron Tott kako se Rumunji derže naprama muhamedovcom. Težko da su vaši bolji. — „Nepoznaš ti naše Turke ni njihovu lakomost na n o v ac: ništa ne rade, a svega dosta i predosta imaju, oni ištu i više neg im pripada." — Kakovi su Turci, vlastelini u B osni? Ono je je hervatsko, najstarie i najčistie plemstvo sablje u svoj Evropi- Ako su oni lakomi na novac, oni koji su imu­ ćni, mnogi bogati, oni, koji umereno živu, neigraju se za novce, ne špekuliraju, ne troše mnogo na odetju, ni ni na obutju, ne drže se mode, nego imaju stalan kroj; promisli kakova su gospoda drugde, gde se u jednu veče na tisuće for. zaigra, gde jedna ženska, ako ima, na same dronjke potroši više nego petdeset muhamedovskih gospodjah. A gde su zabave, gde gostjenja itd. Sami muhamedovci u svemu carstvu rade, i to veselo, jer im njihova vera nalaže ; ali ne rade kao marva nego kao ljudi, razložno: svaki se nečim koristnim bavi. Muhameđovac redovito veruje u boga, u dušu, u budući život; takov čovek neniože lahko krivičan biti, ili iskati više, nego mu zakon dopušta. Drugde su ta­ kovi ljudi redki. Verujem, da je i kod zlih porabah; ali gde ih nije i više nego kod vas! — „Za to bi Hi obesio kerstjanina koj ne može ili makar neće haradž platiti." — Da mogu, ja bi ga obesio dvaput, jednom zato jer neima, a mogao bi imati, onda zato, jer neizveršuje dužnost, koja nije težka ni nepravedna." — „Neka bi i haradž b i o ; ali zašto dajemo još i agam ?" - Zato, jer neimate vlastite zemlje. Pogledaj kako je drugde: tko neima vlastite zemlje, a hoće iz nje živeti, mora se za nju pogoditi s onim, koj ju ima. Tako ti je u Englezkoj i u istoj Papinskoj. Vi možete dobiti zemlje koliko hoćete, dobra je ako ju obradjivate kako treba; da bi bili ljudi, vlastelini vam bi nje i prodavali uz priličnu cenu. Vi dajete prem alo: drugde se ljudi jagme za tretjinu, za devetinu, a vami je premalo prideržati kakovih osam desetinah, i ni one dve točno nedajete. Vi imate sigurnost i pravicu, kakove su drugde redke. Nevelim, da je vaše stanje predobro; ali ono stoji od vas, uz vašu ćud, drugde bi vam bilo mnogo gorje, pazite, da za nim ne budete plakali. Sada, kakovi ste, i dobro vam je. — „Ti si najpametniji ili najludji čovek na svetu, jer osim tebe nitko tako ne govori." On ostade pri svojoj : kerstjani se složiše što javno, što potajno s Omer-bašom, vlastelini su nadvladani..........“ ' ) Možemo si mislit, šta je Jukić ćutio u srcu i u duši, slušajući ovakovo krivo mišljenje velikoga hrv. otačbenika o stvarima, koje su Jukiću i narodu hrvat­ skom u Bosni ispijale krv kroz godine i godine; mož­ da se je nado kod njega naći utjehe, savjeta i pomoći, a našo je — razočaranje, koje mu istisnu na usta one ‘) Isto Dr. A. S. - Ist. pit., str. 1 5 .-1 8 . �118 Br. 8, — Serafinski Perivoj. riječi: „Ti si najpametniji ili najludji čovek na sv e tu .. . . “ Da opravdamo našu tvrdnju, da je Starčević slabo bio upućen u bosanske prilike prije okupacije bez ikakva komentara stavljamo pred oči čitateljima samo ove dvije njegove tvrdnje, da ih dobro promozgaju. Evo ih : „ Je r n e i m a t e s v o j e z e m l j e " i „Vi i m a t e s i g u r ­ n o s t i p r a v i c u k a k v e s u d r u g d e r e d k e ." Stari je govorio duhom političara; a Hrvat političar onoga vremena mogo je biti proti okupaciji Bosne sa strane Austrije, koja je crnim velom Bachova apsoluti­ zma zavila i onako izmučenu majku Hrvatsku. I ako je neki bio proti okupaciji Bosne, dosljedno je moro biti i proti svagji izmegju bosanskih razreda žiteljstva; jer borba razreda imala je dovesti okupaciju. Dakle razu­ mijemo Staroga. VII. Padom „Zmaja od Bosne" rek bi, da sve nade bosanskih basa o samostalnosti potonuše, ali tako ne bi, jer se samo na vrijeme stišaše. Oni, koji su pror' „Zmaju" radili, nagragjeni su pašalucima, da se lakše tom djelitbom satare naprasita bašinska ćud. Koliko je ovo koristilo, pokazat će nam slijedeći retci. Nakon godinu dana po padu Zmajevu" bi dig­ nut iz Bosne njegov pobjeditelj Kara-Mahmud-paša, i naslijedi ga Davud paša, koji popušća uzde bašama, te ovi iznova počeše tvoriti razna nedjela. Ne mogući raja podnositi toga zuluma, pobuni se u ravnoj Posavini; glava te bune bio je pop Jovica, hrišćanski župnik u Derventi. Ovaj u svojemu ponosu odbi svaku pomoć sa strane posavskih katolika, te uzdajuć se u se upusti se kod odžaka s muhamedancima u boj; ovi ga razbiše i tako prestade ta buna. Davud-pašu zamijeni MehmedVedžihi-paša (1835.— 1840.) Ovaj, od naravi krvolok došavši u Bosnu i našavši pobunjenu Posavinu, krene na ustaše i porazi ih najprije kod Vranduka, a malo poslije kod Bjeline. I Krajišnike i Livnjake takogjer pokori g. 1837., a Sarajlije g. 1840. kod Viteza. Vedžihi-pašu zamijeni u mjesecu listopadu 1840. Samakovli Mehmedi Husrev paša na vezirskoj stolici i ustraja na njoj sve do g. 1843. Te godine diže vojsku proti Krajišnicima, i pošto ga ovi pobijediše, izgubi čast i povjerovanje kod sultana; zato ga dignu i na njegovo mjesto dogje Muhendis Mehmedi Ćamil-paša (1843.—4.), za ovim Osmani Nuri-paša (1 8 4 4 .-5 .), i napokon Hadži Halili Camili-paša (1845— 1846.). Za ovoga vezira ponovno se pobune Krajišnici, ne htijući plaćati desetine ni drugih nameta. Vezir ih opomene, ali se oni ne dadoše ni osoliti. Zato digne vojsku na Krajišnike, porazi ih, mnoge po­ gubi, a mnoge pošalje u progonstvo. S ovoga čina za­ mjeri se bašam a; ovi ga optuže u Carigradu, te ga sultan digne, a na njegovo mjesto pošalje Tahir-pašu 1907. (1 8 4 6 .-1 8 5 0 .). Ovaj uvede neke odnošaje izmegju go­ spodara i kmetova. I za njega bukne buna u Krajini, koju on me mogaše svladati, nego i sam bude ranjen i vrativ se u Travnik, oboli od kolere i umre tu u travnju god. 1850., a naslijedi ga Omer-paša. Do ove godine nije nijedna strana država u Bosni imala svojih konzula, niti ikakvih agenata u Bosni. A ove godine Austrija ustanovi u Bosni svoj konzulat, kojemu na čelu bijaše dr. pl. Atanacković. Omer-paša je bio poturica, a prije se zvao Mihajlo Latas. Rodio se god. 1806., 24. studenoga u Ogulinu. Otac mu je bio vojnički časnik. Svršivši Mihajlo u Ogu­ linu početne škole ode u Gospić u vojničku školu, gdje postade kadetom i vojničkim inžinirom, u toj časti pre­ seli je u Zadar. God. 1828. dogje u Bosnu J), ali videći, kako tu stvari zlo stoje, već slijedeće godine ode u Vidin, a god 1834. u Carigrad. Tu postane pisarom u ministarskoj kancelariji, a otalen se sve više penjaše u častima. Tome doprinese najviše njegova hrabrost i od­ važnost u bojevima, u kojim više puta ubra zamjerne lovorike. Tako sa 6000 vojnika osvoji kroz tri dana tvrdi grad Prizren, kojeg su branili buntovni Arnauti pod vogjom Gjulekom, i predade seraskeru Rušid-paši grad­ ske ključe, uhvativši povrh toga istoga Gjuleka i druge buntivničke poglavice. Sultan ga je zbog vojničkih spo­ sobnosti obasipo milostima i častima, a napokon tvrdo vjerujući, da je on jedini dorasto, da u Bosni nvede red, posla ga ovamo u svojstvu carskoga punomoćnika sa 15.000 vojske. Sad su baše mislili, da će se opet kojekakvim petljanijama i šaranjem moći iskopati i spriječiti provedbu tanzimata; kršćani su pak držali, da je nadošo čas, kad će i njih ogrijati sunce ravnopravnosti i slobode. Obe se strane ljuto prevariše. Poznavajući Omer-paša bašinsku lukavost, njihovu ratobornu ćud i nepouzdanje u Carigrad, nastojo je u slučaju rata s bašama, da si osi­ gura pomoć sa strane kršćana; zato se obrati franjev­ cima, uvjeravajući ih, da im nosi od cara polakšice, i zato da mu budu vjerni pomoćnici, a on da će im sve naplatiti. Osobitu naklonost i prijaznost pokaza prema Jukiću i Martiću. Uprav u ono vrijeme, kad je Omer-paša odregjen za Bosnu, izdade Jukić I. sv. „В. Pr.“, u kojem izreče nadu, da će Omer-paša znati skršiti opornu bašinsku ‘) 0 . A. Knežević u svome djelu: „Carsko-turski nam jestnici u B. H.“ veli, da je Omer-paša nekoć bio slugom kod bega Šibica u Banjojluci. Ta valjda je bio u službi, a ne slugom! Toga nije teško vjerovati, jer mi to vrijeme Mi'hajlova službo­ vanja kod Šubića uglednoga bega možemo uzeti kao pripravu za poturčenje. Latas se zbilja u Banjojluci poturči; ali ne ostade u Bosni — možda za to, što je gledo kako u Bosni stvari zlo stoje; a možebit, da se je i sa Šibićem svadio? Kašnje se je poturčenik Omer-paša osvetio kući bega Šibića, kao što ćemo vidjeti. �Pobjeda ustrajnosti. ćud i pogledati na bijednu raju. Jedan primjerak posla Omerpaši na dar, kad je Omer stigo u Sarajevo, na što mu se Omer srdačno zahvali. „U to doba dogje — piše Nedić — u Sarajevo austrijski konzul Atanacković, i zamoli Omera, da dopusti biskupu Barišiću doći iz S e onice (kod Konjica u Hercegovini) u Bosnu. T o dočuje Jukić, koji je u poznatoj borbi izmegju franjevaca i bi­ skupa Barišića bio proti Barišiću, te izradi kod Omera, da ovaj ne usliša konzulove intervencije. Atanacković se tom odredbom uvrijedi i prigovori Jukiću, osobito što je to u „Novine" turio, na što Jukić prigje k Omer-paši. 1 to vele, da je uzrok i početak prijateljstva megju Jukićem i Omerom. J) 9 Ovo mnijenje (Nedićevo) čini se kao krivo, jer je Omer došo u Bosnu 1850., a biskup Barišić zahvalio se sv. Stolici na b o s a n . vikarijatu već 24. o ž .u jk a , 1846. Sv. Stolica ga uslišala i za Hercegovinu odredila Barišića a za Bosnu o. Andriju Karačića. Barišić je došo u Seonicu, svoju novu residenciju 18. lipnja 1846., a poslije togajedino je nastojo prenijeti u Mostar svoju stolicu, a ne u Bosnu. Je r poslije de­ finitivne odredbe sv. Stolice, na to nije mogo ni misliti, pa čemu onda Atanackovića intervencija kod Omera ? 119 A mi imademo i drugih vijesti. Tako fra Ivo Vučo, rogjak fra Lovre Vuče, župnika u vidošima god. 1850., pripovijeda: Kako je Omer-paša za prve vojne na Kra­ jišnike god. 1850. došo do Golinjeva na Matinu vodu, (s one strane Kupresa) pa je tu pito za Jukića i Turke — pito je fra Lovru Vuču, župnika iz Vidoša, koji je pred njeg izišo, a prisutan je bio i mladi fra Ivo Vučo. Pa opet u posebnoj audijenciji upita serasker za Jukića; dapače i zamoli od fra Lovre 1000 groša, da pošalje Jukiću (u V arcar); a zato je molio, jer je Omerpašina hazna krenula naprijed. Fra Lovro mu zbilja dadne 1000 groša; Omer-paša to u istinu pošalje Jukiću, a pošlje vrati fra Lovri njegove novce. Iz ovoga se vidi, da je Omerpaša već od prije poznavo Jukića. Dapače s pravom mislimo, da je Omer-paša već prije polaska moro po­ znavati prilike u Bosni — osobito je moro čuti za Ju­ kića, koji je bio onoga vremena najčuvenija i najuvaženija ličnost u Bosni. A onaj dar bio je valjda kao dar potrebnom književniku i čovjeku, koga je trebalo za sebe predobiti Pobjeda ustrajnosti. Novela. Priopćuje O. Jeronim Vladić. (■Nastavak. GLAVA IX. Iduć Srdan mislio je o osnovi i nakani. je m anje; pa da bi i stra ž ili. . . Jedan Došavši na polje, gdje se je sva porodica bavila berbom, zakrenu onamo. Pas zalaja. — Hodite, hodite, kušajte nam grožgje, — reče Hinko neznancu. Ali on, približivši se i naklonivši se svim drugim, koji su ga gledali, odgovori, da je dobro njihovo grož­ gje kušo u kući, nego da je došo moliti drugu uslugu. — Kažite, kažite! — Ne biste li me mogli pratiti donekle kroza šumu, samo dok izigjem na put. — Eto me odmah. Oče, dozvolite mi na čas da pokažem put ovom gospodinu. — Pa hajde. Srdan pozdravi porodicu, izlanuvši — : stoput hvala — nekim veselim naglaskom, koji ga je mogo odati, da je dobra čeljad imalo sumnjala. Dotle je pratioc vabio pseto da ide s njima. — Hajdemo, — reče Hinko, — jer je sunce nagelo, a nije pametno noću ići po šumi, jer ima lupeža i razbojnika. Krenu stazom. Stranac je išo uzbugjeno, te koji iskusniji čovjek od Hinka mogo je zaključivati na su- mnjiyu budućnost. Na prvi se mah moglo vidjeti, da stranac ne ima dobre namjere s malim pratiocem. Hinko je ipak u svojoj bezazlenosti zlatne kule gradio, misleć na napojnicu koju će dobiti i računajući: šta bi od nje uradio? Svjetlosti je već nestajalo. Onaj čas, kad se je pseto udaljilo, otrčalo naprijed, Srdan izvuče maramu i vještački njom prikrije svog pratioca, bacivši ga ničice na zemlju; i stade mu na pleća. Obrnuvši mu ruke na legja, podiže ih u nakriške što je više mogo, rinuvši jedno koljeno u donji kut nakrižja i sape ih polagano jednim lančićem. Onda mu oko vrata sveza uže na petlju tako, da se svrze kad ga potegne. Zaman se je Hinko vrtio. — Sad si gotov ptiću. T ješi se da će ti noćas doći tvoji u društvo, reče mu razbojnik, jednako stojeć na njem čekajuć psa. Životinja ne videć gospodara, vrati se lajuć i htjede da skoči na napadača. Udari na oštrac i pade mrtva. Srdan ju baci u šikaru. Podigavši se i digavši sužnja, pogje guštarom, vukuć ovog ko životinju, i sileć ga da kadikad po­ skoči, ako nije htjeo da se zadavi; samo je prepustio granju grmlja da ga češće pomiluju. Hinko, ko ni njegova porodica, nije nigda ni mis­ lio da u porušenoj tvrgji stanuju dusi; a sada podvoji i osvjedoči se da tu nastavaju gjavli s tijelom i kosti­ ma. Nagomilovale se tužne misli; gledo je amo i tamo; �120 Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1907. naprezo je sluh, ne bi li čuo, ne bi li vidio koga. A to je činio i lupež, ali s drugim čuvstvima. Evo kuće duhova: nit hoda, nit šuma: Hinko dršće; blizu su: izgubi se; dogjoše, na vratima su: zdvojan je ; eto ti vještice: strahote! malo što ne umrije. — Dobro dušo! evo ti majke; ugodno ću te za­ bavljat, vidjet ćeš — reče Sovura prihvativši za uže: potegavši ga jako; malo što ga ne udavi. Jadan je pao! — za tim krikne, otvorivši vrata na dvorani. Slava Srdanu! — Zlo! — Dobro! — Živio Srdan. 1 vi ćete ići. — Ćuti ćete nijesam li učinio dobro da ih sma­ njim ! reče Srdan. — Hoće li se spremit na otpor? zapita Tihović. — Kakav odpor? Oni i ne misle da smo mi v . i т a *a , - a a* « ! ovdje u sumi. Ustajte, sve ćemo ih pohvatati, da se ш vJ . , a , .’ , F , našalit ne će. Četverica odmah samnom, u putu ćemo se razgovarati. Drugi neka ne kasne, kad dogju neka se sakriju blizu kuće i čekaju na znak. Hinka su u brizi očekivali njegovi domari, koji su se po sata iza njegova odlaska sabrali u kuću da ve­ čeraju. — Bog s nami! kako ga već nema! poče majka. — Da je s njim otišo i do Zlatan?, mogo je već ovdje biti. — Malo prije, malo kašnje, to nije ništa; može se što i dogoditi, reče Bernard. — Ja se bojim, da mu se nije dogodila kakva nesreća, — reče mu žena. — Bertice, šta ti veliš za onog gospodina? — upita Mato. — Ja ? Pravi pravcati poštenjak. — Dosti . . . valjda se varam, reče Mato. — Govori, govori, ohrabri ga Kata! — Dao bih vam povoda, da zlo mislite. — A ja već mislim, da nije dobro. — Na me je učinio zao utisak. — Zašto, upitat će Toma. — Ne bih znao, . . . kad nas je pozdravio, držo se je nekako čudnovato. — Ja mislim da ga je zamolio, neka ga poprati kroza svu šumu, da ne bi zaluto, primjeti Bertica. Ova primjetba baci tračak nade. Ipak nestade ve­ selja, nastupi mir preteča oluje, a niko i ne sluti šta su dusi zasnovali i šta već idu da učine. Srdan i Lukan prispješe kući, a u kuhinji se je još vidjela svjetlost, s tog se ukloniše za staje. Čas jedan zatim, čim prispješe druga dva: Cvrk i Tetik, ugleda se na oknu svijetlo nad stepenicama, i opet ga odmah nestade, da se opet pokaže u sobi. Sada se zakloniše u pridvorje i omotaše slamom kočiće na Ijestvama. — Ja ćemo i ti Lukane - pod glas reče Srdan, — unići u sobu na lijevo, gdje spavaju muž i žena. Ja ću pograbiti muža a ti ženu, pa ćemo pomagat jedan dru­ gom. A vi drugi u isto vrijeme skočite u desnu sobu; svežite i ruke i noge onom drugom čovjeku i podbradite ga. A ti Tetiće, ako se bojiš sam, ostani na straži, jer u bližnjoj sobi moraju biti bolesnica i jedna djevoj­ čica. A ti nam Cvrče priteci u pomoć, ako ustreba. Dok su ovi tu čekali, eto ti i one trojice, koji su za njima stražili. - Sad možemo pokušati — reče Srdan poslije dva sata po prilici, nego su vidjeli da je tamno na prozorima; napadoše. Ona se spomenuta četverica popeše na krov staje uz omotane slamom ljestve. Oni što su dole ostali, podigoše drugovima ljestve, koji* ih ponajlaglje nasloniše . . \. .. J ^ J &J na potprozorje u srijedi. Popne se Srdan. Prozor je bio zatvoren kračuničem. Povadi bodež; presječe; turi unutra ruku; otvori se. Onda drščuć prigje u pretprozorje i pope se na podac. Prisluškuj tamo: hrče prisluškuj amo: tišina. Dade društvu znak. Oni uradiše što i on. Popeše se, unigjoše. Bernard i Kata se probudiše, kad ih pritiskoše Srdan i Lukan navalivši na njih. Još na pola u snu i van sebe od straha osjetiše, da im je lakše na plećima, ali im sad pograbiše ruke. Zakričaše, no glas im se izgubi u samoći. Dotrči .Be­ rtica, koja je spavala odmah do njih u sobi: — Bože m oj! pomagaj! pomagaj! Hoće da napane na Lukana, sinu bodež. Pritrča k Srdanu, isto. Otvori jedan prozor i zapomaže. Skoči u stričevu sobu, uleti vuku u če­ ljusti. Cvrk pritrča braći u pomoć ostavivši Matu već gotova sputana. Haramija potrbuške baci djevojčicu: zakukulji ju i ruke joj na legja sveza lancem. Nju ostavi, pomože Srdanu. Bernardu za šakom sveza ruke i po cijepcima ga steže, a rupcem mu začepi usta, sa svim tim što se je očajno borio. Tako učini i Kati. Srdan dotle potrča u obližnju sobu i ondje zakla dvoje dječice; nevinost je zlikovcu trn u oku: mrcina! — Svi su u redu, - reče unišavši opet u Bernardovu i Katinu ložnicu; pa obrnuv se Lukanu: sada ti hodi sa mnom. — Sagjoše doli, da otvore. Srdan, našavši ključe, otvori vrata na koja se je izlazilo u pridvorje, gdje su čekala ona trojica, što su snjima došli. — Svak gore na svoje mjesto. Uzašavši, sabraše se u Bernardovu sobu, da se dogovore o povratku. — Bolesnicu treba ubiti; ako je ne ubijemo, treba ju nositi svim putem, — predloži Tetik. — Zaista je nezgodno, reče Srdan. — Ima ih mnogo, — dodade Lukan. — Z b ilja .... i Cvrk. �P. Wasmann o nauki evolucije. — Idem ja, — dreknu Tetik, i pogje. Dotlen je Srdan dijelio roblje; — Ti Tihane odriješi noge onom ondje kenjcu; svezi mu uže za vrat i vodi ga! Ti, Cvrče možeš pratiti onu mladu, gledajuć u Katu. Ja ću se sovom ovdje brinuti, — hitro reče Sokolić. Nek ti bude, — reče Cvrk, dok je Kati vezo uže oko vrata. — Bili ju ti htjeo, a ? odgovori Sokolić. — Grofica! grofica! Matilda! prekide ih Tetik, utrčavši u sobu. — Jesi li manit? upita Srdan, — grofica je umrla. — Velim ti da nije; u zlu je stanju, ali je živa, vidio sam ju u lice. Prije nego ju umorim, užego sam svijeću. — Hajde da vidimo, — reče Cvrk. — Hajde kad si lud! odgovori Srdan. Cvrk i Te­ tik i još neki odoše. Primaknu joj k licu svijeću: — ona pa ona, ali se poružnila, predrugojačila, — reče Cvrk. — Ja sam ju vidio toliko puta i uvjeren sam, da je ona, — dodade Tihan. — Ona je o n a! vikne Bradara. - - Ona j e ! potvrdi Lukan. — Može lasno biti, da smo mislili, da je mrtva, a ona živi, ko što se dogodi i piletu, — reče Cvrk, vraćajuć se s drugim Srdanu. Ovaj popusti, kad vidi, da svi jednako govore i ode da se na svoje oči uvjeri; dotle Cvrk i Tihan sagjoše niza stepenice, svaki vukuć svog zarobljenika. — E, sad ju valja nositi. — reče Srdan ponosito i oholo, pripoznav Matildu. — Nosit ćemo ju ja i Bradan naizred. Ti Lukane, uzmi ovu, pokazav na Janju, koje nije nigda vidio. Tetik neka vodi onog i nek ide za nami. A ti, okrenuvši se Lukanu, — hajde pred nami sa Sokolićem. Svi sigjoše i Srdan, kad je s Ijestava sgulio slamu i bacio ih na zemlju. Unišavši u šumu, svi se preobukoše u razna odi­ jela: ali ih je prošasta noć naučila pameti, da nije koristonosno drmati lancima, da se Čuju. 121 Vještica je zamišljena čekala, unaprijed se veseleć kako će se zabavljati; a nadala se pouzdano da će biti plijena. Udubla se u svoje nježne misli, kad ju iz njih trže zveketanje; poleti na vrata. Bijahu Cvrk i Tihan, vodili Čovjeka i ženu. — Je li dobro? zapita drugove puna nade. Nigda bolje: doveli smo i groficu i onu bolesni­ c u.. . odgovori Cvrk. — Zar Matilda nije umrla? — Činilo se, ali nije. — Sreća nada sve sreće! Nije se mogla sustegnut od veselja; rastapala se od radosti i milinja napram svojim drugovima. Domalo čekav, eto ti i drugih s robljem, zahvaljujuć Bogu, da su sretno uspjeli. Dotlen je vještica pripoznala u Janji neku sličnost s Alfredom i Matildom; ali se je nehajno držala, nije smila ni pisnuti, bojeć se da joj i koji drug ne misli to isto; najviše se je bojala Cvrka i držala ga na oku, bojeći-se. Do malo čitala mu na licu radost, koju osjeća onaj, štono je otkrio važnu istinu. — Propala sam! — reče u sebi. 1 zbilja Cvrk izlanu, kako mu se čini, da je djevojčica Matildina kćer; a do malo se svi složiše. — T i,si Janja, kćer ovoj, — reče Srdan. Janja pogleda na majku i reče: — da — — Sutra ću kvečeri ja otić da prijavim knezu, — reče Srdan, vogja sretnog odaslanstva. Sovura je uživala kad je mogla smjestiti svakog i pojedinog zarobljenika po svojoj volji i navadi u vla­ stitoj tamnici, neka vide s kakvom zvijeri imaju posla. Čudne li promjene u životu! Jučer zadovoljni kao niko na svijetu, a sada izgubiše sve, izgubiše slobodu, gledajuć smrti u oči. Ko se je najmanje žalostio od ovih nesretnika ? Ona što no najviše trpi: Matilda; jer ju je vrijeme ra­ zočaralo, pa plemenita žena bijaše bolje uvjerena, da u životu treba često iščikati protuslovja i nevolje. Ali niko nije bio nesretniji od onih što ih zarobiše. Megjutim ipak stradanje i smrt ne će skršiti prave i iskrene kršćanske duše: naprotiv bezbošci se plaše i strepe ko Demokle; a domalo zdvoje. P. W asm ann o nauki evolucije. (Nastavak.) Uporaba desceđentne teorije na Čovjeka. Sada dolazim, kao što držim, na najodurnije i naj­ teže pitanje; tako rekuć na kamen smutnje cijele nauke razvitka; to jest na pitanje: smije li se ova teorija i na čovjeka uporaviti i u koliko? Unaprijed izrično primje­ ćujem: ne radi se o uporabi darvinističke evolucijone teorije na čovjeka. Naprotiv sam se već u zadnjem predavanju izrazio, da to odbacujem. Ako evolucijonu teoriju upora vi mo na čovjeka, tada možemo uzeti za �122 Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1907. podlogu principe kršćanske filozofije i kršćanskog nazora o svijetu. Ali opet tada stojimo pred pitanjem: možemo li na temelju kršćanskog nazora o svijetu, u kojem je pojam stvaranja s pojmom evolucije skopčan (gdje stvorac stvori za evoluciju sposobni svijet) — možemo li sa evolucijonom naukom, koja na kršćanskoj bazi po­ čiva, spojiti takogjer proizlazak čovjeka od životinje ili ne ? Pitanje vrlo teško, i to osobito stoga, što nije je­ dnostavno, nego je m n o g o s t r u č n o p o m i j e š a n o p i t a n j e . Ovdje uz prirodne znanosti dolazi i teologija te veli: mi imamo prije svega pravo da odlučimo, na koji je način čovjek posto. U fizičkim znanostima opet ima uz prirodoslovne znanosti i duševnih znanosti: psihologija, koja prije svega hoće, da o postanku čo­ vjeka takogjer svoju rekne; ukratko: ovo pitanje nije čisto zoološko pitanje. Stoga se moramo trsiti, da svestrano budemo pra­ vedni napram svim raznim stanovištima, koliko je samo moguće; i da iste megjusobno ne izmiješamo. Ne rijetko se Čuje, gdje se govori o takozvanoj z o o l o š k o j e v i d e n c i j i životinjskog izvora čovjekova. Kad bi to pravo bilo, da je životinjski izvor čovjeka zoološki evi­ dentan, tada bi morala 1) zoologija biti ona znanost, koja ima na prvom mjestu ili isključivo suditi o pitanju čovječijeg izvora; 2) morala bi zoologija, da je već do­ nijela evidentne dokaze za životinjski izvor čovjeka, i to ne samo općenite mogućnosti, nego sasvim odregjene dokaze, u kojim bi sami prirodoslovci bili složni. A sada ćemo o tome ispitati, koliko je u ovim obima točkama istine. 1) Ima li zoologija sama o izvoru čovjeka suditi, je li ona sama ovdje kompetentna? Ne, ona to nije. Ona bi to dakako bila, kad bi čovjek bio puka živo­ tinja. Tada bi se moglo dakako re ći: odakle mora čovjek doći, ako ne od tercijarnog sisavca? Istinito nije s ne­ besa spao! Ali ipak stvar stoji drugčije. Ko uzima bitnu razliku izmegju čovjeka i životinje, ko duhovnu dušu čovjeka smatra kao glavnu stvar, za toga je takogjer glavno pitanje: odakle dolazi viši dio čovjeka? a ne odakle dolazi njegov niži dio? Stoga mislim, pa mogu s pravom reći: Prvu ulogu u odgovoru na pitanje o izvoru čovjeka ima psihologija, a ne zoologija. A uči nas psihologija — ja govorim specijelno o psihologiji kršćanske filozofije — da je čovječija duša ne samo bitno različita od životinjske duše, nego takogjer: da je jednostavno duhovno biće. A jednostavno duhovno biće ne može se po svojoj naravi iz nečeg drugog razviti; ono može samo po stvaranju nastati. Dakle duša čovje­ čija nije mogla evolucijom nastati. Šta odatle slijedi za evoluciju cijeloga čovjeka? Slijedi to: da cijeli čovjek nije mogo po ovom shvaćanju na čisto naravnom putu evolucije iz životinjske forme proizaći. Preostaje samo nuzgredno pitanje: je li čovjek svojom tjelesnom stranom sa životinjskim car­ stvom jednorodan? Prije nego li ovo pitanje podrobnije prirodoznanstveno osvijetlim, da bar s nekoliko riječi na teologičnu stranu problemu progovorim. Poznato je, do Mojsijeva i kršćanska religija na temelju bibličkog izvještaja drži o stvaranju: kako je Bog čovjeka na posebni način stvorio. Doduše u jednu je ruku istina, da u riječima bibličkog izvještaja o stvaranju ne treba tražiti, kao što sam već istako, prirodoznanstvenog modernog tu­ mačenja. Nije nikako potrebno, da način izraza odgovara modernoj znanosti. Način je izrazivanja, kako je najbolje odgovaralo shvaćanju tadašnjeg vremena. S druge strane ipak moramo se s teološkoga gledišta toga čvrsto držati, da pridržimo postojeći misao riječis u biblijskom izvje­ štaju o stvaranju sve dotle, dok nam se po znanosti drugi smisao ne nametne. A što je s riječima biblijskog izvještaja o stvorenju čovjeka? Tamo se veli, da je Bog čovjeku načinio titijelo od zemlje i onda mu udahnuo dušu. Jasno je, da je „udahnjivanje" duše samo biblički izraz za stvaranje čovječije duše. Kako je sa zidanjem čovječijeg tijela iz zemlje? Ovdje treba prije svega primijetiti, kako je najveća većina teologa još danas toga mnijenja, da se pod riječju „zemlja" ima razumjeti organska mate­ rija, iz koje je Bog proizveo tijelo prvoga čovjeka. Po sebi je bilo moguće, da se je Bog poslužio nekom već organiziranom materijom, s nekim već životnim bićem, koje je evolucijom možda od milijuna godina nizom oblika pomalo do ovog stadija napredovalo, na kog je na mjesto prijašnje živinske duše mogla stupit duhovna duša čovjeka. Što se tuj s teološkog gledišta ima držati o tom nije moje odlučivati; to je stvar najvećeg crkvenog auktoriteta, a ovaj o tom nije definitivnog suda izreko, stoga ga ni ja ne izričem. Prelazimo na prirodoznanstvenu stranu pitanja. Prije svega da naglasim, kako zoologija i njezine po­ moćne znanosti, doklegod se uzdrže na vlastitom polju istraživanja, takogjer i s obzirom na rogjenje ljudi potpuno slobodne ostaju. U ovom na njih ne upliva te­ ologija, nego treba da mirno dalje istražuju, ali treba da ostanu na svom području. Ako štogod iznagju, što je sigurno istina, i teolozi će napokon primiti. Za to vam mogu garantirati. Kako je s prirodoznanstvenim dokazima za životinjski izvor čovjeka po njegovu tijelu ? Treba nam dvije glavne skupine dokaza razlučiti: prvo zoološke, i drugo paleontološke. Moram gledati, da se u ovom ogromnom području činjenica ukratko i jezgrovito koliko je moguće zabavim. �P. Wasrnann o nauki evolucije. 123 I. Izmegju zooloških gledišta, koja se u ovom pi­ Ovdje sam htio podati samo nekoliko nuzgrednih tanju moraju uzeti u obzir, stoji na prvom mjestu ispo- misli, da vam pokažem kako opstoje prave razlike iz­ regjujuća morphologija ili isporegjujuća nauka o for­ megju čovječijeg i majmunovog kostura, koje su tako mama. Ona nam pokazuje tijelo čovjeka kao najrazvi­ velike, da ih ne mogu preskočiti i zabašuriti. Nije mo­ jeniji tip sisavaca. Ona nam pokazuje raznolike slične guće onaj jaz izmegju sastava čovjekove lubanje i maj­ sastave kostura, slične tvorbe pojedinih organa i živča­ munove lubanje premostiti. nog sustava. Nikom ne će pasti na pamet, da zaniječe, Drugi zoološki izvor, odakle se običaju crpsti do­ kako se odatle dadu dobiti neki općeniti vjerojatni mo­ kazi za životinjsko rogjenje čovjeka jest i s p o r e g j u ­ menti za životinjsko rogjenje; ali se opet s druge strane j u ć a i n d i v i d u a l n a e v o l u c i j o na p o v i j e s t ne smiju ne uvažiti r a z l i Č n o s t i , koje se pokazuju i Sada stojimo pred temeljnim biogenetičkim zakonom, u usporegjujućoj morphologiji izmegju čovjeka i živo­ koji je Fritz Miiller postavio, a Ernst Haeckel, dalje tinje, a osobito izmegju čovjeka i viših opica, anthro- razvio. On veli: Evolucija individua samo je pokraćeno poida. Najbolje je ove razlike pokazo Ranke sasvim ponavljanje evolucije rogjenja. Haeckel je uporabu ovog mirno i objektivno u svom djelu „Čovjek". Ovdje se temeljnog zakona vrlo opširno ocrto i nastojo prikazati ne mogu upustiti u sve potankosti. Samo neke tačke kako čovjek progje u svojoj evoluciji klice 22 — kašnje neka budu spomenute. Walkhoff veli u svojim istraži­ je dapače reko 30 stupnjeva evolucije, koji upravo to­ vanjima o kosti stegna, da se odmah može vidjeti na likim stupnjevima pregja odgovaraju. Stupnjevi pregja, Rontgenovu fotografiju, da li se radi o kosti čovjeka ili koji stranom još danas opstojeće životinjske forme pri­ majmuna. Uspravan hod uvjetuje na primjer sasvim raz­ kazuju,- a stranom su i izhitreni. Ovaj je dokaz u po­ ličite pravce vlakanaca kod majmuna i čovjeka. A us­ pularnim krugovima veliku pažnju probudio i veliko pravni hod i stoji u odnošaju sa tvorbom lubanje. Stražnja odobravanje našb. Jedva bi se još smjelo usuditi o tom luknja glave ima drugi položaj, nego li kod ostalih posumnjati, da čovjek proleti u svojoj individualnoj evoluciji čitav niz pradjedovskih oblika i da je tim si­ kičmenjaka, jer čovječija lubanja pokazuje daleko jači gurni dokaz pružen za njegovo životinjsko rogjenje. razvitak takozvanog lubanjeg kraja, koji mozak zatvara. /Ја ipak držim, da smijemo na temelju novijih istra­ Taj kraj daleko nadmašuje kraj lica. Obratno je kod majmuna. A zašto? Upravo stoga, što čovjek treba živanja u isporegjujućoj morphologiji i evolucijonoj po­ savršeniji razvitak mozga kao indirektno orugje duho­ vijesti dozvoliti tešku sumnju i o valjanosti temeljnog vnog života. Zbog njegovog višeg duhovnog položaja, biogenetičkog zakona uopće i o valjanosti njegove uoprabe na čovjeka. mora mašta, koja direktno ovisi o mozgu, daleko razvi­ Što se tiče temeljnog biogenetičkog zakona uopće, jenija biti nego kod životinja, budući, da mašta mora pružiti predradnju za duhovnu djelatnost. Možemo dakle to je osobito velika zasluga Oskara Hertwiga, da je ispito pravu cijenu biogenetičkog zakona u svojoj „Općoj reći: S v e t j e l e s n e r a z l i k e i z m e g j u č o v j e k a biologiji" i u pošljednjem poglavju svoje „Priručne i ž i v o t i n j e j e s u u z a d n o j i n s t a n c i j i poknjige isporegjujuće i eksperimentalne evolucijone povi­ š l j e d i c a f u n k c i j a d u h o v n e razl i ke. (Predavatelj pokazuje na slikovnoj ploči karakte­ jesti kičmenjaka". Individualna evolucija nije u istinu ristična svojstva čovjeku sličnih majmuna (čimpanze i ponavljanje evolucije izvora, nego je, pretpostaviv desgorile): snažnu izbočitost njihova lica, ko'osalni razvoj ceden princip, nastavak evolucije rogjenja. Ako evo­ mišica. Zatim neke svijetle slike pokazuju razliku izmegju lucija rogjenja napreduje, mora nova odgovarajuća gene­ kostura čovjekova i majmunova. Stražnja noga maj­ racija nešto dalje poći, nego gdje je prijašnja bila; muna jest ruka za prihvat, a ne ljudska noga. Kod čo- dakle jednostavno ponavljanje iskone evolucije izvora ne vječije se lubanje vidi snažan nadmašaj lubanjeg kraja. stoji. Takogjer se prividne rekapitulacije mnogih pra­ Ne bez prava označuje Ranke čovjeka kao možgjansku djedovskih stadija odatle tumače, što evolucija usljed životinju^ jer kod njega lubanja, koja ima zauzeti mozag, svoje naravi koraca od jednostavnih na sastavljene daleko ostale dijelove lubanje opsegom nadmašuje. Pro­ forme. Što se koja životinjska forma više organizovala, tivno je pokazo na svjetloslici predavatelj orangutovu to je više evolucijonih stupnjeva morala proći, dok je lubanju. Okrajak lica je gorostasnog opsega, a dio lu­ u zadnji zamršeni stupanj prispjela; pa je to tako isto banje je opet razmjerno vrlo malen. Snažne čeljusti sa naravno, da su predidući prelazni stadiji, pošto su je­ gorostasnim zubima daju da životinsko biće do izražaja dnostavniji, slični zadnjim stadijama drugih životinja, dogje. Vidi se, da je ovdje surova borba za opstanak koje su ma nižem stupnju organizacije ostale. U tom ne stoji dokaz, da je čovjek sam ove stadije rodopoglavna stvar.) vjesno prošo, nego je samo dokaz, da je individualna Predavatelj nastavlja. �Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1907. 124 evolucija od prvog odijelenja stanice oplogjenog jajeta kroz razne stadije sve dalje koracala do definitivno zadnje forme savršenog organizma. Ja dakle velim: biogenetički se temeljni zakon u svojoj općenitosti ne može primiti; a po tome niti u svojoj uporabi na čovjeka kao dokazno srestvo za životinjsko njegovo rogjenje primiti se ne može. Ovdje će mi se dobaciti: ipak u individualnoj evo­ luciji čovjeka dolaze stadiji, koji se jedino protumačiti dadu kao ponavljanje prijašnje evolucije rogjenja. Naj­ glasovitije u tom pogledu jesu obluci škrge i rascjepci škrga čovječijeg embrija. Oni se nalaze u 4 ili u 3 broja kod sisavaca i ljudi. Ovi obluci škrga i rascjepci kod riba postali su pravim škrgama i rascjepcima škrginim. Ako pobliže pogledamo, šta odatle biva kod viših kičmenjaka i ljudi, naći ćemo. da iz prvog obluka škrge na­ staje usnena šupljina, a iz prvog škrgina rascjepka, da nastaje vanjski otvor sluha; drugi rascjepci pružaju druge razne organe. Dokaz od tobožnih škrga da su sisavci i specijalno čovjek negda prošli ribiji stadij, ja u tim činjenicama u istinu ne nazrijevam, a niti je logi­ čno ikako to nazrijevati. Škrgini su obluci i rascjepci po sebi indifirentni grkljanovi razvojci i uvojci, koji se kod raznih kičmenjaka u sasvim različite organe razviju. Nu ne mojte mislit, da ja istom naprosto odba­ cujem biogenetički temeljni zakon. Kad bi se s tim samo, htjelo reći, da ima slučajeva, u kojim nam individualna evolucija bića pruža zaključke o njegovoj negdašnjoj evoluciji rogjenja, tad bih reko: priznajem u tom smislu bio­ genetički temeljni zakon; ali tada već nije više općeniti zakon. Ima stvarnih slučajeva kod viših i nižih životinja u kojim se nalaze individualni evolucijoni stadiji, koje možemo samo protumačiti kao mimogredne ostanke negdašnjeg evolucijonog toka, kojim se je kod pregja stalno kročilo. Kao primjer navagjam slučaj u evoluciji sićušno malene kod termita živuće mušice (Termitoxenia). Tuj vidimo posebnu pojavu, da se u odregjenom stadiju (stenogastričkom) već odraslog kukca, sasvim kratko i nuzgredice na još kožnatim oklopima pravo krilno žilje pojavljuje. Teško sam htio vjerovati svojim očima, kad sam to prvi put opazio u nizu mojih rezanja. Kasnije se zarože ovi mali štunasti oklopi i služe kao opipni i eksudatni organi; ovi stvorovi više nemaju nikakove ličnosti sa krilima. (Svršit će se.) Л \ fl J E S HIK Naša domovina Četvrta glavna skupština pobožnog društva za gradnja crkve sv. Antuna Padovanskoga u Sarajevu. *) (Svršava se.) A našim dičnim povjerenicima izričemo u ime odbora i IV. glavne skupštine usrdnu hvalu i priznanje i šaljemo im bratski pozdrav lijepo ih proseći, da ne smalakšu u radu za tako lijepu, svetu i plemenitu stvar, već da nadalje ustraju u podnašanju tereta, koji su si dragovoljno — jedino radi slave božje i časti sv. Ante — naprtili. Imademo i jednog dobrotvora, koji je na svoj način pripomogo našem društvu, a to je fra Arhangjeo Brković, bivši tajnik provincije, koji je poklonio 50 ko­ mada svoje knjige: „Povjest sv. Franje Asižkoga“ I. svezak i 50 komada iste knjige II. svezak u vrijednosti od 300 kruna. Hvala mu na daru! A molimo prijatelje, da nam pomognu te knjige raspačati. Dužnost nam je, da se na ovom mjestu sjetimo i onih naših zaslužnih Članova, koje nam je neumilna smrt otela, a to su: Fra Ignacije Strukić, osnovatelj i Nikola Begčević, član utemeljitelj našeg društva. Obojica bijahu uzor-svećenici i narodni miljenici, koji svoj narod svim žarom plemenite duše svoje ljubiše. Pokoj im vječni! ‘) Po želji društvenoga odbora donosimo ovaj izvještaj, a i ponovni (jedanput već tiskani na stranici omota) pregled dobivenih milodara za gradnju crkve sv. Ante u Sarajevu. Neka ostane na vječnu uspomenu! Na koncu zahvaljujemo svim našim članovima za njihovu dosadašnju vjernost, te ih usrdno molimo da svoje prinose i nadalje redovito uplaćuju, one pak što­ vatelje sv. Ante, koji se dosada nemogahu odlučiti, da stupe u naše kolo, umoljavamo, neka bi barem sada, gdje u našem poduzeću vide očitu pomoć božju, i oni svoju žrtvu na oltar sv. Ante doprinjeli, buduć se želi, da sudjelovanje naroda pri podizanju toga hrama u srcu domovine bude sveopće, da svak može postati dionikom svih molitava i pobožnih djela franjevačkog reda, a po tom i dionikom bogatih vrela milosti, što nam ih po­ djeljuje sveta naša vjera, — kao što se takogjer želi, da budemo novi, našim zajedničkim uztrajnim radom dogotovljeni hram Bogu na slavu posvećivali. Mi r ko Pr e muži ć , tajnik društva. Poslije ovog izvješća izvjestio je blagajnik fra Nikola Momčinović o imovinskom stanju društva i pred­ ložio je a) društveni godišnji račun za minulu godinu i b) pregled uplaćenih redovitih prinosa po pojedinim župama po zaključku od 10. siječnja 1907. Kako se to razabire iz priloženih dvaju skrižaljaka. Nakon toga bje pročitan dopis računskih revizora gg. Ivana Krčmara i Nikole Sambrajle, koji izvješćuju, da su društveni imetak i račune u potpunom redu našli, ter predlažu, da se dosadašnji odbor a osobito blagajnik fra Nikola Momčinović glede ovogodišnjih društvenih računa svake daljnje odgovornosti riješe. �125 Vijesnik Skupština prima sva tri izvješća s odobravanjem na znanje i zaključuje jednoglasno, da na pročelje nove crkve ima doći natpis: »Zavjetna crkva sv. Antuna Padovanskog« — a dosadašnjem odboru i njegovu blagajniku se podjeljuje potpuni apsolutorij. Sada se pristupilo k izboru odbornika i časnika, te su izabrani: a) Za presjednika: U smislu pravila: franjevački provincijal fra Franjo Komadanović; , b) Za podpresjednika: Toma Igre, kanonik vrhbosanski; c) 1. 2. 3. 4. 5. Za odbornike: Nikola Franičević, veletržac, Sarajevo; Anto Peršić, obrtnik i gradski zastupnik; Anto Palandžić, obrtnik i gradski zastupnik; Ladislav Schuller, računarski nadsavjetnik; Petar Vuković, obrtnik. d) Za zamjenika: Ivan Strauss, vladin tajnik. e) Za revizore: 1. Ivan Krčmar, profesor; 2. Nikola Sambrajlo, učitelj. Novi je odbor odmah iza toga držo svoju sjednicu, ter izabro: a) Za tajnika Mirka Premužića, nadblagajnika; b) za podtajnika Andriju Spiletka, učitelja; • c) za blagajnika fra Nikolu Momčinovića; d) za blagajničkog kontrolora Nikolu Gjebića, vjeroučitelja; e) za ekspeditora fra Filipa Pašalića, tajnika pro­ vincije. > Pregl ed uplaćenih redovitih prinosa po pojedinim župama po zaključku od 10. siječnja 1907. Banbrdo — Barlovci — --Bihać — — Brajkovići — — Brestovsko — — Breške — — Bučići — — --Bugojno — -Busovača — --Crkvica — — --Čuklić — — -■— Dubica gornja --Doboj Dobretići — -Dolac — — -Doljani — — --Domaljevac Dubrave — -Foča — — -Fojnica — — -Glamoč — — -— Gornji Vakuf K » Za godinu 1904. Za godinu 1905 i 1906 .— —.— __>__ _ Ukupno ___ _4__ » » 102.14 29.20 120.38 35,60 222.52 64.80 » » » » » » » » » » 168.— 216.14 500.— 564.80 139.80 415.67 13.40 —.— —.— —.— 286*.411.80 —.— 16440 155.30 374.24 354— 627.94 500 729.29 295.10 789.91 13.40 24— — — » » » » » 171.60 — .— 761.34 600.— 358.20 56 4 0 1096.25 — 25.20 24— —.— 529.80 56.40 1857.59 600.— 25.20 Gračac—Triešćani K Gradiška bosanska Gromiljak — — Gučjagora — — Ivanjska — — Jajce — Kiseljak — — — Ključ — — Koraće — — — Kotorvaroš — — Kreševo — — — Kulaši — — — Liskovica — — Lištani — — Livno — — — Ljubunčić — — Morančani — — Pećnik — — — » Petrićevac — — Plehan — — — Podhum— — — Podkraj-Dželilovac Podmilačje — ■ Ponijevo-Novi Šeher Potočanci — — Prijedor — Odžak — — — Osova — — — Ovčarevo — Radunice — — Rama — — — Sanskimost — — Sarajevo — — Šivša — — — Sokoline— — — Stara Rijeka — — Stratinska — — Suhopolje-Kupres — Sutjeska— — — Svilaj — — — Špionica— — — Tišina — — — Tolisa — — — Tremošnica — — Tuzla doljnja — — Ulice — — — Uzdo Varcar-Vakuf — Vareš — — Vidoši — — — Vijaka — — — Vitez — — Volar — — — Vrbanjci — — — Zelinovac — — Zenica — — Zovik — — Žepče = — — Žeravac — — — » Za godinu 1904. Za godinu 1905 i 1906 28.60 123.30 30.58 22.80 588.14 30*58 44.40 711.44 237^91 2646 191.78 2649 429.69 64.’- 64- 231.81 132.— 104.— 98.— 102.94 49.50 939.26 165.40 169!— 387.37 Ukupno 1171.07 297.40 104267. 490.31 49.50 102.10 102.10 59.70 59.70 226.20 37. 50.90 188.40 89.10 674.42 37. 93.70 411.66 125.38 89.10 27*.— 40*.- 67!- 9408 12T97 218.05 6250.98 118.— 128.60 772.66 35.40 9056.36 195.— 128 60 1149.38 448.22 42^80 223.26 25.38 35.40 2805.38 76.— 37672 154.32 100. — 7 б !133.40 230.32 13340 66.80 138.60 66.80 73.10 45.80 548.10 52.30 27.50 138.60 6;T50 74.40 172.18 6 0 .14.— 244.90 720.28 112.30 41.50 383.50 1 0 0 .118.10 40.70 5 0 .173.97 159.— 292.07 199.70 273.58 165.40 438.98 76*80 120.20 15o ! - 77.50 51.74 290.14 81.20 1122Л0 327.10 410.70 76.80 77.50 1173.84 617.24 491.90 Ukupno K 11076.87 17205.62 28282.49 �126 Br. 8. — Serafinski Perivoj — 1907. Godišnji društveni račun o novčanom stanju „Pobožnog društva za gradnju nove crkve sv. Antuna Padovanskog u Sarajevu14 za upravnu godinu od 17. lipnja 1906. do 16. lipnja 1907. P R I M I T A K a) Početni blagajnički ostatak: 1. u gotovu ................................. 2. u uložnim knjigama . . . b) Tečajem prošle upravne godine uplatiše č l a n o v i ............................ c) Milodara je u n i š l o ....................... d) Kamati od uložene glavnice za vrijeme od 1 siečnja 1906. do 31. prosinca 1906............................. Ukupno . . K h 10 31.404 13 06 10.326 1.241 01 90 1.239 52 a) Za tisk an ice ....................................... b) Za pisarničke troškove . . . . c) Sabiraču, koji je po Sarajevu sabiro mjesečne prinose . . . . d) Razni i nepredvidjeni izdatci. e) Uloženo na knjižice kod priv. zem. banke i kod Unionbanke: 1. od prije . . K 31.404.06 2. na novo . . „ 12.558.22 . 44.221 62 f) Preostalo u g o to v in i...................... - K I Z D A T A K i1 Ukupno . . h 66 88 _ 83 104 22 43.962 28 — — 29 44.221 62 S a r a j e v o , dne 16. lipnja 1907. Fra Nikola Momčinović, blagaj lik. Nikola Gjebić, protustavnik. Ispravak. U 5. br. „Seraf. Perivoja* potkrala se je jedna znatna tiskarska pogrješka, koja je na uštrb pjesničkoj umjetnosti. U pjesmi „Tuga od Bosne,“ u razdjelku 3. (Tri čaše) valja izbaciti stihove izmegju 40. stiha i 85. stiha! IV. B r. D a v o r i n M i k i ć : 1. „Ко je pjesnik," študija; 2. „Poiiglotizam u Kristovoj crkvi s osobitim obzirom na glagolicu," povjestničko-dogmatička rasprava; 3. „Pred progon," dijalog; 4. „Što nam vrijede djela naših predja," vi. govor. Izvještaj akademije „Duns Škota11 franjevačkih bogoslova u Livnu od god. 1906.— 1907 Ko prijaš­ V. B r. J o s i p M a r i j a B o ž a n o v i ć : 1. „Strukićev provincijal i Julimirov redodržavnik," jezikoslovna raspr.; 2. „Psalam 118. i ure dopoldnevne," egzegetična radnja; 3. „Da li će i ovaj behar ostati bez ploda?" vi. govor; 4. „Rodu o jeziku" od P. Preradovića, „Domovini" od Arnolda, deklamacije. VI. B r. A n t u n Du v n j a . k : 1. „Korist Škotizma i Tomizma i savremene struje," filozofička rasprava; 2. „Bog i Hrvati," raspr.; 3. „Nad lirom žića," vi. pjesma, „Hrvatskoj," vi. pjesma: deklamacije. VII. B r. A n g j e l k o Ć u r i ć : 1. „Moj prvi bo­ lesnik," crtica; 2. ,,U sjaju mjesečine," hnmoreska; 3. „Vrba," fantazija; 4. „Gradja naših radnja," vl.gov.; 5. „Koliko vrijedi pričanje starih," vi. gov.; 6. „Fra­ tarska oporuka" od Šenoe, deklamaaija. VIII. B r. A n g j e l k o M o s k o v - A n g j e l o v i ć : „Sputa," polemika (čitana na tri sjednice); 2. „Bezgrješno Začeće u okrugu vjekova," dogmatičko-povjestnička radnja; 3. „Inferiarna rasa" od J. Hranilovića, deklamacija, njih godina i ove smo školske godine radili u našem skromnom zboru, a da se vidi, što smo i kako smo radili, iznosimo naš rad i na javnost. Zbor je imo 1 svečanu sjednicu na čast Bezgrješne i 20 privatnih, od kojih je jedna posvećena uspomeni slavnoga rodoljuba, književnika i narodnog mučenika o. I. Franje Jukića, a jedna ovogodišnjim našim apsolutima. Na sjednicama su čitane radnje, držani govori, čitane i deklamovane pjesme, kako slijedi: I. O. L a d i s l a v F i š i ć : 1. „Svećenstvo i puk u Bosni," socijološka rasprava; 2. „Na rad," vlastiti go­ vor; 3. „Na ruševinama grada Varošluka," vi. govor. II. O. V i n k o L a l i ć : 1. „Svjetska rastava divortium mundi," soc. rasprava; 2. „Smjer naše aka­ demije i vrijednost njezina za nas," rasprava; 3. Oslov na akademiju," vi. govor; 4. „Težakova molitva" od Branka Str. Škarice, deklamacije. Ш. B r. M i r o s l a v T u g o m i l D ž a j a - K l i š a ni n: 1. „О egojizmu," raspr.; 2. „Uzrok i pojavi anti­ semitizma," soc. raspr. 3. „Ah ti popovi," prevod s nje­ mačkog; 4. „San ili java" od S. Kranjčevića, deklamacija. IX. B r. V j e k o s l a v K o n j e v i ć : 1. „Tužna majka" od A. Harambašića, deki.; 2. „Od svih strana" od J. Hranilovića, deki. X. B r. T u g o m i r M a r k o v i ć : 1. „Zbilja oz- �127 Vijesnik. dravio," crtica; 2. „Ruski knez Vladimir sveti ? “ povjestničko-dogmatička raspr.; 3. „Sve za vjeru i domovinu," vi. govor; 4. „Bosna i narodnosti u njoj," povj. radnja. XI. B r. L j u d e v i t F r a n j i ć e v i ć : 1. „Marija i kršćanska duša," asketična radnja; 2. „Bezgrješna" od Trogrančića, deki.; 3. „Otpušteni vojnik" od Kranjčevića, deki.; 4. „Pred progon," dijelog od br. Davorina, izvodio. XII. B r. J o s i p F r a n j i ć e v i ć : 1. „Nešto o kul­ turnom ratu," soc. raspr.; 2. ,,U jeseni," pjesma, deklamovana; 3. „Hrvatskoj mladeži" od Martića, deklm. XIII. B r . D o b r o s l a v G r e b e n a r e v i ć: 1. „Ho­ dočašće u Sinj," slika; 2. „Redovnik sv. Franje," vi. govor; 3. „Pred progon," dijalog, izvodio. XIV. B r. A n t u n L a p a n d i ć : 1. „Mučenica," crtica; 2. „Majčina ljubav" od Branka Škarice, dekla­ macija. XV. B r. S t a n i si av M a r i n o v i ć : 1. „Večernje pjesma," vlastito, deklamacija. XVI. B r. N e d j e l j k o D u g o n j i ć : 1. „Iz Velepjesme" (po sv. Bernardu), asketično-mistička radnja; 2. „Došao je uzdisani"," vi. govor; 3. „Hajdemo u ime Gospodnje," vi. pjesma; 4 „1Т Jozafatu," vi. pjes.; 5. „Imakulata,* spjevo po M. Redostorffu i deklamovo. XVII. B r. M i r k o B r a n d i ć : 1. „Utvora," crtica > 2. „Pred knjigom povjesti roda mog" od Kranjčevića, deklamacija. XVIII. B r. A l f o n z Č o l i ć : 1. „Van iz sakristije," raspr.; 2. „Za dom, za rad," vi. govor. XIX. B r. F r a n j o M o m č i n o v i ć : 1. „Nešto o pjevanju"; 2. „Molitva" od Kukuljevića, deklamacija. XX. B r. B e r n a r d i n H a r b u k : „Noli timere" od J. Hranilovića, deklamacija. Sve su radnje i vlastite pjesme podvrgnute pisme­ noj kritici, koja bi se čitala odmah na prvoj slijedećoj sjednici. Govore pak i deklamacije mogo je svako usmeno na istoj sjednici kritikovati. Ovim se putem ujedno zahvaljujemo svima no­ vinama, što su nam dosti i dosti koristili u akademičkom radu, šaljuć nam novine bilo na prikaz, bilo za pola cijene. Br. Antonije H. Duvnjak, savjetnik. Br. Angjelko Moskov-Angjelović, tajnik. Br. Miroslav Tugomil Džaja, potpresjednik. Br. Davorln Mikić, presjednik. Njemačka. Sud ljudi protestanta. Pisac i čuveni putnik po svijetu Lohman piše u njemačkom listu: „Amsterdamer C o u ra n t„ O g le d a ju ć i nebrojne blagodati, koje religijozni redovi i katolički misijonari posvuda sipaju, nije moguće na tu pojavu ne svratiti iskrene pazljivosti. Katolička vjera posjeduje nekakvu moć, pa neće dugo biti, da ona savršenu pobjedu nad protestantizmom odnese. U prednjoj Indiji, u zadnjoj Indiji kao što i u mnogim zemljama Evrope imao sam prigodu motriti uzorni život redovnika i katoličkih misijonara i čudesa njihove evangjeoske ljubavi. Gledo sam i duvne kao učiteljice i duvne kao njegovateljice bolesnika. Mnogi od naših zaziru pred njihovim dolaskom u naše zemlje, ali to dolazi od neupućenosti ili od praznovjernog straha nad imenom katolicizma. Gledajuć čudesa katoličkoga apostolata megju prezrenim Crncima, čini mi se, da požrtvovnost katoličke ljubavi nadmašuje maštu i osamljena je na svijetu takove vrste. Nekadašnji guverner njemačkih kolonija u južnoj Africi, general Trotha piše б. veljače 1906. ocu Lebeau-u redodržavniku oblata svetog Frane Saleskoga u jugo­ zapadnoj Africi, megju ostalim i slijedeće: „Posvuda na zemlji, gdje ja gledah katoličke misijonare: u istočnoj Africi, u Kini i sada u zapadnoj Africi, svagdje opazih sliku požrtvovnoga rada, svagdje onu devizu: „Ога et labora" — i svagdje očevidan uspjeh. Ja čestitam katoličkoj crkvi nad tim uspjesima i molim u Boga najobilniji blagoslov nad djelovanjem njezinim". — Naše neke novine donose katkada izjave kojeg propalog genija proti katoličkoj crkvi, a nikad se ne sjete, da donesu i ovakovih izjava. A to bi bila nji­ hova dužnost, jer se oni kunu, da su o b j e k t i v n i p o s ma t r a oc i . 0 Rusija. Katolicizam u Rusiji. Po uvedenju slobode vjero- ispovjesti u Rusiji stanje se je katolicizma okrenulo na bolje. Tisuće i tisuće ljudi, koji nekoč na silu moradoše prigrliti shizmu, dandanas obraćaju se k materi crkvi. Od svibnja 1905. do svršetka prosinca iste godine obratilo se u grko-katoličkoj biskupiji Helma 110.000 a u rimo-katoličkoj biskupiji Lublina 163.000 duša na katolicizam. Sada imade u Rusiji raskolničkih župa, koje broje samo 60 do 100 osoba svojega stada, jer su im svi drugi vjernici prešli na katoličku vjeru. U ostrovverskom dekanatu ostalo je od 7350 duša samo 711, u parceverskom dekanatu od 9180 ostalo je samo 100 duša u shizmi. Neke poljske novine vele, da je bilo raskolničkih župa, koje su listom do jedne duše prešle na katolicizam. Svećenici ruske crkve dižu glas, da vlada makar putem kolonizacije uskrisi uspomenu na nekadašnje župe. Stanje je dakle katoličke crkve u velikom slaven­ skom carstvu danas povoljno. Mi smo veoma željno očekivali carev ukaz o slobodi vjeroispovjesti (a doslje­ dno i katoličke vjeroispovjesti) u Rusiji. Danas to imademo. Slava Duhu svetome, koji kraljeve rasvjetljuje! Nije ni prije falilo u v i g j a v n e v o l j e velikog cara �Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1907. 128 nego je svoj nedaći u tomu pogledu uzrokom bio fana­ tizam ruskoga svećenstva. Velika Rusija svojom je intolerancijom gubila simpatije katoličke zapadne Evro­ pe ; danas mislim, da ih je opet dobila. Molimo se Trojedinome Bogu, da sve Slavene na stijeni svetoga Petra, u istinama katoličke crkve ujedini. Prosvjeta. Pronašašće babilonske knjižnice. Arheološko odaslanstvo od pensylvanskog sveučilišta poslano, da is­ tražuje klinovito pismo, našlo je u stoljetnom prahu jedan stari arhiv, koji bijaše pokopan u ruševinama staroga Nipura. To je onaj Nipur, koji je na 14 sto­ ljeća prije Hrista bio najprosvjetljeniji i najpoduzetniji grad babilonskog carstva. Megju drugim dragocjenim gragjevinama, koje rešahu ovaj grad, bio je i prelijepi hram sa svećeničkom školom — a u arhivu te škole i toga hrama čuvahu se rukopisi sve vi ste. Tu knji­ žnicu od hrama sada otkriše američki naučnjaci i objelodaniše oko 25.000 tablica. Te se tablice nagjoše u prilično dobru stanju, a odgonetnu ih vrli poznavaoc klinovitog pisma Clay. Mnogi radnici A^api, koji su radili kod Nipura, mnogo tih tablica sakriše i prodadoše ih u New-Yorku, ali i te dobih Clay na ogled, pa ih pročita. Najviše njih sadržaju poslovne isprave i račune svećenstva; jer hram onoga vremena ne bijaše samo središte vjerskoga života, već i uopće socijalno središte, gdje se poimence sudilo i trgovalo Za pre­ sudu u raspravama zazivan je Bog. Izmjena robe i sav saobraćaj prolazio je preko svećeničkih ruku. Svećenici su bogastvo hrama pozajmljivali; porez se je plaćo, ali ne u novcu nego u naravninama k a o : u zrnu, u ulju, u datuljama i t. d. Mnoge tablice sadrže izvještaje o poslovanjima privatnih osoba, pa nam pružaju zanimivu sliku o životu i zanimanju stanovnika grada Nipura. U poslovnim is­ pravama upotrebljavali su i pečat; dapače su običavali i više takvih isprava svezati u jedno i pečatom ih za­ pečatiti radi veće sigurnosti i točnosti. Tablice sliče potpisu današnjih ugovora; a upotrebljavo je pečat svaki onaj, koji je primio znamenitu svotu od koga, ili je znamenitu svotu dao kome: Sada ovakova tablica bila bi zamotana u još jedan omot, da bi se varka potpuno onemogućila. Često se puta mjesto pe­ čata nalazi otisnut prst, većinom kažiprst. Prema tome su Babylonci, veli Clay, već davno uvidjeli znamenitost kažiprstova otiska, što mi danas ponovno počimamo primati, jer je to nefaljiv znak osobne identičnosti. Primljene knjige. Sa zahvalnošću smo primili: l . Dr . J o s i p P l i v e r i ć : „ S p o m e n i c a o d rž a v o p r a v n i h pitanjih hr vat s ko- ugar s ki h. 1907., cijena 2 K (Hartman). 2. H. S i e n k i e w i cz: ,,U t a t a r s k o m ro b s t v u“ ; 30 h., (Hartman). 3. J. J a g i ć : , , Ži vi ns k i l i j e č n i k ; " 2 4 0 K (Hartman). 4. E v g e n i j K u m i č i ć : „ K r a l j i c a L e p a “ ; 3*60 K (Hartman). 5. M a k s i m G o r k i : J e d a n o d k r a l j e v a r e pub l i ke . * 4 (Hartman). 6. Z m a j J o v a n J o v a n o v i ć : „ O d a b r a n e p j e s m e " ; T60 K (Hartman). 7. „ G l a g o l i c a i h r v a t s k a š t ampa* * preštampano iz „Vrhbosne.** 8. F r a B o n o B r k i ć : „D e v et n i c a b o ža ns k o m d j e t e š c u I s us u; * * 10 h. 9. F r a A. C: „ O d g o v o r J o s i p u V i r g i l u P e r i ć u, n a r o dno m zastupniku;** (pjesma) (Društvena tiskara u Spljetu.) 10. „ P o d z a s t a v o m b e z g r j e š n e D j e v i ­ c e 4* izvještaj kongregacije sveučilištaraca u Zagrebu. 11. H r v. Kat . t i s k o v n o d r u š t v o u Z a g r e ­ b u : „ Š t o j e H r i s t “?; 30 h. 12. J e d a n s v e ć e n i k : „ N a p r e d n j a c i i h r v s v e ć e n s t v o * * ; 20 h. 13. J a n k o B a r l e : „ R a n a r n i c i i l j e k a r n i c i i z f r a n j e v a č k o g reda.** Zanimiva i lijepo obragjena knjiga, samo bi molili gosp. pisca, da isto ona­ ko obradi ranarnike i ljekarnike iz Bosne. Ova se knji­ ga bavi samo ranarnicima i ljekarnicima hrvatske pro­ vincije. 14. L j u b o j e D l u s t u š : ,,Š t u di j e i do j m ov i s a s vj . i z l o ž b e u P a r i z u . " 15. A n t u n H a n g i : „ Ž i v o t i o b i č a j i mu s l i ­ m a n a ; 4 K. 16. A. B u l j a n : „ S a v r š e n o p o k a j a n j e " ; 10 h. O nekim ćemo spomenutim knjigama i posebno nešto reći. Nadalje s mo pr i mi l i sa z a hv a l no š ć u. „ S v e t u C e e i Ii ju ," smotru za crkvenu glazbu. Do sad su izašla tri sveska. Treći svezak ima ovaj sadržaj: a) Registriranje kod orgulja, Prof. Dugan. b) 0 metodi obuke pjevanja u pučkim školama, Prof. Vilko Novak, c) Orguljaštvo po Dalmaciji, Antun Dobranić. d) Kako da se dokinu neki zli običaji kod službe božije, Filip Hajduković. e) Život i rad Franje Witta, Milan Zjalić. f) Dopis: Sarajevo. Iza ovih krasnih Članaka dolazi obilan L i s t a k . Jedinu glazbenu smotru ove vrste u hrvatskim zemljama — jedinu u hrvatskim zemljama, a rijetku i kod drugih naroda preporučujemo! Pogotovo, kad ova smotra donosi u svakom broju još i g l a z b e n i p r i l o g odlične ljepote i zanimivosti. Preporučujemo i lijepo uregjivani beletristički list „Prosvjetu!" T is k a ra V o g le r i drugovi u S a ra je v u . �Telefon br. 119. JisRara VOGLER i DROBOVI, Sarajevo. Čemaluša ulica 172. igotiskara i steieotipija u Bosni i Hercegovini, 's najmodernijim pismenima, Ш m aterifiom i strojevima. = kanje novina, nakladnih djela, molitvečnih i vjenčanih karta, kao i svih zasiecaju sa ukusnom izrad­ bom i uz najumjereniju cienu. Vanjske navučbe O BA V LJA JU SE ODMAH. �stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 50—kom. Tri forinta „ f t , Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ruža, heliotrop, mošus, gjurgjica, cvijet breskve itd. Razašilje pouzećem Manhattan Unternehmung Budimpešta, Vll Bezerćdy ulica 3. kao: MaticS, krštenih, Matica umrlih, Protok* Matica vjenčanih, !rkvenih računa i exhibita. Erstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. đ, u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/84eca43f63972ffee90e11739850623d.pdf b11efd2e17d62c64f3cba345b42540b2 PDF Text Text — — Li ---------- - ---------------------------------------------------------- — -------------------------------------------------------------------- U I5 0 K 0 , 15. U 5 T 0 P A P A 1 BROJ 10. т 1 GOD. XX. ' — s a s R ž fljČ lan ci: U zastoju života Pobjeda ustrajnosti . . . Život i rad Ivana Frane :a Vijesnik : Naša domovi nu: Sarajevo: + o. M. R ije šn ja k ....................... 156 Tolisa: t o. M. M ilb a š ić .................. 156 Ri m: Kakve su sablazni klera u Italiji? . . . . 157 Bugarska: Otkle popularnost bugarskoga kneza u Bu­ garskoj? ........................... .......................157 iz l a z i m j c s c ć n o n a d u a a r k a , g o d ^ n ja c ij c n a б kruna RUK0PI5C I P R tT fL A T U PRIMA URCDNI$TU0 U U I50K 0M (B05NA. U I5 0 K 0 , PRANJCUAČKA GIMNAZIJA). o t p r a u n iStu o JC U TISKARI „UOGLCR i d r u g o u i- , SARAJCUO Nj ei :аг a rn ack o k a t o l i č a n s t v u ...................................157 iGdje je bio raj ,,emaljski? , .................... 158 Statistika vjera na s v i j e t u ........................ 158 11. Moć socijalne d e m o k r a c i j e ............................. 158 12. Zagreb: „Sv. Cecilija“ ................................. 159 13. „Savrem enik"............................................... 159 14. Medjunarodno udruženje za znanstveni napredak k a t o lik a ......................................160 15. Reinke protiva H aeckelu.................. - 160 ■ 5ARAJCU0 TISKARA UOGLErR I DRUGOUI 1907. �KNJIŽARA, PAPIRNICA I TISKARNA GJURE DŽAMONJE U MOSTARU. Naš vrli rodoljub, političar i književnik G j u r o D ž a mo n j a otvorio je u Mostaru knjižaru, papiruicu i tiskarnu. Tu je skladište svili knjižarskih i pisarničkih potrebština, naukovnih knjiga za sve škole i sve predmete, pisaćeg i risaećg mater škole, te sva potrebna učila za fizi- kalne, kemijske i ostale kabinete. Bogato skladište ki Svaka knjiga štampana u kov;;m bilo jeziku naručuje Podvorba točna, čije Poznato je sv: Koliko je on materijalno poduzeće neće donositi ncgih knjiga stranih literatura, knjižarsku cijenu, prvom poštom. i njegova nesebičnost, dapače i to, da ni ovo ,,mrtve kapitale*1. Gjuro će ko i dosada svoj dobitak Т$ц eno on snuje lativno poduzeće, nego ni najmanje biti spekuda materijalno podigne našeg radnika, naš narod. Spomenuvši još i to, da je ovo poduzete prvo u Bosni čisto narodnoga značaja, ne možemo ni trošiti više riječi da ga preporučujemo — jer se preporučuje i samo našoj savjesti i našem hrvatskom oejećanju. �I50K0, 15. LI5T0PADA 1907. BROJ 10 života. Pogasile se zv’jezde, Pogubili se puti, A proigrani narod Nit zbori, niti šuti. A danas? Dok o zidu Svud rgja handžar guta, I borba bez oštraca Životom kipi ljuta. Tek nešto bolno mrmlje, 1 hodi... nekud hodi.. I prokljuvanim žuljem 0 hljebu račun vodi. U nas su zgasle zv’jezde, Pogubili se puti, A proigrani narod Nit zbori, niti šuti. — Je l’f gdje je prošlost naša, 1 muzi srca, duha ? Ej, onda Г siti bismo 1 vidjela i kruha!1 Tek mladež koplje lomi I snagu svoju prope Za „napredne ideje,“ A napred ? — niti stope \ 1 radilo se mnogo; Kud krilo slava širi: Svjedoče Gundulići, Kulini, Krešimiri. Gdje mladež moral ruši, I bludnost kultom n’jeti, Prosvjeta, blagostanje Tu u grobnicu leti. — 0 kad će da im narod U lice prezir baci ? Njih tuži povjest naša I prezreni mrtvaci!! Branko S tra h im ir Škarica. GOD. XXI. �146 Br. 10. — Serafinski Perivoj. 1907. Pobjeda ustrajnosti. Novela. Priopćuje O. Jeronim Vladić. (Svršuje se.) GLAVA XI. Treba da spomenemo, kako je Matija već oba­ vijestio mladog grofa o Ambrozijevu mišljenju, koji je bio vratar kod Ubalda. Ambroz je iz duše mrzio svog gospodara, pa je jedva čeko zgodu, da pristane uz onog, koji bi pokušo, da ga sruši. Isto je tako mislio i Ma­ tija. 1 ko Što je ovaj često puta bio otsutan, da šta novog osnuje, svaki bi moro imati svoju kolajnu, kojom bi se uvjerili, pokaže li je koje čeljade, da pripada njihovoj stranci? Alfred je baš imo Matijinu kolajnu. Usilova se da unigje u tvrgju, hineć da je prosjak. — Ne mogu ti dati ništa van jedan komad svog kruha, jer mi je danas gospodar zle volje, - reče mu Ambroz, iduć k jednoj polici. — Mnogo, — reče prosjak, primajuć kruh. I giedajuć okolo izvuče Matijevu kolajnu. — Dao ti je Matija, je li? Gdje se je sklonio? — zapita Ambroz šapćuć. — Vitezu Atiliju. Blago njemu. Biti će po srijedi opet kakva b 1 J osnova. — Uprav, i to što prije da se izvede. — Kaži jasnije. — Ja sam Alfred, Adolfov i Matildin sin. — A lfred?... Tu se dakle radi o vašoj stvari; nije moglo bolje biti; dakle je i gospodin s nami. Hoće li vas ona junačina uzet u obranu? — Da, i on nas podupire u pođi kanimo izvesti. — Dakle se radi . . . — Da nasrnemo na tvrgju. — Kada? — Odmah večeras. — Dakle na brzu ruku; nijesam mislio, da će tako brzo to biti. — Nama je hitnja. — Računajte na me i štitonošu! A je li vam se­ stra u viteževoj tvrgji? Alfred naprosto reče: — nije, — a onda uzdahne. Ambroz shvati i odmah reče: — do vigjenja večeras. — Do vigjenja; — i izigje. Doklen Alfred, malko žalostan, preko volje lomi svoj komad kruha, mi ćemo se pozabaviti malom opaskom. Na nekoga može neugodno djelovati tajna radnja, skrovito kovarenje mladog grofa i viteževo, misleć, da im to ne dolikuje njihovu visokom položaju. Pjesnik bi mu možda dao pravo; ali pjesništvo, ko pjesništvo, sve je drugo osim mudro umovanje; dobar sudac treba, da je umjeren; a pjesnik treba da bude zanešenjak. Pravi bi filozof, ko što sam čuo, ovako umovo: život je najveća blagodat od svih vremenitih bla­ godati; u našem se slučaju namjeravalo Ubaldu oduzet njegov, a to je bio neotklonivi način, da se spasi dvoje Čeljadi: Matilda i Janja; osim tog je Ubald oteo Alfredu pravo veće cijene; i za zločin, koji zaslužuje smrt, onog je doba bila dopušćena osobna odmazda; vitezu i mladom grofu nije bilo drugog puta, da bi čin sretno ispo za rukom, nego li iznenaditi tlačitelja, otajno pripravljajuć zemljište; stog je veoma pametno ne ići za formalnostima, da se dobije stvar tolike vrijednosti. A trebalo je, da tako djelo izvedu jedan vitez i jedan junak. Ugledavši očevu tvrgju mladi grof, sjeti se onih sretnih dana, što ih je proživio sa svojim milim, kad su ga svi volili i ljubili i u časti držali; pa bi zaplako, da ga nije hrabrila, sokolila i tješila nada, Još ćeš sutra biti moja . . . . Ali Majka ? . . , opet cu ih zagrliti Ugledavši kmete, zanese se u miso, da ih što prije obraduje, ko što čine pravi prijatelji. Sreto je djecu ; po koju ženu, što su nosili jelo onim u polju. - - U selu sada ne će biti nikoga — pomislio je — trebalo bi zaći u razgovor dok blaguju. — A prošlo je nekoliko zgoda već prije nego se je odlučio, ne znajuć ni kako bi s njima zapodjeo razgo­ vor. Napokon odluči, da će pitati za domaćeg kneza, da tako saznadne, bi li se mogo pouzdati u njihovu pomoć. S tog ugledavši jednog čovjeka, jednu ženu i dvoje djece, gdje blaguju, sjedavši po zemlji u okolo u sjeni dvoreda, zakrenu onamo. — Napreduj, napreduj, — reče čovjek, videć da je neodlučan. A kad je bio blizu reče m u: — hoćeš li malo juhe? — Hvala, nijesam gladan. Nego bih vas pito: bi li se mogo nadati, da će mi vaš knez štogod dati? — Tu ti je slaba pomoć, — odgovori mu žena, kojoj je bilo ime Joka. Ali se ugrize za jezik, bojeć se, da nije mnogo rekla, što se je moglo nagagjati iz po­ gleda njezina muža Dragana. — Onda su me prevarili . . . . — Ali . . . . e to ___ kazat ću . . , . — poče Dragan. Ali ga prekide žena, ponukana, da iz nešto neobičnog, ali ne novog strančeva lica istražuje, ko je i šta je : — Je si li iz daleka? — Svejutro putujem. �Pobjeda ustrajnosti. 147 — Ali treba da na mjesto dogjete po dva, po tri, — Lasno je, — reče Dragan, da nije znao, koji ti je savjetovo, šta se je dogodilo prije nekoliko a ne svi zajedno. — To ću već uredit, da odredim razno doba i nedjelja . . . . i puteve. Ali gdje da stanemo? — Šta se je dogodilo? — Na kraj Šume, blizu tvrgje. — Da je knez Ubald ubio našeg gospodara, a u — Dobro je, ja igjem odmah, ako vi hoćete da tvrgji zasužnjo groficu s djecom joj. ostanete . . . . — Sad znam. — Hvala; ja ću dotlen malo prohodati po okolici. — Da je živ grof Adolf, mogli bi vi pouzdano Malo kašnje Alfred unigje u svoje selo. Ko da je dobiti, — reče Joka; — a grofica je bila pravi angjeo. stranac, pregleda očevu tvrgju; bila je netaknuta, a to — I vam je dakle zlo i gore. — I ter kako. — odgovori Dragan. — Ali sin mu je bio novi dokaz nade. — Providnost je udesila, da je Alfred, lijep dječak, pravi očev sin, kažu, da mu je Ubald nije porušio, da opet u njoj uživamo. Kad je pošo iz okolice, išla su za njim dva „роpošlo za rukom, da pobjegne i . . . . dosti. štenjakovića," jedan nešto dalje od drugog, a rasrdiše se — Nadate Ii se? kad su vidjeli, da je zašo na Draganovu njivu. — Dosti bi bilo samo da ga vidimo . . . . Ovaj se nije bio još vratio. Alfred sjede na guvnu — Ja sam čuo, da i vitez Atilije za njega hoće s Jokom i s djecom da koma; nije se žena čudila, što sve da žrtvuje. — Vjerujem, onaj je vrli vitez, vrlo volio našeg joj gospodar s njima ovako Ijubezno opći. Vrati se Dragan vrlo zadovoljan. gospodara. — Govorio sam s pet porodica, — reče; i naredio — A kad bi vam ja kazo, da ćete vašeg mladog sam dvojici prijatelja, neka saopće stvar svim drugim. grofa brzo vidjeti? reče Alfied tronutim glasom. Muž i žena bolje i oštrije pogledaše strancu u lice, Računam, da nas je oko trijestak. — Živio Dragane! Nadam se, da ću ti moći vra­ i nijesu znali šta bi mislili. — Opet ga brzo vidjeti ? titi milo za drago. — reče oboje. — Ne treba, za ono malo što radim plaćeno mi — Ti o tom dakle znaš nešto? — reče žena. je i preko vrha, jer mi je milo, da vam mogu pomoći. Zbilja znadem. — Još bih te nešto molio, da zapriječiš, neka ona — A zašto si hinio, da ništa ne znaš? dvojica, za koje si mi reko, ne dogju do kneza, da mu — Da vidim, šta vi o tom mislite. jave, ako bi vidjeli, da toliko ljudi ide iz sela. Gdje je Alfred? — zapita Dragan. — Za to sam se već pobrino, neka vas glava ne boli, — Nije daleko. ja ću ih već smiriti. Da se vratimo u vitežev grad, — Gdje je, — pobrza Joka. bolje će biti i kraće preko polja. Ja ću s vami do na — Ja sam. cestu. To govoreć ode da uzme jednu lopatu. Zadivljenje, negodovanje i utjeha zajedno obuzeše — Kako misliš, — i obrnuvši se ženi: — do kmetovima duhove, a to je sve odavala duboka tišina, vigjenja. koja je izvirala iz dubokog počitanja. A gledali su, ne — Ja se uzdam: Bog će vam biti na pomoći, — bi li na licu ovog siromaka razabrali koju crtu mladog odgovori žena. grofa; bio je on, ali ga bilo mučno raspoznati. Dobri seljak bijaše sretan, da je uza svog mladog — Oprostite ako . . . . - poče žena. grofa. Koliko ga puta htjede da zagrli, da ga obzir nije — Ne budite zabrinuti. od tog odvraćo. — U čem bi vam mogli pomoći ? — upita Dragan. Bacivši oko na šumicu, kad je već bio priskočio — Večeras odlučismo nasrnuti na Ubaldovu tvrgju, jedan jarak, ugleda u lišću jednog drvoreda čovjeka, kad bi ovdje u mjestu bilo ljudi, koji bi se sdružili kako žurno koraca. Posumnja. Čas za tim vidi drugog; s ono nekoliko viteževih ljudi, jer on s njima ne može sumnja mu se podvostruči. — E j! — vikne onom prvom. raspolagati bez pogibelji. . . . On ni mukajet. — Za mnom, — reče Alfredu, pa za — Gospodine grofe, — reče Dragan. — ja bih njim trkom. na kocku stavio i život i budite uvjereni, da i drugi Onaj bi sad želio letjeti, ali ne htjede da ga ovako misle, osim postolara i Petra. drže za onog, što je zbilja i bio, i na drugi Draganov Onda bih vas molio, da budete tako dobri, pa poziv stade odmah. Bio to Petar. da odmah obznanite nekoliko obitelji . . . . Dragan stade pred njega držeć uza se lopatu, ko — Za jedan će sat biti posvud razglašeno i moći vojnik na straži. Obrno se drugom, koji se ustavi od ću vam kazati, koliko će nas biti, da s vami večeras nužde, jer su mu bile spale čakšire, i povikne: — dogji amo. — Postolar posluša. jurišamo, �148 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1907. Alfred, dobro shvativši pogled i mig Draganov, trže bodež, koji je bio sakrio pod haljinu i upre ga u grudi pridošlici, seljak spusti lopatu Petru na glavu, prijeteć mu. — Okladio bih se za glavu, — reče Dragan, da ste se htjeli s Alfredom našaliti. — Gospodin Alfred ? kad ne znamo ni gdje je, — reče Petar. — Pustite vi neka ljudi idu svojim putem, — reče drugi „poštenjaković." — Kuda ćeš ti — upita ga Dragan. — Ja idem Pavlu, jer smo obrekli, da ćemo se u ovo doba sastati, pa i još prije. — A ti? — obrnuvši se Petru. — Ja sam išo s njim za društvo. — Pavle e e e e! — vikne Dragan. Pavle e e e e! — 0 o o o — ču se odgovor. Postolaru se bilo smutilo, jer je mislio, da tu nema Pavla. — Hodi a m o ! zovne Dragan. — Eto me : Do čas eto ti ljudeskare i začudi se ugledavši pred sobom ovaj prizor. Na Draganov rrig progje Petru za legja. — Je si li ti bio sporazumat s ovom dvojicom? — da budu kod tebe u ovo doba? — Nisam ni sanjo. — Žnaš li ti ovog mladića? — Čini mi se, da ga nijesan; mgda vidio. — To je mladi gospodin grot. — Ah! . . . A lfred? Da kak o : razgovarat ćemo. Ovo dvoje šćenadi htjelo se malko našalit s njime. Ali Bog ne spava, a ovaj čas je mene pošlo. Imaš li kakve uže? — Baš slučajno imam. — Svezi onom oslu ruke. Pavao obrne ruke na legja; Petar vidjevši ono gvožgje pred sobom, pusti se i ne pisnuvši, uzdajuć se u velikodušnost onih, štono ga zarobiše, jer im nije sa­ vjest, ko što u njega. I postolara urediše. — Jer je već stvar jasna, — reče Dragan, zaključat ćemo ih u mojoj kući. Ako ih ćeš ti odvesti, ja ću Alfreda pratiti do na cestu. Kad se vratim, ja ću preko tvog posjeda. Ponesi i moju lopatu! Pavo uze u jednu ruku oba kraja od užeta i po­ vuče za sobom onu poštenu braću ; Dragan i Alfred obrnuše pleća i pohitiše. GLAVA XII. Kad se je već smrklo, moglo se je vidjeti, kako ljudi po dva po tri izlaze iz Alfredova rodnog mjesta, staju po putu i stazama. Na licu im se je mogla vidjeti ozbiljnost i radost, koju su odavali podmuklim riječima i kretom. Oko ponoći se svi sabraše na odregjenom mjestu. Tišinu je bunio samo tihi šapat. U isto nenial vrijeme stupiše u selo i prestaviše se Ubaldovu vrataru tri nepoznanca. A malo poslije dogje desetak ribara, što su obilazili i kupili se u čete na gradskom trgu, ko da su čekali na drugo društvo, koji zbilja dogjoše; oko pet ih. Malo ih je u selu na to pazilo, a ni na kog nije to utiska učinilo; toliko su se brinuli za kneza Ubalda. Ovaj nešto zlovoljan i neraspoložen povuko se u spavaću sobu; ne da čita, jer nije bio književnik, nego da misli. Šeto je gore, doli; a čelo mu bilo sad smrknuto* sad vedro. Misli mu se vrzle svegjer oko Alfreda. Priznajuć, da je krivac i okrutnik, bojo se je da ne pogje za rukom sinu Alfređovu, da mu potajno ne pobuni kmetova; a videć pogibelj po svem svom podedu naloži svojim čankolizima, neka njuškaju, ne bi li gdje nanjušili presvučena Alfreda, ili kog drugog, oji bi za njeg radio. Na pozorište je došo i vitez. Ništa lakše, nego da se Ahred sakrije gdje kod nje­ govih prijatelja, a on je bio kadar da svaku pažnju osujeti i da nečuvenom silom navali; on je bio kadar da zakrabuljen dogje i da ga napane u njegovoj sobi. A oslobodit ga s e ? . . . Ozbiljna stvar. Onaj je lav vrijedio za sto d ru g ih ; a krvnika za njeg nać, nije bilo prilike. — Ja ću mu bit krvnik! — Utvaro si je da mu zasjedne. Ali gdje? a kad? ada ga ne razgule njegovi lavići. Ah sreće! ah radosti? kad mu dogje na um miso, da rtoću ugje u tvrgju pod izli­ kom, da dogje braniti jednu udovicu, pa ga ubost u kičmu u samotnom mjestu. Ali ako mu vitez jed­ nim oštrim pogledom pročita na licu, ili opazi, kako se maša rukom ? a ako rana ne bude sm rtna? Riječ u jednu nikakva izlaza: srdžba, da ga zaskoči i opa­ ki nagon, da se preporodi, da raste, da ga zarobi. Sada mu je mašta sva bila obuzeta samo robljem, mučenjem i m učenim : haramija se zanese, sva mu je miso u tom bila, ništa drugo nije vidio. — Pasti će mi u ruke da se njima malo pozabavim i razveselim! Sada je vidio vitezu okove na nogama, a on nemoćan ; vidio je mladog grofa iznemogla; sada ko da im na pleća skače, mrcvari ih, ubija ih on sam rugajuć im se. Potrese njim jedan udarac. — Što li je, vikne osorno. Jedno bi čeljade imalo nešto vrlo važna saopćiti, gospodine kneže, — reče mu jedan dvoranin duboko se naklonivši. — Uvedi ga, — misleć, da je koji duh došo. — Saznat ću nešto, — mislio je. Mislio je, da će čut dobrih vijesti. Preoblada opet u njem radost. Kuca. — Slobodno. — Gospodine kneže, na mejdan! — reče nepo- �Pobjeda ustrajnosti. znanac približivši mu se i trgnuvši mač. — Vikneš li, probost ću te. — Knez, iznenagjen i drhtav od straha, nasrne ru­ kom na rt, te zamuca: na mejdan? zašto? s kim? — S vitezom Atilijem, — reče ovaj, skinuvši sa sebe nekakvu krpetinu, koja mu je prikrivala cijelo tijelo. Ko da je kneza LJbalda grom šino. Htjede da okli­ jeva, ali vitez: — ili primaj mejdan, ili položi oružje. Ne počasivši časa, haramija odabra ovo zadnje, nadajuć se, dapače držeć pouzdano, da će ga njegovi osloboditi. — Naprijed, — reče Atilije, kad uze Ubaldov mač u ruke. Unigje Matija i sveza ruke svom gospodaru, koji žilavim kretom pokaza negodovonje, da je ovako po­ nižen u rukama svog sluge. — Ali ću se brzo izbaviti. — mišljaše; — a vi ćete pasti meni u ruke da vas smrvim. — Tuđe stoj, gotov da ga i probodeš, ako bi pokušo samo koraciti ili zavikati, — vitez reče Matiji i . izigje. Čuje se; štropot koraka i žamor u hodniku. Osmjenu se knez Ubald. Bilo je zaista desetak pustahija, koje je upozorio njihov jedan pajdaš, te dogjoše da spase svog gospodara, a zarobe drznike. Ubaldov je štitonoša, već odmetnik, bio je na vratima istražio. Videć zlikovce povuče se unutra; ali odmah zatim izi­ šavši vitez, stade mu o boku. Junačina se Atilije obra­ dova videć pogibio i stade da čeka napadaj. Nije imo štita; bolje. Smami se od želje, da nasrne na njih; ali ako ih još dogje odonuda? One junačine ne pripoznavši viteza, smetove se. Neki spomenuše, da idu donijeti strijela; — to bi bila sramota! *■ — reče jedan drug: deset nas je na jednog. — a znaš da ga gospodin hoće živa. — Trumbetašu, trči i javi drugim neka đogju, da ga okružimo, — reče vogja. Jedan ode. Vitez se je radovao ujedno i bojo. U to je doba bio Alfred već s trideset seljaka na vratima tvrgje. Dvojica, koja su stražila, ne ufaše se vjernost svoju svom gospodaru zasvjedočiti svojom krvlju, pobjegoše prije nego su pozvani. Ambroz otvori borcima. Vrata su osvojena, a po svodovima tvr­ gje odjeknuše goropadni glasovi: — živio Alfred, smrt Ubaldu, dolje s okrutnikom! Braniteljima je trebalo, da se obrnu proti ovoj bijesnoj četi. — Ali se do malo prorijediše; koji s ovog, koji s onog uzroka ode i ne vrati se više. Trumbetaš, na primjer, mjesto da pribere društvo, javi Alfredu u kakvoj je stisci vitez. Alfred predade Draganu nešto boraca, a on s jedno desetak njih, potrčo u pomoć svom dobrotvoru. 149 Ovaj je uprav na divan način pokazivo svoje ju­ naštvo, da svlada pustahije, megju koje je bio zapo malo prije, nego je prispio mladi grof. Čuvši oni nagle korake, okrenu se: — propali smo! većina pomisli. Ipak ne moguć se odlučiti, da izgube gospodara svog kova, počeše se branit, nadajuć se po­ moći. Ovi ne htjedoše dugo da čekaju. Alfred se sa svo­ jim obori na njih svom žestinom i sruši prve što mu pod ruku dogjoše, dok je vitez ustukno one na drugoj strani. Mladi je grof lako ranjen u desnu ruku, a i još neki su ranjeni, ali nijedan teško. Čim se je vitez mogo sjedinit s onim, što su pri­ spjeli, pustahije što ih je bilo ostalo, njih oko dvadeset, odmah položiše oružje. Samo trojica, četverica, koji je više savijest pekla, pobjegoše kroz tajna vrata. — Pobjeda! živio Alfred! — Smrt okrutniku! raz­ bojniku! povikaše pobjeditelji. Isti se glas čuje na ka­ piji. Seljani su već bili na trgu pred tvrgjom : — knez u pogibelji! Tu je vitez! Tu je sin grofa Adolfa! Ima ih sila božja! Čim se je koji mako da gospodaru priteče u po­ moć, bio je gotov. Nisu što velikog poduzeli ni rekli proti Alfredovim pristašama. Samo se dva prijatelja došuljaše do kapije; jedan poče vikati uz rasvjetu zubalja. Uvjerljive su mu bile riječi — Odvažno; zašto nas ima toliko ali bez koristi. A kada doprije do njih riječ: pobjeda! Svi se ohrabriše, da je bilo čudo. — Živio Alfred! smrt okrutniku! — podrugivali su se; potrčaše na kapiju da se iskažu prijatelji; kući, da zgrabe oružje, a jedan silom da navali na razbojnika; drugi se od milinja rastapo za sina nesretnog Adolfa. Ubald se prestade smijati, a spopade ga srdžba tako silna, kakva nikada do sada. Rob opačine svegjer pada ili u jednu skrajnost ili u drugu, jer se krjepost drži sredine. Videć da njegovih nema, zabrinu se: kako bi rado dreknuo da ih ohrabri! ali . . . Još ih nema! — Bjes­ nio je. Pri koncu otpora, čuvši drugi nagli topot koraka, opet se poče potsmjehivati od divljeg veselja: — Ja ću ih na sve načine mučiti! umirat će jedan za druginV... Ne jo š ... — govorio je u sebi. — Naprijed! ne­ oprezno vikne. - Stoj! — vitez. Matija povuče odmah željezo, koje se je već dotaklo Ubaldova tijela. Ali za onim je stoj! slijedio krik — Pobjeda! Živio Alfred! Smrt krvniku! razbojniku! Ubald se sruši; sada je zvao smrt. Pobjesni, strese se; strese se ko bik udaren buzdovanom; ruknu: — ubij me, ubij me! udare je glavom o tle. Kad unigje Alfred odvrati lice prestrašen. Uhvatiše ga grčevi i b o l: pade u nesvijest i pjenila mu se u sta : �150 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1907. — D e d e r!... Ubij me ! . . . N u d e r!... Gr o m! . , , So­ to n o ! ... Diže se nakostrušene kose, izbuljenih očiju, s više pjene na ustima, i strahovito ručeć: — Deder! Nosi me ! . . . — pade mrtav. Gledajuć svoje žrtve, pu­ če mu srce. Alfred, vitez i svi drugi, što su se došuljali do vrata na prstima, promolivši unutra glavu, stajali su nepomično, obuzeti strahom. Kad su vidjeli, da je mrtav, Alfred kleče da moli, a to isto učiniše i drugi. Naš junak nije nigda vrjedniji bio ovog imena. U'bald ubojica ljubljen.bg mu oca, nesmiljeni krvnik majčin, sestrin i njegov; Ubald nakaza; Ubald kaž­ njen nimalo ga ne veseli. Ubald je m rtav; ali ga ne­ veseli. Valjani borac, štono najednoč zarobi vatrenog junaka, koji hoće da umakne, slaba je prema Alfredu slika. Zdravo veledušniče, naša diko, uzore jakim, ukore strašljivicama; i čovjeku je dano da bude velik. Prije nego ustade, odriješi ruke svom tlačitelju. — Atilije, da ga metnemo u postelju. reč< som, koji je dolikovo tom času. On ga primi za ruke i diže ga, vitez za noge i polagano ga povališe u postelju. reče f— Pokoj mu vječni podaj Gospodine, Alfred. odgovori — 1 svjetlost vječna neka mu svijetli! vitez. Izigjoše. Alfred zaključa i uze kl ju ^ Njegovi ga kmetovi- molili, neka ide u mjesto i slavno neka u njega unigje. Ali junak, zahvalivši, reče da mu je ta svečanost neprilična i zbog smrti kneza Ubalda i jer povratak bogastva i ugleda za njega nije ništa; majka su mu i seka bili jedina želja. Na licu mu se mogla vidjeti žalosna miso, dočim su seljaci bili veseli. G L A V A XIII. Prošaste su noći razbojnici kuće duhova čekali Cvrka, Lukana i Tetika, jer ih još nije bilo natrag. — Dosad je mogo ovdje biti Tihan, — poče Srdan, koji je one noći bio osto kod kuće zbog male groznice. — Tihan da, ali Srdan ne, — čast u zajam vrati onome, koji mu se narugo. — Bojim se, da su se sreli s lovcem, — reče Hitrić. — Onda knez ne će biti dobio vijesti. — I ja dvojim reče vještica. — Treba ga smaknuti, — Srdan. — Treba saznat: tko je, — Tihan. Zvekne zvono: Sovura potrča na vrata; drugi prekidoše razgovor. Jddan ode na vrata, koja vode iz dvorane u hodnik: — Eto Tetika bez Lukana. Tetik unigje zasopljen i znojan. — Šta je bilo? Gdje je Lukan? — Po svoj prilici ubijen — odgovori Tetik. — Kazuj, kazuj — reče Srdan. Tetik ispripovijeda. — Jesi li ih prepozno — upita Brzica. — Ne, krabulje su spustili, a obično su bili obu­ čeni. Ali po stasu sam sudio, da su vitez Atilije i Alfred, pa i zbilja, misleć i premišljajuć nijesam se mogo domisliti, tko bio drugi osim oni. — Dobro si mislio! — rekne Sovura. — Treba ih spremiti, — reče Srdan. — Tvrde su kosti, — reče Brzica. — Evo ovako ćemo, — predloži Tihan: — Noćas će po svoj prilici stići knez; svi ćemo ostat kod kuće i s njim se dogovoriti. Tihanlov je predlog primjen. Ali ne bi kneza, jer je trebalo u vječnost putovat. Mjesto njeg dogjoše dvije haramije, koji su bili sporazumnj s dusima i donesoše im lijepu novost, kako su im gospodarevu tvrgju zauzeli vitez Atilije i Alfred, a Ubald u njihovim rukama. Dusi objesiše nos. Ali su se tješili, da su dobili još dva druga, ko da su im s neba pali, da nadomjeste one druge. Sovura se je imala čemu da raduje, jer su Matilda i Janja ostale sad njoj na raspolaganje. Ali joj ovu slast ogorči mogućnost, da Ubald još nije umro, ko što su haramije mislile; stog su nam je­ ravali udariti i vratit ga u prijašnje stanje, jer se od novih gospodara nijesu mogli nadati nikakvoj potpori i pomoći Radi ovog je vještica vidjela, da je prisiljena, ništa ne poduzeti, što bi moglo škoditi grofici i nje­ zinoj kćeri. Pred večer Kobilica pogje prema Ubaldovu se­ lu, da se s mjestnim lupežima zdogovori, kako bi na­ srnuli na tvrgju i oslobodili gospodara. Nije ni kilometar bio daleko, kad li ugleda spro­ vod sa svijećama, onda nešto crno, ko da su nosila. Podvostruči korak. Pogreb je bio sjajan; za lijesom je išo Alfred u crnini žalosno se držeć. — Valjda je kod juriša netko poginuo, — po­ misli. Obrati se jednom čovjeku, koji je stajo i gledo: — koga ono nose? — Zar ne znaš? Kneza Ubalda. Napokon je Bog otvorio jedno oko. — Je li ubijen? — Ne, crko je, jer je već bilo vrijeme. Kobilica, ko da je s kruške pao. Ostade tuđe, dok sprovod ne zamače; a onda krene jednim putićem, misleć se šta bi mu trebalo da radi, te odluči, da će se vratiti kući i zdogovarat se s drugovima. Od ovih se je šest bilo već rastrkalo po šumi, podijeljeni u dvije čete, nepresvučeni, da čekaju dvo­ jicu objestnika: Sokolić je ostao kod kuće s novom dvojicom, jedan više nego obično iz opreznosti. �Pobjeda ustrajnosti. — Knez je mrtav! reče Kobilica, i ne unišavši još u kuću. — Već mrtav? — Sovura će, hinjenim sažalje­ njem. — Ja sam mu vidio pogreb. — Nijesu ga oni ubili, on je svojevoljno umro, — nastavi Kobilica. — Šta je nami stalo? reče vještica, možemo dobro živjeti i bez njega. — Ima mnogo načina življenja, suprotnu se Sokolić. — A zar ona dva objesnika ne bi mogla doći s četom ljudi, da nas napadnu? reče Kobilica. — S te strane nema pogibelji; svak se boji vra­ ga;; — reče jedan novak. Alf red; i vitez nijesu ni mislili koga pozvati da ide s njima u kuću duhova. Prije nego se razigjoše, uglaviše, da će se sastati u zauzetoj tvrgii, da nastave lov i da prodru u samo pustahinsko lono. Dok su dva prijatelja hodala po šumi, najednom dvije strijele udare viteza u prsa, a Alfreda netko šče pa za ruke. Atilije je bio obuko pancir, koji odbije strijele i ne raniše ga. Trže mač i u tren oka pro­ bode onog, što htjede da uhvati Alfreda, onda se obori na onu dvojicu, što su na nj odapeli strijele; jednog ubije i poteče za drugim; ali istrčaše i spopadoše ga za pleća druga trojica pustahija. Dva mu stegoše ruke, a treći ga zgrabi za noge i obori na zemlju, sad na njega svatrojica. Vitez se je silno opiro i malo što se ne diže; ali i lavska snaga ima granice: pade pod silom oružja i one trojice. Onaj od zada klekavši mu na pleća prebaci mu lanac preko goljenica. Onda, obrnuvši se, dok drugovi drže prekrižene) ruke Atili ju, sape i njih. — Još ostaje ptić, — reče jedan (Srdan), vežuć uže oko vrata. — Lupeži! — drekne vitez. — Hočeš da te zadavim! reče Srdan. — Lupeži! pustahije! — Ustaj gore, — reče Srdan i poteže uže. Vite­ zu se zacrljeni lice, ko da će se zagušiti, ali se ne mače. — Slušaj ili ću te zadaviti. Ništa. — Ja ću povući, — opet reče Srdan. — Vuci, vuci, — osokoli ga Brzica. — Ćeknite: da mu skinemo željezo, pa da ga po­ nesemo, — napomenu Tihan. Pristadoše i učiniše; ali mu ne skidoše lisičina, bojeć se posve odriješiti lov. Mač mu pripasa Srdan, a drugo mu sve ostaviše ondi. Provukoše mu uže ispod pazuha; uzeše ga dvije po­ glavice: Brzica i Tihan, a Srdan mu je držo noge u vis. Nosili su ga podaleko, dok ne posustaše. Vitez je pustio glavu da mu visi s pogibelji, da ne slomi vrata, udarajuć o jedan suharak. 151 — Da ga razgulimo, — poče Srdan. — Pa da, manje je posla, — reče Tihan. — Onda će jedan biti barem slobodan, — rekne Brzica. — Ne, nego da ga vučemo za noge, licem doli, onda će nas slušati, — dodade Srdan. Koji odmah, dok je Brzica okrećo zarobljenika ničice, učini polukrug i povuče ga uz pomoć Brzičinu. Vitezu je lice izgrebeno i oguljeno, poteče krv; ništa za to, haramijama je svejedno. — Tvrd je; drugi Alfred, reče Tihan. — Dat će mo mi njemu . . . odgovori Srdan. Nije mogo dokrajčit, mač ga rani u srce. I Br­ zica zaboravi svoje ime, pade uza nj mrtav na mjestu. Tihan odleti. Alfred, (nije mogao biti nitko drugi nego on), silno razjaren, pusti razbojnika da pobjegne, pohitivši da odriješi prijatelja. Siromašni prijatelj! ala je silno nagrdjen! Pleme­ niti se mladić zgrozi od straha i pritišće poljubac na ono za njeg izranjeno lice. Atilije se diže, ali skršen; s mukom je mogo ići. — Koliko te stojim! reče Alfred plačnim glasom. — A ja sam zadovoljan; nevaljanci nijesu od mene ništa dobili; a mi smo ih četvericu sredili. Sutra, sada ne, jer sam iznemogo, ali ćemo ih sutra srediti sve. Vrate se u Ubaldovu tvrgju; gdje je otišo i vi­ tez, da se liječi pa da što prije idu u kuću duhova. I Alfred je lego; ali mu brige ne dadoše da zaspe. — Hoće li bit onamo? mislio je. Ima li ih još? — Gospode, pomozi mi . . . . Ali kad . . . Htjede reći: ali kad bi ih vidio mrtve. - I okreni se i obrnji se; časovi mu se činili dugi ko sati. Kad bi se Alfredu obistinilo ono, čega se sada straši i pomisliti, bi li zdvojio? Ne, nema na svijetu boli ni žalosti, a da se ne bi mogla snositi, kaže nam zdravi razum. GLAVA IV. Sovura, Sokolić, Kobilica i dva novaka rnzgrijali se u razgovoru, kad eto ti zadihana Bradare, a to je onaj što ga je zatjero knez. — Arif i Jakovina ubijeni! reče ulazeć. — Možemo ići, — reče Kobilica. — Čudna bijesa! suprotnu se vještica, - i oni su od kosti i mesa; a vas ima još osam, prije ili poslije će i oni pasti. — Lijepo zboriš, jer ti ne nosiš svoje kože na pazar, — odgovori Kobilica. — Napokon broj ne odlučuje; po jednog, po dva, malo po malo sve će nas spilaviti, rekne Bradara. — A oni bi mogli i amo doć da nas potraže; pa jamčiš li mi da ću ostat živ. — Čudna li straha! promrmlja Sovura, koja je znala katkad što i progutati. �152 Br. 10. — Serafinski Perivoj — 1907. — Sovura je vrlo hrabra, — rekne Kobilica. Dalje su se riječkali, dok ne stiže Tihan. — Gdje ti je družina? pitaju svi u jedan glas, čim ga ugledaše. — Alfred ju smače, a ja se po čudu spasih. — I Arif i Jakovina zaglavili — reče Bradara. I oni? Tko ih spilavi? — Vitez. — Sad smo na čistu, a Sovura je kriva, upada u riječ Tihan. — Šta sam kriva? — Sve babetino. — Ne galami! — Što ne galam i! Da ti nijesi zagalamila, da ti ih žive dovedemo, vitez bi bio ovdje, a dva druga živa. — Ja perem ruke, tko hoće nek ostane. — To ne, — suprotnu se Bradara; — ili svi, ili nitko; jer se već znade . . . — Bojiš Ii se što govoriš ? — Dakako. — Zar ću u vjetar govoriti, zar nijesu govorili Al­ fred i vitez ej? — Nek uvijek ostane jedan više, jer za mali do­ bitak, mogo bi nam naškoditi, - primetne vještica. — Pa šta rekosmo, — pita Kobilica. — Da ostanemo, pa da uživamo ono, što smo na­ kupili, a zasad da ne izlazimo, rekne babetina. — Tko zna, ne će li se ona tri seljaka prigeti i s nami složiti. predloži Sokolić. — Još ćemo ih kušati, Da ih još kušamo. — Sada ne, doba je da otpočinemo; poslije, reče Tihan i ode. To uradiše i drugi, osim Sovure, koja je prije već spavala, a sad je trebalo da ide za svojim poslom. Neka nevaljanci spavaju, neka se pakosnici za bavljaju, mi se vraćamo junacima. Vitez se je iza nekoliko sati počinka oporavio. Alfred je opazio da dusi oko podne spavaju; jer je tako bivalo ona dva dana, što je on tu bio s njima. Ode da posjeti bonika i javi mu svoju nakanu, a ovaj se ponudi odmah da ju izvede; i odoše. Došavši kući duhova eto ti odmah na vrata; vitez upre, zaključana. Sruši ih, nije trebalo mnogo, jer su bila trula. Približivši se dvorani, čuju jauk: potrče: grozno! Sovura se sva zanijela mučeć Berticu položenu na fnučilo. Naši junaci se stresoše; vitez probode babetini srce, vičuć: u pako! Vještica prekinuto zavrisne i bi­ jesna crče. Bertica je malo prije bila njezina zabava, i još je bila pri sebi. A pripoznavši Alfreda, zanijemi tronuto. Dok su ova dvojica driješila Berticu, čuje se da netko ide. Dusi čuli, kako je Sovura vrisnula, a zatim čovjek drekno, a puni i onako slutnje; mislili su, što bi mo­ glo biti. Skočili s kreveta i potrčali na vrat na nos, da se priprave na obranu. Ali Tihan, brinući se za svoju kožu, znajuć dobro s kim ima posla, a još bolje znajuć, da se ni čem dobru ne može nadati i ne čekajuć drugih pohiti u dvoranu: pade pred noge vitezu i Alfredu i zaprosi ih da mu poklone život. — Mi smo pripravni, da ti ga poklonimo — reče mu vitez. — Sad ustani i kaži nam, gdje su svi, koje ste za robili. Tihan pred njima onamo otklen je došo. A čim je izišo iz dvorane; eto ti pred njih petorice razboj­ nika s mačevima (luci su im ostali u dvorani). Vitez nije vjerovo Tihanu, pa mu hitro sveže ruke, a onda se obore i on i Alfred na duhove. Naj­ prije su dva novaka prokušala, kako su vješti ovi ju ­ naci, jer ih drugovi njihovi turiše prve. Ne bi okom treno, mačevi im skršeni i grudi ranjene; nit im pomogoše drugovi, što im pritekoše u pomoć. A ovi, kad nijesu ni mislili, položiše oružje i pustiše, da ih spute sičine. Zatvorivši ove u dvoranu, vitez i Alfred povedo­ še Tihana onamo, gdje su bili zarobljenici. Lakše se dade pomisliti nego li izreći stanje zabri­ nutosti, nade i straha Matildina sina u ovaj kobni čas. — Jesu Ii još žive? jesu li ovdje? Ne bi znao riječi zaustit, tako mu je silno srce lu­ palo. Mogo je doznati ono, što mu je tištilo srce, za­ pitavši Tihana; ali se je bojo, da mu ne odgovori pro­ tivno njegovoj želji. Unigjoše u jednu sobu: ležo je Bernard nemal sav umotan u verige i uža. Odriješiše g a: — an g jeli. . . i ništa više ne može da rekne. U drugoj Hinko, u trećoj Mato. Alfredu htjede srce da iskoči. Cim otvore četvrtu, gleda; opet nem a; tu jedan nepoznat. Počeše mir se rojiti misli i zdvojna čuvstva. Prigjoše k petoj sobi. Alfred gleda i gleda: — ona je! — Pade sestri na grudi, cjeliva ju plačuć. Janja odvraća poljupce zadivljena i tronuta bratovim oduševljenjem. — A ma j k a ? . . . Je li još živa? upita sad Alfreda drhtavim glasom, kada su dalje išli za Tihanom. — Ne znam, — odgovori Alfred, pokazavši strah i tugu. U slijedećem zatvoru plače Kata. Alfredovo i Janjino se čelo nastumrači, kad to vidješe; čudna časa! Unigjoše u drugi — — nikoga. Opet u d ru g i: kleči žena, obrnuta na protivnu stra- �Život i rad Ivana Frane Jukića. nu. zanesena u molitvu Vlasi i odijelo njezino, drža­ nje njezino: majko! vikne oboje i potrčale k njoj da ju zagrle. Matilda začudivši se, pritisne djecu na grudi. Čini joj se da sanja, ali odmah pripoznade, da je istina i to utješljiva. — Djeco! — Majko! — Gledaj, — reče Alfred, pokazujuć na viteza. — Vi t ez. . . znam, reče grofica tronutim glasom, stiskujuć ruku junaku. Hvala Bogu, reče vitez. Matilda se i djeca sjetiše zadnjih riječi, što su ih izmijenili u Ubaldovoj tvrgji; i kad pogjoše, da se vrate u dvoranu, reče Janja, — bilo je pravo božje nadahnuće, kad smislismo da bježimo. — Da, djeco, nebesko nadahnuće. Treba da se spominjemo dok smo živi tako velike milosti. — Ubalda više nema, reče Alfred. — Umro? — Vidio sam kad je dospio. — Siromak! da se za nj pomolimo, reče ju­ nakinja. — Imamo li još tvrgju? stade pitat Janja. — Da, odgovori Alfred, i u kratko ispripo­ vijeda, što se je dogodilo. Dotlen je pošlo Hinka, da obavijesti ljude na Ubal dovoj tvrgji, neka dogju s kolima do staze koja izlazi na cestu, ne daleko od vražije kuće. Novi gospodari pomnjivo pretražiše kuću; nagjoše dragocjenih stvari, haljina, oružja i novaca. Napokon se Hinko vrati i kaza, da su kočije pri­ spjele, a oni krenuše. U tren oka se prosu glas po selima o sretnom dogagjaju. Silni se narod okupi po poljima i po li­ 153 vadama, da prime nove gospodare kličiić najoduševljenije; ovaj put slučajno učinak čvrstog osvjedočenja i pravog osjećaja. Iskustvo nas uči, da ništa ne može uzburkati i opsjeniti svijeta, no kakova nenada­ na novost. Svaki želi novosti, jer nas zemaljska dobra ne mogu da zadovolje i brzo nam dosade; ali se svijet na to ne osvrće, pa se lakoumno podaje varkama, u promjeni traži i sanja sreću, a malo ih je koji to zbiljno i trijezno promišljaju. Ostavljam mašti svojih čitatelja, da misle o se­ oskoj svečanosti, koja je slijedila! Veledušni vitez Atilije ne htjede primiti nikakove naknade niti nagrade. On si je osvjetlo lice, i to mu je bilo dosta. On je steko druga dva blaga: najtješnje Alfredovo prijateljstvo i Janjinu ljubav. Ljetopisi nam bilježe, da se je do koju godinu s mladom groficom vjenčo. Naravno. Seljačku su obitelj zaman molili, da ostane kod go?pode; oni su previše volili svoj stališ. Grofica im pokloni marve i zemljišta uz tvrgju, i tako nijesu imali uzroka, da požale svoje prijašnje ognjište. Dusi, što su\ih pohvatali, dočekaše zasluženu plaću izgubivši glavu, osim Tihana, koji je na vrijeme opametovo Kuću im srušiše sami oni, što su u njoj stanovali. Da završim, megju tolikim ćudorednim poukama, koje bi se mogle ovdalen crpsti, obraćam pozornost na onu, što no se sadrži u poslovici: «Zadnja je ra­ dost najbolja«. Nije pametan, koji se u početku smije, veseli i raduje, nego koji na svršetku. Kad bi ovo dobro pamtiti svi, koji zlo čine bližnjem svom’! A naj­ veće je zlo dandanas, što je svijet zarazilo: bludnja. Još nadodajem, da će se ova poslovica najbolje obistiniti na drugom svijetu. Život i rad Ivana Frane Jukića. Na temelju rukopisa o. Aug. Ćorića napisali o. J Markušić — o. B. Škarica. (Nastavak.) Bosnu dogje Omer-paša i Jukić pom isli: Omer je sin našega naroda, u njemu kuca slavjansko src e ; Omer je bio u Bosni, te pozna sve naše tuge i nevolje, on je bio kršćanin, pa moguće, da u njemu još nijesu posve zamrli kršćanski osjećaji. Te misli probudile u njemu slatku na du; još prije dolaska Omerova izdaje I. sv. „В. Pr.“ i u njemu iznosi laskave riječi po Omerp ašu : „ . . . da će Omer-paša znati svladati neposlušne bosanske muhamedance i naučiti ih štovati carske od­ redbe i nas biedne (kršćane) od njihovog samosilja zaštititi." To čuo Omer i milo mu bilo. Čuo za Jukićev književni rad, za njegovo općenje s hrvatskim rodolju­ bima, pa ili od same Porte prinukan, i'i iz želje imati u onako teško doba mudra domaćega čovjeka uza se, pokazo mu se prijaznim. Jukić mu pošlo na dar 1. sv. „В. Pr.“, a Omer mu se srdačno zahvalio. A ko bi i todržo nevjerojatnim, daje Jukić odmah po dolasku ovoga u Bosnu, opiso sve bosanske prvake i silovite base, da se znadne prema njima vladati na skupštini više Sara­ jeva i u stupicu ih uloviti. Naišavši Omer preko Varcara u Krajinu, potraži Jukića, i s njim se lično upoznaje, i otada ostaju „ ve l i k i “ prijatelji, a Jukić Omerova desna ruka u svim pothvatima. �154 Вг. 10. — Serafinski Perivoj. — 1907. Njihovo prijateljstvo mnogom je bilo zazorno i nepoćudno. Muhamedanac i fratar, (poput Huseina Gradačevića i o. Ilije Starčevića,) i još više silni i slavni maršal i paša sa siromašnim fratrom, njihovo općenje i naklonost Omerova prema Jukiću, bio je svakako nepoj­ mljiv slučaj. Neki su za to prezirali Omera, neki Jukića, a većina obojicu. Muhamedanci su bili kivni na Jukića, jer su držali, da Jukić ravna Omer-pašom, i da ga upu­ ćuje i sokoli na onakav rad i postupak. Kamogod je doŠo, svagdje je bio primljen od Omerovih ljudi, a Omeru je išo svagda bez pitanja, pa i onda, kad bi muzika svirala i kad se niko nije osudio Omeru pred čador. Jukić je to prijateljstvo cijenio, jer se je nado od njega izvući korist za vjeru i za domovinu. 1 da se pokaže Omeru zahvalnim, da ga uzvisi i prodici, posveti mu II. sv. „В. Pr.“, te u prvoj pjesmi njegova junačka djela u zvijezde okiva. U posvetnom predgovoru piše: „Svietli gospodaru! Prie godinu dana u pćrvoi knjigi „Bos. Pr i j . “, kad no Vi još ni u Bosnu nebiaste došli, ja sam gojio nadu, da ćete Vi znati svladati bo­ sansku bunu, kao što ste po prostranome carstvu (tursk.) druge svladali, s pčrvom knjigom, koju ste dragovoljno od mene dostojali se primiti, došo sam u poznanje s Vašim svietlim gospodstvom, koje ja, koliko cienim, izkazati nemogu. Ove okolnosti, svietli gospodaru prinudiše me da ovu moju malovriednu knjižicu, Vašoj svjetlosti, usudih se posvetiti i prikazati, i buduč, da Vam je moja čista odluka poznata, to se ufam da mi ne ćete zamieriti i moje smionstvo osuditi. Namjera moja i odluka nije druga, nego da se vitežka Vaša diela, prirodjena hrabrost i kriepost obielodane i poznata budu izobraženom svietu. Je da li bi tko mogao prigovoriti da tolika Vaša slavna diela, koja slavnome narodu na ponos a postranom turskom carstvu na čast služe, u tminama ostanu; da se s njima unuci ne mogu dičiti i nje za izgled imavši, sliediti ?“ Sad nabraja Omerove po­ bjede nad Sircima, Drusima, Arnautima, Kurdima i Bošnjacima. „Sva su ova — piše dalje — velika i pre­ velika Vaša poduzetja bila, al još mnogo veće naše ufa­ nje, koje u Vas polažemo, mnogo veća su ova diela, koja još nadamo se, da ćete učiniti turskom carstvu na korist, ne sabljom toliko, koliko dobrim i mudrim za­ stupanjem kod visokog devleta, komu Vi najlašnje naše biede možete prikazati i liek, koi će nam dati, naznačiti. To se mi od Vas nadamo, da ćete Vaše slavodobitne pobiede nakititi s novim dielima reformacie turskog car­ stva, da ćete institucie od cara svojim podložnicima date u život dovesti, i da će Vašim mudrim nastojanjem tursko carstvo u predjašnje cvatuće stanje opet doći...“ Takim riječima slavio Jukić Omer-pašu, dok gaje smatro prijateljem, dok je s njim snovo razne osnove. Jukić spominje tursko carstvo i želi mu staru slavu i veličinu; a to je zato napiso, da se ogradi proti sumnjama Carigrada i bosanskih muslimana o otcijepljenju Bosne od Turske. Da je to pak zbilja snovo, dokazom je to, što je Omer-paša slao u Zagreb Jukića i Fazli-pašu Šerifovića k Jelačiću, a JelaČić opet k Omerpaši pjesnika Preradovića u Travnik. O prvome poslan­ stvu evo šta veli Martić: „Omer je pošlo Fazli-pašu i fra Jukića u posjete Jelačiću banu, da ga pozdrave i čast mu učine. U Zagrebu budu od bana lijepo prim­ ljeni, no Zagrepčani uČiniše Fazli-paši mačju deraču (16. aprila 1850.) Sada, kako je pošlo Omer-paša te svoje poslanike banu Jelačiću, nazrijele se u tom neke poli­ tičke konferencije, pa tako je neko iz Zagreba, nekaki od tajnih izvjestitelja, javio u Beč, da se tu radi o pan­ slavizmu ; da bude Jelačić hrvatski kralj, a Omer da bude u Bosni vladar; s tim svojim panslavizmom, da prijete ova dvojica obima carstvima i Austriji i Turskoj...." Slijedeće godine (1851.) i Jelačić pošalje k Omeru, kako rekosmo, Preradovića. I ako ne znamo točno, kakve su razgovore ova poslanstva izmjenjivala, ipak tvrdi se, da su se tu vodili pregovori o oslobogjenju Bosne, i osim onovremenog govorkanja, koje se s našom tvrdnjom slaže, navodimo jedan pouzdan dokaz. Kad se je po­ kojni Ćorić obratio na Strossmayera, da bi mu pružio kakvo izvješće o Jukiću, Strossmayer mu izmegju osta­ loga piše: „ S n o v o j e sa O m e r o m , k a k o bi B o s n u d i g l i na u s t a n a k i o s l o b o d i l i j e t u r ­ s k o g a r o p s t v a ; p r i Če m j e O m e r J r a č u n o p o s t a t i v l a d a r o m u Bos ni . " A ovo je dotični čuo od Jukića, kad se je ovaj već bio osvjedočio o lukavstvu Omerovu i kod Strossтауега neko vrijeme kano prognanik živio. Ovo je jasan dokaz; a i kakvu bi opet imala svrhu . cna poslanstva? Šta je imo turski paša s hrvatskim banom u ono vrijeme? Kako je pak došlo izmegju Jukića i Omer-paše do ovako vratolomna nauma? Koji se je prvi usudio to drugome spomenuti ? 0 tome nemamo nikakva izvješća. No promatrajući s jedne strane Omerovu opreznost i lukavost, a s druge strane Jukićevo rodoljubivo srce, njegovu vatrenost, i onoliko pouzdanje u Omera, usugjujemo se izreći, da je to Jukić prvi počeo. Omer pak i ako nije nikada bio iskreni prijatelj Jukićev, ali je bio lukav i častohlepan, lako se je ganuo, da kraljevskom krunom zamijeni slijepu pod­ ložnost trulom Carigradu. K cilju je mogo prilično lako. Sa svoje je strane imo kršćane i franjevce, a kao sla­ van vojskovogja ufo se je, da će satrti glavnu muha­ medansku silu u Bosni, što je i učinio: krvavim pora­ zima, teškim novčanim globama, umorstvima i progon­ stvima. Ratni plan imo bi — kako nam kaza jedan stari franjevac — biti ovaki: da Jukić sa ostalim rodoljubima di^ne u Bosni i Hercegovini ustanak, Jelačić taj ustanak �Život i rad Ivana Frane Jukića. podupire novcem i drugim srestvima, a. Omer-paša kao turski namjesnik da se doduše bori proti ustašama, ali na oko samo. I taj ratni plan dosta dobro smišljen, mogo je lako saveznike dovesti k cilju. S druge opet strane mogo je računati Omer, ako ta stvar i izagje prije ostvarenja na srijedu: on bi se mogo kao vjerni podanik sultanov, koji je svoju vjer­ nost pokazo svojim dugim i krvavim službovanjem, lako izmaknuti iz škripca i svu krivnju svaliti na fratra Ju­ kića, koji se je već odavna dopisivo s ilirskim rodolju­ bima, čito njihove novine i piso u njih. Sad obadva stadoše složnim silama raditi oko ostvarenja ove lijepe, zamamljive ideje: Omer satirući muhamedance, dijeleći kršćanima oružje, a Jukić potpomažući Omera savjetom, izvještajima o radu i kretanju ustaša. I kad je glavni neprijatelj otporno bosansko plemstvo uništeno, kad je jedan veliki korak učinjen k oživotvorenju njihova ideala, stvar izagje na javnost i — njihova miso osta samo miso, a ideal: kula na oblaku. Evo šta se priča o toj stvari. Jedni vele: Jukić bio ka­ pelanom u Varcaru. Napiso pismo Jelačiću, u kojem je razložio svoje misli i namjere Omer-pašine i molio od njega pomoć. Pismo ostavi na trpezi U to banu k njemu franceski konzul, koji ono pismo odnese i javi vladi u Carigradu. Vlada pozove na odgovornost Omer-pašu, a ovaj se obori na Jukića. To se dogodi g. 1851. u drugoj polovici. Ovo je pripovijedo Varcaranin Ante Ćorić o. Augustinu Ćoriću, dakle usmeni svjedok iz onoga vre­ mena. Ovo pripovijedanje Ćorić ne uzima za sigurno, valjda po primjetbi samoga Ante, kao ni onoga što drugi pričaju : Pismo došlo Jelačiću (prema nekim : Gaju ili Kukuljeviću), od ovih neoprezom na ulicu, sa ulice u Beč, a iz Beča u Carigrad i t. d. Kako bilo da bilo, ovo je istina, da se je pri svršetku 1851., a nastupom 1852. godine smrklo kršćanima gore nego prije muhamedancima, pa najpošlje smrklo se i Jukiću. Omer odmah, da se pokaže vjernim carskim podanikom, naredi, da se sve oružje ima pokupiti od kršćana, što na brzu ruku i pod velikim prijetnjama bude i obav­ ljeno, a piša bosanskom provincijalu Kujundžiću, da strogo naredi svim fratrima, da se ne imadu ni u što pačati ni stavljati; isto je tako piso i biskupu Barišiću u Mostar.J) Omerovo pismo na Kujundžića po tada­ njemu nezgodnom prevodu glasi: „Častni Dostum! Neki fratri na misto zabavljat se samo s poslovim na verozakon spadajućim, Raje crkve požude neugodne, i koje će njiho voj laži nahuditi, da probudjuju načuli smo, a oni samo dužnost redovničku po svom zvanju imaju izvršivati, niti osim samoga kupljenja harača ikada je njima prosto i u kakve upraviteljske stvari stavljat se. Potrebito je >) Glavaš: Pol. bos. franj., str. 79. 155 posve, da se priličnih potakivanja prodju. I budući, da svrhu ovakih stvari potpuna pozornost od Vas iziskuje s e : za to naredjujem, da ovima pričvrsto to isto za­ povjedite. Ali najprije hitro objavljenje i zapovied po­ šaljite onima, koji se u sandžaku banjalučkom nahode (ovde cilja na Jukića); za tim pako i ostalim, koji se na drugim mjestima nalaze, potrebito je isto obznaniti i ovu moju naredbu izvršiti. I ako bi unapredak od spomenutih fratara koji se našo, da se takih poticanja ne prolazi, te nepovoljno učiniti štogod, nek vam je na znanje, da će zaslužena pedipsa podpuno, ni dekika ne propustivši, svrhu njega izvršit se. Eto vam tako stvar kažem, a za obćeno vladanje da više nitko ne može reći: „Znao sam, ne znao sam." Ujedno zabrani fratrima primati zagrebačke novine, tršćanski list „Sud-Slavische" i druge, koje se bave politikom. A one, koji ovih naredaba ne bude slušati, imanje njegovo, da će sve u begluk.') Glede kršćana veli ovo Martić: „... Onda su blo­ kirali Sarajevo, da niko mimo carine nije smio bez pašuša izići ni unićiy i p o d u l j e v r e m e n a bi l o dov a g j a n o m n o g o r a j e u S a r a j e v o . “ No najgore progje Jukić. Uzrok tomu bile su na javnost odane po­ litičke osnove, koje su mogle posve upropastiti Omera, a ne, kako neki tvrde „pronevjerenje novaca od Jukića,“ ili onaj razgovor pod Jajcem. Mi ovo kao sigurnu stvar ovako pomišljamo. Poznat je „ilirski pokret" u svoj svojoj širini. „Ilirski pokret" i ako nije imo antidinastičkih težnja, ipak je mislio na jedinstvo hrvatskih zemalja i na ojačanje hr­ vatske kraljevine — a to je Beču bilo priko kape; za to 11. siječnja god. 1843. izagje carski dekret, kojim se zabranjuje ime ilirsko. Dekret od ove godine spominje doduše kao razlog svoje zabrane: prepirke i svagje; ali nam magjarske novine ovoga vremena znadu o tome i bolje komenti­ rati. Evo kako su magjarske novine pisale: Iliri idu za nekim ilirskim carstvom, koje bi imalo obuhvatati sve južne Slovene, ili bar spojiti u jednu državnu cjelinu Hrvate i Srbe.2) A evo šta je još o toj stvari pripovijedo grof Auersperg Ferdi Livadiću 13. ožujka 1843.: Turski je dvor bio zabrinut poradi velikog utjecanja ilirstva u Bosni i kod Srba, pa se pobojo, da bi mogo izgubiti svoje podunavske slovenske provincije. Za to je zahtjevo, da se to ime kao privlačivo za sve južne Slovene dokine. Rusija je opet iz svojih odnošaja prema Srbiji sokolila Portu na taj korak.s) A Magjari pogotovu nisu mirovali. *) „Narodne Novine" 1851. u rujnu. 2) Šurmin: „Hrvatski Preporod" II. str. 237. ■3) Šurmin, na istom mjestu. �Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1907. 156 Nego ova se zabrana nije ograničila samo na godinu 1843. I kašnje sve do apsolutizma, pa i preko apsolutizma, ova sablast „ilirskoga pokreta" hodala je i danju i noću kao što po bečkome Burgu, tako i okolo carskoga Kioska u Carigradu, i plašila je ljude od di­ plomacije. Godine 1849. ponovno je ime „ilirsko" bičem udareno. Kašnje je došo Omer-paša na Bosnu, da ju pokori. Omer-paša slavodobitnik svagdje i sultanov mi­ ljenik ponašo se u Bosni dosta nestašno, da ne reknemo i lakoumno. Ako je baš htjeo prevariti Carigrad u korist jednokrvne braće, nije smio onako očito staviti se na stranu kršćana. Omerovo ponašanje s obzirom na po­ slano odaslanstvo u Zagreb, da se pokloni Jelačiću bilo, je i odviše upadno. Držimo upravo: da je radi ovoga ponašanja Omer-paša došo u sukob s austrijskim ge­ neralnim konzulom Atanackovićem u Sarajevu. Sukob je bio dotlen velik, da je austrijski konzulat sa svoje zgrade pustio bandijeru (zastavu austrijske carevine) na zemlju; i tako je stajala oko 40 dana. Time su bih odnošaji prekinuti. To se dogodilo istina i 852., ali je stvar zakuhana još od prije. Ne treba ovdje uzimati Atanackovića prijateljstva prema fratrima, osobito prema Martiću i Jukiću. To je prijateljstvo bilo samo lične naravi. Službeno je ipak Atanacković kao konzul moro raditi proti politici Iliraca u Zagrebu, i proti sjemenu, koje oni posijaše u Bosni. Omer-paša moro je pre­ trpjeti poraz, jer osim carskoga fermana, ne imagjaše za osobnost Svoju prevažna pomoćnika. Ali ne strada sam ni Omer-paša, nego i zagrebački Ilirci. Ante Starčević u pismu Kukuljeviću ovako drastičnim riječima opisuje ona vremena: „Svako se boji na budućnost, a mrzi na sadašnjost. Od dana do dana raste ljubav prema Rusu, Turčinu i svakom drugomu, makar baš i vragu, samo ne prema Švabi." Ministarstvo Bachovo god. 1852. zabrani hrvatsku trobojnicu. Narodnu surku zamijeni frak, a na glavi se mjesto crvenkape kočio cilinder.‘) 9 Dr. Rudolf ilorvat: Povjest Hrvatske VI. str. 558. Kako vidimo diplomacija udari bičem ne samo Omer-pašu, nego i cijelo Ilirstvo u Zagrebu. Uzimamo da­ kle, da je i Omer-paša tužen u Carigrad radi šurovanja s Ilircima iliti sa „panslavizma ’)“ Da su nam otvoreni tajni arhivi u Zagrebu, Beču i u Carigradu, osvjedo­ čeni smo, da bi to i sa službenim ispravama doka­ zali. Budućnost će se osvjedočiti upravno i pozi­ tivno o našim zaključcima. A poznato nam je, da je Jukić, kad se je vratio iz progonstva pripovijedo: kako je po raspoloženju političkih prilika od god. 1852. moro ili on (Jukić) ili Omer-paša stradati; sudbina (ili šta?) odabere za žrtvu ne Omer-pašu, već Jukića. Hafiz-paša god. 1850. bude imenovan za vezira u Bosni, ali kad dogje Omer-paša na Bosnu, on tuži Hafiza: da mu pometa ciljeve, s kojim je snovo, da skrši velikaše bosanske; zato Hafiz-paša bude dignut s vezirstva. U siječnju god. 1851. dogje na Bosnu za vezira Hajredin, nu i ovoga Omer-paša optuži, pa i on morade u mjesecu kolovozu natrag u Carigrad. Sada Omer-paša postade i civilnim i vojničkim glavarom na Bosni i primjesti vezirsku stolicu iz Travnika u Sara­ jevo. Istom prigodom i austrijski konzulat prinese svoje sijelo u Sarajevo.*2) Za Bosnu je još u siječnju 1852 bio imenovan Veledin-paša kao vezir. Veliki su morali biti grijesi u očima visoke Porte Omer-pašini, da mu se ovaki poraz mogne udesiti. Megjutim ipak carski serasker ne izgubi svijesti. On je spasio, što se je spasiti dalo. Sada uprav puče grom u Omer-pašu, a on da strijelu koliko toliko od sebe odvrati, optuži Jukića u Carigradu, kao* da je on svemu kriv, čemu Kioskova diplomacija zamjeri. J) Vrijedno je ovdje spomenuti pismo fra M. Šunjića, biskupa od 18. rujna 1859. na fra Grgu Martića, iz kojega se vidi: koliko je još i ovih godina ideja panslavizma mučila di­ plomaciju. Šunjić šalje Martiću svoju „Rodoslovnu vilu," ali ga opominje, da ju čuva, jer: „znate da ima ljudi, koji nas pan­ slavizmom panjkaju i mogli bi nas ocernit." 2) Nedić: „Poraz Baša“ str. 139. VIJESHIK. Naša domovina. Sarajevo: t o. M. Riješnjak. Na 7. rujna umro je u Koševskoj bolnici kraj Sarajeva o. M. Riješnjak. Pokojnik je rogjen 27. listopada 1845., zavjetovan 14. rujna 1868., prvu sv. misu reko 8. studenoga 1868. Pokoj mu vječni! Tollsa: f o. M. Malbašić. U mladim još godi­ nama, pun nade u život umrije u samostanu toliškom 21. rujna o. M. Malbašić. On je rogjen 7. studenoga 1878., zavjetovan 13. kolovoza 1899, prvu svetu misu reko 20. srpnja 1902. Naplatio mu Gospod rano život prekinuti! �157 Vijesnik. Rim. K akve su sa b la zn i k lera u I t a lij i? Sedam svećenika tuži nedavno socijalistički list «GiornaIe di Bergamo« poradi uvrede poštenja. Vlasnikspomenutog lista Federico Bravi, nagje u blizini stanice odijelo nekog svećenika. Poslije ga upita družina, otkle mu eno odijelo, a on im ispriča: kako ga je oteo od nekog svećenika, kojega je zateko na nekom mjestu a oteo ga je u onom času, kad je zatečen počeo bježati. Pa ne ostane samo ni pri ovom, nego pričicu pri punim čašicama još više iskiti, a dobro društvo sve to priopći novinama. Kad se je kašnje pitalo za vlasnika reverende, javi se neki vrlo ugledan i častan svećenik s izjavom, da je odijelo izgubio, kad je brzojavno zovnut išo na smrtnoj postelji nalazećoj se sestri. Gdje je odijelo iz­ gubio, toga nije znao. Kašnje po tužbi spomenute sedmerice svećenika Federico Bravi zovnut bude na sud za svjedoka, a on dadne izjavu: Cijela ta stvar zgoljna je šala, koju je on učinio sa svojim znatiželjnim prijateljima; i on da ne zna, kako je moglo uredništvo šalu iz krčme ozbiljno uzeti i bubati! Na to je dobro repliciro odvjetnik Meda: Takove su neugodnosti i laži moguće, jer su bezbožni listovi sveje čitaoce potpuno zaglupili i hipnotizirali, a nji­ hovu maštu pretrpali puninom mržnje na sve što je duhovno. P r i p o m e n a . Naše su novine prve vijesti ovih skandala donosile, nego smo uvjereni, da ove sudbene presude neće, ako ćeš, ni opaziti. Bugarska. O tk le n ep op u larn ost bugarsk oga kneza u B u garskoj ? U Bugarskoj vladaju časovi uz­ nemirenja. Protivni su knezu Ferdinandu. A zašto? - za to, jer je knez Ferdinand: jedno Nijemac, a drugo katolik. Knez je istina usljed pritiska Rusije pripustio, da mu najstarijega sina Borisa po obredu pravoslavlja krizmaju (a ne pokrste, kako se govorilo); ali ipak on živi i dan danas kao dobar katolik, te svoju djecu katolički odgaja. U dvorskoj kapelici govori se sveta misa ne samo nedjeljama i svetkovinama, već i inače mnogo puta preko sedmice. Sama kneza vigjaju gdje kod mise pobožno kleči i moli. Uz to se brine, da svi katolici, koji su u službi na dvoru, izpunjaju svoje vjerske dužnosti. Katoličke crkve podupire. Mnoge paramente, svo­ jinu pokojne knjeginje, razdijelio je nekim crkvama, Vanredno se pazi s katoličkim svećenstvom. Mnogi duhovnici imaju kod sebe njegove redove, fotografije ili vlastoručne potpise, kao znak njegove intimnosti u prijateljevanju. Knezova neobljubljenost dakle najviše dolazi radi njegove vjere. U Bugarskoj imade oko 30.000 katolika; i katolička crkva onamo napreduje. Katolici su gorljivi. Naprotiv pravoslavlje je kao i u drugim zemljama ponajviše u vjeri mlako. Tako jedna visoka ličnost reče nedavno: d a je v j e r a m e g j u p r a v o s l a v n i m B u g a r i m a s a m o f o r m a ; a drugi jedan reče: «M i i m a d e m o mn o g o crkava, d u h o vni ka , vladika, s j e m e ­ n i š t a i s i n o d a ; al i v j e r e п e m a m o». To se čestoputa lako opazi. Po nedjeljama i svetkovinama veliki dio pravoslavlja radi na polju. Kad su mnogi Turci (i po čitava sela) iselili u Tursku, opustjele dža­ mije ne pretvoriše u crkve, kao što bi se očekivalo, nego od njih napraviše: muzeje, skladišta itd. Sve­ ćenstvo u narodu nema upliva. Indiferentizam kao da je pravoslavnom Bugaru ucijepljen u srce ko što se boginje cijepe. Katoličke škole uživaju veliku slobodu, naša škola u Plovdivu imade državnu potporu. Molimo se za obraćenje Bugara! ж Njemačka H aarnack i H o k ato liča n stv u . Jednom zgodom nedavno na berlinskoj univerzi držaše Harnack preda­ vanje: «0 protestanstvu i katoličanstvu u Njemačkoj«. Svrha njegova predavanja bila je, da izgladi napetost izmegju katolika i protestanta u Njemačkoj. On sam veli, da ta napetost jenjava — a to jenjavanje, da je nastupilo usljed temeljitijega proučavanja crkvene po­ vijesti. Protestanti — veli Harnack — moraju priznati, da su za spasenje potrebna dobra djela; a njihovo načelo, da je sveto pismo jedini izvor objavljenih isti­ na, nije nikako i nimalo opravdano. Ta, ni kanona svetih knjiga nije moguće ustanoviti bez predaje. Sto se tiče Rima, veli Harnack: da nije opravdana tvrdnja starih protestanta, koji nijekahu biskupovanje sv. Petra u Rimu. Bivanje sv. Petra u Rimu dokazana je povjesnička činjenica, a začetak primata takogjer seže u drugo stoljeće. Ovim predavanjem htjeo je Harnack (prvi protestanski bogoslovski učenjak) poučiti akademičare, da katolici ne zaslužuju prezira. Harnack želi sporazumak pro­ testanta i katolika na osnovi «bezdogmatičnoga kršćan­ stva«, koje on razloži i opisa u svome djelu: «Wesen des Christentums«. Časno je po njemačke katolike, da su svojom čestitošću i svojom visokom naobrazbom stekli toliko ugleda kod protivnika. �158 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1907. Gdje je bio raj zemaljski? Ovo već ohladnjelo pitanje (osim kod pjesnika), kao da će u novije vrijeme opet uskrsnuti. Mnogo tome doprinose poduzeta iskopavanja na Istoku. Pobugjen ovim iskapanjima, držo je 27. lipnja o. g. dr. Riessler, profesor tubinške univerze nastupno preda­ vanje o pitanju: «Gdje je bio raj zemaljski?« Dosadanje hipoteze u drugom poglavlju geneze (verzu 10—14) opisani zemaljski raj metahu ili u Ar­ meniju (gdje je izvor Eufratai Tigrisa) ili u Babiloriiju (Fridrik Delitzsch) ili u Arapsku (orijentaliste: Hommel i Glaser). Nijedna od ovih hipoteza ne od­ govara potpuno biblijskom tekstu. Od svih je najteži 10. verz, koji glasi: «1 r i j e k a t e c i j a š e iz m j e s t a r a s k o š j a z a p o t a p a n j e r a j a , k o j i s e ovd a l e n dijeli u č e t e r i rukava«. Sad se po ovom verzu mislilo, da treba naći po­ krajinu, iz koje izilaze četeri rijeke — a u spomenutoj pokrajini imale bi se četiri ove rijeke tvoriti jednu rijeku. Ali dr. Riessler na temelju smisla babilonskoasirskih natpisa klinovitoga pisma, misli, da ovaj verz mora imati drugo značenje Po jednome natpisu iz vremena kralja Assurnasirpala (884—860 prije Isusa) proizlazi, da bi latinski te k st: («in q u a t u o r c a p i t a « ) «capita» u hebrej­ skom tekstu moro glasiti: «reš», a u srodnom asirskom jeziku «roš«. Kad je govor o rijeci, ova bi riječ zna­ čila: «pritok». Prema tome bi biblijski tekst imo zna­ čenje, da rijeka istom na izlasku iz raja u se prima tri pritoka — a sama bi spomenuta rijeka bila kao četvrta. A ako biblijski tekst ima ovaj smiso, nema nikakve teškoće, da se pod «Peratom« ili <rPhratom» razumije Eufrat, a pod «Hiddekelom» Tigris; a druge dvije u bibliji spomenute rijeke: «Gehon» i «Phison», bila bi dva pritoka u srednjem dijelu E ufrata: «Chapur» i «Belih». Pa ako se uzme sada «Ebene«, mjesto na istočnoj strani Eufrata poviše pritoka «Beliha» za bi­ blijski «Eden»,#onda i drugi podatci biblije gube svoju tamnost. Biblija govori i o zemlji punoj zlata imenom «Havila» (Evil), a i asirski natpisi za to ime znadu. Zemlju «Ruš» (verz 13.) asirski natpisi zovu sada «Riš«, sada «Raš». Za ime «Eden» bijaše prema asirskim nat­ pisima u Asiriji pokrajina «Bit Adini« u gornjem Eufratu, i to zapadno od pritoka «Belih«. Asirci su uz to od starina ovoj pokrajini «Bit Adini« davali neko religijozno značenje, puno mistike. Pa i umjetnički mo­ tiv kod Mezopotamaca i Egipćana u gragjevinama uo­ bičajeni — motiv u gragjevine uklesavati drvo sa zmijom — dolazi starinom iz Eregize, svetoga grada zem­ lje «Bit Adini«. A kasno još i za kulturnu povijest svijeta, ostalo je ime zemlji «Bit Adini«, da je najplodnija zemlja na svijetu. Tako i Ksenofon u svom opisanom pohodu na istok spominje ovu pokrajinu, veleći za nju, da je krasna kao uregjeni vrt. Pa joj nadijeva čarobno ime «paradeisos». Statistika vjera na svijeta. Nedavno u Americi objelodanjena «plava knjiga misija«, donosi slijedeću najnoviju statistiku o vjera­ ma cijeloga svijeta: Od 1.563,446.000 duša kruglje ze­ maljske ima 588,862.000 kršćana, od kojih opet otpada na protestante 166,066.000, na katolike 392,795.500; za tim imade 11,222.000 Židova; 216,630.000 m uham eda­ naca; 137,935.000budista; 209,659.000 hinda ;231,816.000 konfucijevaca i taoista ; 24,900.000 šintoista ; 157,069.500 animista i fetišista, a 15,353.000 druge smjese. Moć socijalne demokracije. Dolaze nam vjekovi socijalizma; i nikojem silni­ ku neće poći za rukom, da ovaj ogromni pokret uguši. Jedan dio ljudstva bješe lišen prava jednakosti. N o­ vija vremena spomenuše se ove istine u evangjelju o jednakosti i bratstvu svih ljudi. I ta istina zasinu, kao jedna neizmjerna baklja; i ta baklja zapali svijet. Niko je više ugasiti ne može — a i ne smije. Zakon ljubavi, bratstva i jednakosti od Boga j e . . . J o t a u n u m a u t unus арех non p r a e t e r i b u n t a lege ista d o n e c o m n i a f i a n t ! . . . Nije moralno, da ljud­ stvo, koje najviše podnosi nevolje dana i vrućine — da to ljudstvo bude lišeno kruha. Socijalnoj se nevolji pomoći mora. Slavne uspomene Lav XIII., veliki papa, podigao je sebi brončani spomenik, čiji vrh siže do nebesa. Dok je svijeta i dok je ljudstva, koje pije pelin iz crne čaše siromaštva, neće se zaboraviti ona ve­ lika, iskrena suza, što ju on u enciklici o radničkom pitanju proli za čovjeka radnika. Ipak ovaj veliki pokret XIX. i XX. vijeka ne mo­ žemo bezobzirno simpatijom pratiti. Z ašto? — Zato, jer je pokret socijalne demokracije sašao s prvotne kolotečine. Socijalna demokracija u teoriji ponešto p ra­ vovjerna, u praksi je posve podala ruku nihilizmu. D a­ našnja socijalna demokracija hoće ne samo da zbaci sa sebe lance tiranskoga gospostva nemilosrdnih kapitilista, vejć je i mišice grčevito napela, da zbaci sa se­ be jaram evangjelja, jaram vjere i morala. Već jc socijalna demokracija došla u tako pogibeljan po vje­ ru štadij, da se mora o tome vrlo ozbiljno misliti. Imade svoju vrlo organiziranu štampu i vrlo raši­ renu. Njihova je štampa jaka kao jedna velevlast. Bruseljsko tajništvo megjunarodne socijalne demokracije nedavno je izdalo statistiku svoje novinarske moći. Že­ lio bih, da ova statistika općenito zanima čitatelje; napose bi želio da one, koji su za viši rad zvani, napuni brigom! Ovoj socijalnoj demokraciji, koja podade ruku nihilizmu, mi moramo izići u susret s ja­ kim falangama. �Vijesnik. 159 Po izdanoj statistici bruseljskog tajništva, u Nje­ mačkoj imade 80 socijalističkih listova; od njih 53 izlaze na heftu po šestputa; 14 ih izlazi na heftu po dvaputa; 3 izlaze na dan po jedanput; ostali izlaze kao časopisi na mjesec jedanput ili dvaputa. Osim to­ ga imadu i 4 šaljiva lista. Najglavniji njihov list jest «Vorvvarts», koji izlazi u 80.000 primjeraka; list «Echo» izlazi u 40.000 primjeraka, a «Volkszeitung» u 70.000 primjeraka. nije dopušteno niti je moguće braniti današnjeg kapi­ talizma. Red se društveni mora znatno promijeniti, ali dužnost je naša, da ga nastojimo promijeniti po duhu evangjelja: pravedno i polagano. Prema tome mi mo­ ramo naše radništvo okupiti i organizirati u kršćanske socijale. Izbiti im iz ruku nihilističke novine, a dati ini novine po duhu evangjelja. J. M. Franceski socijalisti imadu 3 dnevnika i 42 časo­ pisa. Talijanska demokracija imade 5 dnevnika, 64 sed­ mična lista i 2 V strukovna lista. Ova talijanska soci­ jalna štampa izlazi u 250.000 primjeraka. Engleska pre­ ma svome konzervatizmu ne pogoduje socijalnoj demo­ kraciji, te imade samo 3 socijalna dnevnika i 1 mje­ sečnu smotru. Belgija imade 6 dnevnika u 106.000 pri­ mjeraka, 22 sedmična lista, 14 mjesečnika i 11 stru­ kovnih listova. Najugledniji su od njih ««Le Leuple» i «Vooruit». Danska imade 22 dnevnika u 80.000 primje­ raka, dva sedmična politička lista, 32 strukovna lista u ogromnoj nakladi od 72.200 primjeraka. U Švedskoj i Norveškoj istom u novije vrijeme razmahao se so­ cijalizam, koji imade 6 svojih dnevnika u 47.000 pri­ mjeraka, 16 sedmičnih listova i 31 strukovni list. Au­ strijski socijalni demokrati po svojoj organizaciji stoje na trećem mjestu. Oni imadu u njemačkom jeziku 33 dnevnika. Od njih su najčuveniji «Arbeiter Zeitung» i «Arbeiterwille»; u poljskom jeziku imadu 2, u češkom jeziku 19 i u talijanskom jeziku jedan dnevnik. U Holandiji zna se samo za jedan dnevnik: »Het Volk«, ali zato imadu 40 strukovnih listova, koji izlaze je­ danput na nedjelju. Švajcarska imade 5 političkih li­ stova, koji izlaze jedanput na nedjelju. Finci imadu 12 listova nešto političkoga karaktera, a nešto strukov­ noga. U Španjolskoj imadu socijaliste 13 listova i u Bugarskoj imadu ih već 9; u Sjedinjenim Državama izlazi 7 Časopisa, 19 sedmičnih listova u engleskom je­ ziku, 7 u njemačkom jeziku, a mnogo ih još imade u češkom, franceskom, hrvatskom, talijanskom i magjarskom jeziku. I u samoj Australiji izlaze 3 socijalistička lista; Armenci imadu 2 i Argentinci 2 socijalistička lista. Naše novinst vo. To su neki samo podatci o novinama megjunarodne socijalne demokracije. Ipak su ti podatci ozbiljne na­ ravi. Kako ćemo se oprijeti socijalnoj demokraciji? Oprijeti ćemo se revnošću i opreznošću. Nemojte, da iz­ gubimo kredit kod radništva svojim nekim birokratskijim nazorima i težnjama. Naše je samo u radništvu držati vjeru i kloniti ga od utopija, koje su neispunijive i nedopuštene. Promicat ćemo radničke probitke po duhu evangjelja i po nacrtima enciklike Lava XIII. Blagosivat ćemo njihove žuljeve i samilosno im suze otirati. Obično Prosvjeta. Zagreb: „Sv. C ecilija “, Preporučujemo ovu cr­ kvenu glazbenu smotru, koja osim glazbenoga štiva uvijek donosi i glazbeni prilog uglažbenih komada. Evo sadržaja najnovijeg broja (5.): a) Milan Zjalić: «Župnik i crkveni kor»; b) Filip Hajduković: «Ustrajajmo mje­ šovite crkvene zborove»; c) Milan Zjalić: «2ivot i rad dr. Franje Witta»; d) Prof. Franjo D ugan: «K našem prilogu; e) "Dopisi«; f) «Glazbena literatura«. „ S a v r e m e n ik “. Najnoviji broj «Savremenika» (broj 9.) ima i ove članke: a) Historicus: «Natko Nodilo». hiti jelo bi se ovim essay-om (šta li je?) doka­ zati, da je vjera zavadila narode. Pitamo pisca: šta bi on onda s vjerama? Bi li on htjeo, da samo jedna vjera vladau a svijetu, n. pr. katolicizam; ili bi htjeo, da ni­ kakve vjere ne bude na svijetu neka i to očituje; koga se boji? Ili bi htjeo, da se razne vjere ne mrze i ne progone? Ako bi ovo posljednje htjeo, onda nije originalan, jer mi to svaki dan propovijedamo. Nadalje udara na «šturo klerikalstvo«, pa veli: «žestok pljusak na gdjekoje ljude iz crkve (kler) ne bije vjere . . . ona je svagda odvojena od malo vrijedne čeljadi.« Jasno je da pisac dokazuje, kako može biti u prirodi slučajeva, pa kad bi se živućem organizmu otkinula glava, da organizam opet ostane živ. Nek do­ kaže na sebi! Pisac simpatizuje Nodilovoj misli: da je u današ­ njem crkvenom prestavništvu nestalo one «rumenc svjetlosti, onog luča, što ga sažgi Isus.» Sequentia sancti evangelii secundum Lutherum! b) Milan Begović: «Romance». Od čestitih čita­ telja molimo oprošten je, što ćemo navesti jednu kiticu ovih «genijalnih» romanca: «A ja, klečeć pred posteljom — Na razbludno tielo tvoje« — «Divljom snagom, biesnom željom« — «Cjelove ću prosut svoje.« Pjesnik nas izvješćuje o svojoj razbljugjenosti; a mi znamo, da je istinito svjedočanstvo njegovo. Pitamo s^rno njih: bi li mogla biti pjesma «moderncm«, a da nema u sebi gnjusobe? Ili je pojam gnjusobe kod «Savremenika» identifikovan s pojmom «rroderiiosti»? c) M. Nehajev: «Prokletstvo». Ovo je prikaz o �160 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1907. vjerni učenjaci pa i drugi svi, koji novcem budu ovu famoznoj drami. Na svrhi prikaza pisac «ponavlja»: udrugu potpomagali. Društvo je internacionalno, a sje­ «bio bi grijeh i krivica i sramota, kad je ne bismo mogli u ž i v a t i i u kazalištu.« Dakle svrha je književnosti dište ima u Rimu. Naskoro će se osnovati generalno tajništvo, koje će voditi korespondenciju s članovima i kazališta anarhija! «Još Hrvatska ni ј’ propala!« društva, sa znanstvenim institutima, s biblijotekama, d) Josip Kosor: «Cupalo!» Ovaj bi nas htjeo na­ učiti, da je «divlji brak« najveće dobro na svijetu i s muzejima itd .; nadalje će potpomagati naučnike, uče­ njake, istraživaoce itd. Osnovat će se i društveni list. svrha ljudskoga roda. A da se što bolje vidi zamašitost i spremnost oA što l i ? ......................... voga pothvata, spomenuti nam je, da je društvo već Mogo bi se ovaj «jedini književni list u Hrvatskoj« nakanilo izdati sva djela slavnoga matematičara Leoštckome i preporučiti. «Fiant contra Dominum semper narda Eurela. Tiskanje ovoga djela iznosit će ogromnu et dispereat de terra memoria eorum pro eo, quod non est recordatus facere misericordiam« (ps. 108.). s\o tu od 200.000 franaka. Uz to će se dati potpora institutu u Lovenu, koji se bavi pozitivnim fiziološko«Neka su — kaže — uvijek proti Gospodinu i nek psihološkim n aukam a; a dati će se i nagrada za kritično ргорапе uspomena njihova sa zemlje, a samo radi toga, što se ne spomenu, da (im) milosrgje učini« (ps. 108.). djelo o ediktu Konstantina velikoga, kad se proglasi sloboda kršćanskoga kultusa i crkve. P r i ml j e n e knjige. '&einke p r o tiv a H a eck elu . Uprav u XX. vije­ « H r v a t s k a B o s n a « («Mi i oni tamo«). (Tiska ku, u vijeku kulture, u vijeku kriticizma, koji ništi ra «Vogle;r i drugovi« u Sarajevu; cijena 40 h.) Poznati praznovjerje i bajke — uprav u ovome vijeku imasu članci, koji su pod ovim naslovom izlazili u «Hrvatdc i takovih duhova, koje neki nazivaju portentima skom Dnevniku« ove godine. To je sada preštampano. — a puni su praznovjerja. Brošura se bavi antropološko-fiziološkom analizom na­ Protiva utjelovljenoj žilavosti (energiji) u borbi rodne psihe, dokazujuć da su Hrvat pretežno autoh­ za bezvjerje, u borbi za uništenje kršćanstva — protiva tono žiteljstvo u Bosni. takozvanom mužu znanosti za čudo dižu se u novije Ivan Andrović: « H a b s b u r š . i d o m i h r v a t ­ vrijeme učenjaci prvoga reda. s k o d r ž a v n o p r a v o « . (Tiskara «Vogller i drugovi«, Profesor botanike na kielskom sveučilištu Reinke cijena 40 h). Dokazuje se čvrstim i trijeznim dokazima, izdo je ove godine knjigu pod naslovom: «Haeckelov da ujedinjenje svih hrvatskih zemlja: Bosne i H ercego­ monizam i njegovi prijatelji; slobodna riječ o slobod­ vine, Istre, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije spada u noj znanosti« (Lipsko 1907.). bitnost i temelj hrvatskog državnog prava. Neki pasusi Pa evo što veli o čovjeku «učenjaku», koji jednim ganu do suza, kao onaj: «Hrvatska povijest, to je po­ potezom pera riješava sve zagonetke svijeta: vijest prolijevanja krvi.« «Kao što «W e 11 r a t s e 1», tako ja držim i «Die V. Palunko, pomoćni biskup: «Ra j n a z e m l j i « Lebenswunder>> za djelo puno tendencije a bez znanili « Na č i n , k a k o ć e š i z b j e ć i s v i r i n e v o l vene vrijednosti; jer nijedno od tih djela ne znači a n e p r e s t a n o u ž i v a t i « . (Tisak A. Scholza u az.ani koraka naprijed u našoj znanstvenoj spoznaji. Za grebu.) Knjiga je prezgodna za utjehu nižih slojeva, poduku puka djelo je neupotrebljivo i štetonosno, jer koji trpe — a osobito je prezgodna za radnika. nam podaje vrlo nekritičnu i razbućkanu sliku našeg «Čudotvorna majko božja komušinska.« biološkog znanja; a osim toga mnogo neistine za či­ (Tisak A. Scholza u Zagrebu.) Čisti dobitak namijenjen njenicu drži. Prije bi čovjek mogo ovo djelo nazvati crkvi Majke božje komušinske. (Cijena 30 h.) Knjižica velikom parodijom o modernoj biologiji, nego li znan­ sadrži predajnih crtica k povijesti ovog prošteništa. stvenim djelom biologije. Haeckel je tako zaslijepljen O. Placido Belavić: «S v. A n t u n P a d o v a n s k i « . pretsudama, tako uhvaćen u mreže svojih iluzija,da (Cijena 40 h, tisak «Sriemskih novina« u Vukovaru.) on tih iluzija ne zna više razlikovati od znanstvenih Knjiga donosi 20 čudesnih dogagjaja iz novoga vremena, činjenica. On te iluzije s karakterom nefaljive katedarske koji se pripisuju čudotvornoj moći sv. Ante. mudrosti razlaže. Knjiga mi se pričinja kao simptom Megjunar. udruženje za znanstveni napredak kato­ znanstvene izrogjenosti; i može se nazvati zbirkom lika. Ove se godine u Rimu ustanovi komitee od kato­ površnosti i lakoumnosii, a po tom e je posve nepouz­ ličkih učenjaka pod gornjim naslovom. Komitee se sa­ dana.« (Str. 20—21.) stoji od 14 članova (12 Talijanaca i 2 Netalijanca), Ako hrvatska filozofija drži Haeckela za nepo­ a stoji pod pokroviteljstvom kardinala Rampolle, Maffia grješivu crkvu, možemo si imati pojam o našoj podi Merciera. Članovi ovoga društva mogu biti svi pravo­ regjenosti. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �-- T n џ g g stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 50—kom. TOTTTltS, \Ј \Л ) ^ A V Z -Ж. i l i ____________________ _________________________ — ———— —“ Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ru ž a , h elio tro p , m o šu s, g ju rg jic a , c v ije t b resk v e itd. R azašilje pouzećem M an h attan U n tern eh m u n g B udim pešta, V l l ftezer£ $ y u l j ca 3 A N I C A, kao: Matica Matica Krstnih, Matica krizmanih, Matica vjenčanih, tokola, Crkvenih računa i exhibita. lih listova, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/94895d4eae1c34e87eba18a9ad98f38a.pdf 98769d27dc9c0751ba88937239c65525 PDF Text Text QLA5IL0 HRVATSKIH FRANJEVACA. Č lan ci: 1. Iz rada naših starih ,,škn iik^.‘ 2. Opet jedan zanimiv zans 3. Prelom u Hrvatskoj i encik123 protiva nauci moderni 4. Život i rad Ivana Frane Jukića Vijesnik : Naša domovina: 5. Potsjećanje svim očima gvardijanim župnicima . . . . IZLAZI MJESEČNO NA DUA ARKA, GODIŠNJA CIJCNA 5 KRUNA ШШ oštar, f 0 A. agreb: Vrflo r ' u b a c .............................. 174 ine p o ia v e ....................... 174 § u f k a P o ljs k a : 8. Vilnr.k: .u*> R o p p ...............................175 ° l o s v j eta: (1ч/пакс'г: „Društvo Caideron za promi­ canje kršćanskog kazališta4 5*..................... 175 i Sveto Pismo. — Zanimiva statistika . . 175 RUKOPISE I PR ETPLATU PRIMA UREDNIŠTUO U UISOKOM (POSNA. UISOKO, FRANJEVAČKA GIMNAZIJA). 5ARAJCU0 TISKARA UOGLCR I DRUGOU! OTPRAUNIŠTUO JE U TISKARI „UOGIER I DRUGOVI11, 3ARAJEU0. 1807. �„Život i rad I. F. Jukića" i „Krvavi Behari." poziv na pretplatu! Uprav se svršuje pretisak Jukićeva „Života/4 što je izlazio ove godine u „Seraf. Perivoju.“ Nije naše govoriti o ovome djelu, jer „nitko sudac u parnici svojoj/4 Urednik „Seraf. Perivoja44 sam je uz o. B. Str. Škaricu pisac ovoga djela; za to nećemo ništa ni govoriti. Ipak možemo barem to reći, da je koga nastojati, da se ovo djelce rasproda. Prvo za to, da se dadne poleta peru a drugo za to, da se djelce rasprostrani u narodu, a time da se i Jukić^** darati je po već otučenu snopu, ako reknemo: da je Jukić p moramo odužiti učinivši, da ga narod spoznadne i štuje. Uz to je i cijena ne' smoći svatko. Naše čitaonice, pjevačka druši dar narodu. Pa svećenstvo, pa učiteljstvo „Krvavi B ehar ri“, lirske pjesme od o. Ber. Markušića. Ni o toi e. Samo smijemo toliko reći, da je svakoga nas du plaćati troškove! A ni ovo djelo nije baš ogrom Veliko pouzdanje polaž osobito u pretplatnike „Seraf. Perivoja.44 Oba će se spomenuta dj t a r u, u k n j i ž a r i n a k l a d n i k a Gj u r e Dž a mo n j e . Megjutim svaki djela dobiti i preko našeg uredništva. Cijena će mu biti ista, a isto tako i brzina otpreme ista. Dakle, i ovako bi bilo zgodno: da pret­ platnici „Seraf. Perivoja44 zajedno s „Perivojem44 naruče i koju od spomenutih knjižica, a možebit i obe. Prijatelji uspomene I. Frane Jukića i prijatelji poezije mislimo da će nas pomoći! Uredništvo „Seraf. Perivoja.4' �) UREGJIJJ&: Ql J051P -hfiRKU ЈТС FRflNJEUflC. ^ BROJ UI50K0, 15. STUDENOGA 1907. GOD. XXI. Iz rada nalih starih -školnika^ 0. (Jedna primjedba članku: „Jedan veoma zanimiv zapis, pisan bosančicom" od Dr. T. a č n o uk a t o l i č k i s v e ć e n i k " . Gosp. Dr. T. zna 3. svesku „Glasnika zemaljskoga mmuzeja Bosni i Hercegovini" izdo je prošle godine nadalje i to, gdje je taj katolički svećenik svoje škole 1906. g. Dr. Truhelka jedan veoma zanimiv svršio. „ S u d e ć i p o n e k i m o s e b i n a m a u t r a n s ­ zapis, koga su seljaci iz sela Ječmišta (ko- k r i p c i j e l a t i n s k o g a d i j e l a , m o ž e m o z a k j li­ far Foča) našli u šumi ,,Homarine“zvanoj. Zapis je taj č i t i, d a j e p i s a c ( z a p i s a ) s v o j u l a t i n š t i n u bio pomno obložen voskom, da mu vlaga ne bi naško­ n a u č i o u I t a l i j i , j e r p i š e ,,u n i g j e n i te", i u dila, a zatim je bio zataknut u jednu borovu klaou. Tu U g a r s k o j j e r č e s t o t r a n s k r i b i r a ,,s“ s a „š» su kladu sa zapisom u njoj našli gore spomenuti seljaci i „ s t“ s a „ š t“. Dobro je poznato, da su katoličkj dva metra duboko u zemlju zakopanu. Zapis je pisan dušobrižnici u Bosni kroz više stoljeća bili jedino fra­ na papiru i to bosančicom te ga je gosp. Dr. T. bo­ njevci, pak je i pisac onoga zapisa po mnijenju g. Dr. T. sančicom i izdo; i samo je šteti, što svojoj radnji nije bio franjevac. „ Bi o j e t o d a k l e f r a t a r , k o j i j e priložio fotografski snimak toga zanimivoga zapisa, jer p r o š o š k o l e o b i č n e u p r o š l i m v j e k o v i m a bi onda mnogo lakše bilo neka nejasna mjesta u njemu z a n a o b r a z b u b o s a n s k o g a s v e ć e n s t v a : n a j ­ odgonetnuti. p r i j e u S l a v o n i j i i li U g a r s k o j a o n d a u Ja sam držo, da će se još ko jednom osvrnuti na I t a l i j i . " Gore spomenute osebine latinskoga dijela za­ ovaj zapis, ali mi nije poznato, da li je ko do sada uči­ pisa bile su za gosp. Dr. T. mjerodavne, da izvede iz nio. Budući se ja sa mnijenjen Dr. T. nikako ne slažem, njih svoj zaključak, ali se čudim, da g. Dr. T. nije opa­ uzeti ću zapis u pretres, da se ne bi kod sličnih zapisa, zio važnijih i češćih osebina baš toga latinskoga dijela, koji će se moguće još naći, na uštrb istine slična tvrdnja koje nam jasno pokazuju, da pisac našega zapisa nije izrekla. bio „fratar, koji je prošo škole u Slavoniji ili Ugarskoj Prvi je dio ovoga zapisa latinskoga sadržaja, pa a onda u Italiji." Da čitatelj imadne što bolji pojam o radi toga g. Dr. T. drži, da je dotični zapis napiso ,.ja- tom zanimivom zapisu, iznosim ovdje latinicom najprije prvi t. j. latinski dio zapisa i to točno onako, kako je ’) Ova radnja izragjena je brzo poslije nove godine, ali g. Dr. T. bosančicom izdo, držeći se pri tome značenja radi preobilnoga gradiva istom ju sada uvršćujemo. �162 Br. 11. — Serafinski Perivoj — 1907. slova bosančice, kako je to g.Dr. T. u svojoj radnji ') „ Di e B o s a n č i c a 1* izložio. Spomenuti mi je ovdje još i to, da je zapis bio namijenjen nekojim muslima­ nima, čija se imena u početku spominju, da im njihov „kunovski meteh** čuva „ot treska i ot groma i ot besa i ot g rad a ', kako to u uvodu zapisa stoji. „Kunovski** dolazi moguće od mjesta „Kunovica**, šio ga Daničić u svome „Rječniku iz književnih starina srpskih** navagja prema ljetopisima srpskim P. I. Šafarika 2). „Meteh** je riječ grčkoga korjena ( {.leil'/fo—џетоуј) a znači kraj, 8) zavičaj *), oveći zajednički posjed. Ovu riječ nalazimo veoma često u srpskim ispravama ћ). Latinski dio zapisa s uvodom glasi: .................. i hasanovK .....................i paezitovh “) i b .................. durmišeovk mustafink i hamzink i dautovk i kasumovk i hasanovk i perhatovk i mezetovk mehemedovk i čeprćink i paezitovk huseinovk i čat . . . vk ............ či . . . i muratovk i perhatovk kasomovk ionuzovk velink ehink molitva 6 treska i б groma i 6 besa i o graaa grada sie siovesa slovesa nrisios hristos zapisa nekomu caru va erosolimu čto glase: Ezusk beatušk ešk rekšk abagarono ;) ku me nonk Dr. Moriz Hoernes: Wissents< Laftliche Mittheilungen aus Bosnien und Hercegovina B. II. S. 357—374. (W ien, 1844.) 2) Pamatky dj-evnlcho pisemnictvl jihoslovanuW p rag185l.) *) Gj. Daničić: Rječnik iz književnih starina srpskih Sv. ii. str. 59. (Biograd 1863.) *) V. S. Karadžić: Rječnik. (Beč. 1852.) 5) Miklošić: Monumenta serbica (Vindobonae 1858. 6) Mjesto znaka za ,,jać“ u zapisu stavljam ja u ovoj radnji obično „i*. 7) Megju kršćanskim apokrifnim pričanjima osobito m je­ sto zauzima Isusovo dopisivanje s kraljem Abgarom. Ovaj je kralj vlado Osrhoenom, jednim dijelom Mezopotamije sa sje­ dištem u slavnoj Edesi. U arhivima ovoga grada našo je Euzebij, biskup cezarejski i crkveni historičar početkom IV. vijeka nekoliko rukopisa u sirskom jeziku, koji su sadržavali tobožnju korespondenciju izmegju Isusa i kralja Abgara. Euzebij je te rukopise na grčki preveo i u svoju crkvenu povijest Lib. I. Cap. 13.) uvrstio. Armenski historičar Moses iz Chorene u V. sto ­ jeću stavio je istu stvar uz neke preinake i u svoju povjesnicu. Naš je Abgar bio dugo vremena mučen nekom bolešću (kugom) te je onda pošlo jednoga svoga glasnika s listom Isusu, m o­ leći ga, „da mu Spasitelj dogje i iscijeli ga«. Isus mu pak pi­ sm eno odgovori (po Mosesu iz Chorene list je piso apostol Toma po nalogu Isusovu): Blago tebi, Abgare, jer si u me vjerovo, premda me nisi vidio, jer stoji od mene pisano: koji me vidješe, ne vjerovaše u me, da tako oni, koji me ne vidješe a vjerovaše u me, vječni život zadobiju. Što se pak tiče tvoje želje, da ja k tebi dogjem, znaj, ja moram da ovdje sve ispu­ nim, za što sam poslan a zatim, da se vratim onome, koji me je pošlo. Čim pak to bude, poslati ću ti jednoga moga uče­ nika, da te izliječi, te tebi i tvojim život donese." H e i n r i c h Josph W e t z er und Benedikt Wel te: KirchenL e x i k o n (Freiburg in Breisgau 1847.) B. 1. S. 37. Cijeli pi­ sm eni saobraćaj izmegju Isusa i Abgara uz mnogo lijepih opazaka nalazi se tiskan u F a b r i c i i I. A . : C o d e x а р о с г у p h u s N o v i T e s t . (Hamburg 1719.) P. I. pag. 316. vidišti et ili me kredere vuišti multi onim šuntk ku me viderontk et in me kredere noluerunt mižišti adk me uth veniremk a ............ niamk šedeno . . modo kvu a opertetetk med impplere. adk kve misusk sumk postokvamk autenik asenkdo in celomk mintam ad te unumk de disipulušk meiš nomine Tadeomk ki kurabitk te abu omni inkfirmitate tua sterti šutrte benedikcio mea kristus\ vincitk kristusk regnatk kristosk inkferatk ave krište tetragramaton alfa et me ptnik šantamk konta . . . amk onoremk deo etk patrie liberacionemk dikšit dominušk ekšv bazank konvertamk ink propundumk marišk verkbumk karo paktom eštk et abitkavitk ink nobišk ed vidimusk gloriamk ezusk gloričm kvažie unigjeniti a paze plenumk g racie-d veritatis etk abitKavit in nobišk ezusk ezusk ezusk ezusk ezush maria maria maria marie mati hristova.** To bi eto bila latinština jednoga katoličkoga sveć^ffika, jednoga fratra, koju je on učio u Ugarskoj i u Italiji. Pisac našega kunovskoga zapisa kao jedan fratar učio je bez dvojbe cijelu bogosloviju u latin. jeziku, svaki dan je u tom jeziku čito sv. misu i časoslov molio, pak zar nije mogo bolje poznavati latinskoga jezika, nego što je to ovdje u zapisu? Neću ovdje da nabra­ jam pogreške, koje se nalaze u ovom lat. dijelu; dječak, koji je samo jedan razred gimnazije svršio, mogo bi ih dosta naći. Kod tolikih i tako velikih pogrešaka ne može se reći, da su to „errores calami**, a u drugom ih nelatinskom dijelu ne nalazimo ni izdaleka toliko. Uza sve to g. dr. T drži, da je zapis napiso „jamačno ka­ tolički svećenik.** Da, g. dr. T. drži, da oni nepravilni latinski oblici sa ,.š“ i ,š t“ dolaze odatle, jer da je pi­ sac zapisa svoju latinštinu učio u Slavoniji ili Ugarskoj. Ova je tvrdnja veoma smjela, da ne reknem smiješna. Ima li moguće za nju dokaza? Ja poznajem mnogo franjevaca, koji su u Ugarskoj bogoslovske nauke svrVM. , . , , Šlh' slu s o sa m 1 dosta . . . . , magjarsklh svećenika, ali onakoga izgovora, kao u našem zapisu nisam nikad čuo. Latini­ ste u Ugarskoj nisu sigurno nikad onako izgovarali, a niti danas izgovaraju. Tko će reći, da su oni ovako n. pr. govorili: eš, r e k š , v i d i š t i , d i k š i t ? Tako moguće izgovaraju starci, koji su zube pogubili. Ako su pak ti latiniste u nekim možda slučajevima i izgovarali ,,š“ mjesto „s“ ili „št** mjesto ,,st“, to b e z d v o j b e n i s u t a k o p i s a l i . Pod uplivom talijanske škole, kako g. dr. T. misli, ima pisac zapisa jednom „unigjenite“. Dobro mi je poznato, da još i danas talijanski izvrsni latiniste umekšavaju u latinskim riječima slova ,,g" i wc“, te ih većinom izgovaraju kao ,.gj“ i ,,ć“. Da je pisac našega „kunovskoga zapisa** prema svomu iz­ govoru, kako ga je u istinu mogo u Italiji naučiti, htio pisati, onda bi tragova talijanske škole bilo i u nekim drugim riječima zapisa. Ali mi ovdje imamo samo „celomK", „vincith**, „liberacionemk**, „grade**, u kojim �Iz rada naših starih „školnika.1 bi slučajevima talijanski latinista vrlo rado izgovorio ,,ć“ mjesto „с“. Ja bi pak želio čuti od g. dr. T., koji je jezik uplivo na pisca našega „kunovskoga zapisa", te ovaj piše u latinskim riječima „ž" mjest „s“, „s“ mjesto ,,sc“, „р“ mjesto ,,f“ i ,,f“ mjesto „р“. U latinskom naime dijelu nalazimo: »mižišti«, »kvažie«, »asenhdo«, »dislpulls«, »inhferat«, i »propundum«Gosp. dr. T. nije valjda opazio, da u samom ovom lat. dijelu zapisa dolazi staroslavenski poluglas „h“ (,,jer“) više nego Šezdeset puta, a to je veoma važna osebina, jer pisac zapisa nije toga naučio od svojih učitelja lat. jezika niti u Italiji, niti u Ugarskoj, a niti u Bosni. Osobito je upadno, da pisac zapisa meće taj staroslovenski poluglas ne samo na kraju riječi, nego takogjer i u sredini (megju dva suglasnika) kao n. pr. „inhfirmitate", ,,int*ferat“, ,.ansenhdo“ i t. d. Taj polu­ glas nalazimo dapače i na takovim mjestima, gdje po pravilu i ne smije stajati, kao n. pr. dvaput „abithavit". Po svoj prilici je u ovom slučaju pisac zapisa držo, da su to dvije riječi, pak je na kraju prve (abit), jer se dovršuje na suglasnik, stavio poluglas. Ova nam osebina lat. dijela jasno pokazuje na upliv crkveno-slovenskoga jezika, pod kojim je bio pisac „kunovskoga zapisa'V dok nam je i s druge strane opet očito, da d o t i č n i p i s a c n i j e s k o r o n i k a k o ili v e o m a s l a b o p o z n a v o l at . j e z i k a , a bez prilično dobroga pozna­ vanja latinskoga jezika ja si ne mogu katoličkoga latin­ skoga svećenika ni pomislit. Upliv crkveno-slovenskoga jezika opaža se osobito u drugom dijelu zapisa, koji bi po svoj prilici imo biti pisan u narodnom jeziku. Ovdje nalazimo jezik stari crkveni pomiješan sa čistim narodnim govorom; jezik, kojim su se srpski pisci (najvećim dijelom d u h o v n i c i ) služili sve do XIX. vijeka pa i kašnje, dok nije Danicić svojim „Ratom za srpski jezik" g. 1847. i ovoj struji zado smrtni udarac. Poznato je i to, da je srpska vlada tek g. 1860. dozvolila, da se smiju u Srbiju prenositi knjige, Vukovim pravopisom pisane. Iznosim ovdje i drugi dio našega zapisa, jer se moram osvrnuti na neke osebine ovoga dijela, a osobito mi je istaći upliv crkvno-slovenskoga jezika, koji go­ vori za moje mnijenje. Gosp dr. T. nije se na ovaj dio baš nikako osvrnuo. U našem zapisu iza latinskoga dijela slijedi: „Zapreštaiu vamh dievole i studeni grade i suhi vetre arhangelom mihailomh sa vasemi silami nebeskimi i gavrilomh i urilom i rapailom i arapatailom i epimilomk i putosemk i rumilomk i nahranotomk i раопотк da ne prihodite ka siemu metehu kunovskomu. Zapre­ štaiu vamh dievole i grade sedmi rieči koe reče hristosh na krstu vise bogu oče prosti onim koi me muče za lubav tvoiu i e prostimh za lubavu tvoiu. Zapreštaiu 163 vamh dićvole i studeni grade prema patičrasi (?) avraт о т к isakomh i ćkovomh eže počivaju podh dubomh ’) amoriskiemh i vaša imena tvoć zakninaiu ime anciliešh belh vratauhh baršan* ankibaš* anglus* cernicaš* papiluš* kozodorac* dominuŠ* rekh ciperh lambor* anmis* cernica . . . ako-miraš* apomiri . . . araklič sotona i luciper*. Zaklinaiu vas* dievole i studeni grade gospodom* bogom* i 4 evangeli i 310 svetimi oci i 40 mučenici i hristom* i svetiem* iovanom da ne prihodite dievole i studeni grade ka siemu metehu. Zapreštaiu vam* die­ vole i studeni grade i suhi vetre sedmi hlebi eže se u evangeliu pomenuiu i otročetenu eže prie isus* i po­ stavi pred* učenike i slavniem prišastienu hristoviem* i svetiemi kniževnici i nožem* i mačem* eže ureza petar.v uho rabu pilatovu i angeli eže čtvalista kamen* б groba hristova i strahom* б nedužne straže kraleve i mrtvi i sedmi zviezdami i mačem* boduštiem*12) da ne prihodite diSvole i studeni grade ka siemu metehu ku­ novskomu. Zapreštaiu vam* dievole i studeni grade i suhi vetre 24 starci sedešti na prestolu i muniami i gromi i glasi sedešti б prestola i 6 .. ki eže poiahu pesanh go­ spodinu vapešti hadeski i vienci svetiehh eže položiše preda prestoiom i knigami napisaniem Sprede izide eže vide na prestolu va desnice sedeštago i 4 angeli sede­ šti na četirehh ugliehh zemle držesti četiri vetre zemalske i sedmi pečati svetiemi da ne prihodišh dievole i studeni grade i suhi vetre ka metehu kunovskomu. Za­ preštaiu ti dičvole i studeni grade trhstiu eže izmerena bi crkovh božie i breniemh eže izbra mihaila arhangela sa zmiemi i 12 apustoli i 12 kamenoma da ne prihodi gradh ka siemu metehu. Zapreštaiu vam* dievole i stu­ deni grade 40 ( ? ) čudesi eže apustoli satvoriše koea čudesa i zlamenie piše luka u evangeliu i slavniem« pri šastiem* svetago duha sa ni de na petisti i veliciem* svetlom* i sae gredieše u damask* obrati ga od te i crkve i angelom* eže se evi kornilu isidiejnh) svetago petra i ćesariu i duhom eže porazi iroda cara i molitvami pavloviemi eže zapreti sti pavao ime vuhovi va tamnice u polunošti v a . . . ide pavao i sila i raztrgoše se uzi-m* da ne prihodite grade ka siemu metehu. Sta1) Vjerojatno je, da se ovdje misli na onaj dub. što su ga u staro vrijeme štovali, jer da je pod njim Abraham razapeo svoj šator. Za Konstantina hodočastili su k ovome dubu Židovi, kršćani i pogani. Isti car je nedaleko od toga duba sa­ gradio i crkvu na čast presv. Trojstva. Arapi zovu to mjesto Ramath el Chalil (brežuljak prijatelja božijega t. j. Abrahama) a Židovi »dom Abrahamov«. Mlagji izdanak toga duba pokazuje se i danas. Vidi: Dr. 1. Schuster u. dr. 1. B. Holzhammer: H a n d b u c h zur b i b l i s c h e n G e s c h i c h t e . (Wien. 1906.) B. I. S. 234. 2) Ovo je mjesto kao i nekoliko slijedećih izvagjeno iz Ot­ krivenja sv. Ivana. (Isporedi: Apoc. I. 16., IV. 4. 5. 10, V. l . f VII. 1., XI., 1.) koja je knjiga bila osobitim predmetom apokrif­ noga pričanja. �164 Br. 11. — Serafinski Perivoj. 1907. neim dobre staneim dobre stanenu strahom* božiem* da stane grad da ne ide na sii metefu. Vodaše maike svoi rodk po planini i beše ih* grad* gla ‘) emu gospod4 reče g li2) siu molitvu 6 gradasta vi gospodi pomiluista vi gospodi pomiluista vi gospođi i pomilui arhangele mihaile i gavrile i urile i rapaile i arapataile i epimile i putoše i rumile i anahranote i paone sabludete siega meteha kunovskoga od zlago dažda i 6 dićvola i ot čina i obogatete 3) bogactvom bogatoga simeona stlupnika umnožete vasakem* blagom* za lubav vasemogoga boga sabaota vaseim m etehu.................... sveta marič g . . . eći si meteh*......................... svoim* i mihailo arhangeK brani “ ................. Pisac našega zapisa nije ovaj jezik naučio od svoje majke, niti je ovako sam govorio, a ni gosp. dr. T. ne može dokazati, da se je ovako ikad u Bosni ili Srbiji govorilo. Nužno je dakle da bar neke osebine ovoga dijela zapisa istaknem, koji su u nj došli pod uplivom crkvene šlovenštine. 1. U zapisu nalazimo nekoliko puta instrumenta! od broja „sedam" u pravom staroslovenskom obliku „ s e d m i" ,4) k o j i o b l i k ne d o l a z i ni u j e d n o m s p o m e n i k u , p i s a n o m u n a r o d n o m j e z i k u . Do XVI. vijeka imamo u jezičnim spomenicima za instru­ mental „se dm im i" a od XV. „ s e d m i j e m a " (,,sedmijema pečati" u rukopisu N. Ran;me iz g. 15( 2. Riječ „glagolati" dolazi u zapisu dvaput („glagola", „glagoli"), a ona se nalazi s a m o u k n j i g a m a p i s a n i m c r k v e n i m ili m i j e š a n i m j e z i k o m . 6) 3. Veoma čest je u našem zapisu particip prezenta na „šti" n. pr. „sedešti", „vapešti ,držešti“, kojega u čistim jezičnim spomenicima ne nalazimo nego s a m o u oni m, u k o j i m p r e t e ž e c r k v e n i j e ž i k 7). Već najstariji spomenik iz Bosne, listina8) Kulina bana iz XII. vijeka imade ovaj particip na „ći“. 4. Ovi oblici u našemu zapisu: „vasemi", „vasa“? „vašem*", „vasakem" napisani su bez dvojbe pod upli­ vom analognih oblika staroslovenskoga jezika: „v.semD ,,v*sa“, „vrsems", „vhsacem*"‘). U p i s a n i m ih n a ­ r o d n i m s p o m e n i c i m a nigdje ne n a l a z i m o . 5. Naš zapis poznaje i riječ „brenie", k o j e n a ­ r o d n i j e z i k ne p o z n a j e , pak je očito ovdje skova­ na prema staroslovenskom glagolu bero, bereši. Staroslovenska riječ „brenije" (pravilnije „brknije") imade sasvim drugo značenje -), nego što ima ta riječ u našem zapisu. 6. Genitivi jednobroja odregjenih pridjeva „svetago", „zlago" napisani su pod uplivom crkvenoga jezika, jer je ovih oblika već u XV. vijeku nestalo 3). Daničić doduše navagja nekoliko primjera na — ago iz XV. vijeka, no meni se ti primjeri nepouzdani čine, jer po­ tječu iz ćirilskih srpskih spomenika, koji su uvijek bili pod jakim uplivom crkvenoga jezika. U najstarijemu pak bosanskom jezičnom spomeniku iz g. 1189. imamo ge­ nitiv „ s v e t o g a " , a i naš zapis ima najednom mjestu taj genetiv „ b o g a t o g a " . 7. Pri koncu našega zapisa dolazi oblik ,,vi“ kao akuzativ plurala — tako se bar čini radi glagola pomiluj — , za za koji oblik u narodnom jeziku za ovaj padež nemamo nigdje potvrde. Još se i danas čuje u Crnoj Gori akuzativ plurala lične zamjenice 2. lica „ve"4), ali gore navedenoga oblika ,,vi“ za akuzativ plur. ne nalazimo ni u starijim ni u novijim jezičnim spomenicima, pak je taj oblik prema staroslovenskom vtvi" r>) napisan. 8. Oblik „zapreštaiu", koji je u našemu zapisu veoma čest, dolazi bez sumnje iz crkvene slovenštine. Glagoli V. vrste 1. razdjela, kojima i „obreštati" pripa­ da, asimilirali su se već u p r e d h i s t o r i č n o — u filo­ loškom smislu vrijeme s glagolima bez tematsko­ ga vokala dobivši u 1. licu prezenta oblik kao u „dam", „zapreštam". U XII. vijeku nalazimo jedan primjer na — aiu, ali u daljnim vjekovima ne. Što se nalazi tih oblika na „aiu" još u XIII. i XV. vijeku, to su ovi uzeti iz crkvenih knjiga, jer potječu od pisaca, koje su bili pod uplivom staroslovenštine. A je li moguće ustvrditi, da je naš zapis nasto u XII. vijeku ili još prije? Čini se, da g. dr. T. važnost stavlja i na to, što ‘) glagola. 2) glagoli. je zapis nagjen duboko u zemlji, jer je moralo mno­ *) G. dr. T. je metnuo kraj ove riječi u svojoj transkrip­ go vremena proći dok se je dub, u kojem je bio ciji znak upita, jer ju je sasvim krivo pročito: »od bogate zapis, oborio i onda se nad njim stvorio dva metra te (?,« pa je dosljedno nije razumio. Očito je pak, da je ovo drugo lice plur imperativa prema staro-slovenskom n. pr. ve­ debeo sloj zemlje. Nijesam geolog, da bi mogo opre­ dijeliti vrijeme, za koje bi se mogo dva metra debeo sloj dute delaite (mjesto delaj&te). Vidi Broz-Bosanac: O b l i c i j e z i k a s t a r o g a s l o v e n s k o g a za VII. i VIII. razred gim­ stvoriti, ali držim, da nema ni smisla uzimati i tu okolnazijski (Zagreb. 1900.) Str. 54. *) W. Vondrak: Altkirchenslavische Gramatik. (Berlin. 1900) Str. 167. ‘* Daničić Gj.: Istorija oblika srp. ili hrv. jezika (Biograd 1874.) Str. 243. Rječnik jugoslavenske akademije. (Zagreb 1887.—1891.) Sv. III. 7) Daničić Gj.: Istorija oblika srp. ili hrv. jezika. Str.350. *) St. Novaković: Primeri književnosti iz jezika staroga j srpsko-slovenskoga (Biograd. 1904.) Str. 401. ') A. Leskien: Handbuch der altbulgarischen Sprache. — (Weimar 1898.) *) F. Miklošić: Etymologisches W6rterbuch der slavischen Sprache. (Wien 1886.) S. 21. 3) Gj. Daničić: Istorija oblika. Str. 160 4) Broz-lveković: Rječnik hrvatskoga jezika/Zagreb 1901.) Sv. II. Str, 704. 5) A Leskien: »Handbuch der altbulgarishen Sprache. — (Weimar. 1898.) Str. 97. �.Iz rada naših starih „školnika.' nost ovdje u obzir, jer su vlasnici zapisa mogli dub sa zapisom zakopati na svome zemljištu, kojemu je imo zapis da pomogne. Ovdje nas više za to zanima jezik zapisa, koji je, kako smo vidjeli, znatno natrunjen crk­ venom sloveuštinom. Gdje se pak mora tražiti toliki upliv crkvene slovenštine? Moguće u Bosni kod katolika? Ne. Sasvim je drugčije sa srpskom književnošću, kako sam to već gore spomenuo. Srbi su već od prvih početaka svoje književnosti štovali crkveni jezik, te su ga miješali s na­ rodnim jezikom i u necrkvenim stvarima. Tako eno u Dušanovu zakoniku kao narodnom spomeniku javlja se jezik crkveno-slovenski, ali u bosanskim i dubrovačkim ispravama toga nema, jer stanovnici Bosne i Hercego­ vine pripadahu tada većim dijelom vjeri katoličkoj ili bogomilskoj; zato bosanski ,,dijaci“ nisu ni poznavali crkveno-slovenskoga jezika. ’) Iza provale turske u Sr­ biju ograničila se literatura srpska tek na crkvene naj­ nužnije knjige, pak je i ta okolnost mnogo doprinijela, da Srbi do pred konac XVIII. vijeka i ne znaju za knji­ gu u narodnom jeziku, a to isto vrijedi i još u većoj mjeri za grko-istočnjake u Bosni. Sasvim je to drukčije kod franjevaca u Bosni. Nastariji franjevački književnik 0. M. Divković piše čistim i krasnim narodnim jezikom a nema sumnje, da su i prije njega franjevci, jedini ka­ tolički dušobrižnici u Bosni pisali čistim narodnim jezi­ kom, jer nisu bili pod uplivom crkvene slovenštine, kao što su to bili grkoistočni svećenici u Srbiji i Bosni. Ovdje se i nehotice nameće jedno pitanje. Odakle ipak u zapisu latinski jezik? Je li taj pisac moro biti fratar, koji da je latin. škole svršio u Ugarskoj ili Ita­ liji? Nisu li se moguće kada i grko-istočnjaci bavili la­ tinskim jezikom, makar i ne u onolikoj mjeri kao kato­ lici? Na ovo nam zadnje pitanje odgovara povijest literature jesno, a time dobivamo jasnu sliku o piscu našega zapisa. U drugoj polovici XVI. vijeka opaža se u jugo­ zapadnoj Rusiji jaki kulturni pokret, koji je bio naperen proti napredujućem katolicizmu, te sad za to nisu bile dovoljne dotadanje općinske škole, što su ih tako zvana „bratstva" uzdržavala, nego je trebalo boljih škola, tre­ balo se služiti istim oružjem, koje su tada rabili isti pro­ pagatori unije. To bi povodom da tako nastadoše u Rusiji „sholastičke škole", u kojim se je megju ostalim i lat. j e z i k p r e d a v o . Prvu takovu školu osnovo je g. 1580. knez Konst. Ostrožiskij u Ostrogu, a malo kašnje otvoriše se i po drugim mjestima takove škole. Medju ovim sholastičkim školama najznamenitija posta­ de ona u Kijevu, utemeljena g. 1631. od slavnoga metropolite Petra Mogile, koja je do godine 1701. no­ sila ime „kijevomogilski kolegij", a od ove godine ima 1 Dr. Gj. Šurmin: Povjest književnosti. (Zagreb. 1898.) Strana 241. 165 naslov „kijevska a ka demi j a " . I z ove kijevske akade­ mije pošlo je god. 1726. Petar Veliki na ponovnu molbu srpskoga metropolita Mojsija Petrovića Srbima jednoga učitelja, koji je otvorio u Karlovcima prvu slo­ vensku školu. Taj je učitelj bio Maksim Terencević Suvorov. Metropolit Vinćentije Jovanović, nasljednik Petrovićev pozva takogjer učitelje iz Kijeva te podiže u Karlovcima školu, u kojoj se imo učiti i l a t i n s k i jezik 2). I u Novom Sadu je bila takova škola, ali s dosta ograničenom naučnom osnovom.3) Dakako da je u ovim školama bilo sve još primitivno, a kad su nakon kratka vremena kijevski učitelji otišli natrag u Rusiju, postalo je stanje ovih škola veoma žalosno. „ Uč i t e l j i u o v i m š k o l a m a b i j a h u " — kako veli srpski pisac Rajić — „ s a v r š e n i g o d i n a m a l j udi , ali p r e k e n e z n a l i c e ; j e d v a su u me l i či t at i ". Učenik ovake jedne škole bio je sigurno i pisac našega zapisa, jer njegovo poznavanje latinskoga jezika baš odgovara ovakovim kukavnim školama. Ne zaboravimo i to, da su srpske škole s obzirom na školske knjige bile sve do god. 1726. na istom stupnju, na kojem i stare rimske škole. I u srpskim naime školama sve do ove godine djeca su učila iz navoštenih daščica, na kojima je uči­ telj pojedine stavke šilom urezivo, i to su tada djeca na izust učila. Ta je metoda i bila uzrokom, da učenici nisu mogli svaku knjigu čitati. А) Nije dakle pisac našega kunovskoga zapisa moro biti katolički svećenik, fratar, jer su eto i grko-istočni svećenici imali prigodu makar malo latinski čuti i koji komad latinskoga apokrifa pri ruci imati. Naš zapis ima takogjer ime Jovan, koj e s a mo h r i š ć a n i r a b e , a ne kat ol i c i . U hrišćanai Ivan i Jovan dva su različna imena; tako se u njih razlikuje Jovanj-dan (7. siječ.) od Ivanj-dana (24. lipnja.)5). Tko iole poznaje sv. pismo, opazio je bez dvojbe u našem zapisu dosta stvari, koje potječu iz apokrifnih knjiga. Gdje je tražiti izvor tim apokrifima ? Jedan samo kratki osvrt na povijest srpske literature odgovoriti će nam i na to pitanje. Novijim je istraživanjem dokazano, da se je već u X. i XII. vijeku u Bugarskoj razvila uz pravovjernu književnost još neka druga krivovjerna, ko­ joj su povoda davali a i najvećma je podupirali bogomili. To ne bijahu samo prave heretične bogomilske knjige, u kojih bi se razlagala načela njihove nauke — takovih je knjiga pače najmanje, da, skoro ih niti nema, jer su tečajem vjekova uništene nego kako je nauci bogomilskoj za uhar bilo, bijaše prevedeno sada na sta1) Aleksander v. Reinhold: Geschichte der We!tliteratur. B. VII. S. 192. 2) Tih. Ostojić: Srpska književnost od velike seobe do Dositeja Obradovića. Karlovci 1905. Str. 23. a) Dr. Gj. Šurmin: Povjest književnosti. Str. 246. «) Tih. Ostojić: Srpska književnost. Str. 27. *) V. Karadžić: Rječnik str. 215. �166 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1907. robugarski jezik tagogjer mnoštvo lažnih knjiga, kojem su motivi izvagjeni ponajviše iz biblije, gdje se pojedine pripovijesti i situacije, o kojih je spomen u sv. pismu, vrlo fantastički iskićujuJ). Veći dio tih lažnih knjiga i religiozno-narodnih priča primila je starosrpska litera­ tura 2), te ih je dugo zadržala, pak nam se je toga u rukopisima prilično dosta sačuvalo. Lijep broj primjera te apokrifne literature izdo je Stojan Novaković u svo­ joj zbirci „Primeri književnosti iz jezika staroga i srpskoslovenskoga" (Biograd 1904.). U toj zbirci nas osobito zanima poglavlje „Čini i bajanja", gdje nalazimo i ne­ koliko molitava, koje su rabljene za zapise a takogjer i nekoliko zapisa. Tako nalazimo tuđe „molitvu ots nežita", „molitvu od uroka, uročice i poganice" molitvu za rematika", „molitvu od zuba, da se nosi pri sebi". S a d r ž a j o v i h m o l i t a v a i z a p i s a , n j i h o v j e­ zi k i o b l i k p o k a z u j u v e l i k u s r o d n o s t s n a ­ š i m k u n o v s k i m z a p i s o m. Istaknuti ćemo ovdje glavnije sličnosti. 1. U drugoj molitvi od poganice gore spomenute Novakovićeve zbirke stoji: „proklinaiu v a s s .............. zaklinaiu te, pogana poganice.................... zaklinaiu te, pogana zla bolesti* i t. d. Ovako opetovano zaklinjanje, što se odnosi na predmet, prot; kojemu ima zapis da djeluje, nalazimo sasvim slično i u našem zapisu: „Zapreštaiu vaim dievole, zaklinaiu" i t. d. 2. Pri kraju našega „kuno/skoga zapisa" ima gatka o majci, koja igjaše po planini sa svojim rodom, i srete ju Bog i govoraše joj. U oašem naime zapisu stoji: „vogjaše maikesvoj rodh. po planini i beše ihb gradu glagola emu gospodu". Analogne ovome nalazimo kod Novakovića (str. 601. i 602.) u „ mo l i t v i od u r o k a " slijedeće: ,.iđaše urok i uročica vu čuvenih rizatu, . . . i srćte ihu Gospoda Bogu i reče inu." 3. U „molitvi za rematika" kod Novakovića (str. 604.) stoji pri kraju „ s t a n e m* d o b r e , s t a n e m » su s t r a ho mu" i t. d. Ne odgovaraju li tome skoro d o s l o v c e u našem zapisu: s t a n e m u d o b r e , s t a ­ n e m u s a s t r a h o m u b o ž i e mu ? 4. Naš „kunovski zapis" završuje s lijepim želja- ma, koje neka bi Bog ispunio turskome metehu: „i obogatete bogactvorm bogatoga simeona stlupnika, umnožete vasakemu blagomu", a slično baš svršuje i „moli­ tva od uroka" (str. 602.): „Gospodi, ti mu pošli Avramovo gostoljublje, Iovovo bogatstvo" i t. d. 5. Imena apokrifnih angjela, koje naš kunovski zapis poznaje, nisam mogo naći ni u većim zbirkama apokrifa, što sam ih pri ruci imo, ali sam ih nekoliko našo u jednom samo zapisu Novakovićeve zbirke. U zapisu „о deseteh aggelehu" nalazimo imena nekih an­ gjela iz našega kunov. zapisa, tako n. pr. „Efimil", „Gro­ mu", „Rumielu i „Polutus" (ovome odgovara u kunov. zapisu po svoj prilici „Putos"). Ko imadne veću zbirku sličnih zapisa, naći će bez sumnje i druga imena angjela, što su u našem zapisu. 6. Zapisi Novakovićeve zbirke pisani su c r k v e n o s l o v e n s k i m mi j eš a ni m j ezi kom rusizme, koji su se u njima nalazili, Novaković je u svome izdanju izbacio, p o t j e č u d a k l e od g r k o - i s t o č n i h s v e ć e n i k a . Mismo pak gore vidjeli, da je i naš ku­ novski zapis tim miješanim jezikom pisan. Kao što latinski dio našega zapisa nikako ne do­ kazuje, da je pisac njegov moro biti fratar, katolički svećenik, — ja sam dapače pokazo, da latinski taj dio može potjecati i od grko-istočnoga popa — tako isto drugi dio njegov očito svjedoči, da je pisac zapisa bio sigurno grko-istočni svećenik. Ovu tvrdnju olakoćuje još i ta okolnost, što je zapis našast u kotaru fočanskom, u neposrednoj dakle blizini Srbije. Već je u početku spomenuto, da je naš zapis pi­ san bosančicom, ali u tom nema zapreke, da bi on mogo biti pisan od jednoga grko-istočnoga svećenika u Bosni, jer su se bosančicom služili u Bosni ne samo katolici i muslimani nego takogjer i grko-istočnjaci; i to sve skoro do novijih vremena.]) Držim, da sam dovoljno premda veoma ukratko obrazložio svoje mnijenje, da naime naš kunovski zapis ne p o t j e č e od f r a t r a n e g o od h r i š ć a n s k o g a popa . Na koncu mi je izjaviti, da mi je veoma zago­ netno, što se g. dr. T. nijednom rječicom osvrnuo nije na drugi nelatinski dio zapisa. Nije li to prevelika hitnja ? *) V. Jagić: Historija književnosti naroda hrvatskoga i No, ona je baš i bila povod krivim zaključcima. srpskoga. (Zagreb. 1867.) Knjiga !. Str. 79.-84. Ml a d e n . 4) Dušanov zakonik prijeti kaznom protiva „babunskoj riječi", pod kojom se, kako Jagić misli, razumijevaju »bugarske basne«. V. Jagić: »Historija književnosti«. Str. 84. 9 Dr. Ćiro Truhelka: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und Hercegovina. B. II. S. 371. �Opet jedan zanimiv zapis. — Prelom u Hrvatskoj i enciklika pape Pia X. protiva nauci modernizma. 167 Opet jedan zanimiv zapis. ( Do d a t a k ) . eć sam bio pošlo uredništvu svoju gornju raspravu, kad sam dobio u ruke i 4 svezak „Glasnika zemaljskoga muzeja" za g. 1906., u kojem je g. dr. Truhelka izdo još jedan zapis pisan bosančicom, a sličan je onome kunovskom. Ovaj novi zapis nagjen je negdje u Hercegovini, a pisan je na olovnoj pločici, po svoj prilici zato, da trajniji bude. Dr. Truhelka nije valjda znao, da je taj zapis s opširnim komentarom godinu dana prije izdo sveuč. profesor Dr. Milan Rešetar u „Archiv ftir slaw. Philologie B. XXVII“ S. 258—264; 1905. pak ću gaj a ovdje spomenuti jedino radi srodnosti sa „kunovskim za­ pisom." Kako sam Dr. Truhelka veli, ovaj novi zapis „ s p a d a u i st u k a t e g o r i j u kao i onaj kl a­ sičan, koji je i mo očuvati kunovski m e t e h o d g r a d a i s t u d e n a v j e t r a " . Sličnost izmegju ovoga zapisa i onoga kunovskoga opaža i Dr. T , jer se ,,i u o v o g z a p i s a z a k l i n j e g j a v o u s k r s n u ć e m H r i s t o v i m , e v a n ge 1i s t a m i i 310 s v e t i m oci , a da i u n j e m i ma a l u z i j e na a p o k a l i p s u , koj i h je p r e o b i l n o u k u n o v ­ s k o m zapisu, s v j e d o č i nam u njeg redak 2 2 .-2 5 ., u k o m e s e z a k l i n j e 4 r i j e k a m i , k o j e o p h o d e s v u z e ml j u . " 1 ovaj zapis ima dva dijela: u prvome je novogrčki tekst, u drugom slavenski. Da cijenjeni čitatelji vide sličnost ozmegju ovoga zapisa i onoga kunovskoga, iznosim ovdje latinicom drugi dio: „Sveti polu tomb pomozi. Zaprešta te devle b(o)gomk živimb, koi podrhži nebo i zemlu r zaprešta te vaskkrksnutem Hiristovim (sic!) i 4 eva(n)gjelisti Marbkomb i M(a)tiomh, Lukomb i Ivanomb i 310 svetie otach i 4 rikami koe ophode svu zemlu, da nemašb oblast ni na žitu ni na vinu. parne"... I nehotice stavlja nam se pitanje, od koga bi mogo ovaj zapis potjecati. Dr. Truhelka nam ovdje ne kazuje, ko bi mogo biti pisac ovoga zapisa, premda grčki tekst odaje sigurno grčkoistočnoga svećenika i to mnogo sigurnije, nego što je latinski dio „kunovskoga zapisa" mogo svjedočiti, da je fratar piso. Ako ovaj novi zapis i po mnijenju dra T. spada u istu katego­ riju kao i onaj kunovski, te mu je i po sadržaju sličan, ako je nadalje prvi dio ovoga novoga zapisa grčke (dotično grčkoistočne) provenijence, onda nam je ovaj zapis još jedan novi dokaz, da i „kunovski zapis" ima za pisca grčkoistočnoga svećenika, jer ono nekoliko na­ bacanih, veoma netočnih latinskih izreka ne dokazuje, da je pisac kunovskoga zapisa moro biti fratar. Da je pisac i ovoga zapisa bio pod uplivom crkvenoslovenskoga jezika više je nego očito, jer i u samom grčkom tekstu nalazimo više puta staroslovenski poluglas, kog smo i u latinskom tekstu kunovskoga zapisa tako često nalazili. Budući je samo malen dio zapisa sačuvan, ne možemo iznijeti više primjera za upliv starocrkvenoga jezika, ali je toga bez dvojbe još bilo. Ml a d e n . Prelom u Hrvatskoj i enciklika pape Pia X. protiva nauci modernizma. nciklika pape Pia X.: „Pascendi Dominici Ц i Gregis“ zadivila nas je. Zadivila nas je » | svojom originalnošću i svojom dubinom, ______ Ц : a najviše svojom nekuda praktičnom odrješitošću. Nijesmo bili običajni slušati onako dopadnih enciklika. Enciklika pape Pia X. protiva moder­ nizmu moderna je. Njezino je shvaćanje savremeno, njezina temeljna miso i temeljna želja još su nešto savremenijega. Vijek XVIII. zaplovi strujom naturalizma. A kad je svijet s naluralizma već obljutavio, onda od neko doba počesmo se vraćati opet onamo, gdje smo bili. Počesmo se vraćati pripoznavanju svrhunaravnoga reda, kojega postavlja kršćanstvo. To se općenito opazilo u onome bolnom pokliku o bankrotu znanosti. Descartesova filozofija skepticizma (skepticizam auktoriteta) htjede podučiti modernoga čovjeka, da ne vjeruje auktoritetu; da ne vjeruje ničem, čega sam evi­ dentno dohvatio nije. Čovjek, veli, mora jedanput u životu o svem posumnjati, pa onda nanovo svoje osvje­ dočenje graditi. Descartes je time mislio spasiti čovjeka od tugjega grijeha, tugje zablude. Ali to bačeno načelo kolikogod je zamamno radi boje nepodmitljivoga kriticizma, toliko je nenaravno za čovjeka. Gdje je čo­ vjeku moći, gdje mu je duga života, da se o svakoj istini neposredno osvjedoči? A na drugom opet mjestu dolazi neugodno pitanje: čemu sumnjati o nekoj već, tako rekuć, oglabanoj istini ? Je li na primjer ekonomično sumnjati o opstanku svijeta — iz toga samo razloga, da budemo kritični po Descartesovu propisu? Je li Descartesov propis umjestan ? Je li umjestan za ozbiljnoga života ? �168 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1907. Ipak XVIII. i XIX. pa i XX. vijek sa samodopadnošću poprimiše Descartesovo načelo, jer im je to godilo. Descartesova filozofija bila je filozofija apsolutne neodvisnosti; a spomenuti XVIII., XIX. i XX. vijek takogjer su vjekovi krutoga individualizma. Samoobožavanje bilo je formalna oznaka novoga Čovjeka. Individualizam opet i ono samoobožavanje barem graniče s etičkim dijelom naturalističke filozofije. A mi opet sa osvjedočenjem izri­ čemo, da nije nasto naturalizam toliko kao plod iskreno razmišljajućega uma, koliko nekako sintetičkim postupkom kojim se je vadio aksiom iz moralnog oslabljenja kod novo­ ga čjvjeka. Novi je čovjek oslabio moralno. A sve ove mo­ ralno oslabljene jedinice čine, ako su u velikom broju, soci­ jalno raspoloženje; iliti veliku miso. Svaka velika miso sada traži neki panj, otkle bi morala poteći kao iz uzroka. Istom sada ovim postupkom išlo se na sagragjenje nekog sistema. Ali ovaj sistem, kako je posto poslije učinka, koji mu se kao čedo pripisuje, tako može imati i simpatija kod kritičnog uma. Da je naturalistička filozofija postala iz nužde, koja bi morala dolaziti iz razvitka i novih podataka znanosti, mogla bi kraj sve svoje okrumosti, kraj sve svoje krvničke raspoloženosti proti posvjedočc-noj istini vrhunaravnoga reda — mogla bi, velim, naići na štogod poštovanja. Ali budući je sistem ove filozofije sa svim svojim dokazima izhitreno sagragjer iz puke nužde ću­ doredno oslabljenog čovjeka, očito se mora oprostiti, ako ljudi vjere i priznatog vrhunaravnog reda pred­ bacuju njima neiskrenost a po tome akc ih se i klone kao filozofskih obrtnika. A kad je tako naturalizam zlonamjerno prego, da razruši hram krćanstva; kad je svu svoju svrhu metnuo u pustošenju kršćanskoga vjerovanja u drugi život, a s druge strane te pustoline ne mogo nadomjestiti ni utje­ iah šnom ni neutješnom istinom — onda se podiže uzdah iz ojagjena srca, uzdah, koji je htjeo trgnuti natr.ag. Ipak je ovaj trzaj ostao bezuspješan. To se zbilo na ovaj način. Kad je ojagjeno čovječanstvo kriknulo u očaju i htjelo krenuti nazad, buknu kao požar sneba rapidni razvoj znanosti. Čovječanstvo se ponese pred ovim dogogjajem, kao i djete pred zvekom praporca. Zaplakani mališ na zveku praporca običaje razvedriti lice. Tako se je čovječanstvu u napretku znanosti raz­ vedrilo lice. Očaj koji se je do onda sumorno crnio ljudstvu preko čela, razgalila je znanost. A domalo se čovjek zaboravi, pa ne samo da nagje nasladu u zna­ nosti, nego i zadnju svrhu u nju postavi. Znanost mu nadomjesti vjeru i Boga. A na procvatu još prirodnih znanosti čovjek kršćanskoga mišljenja kao da podivlja. Priznat je, da srednji vijek u pojimanju znanosti ostade ukočen. Na tome su temelju i kašnje neki umovi kr­ šćanstva usredotočivali svoje mišljenje. Pa kao što je običaj kod čovjeka: da se za svoje drage ideje fanatizira po načelu nekog apsolutističnog čuvstva, tako i ovi umovi proglasiše drevni nazor o svemiru i svijetu jedino istinitim. Tako, kad i srednji vijek prigje u novi vijek, učenici starih nazora ostadoše nepromišljeno zaljubljeni u stare ideje. Znanost dakako bez obzira na ljudske hire ostane pri svojim sigurnim pronašašćima. Tako se je malo po­ malo prvašnji sukob nazora pretvorio u prezir nazora. Protivnici mržnju protiva onim nekim prekonzervativnim duhovima (osobito iz reda egzegeta) prenesoše na crkvu, a onda i na sve kršćanstvo. Ipak ne treba uzimati, da je borba proti spo­ menutim sredovječnim nazorima bila i malo iskrena. Ne. To je bila prosta finta, iza koje se krila skrajna oholost modernoga vremena. Ali je ta finta mnogo uspjela. Pro­ tivnici crkve (koji se dičiše, da imaju monopol znanja) upotrebiše ovu zgodu, da izrabe široku javnost. Oni sebe pioglasiše lučonošaijia; i uspješe dotle, da se s obzirom na znanost stvoriše kaste: „birokracija znanosti" i tobože srednja polutanska klasa. Velika je vladala neizvjesnost i trvenje. Protivnicima crkve uspije izvesti sudbonosno epohalan manevar za godine i godine. Naskoro je javno mnijenje (ne znam kojim pametovanjem bilo): da dobar vjernik crve ne može biti savremen Čovjek, moderan čovjek. Crkva se opravdano borila proti tome, ali dosta uzalud. Otklen je glavni neuspjeh bio, vidjeti ćemo kašnje. Protivnici crve, zavedavši tako javnost do okorelosti, prisvajahu si neko imponiranje. Sad oni počeše svoju neiskrenost i slabost kriti pod veliko krilo znanosti. I oslonivši se tobože na znanost počeše potkapati najprije temelj crkvi, pa onda u opće kršćanstvu. A sve se to tobože temeljilo na pozitivnim rezultatima znanosti; premda smo uvjereni da se nigdje nije dogagjalo toliko zlouporaba i krivotvorenja koliko baš u ovim dogagjajima. Kad bi vječni sud došo da sudi žive i mrtve, mnogo bii (da tako reknemo) filozofa zemlje izgledalo u pot­ pi puno drugom svijetlu. Kao što je podlo i užasno, da jedan državni činovnik pronevjeri milijune sirotinjskoga novca, tako je užasno što su mnogi i mnogi u ime to­ božnje znanosti pronevjerili ljudstvu povjerenje u crkvu — dapače i u Boga. To je nepojmljivo, osim što je žalosno - ali eto i takovih je zloća vidjela zemlja. Sad je borba tobože preuzela drugi oblik. Sad se radilo: da se ljudstvo oslobodi od okova crkve, koja da čovjeku ni duhu njegovu ne da naprijed. Uzaludu je bilo, što je crkva preporoditeljica ljudstva, što je crkva stvoriteljica današnje kulture. O svemu bi se tome dalo čo­ vjeka i uvjeriti, da je borba bila iskrena. Istančani čo­ vjek novoga vijeka htjeo se riješiti okova. Htjeo se ri­ ješiti praktičnoga kršćanstva. A baš u teškoći ovoga praktičnoga kršćanstva i jest ležala žilavost neprijatelja, ne više samo crkve već kršćanstva uopće ; (katoličke crkve samo kao prestavnice krćanstva). Nazori filozofski razdijeliše se sada u dvoje: na- �Prelom u Hrvatskoj i enciklika pape Pia X. protiva nauci modernizma. zori materijalizma i nazori kršćanstva. Ja uporito tvrdim, da samo dva filozofska nazora opstoje: ona dva spo­ menuta. Što se veli otsele n. p. o naturalizmu, panteizmu, haeckelizmu itd., to su lica jednog te istog boga Proteusa. Naturalizam je diplomatički, a panteizam je pjesnički materijalizam; „haeckelizam" je materijalistička filozofija ujedljivosti, izvraćanja i bogohule itd. Zlo sjeme (modernizam) malerijalističke filozofije htjede da nikne i u ogradi crkve. To se dogodilo na vrlo podmukli način. Sami neki vjernici crkve zabliješteni tobožnjim ugledom protivnika kršćanstva povjerovaše da je istina, što se baje o robovanju ljud­ skoga duha u okovima crkvenoga konservatizma. Pa se sad oni ponude, da spase ljudstvo — a time da tobože i ugled crkve spase. Htjedoše napraviti most nad velikim ja­ zom izmegju kršćanstva i ateizma (naturalizma), izmegju istine i oličene bludnje. A kako bi to ikada bilo moguće?! Izmegju istine i oličene bludnje nema dodirne točke, kao što nema ni izmegju kršćanstva i ateizma. Mora se priznati, da su oni pionirili na vrlo sladak način. Pomislite samo na dopadni „amerikanizam", pomislite na slagjani „reformni katolicizam"; pomislite na sim­ patične radove Scheila, Rosminia, Murria, Fogazzara i drugih! Njihova miso nekuda nije odvratna: ali nij odvratna tako, kao što nije ni umornom odvratan na­ pitak ledene vode. Tek što i ledeni napitak vode umor­ nomu donosi smrt, a i rečeni simpatični, dopadni i sla­ gjani radovi spomenutih učenjaka donose propast i uni­ štenje. A tim bi zatornije sve ovo po crkvu bilo, čim veću podmuklu nevinost na sebi nose. Kršćanstvo se nije osnovalo na simpatičnosti, slagjanosti i dopadnosti već na istini. Zato crkva niti je mogla niti je smjela trpjeti vukova u svojoj ovčarnici — i ne samo vukova, već crkva ne može u svojoj sredini trpjeti niti ikakvih sumnjivosti. Najprije je crkva išla opomenama, a kada opomene ništa ne uspješe, onda se latila najozbiljnijih srestava. Trebalo nas je jedanput već riješiti neizvjesnosti. U samim redovima kršćanstva bilo je nekada, da se stane na raskršću pa da se ne zna sigurnim korakom krenuti. Jedni su kao uzdisali potajno za slobodom ; a drugi su tobože plakali nad neuvigjavnošću crkve, moleći u Boga milost da jedanput pukne led konzervativnosti. Treći su upali u apatiju pa ne misleći ni na uzrok ni na posljedice krenuše mo­ dernom strujom u „birokraciju" znanosti. Želili su, da ih prozovu neovisnim učenjacima. Neki su od ovih tako daleko zašli, da su pljuvali za se. To se dogadjalo u prvim redovima; a u drugim se redovima doga­ djalo još gore. Dogadjalo se uprav sablažnjivih pri­ mjera za vremena kulture. Kako što se dogagja u naj­ prostijim političkim izgredima, tako se dogagjalo u ovako ozbiljnim i nježnim pitanjima. Svjetina (polunaobraženi) zavedena po demagogiji zabludjelih filozofa iz prvoga 169 reda poče proklinjati kršćanske istine, a ponijviše kr­ šćansko ćudoregje. Državni su im zakoni pritekli u pomoć sa svojim dubokim naglaskom o slobodi sivjesti. Hiperkultura inteligencije (a na čelu im Ernst Haeckel) proglasiše u nekoliko samo riječi riješen problem zagonetkama svijeta. Njima se nije dostojalo ni raz­ mišljati o istinama; oni naprosto proglasiše bankrot kršćanstva, bankrot morala — i uopće bankrot deizma. Učestaše kongresi slobodoumnih mislioca. Ovi kon­ gresi imadu donekle i ugleda. A čudnovato! Kako mogu imati ugleda kongresi, koji su sastavljeni od individua sumnjive'naobraženosti, a još više: sumnjiva kvaliteta? Megjutim se za ovo nije pitalo. I uopće je bio značaj spomenute polutanske kulture, da ne misli ništa. Na njima je ležala teška sumnja ćudoredne istančanosti. U vremena s ovakim obilježjima nije se moglo imati pouzdanja. To nam je dotle postalo bljutavo, da su se javljali glasovi proti toj hiperkulturi — makar i osamljeni. Spominjemo (osim ljudi iz crkve) Engleza Саг1уГа i filozofa Jasnaje Poljane. Ipak su uzaludu i ovi velikani dizali svoji glas. Zola sa svojim cinizmom više ima ugleda kod današnjega vremena, nego veli­ čanstveno gorda filozofija Lava Tolstoja. Ljudi druge klase preuzimaju vodstvo ljudske misli. Šta ima »bosjaštvo« Maksima Oorkija s velikanima filozofije, a ipak je on primijeniji od neumoljivo kritičnoga duha F. Brunetierea. I nama je nad ovim stanjem hiperkulture postalo teško. Crkva je marljivo osugjivala zle misli moderne kulture; ali bez znatnoga uspjeha. Čini se, da je time dizana reklama stanovitim strujama, budući da nije više istina i ljepota postala mjerilom genijalnosti ne­ kog učenjaka ili umjetnika, već veća količina podraživanja. Kršćanski redovi mislitelja i vogja morali su stro­ go stajati na osnovi rada i providnosti. Nije se smjelo ići donle, doklen se je došlo. Nije se smjelo pustiti, da nas kao omami tako zvana »birokracija prosvijetIjenosti«. Pa mi mjesto da uvidimo udaljenost staja­ lišta. na kojem je stajo duh ovoga vremena, mi se prevarismo u misli: da nije nemoguć sporazum. A upravo pioniri »sporazuma« učiniše onu pogrešku, koja je učinila: da crkva nije svojim radom toliko uspjela, kao što ispočetka rekosmo. Za to crkva uvidjevši po­ gibelj, u kojem se moderno društvo nalazi, pogje da barem spasi uzde, kojim bi se ipak nekako dalo upravljati s divljim bukefalom. Crkva je morala ugušiti u svojim redovima i pomiso na približenje ne duhu kulture, nego duhu opisane »hiperkulture«, koja ništa zajedničkoga neće da imadne s Bogom. Za to je crkva opominjala i pozivala »simpatične« katoličke naučnjake, da se kane luda nastojanja, koje nije koristilo nimalo, a škodilo je i njima i cijeloj crkvi. Oni te �170 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1907. imati znanost o metafizičnim istinama. Ne možemo imati znanost ni o jedinospasavajućem kršćanstvu. Ali m o­ žemo imati nešto drugo: možemo imati nekakvo unu­ tarnje čuvstvo ili osvjedočenje o nekoj istini. MegjuČuli smo glas Pia X. Zapravo u njegovoj enci­ tim, kako se i po sebi razumije, to čuvstvo i osvje­ klici nema ničega, što i po sebi samom ne bi bilo osu- dočenje imaju samo relativnu vrijednost; takovu vrijed­ nost, koja ne trpi apsolutne kritike. Ovo se čuvstvo gjeno već po svojoj naravi. U njoj se nalazi samo skup može uzeti kao pojav telepatije, koju naučava mo­ zabluda, o kojima kršćanstvo ne može ni pomislih, a kamo Ji da bi se raspravljalo. Začudno je, da je derna psihologija — ili ne baš kao pojav telepatije (koja opisani »modernizam« spao preduboko. Već nam po­ imade svoju sigurnu stvarnu vrijednost), nego kao ne­ staje teško vjerovati i u iskrenost »posrednika« izme- ko naslućivanje, koje apsolutno govoreć, može i ne gju kršćanstva i hiperkulture, makar osobnosti tih »re­ odgovarati svagda stvarnosti. Njihova nauka mogla bi se slagati s Kantovim kategoričkim imperativom. Po formatora« bile ne znam kako u vanjštini korektne. Kantu mi ne možemo kritičnim razumom d o zn ati: ima Njihov agnosticizam dogme i vitalna imanencija religijozne svijesti čine nam se kao anahronizam kršćan­ li Bog. Ali ipak da ima Bog, to nam veli kategorički skoga pojma i vjerovanja. Kako znanost tobože ne mo­ imperativ našeg unutrašnjeg osvjedočenja. Kako je ova že da posvoji kršćanskih, dogma, »reformni katolici« vjera labava, ne treba ni govoriti. I kako je ova vjera Širokogrudna! Po »modernizmu« svaka vjera ima pred htjedoše se duhu vremena približiti tako, da dogme Bogom svoju vrijednost. Svaka se vjera osniva na unu­ uzmu kao neke formule, kao neke motive vjerovanja. To biva nekako kao kod pjesnika ili govornika. G o­ tarnjim osvjedočenjima. Formule mogu biti različite, ali u glavnom samo neka se slažu: da ima Bog, koji vornik ima dokazati neku 'stinu, n. рг.; istinu božje kazni zlo, a nagragjuje dobro, pa je odmah dobro. opstojnosti. Sada, to je glavna stvar. Više se ne pita Dakako, ovaj modernizam i to naučaje, da je kršćan­ mnogo, kako će se to dokazati. On će uzeti ovaj ili onaj trop, ovu ili onu figuru. Odmah nam dokazivana stvo ipak od svih vjera najprva vjera, jer stoji u evo­ istina biva po tropim a i figurama jasnija. Ne pita se, luciji religijozne svijesti na najvišem stupnju. Sve vjere moraju se pretvoriti u kršćanstvo, jer to zahtijeva za­ da li bi svaki trop ili figura, kad bi ih metnuli naposepce na tezulju hladne logike - da li bi točno odgo­ kon evolucije i prednost najveće savršenosti. varali istini. To se ne pita. Glavno je, da oni imaju Dakle, nemogućnost, da mi dobijemo znanost o u savezu s ostalim dokazima smiso i svoju makar re­ metafizičkim istinama, »modernizam« zove »agnosticizlativnu istinu. Tako nekako »moderni katolicizam« pomom«; a onaj kategorički imperativ, ono unutarnje jima kršćanske dogme. Njemu su sve dogme samo osvjedočenje o nekim istinama, i onu otalen nastala neke formule, neke figure i tropi u dokazivanju glavnih religijoznu svijest modernizam nazivlje »vitalnom imaistina. Zapravo dogme i tropi mogu, kad se naposepce nencijom«. A šta može imati kršćanstvo s naukom mo­ uzmu, biti posve neistiniti. Uzeti ćemo primjer. U sve­ dernizma o »agnosticizrnu« dogme i o »vitalnoj imatom se Pismu govori o čudesima. Ali a čudesa imaju nenciji« religijozne svijesti? Nije li ovo osugjeno već to značenje, da u svojstvu neke sli e prestave ap- u samoj biti kršćanstva? Zar ima enciklika Pia X. solutnu mogućnost božjega poslanika, Druga je stvar, drugo značenje, nego da samo vjernicima prestavi po­ da ii je ta apsolutna mogućnost mogla doći do izra­ gibelj modernizma svojom potkrijepljenom osudom nje­ žaja u ovome redu sitvari?! Ili na primjer dogma, da gove nauke o »agnosticizrnu« i o »vitalnoj imanenciji«? je Hrist sin božji, služi po njihovu mišljenju samo Kad smo se mi skanjivali, da raskinemo sveze kao slika, da pokaže veliku božju ljubav prema nama s modernizmom, raskinu nam ih enciklika Pia X. Više i veliko njegovo sniženje. A odgovara li ta slika po nema nikakva ugovaranja. Posve nam je jasno, čega strogoj i aspolutnoj kritici svome značenju, o tome se moramo čuvati. Isto nam je tako jasan i pojam oni vele: da se ne može raspravljati. Dogma bezgrješmodernizma. Modernizam nije isto, što i napredak zna­ noga začeća mogla bi po njima značiti kao nekakvu nosti. Nije modernizam ni ono, što se razlikuje od formulu od stroge kršćanske i angjeoske, tako rekuć, starog sredovječnog shvaćanja; nije modernizam : tu ­ ćudorednosti, koju kršćanstvo zahtijeva od svojih. I mačenje biblije prema rezultatima moderne znanosti; tako dalje. Oni dakako ne niječu naprosto svih dogma, i nije modernizam n. pr. staru i preživjelu metodu ali vele, da se njih ne treba drukčije uzimati nego skolastičke filozofije zamijeniti novom metodom i no­ vim pogledima. A jest modernizam svesti kršćanstvo kao formule i trope vjerovanja. To oni pripovijedaju s ovoga razloga, što po njihovu mnijenju svaka meta- na ništicu onim formulama i tropima, koje malo prije fizična istina Ježi izvan dohvata naše pozitivne empi­ opisasmo. Kršćanski učenjaci nisu ni otselen ničim steg­ nuti više, nego prije godinu dana. Ne mora se n. pr. rije. Agnosticizam! Mi ne možemo nikakvim putem opomene nisu počuli, a šta je preostalo drugo crkvi, nego da se pobrine za svoje vjernike skrajnim srestvima: oštrom zapovijegju u enciklici »Pascendi Dominici Gregis«. �Prelom u Hrvatskoj i enciklika pape Pia X. protiva nauci modernizma. ni P. Wasmann lecati u naučavan ju svoje nauke o evoluciji, jer njegova nauka nije »modernizam«, ako i jest nauka prema rezultatima moderne znanosti. Ni sada iza enciklike »Pascendi Dominici gregis« neće je­ dan »modernist« biti manji katolik, nego što je malen bio prije godinu d an a; i ako priznajemo, da će poslije enciklike imati još i notu izričite osude. Ne vidimo dakle u enciklici nikakve nove istine, za koju prije nismo znali. Tek vidimo ih u originalnom svijetlu. U glavnom nema ni zapovijedi nove, koja nam nije i prije kao uključna zapovijed na duši ležala. A prizna­ jemo, da su one neke uključne zapovijedi sada i po­ zitivnim zakonom postale obligatorne. Enciklika svojom namjerom ima tu nakanu, da ljudstvo pouči o pogibelji »modernizma«; ima i tu na­ kanu, ne bi li se »modernisti« povratili na stazu kr­ šćanstva — ali glavna joj je svrha, da u vodstvu kr­ šćanstva (u kleru) ne bude nikakve neizvjesnosti, ni­ kakva pogagjanja s »modernizmom«. Kler mora biti pun stalnosti i osvjedočenja. Sav njegov rad mora ovim dvama obilježjima biti jasno označen Osobito znan­ stveni rad klera nek je obilježen stalnošću i osvjedo­ čenjem. Prema ovome možemo vidjeti, koliko baš zna­ čenje ima enciklika za nas Hrvate. Za nas ona imade mnogo manje značenja, nego za druge zemlje. Enci­ klika je, kako rekosmo, na prvom mjestu namijenjena onim, koji imaju vodstvo u kršćanstvu, pa bi to vod­ stvo rado upotrebiti u pokušajima za paktiranje s »mo­ dernizmom«. Neću baš dotle reći, da se i kod nas nije tu i ovdje dogodilo slučajeva neop eznosti; ali glavno je, da »modernizam« u naše vodstvo još nije ušo. Dakako, da ja u vodstvo ne brojim naše »moderne«. Megjutim, i kad bi naša »moderna« spadala u vodstvo, ipak na njih upravo enciklika nema glavnoga rilja. Enciklika cilja na one, koji bi htjeli paktirati s opi­ sanim »modernizmom«; a naša »moderna« ne samo da je paktirala & »modernizmom« davno (stupanj nad ni­ šticom), nego ona sada više kao da neće da paktira s kršćanstvom (stupanj pod ništicom). Mnogi, koji ne promišljaju stvari dovoljno, mo­ gu misliti, da je ovaj sud prestrog, ali ih upozorujem da razgledaju okolicu, pa će se osvjedo­ čiti jasno. Nije opis »modernizma« enciklike, da on niječe kršćansku etiku, a jest vidjeti u danim pri­ likama kod naše »moderne«, da ona malo misli na kršćansku etiku. Naša dakle »moderna« za pravo ne spada u modernizam enciklike, nego ona spada nekako u anarhizam proti svim dogmama i proti kršćanskoj etici. U enciklici opisani »modernizam« opet nekako iznosi ideje općenitije, ideje neke obljubljenosti, dočim naša »moderna« iznosi ideje posve privatne i kavan­ ske vrijednosti. Pa bi se u nas mogla naša moderna uzeti kao odraz bohemstva ili anakreontizma. A i to 171 moramo reći, da kod nas opstoji samo pokret one pro­ zvane »moderne«, ali taj pokret radi svoga ciničkoga značenja nema odziva u narodu, komu je nepristupan onaj duh. Prema tome pogrješno rade oni, koji bi u našem životu htjeli silom konstatirati na neku školu »moderne«. Maleni broj i osamljeni broj bohemskih knji­ ževnika ne čine struje, ako se i mogul ubrojiti u po­ kretače neke ekstremne bludnje. Pa da bi onaj broj naših pristalaca »moderne« i bio dovoljan, da sačinjava neku školu, ipak njihov se pokret ne može zvati knji­ ževničkom školom, što nemaju dovoljan broj osobitosti, po kojima bi se mogli razlikovati od drugih književnih škola. Njihov protivluk kršćanskoj etici i njihova ras­ puštena formalnost U duševnim proizvodima zaista nisu dovoljlne osobitosti. A šta bi rekli o filozofima? Mi filozofije nemamo, osim kršćanske. Od »mladih«, koji bi valjda htjeli diametralno stati kršćanskoj filozofiji (i koji privatno stoje diametral'no kršćanskoj filozofiji) nemaju sposobnosti, da svoje nazore filozofski obrade. U nas se može samo govoriti o eklekticizmu nekršćanske1 filozofije. A taj eklekticizam to je već kao znak duševne slabosti ili nespo­ sobnosti. štogod se kod nas protivno kršćanskim nazori­ ma čitati то£е, sve je to uneseno bez osvjedočenja iz tugjine. Za to je kod nas lako načitati od jednog te istog pisca, gdje sve moguće nazore referira i prima, ne gledajuć ni malo, da li se protive prvim primljenim nazorima. Glavno je samo, što se traži: da primljeni nazori budu protivni kršćanskome shvaćanju. A to je znak nesregjenosti. To je znak, da nam kod kuće stoji razrovano. Oni bi osamljeni primjeri tobožnje »moderne« bili javno odbačeni od naroda, da je kod nas uregjeno bilo onako, kao što sada mora biti uregjeno poslije enciklike Pia X. 1 upravo s ovom našom nesregjenošću dolazimo u dodirnu točku s pa­ pinom enciklikom — dolazimo u dodir s oncm točkom, po kojoj se i nas enciklika »Pascendi Dominici Gregis« tiče. A inače nas se mnogo ticala ne bi. Ja sam nastojo dokazati, da je »modernizam« spoj izmegju »birokracije znanosti« (koja većim dijelom ispovijeda materijalis­ tičku protivakršćansku filozofiju) i izmegju kršćanstva. Taj spoj čisti je deizarm; čisto je nijekanje objave i svake pozitivne vjere — i ako bi on po nekoj nedošljednosti, po nekomu iskoku htjeo, da sačuva ime kršćanstva. Po tome se vidi, da je »modernizam« rogjen iz materijalizma, iz »naturalizma«. A tim bi se putem mogo i nama uvući. Mi na to nijesmo svra­ ćali očiju. Bili smo mirni, nastojeći: da se pokažemo prema pokretu »mladih« donekle indiferentni. A to je bilo zlo. Prelom u Hrvatskoj, koji se mogc svaki čas očekivati radi drskosti onih osamljenih pristalaca Haeckelove filozofije, nije nastupio. To je bilo po usudu valjda ostavljeno enciklici Pia X. A enciklika je već �172 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1907. izišla i mi smo je čuli. Ona je i u krjepost stupila. Držimo encikliku kobnom; ali ne u zlu smislu po na­ rod, nego u ovome smislu: da je od danas nasto prelom u duševnom životu Hrvata. Ako se ne varam, da su pisci protivakršćanskih, nazora osamljeni, onda će prelom imati maleno značenje. Značit će samo to, da spomenute pojave nemaju kod nas otselen ni mjesta, gdje bi svoje slabašne kosti odmorile. Ako li pokret »mladih« preko našeg subjektivnog uvjerenja bude našo jačega korjena u narodnoj inteligenciji, onda stojimo pred prelomom, koji će svakako daleko odjeknuti — a bojat se je i toga, da svojom kobnošću našeg na­ rodnog života ne dovede u teške dane bure i lomJjavine. Ne znamo hoće li ove pojave imati toliko sa­ milosti, da žrtvuju svoje slabosti dobru naroda, ili će biti toliko sebični, da zapodjenu boj protiva Hristu? A nas što se tiče, mi smo odbacili svaku neodlučnost, pa znamo što nam je činiti! Zove nas istina i dužnost! Enciklika imade i praktičnu vrlo obilnu i lijepu stranu, koja joj ponajviše *' daje notu origin dnosti. Ne zadovoljavajući se samo neplodnom (makar i kako genijalnom) raspravom, ona nam krši svom snagom našu možebitnu neodlučnost, dajući nam nekoliko izri­ čitih zapovijedi, kojima bi se imalo na put stati prodi­ ranju »modernizma«. Te zapovijedi dolaze od vrhovne vlasti, pa mislimo da se neće niko naći, ko bi ih nastojo obići. Neću ovdje govoriti o onome, što spada u enciklici na naš episkopat, koji će svoju stranu i znati i htjeti izvršiti; nego je nama stalo do onoga, šio spada na nas sve. Stvari su općenite pa ih ne treba kriti. Svima nama lebdi pred očima sve ono, čime nam nova vremena u Hrvatskoj prijete. Ne može nas niko pokuditi, da nismo znali pogledati oko sebe. Mi smo znali gledati, pa smo dapače i ugledali dovo Ijan doseg zla, koje nam prijeti od pokreta protivničke struje. Mi smo se sastajali i znali se tužiti jedan dru­ gome nad zlim znacima. Ipak imade nešto, što nam kao težak kamen na srcu leži i savjest nam prekorava. Ta mi smo samo uvigjali, ali nismo bili dovoljno požr­ tvovni ni pothvatni. Makar to za nas sve glasilo kao optužba, ipak je tako. Mi smo samo z n a l i , ru m j e 1i i m o g l i , ali kad je god došlo do lomljenja kruha, bježali smo u kraj i prišućivali smo se. Ako hoćete: bili smo i škrti u zauzimanju za ovu stvar. Istina je, makar bila i gorka. Govorit ćemo otvoreno, jer nam je dodijalo sakrivati grijehe naše. Tako je svaki od nas znao govoriti, da moramo u borbi proti neprija­ teljima kršćanske misli upotrebiti ista srestva, koja i oni upotrebljuju — štampu. Malo smo se oko tega bri­ nuli. Mi imademo dobar broj štampe, ali je pitanje, kako stoji prema neprijatelju? Je li naša štampa snažna kao i neprijateljska? Je li opskrbljena dobrim oružjem? To su pitanja, na koja je teško odgovoriti, a da sami sebe ne uvrijedimo. Utaman je plakanje naše. H o­ ćemo Ii sada po enciklici papinoj moći izići u svijet i od njega zahtijevati, da bježi od neprijatelja kršćan­ ske misli, koji sje štampom brani, kad mi slučajno ne bi imali čime drugim nadoknaditi inteligentna duha?! Zaludu je svaka suza i opominjanj|e, kad XX. vijek ne može biti bez privlačive duševne hrane. I ako nekako s političkim listovima krpimo, kako ćemo zakrpiti po­ hlepu moderna čovjeka sa beletrističkim revijam a?! A ipak ne ide se u rat bez dovoljne opskrbe! iEnciklika sa svojim tražbinama zatekla nas je donekle pospane. Mi smo |se prenuli, ali se osjećamo vrlo slabašnim. O sje­ ćamo se slabašnim, jer jake štampe nemamo. Lako je »modernizam« lomiti u Francuskoj ili u Njlemačkoj, kad su katolici spomenutih zemalja shvatili raspoloženje modernih vremena. A baš štampa, to je u nas tajna Akilove pete, koju će neprijatelj posve zgodno u sopstvene svrhe upotrebiti. Premda moramo i to priznati, da nije ni vodstvo samo krivo ovoj stv a ri; kriv je i narod naš. Ali opet mi smo ga zapustili. Mi ako znademo za naš još neosviješćeni narod koplja lomiti, morali bi znati i to, da narodu rekn,emo, šta i mi od njega zahtijevamo. Slušat ć,emo se megjiusobno. Uz to nam i ovo mora biti poznato, da će štetno po narod biti, ako se jednostrano odgaja. Siriti u narodu prosvjetu, odgajati narodni podmladak, šaljući ga na škole a uz to ne jačati ga i s piogleda vjerskoga, to bi moglo i po nesreći poći. Usporedo s ojačanim narod­ nim životom moramo i vjersku svijest u narodu jačati. Drukčije će nas najkašnje zla sudbina naša na p oka­ janje natjerati. Držim da je i ovo, što u zadnjim retcima rekoh, duhu papine enciklike. Šteta, što se od nemara ne prebudismo sami, nego nas enciklika morade probu­ diti. Ipak nikakvo zlo nije tako veliko, da i gore ne može biti. Nije kasno, ako i sada poslušamo glas vr­ hovne vlasti, pa krenemo naprijed svim silama. Premišljavanja nema. Ako nije moguće drukčije nepri­ jatelja predebiti za Hrista, onda učinimo i prelom. Od dva zla manje se izabrati mora. Ali to mora biti ne sutra, ne preksutra, nego odmah. Ne pustimo nepri­ jatelju vremena da se meterizi. Geslo je naše, da u na­ rodu sačuvamo vjeru; a prema tom e i kršćanske misli moraju otsjevati u našoj knjizi, u našoj štampi. Ako se dio naše štampe i dalje htjedne uzdržati na svojoj bludnji, onda šta nam preostaje, nego takovu štampu goniti iz naroda. A našu štampu moramo jačati. Sva­ koga je dužnost velika izvršiti papinu zapovijed, ko­ jom njegova svetost hoće, da više kršćansko pero ne smije unići u nekršćansku štampu. A i to je naša du ­ žnost, da kršćansku štampu u narodu svim marom širimo. Da navedem jednu prispodobu: ko što je naša jo �Život i rad Ivana Frane Jukića. sveta dužnost podupirati n. pr. »Napredak« ili »Družbu sv, Ćirila i Metoda« i njihove kašice zahtijevati u sva­ kome javnijem lokalu, cako je i druga naša dužnost, da od svakog narodnog udruženja (od čitaonica, po­ družnica itd.) zahtijevamo neka prima naša glasila, naše revije. Ako smo vogje u narodu priznati, onda mora 173 i narod priznati naše želje kao auktoritet. Tim bi izvršili naredbe enciklike »Pascendi Dominici Oregis«. Mislimo, da će nas narod poslušati i s ovo riječi. Premda ćemo mi o ovoj stvari i kašnje govoriti. O. J. M a r k u š i ć. Život i rad Ivana Frane Jukića. Na temelju rukopisa o. Aug. Ćorića napisali o. J. M arkušić — o. B Š k arica. (Nastavak.) Martić u „zapisniku1) agencije države i naroda katoličkoga u Bosni" od god. 1856. pod br. 5. piše o Jukiću, kako je pito Churšidpašu za uzrok Jukićeva progonstva, a on da mu je odgovorio: „Sve je carstvo uvrijegjeno onim njegovim poznatim punktovima u zemIjopisu bosanskom obnarodovanim i drugim politiku dirajućim spisima" — a sve to opet da je prevedeno u turski jezik. Omer-paša optuži Jukića u Carigradu kao pogibeljna čovjeka po državu. Držimo da je Omer htjeo opširno i temeljito dokazati Jukića krivnju, pa je za to i one točke: „Želje i molbe kristjanah u Bosni" pri­ kazane Abdul-Medžidu (iz zemljopisa Slavoljuba Bo­ šnjaka) priveo na turski jezik i pošlo kao optužbu u Carigrad. Zbilja su one „želje i molbe" bile pogibeljne po samovoljnu upravu tursku, ali Omer, ako je htjeo biti vjeran samovoljnom devletu, nije barem smio učinit korak naprijed (radeć o oslobogjenju Bosne), a dva ko­ raka nazad (izdavši podlo Jukića). Tom optužbom, pa sunećenjem renegata i onim oduzimanjem oružja raji zbilja Omer-paša prilično svoje tragove pokrije. Uz to je još i silu svećenstva, kao što i ostaloga kršćanskog puka potrpo u tamnice. Reda dogje i na Omer-pašine tijesne prijatelje. Tako padoše u sužanjstvo seraskerovo i Jukić, ali ne samo Jukić, nego i desetak još prjesnijih po dinu prijatelja, k a o : Mustaj-paša Babić, Fazli-paša Šerifović, Mehmedpaša Biščević, Derviš-beg Krupić-Majdanski i Ali-beg Džinić. I Martić bi strado, da mu Atanacković ne dade austrijskog pašoša.*2) A buduć je Omer-paša bio prijatelj Martića, a po nevolji i Atanackovića, onda — da se izmakne ne smjede pokazivati pravoga uzroka, što je uhapstio Jukića, (da time ne pokaže svoje beznačajnosti), nego morade šarati: da je Jukić pronevjerio novce. Dapače u tu svrhu morade i neke vrste istragu provesti. Tako Jukić morade stradati, da spasi poštenje O m erovo.3) ') Ovaj se „zapisnik" nalazi u knjižnici fojničkog sa­ mostana. 2) Zapamćenje fra Ive Krilića. s) Glede cijele ove stvari vidi „Dva ulomka i t. d.“, „Seraf. Perivoj", br. 5. 1907. Za uzrok Jukićeva pada doprinijelo je i ovo: Omerpaša je šatro Muhamedance kao nijedan drugi njegov prešasnik. Mnoge posla u progonstvo — u Carigrad, I ako su bili prognanici, nijesu morali ni htjeli šutjeti, Znamo otprije, da su one vezire, koji bi im bili nepovoljni, tužakali i opadali u Carigradu, i da su u tome uspijevali. A na Omera mogli su se tužiti stoput više. Dosta im je bilo reći, da je Omer poturica, da ne klanja, da su inu paše bezvjerci, da njih kao prave Muhamedove Sljedbenike nemilo progoni, da kršćane miluje, a fratri da su mu savjetnici i t. d. Ako su još uz to zlatnim cekinom u Carigradu kojega dostojanst­ venika potkupili, to njihov vapaj nije bio uzaludan, nego Omera kucnulo po glavi, a ovaj da se opravda, okre­ nuo politički pravac i stao s kršćanima i s fratrima strožije postupati, a svojega najboljega prijatelja — Ju­ kića zatvoriti. O svemu tome piše o. M. Nedić kao o uzroku progonjenja kršćana; i da je zbilja bilo naregjeno Omerpaši, da se svi, koji su bili inovjerci u njegovoj vojsci neobrezani, obrežu. Omer je naredio i bili su obrezani u Banjoj-luci. Evo kako to Nedić zanimivije pripovijeda: „Pribjeglice (iz Magjarske) postavši renegati, svaki je sebi nadjenuo ime: Mehmed, Muhamed, Murat i t. d., al turkovanja nisu držali, niti su postili ramazana, pa mlogi nisu ni obrezani bili. Sve je ovo bilo u očima i pašam vojničkim i najviše muhamedancem bosanskim, te radi toga tužili su Omera, da je potlačitelj vjere svetčeve, jer on i koji su oko njega kauri, ne samo da ne obslužuju vjere Muhamedove, nego nisu ni sunetiti; pa je radi toga Omer bio ukoren. A on da posvjedoči, kako je pravi Muhamedanac, navijesti progonstvo kršćanim i izvrši ga na fratri. Suviše Omer naredi: neka se svi renegati dosad neobrezani, odmah obrežu. Kako mi je kazivo Ijekar Arlin Ermen, ta krvava svečanost u Banjojluki ovako je obavljena: Zapovijedi O m er: neka renegati (bilo ih je oko 85) položiv oružje igju u bol­ nicu, pa da će tuđe nešto prati i čistiti. Megju njih se umiješaju vojni zapovjednici turskih nizama. Kad se renegati zbiju u bolnicu, tada do 400 vojnika turskih s golimi sabljami i s njima nekoliko berbera sa zavoji �174 Br. 11. Serafinski Perivoj. i melemom upanu u bolnicu i počmu silovati svakoga neobrezanoga, nek se pripusti obrezati. Zametne se strašna vika, jauk i pomaganje. U toj smetnji dva si bjegunca smrt zadadu; a drugu dvojicu nizami na ko­ made izsijeku; jer nisu hotjeli predati na obavljenje njim sramnoga, a Turkom svetog djela.“ (Vidi Nedić: Poraz Basa, str. 140.) 1907. Odselen nećemo nalaziti u životu Jukića i Omera kao prijatelje nego kao neprijatelje ; Omera i nadalje kao bezdušnoga i beznačajnoga gospodara, a Jukića kao sužnja i prognanika. Koliko istine sadrže ove riječi, či­ tatelje će razabrati iz slijedećih crta. (Svršit će se.) VI J ES NI K. Naša domovina. Potsjećanje svim očima gvardijanima i župni­ cima. U 9. broju „Seraf. Perivojdu od ove godine okružnicom pod br. 989. išće se od oo. gvardijana i župnikđ statistički iskaz naše provincije prema obrascima tamo navedenim ; a ovaj se puta potsjećaju oo. gvardijani i župnici, da nalog okružnice odmah izvrše. Redodržavništvo bos. f r a n je v a c a . Mostar: t 0. A. Zubar. Javlja nam se vanredno tužna vijest, da je na 6. ovoga mjeseca preminuo u Gospodinu mnp. o. A. Zu b a c , eksp’ uvincijal, generalni eksdefinitor i višekratni izaslanik generalov. Izrazujući duboko sažaljenje posestrimi provinciji nad gubitkom, želimo i odličnom pokojniku svjetlost vječnu' Uzdamo se, da ćemo dobiti opširniji izvještaj o pokojniku od kojega upućenijega pera iz Hercegovine. Slavlje u Fojnici. U istinu vanredno slavlje! Go­ dine 1857. reći prvu svetu misu, pa kroza sve one ve­ like bure prevaliti sretno 50. godište misenja. a u 73. godini života onako još odlična zdravlja stupati na oltar — poželjno je ali nesugjeno i svim drugim smrtnicima. Mi mu možemo zamjeriti. Možemo zamjeriti ne samo dugu životu, nego i dobru svjedočanstvu. Rad, trizmenost i zanos snaže čovjeka ne raskošno življenje, ne mlitavost. Časni naš starina, poštovani o. M. Mi l i če vi ć, slavio je 27. prošloga mjeseca u samostanu sv. Duha u Fojnici svoju pedesetgodišnjicu misništva. Osim do­ broga zdravlja, koje svečaru davaše prigodu, da uživa u daru božjemu, uživo je starina i u skupljenom krugu braće i prijatelja, koji dogjoše s mnogih strana pro­ vincije. Mnoštvo dobrih prijatelja najljepša je odlika i najiskrenija utjeha života. I tu odliku, kako vidjesmo, imade naš časni svečar. I mi obilna srca iskrene odanosti i ljubavi česti­ tamo našem svečaru, želeći mu u društvu dobra zdravlja i još zadovoljan broj godina života! Zagreb: Vrlo upadne pojave. Bezbožno pisanje »Slobodne Riječi« o sakramentu Pokore, neprestano zadirkivanje »Pokreta« i drugih naših listova u naše svetinje, pa izjave nekih pale na nekim »naprednjačkim« (?) skupštinama, valjda će nas jedanput probu­ diti iz dubokog sna. Mi smo na piutu vjerske anarhije. Valjda će nas ovi dogagjaji osvijestiti! Mi smo stajali mirno, kao da nam ništa ne fali. Donosimo ovdje nekoliko misli iz govora naprednjaka dra M. Heimerla; ništa nećemo komentirati, jer svaki čitatelj može sam sebi sud stvoriti o dohvatu zla sadržanog u onim mislima. Heimerl govori o »rastavi crkve od države^. On veli, da je ovo temeljno načelo napredne stranke. N a p r e d n j a c i će o s l o b a g j a t i d r ž a ­ vu od s r e d o v j e č n e p r e v l a s t i c r k v e . K o n ­ k o r d a t u H r v a t s k o j j e s t s r a m o t a . T o je p o š l j e d i c a g e s l a : »Bo g i Hr v a t i « . » N j e g o ­ va j e s v e t o s t « p o n i z i l a d r ž a v u d o s t v o r a m i l o s t i n j e . K o j a d r ž a v a d o p u š ć a d a j oj p a p a i m p o n i r a , n i j e v r i j e d n a da ži vi n e k a p r o p a n e za 24 s a t a ! ( Da k l e i H r v a t ­ s k a r a g j e n e k a p r o p a n e za 24 s a t a , n e g o d a j oj c r k v a i m p o n i г a! — op. ref.). Br a k mo ­ že b i t i za k a t o l i č k u c r k v u s a k r a m e n a t , al i za d r ž a v u t o ne s m i j e bi t i . S h v a ć a n j e b r a k a kao k o n f e s i j o n a I noga či na d a v n o je v e ć n a p u š t e n o . O d u z e t i c r k v i tu v l a s t z n a č i o s l o b o d i t i n a r o d od š t o k a k v i h šikanaci j a. N a p r e d n j a c i ni su s a mo p r o t i ka­ t o l i č k o m kl e r i ka l i z mu, već i p r o t i p r a v o ­ s l a v n o m, pa m u s l i m a n s k o m . O v o je p r a ­ va b o r b a za s l o b o d u c r k v e . F u r t i m a š i bi na r o d htjeli pod l i j epom de vi z om prepor a g j a n j a u H r i s t u p o v e s t i u c r n u noć. A Marjanović je na istoj skupštini reko: k a k o se n a p r e d n j a c i ne b o j e Ma g j a r a , n e g o t e ­ li ća, š t r e b e r a i m r a č n j a š t v a . Dakle iz pro­ sutih misli dra Heimerla, pa jedne samo navedene iz­ reke M. Marjanovića slijedi, da sva borba naprednjaka i ne ide za drugim, nego da ruši temelje crkvene vlasti u Hrvatskoj. Njihova je stranka osnovana samo u tu svrhu, jer druge svrhe nemaju, kad su im Magjari ništica, s kojom oni ne računaju. Nismo li sada u u vremenima, koja navješćuju progon crkve?! Osim narodne borbe, mi idemo i u borbu kulture. Napred­ njaci nas upravo vraćaju u doba »mračnjaštva«. Mo- �Vijesnik. derna miso država veli, da se nada sve treba kloniti vjerske borbe - a kad naprednjaci meću prvi cilj svojoj stranci, da potaknu vjersku borbu, nisu li onda mračnjaci ?! Očekujemo na ove pojave reakciju svih svjesnih kršćana u Hrvatskoj. Jedan se glas već čuo. Narodni zastupnik Juraj Tomac piše u 230. broju »Hrvatstva«: »Od najnovijega vremena počelo se sustavno na­ padati i na nekim skupštinama a osobito u stanovi­ tom novinstvu bud direktno bud indirektno katoličku vjeroispovijest, katoličke institucije, katoličke običaje, katoličke uredbe i katolički nauk, a da i ne spomi­ njem navala na katoličko svećenstvo! Pitamo se mi katolici, da li je to poznato onima, na koje to spada? Ili jest — ili nije? Ako nije, to je dosta žalosno; ako pak jest, tada i žalosno i sra motno. Pitamo se mi katolici ovako: 1. Da li je u Hrvatskoj katolički vjerozakon za konito priznat? 2. Kada su ukinuti kazneni paragrafi o smetan ju vjerozakona, o draženju na neprijateljstvo protiva vjerozakonskim družbama? 3. Da li sveudilj hrvatski narod ui ogromnoj ve­ ćini ispovijeda katoličku vjeroispovijest? — i napokon 4. Otkakda je postala katolička vjera i njezin mo­ ral otvoren nišan svakomu, koji hoće u njega gagjati kamenom ili blatom ? Katolički narod očekuje od svoga episkopata, da se upita na nadležnom mjestu, kako se tamo sudi o tim bezbožnim napadajima na svetinje hrvatskog ka­ toličkog naroda. To hrvatski katolički narod očekuje od svoga episkopata, ali pruža episkopatu svu svoju pripomoć. Jest, hrvatski katolički episkopat slobodno može ra­ čunati i na krv hrvatskoga naroda. Prolijevaše naši stari krv za svoju vjeru, hoćemo i mi eto n a s! Hrvatski sabor mora reći svoju. Zastupnike u hrvatski sabor poslao je u ogromnoj većini baš katolički narod.« Ruska Poljska. Vilnski biskup Ropp. U skorije se vrijeme mno­ go govorilo o premještaju i o otstupu, dapače i o pro­ gonstvu vilnskog biskupa Roppa. Ovo se je sada dogodilo; biskup je Ropp prognan iz svoje biskupije. Da, ruska je vlada već jednu punu godinu nastoja, da biskupa Roppa makne iz njegova djelokruga. Putovanje Vladimirova, nastojnika u departementu „za strane vjere" u Rim djelomično imalo je i tu svrhu, da spomenutoga biskupa primjesti u Kielce. A budući sveta Stolica nije na to pristala, biskup je ponovno prizvat u Petrograd „ad audiendum verbum". Taj je poziv bio preteča njegova progonstva; a isti je postupak bio i pred progonstvima njegovih triju 175 prešasnika na vilnskoj stolici: biskupa Krasinskoga prognaše godine 1864., Hrynievickog god. 1885., i Zvieroviczkoga 1902. Razlog što je biskup Ropp pao u nemilost kod ruske vlade više je političke naravi, nego li vjerske. Biskup polonizirani Kurlandez ima neustrašivo energi­ čnu narav, u uz to je i veoma užgani pastir. Osim to­ ga nije smeto nimalo da ga političke struje sa sobom ne ponesu: naslagjujuć se mesijanističkim idejama i nadaju­ ći se uvijek slobodi svoga naroda. Za to on i mnoge moderne ideje (osobito one socijalizma) veoma optimis­ tički sudi. Na početku ustavnoga života sastavi on u Litvi političku stranku, koja je svojim ekonomskim pro­ gramom bila vrlo blizu ljevici dume. Poslije svoga iz­ bora za prvu dumu bio je preopozicijonalan i uza sve to, što su kadeti imali demagošku taktiku, ipak je bio s njima u neprestanom doticaju. Po raspustu dume povrati se u Vilnu, gdje još većom snagom poče dje­ lovati na crkvenom i na kulturnom polju — a za te stvari dogje u konflikt s ruskom birokracijom, On se uspro­ tivi ruskoj vladi, koja htjede ustanoviti komisiju s tom zadaćom, da poljske molitvene knjige privede u ruski jezik. Zamjernom se je takogjer odvažnošću opro porusivanju katoličke djece u župničkim školama. Dobri biskup! Prosvjeta. Monakov: „Društvo Calderon za promicanje kr­ šćanskog kazališta." Franjevac P. Ekspedit Schmidt, pjesnik i literarni povjesničar prošle zime osnova u Monakovu društvo „Calderon" za promicanje kršćanske kazalištne umjetnosti. Prva je namjera spomenutoga društva, da uvodi u kazališta kršćanske komade. Ovo poduzeće moramo pozdraviti, ako se samo sjetimo na kakvom ćudorednom stupnju stoji kazalište. Na 26. lipnja ove god. prestavljan je u monakovskom kato­ ličkom kasinu „Čudotvorni mag" od Calderona. Uspjeh je bio sjajan. Spomenuti su komad izvodili umjetnici od zvanja. Stojimo dakle na pragu novoga pokreta. Vrijeme će valjda prihvatiti ukus za obnovljenjem kr­ šćanskog kazališta. Ako nije rano, nije ni kasno da se očisti štala Avgijasova. Sveto Pismo. — Zanimiva statistika. Švicarski bo­ goslov Jakov Kristijan Iselin (rogj. 1681., umro 1737.) nije žalio, da se dadne na veoma dosadan posao. Kroz pune tri godine, a na dan po 8—9 sati sjedo je za sto ovaj bogoslovac, da točno izbroji: koliko sveto Pismo ima stihova, riječi i slova. Po njegovu sveto Pismo imade 31.173 stiha, 773.662 riječi i 3,566.480 slova. Sam veznik ,,i" dolazi u svetom Pismu 46.227 puta, ime „Jahve" dolazi 6.755 puta. Nuzgredno budi spo­ menuto, da kuran (za muslimane sveta knjiga) imade 77.639 riječi i 323.015 slova. �176 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1907. Društvu za gradnju nove crkve sv. Ante u Sarajevu pristupili su nadalje: Župa Zovik. Prinosnici: Antun Matijašević, Pejo Ilić, Ivo Nikolić, Pilja Nikolić, Marko Nikolić, Stjepan Nikolić, Ruža Nikolić, Pejo Andrić, Luča Andrić, Ruža Andrić, Serafina Plavotić, Ana Itrič, Antun Matijašević, Ilija Tunjić, Pejo Tunjić, Ilija Radošević. Župa Foča. Prinosnici: Mato Aračić, Josefina Šarić, Josip Klima, Pejo Perić, Luka Anušić, Marko Rašić, Stijepo Rašić. Ivka Mandić, Marija Mandić, Kata Simić, Anto Matanović, Ruža Matić, Marko Perić, Mijat Tolić, Marko Ivić, Miše Ćorluka, Jakob Pranjić, Juro Matanović, Mara Jurković, Mara Krajnović, Ilija Perić, Ilija Kurtušić, Marija Tolić, Jela Tamas, Anica Tolić, Pejo Gavran, Ilija Gavran, Ivka Gavran, Pejo Pranjić, Doma Jeleč, Juro Ključević, Bariša i Ivka Šimi^ Banša Rašić, Franjo Sedlaček, Ivan Marić, Franjo Grlić, Franjo Doleček, Jela Gavran, Stijepo Čičak, Doma Babić, Juro Galić, Ilija Mandić, Tadija Jurić, Ilija Čičak, Jakov Rašić. Župa Podhum. Prinosnici: Mara Kožul, Petar Mijić, Jakov Marković, Ruža Kožul, Ruža Šimunović, Anica Kožul, Mato Krešo, Angja Krešo, Cvita Vujčević. Župa Bučići. Prinosnici: Kata Grabovac, Manda Blažević, Anto Blažević, Ana Zvizac, Mare Džambas, Janje Krasa, Angje Skopljaković, Mande Marijanović. Ivo Filipović, Marin Mijo, Matukić Niko, Skopljaković Mato. Župa Zelinovac. Prinosnici: Josip Balen, Petar Matijević, Ilija Bakić, Mile Skender, Dane Matiević, Jakov Matiević, Ilija Matiević, Ivan Baleri Anto Bužonja, Jozo Bužonja, Ilija Javor, Ilija Balan, Niko Krmežević, Mile Javor, Jozo Katalinić, Kane Matiević, Pavka Matiević, Ana Matiević, Jeka Matiević, Petar Javor, Petar Knežević, Ante Katalinić, Franjo Javor, Marija Katalinić, Ana Javor, Jure Jurjević, Jeka Jurjević, Jakov Jurjević, Marija Jurjević, Marta Skender, Ana Kovačević, Mile Kovačević, Ivan Pavičić. Župa Dubrave. Prinosnici: Marija Miličić, Lucija Dilberović, Katarina Jurišić, Manda Hrgovčić, Juraj Dolić, Ruža Ivanović. Župa Kiseljak. Prinosnici: Ivo Šakić, Angja Marković, Ivan Šakić, Anica Vujić, Marica Grgić. Župa Dželilovac-Podkraj. Prinosnici: Anto Bilavčić, Luče Betunac, Mato Malić, Franjo Škulj, Anto Jozipović, Ivo Gavranić, Filip Dovodja, Mato Dovodja, Martin Djak, Frano Žilić, Anto Ivkić. Župa Crkvica. Prinosnici: Ivo Kašić, Angja Dilber, Jelka Batista, Marta Kolak, Juro Skelo, Ivo Perić, Jakov Perić, Luča Miletić, Manda Skelo, Niko Grbavac, Angja Dilber, Angja Dilber-Batista, Ivka Skelo, Mato Knežević, Kata Jelavić, Ana Vuković, Marko Turić, Jakov Mioč. Župa Odžak. Utemeljitelj: Mihajlo Levar, financ. priglednik. Župa Fojnica. Dobročinitelj I. reda: Obitelj Milišić-Luckić, Pero Perica III. reda. Prinosnici: Mara Stojanović, Kata Oroz, Niko Musić, Andrija Miškić-Bošnjak, Marko Bošnjak, Andrija Bošnjak, Margareta Migić, Ruža Vlahić, Ivo Milišić-Luckić, Kata Tuka, Mato Budimir, Luča Pravdić, Ana Spahić, Kata Vicić, Mara Vicić, Jele Knežević, Kate Cvitanović, Ivica Marković. Župa Kreševo. Prinosnici: Ivka Nikolić, Luče Gojsilović, Luče Domačinović, Ivka Tavra, Antun Trogrlić, Dane Sočo, Mare Stanić, Franjo Žesto, Ivan Ban, Jele Šimundić, Dome Nikolić, Mare Nikolić, Marko Nikolić, Angjuša Ban, Jele Boraš, Ane Marić, Ane Strukić, Ane Misilo, Franjo Momčinović, Antun Momčinović, Mare Šunjić, Kate Bešlić, Ivka Bešlić, Kate Pelić, Jele Boraš, Marko Šunjić, Katarina Pordušić, Angje Ereš, Mato Pordusić. Odgovorni urednik: 0. Josip Markušić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Telefon br. 119. Utemeljena godine 1882. i Tiskara VOGLEf^ i D KOMAN Najstarija -n SaraieVo. Č em aluS a ulica 172. i ste i 3otij 'iia u B o sn i SS irnijim oismer.ima, strojevima. = Preporučuje se & ^skanje novina, nakladnih djela, molitve­ nika, posjetnica, z&r^rdh i vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tisKarsku struku zasiecaju sa ukusnom izrad­ bom i uz najumjereniju cienu. Vanjske naručbe OBAVLJAJU SE ODMAH. �§ . 9 Т Г 1 TOriTltifl, ■A* “*• A V /-1 - ж ж л stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 50—kom. »<*&, Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ruža. ruža, heliotrop, m ošus, eiurvlica, gjurgjica, cvijet breskve itd. Razašilje pouzećem M anhattan U nternehm ung Budim pešta, VII. Bezeredy ulica 3. kao: Maticž, kršteuih, ^ >. _..";u*ianih, Matica vjenčanih, Matica umrlih, Protokola, Crkvenih računa i exhibita. Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. đ. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/09edadc6409d585b3104ede80094290b.pdf 839cf98a6b1a6b386795470d5c9fc54b PDF Text Text QLA5IL0 HRVATSKIH FRANJEVACA. Č la n c i: 1. Snažite dobru štamp , retplać „Serafinski Perivoj" 1 . . . 2. Na božičnoj misi - 3. Herodov san 4. Život i rad Ivana Frare Td ča че . 180 . 182 k . 190 V ije s n ik : Naša domovina: 6. Zagreb: „Društvo D o m a g o j-.................. 194 IZLAZI MJMCČNO KA DUA Alt KA, GODlShJA CUCKA 5 KRUHA RUKOPISE I PRETPLATU PRIMA URCOKi St UO U UISOKOM (POSNA. UISOKO, rRAKJCUAČKA GIMNAZIJA). OTrRAUNiSTUO JC U TISKARI „UOGLCR I DRUG0 U1\ SARAJCUO. (T 7. Zadai luheristični sastanak u Spljetu Prosvjeta: 8. „Hrvatska straža" o našem Martiću п Ч . Izvještaj „Zbora duhovne mladeži" u Djakovu zi g. 1906.—7.................................... 194 10. Katolička Crkva u S r b i j i ...........................195 11. Igranje s povješću........................................ 195 Ri m: 12. Prenos kostiju Lava XIII .......................... 195 13. Dop. i s i ni ca u r e d n i š t v a ...................... 196 SARAJCUO Т151ШЛ UOGLCR I DRUG0U1 1907. �..Život i rad I. F. Jukića” i „Krvavi Behari.” poziv na pretplatu! Uprav se svršuje pretisak Jukićeva „Života,a što je izlazio ove godine u „Seraf. Perivoju/ Nije naše govoriti o ovome djelu, jer „nitko sudac u parnici svojoj." Urednik „Seraf. Perivoja" sam je uz o. B. Str. Škaricu pisac ovo??'- d'ela; za to nećemo ništa ni govoriti. Ipak možemo barem to reći. **' nastojati, da se ovo djelce ras­ proda. Prvo za to, da se drdr rugo za to, da se djelce rasprostrani u narodu, a time da se jaKiceve ideje rasprosi rati je po već otučenu snopu, ako reknemo: da je famo odužiti učinivši, da ga narod spoznadne i štuje. Uz to je i cijena svotu smoći svatko. Naše čitaonice, pjevačka društv niti dar narodu. Pa svećenstvo, pa učiteljstvo! hari", lirske pjesme od o. „Krvavi Behari, uge. Samo smijemo toliko Ber. Markušića. Ni o tome Valja plaćati troškove! A ni reći, da je svakoga nas dužn ovo djelo nije baš ogromne cijene: Veliko pouzdanje polažemo u sve naše prijatelje, a osobito u pretplatnike „Seraf. Perivoja." Oba će se spomenuta djela prodavati u Mo s t a r u , u k n j i ž a r i n a k l a d n i k a G j u r e Dž a mo n j e . Megjutim svaki može oba djela dobiti i preko našeg uredništva. Cijena će mu biti ista, a isto tako i brzina otpreme ista. Dakle, i ovako bi bilo zgodno: da pret­ platnici „Seraf. Perivoja" zajedno s „Perivojem" naruče i koju od spomenutih knjižica, a možebit i obe. Prijatelji uspomene 1. Frane Jukića i prijatelji poezije mislimo da će nas pomoći Uredništvo „Seraf. Perivoja/' �5ERRFINSKI PERIUOJ. qLdM_0 HrVflTSKIM riMNJEVACd. GODINA XXI. O. JOSIP MARKUŠIĆ FRANJEVAC. SARAJEVO, 1907. TISKARA VOGLER i DRUGOVI. ��KAZHbO ® gs Beletristika. P j e s me . Prosvjetne bilješke „Seraf. Perivoja44 Strana Carici bola (o. Berislav M a rk u šić )........................41 Družina iz pakla (J F. Schiller. o. B. Markušić) . 41 Iz „Ubogarka" (Branko Str. Škarica) . . . 10 Na božičnoj misi (pjesma u prozi) (Tug. Alaupović) 179 Pjesma Budućnosti (Branko Str. Škarica) . . . 42 Pjesma uskrsnuću (B. A. Čičić)v ..............................136 Svatovsko groblje (Branko Str. Škarica) . . 137 Tuga od Bosne (Branko Str. Škarica) . . . 67 Tomić Mihovil (Branko Str. Škarica) .107 U zastoju života (Branko Str. Škarica) . . . 145 Vječnost — (pjesma u prozi / (Krcin) .137 Novel e Pobjoda ustrajnosti (o. i. Vladić) 2., 37., 51., 86., 102., 119, 134, 146 Herodov San (Filip Lajik. o. M. Marić) . 180 Rasprave, studije i članci. Strana Bambino d’ Aracoeli (o. J V . ) .............................15 Bogumilstvo i pravoslavlje.......................................195 Dvije nove drame u Hrvatskoj (o. J. M.) .1 5 Drama „Prokletstvo" zabranjena na hrv. pozornici (o. J. Markušić)...................................................94 Dopis iz Beča: Šesti katol. sastanak (Mladen) . .189 Gdje je bio raj z e m a ljs k i? ..................................... 158 Glas „Matice Hrvatske" . . • ..........................143 „Hrvatska Straža" o Martiću..................................... 196 „Је li teologija savremena znanost" (o. J. M.) . . 3 1 Je li bilo kršćana u P o m p e jim a ? ............................15 Konferencija u Dubrovniku o socijalnoj demokraciji; od Urbana T a l i j e ............................................ 47 Kako se truje s v ije t? ...................................................16 „Matica Hrvatska" i „Društvo H. Književnika" . 93 Moderni napredak i kršćanski moral . . 142 Moć socijalne demokracije (o. J. M.) . 158 Megjunarodno udruženje za znanstveni napredak k a to lik a .............................................................160 Martić u njemačkoj knjizi .......................................16 Monakov: Društvo „Calderon" za promicanje kršć. k az ališta............................................................ 175 „Nekoje Misli"; od Ferde Heftlera (o. J. M.) . . 47 Nova Galerija u V a t i k a n u .......................................48 Prenos kostiju Lava XIII............................... .196 Prosvjedna skupština u restauraciji „Kola" .9 5 Pronašašće babilonske knjižnjice............................... 128 „Put Raja" od o. Pija P o lja k a .................................48 Pokret za glagoljicu (o. J. M . ) .................................45 Reineke protiva Haeckelu...........................................160 Statistika vjera na s v i j e t u .....................................158 „Savremenik* (o. J. M a rk u š ić )............................... 159 „Sveti Ivan Kapistran pod Biogradom"; od o. P. B e la v ić a ..............................................................96 „Spomen-knjiga fra Grgi M a rtiću "............................16 Sveto pismo. Zanimiva s t a t i s t i k a ......................... 175 „Sveta C e c i l i j a " .......................................................159 Šeringer: Priručni riječnik tugjih riječi i fraza . . 32 Vrlo upadne pojave (o. J. M . ) ............................... 174 Znanost i apologetika.................................................143 Alkohol i alkoholizam (o. B. Brkić) . . . . 22 Bogojavljenje (o. J. V l a d i ć ) ..............................8, 21 Dva odlomka za poznavanje znamenitih dogagjaja iz godine 1851, to jest od kavge na Jajcu (o. J. M arkušić)................................................70 Filološka študija o božičnoj pjesmi ,,U se vrijeme godišta" (Čutić Mladen)..............................5, 26 Franjevci opet u Japanu (Fra J. Zvonigradski) . . 42 Iz rada naših starih „školnika" (Mladen) .161 Jedini književni list u Hrvatskoj (o. J. Markušić) 11 Odvraćaju li znanosti čovjeka od Boga? (Po Bougoudu N. G je b ić ) ............................. 17, 33, 49 Otac Teobald Mathev (o. J. Markušić) . . . . 55 O. Ivan Fran Jukić Banjalučanin (o. J. Markušić) . 65 Opet jedan zanimiv zapis (M la d e n )........................ 167 Protuzakonitosti pri Isusovoj osudi na Kajfinu sudu (o. J. V l a d i ć ) ...................................................43 P: Wasmann o nauki evolucije (o. J. Pašalić 57, 90, 107, 121, 137 Vijesnik. Pokret za „slobodnu" školu (D. Ikić) . . 88, 105 Prelom u Hrvatskoj i enciklika pape Pija X. o nauci S l u ž b e n i dio. modernizma (o. J. Markušić) . . 1 6 7 Okružnica za statistički iskaz o provinciji Bosni Život i rad Ivana Frane Jukića (o. J. Markušić i o. Srebrenoj..........................................................129 B. Str. Škarica) 79, 81,97, 113, 129, 153, 173, 182 Potsjećanje svim ocinia gvardijanima i župnicima . 174 �Strana Pogled po svijetu. Na š a d o mo v i n a . Budimpešta: R igoroz........................ . 45 Četvrta glavna skupština „društva za gradnj u crkve sv. Ante u Sarajevu" . . . . 110., 124 Dopis iz Š ibenika.................................... . . 109 Fojnica: Nove kongregacije: . . . . 45 Gučagora: f o. 1. Ćošić . . . . . . 30 Izvještaj akademije „Duns Škota" bogoslova u Livnu 126 I s p r a v a k ................................................ 126 Ispravak . . . 111 Ispravak na jednu statistiku „Kat Lista" 61 Kreševo: Nova kongregacija . . . . 142 Kreševo: f o. M. K o p ić ........................ 61 Katolička mladež viših škola . . . . 44 Livno: o. F. J a z o v i ć .............................. 142 Livno: Proslava jedne zlatne mise . 142 79 Livno: Proslava Jukićeve pedesetgodišnjice Mnogop. o. F. Komadanović . . . . 111 Mostar: Kapitul hercegovačke redodržave . 79 Mostar: f o. A. Zubac . 174 Ovogodišnja promjena . Preminuli članovi naše redodržave Pedesetgodišnjica smrti Ivana Fr. Juk' : Političko stanje u Zagrebu Riječ urednikova za god. 1907. . Snažite dobru štampu! (od uredništva) . Spomenploča Iv. Krst. Tkalčiću . Sarajevo: f o M Riješnjak . Sarajevo: Promjena Sarajevo: Prosinodalni ispiti Slovenija: f Simon Gregorčić Tolisa : o. M. Malbašić Vareš : Posveta crkvenih zvona Vitez: f o. I. Klarić Vilnski biskup Ropp Znamenita 25-godišnjica Zagreb: Skupština katoličkih djaka Zagreb: Nova stranka . Zadar: Euharistički sastan ak .................................... V a n j s k i s vi j e t . Austro-ugarska monarhija: Stanje katolič. klera u A u s t r i j i ............................................................ 13 Strana Amerika: Težina d u še................................................... 62 „ Štovanje svetacamegju protestantima . 96 Belgija : Krasna u s p o m e n a ......................................... 46 Bugarska: Otkle nepopularnost bugarskoga kneza? . 157 Danska: Stanje katol. crkve u Danskoj Engleska: Školski zakon . . . . „ Napredak katol. Crkve . . Franceska: f Ferdinand Brunetiere . „ Novo ministarstvo „ Sablazan i sramota svijetu „ Crkvena politika i pučanstvo Iz franjevačkog reda : Beatifikacija Ivana Duns Skota „ „ „ Princeza stupila u fr. red žena . „ „ „ Slavni pisac Paul Lapeyre . „ ,, „ Franjevačka tiskara . f o. Kajo de Andrea slikar Dekret generala o povjesničkoj s m o t r i ....................................................... 111 Iz franjevačkog reda: Vojska siromašnih i prezrenih 13 Italija : Giosuć Carrducci 31 Istok : Katoličke novine u arapskom Jeziku 63 „ M a r o n i t i .......................................... 63 „ Židovi i k a t o l i c i .............................. 63 Njemačka : Crtica iz borbe minulih izbora . 62 „ Njegova ekscelencija Haeckel 95 „ Sud ljudi protestanata 127 „ Harnack o katoličanstvu . 157 Perzija Stanje katol. c r k v e ........................ 64 Rim: Sveta kongregacija obreda . . . . 46 „ Sjednica u akademiji za katol. vjeru . 62 142 Sveti Frano Asiški i socijalni demokrati rt „ Na podnožju Vezuva 96 Najnoviji silab 143 „ Kakve su sablazni klera u Italiji? 157 Rusija: Židovsko p ita n je ........................ 47 „ Katolicizam u Rusiji . . . 127 Ugarska: Kongres kršćanskih socijala 46 Dopisi uredništva. 0 dopisima uredništva gledaj brojeve 1., 2., 3., 4. i 12. �:°f BROJ 12. И ККЈШ С : 0. JQ5IP AflTOlŽI^, m N J C U flC . ( o UI50K0, 15. PROSINCA 1907. GOD. XXI. Snažite dobru štampu; pretpiaćujte se na ,.Serafinski Perivoj"! veoma čednom snagom ulazimo u XXII. i godinu, kako je zasnovan naš list. Malena I nam je snaga, ali zato imademo u izobilju ljubavi i zanosa. Ufamo se tim srestvima sve teškoće nadvladati. Uz to je na našoj strani i istina, za ikoju1 se borimo. Neprijatelji su naši zabluda liberalizma i zalegjmo srce mnogih kršćana. Što se tiče neprijatelja zablude, priznajemo: da su kao sinovi ovoga svijeta bili tako mudri, te su se osigurali materijalno — ali tu im je sav kapital njihovih ideala. Oni nemaju svetoga zanosa, pa mislimo, da im je tu slabost Ahilove pete, koja bi se mogla lijepo i zgodno uf. ctrebiti, ako bi nas samo naši prijatelji požrtvovno i ustrajno potpomagali. O v i n a k o l i m a , o v i n a k o n j i m a ; a mi u i m e n u G o s p o d n j e m . . . Pogibeljniji je za nas onaj neprijatelj: zalegjeno srce, vjersko neosvješć'enje mnogih kršćana. Pred ovim neprijateljem mogli bi mi i poništeni biti. Ne znam, s koliko bi smjelosti mi kretali u boj, da nam upravo program nije: razbiti onaj led i nehaj onaj. Naša je velika dužnost osvijetliti veliku polarnu noć i razbiti ogromne gromade leda, da nam zasine svijetlo \;robugjene vjerske svijesti i vjerskog oduševljenja. Ledeno je iu vjeri srce Hrvata, kad se toliko za­ grijava za zablugjelo naše novinstvo; ledeno j!e srce i onih, koji ne uvigjaju t o l i k o g zl a, Što no ga kod Ш nas jedan dio naše štampe sije. Ali najledeniji izgle­ damo onda, kad ne samo da grijehe zabludjele štam­ pe mirno gledamo, nego još i ono malo naše dobre štamj e, što јц imamo posve zanemarujemo. Sveopći grijeh! Abominatio desolationis! Sada mi uzimamo slobodu nikako ne vjerovati u iskrenost vjerskoga čuvstva kod svakog onoga, koji gleda, a ne v id i; sluša, a ne čuje. Vjerski život na­ šega naroda počeo je hladnjeti, i mi ga ne možemo drukčije oživjeti, nego našom štampom. To svako valj­ da i uvigja; ali to znati i opet se ništa ne brinuti, to je žalost od mnogo stupnjeva. Zar ćemo živjeti od slatkih utvara ili od mrtvila? Ne spominjući encikliku Pia X., koja sva odiše duhom : da svim silama snažimo dobru štampu, potsjećamo sa­ mo svoje čitatelje na neke izjave o štampi minulih već vremena — a minulih onih vremena, u kojima je cr­ kva mnogo lakše disati mogla, nego danas. Blage us­ pomene Lav XIII. god. 1889. piša: » D u ž n o s t je k a ­ t o l i k a da k r e p k o p o d u p i r u d o b r u š t a mp u , a z l o j š t a m p i da o d r e k n u s v a k o s u d j e l o ­ v a n j e . « Jednom zgodom reko je i Pio IX.: » N a š e v r i j e m e p o t r ? l n i j e v i š e b r a n i t ? 1j a i s t i n e s p e r o m , n e g o li p r o p o v j e d n i k a i s t i n e s p r o p o v i j e d a o n i c e ; z a t o t r ?b a na o b r a n u v j e r e r a d i t i š i r e n j e m d o b r e š t a m p e.« A naš �178 Вг. 12. — Serafinski Perivoj. — 1907. »prvi katolički sastanak« takogjer je na usta referenta dra Ružica rek o : »U t i s v r h u p r e p o r u č u j e m o s v a k o m u p r a v o m u k a t o l i k u , da ne či t a i ne p o d u p i r e b e z v j e r s k e s p i s e i novi ne, već da čita, p o d u p i r e i ši r i n o v i n e p r o ž e t e kr ­ š ć a n s k i m d u h o m . « Jesu li ovo proste fraze? i ako nisu proste fraze, za što ih mi držimo takovim?! Nema li u ovim navodima i snažnih zapovijedi, koje i dandanas vapiju za izvršenjem?! Mi se ipak uzdamo u osviješćenje svih nas. Budi se naša mladež. Osobito mislim na mladež naših bogo­ slovnih učilišta. Oni su mogućni kao dobro uregjena vojska. Nek se pobrinu, da u prostom puku a i megju našom inteligencijom ožive uspomenu makar na re­ zoluciju katoličkog sastanka. Njihove diskusije nek se kreću ponajviše oko toga: na koji bi se način istjerala iz naroda zla štampa, i kako bi se moglo najizdašnije pomoći dobroj štampi. Mlade'ž je najagilnija, najpodhvatnija. A treba dobro znati, da nam u ovoj stvari više treba okretnosti, poduzetnosti i zanosa, nego tro ­ moga mudrovanja. Ove vrste mudrovanje već nam je dodijalo. Mi hoćemo jedanput krenuti naprijed! 1U ovom poslu ne mislimo mnogo na našu sirotinju, jer moramo znati, da upravo na tu našu sirotinju spada i materijalna pripomoć i moralna! Istina da oskudijevamo, ali u vrijeme borbe i sirotinjska kruna vrlo često postane žrtvom »dominii alti«. I Još jednu važn i odluku pred jno’vom godinom imademo na srcu. I te odluke nećemo zapustiti nikada. Zaludu svi eventualni prigovori. Mi pomišljamo svezu izmegju nas i naroda ovako: probitci t oda nama moraju ležati pred očima kao najviša i jest. Sve ćemo sile uložiti, da pomognemo svakom pogledu; prvo za to, jer smo mi krv od krvi naroda; a drugo za to, jer na nas i spada da vodimo narod. Ali ako smo mi vogje naroda, onda nas narod mora slušati. Narodne nevolje nas u srce diraju, a za to i narod neka osjeća za nas. Nek nas narod po­ sluša, pa neka odbije iz svoje sredine zle novine, a neka dobru štampu prima. Jedan konkretniji pojam: sva naša društva (čitaonice, pjevačka društva, potporn i društva itd.) treba da s i s nama svezana tako, kao borci i vogja. Skladno ćemo k cilju! Prvi smo bili s narodom iu podizanju ovih društava, a i narod će nas oduševljeno pomagati u drugom smjeru. Poznato mora biti, da odgoj naroda mora biti skladan i općenit: usporedno s narodnom prosvjetom mora ići i narodno vjersko osviješćenje. Inače će se prosvjeta izvrći u »hiperkulturu«, u nezdravu kulturu, koju toliko pro­ klinje i filozof Jasnaje Poljane Tolsioj. Neopreznost ove vrste osvetila se mnogim narodima. Upozorujemo samo na Rusiju, koja mnogo trpi radi nerazmjera pro­ svjete i vjerskog pravog odgoja. (Iz etikete ne spo- minjemo življih primjera.) Je li i nama baš od Usuda sugjeno, da krenemo istim bespućem?! Dakle mi mo­ ramo za tim ići, da u narodu skupa s drugim narodnim poduzećima poduzmemo i rad oko visokog vjerskog osviješćenja! O vjeru i prosvjetu moramo svezati sret­ nu budućnost naroda. Tome će doprinijeti najviše, kad narod prigrli štampu, koja imade iste ideje kao i vod­ stvo njegovo. Ne treba ni spominjati, da bi nas ne­ uspjeh mogo map miti nepotrebnom a zlokobnom apa­ tijom u drugome smjeru. To su misli jednog dijela našega programa i godini 1908. I drugi ćemo dio spomenuti. Držimo, aa smo svojoj obvezi prema pretplatni­ cima potpuno zadovoljili. Da ne spominjemo) redovi­ tog izlaženja lista i točne dopreme (jer, ako kome koji list od godine 1907. fali, kao što već jedanput rekosmo, stavljamo svima na poštenje, da reklamiraju пз uredništvo u Visoko i dobit će) neće valjda biti zamjerno, ako upozorimo čitatelje na birano štivo, raz­ novrstan vijesnik i odabran jezik! Tako su nam pismeno izrazili sa mnogih strana; a osim ovoga mogli su i cijenjeni čitatelji javno čitati laskave pohvale i p re­ poruke u listovima, kao što su : »Glas Matice H rvat­ ske«, »Prosvjeta«, »Hrvatska Straža«, »Hrvatski Dnevnik«, »Hrvatska Kruna«, »Hrvatstvo«, »Osvit«; nckoji od ovih listova i u više navraćaja. Imali smo na umu, da »Serafinski Perivoj« preokrenem o u čisto znanstvenu smotru. Razumijemo smotru univerzalnog značaja. — Priznajemo, da toga za samo jednu godinu ni jesmo mogli izvesti, a hoćemo li u skoroj barem budućnosti izvesti, to stoji jedino u odzivu naših prijatelja. A posve je istinito, da do to ­ ga cilja nema druge zapreke do li jedino našeg nehaja. Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slavonija, Dalmacija, Megjumurje pa Primorje i Istra mogle bi čudesa stvara*9 a^° hoće. A nema opet ništa lakše do »hotjeti«. Braćo pomozite nam perom i pretplatom ! Slijedeće godine bit će nam sadržaj jloš bi raniji. Vanjska oprema bit će ukusnija. Vijesnik znanstven i punjen samo vijestima općenitoga značaja i zanimivosti. Izmegju članaka ističemo one, koji će se baviti ulomcima naše domaće povijesti: »Životopis o. J. Baltića«, »Ustanak u Bosni od god. 1858.— 1878.«, bit će i filoloških rasprava. Imademo pravo istaknuti još i pjesme od naših domaćih pjesnika snažne nadarenosti, a gdješto i talenta. Šta imademo još? — Imademo još svim našim prijateljima zaželiti sretnu novu godinu, a oni nek se nas sjete: pretplatom, perom, preporukom i kojim d a ­ rom, da i mi njih mognemo cbdariti kojim prilo­ gom, kao što ih i danas obdarujemo prilogom od Četeri strane! Uredništvo »Seraf. Perivoja«. �Na božičnoj misi. 179 Na božičnoj misi. (Uspomena iz djetinjstva). edva jednom osvanu i badnjica. Snijeg sipa kao iz rukava, ali je suh i cakli se u si­ tnim iglicama, hvata se gola granja, ] i zatrpava puteve i sokake, gomila se po krovovima, zalijeće se kroz slabašna stakla na pro­ zorima. Kitina da ne može ljepša. Po kući se premeće mati i sestrica: kuhaju, peru i taru. Stara jelovina žuti se ko najčišći vosak ispod jedre i jake djevojačke ruke. Kroz maleno stakalce na peći vidi se, kako pucketa suho drvo, pršti i plamti. Već sam propjevo sve božič­ ne pjesmice iz Jaićeva Vinca i po nekoliko puta, razgledo sličice, a najviše mi se uvrtjela u pamet, kako su zulumćari sirotna fratra otrgli od oltara pa ga biju po tabanima. Do podne prošlo nekako, ali poslije po­ dne, makar je najkraći zimski dan, oteglo se pa ni­ kako da zazvoni »Zdrava Marija«. Snijeg pada sve sitnije, dok se ne premetne suhim praškom, a na nebu se ukazuje vedrina. Na zapadnoj strani zapalilo se nebo, ko da će sad eto da izgori, a žarke, ali ledene (trake sunčane pale po visokoj Bukovici, ko kada rumena krv oblije i pokapa čisti ljiljanov cvijet, što ga s; nevina ruka pred slikom bogorodičinom. Po dolovima padaju bjelkaste sjene, tanje se i sive, dok se ne premetnu crnim krpama, pa zavijaju proprćene puteljke, penju se uz drvo i krovove, ponosna sljemena i po­ pucale rogove. Pada gusti zimski mrak. Po kućama se užižu svijetla, dršću po čistim pendžerima pa se miješaju s gustim crnim mrakom i čudno potitravaju po blijedom snijegu, što se cakli i treperi ko na debe­ lom svijetlu mjesečevu. U sobi gori maleno kandioce pred starom slikom Majke od sedam žalosti. U sobi prostrtoj velikim ćilimom, što se vadi samo uz naj­ veće svece, sdva mekana šilteta drhturi s’abašno svijet­ lo i ožaruje ljute mačeve, što se ispleli po srcu Majke Božije. Stari okvir opran i očišćen, slika otrvena, pa mi se žalosno lice Marijino pričinja ko da se vedri, ko da oko stegnutih ljutom bolom usana igra lagašan smiješak, a po licu plazi mir ko u bolesnika, ka­ da mu kaneš u ranu blag melem. Mačevi ko da su mekši, pa i one debele kapi krvi ko da se tanje, vo­ dene. Stara ura tiho i dostojanstveno broji o zidu vrije­ me i časove. Unesoše svijeću, sjedosmo i blagovasmo, što je Bog dao u siromašnoj kući bez oca i hranitelja. Zapalismo i tri vošćane svjećice, usagjene u bujan, zelen i gust struk pšenice, što je mila ruka sestrina o sv. Kati posijala. Ona je bila megju nama najrumenija, odisala mladošću i životom pa njezina svje­ ćica opet uze najjače plamsati i cviljeti, ko da pjeva opijelo..., dogori i izdahnu. Pogledasmo se pogledima, što ih pero opisati ne može, ali kada ih se sjetiš i poslije dugih godina, oko srca ko da te šapne težak komad leda, a trnci podigju pod kožu, pod nokte pa za grlo, hoće da zadave, ali suze istisnuti ne mogu. No za tren oka ugje opet u srce mir i carstvo božje, samo mati, da nam sakrije suzu, izagje u kuću. Ostasmo sami, ogrlismo se i izljubismo, a ne znam zašto. Po čitavom mjestancu pao svečani mir, pa se čini, ko da se nebo otvara, ko da sipi iz njega ljubav i blagoslov na slabo i nejako, na svagjeno i omraženo, nad gospodske kuće sjajno rasvijetljene, i niske ubo­ ge kolibice, što jedva stenju pod debelim snijegom, a samo slabašni trak lojanice kazuje, da se i tu diše i božiću veseli. U neka doba počne se oko sklapati, umor se hvata trepavica pa teščaju, ko da ih komad olova pritisko. Ne stere se postelja već se liježe na pod. Ta i Sin božji ne nagje na zemlji mekane po­ stelje! Iza kratka djetinjega sna trže u komšiluku pu­ ška. Mukli se glas jedva odbi o debele slojeve snijega, ko da ga ko rukom uhvati, te muklo se rasplinu kroz mrak, i ode niz polje, da se izgubi i smrzne u lede­ noj božičnoj noći. Vrata se na kućama počeše otvarati, planuše svijetla po prozorima, a dotle i zazujaše sva tri zvona na našem drvenom zvoniku. Glas im je svečan i dostojanstven, prodire i tjera najdublji san s očiju, ulazi u srce i u dušu, u krv i u meso pa sklapa ruke na tihu, srdačnu molitvu. Izlazi pomalo iz kuća sve, što samo nogu vući može, nagizdano, veselo i radosno. Prostrana kamena crkva puni se, a za čas planuše sivi zidovi u stotini maketa i malenih svje­ ćica. Mlagjarija leti na kor, reda svjećice po niskoj drvenoj zagradi. Ko da se pusta i ledena crkva ra­ jem pretvorila! — Lagani sivi oblačići plaze uz zi­ dove i stupove, po kojima se uhvatilo bijelo inje. — Dogje i časna sestra, otvori stari, davno već razgogjeni harmonij, a dugački suhi prsti okliznuše se po žutoj kosti. Razliše se nad stotinama glava najprije tanani plačni glasovi, ali se brzo pridigoše i zazvoniše ko što zvoni harfa u ruci angjela, najbližega božjemu prijestolu, a iz tridesetak i snažnih i krupnih i sitnih i tankih muških glasova zaori se božična pjesma: 0 p a s t i r i ! Pred velikim se oltarom zasja svetačko lice staroga fra Balte. Sijeda mu kosa svijetli ko najčišća gruda snijega o traci sunčanoj, a krupni i ponosni? stas savija se pred kraljem kraljeva, gospodarom go­ spodara, da mu prikaže žrtvu jedinoga i najmilijega Sina. S njegovim dostojanstvenim glasom s^aže se vre­ la molitva hiljade pobožnih srdaca, sve se želje sta­ paju u jednu veliku, pa se s molitvom dobroga sve­ ćenika penju pod visoki krov crkveni, probijaju hladni jutarnji zrak i penju se čiste, plemenite, pune ljubavi �180 Br. 12. Serafinski Perivoj. — 1907. i pouzdanja k onomu, što je sama ljubav. Ne miče1 se ni živa duša, ko da se sve tijelom okamenilo, sa­ mo se duše ljube i miluju pa usiavljaju srcu kucanje, ustima dah. Skladnim i svečanim glasom otpjeva gjače hrvatski epistolu, a onda se sva crkva uzljulja ko talas silan i snažan, što se samo valja pučinom de­ beloga mora, da se onda lagano sam u sebi raspolovi, utiša i izdahne u slobodi. Snažnim i jakim glasom ot­ počne starac svećenik svetu, uzvišenu i zlaćenu b o ­ žičnu pjesmu: U s e v r i m e g o d i š ć a ! — A kada dopjeva prvu kiticu, priuze narod, da mu otpjeva Stotine glasova i starih i nejakih, punih i jedrih složi se u jedan glas i starica, što joj pjesma ni -na pamet ne pada, i mlada djevojka, žene i dječica, sve pjeva i pjeva. I teška briga, što muči jadna čovjeka čitave bogovetne i duge zimske noći i starost i bolest, sve, sve pjeva. Iz starih okvira ko da se miču slike svetaca i svetica i sveti Petar, što mu oltar s desne strane pa pocrnio i izblijedio, stisnuo se u težak hrastov n kvir, i sv. Anto s lijeve strane, pustinjak blijeda i u vela lica, duge, zamršene brade — sve ko da oživljava, poigrava u svojim okvirima, otvara usta i pjeva s na­ rodom svojim. Goli kamen i teški nespretni stupovi, crna stakla na prozorima - sve se miče i giblje, kroz sve ko da prolaze mlazovi vrele krvi i ljubavi pa se sve živo i neživo slijeva u jedan glas. To su časovi, gdje nema razmaka izmegju neba zemlje živih i mr­ tvih, kamena i žarka srca ljudskoga, već sve se stapa u jedno, sve se grli i ljubi, sve pjeva pjesmu, u ko­ joj zamire bol i briga, na kojoj se topi mržnja i osveta, izmiče zavist i zloba, a mir ljubav, carstvo božije seli na zemlju, ulazi u srca ljudska, napunjava ih izvrhom. Ljudi postaju Bogu slični i premeću se u onoga, koji ih je stvorio sebi i vječnomu živo blaženstvu. A maleno čedo u jaslicama, što ga časne sestre obukle u bijelu svilenu košuljicu, ko da se po miče iz malene, uzane štalice, očice mu se krijese ko dvije najsjanije zvijezde u toploj i mekanoj maj­ skoj noći pa samo šio ne ustane na slabašne nožice, da poljubi časnoga slugu svoga kraj oltara pa onda sagje megju ljudstvo, da sve izgrli i izljubi, muče­ nike i patnike svoje, što samo u njega i u svoga sve­ ćenika oko upiru, ruke savijaju. 1 blizo, sirotno g ro b ­ lje, što mu snijeg zatrpo niske drvene i kamene krstove, ko da se giblje i talasa; grobovi se sretnih pokojnika otvaraju, da se i oni stope u molitvi sa djecom svojom, udovicama i sirotama. Tresu se jaki zidovi, dršću svijeće u rukama i na oltaru, prelije­ vaju ise, veru se uz bogatu svilu i kadifu, i uz ubogi gunj, uz izmreškano i teškim vremenima izmo­ reno lice i uz pune, jedre i sočne djevojačke obraze1, polaze i savlače se u stara, iskašljana prsa, u nadojena njedra, mile po starom drvenom podu, penju se uz zidove, zvekeću po staklima, a odavle se razlijevaju om po tvrdom smrznutom snijegu pa se kradu jaki i silni u kućice onima, što leže pred farm o m , nemogli i satrveni, da i njima kanu još koju kap­ ljicu u kandioce, što se trne . . . A na polju sviće sretan i blažen dan, koji je donio svjetlosti, donio jadnomu ljudstvu ljubavi, bez koje nema života, nema disanja. Na istočnom nebu k o 'u tam nom modrom kamenu blista vesela i nasmijana zvijezda danica, puna žara i svjetlosti, baš ko ona ne­ beska zvijezda, što je dovela iz dalekoga svijeta kraljeve, da se poklone novomu kralju, Što ne nosi silu i snagu u oštrom maču i teškom koplju, nego nosi ljubav i mir, nosi carstvo božje s neba na zemlju, da ga na­ stani megjtu bijednim i nevoljnim, megju prognanici­ ma i robljem. Razilazi se svijet iz crkve: izlaze i teški ljudi i nevoljni kmetovi, i stare i čile noge pa se 1ju i grle, a s toplih usana, iz puna srca, iz čiste i otvorene duše otkida se divni starinski pozdrav: ČESTIT BOŽIĆ! T u g o m i r Alaupović. Herodov san. (Napiso F i l i p L a i c u s). ilo je to u noći od 24. na 25. prosinca go­ dine 747., po osnutku grada Rima. Kao izumrla ležala je palača kneza jeruzalem­ skog. Samo vojnici rimski, koji pred njezinim čvrstim vratima stražahu, naslonivši se li­ jeno na dovratke zurili su u fantastički jureće obla­ ke pred mjesecom, jer se laki vjetar bijaše podigo i ganjaše ih. Iz grada se čula ona mukla, smetena buka, koja uvijek nastaje u velikom mnoštvu ljudi. U Je­ ruzalemu bijaše još sve živo, jer je trajalo neprestano odilazenje i dolaženje; čitave čete putnika dolažahu na ikonjima, kolima, devama i t. d. Grad bijaše tako pre natrpan, da su se mnogi ljudi na ulici konačili, jer bijaše naregjen popis naroda, pa tko je bio rogjen u Jeruzalemu, moro je tamo doći, da se upiše Već rano Herod, kojega njegovi ulizice naziva­ hu »veliki« bješe se povuko u svoje spavaće odaje. Velike snove snovaše on u svojoj glavi. Ima već ne­ koliko tjedana, kako je njegova okolina opazila, da se on bavi stvarima, o kojima nitko ništa ne znadi- �Herodov san. jaše reći; a to je bilo iza kako mu je neka 'gatalica objavila, da će se njegovo ime spominjali u povjesti, do najdaljih vremena. Pa to je bilo, da je on sad mislio na djela, koja bi vrijedna bila takovog spomi­ njanja. Budan valjo se je on jloš uvijek u svojoj po­ stelji. Zašto da se Azija baš Rimu pokorava? To je bilo pitanje, koje se uvijek pred njegov duh tiskaše, kojega se on ovih zadnjih tjedana ne mogaše oslo­ boditi. Zašto da se on mora klanjati Augustu? Sad skoči, ogrne se plaštem pa izagje na bal­ kon, da noćnim zrakom razgali ugrijane sljepočice. Za­ tim pogleda preko Jeruzalema, grada od 100.000 sta­ novnika, gdje još življaše uspomena na veličajna djela Makabejaca, čiji stanovnici i sada nerado samo podnašaju jaram rimski. Oko mu je bTidilo daleko preko grada, u tamu, kroz koju bi, kad bi se oblak raskinuo, pala slaba zraka mjesečeva. Duh m i se zanio u beskrajne pro store, koje je on sve htjeo sjediniti pod svojim že­ zlom, sve, s v e . . . do Indusa, pred kim se je Alaksander, kao i on, ustavio. Pa zašto ne bi i on mogo osnovati svjetsko car­ stvo, kao nekoć Sirci i Perzijanci a danas Rimljani? Zašto da !ne bude Sredozemno more granica, pa sve zemlje na istoku da se domaćem kralju pokoravaju? Da, tako bi se njegovo ime spominjalo na vijeke, kano ime Sesostrisa, Darija, Aleksandra. Pa onda on bi rado kralj biti, pravi kralj! Razmišljajući povrati se i zavijen u plašt baci se u postelju. Kralj biti! Kralj biti! Pa ne bješe li on to ? Ne; Rimljani bijahu u zemlji. Njega nazivahu »veliki«, ali Augusta zvahu »božanstveni«. U čast Au­ gustu podizahu hramove, prikazivahu žrtve, klanjahu mu se i pališe tamjan. Tako usnu Herod sa smiješkom na licu, pomiš­ ljajući na robove, koji će se njemu za volju rado u smrt baciti. On pomišljaše na sve užitke, koji mu se samo pružiti mogah i, pomišljaše na . . . ta, šta sve ne čini jedan azijatski despot i šta još sve beskonačna ne misli on učiniti?! Tamo dalje začuje se topot skladnih koraka; od hipijskih vrata dogje ophodnja da vidi jesu li straže svoju d ižnost vršile. Ura pokazivaše pol sata pred ponoći; oblaci se bjehu skupili, vladala je potpuna tama. U snu se pričini kralju, kao da se oko njegove postelje počinje zrak rasvjetljivati. To bijaše najprije nejasno svjetlucanje, u kojem samo jedna točka poput zvijezde sijaše. I ova svijetla točka postajaše sve veća i veća i napokon se razvi u prekrasna mladića, na či­ 181 jem čelu zvijezda sjaše. Bijahu to potezi angjeoski, samo duboka žalost ležaše mu na licu. »Tko si ti?« upita Herod, kojemu pri svijetloj ovoj pojavi neugodno pri srcu bijaše. »Ja sam tvoj demon«, odjeknu glas lako, harmo­ nično poput harfe, u čije žice udara vjetar ali ne­ obično tužno. »Pa šta hoćeš?« »Hoću da ti rečem, da si ti utvaraš ko da si Bog, a ipak si slabi čovjek.« »Ja ću velik i jak postati; postat ću imperator, kao što je imperator August.« »Huda budalo! Baš u ovaj čas propada sve imperatorstvo.« »Kako?« upita Herod prestrašen. »Bjesni li usta­ nak u glavnom gradu carstva? Provaljuje li more preko svojih granica? Prestaje li svijet opstojati?« ■•Ne; nego kralj prestaje biti ono, što je dosad bio.« — ' <^A šta će od njega biti?« »On bijaše gospodar tisuća, koje radi sebe žr­ tvovaše; sada mora postati sluga tisuća, da sebe za njih žrtvuje.« Herod se nasmija. »Dolazi \rijeme,« reče dalje svijetli lik, »u kojem će se samo po slugama gospodovati. Iščekivani do­ lazi i ugnjetavano čovječanstvo podiže se. Ruši se stari svijet i novi će se svijet podići; tad će čovjek biti vezan ne voljom jednog despota, već mjerama božan­ skih propisa, čovjek će opet dobiti dostojanstvo, koje je nekoč izgubio; rob će biti kao i gospodar i nijedan bespravnik ne će se više nalaziti na zemlji. Ali sviju pravo i sloboda bit će povjerena zaštiti budućeg kralja. Herode! Hoćeš ti to?« »Mora da sam previše popio mirisavog vina sa Hiosa, kad mi dolaze tako čudnovate stvari u snu. Ja ću činiti, šta hoć i, pa tko se tomu ne pokori, tomu ću ja glavu njegovu pred noge baciti.« »Jao tebi!« viknu svijetla prikaza grozeći se. »Ti ćeš onda i onima glavu pred noge baciti, koji su ti dosadni.« »Dakako! kao Što muhe mrvim.« »A kako ćeš opstati na dan velikog obračunanja? Doći će Onaj, po kojem kraljevi vladaju.« »To su mi baš nedavno iz psalama čitali. Ali zato ću se ja učiniti vrhovnim kraljem, neka kraljevi po meni vladaju, pa da ja nikomu ne moram računa polagati.« »Pa niti Bogu?« »Tko je Bog?« reče Herod prezirno. »Dok ga ti pogrgjuješ, on se na zemlji rodio; jedno neznatno dijete, a ipak kralj kraljeva. Njegov će zakon vladati, svijet će se po njemu urediti, a kra- �182 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1907. ljeve, koji se poput tebe budu krati i služiti mu, smrvit će lu gnjevu kao lončarsko posugje. Još jledanp.it, Herode! Služi Djetetu i tvoje će ime blagoslovljeno biti!« »Ja služiti?« kriknu bijesno Herod. »Velike su stvari meni prorečene. Toga ću ja zadaviti, koji mi zapovijeda da služim!« On se podiže, da munjevito pograbi svijetlu pri­ kazu, ali dok se je ova u njegovim rukama rasplinula, pričini mu se, ikao da se (on) u bezdno ruši; on se bijaše u snu podigo, pak probudivši se sad. pade natrag u postelju. U sobi vladaše duboka tama i makar da je za­ stor na otvoru prozora bio povučen, pričini mu se ipak zrak sparan. »Zao duh pritiskivo mi je grudi«, govoraše on u sebi i duboko udisajući izagje opet na balkon »čudnovate li misli!« mrljaše on, »kralj, pa pod­ ložan nekom višemu !« Sada pogleda preko grada prema brdima južno od Jeruzalema; nad gorjem činjaše se kao da se nebo otvorilo. Jasno svijetlo razlijevaše se po povišici, dok je sve naokolo ležalo u noćnoj tmini; lagan, sladak, balzamov vjetrić podiže se, koji s juga gladijaše i razgaljivaše vruće lic? Herodovo i megju palmama i divljim smokvama lagano šuškaše; domalo se šum pre­ obrazi u krasnu melodiju, i Herodu se pričini kao da odjekuju riječi: »Slava Bogu na visini, a mir ljudina na zemlji!« I Herodu bijaše namijenjen pozdrav angjela, ali ne nagje odziva u grudima njegovim... Fra M. M a r i ć. Život i rad Ivana Frane Jukića. Ćorića napisali o. J. M arkušić — o. B Škarica. (Svršetak.) Bila je druga godina Omerove vlade, a 1851. go­ dina. Ove upravo godine 16. svibnja posto je župnikom u Varcaru fra Anto Vladić, Jukić mu je bio za mlagjega. Tu je on vršio svoju duhovnu službu i sastavljo Omerpašino ratovanje s ustašama. Sastavak pošalje Omeru na ogled, ali ga ne dobi natrag. Jukić je razmišljavo o prošlim dogagjajima i nado se dobra. M slio je, da će sada narodu granuti sunce slobode da će se rješiti dugovjekog nasilja i progonstva, te prionuti za prosvjetom i napretkom. Jukić se tomu svemu nado od Omera — i nije toga bilo, ko bi mu mogo uliti sumnju proti pri­ jateljstvu Omer-pašinu. Pa i onda, kad su početkom godine 1852. stali kršćane progoniti, Jukić se još pouzdavo u Omer-pašu! Videći njegovi prijatelji, kolika mu pogibelj prijeti, svjetovaše mu, da se ukloni, ali ih Jukić ne posluša. Prvi, koji ga je opomenuo, jest njegov desni prijatelj Martić. Evo šta Martić piše u svojim ,,Zapamćenjima“ : „Nagjem Nikolu Ćorića iz Varcar-Vakufa, gdje je Jukić učiteljstvovo, napišem mu pismo skrovito: „Čujem iz točna izvora, da se tebi o glavi radi, i savjetujem ti, da u taj čas pobjegneš preko granice u Austriju. Tvoj prijatelj/4 Izvrnutom rukom sam napiso, a nijesam se ni potpiso. Dadnem to pismo, da ga odnese, a nuto srpski učitelj, moj zemljak, po imenu Gjorgje Margetić iz Imockoga. isto dozna i on opširno napiše čitav list, te se potpiše; bio to austrijski podanik i za to hrabriji od mene. Dobije Jukić ova dva pisma i nije se ništa na njih obaziro, niti im lakouman čovjek vjerovo, volio vjerovati Omeru, a držim, da ga je i oni majstor Omer u lakovjernosti njegovoj iskušavo mnoge stvari.“ ]) Ovo je Martić čuo od austrijskog general-konzula, koji mu i pouzdane dokumente pokaza. Iza ovih poruči mu hrišćanski trgovac i prijatelj u Banjojiuci Tomo Radulović po Ivanu Stipančiću, trgovcu iz Varcara, neka bježi kuda zna, jer je Omer počeo iste muhamedance, koji su bili njegovi pristaše, hvatati, pa da ni Jukiću ne će biti dobro. Stipa ičić, što je brže mogo, vrati se u Varcar, i jutrom otišavši Jukiću, nagje ga gdje puši pred župnim stanom. Nazove m u: „Hvaljen lsus!“ i kaže mu poruku Radulovićevu. Jukić na to manuvši čibukom po zraku, odgovori: „Dok je moga Omer-paše, nikog se do Boga ne bojim!“ Koliko pouz­ danje! Trgovac po tom ode u svoj dućan, a Jukić ostane u župnom stanu. Nakon toga ne progje ni dva sata, a dva turska konjanika dogju u župni stan po Jukića, dadnu mu konja i on s njima ode preko Jajca, Travnika u Sara­ jevo. Zvao ga Omer-paša, pa se nije zlu nado. I u Travniku mu neki prijatelji govorili da pobjegne, jer da ide u pripravljenu propast, nu on ih ne posluša, jer nije nikakve prevare slutio. Ali kad su krenuli iz Travvnika, Jukić uvidi, da je upo u zamku. Kako to doznade? Vojnici, koji su ga pratili, tako su se prema njemu ponašali, da su mu priječili obavljati iste naravne potrebe, bojeći se, da ne pobjegne. Po tome spoznade, du mu se o glavi radi. Došavši oko Božića u Sarajevo, pustiše ga, --- valjda po nalogu Omera, koji je, pozna­ vajući Jukićevu lakovjernost — držo kao u ruci, da mu ne će izbjeći. Jukić bane Martiću na konak. Martić se ‘) Martić — Koha ić: Zapam. str. 27.-28. �Život i rad Ivana Frane Jukića. veoma začudi njegovu dolasku, i upita ga odmah, da li je primio njegova pisma, na što Jukić odgovori, da jest. I kad mu Martić natuknu o pogibelji, koja mu prijeti, i od koga je on sve dozno ono, što mu je piso, JukiĆLi premda na svom putu od Travnika do Sarajeva osvjedočenu, da se zlo po njegovu glavu valja, ona nesretna njegova lakovjernost i pouzdanje u Omera, istisnu na usta: „Ја u to ništa ne vjerujem. To su iz­ mišljotine austrijskoga konzulata". „Е pa dobro, — Martić će, šta si došo?“ „Da se malo vidim s Omerom." ') Tu mu zataja tegobe svojega putovanja, i ko ga je sve pratio do Sarajeva, vječno vjerujući Omeru i nadajući se, da mu se neće ništa dogoditi, samo dok on k Omeru dogje. Sutradan upita ga Martić: „Baš hoćeš li ti Omeru ići?" „Hoću". „Da ti kažem prija­ telju. Ja te pustiti neću iz moje kuće, doklegod te ne premetnem svega. Šta ja znam, šta kod tebe ima.“ 2) To mu je Martić reko, jer se bojaše, da ne bi u svojoj nepromišijenosti i njega komprimitiro. Turi ruku u džep Jukićevih haljina i nagje ono svoje pismo i Margetićevo. „Imaš li još šta ?“ upita ga. „Nemam ni­ šta." „Imaš li novaca?" „Imam malo oko pasa u ćemeru." „Hodi brate sada." I ode on Omeru. I bio — ovako Martić pripovijeda - kod njega dovečer. Odanle eto ga na večeru k meni. „Šta si radio?" „Razgovarali smo i pili smo ča j; lijepo me primio." Rekoh : „Da Bog da; ja evo držim, da će zlo proći." Drugi dan isto dogje vrlo veseo. Treći dan opet otigje. Iz jutra u 8 sati otigje, pa do podne sutradan. Odmah ja uzmem sumnju, da je zlo, a iz jutra u 8 sati dobijem pismo iz Krajine od fra Lovre Lacića, gdje se tuži, da su mu uzeli oru­ žje i da od jedne babe uzeše harač. Uzeh ja ono pismo s tom izlikom, da molim za njih pašu. Dogjoh ja u konak veziru, a ono Jukić hoda, sav pocrvenio kao cvekla; bio zdrava ljudina od 35 godina. Hoda po pretsoblju, pitam ga: „Zar nijesi još ulazio?" „Nijesam." „Malum omen" kažem. Ja sam odmah slobodan bio unići. Martić obavi poslove i vrati se, a Jukić ostane čekajući. Veoma kasno u večer izbije i Jukić. „АИ u dva sata u noći — nastavlja Martić - eto ti k meni jednoga juzbaše Hajrudinage, koji je bio nota bene karavlaški pop, poturčenik, i još jedan kavalerijski čauš s njime. Dok unigjoše u sobu, to meni zlo pade na pamet, da je to eskorta. „Dove e queIT frate? Gdje je taj fratar što je iz Jajca došo, naime Jukić?" „Tu je, idem da ga zovnem." Unigjemo gore u sobu, a eskorta njemu: „Vi chiama eccelenza subito." Onda on skoči, spusti se stepenicama, obuje postole, koje je dole ostavio, a kiša ‘) Martić-Koharić: — Zapam. str. 28. *) Isti, str. 28. 183 je bila. Na polasku mu rekoh: „Deus tibi sit auxiliator.“ Tada ta eskorta odvede siromaha, redovnika Jukića u vojničku kasarnu, u Gjulagin-han; Omera nije ni vidio. 4) Ova katastrofa Jukićeva brzo odjeknu čitavom Bosnom i vrlo se neugodno dojmi njegovih prijatelja. Vrli Nedić, čuvši za nesreću Jukićevu, pohiti iz Sutjeske u Sarajevo. Jukić — kako vele nije bio u teškoj tam­ nici, nego u hanu pod nadzorom stražara. Nedić potra­ ži Jukića, i dogje na vrata predvorja, gdje je Jukić zatvoren bio, spazi ga na prozoru, pa pristupi k stražaru veleći: „Bi li mogo govoriti s onim papazom (fra­ trom)?" Stražar mu odgovori: „Jasak !" (nije slobodno!) i dade mu sinle uz obraze, a Nedić natrag otkud je i došo. -) U tom Omer zatvori još i o. Antu Gutića, 3) o. Franu Zubića i druge. U svemu je bilo što hrišćanskih što kršćanskih pohapšćeno 70 svećenika. Uz to je ovaj hapst bio nečastan, jer su svećenici morali čaršiju me­ sti, zahode čistiti i smrad kroz čaršiju na legjima no­ siti. - (Kako bilježi Knježević u „Cars.-tur. namjest." str. 88. ■ Mislio je Omerpaša i Martića pod bravu, ali mu Atanacković pomete račune, davši Martiću austrijski pašoš, koji ga je branio kao austrijskog državljanina. Kako ćemo čuti kašnje od ovih svećenika jedini Jukić ode u progonstvo, dok drugi ostadoše u domovini, ali ipak u tamnici. Franjevce obuzme neka crna slutnja, a bojeći se, da nijesu upali u kakvu sumnju kod Omera, tri franje­ vačka samostana: fojnički, sutješki i kreševski pošalju Omeru spomen-spis, u kojemu izjave svojti odanost caru i njegovim namjesnicima, i da su Jukića odvratili od svakoga političkoga rada. Tim su se nadali, da će izbaviti Jukića, ali nijesu uspjeli. Ipak ne klonu duhom. Opreme k Omeru Dropuljića, Šunjića i Nedića. Ovi za­ mole Omera, da im pusti Jukića, pa neka bude kod fratara „gjoz-hapst" (utamničenje pod nadzorom). On im odvrati: „On je moj gost ( ?), njemu ništa ne manj­ ka, neka je i dalje moj gost!" Poslije nekoliko dana premjesti ga s u konak (han) Rigja efendije Uzenije i opet pod stražom. Tu je Jukić dalje tamnovo i samovo, a Martić mu svaki dan slao hranu po jednom vojniku, „koji je vjerno i pisma donosio kao što je i ono odnosio." 4) Jer ga je Jukić za hranu molio, i to pismeno odmah sutradan, kako je bio utamničen. Pro­ vincijal Kujundžić, kad nije mogo nikako već spasiti *) Martić-Koharić: Zap. str. 28.-29. 2) Nedićevo pismo na Ćorića. 3) U travnju 1851. Gutić je iza Glavadanovića posto žepnikom u Jajcu. Pomoćnici mu bili: fra Ilija Barišić i fra Juro Zloković. Gutić je valjda zato uhvaćen, jer je kao župnik u Varcaru god. 1848. i 1849. općio s Jukićem, koji mu je god 1849. metnut tamo za pomoćnika. 4) Martić-Koharić: Zapamć. str. 31. �184 Вг. 12. — Serafinski Perivoj — 1907. Šta je na tome putovanju pretrpio, vidjet ćemo n slijedećem poglavlju. IX. Pored svega toga, što je Omer promijenio pravac politike, i zauzeo neprijateljsko stanovište prema kršća­ nima i franjevcima, bude pozvan u Carigrad, i njegovim odlaskom izginuše sve zlatne nade kršćana i franjevaca. Omer ostavi Sarajevo 26. travnja, 1852. Kad je krenuo iz Sarajeva, „ја sam ga — pripovijeda Martić - onda ispratio, bio pri njegovu pohodu, posjetio sam ga i pra­ tio, i upravo kad je paša pošo, pristupio sam imi ruci i zapito: „Šta more biti od našega Jukića ?“, odgovorio mi je: „Jukić je moj; ali je Jukić zanešenjak, kano i ostali pjesnici.“ ’) Po Omerpašinu odlasku na 8 dana, krene i Jukić za njim 3. svibnja 1852. u tri sata noći. Sreća ie za nas velika, da je Jukić svoje mučeničko putovanje do Carigrada opiso; a tiskano je u III. sv. „В Pr.“ Iz toga opisa povadit ćemo glavnije ocrte, da čitatelji spoznaju Jukićeve muke i nevolje. „Bio je treći dan mjeseca svibnja — piše Jukić — u 3 sata u noći dogje k meni juzbaša Astalarasi. Ja, kao zlu sluteći nisam još ni zaspo, već se vrtio tamo amo od b o l e s t i , t u g e i ž a l o s t i . ,,Ajdeu veli mi, „eno Derviš paša poslao čovjeka i salamet ti donio, despot, koji te je od paše od molio, čeka kod paše.** „Ја sam molio da do sutra ostanem ; al u zaludu : moradoh teškom mukom u njegovu sobu, jgdje mi moje haljine donesoše, te se obukoh. U sobi je bio jedan mulaazim, koji je bio odredjen, da me vodi, i jedan adjutant Mnstaj-paše, koji me je doveo u avst (zatvor) prije č e t i r i mjeseca. Kad sam išo kroz sarajevsku čarŠiju do kuće Derviš-paŠine, buduć n i s a m m o g o ho d i t i , sve me je mulaazim za ruku vodio i tješio govoreći o salametu. Ja sam se počeo zlu dosjećati znadući, da despot sa mnom ne ima ništa; i što bi me vodili k Derviš-paši ? Zatim što bi po noći imalo biti? — Mjesec je sjao. Dodjemo do konaka Derviš-pašina. Tuđe stoje konji pripravni, uz njih zaptije i jedan onbaša; na njegovu konju pozvekuju bukagije. Derviš-paša bio je u haremu, kad mulaazim iznese nekoliko knjiga, te zavikaše: b i n j a sen (jašiti!). Videći da ja ne m o g u uzjašiti, dvojica me digoše na konja. Poda mnom bila je kurada, tako isto i pod mulaazinom i onbašom. Konji kost i koža. Na mojoj kuradi bio je gol samar, kroz stelju slama probila, a mjesto kolana pritegnuli su ga ularom.4* „Mjesečina sve se ukrada. Sarajevo sve pospalo; samo čete kuluka susretosmo, pred bezistanom žmiraše fenjer i na više mjestah od kumrikuša izkljuvan. S a d sa m v e ć z n a o k o j a me s r e ć a č e k a ; ’) „Narodne Novine*4 u 119. br. donose vijest o smrti proslavjenoga i rodoljubnoga spisatelja Jukića i pokoj mu pri­ v i d i li, da mi se k o s t i i z v a n d r a g e o t a Č b i n e daju. Isto i „Kat. List4* onih dana. A ničim nije dokazana ona nos e , da se u k o p a j u u k o j e m a z i j a t s k o m Jukića preporuči ga milosti OmerpaŠinoj, davši ujedno službenu izjavu ispred cijele svoje države, da franjeva­ čka država Bosne s Jukića političkim osnovama nema ništa zajedničkoga. Tom zgodnom izjavom spašen je dakako udes cijele države. Nedostojni postupak Omerov i ona neoprostiva vjerolomnost slomi nepokolebivu vjeru Jukićevu u Omerovo prijateljstvo. Onaj, komu je u najtežim časovima bio desna ruka, koga je uviek iskreno štovo i ljubio, komu je otkrivo svoje želje i povjeravo tajne, - taj ga eto nagradi tamnicom. I promišljavajući sudbinu svojega i Omerova pouz­ danika Fazli-paŠe Šerifovića, tragičnu smrt staroga mogućnika Ali-paše Rizvanbegovića, slutio je da i nje­ mu vjerolomni i lukavi Omer nešto crnje i čemernije od tamnice sprema. To ga je sve bolilo, ispijalo mu srce i mozak, te od silne žalosti skoro šenu umom. Misli se, da je Omerpaša htjeo Jukića ukinuti sa života na ist» način, kao i Alipašu Rizvanbegovića. A to je bilo u teresu, jer se moro bojati Jukića. da ga ne izda u eventualnoj istrazi. Otalen onai glas o pokušanom tobože samoubojstvu,1) što ga razglasi opet Omerpaša. Omerpaša je valjda dao nalog straži, da Jukić? gleda u zgodnom času prikoglaviti. Omer je bio čovjek bez srca i pošte­ nja, kako veli Bašagić u svojoj povijesti. Ako Omerpaša nije radio o Jukićevoj glavi, čemu je na pola mrtva čovje­ ka dao opremati na samarici u Istok ? I ne recimo ništa, da Jukić ne bi ostavio glave negdje na putu, da nije bilo konzula Atanackovića. Kako fra Ivo Krilić piše u jednom pismu kod Vladića, Atanacković je dao strogi i službeni nalog straži, da Jukića zd’avlje čuva; i da se Jukić u slučaju smrti ne smije prije ukopati, dok ga ne prigledaju austrijski liječnici, koje bi sam konzul pošlo. Tim se je samovolji podrezala desna ruka. Čuvši ovo Nedić i Šunjić dolete u Sarajevo i zamole Omera da im pusti Jukića vidjeti Nato im dopusti, da ga obagju. Oni ga pohode, Šun­ jić ga opremi sa svetojstvima umirućih, preporuče mu molitvu, ustrpljivost i obećaju mu, da će sve sile nasto­ jati, da ga izbave. Ovo je Jukiću godilo, te se ublaži i razveseli. To se dogodi u početku godine 1852. Ni to Omeru ne bi dosta; zapovjedi stražaru, da ga primetne i našavši kod njega nešto prištegjenih no­ vaca, oduzme mu i to. Lišio svojega prijatelja slobode, a sad mu kao razbojnik oduzima zadnju krvavo stečenu paru! Tako je Omer razdiro vjerno prijateljsko srce, a napošlje trže ga iz naručaja rogjene grude, spremi ga za sobom u Carigrad, da mu tamo sude za zločine protiva caru. vijest o pokušanom Jukića atentatu na samoga sebe. Toga niko nije vidio. Martić-Koharić: Zapam. str. 32. �Život i rad Ivana Frane jukića. 185 s t r n i š t u : p r o t j e r a š e me u s u r g u n l u k ( p r o ­ Jukić — veseli i radostni, a ja tužan i čemeran i već umoran". Putujući kroz Goru Romaniju Jukić je mislio g o n s t v o ) od k o g s a m se vi š e p l a š i o n e g o na Grujicu Novaka, koji je tu dočiko Turke, pa uzdahnuo: od s mr t i . S t a n j a t u ž n j e g ni j e m o g l o bi t i o d m o g a ; d v o m j e s e č n a b o l e s t , t u g a i ž a ­ „Da je više Grujica u Bosni 'bilo, ne bih ja sad od l o s t u č i n e l e s u me v i š e s m r t i n e g o č o v j e ­ Osmanlijah praćen b io ; ne bi ovakih pustoši, ovakove ku p r i l i č n a , b e z n o v a c a u n e p r i j a t e l j s k i h sirotinje bilo." U 2 sata noći stignu u Rogaticu. Tu ga i k r v n i č k i h r u k u . Š t o j e b i l o d r u g o f a l i l o ? je čuvalo šest stražara. „Ја sam — piše Jukić — tako — s mr t ! al i o v a se v i š e k l o n i l a od m e n e bio pao, da su me kao vlašku mladu po dvojica s mje­ n e g o j a o d nj e. V i d i o s a m d a j e B o g d r u g o sta na mjesto prenosili; večerat nisam m ogo; donieli sa mn o m o d r e d i o : da m o r a m p o d n o s i t i ! mi po litre rakije, okusih i ostavih. Svu noć zaspo ni­ S a m o , Bo ž e , d r a g o v o l j n o i s v e t u t v o j u p o ­ sam ; noge mi se ukočile bile ; nije šala ležati dva mje­ m o ć p o n i z n o m o l i m : «h i c ur e, h i c s e c a , seca na postelji, svu noć i cio dan na konju biti, gdje t a n t u m i n a e t e r n u m p a r c a s ( = o v d j e ž e ž i je 12 satih, mi učinismo 18. o v d j e s i e c i , s a m o na v i e k e p r o s t i ) b i l a m o ­ Sutra u jutro (5. svibnja) i ja i mulaazim bili smo j a mo l i t v a . " u brigi; u hanu ostati nije mogo, a mene ostaviti nije „Prešavši kroz gradsku kapiju, koja zajedno s gra­ smio. Vratit se sa mnom ol bez mene nije bilo moguće; dom na pola porušena i jazom otvorena stajaše, kad što je dakle bilo najnemogućnije, to je učinio, — nastasmo već od Sarajeva odalečili, kaže mi mulaazim: vismo put Višegrada s ufanjem, da će mi bolje biti po „Meni je Derviš-paša zapovjedio, dok iz grada izadjemc, zdravlje." Na tom putu svrate se u han nekoga bega, d a ti n o g e s p u s t i m u p r a n g e , a r u k e s t e ­ koji ihvdijepo dočeka i počasti kajmakom i medom. On g n e m k o n o p c e m ; ali toga neću učiniti, ako se im reče, kako je Skender-beg proveo Arif-bega, unuka budeš mirno držati. Ti čuvaj i sebe i mene a ja ću Ali-paše Rizvanbegovića s majkom po onako teškoj tebe." To bi on piše Jukić i učinio ali nije znao, kako zimi. bi onda sa mnom svezanim vlado, jer je moje tjelo bilo „Razmišljao sam, — nastavlja Jukić, — kad oni kano m r c i n a , i trebalo me je ne samo m e ć a t i i neimaju sažaljenja prama djetetu i to svoje vjere, kako će s k i d a t i s k o n j a , već suviše komordžija moro me prema meni gjauru?" Snijeg je pado kao iz rukavice, a oni s a s t r a n e d r ž a t i r u k o m, da se ne svalim s konja. nastave put i za rana stignu u Višegrad. „Meni se je Da ću pobjeći, nije se bojao, već mu je jedina briga — veli Jukić — malko razgalilo, te sam ponješto mogo bila — a to je i moja — da na putu ne u m r e m ili sobom hoditi; po litre rakije popio sam i svježe drin­ n e o s t a n e m . Pitam ga kud će sa mnom i šta će ske ribe dobro večero i p r v i p u t p o s i j e d v a biti od mene ? K aže: „Prekjučer kad je Derviš-paša do m j e s e c a n a r a v n i m s n o m z a s p o ! " Rogatice izpratio Omer-pašu, da mu je zapovjedio, da Sutradan (6 svibnja) nastave putovanje, ali ne te odmah opremi za njim u Monastir (Bitolje); — hoćeš mogoše daleko, jer su im konji bili pali, osobito Jukili ondje ostati ili će te voditi u Carigrad, to ćemo znati ćeva kurada, koja je obično bila najgora. Pratioci pokad tamo dogjemo; ti se gnjanum ne boj ništa: dvie otimlju konje od seljaka, nastave put i stignu u Priboj, tri godine da budeš na vilajetu, pak ćeš se opet vratiti gdje prenoće. Jukić nije svu noć zaspo. Sutra (7. svib­ kući“ — govaraše na pola turski na pola bugarski. Sreća nja nastave putovanje i prispiju na ručak u Kratovo. mi je bila da sam bio u zimskih haljinah; samo što Mirialaj prispije prije njih i naredi ručak. „Mirialaj je su mi noge zeble u jemenijah; kabanicu svoju metnuo — piše Jukić - mene dobro poznavo, u kakvoj sam sam poda se, a on mi je dao svoju hrku, te sam se časti kod Omer-paše bio i šta se sa mnom dogodilo, zagrnuo. Put je sad uzbrdo, sad nizbrdo; kaldrma kao zašto i kud me vode; ništa ne manje, premda sam bio babinski zubi; izvan kaldrme blato do trbuha; mjese­ sužanj, počitao me je i razgovaro, da se ništa ne bojim, čina da ne gleda moju nevolju bijaše se u crno zamo­ da Omer-paša o meni dobro misli i da će me na bolje tala; jašit se ne može a pješice po gotovu. Konji pod mjesto za njekoje vrieme namjestiti. On je svaki sat nama trojicom nogu za nogom i pod onbašom se nje­ gotovo pio i pušio i pošlje odmah meni đavo i do sebe gov zavali, a on pod njega — više ne mogaše dalje." sve od tada u napredak na večeri i na ručku posaSad Jukić pripovijeda, kako su njegovi pratioci djivo. Najmučnije bi mi bilo na njegov kamiš pušiti, u ovakim slučajevima na silu otimali konje od seljaka., jer je bio ružno bolestan. Kako moje družtvo, tako i drugi po banovih čudili se tomu postupanju s jednim što je obično bilo. Tu su noć neprestano putovali i 4. svibnja osva­ vlahom sužnjem" — nuli četiri sata daleko od Sarajeva, gdje u jednom hanu Iza ručka ne dadne Mirialaj handžiji onoliko, ko­ popiju kavu i malo se ogriju. Tu im se pridruži Ome- liko je isko, pa počine handžija vikati, a Mirialaj udri rov adjunkt, i uputi se s njima: „oni — kako piše handžiju. Jukić ga nekako sklonu, te pusti siromaka. �186 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1907. „On je na me — kaže Jukić — s ponosom gledo, i radost ukazivo nad mojom nesrećom, ja sam ga sažaIjivo i ne bi rad, onaku slobodu da itko uživa." — Isti dan stignu u Novi Varoš, a sutradan upute se Sjenici. Od podne ih gonila kiša. Okisli i ozebli stignu u neko doba noći u Mitrovicu. Drva i hrane ni za lijeka! Jukić se uz nešto zatečene žeravice svu noć to­ bože sušio i grijo. Devetog svibnja urane i sagju u Rašku dolinu. Preko rijeke Raše ne bilo mosta, a rječica nabujala.« Reda je bila gaziti. Voda šikne konjima preko trbuha, pače Jukićeva zanese, te da nebi društva bi ga odnijela. Jukić mokar do pojasa. Stignu u Novipazar i svrate se u han, ali tu ne nagjoše ni ugljena da lulu pripale, kamo li da se ogriju i haljine osuše. Desetog svibnja htjedjiu nastaviti put, ali ne bilo konja. Zaptije odu u okolicu i dovedu vla­ ških konja. Seljaci stanu vikati, a oni im odgovore: „Ра smo vam mi krivi? Krst vam grebem. Vi ste bili pobjesnili olakšicu tražeći; — vi hoćete tanzimat — eto vam ga!" Dobro na ovo primjećuje Jukić: „То seje na me više odnosilo nego na njiha, jer da se ja nisam uzdo u tanzimat ne bih surgunili (kao prognanik) po Novompazaru hodo. A1 taka je turska vjera!" Isti dan putujući išli su niz planinu više od tri sata, zasukujući tamo, amo; ostali pratioci su sjašili i pješke išli, a Jukić je jašio, ili kak » on sam veli: „jašio na konjskom vratu." U Mitrovjci preno< e, a sutradan (11. svibnja) krenu preko Kosova 17. svibnja stignu u Prilip. Tu promijene konje, te se upute u Bitolje. „Na jedan sat kod crkve odjašimo konje malo se odmo­ rimo. Sad mulaazim izvadi konop d a me v e ž e i da me s v e z a n i h n o g u i z p o d k o n j a i r u k u h na 1e g j a kroz varoš provede. Polje je monastirsko vodom bilo natopljeno i sve glibovito i barovito; za drum se se nije znalo, već valjalo namjerati, kud ćeš gaziti. Ja ne znam kako je on mogo na tu misao doći i začeti u pameti, da bi me mogo svezana provesti, a da se gdje ne strovalim. Kaže mu zaptija, da se ja teško i onako na konju držim, a svezavši ga valja i njega i konja voditi pod njim. I tako nevezana protjeraše me kroz sav Monastir do vezirova konaka, misleći, da je Omer-paša tuđe. Vratismo se opet do konaka Omerpašina i tuđe odjašimo. Omer-paša bio je u lovu. Mene posadiše u kahve odaju, zapovjediše te mi tutum i kahvu donesoše. — Eto ti i Omer-paše iz lova. Prikazivo sam svoj dolazak i u taj čas dovedoše me u kršlu, davši mi jednu sobu, gdje su stajala dva nizama vrtlara i pred vrata mi stražu staviše. Juzbaša dogje te bugarski kaže mi, da ištem, štogod želim : „Hoćeš vina, rakije, itd." Ja kažem da novacah neimam, a kao sužanj zadovoljan sam, što mi se god dade. Tuđe sam bio pet dana, čekajući dok pogje Omer-paša put Soluna ; i kao nizamu išo mi je tahin (hrana) tri litre kruha u jutro, karavana pirinča, a u veče španjaka s mesom varena. Mulaazim moj oprosti se za mnom; i s čaušom se vrati u Sarajevo. Juzbaša dolazio mi je svaki dan s drugim juzbašom, ter bi me tješio. „Tebe — veli on — vodi paša u Carigrad, jer je došlo u njemačkih novinah (Agramer-Zeitung-u), da te je paša ubio, a u isto doba dali su paše hercegovačkoga sinovi arzval, da im je Omer ćaću ubio." — Ja mu velim — nastavlja jukić — bolje bi bilo i meni, da me bude ubio, nego što me ovako bolestna na božjoj pravdi muči; bolje je jednoč umrti, nego li uviek umirati." — Na 21. svibnja krene Omer-paša iz Bitolja u Cari­ grad, a dan kasnije (22. svibnja) povedoše za njim i Jukića. Na putu je imo velikih neprilika radi konja, koji ga je onako bolesna oko 20 puta sa sebe na zem­ lju bacio. Za četeri dana stignu u Solun (26. svibnja). „Mene spratiše — pripovijeda Jukić — u jednu podzemnu magazu, u koju sagnuvši se jedva unidjoh. U njoj se je kroz jednu malu lakomicu vidilo, da na kraju ima nešta ugljena i nečisti. Ubaciše mi kabo vode i zapreše vrata, — ostadoh sam. Od umora i bolesti ja sam se bio prenemogo; ništa mi tako nije začudo, već kako duša u tako oslabljenu tielu može više stajati. Neprogje jedan sat, otvoriše vrata. Eto dvojice juzbašah, bugarski me zovući, da dodjem za njimi u njihovu sobu. — Metnu stražu na vrata i dva nizama unutra. Moj mulaazim imo je kazati, gdje su me strpali, te po njegovoj (Omerovoj) zapovjedi ovdje su me pre­ mjestili, gdje su u istoj sobi odprie bosanski paše stojali, kad su istim poslom kojim i ja putovali u Cari­ grad . . . .On (Omer) otišo parobrodom u srijedu, i ja moro druge srijede; d a k l e 10 d a n a h s t a j o s a m o k r u h u i s a m u b o b u , koji je bio krupniji od lješnjaka, i na njekakvoj ribjoj masti varen. — — Ja sam imo ono malo novacah iz Prištine ’) ponešenih, i sad sam u po ciene prodo sat, koji mi je sam osto od lakome grabežljivosti turske, te sam kupovo po malo mesa i sira. Mulaazim otpravio je sva tri čauša, (koji su Jukića iz Bitolja pratili); u sriedu (dakle 4. lipnja) sa tri ondašnja čauša odvede me na kaiku u turski paro­ brod. Čauše vrati, a mene u konjske bukagije sputi tamo, gdje je i marha bila svezana; desnu mi nogu metne u gvožgje, drugi kraj bukagiah sveže za brod i zatvori ključem, i samo bi me, kad bi imo potrebu porad sebe, odpustio. Parobrod je bio pun putnikah svakoga zakona ') Bilo to 11. svibnja. Jukić pod stražom prispio u Pri­ štinu na Kosovu. Preko jednoga poznatoga čauša poruči po nekoliko katolika, da mu dogju. Ovi dogjoše, razgovoriše ga i utješiše. On zaželi ispovjedit se; dovedoše mu Župnika iz Janjeva, Josipa Bogdana; ovaj ga ispovjedi, utješi i dade mu za puta 50 groša (4 for.). I to su te pare ponesene iz Prištine! �Život i rad Ivana Frane Jukića. 187 i naroda. Mornari su svi bili Hrvati i Dalmatini, te su katolički, a glava njihova u Rimu papa; tamo ga po­ me hranili i pojili, dok sam god tud bio sve od svoje šaljite, neka ga on pokori“. hrane, i pazili me kao naši ljudi. Bilo je dosta Hrvatah iz Tim se Jukić oslobodi turskog sužanjstva, no ipak Bara od Špice, koji su išli na radnju u Carigrad, te po ga je jednako bolilo srce, što mu ne bješe dopušten ovih imo sam prigodu javiti mojim prijateljem dolazak bezuvjetno trajan povratak u domovinu. u Carigrad. Iz Carigrada prispije u Rim. U Rimu smjeste ga Ob dan ajde u razgovoru provodio sam kako tako; u samostan sv. Stanislava, gdje su stanovali poljski al kad bi obnoć, eto ja d a ! strašna bura bibaše paro­ bjegunci redovnici. Vrijeme svojega boravka u Rimu brodom tamo amo, a valovi više od jednoć svega me upotrebi Jukić u knjiženi rad, te je radio koliko su mu sile poliše; bio sam se smrzo od zime. Sutradan sunce me dopušćale. Tu se upozna s mnogim učenjacima; kašnje ogria; vidismo i Galipolje, gdje se vapor malo ustavi. bijaše imenovan članom znanstvenog društva ,,dei QuiEto nas u Dardanelah. Noć se uhvati i težko umoliše riti" I tako se ispuni o n a: „Niko nije prorok u svojoj mornari mulaazima, te me za tu noć premjestiše u ma­ domovini." Dično je po Jukića, da su ga bar tugjinci gazin, opet u gvožgju, — te sam tud spavo. Sutra je znali cijeniti i štovati. Žudnja za domovinom, a nešto i vruće talijansko bio petak. Svanu se; i mi se začudismo, šta to niče iz m ora; — to je bio Carigrad. Mulaazim skide gvožgje podneblje prinukaše Jukića, ter on naumi posve osta­ s mene govoreći: „ne boj se, ne će više na n oge"; viti Talijansku. Obrati se u to ime biskupu Strossmaynagje kaik, te s jednom zaptijom odvede me u Eskiseraj, eru, da ga primi; na to Strossmayer i pristade. Ali ovajput ne bi sugjeno Jukiću pasti u Strossprikaza juzbaši od Tomrukahne i ovi me s dva vojnika opremi u obližnju tamnicu, gdje ih je bilo u dvie maye£ovo okrilje. On se zaputi iz Rima i prispije u sobe preko dviesta tamničarah. Tu sam bio do posije Jakin 26. ožujka 1853., 31. ožujka 1853. prispije u Trst; podne, te za tim budem premješten na samo u magazu, a 2. travnja u Zadar, tu posjeti guvernera Mamulu, a gdje je prie stajalo blago; stražu s puškom staviše pred ovaj mu s gosp. Strahimirovićem uzvrati posjet. Ovdale vrata, a zaptiu s nizam-čaušom sa mnom unutra." To krene u Spljet, ali pošto ga je tu austrijska policija je eto Jukićev put iz Sarajeva do Carigrada. Sve je po držala na oku, ode u Dubrovnik, gdje ostane oko tri sebi jasno, te ne treba ništa nadodavati. Zar to nije mjeseca. Ovdje se je bavio književnošću i oporavljo od mučeništvo? jest! Pa bi trebalo, da mu se hrvatski na­ bolesti. Sad je bio megju braćom i blizu mile rogjene grude, i to mu je godilo, ali je „nekome" to bilo u oku, rod bar uspomeni donekle oduži! te Jukić po „višoj" zapovijedi morade opet u — Italiju. X. Već 22. rujna 1853. javiše novine,1) daj e „kroz Zadar Dopratismo Jukića kaosužnjado Carigrada. Završu- prošao Franjo Jukić, banjaluČanin, franciskan, boravivši jući Jukić opis ovoga putovanja, reče: ,,U drugom tri mjeseca u Dubrovniku, da ondje po franciskanskih članku nastavit ću svoje sužanjstvo u Carigradu", ali manastirih, po knjižnicah potraži važne za našu povjes­ nam je taj članak nepoznat. Moguće, da ga nije ni nicu rukopise, ali mu ne dopustiše da ih sa sobom napiso. Nemamo dakle o tome opširnoga izvješća, ali odnese, a svega dakako prepisati nije mogao. Jukić odputio se je u J a k i n , u Italiju kamo mu je zapovjedjeno što znamo, navesti ćemo. Jukić je osto u Carigradu tek 20 dana, jer se nje­ da igje u ondašnji manastir". (Iz „Srb. Dnev.“ pregovi prijatelji za njega zauzeše. Nedić javi cijelu stvar štampo „ Ne v e n " , 1853. br. 39. str. 623.). Ele Jukić opet u Talijansku! biskupu Strossmayeru. Strossmayer, veliki ljubitelj Juki­ Progonjen kao pastorče kletom sudbinom, koja ga ćev, požali njegovu žalosnu subinu i pismeno zamoli kralja Franju Josipa I., da se kod carigradskog dvora udalečuje od domovine, ipak ne zdvoji. Njegovi prija­ zauzme za Jukića, jer je sramota za sve kršćane u Bosni, telji po Hrvatskoj zauzimali su se za njega, žalili nje­ da se katolički svećenik zatvara po turskim tamnicama. govu sudbinu i uzvisivali ga, što u takim teškim okol­ Tada bilo vehko veselje, što se je kralj imo kruniti u nostima ne pušta pera iz ruku. „Neven" (br. 16. g. 1853.) Milanu za kralja Lombardije, krunom zvanom : „Согопа donosi o Jukiću ovo: „Čujemo da naš rodoljub I. Fr. ferrea". Kralj usliša Strossmayera i preko svojega posla­ Jukić namjerava izdati treći svezak „Bos. Pr.“, gdje će nika Prokesch Ostena izhodi od sultana Jukiću slobodu. opisati svoja stradanja i povratak u domovinu." Zatim Pomogli su mu još i : autor naše himne, Antun Miha- donosi isti „Neven" (str. 638.) ovo: „Kao što „Danica" nović, koji je bio u Carigradu, provincijal Šunjić i fra javlja, p r i r e d i o j e častni otac Franjo Jukić, banja­ luČanin osim „razlikih piesnih" za t i s a k još i tri Filip Pašalić, osoba uvažena kod prva carigradskih. Sultan ga pusti pod tom pogodbom, da više ne knjige „Elegijah", zatim Ivana Držića „Liepost duše" stupi u tursko carstvo, veleći mu tom zgodom, kako rukopis od god. 1713., djelo vriedno u X. pjevanja. On donosi Baltić u svom „Godišnjaku": „То je svećenik < ‘) Narodne Novine br. 217. god. 1853. �188 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1907. je (Jukić?) osim toga izdao više pobožnih pjevanjah u d j e n a i za Bo s n u p o d p isa n il.1) Ob ovom navra­ Mletcih. Suviše prepisao je i sva djela Nikole Nalješ- ćaju Jukića u Bosnu opstoji na oči nekojih nesuglasnosti. kovića, Dubrovčanina, izverstna pjesnika XIV. ? stoljeća, Jukiću „passaporta za Bosnu podpisana", a Jukić opet o kojih djelih gosp. dr. Jovan Subotić u svojoj srpskoj mora šikat iz Bosne. Pa onda opet ona poteškoća, što čitanci (Beč, 1853.) pogriešno piše, da su izginula. Radio je Jukića zagrebačka policija natjerala preko Save, a je takodjer dosta o III. sv. „Bos. Pr.“, nu neponjatne Jukić opet iste godine dolazi u Djakovo. Mi ovako ove okolnosti prinudile su ga te je posao taj za vrieme stvari poznajemo. Jukić je istinito imo „passaportu podpisanu za Bosnu", ali odmah ne ode direktno u Bosnu, obustaviti morao". nego se zaustavi u Zagrebu, da pozdravi svoje prijatelje. Dok su tako o Jukiću hrv. listovi pisali, on se ponovno obrati na Strossmayera, ovaj ga primi, a Jukić To je bilo godine 1854. A upravo je ove godine bjesnio veseo ostavi Talijansku i početkom god. 1854. dogje u svoj svojoj težini Bachov apsolutizam. God. 1853. u Zagreb. „Neven" u 2. br. za god. 1854. o njegovom 1. kolovoza Ivan Filipović pjesnik i Bogović urednik dolasku u Zagreb piše: „Ovih dana stigao je u Zagreb „Nevena" poradi jedne nevine pjesmice budu silom poznati bosanski spisatelj, častni 0. Frano Jukić, što no kao prosti zločinci okovani u teške negve i zatvoreni. je prije dvie godine dana, oprostiv se teške turske uze Pušteni su na slobodu istom u veljači god. 1854, i to otišo najprije u Rim, pa ondale prošao veću siranu slučajno u ime pomilovanja, a radi kraljeva vjenčanja. Italije i naše posestrime Dalmacije, došo sad ovdje, da Apsolutizam je ko lipanjska kopriva cvao još i dalje, rebačka policija ne mogaše gledati Jukića u svojoj tu nastavi daljnje izdavanje „Bos. Pr.". On je — kako čujemo - putem kud je prošao, mnogo literarnih rjed- sredin Plašio )u nesretnj »panslavizam«. I policija vlakosti ne samo za spomenuto svoje djelo već napose štitom inicijativom pokaže svoju moć, natjeravši Jukića i za našu historiju sabro, što mu dakako na čast služi preko Save. To je bio najprjekiji put do njezina cilja. jer se vidi od kuda da uzprkos težkim patnjam, što ih Jukiću ovaj puta nije ni škodila odredba policije; on je morade s turskog zuluma pretrpjeti, pak nije malakso svakako težiu za Bosnom. Tako naš Jukić stiže u Bosnu prije očekivanja. Dogje u Gučugoru, i tu se bavio preduh i krepka volja njegova." (Br. II. 1854., str. 31.) kapanjem starih grobnica. Pripovijedaju, da je bio iz­ Prolazeći kroz Zagreb ove godine 1854. pridade moren, ali ipak pun zanosa. I kad ga počeše nerazumijena tisak Županovoj tiskari zadnju svoju knjižicu, koja vati od straha pred bičem politike, skupljaše,oko sebe mu za živa njega izagje. Knjižica je nabczna sadržaja, djecu i pričaše im.. 0 čemu? — O onim idealima, a nosi naslov: „Bogoljubni način mnogo koristan slišati za koje je živio. svetu misu." Djelo imade sadržaj: 1. „Način slišati svetu I premda je Jukić imo „passaportu podpisanu za misu"; 2. „Dila bogoštovna" (u srokovanom osmercu). Bosnu", ipak imo je i iradu, ušljed koje je prognan iz 3. „Molitve prija i posli ispoviai": 4. Molitve posli svih zemalja sultanovih. Megjutim ta irada nije branila i pričestjenja"; 5. „Molitve prie blagoslova": 6. „Pisna časoviti oblazak Bosne. On se je povratio u Bosnu prema pokorna kralja Davida" (Miserere); 7. „Uzdisanje sv. duhu „passaporte", ali kad je htjeo svoj navraćaj oduljiti, Jeronima". Knjižica vrijedna da se nešto ispravi i po- pobrinu se njegovi neprijatelji za točno vršenje irade. novno tiska za duhovnu korist kršćanskog puka. Nadaз т ako Jukić opet morade iz Bosne. Stigne u Djakovo. sve je zanimiv predgovor knjižice, gdje se veli: „Spomeni Primih ga biskup Strossmayer u svoj naručaj. A mogo se i tvojih prijateljah, (ovdje Jukić najviše misli na sebe je doći u Djakovo, jer ga zagrebačka policija nije ni satrvena prognanika) bogoljubni kerstjanine! koji se istjerala iz cijele kraljevine, a niti je mogla istjerati. svedjerno brine za tvoju korist i vrimenitu i duhovnu Pa niti viša politička oblast nije se našla ponukanom, — pa ćeš imati i više pobožnih knjižica u rukama da Jukićevu boravku u Djakovu zamjeri. tvojim". Jukić se je u ožujku god. 1854. (dakle kad se je podrugiput vratio iz Talijanske) nekom zgodom navratio i u Bosnu, kao što svjedoči pismo datirano u Sutjeskoj na 31. ožujka 1854. — a upravljeno na Martića. Taj navraćaj nije bio potkradom, kao što se dosada po­ grešno držalo. Evo što o toj stvari piše Baltić u svojoj kronici: „Iz Rima se Jukić povrati u Bosnu zdrav, ali mu ne bude dopušteno ovde stanovati, otklen se primjesti u D jakovo----------- Megjutim i samo pismo Jukića govori još jasnije, damu je „ p a s s a p o r t a c a r i ­ g r a d s k a od mi n i s t r a i n o s t r a n i h di e l a u re- ‘) Jukićeva pisma iz Sutjeske na pobratima Martića, koje navodi Šestić (u 5. br. »Fr. Gl. od god. 1897. str. 70.). Ulomak glasi: „(j)avili kod Vezira, i kako se imam vladat ujme mog puto­ v a n ja , oli tamo dolaska, molim te ovom prigodom javite mi„Ја neznam kakov bezdušnik mogo je veziru slagati, da sam „ја iz Austrije „uteko" bez passaporta! To ništa nije istina: „ја putni list — jol teskeru — Carigradsku od ministra ino­ stran ih dielah imadem, na kojem preko trideset podpisah „ima i svaka na svom miestu uredjenai za Bosnu podpisana." „Pozdravite sve prijatelje i znance. „Ljubeći te ostajem. ,,U Sutjeskoj, 31. ožujka 1854. Prijatelj I. F. Jukić r. s.“ �Život i rad Ivana Frane Jukića. Jukić dakle stigne u Djakovo 1854. Luka Botić 5. svibnja 1854. piše braći svojoj: „Jutros sam se sastao s Jukićem, koji će u ovoj okolici ostati kano župni pomoćnik." Iz Djakova posla ga Strossmayer u Trnavu poradi zdravlja, gdje je po malo služio i oporavljo se od bo­ lesti. Iz Tniave bi se često spustio na obalu Save; otalen bi motrio Bosnu i — plako. Bio je i u Drenji kod župnika kao gost, gdje ga je Nedić pohodio. Tu mu nije prijala samoća, te na vlastilu molbu premjesti ga biskup u sjemenište bos. djaka; to je bilo god. 1856. Jukić ipak nije bio ostavljen od prijatelja, niti od nade, da će biti povraćen u Bosnu. Već godine 1856. jednom se zgodom Martić propita kod Churšidpaše za Jukića, a on mu izrazi nadu, da će ga moći i preko irade povratiti u domovinu, ako Jukić samo dadne „retraktoriu" (opoziv) od svih svojih političkih grijeha. A god. 1857. ponovno se zauzme Martić za svog pobratima kod istog Churšidpaše, a ovaj mu obeća, da će Jukiću izraditi povratak u Bosnu, ako fra Marjan, biskup dadne o ju­ kića apstinenciji od politike „sennet" t. j pismenu ga­ ranciju. Biskup Šunjić ne htjedne te pogodbe primiti, bojeći se valjda Jukićeva žara. Dapače mislimo, da je Jukić već 1856. godine ubio svaku nadu i u njegovu pobratimu Martiću, ne htijući ni pomisliti o kakovoj „retraktoriji", a kamo li ju napisati, držeći, da nije vri­ jedno svoga osvjedočenja žrtvovati za hatur vremenite sreće. Tako je Jukić opet pokazo sjaj svoga značaja. Sve ga patnje i neugodnosti progonstva ne mogoše satrti. Odbivši ponudu, da samo golom „retraktorijom" spasi svoj položaj, ostade u tugjini, da iščika svrhu svoga života: U Djakovu Jukić oboli još jače, ali otimajuć se upravo sa smrću za ono malo vremena života ipak se je bavio s „književstvom"; poimence je spremo gradivo za III. svezak „Bos. Prijat." i dovršivo je svoje „Pu­ tovanje u Carigrad". Osim toga Jukić ni na smrtnoj postelji ne zaboravlja svoje domovine ni svojih ljudi u domovini. On se brine za uapšćenike makar bili i ino­ vjerci. Brine se za tiskaru, koju nastojaše u Sarajevu podići neki Anto Kaić, rogjak Jukićev. Evo pisma !), koje Jukić piša iz Djakova fra Grgi Martiću 25. ožujka 1857., iz kojeg se ovo sve razabire. Pismo je pisano nekako pred polazak u Beč, pa držimo, da je zadnje Jukićevo pismo, koje je upravljeno na pobratima Martića. Stari moj Prijatelju i Domorodce! Na častno pismo Tvoje od 5. veljače o. g. sad se istom oddužujem. Evo će naskoro biti pol godine, da se bolestan svejednako po postelji preverćem: ozdravit 1) Izvornik u franj. gim. u Visokom. 189 se nemore, umert se neda. Istina, da mi je sad niešto bolje nego je bilo ozimus, kad sam bio i svetotajstvim umirajućih providjen, al pri svim tome sv. Mise još ne mogu govoriti; ako mi ikoliko bude bolje morat ću ići u Peštu ol u Beč da tražim Makarsku pomoć, ako se pomoć može. Bio je ovde naš Sukić desetak danah i prepisao mi salep da pijem, pa ništa bolje — bolest se uviek povraća. Ovdi prilazem pismo, koje molim da predaš u tavnici gdi je naš Šokčević, tu se nalazi taj Gjorgje Damjanović iz Varcara, moj niegdašnji učenik; njega priju porad nieke dievojke, i hoće silom da ju uzme; to molim te porad starog prijateljstva, da mu koliko možeš pomogneš, da se te biede oslobodi. Još ću te moliti, da mi, ako je kod Tebe, p u t o ­ pi s u C a r i g r a d pok. Dropuljića pošalješ na službu, i ako nije kod Tebe, da mi ga nastojiš nabaviti erga restitutionem. Mene premda bolest tare ništa nemanje po niešto se i sad bavim s književstvom — i ako mognem ikako nastojat ću barem moje „Putovanje" doveršiti. Pozdravi Ljubića i sve ostale moje tuđe znance kanoti Pepu Stipu Kezićas cielom njegovom familjom; Ni­ ku Pavlovića Livnjaka, Niku Škarića, Maru Tominu, Ristu Radulovića i t. d. P. P. Nadam se, da će tamo oko Uskersa prispiti moj rodjak Anto Kaić iz Zagreba ujme tiskarnice, mo­ lim Te budi mu na ruci, nećemo li i mi tu sreću doživiti, da imadnemo bosansku tiskarnu. Ljubeći Te i pozdravljajuć ostajem u Djakovu, dne 25. ožujka 1857. Tvoj I. F. Jukić. Najzad je moro u Beč, da liječi kamen u mjehuru; a uza se ponio spomenuti III. sv. „Bos. Prij." i Kunićevo „ilirsko latinsku gramatiku", u namjeri, da obe ove knjige tiska, vodeći sam korekturu. Jukić otišo u Beč iz Djakova, i to u travnju ove iste god. 1857. U to vrijeme trefio se i Strossmayer u Beču. Na 18. svibnja bude operacija, i liječnici mu izvade kamen. Na 19. svibnja obagje ga Strossmayer, a Jukić mu se pohvali, da mu je dobro i da ne osjeća boli. No već sutradan 20. svibnja 1857. ispusti svoju plemenitu dušu, ’) Liječnik, koji ga je prije dva dana operiro, htijući znati uzrok njegove smrti, secira ga i nagje mu drugi kamen u bubregu, od kojega je siromašni Jukić i umro. I čovjek, koji je zaslužio, da cijela domovina za njim plače, da ga do groba doprati, da vijence žalosti na njegov grob položi; taj čovjek, domoljub, knji­ ževnik, narodni prosvjetitelj i mučenik, u najvećoj šutnji, bez učešća sunarodnjaka, bez jedne jedine suze bi polo*) Poznato je, da je Jukić posjedovo mnogo važnih sta­ rina (osobito iz numizmatike), ali gdje je sve to dospjelo, ne zna se. Sigurno je, da nije došlo onamo, kud je trebalo doći. �Г90 Вг. 12. — Serafrnski Perivoj; — 1907. žen u tugjinsku hladnu grudu, u Beču na groblju zva­ nom Marxfriedhof. Mučeničke kosti spustiše u grob i rekoše suho: „Nek počiva u miru!" Fojnički je nekrologij nad smrću našega Jukića pod danom 20. svibnja napiso ove retke: „U Beču 1857. veleč. otac Frano Jukić (umro). Ovaj otac sav se bješe zdao na izučavanje slovenskog (hrvatskog jezika) i na pretraživanje starina. I o tim pred­ metima objelodani jedno djelo, radi čega pade u sumnju kod prva kraljevstva; pa morade osudom državnom u glavnom gradu naše redodržave kroz 95 dana trpjeti nevolju tamnice. Otalen je otpravljen u Carigrad u pra­ tnji'dvaju leoparda (zaptija), gdje na 20 dana bješe bačen u tešku tamnicu. Ovdalen nastojanjem nekoga oca naše redodržave, koji u ono vrijeme onamo boravljaše, bješe oslobogjen, i po nalogu državne vlasti morade u Rim u progonstvo. A tamo stanovaše u samostanu aracelskom preko godinu dana vazda narušena zdravlja. Napokon, jer mu progonstvo silno dojadi, vrućim molbama dobi dozvolu, da u Slavoniju ode i da tamo isposluje mjesto učitelja osnovne škole i kapelana. U toj službi služio je u djakovačkin. selima: Orenji i Trnavi tri godine dana. Ali ni tu ne bješe m ran, radi žudnje za domovinom, u koju mu se ne bje&, slobodno vratiti. Napokon bude imenovan duhovnim ocem djakovačke redovničke obitelji. Poslije pogje u Beč da se liječi, kad dopane vrućice, koja ga izmori tako, da i b;jedni život svrši. Opremljen je sa svetotajstvirna umirućih u samo­ stanu otaca franjevaca 20. svibnja 1857., u dobi života od 38 godina, u 24. godini redovništva". Ivan Frano Jukić, prvoprosvietiteli bosanske raje i prvomučenik hrvatske misli u Bosni nije zaslužio gotovo ni uspomene! Nad njegovim radom, nad njego­ vom smrću i nad njegovim kostima šutjesmo dosada! Samo nekrologiji franjevačkih samostana, njegovi tevteri i njegova pisma znali su mnogo toga vrlo žalovito kazivati, da je kogod imo srca i smisla zanimati se za one glasove iz prašivih papira i nad njima bar jednu iskrenu suzu spustiti u dar slomljenoga genija naše slobode. Ne okajasmo Žrtve, ne otkupismo ideala. Pripomena Svijesno hrvatskogragjanstvo u Banjojluci, želeći ovjekovječiti uspomenu svojega sumještaninamučenika podignućem spomenika i to u Banjoj-luci na Rudolfovu trgu, obrati se g. 1892., 5. prosinca molbom na visoku zemaljsku vladu, da blagohotno dozvoli „uspo­ stavu odbora", kao i „sabiranje dobrovoljnih prinosah" za podignuće „spomenika" pokojnom o. Iv. Frani Jukiću. (Slijedi 15 potpisa). J) T aje stvar zaspala neoprostivom nemarnošću onih, koji su se morali baš za ovu stvar najviše zauzeti, jer su se već i novci u tu svrhu počeli kupiti. Tu miso pokrenuše ponovno g. 1904. četiri mlada bos. franj. bogoslova, i u tu svrhu apeliraše na hrvat­ ske otačbenike preko „Hrv. Prava", „Osvita" i „Obzora"; htjedoše stupiti u dogovor s bosanskim akademičarima u Beču i s njima bratski poraditi oko te plemenite ideje ; ali i taj pokus ostade bez uspjeha. Neki rodoljubi iz Sarajeva odgovoriše, da je naš narod materijalno slabo stao, a da diže spomenike, nego da bi bolje bilo osnovati „jukićevu zakladu" u „Napretku" za podupiranje siromašnih naučnika i djaka. Pa i to ostade samo u zrak bačena riječ. Mi se volimo povoditi za tugjinskim idealima, nego li čuvati doma svoga i na svom se ognjišću grijati. Megjutim uhvamo se, da će bar ove godine, prigodom „pedesetgodišnjice Jukićeve smrti" otačbenid po Bosni to pokrenuti i sretno k cilju privesti. — U isto vrijeme, kad se je u Banjoj-luci radilo 0 spomeniku, o Augustin Ćorić, tada još bogoslov, poče raditi oko Jukićeva životopisa. A on je to mogo i bolje nego drugi, jer kao Varcaranin i bliži rogjak braće Nike 1 Bože Corića, s kojima je Jukić iskreno prijateljivo i svoje im tajne otkrivo, dozno je neke potankosti o Ju­ kiću, koje bi inače bile izginule. Još se je obraćo na Nedića i na Strossmayera, te mu i ovi poslaše neka izvješća o Jukiću. I kad je djelce već bio prilično škiciro, pokosi ga smrt 1. studenog 1897. Mi smo na osnovi njegova rada ovajživotopis napisali. vječna pamet j radu 0 д ćcmća! >) Božić o. Dobroslav; Banjaluka sa okolicom, str. 42. VI. austrijski općeniti katolički sastanak. (Dopis.) Beč, 24. studenoga 1907. Glasoviti državnik G. Washington reko je jednom: „ Vj e r a i m o r a l su n a j j a č i s t u p o v i j a v n o g a b l a g o s t a n j a . O t a č b e n i k ni j e n i k a k a v onaj , k o j i o v e j a k e s t u p o v e p o t k o p a j e. S v a k i p r a v i p o l i t i č a r ih l j u b i i š t u j e i s t o t a k o ka o i p o b o ž a n čovj ek. Ra z um i o b j a v a do­ k a z u j u , d a u p u k u m o r a l a be z v j e r e ne mo ­ že biti. Nu na žalost današnji iskvareni moderni nazori, koji su dan danas duboko korijen uhvatili u nižim i višim slojevima ljudstva, idu najviše za tim da ove temelje potkopaju i sruše. Neprijatelji katoličke crkve i u Austriji stavili su si za zadaću: ostranjenjle vjero­ nauka u svim školama, ukinuće katoličke ženidbe, ra­ stavu crkve od države, konfiskaciju crkvenih dobara, samostana i crkava. To je njihova lozinka, prema njoj neumorno rade, u čemu ih dakako liberalna, židovska �Dopis. i socijaldemokratska štampa izdašno pomaže. Grozne posljedice uspjeloga im rada vidimo na bijednoj Franceskoji, a teško se još gore i onako politički rascjepka­ noj Austriji, ako im i ovdje paklenske osnove sretno — u njihovom smislu za rukom pogju Ali ne, sa sigurnim pouzdanjem možemo reći: ne jer u Austriji stoji proti ovim neprijateljima vjere i domovine jaka, veoma dobro organizovana falangi osvjedočenih katolika iz nižih i najviših stališa, koji su se odvažno odlučili za borbu i to za borbu na život i smrt, da tako spase od rasula svoju i onako teško iskušanu otačbinu. To je najbolje pokazo ovo­ godišnji VI. sveopći austrijski katolički sastanak, koji se je ovi'h, dana od 16. do 19. o. mj. obdržavo u Beču. Ovo su doista bili dani, o kojima je filosof Leibnitz reko: »Blizu je vrijeme, u kojem će se oko toga raditi, da se najviša ljudska dobra brane proti najfrivolnijim napadajima: to jest p r o t i B o g u i b e s m r t n o j d u š i . « Sa svih strana Austrije od alpinskoga Voralberga do kršne Bukovine, od Krkonoša do modre Adrije pohrliše katolici svih stališa u Beč, da se ovdje još bolje organiziraju, megjusobno upo znaju i nove zaključke stvore za budući rad i borbu u ovim burnim vremenima. Samo otvorenje ovoga sastanka bilo je izvan­ redno veličanstveno, te je na sve prisutne neodoljiv utisak učinilo. Ogromna dvorana u »Kursalonu« bila je dupkom puna. Megju prisutnicima bilo je vidjeti kardinale Gruschu (Beč), Skrbenskog (Prag) i Katschtaler-a (Salzburg); zatim nadbiskupa Bauera (Olomuc); biskupe: Biicevskoga (Lavov), Endrici-a (Trident), Schuster-a (Sekau), Kahn-a (Celovać), Rdssler-a (St. P6Iten), Nagla (Trst) i druge. Osim toga su prisutni bili: grof Lobko'vvitz, gfof Silva-Tarouca, poglavica zem­ lje Rhomberg (Voralberg), grofovi Schdnborn, Tluin, Knefstein, princ Lichtenstein A., presjednik austrijskog parlamenta Weiskirchner, princ Ed Lichtenstein. princ Ed. Auersperg, knez Ernst Windischgratz i još neki grofovi, baroni, zastupnici u parlamentu, razni ostali crkveni dostojanstvenici i akademička društva sa sve­ učilišta u Beču, Pragu, Insbrucki i Grazu. Tek što su zamukli glasovi glazbe, diže se grof Silva-Tarouca i uz pozdrav »Hvaljen Isus!« otvori sa ­ stanak. Krasnim' riječima ocrta govornik zadaću ka­ toličkog sastanka, a ta je: borba proti modernome despotizmu, koji nas želi lišiti onoga, što nam je naj sveti je, naše sv. vjere, koja nam je isto tako draga kao što je našim pregjima politička sloboda draga bila. Katolicima je zadaća odvažno stupiti u boj, koga oni nisu izazivali, nego im je silom narinut; u boj proti modernom despotizmu, koji bjesni proti vjeri, katoličkoj ženidbi, proti p r i j e s t o l j u i o l t a r u , koji ne priznaje nikakova drugoga autorita osim moderne znanosti. »Ne z a b o r a v i t e n i p o š t o « , govoraše da­ lje grof Silva-Tarouca, »da d a n a š n j e v r i j e m e b o ­ l u j e o d p o h l e p e za v l a š ć u i o h o l o s t i , k o j a se r a g j e o d r e č e Bo g a i sve sa s o b o m u pr o p a s t p o v u č e , n e g o da v j e r u j e u j e d n o g a s t v o r c a i p r e m a t o j v j e r i ž i v i.« »1 d i m o h r ab r o, p o n i z n o i p u n i v j e r e u b o r b u p o p r i m j e r u n a š i h p r e g j a. Z a Bo g a , c a r a i d o m o ­ v i n u , n e k a b u d e n a š a l o z i n k a . P o g j i m o dakl 1e u b o j s č v r s t i m p o u z d a n j e m u Bo g a ! « Iza burnoga odobravanja uzeo je riječ baron Witting- 191 hoff-Stellc i govorio o potrebi sloge u radu za ka­ toličku stvar u Austriji. Još za njegova govora pojavi se na vratima dvorane milovidno lice obljubljenoga starine. Išo je oslonjen o štap laganim korakom. G o­ vornika prekinuše burni poklici, koji su trajali više časova;> bio je to dr. Lueger, koji je takogjer lijepim riječima pozdravio katolički sastanak i njegove učes­ nike i bodrio ih na rad za katoličku stvar. Posebice istače Lueger sveučilišta, kao prve glavne pozicije, koje sada katolici imaju osvojiti, j e r je ž a l o s n a za n a s č i n j e n i c a , da je od d e v e t n o v o i m e n o v a n i h sveučilišnih profesora s e d a m Ž i d o v a . »Ta, n a p o k o n s v j e t l o m o r a j e d n o m p o b i j e d i t i«, bile su zadnje riječi njegova govora. Iza referata grofa Spinette izabran bi presjednikom zastupnik dr. pl. Fuchs, a na to je uzeo riječ kardinal Gruscha i pozdravio prisutne u ime sv. Oca, koji je pošlo katoličkom sastanku posebni list, 1<ао znak svoje očinske ljubavi. Riječi namjesnika Hristova nukahu katolike Austrije na složan i ustrajan rad za vremenito i vječito blagostanje ljudi, za kršćanski odgoj mladeži, za kršćanske škole i radnike, za zdra­ vu katoličku štampu. »J e d n o s r c e i j e*d п a m’i s o« neka bude neodoljiva sila proti neprijatelju. Iza kako je presjednik izložio zadaću katoličkog sastanka, bi ova prva sjednica zaključena, a pojedini otsjeci započeše svoje partikularne sjednice. Još iste večeri držo je Piusverein« svoju svečanu skupštinu u vijećnici uz mnogobrojne posjetnike, megju kojima je bio ministar Gessman, grofice: Zichy-Metternich, Nostitz, Apor, Coudenhove, Wenkheim, Harrach, baronice: Morsey, Rommel, Lazzarini, kneginje: M. Windischgratz, A. Windischgratz i mnogi grofovi, baroni, biskupi i zastupiik i carevinskog vijeća. Čovjek se mora doista diviti sjajnim uspjesima »Piusvereina« u kratko vrijeme od 20 mjeseci. Ova zadruga, koja je kroz tako kratko vrijeme skupila svotu od 366.000 kruna radi neumorno, da se katolička štam­ pa u Austriji podigne i raširi u sve slojeve mjesto pogubne liberalne štampe, koja danas grdno hara kao najotrovnija zaraza, a ši t o j1e j o š n а'j ž a I o s n i j! e', s p o m e n u p r e s j e d n i k z a d r u g e gr of W al­ t e r s k i r c h e п, j e s t to, d a o v a p r o t u - k r š ć a li­ s k a š t a m p a ž i v i n a j v i š e od k r š ć a n s k o g a n o v c a . »Ne d a j i m o d a k l e n o v c a za o v a j o t r o v ! « Nakon govora g. predsj. uze riječ O Fr. Benno Auracher, kapucin. Veoma zgodno isporedi govornik pogibelj, koja nam prijeti od današnje štampe s pogibelju, koja jte u proš’im vjekovima prijetila od turskih provala. Kao što su ovi nekada provaljivali u ogrom­ nim četama, sa silnim novcem opskrbljeni u ove naše zemlje, da tako unište sve i razore, tako isto i da­ našnja liberalna štampa s ogromnim brojem svojih li­ stova, izdašno pomagana novcem nezasirljivih kapita­ lista nastoji da razori u svijetu svaku vjeru, moral i auktoritet, pa ako bi svoj plan doista izveli, ne bi li i mi u Austriji doživjeli strašne dane francuske revo­ lucije? Govornik apelira na katolike, da bar oni svojim novcem ne potpomažu protivničke štampe, od čijega novca, kako je dokazano, ona najviše živi. » Ka t o l i c i , ne b u d i m o b a r i z d a j i c e s v o j e v j e r e i d o ­ m o v i n e ! Z a t o v a n sa l i b e r a l n i m n o v i n a m a i k n j i g a m a ! « Neopisiv je bio utisak ovoga govora na prisutne i svaki je bez dvojbe ove večeri stvorio �192 Br. 12. Serafinski Perivoj — 1907. u sebi čvrstu odluku: raditi za proširenje katoličke zdrave štampe. I tako je svršila ova večer 16. stude­ noga a sutrašnji dan bio je opet dan marnoga rada pojedinih otsjeka. Nedjelja, 17. studenog 1907. Od 9 sati u jutro do kasno na večer trajale su privatne i javne sjednice, o kojima nije ni moguće da samo u kratko referiram, nego ću istaknuti bar neke važnije. Osobitu pomnju svratio je kat. ovogo­ dišnji sastanak na veoma važnu točku svoga rada, na o r g a n i z a c i j u ž e n a . Već se je na petom kato­ ličkomu sastanku uvidjelo, da je organizacija muževa tek polovica rada, pak se je zato ovogodišnji sastanak bavio mnogo ovim pitanjem. Žensko je pitanje — ka­ ko dubokoumni poznavalac toga pitanja dr. Rosler veli — zapravo ljudsko pitanje, jer je ono od velike važ­ nosti u socijalnom životu. U tu svrhu obdržavane su danas dvije skupšti­ ne, na ikojoj su govorile: gospogjica Karolina pl. Ambros 0 »potrebi i cilju kat. ženske organizacije«, gospogja Tonka Schmolek o provedbi te organizacije, gospo gjica barunica Izabella pl. Carnap o »novom pokretu u ženskoj organizaciji«; i druge. Već jie bilo ’ rajnje vrijeme, da se katoličke žene organiziraju u duhu naše sv. vjere za dobrobit kršćanskih obitelji i odgoj naše mladeži, jer se je nedavno osnovana loža slobodnozidarskih žena silno raširila i broji već preko 40.000 članica, koje marno rade osobito u obitelji, tom temelju socijalnoga života za proširenje pcgubniih načela s'obodnozidarskih. I drugarice soci aldem okran imaju svoju organizaciju, te su u Stuttgartu ove godine na 17. kolovoza držale ргш internacionalnu konferencu. Zato je sveta zadaća katoličkih žena, da ujedinjenim silama rade za očuvanje katoličke svijesti, za osni­ vanje katoličkih ženskih učiona, gdje će se mlade dje­ vojke, koje su bez srestava, u'katoličkom duhu o d ­ gajati: u znanosti, gospodarstvu i vogjenjiu k ićan stv i 1 tako biti sačuvane od moralne propasti, kojoj na žalost svaki dan tolike nevine duše u susret srćn. Jedna od najvažnijih organizacija, što ju je imo ovogodišnji kat. sastanak provesti, jest organizacija kat. seljaka i u tu je svrhu danas obdržavana brojno p o ­ sjećena skupština, na kojoj je bio i ministar Gessman Zastupnik Povse izloži najprije važnost seljaka u državi, koji zapravo njezinu jezgru sačinjava i daje joj >azda najbiranijih sila a uz to najviše carine plaća, pak je dužnost svih ostalih stališa, da se ovaj temeljni elemenat države cijeni i poštuje. Na to je uzeo riječ zastupnik F. Schlossleitner o samoj organizaciji s e ­ ljaka. Već je skrajnje vrijeme, dapače je već dvanaesti sat kucnuo — istače govornik - - da se najjače čete u zemlji — naš seljački zdravi elemenat stavi u bojni red proti neprijatelju za obranu naših najlsvećih prava. To traži od nas sam Bog, njegov namjesnik na zemlji i naš plemeniti vladar, kojemu je već 60 godina čedni kat. seljak Austrije odanim podanikom bio. To traži od nas domovina, koja je izvržena tolikim vanjskim i nutarnjim neprijateljima, što prijete rasulu katoličke A ustrije; to traži od nas sam puk, koji je skoro sav katolički. Svi smo dužni raditi oko ujedinjenja ovoga najjačega elementa pomoću pučkih skupština, privat­ nih sastanaka, neum ornoga agitiranja kod pojedinaca, a najviše pomoću kat. štampe. Hvala Bogu, kršćansko- socijalna stranka najjača je u parlamentu dan iš, ali s, obzirom na broj kat. pučanstva u zemlji, imala bi ova stranka da posjeduje apsolutnu većinu a onda bi ova bila u stanju izdavati zakone na kat. podlozi za dobrobit cijele zemlje a napose seljaka. Iza ’zast. Schlossleitnera govorio je carevinski zast. dr. O rexel o radničkom pitanju, koje je danas jedno od najaktuelnijih pitanja, a katolici će učiniti najbolju uslugu :i državi i crkvi, ako ponastoje da ga riješe na temelju evangjeljia, koje je u socijalnom pitanju svijet preporodilo. Nezasitnom kapitalizmu treba već jednom Jna kraj stati, jer isisava krv našega siromašnoga radnika, koga bi trebalo što više materijalno pomoći, da oslobogjen od bijede može uživati plodove kul­ ture, ikako to već i pravda zahtijeva. Osim ostalih danas obdržavanih skupština, koje bi, bilo vrijedno u cijelosti navesti, zanimati će, držim, čitatelje »S. Perivoja« najviše današnji »prvi austrijr ski općeniti trećoredski sastanak«. Sa svih strana Au­ strije došli su zastupnici pojedinih franjevačkih p ro ­ vincija na ovaj sastanak, koji je sjajno uspio. Od ko ­ like je važnosti III. Red vazda bio, pokazuje nam jasno povjest, a i danas koliko bi ovaj red mogo podići kr sćanski život i kako bi se lako riješila mnoga današnja socijalna, pitanja, kad bi on posvuda bio raširen i dobro organiziran! Ovo je dobro znao slavni papa Lav XIII. pak je za to očinski pozivo sve: » S t u p i t e s v i u o v a j r e d ! « Krasne plodove III. reda m ogu davati sam o dobro organizirane trećoredske općine kao što je to n. pr. ova u Beču, koja pod vodstvom neum ornoga radiše O. Honorija Rett-a bujno cvate. Na brojno posjećenoj svečanoj skupštini govorili su: biskup Marschall o koristi III. reda, O. Remigij Ruezl o povjesti istoga, O. h o n o rij Rett o zadaći III. reda u današnjem vremenu i Kadlčak, narodni za­ stupnik u ime trećoredaca Moravske. Sv. Otac pošlo je brzojavno skupštini svoj pozdrav i blagoslov. Ponedjeljak 18. studenoga 1907. I ovaj je dan bio dan neum ornoga rada pojedinih sekcija. Prije podne obdržavana je javna skupština u ogromnoj »Sofiensaal«, a glavni jojl predm et bio » š t a tu­ pa«. Govorili su o tom predm etu K. Schwechler i P. V. Kolb S. I. Govor P. Kolba bio je divan i šteta, što maleni opseg »Perivoja« ne dozvoljava, da ga u cijelosti donesem, ali ću ipak spomenuti neke točke »I z r a e l i t s . k a se je a l l i a n c a d o č e p a l a u A u ­ s t r i j i k a o i s v a g d j e zl e š t a m p e , da s v o j g l a v n i pl a n i z v e d e : da k r š ć a n s k i e l e m e n a t u religioznom, moralnom i materijalnom p o g l e d u u n i š t i * i na r u š e v i n a m a k r š ć a n s k i h n a r o d a novi Sion s a g r a d i Pr v a t o č k a n j i ­ hova p r o g r a m a jest: k r š ć a n s t v o u religij o z n o m p o g l e d u u n i š t i t i . Odatle dvolična igra •njihove štam pe: isključenje crkve sa svakog javnog života, a priznanje i zakonita zaštita židovstva. Nauka je Isusova bludnja i ludost, a propisi Talmuda nepo­ vrediva svetinja. Nekvasni je židovski kruh vrijiedan običaj, a presv. oltar, sakramenat je predmet strašnoga pogrgjivanja. Učitelji njihova vjerozakona jesu n epo­ vredive, službene osobe, a kat. svećenici samo prezira vrijedni popovi. Oni zahtijevaju, da javne škole paze na njihove blagdane, a od kršćanskih radnika traže da nedjeljom i svetkovinom rade. Oni drže podučavanje mladeži u Mojsijevu naliku, a bore se proti uredbe �Dopis. vjeronauka za kršćane; oni slave po svom ritualnom običaju svoje ženidbe, a bjesne proti svetosti katol ženidbe; oni imaju tisuće propisa kod pogreba svojih pokojnih, a za kršćanske pokojnike zahtijevaju da se sipale. Surovom brutalnošću nazivaju svaki napadaj na prižnavaoca njihove vjere, a oni obasipaju najgorim pogrdama sve što je kršćansko. To je boj do potpunoga uništenja kršćanstva.« Za dokaz ovoga navagja P. Kolb doslovce riječi, koje je nedavno na slobodnozidarskom kongresu dr. Coeg reko: »Nužno je svaku vjeri ri dogme uništiti, ali pri tom ipak slobodni zidar ne smijte ostati, on smatra vjeru kao jedno zlo, zato ju mora najprije kod sebe uništiti i iz svoje savjesti, iz svoga srca i pameti iskoreniti a onda u istom smislu na svoju ženu i djecu djelovati. Dužnost je, da se žene učine slobodoumkama a djeca izvan svake vjere od­ gajaju.« Druga točka njihova programa jest moralno upropašćenje kršćana. »Isti oni listovi, — nastavlja P. Kolb — koji naše samostane nepoštenim kućama nazivlju, 0 najgadnijim neplodobštinama »modernih salona« sa ­ mo šute; oni ustaju proti sakramentu pokore, kao ne moralnoj instituciji, a njihovi feuilletoni i romani puni su bestidnosti i prijaviti ne. Tko javno tjera trgovinu prostitucije u dobro plaćenim annonsama, tko Štiti tr­ govinu s djevojkama? Tko širi bestidne fotografije, koje našu mladež truju? Kakove knjige donosi »Neue Freie Presse« o Božiću u oglasima svojih pri!oga?iHoćete li za oVo samo jedan poni štujući dokaz? Kada je ove go­ dine u studenom židovski pjesnik Schalom Asch čito svoje djelo »der Gort der Rache« pred direktorom židovskoga kazališta u Nčw-Yorku gospi. Adlerom, bio je ovaj preneražen. Sam g. Adler izjavio je u »Judisches Tagblatt« o tom slijedeće: »Ja sam s, grozom 1 ogavnošću slušo čitanje djela, a kad ga je pročito rekoh mu: Gosodine Asch! Po vašem djelu sudeći, čini mi se, da ste Vi u takoj kući odrasli. Ja u djelu nalazim samo prljave misli i bestidne slike. Ja sam otac obitelji, pak bi se pred njom stiditi moro, kad bih, ja u tom komadu ulogu igro. Asch odgovori na to : Ja uvigjam, da Vi pravo imate. T o n i j e k o m a d z a ž i d o v s k o k a z a l i š t e . Al i za k r š ć a n s k i s v i j e t b i t ć e d o b a r . « Užasno! »Treća točka programa židovske štampe jest m a­ terijalni bankrot kršćana. Ova štampa neprestano traži crkvena dobra, a šuti o milijonima svojih lihvara, koji sišu krv siromašnih radnika. Silno poskupljivanje živeža, rast i padanje akciji na burzi, što jedne pro­ sjacima a druge milijonerima čini, jest rad nepoštenih lihvara, koji se u tom svom poslu najviše alarm injućim vijestima liberalne štampe služe. Van zato s tak im novinama! Mi m o r a m o j e d n o m p r o s t i b i t i o d l a ž n e š t a m p e . « ‘Svako je usupnut osto sluša­ jući nepobitne dokaze umnoga govornika, koji je po­ krenuo i vodio misao o osnuttku društva za podignuče kat. štampe, u Austriji a to je već spomenuli »Pi is verein«. Poslije podne držane su skupštine komiteja za kat. misije, društva sv. Petra Clavera i zadruge križa proti alkoholu a na veće je bila od svih najbrojnije posjećena skupština »kat. sastanka«; tomu je mnogo doprineso glas govornika, koji su imali na skupštini govo­ riti. Bili su to: dr. Šušteršić Slovenac, jedan od najintere­ santnijih osoba u parlamentu i dr, Hilgenreiner, jedan iz- 193 megju prvih učenjaka u Austriji. Burno pozdravljen od prisutnika, kojih je bilo 3 do 4 tisuće, započeo je Sušteršič svoju tem u: »Vjera i javni život«. U središtu pi­ tanja, što se odnose na javni život modernih država, stoji vjersko pitanje, o čemu nam naši protivnici naj­ bolje svjedoče, jer u svim mogućim prilikama ovo p i­ tanje ističu i na javnost iznose. Govornik se obara na one, koji navaljuju tobože samo na klerikalizam, a na vjeru ne. A šia razumijevaju ovi pod klerika­ lizmom? Jedni vele, da je klerikalizam zloporaba vjere u političke svrhe. Onda su oni još više nego klerikalci, jer svi ovi, bili to socijaldemokrati, liberalci ili plitkoumni naprednjaci baš najviše zloporabe vjeru u po­ litičke svrhe. Da, na vjeru je pod krinkom napadati slobodno, ali nju braniti, jest zloporaba vjiere?! Drugi razumijevaju pod klerikalizmom tobožnje nastojanje cr­ kve, da gospoduje državom politički, na čem se ova od srca zahvaljuje. Zapravo pak ovi navaljuju sim o na vjeru i crkvu, dok s druge strane nekakvi slobodi zagovaraju. Kakva je to sloboda, vidimo 'to u Franceskoj, gdje su svećenici i redovnici iz vlastitih kuća istjerani, gdje su sve crkvene stvari konfiscirane te je ovdje postala crkva jednostavnom prosjakinjom bez krova. A tek njihova propovijedana sloboda misli! Nedavno jedan list nazva katolike »crnim dušama«, drugi ih zove Ч^гпе beštije« a crkva mu je canailla (smeće). Et o, t o s u p r o p a g a t o r i s l o b o d e mi ­ š l j e n j a ! Ljubav k vjeri i domovini mora zato nas nukati da bdijemo i naša najmilija dobra od propasti sačuvamo. Dr. Hilgenreiner je obradio i veoma umjetno raz­ ložio svoju t emu: »Slobodno (znanstveno) istraživanje«, u kojoj je jasno dokazo, da kat. vjera ni najmanje ne priječi napredak znanosti, nego ih dapače goji i unapregjuje, a zdravo i u pravom smislu znanstveno istraživanje (nije još nikad došlo u protuslovlje s n e­ pogrešivim dogmama kat. crkve. Utorak, 19. studenog 1907. Zadnji dan kat. sastanka bio je posvećen veoma ozbiljnim pitanjima. Prije podne držana je javna skup­ ština, a predmetom joj je bila »škol a«. Zastupnik car. vijeća J. Lang raspravljo jle o pučkim školama a car. zastupnik i sveučilišni profesor dr. Мауег o srednjim i višim školama. Protivnici vjere, koji žele već u mla­ deži ubiti svaku vjeru i moralno čuvstvo, zahtjeva} д »slobodne škole«. Kakva je pak ro sloboda, pokazili su ovih dana oni skandali na sveučilištu ri G razi i Pragu, nad kojima se je cio inteligentni svijet zgražo. Posljedice ovakoga slobodnoga odgoja doživio sam i ja ovdje na bečkom sveučilištu pred nekoliko dana, gdje su se odigrali takvi prizori, kakvih je rijetko u najprostijoj rakijašnici vidjeti. I sami putnici, koji su piirno svojim poslom mimo univerze prolazili, bi­ jahu ugroženi da ne dobiju po glavi i legjiima kratiti batina. Zar je to taj slobodni odgoj na najvišem znan­ stvenom zavodu? Poslije podne držana je javna skupština o »soci­ jalnim pogibeljima«, kod koje su govorili carevinski zastupnici dr. Stojan o pomanjkanju svećenstva i A. Anderlc o »kolportaži«. Od osobite je važnosti bila skupština t. zv. »kolodvorske misije« (Bahnhofmission), koja ,se bavi s tom spasonosnom zadaćom, da uzima u zaštitu siromašne djevojke a osobito sluškinje i �194 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1907. reviiujc proti gadnom trgovanja s djevojkama. Skup­ štinom je ravnala grofica Funfkirchen-Lichtenstein a govorili su: L. Dean (Trst), dr. Orosam (Linac), P. Benno Auracher, P. Golabek S. I. i gospogja dr. Trimborn. U' 7 sati na veće bila je zadnja i zaključna sve­ čana skupština. Sjajan je to bio zaključak austr. kat. sastanka. Ogromna Sofijina sala bila je dupkom puna. Uz cijeli skoro austrijski episkopat sa svojim kardi­ nalima i uz najljepši cvijet austrijskoga plemstva bilo je vidjeti najodličnijih ličnosti i najviših činovnrka. Divno urešena dvorana plivala je u moru1električnoga svijetla, a tek što su se raznijeli posljednji zvuci papine himne, diže se starina kardinal Gruscha i u dvorani zavlada tajstveni mir. Svi prisutni klekoše na koljena, da prime papinski blagosov. Bio je to trenutak, koji će mi vazda u duši živo ostati. Iza toga je govorio P. Andlau S. I. o »historijskoj važnosti katoličke vjere za zemlje pod žezlom Habsburga« i poglavica zemlje ^Rhomberg (Voralberg) o »katoličkoj falangi austrijskih naroda«. Oba govornika dokazaše važnost kat. vjere Naša dome; Zagreb; „Društvo Domagoj1 Društvo Domagoj" u II. ovogodišnjoj svojoj skupštini, držanoj dne 3. ov. mj. izabralo je novi odbor, kop se ovako konstituiro: Presjednik: Matija Belić, stud. iuris; Potpretsjednik: Ante Donković, stud. phil., Tajnik Dimitrija Vac, stud. phil.; Blagajnik: Radoslav Jagič, stud. iuris.; Knji­ žničar: Rudolf Eckert, stud. iuris., Arhivar: Stjepan Smole, stud iuris.; Pregledavači: Luka janjić, stud. iuris. Rikard Kraus, stud. phil. Zadar: Euharistični sastanaka Splitu. Slijedeće godine 1908. obdržavati će se u Splitu euharistični sastanak; a kao preteča tome sastanku osnovalo se ove godine u Zadru „Društvo svakidašnjeg klanjanja". Osno­ vali su ga radini franjevci u svojoj crkvi, kao što i jest ta pobožnost po svome izvoru franjevačka pobožnost. Svemu tomu djelu, kako čujemo, opet je nada sve druge spiritus agens 0. H. Didon. Preporučuje se svim dušobrižnicima, neka bi po­ kušali „Društva svagdanjeg klanjanja" uvoditi u svojim sferama! Prosvjeta. „Hrvatska Straža" o našem Martiću. Samo na prijegled donosimo sud „Hrvatske Straže" o našem Martiću. Ne ćemo izreći: da li se mi slažemo з ovim sudom ili ne?! To neka ostane za veće študije. Evo dakle što piše „Hrvatska Straža" u 4 .-5 . svesku od god. 1907. (str. 573.): ц prošlosti i sadašnjosti za Austriju. Katolička vjera bila je glavnim štitom ove zemlje, ona je zalog nje­ zine sretne budućnosti Redaktor Baumberger iz Ziiricha pozdravi toplim riječima ovaj sastanak u ime švicarskih katolika a na kon toga presjednik dr. pl. Fuchs zaključi kratkim govorom sastanak. Završujući svoj govor veselo i odu­ ševljeno uskliknu: Deo gratias! Na to zaori dvoranom iz svih grla zanosna pjesma: Ja, vvir schvvbren lieut’ aufs neue, Jesu Herz, Dir evv’ge Treue Bio sam u duši razdragan nad sjajnim nianifesiom kat. svijesti u Austriji, ali sam se pri toni i nehotice sjetio svoje mile domovine Bosne, kojoj bi sličan ka­ tolički sastanak bio od neprocjenjive koristi baš u ovo vrijeme, gdje se je kod nas politička borba i preko svih granica razmahala i to veoma česio na uštrb ka­ toličke svijesti i katoličkoga elementa. Daj Bože, da i mi budemo naskoro držali »prvi katolički sastanak u Bcsnih Ml a d e n . „Stereotipna je fraza da Martićevi »Osvetnici« zao­ staju za »Čengićkinjom« Mažuranićevom. Držimo, da je kritika više digla vrijednost »Čengićkinji«, nego joj u zbilji pripada. Dokazano je (najviše mislimo Šegvić), da su najljepše stranice »Čengićkinje« reminiscencije iz Vergila, iz Tassa i drugih tugjih pjesnika. Martić je iz­ voran. Trebalo bi, da koji estetičar raščini njegove »Osvetnike«, pa bi se vidjela i njihova ljepota i vrije­ dnost. Ali Martić nije bio ban pučanin" . . . Izvještaj „Zbora duhovne mladeži" u Djakovu za g. 1906.- 7. Ovo je društvo puno zanosa i volje unapregjivalo smjer društva. Malo ih je, ali su činili, koliko su sile dopuštale. Bavili su se pitanjima, koja su danas od ve­ like važnosti za kulturne prilike našega naroda. Osobito su isticali važnost socijalnog pitanja i tako se priprav­ ljali, da danas-sutra uzrnogu biti učiteljima svoje okoline i odlučnim faktorima u javnom životu. Društvo je pokazalo vanredni mar, a i sposobnost. Gojenci „velikog biskupa" pokazuju svojim radom, na čijim su se grudima grijali. Bilancom svoga izvještaja pokazuju, da prednjače privatnim znanstvenim radom drugim bogoslovskim zborovima. To priznajemo, jer moramo priznati. Najdraže nam je, što se znatno bave beletristikom. Dobre nam beletristike najviše treba. Mi Hrvati štogod imamo batala, u beletristici je — ili je iz nje izašlo. Mnogo nam je kršćanskiji (da se tako nez­ godno izrazimo) politički život, nego život u lijepoj knjizi. — Uzdamo se, da će „Djakovački zbor" tekuće godine pretresati marno i praktično j.^š i ovo pitanje: �195 Vijesnik. Na koji bi se način dalo pomoći, da naša katolička štampa napreduje? Kojom bi se silom mogla razbiti magluština nad obzorjem intelektualnoga života u Hrvatskoj ? — A veća je nego magluština nad gradom Londonom. Volili smo ovo reći, nego da u cijelosti donosimo naslove pojedinih radnja. Mi priznajemo, da bi i to mo­ rali učiniti, da nam izvještaj nije došo u nezgodno vri­ jeme. Sve su ga naše novine već priopćile, pa ne na­ lazimo potrebnim toga iznova ovako kasno činiti. Ipak evo kratka prijegleda: a) Beletristika je zastupana sa 14 radnja; b) Vjerska filosofija s 1 radnjom; c) Socijologija s 9 radnja: d) Deklamacije s 4 radnja; e) Kritike" s 2 radnja; ovdje ističemo kritiku od Ante Jurčevića: «Kianjčevića poezija“ u glavnim crtama i zamiso pjesme : „Misao svijeta". f) Različito je zastupano s 3 naslova. g) Od „historije" izragjena je „Povijest zboia auhovne mladeži djakovačke". Pismeno je općenje „Zbora" bilo vrio vrlo živahno s „Domagojem", sa „Zborom ljubljanskim", sa sloven­ skom braćom u Budjeovicama, te s onim u Olomucu i Brnu. Marno pismeno izmjenjivanje misli hvalimo. „Zbor" prima 50 časopisa. „Katolička Crkva u Srbiji." Nedavno je izašla u Biogradu knjiga „Katolička crkva u Srbiji", koja bi mogla zanimati. Oštampana je iz „arhiva za pravne i društvene nauke", a sadržaje pisma biskupa J.J. Strossтауега iz god. 1881. i 1885. s bilješkama i objašnjenji­ ma od Stojana Novakovića. Dobiva se u knjižari B. Cvijanovića u Biogradu. Igranje s poviješću. Sarajevska „Српска Ријеч" u 198 br. od ove godine u nastavku „Bogumilstvo i pravoslavlje" od feljtona »Iz prošlosti bosanske" (piše neki Pascal) iznosi posve novu, neobičnu a valjda i skrozim izhitrenu miso: da je povjesničko bogomilstvo Bo­ sne isto što i pravoslavlje; da je borba Rima protiva bogumilstvu, zapravo borba proti pravoslavlju. Svi bo­ sanski bani i kraljevi za koje povijest veli, da su bili privrženici »bosanske crkve«, veli »Cpncka Ријеч« da su bili zapravo privrženici pravoslavlja. Evo »Pascaove« teorije: »Čudnovato je zaista, kad se znade da su Zahumljani i njihov vladaoc (po priznanju rimo-katoličkih kronologa) bili oduševljeni bogumili, dakle krivovjerci po njihovu shvatanju, kako to dolazi da se ovi isti bogu­ mili oduševljavaju za svetog Savu, srpskog prvog ar­ hiepiskopa i utvrditelja pravoslavlja i prosvjete srpske.« »Isto je tako čudnovato da se u papinom pismu naregjuje arhijepiskopu Tomi da i z o p š t i ili i zl uči s ve b o g u mi l e , koji mu se ne pokore. Jer ako su bogumili krivovjerci, to onda oni i ne sačinjavaju ni­ kakve zajednice sa katoličanstvom, i sledstveno — ne mogu biti isključivani iz jedne zajednice, u koju ne pripadaju". »Iz ova dva navedena slučaja i dijete dolazi do osvedočenja(?) da su bosanski bogumili, koji poštuju svetog Savu (ne svetog Savu, već svoju domovinu pro­ zvanu zemlju svetog Save, op. refer.) kao ugodnika bo­ žjeg, bili pravoslavne vjere (?), a»krstjanska crkva bo­ sanska« ne bijaše ništa drugo, nego nezavisna pravoslavna crkva(?), koja zbog političkih odnošaja nije u svoje doba potpala pod patrijaršiju srpskog carstva DuŠanovog, a bivšim srpskim posjedom udaljena od carigrad­ skog patrijarhata i nije mogla dobiti drugi položaj, nego kao samoupravna crkva bosanska. Ovako osamljena bila je izložena napadajima Rima, i ne htjevši na jedin­ stvo s njim proglašena je kao »krivovjerna.« »Čudnovato izgleda, da se ne očuva sjeme bogu­ mila onakvih, kakve ih sebi zamišljaju papini ljudi od onda i danas.« »Neko gadno laže. Da li lažu rimski hronolozi ili laže stvarnost, to ostavljam zdravu razumu neka bude sudija.« P r i p o m e n a . Ozbiljnost se smije na demagoško pisanje pisca demagoga. Megjutim se otprilike pisac drži pjesnikove: »Bude Г išt a od t og dobr a, pr os tit će se moj i g r j ’esi.« Njemu i nije stalo do po­ vijesti, nego do uspjeha. Nama nije opet stalo do piš­ čeve tendencije, ali šta će pisac reći onom bogomilskom pravoslavlju, koje prezire krst, evangjelja, sakramente, svećenstvo i t. d. Valjda je pravoslavlje srednjega vi­ jeka ovo takogjer zabacivalo? Otkle pravoslavlju hije­ rarhija »djedova«? Otklen mu apokrifne knjige? Kakvi dokazi takovo i dokazanje. Ne treba da gubimo vremena baveći se ozbiljnije s ovom stvarju. Smiješnost piščeva izvogjenja dovoljno govori protiva njemu. Megjutim, kako se vidi, pisac nije ni išo za isti­ nom, već za praktičnim „uspjesima." Rim. Prenos kostiju Lava XIII. Već odavno novine donose vijest, da će se mrtvi ostanci Lava XIII. prinijeti iz crkve sv. Petra u crkvu sv. Ivana Lateranskoga. Kako nije isključena mogućnost skoroga prenosa kostiju, donosimo našim čitaocima neke uspomene od prenosa kostiju Pija IX. Iz ovoga će se razumjeti, zašto se s prenosom kostiju Lava XIII. odgagja. Stari je običaj, da svakoga papu poslije njegove smrti privremeno sahrane u crkvi sv. Petra; obično na pročelju koje pjevalačke kapelice, u krasnom sarkofagu, na kojem se sa zlatnim slovima vidi urezano ime umrvšega pape i trokruna. A opet su od pamtivijeka pape �196 Br. 12. — Serafinski Perivoj — 1007. sebi odabirati mjesto konačnog pokopanja; a obično izaberu jednu od crkava, koju je dotični sagradio ili popravio. Papa Nikola V., koji je god. 1250. gradnju na Vatikanu započeo, zasnovo je krasnu ideju: da u toj novoj zgradi sagradi maulozej za papa; ali prebrza smrt osnovu mu pokvari i on umrije, a gradnja ostade; i zato od toliko stoljeća počivaju mrtvi ostanci tolikih papa razasuti po svim rimskim crkvama. Pijo IX. po­ kopan je u crkvi sv. Lovre, jer je on tu crkvu svojim troškom popravio i ukrasio. Takoje i Lav XIII. izabro sebi grob u crkvi sv. Ivana u Lateranu, jer je on tu crkvu svojim troškom popravio. Već ima više mjeseci, kako je grobnica u Lateranu dogotovljena; pa možda će skoro slijediti prenos kostiju iz crkve sv. Petra u novu grobnicu. Ipak nam ne će biti začudno, ako se prenos i na duže vremena odgodi, jer nam još zorno lebdi pred očima slika od 9. srpnja 1881., kadno se pri prenosu kostiju Pija IX. dogodiše oni ogavni prizori, koje smiono učini divlja drzovitost slobodnih zida.. Zatezalo se je sprenosom kostiju IX. sve uo do najteže vrućine u ljetu, ‘.ada stanovnici radi žege ostavljaju vječni grad. Po naputku moro se je sprovod upriličiti ob noć, što je i učinjeno. Ipak se je i za tu noć sainalr, pa su slobodoumnici činili velike priprave za demonstracije. Prefekt vatikanske straže zamolio je ta ijansko mi­ nistarstvo za jednu konjaničku gardu; аи molba osta neuslišana. Nije dakle bilo po volji talijanske vlade, da sprovod brogje u miru bez demonstracija, jer bi to svijet tumačio u prilog papinstvu. Ipak se uza sva nagagjanja nisu predvigjale onako velike sublazni, kao što su se u istinu dogodile. Uprav oko рб noći, moglo se vidjeti troja kola gdje stoje pred vatikanskom sakristijom; je­ dna su bila sasvim jednostavna mrtvačka kola; druga su dvoja bila odregjena za zastupstvo Vatikana i depu­ tata; to je bila sva pratnja Pija IX. Tiho bješe mrtva­ čki sanduk u kola smješten, a sprovod krene sa trga sv. Petra prema groblju „Campo Santo". Tuđe je če­ kalo silno mnoštvo naroda iz svih krajeva svijeta, a megju njima i jedna četa mladih pitomaca raznih za­ druga (Gioventu cattolica) sa gorućim bakljama. Mladi zbor odmah opkoli mrtvačka kola i poče glasno moliti za dušu pokojnika ; to je bez prekida trajalo dva sata, dok se nije došlo do crkve sv. Lovre. Već na rastanku sa Petrovim trgom pokaza se iz jedne obližnje birtije jedna mala četa drzovitih demonstranata, koji su urlikali; ali srećom tuđe ih policija odmah rastjera. Kod „Borgo novo" opet se pokaza četa zlikovaca, koji krenuše kroz „Borgo vechio" da bi sprovod prestigli kod angjeoskog mosta na Tiberu. Poduzela se bezbožna namiso, kako Odgovorni urednik: O. Josip Markušić. bi se tijelo Pija IX. bacilo u Tiber. Dakako da toga ipak nije bilo tako lako izvesti; pa zato odmah sutra­ dan jedne liberalne novine u uvodnom članku đonesoše svoje veliko saučešće o neuspjelome djelu. Idući dalje, čulo se je sa svih strana urlikanja i zviždanja. Na trgu Venecije bio je sukob, a bilo je oko dvije stotine demostranata. S njima se ipak nekako sprovod razmiti; no oni su sprovod slijedili, dobacujući pogrdne riječi pratiocima i pokojniku. Demonstranti su zasvirali Garibaldijevu koračnicu. Napokon se je poseglo i za kame­ njem, s kojim lijepo popratiše prelate i deputate; a zatim 1 mrtva Pija IX. Čulo se je u blizini: „smrt popovima, dolje s papom, živio kralj!“ Situacija je bila dosta opa­ sna, pa su zato gončini dali oštri znak konjima, i sve je žurilo do trga „Nazionale". Od trga „Nazionale" na putu nije bilo nikakva više nereda, a sprovod stiže oko 2 sata ob noć pred crkvu sv. Lovre. Ovdje se bilo skupilo pred predvorjem crkve veliko mnoštvo naroda, koje nije dalo, da se tijelo pokojnika unese u crkvu, nego je zahtjevalo, da se tijelo opet povrati u sv. Petra. Iza ovoga slijedili su inzulti. Davat je triputa svjetini znak da se smiri, al uzalud. Stražari počeše najprije laskavim riječima, zatim ozbiljnim prijetnjama razgoniti svijet ispred predvorja crkve. Položaj je bio na prvi mah veoma težak. ‘Pratioci izgube ustrpljenje te se postave u red. Napokon ipak uspije stražarima, da utišaju navale divljih demonstranata. Sada su se mrtvačka kola mogla nekako progurati do predvorja crk/enoga i sanduk s ostancima bješe unesen u crkvu. Tako je bila velika cijena, dok su se kosti Pija IX. prenijele. Danas se mi strašimo te cijene i posljedici Čemu vrijegjati mrtve kosti ? I čemu ruglu izvrgavati slavljenu kulturu XX. vijeka, koja ne priznaje ni pravo mirnoga počinka poslije smrti! ? . . . Dopisnica uredništva. Zadar: O. H. D. Kako vidite, naš se »Seraf. Perivoj« penje na visinu literarne revije. U njemu dolaze društvene vijesti, ali samo one: najopćenitijega zanimanja. Ipak bi Vaš dopis cjelovito tiskali, da nije već tiskan u svim katoličkim no­ vinama. Ali budući je Vaša svrha već postignuta, ne nalazimo potrebnim onaj dopis opširno tiskati megju preobilnim gradi­ vom »Seraf Perivoja«. Držimo, da Vam neće ostati nimalo žao. Pozdrav! Zadar: Pjesniku pobratimu I Piimio sam pjesme. Morat ćete malo pričekati. Pogledajte »Seraf. Perivoj«, pa ćete vidjeti, da su mnoge stvari čekale radi preobilnosti. Pošaljite nam štogod u prozi! Zar nebi mogli tamo megju kolegama naći nije­ dnoga pretplatnika?! Primite srdačan pozdrav iz posestrime Bosne! Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Utemeljena godine 1882. kom and: Najstarija Telefon br. 119. emaluša ulica 172. igotiskara i stereotipija u Bosni ;ovim, ijim pismenima, terijalom i strojevima. — Preporučuje se za tiskanje novina, nakladnih djela, molitve­ nika, posjetnica, zaiučnih i vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tiskarsku struku zasieeaju sa ukusnom izrad­ bom i uz najumjereniju cienu. Vanjske naručbe OBAVLJAJU SE ODMAH. �Tri fftrinta. ■*■ A V-f A А А Х А Ј х Л Ј ______ ______________________________ stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 50—kom. « & Toi,etn°g otpadnog sapuna, ljubica, ruža, heliotrop, mošus, gjurgjica, cvijet breskve itd. Razašiije pouzećem Manhattan Unternehmung Budimpešta, VII Bezerćdy ulica 3. kao: Matica itica vjenčanih, Matica umrlih. a i exhibita. Krstnih, Vjenčanih a, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ih u sohdnom uvezu. Službenih kuverata u sv im veličin am a. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski Perivoj 1907 Description An account of the resource Br. 1-4; 6-8; 10-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 https://kolekcije.nub.ba/files/original/e80fa4265c726b233113fda14c6c2feb.pdf dac8c91976e525be83bebca71207bdd4 PDF Text Text Perivoj serafinskj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU tOJ I. SARAJEVO, 15. SIJEČNJA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: i) ČLANCI I PJESME: C) VJESNIK: , Dr. Gjuro Arnold: Na staro lje to ................... , F. E. M.: Štam pa............................................. Dr. fra Franjo M. Blažević: Socijalna demokra­ cija i v je r a ........................................................ 1. Markušić: Pozorištnom zastoru visočke gi­ mnazije ............................................................ 0. Antun Cikojević: Apologija indeksa . ^ Anka Topićeva: Pustinjak . -'O. Pajo Mišur'a: Pismo m /ST AK 1 1 Provizorna crkva sv. Antuna Padovanskoga u Sarajevu. Njegovo Veličanstvo kreševskome franjev. samostanu. Nova crkva u Podmilačju. Iz Mo5 stara. jedna zanimiva vijest iz Zagreba. — „Hr­ vatske pravice*. — Papina interpretacija. — Papa пјетасЧсше caru. Dokidanje svetkovina u Beatirikaciia Crnaca. Franjevci crkveni 10 prelati. *ч crnbova beatifikacija. — Novi poljski 13 gostinjac u , — Franjevac gradski zastupnik. K N JiŽ E V ^ ^ ,» \ W Dr Jelenić Sekularizacija U garskoj....................... Dr Jelenić: Ugarski „Ku E. F. M .: Anketa lista bijedi, što tišti ljudski ' ---Dr. JeleriiČ: Q. U Talija, crtice iz kršćanske ar. . 15 heologije — A. jČieić: Isidor Poljak: Pjesme. — Ivo . . 15 Rudina J Hrotski ped; vško književni zbor: „Sreća u Podnim a i Siiajtin. Podružnice u Spljetu, Trstu i Celovcu. Dionička glavnica K 3,000.000. ■■ Pričuve preko K 350.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. iisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve i usmena obavještenja. ■ a r Centrala n Ljubljani. �P riu ile g o vo n o l? zemaljska banka za B o sn u Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna kruna. i H e r c e g r o T r lm a . —==?— CENTRALA U SARAJEVU. F I L IJ A L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — IS P O S T A V E : u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra diški, Lijevnii, B. Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu. — Z A S T U P S T V A : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. V e le p r o d a ja d u h a n a u svim spomenutim mjestima. T T i n A t A l r n r n A а Л Ј а Н р ш р Paie hiP^ekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 4•/*% založnice i Ј_11ри1Л7Л.а1 u v и и ЈШ ЈгШ ЈО . 5 ®/0 komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni i Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjeguniost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima kupone i vučene srećke. Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenoni oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. Bankovno odjeljenje. A rH a l-ic m ia Kod bai.ke ustrojeno odjelenje :ч’>е, kao što i posebno odjelenje za zemaljske proizvode u Brčkom sa agencijos1 а„епс1ј0 %>1: Doboju, u bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vliflfS * чпс.ranjeni i podizanjem industrija i javnih poduzeća. rra ju je jje iije z a гоои . Olovni •>’ Kod banke opatojeća generalna agentura c. V V6 i ž ito . Ili ispostava razne vrste osigui^iija na živo. , pro„ vatre, a generalna agentura osigui I. za si’ aj nesreće proti razr "[III ova za gojpi Ш ■ ^redmeti.na. go s t una j t o č ni j e reguliranih - jrlragRTTTSplldisLj a* ----------------- 4 J T E -iA L I ‘ prima direktno ili putem filijala uživa ,,P B O V ID E N C IJ A “ prima osi po. . ! isr jmom jamčevinom razašilje r 'lo a s a t o v a . Beč w . « о в е 1. HE1HRI Švicarski džepni nikl-sat Y 'у —, ^ i^ ^ r^ jjloria-sreb ren i anker sat za gospodu s 3 poklopca samo K 8 — ; Najmoderniji Rerr. elektro-zlatni sat za gospodu ili gospogje X 10*— ; Isti sa dvostrukim poklopcem K 14 —. Ovome odgovarajući elegantni za gospodu ili dugi za gospogje lanac za sat a K 6 —. Budilica a K 2’9 0 —, Narukvice, amer. Double-zlato K 5 —, do 10—. :v Razašljanje pouzećem. Dopušta se i izmjena. -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO - - GRAGJEVNO DIONIČKO DRUŠTVO U SARAJEVU DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Josip pi. VancaS. i Preuzima osnivanje i izvagjanje ^vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj # kružnoj ciglani. Glavno zastupstvo za Bosnu i Herc rovlnu TVORNICE ETERNll« najboljeg materijala za pokrivanje krovi a �serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 1. SARAJEVO, 15. SIJEČNJA 1910. Dr. Gjuro Arnold: . — ■. Na staro ljeto. Noć je — a more života Baca i vale i pjenu; Nešto bi htjelo da smota Svojih dubina u sjenu. Gledam i slušam. Sad ure Ponoć odbijaju e to ... Vali sve više se žure I^ Staro da potope ljeto. Ali sa vječnosti žala Otišlo već se i novo Kad bi za b’jesnih bar vala Spasitelj s njime putovo. OOD. XXIV. prilike. One vladaju bile dobre, bile zle, jer nema ve­ ćina pojedinaca pravih pojmova o stvarima i nema svoga uvjerenja. Mnogo se našljeduje, malo se misli i to u vremenu, kad se najviše ističe vlastiti sud i slo­ boda mišljenja. To nam najbolje pokazuje današnje stanovište prema štampi, koja je sjegurno najmoćniji stvaralac javnog mnijenja i cjelokupnog nazora o životu, pro­ svjeti, vjeri i t. d. koja je dakle najjača prilika. Čita se,- p- ali se ne gleda, šta se čita; naručuje se, ali se ne gleda, šta se naručuje. Živimo u papirnatoj dobi — no nismo još \Jjefom pokazali, da je shvaćamo. Tako se malo radi za dobru štampu, tako malo ima uspjeha. * A mnogo je do toga .tale. te Udjeli h ove kratke rasprave c ć « au i r. >st dužnosti, koje irnamp spram nje. F. E. M.: = Štampa. Kaži mi, s kim si, pak ću ti kazati, kakav s i ! (Nar. pesi.) K^ži mi, šta čitaš, pak ću ti kazati kakav s i ! Prilike su vrlo važan uzgojni faktor. To je opće priznato : jer ne samo da nekom moćnom silom uplivišu in instanti, nego nam takogjer udaraju neki stalni pravac u cijelom budućem životu i radu. No ipak smo mi u stanju, da se donekle opiremo prilikama; nijesmo posvema ovisni o njima. One su ko vjetar, koji sve vuče prema onom smjeru, u kojem puše, premda mu jaki dubovi dosta odolijevaju. I one su ko oluja, koja nosi zalutala putnika pro­ pasti, kakvom bezdnu, a on se ipak opire, otima i otme. To je slika. Slično na nas djeluju prilike, u kojima živimo. Zato je od velike važnosti, da ih shvatimo i da se uputimo u narav i kakvoću njihovu. Kakve su? Kamo vode? Hoće li naša duša ili tijelo trpjeti od njih kakvu štetu ? I ova nam pitanja moraju uregjivati sve naše odnošaje prema prilikama. Ali ipak čini se ovo ko neka apstrakcija i bes­ korisno umovanje, barem, ako stanemo promatrati svi­ jet. U stvari ne opstoji mnogo ovoga osvrtanja na I. Šta je štampa I kakva joj je važnost? Pod štampom razumjevamo sve ono, što izagje ispod tiskarskih strojeva kao vidna predodžba ljudskih misli, pa bile to slike ili slova. To nam kazuje i samo prvotno značenje riječi „štampa". Sada je donekle taj pojam stegnut. I uzima se samo, da se njom označe periodični listovi (časopisi, mjesečnici, tjednici) s osobitim obzirom na dnevnike. Toga ćemo se držat i mi u ovoj raspravi. Važnost Štampe jest velika i ne može se gotovo istaknuti, kštogod o njoj reknemo, jest premalo. Jer štampa nam je sve u svemu. Ona je ko škola, u kojoj se predaje o svim pred­ metima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ona je ko svagdanja govornička tribina, ona je ko javna propo­ vjedaonica. Podučaje, opominje, sokoli, zida, gradi, stvara. 0 svim najnužnijim stvarima brzo nas upućuje. Kroz 24 sata doznajemo po njoj najvažnije dogagjaje sadašnjosti. 1 o krajevima, koje nikad vidjeli nismo i 0 narodima, za koje nikad čuli nismo i o njihovim običajima čitamo u novinama. One nas prenose tamo 1 mi vidimo, gledamo, promatramo. A novine nam do­ nose i učenih i zabavnih stvari — umnih plodova velikih ljudi, �Br. 1. Serafinski Perivoj. Tim je načinom Štampa veoma važno sredstvo za promicanje prosvjete/koja baš ide za univerzalnošću. No još važniju ulogu igra u politici. Nju prati kao sjena, korak po korak. Svaki je čin predmet nje­ zina raspravljanja, istražujuć uvijek: je li opravdan, je li po narod koristan? Tako i svaki politički pokret. Ona nam često otkriva izdajstvo raznih stranaka, njihovu prevrtljivost i podmitljivost. Ona nas obaviješćuje o onom novcu, što ga narod daje: šta je s njim, ima Ii kakve prijevare, ima li nepovjerivanja? I prati svačije namjere. Štampa je javni nadzornik. Njezina je služba osobito vrijedna u ustavnim državama i u državama raznih elemenata, narodnosti. Narod, koji šalje svoje izaslanike u sabor, koji dakle ima dio u upravi, hoće na svaki način, da znadne, šta mu iade. Novine to najbolje kazuju. Kao u pre­ gledu iznose rad svakoga. U državama raznih ravnopravnih narodnosti, gdje vlada neka napetost i nadmećanje, a gdje ipak nijedan ne trpi premoći i uzdizanja drugoga, novine vrše službu barometra i motrioca; one na vrijeme upozoruju na pogibelji. Tako se može lako sverru predusresti. Napokon štampa ravna donekle i vanjskom politikom. Često pretresa razna goruća pitanja sa svih gledišta, dokazuje na čijoj je strani pravda šta bi u tom i u tom slučaju trebalo učiniti. On? daje direktivu svemu. I kako prosudi — drži se; jer je to već javno mnijenje. Štampa djeluje blagotvorno i na socijalni život. Svukud promiče blagostanje. Narodno joj je dobro najveće dobro. Njega štiti u svim smjerovima. Diže se se proti zulumu nekih činovnika, i raskrinkaje narodne gulikože. I ona je ogledalo narodnog života. Hoćemo U vidjeti, šta narodu fali, kakvi ga jadi tište, zavirimo u novine — tu ćemo naći. U njima se vide sve rane narodne i u njima se opisuje i javnosti predaje zapuštenost narodna, kao gorka uputa onima, koji su za to odgovorni. Pa ona se konačno i bori i pravdu traži za narod; kad ne koriste sva nastojanja pojedinaca, kad ne ko­ riste sve molbe i utoci na uprave, ona iznova traži, zahtijeva, išće. Dobra je štampa najbolji promicatelj narodnih interesa. Uz to je i jedino uspješno sredstvo raznih orga­ nizacija. Koliko ljudi spaja i ujedinjuje, koliko raznih i protivnih temperamenata slaže i čini, da isto misle, da isto hoće! Odatle proizlazi velika korist za ljudsko društvo. Udruženi je čovjek jači i po tom lakše dolazi do blagostanja. Na koncu, štampa još znatno unaprijegjuje gospo- 1910. darstvo i trgovinu. Ne mislim pri tom samo na stručne listove. Jednako to promiče sva štampa. U manjim listovima imaju za to posebne rubrike, a u većim, služe toj svrsi izvješća o tečajevima na burzi, cijene živeža, inserati i t. d. Po njima doznajemo, u kojoj ćemo tvor­ nici dobiti robu jeftinije, i po njima doznajemo, gdje je živež, žito i t. d. najjeftinije. A to sve čini gospo­ darstvo naprednijim i trgovinu živahnijom. I s pravom, mislim, mogu reći, da je štampa srce i damar sadašnjega života. Bez nje bi bilo ko bez najboljeg priručnika i izgubili bi svoju osebinu; ta promijenile bi se sve kulturne, socijalne, političke i gospodarstvene prilike Tim bi bili bačeni daleko, da­ leko nazad. Ukinućem štampe, ukinuli bi najjače sred­ stvo sadašnje prosvjete. Štampa je tako važna. Nešto Iz povjesti štampe po svijetu i kod nas.*) Znatiželjnost je ljudska uvijek tražila razna sreds*va za 1 °Psežniju komunikaciju misli. Prvi Је usPJeh u tome bilo iznašašće pisma, a drugi tiskarske umjetnosti, koja je kao u klici sadržavala svu snagu moderne štampe,^ Odmah su se počele izdavati novine. Prve su izlazile u latinskom jeziku, a od g. 1508. ima ih na njemačkom. Još su bile jako ograničene naravi. Istom za humanizma i reformacije dobile su veću vrijednost. Najstarija novina, koja se je potpuno sačuvala jest „Strassburger Zeitung“ (od 1609), te se sada nalazi u heidelskoj sveučilišnoj knjižnici. U Austriji je počeo prvi tiskati novine Matija Formies (g. 1615). Wiener Blati potječe iz g. 1672. Osobito pak otkako se usavršiše pošte, krenu no­ vinstvo najbolje. Nije bilo zemlje, koja nije imala svoje novine. Francuska i Engleska silno su u tom pogledu napredovale kao i Njemačka i Austrija. Pače ima u Austriji još i danas novina, koje potječu iz te dobe iz početka XVIII. stoljeća, kao NViener Zeitung, koji je osnovan kao Wienerische Diarium 1724. i t. d. Za Josipa II. koji je dao novinama veću slo­ bodu — stale su se novine malo po malo množiti, jer dok ih je god. 1780. bilo u Beču svega 83 za devet slijedećih godina porastao je broj na 93. Tako je bilo i u drugim zemljama ali prema prilikama. No na putu im ja bila jedna zapreka. Razne su političke karijere često stezale Štampu, držali su je u Čvrstim okovima cenzura i prema tomu se broj množio i padao. Zato se već od hiljadu osamstotih godina grozničavo išlo za što većom slobodom štampe u svim državama. Uvigjala se potreba toga. Francuzi slaviše g. 1830., kada su opet zadobili slobodu*) *) U statistici služio sam se sa Z e i t u n g s v v e s e n od Топу Keilen, Koselscher Verlag 1908. �Štampa. štampe: Censura je ukinuta i ne smije se više uvesti. A oni su i onda vrijedili kao uzor modnog mišljenja, tim sam naznačio stanovište i drugih naroda. No svakako se od tog vremena povećao broj novina. S jedne strane niža cijena, a s druge viši polet bili su neposredni uzrok tomu. 1846. pariški su listovi imali oko 200.000 pretplatnika. La Presse, koju je osnovao g. 1836. Emile Girardin steče za nekoliko mjeseci 20.000 pretplatnika. Na koncu 1880. imala je sama Pruska oko 2169 novina. One znamenite 1848. porastao je broj novina i u Austriji. Dok ih je 1847. bilo u svima pokrajinama, koje su zastupane u carevinskom vijeću 79 digao se je broj slijedeće 1848. g. čak na 388. Kad se uzme u obzir stanje austrijskih naroda prije 1848. ne čini se broj malen a sjegurno je na­ predak veliki. Magjari i Hrvati imali su još službujući latinski jezik. Poljaci i Česi još su bili kao u nekom mrtvilu Ideja narodnosti nije bila posve probugjena i neki stalni duh koservatizma vladao je u višim kru­ govima. Ali od dobe Josipa П. počeo je u tome neki preokret. Pokušaj da se kod svih austrijskih podanika uvede njemački jezik, najprije su narodi dočekali s nekom indignacijom, a iz toga je kasnije planuo onaj ------žar za- xmaterinsku riječ. Magjari — su -u tom u:l: bili -----:xpreviše šovinistični i ekcesivni, a drugi su se polako osvješćivali. To osobito vrijedi za Hrvate; njima je bilo dosta, da se ne ukine latinština i samo su za to govorili. I nije čudo. Neki osebujni, čisto aristokratski značaj vla­ dao je u Hrvatskoj. Išlo se za uživanjem, za modom, za Iuksusom. Viših težnja, viših ideala nije poznavala ova doba — posebno pako nije poznavala nar odnosnih. „Ovakovo društvo nije imalo ni snage ni volje, da se uputi sa svojih plemićkih visina u seljačke kolibice do naroda i narodnoga jezika. Trebalo je pobude izvana, da se u ovome pogledu štogod učini. Na narod i narodni se jezik prvi ogleda . . . . biskup zagrebački Vrhovački i uz njega nekoliko svećenika. (Tade Smičiklas, Rad jugosl. akademije knj. 80.) Ali je još više u tom smjeru učinio jedan historički dogagjaj — uspostavljenje ilirskog kraljevstva. Narod se je nešto sam od sebe stao sve to više osvješćivati, a nešto pobudom prvog pokrovitelja ilirskog kraljevstva, Napoleona. A on je mnogo radio oko us­ postavljenja narodne svijesti, jer su to iskali njegovi politički interesi. Od toga vremena datira i prva novina na hrvatskom jeziku koja je izlazila u Zadru — a zvala se je „Kraljski Dalmatin" - Austrijska vlada, da bar donekle osujeti upliv ovih novina, koje su u stalnim granicama zastupale interese francuske vlade, 3 kanila je osnovati svoje posebne novine 1810. Ali nije došlo do ostvarenja. Megjutim brzo prilike uništiše i ovaj prvi putokaz narodnoj prosvjeti. Francuska moć poče padati, -ušiti s e ; njezin upliv u inozemstvu poče slabiti. To je uskorilo propast „ilirskoga kraljev­ stva". A s njime se svi literalni pothvati stišaše. Hrvatska je i dalje išla onom običnom svojom stazom. Godine 1818. zasvjedočila je taj nehaj i ne­ upućenost i pokazala je, da treba silnog napora, volje, da pokrene narod makar mrvu naprijed. Ne znam, možda narod nije uvigjao nikakve više, duševne potrebe. Spomenute godine poče izdavati u Beču Antun Mihanović „Ilirski oglasnik", ali ne nagje u Hrvatskoj nijednog predbrojnika. Neki su prezirali jezik hrvatski, a drugi nisu uvigjali potrebu svega toga. Čemu novina, čemu? A ipak su glavni faktor — kojim su sinuli ljepši dani Hrvatskoj s kojim je počeo onaj glavni literarni pokret, koji se za kratko vrijeme raširio po cijeloj Hrvatskoj. Pokretači ilirizma bili su u duši uvjereni — o potrebi jednog lista osobito otkako su već od go­ dine 1832 na ugarskom saboru morali braniti samo­ stalnost i cjelokupnost hrvatskih zemalja i opirati se širenju magjarštine, jer im se je kao najjače sredstvo činila štampa, novine. U prvim se je redovima borio za to dr. Gaj — dvadasetpetgodišnji „Juratus". Te godine posla molbu na ugarski konsilij, za „privi­ legij", da može izdavati na hrvatskom jeziku „novine" politične i slovstvene pod naslovom Novine Horvatskđ i „Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska". KonziKj je bio iz principa protivan, da se u tim novinama donose kakve politične novosti. I stvar se je radi toga zavlačila. Ali per aspera ad astra! Nakon mnogih okapanja, mnogih preporuka od strane grofa Seldnitzky-a, predsjednika c. kr. policajnoga dvorskoga ureda i St. Moysea, profesora filozofije na zagrebačkoj „akademiji", otpisa Franjo prvi 9. jula 1834. iz Weinzierla. U Zagreb stiže pismo u novembru iste godine. 1835. počeše izlaziti Novine Horvatske, „Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska". I ono, što je u njima napisao Gaj „da će biti njetilo narodnoga krijesa", posve se obistini. Od tog vremena osnivala se u Hrvatskoj novina za novinom, izmegju kojih ću ja samo važnije spomenuti i to one, što još postoje. G. 1860. poče izlaziti „Obzor". Od drugih- starijih ne živu još ni jedne. Kasnije su slijedile „Hrvatsko Pravo", „Pokret", „Hrvatstvo" i t. d. Te opstoje još sada. U Dalmaciji od živućih dosta je staro „Naše Je­ dinstvo", koje je izašlo 1893. Posebno pako, što se tiče Bosne barem iza okupacije prva politička novina zvala se je „Bosanskc-Hercegovačke novine". Osnovale su se 1778. �4 Br. I. — Serafinski Perivoj.— 1910. Taj su naslov nosile do 1883., kad ga zamjeniše sa „Sarajevskim Listom". 1890. izagje „Bošnjak" za interese bos.-herc. mu­ slimana. 1897. pokrenuo se „Osvit" nastojanjem Ivana Zovke, fra R. Glavaša i Ante Jukića no pred 3 g. presta izlaziti. 1905. počela je izlaziti „Srpska Riječ". 1906. osnovao se je „Hrvatski Dnevnik". 1909. „Hrvatska Zajednica". To pogledom na najvažnije političke novine. (Osim tih imade ,.Musavat" (Sarajevo), „Dan" (Sa­ rajevo), „Otadžbina" (Banjaluka), „Narod" (Mostar), pa napokon „Rad" (Mostar). Smjer im je većinom: za sveto srpstvo. No istom je u današnje doba došla štampa go­ tovo do svoje kulminacije. Broj je pretplatnika poje­ dinih novina velik kao i broj samih novina. Od mnogih listova, koji se tiskaju u preko 'O.uOO primjeraka, spomenut ću L e T em p s. On se tiska u 40.000. (Le Temps je umjereni republikanski list u Francuskoj) Times (engleski neoovisni list) ima oko 70.000. Le P e t i t J o u r n a l (u уг mcuskoj) dosegao .(engleski konservaje broj od 200.000. The Staut tivni list) ima 300.000 pretplat Le Petit Parissien 1Va milijuna. * Iz ovog se već jasno vidi, oliko ^ novinstvo poplavilo svijet, kad samo poj< maji )!iko рг platnika. Ima zemalja, u kojima pohlepno, strastveno. I čita svako hamali po šU ша i radnici po cestama tukući kamen. Puše i čitaju. Svijet je pun no­ vina. —S pravom se zove današnje doba papirnatom dobom. I nema dana, kad nove ne niču. Prirast je u svim državama znatan, ko što se vidi iz ove sKnžaljke: Austrougarska imala je novina i časopisa: 1890 . . . 1811 1901 . . . 2958 1902 . . . 2198 1899 . . . 2849 1905 . . . 2178 1900 . . . 2955 1907 . '. . 2158 Što se tiče Hrvatske, broj njezinih novina iznosio je g. 1892. 52. Sada mislimo imade sa Slavonijom, Dalmacijom, Bosnom i Hercegovinom oko 180. Od tog izlazi u Zagrebu blizu 110. Broj je novina i časopisa iznosio: U Francuskoj zajedno s kolonijama: 1872 . . . 2024 1895 . . . 6204 1889 . . . 2819 1990 . . . 6762 1891 . . . 5178 1901 . . . 6681 1906 . . . 8548 U Engleskoj: 1872 . . . 1584 I 1895 . 2304 1891 . . . 2234 1900 . 2457 1905 . . . 2461 U Rusiji: 1900 . . . 1000 1872 . . . 472 . 1076 1909 . 800 1899 . . . 1905 . 1350 i to u raznim jezicima. U Belgiji: . 983 1900 . 1872 . . . 286 1904. . . 1275 1895 . . . 815 1906 . . . 1399 U Holandiji: 1896 . . . 2178 1872 . . . 1126 1899 . . . 2423 1889 . . . 1400 1900 . . . 2757 1894 . • ■ 1897 1904 . . . 3479 U Švicarskoj: 1896 . . . 1000 1871 . . . 404 1902 . . . 1005 1883 . . . 576 1907 . . . 1200 1891 . . . 812 1896 . . 2178 1126 1899 . . . 2423 1400 1900 . . . 2757 UZ7 I . 1897 3479 ш . U Španjolskoj: 1350 1900 520 1872 . . . 52 1400 1907 1892. . 1136 U Portugalskoj je neizvjestan broj, ali ih svakako ima preko 150. Danskoj: 230 1872 . . . 200 1904 U Norveškoj 450 1896 . . . 390 1900 497 1903 U Švedskoj: 1872 . . . 216 j 1896 . . . 350 1903 . . . 753 1906 . . . 804 I čak na Islandu ništa manje nego 18 d i 12 časopisa. U TLirskoj: 1872 . . . 43 i 1892 . . . 300 U Rumenijj: 1872 . . . 22 1901 . . . 320 1896 . . . 226 1903 . . . 334 U Bugarskoj ima sada oko 90. U Srbiji: 1890 . . . 55 ! 1897 . . . 78 U Grčkoj: 1895 . . . 130. I po drugim je kontinentima jako raširena štampa. Amerika se natječe s Evropom. U južnoj je Americi izlazilo 1907. 21.735 raznih listova. U Udruženim dr­ žavama bilo ih je 1905. 21.400. (Nastavit će se.) J889 189. �Štampa. Dr. fra Franjo M. Blažević: ================ S o cija ln a d em okracija i vjera. Socijalni su demokrati nepomirljivi neprijatelji svake, a osobito katoličke vjlere. Bog i vjera ili, kako to oni vele, »svaka tugjinska vlast« ima se s ovoga svijieta ukloniti1). Upitamo li se, -koji je tome uzrok, to nam druigto ne preostaje nego da reknemo: m a t e ­ r i j a l i z a m i to najskrajniji, na kome se sva zgrada njihove nauke temelji. Ovo nam najbolje njihova naujka o Bogu, svijetu i čovjeku, dotično njbgOvim duševnim moćima potvrgjbje. P ro viz o rn a c rk va sv.FAntuna|u S a ra jevu . Što se nauke o Bogu tiče, ona ovako glasi: Bog kao neiklo vrhovno duhovno biće, kao šlto g'a svi ljudi shvaćaju, ne opstoji. Duhovnog nekog bića, koje bi se od čovjlečijeg! duha kojii je materijalan - Raz­ likovalo niti ima nit može biti, a to zato ne, jer duh kao duh, pa zvao se ma kojim mu drago imenom, ipaik ostaje duh, ostaje jednak na'še’mu, u istu vrstu spada, u koju i naš. Dakle: Boga nema; ili ako ho­ ćete: čovječiji duh to jie najviše biće, to je Bog! Iz ovoga si već možemo odgovoriti na pitanje: odakle svijlejt. Boga nema, dakle ga on niti stvorio ni jie! Jer, vele oni, ako je Bog svijet stvorio, nastaje pitanj!q: odakle Bog, tko je njega stvorio, ta nije valjda sam od sebe postao! Toga bića nema, ikoje bi ‘) Sravni dr. E. Kaser, Der Sozialdem okrat hat das W ort.3 Freiburg 1905, etc. 104—167. 5 samo od sebe ili po sebi postalo! Ja, odakle svijiet? Na ovo odgovaraju: Svijeta ni jie nitko stvorio, nego se j!e sam iz sebe iz naravi razvio. Ovako uči Bebelv ovako jie rekao Danvin, Haeckel i dosta! Nu neka nam se slijedeće pitanje d opusti: Odakle ona prva narav, iz koje se je cvaji svijet razvio? Netko je morao biti, koji jie dotičnu narav stvorio! Na ovo odgovora nema, nego se naprosto veli: da se to shvatiti ne može, niti o tome treba »vjernicima« govoriti, a još se manje smije od njih zahtijevati, da svu »spa­ sonosnu« socijial-demokratsku nauku razumiju, jier ako bi se to tražilo, koliko bi ih onda bilo, ikoji bi ju mogli razumjeti! Dosta je, da oni nauku prime; do­ sta je kazati masi, da svijet nije od Bog'a stvoren, nego da se je iz naravi razvio, te k tome pridodat, da tako uče Bebel, Marks, Danvin i slični! — Ovdje već imademo jedan primjer kako će se znanost u novoj- državi gojiti, - slobodno, bezvjerski. Kad ovako o postanku svijeta uče, onda nam je lako pojmiti, d a ni o postanku čovjeka drugačije ne uče! Da je čovjek od Bog'a stvoren, kako to sv. Pismo uči, to j. same :.eeenič,ka varka. Gore spo­ menuti učenjaci' dokazaše. da ,se je i čovjek polako iz oiie prve tvari — naravi razvijao dok nije došiao do Darvinova praroditelja - majmuna zvanog orangutaipba, iz koga je najkaš;ijc »crveni čovjek« izletio-. Ne sanlo da se jje tijelo čovjiečije polako iz tvari razvilo, nego dapače i sama duša. I ona je tvarna materijalna a i sve njezine toli krasne moći nijesu drugo nego tvar materija. Sud, um, pamet, mašta sve je to tvarno. A što mi mislimo, osjećamo, želimo, shvaćamo i t d., to sve odatle dolazi što naša duša u istu onu vrstu stvari, o kojima misli i sudi, spada. — Onda je du ši i netvarna, jer ona misli i sudi i o takovim stvarima, koje nijesu tvarne kao n. pr. žalost, radost, bolest, ili su možda i ove stvari isto onako tvarne, kao: kamen, drvo, tijelo i druge. — Na ovo lijepo veli K aser2). Ako je duša u istinu samo tvar — materijla — zašto ju nebi socijlal-demokrati uhvatili, hemički očistili i u posudu punu žeste met­ nuli te ondje, kao i druge životinje -- koje su tvarne, čuvali«. To bi vrlo lako bilo! Kad koji od (njihovih vogjia umre neka mu dotičnu tvar dušu, koji so ­ cijaldemokratski liječnik izvadi i u staklenci sačuva, da svijet već jednom tu tvar dušu vidi i upozna 1 Ta tijelo je tvar, ono se da sačuvati, - duša je tvar zašto se ona nebi sačuvala. Da ovomu izbjegnu, vele: duša je istina tvar, ali njezine sposobnosti mišlljenj'a n. pr. nijesu drugo do li neka vrst I kr et n je. Na ovo im lijepo isti Kiiser3 ]) Kaser, Der Socialdemokrat etc. str. DO. 2) Ondje str. 121. �6 Br. 1 — Serafinski Perivoj. — 1910. veli: »O sretni dan, ,kad no će parni stroj, bakrenom žicom sa glavama pojedinih socijal-demokratskih uče­ nika spojen najveće misli u njihovoj glavi izvoditi, a kad (no će opet učenici svojim dubokim mislima najveće strojeve goniti.« U kratko: Bog', svijet, i duša sve je to sama tvar — materija! Nije li to čisti materijalizam! Iz ovogla do sada rečenoga lako si možemo mi­ sliti sita oni o vjeri uče! Vjera je naravni — materijalni produkat, isto onako kao drvo ili kamen, i ona se je iz naravi (?) isto onako kao čovjek razvila. Najprije su ljudi razne vidljive predmete, kao drvo, kamen, životinju — za koje se je mislilo da u njima duhovi stanuju, štovali (?) — Fetišizam;— iza ovoga pola­ ganim razvojem došao je politeizam mnogoboštvo, za­ tim monoteizam — jednoboštvo, a najposlije dolazi — kod socijaldemokrata je već ateizam — h^zboštvo. Na ateizam se doći mora, jer moderne zna nosti to iziskuju i dokazuju da Boga riemg (?) Ali buduć je ova tvrdnja presmjda, jer se zdra­ vom razumu, a i povjesh protivi, io oni postanak vjere drugim »znanstvenim« načine n dokazuju! Vjeru su svećenici izmislili. Kako to? Fvo ovako. Svećenici su kao i danas na svaki nacm i arodu htjeli jedati. Za ovo im se je najizgo lnije činilo da Boga kao neko najiveće biće izmisle, a zatim jeru u do­ tično biće, koja narodu nalažu, da Boga i vjeru pri­ znavati i obdržavati ima. Prema ovome, riječi {sv. Pisma, da je čovjek na sliku i pbi.ku Božiju stvoren, imadu ovako glasiti: Čovjejk je stvorio Boga na sliku i i priliku svoju! Sto se napose katoličke vjere tiče, o njoj i njezi­ nim ustanovama znadu socijal-demokrati »znanstveno■' raspredati. Oni »znanstveno dokazuju, da je katolička vjera ušljed s o c i j a l n e t r u l o s t i rimskog carstva nastala. Ona nije drugo nego poljepšani budhizam i brahmanizam. Sve što god katolička vjlera bilo ob­ reda, bilo sakramenata, bilo svetkovina ili zapovijedi ima sve je to iz onih dvaju uzela. Sakramenti nijes'U’ njezini, nego su od starih pogana uzeti, te istom u 1. ili 5. stoljeću — krst - a neki — ispovijed — dapače u 13. stoljeću kao takovim od svećenika uve­ deni dotično proglašeni. Isus - za koga se inače stalno ne zna da li je živio — istom je u 4.stoljeću Bogom proglašen (?), a do toga su ga stoljeća samo neki takovim držali! Nauka o sudnjem danu, budućem životu, o zlim i dobrim dusima, ob otkupljenju čovječanstva sva se ta nauka kod Perzijlanaca i budhista nalazi, odakle su ju katolički svećenici prenijeli i božanskom pro­ glasili. Svi drugi bogoštovni čini kao i štovanje sveta­ ca spadaju u staropoganske vjere, odakle su ih krš­ ćani pokrali, malo zaoblili i božanskom naredbom pro­ glasili. ;U kratko1: Štogod katolici gledom na vjeru imadu sve je to pokradeno iz tugjih, staropoganskjh vjera! Sjeromašbi katolici, kakova Vam je vjera! Da je ovome u istinu ovako, dokazuju povjćst, prirodoslovne znanosti, filozofija te kritika sv. Pisma, pred čijim »topovskim zrnima« nestaje zgrade cr­ kvenih dogmata! Ali kako to da pored svega toga vjera napose katolička još opstoji? Na ovo odgovaraju, da su tome ekonomske priliike krive. Mnogi bo su, kojima sreća nije onako sklona kao Bebelu da milijone gotova novca imadnu, ndgo s kojima sreća maćuhinski uprav postupa, prisiljeni da u neku nadnaravnu moć vje­ ruju. Čim im se stanje poboljša, prestaje i vjera u onu nadnaravnu moć. — Ovo danas mnogi vrše. I vjera će dakle isto onako polako uginuti kao i dr­ žava. Uzrok bo da još vjere na svijetu ima jest opet najkašnje privatni posjed, ušljed Ikoga se neki u ža­ losnim ekonomskim prilikama nalaze. Pošto će se, mjesto ovogla u novoj državi, uvesti općeniti posjčd - zajednica tako da će svi za trbuh dostatno biti rani, dotično da će se ekonomske prilike iz­ ravnati i pobolj^ iti, to će se ovoga svijeta još i (zad­ nja »tugjinska moć vjera naime, iščeznuti, a na nje­ zino mjesto, nova, prava socijal-demokratska, privatna, bezbožna moć doći; drugim rijlečima: Bogu i vjeri u novoj državi mjesta nema. Vjeri zato nema mjesta što jle ona tolika ropstva na zemlji prouzrokovala; što je dvije kaste, rad­ nika i gospodara uvela, što gospodarima daje pra­ vo (?), da $ nižim po miloj volji postupaju. Vjera, napose katolička, ona priječi kulturu, ona je na putu slobodi, ona je svima znanostima protivnica, ona zalugjuje ljude. Ona jedino za tim ide, da radnika uništi. Ona rad osugjuje a lijenost posvećuje. Zato ju treba čim više iz srdaca ljudskih čupati da tako ljiudi sret­ nim postanu, da tako napreduju i dogju do — vješala ili ubojitog oružja. Oni dakle navješćuju rat vjeri! Teško je ipak vjeru iz srdaca izbaciti! Oni to dobro znadu, te zato у kut stjerani tvrde, da oni ništa proti vjeri nemaju, dapače oni vele, da je v j e r a p r i v a t n a s t v a r , neka svatko drži i vjeruje šta hoće i kako hoće! Jedno ipak traže, da im se dade! Oni traže da im se škole u njihove ruke predadu, pak će oni na taj način vrlo lako s vjerom obračunati! Oni će djetetu »znanstveno« do­ kazati, da je vjera izmišljotina, oni će mu dokazati, da se vjera i znanost ne slažu i da se složiti nemogu, pa će dijete već — hoće li naobraženim da bude —samo po sebi bezvjtercem postati! Škola nek udara �Pozorišnom zastoru visočke gimnazije. na CrkVu, učitelj! na popa — ma i lažnim i nedo­ puštenim sredstvima — i vjere nestaje! - Varate se giospodo crvendaći! Nijesu li gornje tvrdnje najpodlijie klevete na ka­ toličku vjeru? Nije li to v raži ja uprav mržnja na Bog(a i vjeru? Ta oni sami vele: »Mi smo proti svima vla­ stima, proti nebesikim kao i proti zemaljskim, koje nam navedite, a pomoću Ikoje su oni — svećenici — dosada masu ikjao na lancu vodili i unaprijied žele voditi!« — I ova;kovim zar ljudima, da se naš. pošteni i svima vlastima poslušni narod preda! Ne to se do­ pustiti ne smijle! ‘) Kaser, Der Sozialdemokrat str. 143. 36 B. M a rk u šić : Pozorištnom zastoru visočke gimnazije. (Interpretacija). Prežarko li nešto plamti Sred tih tmina i oblaka Zv’jezda to je, a nju stvori Neč’ja ruka prenejaka. Zv’jezda ova hram je divan Što razgoni tmine nami; Fratar ga je krvlju plaćo, A od suza zido samih. Kad vidjesmo da svi drugi Za spas roda dugočase, I narod je sami isko Tu proročku školu za se. I tu sada zv’jezda gori... Žarka li je svjetlost ona, Ko proročka suza nekad Nad razbojstvom Babilona! A nu pjesnik gusle trgo I pjevao priče davne, Vajna djela iz povjesti 11’ krvave П’ nam slavne; 0 junacim, što su pali Ne žaleći svojih grudi, II o pravdi, što to šuteć Za oblačim nekud bludi. A nu pjesnik gusle trgo, A nu Genij kraj njeg prši! Osvetnik je hrama ovog, Htjede gusle sad da skrši.. Nije 1' sunce dobro opće ? A ovdje ga neko u ze... Apologija indeksa, 7 Ljutit Genij, gdje sad treba Da fratarske gore suze. Ej, pjevaču, stare jade Pustimo ih neka sniju, Ej pjevaču, nove pjevaj, A ima ih za vas sviju ! Nećeš li nam znat i pričat, Sve što novom danu pr’jeti; Je 1’ nam svima zemlja mati, 11’ prosto je nekom mr’jeti ?! Kaži nama pjesmom sada; ЈеГ hram ovaj rodu dika?! Mučenik je dizo njega, A na prahu mučenika. Tu uboštvo braća pate 1 vjerujuć za rod stoje; De pjevaj nam : ima 1’ vjere, Кб te braćč vjera što je ? ! — Prežark^ ii nešto plamti Sred tih tmina i oblaka; Zv’jezda to je, a nju stvori Neč’ja ruka prenejaka. A ta zv’jezda hram je divan Od naroda uzdisani; Fratar ga je krvlju plaćo, A samim ga suzam brani. O. Antun C ikojević: =■■■■■ - Apologija indeksa. Još u stara vremena, a poglavito današnji mo­ derni ljudi napadaju na rimsku Crkvu s toga, što ona svojim podložnicim zabranjuje čitanje nekih knjiga. Njihovi su napadaji i žestoki i ubojiti, te obučeni u prilično znanstvenu formu, koja na prvi mah nevjeste ljude lako osvaja. Poglaviti razlog, koji obično iznose jest taj, da se indeks protivi slobodi čovjeka i ljud­ skom duhu, koji po svojoj naravi pita istinu, pa je i traži. Dosljedno: tko priječi čovjeka, da sve vidi i pročita, taj ga smeta da neispuni naravnu težnju duha; taj hoće da čovjek ne dogje do istine, nego da ostane u tami. Suviše, taj isti hoće, da slobodu ljudsku stegne pod svoju papuču, i da narod u ropstvu drži. A jer rimska Crkva ovo sa indeksom radi, to je ona upravo ona, koja steže ljudsku slobodu i nameće ropstvo; i tako ljude podržava u vječnoj tami. Pri tomu obično zovu u pomoć i napredak vremena i modernu kulturu čovječanstva, kao da bi i vrijeme i današnja kultura odlučno ustala proti tolikoj zloporabi ljudske slobode �Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1910. i napretka istine, sa strane drevnoga ali natražnoga pripomoći hoće i neće, i to što ju je volja i dokle je Vatikana. Doista teška osvada, kada bi bila istinita. volja. Ne tako. U moralnom smislu volja je nerazdruživa od ra­ Pa zbilja! Zašto bi Crkva zabranjivala čitanje kojega mu drago štiva i stezala našu slobodu? Zašto ne bi zuma. On je njeno svijetlo, koje pred njome svijetli; pustila slobodu ljudskomu duhu, da traži istinu? Zar On je njezino pravilo i njezin donekle rukovoditelj. Volja se rimska Crkva čega boji ? Ako ona posjeduje istinu, sama po sebi nema vida; slijepa je. Kao takova ne i ako ju ona čuva, kako sama kaže, nema razloga, da može izvagjati svoga djelovanja. Ignoti nulla est cupido. se čega plaši. Istina mora pobijediti. Razumno ljudstvo A pošto volja ne ima vida, to je za nju sve nepoznato, mora napokon do nje doći. Time Crkva neće izgubiti, a po tomu ne može ništa htjeti i ne htjeti. Da volja dogje do svojih čina, treba joj pomoći, nego dobiti. Zašto onda Crkva takove zaprijeke meće duhu ljudskomu? Da, to nije nego njezina slabost. To treba joj svijetla. A to je baš razumno svijeto. Razumno je znak, da ni ona nije osvjedočena o svomu po­ pako svijetlo nije drugo nego stalni i nepromjenljivi slanju i o istini, koju tobože čuva i naučava. Boji se, principi, ili zaključci obližnji ili daljni ovih principa, da bi po pravoj prosvjeti izgubila kod čovječanstva DoŠljedno tomu, ono nužno svijetlo, koje volji toli treba, povlašteni položaj i zvonko ime učiteljice svieta. Ali bit će ovi principi. Bez ovoga svijetla volja se ne ovi razlozi samo su prividni i ne imadu nikakove vri- može maknuti. Pa baš ova ovisnost volje o svijetlu razuma jednosti. ograničuje njezinu slobodu u moralnomu smislu. To će Je li i n d e k s p r o t i v a l j u d s k o i s i ^ b o d i ? Sa indeksom nije ni poništena ni .stegnuta reći, da je razumno svijetlo pravilo, po komu volja ljudska sloboda. Mi uzvišeno poimljemo ljudsku slobodu imade izvagjati svoje čine. Nu dok smo rekli, da je razumuo svijetlo pravilo i dostojno ju častimo. Ali pravu ljudsku slobodu, koja se čovjeku kao razumnomu stvorenju dolikuje, a ne djelovanju volje, već smo stegnuti njezinu fiziČnu slo­ nipošto onu slobodu, koja čovjek;, izjednačuje sa ži- bodu i privezali ju za pravilo razuma. Sada bi nastalo pitanje: gubi li volja svoju slo­ vinčetom. Kad govorimo o slobodi ljudskoj, mislimo na slobodu u moralnomu smislu. Nu haš u moralnomu bodu stoga, što je privezana na svijetlo razuma. To smislu, nije sloboda u svemu što se može učiniti i što nipošto, jer to ustvrditi već bi bilo zanijekati čovjeku se može htjeti. Tu su ljudskoj STooodi pc avljene gra­ slobodu. Rekli smo, da je volja slijepa, stoga ona po nice. Sam naravni razum sudi u nami i to kategorično; svojoj naravi traži razumnu svijeću. Privezanost nje­ zina na razum jest njezina narav, njezina bit. Nu tu nisi slobodan; to ne smije bui N. p. Mi možemo nešto htjeti i željeti, pa taman ono, što zahtijeva njezina bit i narav, može li poništiti to bilo i nemoguće u sebi, kao što je nemoguće poletjeti tu istu narav i bit? A pošto je sloboda natura volungori do titrajuće se zvijezde. A ipak nas nutarnja želja tatis, može li onda svijetlo razumno poništiti slobodu za tim često pali. I to mi rado pripušćamo; u tomu njezinu? Ne može. Naproti to nju usavršuje; to ju smo slobodni. Dapače onaj kategorični sudac u nami, pomaže u njezinom naravnom djelovanju. Ako dakle čovjek slijedi pravilo svoga razuma, takove želje i odobrava, a zašto ? Jer takove želje obi­ čavaju uzbuditi u duši, uzvišenije misli, nego ih obično to nije njega nedostojno, niti je to nedostojno one imademo -ili bolje: takove su želje u skladu pravilim slobode, kojom je obdarena njegova volja, pače to je morala i moralnim redom. odlika njezina, jer ju to drži, da ne sagje s pravoga Nu, dok takove želje u nami nijesu, koje nas puta, i da se održi u svojoj cijeni i dostojanstvu. Na potvrdu našega nauka iznijet ćemo dokaz uzdižu i uzvisuju, nego naprotiv snizuju zemaljskomu kalu, već i glas nutarnji se diže na obranu potlačene ех communi consensu. Svi ljudi uopće priznaju, da su ljudske časti i dostojanstva s onim djelom. To je znak, najljepše odlike čovjeka dobrota i poštenje. Nu, da čovjek bude dobar i pošten treba, da da je ono djelo u opreci s pravilim morala i s moral­ nim redom, s kojim treba da bude u slozi jedno ra­ strogo slijedi pravila dobrote i poštenja, a to će reći: zumno biće. DoŠljedno, to je znak da u takovu djelu treba da slijedi svijetlo razuma, koje mu kaže: evo u prestaje sloboda da je zloporaba njezina. Uistinu ovom slučaju, u ovim okolnostima, u ovoj mjeri i na ljudska volja u svojoj moći je neograničena. Ali volja ovaj način jest dobro i pošteno, — ovo se imade slije­ samo u svomu naravnomu, recimo u fizičnomu smislu; diti. Dočim ono u sebi nije dobro, ni pošteno; ili nije t. j. u koliko je ona različna od svake druge duševne dobro ni pošteno pogledom na onu okolnost, na onaj slučaj i t. d. — a po tomu ono se ne bi imalo slijediti. moći. Ali kad je govor o slobodi — o moralnoj slobodi Čovjek dobar i pošten svojevoljno uzimlje i jedno i volje, tada nipošto ne smijemo, pače ne možemo, pomi­ drugo za pravilo — prvo, koje slijedi, drugo, koje šljati volju samu i golu, kao da ona sama i bez ičije ostavlja i ne slijedi. �Apologija indeksa. Pa doik to čovjek dobar i pošten radi, je )i itko .svijiestan mogao reći, da on u svomu poštenomu djelovanju nije slobodan? Jesu li ona poštena i do­ bra djela bila istegnuće njegove slobode? To ne može reći zdrava pamet. To ne može reći, nego onaj1, ikoji bi m orao d'ošljiedlno reći da je onda potpuno sloboda, ikada se proteže i na zločinstvo. Jasno jie dakle, da se sloboda volje potpuno slaže sa svijetlom razuma dapače, da ga zahtijeva. Nu svijetlo razuma Ikaže, da je potreban i nuždan posluh podložnika prama starijemu. Na svijetlo razuma ne spadaju samo prvotni moralni principi, Ikako sm o prijle spomenuli, neg'o i sekundarni t. j. oni koji se temelje na prvotnim, i iz njih se nužno izvode. Posluh palko prama starijemu nužni je iz­ vor iz prvotnoga principa. Rimski je Papa vrhovna glava Crkve. On je star­ ješina svih vjernika. DoŠljedno: sve njegove naredbe, zapovijedi i propisi, moraju biti svijetlo t. j. pra­ vilo djelovanja za njegove podložnike. Razum kaže superiori obedjendum — erglo Pontifici, ut superiori obediendum. I ikako god ona prvotna načela i ono svijietlo te­ meljno, Ikoje je u našemu razumu, ne ništi slobode nego ju Ikrjepi, tako ni Papine zapovijledi, kao pogla­ vice Cnkive nju ne ruše, nego1se s njom potp ino slažu. Tko dakle kaže, da je indeks proti slobodi ljud­ skoj, taj ne shvaća i ne zna, što je prava moralna sloboda — taj slobodu ljudsku diže sa svijetla ra­ zumnoga, a prikljlučiva je nižim strastima. J e li d u h l j u d s k i s t v o r e n z a i s t i n u ? Mi to rado priznajemo. Ljudski duh jledna je dalji­ na slika čistoga duha božjegla. S njega svijetli žarka razumna isikra i prosvijletljiva noć ovoga umrloga ži­ vota. To je baš, Što id'aje našemu duhu život i snagu. Na plamenu njezinu, mi se spušćamo u dubine naj­ veće, kao što i velebno lepećemo po cvatnim polj'anam i visokom gorju; dižemo1 se pače plavomu nebu, titrajući,m zvijezđam — i pred prijestol Bog& stvori­ telja. iD'ivnO isvojstvo' s kloga je toliko velika ljud­ ska duša! Ali, o'na jle još veća stoga, što svagdje traži istinu. Istina ju neumoljivo vuče; ona je njezin predmet. Malo dijete u naručaju svoje ,maj|ke istinu od jije pita. Nju traži odrasli čovjek; traži ju sijedi učenjak. Svakoga želja k) n’jojzi vuče i nosi, i radosni smo Ikad nagjemo jed;an dijelak jedan mali kamečak njezinju neizbrojnosti stvorova, ikoji su odsjev vječne istine. Koliko ili bi duh Ijludlski ushićen bio, kad bi očito i stalno riješenje imao svijuh pitanjla, koje ga muče od postanka? Što bi mi pregorjeli, kad] naše znanje o ovom kozmičkomu životu nebi počivalo na ne­ stalnim i dvojbenim hipotezam, nego na temeljnoj njihovoj istini! To nam sve očituje, d'a je diuh ljudski stvoren za istinu, i da za njom čezne nekom naravnom, ne­ odoljivom težnjom. Ali, premda priznajemo i osjećamo u sebi isti­ nitost ov< tvrdnje, moramo ujedno priznati, da ljudski duh uza svu želju, ipak nedostizava sveg jer istine. Ona prem plemenita i uzvišena iskra ne ima snage, da prodre u srce (bezbrojnih pitanja, koje čovjeku lebde pred očima. Pred1 nami stoji ovaj zamjerni svijet pun tajna i pojava života; pred nami stoji ljudski duševni život još zapleteniji i zagonetniji. A gdje je drugi život, koji nas iza granica ovoga života čeka? Pred nami je Sve to; sv(e to (gledamo, pipamo i ćutimo, a ipak još nepoznamo svijeta, ne znamo budućnosti vjlečne, ne znamo — sebe. Pred nami je jedna zagonetka, ko­ ju ne možemo riješiti. Da, Čovjek Је jedan sitni mrav, pred kojim stoji nehotično brdo, a na nj će se uspeti te,k| onda, kad dogje k prvoj Istini — Bogu. Čovjek svijestan, kad! ozbiljno promisli na sve ovo mora priznati ovu istinu: ljudski duh premda je lijepo stvorenje, ipak malo poznaje. — On, je tek jedna mala iskrica, u kojoj se kriju otajstva. I to pri­ znanje ne nosi nikakova zasramljenjia čovjeku. Prizna­ nje takovo nosi sobom poniznost, a nipošto zasramljenje. Iz svega 'ovoga slijedi, da lnije opravdana ona bučna rečenica naših modernih: čovjek je stvoren za istinu. Kad bi time razumjeli naravnu težnju duše k istini, koŠto ju mi razumijemo, tada j!o j nebi bilo zamjerke.' Nu svi time označuju više. Označuju takovu snagu duha, (kojoj ništa ne treba za pripomoć, i ikojla je sama po sebi vrijedna ili sada ili trajnim usavršavanjem doći do potpune istine. To nebi bilo drugo neg!o ne­ ovisnost čovjeka o ikomu; individualnost ljudska bila bi uzvišena do tolike autonomije, da bi čovjek iz­ gledao neko boštvo. Mi baš mislimOj da je tuđe golema pogrješka, što se iz naravne sklonosti za istinom zaključuje na njezino već gotovo posjedovanje, ili na njezino po­ stignuće u budućnosti s trajnim naprezanjem i na­ pretkom čovječanstva. Dakle bez više pripomoći. Ali nije sklonost za istinom, kako smo rekli, već gotovo njezino postignuće. Niti je to znak, da je nje­ zino potpuno postignuće u našoj, vlasti i snazi. To bi moglo biti, i jiest znak, dia se istina s duhom ljud­ skim slaže, da je njemu shodna ali ne slijedi, da je baš on ima, ili jda će je (on sam svojom snagom dostignuti. I čovjek može težiti za k ral jakom časti, �10 Вг. 1. — Serafinski Perivoj. ali ne slijedi, da je ona već u njegovim rukama, ili da će je on bez ičije pripomoći dostignuti. Mi naprotiv, ne možemo priznati toliku autono­ miju i neovisnost čovjeka od ikoga u postignuću is­ tine. Ovisnost zahtijieva sve Isto se god u čovjeku nahodi: sve njegove moći, sva njegova ćutila — da, sve njeg'ovo biće. Historija ljudskoga života nije nego historija ovis­ nosti njegove o drugim elementim. Dijete malo !dok se vodi, ima potrebu, da ga neko hrani i uzdrži, a to nije nego ovisnost. Da čovjek dogje do poznanja govora, treba mu učitelja — njegove majke. Da dogje u poznanje pis­ ma, znanosti, umjetnosti, treba mu pomoći lučitelja, bez kojega nikada neće postati tako savršen. Vid ljud­ ski potrebuje svijetlo za vigjenje, sluh valovlje zračno, koje mu glasove donosi; život tjelesni hranu, bez koj* ne može opstojati. — A što je u čovjeka takovisno, da može bez drugoga biti? U svemu je dakle čovjek o drugomu ovisan, pa je ovisan i u potpunom dostignuću istine. Došli jedno — u lom je manjkav. Ali nije samo jedan red istina i to prirodnih, koje smo mi ovdje spomenuli. Ima * drugih istina, |kao n. p. moralne, i vjerske istine, koje nam sijevaju iza granica naravnoga reda sa vrhunaravnosti. U istinu moralne istine naravnoga eda čovjek imade u sebi. Razumna dlišir sama vidi i sama sudi, da je dužnost dobro djelovati, a zlo izbjegavati, ona sama sudi takogjer, da ne smije- činii drugomu ono, što nebi želio, da se učini tebi. Sama vidi i nužne zaključke iz ovih pretpostavaka kao: ne ubij, ne ocrni i t. d. To je u njezinomu svijetlu. Stoga veli apostol naroda, da je taj zakon upisan u srcu Ijudckomu1). Stoga mi ne niječemo, da čovjek nije vrijedan doći po svojoj vlasti, toj snazi u poznanje ovih moralnih istina. Ali zgode ljudskoga života su različite. Prama svojoj različitosti traže i različitu aplikaciju prvotnih pravila. Nu je li to lak posao? Može li čovjek vazda i u svakomu slučaju pogoditi sam po sebi i bez ičijepomoći moralnu istinu t. j. pravi put odabrati u ono­ mu činu? Ko je zavirio barem prilično u moralno bogo­ slovlje, taj će poznati, da je to polje možda najlzapletenije ljudskomu duhu. Zar u jednomu pitanju ne nalazimo tolLica razna mnijenja sasvim op riječna, a Ipatroniraju im umovi čovječanstva? Zar nijle to dokaz, da je čovjek i u tomu manjkav i da sam ne može doseći svih ovih istina? To pogotovo vrijedi pogledom na to, što strasti ili slabe navike iskrivljavaju ljudsko pravo pojimanje, i zaslijepljivaju razum u aplikaciji prvotnoga razum­ noga svijetla na praktični život. 9 Ad Romanos II, 14. 1910. O gdje su vrhunaravne istine, koje nam svijetle tamo sa vrhunaravnosti — naime objavljene istine fev. vjere? Zar njih razum ljudski pipa? Zar bi ih po sebi mogao naći bez da ih je Bog sami očitovao. Mi malo vjerujemo u tobožnji napredak vremena. Čovjek je vazda čovjek, vazda je težio k istini, ali je vazda trebao pomoćne ruke, da k istini dogje. Ne stoji dakle prigovor modernih, da će čovjek jednom sam po sebi po vigjeiiju svega, ili po čitanju sveg'a, doći do istine. (Svršit će se.) Anka T opićeva: Pustinjak. = Prigodom potresa u Messini u prosincu 1908. I. Oproštaj. Krasan mladić, duge kose. Valovite, meke, crne, Tamne puti, sjajnog oka, a kojemu ljubav trne visoka, Гјера čela, Nad kojim je oblak tuge, Uspomena bolna svela------Reče: S Bogom grudi svojoj, Koja ga je odnjihala, Koja no je zipku njemu, Ocu, majci, djedu dala; Na kojoj je sreća c’jela, Mladenačkog srca evala. z oka je vrela suza, Na zgaženu travu pala —: 0 , kako te ljubim žarko! 0 , Messino, srećo moja! Ta na sv’jetu vasionom Poznata su blaga tvoja. Gdje su palme, oleandri, Cedri, mirte kao tvoje? U kom mjestu divlje ruže U pitomom cvatu stoje? I gdje stoji smaragdeno, Valovito, strašno more, Tako meko uz obalu, Da mu zvuci Čarni tvore, Sa zemljicom plodnom, crnom, Cjelov slatki i zagrljaj ? Gdje su glasi zvučnih harfa I cimbara kao tvoji, Gdje na sv’jetu jošte pjesma U visokom cvatu stoji, Ako nije na grudima 0, Messino, tvojim vrelim ? Gdje se lovor još i danas Ne nazivlje palim, svelim ? I gdje stoji kip do kipa Umjetnika starih dana, Da se iz njih novi rode, �Pustinjak, Da prolista — nova grana? Gdje je nebo tamno modro I drhtave, zlatne sjene; Gdje se zv’jezde u vedrini U eternom sjaju pjene? O, nema ga, nema nigdje! Od istoka do zapada, Od sjevera pa do juga, Svi narodi traže tajne, Tajinstvenog— tvoga luga. Ali ja o ! - Glas mladića, Кб proroka zvono zvoni: Sa tvoga se praga danas, Gvozdenijem bičem g o n i: Plemenitost, pravda, vjera I nevinost od angjela! A na mjestu tome svetom Odurno je mjesto svela, Ljuta zmija, strašnih zala. Za pustoši, bezakonja, Tvoja su joj mjesta mala Gdje su dani mirne sreće Gdje dobrota i vedrina * 0 , nema ih, nema više Sama progna tvoga sina Sa raskošna, sjajna jada, Jedina je duši nada, Da ćeš saget opet glavu Pred oltarom Stvoritelj 1 da ne ćeš na svom srcu Gojit više onih želja, Koje no ti propast nude Ne budeš li, onda Djeci tvojoj, jao te b i! Na ognjištu cvatućemu, Od pravedna gnjeva zebi, Jer ni kamen na kamenu Ne će ostat tvrdom tvom e! A more će, milo more, Samo zadat čedu svome Ubojiti udar, — smrti. Pokoji se o, Messino, U sreći se propast v rti! Još jedanput okrene se, Još jedanput suzu p ro li: S Bogom ostaj majko m o ja! Što rastanak tako boli ? ! II. Špilja. Pod kristalnim, vedrim nebom Pod palmama gusta hlada, Gdje no zefir travu ljubi I gdje dirne val za valom Ognjevita, teška m ora; — Gdje se dan za danom gubi, Ne znajući kuda mine, Samo kad se rodi drugi, Onda sunce jarko sine I probada srce mora, Srcem svojim, svojom silom. Gdje no nema mjednih usta, Mjednih zvona, grobnog zvuka, Koji no ti uv’jek kažu. Da je kratka žiću luka. Već na mjestu njihovome, Poj slavuja milo ori; Tu u špilji od kremena, Već tolika ljeta stvori, Osamljeni stanak sebi On, Rinaldo, koji ne bi Prebrodio više more, Ni za krunu Italije, Jer još sretna — ona — nije. Za njeg nema budućnosti, Prošlost mu je uspomena, A sadašnjost samo slaba, Uvenula, gorka sjena, Od onoga što je bilo. Zar je tome s'jedom starcu Osušena, bl’jeda lica, U grudima zasagjena, Od viteštva davnog klica? T a za njega niko ne zna, Na ognjištu pradjedova, Jer ko mladić njeg ostavi; Tek mu slika počagjila, još na zidu doma visi. Za što, za što uspomeno, U srcima budna nisi?! Kada ono davno ode, Tražili ga dugo, dugo, A tada ga oplakaše 1 sahrane, gorka tugo, Sjenu svaku, koja bi ga Spominjati jednom mogla. Preko praga očevoga, Bahato je prešla noga, Gospodara nove moći, Sve je znalo ne će doći On, Rinaldo, nikad više, Jer je zemlja zemlji pošla. A on ovdje živio je, Кб pustinjak u pokori, Za nju, djevu angjeosku, Koja tone sve u kalu. Nije čuo poj slavuja, Nit miriso hrizantena, Tek kadikad u licu mu Bl’jedom, suhom, ukočenom, Zagonetno nade čuvstvo Munjevitom mine sjenom - — A koji put pitao je Ojagjeno srce svoje; Zašto jednom već ne pukneš Što ti čaši jošte broje ? ! II bi gorko uzdahnuo, A1 se uzdah rasplinuo, Jer mu ne će nikad više, Čuti kako duša diše Gorkim bolom, teškog jada — 0 , pokopaj barem sada Ljubav tvoju, al ne možeš, Uspomena budna, živa, Ko utvara strašna stoji; Ona sili biće tvoje, Ona šapće duši tvojoj: Hoćeš, ne ćeš, moraš dati Prvo mjesto — slici mojoj! Stog ovjenča sliku svetu, Šaptom gorkim i čemerom, Ažurnom je nebu slao Molbe vruće, čvrstom vjerom. Iza nje je činilo se Da se ono već otvara Te da opet nju, Mesinu, Grli sreća, ljnbav stara. 0 , kako je suze lio, 0 , kako je blažen bio, Iluzija dok je evala . .. Ali jao, jednog jutra Na njenom je mjestu stola, Strašna boja, strašna groma; A u njojzi od propasti I od skora, smrtna loma Nepomično, slovo jako: Spasa nema, ni pomoći! Sa srca će njena doći Požar, vatra, plamen plamni Da uništi svu krasotu, Da uništi temelj davni, Da pokopa spomen svaku Na Mesinu Гјери, — jaku. III. Potres. Još je rano, još je zora, Jer još titra san na cv’jeću, Jošte zv’jezde sa mjesecom B’jelo ruho na se meću — ; Ali u njoj sve je živo, Pa i ko bi jošte snivo, Kraj strahote od tri groma 7 Njih ne baci tmurno nebo, Nit oluja, niti munja, Već utroba crne zemlje, Koja no se sada k id a ,----A da ranu tešku vida, Priskočio val za valom Miljenika njena m ora; Pod teretom bure sina, Raspuknut će temelj svaki. A još usto njihaj jaki, Razdrmao p o v ršin u ... Prašina se silna diže, Pa iz neba crna, teška, Munjevito kiša stiže I plamen se rodi smrti. — �12 U metežu tome jadnom, Smrt i život svud se vrti. - — Tu se ruše dvori stari, Tam’ prepuknu čvrsto gvožgje, Pa iz njega četa ljudi Razbojnička, u mrak pogje. Plač sa sm’jehom poludjelih, U zraku se tešku čuje; Pod hrpama od kamenja, Zadnji uzdah prolaz ruje. Grobovi se otvoriše, Izbaciše kosti mrtvih, Da u svoje krilo prime Žrtve nove, strašne smrti. — Niti crkva više ima, Niti zvona zvonkog zvuka,, Da otprate narod c’jeli, Gdje prestaje bol i — muka. Već ih prati molba, kletva, Jauk, vapaj, zdvojni glasi, Koje miris od sumpora, Potop mora, oganj gasi. Tu na hrpi gospe sjajne, U tanahnoj, zlatnoj svili, Sa prosjekom zagrljene, Da im duša skupa cvili... Ondje junak do junaka, Cv’jet Messine razdragani, U mulježu gnjusnom leži; Tamo majka, zdvojna majka, Sa jedinkom svojim bježi; Kuda, kamo? — ne zna sama Stani! — Čekaj! Eno vihor Sa st’jenama vodu lama. — U daljini tutanj tutnji, Primiče se, sve je bliže Dok sa njime udar zadnji Nesretnici već ne stiže. .. Ne ostade ništa u njoj, Niti kamen na kamenu, Ognjenim je mačem nebo. Uništilo slavu njenu, Uništilo narod c’jeli, Uništilo život svaki, Uništilo prah sa prahom. 0 , Messino, na tebe će Grčevitim, zdvojnim strahom, Mislit carstva i gradovi! Strahovitim, crnim velom, Sudbina te gorka ovi. — — Zaludu će temelj stavljat Oslabile ljudske ruke, Staviti ga ne će moći. — O, tolike n’jesu muke, Jošte bile na svijetu! Propala si na sve v’jeke, U najljepšem, — cvatnom letu. * Zalud čupa kose s’jede, Zalud diže suhe ruke, Zalud plače grčevito, Zalud vapaj dušu kida Br. 1. — Serafinsk Perivoj. — 1910. I jekom se bolnom javlja, Sve to više u ognjeno, Valovito, ruho stavlja Majku, slavu, braću c’jelu. — Zar strahota take sile, Mora budit ljubav svelu, Mora bacat na koljena Njega, što je vazda klečo; Mora kidat na komade Drhtaj zadnji, zadnje nade?! Sa obale on je gledo, Na obali on je zebo I molio Stvoritelja: Ti, kojemu biće resi, Samo pravde svete želja, Koji stvaraš i obaraš Jednim hipom, jednim mahom I čovjeka koji stvori, Tvoje duše moćnim dahom; Kojemu su ruke pure ■ Od' života i od smrti, Bez čije se volje ne će Grom sa zemljom, morem trti, Daj učini kraj i konac, Teškom jadu, teškoj boli! Gr’jeh je težak, al i pravda Strahovito bičem kida. Eno gori, eno tone I ljrlja se, — već sa vida, U času će zamr’jet, pasti. Zar ta hrpa od kamenja I od mulja i od zemlje 1 od vatre, - sva u vodi, Mene, starca puste špilje, Sa ljubavlju jednom rodi?! je ona lovor dala, Zar je slava u njoj evala? Zar su u njoj grobi slavni Od junaka pali, davni? Zar to vrelo od sumpora, Od valovlja i od praha, B’jaše negda u smaragdu I naranča pojnog daha? Zar je srce tu ognjeno I pamučno, meko krilo, U kojem je vječno sunce, Vječno nebo jednom snilo? Zar su harfe i gitare, Tu, sa dušom c’jela sv’jeta? Zar su tuđe zakopana Sva ohola, sjajna lje ta ? ----- — Sve je tuđe, ništa nije Izmaknulo smrtnoj smrti. O, ko će ti gorke suze, Gorku tugu i bol trti?! Ona, koja u prah stvara, Ona, koja ognjem zgara 1 tebe će srušit, - zgorit, Još do mala, pa već ne će Sa čemerom — usta zborit... I opet se prasak začu I opet se zemlja kida, Tek na drugu sada stranu More, vatra, sumpor rida; Pa naruši svu obalu, Ne poštedi kuću malu Ni Rinolda, pustinjaka; Njega pako sama ovi, Od valovlja ruka jaka; Povući ga u dno živo. — 0 , — Messino ! Većjesnivo, Već je leden, kamen bio — 1 tako je grob taj živi, U seb’ t’jelo mrtvo krio Pravednika, — pustinjaka. — Nek mu pjesma bude laka Vječnog mora, — vječne nimfe I vječnoga zvuk bisera; Nek nad njime sunce ’zv’ezdam, Vječnu igru svoju tje ra!... IV. Korota. Nebo crno, zemlja crna, Crno velo gospe nose, U crnini na oltaru, Sveštenici Boga prose: 0 , pomoži, — skončaj muke, Onkraj mora, — puste luke! Čak i grimiz sjajni skida, Pa crninu na se baca Manuelo, a kraj njega, U koroti teškoj jeca, Kraljevska mu Гјера druga. Svukoliku Italiju Šiba, bije gorka tuga U žalosti narod b’jedi, U žalosti dvora vita, U žalosti svetog Oca, Zdvojno moli, zdvojno pita: 0 , kaži nam Oče sveti, Dokle će nas jošte kleti Od prirode teška ruka?! Zadrhtaše trepavice, U krilo se suza spusti, A blažena, skromna usta, Kanda guše — jecaj gusti: Sagni glavu, — na koljenu Okaj teške, — mole gr’jehe; Onda uzmi sa oltara Kip Madone, kip utjehe, Pa pronesi sa psalmama Onim krajem, gdje no lama Oganj, more, trzavica, Ljudske duše, — ljudska lica I gdje stvori grob u t m i n i . ---Spasi narod Bože pravde! Sa nebesa sunce sini! Sa tornjeva zvona zvone, Tako muklo, tako vajno, Kao da se u grob meće Sv’jet i nebo ono sjajno. Nigdje pjesme, — tek se čuje Jadovanka nesretnika; Sve što b’jaše u njojzi je, �Pismo Mladom Krešimiru! U njoj mračna, leđna slika, U njoj pokop od hiljada Pet stotina, ljudskih duša; U njojzi se samo vrisak Umirućih, zdvojno — sluša... Na tržištu, u sred grada Romulova brata Rema, Gomila je od dragulja, Koju plemstvo s pukom sprema; Da ju digne opet s nova, Da oživi svelo cv’jeće I kraljica svojom rukom, Ogrlicu krasnu meće, Sa nakitom mnogim drugim. A kraj toga pomoć stiže, Sa svih strana i krajeva; U srcima okrunjenim, Plemenitost s dobrim s’jeva, Stoga daju punom rukom, Da prestane bol sa mukom ... Vihor vije i urliče, Na pustome mjestu grada, Što je bio ponos dvora, Zipka sviju, zlatni nada Na gnjilome srcu zmije, Ognjeviti otvor legu; Sred oblaka od prašine, U svome su tromom bjegu Sove, vrane, gavranovi I orlovi strvinari; Zalogaja dosta ima. Na žegi se peče, vari, Ljudsko meso s ljudskom krvi. Pa i kuga, kleta druga, Na mjestu se tome nagje, Te sa bićem časovitim. Na četiri strane zagje I dotaknu morske žale; Kao da su ovdje male, Carstvu golu, njene sile Ruševine groba — bile... U tom l’jesu ona leži, Sa umrlim svojim krajem. Mesina je zakopana, Tu sa slavom i sa rajem I sa djecom, davnom lozom I sa srećom i sa blagom; Budućnošću nevigjenom, Sa prošlošću milom, dragom. Uskrsne li opet jednom, Starom ne će nikad biti, Već će biti samo nova, Bez djedovska, sveta krova ! * * * 0 , plačite svi narodi, Nad nesrećom crne kobi, Kojom jadna Italija, Smrtni udar, vječni dobi! Plači i ti sama za se I za svoje pusto krilo; 13 Plači za njeg, za Rinaldu, Za pravedno, čedo milo, Kojega su pradjedovi Za te krvcu svoju lili, Koji no su uza kralja, Megju prvim prvi bili! Plači za njih sviju, sviju, Što bez krsta tamo leže, S kojima te ljubav rodna, Raskidano srce veže! Plači za njom, za Mesinom, Za Regjiom i za drugim, Koje vojska ne uništi, Nit pohara tugja noga; Već naravna moć i sila, Sa ognjena, srca tvoga! Ali za što na plač gonim Budnu sliku, plačna lica? U grudima od čemera, Plačna ti je — bolna klica; Kojom bdiješ, kojom sniješ, Koju kidaš u samoći Hoće Г jedan od uzdaha, Uslišan ti ozgor doći? Bog je dobar, nebo milo, Darežljivo — zv’jezda krilo! Pismo Mladomu Krešimiru! Si nj , 1. siječnja 1910. Dragi Krešo! Lijepa je ona: „Mlada ljeta nada svijeta", jer svakome narodu, svakoj zajednici, svakoj obitelji omla­ dina je najmilija i najkrasnija uzdanica. Jest, brate, „blago našoj domovini, — mladost li joj sreći gledi; — zna Г mladovat i djelovat, — mladujući napredovati Upravo iz one čiste ljubavi, s kojom ljubim do­ movinu našu; iz pravoga uvjerenja, da će moje misli i osjećaji u tvome srcu naći odziva, uzimljem pero i s njim ću ti u pismu izvaditi iz svoje duše sve savjete, koji bi ti mogli vrijediti u tvome uzvišenom zvanju, u tvojim godinam, koje su te već opasale muškim pašom. Zakonodavci su svih vremena i svih prosvijetlje­ nih naroda, koji su svoje države stavljali na zdrava načela napretka, gledali u omladini najljepšu i naj­ dragocjeniju uzdanicu u bolju i sretniju budućnost. Oni su uzgojiteljim oštre zakone izdavali, s kojih im je sveta dužnost bila sve umne i fizične sposobnosti posvećivati, kako bi valjano naobrazili um i opleme­ nili srce mladosti. U njihovom plemenitom uzgojnom poslu i obitelj je bila primorana složnim radom sudje­ lovati i svim silam nastojati, da se narodu podgoji valjana, naobrazovana i moralna čeljad. Danas je nekud pravi smisao za uzgoj mladosti stao iščezavati; danas se zida neka umišljena sloboda �14 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1910. koja baca na put omladini užasne zapreke, koje joj priječe k svrsi naobrazbe ravno ići. Može današnja škola najljepše uregjena biti, podržavati najuzorniji red i zapt; može ulagati najsamoprijegorniji rad oko povjerene mladosti: ona ipak ne će postignuti prave uzgojne svrhe, ako mladić pusti, da ga zanese sirenski glas te umišljene slobode. Mladić je u školi tek neznatni dio dana. Dojmovi i misli pokvarene okoline na nj neprestano navaljuju i često izbrišu i najmanji utisak onoga, što se u školi radi. Boravak je u današ­ njem svijetu najkrvavija rana na učeničkom životu. 0 ovoj istini moglo te je uvjeriti žalosno iskustvo mno­ gih tvojih drugova. Dok, brate, znaš, e ti pogibao pri­ jeti, da ti se zdrave misli o nauku raspline s toga, što u društvu nemaju potpore, ono junački odolijevaj vanjskoj navali nesvjesne tvoje okoline. Budi zaljubljen u tvoju sreću, pa se svjesno drži onoga puta, koji ti pokazuju tvoji plemeniti uzgojitelji, jer ćeš na njemu brati sve same lovorike, pun ponosa gledati ćeš tvoj rad, dičiti se s lijepim učeničkim imenom. Budeš li tako raditi, vjeruj, na strani blagorodnih duša biti će ti uvijek iskreno priznanje, s kojim će te javno darivati. Slava će t; uvijek i svagdje biti uzvi­ šenom i kreposnom trudu. U ljudima prevlada sad pamet, sad srce, tako da ćeš posve rijetko ovo dvoje naći u potpunome skladu i ravnovjesju. Kod jednih je u većoj rnjer' premoći pamet, a kod drugih srce. Kad prevlada srce, eto te u skrajnim granicam pokvare; a kad pamet, eto te u skrajnim granicam fanatizma. Prava Skila i Haribda. Tebi je dakle oko toga svojski nastojati, kako ćeš srce i pamet u sklad dovesti pa po onoj Platonovoj: „/.zlb; x'a)fd№c zlv7±u — biti na svom mjestu. — Kao što u fizičnom, tako i u duševnom svijetu pravi se uspjeh postiže samo ondje, gdje sve sile složno rade. Ako načelo „viribus unitis" vrijedi svagdje, to u prvom redu ovdje mora vrijediti. Sloga, sklad i slaboumnomu podaje snagu, a nesloga svako naprezanje na cjedilu ostavlja. S toga ti je o tomu najvećma misliti, kako ćeš sva svojstva uma i srca sjediniti; kako ćeš u dušu ne samo surovo i neotesano kamenje unositi; nego, kako ćeš, kao pravi umjetnik, obragjeno i uregjeno lijepo i vještački slagati i zidati savršenu zgradu nao­ brazbe. Na taj ćeš način stvarati zdravo poimanje o svijetu i životu, koje će te moćno voditi i pokazivati jezivi put, koji ti je prevaljivati preko uzburkanih va­ lova života, kroz užasnu buruo i luju. Tako ćeš sabrati iz raznih predmeta uregjeno znanje, koje će silno utje­ cati na tvoju poletnu dušu i pokretati svim njezinim silam, a volji podavati čvrst i stalan pravac. Taj je posao, priznajem, najteži na svijetu, a osobito u današnjim žalosnim vremenima, u kojim ži­ vimo. No, ništa za to, ti budi ustrajan, čvrsto se drži trnovite staze, na koju te je Providnost pozvala, pa ćeš s trnja sve same ruže brati. „Nil sine magno vita labore dedit mortalibus" — rekao je zlatni Horac. Oko toga divnoga posla pregni svim žarom mladenačke tvoje duše, jer „Pregaocim Bog daje mahove" — re­ kao je naš okrunjeni pjesnik. Nikada se ne zanosi neobuzdanim porivom uma ili srca, da ne zagješ S pravoga puta. Svodi, brate, svodi um i srce u divnu harmoniju, pa čeŠ rado prijanjati oko blagoslovljenoga rada. Ali treba, da tvoj rad ljubav zaduhnjiva i provejava, pa ćeš steći pravu nagradu truda; steći ćeš krasnu sreću. Najčarobnije utvare, s kojim dokon život zamamljiva mladića, rasplinuti će se, svega će nestati i najveličajniji san, zlatne po oblačim kule u prah će se smrviti, iščeznuti će: „Sve veliko i zemaljsko raz­ plinut će se kao d i m a l i plod tvoga mukotrpnoga —J “ biti' će vječan. rada Koren je nauka gorak, ali mu je voće slatko. Sjećaj se često onih Njegoševih riječi: „Čašu meda još nitko ne ispi, — tko ju čašom žuči ne zagrči." Svaka ruža ima svoj trn, svaka krepost ima svoj križ. Oragjd tvoje naobrazbe mora biti primjerena tvome umnomu 'razvoju i ti se moraš ograničiti na ono, što škola od tebe traži. Ništa ne smije biti preuranjena, jer bi lako mogo promašiti svoju svrhu. Tebi se je čuvati, kao pogibeljnih sirta, one pogriješke, što ju di­ daktici zovu „didaktičnim atomizmom". Drži se one Solonove: „MrjSev £уav“ - ništa prekomjerna, — jer bi ti se zgodno mogla primieniti ona Demokritova: „Мгј Tzavta етаатаа&с« -pofrupeo, |1Г/ rcavicov a j 'flvr/' ne traži sve znati, da u svemu neznalica ne budeš. Izbjegevaj i pretjeranost i lijenost. Tvoja slava neka bude u svjesnom vršenju dužnosti; neka tvoja dobra svojstva, tvoj samoprijegorni rad, budu tvojim uresom, pa neka svatko s tvoga čela čita, u čemu je prava čast. Boj se Boga, jer je strah božji korjen svakoga znanja, svake mudrosti, jer je on najdragocjenije blago u ljudskom srcu. U strahu je božjem pravica, mir, prava sloboda, slava; u njemu je kruna svakoga po­ štenoga i plemenitoga rada. Boj se, dragi, Boga i ne­ ćeš zaći s pravoga puta tvoga zvanja, s kojim ćeš doći do ostvarenja svih želja i nada, koje u te postav­ ljaju narod, roditelji i prijatelji. Tvoj vjerni O. Pajo Mišura. �Listak. 15 LISTAK. Dr Jelenić: Sekularizacija crkvenih dobara u Ugarskoj. Sekularizacija crkvenih dobara nije ništa drugo do pro­ mjena crkvenih dobara u dobra vremenita ili u dobra svjetska. To biva ili s nekom odštetom ili bez ikakove odštete. Tako su u Njemačkoj poslije vestfalskoga mira, g. 1648. i poslije „Kulturkampfa", u Francuskoj poslije revolucije, a u Italiji poslije osvojenja Rima 20. rujna g. 1870. mnoga i mnoga crkvena dobra sekularizirana. Se­ kularizacijom se crkvenih dobara eto prijete neprijatelji Crkve i u Ugarskoj — u Marijinu nekoč kraljevstvu, a sada u kraljevstvu poplavljenu Židovima. U mnogim su se i mnogim županijama u tu svrhu obdržavale skupštine, a u najnovije doba hajduski je komitat razaslao predlog na sve ostale komitate Ugarske, da i oni poduzmu korake, kako bi se crkvena dobra seku­ larizirala. Od svih se neprijatelja katoličke Crkve u pokretu za sekulariziranje crkvenih dobara odlikuju slobodni zidari. Slobodni su zidari skoro odlučili razasiati u svijet ništa manje nego 30.000 okružnica, kojim će neuku masu podučavati i poticati na sekularizaciju crkvenih dobara. A je li to podučavanje i poticanje dobro, je li pravedno i pošteno? Ne! Katolička Crkva kao vidljivo društvo mora imati vidljive hramove, mora imati svoje vidljivo svećenstvo., svoje škole, svoje ubož­ nice i t. d. i t. đ., a da sve to uzdržaje potrebna su joj dobra. S toga je katoličkoj Crkvi još Isus Hrist, njezin utemeljitelj ne samo dopustio nego joj i svojim pri­ mjerom pokazao, da može dobra sticati, s njima uprav­ ljati i disponirati. I toga se prava katolička Crkva kao i druga drnštva ne može riješiti. Nu njezini joj nepri­ jatelji eto hoće, da to pravo oduzmu, mislec da će ju, kada ju liše njezinih imanja, lasno srušiti pod svoju papuču i na koncu ju konca uništiti. Nadamo se ipak da pravi katolici, kojih u Marijinu kraljevstvu in regno Mariano — ima još lijep broj, neće zavesti u slobodnozidarske i židovske spletke, znajući dobro, da bi se oni, koji bi to učinili izjednačili; kao što lijepo veli sv. Augustin, propalici Judi; a sv. Jeronim u po­ slanici na Nepocijana svetogrtcima: „Qui aliquid de Ecclesia auffert vel furatur, Judae perdito comparatur“. „Amico quidpiam rapere, furtum est, Ecclesiam fraudare sacrilegium est“. Dr. Jelen ić: Ugarski „Kulturkampf“. Više je mjeseci, da na­ rodnosti u Ugarskoj — osobito Rumunji vode žestok boj s ugarskim kraljevskim ministarstvom prosvjete, komu je sada na čelu Apponyi. Арропуј je lani izdao zapovijed, da se u svim državnim osnovnim školama gdje učenici nijesu Magjari vjeronauk i svagdanje molitve u višim razredima podučavaju i u magjar- skome jeziku. Ta je naredba odmah kod svih narod­ nosti u Ugarskoj naišla na otpor i negodovanje, a osobito je na otpor naišla kod Rumunja koliko nesjedinjenih toliko sjedinjenih. Svi su tu naredbu smatrali atentatom na narodna i crkvena prava, a nesjedinjeni su ju Rumunji uza sve to držali i povredom svoje autonomije. Taj je otpor ministar Apponyi htio skršiti s uskratom kongrualnoga nadoplatka, što ga država daje, ali badava, boj još traje, a vodi ga megju nesjedinjenim Rumunjima samo poglavarstvo njihove crkve. Ovo je prije nekoliko mjeseci držalo kongres, na kome je svećenstvu naloženo, da se ne samo ovoj ministarskoj naredbi opre, nego uopće, da obzirom na školu i crkvu ne prima ni odakle naredaba do jedino od crkvene vlasti. Ovaj je zaključak ugarsko ministar­ stvo prosvjete podnijelo Nj. Veličanstvu caru i kralju FrAniLJ0SiPu U nL1 on £а Је> kao što „Katholische Kirchenzeitung“ od 30. prosinca donosi, odbio, jer se protivi njegovorh^ majestetičnome pravu — pravu nadzorništva. Carsko-kraljevsku je odluku ministar Apponyi saopćio grčkoistočnome sibinjskome metropoliti J. Metianu s primjedbo^, da će otpornike prema kazne­ nim zakonima kazniti. Kada je sibinjski metropolit mi­ nistarsku primjedbu primio odmah je sazvao u Sibinj — Nagyszeben konsis^orij, koji je ministarstvu prosvjete poslao memorandum, u kome mu razlaže, da grčkoistočna crkva neće nikada dopustiti, da se država miješa u crkvena prava u podučavanje vjere. Pobjedi ii grčko-istočna crkva u ovome kulturnome boju, njezinoj će se pobjedi bez sumnje veseliti i sjedinjeni Rumunji te Slovaci i Srbi, koji su isto toliko ogorčeni koliko i nesjedinjeni Srbi i Rumunji. E. F. M.: Anketa lista La Croix o glavnoj bijedi, što tišti ljudski rod. Proučavanje bijeda, od kojih trpi narod i uopće ljudsko društvo veoma koristi, jer ne može se liječiti, dok se ne z n a . . . To je posve naravno. I konstatovanje tih uzroka koristi, makar da nas donekle nagoni u očaj i pesimizam, jer taki pesimizam ne može nadvladati jake i požrtvovne duše, nego da­ pače više će im služiti kao poticalo na rad i liječenje: ljudi ne prčdaju toliko pred teškim i velikim, koliko pred malim i neznatnim... Iz te misli otvorilo je lani uredništvo francuskog lista La Croix posebnu anketu u svojim stupcima t. j. pozvalo je svu stručnjačku publiku, da se na temelju svoga proučavanja izjavi, koje je najveće zlo, što tišti ljudsko društvo ? Odgovori još nisu prestali izlaziti, ali ih je izašlo mnogo i mislimo izašlo je ... glavno ... �16 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1910. Ovdje će mo ih nekoliko glavnijih navesti, na koje se drugi mogu lako svesti. Gosp. Charles Benoist — kompetentni auktoritet u socijalnim pitanjima kaže, da je najveće zlo „neuregjenost sveopćeg prava glasa" (7/VIII.). Odatle proizlazi i o n a ... jalovost zastupnička. Stvaraju se nekakvi za­ koni, ali ti zakoni ne donose nikakve koristi... G. de Gailhard-Baucel (15 VIII.) misli, da društvo ljudsko najviše za to tare bijeda, što „nema stručne*) organizacije." Njegov nazor opravdava i tvrdnja g. Groussau-a (25/VIII.) i g. L. Duraud-a, da je glavni uzrok sadašnje nevolje „svemogućnost države". Zbilja! Izmegju centralne vlasti i individua — nema ništa srednjega, što bi moglo donekle zapriječivati onaj zu­ lum, kojim su navrgnuti pojedinci: treba dakle struč­ nih udruga. One će biti kadre, da paraliziraju „svemo­ gućnost države" i jaki upliv tajnih sekata, što podgrizaju ljudsko društvo. To su, kako vidimo strogo socijalne bijede ili bolje to su najbliži uzroci te bijede. I mi bi se potpi­ sali pod svaku od njih. Drugi su dopisnici išli d a lje ... tražili su remotni pravi uzrok, za to ga s većom nervoznošću konstatuju. G. M. B a r r e s uzdiše (10/VIII.): Moralne obuke nema u Školama. To je glavne zlo. S njim se slaže i P e n e l o n Gi b o n ( 2 1 IX.): Prva bijeda jest otrovanje mladeži u školama bez Boga. „Jer tuđe su, kako razvija g. d e la T a i l l e , prof. angerskog sveučilišta, (11/IX.) jer tuđe su izvrnuli pojam auktoriteta, uništili smisao hierarhije... izbacili predaju". Isto veli g . P a v a o L e r o l l e (28/VIII.) Kriv je tomu odgoj... Sumnja obuzima sv e. .. Život se materijalizira . . .“ Malo je točniji bio g. B r e t o n (2,'IX.): „veliko zlo današnjega vremena jest sekularizacija t. j. gotov posvemašnja neštašica v j e r s k e a t m o s f e r e . " Ni abbe d'Alles 3./V. ne razilazi se mnogo od njega : „Nama manjka k a t e h i z a m i kršćanski život, koji se na njemu osniva." Osim te dvije vrste odgovora, koji su naravno posve opravdani i ističe se jedan svojom velikom origi­ nalnošću. On je kao causa causae causati — uzrok uzrokova uzroka. A napisao ga je župnik de Notre Dame de Plaisance g. Soulang Bodin. Ima jedan mikrob, koji je uzrok svega socijalnoga zla i svih drugih simptoma bolesti... „А taj je mikrob zla štampa. I dok njoj odlučno ne navijestimo rat na sm rt... bez primirja i milosrgja, sva će naša nasto­ janja biti uzaludna. Uzaludne i najbolje propovijedi ne­ djeljom, ako vjernici čitaju svako jutro kakve novine, koje im govore protivno! Uzaludne i žrtve katolika za bogoštovnu zakladu, ako s druge strane, kupujući *) Gdje se organiziraju pojedini stališi n. pr. zanatlije, radnici. zle novine, daju svojim protivnicima oružja, da ih oba­ raju ! Uzaludne najbolje kršćanske škole, najbolji katehizmi, najbolji patronati, ako dijete vraćajući se iz njih nalazi na trpezi kakve novine, koje mu govore protivno ! Uzaludne česte pričesti, uzaludna društva ustrajnosti, ako momci i djevojke prljaju svoje srce zlim romanima! Dakle taj je mikrob neprijatelj — a zla štampa, to je taj mikrob" (I X.) * * * To su zla univerzalne naravi pa ni nas Bog nije od njiha poštedio... Ko ne vidi? Zbilja se i na­ šeg života slaže s time. Neka su zla u najvećem mahu, a druga istom počimlju — udomaćuju se. Tomu je kriva naša lako­ vjernost... pa hoćemo li i dalje pustiti, da se šire?! ceciderit, necesse est, ut putrescat! Provizorna crkva sv. Antuna Paduvanskoga u Sarajevu. Naša nam slika, što ju na 5. str. ovoga broja donosimo, prikazuje provizornu crkvu sv. Antuna u Sarajevu. Ta crkva potječe iza požara, što se je god. 1879. zgodio u Sarajevu i što je uništio i zadnje ostanke one crkve, što ju je pravio blage uspomene hrvatski Homer fra Grgo Martić. Malena ta crkvica, koja će do godine brojiti 30 minulih ljeta, sva je od opeka i od drveta. Kroz svojih 29 godina Često je puta bila zatvorena radi pogibelji, da se ne sruši, često puta reparirana, a sada premda je takova, da za kiše prokisava, za vjetra prjeti srušenjem, ipak u njoj svaki dan do 15 Franjevaca govori sv. mise, a do 32 svoje propisane molitve. Da se ta trošna crkva, zamijeni dostojnim hramom sv. Antuna o tome su još prije mislili mnogi franjevački redodržavnici, koji tamo od okupacije stanuju u Sarajevu; nu vazda ih je smeo manjak one nesreće, Što ju svijet s punim ustima pa­ rom zove. Tu je zapreku dijelom uklonio dr. o. Danijel Ban, koji je osnovao pobožnu udrugu za gradnju crkve sv. Antuna Paduvanskoga u Sarajevu, koja udruga još i danas blagoslovno djeluje - - te razni milodari, što se sve do danas šalju upravno: n a f r a nj e v. r e d o d r ž a v n i š t v o u S a r a j e v u . Nu čitatelji će Seraf. Perivoja moći svoj milodar poslati s pretplatom : n a u r e d n i š t v o Se r a f . P e r i v o j a u S a r a j e v u . Iskustvo uči, da taj dvojstruko dobiva, ko sv. Antuna dariva! Njegovo Veličanstvo kreševskome franjev. sa­ mostana. Poznato je, da je pokojni fra Grga Martić bio odlikovan i od Nj. Veličanstva Franje Josipa I. i to 16. travnja 1879. viteškim krstom, a 14. prosinca 1890. željeznom krunom III. reda. Te bi se odlike �Listak. poslije pokojnikove smrti imale vratiti natrag, nu Nj. je Veličanstvo 18. studenoga 1909. dozvolilo franjev. kreševskome samostanu, da može te odlike zadržati. Nova crkva u Podmilačju. Revni je župnik gla­ sovitoga prošteništa u Podmilačju o. J. Jaranović dne 1. prosinca pr. godine poslao na vis. zemalj. vladu molbu, da može početi zidati novu crkvu sv. Ive Krstitelja u Podmilačju. Kako je poznato iz Podmilačja je još jednom slična molba na vis. zemalj. vladu bila poslana i to god. 1894., nu bila je odbijena s razloga, što sakupljeni za crkvu novac od 1800 for. nije bio dostatan. Megjutim sada se je taj novac pomnožao, pa se je nadati, da će vis. zemalj. vlada i gradnju dozvoliti i obećanu u tu svrhu pomoć blagohotno pružiti. Iz Mostara nam se javlja, da je urednikom „Кгšćanke Obitetji" postao 0. Antun Majić, te da se je cijena „Kršć Obitelji" podigla na K 4 za sjeromahe K 2; dok je prije stajala K 3 odnosno 1. Novoga urednika poznamo kao muža agilna te dok u nj po­ lažemo veliku nadu, „Kršć. Obitelji" želimo, da živi, cvate i raste na korist hrvatskih obitelji! Jedna zanimiva vijest iz Zagreba. Iz Zagreba nam se javlja, da će dr. D. Prohaska, profesor realne _. • . _ •• r 7 _ _. 1. . . _** -I _ . 1_ • . . J ■ 1 * gimnazije u Zagrebu do 1koji dan dati pod tisak svoje djelo o bosanskoj književnosti, koje je izragjeno na njemačkome jeziku, ponukom prof. Jagića. Djelo će sadržavati povjest i književnost od XVI. stoljeća do god. 1835., a služit će kao temelj rusko-slavenskoj enciklopediji. Djelo je „za sve konfesije i nacijonalne grupe". Idemo, da vidimo. j j „Hrvatske pravice“. Tjednik starčevićanske hr­ vatske stranke prava donijele su u božićnjem prilogu iz „Glas. sv. Ante" članak: „Ujak-fratar", sa klišejem „Franjevci ujaci u narodnoj nošnji", što smo ga i mi u „Seraf. Perivoju" u br X. pr. g. donijeli. Osim toga za Franjevce je zanimiv članak: „Djelovanje varaždin­ skih Franjevaca na polju medicine", što ga je napiso naš vrli suradnik o. M. Pukler i iz koga saznajemo, da i danas ima jedan potomak starih varaždinskih franjev. ljekarnika, a taj je najstariji od živućih hrv. Franjevaca: o. Ksaverij Premec u Jastrebarskom. Рарша interpretacija. Na 4. listopada prošle godine Papa je izdao ustanovu, kojom je megju osta­ lim odredio, da se općenito imaju i konventualci i kapucini kao i opservanti nazivati „manjom braćom", a opservanti, da se specijelno više ne zovu naprosto „manja braća", nego „manja braća Leonova ujedinjenja". Megjutim pošljednja „Acta Apost. Sedis" donose papino pismo upravljeno na stožernika Vives у Tuto-a, u kome Papa dopušća opservantima specijelno se i dalje 17 zvati samo „manjom braćom", njihov red nazivati „redom manje braće", a njihova generala „generalom manje braće", te naregjuje, da se naziv „manja braća Leonova udruženja" rabi samo u službenim aktima sv. Stolice i kongregacija, kada je govor o svim trima familijama ili o indultima i benefecijama „manje braće," što ih je Leon X. i XIII. ujedinio i kada se govori o raznim prepirkama i razlikama opservanata, konventuala i kapucina. Papa Pio X. njemačkome caru. Njemački je car Vilim II. Papi Piju X. prigodom njegove 25-godišnjice biskupovanja poslao čestitku, na kjoj se je Papa caru kako „Corriere d’ Italia" donosi, na slijedeći način zahvalio: „Vrlo su me dirnuli osjećaji i želje, što ih je Vašega Veličanstva naklonost na me prigodom moje 25-godišnjice biskupovanja poslala. Izrazujem Vašemu Veličanstvu duboku zahvalu ko li zato to Ii za simpatije, o kojima mi je Vaše Veličanstvo pružilo novi .do]<az. Za uzvrat molim Boga, da prospe svoj blagoslov na carsku obitelj, na državu i podložnike Vašega Veličanstv^. a osobito Ga molim, da uzdrži Vaše veličanstvo još dugo vremena na dobro Vaših podanika i njemačkoga carstva". Dokidanje svetkovina u Bugarskoj. U ožujku će * 4- f r n n i r v '] ' a IO n rrn rcl/Л ! nr r o l / СТЛ РПЛ 1 se navršit godina, Hda se je l u K bugarskoj grčkoistočnoj crkvi ustrojio odbor, koji bi imao izraditi plan, kako bi se broj svetkovina smanjio. Prema odborskome bi se planu — kako sarajevski „ I s t o č n i k " u 21 broju p. g. — javlja, imale ukinuti ne samo mnoge velike svetkovine nego i drugi i treći dan Uskrsa i Božića. Buduć, da se odbor za umanjenje svetkovina sastoji većinom od vladinih ljudi, a ne od crkvenjaka, došlo je u Bugarskoj izmegju vlade i grčkoistočne crkve do konflikta. Kako će se ovaj spor svršiti, svakome je poznato, tko iole pozna, da u grčkoistočnim državama vladari vladaju, ne samo državom nego i crkvom, polag one poganskoga Rima: ,,Quidquid principi placuit legis habet vigorem." Рл Beatifikacija Crnaca. Prošloga se je mjeseca u Rimu u k o n g r e g a c i j i o b r e d a , držala rasprava o beatifikaciji Matije Murumba i drugova. Ako ova ras­ prava uspije i Matija Murumba i drugovi budu pro­ glašeni blaženim, to će ova beatifikacija najznačajnija biti s toga, što se njom prvi put Crnci dižu na oltar. Franjevci crkveni prelati. Franjevci nijesu samo obnašali niti danas samo obnašaju redovničke prelature, nego su oni obnašali te i danas obnašaju i opće crkvene časti i dužnosti. Kardinala je franjevački red do sada imao 80, patrijarha 30 te preko 2500 nadbiskupa. I danas franjevački red ima 2 kardinala, 40 biskupa i nadbiskupa te u raznim rimskim kongregacijama slije- �18 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1910. deće konsultore i to: u k o n g r e g a ci j i sv. o f i c i j a : 0. Davida Fleminga, o. Miju Brugnanija i o. Teofila Dominichellija; u k o n g r e g a c i j i sv. s a k r a m e n a t a : o. Ivana Moraleda i o. Miju Sleutjesa; u k o n g r e g a ­ ci j i sv. k o n c i 1a: o. Bernardina Klumpera; u k o n ­ g r e g a c i j i za r e d o v n i k e : o. Patricija Panaderu i o. Kaufmanna; u k o n g r e g a c i j i de p r o p a g a n d a f i d e : preč. o. Dionizija Schulera, fvanjevačkoga generala, o. Rafaela Delarbru, o. Josipa Kaufmanna i o. Miju Sleu­ tjesa; u k o n g r e g a c i j i i n d e k s a : o. Bernarda Doeblinga, o. Julija Saracina, o. Teofila Dominichellija i o. Serafina Ciminu; u k o n g r e g a c i j i sv. o b r e d a : o. Hugolina Pomellija io.Pashala Brugnanija; u k o n g r e g a ­ ci j i s t u d i j a : o. Doroteja Cornelisu, koji je ujedno vicecenzor u Rimu; u b i b l i j s k o j k o mi s i j i : o. Da­ vida Fleminga i o. Augustina Molinija; a z a n o v o k o d iinf i c i r a n j e c r k v e n o g a p r a v a izabrani su oo. Klumper i Sleutjes u r e d o v i t o j a p o s t o l s k o j p <- n i t e n e i j ar i j i u L a t e r a n u : oo. 00. Juvena' Squaaram, Matern Rederstorff, Dominik Ufert. Hc^ubin Prezzolini, Cezarij Masa i Atanizij Madorno: a u i z v a n r e d n o j p e n i t e n c i j a r i j i u Ri mu : oo. Petar Basili, Josip Branelli, Mijo Pistili i Bonaventura Gvarcino. Kolumbova beatifikacija. I gledni magjarskl list Egyhazi KdzIony u 45. br. t. g donosi vijest, da se je u Americi u velike razmahao pokret za beatifikaciju Kristofa Kolumba, o čemu se je bez uspjeha i prošloga stoljeća osobito u vabkanskome saboru ra­ dilo. Kolumbo je bio Franjevac - trećoredac, pa bi stoga i nas veselilo, da obretnik Amerika dogje na oltar, nu mučno, da do toga barem skoro dogje, jer se ne samo tome pokretu protivi filadelfski nadbiskup nego i jer se je jedan član kongregacije obreda o tome malo prije izrazio, da će od toga pokreta do može­ bitne beatifikacije mnogo vremena proći. Novi poljski gostinjac u Rimu. Poljaci posjeduju u Rimu jedan gostinjac, što ga je još Hozij, stožernik g. 1580. sagradio. Nu ovaj je gostinjac pod pokrovi­ teljstvom Rusije. Pošto Poljaci Rusa ni čuti ne mogu, počeli su kupiti novce, da u Rimu podignu novi gosti­ njac, koji bi bio pod pokroviteljstvom Austrije. Franjevac gradski sastupnik. U Toskanu je u s. Ivi s dozvolom svoga staješinstva izabran Franjevac o. Toma za gradskog zastupnika. Drži se, da će brzo postati i gradskim načelnikom. Čestitamo! KNJIŽEVNA SMOTRA. Dr. Je len ić: 0. U. Talija, Crtice iz kršćanske arheologije. D r u g o i z d a n j e . D u b r o v n i k 1909. Učevni je Franjevac o. Urban Talija, koji preko 25 godina služi kao profesor bogoslovije u ređodržavi sv. Jeronima od nekoliko godina učesto hrvatsko-katoličkoj literaturi uprav božičnu ili uskrsnu nagradu pružiti. Talija bo je još god. 1894. tiskao u Dubrovniku „Govor o dr. F. Račkomu"; a slijedeće godine u Zadru „Vijenčić pripovijedaka za puk" i u Sarajevu „Nerješivost že­ nidbe". God. 1896. izda on u Dubrovniku brošuru „о Gundulićevoj Proserpini ugrabljenoj, a u Sarajevu „Neke bilješke o vulgarnoj eri“. God. 1897. objelodani u Dubrovniku brošuru, „0 vrhovnome načelu etike". U istoj tiskari god. 1900. izda „Trinaest utornika sv. Antuna". God. 1905. ugleda mu u Dubrovniku svjetlo „Socijalizam i socijalno pitanje. God. 1906. objelodani u istoj tiskari „Prigodom nekih konferencija o socijal­ noj demokraciji". Poslije dvije godine otiska u Dubrovniku „Humanitarna djela, patriotizam, vjera u dubrovatmkoj prošlosti," a u Zagrebu „Errores scientifici et historici" u knjigama nadahnutim i „citationes tacitae". Prošle je pak godine Talija objelodanio brošuru ,,Netrijezna kritika o Euharistiji u II. i III. stoljeću Crkve", te priredio drugo izdanje svojih „Crtica iz kršćanske arheologije", jer se je prvo izdanje bilo davno raspačalo, a kupci su djelo svegjer tražili. U svojim „Crticama kršćanske arheologije", Talija iza uvoda govori o rimskoj epigrafiji uopće i nadgrobnoj napose, o rimskim zavjetnim, počasnim i vojničkim natpisima, o kršćanskoj nadgrobnoj epigrafiji, o interpunkciji natpisa, o paleografiji natpisa, o hronologiji natpisa, o specifičnim kršćanskim imenima te imenima zajed­ ničkim s poganima, o kraticama, što se opažaju u kršćanskim i poganskim natpisima, o konzularnim fastima i o simboličnim slikama, a sve završuje s pripo­ menom i zaglavkom, u kojem megju inim pokazuje način-, kako se mogu na prvi mah nečitljivi natpisi ipak pročitati; te u kojem na koncu niže nekoliko djela, kojim se mogu poslužiti oni, koji bi se htjeli posvetiti dubljem proučavanju arheologije. Kako se iz sama sadržaja vidi, Talija nije napisao čitavu arheo­ logiju, nego kao što i sam naslov kaže samo crtice iz kršćanske arheologije ili bolje iz kršćanske epigrafije. U njegovom dijelu nema govora ni o skulpturi, ni o arhitekturi, ni o pikturi, ni o numizmatici, ni o heraldici ni o sfragistici, nego jedino o epigrafiji. Nu ipak o. Talija, što je napisao, napisao je praktično, jezgrovito i popularno. Sa svojim je „Crticam a..." o. Talija cilju, što si ga je pišući to djelce postavio sasvim zadovoljio. S njegovim bo „Crticama..." može mnogi „nestrukovnjak zamijeniti u potrebi strukovnjaka" može mnogi ili župnik ili učitelj ili drugi individuj njihove naobrazbe upoznati vrijednost tolikih stećaka što se još nalaze po Dalmaciji, po Bosni, po Hercegovini, po Banovini i t. d., te ih od propasti, koja im svaki čas prijeti, spasiti. Bog dao te Talijane �Listak. „Crtice..." doživjele još koje potpunije izdanje iii ga prestiglo, koje i sistematičnije i potpunije djelo! A. Ćičić: 19 ha per fine primrio la bellezza ( P r i n c i p i di Fi1o s. II. 68.) Cijela zbirka pokazuje pjesnika mislioca, u čemu pojedinci često budu nesretne ruke. Osim toga nekako neugodno u oči upada često zamjenjivanje kod prijedložne pozicije: djetinje u doba, stoljeća kroz mnoga, svojemu u letu i t, d. Prvu ovu zbirku Poljakovih pjesama mi toplo pozdravljamo, tim više, jerbo neke novije njegove pjesme (Na s l a v o n s k o j c e s t i . . . ) , što ih on svrsto u ovu zbirku, pokazuju sjajni napredak, a to je najbolja pohvala pjesniku, a javnosti dokaz, da se od njega imamo nadati i većemu nečemu. Isidor Poljak: Pjesme. (Sarajevo, 1 K). Najuspje­ lije svoje prvijence, što su dosad izlazili po raznim našim časopisima, i najviše u „Vrhbosni", svinuo je evo mladi pjesnik u jednu kitu, posvećujući istu biskupu-pjesniku dru. Šariću i nudeći je ujedno cijelom hrv. narodu. Mi smo odavna iščekivali od g. Poljaka ovaj čin, stalno uvjereni, da je on za to dorasto, a s druge strane i sama oskudica dobrih mlagjih pjesnika pokrepljivala je naše očekivanje. Time dajemo odmah dobro svjedočanstvo o ovoj zbirci, a o pojedinostima vrijedi slijedeće. Ivo Rudina: Razdjelba cijele knjige u dva dijela, sa psihološ­ Hrvatski pedagoško književni zbor: „Sreća u kih i estetskih razloga vrlo je zgodna, da ne kažemo nesreći". Pripovijest iz Herceg-Bosne. Za hrvatsku nužna, jer tim pjesnik pokazuje, da on ne pripada samo mladež napisao Ivan Klarić 1908. u red stihotvoraca, nego da je jedan od čete pravih Uvjeren sam, da će mi poštovani čitaoci našeg vilinskih odabranika, te dobro prodire u dušu, u narav miomirisnog „Perivoja" iskrena srca potvrditi, da su, same pjesme, osjećajući onaj nutainji vez izmegju po­ kao i ja u mladeračkoj dobi sa sjajnim očima i pre­ jedinih pjesmotvora i dajući ovim nj hovo mjesto, koje kidanim disanjem čekali na iznenagjenja, što se kriju im pripada u čitavome kompleksu. U 1. dijelu su pjesme u ormaru gjačke knjižnice i koju je profesor ili učitelj općenite naravi, a u II. skup pjesama posebnog duha ovaj čas pošao da dijeli. Oj, kakovom smo slašću či— idejna osebina. tali Kanpeovo , Otkriće Amerike", Franje Hoffmana, Dio I. sadržaje devetnaest komada, ili da kažemo Ružicu Garićku i drveni križ, pa Kristofa Schmidta pjesnički, tu je nanizano devetnaest zrna bisera, osobi­ „Osveta je moja, Ja ću ju vratiti"! Ta da, bila je onda toga sjaja, koje mogu naći u moru svoje unutarnjosti naša književnost tek u zametku. Dva, tri neumrla veli­ ili ih zapaziti u svemiru samo Bogom zvani pjesnici. kana zadužiše nas i preko mjere. Nu hvala Bogu i ti Po tome je s pravom metnuo autor u prvom pijevu: s$-jfi velikana danas broj pomnožao, a pomnožalo ga Pjesmu noći mliječne čuje i razumi malo ko od je i jedno bihaćko dijete gosp. Ivan Klarić, učitelj ljudi. Tu je najviše mistike, koja odgovara zvanju sa­ trgovačke škole u Dol. Tuzli. Naš je Klarić i sam mog pjesnika, a uz to razmjerno preuzimlju maha i pedagog, a najnovije ga je njegovo djelo ostalim peda­ domovinske pjesme. Sve to mnogo miriše samoprije­ gozima kao „parem inter pares" agregira. gorom, idejama mira, patriotskim čuvstvom, a na nekim Pa što nam priča Klarić tako osobila? Ništa mjestima brujne akord teške boli. S oba gledišta osobita, a ipak tako, da mu treba reći: „Aferim, valja idejnog i estetskog — nama se najbolje dopadaju: ti stvar". N o ć n a p j e s ma , S t r a n a c na ze ml j i , S t r a s t , Nekom malom kršćanskom dječaku, Ivi, ubilo je Na g r o b u , G o s p o d s v a ma , Č u š i n s k i v a ­ bratsko, ali u ono vrijeme, dvije, tri godine pred oku­ l ovi, P r e d k i p o m d o m o v i n e , Na s l a v o n s k o j paciju, dušmansko tane i oca i majku. Sa mrtva ma­ cesti; Progr ani k. terina tijela otkida sjerotana Mustajbeg Tanković, veže Dio II. nosi naslov: Iz „ O s t a v š t i n e mo g a ga iza jednog momka na konja i vodi svojoj kući, p r i j a t e l j a . " Spominjemo najakutniju didaktiku toga gdje odmah strogo zabranjuje svojoj čeljadi, da malome dijela u raznim izmjenama i prijevojima: trulost mo­ itko, pa bilo to samo iz šale, dirne u vjeru. Malome dernog sistema u znanosti i umjetnosti, zle pošljedice Ivi je u bega dobro. Uvijek je sit, čisto odjeven u turske bohemstva i frivolnog feminizma, apsurdnost i skepsu haljine, zalazi u begove staje i hambare, trčkara po nećudorednog života uz to vječnu dobrotu božjeg kuli, igra se s drugom djecom pa već počima da ljubi milosrgja. Nego sumnja današnjih estetičara, da li di­ poočima i pomajku. Jedne večeri zaspi kao obično, daktika spada u pravu poeziju, jasno izbija i pri čita­ kad u noći udare na begovu kuću hajduci, eškija, na nju ovoga dijela, gdje ima nekih komada s izrazitim što se sve osim spavajućega Ive kojekuda razbježi. smislom ljepote, a mnogo ih ima pravo po onoj Ros- Kad se u jutro nagje Ivo sam samcat, zaputi se i on signolijf voj: questa ... mira principalmente a istruire e kud ga noge ponesu, pa lutajući zapne od teška umora alla bellezza solo secondariamente, mentre la poesia ća u planini KameŠnici, gdje ga nagje hajdučki stražar �20 Br. 1. Serafinski Perivoj. — 1910. i ponese svome društvu. Kako je Ivo bio u turskim haljinama, predloži jedan od družine, da će ga krstiti, a drugi prihvati, da će kumovati, na što onaj, koji je Ivu našao, nehtijući ga bez poduke i privole, da krsti, odrekne na prvoga druga: ,,De ti krsti sebe!“ Po ras­ pitivanju saznadu hajduci u brzo Ivinu žalosnu histo­ riju, pa se posavjetuju, da ga pošalju u Spljet, njima najbliži grad, a Bog će dalje providjeti. Tako i bi. U Spljetu nagje Ivo novog poočima i novu pomajku, gradskoga učitelja i njegovu ženu, kojima Bog ne dade dječijeg blagoslova, pa kad uz njihovu brigu svrši osnovnu školu, zaželi da uči krojački zanat, na što poočim pristane, pače ga za sve vrijeme šegrtovanja krepko pomože. Kad je Ivo bio svjestan, da je oda­ brani zanat potpuno izučio, otkrije poočimu svoju skromnu Željicu, ali koju je već davno u srcu nosio, da se želi vratiti u svoju domovinu Bosnu i tamo ostati. Tako dogje u Sarajevo, gdje pošteno i savj;"ro radeći postane svojim i omili čitavom građu ne plašeći se nikada istaknuti riječju i djelima, da je bio, da jest i da će ostati gorljiv kršćanin katolik i odu­ ševljeni Hrvat. Pripovijetka Klarićeva obngjuje dakle vrlo jedno­ stavni, priprosti snjet, ali na čis.o moralnoj osnovi a " uz pedagošku tendenciju na <orist hrva koj 0 . rv. ... . u-|eC1 s ovu i s onu stranu Save i Dinare. Nema tu mjesta ni zmajevima ni divovima, ni vi!ama n rama, a ipak je pripovijetka puna cara i prikladna da potpali maštu osobito prekosavski*! Hrvačića. Plemenština „Turčina" spram maloga Ive, megjusobno krš­ ćansko i muslimansko poštivanje i za najžešćega ne­ prijateljstva, divni opisi begovske kule, raskošnih ajata, konjske opreme i sjajna oružja, crne i guste šume Kamešuice, pa mrkih hajdučkih lica jadne eškije, sve će to gledati mali čitaoci u svojoj duši, kako povećano gledaju na stakla šarolike slike kakove panorame. Sam mali Ivo pričiniće im se radi množine i razlikosti njegovih doživljaja nešto sličnim pepeljuzi ili kom začaranom princu o kojim su u drugima pripovijetkama čitali. Ali baš u tom času dovikuje, kršćanin, Hrvat i pedagog Klarić dječjoj mašti svoj običajni (h) alt! Nema, djeco, danas više vilinskih dvorova, nema zlat­ nih ni bisernih palača, nema zakletih prinčeva. Jok, danas treba učiti, Bogu se moliti i raditi a da postaneš samo - čovjek, ali pravi čovjek. A tko je Klariću pravi čovjek? I to nam kaže u svojoj pripovijesti. Prema nepobitnom načelu da je svaki pošteni rad ča­ stan, ne imponuju njemu samo visoki zvanični činovi, do kojih se dolazi svakojakim potevima, a još manje nezaslužno razbacivanje u sjaju i bogatstvu, prazne glave, još praznijega srca. On zna bolje što našemu skromnome narodu treba, a to je, kao i svagdje dru­ gdje, značaj i neovisnost u srednjega staleža, Ako si ti na svom mjestu težak ili radnik, u tvornici, kalfa ili majstor, trgovac ili posjednik, pa ti je srce na mjestu i ti daješ Bogu Božije i caru carevo, svoj si pred Bogom, u tvojoj familiji, megju sugragjanima, megju državljanima. Ti slobodno ispovijedaš tko si i što si, javno i otvoreno svoje poštuješ a u tugje ne diraš, po čemu se onda samo po sebi kazuje, da si čovjek i to pravi čovjek. Da je naš Klarić i tom pripovijetkom htio našu dječicu iz svoje duše potaknuti, da im bude najvećim idealom čisto poštenje, gorljivo kršćanstvo, čelično Hrvatstvo, nije začudno bar onome, tko njega zna, a nama je samo željeti, da megju našim pomlatkom ubere bar postotke za svoju u tako plemenitu svrhu u1 ženi kapital! Dušobrižnik, g l a s n i k za k a t o l i č k e p r o p o ­ v i j e d : Taj vrlo jeftini, a ujedno vrlo korisni časopis, što izlazi svakoga mjeseca po jedanput, uregjuju kroz 14 godina s dozvolom duhovne vlasti oo. Franjevci u Varaždinu. Pred nama je prvi broj 15 tečaja — broj nakrcan s ne kakovim mu drago propovijedima, nego s propovijedima u svemu odgovarajućima retorici. Uz bogat prilog naći ćeš u ovome broju od o. xVl. Puklera: & c ,. , . ' . x , .... propovijed na novu godinu, od I. Rakoša: homiliju na nedjelju po mladom ljetu, od M. Novaka: propovijed na dan sv. Triju Kralja, od prof. Strižića: propovijed na prvu nedjelju po Bogojavljenju, od o. B. Glogovca: propovijed na Ime Isusovo, od I. Rakoša: propovijed na-dan sv. Antuna Pustinjaka, od Ivančića: propovijed na sv. Agnetu, a od A. Maretića dvije propovijedi: na šezdestnicu i na sedamdesetnicu. U prilogu su propo­ vijedi : o smrti (Don Drag. Hlača), o blagoslovu nove škole (M. Šajnović); prva, druga i treća korizmena propovijed (J. Majerović). „Dušobrižnik" svima dušo­ brižnicima od srca preporučamo. Cijena mu je na go­ dinu K 8. Naručuje se kod Franjevaca u Varaždinu. Dopisnica uredništva. D on Š. u Dal mac i j i . Kako vidite Vaše za ovaj broj promaši. Doći će. Prior in tempore potior in jure. List malen, a radnja mnogo. Lani smo s 9' 4 araka S e r a f . P e r i v o j pomnožali, pa opet ima ih, da po više mjeseci čekaju. Vi ste nam jednom poslali pretplatu za god. 1909., pa ste opet malo kašnje po­ slali K. 10. O. V. u Si n j u . Riješeno gori. G. B. Z a d a r . Strpljen spasen. 0 . M. P. Var až di n. Quod differtur, non auffertur. ,Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dt. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �CeDfpalna baDka i štedionica (dioničko društvo) Bloi. glovnlca K 750,000 J|m m w Centrala u Sarajevu. Uplaćena K И Ш Filijala u Mostaru. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 %% čistih. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Daje zajmove na tekući račun vrbuje isplate i naplate na svim govžLčkim središtima tu - i ino­ zem stva. Kupuje i prodaje vrijednosne devise, valute. FINANCUALNI LJETOP IS ZA BOSNU I HERCEGOVINU. BS U juniju ili juiiju buduće godii'K i _____ „Flnnncljnlnl ljetopis &«sflD-i)№oi/nčHl Kompos“ u hrvatskom i njemačkom jeziku stručno djelo, koje će na sličan način, kao drugdje, donositi potanke po­ datke 0 našim novčanim zavodima i industrijalnim poduzećima. Osim toga biće tu obragjivana državna i industrijalna poduzeća, državne željeznice, trgovačke komore, konzulati u Bosni i Hercegovini, karteli, austro­ ugarski trgovački ugovori i sve protokolirane firme u Bosni i Hercegovini, a kod svake će biti naznačena godina osnutka, protokolacije, vlasnici i osobe ovlaštene za potpisivanje. Nadalje će biti osim statističkih podataka o uvozu i izvozu i t. d. kratki izvadci iz mjeničnog, trgovačkog i pristojbenog zakona i dr. Izdavatelji su nama lično poznata gospoda H i n k 0 P i 1e p i ć, tajnik ravnateljstva Privilegovane zemaljske banke i F г i t z S e i c h e r t , činovnik istoga zavoda. Potonji je radio prije više godina kod austrijskog financijainog ljetopisa. Pošto mi do sada nemamo takovog djela i pošto su se izdavatelji pobrinuli, da djelo proturaju ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u Austriji, Ugarskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i u Balkanskim državama, i pošto im se je sa mjerodavne trane išlo na ruku, to je opravdana nada, da će im veliki trud oko osnutka toga potrebitog djela biti ilno nagragjen. Plemenitoj ideji želimo od srca svaku sreću te preporučujemo najtoplije djelo svim interesantima! 90 . �UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefoo broj 119. (Komanditno društvo) ćemaluSa ulica m. Najstarija k n jig o t is k ^ ^ ^ ? ^ ii Sosni i Hercegovini пге*.до s Ц Ш 1 pii i . ’Vra. ’ljfi’"! I SUf Preporučuje za ' molitvenika, pC ^ i poslova, što ukusnom izrad nje no ]|p Ž h ГШ djela, brošura, р/ »i Jarta, Karta, kao i svih ulcu ;zasjecaju sa nije cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza, za knjižnice, velečastne župne ,jrede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vonjske norufbe obavljaju se brzo l toflio. Slagaći stroj „TIPOGRAF". Brzojavi: Vogler, Sarajevo 1' f t 4 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fa1c75a805cdadfbd95e62e02d134395.pdf 18393ca1d8dec8bdba4161bcf391e8c5 PDF Text Text Perivoj serafinski LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 2. SARAJEVO, 15. VELJAČE 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESME: 1. Dr. Jelenić : Zaboravljeno književno djelce popa glagolaša.............................................................. 21 2. F. E. M.: Š tam pa...............................................23 3. Branko Strahimir Škarica: Sjenama bosanskih v ite z o v a .......................................... . . . 24 4. 0. Antun Cikojević: Apologija indeksa . . . . 25 5. Don P. Škarica,: Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim obzirom na staro­ drevnu župu P o ljic e ........................................... 28 B) OKRUŽNICA: 6. Časnoj braći župnicima . C) LISTAK: Dr. fra K. Eterović: Fran Asiški. — Dr. Jelenić: Sv^togr listci. Dr. Jelenić: Ljuooje Dr. Jelenić: Sibovske klevete. nnio sv. Franjo ivatovi" podFranjevcima. Najnoviji dekret ■ « konzistorijalne kongregacije. — Sebastijan de Lcqueu trećoredac. D) VJESNIK: Lijepo se mole. — Parnica pukla. Trodnevna poklonstvena izložba Presvetoga. Katolička autono­ mija za Bosnu. — Posto jubilatom. - Apostoli dobre štampe. — Tko želi. Rijetki jubilej. — Talijanski kralj u samostanima. - Znanstvena predavanja o lurdskim čudesima. — Biskup Milinović bolestan. — Kaička hijerarhija na osvitu g. 1910. Novi prorok ' raj skoj. — Pojava stare grčke mržnje na Papu. — ‘г-.с> propaganda. Marijaviti ne miruju. Dr. sci Assisk Euharističnc «5 B A Ш Ш — . Miti nSaiajm. li Centrala n Ljublj: Dionička glavm ' NA SMOTRA: ■4 Ш Patris Ш ‘erović: Opuscula Sancti FranciFerdo Rožić: San Inocenta III. ’odrnžnice a Spljetu, Trstu i Celovcu. *000.000. ■■ Prifcjv« preko K 350.000. Prima uloge na štednju u njižice i tekuć -^une i ukamaćuje ih sa sto bez ikakvih poreza i odbitaka Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO -- GRAGJEVNO DIONIČKO DRUŠTVO U SARAJEVU DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 — KOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Josip pl. Vancaš. Jk Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu TVORNICE ETERNITA najboljeg m aterijala za pokrivanje krovova. �Centralna banka i štedionica DIOII. aingnicn к 750,000 (dioničko društvo) м Centrala u Sarajevu. w ^ mm к mm = Filliala u Mostaru. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4*4% čistih. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. .Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Daje zajmove na tekući račun 12* ršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino- Kupuje i prodaje vrijednosne papire devise, valute. Privileao banka novi način š n ta svakoga! Da uzmogne štediti sa uspjehom i u ncjmanj.m svotama, a da ne mora Često ići u banku. Prlvllegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za Štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ sliku), koje ona po želji ustupa svakome uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. Iste su zaključane, raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom spremljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se kroz prostrani otvor I 1. dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu O na pro­ banka prima kao Štedovni ulog na ukamaćenje tivnoj strani. i najmanji Iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva mje­ osobe svakog staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na mjestima, gdje samo u malim svotama, napose za obrtnike 1 banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, radnike; za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede ukamaćenju. 1 ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz go­ dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. t f �■serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 2. SARAJEVO, 15. VELJAČE 1910. GOD. XXIV. Dr. Jelenić: Čitavo se Perkovića djelce dijeli u posvetu i 6 poglavlja. Svako se opet poglavlje dijeli u više odsjeka, koje je pisac tituliro rimskim brojkama. Tiskarska će pogreška biti, da poglavlje IV. ne nosi naslov „роPrilog k povjesti književnosti Hrvata iz Bosne i Hercegovine. glavje IV.“, nego „poglavje II." Čuveni je hrvatski arheolog dr. Luka Jelić o sta­ U posveti nam, koja iznosi 2 strane i koja s rodrevnom Biogradu ustvrdio ove znamenite riječi: prvim odsjekom prvoga poglavlja i za sami uvod do­ „Biograd je još za narodnu povjest knjiga pod sedam bro služi, pisac otkriva svoje srce. On je rodom Duvpečata; kad ih razlomimo, sinut će nam slika grad njak, a stališem svećenik i s toga on, kao Duvnjak, skoga živovanja na primorju za dobe hrvatskih vla­ pun jejokalnoga patriotizma, a kao svećenik revnosti dara".1) Nešto slično može reći i povjesničar Bosne i za spas duša. On je kao Duvnjak proučavo povjest Hercegovine. I povjesničar bo Bosne i Hercegovine Duvna i zna, da je „Duvno poglaviti grad sve Dalmaneće ni malo pretjerati, ako ustvrdi, da se i povjest czie dvista i osamdeset godina još pria porogegna Isu­ Bosne i Hercegovine nalazi još pod sedam pečata; jer, sova, faglien mnogo u starim uspomenam radi vridnosti ako i jesu o Bosni i Hercegovini pisane povjesti, ako i plemstva", te da je „satrven nikada cd Nassiche i jesu o njihovim krajevima i o njihovim starijim gra­ Vojvode Vojske Rimske.“ ‘) Nu dok je tragična prošlost dovima, o njihovim samostanima, te o nekim ođličnijim Duvna u Duvnjaka, Perkovića s jedne strane budila osobama već objelodanjene krasne monografije; ipak sumorne osjećaje s druge se je strane ipak veselio, da toga još puno kriju dijelom rimski, dijelom carigradski, Duvno još živi barem „ро poštenomu imenu i glasu a dijelom i isti bosanski franjevački arhivi te naši stari niki vridni Redovnikaa i Misnikaa, kojise u Duvnu pojoš neprekopani i nepribrani gradovi i stećci, a puno rodise.“ Megju takove poštenjake glagolaš Perković i puno još toga krije i najgornji pečat — veo tame i ubraja i fra Jozipa Ivića iz Duvna, koji je Duvnjaka zaboravi. ,,prava“ „dika i slava"; jer je „rodom iz Duvna, xivMegju takove historičke zaboravljene relikvije gliegnem“ Fratar, po nauku Lectur, po dostojanstvu Difispada i književno djelce don Jakova Perkovića iz nitur, po prigoruchioj xegli spasegna duša Pastir priDuvna. Maleno to djelce, koje sam lani dobio od g. vridni za vise od dvaest godina" i t. d., te mu i s toga Jake Sučića P., trgovca iz Lijevna, i koje je s gornje i kao svome prijatelju posvećuje ovo svoje djelce, o strane prilično oštećeno, zavrijegjuje, da ga malo po­ kome drži, da njegovu misništvu i gorućoj ljubavi nije drobnije publici predstavimo, jer je i ono neki spo­ ništa prikladnije, „sto dati na svitlost ovi život", te da menik naše prosvjete. Da ne gubim vremena u koje- je barem nešto s tim koristio „našemu slavnomu Narodu" kakovim akcidentalijima, prelazim odmah ,,in medias i da je odgovorio koliko toliko onoj „velikoj cijeni i res:“ časti", koju je prema o. Iviću nosio. Čitava je ova Djelce Perkovića nosi naslov : „ Kr a t k o I s k a z a posveta, koja je potpisana u Duvnu, na 28. rujna (gne) X ivo ta, P o k o r e , S a mr t i , i Č u d e s a S( ve- god. 1808. jedan novi dokaz, kako su se glagolaši t ) o g a J a k o v a P u s t i g n a k a." 2) Ono broji u 8° s Franjevcima u Bosni i Hercegovini slagali i voljeli, 31 stranu. Tiskano je u Dubrovniku „ро Antunu Mar- te kako su i jedni i drugi pred očima imali samo slavu techini,“ god. 1808., a pisac će mu biti onaj isti (?) Hrista i spas si povjerenih duša. pop glagolaš, što mu tijelo u miru počiva u Rakitnome.3) Zaboravljeno književno djelce popa g la g o la š a .----- :.......... ....... 0 Osvit, god. V. br. 16. i 17. 2) Što je u zagradi, to je u Sučića primjerku poderano. 3) Da je djelce napiso pop glagolaš, zaključujem odatle, što je oko god. 1808. u nas bilo popova samo glagolaša; ada je to baš onaj pop glagolaš, koji počiva u Rakitnome, izvodim odatle, što je on u isto vrijeme živio i u Duvnu kapetanovo. 4J Duvno je bez sumnje prije Isusa, ako i ne prije 280. god., a ono barem prije 170. igralo u rimskoj i ilirskoj povjesti veliku ulogu, jer koliko se god učenjaci razilazili, ipak je sva prilika, da je stari Delminium, gdje su Iliri učinili savez proti Rimljanima, borili se proti Rimljanima i god, 155. bili od Rim­ ljana potučeni, bio u Duvnu. �22 Br. 2. — Serafinski Perivoj. Iza posvete, kao što smo već gore spomenuli, slijedi u 6 poglavlja opis života, pokore, smrti i ču­ desa sv. Jakova Pustinjaka. U prvom poglavlju, kome je Perković stavio na­ slov : „ P o m g n a i n a s t o j a g n e S v e t o g a J a k o v a za u x d r z a t i (sic !) i s a g u v a t i g i s t o c h i u , " te koje obuzima 6 stranica, a 7 odsjeka, najprije pisac pripovijeda „Svitu Slovinskome", zašto je on od svih ostalih sv. Jakova odabro opisat život ovoga sv. Jakova, koji je iz početka bio svet, a poslije, pod starost, pao u grijeh, iz njega se podigo, za nj se pokajo i pokoru činio te kao svetac umro. On je to učinio, da se svak pazi — ko stoji da ne pane, a koji je pao, da se po primjeru Jakova Pustinjaka od grijeha pokaje i za njih pokoru čini. Kako se vidi, ovaj dio s nekim dijelom posvete sačinjaje, kao što sam već reko, uvod u Perkovića djelce. Iza ovoga uvoda počima pisac s opisom samoga života sv. Jakova. Po njegovu opisu, Jakov Pustinjak življaše VI. stoljeća u Palestini. On se, radi lakšega spasenja, povuče u pustinju i tuj u špilji proživi 15 godina. Pošto je >a svoje svetosti i čudesa steko velik glas, dola*ahu mu kršćani, pogani i Samaritanci a on svima Jtaše sv. Pismo i obraćaše ih. To je vragu bilo teško i on podgovori jednu samaritansku obitelj, koja za 29 gotovih i 20 obe­ ćanih zlatnih dukata nagje bludnicu i ova prevarom na silne molbe unigje svecu u špilju, gdje ju svetac nahrani, a zatim ga ona stare napasto/ati na bludni grijeh. Nu svetac pržeći na vatri pi ste, napast predobije, bludnicu obrati i pošalje biskupu Aleksandru, koji ju pokrsti i spremi u samostan, gdje sveto proživi i umre. To je sve Jakova još glasovitijim učinilo. U drugome poglavlju pisac opisuje: kako je sv. Jakov izliječio kćer nekoga poglavice; kako mu je ovaj nudio zato 300 zlatnih dukata; kako je to Jakov odbio; kako je izliječio u obe noge kljasta i druge bolesnike; kako se je, pošto su ga radi tih čudesa sve više sla­ vili, povuko dalje u pustinju preko rijeke Cisona ili — kako drugi hoće — Jordana. ’) I s tim se svršuje drugo poglavlje, koje nosi naslov: „ J a k o v od nem o c h i j o z d r a v g l i a i na d a g l i e u p u s t i g n u o d s t u p a , " te koje opseže samo dvije stranice, a tri odsjeka. Treće poglavlje glasi: „ J a k o v b l u d n o sag r i š i i u b o j s t v o ne mi l o u gini". Ovo poglavlje opseže 5 nepotpunih stranica, a broji 5 odsjeka. U ovome poglavlju vrag triumfira. Ono što nije mogo postići s pomoću Samaritanca i bludnice, sada je postigo. Jakov je pustinjak pao on je grozno sagriješio. Njemu naime otac i mati dovedu opsjednutu djevojčicu,*i ‘) Iz ovih se riječi donekle može naslućivati, da je Per­ ković sastavljajući ovo djelce imo pri ruci više izvora, što nam i red 4- I. poglavlja njegove knjižice svjedoči. 1910. koju sv. Jakov od nečasnoga oslobodi. Dobri otac i dobra majka za veću sjegurnost ostave dijete kod Pustinjaka, kojoj on silu nanese. .. a tada, da svoj čin sakrije, ubije ju i baci u vodu. Sve je to Jakovu Pustinjaku Bog pripustio, jer se je radi svoga glasa bio usholio kao što veli pisac. U četvrtome se poglavlju, koje ima naslov: „ G a n u t i e n e u f a g n a u J a k o v u " i koje opseže 4 j '2 stranice, a 5 odsjeka, opisuje, kako se je Jakov počeo za svoj grijeh kajati, nu kako mu je sotona šaputala, da mu je grijeh neoprostiv, te kako je on zdvojio o spasu, pošav iz pustinje u svijet, da u njemu svjetovno živi. Megjutim na putu najprije udari na samostan, gdje mu noge operu i nahrane ga, a on im bolan sve kaže, što mu se je zgodilo. Zatim udari na pustinjaka, koji ga uvede u svoju špilju, opere mu noge, a Jakov i njemu s plaćom ispripovijedi, kako je poslije 5( ;vo;ih godina pogriješio i kako je zdvojio 0 spasu. 0 ' se poglavlje sadržajem veže s petim poglavljem. Peto poglavlje glasi: „ J a k o v u g r o b u x i v se z a k o p a j e i p o k o r u gi ni ". Ovo poglavlje iznosi nepotpune 4 stranice, koje su podrazdijeljene u 4 odsjeka. U njemu pustinjak, pošto je saslušao Jakova, zgrozi se, a zatim ganut ustane i počme grliti Jakova 1 obraćati ga na pokoru, navagjajući mu preveliko božje milosrgje, čija se djelatnost opaža osobito na Davidu i apostolskome prvaku Petru. Zatim ga stane moliti i moleći zaklinjati, da tuj s njim proslijedi po­ koru. Nu Jakov o tome neće ni da čuje. Tada pusti­ njak, pomoliv se za njega Bogu, dadne mu kruha i isprati ga na 15 milja te se povrati. Megjutim Jakov u pustinji zaluta i dogje do jednoga groba puna kosti, unigje u nj, kosti pribere u kut i tuj se zakopa te tuj proživi 10 godina, jedući samo travu i čineći pokoru, Napokon smo na šestome poglavlju, u kome se na 4 stranice, a u 7 odsjeka opisuje, kako: „Јa k o v p o ­ k o r n i k d a x d u p o t r i b i od B o g a d o s t i x e ; t o l i k a d r u g a g u d e s a gi ni ; i d o n a p o k o n s v e t o u mi r e " . Na 30. se stranici u 7. odsjeku pri­ povijeda, kako je poslije Jakovljeve smrti „dobri i kriposni biskup" kod njegove grobnice sagradio crkvu, u kojoj se do danas mnoga čudesa dogagjaju i u kojoj se svake godine na 28. siječnja sv. Jakov Pustinjak kao svetac slavi. Sedmi se i pošljednji odsjek završuje s molitvom, upravljenom na sv. Jakova Pustinjaka, da nam otvrdnutim grješnikom isposluje pravo pokajanje i pokoru za počinjene grijehe. Na koncu se nalazi opaska, kojom se tvrdi, da svi dobivaju toliko puta oprost od trećine pokore, koliko puta izmole: 15 „Oče­ naša", 15 „Zdravo Marija" i 15 „Slava Ocu" za obra­ ćenje grješnika. Na koncu konca, šta općenita, da reknemo o �23 Štampa. djelcu don Jakova Perkovića? Općenit je sud ovaj: djelce Perkovića nije ništa drugo do legenda pisana na hrvatskome jeziku, koja ima poput svih ostalih sredovječnih legenada didaktični i zabavni cilj. Barem pravi izvor, kojim se je don Perković služio, nigdje se ne pokazuje, a to ni ostali legendisti nijesu činili. Ko se djelca jednom dočepa i pročita ga, već će po onoj Buffon-ovoj ,,Le slyle c’ est Г homme“, lasno stvoriti sliku i o samome piscu: to je bio čovjek frazama obilan, stila laka, glatka i jasna. Najharekterističnije je ipak u ovoga djelca to, da je ono prvo do sada poznato hrvatsko djelce, što je napisano u Bosni i što s tiskom potječe iz preokupacionih vremena, a da ga nije napiso Franjevac, o kojima dr. Šurmin god. 1898. prema općoj nauci hrvatskih povjesničara piše: „Bosna i njezini Franjevci jesu nerazdijeljeni drugovi; sve što je literature do osamdesetih godina ovoga stoljeća u Bosni, pada na Franjevce, koji su jedini znali i mogli baviti se knjigom1'. *) J) Dr. Šurmin, Povjest književnosti (Zagreb 1898.) str. 185. F. E. M.s m Štampa. A i u ostalim se je državama Amerike lijepo razvila štampa. Afrika izdaje svega otprilike 350. Od tog odpada na Egipat 120. U Aziji ih ima sada otprilike : 3.000. Osobito se vidi veliki napredak kod Japanaca. Oni su revni oponašatelji Evropljana. Brzo proniknu u stvar i shvate joj vrijednost. Dok je 1872. Šinbum Šasi, koju je osnovo jedan Englez bila i ne bila novina, dok dakle te godine nije bilo ništa — 1878. skočio je broj na 260, koje se tiskaju u 28 milijuna primjeraka. Po po­ pisu od 1903. ima ih 1.520. Mnoge su od njihovih novina jako raširene. Osaka Asahi Shimbum (Izlazeće sunce iz Osake) izdaje se u 100.000 primjeraka. Ši-ŠiŠimpo (Novi list) čak u 400.000. I uopće nema države, dapače nema pokrajine, gdje je dopro, makar i tračak prosvjete, a da nema svojih političkih i zabavnih novina. Kad sve skupimo i saberemo imamo rezultat 70.000. Nije to tek za pa­ radu i ne zahtjeva to samo moderno shvaćanje i ukus. IŠće viša svrha. IŠće današnja prosvjeta, koja hoće, da bude što univerzalnijeg značaja i koja hoće, da dopre i u najmanju kolibu. III. Moć i upliv štampe. „Premda je pero u sebi posve mali i neznatni predmet, ipak ima najveću važnost za sve prilike ljudske. Ono u nekoj mjeri kuje javno mnijenje... ono sve misli, sve ideje i nacrte, što ih ljudi u svojoj pa­ meti sastave, predočuje potezima i čini općim dobrom stotina i tisuća. Njegova je moć posve izvanredna, nevjerojatna". Tako prof. Joh. Repitsh.1) 1 sjegurno nema nijedna stvar toliko moći kao pero, kao štampa. Dapače u nekom smislu ni isti novac. Jer ako i djeluje uspješno na pojedince, na nekolicinu — ipak mu je njegovom neznatnom količinom i skupoćom dosta stegnut upliv, osim što u svakom slučaju stvara samo najamnike bez uvjerenja, licemjerce. Mislim na neposredno djelovanje novca. A naprotiv, moć se štampe baš sastoji u broju i množini, kao u jeftinoći i nepatvorenom uplivu. 70 hiljada raznih listova kola svijetom u stotinama i hiljadama primjeraka, i ljudi ih s najvećom pohlepom primaju. I požudno piju iz tih nepresušivih izvora. Iz njih si stvaraju pojmove o vanjskom svijetu i o svagdanjim dogagjajima, a sve to nekim nedvojbenim, čvrstim i stalnim zaufanjem. One su im uvaženi kriterij istine, one su im nepogrje­ šivi tumači nauka. Neka sugestivna simpatija čitatelj­ stva prema novinama došla je već dotle, da se ne vjeruje u stvari, kako ih vide, nego kako ih novine predstave. Ne čudim se. Novine su danas najlakša škola, u kojoj se pridaju svi predmeti. Politika, socijologija, religija, literatura i znanost imaju svoje rubrike u no­ vinstvu. Razumije se, da čitatelju daju na volju da čita štogod hoće, štogod mu se mili, a kod opsežnoga gradiva u njima nalaze i starci i djeca i muško i žensko, svaki nešto za se. Ta zanimivost čini novine na posebni način uplivnim i mogućnim, košto nikad nisu bili oni veliki rimski i grčki govornici, koje inače povjest slavi kao najuplivnije ljude, jer su u svakoj zgodi znali pogo­ diti ton i raspoloženje naroda. Ne pazeć na to što novine govore češće i većem broju — govore takogjer još s mnogo više uvjerenja, Iaskavosti, da i nježnosti. Čiatelj opaža neku zauzetnost za se, koja provejava iz svakog slova, iz svakog retka i uvjerava se. S toga je slovo svemožno. Napoleon se nije toliko bojo ni Engleske, ni Pruske, ni Austrije, ni Ruske, koliko njemačkog uče­ njaka Gorresa i njegovog „Merkura", s kojim je budio samosvijest narodnu i kao nekoć Tirtej oduševljavo za boj proti oholim Francuzima. Zato i reče Napoleon : „Štampa je peta velevlast" I danas vidi svaki car, svaki državnik tu snagu štampe, te ne žali dati hiljade i hiljade samo da za­ stupa njegove interese. Fa stoga već hoće i pojedine stranke, da imaju svoj organ, svoj list, koji bi u svem radio po njihovim nazorima... Štampa je u stanju da ih promiče. ') T7 „Volksbibliothekar" od 15- IV. 1889. �24 Br. 2. Serafinski Perivoj. 1910. Historija to potvrgjuje ne na jednom mjestu. Ko Branko Strahim ir Škarica. prouzrokova g. 1789. onaki preokret? Enciklopediste Sjenama bosanskih vitezova. sa svojim spisima, sa svojim članovima kao s najuspje­ Natrag u grobove svoje, lijim oružjem. Bosanci plemićke krvi! A ko podiže kod nas Hrvata onaki nevigjeni Ljuta se rodila guja, zanos i oduševljenje za domovinu, ko što se je poka­ Pa plemstvo bosansko mrvi ... zalo g. 1848.? Nužno odgovoriti moramo onaj lite­ rarni pokret, koji se je najprije počeo razvijati u no­ Tomu se čudite, je li? vinstvu (Danici). Pjesnika zovete ludom ?! I sada vidimo u Njemačkoj stalan dokaz te moći. Natrag! — ii’ kukajte gorko Katolička akcija, koja se pokrenula u vrijeme KulturNad palom rogjenom grudom. kampfa, zahvaljuje svoj opstanak jedino jakoj, opsežnoj Razum’jem! Čudno vam, je li i organizovanoj katoličkoj štampi. Jedan njemački Rad stare slave i moći!? novinar reče dopisniku francuskoga lista „Republique Ej, ko bi vjerovo onda Francaise". Katolička stranka ostaje uzaludna, ako Da i to jednom će proći? se ne oslanja na organizovanu štampu. Posve pravo. Jer što se samo hoće dobro ili zl АГ prošlo! Bosanski sok6 može se štampom postići. Govore prirodoslovci da Nad zv’jezde dizao krila, zmija tako opčara svojim očima pliien, da se ni s mjesta I krila oba mu znamo: maknuti ne može, pošto se posve izgubi, smete. Od Muju i gojna Halila. prilike sličan dojam proizvodi i štampa, te čovjek usvaja sve ono, što piše, što se tiska bez ikakva proČengića koljeno hrabro, sugjivanja. A i ne može svaki bistro prosugjivati; zametu „Zmaje" i „Sokole" sive, ga razni sofizmi, koje on nije ka Jar riješiti i vjeruje. 1 drugih redove c’jele, Još je općenito mnijenje, da se ne može ništa ne Vjekovi njima se dive! valjala napisati. Ej, to su bili junaci, I za to štampa moćno djeluje! K tomu dosta Kojima ne bilo para doprinosi i ono obično individualno isticanje. Svak svemu širokom carstvu hoće da se pokaže pametnijim i da ono, što novine Stambulskih moćnih vladara. pišu proda pod svoje, pa i ne bilo dobro. A danas je već moda, da se Čita i o onome govori. Ljudi su se Pred kim su carskoga Beča prilijepili uz novine, one su im postale najdražim prija­ Drhtali bedemi viti, teljem pa slušaju sve upute njihove. Tako biva u Vječno je morao bojak običnom životu sa živućim prijateljima. Ali ko što se S Bosancem bundžijom biti. ' često prevarimo u njima i držimo za prijatelje one, Ali ga skršio nije! — koji nam uistinu nisu, slušamo ih sebi na propast, Veziri silni i paše tako se uprav često varamo u štampi. Slušamo je, Razbitih odoše dlana a ona nam o glavi radi. Koliko se je ljudi ubilo, sebi lz hrabre otadžbe naše. kidisalo, a to, za to, jer im je štampa predstavila, da je to bolje! Da, to je bilo pa prošlo, Štampa je svemožna. Čas djeluje ko najbolja Unukom ostalo ime; hrana, a čas ko slatki otrov, ali uvijek sjegurno. Bar nek se imenom diče, Kad drugim nemaju čime! Promatrajući ovo moramo uskliknuti s Calderonom ! „Štampa uvijek ostavlja dublje utisak u duši Ni kakvih danas junaka, čitaoca, nego u papiru". Ni konja arapskog soja, I radi toga, kako bi morali biti oprezni u čitanju! Ni zlatnih gjuzel-od’jela (Svršit će se.) Finoga stambulskog kroja i — Natrag u grobove svoje, Vi sjene naših junaka! Viečna vam slava! i �Apologija indeksa. АГ prije nego ste pošli, Zmiju ću Šapnut vam ljutu, Što no je savila gn’jezdo U našem kamenu krutu. Što je za trideset ljeta, Jača od najjačeg cara Bosansko zaklala plemstvo Bez puške i bez handžara. To su vam K nama su Plemstvo ih Svagdanjim ćeifa dva-tri, došli s „Hotelom", hranilo kesom. častilo prelom. Ćeifi kotili Nerad I - - šta bih pričao dalje, Za to vas bosanski pjesnik Natrag u grobove ša lje! ------% O. Antun Cikojević : A p o lo g ija indeksa. I p o n a r a v n o m j e z a k o n u t a k o v o či n j e z a b r a n j e n o . Jasno j!e dakle da čovjek teži za istinom, ali da j;u ne može sam lako naći. Ipak je dužan, da uporabi sva sredstva, koja ga k njoj do­ vode. Dosljedno, dužan je izbjegavati sve ono, što bi ga od nje odalečivalo, ili mećalo u pogibelj, da se od nje odvrati. Kad smo rekli dužnost, to smo već označili zakon, koji obduživa. To bi bio naravni zakon. Kako je glodi istina prama našoj naravi i kako godi po svojoj razumnoj naravi k njojzi težimo; tako isto laž i neistina nije prama njoj, i od toga po svo­ joj razumnoj naravi moramo bježati od nje. I 'pogibelj i prepustljivost pogreške ili neistine jesu zlo. Poznat je općeniti izraz naučnjaka u kato­ ličkoj etici: izložiti se pogibelji grijeha, jest grijeh one vrste, koga se pogibelji izlažeš. Taj izraz potpuno odgovara stanju stvari. Svima dakle narav nameće dužnost svakomu pa­ metnom čovjeku, da se ukloni od pogrješke i od pogibelji, koja bi ga mogla u pogrješku i moralno zlo oboriti. A zapovijed naravi u sebi je pako teška i nepromljeibljiva. O tomu mora biti uvjeren svaki, koji nije zabacio zdravo mišljenje. Knjiga danas imade svake vrste. Na žalost, mo­ ramo priznati, da ih je dosta, koje očito napadaju katoličku vjeru, kao što i katoličku Crkvu i njezine odluke i institucije. Dapače istoga njezina ustanovitelja pogrgjuju na najnedostojniji način, prikazivajuć ga kao čovjeka prostoga, a nipošto, kao Boga Čovjeka. Na­ 25 ravno onda, da Njeg'ova nauka nije od njih poštegjena. Takovi napadaji nisu vrijedni u današnje vrijeme. Ra­ širenost štampe silno ih je umnožila. Ali napadaji na vjerske istine, nisu obična brb­ ljanja. Bezbožni pisci traže, da se sljedbenici Isu­ sove nauke od njie odaleče. Stoga oni uzimlju u po­ moć vas potrebiti aparat, da ljude osvoje. Bilo zna­ nost, bilo filozofiju, bilo umjetnost i sve grane ljud­ skoga znanja lukavo izvrću i finom formom pri.kazivaju ljudstvu. Moramo priznati, da svi ljudi nisu mnogo daroviti, nego manjkavi. Moramo priznati i to, da mnogi, prem­ da su po naravi daroviti, ipak nemadu dovoljne kul­ ture. Stoga se dogagja, da jedni sa slabosti umne, drugi sa pomanjkanja kulture nisu vrijedni prosu­ diti ni ocijeniti valjanost ili nevaljanost navedenih raz­ loga. Dapače protivno se dogagja: Njihovi su razlozi obično površni; odgovaraju slabostima tjelesnim, dočim razlozi vjerski, ili da bolje rečemo: razlozi filo­ zofije kršćanske dubokoumni su, tiču se bitnosti stvari, a to je običnomu umu teško; još teže umu nižemu ili umu, koji nema kulture. Tako se lako može dogo­ diti, da laži takovih pisara mogu unijeti dvojbenost u kršćansku dušu; mogu je smutiti u njezinom kršćan­ skomu miru i napokon mogu joj odnijeti iz prsiju Isusovu vjeru. Nu Isusova vjera, ili bolje nauka jest samo is­ tina. On je rekao: J a s a m i s t i n a i ž i v o t x). Z a t o s a m d o š a o n a s v i j e t , d a d a d e m svjedočanstvo od istine2). On je dao ovo svjedočanstvo, jer je učio i ka­ zivao put k vjekovitom blaženstvu. Njegova riječ mora biti za svakoga čovjeka mjerodavna, jer ju je potvr­ dio sa svetešću svojega života; potvrdio ju je s raz­ nim čudesima, koja je On činio ili po sebi, ili po svojim apostolim, i ostalim ljudima, koji su sjali sa svetošću života. Napokon potvrdio ju je sa svojim us­ krsnućem, i sa trajnošću i svetcšĆ'u njegove Crkve uza sve protivnosti, koje joj je On unaprijed pro­ rekao. Pošto dakle takove bezvjerničke knjige napadaju na Isusovu nauku, one dosljedno i nuždno napadaju pravu istinu. Nu pošto su takove knjige napisane sa privid­ nim znanstvenim aparatom, a pošto čitalačka publika uopće nije dovoljna, da sa svojom umnom sposob­ nošću riješi praznost i površnost navedenih objek­ cija protiva katoličkoj Crkvi, naravno je onda, da se može naći onih umnih slabića, koji će sasvim osta­ viti vjeru Isusovu. A mnogi će time biti izloženi, da je ostave — t. j. mnogi će ostaviti pravu, spaso') Toan. XIV, 6. a) loan. Vili, 37. �26 Sr. 2. — Šerafinski Perivoj. — 1910. nosnu istinu ili će se izvrgnuti pogibelji, da je ostave a upanu u pogrješku. Nu mi smo rejlcli, da je pogrješka protivna na­ šoj dusi njezinoj naravnoj sklonosti, za istinom, a po tom po naravnomu zakonu čovjek svaki biti će dužan, da od sebe odstrani sve što ga od ove istine odvodi, a navodi na laž i grijeh. A to će reći: du­ žan je po naravnom zakonu, da odbaci od sebe i da ne čita knjige, koje ga odvraćaju od katoličke vjere i od Isusova nauka. Ovo, što smo rekli pogotovo vrijedi o knjigama nemoralnim. Čovjek po svojoj nižoj strani sklon je na nerednost. Nikakva strast nema tako jake snage. Ako se čovjeik ne opire na Božju milost i zdravo svijetlo svoga razuma uz odlučnost volje, lako postaje živinče. To osobito vrijedi kod mladosti, kada strasti kipe u svojoj bujnosti. Naravno, kad se ovakoj slabosti pridoda čitanje, koje ju još više uzmnoža, mora se umno svijetlo za­ mračiti, mora odlučnost volje omlojiaviti i oslabiti, a to se razumije, da Božja milost odstupa, jlerbo ju On samo daje onomu, koji se s njome služi, i tako mo­ ra nadoći duhovna dezolacija. Nu jedan grijeh vuče k drugomu. Kad nije Bog središna tačka, kojoj čovjek ide mora da bude nje­ govo središte Bogu sasvim opriječno. Bog zapovijeda ne ukradi, ne ubij, ne ocrni i t. d. — do-ljedno, ovomu protivno biti će: ukradi, ubij, ocrni i t. d. Pa premda, ove principe ne priznaje čovječanstvo kao ispravne i opravdane — teško je i nemog'uće je ooravdati ono; što se vidi očito naravnim razumnim svijetlom kao neopravdano i neispravno — ipak, jer to čovjeku u grješnomu stanju biva središte, u javnosti se nastoji opravdati i prikriti. Takdvo dakle nisiko čitanje protivi se cijelomu moralnomu redu, tim više što neke knjige direktno napadaju pojedine naravne zapovijedi. Niti pojedinac, niti društvo može opstojati bez stalnih pravila, koja čine krjepostnim pojedinca, i bez kojih se ne može učuvati u društvu socijalni poredak i mir. Takove krjeposti u pojedincu, a takov red u zajednici zahtijeva sami naravni zakon. Pošto pako mnoge knjige rade opriječno, to rade i svjetuju protiva naravnomu zakonu. Iz svega ovoga slijedi, da je svako i neograničeno čitanje knjiga bilo protiva vjeri, bilo protiva moralu pogibeljno uopće svakomu, pa ga stoga zabranjiva i sami naravni razum. U r i ms k o j je Cr kvi p r a v o k r š ć a n s t v o . Današnji naši slobodnjaci kad napadaju Crkvu, obično se priznaju ili direktno ili indirektno kršća­ nima. Tobože u ime kršćanstva ustaju na nju. Mi smo već prije rekli, da je čovjeku vazda tre­ balo pomoćne ruke? da dogje do istine. Onda kada je čovjek pao sa originalne čistoće, pao je i sa visine svo­ jega umnoga vidika. Dosta ga debela tama zastire. Pa zar, da čovjek ostane u ovoj manjkavosti? Zar da tako ostane izložen očitoj zabludi? Na ta pitanja davno1 je nebo odgovorilo. Ono je popunilo onu manjkavost svijetla, iu kiojoj j;e ovo ljudstvo. To svjetlo j!est njegov neprevarljiivi nauk. I bas to svijetlo i taj njegbv nauk jest pravo krš’ćanstvo. Ali, bili Isukrst dovoljno učinio prosvijetljenje čovječanstva i bili obezbijedio svoj nauk, kada bi ga on bio pripušćao ljudstvu i kad ga nebi dao u stalne i vjerne ruke? Nebi. Takov zakon morao bi propasti, a ljudi bi ostali opet u tminam. Njegovu dakle nauku treba jedan vjeran čuvar, koji će usput biti i učitelj čovječanstva u povjere­ nomu Njegovu nauku. Taj čuvar jest samo i jedino katolička Crkva. To ise očito razabire iz njegovih riječi, ikoje je upravio Petru: Ti si kamen, i svrhu ovoga kamena sagraditi ću svoju Crkvu. Iz ovih je riječi jasno, da jie Isusova Crkva ona, koja je na Petru i na njegovim našljednicima sagragjena. I ovoj Crkvi zadaća je prva da čuva čist i neoka­ ljan Isusov nauk. Stoga je on i odlikovao svoju Crkvu svim za to potrebitim uvjetima. Oh kako je uzvišena slika njezina puna čistoće i svetinje, a nad njome bdije duh sveti sa osobitom svojom asistencijom. To je neprevarljivost njezina i ispravnost njezina suda i nauka. Sve to potvrgjuje njegovo obećanje, da će apo­ stolima poslati drugoga utješitelja, duha istine1); da će on ostati s njima (na vijeke 2). Stoga Pavao zove ovu Crkvu da je ona Crkva Boga živoga i da je stup i utvrda istine3). To je razlog, da je katolička Crkva u svojoj na­ uci uvijek ista, uvijek stalna i nepromjenljiva. Tako ono svijetlo, koje je Isus donio na svijet i danas je na njemu u svoj svojo] snazi. Ko što je božanstvena zraka sijevala sa njegova Božanstve­ noga života dok j!e živio megju ljudima, tako ona ista svijetli s Petrove Crkve U njojzi je dakle pra­ vo kršćanstvo. Ali kršćanstvo nije jedna prazna formula. Krš­ ćanstvo je jedina djelotvorna moć i svijletlo. Ljubav ‘) Matth. 16. a) loan. XIV, 16. ») Matth. XXVIII, 20. <) Ad Timoth. I, 3. �Apologija indeksa. Božja i iskrnjega Jest njegov ztamen, Jcoji ga na djejlo nosi. Da, to jle svijetlost, koja prosvijetljiva svakoga čovjeka dlolazećega na ovaj sv ijet1). Stoga Crkva ne krije onoga nebeskoga svijetla. Ona ga i ne može kriti, jer joj je dano da prosvj'etljiva čovječanstvo, i da bude učiteljica naroda. Pasi ovce moje i janjce moje, to znači ovo ve,li|k|o zvanje Crkve prama čovječanstvu. No učitelj,stvo Crkve nije ukočeno, pod šipkom, pred kojom njezina djieca dršću; ona je i majka. Ko Sto majka uzglaja svoje dijete i hranom i naukom, a to jie sve prožeto majčinom ljubavljju, tako je sva djelotvornost majčinstva katoličke Crkve prama nje­ zinoj djeci prožeta višiom nebeskom ljubavljlu. Kršćanstvo dakle znači nauk Isusov; znači ljubav svrhunaravnu i sredstva k vrhunaravnomu cilju. Nu taj nauk nalazi se u ,kato-liqkoj Crkvi, kod nje $u sva sredstva, da se tlogjie ik| vrhunaravnomu cilju a to' su sakramenti, koji dušu posvećuju. Ona taj nauk i ta sredstva svijetu pruža i za to imade osobitu zapovijed. Cijelo takogjer njezino djelovanje odlikuje se s lju­ bavlju prama spasenju čovječanstva. Dakle kod ka­ toličke Crkve isključivo nalazi se kršćanstvo. A ^to odatle slijedi? odatlen slijedi, da sama Crkva imade pravo1 da naučava; da tumači Isusov riječi, da kaziva sm isao objave, da odregjiva što je potrebito vjerovati i djelovati. I to jle njezino Božansko pravo oslonjeno na njegovoj izričitoj! riječi: idite, pripovijedajte levangjeljje isvakomu stvorenju. Odatle slijedi, da ona u ime Isusa govori i da je ono isve ©to giovori pravo svijetlo t j. neprevarljiva istina. A je r ona Isusov nauk ima i uči, jer je ona dobila vlast i dužnost naučavanja i jer je svojoj djeci majka, onda slijedi da su njezina djeca dužna zdušno slijediti i ispunjavati njezine zapovijedi. I to ne sa­ mo one, koje ise odnose na strogi nauk bilo u vjeri bilo in m oribus; nego i sve druge zapovijedi, koje se iz daleka odnose i na nje; naime, koje odalečuju i od pogibli da nebi .koje dijete njezino u tomu pogr ježile. Upravljanje Crkve stoji u prosvjetljivanju za viši nebeski život. Nu prosvjetljenje, koje majka daj'e nije sam o u nužnim stvarim a; ono mora biti iu svemu onomu pto jle korisin|o i što je dobro. Dosljedno1 nje­ zini isu sinovi dužni u savjesti sve to točno izvršivati. Posto katolička Crkva ima nalog naučavanja, njoj niko nie smije zabraniti vršenje svoje dužnosti. Sta­ rija je zapovijed Božja, nego je volja ljudi, a davno je Petar u sinagogi neustrašivo rekjo: sudite, ima li se više Bogu pokoravati ili vam a? Po tomu, koji zabranjiva katoličkoj Crkvi pravo loan. . 19. 27 naučavanja, vo'gjenjla i upravljanja njezine djece, ,k vrhunaravnomu cilju, taj se protivi zapovjedi Božjoj, Boga samomu sebi zapostavlja u tomu nema krš­ ćanstva. Natko Nodilo pisao je napadljivo na rimsku Cr­ kvu. Pijov (IX.) silab nazvao je jezuitskim maslom i natražnjaštvom. O indeksu ne treba ni govoriti, jer bi na njega i žešći napadaji bili. Tako slični napa­ daj! bivaju svaki dan i od drugih tobože slobodnih mislilaca. — Ali čudnovato! I Natko Nodilo i svi to­ božnji mislioci ili direktno ili indirektne priznavaju se kršćanima. Nu da li je to njihovo kršćanstvo istinito? Je li iskreno? N ije! Mi smo već kazali, da je Isusov nauk. sa svim sredstvima posvećenja duševnoga u katoličkoj Crkvi; da je kod nje ljubav, ikoja se pristoji majci prama svojoj djeci; da je ona vsama primila nalog naučavanjia i prosvjetljivanja čovječanstva i da je potom kod nje isključivo pravo kršćanstvo. Pošto pak moderni napadaju vlast Crkve u uprav­ ljanju i u učenjlu, to će reći, da oni time napadaju pravo kršćanstvo. A jer moderni napadaju kršćanstvo rimske Crkve pod ©gadom kršćanstva, jasno je, da su njihove besjede neiskrene i da kod njih ne ima kršćanstva. On i , lk o j i n a p a d a j u n a i n d e k s , n a p a ­ d a j u n a s l o b o d u . Ovaj naslov, tešika je osvada za naše ,moderne ljude i tobožnje slobodne mislioce Tako rekući čovjeku, koji svagdje i na sav glas viče, da je pobornik .slobode i ljudskih prava, kako oni kažu, mora da je za njega najlveća uvreda. Ispovijedamo, da bi mi zkloni nečasno djelo učinili, kad ne bi naša tvrdnja počivala na istini. Jest, mi otvoreno tvrdimo, da naši vikači na Crkvu i na njezin indeks, kao isto i na ostala njezina djlela vlasti, upravo ruše pravu slobodu pod lažnim barjlakom, lažne slobode. Da vidimo. Isukrst je ustanovio Crkvu vidljivu; t. j. usta­ novio je vidljivo društvo, koje ispovijeda njegov nauk. Nu društvo znači jedno tijelo, jledno sopstvo; mi kažemo moralno tijelo ili moralno sopstvo. Naravno, kad kažemo tijelo i sopstvo, da smo time istakli i svojstvo društva — to je jedinstvo. Bez je­ dinstva ne može biti tijelo. Njegova različita uda moraju biti podložena glavnom cilju. Odatle nastaje složnost i jedinstvo cijeloga sopstva. Bez ove podregjenoisti i složnosti ne ima jedinstva, a bez Jedinstva nema sopstva. Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno propastiće. Pošto je pak Crkva jedno moralno tijlelo, to �28 Br. 2. Serafinski Perivoj. — 1910. onda i ona jnora zahtijevati jednako jedinstvo iz­ m e tu svojih članova, i jednaki red, koji se zahti­ jeva u ljudskomu sopstvu. Bez toga društva nema. Jedinstvo i red je dajkle Crkvi potrebit. Nu kad smo reilcjli red, time smo odmah označili i starješinstvo i subordinaciju. Gdje je god red, tre­ ba da bude tuđe i prvo i posljednje. Po tomu red zahtijeva vlast i podloštvo; zahtijeva hijerarhiju i vjer­ nike. Je li tako Božanstveni zakonodavac učinio? Jest. Hijerarhiju sačinjava svećenstvo s biskupim, a za­ vršava se u vrhovnoj glavi — u rimskomu Papi. Vjernici pako, jesu svi oni, koji su se upisali u ovo vidljivo društvo po sakramentu svetoga ikršćenja. To je ujledno znamen, koji ih označiva, da su uda vidljivoga Isusova tijela. Društvo dakle traži jedinstvo i složnost; društvo traži red, a to će reći: starješinstvo i subordinacij Dosljedno: traži zakonodavnu vlast. Starješinstvo bez legislative ne može se razumjeti, jer kako su god starješinstvo i podloštvo dvije relativne idejje, tako su isto dvije relativne ideje starješinstvo i legislativa. Ali, legislativa ne smije bil; gola i prazna. Ona mora !u sebi sadržavati sve usiove koji su joj! potrebiti. Naime: ona mora imati sankciju, t. j. mora imati snagu naprama svojim pođložnicim. I^ sankcija s legislativnom vlast ima nuždni Takovu vlast primili su apostoli. Njima je Isus rekao: tko vas sluša, mene sluša. Tu su vlast pni stavljali i u djelo. Zar nisu ош isti mnoge discipli­ narne zakone izdali prama potrebi onoga vremena? Nu, ona vlast, ikoja je bila u prvoj Crkvi, nalazi se jednako i u današnjoj. Crkva je vazda ista i ne­ promijenjena. A,ko su disciplinarni zakoni trebali prvoj Crkvi, zaista oni će trebati i sadanjoj. Vremena se mijenjaju, a razne zgode nadolaze. Sve to sili pamet­ na čovjeka, da prizna u Crkvi nuždu legislative u svim stvarima, koje se odnose na nju kao na vidljivo društvo1. A (što traži podloštvo? Traži zdušno vršenje svih naloga crkvenoga poglavice. Prvi kršćani slijedili su skrupulozno propise i nauk apostola. Zato ih je čekalo progonstvo i mučilište. 1 sada u nami uztugjuju grozu okrutna djiela ondašnjih slobodnjaka protiva njlima. Zar nisu one okrutnosti bile grozno potlačenj!e ljudske slobode? Jest, to je bilo divlje natražnjaštvo njihova duha. Slično progonstvo, samo u finijoj formi biva da­ nas i to baš od tobožnjih modernih slobodnjaka'* Kao Što su prvi kršćani ispovijedali neustrašivo svoju vjeru tako i današnji vjernici kao da ju ispo- viedajlu. Oni priznavaju svojlu vjieru jedinom pravom. Priznavaju rimskoga Papu Isusovim namjesnikom i Petrovim nasljednikom. U njemu gledajlu starjbšiim stvo i vlast nad svom Crkvom. Smatraju se dužnim, da budu podložni ,svim njegovim zapovijedim. Uvje­ reni su, da ih oin vodi stalno i neprevarljivo njihovu posljednjemu cilju, i to je uvjerenje jlajkio* i tvrdo sa svetosti Crkve, sa istinitosti njezina nauka i utjehe duhovite, koju u ovoj Crkvi ćute. U to jle to uvjerenje slijepa opsjena, ono je oslonjeno na slobodnoj1razumnoj njihovoj volji. Nu i vrhovni je poglavica Crkve svjestan svojle zadaće i svoga poslanjia da uči, svjetujle, zapovijeda i kara. Ko će onda priječiti vjernike u njihovu uvjlerenju i u slobodnom vršenju svojih vjerskih dužnosti? Ko li će smetati Papu da vrši jurisdikciju vrhu svogla sta­ da? Papa i pernici imadu pra(vo na svoju slobodu i niko mu je nesmije povrijediti bez da se ne ogriješi. Nu našli moderni, tobožnji slobodnjaci to pravo priječiše vrhovnoj vlasti Crkve, a došljedno priječe i vjernike u vršenju njegovih naredaba s raznim na­ padajima i ocrnam Nu to se ne može složiti s pra­ vom slobodom, to jle njezino nijlekanjfe. Mioderni dakle, dok navaljuju na indeks nava­ ljuju na slobodu katoličke Crkve. Natražnjlaci su! O ј Don P. Škarica: & Ulomci iz rukopisa „G lagolica i svećenstvo'* s osobitim ob ­ zirom na starodrevnu župu Giova negli assunti speciali ricordare cio che li riannoda alle cognizioni genarali. (C. Balbo, Vita di Dante c. I.) 1. U slavenskoj prošlosti naziv župa, ima dvo­ struko značenje, političko i pravničko. U prvome smislu, znači kakav kres, kotar s više općina, a u drugome smislu : opseg nenašljednoga imetka u takovu okresu.') Općinstvo bijaše osim toga sve, Što u šumi i vodi živi, isto tako i putevi i mostovi, što je u sta­ rija doba, dok je bilo malo pučanstva, većim dijelom došlo u ruke vladara — jus regale. Župan u pravomoćnome i državno-gospodarskome smislu bio je vlastelin, koji je za nagradu posjedovo dijel našljednoga imetka. U političkome pako smislu, župan je glava političke župe ili ustavnoga kotara. Poljička župa bijaše osnovana na demokraciji i J) Rački: Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. vijeka Odlomci u Ra d u J u g o s l . A k a d e m i j e . �Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim obzirom na starodrevnu župu Poljice. bijaše ustavna, jer je u njoj sva sila javnoga i doma­ ćega života bila u obitelji, općini i župi, bez narodne centralizacije, a župana — kasnije zvanih knezovS, bi­ jaše toliko, koliko bijaše župa i plemena, pa se nitko od njih nije rado pokoravo drugome, što nam posvjedočava i Procopius. >) Jedinstvo dakle s potpunom slobodom i jednakošću bijaše njihov harakter, koji ih je združio u jednu državicu, koju Poljičani nazvaše: „župa samostalna Poljica", a kasnije „knežija poljička i općina poljička,“ a još dosnijih doba po kalupu mletačkome „Provincia Poljica". Poljički se je statut u narodu našemu sraso s njegovim domaćim i javnim životom. On se je razvio iz obitelji, osnovanoj na zadruzi i jednakosti. Pučka vlada, narodni sabor, slobodna župa i općina nisu drugo, nego logična konsekvencija hrvatske obitelji. I vladaoci se hrvatski Trpimir i Mutimir sami zovu .,Đuces‘' ) a pravi je narodni naslov bez dvojbe imo biti veliki župan. U staroj hrvatskoj župi Poljica, po R ačkom e3) dijelilo se žiteljstvo u vlastele (vlastelin), didiće, t. j. slobodne gospodare, kmetove i kmetiće, ili podložnike i vlašiće, vlahe i pastire. Kmet znači, po izrazim latin­ skim „rusticus, subditus" koji je bio potčinjen čovjeku plemenitome, a čovjek premenit« ima svoje kmete. Po 29 okupu.1) Nahodi se u Poljicima u starima listinama latin­ skim rabljena i riječ „insula" i „angiportus". „Insula" je značilo kuću bez pridvorja i nuzgrednih zgrada, bilo da sama stoji, ili bar da se udaljuje od drugih kuća uskim prostorom. Riječ pako „angiportus" zvalo bi se više kuća, ako stoje na okupu, te pripadaju jednome gospodaru.2) Predstavljajući dalje sredovječne razne latinske spise o Poljicima, jasno se razumijevaju nazivi latinski „servi" i „ancillae". Rački razlaže da kupnje i prodaje u naših primjerih nisu spadali u razred nesretne trgo­ vine s robljem, koje su kao stvar prelazile iz jedne ruke u drugu, iz jedne zemlje u drugu, i koje su bile predmetom spekulacije. U tom nas shvaćanju utvrgjuje ta okolnost, što je većina te slobodne čeljadi privezena na crkveno dobro, na imanja naime spljetskoga rradbiskupa i na samostane u Poljicima. Viši pako vlasnici ili vlastela sačinjavaju jamačno u Hrvatskoj kao- i Poljicima narodno plemstvo uopće, a i u naših domaćih listina spomen je o plemstvu narodnome u opće. Drugi historičar V. Klaić3) tvrdi, da vlastela i vlastelići bijahu stariji plemići (starenici), koji su plem­ stvo svoje imali budi iz dobe raznih hrvatskih vladara, budi da su ga stekli, za ugarsko-hrvatskih glavara. Glasoviti talijanski učenjak Vico ‘) spominje i našu skupovladu Poljica. Razlažući bo o osnovani republika, skih sredovječnih spomencih, „kmet" znači što latinski tvrdi, da su vladavine boljarske čvrste i moguće, kada „colonus i servus", a u jednakom smislu se rabe oba su osnovane na temelju svojih pregja, koji su s čvrstim i mudrim vladanjem držali podložne pučane, te su tako naziva u latinskim poveljama. imali vazda države slavne, dugotrajne i mirne, kako U latinskim ispravami još se spominju „villani" t. j. stanovnici u selima (incolae habitatores viliarum, se je opažalo u skupovladi mletačkoj, te u poljičkoj i „Villa" znači i „pagus" „vicus" te stoji na prama „civi- dubrovačkoj. S dužnom čašću glasovitome učenjaku ta s“, a villani na prama cives. Villa se je sastojala iz primjetit ću, da u tome velika razlika stoji, jer su repu­ kuća s pripadajućim zemljištom (curtis, mensus), kojim blika mletačka, kao i ona dubrovačka, bile osnovane su „villani*-' bili gospodari. Takova „villa" nahodila se na podlozi oligarhičnoj, dok je župa poljička bila u poljičkoj župi „Nakle". Da pako „villani" i „vicus" osnovana na podlozi demokratičkoj. Za potvrdu da nije skupovlada Poljica bila osno­ znači jedno te isto, potvrgjuje isto mjesto u Poljicim vana na podlozi oligarhičnoj, nego demokratičkoj, neka ,,Jaseno“, koji se takogjer zove ,,vicus“. „Vici" pišu se i ova mjesta u Poljicim — Trzići, Vilčići, Kamenjani. služi ovi nepobitni primjer. U samostalnoj župi Poljica „Villa" i „vicus" zove se kadšto i općenitim imenom na ustanovljeni dan 23. travnja njihova zaštitnika sv. „locus", ali žitelji dolaze samo pod imenom „villani", Jurja, svake godine bi se Poljičani sakupljali na jednu ravnicu ispod humka Gradca pod vedrim nebom .0) a velika je razlika u nazovima „villa" i „vicus". U latinskim poljičkim pismima i poveljama „villa" Slegao bi se tuđe vas narod i svećenstvo uz velikoga i znaci i kuća sagragjena na polju, van zidina gradskih, male knezove s njihovim poglavicami i tu bi birali i gdje se obragjuje zemljište i u istoj se plodovi zemlje ’) Calepinus Septem linguarum. 2) Žepić: RijeČnik lat. hrvat. 1881. sahranjuju. Nasuprot „vicus" znači: skup kuća na M V. Klaić, Opis zemalja hrvatskih. ‘) Procopius: Slavinorum nationes поп ab homine aliquo uno reguntur, sed ab antiquo plebeia communique libertate vivunt, et idcirco res omnes quae vel utiles, vel torte difficles, ad commune consilium differuntur. Lučio lib. 2. s) Rački o. c- *) G. Vico: „Principj di Scienza Nova" Milano 18^3. s) U zadnje doba, za vjekovitu uspomenu, tu su se po­ digla tri kamena spomenika s natpisima jedan kaže putnicima, gdje se zborovalo : drugi mjesto gdje je hametom potučena od Poljičana vojska Topan-paše; a treći dužnu harnost dobročini­ telju Poljica svome koljenoviću i plemiću Alfonzu Paviću. �30 Br. 2. - Serafinski Perivoj. — 1910. izmjenjivali knezove, vojvode i ostale narodne vlasti. morskih žala gospodovo talijanski jezik u svim javnim Po poljičkome običaju nikakova vlast nije bila doži­ zavodima, u svim predmetima znanosti i obrazovanoga votna, nego njihova uprava trajala je samo za jednu podučavanja bez ikakve riječi materinskoga jezika, a godinu, a kašnje na 3 godine. Na biralištu u slučaju tom poukom talijanskim jezikom smjer je bio ugušiti pojednakih i pripeljivanih glasova, vikar bi izvanjski u mlagjem naraštaju svaki duh ponosa i poleta domo­ Poljica sa svojim glasom odiučivo bez prigovora, o ljubnoga, pošto su tadanje škole, uredi općine i za­ imenovanju i priznanju osoba na upravi poljičke vla­ stupnici mirisali sa duhom talijanskim, da postepeno davine, a ta opća narodna skupština u povjesti je iznarode pretežno hrvatsko pučanstvo u Dalmaciji. poznata pod općim imenom „zbor poljički". Po isti Nasilnom naredbom francuske vlade u Dalmaciji god. su način u prastara hrvatska doba hrvatski boljari, 1807, bje zatvoreno glagolsko sjemenište Prijeka kod župani i vojvode saborisali na otvorenom polju, ili pod Omiša, a pitomci raspršeni, potajno bi se i kriomice stublima, ili pokraj crkava, ili kraj vrutaka voda i podučavali u nauc'ma bogoslovnim, a kasnije pripu­ štani na regjenje, s privolom općinskoga kapitularnoga odlučivali o svojoj narodnoj sudbini. ■ U dosnija doba, u vrijeme vladanja kraljeva, kaže vikara dra. Oracija Bergelića velikoga razširitelja i nje­ historik Rački, da zemlje, koje ležahu u mosorskoj župi govatelja staroslavenštine. ') Godine 1823. bi otvoreno bogoslovno sjemenište od Solina do Biokova u Primorju, od njih se plaćo državni namet (tributum), koji je bio glavni izvor za Zmajevića u Zadru, s naukovnim jezikom hrvatskim i b lenovan prvim učiteljem staroslavenskoga jezika blage kraljevsku blagajnu u Hrvatskoj i u Poljicima. Prije vremena kraljeva, đavo se je jedan namet u naravi uspomene trećoredac o. Benko Mihaljević, ali i to vladarima poljičkim, kako stoji uvršteno u §§ poljičkoga podučavanje teklo je samo do g. 1829. Po višoj na­ redbi bi naregjeno, da se odsele svi predmeti irnastatuta. du predavati latinskim jezikom, a bi ostavljeno samo Vrhovni je duhovni i crkveri poglavica u Po ljicima nosio naslov „vikar izvan ski Poljica", a samo dvosatno nedjeljno predavanje staroslovenštine. Početne je bio ovisan u crkvenim odredbami o vlasti spljetskoga Pa^ vježbe staroslavenštine oslonjahu se na starinski prvostolnika, a u izmjeničnu dopisivanju složili su se ^ukvar glagolsko-ćirilski izdan u Rimu god. 1752.-), hrvatskim jezikom sa azbukom poljiČk^-oosanskom. P° neumornome i zaslužnome širitelju staroslavenštine Do raspada Poljica nosio je i uaslov: vikar izvanjski arcibiskupi! Mati Kanami, dostojnome našljedniku ve­ Poljica i knežije Radobolja, l)* a oblast duhovna izvan likoga arcibiskupa Vicka Zmajevića. Za cijele trideset i dvije godine o. Mihaljević je područja poljičkoga toga vikare, zahvaćala je i knežiju predavo i tumačio staroslavenštinu i hrvatski jezik u Radobolje, naime župe: Katune, Cista, Svib, Dobranje, Grabovac, te se je protezala i nc župu primorsku Rogos- sjemeništu zadarskome, a u dugoj starosti snagje ga nicu, kada se je odvojila od župe Omiša u posebnu župu, smrt g. 1855. Poslije njega nastupi na stolicu učeni i a svegjer u crkvami razlijegala se Božja riječ s obredima vrijedni glagolaš I. Berčić. Strukovni ocjenitelj rada i smjera Berčića učenjak pojom i jezikom staroslavenskim. -) Svi Poljičam ispovjedali su vjeru katoličku, a nije se dozvoljavalo nikakvome od glasa V. Jagić3) u osmrtnici Berčića izreče: da bi inovjercu nastanit u poljičkoj župi. Prirogjeni jezik trebalo već jednom u zaštitu uzeti onu dragocjenu Poljičanina bio je hrvatski s narječjem „ikavskim". U svetinju (staroslavenštinu), što mu je ležala na srdeu i koju je hrvatski narod po Dalmaciji puno vijekova književnosti su rabili poljičku bosančicu. zaklanjo od silovitih tugjinskih elemenata, te koja je 2. Godine 1870. zateče neumoljiva smrt, u krepkoj po čitavoj zemlji zakriljivala svojim plaštem njegovo snazi života, naučenjaka i učitelja staroslavenskoga jezika hrvatsko porijeklo: u porodici, u općini i crkvi — a u centralnome bogoslovnomu zadarskome sjemeništu to je hrvatska glagolica, to je slavenska liturgija u popa Ivana Berčića, u ona doba kada je u uzduž prikatoličkoj Crkvi. Za ovu svetinju vojevaše hrvatski *) Izvorna rkp. Odluka od 24. svibnja 1804. uštivo mi narod već od starine, braneći ju umah na početku ustupljena od M. P. učenoga o. Marka Ivandića. 0. Farllati t. svojega državnoga života, s najvećim naporom u crkveIII. p. 547. piše, da : Stephanus Cupilli in relatione ad sedem Apostolicam an 1713. elerus foraneus Politiensis (ima Svećenika) 125 circiter. Hi solius linguae Шупсае gnari, probi quidem sunt moribus. In Dioecesi unus est Vicarius foraneus in Provintia Politii, qui etiam providet proxime Radobolje- Paroeciae omnes 52, a Latinis 20 reliquae. Ab Illyricis lllyrico idiomate sacrani Liturgiam peragentibus administrate. . . nonnullas quae in Turcica remanserunt. 2) Dr. L. Jelić : Fontes Hist Lit. Giag. Romanae. Soec. XVIII. Add. II. 9 Dr. Oracijo Bergelić, kanonik i naučitelj u obadva prava izdo je Desetgodišnji Kalendar crkveni, za službu dijeceze spljetske i Poljica godine 1808. dakako na staroslavenskom je­ ziku slovimi latinskim. *) Karaman, Alphabetum Glagoliticum — Cyrillicum editum typis Propagandae Fidei. Romae an 1/52. 3) V. Jagić - Osmrtnica Berčića, besjeda izrečena u sjed­ nici fil. sist. Jug. Akademije 3 svibnja 1870. str. VI. i dr. Mate prof, Ivčević: Parole intorno a Giovani Berčić. Žara 1870, �31 Okružnica župnicima. N . Jamačno staroslavenština dopušćena i ukorenjena nih saborih proti natednih protivnika; za ovu svetinju bijaše on progonjen, te prokletstvom i drugimi crkve- u narodu i u crkvami kroz toliko dugih vijekova, nije nimi kaznami zastrašivan; ali on se ne dade odvratiti se mogla tako lako iztisnuti iz naroda staroslavenskoga, od svojega prava. a napose u slobodnoj i samostalnoj poljitičkoj župi, 3. U početcima kršćanstva Slaveni nisu imali župi ni­ osnovanoj na demokratskoj podlozi.1) Jedan učeni kakva stalna pisma, kao simbola narodnoga jedinstva. Isusovac piše, da je ovaj jezik (staroslavenski) kroz Nu čim su slavenski apostoli — sv. Ćiril i Metod te toliko stoljeća rabljen, i da se i danas s istim jezikom, njihovi učenici u X. i XI. stoljeću obreli glagolska u milione duša, ukrjepljuje u narodima nabožnost. -) pismena, sv. Pismo preveli na slavenski jezik te uveli Dana povlastica rimsko-glagolskoga obreda u slavensko, bogoslužje, prokrči se put k pokršćenju skupovladi Poljica razvila se je čak još od vremena Hrvata. Megju Hrvatima slavensko se bogoslužje nije slavenskih apostola Ćirila i Metoda a nigdje se traga nigdje više razvilo i udomilo kao što u Dalmaciji u ne nahodi, da je ikad bila prestala bitisati u području opsegu Senje i Poljica, gdje se i danas u crkvami Poljica, nego se je uzdržala suprot sve borbe latinskoga razliježe staroslavenski jezik i staroslavenski se obredi svećenstva vogjene na zator glagolice. Klice narodne samosvijesti posijane rukom svete braće u narodu rabe, te se čuvaju kao zjenice oka. Neizbrisive još stoje urezane u srcima Slavena slavenskome, ne smogoše kroz duga stoljeća iskorjeniti riječi Pape Ivana VIII., kad no je po drugi put prizvo niti svi jadi i muke pretrpljene s progonstvom i nava­ s. Metoda u Rim i suočio ga s klevetnikom Ditmarom; lom tugjih elemenata, kao,, ni svej r^aredbe i zakoni kad no je pred istim potvrdio staroslavensku povlasticu uvršteni u pokrajinskim crkvenim saborima i strastveno s ovim riječima: „Hvalimo nauk Metoda, i zapovjedamo, napereni sa strane latinskoga svećenstva, za iskorenuća da se u istome jeziku (staroslavenskome) Gospoda glagolizma. ČiiriNse je bujnije razvijao duh narodnosti, našega slava i djela navješćuju, niti je ista protivna izrazuje se Kukuljević3) s jezikom i knjigom, tim pravoj vjeri i svetome nauku, da se mise poje istim čvršći temelj dobivaše i političke d r ž a ^ .. I (Nastavit će se.) jezikom slavenskim i svi čini i čaši obreduju V ) a drugo je prigodom isti Papa izreko: da buduć se to nepro Evangelium, vei lectiones divinas novi et veteris Testam enti tivi vjeri ili katoličkom nauku, dopušta i misu pjevati bene trask tas et interpretatas legere, aut alia Ћогагит offftia u istome jeziku, te sveto evangjelje, Bili ožanstveno psailere. 6 1) Nilles Kaić N\/nuale t- I. p. XXV.: In Dioecesi Spalaštivo novoga i staroga zavjeta dobro prevedeno i protumačeno štiti i s nabožnim napjevima Božju službu l&fSf in paroeciis siti? infra fines sic dictae Poljice, quae olim .propriis statutis e1 comunalibus legibus regebatur, in cmnibus obavljati.*2) adhucdum linguam adhuć servant. J) P. Ivan VIII.: Litteras Slavonicas jure laudam us... ct ut eadem lingua Christi Dei nostri prveconia et opera enarrentur jubemus. 2) P. Ivan Vili.: Nec sane fidei et doctrinae aliqu!J obstat sive Missas in eadem Slavinica lingua canerc, sive sacrum 2) Lapotre: L Europe et !e Saint sieges t. I. pag. 162-a. 1895. piše: Cette langue sacree (Slave) avec lequelle depuis des siećfes et aujourd’ ui prcent et s čdifient des millions d’ hommess. 3) Kukuljević-Sakcinski, Pad Jug. Akademije, kn. 57. s.296. REDODRŽAVNIŠTVO BOSANSKIH FRANJEVACA U SARAJEVU Br° i46- Časnoj braći župnicim a. Polag previšnjega riješenja od 11. lipnja 1909. ima se obaviti popis žiteljstva Bosne i Hercegovine u godini 1910. Prema § 5. propisa o popisu, ima kod toga sudjelovati i svećenstvo, da podatci, što će ih sabirati popisni povjerenici, što točniji i istinitiji budu. Pošto su ovakovi popisi od vrlo velike važnosti, to se čč. braća župnici ovim upućuju, da rado učestvuju u popisnim povjerenstvima. Za upravu i znanost popis je ovaj od velike važnosti, zato treba narod uputiti, da ništa ne taji, već po istini iskaže. Ovakovi popisi obično straše seosko pučanstvo, jer im se to često od nepoznanih tumači krivo. Zato čč. braća dušobrižnici neka narod pouče i predoče mu, da ovaj popis nikako nije za to, da se time kakovi novi porezi uvedu, nego mu je svrha, da se točno upoznaju narodni odnošaji. S a r a j e v o , 4. veljače 1910. Fra Aiojzij Mišić, redodržavnik. �32 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1910. LISTA K . Dr. fra K. Eterović: Frangois Coppee i sv. Franjo Asiški. Arhivar kapucinskog reda o. Ubald d’AIangon, priredio je nazad malo godina novi i lijepi francuski prevod „Djelašcll sv. Franje"J). Dok se je još djelo štampavalo, slao je učeni povjesničar dotiskane arke sad po­ kojnom francuskom akademiku i slavnome pjesniku Franji Coppee-u. Ovaj vrli Francuz, koji se je nekoliko godina prije sa stranputne staze i nehaja bio obratio na kršćanski život, te u pravoj i nježnoj pobožnosti, u zamjernoj strpljivosti i djelim kršćanske ljubavi sprovodio zadnje godine svoga života, upravio je na to ocu Ubaldu pismo. Pismo je sa puno nježnih osjećaja i udivljenja prama Asiškom ubogaru i ujedno odraz kršćanskog i poniznog pjesnikova srca. Zaslužuje da ga u prevodu iznesemo u dičnom S Poštovani OčeJ Vaš sam prevod „Djelašca sv. F.anje Asiškoga" pratio sa živim zanimanjem. Nego pošto želite objelo­ daniti ove retke, kojima Vam bla odarim na dostavi knjige u štampanim snopićim, ja se — dok ih pišem, osjećam vrlo smeten; najprije, jer sam nesposoban da ocjenim Vašu krasnu radnju, a za tim što se ćutim potpuno nevrijednim da govorim, kako se pristoji, o mome svetom odvjetniku. Priznajem megjutim da mi se je još od prija, dok je moja duša ležala u nehaju, pojava sv. Franje uvijek prikazivala puna vanredne miline. Ja ga nijesam poznavo nego iz Fi or et t i - a. Jamačno u perivoju legende nigda ne bi ubrana kita odličnijeg cvijeća i ugodnijeg mirisa svetosti nego li je ovo književno biserje XIV. stoljeća. Moje bi srce bilo tvrgje od kamena, a mašta poput mraza ledena, kad me ne bi bio ganuo život „malog brata" (t. j. sv. Franje) tako pobožnog i dobrog, da dok je opro noge zločestom gubavcu ozdravi ujedno s tijelom i dušu ovog jadnika; tako blagog da ptice nebeske na njegovim ramenim bez straha otpočivahui tako privlačivog da se je pred njim strašni vuk Gubbia poput domaćeg psa smirio. Ja, k tome, ne bih bio pjesnik, kad ne bih od zanosa igro čitajući „Pjesan brata sunca", to remek djelo religiozne lirike. Ali ako se još negda divljah i Ijubljah sv. Franju Asiškoga, koliko ga više ljubim i divim mu se danas, kad nastojim da dobro dovršim moje dane; danas kad postadoh kršćaninom — ah, zaista vrlo nesavršenim i slabim kršćaninom, ali pokajanim i iskreno poniznim. 9 Opuscules de saint Pran^ois d’Assise, nouvelle ćdition, par le P. Ubald d’Alan^on, Couvain, maison saint Roch, Belgique, cijena franak 1. Ja sada radim nešto još fzvrsnijeg: ja se svagdano i iz srca molim P o v e r e l l u , mom sv. odvjetniku. Mnogo sam Vam haran pošt. oče, što doprinesoste da ga po ovim djelašcim bolje upoznam, oso­ bito po „Pravilu" (Regula) male braće, putem, koga on privede i podvrgnu istini evangjelja, velebnom za­ konu bratske ljubavi, trajne žrtve, zamjerne i savršene dobrote toliko duša u najtragičnijim i najkrvavijim časovima srednjega vijeka. Vaše će djelo učiniti mnogo dobra; kod mnogih će grješnika, kao što sam i Sctm, uzmnožati bogoljupstvo prama onome, koga zapade visoka čast da nosi na svome tijelu rane Isusa Propetoga, i oni će čvrsto vjerovati dopustile ovu sliku pjesniku — da će čudotvorne rane sv. Franje Asiškoga postati toliko živih ustiju, koja za njih prose Božje milosrgje. Dostojte se primiti, pošt. o. uz izraz moje harnosti još izraz poštovanja i odanosti. Pa r i z , 14. travnja 1905. Frarigois Coppee. Dr. Jeienić: Svetogrđu; ,,Musavafovi“ podlistci. I do nove ]e godine brutalni „Musavat" izgledo kao da je od demona opsjednut ili bolje posjednut. A zašto ? Zato, jer kad god bi mu se pružila prigoda i kad god bi mu se spomenule kršćanske svetinje, katolički redovi, katolički biskupi i t. d., on bi odmah počeo zubima škripati, usta iskrivljivati i na sve to iz svega glasa pogrdno urlikati. Nu još furiozniji taj namet postade od nove godine, a napose od 13. siječnja. Dne 13. siječnja u svome 3. br. počeo je on donositi u ,,podlistku" svoj famozni pamflet: „Historijska istina i odgoj jezuita", koji se je do sada nastavio u 4., 5., 6., 7., 8. i 9. br. i u kome se ne udara samo na katolički kler, na katoličke biskupe i Papu, nego se u izvrnutim histo­ rijskim činjenicama i u bogohulnim bajkama, kakvim primjer možeš naći samo u talmudu, grdi, ocrnjuje, kleveće i ismjehaje kršćansko ime, proširenje kršćanske vjere, kršćanski mučenici, kršćanska kultura, katolička Crkva u opće, te najsvetije katoličke istine, k ao : nauka i vjera o presvetome Trojstvu, o Isusovu Božanstvu, o Njegovoj majci Mariji, o Njegovoj prisutnosti u presv. oltarskome Sakramentu i o sv. ispovijedi. Čovjek, koji ima 'imalo, ne katoličkoga, nego uopće kršćanskoga odgoja i osjećaja, taj od stida mora da do ušiju po­ crveni i da se zgraža nad onakim prostačkim pogrdama da bljuvotinama, kojim „Musavat", kao Što rekoh opsiplje sve što je kršćansko, počam od lupine pa do najunutarnije jezgre; prf svemu tome ni malo ne pazeći na to, što on s tim vrijegja čuvstva i vjeru i samoga Nj. Veličanstva cara i kralja Franje Josipa I., �Listak. te milijuna kršćana u čitavoj našoj prejasnoj katoličkoj monarhiji, a navlastito u Bosni i Hercegovini, gdje smo i za osmanlijskoga doba Osmanlijama i kuće i zemlje i istu krv i meso — davali, a vjere i vjerskih osjećaja ni pod jednu cijenu nijesmo im htjeli dati... Da se kršćansko krme slučajno provuče kroz tarabu i očeše se o muslimansku džamiju, da kršćanin hotimično na ulici stane promatrati prolazeće musli­ manske žene, da kojom nesrećom proviri kroz tarabe muslimanskih dvorana; dobio bi po glavi sto kolaca, digla bi se graja do nebesa, a deputirci bi u velikom broju išli na vladu i molili zaštitu islama i islamskih prava. I tome prenježnome muslimanskome osjećaju mi nijesmo nikada zamjerili, ali čemu onda pod časnim naslovom „istorijska istina..." onako se grubo, onako lažno i pogrdno obarati na sve što je jednome kršća­ ninu najveće i najsveće? Ćemu to činiti baš našemu rekoncilijantnome katoličkome elementu, koji je zabo­ ravio četiristogodišnje nepravedne: tamnice, konopce, otimačine i sto drugih nepravda, a da se na procvat naše domovine što bolje zbliži s muslimanskim ele­ mentom? I bud je sve to brutalni „Musavat" učinio, čudimo se, da je te pogrde državno odvjetništvo moglo na javu propustiti. Ta zar r.žavno odvjetništvo ne zna, da je naša visoka zemaljska vlada prije ne­ koliko godina iz Hoića povjesti trgala listove, u kojima se je govorilo o Muhamedu i o Muhamedovoj vjeri; zar ne zna, da je 7. listopada god. 1908. Nj. Veličanstvo svim Bosancima i Hercegovcima obećalo „slobodu pojedinca i cjeline" i da se ta sloboda s grubim i podlim „Musavatovim" pogrdama oskrvnjuje? Kršćan­ stvo mora da prosvjeduje i proti svetogrdnim „Musa­ vatovim" napadajima i proti samome državnome odvjet­ ništvu, koje onake pogrde propušća, te da od visoke zemaljske vlade traži zadovoljštinu za nanešene uvrede i Hristu i cijelome kršćanstvu. Sve ćemo prije žrtvovati nego li našu svetu vjeru — spas nam je duša najveći zakon! Dr. Jelenić: Ljuboje Dlustuš o Franjevcima. Uprav sam prije par dana primio, nešto malo okasnile prošlogodišnje 8—10. brojeve „ Š k o l s k o g a V j e s n i k a , s t r u č ­ n o g a l i s t a z e ma l j . v l a d e za B o s n u i He r c e ­ g o v i n u " , što ga u Sarajevu uregjuje velemož. gosp. Ljuboje Dlustuš, vit. o. F. J. I. i vladin savjetnik. U „Listku" je ovih brojeva velemož. Dlustuš punih 25 stranica i 3 retka posvetio „Sedamstogodišnjici franje­ vačkoga reda." Pošto će Dlustuševa rasprava mnoge či­ tatelje S. P. zanimati, donosim njezin prikaz.*) Velemožni i učevni pisac svoju raspravu počima ‘) Upozorujem, da se u retku 14. na str. 703.; 6. na str. 711. ozdol;te 15. na str. 716. ozgor od velemož. pisca razilazim. 33 s predstavom jubilarnoga broja „Seraf. Perivoja", u kome nalazi: dra. Tugomira Alaupovića pjesmu, „koju kako veli - svakako valja ubrojiti megju najbolje i najljepše, što ih je u životu ispjevao"; prikaze iz ži­ vota i rada sv. Franje, te historijske crtice iz života i djelovanja franjev. reda uopće i bosanskih Franjevaca napose, što sve „otvara poglede u političke, socijalne i kulturne prilike velikoga čisla istorijskih epoha, u koje pada postanje, život i djelovanje franjevačkoga reda“ i gdje „se u crtanju raznih prigoda osvjetljuju motivi, koji su utjecali na odluke istorijskih lica, po­ kretali ih i vodili u njihovu djelovanju", gdje nam se opet „franjevački red prikazuje kao faktor u kulturnoj i političkoj istoriji, kome znamenovanje seže daleko izvan crkvenoga okvira." Kao pozadinu orisu sv. Fra­ nje i njegova reda stavlja Dlustuš oris političkoga i socijalnoga stanja one dobi, kada je osnovan red sv. Franje. 1 s političkoga i sa socijalnoga pogleda to je doba bilo burno. Na istoku se vode velike križarske vojne; u Evropi se a napose u Italiji carevi natječu o prvenstvo s Papom; seljaštvo trpi pod feudalnim si­ stemom, koji se je iza propasti rimskoga carstva raz­ vio kod germanskih plemena; a razne su sekte osobito albigenska ili patarenska te valdenska potkapale temelje na Petru sagragjenoj Crkvi, koju je sv. Franjo imo poduprijeti. Uistinu tako kratko, a tako jasno kao Dlustuš rijetko je tko osliko dobu postanka reda sv. Franje Asiškoga. Stavivši okvir i pozadinu svojoj raspravi, prelazi Dlustuš na „ljupku sliku" na „sliku sv. Franje Asiškoga, utemeljitelja franjevačkog reda." Tuj pisac živo riše rogjenje sv. Franje Asiškoga, njegov svjetovni život, njegovo obraćenje, osnivanje reda, njegov rad na socijalnome i književnome polju te njegovu blaženu smrt. U govoru o književnosti sv. Franje donosi Dlus­ tuš i „pjesmu brata sunca", što ju je on pretočio u našemu narodu omiljeli deseterac. Ovaj opet odsjek dokazuje, da je Dlustuš duboko upućen u povjest i u duh sv. Franje Asiškoga. On dobro zna, da je sv. Franjo bio pun samilosrgja i to pravoga i iskrenoga samilosrgja. „Franji je — veli Dlustuš žao bilo sirotinje i boljela ga njena sud­ bina. Naići ćemo veli i danas na dosta ljudi, pa i na pjesnike, koji kukaju nad sirotinjom i proklinju nepravdu što u svijetu vlada; ali čim se domognu iole prihoda i imetka, kako li im je drago lagodno i raskošno živjeti, kako li im je teško od svoga obilja žrtvovati štogod, da se poboljša sudba sirotinje! Ili uzmimo socijalističke vogje, milijunaše, koji napućuju masu, da se bori za jednaku podjelu imetka, ali svojih milijuna ne će da žrtvuju, da se postigne cilj, što ga naviještaju. Franjo je u svojoj ljubavi b io i s k r e n , �34 Br. 2. — Serafinski Perivoj, on se naprosto izjednačio sa siromasima, uvjeren, da sad ima pravo pristupati k njima i učiti ih, i da će mu sada vjerovati, da nevolja ne leži u neimaštini već u potrebama." Stupajući hronologičnim redom, iza orisa sv. Fra­ nje i njegova rada, prelazi Dlustuš na djela njegovih duhovnih sinova Franjevaca. U ovome odsjeku Dlustuš mimoilazi njihova druga djela, nego se ustavlja ponajviše kod njihovoga rada na polju znanosti, koje su polje Franjevci kao predestinirani misionari morali njegovati. Nu pošto je Dlustuš laik, neupušća se toliko u raspravu o njihovim djelima na polju bogoslovije, koje je kud i kamo zamašnije, koliko na polju filozo­ fije. „Aristotel je filozofiji položio temelje, veli Dlus­ tuš — srednji je vijek na tim temeljima izgradio po­ nosnu zgradu___“ ,,U toj, za ljudsku prosvjetu pre~ znamenitoj raboti Franjevci nijesu bili zadnji." Svoju tvrdnju Dlustuš dokazuje navodeći franjevačke specija­ litete u filozofiji i prirodoslovlju, osobito: popularizovanje induktivne metode, njihovu nauku o bistvenosti i bistvu, Occamov nominahzam i Baconov rad na po­ lju prirodoslovlja. Dlustuš je mogo navesti i više pri­ mjera, nu te je smatro dostatnim za ovaj dio svoje rasprave, koji punim pravom završuje sa slijedećim riječima: „I tako je ozloglašeni, natražnjački, mračni srednji vijek na svim linijama ozbiljnim i neutrudivim radom na znanstvenom polju utirao put kasnijem ve­ likom razvoju znanosti, a u prvim redovima zaslužnih radnika na tome polju nalazimo F r a n j e v c e . " Svoju raspravu Dlustuš kruni s prikazom djelo­ vanja bosanskih Franjevaca, čije djelovanje i on u Bosni i Hercegovini već čitavo čislo godina s patriot­ skim zanimanjem prati. U ovome dijelu govori: kako su Franjevci došli u Bosnu i Hercegovinu da trijebe patarene; kako je njihov vikar steko na dvoru bo­ sanskih kraljeva veliki ugled ; kako su za osmanlijskoga doba ostali uza sve protivštine i nevolje uz svoj narod; kako su se u tim teškim vremenim bavili knjigom; te kako i danas „uporedo s duhom vremena" idu naprijed, što se razabire ponajprije „iz njihovih lijepo uregjivanih listova: „Serafinskoga Perivoja" u Sarajevu, koji izlazi dvadeset i treću i „Kršćanske Obitelji" u Mostaru, koja izlazi desetu godinu;" iz njihovih zavoda: bogoslovije u Sarajevu i Mostaru i gimnazija u Visokome i na Širokome brijegu, gdje „posluju mahom nastavnici, obrazovani i kvalifikovani na univerzama, a lijep ih je broj s čašću doktora", te iz akademičkih sjednica nji­ hove mladeži, od kojih je i on prisustvovo onoj, što je namijenjena 700-godišnjici franjev. reda i u kojoj je uprav začaran od franjev. mladeži, koja se odlikuje: „živošću temperamenta, veselošću ćudi, plemenitom radoznalošću i bistrinom suda" i u kojoj „živi duh po­ 1910. žrtvovnoga utemeljitelja njihova reda" i tradicija “mu­ kotrpnih i pregnutljivih njihovih pregja." Premda su Franjevci u Bosni i Hercegovini vazda radili bez obzira na ljudske pohvale, ipak im je pri­ znanje muževa, kakov je velemož. gosp. Lj. Dlustuš milo i drago; s toga za retke, koji služe na diku i ponos franjev. redu, a koje je velemož. gosp. blagohotno napiso i u ,,Š. V." uvrstio, neka primi pozdrav i spe­ cijalne simpatije! Dr. Jelenić: Sibovske klevete. Skoro je iz njemačke katoličke kolonije, koja leži 9 kilometara od Prnjavora i koju je bosansko-hercegovačka vlada na erarskome zemlji­ štu izmegju god. 1900. i 1901. osnovala, neki nemirni duh pošlo dopis u „Deutsches Volksblatt fur Galizien," u kome se oštro obara i na bosansko-hercegovačku vladu i na presvj. gospodina fra Marijana Markovića, banjalučkoga biskupa. Nemirnome je duhu vlada kriva, što im je eto i školu osnovala, ali im još nije dala učitelja Nijemca nego Hrvata, a hrvatski im je biskup u Banjaluci „der kroatische Bischof in Banjaluka" — kriv, što im ne da graditi crkve da se ne bi umanjili dohodci župnika u Prnjavoru premda je za crkvu gotov plan i svota novaca od K 4000. Na koncu do­ pisnik apelira na bosansko-hercegovačku vladu, koja ih je amo kao nosioce kulture dozvala „đie uns hierher als Kulturtrager gerufen hat" — te na zastup­ nike kršćanskih socijala, da se zauzmu za Sibovščane, jer da se tako dalje ne može trpjeti — „denn so kann es nicht vveiter gehen". Koliko preuzetnosti ? Ljudi, koji su skoro ostavili Bukovinu, Galiciju i južnu Ugarsku te pošli s trbuhom za kruhom u Bosnu; koji su u Bosni našli gotovo zemljište, dobili premda ih je samo 72 obitelji školu, gotova župnika i biskupa a u njima i oca i majku, sada su eto ne­ zadovoljni. Zaista, što više mačku miluješ, ona više nadiže rep. Ili ne znaju Sibovščani, da će bosanskohercegovačka vlada i onako budućemu saboru zato dosta odgovarati, što došljacima i od 72 obitelji otvara škole i daje im učitelje, dok autohtonoga elementa hiljade i hiljade osobito u okolici Travnika i Lijevna i poslije 30 godina okupacionoga vladanja uzdiše za ma kakvom školom i ma kakvim učiteljem ali badava. A što napokon da reknemo o onim podlim podvalama dopisnika iz Sibovske, kojim onako mali­ ciozno po stranim novinama ozloglašuje i pod njegove stare dane ogorčaje presvj. biskupa fra Marijana Markovića? Ništa! Jednim se dlanom sunce ne može prekriti, a ni klevete njemačkoga doseljenika ne mogu rasplinuti veliki renome, što ga posjeduje biskup Marković; jer tko iole pozna plemenitu dušu biskupa Markovića, ko pozna, kako on u svojoj biskupiji, kada �Listak. se o vjeri radi, ne pozna razlike izmegju Hrvata i Nijemca, izmegju Rusina i Talijana, izmegju Grka i Barbara, autohtonih i doseljenih, ko pozna, da on bez trublje i telala katoličku stvar, gdje god može, pro­ miče i da je kroz 25 godina svoga biskupovanja osnovo 17 novih župa i to većinom megju doseljeni­ cima ; taj će se odmah sjetiti, da mora biti neka kanonička zapreka, te da ona priječi podignuće crkve u Sibovskoj, a ne revni biskup Marković. 35 mladić izdo svo]e djelo: Mo d o de h a c e r h u ma ni da d, dobio je nagradu od akademije za moralne i političke znanosti. I dalje je uvijek bio sretne ruke. H a g a m o s de f i l o s o f i a mo d e r n a , koje je opi­ sao engleski, prevedeni su u najkraćem roku na špa­ njolski, francuski, talijanski, njemački i poljski. Glavna su mu djela C r i s t a i F i l o z o f i č k e i mp r e s i j e , za koje je dobio nagradu od internacijonalnog metafi­ zičkog kongresa u Londonu (1907.). Uz to je napiso po raznim listovima (londonskoj Tribune-i, Paraiso-u i pariškom Figaro-u) mnogo no­ vela, ocjena, pa političkih i religijoznih studija. Ta su djela iz periode lutanja. Iza svog obraćenja izdao je De la S e r p e n t e k la Vi r ge n. Sad mnogo suragjuje u EI Eco F r a n c i s c a n o i R evi st a E r anci scana. Stil mu je uvijek elegantan i artistički; misli jasne. Vrijednom je konvertitu, a sada i trećoredcu tek: trTđeseta. Najnoviji dekret konzistorijalne kongregacije. Konzistorijalna je kongregacija u II. svesku „ Ac t a Ap o s t . S e d i s " t, g. priopćila svoj dekret od 31. XI. pr. g., koji počiina „А r e m o t i s s i m a E c c l e s i a e a e t a t e " , u kome se reformira ustanova Siksta V. o dolasku biskupa u Rim u roku od 3- 10 godina i o njihovome izvješćivanju sv. Stolice o stanju svoje bi­ skupije — odnosno nadbiskupije. Polag ovoga dekret* svi će biskupi izuzam Propagandi podložnih slati izvješće o svome području svake 5 godine. Nu svi biskupi neće iste godine davati izvješće, nego će god. 1911. kada dekret počima- obvezivati - izvješće davati talijanski biskupi i biskup; talijanskih otoka; VJESNIK. godine 1912. biskupi španjolski, portugalski, francuski, Lijepe se пше p. . gg. č i t a t e l j i „Ser af . belgijski, holandijski škotski, irski i pripadajućih otoka; P e r i v o j a " , da s v o j u p r e t p l a t u — o d n o s n o god. 1913. biskupi ostalih evropskih država i pripada d u g či m p r i j e p o š a l j u na u r e d n i š t v o ,,Sejućih otoka; god. 1914. američki i američkih otoka; r a f i n s k o g a Pe r i v o j a . " god. 1915. afrički, azijski, australijski i pripadajućih otoka. Parnica pukla. Kako se iz pouzdana vrela sa­ Da pak izviješća budu što vjernija, nalaže se biskupima, znaje, parnica <je za parbeno groblje u Sarajevu, gdje da polag triđ. sabora svake godine gdje su biskupije se misli graditi crkva sv. Antuna, još davno pukla. veće, barem druge godine - obagju svoje biskupije. Što Katolici su polag osude priznani kao suposjednici — se tiče vizitacije grobova sv. Petra i Pavla, tu će duž­ granice odregjene nijesu. Megjutim je dr. Nikola nost evropski biskupi obaviti svake 5, a biskupi izvan Mandić apeiiro na vrhovni sud. Evrope svake 10 godine i jedni i drugi godina, kada daju izviješće, samo drugi kada daju svako drugo iz­ Trodnevna poklonstvena izložba Presvetoga. Da vješće. U izvješću biskupi moraju u latinskome jeziku se Isusu koliko toliko zadovolji za uvrede, koje mu se orisati: 1. materijalno stanje svoje biskupije, 2. vjeru osobito kroz tri pokladna dana nanose, držala se je i bogoštovlje, 8. sve što spada na biskupa, 4. biskup­ u Sarajevu kroz ta tri dana poklonstvena izložba Pre­ sku kuriju, 5. svećenstvo uopće, 6. kapitule, 7. župe i svetoga i to 6./2. u prvostolnoj crkvi, 7. 2. u crkvi oo. župnike, 8. biskupsko sjemenište, 9. institute redovnika, Isusovaca i kćeri Božanske ljubavi, a 8./2. kod oo. 10. institute redovnica, 11. puk uopće, 12. poduku i Franjevaca i milosrdnih sestara. Za izložbe crkve su odgoj mladeži, 13. pobožne udruge, 14. legata i pobi­ bile vrlo dobro posjećivane. ranje milostinje, 15. pobožna i socijalna djela te 16. Katolička autonomija za Bosnu i Hercegovinu. izdanje i čitanje knjiga i novina. S pouzdane se strane čuje, da je katolička autonomija Sebastijan de Lucque — trećoredac. Slavni taj za Bosnu i Hercegovinu već gotova činjenica. Pobliže konvertit primio je dne 22. IX. p. g. redovničku halju o njoj na javu nije -još ništa izbilo. trećega reda iz ruku p. o. Andrije de Ocerin-Janregue. Privukla ga je velika ljubav i oduševljenje prema sePosto jubilatoin. Iz Makarske nam javljaju, da rafskom patriarhi. U njemu je treći red opet stekao je tamo o. Jozo Matić-Stuparić, koji već 17 godina jednog velikana — koji će tumačiti potomstvu, da su lekturuje, promaknut na čast jubilata. Tom je prigo­ veliki duhovi uvijek nalazili pokoj u toj franjevačkoj dom 4. siječnja franjevačka bogoslovna makarska instituciji. De Lucque je izvanradni talenat. Uz filozo­ mladež pripravila u čast svečaru krasnu akademiju. fiju zanima se i pjesništvom. Kad je kao 19-godišnji Svečar je i s drugih strana primio preko 100 brzo- �36 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1910. java i pismenih pozdrava. M. p. ocu Ira Jozi od srca čestitamo, a redodržavi presv. Otkupitelja želimo, da joj se takovi sinovi množe! da Tvoje zdravlje ne kreće na bolje, što mi je osobito žao. Ja se uzdam u Boga, da ćeš mi doskora biti zdrav i da moj dobar katolički narod ne će proplakati, a s njime i ostali pravoslavni i muslimanski gragjani, kojima si Ti u jednakoj mjeri dobar otac, učitelj i dobročinitelj. Ja ću biti neutješiv, ako se, što Bože opčuvaj, isprazni stolica moga srpskoga primasa, Stoga mi živi dugo, moj mili preuzvišeni, na dobro domovine, Crkve i vladara. Ja molim Boga, da Te nam sačuva, a Tebi se preporučam u Tvoje molitve. — Knjaz." Molimo se i mi za dobroga pastira, koji tako mudro vlada katoličkom Crkvom u Crnoj gori! Apostoli dobre štampe. Franjevačka viša gimna­ zija u Visokome prima ravnih 70 komada „Seraf. Pe­ rivoja." Sakupljanjem novih pretplatnika istakoše s e : o. Tugomir Marković i o. Branko Škarica. Megju dobročinitelje „Seraf. Perivoja" ovaj je put sa zahval­ nošću ubrojiti: p. o. Arh. Brkovića i p. o. Alf. Kudrića, koji uz pretplatu na 2 komada poslaše i milodar i to prvi K 20, a drugi K 5. Zatim nam je i preč. g. M. Stepinac, kanonik uz pretplatu pošlo i milodar Katolička hijerarhija na osvitu god. 1910. Na p o vol j i , koji smo okrenuli u dobru štampu, te p. o. Anto Franjić i o. Ivo Vujičić po K 5. Ugledali se i osvitku god. 1910. katolička Crkva broji 54 kardinala, 8 patrijarha latinskoga, a 6 istočnoga obreda, 185 drugi u ove apostole dobre štampe! nadbiskupa latinskoga, a 19 istočnoga obreda, 748 Tko želi. Franjevac o. Bernardo Brixy kani iz­ latinske, a 52 istočne biskupije. Osim toga se broji dati latinsku misu za pokojne (Requiem). Misa ; .rio 610 naslovnih biskupija i 23 izuzeta mjesta — nullius lagana i melodiozna, a pisana za jedan ■.n dioecesis. U misijama ima ovisnih o Propagandi: 7 mješoviti zbor). Misa će izaći litognfirr.na, ali samo apostolskih delegatura, 151 apostolski vikarijat i 63 onda, a k o se j a v i d o s a p r e t p l a t n i k a . Stajat apostolske prefekture, te 5 od toga zbora neovisnih će 1 K. Tko želi misu kupiti, nek se j a v i (novce delegatura. ne slati do daljne objave) na uredioštvo „Dušobrižnika Novi protok u AVrapakoj. Kako , , Mi s s y e Kai Ružičnjaka". Varaždin, franjevački samostan. , . . . . w IO .... ... ... t o l i c k i e " u siječanjskome broju donose, u Arapskoj Riietki jubilei. Na i8. se je siječnja r vršilo j O . . .. . . : ,. . ' r n D .., se je megju Muhamedovim Sljedbenicima pojavio novi godina, kako je hrvatski Leonida fra Pashal Buconjic On se je rodio u Esiru u Jemenu, imenovan biskupom. Prava se proslava ja sprema a studiro je muslimansku nauku vjere u Barbarzi. na 19. ožujka, kada je sijedi svečar bio posvećen za Povrativ se u Esir, proglasi se Božjim poslanikom, biskupa. uzme si ime sidi (t. j. gospodin) Muhamed i počme Talijanski kralj u samostanima. Skoro je tali­ se obarat na muslimanski napredak i pokret te počme janski kralj sub incognito došo u samostan sv. Bene- preporučivali staro i čisto opsluženje kurana. Novi si dikta i sv. Sholastike u Subiaku, te je >uj Dregiedo je prorok brzo steko preko 20.000 pristaša. arhitekturu i biblioteke osobito biblioteku samostana Pojava stare grčke sv. Sholastike, gdje se nalazi 1456 svezaka. U samo....................... _ . mržnje na Papu. Skoro su počeli objelodanjivati stanima su kralja spoznali, s njim se veselili i šalili ' 1 ras 0 mci u anSra ц ogavni roman pod naslovom: „ I v a n a p a p i n i c a " , sve dotle dok nije u automobilu otišo natrag. u kome su htjeli, da svoje stare klevete proti Rimu i Znanstvena predavanja o lurdskim čudesima. Papi ponovno u lijepome stilu u narod rasture. Nu Savez je milanskih liječnika pozvo veleučenoga oca katolici su se, čim su za taj pokus čuli, pritužili na Augustina Gemelli-ja, Franjevca, da im drži predavanja vladu, radi čega je turski ministar za unutarnje stvari, 0 lurdskim čudesima, u koje oni nijesu nikako mogli daljnje objelodanjivanje spomenutog romana s mjesta vjerovati. Otac se je Gemelli pozivu rado odazvo i zabranio. svoja je predavanja držo 10. i 11. siječnja u „Via San Protestantska propaganda. Protestanti su upregli Paulo“ u Milanu na večer. Predavanja su bila vrlo sve sile, da svoju vjeru što više prošire. Da čim lakše posjećena od samih liječnika i učenjaka. Suprot svih svoj cilj poluče, osnovali su g. 1804. u Londonu bi bl i čko objekcija nevjernih liječnika Gemelli je tako sjajno d r u š t v o , koje će tiskati prema protestan tskome vjerodostojnost lurdskih čudesa obranio, da mu pobjedu duhu udešene prevode sv. Pisma te ih ili badava ili 1 isti neprijatelja Crkve priznaju. uz vrlo malu cijenu Širiti u svijet. Prošle je godine Biskup Milinović bolestan. Tužne nam vijesti bibličko društvo tiskalo, 5,934.711 primjeraka sv. Pisma. stižu iz Crne gore. Barski nadbiskup presvj. gospodin Za tisak i proširenje tolikih knjiga društvo je žrtvovalo Milinović, član reda sv. Franje ovih je dana vrlo teško oko 6 milijuna kruna. Knjige su tiskane u 418 jezika, obolio. Crnogorski je knjaz brzojavno izrazio bolesniku a raspačane su u Engleskoj 1,884.133, u Francuskoj sažalenje s ovim riječima: „Iz Bara primio sam vijest, 191.626, u Njemačkoj 335.518, u Austriji 52,741, u Ru- �Listak. munjskoj 16.700, u Rrbiji 9895, u Rusiji 454.504, u Sibiriji 760.000, u Egiptu 54.961, u Indiji i Cejlonu 648.624, u Ritaju 1,365.222, u Japanu 311.420 u Braziliji 37.227, u Ugarskoj 100.893, u Hrvatskoj i Slavo­ niji 5803, a u Bosni i Hercegovini 13.807 komada. Ima se znati, da je sv. Stolica radi krivoga prevoda više puta vjernicima čitanje tih biblija strogo zabranila. Marijaviti ne miruju. Ta nova sekta, koja se je u ruskoj Poljskoj prije nekoliko godina pojavila, od dana do dana sve više napreduje. Ona broji već do 10.000 sljedbenika, koji ne miruju, nego na sve načine agitiraju, kako će što više svoju vjeru raširiti. Oni otvaraju škole, osnivaju svoje radionice, otvaraju svoje čitaonice i t. d. Njihova je vjera doskora bila raširena samo po selima, nu danas u njezine pristaše upiru prstom i u istoj Varšavi. Silni je napredk marijavita katoličke biskupe s pravom zabrinuo, jer je marijavitstvo po selima čitave župe zarazilo i pomarijavitilo. Ruska vlada marijavite ne progoni, nego ih štiti, jer ih smatra mostom, preko koga će katolike prevesti na raskolničku obalu. KNJIŽEVNA SMOTRA Dr. fra Eterović; I. Opuscula Sancti P atris Fr=mciscii A ssisiensis*) s e c u n d u m c o d i c e s m s s . e m e n d a f a et d e n i i o e d i t a a PP. C o l l e g i i S. B o n a v e n t u r a e . Ad C l a r a s A q u a s ( Q u a r a c h i ) 1904. s t r . XVI—209. L i r e 1-50. *) Pok. general franjevačkog reda, fra Bernardin a Porto Romatino osnovo je 1871.—1875. u seocu QuaraccM kod Florence zavod za izdavanje djela-znamenitijih franjevačkih pisaca. Umni je starješina pozvo tu nekoliko učenjaka svoga reda iz Italije, Francuske, a osobito iz Njemačke, da se u miru i tihoći posvete tome odličnom i korisnom pothvatu. Zavod sv. Bone u Quaracchi mnogo je do danas izdo na svijetlo i steko koliko časno ime kod učenjaka, toliko i ne­ procjenjivih zasluga za povjest i bogoslovlje. Mi nakanismo malo upoznati čč. čitatelje ,,S. Perivoja" sa plodovima ovih marnih pčelica, što već blizu četrdeset godina sabiraju i rade na znanstvenom polju. — Početi ćemo danas sa izdanjem, koje niti je prvo po godinam, niti najveće po opsegu, ali je ipak za Franjevca vrlo nježno i milo, a i za sve ljubitelje solidnog du­ hovnog života tako korisno, da moramo biti odveć zahvalni onima, koji namisliše ovaj pothvat i koji ga tako lijepo započeše i uputiše. Mislimo naime na zbirku: B i b l i o t h e c a f i a n c . a s c e t i c a , m e d i i a evi . Pod ovim naslovom počeli su oci u Quaracchi izdavati latinska djelašca duhovnog sadržaja iz pera starijih franjevač­ kih pisaca. — Namiso sretna i sveta! Sv. je Franjo bio veliki mistik, mistik čija se je duša kao malo koga upila u duh sv. evangjelja ; svetac koji se je u svome shvaćanju, u svojim osjećajim i životu visoko primako Božanskom uzoru; svetac, Čija je svetost i nauka Čvrsta, mila i vruća, da će svakoga ganuti i ugrijati ko se njemu čistom nakanom i voljnim srcem pri­ bliži. Ovaj je Franjin duh prešo i na njegove prave sinove. 37 Djela sv. Franje! Gdjekoji će se učitelj začuditi i zapitati: ma što ? Zar je asiški ubožar, prosti i nenaučni sin Bernardov, još djela napiso ? Ako se misli, na kakve učene rasprave, na debele knjige, ta­ kovih doista sveti Patriarha nije sastavio. Nu on je ipak nešto napiso, objamom malašno, oblikom priprostito, ali tako dragocjeno i milo da svi, koji znadu cijeniti ljepotu i duh serafinskog oca, čuvat će svaku njegovu izreku, kao neusporedivu uspomenu, kako živi odjek njegova srca u peći Božanske ljubavi užarena. Izdavatelji razrediše djelašca u tri v rste: Poticaji i pra­ vila (Admonitiones et Regulae); II. Listovi (Epistolae); III. Molitve (Orationes). U prvome osim dvaju pravila za prvi red i opo­ ruke Franjine, sabrane su kratke i žive opomene svečeve o duhovnom životu (De corpore Christi, de malo propriae voluntatis, de paupertate spiritus, de inani et loquaci religioso, de vera dilectione__ ); Pozdrav krjepostima, preporuka o časti presv. Tijela Gospodnjega (De re^ re n tia Corporis Domini et de munditia altaris.). Drugi dio sadrži šest listova, koje je svetac u žaru ljubavi k Bogu i k spasu duša upravio neke svim vjernicima, a neke svojim redovnicima. U treći su dio poredane molitve i oficiji muke Isusove, koje je sv. Franjo sastavio i običavo moliti. Mi ne znamo ima li čovjeka, koji zna što je bio umbriiski Serafin, a da se neće, kad uščita ove njegove vapaje i poduke, ove iskrene i vruće pripomene, oćutjeti ganut u duši i zanesen za takim uzorom! Djelašca sv. Franje prvi je štampo fra L. Wadding g. 1623., a po njemu često su bila preštampana. U zadnje vrijeme, skoro u isto doba kad i ovo u Quarrachi, izašla su u Njemačkoj dva kritična izdanja*) On se odraziva u svim njihovim djelima a poglavito u spisima duhovnoga života. Ovi su spisi većinom kratki i malašni, ali kako li su jezgroviti i sjegurni, kako vrući i uplivni na srce čitatelja! Dok se danas pišu duge rasprave, ali često bez života i soka, rasprave, koje uza svu svoju duljinu čitatelja malo poučavaju i hladne ostavljaju, nije Ii bila, velimo, sretna miso povratiti se k bistrim i zdravim vrelim ascetične nauke, pretiskati ili iz zaboravi podignuti zlatna djelašca preteklih vijekova ? Sveščići zbirke — u šesnaestini — veoma su zgodni, a i cijena im je odveć niska. I ako je zbirka u prvom redu na­ mijenjena Franjevcima, jednako će dobro doći i svakom sve­ ćeniku, a pogotovo redovnicima. Izdanja imadu uz to i znan­ stvenu vrijednost. U kritičnom uvodu istražuju bo izdavatelji pravog pisca djela, usporegjuju starinske kodekse, te na njiho­ voj podlozi nastoje da uspostave što vjerniji tekst. Izvješćuju k tome, da li je bilo djelo jur igdje štampano. Do sada su izašla četiri sveska. Mi za sada donosimo ocjenu samo sveska I-, poslije ćemo drugih. *) H. Boehmer, Professor in Bonn, Anaiekten zur Geschichte des Franciscus von Assisi. S- Francisci opuscula etc. Tubingen und Leipzig 1904. Prof. W. Goetz, Die Quellen zur Geschichte des hl. Franciscus von Assisi, Gotha 1904. �38 Br. 2. Serafinski Perivoj. a prevedena su djelašca i u moderne jezike. Kapucin P. Ubald d’Alan^on objelodanio ih je 1904. u francus­ kom prevodu. Na str. 32. ovoga broja S. P. dono­ simo krasno pismo, što ga je tom prigodom upravio na prevoditelja veliki pjesnik obraćenik pok. Franjo Coppee. Latinsko izdanje otaca u Quaracchi, čudno je u žepnom obliku. Tekst velikom pomnjom pročišćen, a kritične opaske prenešene su na svršetak knjige (str. 151 -205.). Da se djelašce preporučiva, po sebi se razumije. Ne bi smjelo biti Franjevca, koji ne bi imo uvijek pred očima ovo biserje svoga svetog Patriarhe, pače učitelji novicijata i naših klerikata morali bi sva­ kome gojencu pribaviti po jedan otisak, da ga od mla­ dosti u pamet utisnu i na srce priviju. Na koncu naše recenzije usuditi ćemo se neke opaske i želje nadovezati u pogledu samog izdanja. 0 0 . u Quaracchi bili su o d v e ć s t r o g i u prosugjivanju autentičnosti pojedinih komada, koie • pripisuje svetome Franji. U svoje izdanj , „ , . . uvel1 nego samo ona je asca, oja nagjc .e u najs arijim o e sim2, ii za o e opstoje s oro леро i na svje očanstva. Tako su isključili glasovit listić sv. Franje na sv. Antu, i još gdjekoje ulomke za koje ipak stoje vrlo ozbiljni razlozi. Nije li b.io f olje i prakti su barem u dodatku pod rubrikom s u m n j i v ovakove komade? Nije li takogjer bilo m; dodatku i za glasovitu „Pjesam brata s nij ako je spjevana u t a l i j a n s k i m , i|: izostati u izdanju djelašca sv. Fr; ‘е, pa nek je Bibliotheca namijenjena samo latinskim djelima. Iznimka u ovakom slučaju po sebi se je na.nt Požaliti je takogjer da se učeni oci izdavatelji e-su opširnije pozabavili sumnjivim ulomcima i očitovali svohi mi^o svoje razloge i sumnje o tolikim točkama Franjinih djelašca, o kojima se baš danas živo prepire rnegju učenjacima. Oni su se, vidi se, ograničili na ono što je sjegurno, a u sumnjivim se pitanjima ustegoše. Ferdo Božić: Sanlnocenta III. Zagreb 1909. Uzdah XIII. vijeka i poimence spomenutog velikog Pape za vjer­ skom i socijalnom obnovom tadanjeg zla stanja; blaga pojava sv. Franje Asiškoga i njegovih redova, koji su skršili moć sotone i feudalizma, a stvorili red vjere i demokratizma, red, pun života i snage po tome znameniti ovaj dogagjaj zgodno motiviran u snu Inocenta III. opjevo je evo hrv. pjesnik prigodom 700godišnjice franj. reda. Mi se veselimo, da je zaslužni pjesnik izabro ovaj dogagjaj, kako za to, što je u njem vidio pravu pjesničku pobudu, tako i zato, što je svje- 1910. dok franjevačke opće, a neupravno i franjevačke zna­ menitosti u hrvatskim zemljama košto je pokazalo osobito jubilarno slavlje u Zagrabu. Spijev se odlikuje krepčinom izraza i ne toliko lakoćom stiha, koliko re­ toričkom figuralnošću. Pozdavljamo i preporučamo! Euharistično Blago. Upravo je eto izašlo treće izdanje „Euharističnog Blaga". Kako je ovaj molitvenik obljubljen, svjedoče nam dva, u kratko vrijeme, ras­ prodana izdanja. Treće pak izdanje nadmašuje kud i kamo prva dva, jer je ovo izašlo u elegantnijem formatu, finijem i ukusnijem vezu, a tiskano je s novim slovima, tako da mogu čitati, i stari i mladići i djeca, bež ikakve poteškoće. Promatrajući ovaj molitvenik, ne možemo drugo r.ego da kažemo: „uzmi pa vidi". Mi tako lijepu knjižicu od srca preporučamo, jer r *pruža najslagju nebesku hranu, kojom se može nasu. nožna duša u slatkom općenju sa najmilijim našim P-nateljem, Svetotajstvenim Isusom. Molitvenik stojj samo je(jnu j<runu> a može se dobiti kod o. Hug0jjna Djd, reda Manje Braće; samostan sv. Franje ° Zadru Petrus Cotnl Auain Maier: Katechišmus der Geliibde fiir ciie Gott gevveihten Personen des Ordenslandes meiburg fm Breisgau, 1909. Cijena 84 h.; u platno uvezano K L44. Ovo je djelo u Originalnome francuskome'jeziku doživjelo više izdanja, a u njemač­ ko.ne, u koji ga je pretočio A. Maier sedmo. Osobito je djelo vrijedna za redovnike, čije dužnosti ukratko a jezgrovito predstavlja. Msgr. Bi*. Baron de Mathies: Predigten und Ansprachen zunđchst fiir Jugend gebildeter Stande. *■ Freiburg im Breisgau, 1909. Cijena K 3 ; u platno uvezano K 3 60. Ove se predike, kako što i sam pisac u predgovoru veli, mogu i kao nabožno čitanje rabiti. Dr. Aug. Egger: Der K erus und die Alkoholfrage. Freiburg im Breisgau, 1909. Malena, ali učevna ova brošura, koja bez sumnje lijepih podataka pruža k riješenju alkoholnoga pitanja, stoji samo 48 h. Franciscus de Hummelauer: Med tationuin et contemplationum s. Ignatii de Loyola puncta. Friburgi Brisgoviae. МСМ1Х. Glasovite ove Ignacijeve vježbe popunjene raznim Hummelauerovim tumačima, doživjele su evo i drugo izdanje. Sadržaj je djela, koje se po sebi preporučuje, većini poznat. Četeri se zadnja djela dobivaju kod Herdera u Freiburgu u Breisgau. „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog'15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić, Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �1 ж = 1® T isk a ra i lito g ra fija | ® Н VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (K o m an d itn o d ru štv o ) :: preporučuje velečasnoj gg* svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato ^adnte sviju vrsti jenih tiskc Ча, kao: matica ^rštenih, matica krizmanih, vjenčanih, matica лг lih, protokola, crkvenih račt na i e\hibita, krstnih, vjenčanih ' smrtnih listo 9 i t. c. pojedinim arcima il< u sor i nm uvezu, u +itoj ’ .: \goveznici. ama. . • umjerene. iimtp ерз, вШ pirg|]šiioa. Tiskanice potrebne u poslu novoga ženitbenog dekreta „Ne temere“ mogu se dobiti u tiskari 1 — VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. = �■€* UTEMELJENA GODINE 1882. UT1 UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Najstarija knjigotisk Cem aluša ulica 172. sni i Hercegovini s швшоОегвфв pi iieti' a f p s ; jiineuife, ::j Preporučuje se za n;e novirffe Вк.л- jl djela, brošura, molitvenika, posjetnica^ zarušnji tjjv je n « i' ^arta, kao i svih poslova, što u iisk..rsku li litografsk onuku zasjecaju sa ukusnom izradom - ^ а ^ ш п је г е п јје cijene. Moderno uregjena knjigovežnica, izmgjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske nnručbe obavljam se brzo l točno. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a5668312e9f117098eb472be69cb069a.pdf 0478e85d2c01ba61c638e4701ff1f20f PDF Text Text S E R A F iN S K i P e r i v o j LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 3. SARAJEVO, 15. OŽUJKA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESME: 1. Dr. Ivan Ude: Katolicizam i prirodoslovne zna nosti . . .v ................................................................. 39 2. F. E. M .: Š ta m p a .................................................... 42 3. Dr. Gjuro Arnoid : Noć se s p u š t a ......................45 4. Fra B. V. : Odgovor na „Istočnikov44 prigovor 46 5. Dr. Tugomir Alaupović: Još jedan list fra I. drevnu župu P o l j i c e .............................................. 50 7. Branko Strahimir Škarica: Bosanski pjesnik . . 52 8. U. Talija: Nešto o repaticama ili kometima . . 52 B) LISTAK: C) VJESNIK: ». Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo*4 s osobitim obzirom na s*' KNJIŽEVNA SMOTRA: m i Siiijtvu. Centrala n 'odružnice u Spljetu, Trstu i Celovcu. Dionička glavnica K 3, Pričrve p ro k o K 350.000. Prima uloge na :e i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja л -- B O S A N S K O -H E R C E G O V A Č K O -- G R A G J E V N O D IO N I Č K O D R U Š T V O U S A R A JE V U DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Josip pl. Vancaš. 1__________________________________ Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj kružnoj ciglani. Glavno zastupstvo za Bosnu ! Hercegovinu TVORNICE ETERNITA D a jb o lje g m a te r ija la za p o k riv a n je k ro v o v a . �Centralna banka i štedionica ■■■■ ............ . (dioničko društvo) DIM, glumiti K 150,000 1 1 № n| и Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 v8% čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne p devise, valut Uplaćeni dionički kapital 10 m ilijuna ----- ШШ K 525.000 Filijala u Mostaru. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. e isplate i naplate na svim kim središtima tu- i ino- CENTRALA U SARAJEVU. F U jIJ A I iE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — IS P O S T A V E : u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra diŠki,- Lijevnu, B. Samcu, Travniku, Trebinju i Višeg^adi — ZA ST U PB TV A : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostn, Stocu i Zvorniku. V elep ro d a ja duhana u svim spomenutim mjestima. H i n n t o l / a r n n r v f i o l u i n t a ,)aJe hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine, izdaje 41/,°/0 založniee i ЈЛ ip U L tr K đ l U U U U J c lJ L L ijc . 5»у0 komunalne obiigadje. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni 1 Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegumost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbcne kaucije. R anknvnn П гН в Н р Г Л Р Кирцје, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima D 4U & U V 11U U kupone i vučene srećke. Eskomptira mjenice I doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnini mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke O đ iftlifin ift Z a r n h ll ^od hanke l|str°jeno Odjelenje robe, kao sto i posebno odjelenje za zemaljske proiz *м' 'j-'" .t ~ “* vode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku гг sjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeć G la v n i m p red m eti i s v o i Kod banke optttojcća generalna agentura c. kr. povi, osiguiev. su h e i l j i v e i i i t o . О Е Д Е Е Д Ц * * prima direktno IH putem filijala ili ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna agentura osiguravajućeg društva » P B O V I D E H C I J A * * prima otti guranja za alitčaj naarečfe proti raznih Ateta na »irojevima i na drugim predmetima. ^ �serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 3. SARAJEVO, 15. OŽUJKA 1910. Dr. Ivan Ude : Katolicizam i prirodoslovne znanosti. — Preveo dr. fra Fr. M. Blažević. Neda se zanijekati, da su prirodne znanosti u naše doba veoma napredovale. Velike su stečevine na ovome polju dale veliku vrijednost prirodnim zna­ nostima, nu ova se često prigoni. Time nikako neću da vrijednosti prirodnih znanosti umanjujem; osobno je bo moje teoretično i praktično bavljenje s prirodnim znanostima podučilo me od kolike su znamenitosti. A1L mnogi, a da ne reknem većina prirodoslovaca i njihovih pristaša, cijeneć prirodoslovne znanosti, tako su daleko došli, te misle, da su u ime prirodoslovnih znanosti dužni ustati ne samo proti katoličkoj vjeri nego proti svakoj u opće. Neprestano se čuje i čita: katolički se učenjak nikada slobodno i bez presuda prirodoslov­ ljem ne može baviti; katolicizam priječi slobodno znan­ stveno istraživanje; katolik je po svojoj vjeri, a osobito po svojoj nadahnutoj bibliji, te po crkvenoj nepogre­ šivoj učiteljskoj službi već a priori stegnut i sputan. On mora stanovite stvari vjerovati, a time dolazi u protuslovlje s rezultatima slobodnog znanstvenog istra­ živanja. Ili se mora — ovako zaključuju — katolicizam ostaviti, ili se prirodoslovnoga znanstvenog istraživanja odreći; ovo se dvoje ne slaže! Ovo su teške objede! Ako je istina, da postoji protuslovlje megju katolicizmom i prirodoslovljem, onda smo mi katolici osugjeni, te moramo strpljivo snositi predbacivanje, da smo inferiorni i da znanost sputavamo i sapinjemo. Proti ovomu odgovorimo na ova pitanja: Mo ž e li se b i t i d o b r i m v j e r u j u ć i m k a t o ­ likom i uj edno p r i r o d o s l o v n i m i s t r a ži va­ n j i m a s u d j e l o v a t i ? D a d u li s e k a t o l i c i z a m i p r i r o d o s l o v l j e u s k l a d d o v e s t i ili n e ? D o l a z i li u i s t i n u p r i r o d o s l o v l j e u o p r e k u s n a u k a m a k a t o l i č k e C r k v e ? Ovim ćemo se — u koliko je to u okviru jednog članka u novinama moguće — pozabaviti.*1) ') Pisac je ovo objelodanio u bečkom ,,Reichspost-u“ od 19. i 20. siječnja pr g odakle sam preveo. (Op. prevod.) GOD. XXIV. Ja bi svojim čitateljima mogo naprosto slijedeća imena spomenuti: Galileja, Kopernika, Ampeoa, Volta, Pasteura, Secchia, Launisa, Fraunhofera, Chevreula, Ivana, MUllera i t. d. i time bi već d o k a z o , da je moguće osvjedočenim i vjerujućim katolikom biti i opet mnogo toga za prirodoslovlje učiniti. Ovi bo su si muževi neumrlih zasluga za prirodoslovlje stekli. Više su učinili nego većina modernih prirodoslovnih vikača, koji protuslovlje megju katolicizmom i prirodoslovljem nalaze pa usprkos tome, bijahu osvjedočeni katolici, dapače neki od njih i svećenici. Dakle je bez protu­ slovlja moguće dogme katoličke Crkve priznavati i ujedno pri slobodnom znanstvenom istraživanju sudje­ lovati. Niko bo neće htjeti ustvrditi, da su ovi ljudi dvoličnjaci bili ili da si nijesu svog odnošaja prama vjeri dostatno svjesni bili. Nu ne gledajmo na primjer ovih muževa, nego mi nastojmo ovo riješiti promot­ rivši bitnosti katolicizma i prirodoslovlja. Usporegjivanje njihove bitnosti i njihovih pretpostavaka samo će nam pokazati, da li u istinu kakovo protuslovlje postoji. U čem u se b i t n o s t k a t o l i c i z m a s a s t o j i ? Katolicizam priznaje jednog osobnog Boga, koji je nebo i zemlju stvorio i koji svim ovim vlada. Ovaj se je Bog ljudima objavio, On ih je svim onim opskrbio, što im je potrebito, da svoj vječni nadnaravni cilj postignu, te je zato i svoju Crkvu osnovo, po kojoj i u kojoj treba da se svi spasu. Objava se Božja sadržaje u bibliji, koja je Bogom nadahnuta, — koja je dakle riječ Božja — te u usmenoj predaji. Nad blagom objave bdije nepogrešiva učiteljska služba katoličke Crkve, te je katolik dužan, da ono vjeruje, što je Bog objavio i što mu katolička Crkva vjerovati nalaže. On mora da naprama ovoj vjeri svoj život uredi, da tako svoj vječni spas poluči. Ovo je ukratko sadržaj katolicizma. Š ta p r e t p o s t a v l j a dakl e ka t ol i č ka v j e r a ? Katolička vjera pretpostavlja, da se bistvovanje Boga samim razumom iz ovog vidljivog svijeta može dokazati, što i kako sv. Pismo tvrdi. Tako n. pr. piše sv. Pavo Rimljanima (I, 19., 20.): „Nevidljivo u njemu jest od stvorenja svijeta u stvorenim stvarima vidljivo i spoznati se može, vječna njegova naime moć i Božanstvo, tako da se oni (pogani, koji nikakove �40 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — I9l0. objave nemaju), nikako ispričati ne mogu.“ A kod Joba (XII., 7—9.) čitamo; „Samo pitaj životinje i one će te podučiti, i ptice nebeske i one će ti kazati; go­ vori sa zemljom i ona će ti odgovoriti, to pripovjedaju i ribe morske. Tko to ne zna, da je ovo sve ruka Božja učinila ?“ Slično se sv. Pismo na mnogo mjesta izrazuje. Iz vidljivih dakle stvari ovoga svijeta zaključujemo na nevidljivog Boga. Rezultati samoga prirodoslovlja daju nam gradiva za dokaze o Bogu. Nadalje se pret­ postavlja, da apologeta činjenicu Božanske objave ne­ dvojbeno dokaže. Je li sjegurno, da se je Bog objavio, to onda iz tog slijedi, da čovjek ima Božansku objavu kao istinitu primiti t. j. vjerovati. Čujem gdje me netko pita: ali ako bi prirodoslovac u istinu štogod drugačijeg nego što katolička /— ____ » х : _______________________________________________ : ___i : : . . : Crkva ‘uči, ;iznio, šta onda? To je nepojmljivi slučaj, koji se dogoditi ne može! Istina se bo istini protiviti ne može; pa bila to objavljena ili takova, do koje ja po mome razumu i po prirodoslovlju do!az;m. Nadalje, to je sjegurna č i n j e n i c a , da do sada ni jedan re­ zultat b e z p r e d s u d n o g prirodoslovnog istraživanja ma ni s jednim člankom vjere katoličke Crkve u opreci ne stoji. Ali — možda će mi se reći - već se je jedan put dogodilo, da je prirodoslovno istraživanje nešfo drugo iznijelo, nego što to biblija uči; pomislimo samo na biblijsko kazivanje o stvorenju svijeta; prirodoslovlje u istinu nešto drugačije o postanku svijeta uči, nego što to biblija kaže! Ili sjetimo se Galileja: rimska se je kongregacija proti Galileju digla kad je dokazivo, da se zemlja oko sunca, a ne sunce oko zemlje kreće, kao što to u bibliji stoji. To su očite opreke megju katoličkom naukom i prirodoslovljem. Bez da se na ove slučajeve napose osvrćem, jedno samo na ovo pri mjećujem: katolička Crkva ide uvijek naprijed s nekom stanovitom rezervatnošću i to punim pravom. Nije bo sve što se više puta prirodoslovnim rezultatom bilo riječju ili pismom proglasi, radi toga uvijek istinito. Često smo puta doživjeli, da su se vikači prerano veseljeli! Prava je znanost čedna, te i sama vrlo oprezno napreduje. S druge se strane katolička Crkva nije ni­ kada nećkala, prirodoslovne istine, odmah iza kako su dokazane priznati! No radi toga — a ovo se osobito mora naglasiti — Crkva ništa ne popušća od objave u nadahnutoj bibliji, te nije nikada odredbu nepogre­ šive učiteljske službe opozvala. Tako dolazimo na važnu točku, koja prividno veliku poteškoću proti neoprečnom skladu katolicizma sa slobodnim znanstvenim istraživanjem daje. Radi se naime o pitanju: Nije li ipak možda katolička nauka o nadahnuću biblije te o nepogrešivosti zaprekom slobodnom prirodoslovnom istraživanju? Nijesu II nadahnućem biblije te nepogre­ šivim učiteljskim odredbama katoličke Crkve, katoliku stanovite istine propisane, kojih' se bezuvjetno ima držati? Sve ove sumnje iščezavaju imadnemo li ove principijelne opaske na umu: Pod n a d a h n u ć e m imamo razumijevati pomoć Božju, kojom je pisac tako vogjen, da sve ono i samo ono napiše, što Bog hoće da po njemu napisano bude. Nije megjutim našom za­ daćom ovdje dokazivati, da je biblija u istinu nadah­ nuta. Biblija — tako uči katolička Crkva — priopćuje nam nauke spasa, vjere i ćudoregja, ne pako svjetske znanosti, i ako se nijekati ne može, da se je pisac za pisanje nauke spasa svjetskim znanostima služio. Bo­ žanske stvari, naš odnošaj prama Bogu, negovo dje­ lovanje za otkup ljudi, to sačinjava sadržaj sv. Pisma. Mi možemo u bibliji vjerska razjašnjenja istine, a ne prirodoslovne pouke tražiti. Nadahnuće ide za b ezp o g r e š n i m p r o d u c i r a n j e m Božanske objave O ___ __ _ _________ • __________________________ Samo se pita, da ili: se možda. _ ne nalazi kakav ikrivi nazor u vanjskim sredstvima, kojima je pisan pred­ stavljen - sadržaj same objave. Tipičan je tomu pri­ mjer biblijskog kazivanja o stvorenju. Ne mora li se dakle iza tolikih već defimicija, odredaba zborova, te papinih enciklika megju bezpogreŠnim sadržajem objave i vanjskim sredstvima pisanja — predstavljanja, koja bi moguće krive nazore sadržavati mogla, razlikovati - ili je li cijeia biblija bezuvjetno bezpogrešna? Ovo su veoma važni problemi, kojima se katolički egzegete osobito bave. Razni nazori, koje pojedini bogoslovi zastupaju, dokazom su, da nepogrešiva učiteljica Crkva, koja jedina pravo ima, da autoritativno o smislu biblije odregjuje, u ovom pitanju još nikakove zadnje i vežuće odredbe nije dala. Nu bilo odregjeno ovako ili onako - prirodoslovlje će ništa ne manje isto onako slobodnim ostati kao i prije, te se uprav taj biblički izvještaj o stvorenju svijeta niti najmanje današnjoj slici svijeta ne protivi, pristajali mi uz hipotezu tako zvane vizije ili uz takozvano naravno tumačenje toga mozaičkog izvještaja, kao Što ga u najnovije vrijeme zastupa N. Peters u svojim radnjama: „Bibel und Naturwissenschaft nach den Grundsatzen der Katholischen Theologie*, Paderborn, 1906. i „Glauben und Wissen im ersten biblischen Schbpfungsbericht", Pader­ born, 1907. Svi drugi hipotetični pokusi, da se biblija i prirodoslovlje u sklad dovedu meni se čine nedostoj­ nim. — Nepogrešiva se učiteljica Crkva — apsolutno ne miješa ondje, gdje se o strogo prirodoslovnom istra­ živanju radi, osim ako bi se time objavljene vjerske i ćudoredne istine ugrožavale. U ovom slučaju istina je na strani nepogrešivosti, čiju kompetenciju u stvarima vjere i ćudoregja apologeta nedvojbeno dokazuje, te time učenjaku najzgodnije sredstvo pruža, da prirodo­ slovne nauke protiveće se vjeri revidira i kontrolira. U ostalom trebalo je da moderni „prirodoslovci* dokaz iznesu, gdje je ta ma i j e d n a o d n e p o g r e š i v e i i �Katolicizam i prirodoslovne znanosti. C r k v e dana odluka, koja se ma i j e d n o m sj eg u r n o m rezultatu prirodoslovnog istraživanja protivi. Ali pošto bi se ovaj dokaz badava tražio — činjenice bo protivno govore to načelnim protivnicima drugo ne preostaje do li naprosto tvrditi, da ipak izmegju katolicizma i prirodoslovlja protuslovlje postoji. Samo će o n a j moći pravo ob odnošaju katolicizma naprama prirodoslovlju suditi, koji bitnost obadvoga pozna, koji stoji nad problemima, te ih sve pregleda i na Boga svede. Katolicizam je veliki jedinstveni sustav, nepre­ kinuti skopčani lanac istina, koje se samo po njihovom nutarnjem vezu mogu razumjeti. Razum i objava to su ona dva izbora, koji nam pomoću osjetnih stvari ob O n o m J e d n o m , koji u svijetu djeluje, pripovijedaju. Ono, što prirodoslovac kao takav još i ne sluti, sluti i poznaje filozof; a ono što su obadva našla i spoznala, ono se obadvoje u najvećem skladu u objavljenoj istini nalazi i diže se do nadnaravi Zato možemo svakome, koji tvrdi da postoji pro­ tuslovlje — opreka — megju katolicizmom i prirodo­ slovljem punim pravom reći: istražuj. uči bez predsuda, objektivnost bo baš ništa ne zna o nekakovoj opreci izmegju prirodoslovlja i katoličke vjere! U č e m u se b i t n o s t p r i r o d o s l o v l j a s a ­ s t o j i ? — Prirodoslovlje se bavi onim što vidimo i shvaćamo u kratko s naravlju, koju osjetilima zamje­ ćujemo t. j. sa svima stvarima, koje su okolo nas. Živuća i neživuća materija i njezine moći, dakle cijeli svijet - kosmos — u područje prirodoslovnog istra­ živanja spada. Prirodoslovac motri neizmjerne nebeske prostorije i prodire u nutarnjost stvari sve do molekula i atoma. Prirodoslovac promatra stvari kakove su i kako djeluju. On pravi svoje pokuse te nastoji zakone ustanoviti, prama kojima su sve stvari na cijelom svi­ jetu megjusobno uregjene. On traži onaj jedinstveni vez, koji stvari ovoga svijeta megjusobno veže, te svagdje nalazi zakon o stalnosti materije, jednakosti sila te obraćanja - entropija, on nalazi, da cijelo djelovanje stvari po stalnim nepromjenljivim zakonima (zakonima naravi) biva. Opisati dakle narav, megjusobni uzročni vez naravnih stvari otkriti, ustanoviti zakonski (GesetzmSssig) razvoj svijeta te formule ove zakonitosti (gesetzmassigkeit) staviti to je — ni više ni manje zadaća prirodoslovlja. Prirodoslovac za tim ide da n a š u s l i k u o s v i j e t u popuni; a nipo­ što nije zadaća prirodoslovca da nam priopći n a z o r 0 s v i j e t u t. j. da nam na pošljednje „zašto", „otkuda" 1 ,,čemu“ odgovori. Ovo ćemo vrlo lahko razumjeti odgovorimo li na slijedeće pitanje: Š ta p r e t p o s t a v l j a p r i r o d o s l o v a c ? — Prirodoslovac pretpostavlja naprosto cijeli svijet kao g o t o v u či n j e n i c u. Sa ovom on činjenicom računa i po njoj istražuje. Nadalje on pretpostavlja, da je 41 svijet jedna uregjena cjelina i da narav po jedinstve­ nim nepromjenljivim zakonima radi. Cijelo naravno bivovanje i djelovanje uregjeno je po stalnim nepro­ mjenljivim zakonima - tako drži prirodoslovac! Prema tome, što on drži, može on jedino istraživati, može stavljati hipoteze i time se svome cilju približavati, koji se u tome sastoji, da on zakone i pogodbe ove zakonitosti u potankostima upozna. Pri tome se, kao što je po sebi poznato, prirodoslovac na istinitost svojih osjetila oslanja, zatim na svoje istraživanje sa mikro­ skopom i mikrotomom, sa retortom. Da li opstoji Bog — koji je svijet stvorio — ili ne, to se prirodoslovca kao takovog u opće ne tiče. Prirodoslovno istraživanje po sebi niti je katoličko, niti protestantsko, ni židov­ sko, — ono niti je teističko niti je ateističko o no je n e u t r a l n o i po svojoj bitnosti takovim biti mora. S pitanjem, da li se mogu svijet i zakoni u svijetu najpošlje s ili bez Boga pojmiti, da li monizam ili dualizam ima pravo, da li postoji vječni život ili ne, s ovim pitanjem dolazi prirodoslovac na granicu svoga znanja. S ovim pitanjima prelazimo ini u metafizično nadosjetno područje — u carstvo filozofa. Usporegjivanje bitnosti katolicizma i prirodoslovlja nesumnjivo nam dokazuje, da se obadvoje bez protu­ slovlja đa složiti; dapače vidimo da vjera u stanovitom smislu podiže svoju zgradu na prirodoslovlju, u koliko naime prirodoslovlje daje gradiva za dokaze o Bogu. Vjera bogoslova počima istom ondje, gdje znanje prirodoslovaca i filozofa prestaje. Gdje da bude protu­ slovlje ili opreka? Zar vjera u Boga priječi, da nove zvijezde otkrijem ? Je li vjera u neumrlost duše i vječni život pošlje smrti zaprekom možda, da ne pravim hemičkih analiza i sinteza? Zar ja ne mogu na mikro­ skopu raditi radi toga što u bezgrješno Začeće vjeru­ jem? Ili zar mi je nemoguće o slojevima zemlje istra­ živati te srednje članove tražiti, koji bi nauku descendencije potvrdili; ili valjda radi toga što u prisutnost Hristovu u presv. oltarskom Sakramentu vjerujem, ne mogu shvatiti zakone o postojanosti, jednakosti i mijenjanju sila? Neka mi se ma i jedan članak vjere u katol. Crkvi imenuje, koji bi mi priječio, da se po­ sve slobodno poput ma koga bezvjerca prirodoslovljem bavim. Istina, takozvani Ha e c k e l - o v prirodoslovni m o n i z a m i l i B u c h n e r i Mo l e s c h o t t - o v materi­ jalizam stoje u izravnoj opreci s katoličkom vjerom. Nu Haeckel-ov monizam te Biichner i Moleschott-ov materijalizam nijesu prirodoslovlje ili bar ne bez pre­ suda, nego su manje više drzovite t e n d e n c i o z n e tvrdnje, za kojih se potkrepu Haeckel n. pr. nije stidio ni za iskrivljivanjem patvorenjem — posegnuti. Stanovište katolika prama prirodoslovlju nije ni jednim dogmatcm odregjeno. I d i za i s t i n o m - jedina je zapovijed, koju katolička Crkva svojim učenjacima daje. �Br. 3. 42 Serafinski Perivoj. — 1910. F. E. M .: Štampa. 3. IV. Dobra i zla štampa. Princip dobra i zla, čini se, ko da je od vajkada igro osobitu ulogu na svijetu. U njemu je uvjetovana ona Bogom prorečena jaka gigantomahia, koja se kroz vjekove vodila izmegju sinova svijetla i tame, dobra i zla. A vodi se i danas možda i ljuće i žešće, nego igda. Svi su moderni izumi kao sredstvo, kojim i jedni i drugi stiču pristaše i svi su moderni izumi kao oružje, kojim i jedni i drugi napadaju svoje protivnike. To osobito valja za onu velesilu, štampu. Ona nije postala samo pozorištem borba, nego i najjačim promicateljem dobra i zla . . . Predmet daje oznaku i kvalifikaciju stvari. Čovjeka zovemo dobrim, ako radi dobro, a zlim ako zlo. I to je imenovanje posve naravno i razložno u svemu . . . Iz istog razloga zovemo štampu, koja iznosi i promiče dobro, d o b r o m , a koja Širi ideje zle, zl o m. Nepojmljivo je, kako je raširena zla štampa. Nema zemlje, u kojoj ne drži većinu . . , ta razvijala se je s prva bez nadzora i pažnje, bez protuteže i suzbijanja. Često ju je Čuvo njezin kameleonski oblik i priljub­ ljivale. Pa i danas je jaka, te moćno i neodoljivo vrši svoj upliv. Moralna i intelektualna kriza, a osobito današnja socijalna bijeda, jesu naravna pošljedica zle štampe. Svijet je pošo strmoglavce. Vjerski je nehaj obuzeo srca . .. A ne uvigja se, ni odakle to dolazi, ni dokle je došlo. Propovjednici su korili taj život, uvigjavniji su ljudi opominjali, nije falilo ni primjera — ali ta sred­ stva nisu mogla zaustaviti, paralizovati jače zlo. Trebalo je prihvatiti za isto sredstvo. „Mi smo skroz osvjedočeni, da naše doba traži takih sredstava (katoličkih dobrih novina) i takih branitelja. Iza kako je dana sloboda, da se po volji sipaju megju narod spisi, prevratni su ljudi neumorno radili, kako bi gotovo ogromnu množinu novina raširili, kojima je glavna svrha, da napadaju temelje prava i istine, da kleveću i omrazavaju Crkvu i da pogubnim bludnjama truju duhove. Oni su točno prozrijeli, kakovu im probit 1 korist pruža u izvršavanju njihovih planova izdavanje dnevnih listova, koji malo po malo neopazice zarazuju duh svojih čitatelja otrovnim bludnjama i kvare im srca zadovoljavajući njihovim požudama i osjetnosti. Sve im je to srećno, po volji išlo, te ima pravo onaj, koji veći dio nevolja i svijuh žalosnih prilika prepisuje zlim novinama. 1 kad je već jednom preoteo mah običaj izdavati novine, to je glavna zadaća katoličkog spisatelja, da ovo sredstvo, kojeg su se dokopali ne­ prijatelji n a z a t o r d r u š t v a i C r k v e preobrate u lijek društva i obranu Crkve". (Papa Lav XIII. u go­ voru s austrijskim novinarima 1879.)1 Otkako se to shvatilo, brzo se je razmahala ka­ tolička akcija za novine. Upravo su se mnogi i najbolji i najpronicaviji duhovi dali na ovo. 1 gdjegod uopće ima katoličkog imena množi se broj dobre Štampe. A izmegju svih imaju najveću i najorganizovaniju Nijemci. Političkih novina i političko-crkvenih Časopisa broje sada 480. Mnogi od tih imaju lijep i velik broj pretplatnika. Essener Volkszeitung tiska se u 53.000 primje ■ raka. Kblnischer Volkszeitung, koji izlazi tri put na dan, broji 23.900 pretplatnika. Tako i mnogi drugi. Zanimiva je ljestvica, kako se je u desetcima povećavao broj pretplatnika na katolička novine: 1880 596.030; 1890. preko 1,000.000 1900. 1,524.000; 1907. preko 2,000.000. Dodav ovome još i one, koje si kupuju razne nabožne i zabavne katoličke novine, to iznosi sveukupni broj pretplatnika 4,000.000. Ali katolički su biskupi znali uprti s laikatom ujedinjenim silama. U Austro-ugarskoj stoji po popisu od 1907. kakoličko novinstvo prema nekatoličkom u odveć malom razmjeru. 2157: 398. premda ima 26 milijuna katolika. Megju tim 398 nalazi se 183 politička, od čeg je ot­ padalo na Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju 11. Sad naravski ima koja više. Najglavnije su : H r­ va t s t vo (kršćansko socijalni dnevnik), Dan, (tjednik, u Dalmaciji), P r a v a C r v e n a H r v a t s k a (tjednik, Dalmacija), G l a s N a r o d a (tjednik, Hrvatska), I s t i n a (tjednik, Hrvatska), P u č k i G l a s (tjednik, Dalmacija), P r a v a P u č k a S l o b o d a (tjednik, Dalmacija). Mjesečnici su razmjernije razdijeljeni po svim hrvatskim pokrajinama i ima ih svagdje lijep broj — ali u njima nema ni jednog katoličkog lajika, da suragjuje (izuzev gjačke listove). Sad ćemo pokušati, da se upoznamo i s jednom i s drugom; a mnogo je do toga. Dobra štampa služi idejalu dobrote. Tu dobrotu shvaćam u najširem pogledu — u svim odnošajima prema čitateljstvu. Ko otac i ko odgojitelj drži se prema njemu i pazi na njeg... Obzirna je, ali ne pozna himbe. Ide za istinom. I ide za konkretnošću. Nikada ne opsjenjuje i ne zavarava svoje čitatelje. Ta nudi im stvari, a ne riječi; fakte, a ne obećanja; gotovu reformu, a ne iluzije... Njezino je vrhovno načelo: duhovno i materijalno dobro naroda. Hoće, da narodu oplemeni volju, obra­ zuje um i pripravi lagodniji život.*) *) Katholik u. Presse von J. 0 . str 1. i 2., V. izdanje. �Štampa. Politiku goni sa čisto narodnog stanovišta. U njoj uvijek zastupa interese istine i pravde. Narodno dobro promiče direktno i indirektno. Bori se za njeg pa pripravlja i njega na borbu; sa­ vjetom i uputom osvješćuje g a ... Uz riječi dolaze često i primjeri; a ima i sva ona svojstva, koje sam istako govoreći o važnosti štampe... To sve jasnije osvjetljuje njezinu svrhu: da učini gragjanina dobrim, moćnim i svijesnim gragjaninom, da učini seljaka, radnika i uopće ljude svakog zani­ manja isto takvim. Uzmite novine katoličke, dobre, pak usporedite! . . . Šta vam se čini? Samo je u njima tako. Ali na to ih veže zakon Božji, koga one duboko štuju . . . Na drugom je putu zla štampa. Ona stoji u službi apostazije novoga vremena i najmu modernog pogan­ stva, koje bi htjelo uništiti Crkvu, postojeći red u dru­ štvu, u vjeri, u moralu, koje bi htjelo prikazati Crkvu kao neprijateljicu napretka i prosvjete (premda znamo, da su baš napredak i prosvjeta jedino čeda Crkve). Njihova je težnja prodrla na javu, pa i oni listovi, koji se broje megju indiferentne, zgodimice se odaše. Šta hoće ? To možemo vidjeti iz njezine duše, iz onoga šta piše. Šta hoće? Hoće li dobro naroda? Politika im nije dobra: nije narodna. Njihovom politikom redovno ravna n o v a c i p r o b i t a k . One se priginju uz stranku, koja ih plaća. Pa i osnovani su gotovo kao sredstvo trgovine. S toga da se više rašire, ugagjaju strastima ljudskim, nižim, životinjskim strastima. Feljtoni su im uvijek najgore vrsti pornografije. Skoru, blud, bračne rastave eto to su obične krjeposti njihovih junaka . . . Vijesti su im skandalozne, a često i izmišljene. U stopu i točno prate ljubavne afere i tragedije. Ta­ kova će šta imati i čitatelj, da primjeni na svoj život Zle novine slave i samoubojstvo i pjančevanje i bećarenje. A iz dana u dan viču — na svećenika, na vjeru. Doduše to se gdjekad pokrije kakvim sofizmima, ali običnije to biva u grubim, govedarskim izrazima. Da­ nas je već dotle došlo, da se ne štede ni Sveci, ni Hrist, ni sakramenti. Navaljuju na sve dogme. Hrvatska Straža iznijela nam je g. 1908. čitav njihov katehizam. Gnjusnost pojmova i namjerno izrugivanje provejava svaku riječ. A ide li to za blagostanjem naroda, za njegovom podukom, naobrazbom? Mučno. Vjera je prvi uvjet morala; moral blagostanja. To je sjegurno i nepobitno. Svi su ostali filozofički etički sistemi, koji ističu, da se moral mora osnivati na znanosti i koji uopće ističu 43 naravne motive jako slabi. Nemaju u sebi motivirajuće sile. S toga s pravom kaže Foester: „Vjera je neophodno potrebita za osnutak morala. A megju vjerama stoji katolicizam, o kojem reče Napoleon I., da je nauka koja ne pravi nikakvih iluzija o naravi stvari."l) Zle su novine proti vjeri i proti moralu, ako tu i tamo ističu druge svjetske nazore osim kršćanskih. Sve jedno je. Ne idu za tim, da moralizuju svijet, nego da demoralizuju. A pod plaštem se znanosti da više učinti. Prva pošljedica svega toga jest gubitak onih plemenitih idejala, koji su jedini kadri, da potaknu čovjeka na rad i da ga dignu u više sfere, - a s njima gubitak volje za rad i oduševljenja. Za to mi se čini da su jako opravdani slijedeći retci : „Pod uplivom su te protuvjerske štampe u vjer­ skom, političkom i društvenom (ili socijalnom) pogledu cijeli narodi pokvareni, milijuni obitelji izgubilo je mir, sklad, umjerenost i svaku krjepost, a zavladala je sama pokvarenost i beznačajnost sa svim opačinama. Samo tako se može rastumačiti općenito osjeromašenje na jednoj, a ogromno obogaćenje na drugoj strani, onda zavladavša strahovita nevolja i bijeda u nižem pučan­ stvu, surovost mladeži, užasno rastući broj samoubo­ jica, te nevjerojatno prezaduženje država."2) No do u potankost prožeo je dr. Ružić zlu štampu. U čem je dobra? ,,U političkom je pogledu bezvjerska štampa proti narodnim težnjama, jer ni njezini gospodari nemaju narodnosti. Oni su samo uz mogućnike i silnike, jer samo uz njih mogu domoći se novca i upliva; a nemoćnike i potlačene preziru, jer za ove treba ulagati žrtava, koje oni ne poznaju. Pravednom riješenju socijalnih pitanja protive se huškajuć radništvo proti Crkvi, vjeri i narodnosti. Da­ našnja socijalna demokracija je njihova kći. Iz te otrovne štampe uzima socijalna demokracija svoju na­ uku i svoja načela u pogledu vjere, Crkve, narodnosti i ćudoregja. U materijalnom pogledu potpomažu isisati kr­ šćanski puk do osiromašenja. One su pripomogle, da je ratarstvo, trgovina, obrt i radništvo upropašćeno lihvarstvom u trgovini sa žitom i sa kruhom, u bur­ zovnom poslu i radničkom pokretu".3) Nema u ovim riječima ni malo pretjeranosti. To je gorko i dugo iskustvo, gdje se ne može računati na akcidentalnost. A možda će se pokušati tako bra‘) Hochiand g. VI., br. 1. Unentbehrlichkeit der religiosen Moralbegrundung. =) Dr. Ružić: Govor o katoličkoj štampi. Prvi hrv. kat. sastanak, str. 320). 3) Dr. Ružić: Govor o katoličkoj Štampi. Prvi hrv. kat, sastanak, str. 320. �44 Br. 3. — Serafinski Perivoj. n iti... Jedna će im konstantacija oduzeti svu ener­ giju. Sva je bezvjerska štampa ili imediatno u službi židovstva ili medijatno preko framasunstva i sličnih sekata. Židovska kesa uzdržava zlu štampu idući smjelo i pouzdano po onome putu, što im ga je označio rabin, predsjednik generalne sinode Sir John Readclif. „Mi se možemo nadati, da ćemo naskoro posti­ gnuti svoju svrhu, da zavladamo nad cijelom zemljom, ko što je to obećano našem ocu Abrahamu. Uzrok: Nikada nisu mogli naši pregji sakupiti toliko zlata u svojim rukama ko mi. Način: Dajimo zajmove na velike kamate i tako, kad se ne mogne vratiti, eksploatišimo šume, njive i drugo. Svaki rat, svaka revolucija približava nas svrsi. Znanost, liječništvo, filozofija moraju biti pod našom vladom. Mi ćemo diktirati svijetu, šta ima vjerovati. Crkva je naša neprijateljica. Širimo slobodnu miso, skepticizam i neslogu megju kršćanima. Ideja će napretka prouzrokovati u nastavi sno­ šljivost i ukidanje vjere. Osim zlata d r u g a j e mo ć š t a m p a : treba da naši idu za upravom novina. Treba podržavati proletarijat i nezadovoljstvo, Tim ćemo podignuti revoluciju, kad god htjednemo".1) To se sve izvršava. Ko ne vidi? Židovi su prvi u svim poduzećima. Zemlju osva­ jaju. U Magjarskoj nema 30 godina, da su dobili pravo kupovati zemlju i već imaju 30%Po sveučilištima su gotovo najbrojniji. Na bečkom ih ima 2.500 na 6.400 gjaka. Medicinski ih fakultet broji 50°/o- Osim katoličkih listova svi su znamenitiji listovi u njihovim rukama. God. 1894., bilo je u osam glavnih novina, koje su izlazile u Beču koja stotina Židova u uredništvu. Kod Fremdenblatt: 14. NeueFreie Presse: 18. Neuer Wiener Tageblatt: 20. Presse: 15. Wiener Tageblatt (službeni): 12. Ilustriertes Extrablat: 20. Vorstadtzeitung: 6. Deutsche Zeitung: 6. I u Hrvatskoj lijepo napreduje njihova akcija. Mnoge naprednjačke novine primaju masnih Stipendija. Ali to se ne iznosi na javu. Kod njih nema javnih zahvalnica; Židovi ne traže formalnosti. No zna se i onako... Na pr. za „Pkret". Na koncu, kad sravnimo sve, što smo rekli, izlazi, da imamo izuzev nekoliko indiferentnih listova samo katoličku i židovsku Štampu; narodnu i židovsku. V. Dužnosti katolika prema štampi: Krjepost je i znak velike pronicavosti, da čovjek u svakom položaju shvati svoju pravu ulogu i da ne ‘) L a r ć n o v a t i o n s o c i a l e c h r e t i e n n e , Dr, L. Dehon, 3. konfer. Le j u d a i s m e etc. par 1910. krene od cilja. Krjepost je, da shvati svoje dužnosti. A uvjeren sam da ih je svaki čitatelj shvatio prema štampi iz onoga, što sam rekao o njenoj va­ žnosti, njenoj moći, uplivu, naravi i ciljevima. A ipak ću i ja reći koju i to redom. 1. o dužnostima prema zloj i 2. o dužnostima prema dob'oj Štampi. Tako ćemo doći do bistrijih pojmova. U svakom radu čovjek mora imati jedan najviši cilj, prema kojemu će raditi i mora imati svoje nazore, s kojima ne smije nikada trgovati. To zahtijeva pojam značaja. Stalnost je znak uvjerenja i to razboritog uvje­ renja, koje ne trpi opreznosti. A glede dobra: quae participatio justitiae cum iniquitate et quae societas lucis ad tenebras?1) Stoga se mora s velikom revnošću držati prema zloj štampi i pravi katolik i pravi prijatelj naroda i pravi prijatelj napretka. Mora se držati prvo pravi katolik, jer mu vrijegja vjerska čustva; mora pravi prijatelj naroda, jer zle novine imaju većinom protunarodne težnje; ta zagova­ raju internacionalizam i kozmopolitizam kao i njihovi gospodari, Židovi i farmasuni. Mora i prijatelj napretka, jer zle novine ruše u prvom redu uvjete napretka, vjeru i moral, a s njima i duševno zadovoljstvo i materijalno blagostanje. Rezervnost, koju sam gore spomenuo, sastoji se u nepretplaćivanju i nečitanju — a to nije malenkost. Ko drži koju zlu, protucrkvenu novinu, potpomaže zločeste novine. „Da, vaša je pretplatnina potpora, koju joj pružate, oružje, što joj ga dajete; vaša je pretplat­ nina danak, što ga plaćate neprijateljima vjere i Crkve, da ih lakše svladaju".2) Niski su i maleni svi oni razlozi, kojim neki hoće da opravdaju taj svoj čin. Ako je to želja za širim pogledima u politici, reko sam, da im je politika nezdrava i da opsjenjuju čitateljstvo; ako je to neki instinkt kogjoja za moder­ nom naukom, znajte, ona vas kvari; ako je za pravom znanošću — tu je ne ćete naći. I ništa u njima ne ćete naći boljega i dotjeranijega nego u dobrim novi­ nama. Tek onako zvučnije je, kad se rekne da se čita n. pr. Pokret, Obzor i t. d. A to je polutansko nadimanje i uveličavanje, to je krivo shvaćanje samosvijesti i megalomanija. Duboko sam uvjeren, da take novine niko ne naručuje s namjerom, da postane gori, da se kvari. Bar u prvim početcima vodi svakoga želja za naobrazbom, znanjem, dakle plemeniti motivi. Ali se ipak kvari malo po malo, neopazice. Dobiva nove raz‘) 2) gutem Opitz in 11. Cor. VI. 14. Pismo Švajcarskih biskupa. M a c h t d e r P r e s s e i n u n d s c h l e c h t e m S i n n e . III. izd. str. 20. Verlag. Warnsdorf in Bohmen. �45 Noć se spušta. vratne nazore, a da i ne osjeti. Gutta cavat lapidem non vi; sed saepe cadendo... Zle novine vrše svoj upliv svagdje. U tom, čini se, ima dosta razloga da odvrati svakog kršćanina bilo od pretplaćivanja, bilo od čitanja zle, bezvjerske štampe. 1 posve naravski. Jer kao što oni zabranjuju svojoj djeci, da se mane zla društva, tako ide, da se sami klone najgoreg, — Štampe. Dapače moraju. Zlih novina ne smiju čitati po crkvenom zakonu. „Zabranjene su ne samo na­ ravnim, već i crkvenim zakonom sve novine, pe­ riodični* listovi i časopisi, koji imaju protuvjersku težnju i nastoje potkopati ćudorednost*'). To je negativna zadaća katolika, koja sama po sebi ne sadržaje sve. Nije dovoljno, da stojimo tek u nekoj odvratnosti prema zloj štampi. Treba da ju od svakle nastojimo istrijebiti i dobrom zamijeniti. Treba raditi za dobru. A kako? Pretplaćivanjem, potporom, suragjivanjem i oglasima. Istom ovo čini svakoga apo­ stolom dobre štampe. Djelovanje na tom polju može biti najrazličitije. Tražimo dobru štampu kod prijatelja, susjeda; gledajmo je uručivati seljacima, zahtijevajmo je u ka­ vanama, u hotelima; ne žalimo dati konobaru ni kojeg darka, pekšiša, kad nam ponudi koju dobru novinu ili kad ih nagjemo na kakovu u oko upadajućemu mjestu, a nada sve tražimo ih u našim čitaonicama i ukidajmo naprednjačku. Svaki član ima pravo dignuti svoj glas i svaki je dužan to učiniti. Napose svećenici, koji su većinom osnovatelji naših čitaonica po Bosni i Herce­ govini, ne bi smjeli biti u tom mlitavi ili kako bi se reklo blagi.2) Napokon, opet velim, kupujmo i mi i čitajmo. Bez dobre, katoličke štampe jesmo ko bez srca, bez životne snage. Osamljeni smo, neudruženi. U naj­ važnijim stvarima ostavljeni smo na milost i nemilost naših neprijatelja, koji pišu i rade s nama, što hoće; onako po volji. Bez štampe naše, katoličke nije nam moguć nikakav zajednički i intenzivniji rad. Bez nje nam neće nikad uspjeti provesti izbore, kako bi željeli, bez nje nam neće nikada biti moguće prodrijeti sa svojim zahtijevima, bez nje si nikad ne ćemo moći steći upliva u državi. Ignorirajući svoju štampu, igno­ riramo sami sebe i upropašćujemo. Stoga nju podignimo i sebe ćemo spasiti. „Slabi smo, ako je slaba naša štampa, jaki smo, ako je naša štampa jaka“. V Const. off. et munerum, br. 21. Index Iibrorum prohibitorum. Izd. Mechliuiae kod H. Dessain. 1897. 2) Koliko ima hrvatskih društava, koje su većinom franje­ vačkim nastojanjem osnovana i u kojima su Franjevci članovi, pa ipak tuj nećeš naći Serafinskog Perivoja. Na pr. Hrvoje u Mostaru, čitaonice: u Bugojnu, u Gornjem Vakufu i Busovači. Op. uredn. „Samo po jakoj štampi možemo mi ... katolici dobiti svoju moć. Ni broj katolika, ni broj njihovih poreza, ni opravdanost zahtijeva, koji nam pripadaju ušljed njih, neće nam pribaviti potrebnoga ugleda, nego samo štampa. Samo ono vrijedi u javnosti, Što je preko novina došlo u javnost. Pomoću bezsavjesne i opsežne štampe more nam danas šačica tugjinaca zapovijedati, ma da nas je na milijune, more nam stvarati zakone, more nas lišavati prava i otet nam crkve i razne ustanove, more nas isključiti iz svih javnih služba, profesura i visokih škola. Zato pridignimo materijalno naše listove. Time samo sebi činimo uslugu" J). Megjutim bacimo katkada pogled na naše nepri­ jatelje (kod nas reći ćemo na pokretaše) kao na pot­ puni kontrast! Oni neumorno rade za svoje; rade dje­ lom. Ne plaše se ničega samo da prodru sa svojim nazorima; žrtvuju i trud i novac. Prudentiores filii hominum razboritiji su sinovi ljudski, koji su se dali na zemaljštinu. A je li ko vidio njih, da se pret­ plaćuju na naše katoličke novine? Je li ko vidio njih, da su u tom ravnodušni ko mi? U tom mogu nam služiti za primjer. Ako se oni tako ustrajno bore za zlo — a ne očekuju plaću, ko­ liko se mi ^više moramo boriti za dobro, kad nam je za to obećano kraljestvo nebesko I Shvatimo samo svoju dužnost i radimo prema njoj! Radimo ustrajno! ’) Čas, leto Ii. št. 4. in 5, str. 241. Z a k a t o l i š k o č a s o p i s j e! (Govor P. V. Kolba). Dr. Gjuro Arnold: - Noć se spušta... Noć se spušta... i po kraju Kao sPjepa grede, Kroz staru joj halju sjaju Prve zv’jezde bl’jede. Sveta zvona, razigrana Sa čarobna krijesa Bruje: Slava! i Hosanna! Kraljici nebesa. Angjel sanj5 krila širi U zanosu n’jemu — I, gle, svjetom sve se smiri U slatkome dr’jemu. Samo strn u šuštu glasnu Poljem se talasa: Kao da se još i na snu Klanja majci Spasa. ------ v > -------- �46 Br. 3. — Serafinski Perivoj — 1910. Fra B. V— : Odgovor na ,,Istočnikov“ prigovor. ........ Na moje pisanje u „Ser af . P e r i v o j u“ o vjer­ skom indiferentizmu naše inteligencije, gdje sam se pri kraju dotako i Srpstva u Bosni, osvrnuo se je gosp. - im - - ank. u 24. broju „I s t o č n i k a”, zvaničnog organa velikog crkvenog suda za duhovne potrebe u Sarajevu. Gosp. se — im — ljuti, dijeli mi ukore i čak mi u svome osvrtu prijeti, jer da sam svojim člankom uvrijedio pravoslavno svećenstvo u ovim krajevima. Navaljuje drvlje i kamenje, da moje navode sruši i podmetne mi, na što ja nikad ni pomislio nijesam, te tako me ožigoše s mržnje na pravoslavni elemenat. Kad sam pročito onaj sastavak u „ I s t o č n i k u ”, reko sam u sebi: O m n e n i m i u m v e r t i t u r in v i t i u m! Mnogo vike a za ništa! Gosp. se — im - - nk. — nije trebo baš toliko uzbunjivati na eno moje pisanje. Ono Što sam ja «тко o pravoslavnima rečeno je o njima u javnosti Bog zna koliko puta u st6 varijacija. Megjutim gosp. - im - - ank - želi, da mu ja odgovorim i da mu dam razjašnjenje svojih riječi. Ni­ jesam prijatelj polemika, pa s toga ukratko „sine ira et odio” šaljem mu na onaj prigovor ovaj odgovor: 1. Prije svega moram izjaviti, da svojim pisanjem 0 hrišćanima, nijesam namjeravo vrijegjati pravoslavno svećenstvo kao takovo. Ja sam piso o vjerskom indi­ ferentizmu hrvatske inteligencije, pak sam samo upo­ zorio naš svijet, da živi u zajednici sa hrišćanima, koji se — barem po mom mnijenju — nalaze na skliskom putu k bezvjerstvu. Da sam se pri tom moro dotaknuti svećenika, kao javnih čuvara morala i religijoznog življenja u narodu, svakom će biti razumljivo. Prizna­ jem, da sam za to upotrebio dosta oštre izraze, nu takova je cijela rasprava. 2. Nigdje nijesam reko: da je j e d a n u z r o k 1n d i f e r e n t i z m a r i m o k a t o l i č k o g s v i j e t a i u t o m š t o su H r v a t i k a t o l i č k e v j e r e i z mi ­ j e š a n i sa h r i š ć a n i m a ”, nego sam samo upozorio na nazore, život i vladanje hrišćana, pa sam ustvrdio: „da n i j e mo g u ć e , d a to n e ć e u p l i v a t i na ž i v o t k a t o l i č k o g s v i j e t a ”. A ovo je nešto drugo od onoga, što gosp. - im - - ank. - tvrdi. Kaže se dakle, da bi mogo biti uzrok a ne da je već uzrok vjerskog nehaja. 3. Gosp. se - im - - ank. - na me dosta žestoko obara i sa nekom mi indignacijom prigovara, što ja tobože zamjeram pravoslavnoj inteligenciji, svjetovnoj i sve­ ćenstvu, da u narodu budi srpsku svijest, podučava ga o Srpstvu i t. d., te onda triumfatorski kliče: „Ра zar je to grjehota? Ili je to sramota? Nemoralno što­ god?” Sabur gjanum! Polako! Ta gdje Vi nagjoste u mom članku inkriminirane stavke? Ne zamjeram ja Vašoj inteligenciji, što budi srpsku svijest, jer moram biti pravedan, pa što tražim za Hrvate, to dopuštam i Srbima. Q u o d a e q u u m e s t uni, j u s t u m e s t a 11 e r i. Dapače Vas hvalim u tom i želim, da se u Vaš primjer ugledaju i Hrvati. Ali znate, što ja zamjeram? Zamjeram, da se narod s a m o s te strane podučava, a druga strana, moralna naime, da se zanemaruje; zamjeram, da se narodu o tim stvarima ondje govori, gdje bi moro o nečem drugom čuti; , zamjeram) što se u tom granice prekoračuju, pa se narod šovinistički odgaja. Podučavajte narod, osvješćujte ga, ali svojim načinom i bez pretjeranosti! — Nemojte se ljutiti na ovu bratsku napomenu, jer proističe iz srca, koje vam dobro želi. — Stavio sam u navodni znak „vjeru srpsku”, jer sam držo, kao što i sada držim, da je naziv „srpska vjera” megju apsurdima najveći apsurd. Hrišćanska vjera, pravoslavna vjera, grčko-istočna vjera, to su nazivi, koji imaju smisla, ali „srpska vjera”, to je za me nešta nerazumljiva. Zar Bugari, Rumunji, Grci i t. d. ne vjeruju istu vjeru kao i Srbi? Pa imaju li oni „srpsku vjeru?!” 4. Da katolička Crkva „ро svom ustrojstvu za narodnost neće da zna”, to je tvrdnja onako nabačena, bez smisla i temelja. Naša je Crkva k a t o l i č k a , t. j. općenita, za sve, pa nije vezana na pojedine narodnosti. Ali da katolička Crkva „ne će da zna narodnosti", t. j. da je neprijateljica pojedinih narodnosti, to kao što je neistinito, tako je i zlobno rečeno. Zar nisu cvale, a i danas cvatu, pojedine narodnosti u krilu katoličke Crkve ? 5. Nu gosp. mi se - im - - ank. - i ruga, što ja tražim od srpske inteligencije, nek podučava svoj narod 0 Bogu i vjerskim njegovim dužnostima. Nu čemu se rugati ? Nijesam li ja ovdje govorio uopće o inteligen­ ciji, bilo svjetovnoj ili duhovnoj. Pa sve, kad bi smiso te moje stavke stegnuli na samu svjetovnu inteli­ genciju, ne znam, što bi tu tako smiješnog bilo! Zar lajici, osobito vogje naroda, nijesu dužni riječju i pri­ mjerom putiti svijet na dobar i krjepostan život? Zar nijesu dužni strah Božji, kao 'početak mudrosti i sva­ kog dobra, narodu što dublje u srce usagjivati? Da, dužni su uz bok svojih svećenika i ovim se stvarima baviti. Priznata je istina, da se samo složnim i intezivnim radom duhovnoga i svjetovnoga staleža može postići narodno blagostanje kao i njegovo dobro vječno 1 vremenito. Ne mora baš lajik izvan svoje kuće katehizirati, ne mora u crkvi propovijedati, jer on može moralno dobro promicati i drugim načinom, pa i katehizacijom u svojoj kući, gdje mora kao što sv. Hrisostom veli, biskupsku dužnost vršiti. Ne kažem, da je u nas u tom pogledu sve dobro. Kad bi bilo sve o �Odgovor na ,.Istočnikov“ prigovor. 47 dobro i u redu, sjegurno ne bi se trudio pišući one vori o narodnim junacima, o narodnosti i politici, a članke o inđiferentizmu, gdje sam hrvatskoj inteligenciji malo o religiji i religijoznim dužnostima. spočitnuo, kako zlo radi, što je zaplovila pogubnom Napokon spadaju li onakovi govori u crkvu, kakav strujom vjerskoga nehaja. je „М. S.“ donijela? Nemojte me, dragi gospodine, 6. U naše inteligencije još nije tako daleko došlo, držati lašcem, denuncijantom i bezobraznim, ako sam da je Hrvatstvo sve, a vjera ništa. Istina je, da i kod samo javno mnijenje registriro o govorima po vašim naše inteligencije vjera hladi, omalovažuje se i sve se crkvama. Vi ste u Sarajevu, pa i ne znate, kako je više baca na stranu iz javnog i privatnog života. Ali sve po provinciji. Uza sve ste to mnogo u mojim zato smo eto mi svećenici ustali, da to zlo zapriječimo, očima izgubili od svoje ozbiljnosti, kad sam u Vašem da vjeri njezino mjesto sačuvamo. Mi činimo misije, osvrtu načito onaj pasus: „ci l j o s v e š t a v a s r e d ­ držimo konferencije, ustrajamo razna nabožna društva s t v o " kao tobože geslo jednog katoličkog reda. Ta i bratovštine, promičemo stare i nove uvagjamo po- je laž stoput pobijena, i vi ste u duši uvjereni, da je božnosti, a sve to, da se u puku sačuva što življa to podvala, koja se ne može ni čim dokazati. Pa opet vjera i religiozni život što više cvate. ТЧ koji je motiv se tim služiti i u javnost iznositi takovu klevetu, kako bio i onih mojih članaka o inđiferentizmu, ako ne taj, bi se to moglo nazvati? Nu megjutim na to ste dobili da se sačuva vjeri prednost i ne potiskuje se u kut doličan odgovori od „Vrhbosne", pa neću dalje da duljim. te se ne pretpostavi Hrvatstvu ili ičem drugom! Mi 8. Požalio sam prosti pravoslavni svijet, da zad­ opažamo dakle pogibelj, pa zato i radimo, da na vri nje utjehe vjerske ne prima, jer sam o tom dosta čuo, jeme uklonimo zlo. A kako je kod vas? Objektivni a i štošta po sebi opažo. Nijesam „žrtva mistifikacije", budite, pa ćete morati priznati, da se kod vas u tom kad sam to ustvrdio, nego sam imo za to dosta dobre mnogo više griješi, nego kod nas. Skoro, kad je ,Mu- razloge. Bio sam tri godine na selu župnikom. Imo savat" udario na Isusovo Božanstvo, na presveti oltar­ sam sela u župi, čiji su žitelji bili katolici i pravoslavni ski sakramenat, na ispovijed i t. d tko se cd vas na­ pomiješani. U tim selima vladala je epidemična bolest; kani da to osudi?1) A zar to nijesu temeljne istine ja nijesam tako rekuć imo mira ni danju ni noću, proVaše vjere i naše? Da je tko onako grubijanski udario vigjajuć bolesnike za vrijeme te bolesti, a pravoslavnog na Srpstvo, recite, bi li to ostalo bez reakcije? Pa svećenika nijesam nikad vidio u tim mjestima. Ne uopće vaše novine, makar se radilo o ne znam kakvim kažem ovim, da su svećenici baš krivi tomu. Oni bi istinama ili načelima, obima crkvam zajedničkim, samo valjda išli, kad bi ih svijet zvao. Ali zašto ih svijet ako se to pobliže tiče katolicizma, uvijek su pripravne ne zove? To je ono pitanje, u koje bi se trebalo du­ zadrti se o njega, to jest o katolicizam, zajedno sa do­ boko zadubiti?... Pa zar nije istina, da se za vrijeme tičnim istinama. Nije li tome najbolji primjer nedavno sedmogodišnjeg crkvenog štrajka na mnogim mjestima pisanje novinstva o F e r r e r u ? Bosne i Hercegovine u vašim crkvama nije niti ispovi­ koliko sam jedalo, ni krstilo, ni vjenčavalo, ni pokopavalo? A nije 7. Pita me gosp. im -ank. puta bio u pravoslavnoj crkvi, pa da znam, šta se tamo li istina, da dosta župnika stanuje u gradu, osim grad­ govori. Zar mora čovjek baš u crkvi biti, da zna, što skog župnika, a župa mu je daleko izvan grada? Gdje se u njoj govori? Zar baš samo ono, što vidi ili na tu može biti govora o pravoj pastorizaciji?... Može vlastite uši čuje i znade? Na čemu se osniva povjest, se dogoditi, a i dogagja se, pokraj najveće opreznosti zemljopis, pa i ista bogoslovija, ako ne na auktoritetu? i revnosti duhovnog pastira da tko izmakne neproviA koliko ste Vi puta bili u našim crkvama, pa da znate gjen. Ali ovdje nije govor o pojedinim slučajevima, da se u njima govori o biru? Nijesam iz prsta isiso2), nego o onom, što često biva. — Slučaj u Sarajevu niti sam radi većeg efekta podvalu proti čitavom jednom rasvijetlila je „Vrhbosna". narodu „izvalio", kad sam ustvrdio, da se u crkvam 9. Poznata je općenito stvar, da su pravoslavni ne govori ono i onako, što bi se moralo govoriti. u nas dosta zanemareni u vjerskoj naobrazbi. Zbilja Javna je to stvar, da se u vašim crkvama mnogo go- je istina, da se odveć malo mole, a valjda za to, jer i J) Dapače se gradom raznose vijesti, da je ono hrišćanin ne znaju se moliti, sve kad bi i htjeli. Zagjite u narod, i napiso- Ured. pa ćete se osvjedočiti, da istinu govorim. Kad dolaze 2) Nipošto, ta o tome slično pišu i druge novine. N. pr. u crkvu, koliko ostaju u njoj, i šta rade tamo? A ipak, „Kat. List" u 9. br. o. g. piše: „Početkom ove godine počeo je izlaziti list „Православље" namijenjen prostom narodu za po­ makar Vi znate, šta je molitva i koliko je ona nužna! uku u vjeri i kršćanskim vrlinama. Opće je poznato, da je U nas i najzatupljeniji zna moliti Očenaš, Zdravo Ma­ grkoistočni narod slabo ili nikako podučen u vjerskim istinama. riju, vjerovanje i pozdrav angjeoski >), pa te molitve U jednu ruku dosta slabo polazi crkvu nedjeljom, a da ju i polazi, ne bi čuo u svakoj parohiajalnoj crkvi duhovnoga poučenja svoga dušpastira, premda sv. kanoni tako jako na srce stavljaju dušpastiru propovijedanje riječi božje'. Ured. To slijedi i odatle, što se ne more o Uskrsu ni ispovijediti ni pričestiti, te ni vjenčati, dok ne znadne barem nužna nuždom sredstva i nuždom zapovijedi. Ured. �48 Br. 3. Serafinski Perivoj. — 1910. Često moli i kod kuće i u crkvi. — Navodi o ignoran­ Dr Tugomir A laupović: ciji seljaka u Španjolskoj, Francuskoj i Talijanskoj, kao Još jedan list fra I. Franje što su neistiniti, tako na stvar ne spadaju, jer govor je ovdje o našim hrvatskim krajevima, a ne o cijelom svijetu. Jukića. -------Prilog povjesti bosanskih Franjevaca. 10. Da su naši svećenici nekad iz praznovjerja nevine ljude bijedili, da su vještci i vještice, da su Prekapajuć bogatu ostavštinu i korespodenciju take ljude spaljivali — to je gosp. i m -------ank. velikoga našega biskupa Šunjića, nado sam se, da ću — nešto o tome u antikatoličkim knjigama čito, koje moći osvijetliti mnoge tamne stvari u životu, a osobito čitanje s katoličkim autorima nije nikada osvijetlio. zadnje dane slavnoga Jukića, što su i iza radova naših Što se tiče proste mase, istina je, da ima u našeg pjesnika Markušića i Škarice i moje studije o Jukiću svijeta nešta praznovjerja, jer uz sav napor i trud ne ostali još uvijek tamni i nepojašnjeni. Ali se moje može se sve iskorjeniti, ali barem ćete mi to dopustiti nade ispunile nisu. U čitavom moru najrazličnijih li­ da je toga mnogo manje, nego kod vašega naroda. stova našo sam jedno jedino pismo Jukićevo, ali ono Nu, da će katolik pred pravoslavnim svećenikom plju­ nam baca dosta svjetla u znamenitu akciju Jukićevu, nuti, ili još nešto nedostojnije uraditi, to prviput čujem da se pošalje memorandum želja i molba bosanskih u životu. Pito sam o tom i starije ljude, pa mi_____ nitko kršćana sultanu Abdul Medžidu, od čega dašto nije ništa nije znao kazati. I to mi je novost, da katolici bilo ništa, ali je Jukić u svom zemljopisu Bosne iznio smatraju nesrećom sastati se sa svojim ili tugjim sve­ te želje i molbe sam na svoju ruku, poprativši ih obi­ ćenikom. Dapače, protivno mi je poznato, da naš svijet latim komentarom. Da je taj smjeli čin doprinio mnogo drži da će mu blagoslov Božji doći kad mu je sveće­ tragičnom svršetku njegovom, nema sumnje. Evo pisma jukićeva biskupu fra Marijanu. nik u kući. Broj 13., kao nesretan ili fatalan broj, to „Mnogo poštovani Otče i dobročinitelju moj! je u narodu skroz nepoznato. Takova šta, ako se drži, Više vriemena prošlo je, da Vam ništa piso nisamt došlo je u inteligentniji svijet kroz knjige i novine. A većinom u tom je više šale nego zbilje. što slabo zdravlje, što mnogi poslovi to prepriečiše. 11. Nijesam nikad pravoslavne nazvo ,,propalicam“ Znam, da i Vi mnogo posla imajuć, volite, da Vam i „razbojnicima", nego sam kazo da zanemarenje reli- se često glava ne razbija s čestim mojim knjigama. gijoznog odgoja u narodu logičnom konsekvencijom Megjuto oprostite, što sam Vam i s ovom dosadan! ima za pošljedicu: paleže, kragje, razbojstva i t. d. A Iz priloženog ovdi pisma opazićete nekog Domorodnog to je istina. Oduzmite narodu vjeru i poživinčiliste ga; Društva namjeru, kako žele u svim nahijama nekoliko i napravili ste od njega ljutu zvije*. koja će sve trgat, potpisa učiniti, dva čovjeka pouzdana jednog rišćado čega dogje. Neke od tih posljedica na žalost opa­ nina a jednog kršćanina poslati s ovim potpisima žaju se baš najviše kod pravoslavnih. U ovom su kotaru najprije u Zagreb k g. B. (Banu Jelačiću), zatim u Beč, n. pr. tako pravoslavni zatjerali katolicima i muslima­ Biograd ovde uzevši preporuke u Carigrad — i s ponima strah u kosti s paležom, da im se ne smijć ništa moćju Internuncia Ruskog i Austrijanskog nastojati, da na žao učiniti; ne smije ih nitko odbiti od ukonačenja, Porta zadovolji narodnoj želji. jer se boje one, toliko put po njima izušćene izreke: U tako važnoj stvari nisam mogo propustiti, da „Potpali šokcu krila, pa će mekši biti", ili: „Potpali Vam ovu stvar ne javim, želeći znati šta Vi o tome vragu krila, da ne prse". Pa zar nije u pravoslavnih mislite? Ako mi Franciskani po običaju dosadašnjem u ustima i ona: „Tko se ne osveti, taj se ne posveti?“ stanemo naše od narodnih interesa cijepati, i samo što — U ovom su kotaru samo u jednom mjesecu pravo­ je naše cijeniti ’), to unaprijed znam, šta ćete mi slavni počinili s nožem u trbuh tri ubojstva, od kojih ‘) Do Gajevih su vremena bosanski Franjevci najveću jedno je odmah svršilo smrću, drugo je prouzrokovalo pomnju posvećivali oslobogjenju Bosne i Hercegovine ispod takovu bolest, da se smrt očekuje svaki čas, a treće osmanlijskog iga. Osloboditelja su očekivali do god. 1526. iz sretnim slučajem smrti nije donijelo. Prva dva izvedena kuće ugarsko-hrvatskih vladara, a od god. 1527. iz prejasnoga su na katolicim a treći na muslimanu. Ovakova šta, habsburgo-lotaringiskoga doma S toga su vazda s vladarima tih kuća općili, s njima se o oslobogjenju Bosne i Hercegovine dragi gospodine, ne može se odbijati na temperamenat, dogovarali i na njihov mig ustanke dizali, te njihovu vojsku jer i mi imamo isti temperamenat, pošto smo jedan potpomagali. Svjedoče nam ta osobito povjesti oslobogjenja narod i u istim klimatičnim prilkam živimo. O Mata- Jajca god. 1*163.-4., ratovanja kneza Eugena Savojskoga god. vuljevu : „Bakonji fra Brni" i „vjeri katolika u dogme, 1697. i ratovanja Josipa li. god. 1788. Od Gajevih se vremena kojih i ne razumiju", neću da govorim — na stvar počmu Franjevci u Bosni i Hercegovini u politici cijepati u dvije stranke, od kojih je konzervativna i dalje očekivala spasitelja ne spada. To toliko za sada, da gosp. im. iz habsburško-lotaringijskoga doma, a druga je zadojena ank. ne bi se zbilja utvrdio u misli e sam bio u prekosavskim školama Gajevim idejama radila o oživo„žrtva mistifikacije", kada sam one retke piso. tvorcnju velike Ilirije — kao što se može vidjeti i iz redaka �Još jedan list fra i. Franje Jukića. odgovoriti! „Nije tomu vrieme? Na nas to ne spada". Ali ja se od Vas nadam, da ćete mi utješiteljnije odgo­ voriti i spomenuto pismo u čemu vidite da je nepot­ puno ispraviti dostojat se. Učinite tu ljubav, te mi otpišite preko fra Ilije Katavića. Srećne Vam Božične blagdane i početak Nove Godine čestitam, Bog Vas poživio rodu i redu našemu na mnogaja Lieta! U Varcaru 14. Prosinca 1849. Ponizni Brat fra Frano Jukić“. Sasvim na drugom mjestu nego je ovaj Jukićev list nalazi se na nekoliko listova dosta nespretnom rukom i vrlo hrgjavim pravopisom ispisana „Uspomena stvarih važnih za izbavit Narod SIovjenski“, što bez sumnje stoji u vezi s Jukićevim pismom, a možda je i ono „priloženo", o čem u njem govori. Kako ta Uspomena lijepo crta tadašnje duševno raspoloženje i mišljenje one nekolicine ljudi, što su iskreno radili o olakšanju i prosvjeti našega svijeta, navest ću najglavnije tačke. Ponajprije se preporučava Slavenima, da se paze od oštre tužbe i nasrtanja proti v l a d a n j u i da metnu tamquam supositionem generalem da vlada hoće isti­ nito sklad i ljubav megju svim podložnim svojim; da hoće svima jednaku pravdu, da hoće da svi budu t r i z m e n i i p o š t e n i ; da se ne vrijegja zakoniti jezik niti narodni običaji ničiji; da vlast želi da se svi narodi prosvijetle i t. d. Zatim neka Slaveni pokupe uopće sve krivde, nepravde i zlobe, koje birokracija općeno čini, pak pokupiti što se god može više potpisa da to pomenutim načinom u svoje vrijeme prikažu Porti Nigdje i nikada da se i ne pokazuje i da se nema želja, da bi s?i Slaveni došli pod ruskoga cara nego suprotivno da se traži, kako bi se u narodu pro­ budila želja, da s vremenom sva četiri slavenska stupa, to jest poljski, češki i ilirski, budu tako nezavisni, kako sada i Rusi, u savezu da budu svi Slaveni kao što su sada Nijemci. 49 Neka Slaveni i u srcu imadu i s dvora svuda razglase da iskreno sve inorodne narode ljube bez ikakve namjere ugnjetavanja ili otimanja njihova jezika i zakona. I koliko god neprijateljska politika nastoji zavaditi i mržnju probuditi megju Slavenima i razli­ čitim manjim narodima toliko svi Slaveni valja da još više nastoje u ljubavi živjeti i s Talijanima i s Rumunima i s Albanezima, a tako i s Grcima, i ako je moguće i s Madžarima. Svi su ovi narodi osim Grka pod tugjom vlasti; svima neprijateljska politika stavlja pred oči i meće u glavu, da ako slavenski narod pri­ digne, da će onda oni pasti u gore, slavensko sužanjstvo. I kada bi zaista Slaveni tu budalaštinu u glavi imali, da ove manje narode kao pozoblju i požderu onda bi baš ovi narodi, u slogi s jačim slavenskim neprijateljem, mogli za mnogo godina produljiti mrtvilo i sužanjstvo slavensko, kako su ga i do danas pro­ duljili. Svu pomnju valja staviti, da sč utrne vatra ne­ prijateljske politike, koja proti duhu svetog evangjelja hrani, goji i potpaljuje oganj megju različitim ogran­ cima slavenskim te drži u svegjerncj zlobi hrišćane proti katolicima i katolike protiv hrišćana. Svi pravi domorodci Slaveni valja da stave svu pomnju, da se iz naroda iskorjeni nemoral, pijanstvo, lijenost, bezposlica, za sve pak igre, mehane i nepo­ šteni život. To otima svu cijenu, važnost i krjepost svakome narodu pa su te mane i poroci najsigurnija garancija gospodujućem narodu, ako će i malešan biti, da i dalje vlada nad daleko većim, ali pokvarenim narodom. Spartanci su svoje hcilote opijali, a i danas neprijateljska politika drži i goji nemoralnost u našem narodu. Znati imadu svi Slaveni, cfa su trn u oku Nijem­ cima. Oni se boje jedino Slavena, kojih ima do 80 milijuna. Sa svim ostalim manjim evropskim narodima Nijemac simpatizira, i što Slaveni sam ponijemčit ne može, to gleda da se prelije u ove manje narode pa ih uzima kao svoje orugje proti Slavenima. dra. Alaupovića, Što slijede iza ovoga Jukićeva pisma. Pošto Slavenski patriotizam i narodnost imadu biti mo­ je pošljednja stranka, kojoj je i Jukić pripađo, htjela svoj cilj ralni i razložiti po čem će se razlikovati od pretjera­ postići narodnim probugjenjem s pomoću škola i knjiže nih nog nacijonalizma njemačkoga, francuskoga, engleskoga. društava, a kašnje revolucijom, to je konzervativna st/anka u protivnoj uvidjela vratolomne ideje i to još više -pos’ije one Ove narode danas toliko zanosi njihov jezik, da su optužbe u Rimu, polag koje su bosanski Franjevci za onoga za nj pripravni činiti takove žrtve, kakove su činili vremena u Rimu oslikani kao ljudi, koji po Bosni šire propa­ stari kršćani i muslimani za Širenje svoje vjere i gandu sličnu revolucionarnoj francuskoj propagandi, koja se je zakona. propaganda „daleko proširila po Ugarskoj, Hrvatskoj, Slavoniji, Štujmo sve druge narode i njihovu narodnost, Dalmaciji, Srbiji i Bosni", kojoj je na čelu Ljudevit Gaj, te koja je poslala u glavnija mjesta L-undžije, da dižu narod na usta­ ali oprimo se hrabreno i snažno svima, koji nas ugnje­ nak i t. d. S toga je konzervativna stranka, dijelom, da pogibelj od tavaju i tminama drže i žele da ostanemo u nižem reda i domovine odvrati, dijelom da Rim o franjevačkoj ne­ stanju. Oprimo se onima, koji nas cijepaju \ zavagjaju vinosti osvjedoči, Jukićevu stranku u vratolomnim pothvatima i na hiljade načina lisičijom politikom nas traže rasta­ smetala, a Jukić je u tome nazrijevo nehaj za veliku Iliriju, za viti od druge braće slavenske, nijemčeći nas, madžareći narod i narodne interese To toliko, da nebi ko prihvatio Jui kad bi mogli, bi nas poturčili i pošćipetarili. kićevih riječi smiso prividni, mjesto pravoga. Uredn. �50 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1910. Ako se Slaveni ne otmu njemačkom jeziku, obi­ na istu. Uvidivši da na političkome i narodnome polju, čajima i velikom uticaju njemačkih škola, ostaju Sla­ nije mu moguće usnažene Hrvate, niti polatiniti niti veni u dvije strašne pogibli: izgubit će ne samo svoju predobiti, onda je svu borbu na bogoslovno i crkveno narodnu nezavisnost i staru diku, nego će izgubiti i polje prinijelo. Isto je tako arcigjakon Toma radio i svoju vjeru, koju njemački racionalizam grize i potko­ bio je zagovaratelj i kolovogja latinske stranke i đavo se uvijek najžešćim suparnikom i protivnikom zatočni­ pava. Tako je eto sudio i mislio naš čovjek u godini cima hrvatske zamisli, za vrijeme Guncela, arcibiskupa 1849.! Tako je upravo o prodiranju i bujici njemačkoj (1219—1243.). U naša doba, jedan učeni predavaoc staroslavenmislio i sam naš biskup Šunjić, kako je to lijepo opjevo u svojoj pjesmi „Prigovor izmegju dvijuh vilah štine’) nadovezuje, da su proti hrvatskome bogoslužju Slavjanke i Njemkinje". Mnoge misli kao da su upravo ustali kao bijesni latinski popovi u Dalmaciji i zapoispisane iz njegove političke pjesme, makar je kasnije djeli s hrvatskim pukom i njegovim svećenstvom živu od IX. do XII. štampana. To je samo znak, da su naši ljudi u ono borbu, koja je trajala puna tri vijeka još vrijeme jasno prozrijevali opasnost od sile njemačke vijeka, ali se svršila s hrvatskom pobjedom. i da nanizane misli nisu bile, samo u jednoj glavi roI u ova naša doba, гек’ bi, da se ponavlja borba, gjene nego da je to bio odjek općenoga mišljenja. Ko- kojaj'de za tim, da zatare svaki trag staroslavenske Božje liko bismo mi još danas, poslije 60 godina mogli da službe, ^ i se tvrdo nadamo, da svrhu naroda hrvatskoga iz toga naučimo! bdij ći s. apostoli Ciril i Metod, ne će dopustiti, da še zatrne ova narodna svetinja. Dobro opaža isusovac Lapotre2) da se je u radu i djelovanju s. braće Ćirila i Metoda osjetila potreba narodnoga jezika. Ta se je potreba Don P. Škarica: oćutjela osobito u podučavanju dahovnika, koji su se Ulomci iz rukopisa ,,(j]agolica u domaćem jeziku brzo mogli za svećeničku službu usavršiti, dok u latinskome i grčkome ne bi za godine i svećenstvo" s osobitim obi godine. žirom na starodrevnu župu 5 Poslije smrti s. Metoda u Moraviji, nastaše za njegove učenike crni dani. Progonjeni i rastjerani iz Poljice. Moravske, rasigjoše se i nastaniše u drugim pokraji­ 4. Nepristrani povjesničar orouČavajući uzroke nama gdje nastaviše pokršćavanje Slavena s propovije­ i zastoje razvitka glagolice u Dalmaciji od godine dima, s lučem evangjeoskih istina, s jezikom i obredim 1000. -1730., ima ih na žalost svesti na većinu spljet- staroslavenskim. I tako se' je, kao Što veli Tkalčić 3) skih metropolita i primasa, koji si; bili porijeklom i ovo bilje slavenskoga bogoslužja usadilo i čvrsto ukorosjećajim duha talijanskoga, a neprijatelji hrvatskome jenilo u hrvatskome narodu, da ga nikada neprijateljska Življu, i nevješti njegovu jeziku, ćudi i narodni; obi­ ruka iščupati ne može. čajima.1) Osobito se to ima razumjeti za iridesetgodišnjeg Očevidno je, da je> milost Božja bdjela nad apo­ mletačkog vladanja Dalmacijom kada su oni, da svoju stolskim djelovanjem s. braće u podignuću Slavenstva svrhu postignu, sve moguće radili — pače i biskupe iz mrtvila poganstva polugom narodnoga jezika i sla­ slavenštini protivne na biskupske katedre postavljali. venskoga bogoslužja. '♦rOr. Šurmin 2) još jasnije piše o Mlečanima. Da Nastali u sjevernoj Moraviji progoni proti s. braći Mlečani su radili protiva slavenske službe i protiva Cirilu i Metodu, te proti njihovim učenicima od nje­ hrvatskoga jezika. Dosta je spomenuti da Spljećani mačkih biskupa i njemačkoga svećenstva brzo odjeknu nisu smjeli birati svojih knezova i nadbiskupa, a bilo i u palmaciji od latinskih biskupa i latinskoga svećen­ je odredaba, da nijedan svećenik nije smio tumačiti stva,vkoje se je laćalo svakih sredstava, da iskorjeni svetoga Pisma na jeziku slavenskome, osim evangjelja u narodu i u crkvami svaku spomen na staroslavenski i poslanica; da nijedan svećenik glagolaš nije mogao jezik i obred. Još za živa prvostolnika s. Metoda, stao ga je biti član kaptola i svećeničkoga zbora stolne crkve u Spljetu. strastveno progoniti njegov podregjenik zloglasni biskup Latinsko je svećenstvo naziralo u slavenskoj Viking, koji je zbilja bio prav-i njemački zanešenjak, liturgiji najjače sredstvo protiva polatinjenja, pa eto i čovjek bezdušan, kako ga svi povjesničari opisuju. za što je ^nakom žestinom napadalo, a i sada napada*) Isti je znao lukavo zavesti najviše crkvene dostojan*) Milinović: Crtice Slov. Liturgije str. 160. i njegovo djelo: Knez Domaldo, str. 50—65. *) Dr. Šurm in; Povjest književnosti str. 69 —70. 9 M. Kušar; Predavanje glagolice str. 29. Senj 1897. 2) Lapčtre o. c. 8) T kalčić: Tisućnica ss. Apostola Ćirila i Metoda. �Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim obzirom na starodrevnu župu Poljice. 51 stvenike u Rimu, i obijediti s. Metoda kao krivovjer- Viking bez ikakve bojazni da će mu se otkriti njegovo nika. Viking sramotnim spletkami uznemirava s. Metoda spletkarenje opet pojavi u Rimu, i ohrabljen s onim i neprijatno snuje i izmišlja načine i sredstva svakojaka, prokletim patvorenim komadićem pisma, prinuka Papu kako bi istrijebiou Moraviji staroslavenski jezik i crkvene Stjepana V., da zabrani slavensko bogoslužje, jer da obrede. I zaista mu pogje za rukom iskaliti svoje je to bilo zabranjeno i od njegova predšasnika otrovno srce poslije smrti s. Metoda, na njegovim Ivana VIII. svećenicima, nemilo ili prognavši iz svoga crkvenoga Naš nam je duboki bogoslovac dr. 0. Marković područja. u svom djelu „Slavi e Papi" najizvrsnije predočio Svi domaći povjesničari, kao Račkt, Tkalčić, Mi- Vikingov Život. >) Doslovce pripisujem njegov sud iz linović ]) označuju Vikinga, koji je lukavštinom zapo­ hrvatskoga prevoda 0. Perkovića: „Viking postav sjeo biskupsku stolicu, kao tlačitelja slavenskoga biskup, upro se bio da spletkari Metodu, i da radi na bogoslužja. Nu ne progje dugo vrijeme stigne i njega zator slavenske Crkve. On bijaše tajno orugje franačke zaslužena sudbina u otkriću njegova licumjerskoga politike. Gotovo su nevjerojatne sramote, što je počinio. života i djela u crkvenome saboru pod predsjeda­ Njegovo ime u poštenu čovjeku potiče zgraženje i njem arcibiskupa Theotmara, gdje bude svrgnut sa gnjusanje, a u crkvenoj povjesti mjesto mu je megju časti i oblasti biskupovanja. onima, što su najviše obeščastili biskupsko dostojan­ Francuski učenjak D’ Avril2) lijepo Razglaba stvo. Bijaše u Rimu (880.) ujedno sa svojim Metropo­ povjesne uzroke protivnosti i upornosti proti s. braći litom ^(Metodom) nastojeći saznati sadržinu papine Ćirilu i Metodu u Moraviji glede uvedenja staroslaven­ poslanice... zlotvoren, kako bijaše, sastavi drugu pro­ skoga jezika i obreda. Još podrobnije i opširnije opi­ tivnu, da je papk zabranio slavensku liturgiju, dapače, suje značaj, ćud i narav Vikinga, toga previjanoga da je samoga njega (Metoda) zakletvom vezao, da je njemačkoga varalice; začetnika progonstva slavenske ukine u svojoj biskupiji. Potvori se je povjerovalo, a bogoslužbe u Moraviji i Panoniji, i kao patvoritelja bijedni Moravljani ostaše preneraženi. Razmahano papinskih pečatnica. progonstvo u Moravj i sjevernoj staroslovenskoga jezika Lapotre takogjer tvrdi, da je neki krivokletnik i obredih s istjerivanjem i raspršenjem učenika s. Me­ mletački pop Ivan i raskalašeni Viking uzrokom, da toda, nalikovalo je onome kasnijemu progonu u Dal­ je Svatopluk počeo progoniti ozbiljnoga Metoda.3) maciji. Rabljena ista ratila za iskorenu^e starosjovenA naš historik V. Klaić nadovezuje,4) da je gadna skoga jezika i bogoslužja sa strane latinskoga sve­ pohlepa njemačkih biskupa za slavenskom desetinom, ćenstva". koju tada izgubiše, potamjela im razum, To nam dokazuje i Farilati,s) koji nije ni malo Isusovcu je Lapotre-u pošlo za rukom pronaći u sklon Hrvatima, veleći, da je staroslavenski jezik još Vatikanu registar Ivana VIII., koji razjašnjuje spletka­ u svome postanku imao svoje napadače i nepri­ renje i djelovanje Vikinga r>). U prosudi i ocjeni La- jatelje. p6tre-ova djela uvažena „Civilta Cattolica" piše: u) б. Državni crkveni pokrajinski sabori u Spljetu U godini 885., kada su se po smrti s. Metoda zaplele godine 925., 928., 964., 1058., 1604., i 1705. nisu se stvari... i uništili izvori regesta Ivana VIII., tada se javno usudili izopćiti popove glagolaše ili ih udariti crkvenim kaznama; nu za to je latinsko svećenstvo RaČki : Život ss Apostola Ćirila i Metoda; Tkalčić: nastavilo progoniti staroslavenski i jezik i liturgiju, Tisućnica s. Apoštola Cirila i Metoda; Mdinović: Crtice Slovj. koju su sv. braća Ćiril i Metod raširili, a rimske' Pape Bogoslužja. potvrdili. a) D’ Avril: Le lutte des Alemands contre le Slaves. a) Lapotre p. 122: Mois autoUr de lui (Svatopluk) s’agitaient des intrigant venus de Г e’tranger un Venetien, come ce prčtre Јеап, h qui le serment ne cočitaient rien un'AIlemand come ce Viking, dont le nom est restć flćtri chez le Slaves. Pource flateurs, vivaient, des vices du prince, I’ austere Method ćtaint l’ennemi. 9 V. Klaić: Pripovjest hrvatske povjesti I. dio g. 1886. s) Lap6tre o. c. en no tes: a kome, figure an Registre du Vatican, et la fexte en est d’une clarte qui đefić toutque equiroque. *) .,Civiltž Cattolica" quod. 1106 a. 1896 p. 213 piše: Siamo ali’ anno 885 quando abbuiata la questione per la morte di s. M etodio... e per la distruzione dei documenti nel registro di Giovanni VIII, Vichingo, senza tema di essere scoperto, icomparve in Roma con quel maledetto pezzo di lettera falsa (Nastavit će se.) a farvi le sue prodezze a indurre Stefano V. proibire ii rito Slavo, appunto perche era stato proibito dal suo antestore Gio­ vanni Vili = , i, conf. Disquisitio Historica in usum linguae Slavonicae Dris. L. Petrović 0. F. M. Mostar 1908. >) P. Giovanni Dr. Markovič Ali Papi ad i Slavi Prevod hrvatski vrijednoga 0 . P. Perkovića. Dio I. str. 122-123. 2) Farlati t. III. p- 87. sed lingua Slavonica jam inde a principis suos detractores et advarsarios habur?> nec porro alios ех aliis habere desiit. �52 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1910. Tokom vjekova čovjek je dosta otkrio na tom polju, mnogobrojne otkrite zakone upotrijebio za svoju Bosanski pjesnik.*) praktičnu korist; a pri tomu istraživanju našo se pred Jaka uma, jače volje zastao je megju nama mnogim jako ukritim tajnama, koje, i ako mu nijesu Ne žaleći rane svoje a ona ga Živa peče; oduzele sveosve nadu, da će s vremenom prodrti Gledajte g a : nemirno je vrgo ruku po guslama, zastor, što ih sada obavija, pozivlju mu ipak u pamet Dalo mu ih od milosti, кб da kraj njih plakat’ ne će?! riječi nadahnuta pisca: „ D e u s t r a d i d i t m u n d u m d i s p u t a t i o n i h o m i n u m ut n o n i n v e n i a t A ne znate otkuda je i kamo će krenut dalje? h o m o o p u s , q u o d o p e r a t u s es t D e u s a b i ni ­ Baš ni ja vam ne znam reći, a da i znam, ne bih reko! ti o u s q u e a d f i n e m “. (Eccles. o. III. v. 11.) „ Bog Tek sam čuo, našom zemljom da ga dobri Usud šalje, je p r e đ o č o v j e k u s v i j e t da ga i s t r a ž u j e I da nam je davno- trebo, i da ga je plak6 neko. al i d a ne d o k u č i d j e l u B o ž j e m u ni p o č e t k a ni s v rh e.“ * * * Kraj Bobasa Hrvojeva i jajačke Megjed-Kule, Gdje prokletstvo sada cvati, kud je nekad slava evala, Izmegju tih ogromnih masa, koje plivaju u sve­ Nijesu se ovda gorče ni tužnije pjesme čule, miru najzagonetnije su one, što se zovu repatice ili АГ ni pjesme tvrgje vjere кб njegovih sa gusala Oni pravo mučilo i oštroumnim astrono’ učenim fizicima i hemicima, jer hoće reko Po varoših i selima, kud gospodska noga n bili Ja izmaknu zakonima prirodnim ili dajbar onim, U uboštvu i u »nraku, gdje su logom le?'' ‘čovjek i drugim opažanjem ujamčio i matema­ I onuda često gazi ne tražeći žnve tičkom izu o formulom. Kao vjesnik ljepšeg dana Običa no seNriisli — hoću reći prosti puk da je komet ili jrepatica ona vrst zvijezde, koja nam po­ Tvrdom vjerom i trpljenjem prok >tvu je u tra kaže osim sjajne tačke na nebeskom svodu, sjajnu kosu Što zavjetne knjige skvrni i mržnju sij jezgre, i manje više dugački sjajni i prozirni 0 slobodi skoroj zbori i ka... ;e vratit ku |to'; vuče ža sobom. Na ognjište utrnuto kraj oltara rinskijeh. Ovo mišljenje nije ispravno. Prava razlika izmegju Jaka uma, jač§ volje zastao je egju n ometa ili repatica i ako im se ime ујј\\гј — griva Ne žaleći rane svoje a от.а ga živa eče, te repatica s repom tomu protivi — i drugih planeta Gledajte ga: nemirno je vrgo runu po g u s la j nije u repu, jer neki kometi toga repa ne imadu,*) Dalomu ih od milosti, кб da kraj njih plakat ne će !?ј a drugi ga pokažu tek kada dogju u svoj perihelij, to jest kada se suncu približe. Razlika je u tomu, što se Gle, u cv’jetu mladosti je — i pušćo je suzu mnogu, komet kreće okolo sunca putem uformi elipse takovim A odsele koliko će!? — osim Boga ko to znade! ekscentritetom, da ga se izgubi s vida za nekoliko Pjesničke su zuze skupe a i drage našem Bogu, vremena, a opet se neke izgube s vida za uvijek, jer Možda da nam jednom za njih i slobodu staru dade! nam se više nikada ne povrate. Od starih vremena od kada čovjek motri nad *) Književnome prijatelju. sobom nebeski svod posijan zvjezdama, pa do današ­ njega dana mnogo se je mudrovalo o kometima, kao što i o drugim pojavima u naravi, mnogo se je nagaNešto o repaticama ili kometima. gjalo o naravi i postanku, o kružnom lutanju tih tjelesa, Prigodom povratka Haleyeva kometa. ali se je do sada malo-što o tim pitanjima uspješno Čovječja se pamet gubi kada stane da razmatra riješilo. nad ogromnim masama, što se tamo kreću u svemiru. Stati Aristotel, kojega su u tomu pitanju slijedili Sva ta nebrojena tjelesa, prama kojim naša se zemlja većinom svi filozofi do XVI. vijeka, a mnogi i poslije, gubi kao zrnce pijeska u širokoj pustari, podvrgnuti ubrajo je komete megju meteore, kao što su zublje su nekim stalnim zakonima, kojim se slijepo pokoravaju. sjajne grede (1татс'Л1а). Mislio je, da su kometi ishlaTe zakone od pamtivijeka čovjek ispituje, pGtnoću tri- pljivanje zemaljsko, koje se podiže visoko u zrak tu gonometričkih računa mjeri on duljinu nekih tjelesa, se zgnusnuje, da se naskoro opet raščine. Takove pomoću jakih dalekozora prati planete na njihovim pojave za to, da postoje samo izmegju zemlje naše i kružnim altovima, spektralnom analizom ispituje nji­ mjeseca (Lib. I. M e t e o r o l o g i c o r u m c . 7.). Ponski hovu narav i t. d.: muči se naporno ne bi li ušo u Eraklid, Metrodor ( k o d P l u t a r k a 1. 3. 2.) mislili trag naravi tih prirodnih pojava, otkrio zakone, kojim *) Po tom kometi i repatice, jer o b i č n o rep ili grivu su vladani, upozno uzroke, od kojih protječu. imaju, a ne, jer ga sve imajuBranko Strahimir Škarica �Nešto o Kometima. su, da su to oblaci obasjani suncem, kao što su duga (iris) kolobari okolo mjeseca i sunca i t. d. Čini se, da je pristajo uz ovo mišljenje i veliki inače astronom Galilej, koji je ovo mnijenje ispod prašine izvuko u svoje vrijeme. Da mimoigjem druga mišljenja, na­ pomenut ću samo Kartezijevo. Ovaj filozof mislio je da su kometi tjelesa poput drugih naših planeta, koji radi preslabe atrakcije i repulsije (centrifugalne i cen­ tripetalne sile) vučena su ta tjelesa i potiskivana sada od jednoga sada od drugoga središta u svemiru, tako da uprav lutaju bez stalna zakona, kao gosti, koji po­ sjećuju sada ovoga sada opet onoga prijatelja, koji bi ih svojom jačom snagom znao k sebi privući. Tychon Brahe motrio je godine 1585. kometu jedan cijeli mjesec dana i prvi je bio, koji je ustvrdio, da komet ne može biti kakav meteor u zraku - kako se je to općenito za toga vremena mislilo već je obnovio miso staroga Seneke, koji je nagagjo, da kometi moraju biti sve isto, što su i drugi planeti. Ovaj u svomu djelu „ Q u a e s t i o n e s n a t u r a l e s “ k. VII., piso je: „još je nepoznat ophod kometa, niti se zna, da li se perijodično povraćaju, kao što se po­ vraćaju drugi planeti, jer se kometi posve rijetko pojav­ ljuju; ali svakako njihov put nije tako neredovit i neisvjestan, kao što je put drugih meteora, koje potiskuje vjetar. Opažaju se kometi u različitim formama, ali im je narav jedna i ista. To su u opće zvijezde, koje su rijetko vidljive i koje prati nejednako svjetlo. Oni se pojavljuju svako doba godine i na svakomu mjestu nebeskoga svoda. Vide se naročito prama sjeveru. To su — kao što i druga tjelesa — djelo vječito prirode. Grom, krijesnica i druga svjetla u zraku prolaze i ne opažaju se, već onda kada padaju. Kometima je ozna­ čen redoviti put: oni se odalečuju od nas, ali ne iščezavaju." Kepler (f 1630.) je proučavo komete. Rezultati njegovih istraživanja dosižu do zaglavka, da kružnice kometa nijesu okrugle: dalje ne idu. Što Kepler nije otkrio, to su drugi otkrili na temelju glasovitih njego­ vih zakona, koje ću niže napomenuti. Evelij (f 1687.) je nešto dalje pošo i otkrio ne samo da se put kometa ugiblje okolo sunca, već da je u formi parabole. Nevvton (f 1727.) je na temelju obretih zakona Keplerovih pokazo, da kometi obilaze okolo sunca i da su podvrgnuti istim zakonima, kao što i drugi planeti, da opisuju u ophodu okolo sunca predugačke elipse, u kojima stoji žarište sunca. 2. G l a s o v i t i K e p l e r o v i z a k o n i . Kepler, glasoviti astronom, komu inače savremenici nijesu vra­ tili milo za drago, jer je umro u skrajnjoj bijedi, nije bio razumljen za svoga vremena. Htjelo se je da se rodi oštroumni matenatik Nevvton, koji je niogo shva­ 53 titi Keplerova djela i ocjeniti, kako valja prama nji­ hovoj pravoj vrijednosti. Zakoni su Keplerovi ovi: 1°. da se sv i p l a n e t i k r e ć u u e l i p t i č n o j k r u ž n i c i , u k o j o j s u n c e dr ž i m j e s t o j e­ d n o g a ž a r i š t a (focus). 2°. da je k r e t a n j e p l a n e t a s v e br že, š t o se v i š e p l a n e t p r i b l i ž a v a s v o m e ža­ r i št u, s u n c u ; t a k o da p o v o d n i c a (radius vector, k r o z j e d n a k o v r i j e me o p i š e j e d n a k u d u ­ l j i n u put a , š t o o b a g j e. 3°. da k v a d r a t i o p h o d u ih v r e m e n a s t o j e i z me g j u s e b e (odnose se) k a o k u bus i v e l i k i h osi u e l i p t i č n i m k r i v u l j a m a (elip­ sama). Ovo su zakoni, koji se smatraju i moraju sma­ trati bazom cijele gotove astronomije. Nakon dugog razmaka vremena od 21 godine, kroz-koje je Kepler umovo, opažo, računo; nakon dugog i ntenzivnog učenja mogo je pokazati učenom svijetu ove svoje zakone u nekim svojim djelima, naro­ čito u „ A s t r o n o m i a n u o v a se u p h i s i c a cel e s t i s t r a d i t a c o m i n e n t a r i i s de m o t i b u s s t e 11a e M a r t i s“ P r a g a e 1609. Neopisiv je njegoy zanos bio, kada mu je pošlo za rukom otkriti na astronomskom polju ono, Što je dugo i dugo tražio. Оп ovako piše: „Osam mjeseci otrag vidio sam prvu zraku sun­ čanu, prije tri mjeseca osvanuo mi je dan, napokon od nazad malo dana ugledo sam sunce najjačim svo­ jim udivljenjem. Ja sam van sebe. Hoću da se pohva­ lim mojim čitateljima, da sam ukro zlatne posude u Egiptu, da od njih napravim momu Bogu svetohranište onamo dalje od egipatskih granica. Ako mi evo opro­ stite, milo će mi biti; ako li me pak ukorite dobro­ voljno ću podnesti. Kocka je pala, ja objelodanjujem svoju knjigu Da li će ona sada biti čitana ili će je čitati budući naraštaj, meni je svejedno pravo. Ona će moći čekati, tko će je čitati. Nije li i Bog čeko 6.000 godina promatrača njegova djela. Ja dovršujem svoje otkriće, koje sam započeo prije dvadeset godina. „ Se r a q u i d e m r e s p e x i t i n e r t e m Respexi t t a me n et Iongo post t empor e venit". Želite Ii saznati za čas? Bio je to dan 8. ožuljka 1618. Zamišljena ideja, ali je tada bila krivo proračunana. Bila je odbijena. Povratila se opet na 15. svibnja jedrija i življa i razgnala je maglu s mojega uma. Ona je potvrgjena opažanjem__ Ovako se on izrazio u djelu „ H a r m o n i a mundi " . U drugim svojim dje­ lima proširio je, popunio i utvrdio ove zakone, o kojim govorim. Р �54 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1910. Kako je Kepler došo do ovih svojih rezultata ? On se je osobitom ljubavi bavio proučavanjem planeta Marksa. Ovaj je bio povodom njegovim otkri­ ćima. Što se je Kepler osobito bavio ispitivanjem Marks-a to je bila za Keplera prava sreća. Pošto je ophodna kružnica Mars-ova okolo sunca najekscentričnija od kružnica svih drugih planeta, i pošto se Marks dosta blizu približava zemlji, kada je u opoziciji, nejednakosti njegova obilaženja okolo sunca jače su, nego li one drugih planeta, za to ih je lakše i otkriti, nego drugih planeta. Premda je nova teorija Kopernikova o kretanju zemlje okolo sunca činila da iščeznu sve one kružnice, kojim je stari Ptolomej htio da tu­ mači planetarni naš sustav, a više ga je tim zamrsivo, ipak su ostali još neke pa ih je i sam Kopernik pridržo, jer su mu trebale, da protumači neke ano­ malije naših planeta. Kepler je prevaren bio mišlju toga vremena, da planeti obilaze okolo sunca u kru­ žnicama, takova je sebi predstavljo dugo vre nena i Marksa. Nakon mnogih i mnogin pokusa — o kojim on govori na tanko u s\om djelu ,,D e p l a n e t a M a r t e “ pošlo mu napokon za rukom da premosti jaku poteškoću, koja mu je stala na putu da se naime Marks okreće u kružnici okolo sunca. Našo je, da put Marksov okolo sunca nije u formi kružnice, već elipsa, u jednom žarištu, koje stoji sunce; da se Marks kreće tako, da povodnica (radius vectoD povučena iz svoga središta u sunčano središte upisuji ploštine raz­ mjerne vremenu. Ove svoje rezultate istraživanja Kepler prinese i na druge planete i prama ovim svojim teori­ jama objelodani godine 1626. tako zvane „ T a b u l a e R u d o l p h i n a e “, koje će se vječito opomlnjati u astronomiji, jer su sastavljene prama pravim zakonima svjetskog sistema, koje su istisle iz toga sistema sve one kružnice, koje nijesu za drugo služile, već da pometaju astronome u njihovih istraživanjima i da im pobrkavaju stvari sve više. Ako se metnu na stranu neke fantastične ideje Keplerove, čini se, da je on dosego do svoga otkrića ovim putem. On se je na prvom mjestu osiguro da jednakost angolarnog kretanja Marksova nije se mogla opaziti, već tamo negdje okolo točke, koja stoji dalje od središta njegove kružnice napram sunca. Pripozna poslije to isto i za našu zemlju, a na to ga dovede opažanje oMarksu, čija kružnica, budući radi veličine svoje paralakse vrlo zgodna da nam pokaže dimenzije okružnice naše zemlje. Iz ovih rezultata Kepler zaključi, da realno kretanje planeta nije jednostavno i da u mo­ mentima najjače i slabije brzine plohe opisane od povodnice u jedan dan jednoga planeta okolo sunca jednake su. Jednakost ploha on protegne na sve tačke kružnice, a to ga dovede do zaključka, da su plohe proporcijonalne vremenima. Kepler je opažo Marksa i u njegovim kvadraturama, i tu je vidio da Marksova ophodnica mora da bude neka vrst produljene kru­ žnice, čiji promjer udružuje tačke skrajne brzine. Odavle je sašo i zaglavio da se planeti okreću u elipsama. Pošto je Kepler ujamčio planetarne krivulje okolo sunca, nije bio daleko da pogodi i izvor odakle su ti zakoni potjecali. Ali još nije kućno čas, i ako se možda vrzalo po njegovom umu Što slična. Za toga s e j e htjelo poznavanje d i n a m i k e i infinetizimalnog kalkula, što je sve kašnje nadošlo. Stoga Kepler da se približi onom drugom otkriću, kojim se je proslavio neumrli Nevvtom, univerzalne gravitacije, s puta joj se udaljio, premda mu je bila pred očima ta gravitacija, koju je on kao kroz maglu naslućivo. On piše ovako: „Svako tijelo može mirovati ma bilo na komu „mjestu dok je osamljeno i izvan kruga, kojega drugoga „tijela. Teža ( g r a v i t a s ) je svojstvo zamjeničko izmegju „tjelesa, ušljed kojega oni se megjusobno privlače, kao „što se to opaža u magnetima__ Ako se snaga mje­ sečeva proteže do na našu zemlju, višim razlogom „može se kazati, da se snaga zemlje proteže na mje­ s e c i dalje. nema ništa materijalno bez te ž e .... „Teža nije upravljena prama središtu svijeta već prama „središtu okrugla tijela. Da zemlja nije okrugla, tjelesa „položena na njenoj površini ne bi padala prama istom „središtu. Dva tijela odaljena jedan od drugoga pri„bližali bi se jedan drugom kao dva magneta, a vre„mena približenja bila bi u direktnom od njihovih „masa. Da zemlja i mjesec ne bi bili pridržani u da„Ijinama, koja ih odvaja od neke žive snage ili koje „druge snage ovoj slične, nasrnuli bi jedan na dru„goga. Mjesec bi prevalio 53—54 puta a ostalo puta „bi prevalila zemlja. Da bi zemlja prestala privlačiti „vodu oceana, one bi se razlile prama mjesecu ušljed „privlačive sile mjesečeve. Ova mjesečeva privlačiva „snaga prouzrokuje plimu i osjeku....... “ Izmegju ovih velikih i krasnih ideja, kojim su pomiješane i pogreške kimerične spekulacije vidi se jaki i originalni genij. Za čudo je zbilja, da on nije aplikovo svoje zakone o eliptičnom kretanju planeta i kometa. On je osto pri starom mišljenju: kometi su meteori, kao što su drugi astronomi njegova doba mislili. Da se kometi okreću u vrlo dugoljastim elipsama pokazo je to Nevvton pa nakon njega Halley isto pi­ tanje doveo do izvjesnosti opažanjem kometa, koji evo ove godine dolazi da nas posjeti. 3. P o v r a ć j u li s e s vi k o m e t i p e r i j o d i č n o k n a m a ? Ako su kometi planeti, koji obilaze okolo svoga žarišta, sunca, u formi elipse čija je ve­ lika os neizmjerno dugačka, morali bi se svi kometi kad li, tad li opet k nama vratiti i pokazat nam se �Nešto o Kometima. vidljivi bar u svomu-periheliju (času, kada se najviše približi suncu). No zgagja li se to tako? Opažanja nam govore niječno. Kroz dvije tisuće godina opažala su se ova čudnovata tjelesa u svemiru, i ako su se mnogi kometi izmakli ljudskomu vidu naročito prošlih vijekova i bilježilo se u hronikama i u analima takove pojave manje, više vjerno prama darovitosti i oštroumnosti opažatelja. U popisima kometa, za kojih se znade, da su se pojavili, zabilježeno je okolo trista i osamdeset. Od svih tih nije se moglo opaziti, da nam se je i jedan povratio. Astronomi su se mučili — služeći se različitim metodama, a u najviše slučajeva nesi­ gurnim da mnogim od tih ^kometa izračunaju tra­ janje vremena njihova obilaženja okolo sunca. Nekim su izračunali okolo 419 godina kao kometu, koji je otkriven bio od Tebbuta, god. 1861.; nekim 1089 go­ dina kao kometu, što ga je otkrio Caswell godine 1860.; nekim čak 2611 godina kao kometu, što ga je otkrio Pons godine 1827. i t. d. Da li će se ti kometi opet nama pojaviti, ili su iza njihove pojave pošli u nepo­ vrat, tajna nam je. Tajna dakako, koja se ipak ne dade lako šljubiti s idejom: ako kometi obilaze u eli­ psama okolo sunca, zašto bi imali ići u nepovrat. Tajna, koja se ne dade u sklad dovesti sa idejom: ako su kometi neka vrst trabanata našega sunca, za što bi ga imali samo jednom posjetiti, pa mu za uvijek kazati ,,s Bogom" na rastanku Tajna, koja se takogjer kosi ujamčenim faktom, da se neki planeti povraćaju istim putem da posjete svoje stare znance, kao n. pr. Halleyev komet, koji je — što se znade — gost naš eto ima okolo 2.000 godina. Tajna, koja se može odgonenuti, ako se kaže, da su se neki planeti svojim putem razdrobili, kako se je to dogodilo po svoj prilici sa kometom Biela, a neki da će nam se povratiti, dok obagju svoju elipsu i prevale svoj ogromni put od koju hiljadu godina. 4. P e r i o d i č n i k o me t i , koj i su n a m se p o j a v i l i d v a ili v i š e p u t a . Do sada je poznato osamnaest kometa, koje su nam se pojavili više puta j kojim je bilo izračunano vrijeme ophoda, duljine perihelija i afelija, ekscentritet, duljinu parihelija i uzla uzlazećeg, inklinacije i t. d. Ovdje ću podastrijeti skrižaljku, u kojoj ću po­ bilježiti imena tih kometa, koji su se perijodično svojim putem vraćali. Dodat ću trajanje vremena njihove re­ volucije, označujući to vrijeme u julijanovim godinama i decimalima i zadnju godinu i mjesec, u srednjem vremenu Pariza, kada su se pojavili u periheliju. Ekscentritet pak inklinaciju ne ću dodati, jer mnogim od mojih čitalaca ne budući upućeni možda u elemen­ tarne početke astronomije, bio bih nerazumljiv. Br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. *)18 55 Ime kometa Eneke Tempel II. Brorsen Tempel I. Swift Winnecke De Vico-E. Swift Tempel Ia Finlay D' Arrest | Biela odlom. I. i „ u. Wolf. Holmes Brooks Faye Tuttle Pons-Brooks Olbers Halley T rajanje revolucije Zadnji prolaz kroz perihelfj 3.304 5.281 5.456 5.678 5.828 6.400 6.538 6.556 6.686 6.692 6.693 6.845 6.874 7.101 7.390 13.667 71.56 72.65 76.08 1901. 1899. 1890. 1903. 1904. 1901. 1898. 1900. 1897. 1866. 1866. 1898. 1899. 1903. 1903. 1899. 1884. 1887. 1910. Kuj. 15. Srp. 29. Velj. 24. Siječ.24. Siječ. 21. Velj. 14. List. 4. Velj. 17. Lip. 3. Siječ. 26. Siječ. 27. Siječ. 5. Trav. 28. Pros. 6. Lip. 4. Svib. 5. 1 Siječ. 26. List. 9. Svib. 16.; Da reknem nešto o nekim kometima, što sam ih gore nabrojio. Komet Eneke običajno se može vidjeti na durbin, dade se katkad i golim okom viditi. To se zgodilo naročito g. 1819. i 1822. Bio je prvi put otkriven g. 1786., otkrio ga je Miss Karolina Herschel. Kašnje gaje opazio Bouvard g. 1795., pa nakon njega Pons do dva puta i to u oktobru g. 1805., pa 1818. i Hutt g. 1805. Astronom u Berlinu, Eneke, ustanovio je perio­ dičnost, koja je sada po prilici od 3 godine i 111 dana. Ovaj se je komet k nama vratio g. 1828., 29., 32., 35., 38., 42, 45, 48, 52, 55, 58, 62, 65, 68, 71, 75, 78, 81, 85, 88, 92, 95, 98, 901, 904, 908, pa bi se imo g. 1912. opet k nama vratiti. Harakteristično je to u ovomu kometu, da se njegov put po malo skraćuje. To je dalo povoda dugim diskusijama, o uz­ roku, koji bi mogo biti, da se ovom kometu sužuje elipsa. Dugo će vremena razbijati glavu astronomi oko toga pitanja, da ga riješe, Bog znade, hoće Ii ga riješiti. Ovaj komet prošo je bio god. 1835. tik planeta Merkura, koji mu je u tomu momentu jako smeto na putu svojom privlačivosti i svratio ga s njegove staze, koju je on imo prevaliti, da se nije bio približio Merkuru.*) *) U ovoj skrižaljci ne ubrajam tri najnovija kometa. Ovi su bili otkriveni g. 1906. Jednoga je otkrio Brooks u Genovi, drugoga Kopft u Heidelbergu a trećega Ross u Melburnu. Da li su ovi kometi perijodični, ili su nam se samo ovoga puta pojavili da nas ostave za svegj, još se ne zna. Ne ubrajam ovdje kometa otkrita g. 1901. i još neke druge, a razlog je tomu, što se ne zna, da li će nam se opet povratiti. �56 Br. 3. Serafinski Perivoj. K o m e t B r o r s e n . Harakteristika ovoga kometa jest to, što mu preveć drugi planeti zanovetaju, koje on ne može mirno da prevali. Brorsen ga je otkrio g. 1846. Povratio Se je bio g. 1857. 68., 73., 79. Nije se vidio g. 1851. i 1863., kako se je moro vidjeti. Možda ga je koji drugi planet svratio s njegova puta. Njegov je oblazak sada proračunan od godina 5 i 1G7 dana. Prama ovomu računu moro se je povratiti god. 1906. Nije mi poznato, je li se povratio. Njegova dva uzla vrlo su blizu dvjema ophodnicama dvaju planeta i to: Danici (Venus) i Jupitru (Jupiter). Vjerojatno je, da on tada neće mirno proći, bit će jače, slabije po­ remećeno njegovo putovanje. K o me t Bi el a . Ovaj komet, koji se je ubrajo izmegju perijodične komete, može se sada iz toga po­ pisa izbrisati. Mo.ntaigne je bio prvi, koji ga je otkrio g. 1772. Pons ga je na novo vidio g. 1805 , ali o nje­ govoj periodičnosti nije bilo govora. Pojavio se je opet g. 1826. i prvi ga je opazia Čeh, austrijski časnik, Biela. Malo kašnje astronom Gambart izračuuo je vri­ jeme njegova ophoda i ozr^čio perijcd od g. 6.62 = 2417 dana. Ovaj se je komet povratio godine 1832. Kada se je povratio g. 1845. imali su čemu da se čude astronomi. Komet Biela nije bio to jedan komet: bijaše se prepolovio. Od njega postadoše dva kome:a manja, koji su u nekom razmaku odaljeni jedan od drugoga, potezali za sobom svoj rep. Obadva ta kometa prevaljivali su jedan i isti put, aii su se sve više i više odmicali jedan drugomu. Kada su se povratili g. 1852. bio se je jedan od drugoga podotio odmaknuo. Ovo je bio zadnji put, što smo mi vidjeli razdvojeni komet Biela. On se više nije k nama povratio u dva komada, već u mnogo hiljada komada, koje smo mogli opaziti u padanju krijesnica, mjeseca studenoga godine 1872. i god. 1885. Dakle se je komet Biela razmrsko u omanje komade, koji su nam se učuvali u krijesnicama? Da, do sada se to ujamčilo u četiri slučaja, da su krijesnice odlomci kometa. K o m e t B r o o k s . Ovaj je komet otkrio Brooks 6. srpnja 1889. Opet nam se je pojavio godine 1896. i godine 1903. Prvi put kada ga se je vidjelo pratili su ga četiri omanja fragmenta. Ophod mu je izračunan i iznosi god. 7 i 40 dana. Moro bi nam se pojaviti god. 1911., ako mu koji drugi planet ne pobrka stazu ili ga od nje manje više ne svrati. K o m e t Fa y e . Otkrit je bio 22. studenoga 1843. Ovaj se je komet povratio god 1851., 58., 65., 73., 80., 88., 95., 1902. Vrijeme njegova putovanja isprva se je računalo godina 7.44, kašnje je tačnije bilo proračunano i ujamčeno mu putovanje od 7 god. i 142 dana. Nadati se je, da će se povratiti u oktobru g. 1910. K o m e t Н а П е у . Ovaj komet, što nam se ove godine pojavlja, najglasovitiji je izmegju perijodičnih. 1910. Ovaj je komet bio povodom, da se utvrdi staro nagagjanje, da su naime i kometi podvrgnuti zakohima, kao što su i drugi planeti i da nijesu neke izttimne pojave, koje dolaze da nam javljaju Bog zna kftkove kobne udese. Astronom Halley proučavajući elemente kružnice velikoga kometa, što se je vidio god. 1682. došo je do zaglavka, da taj komet mora da bude isti što i onaj, kojega je opažo Kepler god. 1607, pa da mora biti identičan s kometom od godine 1531.—32. Halley prama ovomu ustanovio je svomu kometu i vrijeme ophoda okolo sunca od 7 5 - 76 godina i proreko povratak godine 1758. — Mnogi su to njegovo proricanje saslušali porugljivo; ali se je to proricanje, koje je oslonjeno bilo na tačnomu opažanju i ustrpljivom računanju, obistinilo. Halley je lego u hladan grob, njegovo se ime bilo možda i zaboravilo; ali jedne lijepe večeri na našemu obzorju vidjelo se je i neko svjetlo To je svjetlo bio komet Halley-ev, koji se je povratio bio, da potvrdi proricanje Halley-evo i da njegovo ime ovjekovječi. — Komet se je povratio u ožujku g. 1759. Moro se je opet povratiti godine 1835. i povratio se je samo tri dana kašnje nego su iznosili računi astronomski. Eto je proteklo 74 godine u studenom prošlom od kada je ovaj komet bio u periheliju zadnji put, i kroz ovo vrijeme astronomi su računali njegov povratak, Pontecoulardovi računi iznose, da će njegov dolazak u perihelij biti na 16. svibnja o. g. oko ure 23 po pariškom meridijanu. Ovaj je komet bio god. 1873. u afelu (najviša udaljenost od sunca) daleko od naše zemlje po prilici 5.000.000.000 kilometara, a 750 milijona kilometara dalje onamo od Neptuna u bes­ krajnoj prostoriji. Sada se sve više i više približaje suncu, a što se više približaje to je jača njegova brzina na putu. Suncu će se približiti do jedno 103 milijona kilometara, oko njega će obaći, pa će se od njega otisnuti u beskrajne daljine, da mu se opet povrati do 76 godina i 26 dana, ako mu se na tomu dugom putu - ne desi kakva nesreća, ko što se je desila Bielinom kometu, ili ga koja druga zvijezda ili planet bilo na­ šega sunčanog sustava bilo kojeg drugoga ne svrati i sustegne u svome trku i brzinu mu pospješi. Možemo se ipak nadati, pošto od nas odjuri Halley-ev komet, da će nam se opet povratiti i da će ga moći vidjeti, onaj, koji bude živio još 76 i više godina. Halley-ev je komet, koliko se dade znati dosta star, a stariji je i više nego se znade. Iz kitajskih Ijetopisaca mogli su astronomi kon­ statirati, da se je on pojavio g. 12. pr. Isusa prvi put, pa poslije g. 66. po Isusu g. 141., 218., 295., 373., 451., 530, 608., 684., 760., 837., 989., 1066., 1145., 1301., 1378., 1456. Ove godine pojavi se s dugim sjaj­ nim repom. Prema onomu, što o tomu kometu pišu �57 Ustak, savremeni pisci — i ako se u svemu ne slažu — moro je da bude i neobično velik i strašan i da mu je rep tako dugačak bio te je pokrivo dva zvjezdišta i to: Raka i Lara. Ovo dakako opisivanje mora da se uzme s rezervom. Tu je stalno utjecala dosta ugrijana fan­ tazija, koja je vidjela u Halley-evu kometu vijestitelja kobnog nekog udesa za Europu a možda i za cijeli svijet. Tim veće što je tri godine prije pao Carigrad u Turske ruke, a te godine i Muhamed II. došo s voj­ skom pod Beograd da ga osvoji. Ovako ugrijana fantazija, koja je gledala u ko­ metu neko otajstveno čudovište utjecala je na susjedne generacije; pa se je odatle učinila ona krasna legenda, koja je prešla i u ljetopise, kako je papa Kalikst III. svojim pismom naredio cijelom katoličkom svijetu mo­ litve da bi Bog oslobodio svijet od te kobne repatice i pogibeljna neprijatelja ispod Beograda. Pa opet druga legenda, da se je toga vremena i tom prigodom o podne i u večer stala zvoniti „ Z d r a v a Ma r i j a " . Ovim su produktima razdražene fantazije nasjeli i ljudi učeni i za astronomiju zaslužni, kao što su bili Orago i Flammarion. U stvari je bilo ovo. Kalikst Papa III. naredio je doduše da se moli sve kršćanstvo Bogu, ali ne za oslobogjenje strašnoga kometa, već za oslobogjenje od opasnoga Turčina i za pobjedu kršćanske vojske kod Beograda, koju je zbilja i postigla kršćanska vojska vogjena od Sibinjanina Janka i sv. Ivana Kapistranskoga. Pučko mišljenje da su kometi zlokobni vijesnici s jedne strane, s druge pak pogibelj turska i naredba papina da se moli združilo se je skupa, pa je nastala lijepo navezana pripovijetka: 0 Kalikstu III. molitvama, Halleyevu kometu i Turcima ispred Beograda. (Nastavit će se.) LISTAK. Dr. Jelenić: „Kršćanstvo je reb'gija Jekadence." Tojem otto jedne srpsko-hrvatske klike — i to one klike, koja si je uzurpirala svijetlo ime „Naprednjaka", te koja je i do sada presagjivala otrovne francuske, njemačke, češke i ruske biljke u lijepi vrt naroda, koji se zove „Antemurale christianitatis". I taj motto oni rabe i pod njim rade u čitavome svome djelovanju: u politici, u školi u uredima, u književnosti uopće — pa i u samome „Hrvatskome Gjaku", glasilu njihove napredne mladeži. I tomu su mottu oni skrupolozno vjerni, oni su mu vjerni u svakome broju „Н. Gj.“, a kupa vjernosti i došljednosti prelila se je u ovogodišnjemu 3. i 4. broju, gdje se megju ostalim nalaze hrvatskoj mladeži prikazane i kužne prnje iz „Antichrista", djela Frid. Vil. Nietzshea, sina protestantskoga pastora, a prikazo ih je niko drugi, nego F. T. Peroš iz Zagreba. A zašto je baš Peroš te njemačke prnje po „Н. Gj.“ razastro, da ih naša omla­ dina motri? Zaista, ne s toga, što on voli Nijemce ta pokretaši su magjarofili, Slavenofili a napose Srbofili. Drugi se dakle motiv ima tražiti, koji je na Peroša djelovo, da je tu uslugu hrvatskim sinovima učinio, a taj je, da im pokaže, da je bilo i da ima i takovih ljudi, koje protivni posprdno nazivaju ,,Ubermensch-ima,“ čiji filozofski „credo,, „stoji sa svim dogmama, koje pod firmom „apsolutnih istina" propovijeda crkva kršćanska, u takoj jasnoj oprečnosti"; koji su svojom „neumoljivom kritikom" dirnuli „u srce sve one, ko­ jima je ono, što je životu najštetnije istina, a što pot- pomaže volju za život — laž"; koji kao i pokretaši nijesu turali niti turaju „glavu u pijesak nebeskih stvari"; nijesu snatrili niti snatre o „svijetu s one strane dobra i zla, a koje je za pravo ,,ein himlisches Nichts."" A što će sve pokretaši s prikazom tih prnja postići? Puno i puno. Istina, oni dobro znaju, da neće od jedanput svu hrvatsku mladež zaraziti i okužiti Nietzscheizmom. Oni znadu da iole zdrav um neće moći poput Nietzschea zabaciti kršćansku nauku o milosrgju, 0 sažaljenju, o ljubavi svih bližnjih, o jednakosti pred Bogom svih ljudi, jer bi se tim ranio, jer bi učinio ono, Što mu se samoj naravi protivi; oni znaju, da će Nietzscheove nauke o Bogu kao „bogu bolesnih", kao ,,pauku“, kao „izrodu dekadence", nad kojim gospodare najbljegji izmegju blijedih „metafizici", udariti na silno negodo­ vanje, jer nas je Gospodin stvorio na svoju sliku te jer je uprav za to naše srce nemirno, dok ne počine u Njemu; oni znaju, da će Nietzscheovo bezbožno mni­ jenje o Isusu kao da bi on promijenio svoju nauku, da je dulje Živio — prouzrokovati na njih viku i mržnju, nu oni na sve to ne paze. Oni su zadovoljni 1 puno su i puno toga postigli ako za sada barem neke slabiće u vjeri od vjere odvrate, ako druge sa­ blazne, ako treće uvjere ili barem u sumnju dovedu, da je „kršćanstvo religija dekadence, da je ono suzilo ljudsku spoznaju, da se s modernim naukama ne slaže, da je intolerantno" i t. d. I tako pokretaši ne miruju, crv njihov ne umire, on jednako podgriza stupove Isusove zgrade u Hrvatskoj. A mi? — Ili drijemamo, �58 Вг. 3. Serafinski Perivoj. — 1910. ili spavamo, ili si sami strančarenjem grobove kopamo. Ljudi, zemlja pod hrvatskim katolištvom propada, opći se poplav primiče, ura je već dvanaesta, prenimo se! F. E. М.: Talijanski katolički gjaci prema sv. Franji. I u Italiji, toj prijašnjoj zemlji svetaca, lijepo napreduje sada — u vrijeme modnog i kao običajnog bezvjerja katolička misao. Osobito megju gjaštvom! Ovih je zadnjih godina baš i divno manifestirana! Svegjački kao i pokrajinski sastanci bili su česti. Prošla g. 1909. nije bila iznimkom, pače pokazala je jaču samosvijest gjaka; oni su listali povjest, u njoj našli pravog vjerskog i socijalnog reformatora i njega odlučili slijediti —* stupajuć u njegov red. 5. septembra držo se je prvi sastanak kat. umbrijskih gjaka i to baš u Asizu. To im se mjesto najzgodnije činilo: „Sveti je Franjo gorući svijećnjak vjerske i socijalne akcije" — tako pisaše sv. Ocu, a današnje vrijeme treba baš toga. Na ovom se nijemu možemo najbolje oduševiti. Imame primjer. Kad se je svršio kongres hodočastili s>' na grob sv Franjej gdje su mu u znak ljubavi i udivljenja po’ožili srebrno srce. 26. septembra imali su u Pesa' j i makijski gjaci svoj prvi kongres. Megju rezolucijama ima i ova: „Sastanak znajući, da je idea< Asiškog sjeromaha bio uvijek idealom kršćanstva i demokracije, i znajući takogjer, da će raširenje njegova trećeg reda moćno pomoći našu mladež u širenju tog ideala, pozivlje svu mladež naše udruge, da se zadoje mišlju sv. Franje, upiše u njegov treći red i kao taki, da rade u društvu". „L’ O r i e n t e S e r a f i c o " od 30. novembra do­ nosi, da se je držo sastanak mladeži i biskupije vicenske, koja želi riješiti uzvišeni program kršćanske demo­ kracije". Zato se silno oduševljavaju piše L’ Oriente — za našeg sv. oca, koji je u tom bio pravi apostol. Uzeli su ga za uzor i proglasili ga svojim posebnim zaštitnikom. Oni hoće, da treći red bude urediteljem savjesti kod mladeži a iza tog učinili su rezoluciju, da će promicati kod mladeži treći red sv. Franje. Lijep znak: Lav XIII. reče jednom*): „Ја sam uvjeren, da ćemo trećim redom i raširenjem franje­ vačkoga duha spasiti svijet. F. E. M.: Romanticizam ili modernizam? Polemika nje­ mačkih katoličkih literata. Otkako je ojačala samo­ svijest njemačkih katolika — tamo iza Kulturkampfa, nasto je veći interes za katolčiku beletristiku. Ona se činila tako jakim faktorom, da promiče kršćanske ideje i načela: Svijet je osjetniji na lijepo i zabavno, nego *) Vidi: Le Pape et le Tiers-Oidre. (Actes de sa Saintetć Leon XIII.). Str. 62. Allocution 8., 12. ožujka 1886. Par P. Pascal. Roubaix 1894. na dobro i ozbiljno. Za to 'dobro više djeluje po.-redno. Pomoću ugodnoga... I katolička je beletristika lijepo evala No imala je nesreću u svom razvoju : oslabiše je oprečne struje. S početka nije se dublje zalazilo u stvar i nije bilo tako uočitih disenzija. Jfdan je u opi­ sivanju volio realizam ili verizam, dok drugi romanticizam. Stvarala su se razna djela i tek možda u kritici da bi se nabacilo: bolji je ovaj smjer od onoga. No od 1898., kad Veremundus izdade svoju bro­ šuru: „Steht .die katolisehe Belletristik auf der Hčhe der Zeit“ i zatim 1899.: „Die Iiterarischen Aufgaben der deutschen Katoliken" pogje stvar na gore. Osnovaše se razne struje sa formalnim programom i pot­ punim uvjerenjem o ekskluzivnoj valjanosti njihovoj. Jedna je, ako možemo reći modernistička, kojoj na čelu stoji Veremundus Karl Muth, čovjek jake individu alnosti, koja je moćna pridobivati, a druga je konzer vathna s vogjom R. v. Kralik. Obe imadu svoja gla­ sila. Prve je „Hocnland", a druge „Gral", koji je ujedno službeni organ „Gralbunda", komu pripadaju veoma uvaženi književnici: Franz Eichert, Edvard Hlatky, Karl Domanig, Kralik i dr. Megju njima je vječna po­ lemika. Ti pojavi bili bi po našem mnijenju psihologičko nepojmljivi, ako bi se radilo samo o vanjskoj formi: treba li slijediti u umjetnosti realizam ili romanticizam, idealizam. Može biti dobar katolik i onaj, koji nosi odijelo najmodernijeg kroja. Iz te usporedbe lako se shvaća opravdanost gornje tvrdnje: I zbilja! G. Muth ne govori, da katolička umjetnost mora biti u tom smislu moderna, što joj se je slobodno okoristiti svim modernim iznašašćima, da čim ljepše istakne u njoj katolička načela, nego naprotiv, da se u umjet­ nost ne smiju uplićati konfesije ili dapače sve uopće vjersko. (Uzor takve umjetnosti smatra se roman J e s s e u. Ma r i a , od Enrike von Handel-Mazzeti, koji nema ni antikatoličke ni antiprotestantske tedence, premda obragjuje sujet iz reformacijone dobe.) Da smo pogodili njegovu miso, dokazuje nam najno­ vija njegova brošura: „Die Wiedergeburt der Dichtung aus dem religiOsen Erlebnis. Gt danken zur Psychologie des katholischen Literaturschaffens" (1909). Tu on zastupa mnijenje, da treba lučiti život i religiju, Crkvu i kulturu: umjetnost je stečevina narodna ili bolje sviju ljudi. Dakle? On ima na dlanu svoj za­ ključak, koji megjutim uključuje jednu veliku nelogič­ nost. Muth je katolik uvjereni, ističe da taki moraju biti svi, da moraju čuvati svoju vjeru, svoj moral, a amo nije ništa, da katolička umjetnost imitira modernu, koja traži ljepotu u moralnoj bijedi perverznih ljudi. Uz to zahtijeva jednu nemogućnost: Nemogućnost je, kad hoće, da umjetnik bude ravnodušan ili dapače protivan onomu, što najviše obuzima njega samoga, njega čitavoga, bistvo njegovo. �Listak. Kralik lijepo pobija njegove nazore („Die Katolische Literatur bevvegung der Gegemwart“ 1909.) Umjet­ nost je osjetno prikazivanje vječnoga i uvijek i posvuda znamenitoga, jer je i to uvijek lijepo. To pako vječno jest religija. Zato je i religiozna umjetnost zahtjev es­ tetike, makar u tom smislu, da je protureligiozna umjet­ nost i areligiozna umjetnost nepotpuna i neklasična. Dopustili se to — logično se mora dopustiti, da lite­ ratura bude katolička — konfesionalna, jer je katolici­ zam najveći pojav religioznosti. Uz to je najveći ideal čovječanstva — po svojoj unutarnjoj vrijednosti i či­ stoći ! Dubljih i čišćih i savršenijih ideja nije iznijela nijedna druga konfesija, ne će ni iznijeti: jedini kato­ licizam ima na sebi Božanski harakter. Da umjetnost mora biti narodna, ko što naglasuje Muth, naravno, odobravaju i Gralovci, ali iz tog izvode jedan dokaz za se. Umjetnost mora biti narodna, da, no pošto je narod religiozan, mora biti i religiozna, u onom smislu, u kojem je narod religiozan. Kod nas je katolički, zato i umjetnost mora biti katolička. Ovi reci pokazuju, da je mišljenje neoromantičara, Gralovaca mnogo opravdanije. Jeli i njihov generalni smjer ? Naravno ! Ali ipak oni prave jedan ekstrem. Pivo tvrde, da sva umjetnost mora biti religiozna, a drugo jako se zagrijavaju za staru romantiku, koja nije jedino valjani literarni smjer. Religija je moćni faktor ljudske kulture, ali nije jedini. Ona ima u sebi mnogo ljepota, ali ih ima i u drugim stvarima. Dakle? Tako je i s romanticizmom. On mučno da se uz­ drži. Realizam krči sebi put. I jer u umjetnosti snažno okuplja sve sile življenja, ima za se budućnost. Dr. Jelenić: Borba o etimologiji Mmise“ Profesor Ivan Holub (Weidenau, Šleska), izdo je u listu „Korespodenz-Blatt fur den Klerus Osterreichs" raspravu, u kojoj dokazuje, da je riječ ,,misa“ nastala od grčke riječi jua-rf^ov ili циатгјркх = otajstvo ili otajstva i ,,sacer“ ili ,,sacra“ = svet ili sveta. Po Holubovu je mnijenju to bilo tako, da se je iz p u c n ja uzelo |лиа, a iz „sacra" ,,sa“, što sastavljeno zvoni ,,myssa“ = mysteria sacra. Svoje mnijenje Holub obrazlaže ovako: Gjakon iz sv. straha niti je htio niti smio pred katehumenima izreći pravo ime presv. žrtve, koje je iz početka bilo ,,misterium sacrum.'* Po tom je i ime presv. žrtve pripadalo k „arcanum disciplinae.** Slovo „у“ ne pravi nikakove poteškoće, ono se je moglo lasno pretvoriti u ,,i“. Zatim slične kratice u ono vrijeme nijesu bile neobične, jer je tako sastavljeno i Mamenerthum = Mani matrem Nerthum i mnoge druge. Napokon slično su i Židovi iz strahopočitanja Boga nazivali „Adonai'* mjesto ,,Jahve“ Prema tome bi gjakonove riječi „I t e mi s s a est.!*‘, koje je govorio katehumenima iza didaktičnoga dijela mise, 59 značile : ,,lte, misterium sacrum est“ = ,,Idite, počima sv. otajstvo**; a izraz bi ,.missa sacra** bio pleonazam. Holubovu je raspravu ugledni magjarski list ,,Egyhazi Kbzl6ny'* prikazo svojoj publici i pozvo ju, da se o toj Holubovbj hipotezi malo zamisli. Od toga vremena evo već 3 mjeseca, da magjarski učenjaci o tome u „Е. K.“ razglabaju. Szirtes pobija Holuba i dokazuje, da je riječ ,,missa“ židovskoga porijekla — da dolazi od ,,mincha“ = jestvena žrtva, kojom se riječju u Malahije, proroka u I. poglavlju okršćava žrtve N. zavjeta: „I na s v a k o m e mj e s t u p o s v e ć u j e se i p r i k a ­ z u j e se i m e n u m o m e p r i k a z a n j e č i s t o mincha.** Mal. I. Tu su židovsku riječ Latini prekro­ jili po svome kalupu, a iz toga je prekrajanja nastala riječ misa. Drugi opet učenjaci, megju kojima se nalazi i sveučilišni profesor dr. Zubriczky, brane najopćenitije mnijenje o etimologiji mise, polag koga bi riječ misa imala doći od latinske riječi „mittere** = „poslati**. Polag ovoga bi mnijenja gjakonove riječi: „Ite, m i s s a e s t,“ što ih je iza didaktičnoga dijela mise katehumenima go­ vorio, značile: „Idite, otpušćanje je“ ili vrijeme je da se otpustite, jer je vaš dio presv. žrtve gotov. Latin­ ska riječ „missa" ili je u smislu ,,missio“, kao i „egressa" u smislu „egressus** što dolazi u sredovječnim spo­ menicima ili particip, kome se mora dodati „oratio** ili „oblatio** ili ,,hostia“. Uistinu Holubova je hipoteza majstorski izvedena, nu ona sve da privuče sebi i pristaše hipoteze, koju slijedi Szirtes, neće moći u kut potisnuti hipoteze, koju s većim dijelom bogoslova drži i brani dr. Zubriczky. VJESNIK. Proglašenje ustava u Sarajevu. Dne 20. II. obav­ ljeno je u prostranoj dvorani zemaljske vlade progla­ šenje toliko iščekivanoga ustava za Bosnu i Hercegovinu. Proglašenju je, što ga je obavio sam poglavica zemlje preuz. gosp. Marijan Varešanin od Vareša, prisustvo­ valo činovništvo, zastupstvo raznih konfesija i korpoporacija te mnogi novinari i mnogobrojni narod. Pro­ glašenje je završeno s poklikom Nj. Veličanstvu „živio!**, s pucnjavom topova i salve-a. Kakovu sve sreću pro­ glašeni ustav katoličkoj Crkvi u Bosni i Hercegovini nosi, ne ćemo da proričemo o tome će skora bu­ dućnost pokazati. Jedno je samo jasno, da je na žalost nas katolike ustav našo najnepripravnije od svih kon­ fesija. Bog dao te ujedinjeniji pristupali izbornim ža­ rama i na buduće zasijedanje, nego li smo pristupili na proglašenje ustava! Javna rasprava. Na 7. su ožujka bogoslovi nad­ biskupskoga sjemeništa u Sarajevu po svome običaju držali u čast angjeoskoga doktora sv. Tome Akvinskoga javnu raspravu. Rasprava je bila iz specijalne �60 Br. 3. Serafinski Perivoj. — 1910. dogmatike i ontologije. Kao uvod raspravi služio je krasni „Panegirik sv. Tomi“, što ga je sastavio i Čito vel. g. Antun Bakula, a zatim je slijedilo 7 teza iz dogmatike, od kojih su za tu zgodu odabrane: 3. „Deus absolute immutabilis est tum in perfectione entitatis tum in decretis voluntatis suae" i 1. „Revelatione divina docemur, Deum, rerum omnium principium et finem, naturali humanae rationis lumine e re­ bus creatis certo cognosci posse." Katoličku je nauku branio č. g Prgomet, a napadali su čč. gg. Ribičić i Majurić. Iz ontologije je ortodoksiju branio u 4. i 3. od 8 teza č. g. Halili, a napadali su ga č. g. Divić i Benković. Branjene su i napadane teze: 4. „Interna re­ rum possibilitas non pendet a divina potentia neque a libera Dei voluntate" i 3. „Conceptus entis praedicatur de immediatis suis interioribus analogice." Rasprave je završio č. g. Grgeč s raspravom: „Što valja znati o Vul­ gati?" S uspjehom su prisutni otišli vrlo zadovoljni, jer u tako teškim predmetima nitko nije ni jčekivo okretnost 30-godišnjega Duns Škota iH Tome. Po na­ šemu skromnome mnijenju za takove zgode ne bi išlo uzimati toliki materijal, jer 15 teza, ako se hoće sve­ strano obraditi, dostatna su materija 2 i 15 javnih rasprava. Generalov komisar za fie.cegovinu. Kako iz Rima u Mostar javljaju generalovim je kom; aroi hercegovačku franjevačku redodržavu post p 0 . Bo facij Vidović. Vidović je dobro poznat, ko iovjek poletan, razborit i agilan. Rodom je iz Dobroga, župe Vidoške. Bio je kapelanom, redodržavnikov>n. .tajnikom, župni­ kom i lekturom bogoslovije te gvardijanom punih 6 godina, a sada je opet Župnik. Godina je četerdesetih. Na peru je poznat osobito iz disertacije „Uzroci i po­ sljedice vjerskoga indiferentizma", koju je lani u „Seraf. Perivoju" otisko. I druge je mnoge članke piso po raznim novinama, pod koje se iz skromnosti nije po tpisivo. P.o. Vidoviću na velikome povjerenju čestitamo! Sarajevski se ,,IstoĆnik“ zabrinuo, što ,,u Trakiji i Makedoniji megju mnogobrojnim tamošnjim bu­ garskim naseljenicima vrlo živo rade na uniji latinski misijonari", koji najviše uspjevaju ,,u eparhijam; iraklijskoj i jedrenopoljskoj". Uspjehu uzrok nalazi u tome, što se iz ovih mjesta unijati lako mogu koristiti zašti­ tom papskoga legata u Carigradu"; što misijonari blagodare „krajnjoj prostoti Bugara" i što Bugari „ne umiju da razlikuju pravoslavnog sveštenika od rimokatoličkih redovnika, Lazarista..." Bog dao te u ovoj brizi „Is­ točnik" došo do uvjerenja, g nam je svima skupa po­ raditi, da bude samo jedan pastir i jedno stado! filozofična. Čitavo je vodstvo ovih sjemeništa sve do sada bilo u rukama biskupa. U mnogim je sjemeni­ štima u dolnjoj Italiji podučavanje palo na najniže grane. S toga je Pijo X. izdo ustanovu, kojom je ta sjemeništa reformiro. Pošto su gimnazijalna sjemeništa pohagjali i eksternisti, razvila se je, kako „К. Kirchenzeitung" od 3. ožujka javlja, u talijanskome saboru 0 tim sjemeništima čitava debata, koja je išla za tim da se vlada umiješa u vodstvo sjemeništa. Protiv sjemeništa je govorio izopćeni svećenik Romolo Murri, vogja slo­ bodnih zidara Fera, te Calda, vogja socijaldemokrata, a branio ih je Meda. Na 17. veljače zaključeno je, da država providi kvalificirane profesore za eksterniste tih sje­ meništa i da vodi nazor obzirom na zdravlje. 0 redu­ ciranju sjemeništa još nije ništa zaključeno. Promeijaliziranje pučkih škola. Pučke su škole u Italiji do sada bile u rukama općina. Sada je država odredila, da se te pučke škole stave pod nadzor i vodstvo talijanskih pokrajinskih vlasti. To je prvi ko­ rak, da te škole dogju u vladine ruke, a kada dogju onda je kaioličkome harakteru u njima odzvonilo, џ slobodnozidarskome, socijaldemokratskome, i drugih iste bagre zazvonilo. Papa blagoslovio poljodjelske banke. Skoro su talijanske katoličke poljodjelske banke učinile megju sobom savez. Papa je novome savezu pošlo svoj blagoslov S protestantizma na ateizam. Njemački iu pro­ testanti sa svojom neprestanom težnjom za emancipa­ cijom od vjerskih spona, došli do ateizma. To nam najbolje dokazuje znanstvena statistika grada Berlina, što je skoro izašla. Polag ove se statistike god. 1904. u Berlinu od 47.200 djece 5800 nije nikako krstilo; od 20.730 brakova nije se 7.388 pred pastorom sklo­ pilo; od 32.000 umrlih 17.000 nije se po crkvenom obredu pokopalo. Drewsovo predavanje 0 Isusovome bivovanju. Kako „ K b l n i s c h e V o l k s z e i t u n g " u svome broju od 17. veljače donosi skoro je prof. Drews kao član monističnoga saveza u Berlinu držo senzacionalno predavanje 0 Isusovome bivovanju. Drevvvs, čije su ideje iz njegova djela „Die Christusmyte“ poznate, niječe, da je Isus Hrist ikad opstajo. Hristov je kult polag Drevvsa u Palestini bio i prije kršćanske ere a potječe iz štovanja Jozue, koji je Židove uveo u obećanu zemlju. Prvi je bio Pavo, apostol, koji je ži­ dovskoga i poganskoga Spasitelja personificiro. Ovo je svakako jedno od najsenzacionalnijih, ali i najglupijih Promjena. Ove će godine franjevačka promjena predavanja; jer ne samo crkvena, nego i svjetska za bosansku redodržavu biti 16. travnja. povjest Isusov opstanak tako jasno dokazuju, da se Borba proti katoličkim sjemeništima U Italiji su to u današnje doba osim Drewsa ni najveći crkveni katolička sjemeništa ili gimnazijalna ili bogoslovna i neprijatelji ne usugjuju zanijekati. �Listak. Borba za crkvu u Rusiji. U Rusiji se od dulje vremena vodi u Opolju borba izmegju raskolnika i katolika radi jedne crkve. Ta je crkva iz početka bila katolička. Sedamdesetih godina katolici budu silom prevedeni na rusku državnu vjeru S toga katoličko svećenstvo god. 1877. crkvu zatvori. Meg'utim god. 1890. budu katolici prisiljeni i crkvu raskolnicima pre­ dati. Za rusko-japanskoga rata bude 30. travnja go­ dine 1905. proglašen zakon, kojim se je zajamčila slo­ boda vjere i savjesti. Tu su prigodu prisiljeni raskol­ nici izrabili, te su se odmah povratili na katoličku vjeru. Istom su prigodom oni iskali od cara otetu crkvu, nu car je stvar pređo dumi. Pošto je duma sa stvarju otezala, to je predstojnik Opolja, dne 4. pro­ sinca 1907., tu crkvu pređo katolicima. To je dalo povoda nekim delegatima, da su še 9. veljače u dumi na opoljskoga predstojnika oborili, nu uzalud mi­ nistar je predsjednik interpelacije zabacio. Kardinal Mercier i belgijski filozofi. Profesori belgijskih sveučilišta svake desete godine običavaju davati nagradu onome piscu, koji napiše najbolje filozofično djelo. Ove je godine nagrada zapala kar­ dinala Merciera, koji je svoje djelo napiso na temelju nove sholastike. Mercierovo je uagragjenje tim zna­ čajnije, što je jednoglasno zaključeno, prem je megju onim, koji su mu nagradu odobravali bilo takovin fi­ lozofa, koji su protukršćanskih načela. Merciero’. o je djelo već prevedeno na engleski, francuski, njemački, ruski, talijanski, španjolski i portugalski jezik. A kada će se prevesti na hrvatski? Isusov kip u megjunaroduoj hašku] palači mira. Izabrani sud za uspostavljenje mira izmegju Čile i Ar­ gentine u Americi svoj je cilj postigo — on je te dvije države pomirio. Na uspomenu toga izmirenja udlačile su te dvije države staviti na 4200 ni. visokome brdu — AndeS ogromni Isusov kip. Megjutim argentinsko društvo „Ргорасе1* zamoli ministarstvo, da se taj kip stavi u dvoranu megjunarodne haške palače mira. Ministarstvo |e na to pristalo i votiralo u tu svrhu 30.000 franaka. Novi apostolski vikarijat u Egiptu. U Egiptu je do sada bio za katolike latinskoga obreda samo jedan apostolski vikarijat, kome je na čelu bio aleksandrijski biskup. Sada je Pijo X. podigo još jedan vikarijat sa sjedištem u Kairu. Novi vikarijat dobio je ime od nil­ ske Delte. Prvi će mu vikar biti mons. Duret, pitomac misionarskoga lionskoga sjemeništa, koji je već otišo iz Egipta u domovinu, da primi biskupski red, a odavle će se o Uskrsu vratiti svome stadu. Kardinal Lu<?on osugjen na 500 franaka globe. Kardinal Lugon,.remski nadbiskup osugjen je na 500 fra­ naka globe, što je s ostalim biskupima izdo 14. rujna 61 p. g. poslanicu protiv francuskih neutralnih škola. Nu i to će koristiti katoličkoj crkvi u Francuskoj. Davno je Tertulijan progoniteljima Crkve doviknuo, da je krv mučenika sjeme kršćana. Ferrerove škole u Španjolskoj. U Španjolskoj ima škola, koje se zovu „slobodne škole". U ovima se je školama za Ferrera predavalo po njegovom sustavu. Prigodom pobuna radi Ferrerova pogubljenja, te su škole bile pozatvarane, a španjolski su biskupi kašnje dali na Moreta, ministra predsjednika molbu, da se te škole više ne otvaraju, nu ali badava. Liberalni mi­ nistar predsjednik Moret Ferrerove je škole opet otvoro. KNJIŽEVNA SMOTRA. Dr. B lažević: Dr. Rudolf Vimer: Muka Isusova. Zagreb, Tisak Antuna Scholza, 1910. 16.° str. 266. Cijena K 1. Hrvatska je literatura za jedno djelo bogatija ; za djelo, koje je prvo ove struke a ujedno i sa svake strane uspjelo. Pisac nam je iz drugih svojih djela poznat, te se nijesmo drugome ni nadali, nego da će nam takovo djelo dati, koje će nas zanimati, kao što je to pisac ovdje i postigo. Djelo se dijeli u tri glavna odsjeka. U svakom pojedinom nalazi se više poglavlja, u kojima nam pisac onako živahno predstavlja pregorku Spasiteljevu muku. Prvi odsjek na maslinskoj gori, —str. 5 .-4 6 . opisuje Spasiteljeve muke u vrtu, Judino iz­ dajstvo i napokon uzroke zašto su Židovi ulovili Isusa. Drugi odsjek str. 46.- 173. — vodi nas u Jeruzalem i ondje motrimo šta sve neprijatelji proti Isusu rade, kako na Njeg lažu, samo da ga smaknu, što su i posti­ gli. Treći napokon — dio str. 173. —266. — stavlja nam pred oči zadnje i najgore poruge našega Spasitelja na Kalvariji. Pisac nam čitavu muku tako predstavlja, kao da ju očima gledamo. On nas zna svojim stilom zanijeti, dapače do suza ganuti — n. pr. poglavlje „bičevanje", str. 132. Čovjek se čitajući to djelo ne može nekom posebnom čuvstvu oteti. Pisac je vješt! On umeće povjesničke, pravničke, asketične primjetbe i time čitavom djelu neki posebni harakter daje. Pa ovo je uprav ono, što djelo tako začinja, da ga jedva iz ruke pustiš. U kratko djelo je sa svake strane uspjelo, a cijena mu je posve malena. A kako je poznato, da naš narod uz korizmeno vrijeme osobito rado Isusovu muku — plač čita, ’) dobro bi bilo, da mu se i ova knjižica preporuči, jer će u njoj mnogo pouke naći. Pa i samim propovje­ dnicima djelo će biti od velike koristi. Zato smo piscu zahvalni, da nas je ovakovim djelom obdario, a mi ga svima štovanim čitateljima našeg „Perivoja", naj­ toplije preporučujemo. l) Mogli bi i naši samostani gdje se i onako uz korizmu Isusova muka na latinskom jeziku Čita, ovo djelo nabaviti. �62 Br. 3. - Serafinski Perivoj. — 1010. Na str. 16. čini mi se, da je pogrješno, kad se glagol zadovoljiti meće s akuzativom u onome smislu, u kome je ondje stavljen, n. pr. „da zadovolji pravdu Božiju, Boga.“ Zatim na str. 17. ima tiskarska po­ grješka, kad se veli, da je „Mojsija razbio zlatno tele pločama" te bi moralo glasiti razbi tele s pločama ili razbi tele i ploče. Ali ovo su malenkosti. Dobro bi bilo, da nam je pisac na kraju pridodo i slavno Isusovo uskrsnuće, ako i jest izvan sfere, za koje smo sjegurni, da bi ga bio onako živahno kao i sve drugo opiso, nu on se je valjda htio držati strogo granica. Djelo ponovno preporučujem ! J. Markušić: Josip Milaković: „Iz slavenskih lugova'*. Naš dobri pjesnik, Josip Milaković zadužio nas je dosada već ne samo lijepim izvornim pjesmama, nego i pre­ vedenim sa slavenskih jezika. Kad imamo pjesnika nadarena, koji nam čestoput pruži na dar uspjelih proizvoda svoje mašte, to je pjesniku čast, a narodu uživanje; a kad imamo pjesnika, koji je neumoran u prevagjanju izabranih stva^ iz stranih literatura, to je prevodiocu žrtva, a narodu zadužbina. U današnja vremena, gdje se od moderna čo .jeka iziskuje toliki opseg općenite naobrazbe, da se to jedva sustigne u 12— 16 godina naporna učenja, teškom će mukom tkogod postići i poznavanje modernih stranih jezika; što bi mu bilo sasvim potrebno, ako se kani dati na rad veće književne važnosti. Stanje naših knji­ ževnika, a osobito pjesnika, na neki je način u tome oteščan, što imademo nedovoljan broj prevoda čestite strane literature; pa tako : dok bi koji Talijan, Francuz, Englez ili Nijemac još za vrijeme svojih nauka kao usput pročito silu najvrsnijih djela stranih literatura bez napora u svom materinskom jeziku, dotle Hrvat ne bi mogo mnogo šta važna iz strane knjige pročitati, nego je prisiljen još mnogo godina učiti tugje jezike, pak onda istom čitati - i kašnje još samostalno raditi. Prema tome, nama je veoma potrebno prevagjanje vrsnih djela iz stranih književnosti, čega dosada malo imademo. Ali to prevagjanje mora biti s prodiranjem, pošto mi nemamo velikog broja vrsnih prevodioca, pak barem ono, što prevede, nek je najvrsnije. Milaković u tome smislu pravi zadužbinu za pjesnički svijet nas Hrvata, što nam marno prevagja lijepe komade iz strane knjige, osobito iz češke; kao što to dokazuje i ova najmanja zbirka prevedenih pjesama pod naslovom: „Iz slavenskih lugova", koja će za pjesnika sačuvati lijepu uspomenu. U ovoj se zbirci najvećim dijelom nalaze pjesme od čeških pjesnika: Vrhlicky-a, Jana Nerude, Heyduka, Čecha i mnogih drugih; za tim imade nekoliko pjesama iz lužičke, poljske, ruske i slovenske književnosti. Za prevode same možemo reći, da su dobri, premda imade stihova, koji hramlju n. p r.: u „Elegiji" od Vajansky-a ne valja stih: „А za tih kut kolibice" (osmerac); niti valja stih: u „Ciganovim guslama" od Vrchlicky-a: „Ne boj se, što g6 si tako". Bit će još nekoliko slično gragjenih stihova, što se mož donekle ispričati tim, da je pjesniku bio time oteščan poso, jer je prevodio u izvornom metru. Isto je tako reći, da Scholzova tiskara nije po­ kazala ni velike volje ni majstorluka, a ni vrsnoće svojih slova, kad je ovu knjigu lijepe pjesničke vrijed­ nosti opremala. Knjiga se preporučuje sama. Dr. fra Eterović: Škola bez Boga ili škola s Bo­ gom? P o u č n a s t r a n i c a n e d a l e k e p r o š l o s t i . P r e t i s k a n o iz »Hrv. S t r a ž e « . S e n j 1909. Pisac nam u ovome djelu u 24 strane krasnim stilom prema sjegurnim vrelima riše borbu i pobjedu belgijskih katolika (g. 1879. do 1884.) za vjerski značaj škola. Pisca su na ovaj oris potakli i u našoj domovini učinjeni po­ kusi, da se škole sasvim riješe religije i religioznoga upliva. Prcporučamo! v 0. Radoslav Glavaš: Život Isusa Krsta. Mo­ s t a r , 1908. Ovo krasno djelo obljubljenoga i čuve­ noga pisca o. Glavaša za sada samo oglašujemo i od sr>:a ga preporučujemo, a kašnje će se ,,S. Perivoj" na nj pobliže osvrnuti. 0. Urban Talija: Socijalna demokracija prama socijalnom pitanju. S a r a j e v o , 1909. Ovo djelce sa­ držaje niz članak, što ih je pisac god. 1909. u „Hrv. Dnevniku" objelodanio. Preporučamo! Dopisnica uredništva. H r v a t s k o g o n d ž e . Vi ste mladi vrtlar, kome štogod posadi, s južnom bujnošću raste. Nu mnogo je toga što treba okresati, popuniti i dotjerati. Vremenom će te i sam upoznati, a sada Vas samo na neke mahne upozorujem : Obilujete tako­ zvanim „trpancima", koji su bez smisla i jedino radi metra stavljeni. Humanisti su se za klasicizmom toliko zanijeli, da su nebo nazivali Olimpom, a BI. Dj Mariju lauretanskom Božicom. U Vas na to malo podsjeća ona u: ,,N a o p r o š t a j u " : ,,N a s k o r o ću k l i k n u t : S B o g o m o v o m s v e t o m P a n t e o n u . . . " i ona u „ P r v o m s v i b n j u " : „ D r a ž e n e g V e n e r i n o s ­ m j e h z o r i n e ž a r e s e g r u d i . . . " U ostalom držite se one zlatne: Odležana jabuka bolje miri. Pozdravljam Vas kao primca 5 talenata, kome se krasna budućnost smije. Z dravo! R. 0 . S t e e 11 o n, P a (A m e r i k a). Željno smo sve ure­ dili. Hrvatski Vam pozdrav! „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Šarajevi i. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Tiskara i litografija l*H VO G LERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (K om anditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih ’Hfcanka, - ■ kao: matica kršt. .п, matica kru. ° matica vjenčanih, matica umrli’*, protokola, crkvenih ^na i exhibita, krstnih, vje čanih i smrtnih listova i u pojedinim arcima ili j solidnom uvezu, u vlasci knjigovežnici. Službenih V ven?** 11 c Posluga bk za. Mi ujred m^ i a m a . Cijene umjerene. шп i\m\, kao V, papira i svi,, pisaćih vdtrebsf<oa. Tiskanice potrebne u posln novoga ženitbenog dekreta ,„Ne temere“ mogu se dobiti u tiskari \ VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) ćemaluša ulica m . i iHercegovini Najstarija knjigotiska Preporučuje molitvenika, p poslova, što ukusnom djela, brošura, kao i svih zasjecaju sa ije cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske naručbe obavljaju se brzo i točno. Slagaći stroj „TIPOGRAF". ХЈ Brzojavi: Vogler, Sarajevo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b9a72310ca46fbe650ce0f888fa0e35f.pdf f3834aab559d6463513fb7683097fd22 PDF Text Text Perivoj serafinski LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4. SARAJEVO, 16. TRAVNJA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) OKRUŽNICA : 1. Redodržavništvo Franjevaca Bosne Srebrene . . 63 B) OLANCl I PJESME* 2. Juraj Božitković: Crte iz povjesti francuske filozofije*...................................................................64 3. Anka Topićeva: Kip pjesme . . И ................ 68 4. Fra J. B ić: Sv. Franjo Asiški i protestanti . 68 5. в. Markušić: Himna visočkih gjaka ■ • • . . 70 Talija: Nešto 0 repaticama ili kometima . LISTAK ' VJESNIK. E) KNJIŽEVNA SMOTRA. № i u i Sarajevu. Pri fuv« r treko K 350.000. anidćuje ili sa bez ikakvih poreza i odbical Kupuje i prodaje sve vrste pi ; ’ vrste domaćeg i stranog kovanog I papin og nov. ' po najpovoljnijim cijenama, isto 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja Л г -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO -- G R A G J E V N O D IO N IČ K O D R U Š T V O U S A R A JE V U DIONIČKA GLAVNICA K 500.000' MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Josip pl. Vancaš. Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu TVORNICE ETERNITA najboljeg materijala za pokrivanje krovova. -»■ ■ r ) u Spijltu, Trstu i Celovcu. �Tiskanice potrebne u posln novoga ženitbenog dekreta „Ne temere“ mogu se dobiti u tiskari VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4. SARAJEVO, 16. TRAVNJA 1910. GOD. XXIV. Redodržavništvo Franjevaca Bosne Srebrene. S v i m pp. oo. g v a r d i j a n i m a i ž u p n i c i ma p o z d r a v i s e r a f i n s k i b l a g o s l o v . Cilj je utje­ lovljenja našega Gospodina Isusa Hrista bio melioracija stanja na sliku Božju stvorena čovjeka. I dok je u jednoj osobi i Bog i čovjek Isus Hrist stanje duše poboljšo, stavivši ju u stanje milosti, koja čovjeku po sv. sakramentima kao po kakovim kanalima silazi, nije se ni njegova tijela zaboravio, reformiravši svojom Božanskom naukom njegovo socijalno stanje. Po pri­ mjeru Isusa Hrista, koji je ne samo učio nego i činio radili su kroz sve vjekove sveti muževi katoličke Crkve i na polju duševnoga spasenja i preporodu njihovoga socijalnoga stanja. Ovim velikanima, pre­ draga braćo, i crkvena i svjetska povjest pribraja i Utemeljitelja našega sv. reda sv. Franju Asiškoga. Sv. Franjo živa je slika našega Gospodina Isusa Hrista; on je prava personifikacija evangjeoske nauke, primjer života i nesebičnosti; on je sav jedno veliko srce prema bijednicima; on je uzor i poticalo svima onima, koji, dok na temelju sv. Evangjelja sebe po­ svećuju, drugima pomažu koji ne samo sebi živu nego i drugima koriste. Povjest ne poznaje muža, koji je iza Isusa Hrista više za bijedne osjećo, njih sažaljivo, usrećiti ih nastojo od Asiškoga Sjeromaha - sv. Franje Asiškoga, koji se megju bezbroj crkvenih velikana i svetaca odlikuje kano sunce na svodu neba megju zvijezdama. Najveći sociolog, što ga je ljudstvo ikada imalo bez sumnje je — sv. Franjo Asiški. To i jest uzrok, da su njegovi sinovi — Franjevci kao pojedinci vazda za najsvetiju dužnost imali blagohotno i nese­ bično raditi ko li za Boga to li za ljudstvo. Po pri­ mjeru Isusa Hrista i svoga sv. Utemeljitelja oni su vazda držali, da onaj, koji kaže, da Boga ljubi, a bliž­ njega zlo gleda, da taj laže, da sebe vara, da nije pravi Sljedbenik Isusa Hrista, nego je hipokrita; jer nije moguće, da tko ljubi Boga, koga ne vidi, a mrzi svoga brata, koga vidi. Glavna je dakle crta i značajka Franjevaca, iza djelovanja za spas svoje duše i duša bližnjih, socijalna stvar: promicati dobro naroda, liječiti njegove bijede, nejednakost stališa i pretjeranost nekolicine izglagjivati i tako opće dobro ljudstva promicati. Pogledajmo samo sv. Bernardina Feltrijskoga! Prem je visoka, plemenita I bogata roda, ipak ostavlja svijet i postaje Franjevcem, da mogne u franjevačkome redu u smislu sv. Evan­ gjelja što bolje raditi za spas svoje duše i korist bliž­ njega. I dok se s jedne strane odlikuje u ljubavi prama Bogu, s druge radi za bližnjega: osniva zavode za bole­ snike T nevoljnike; viče proti tlačenju, izrabljivanju i gulenju naroda te kao ustuk tome, osniva pripomoćne zadruge „montes pietatis“. I mi, da ne budemo izdajice sv. tradicija franje­ vačkoga reda uopće, a u Bosni i Hercegovini napose, posvetimo se i poboljšanju socijalnih prilika našega naroda! Naši su se pregji u Bosni i Hercegovini poput Makabejaca borili za opstanak naše vjere, naših oltara i mukotrpnoga katoličkoga elementa. Danas su se nešto okolnosti promjenile. Danas se više ne moramo boriti s puškom i handžarom, ali se ipak moramo boriti ne samo, da očuvamo narod od propasti nego i da po­ boljšamo njegovu eksistenciju. Naš narod pod novom erom mora, da s raznim ljudima opći i da se vješto u novim prilikama snagje; nu svega toga on sam ne zna i zato iz dana u dan sjeromaši i postaje nezadovoljniji. S toga je nas Franjevaca u Bosni, kao sinova najve­ ćega sociologa na svijetu, glavna zadaća narodu ne samo u crkvi s oltara u formi katehetskih razlaganja evangjeosku nauku tumačiti, nego ga i izvan crkve i sakristije — kao što želi veliki Lav XIII. — upućivati u socijalne prilike. To će biti vrlo lako, ako braća Franjevci stanu svuda po župama osnivati pripomoćne zadruge. Hvala Bogu i do sada ih imamo lijep broj: Orašje, Petrićevac, Žeravac, Plehan, Gučagora, Potočani, Ovčarevo, Lijevno, Busovača, Fojnica, Sutjeska, Zovik, Ulice, Breške, Kot. Varoš itd. Zadruge su kao stvorene zato, da se sjeromahu pomogne u potrebama te ne padne u ruke lihvara; da se čim prije oslobodi kmetstva i dogje do boljih dana. Ali nije u tome sva korist pripomoćnih zadruga. Njima se još priučaje narod štednji; prosvjetljuje se i uči, da svojom glavom misli; upozoruje se na dobra, a odvraća od zla; upućuje se na zanimanje za opće dobro, na spretniji i �64 Br. 4. Serafinski Perivoj. okretniji život; bude se u njemu duševne sposobnosti i ulijeva ponos, skida se s njegova lica onaj ropski pogled i stavlja u red i dobrih katolika i uglednih članova ljudskoga društva uopće, a hrvatskoga naroda napose. Radi svega toga Želimo i naregjujemo, da se po svoj Bosni Srebrenoj braća dadnu na poso: da po svim župama osnuju pripomoćne zadruge, odlične i sjeromašne u njih pozovu, konstituiraju odbore ,,ad hoc“ i t. d. U svim težim i nejasnim stvarima, neka se obrate na nas, a mi ćemo ih rado svojim savjetom pomoći. Što se pak tiče financiranja u početku zadruge i novčanih sredstava, možemo Vam javiti, da smo se zato već s moćnim novčanim zavodom sporazumjeli, te će s te strane stvari glatko teći. Napokon je još ovo 0 . Juraj Božitković, Zaostrog: 1910. na što Vas moramo uputiti: da je za osnutak i op­ stanak takovih zadruga neophodno potrebna sloga sa svim, a osobito sa odličnijim župljanima; i da bi štovana gospoda učitelji, uz svoj ostali rad u spome­ nutim zadrugama mogli biti, kao što na mnogim mjestima već jesu, najkorisniji. U plemenitome tome pothvatu, predraga braćo, neka Vas nikakove poteškoće ne prestraše i to tim manje, što će Vas za sav Vaš napor od Gospodina Boga Čekati plaća, a od naroda, za koga ćete se žrtvovat zahvalnost. U S a r a j e v u , 25. ožujka 1910. 0. A 1o j z i j Mi š i ć , redodržavnik bosanskih Franjevaca. ■Sr posvema razviše narodni značaj kartezijanizma iznašajuć na vidjelo iz njega ukopane klice okazionalizma i onCrte iz povjesti francusl tologizma. filozofije. ~ Ovako govoraše Malebranche: „Nous voyon toutes choses en Dieu“. Danas je nemoguće baš toč io prikazati sintezu II. razvoja savremene francuske filozofije. Djela su razna. Razne filozofske struje vladaju. 2. P r e v l a g j i v a n j e n a r o d n e p s i h e u f i l o ­ Svatko gleda sebe. Svatko radi za sebe i ne z of i j i o p a ž a se i u d r u g o m r a z d o b l j u . Istina obazire se za drugim. U svom okolišu kao stanica, je, Montesquieu i Voltaire god. 1729., kad su se po­ svatko nastoji, da se okrijepi, da steče po kojega vratili iz Engleske u svoju domovinu, bijahu se nakusali engleskog deizma i empirizma. Ali koja li razlika učenika. Pravih škola nema. Kako i Boutroux drži: nagoni pošljedica ovih паикЗ u Engleskoj i u Francuskoj ? su eterogenični.') U Engleskoj ove nove ideje malo su po malo Felix Ravaisson do god. 1867. klasičnim je na­ djelovale, dok u Francuskoj kroz malo vremena činom rasporedio povjest razvoja francuske filozofije. bijahu upite, oživotvorene i preustrojene po osobitoj A. E. Boutroux zadnje je razdoblje od 1867. do (tobože) njihovoj samosvijesti. danas dosta lijepo i prikladno razvio i prikazo. Stoga Obazrimo se samo za čas na značaj Voltaira i mi ćemo se u ovoj našoj raspravi u glavnom držati uvjerit ćemo se o našoj kritičnoj tvrdnji. njegova rasporegjaja. Voltaire, kako ga vjerno ocrtaje A. Loforte-Randi, jest: ,Cristiano cattolico e cristiano protestante; amico I. 1. U F r a n c u s k o j d o god. 1870 v e ć i m d i ­ personale dei gesuiti e degli atei; construttore di chiej e l o m p r e v l a g j i v a š e u n j i h o v o j f i l o z o f i j i se e dileggiatore dei domini; bachettone e libero penn a r o d n a p s i h o l o g i j a . Da se ob ovom osvjedo­ satore; aristocratico e democratico; zelante delfa giustizia čimo, obazrimo se u prvom razdoblju na Descartesa e dilapidatore dei publico denaro; umile coi potenti, (1596,—1649.), na njegov spiritualizam i na njegovu superbo e sprezzante coi deboli; amico e nemico di školu: Bossueta (1627—1704.), Fenelona (1651-1715.), Federico; amico e nemico di Maupertuis; amico e koji i ako su razvijali nauku sv. Tome i sv. Augustina, nemico di Giambattista Rousseau; lodatore e berteggiatore dei Maffei; bugiardo a fatti, ineggiatore della a ono ipak odišu duhom kartezijanizma. U Port-Realu Descartes nagje svojih vatrenih verita a parole; insomna una miscella delle qualitž zagovaratelja: Arnaulda (1612—1694.), Nicole-a pui opposte senza ii controllo di nessun principio e desprezzabile, ma (1625 1695.), Blaža Pascala (1623—1662.), utemelji­ morale; Гиото come negarlo ? 1’ istrione e grande e si fara sempre applaudire. II telja nove apologetične, psihološke metode. Geulincx(1625 1669.)iMalebranche(1638-1715.)9 Voltaire č ii classico dei b u o n u m o r e e dei me ne i mp i p p o " . (Voltaire e Nietzsche, Palermo, 1905). Najposlije ta njihova narodna, samosvijesna 9 Revue de Meth. e de Morale 1909. pas. �Crte iz povjesti francuske filozofije. psihologija filosofije, bila je povodom pada političnoga, socijalnoga i religijoznoga sustava. 3. S p e k u l a t i v n i s e n s i z a m . Isto tako možemo s pravom ustvrditi, da Lockeov empiristčni sustav mnogo je djelovo na Condillaca (1715—1780.), ali ovaj ga po svoju preinači, oživotvori u „Traite des sensations". On svagja svako poznanje na iskustvo, a svako iskustvo na spoznarje. Naša savjest, kaže on, nije druge nego p r e o b r a ž e n a ć u t l j i v o s t — („sensation transformees"). I Charles Bonnet(1720 1793.) zagovara osoGtu vrst umjerenoga sensizma u ,,Essay de psycho1ogie". 4. E t i č n i s e n s i z a m . U ovome drugome razdoblju francuske filozofije svrnimo se časkom i na etični sen­ sizam i tu ćemo opaziti, gdje prevlagjiva narodni značaj. Helvetius (1715-1771.) u ,,De P esprit“ i ,.Dc Г homme", naučava, da svi ljudi od naravi primiše iste darove, a razlika, koja se opaža megju njima, ne ovisi o ničemu drugome, nego o uzgoju. U značaju čovječanstva ljudska prikladnost za uživati ili trpjeti, koja se prikaziva u vlastitom interesu jest — ultima ratio - istodobno vrelo svih moralnih djelatnosti Uzgoj, zakoni, pozitivna religija, kaže on, ne vri­ jede za svakoga jednako, osobito za onoga, koji odbaciva realnost istina. Što god imade lijepa, plemenita, kreposna u ljud­ skom vladanju, to se sve temelji na vlastitom interesu 5. S k e p t i c i z a m i m a t e r i j a l i z a m . Prom a­ trajmo skeptike i materijaliste ovoga istoga razdoblja, kao n. pr. La Mettriea (1709— 1751.), koji napisa „L’histoire naturelle de Г 2 т е “ i „L’homme machine" i u njemu ćemo opaziti (tobože) individualni, francuski duh. A da se ob ovom osvjedočimo, evo sok njegove nauke. Sve što je duhovno, to je obmama. Jedino je čovječji cilj ugagjati tjelesini. Duša je i me . Ona je manja od istih možgjana. Možgjani su organ mišljenja. Mišljenje pak postaje djelovanjem možgjana. Tim se čovjek razlikuje od životinje što ima bo­ lje razvijene možgjane. — Sa smrću se sve svršava. Ovaj materijalistični monizam sa nekom većom ozbiljnošću malo kašnje razvi Holbach (1723 -1789.) u materijalističnoj bibliji 18. vijeka: „Sisteme de la Nature". Liječnik Cabanis (1757 1808.) predstavlja nam zadnju fazu ovog drugog razdoblja u psihologičnom materijalizmu. Jedna je te ista stvar duh i tijelo. Živci sačinjavaju čovjeka. Miso postaje razludžbom možgjana. 65 ,,Le cerveau digere les im pressions. .. ii fait organiquement la secretion de la pensee" ‘) Ista narodna, ali žalobna psiha opaža se u ,,Dic~ tionnaire raisonne des artes, des Sciences et des metiers", koga u Parizu izdadoše u razmaku od 1751 1772., Diederot, D’ Alembert, Voltaire, Rousseau. Djelo je skeptično, bezbožno. Fina, tankoćutna satira. Gorka ironija. Pretjerana podražljivost. Slijepo i ozeblo zim­ sko sunce. Ledena, kulturna sfinga, koja sa svojim čamparama ukida iz ljudskog srca svaki religijozni osjećaj, svaki viši polet i čitavi idealni red. Čovjeka samo ostavlja: skeptika, prazna, zagriženjaka, materijalistu, senzistu, pesimistu, buntovnika. Jean Jacques Rousseau (1715 1778.) glavni je predstavljač materijalizma u religiji, filozofiji, politici. On je zagovaratelj moderne filantropije, kako se to jasno vidi u filozofskom romanu ,,Emile-u“ u „Сопtrait sociaI-u“. ^ ----HI. 6. T a n a r o d n a s a m o s v i j e s t u f i l o z o ­ fiji o p a ž a se i u t r e ć e m r a z d o b l j u u r a z d o b l j u t. zv. p r e u s t r o j a ( r e c o n s t r u c t i o n . ) Protiva Condillac-ovu sensizmu i Cabanis-ovu materijalizmu, diže se najprije Destutt de Fracy (1757 1821.), koji u glasovitom svom djelu ,,Du Pape" (1818 1820.) brani ugled Pape. U Soierees de St. Petersburg (1821.) jaduje nad filozofijom 18. stoljeća, kao neprijateljicom istine. Na dalje razvija i raspravlja o odnošaju Božje Providnosti sa činim čovječanstva. Pronicavim umom prodire u budućnost i opisuje veliki religijozni pokret, u kojemu će se uroniti i očistiti sve stvari, cijelo ljudstvo kao u okeanu Božanstva. 2) T radicionalna škola dijeli se na s t r o g u i b I a ž u. a) Na strogu spada L. G. De Bonald (1754— 1840.) sa svojim glavnim principom : „L’homme a besoin de signes ou mots, pour penser comme pour parler; c’est-a-dire, l ’ h o m m e p e n s e s a p a r o l e a v a n t d e p a r l e r s a p e n s e e et c’est qui fait qu’il s’enonce avec peine, toutes les fois qu ’il vent rendre dans une langue etrangere ce qu’il pense dans sa langue matern elle..." (De Bonald, Legislation primitive I, c. 2, p. 28. 29.) F. R. Lamennais (1782 -1854), koji uči: dvojdvojstruki treba da razlikujemo razum : individualni i generalni (la raison generale). Individualni je razum sam po sebi slab, prikladan da o svemu sumnja. Dok jedini temelj prave stalnosti jest vjera, a najveći i je­ dini kriterij istine jest kolektivni razum ili sveopće pri‘) Rapport du phys. et du mor, de l’homme. — Diction, art. Cab. ’) Ef. Soirees, (VII Ed.) II, 203. �бб Br. 4. — Serafinski Perivoj. stajanje čovječanstva. (Essais sur l’indifference, t. II; C. XVI.) L'inteligence n’a point d’ autres fondements, la certitude n’a point ne saurait avoir d’ autres bases que le grand temoi gnage originairement rondu par Dieu meme, r a i s o n u n i v e r s e l l e , immuable, infinie. (Defense de Г Essai sur indif., oeuvres completes I; c. 8.) Megju onima, koji se dosta nakusaše Lameinnaisovih ideja bijaše crkveni povjesničar: Rohrbacher (1789 — 1856.), Gerbert (1798—1864.) b) Blaži tadicionaliste bijahu Ventura (1792— 1861.), Bautain (1795—1819.), glasoviti profesor filo­ zofije u Argentoratu, Bonnetty (1798-1879.), koji je svoju filozofiju razvio u „Annales de Philos. chre’tiene." Grattry (1805 1872.), koji u glasovitom djelu „De la conaissance de Dieu“ zagovaraše osobitu vrst tradici­ onalnoga ontologizma. A u čemu se dakle razlikuju blagi tradicionalisti od strogih? — Evo u čemu. Blaži vele: istine o Bogu, o spiritualnosti i be­ smrtnosti duše golim razumom ne možemo iznaći, po­ slije pak nego ih nam pronašla i kazala biblija, naš razum može ih sa stalnošću ustvi điti, da su stalne i istinite. 8. P s i h o l o š k a — s p i r i t u a l n a š kol a . hološka spiritualna škola ovoga trećega razdoblja, mjesto da započne zidati svoiu filozofiju na tradicio­ nalnom temelju, ona čitav svoj sustav sagradi na Descartes-ovoj psihologiji. Kao najv'ši kriterij mjerenja istina postavi i n t r o s p e k c i j u „io.“ Ovoj školi najprije pripada Mame de BiranJ) (1766—1824.), koji je u prvoj svojoj dobi slijedio De Francy—jev ideologični sustav. Za tim on poslije stvori dva sustava: Prvog pod uplivom Descartes-ove in­ trospekcije osloni na važnosti nutrašnje refleksije, kao na jedinoj metodi u filozofiji. Toliku pak on davaše moć toj svojoj nutarnjoj refleksiji, te je cijenio, da mi s pomoću ove refleksije bivamo informirani o svijesnom nagonu volje, koji nam istodobno predočuje i razlučuje vanjsko iskustvo od nutarnjega. Forza I. interna = attiva Forza II. esterna = passiva Na taj način mi dolazimo do spoznanja „io“, u koliko je odijeljen od „поп io“ ; i tako shvaćamo pravu narav mentalnoga života i mentalnih fenomena. Ovo je jedina i prava, kaže on, zakonska metoda u filozofiji: metoda refleksije. U zadnje dane svojega Života De Biran zabaci ovo psihološko, nutarnje iskustvo, a na njegovo mjesto uspostavi mističnu intuiciju. Omili mu Kempis. ‘) Fouillće, Histoire de la Philosophie p. 418. 1910. Ujedinjenom u pojimanju, ćućenju i hotjenju, on nadodaje — l j u b a v ; dokle vrhunararavna milost malo po malo ne upije u se čitavi duhovni život. Veliki državnik i filozof Royer Collard (1763 1845.) postavi V. Cousin-a (1792—1867.) na stazu eklekticizma i zadahne ga duhom škotske škole. V. Cousin izdade mnogo filozofičnih djela. Najglavnije mu je „Fragments philosophignes" (u 5 svez., 1866.). Istina je, on se je slijepo držo Leibnizova prin­ cipa: „Svi su sustavi za ono što tvrde istiniti, a za ono Što niječu lažni"; ali nam je u ovomu nešta oso­ bita zapaziti, i ako se je on strogo držo nevaljana Leibnizova principa, a uza nj služio, kao glavnim svo­ jim vodičem, k r i t e r i j e m („sensus comunis") š k o t ­ s k e š k o l e , znao je ipak uliti svoju psihologiju i sve­ sti u nekakvo jedinstvo: platonizam i neo-platonizam s njemačkim irascendentalizmom. Вр njegovom se raspredanju svaki filozofični su­ stav ovako može razrediti: senzizam, idealizam, skep­ ticizam i misticizam. Te po njegovom filozofskom opa­ žanju svi ovi sustavi u sebi goje, po koje zrnce istine. Pravu, pravcatu istinu moramo tražiti u si n k r e t i č ­ noj u n i j i onih nauka, za koje nam — sensus comunis — jamči, da su istinite. Psi­ T. Joufroy (1796—1842.)*) uze strogo spiritualni pojam odnošaja izmegju fiziologije i psihologije. Filozofija, kao znanost, stoji sama za se; a psi­ hologija nema ništa zajednička s njom. Orizont ovih dvaju znanosti, drži se vazda svojih granica; dok za­ daća se obima nameće, da uprav označe postepeno te svoje megjaše. I u ovom opažamo onaj praktični duh, koji će se kašnje razviti u pozitivizmu. 9. P o z i t i v i z a m . 2) A. Comte (1798—1857). razvi svoju filozofiju u „Cours de la philosophie positive." Pri tvorbi njegova sustava mnogi su strani utisci na nj djelovali. Dapače svom sjegurnošću možemo us­ tvrditi, da njegov sustav nije ništa drugo, nego ko­ n a č n i r a z v o j , (kojemu je on ulio svoju individualnu psihu): Bacon-ova, Hobbes-ova i Locke-ova empirizma; Condillac-ova i Diderotova senzualizma, prekuhane Cousin-ove misli škotske škole, Hume-ova panfenomenalizma i sredovječnog misticizma. I. Re l a t i v n o st s p o z n a n jja. — Poznati stvar u sebi za Comte-a, to je ne moguće. Naše je spoznanje ograničeno. Ono se temelji na pukom odnošaju čina. ‘) Hofding, Gesch., II., 313 i slijedi. J) Archiv f. Gesch, der Phil., Bd. VII, Heft 1 i 2 ; (1900 —1901.). W. Turner, Stor. della fillos.: Oliosi str. 549—552) — (Verona 1906.) �Crte iz povjesti francuske filozofije. Tim se pozitivizam razlikuje od empirizma, u koliko empirizam proučaje samo gole, izolirane činje­ nice, dok pozitivizam odnosi se na z a k o n , koji ove činjenice tumači. II. Z a k o n i t r i j u r a z d o b l j a A. Comte povjest dijeli na tri razdoblja: a) t e o l o g i č n o pod oblikom monoteizma, fetišizma i politeizma. U prvom je razdoblju ljude varalo po­ božno čuvstvo i maštanija; (3) m e t a f i z i č n o , u kojem ljudi slijedeći otajne, nutarnje sile i zakone, sagradiše silnu zgradu spekulativnog razuma; 6) p o z i t i v n o , u kojem ljudi ne mareći za maštu i metafiziku, spustiše se preko iskustva ćutila na sude iskustva ,,des ver i t es d’ e x p e r i e n c e “. Universalni su pojmovi samo „ n omi na " . „Une idee generale n’ e s t q u ’ un n o m pourvu des deux caracteres du signe1)". 67 OiCpostade u ovom novom društvu prvi papa. Naregjivaše štovati ,,Le Grand Milieu" — („ne­ izmjerni prostor"), ,,Le Grand Fetiche" — („zemlju"), ,,Le Grand Ente" — („čovječanstvo") Kao universalnu dogmu on''postavi posvemašnje zaljubljenje i zanos za pozitivizmom. Strogo naregjivaše svojim pristašama, da ne smiju kritizirati njegov religiozni sustav Pozitivista mora da odbaci razum, a slobodne volje i nema. Privatno dopuštaše pojedincu, da može štovati, koju mu drago osobu, bila ona živa ili mrtva. V. Jedan izmegju glasovitijih Comte-ovih učenika bijaše E. Littre (1831.—1881.)‘), koji je ponešto ubla­ žio Comte-ove nauke. On nije n. pr. nijeko realnosti onomu, što ne bi vidio vanjskim ćutilima. Dalje Littre o svemu šutijaše, što spada na i zvor , s v r h u , n a r a v stvari. VI. H. Teine (1828.—1893 ) odlikovo se je kao^filozof, književnik i kritik. U problemu spoznanja mrtvi je pozitivista. U kritici pozitivni evolucionista. Za nj je historija mehanični razvoj. Društvo pak kao takovo podvrgnuto je neumo­ ljivim, mehaničnim zakonima. Slobodne volje nema. Pojedinac ovisi o glavnoj ideji svoje dobe („idee maltresse1) Kad se iscrpi ta glavna'jdeja,r nastupi druga. Milieu i moment glavni su činbenici,. koji gospo­ dare čovječanstvom. Po Teine-u čovjek je samo viša životinja. „Krepost je šećer, a strast modra galica"-). 10. S o c i j o l o g i č n a š k o l a 3). Saint-Simon (1760. -1825.) prikaziva nam smjer k industrializmu. Ideali o o b r t u i e k o n o m i j i , moraju zami­ jeniti umne i estetične, u socijalnom i političnom životu. Materijalne stvari moraju se prosvijetliti, a ne ljudi. Materijalni svijet treba razviti, inače prijeti budući, religiozni i socijalni haos. Mora se preporoditi sredovječno kršćanstvo i za­ mijeniti sa industrializmom. Enfantin (1796. 1864.) bijaše „Pere supreme" ovog novog socialnog komunizma. III. R a s p o r e d z n a n o s t i . Neke se znanosti, kaže on, razviše već do pozitivnoga razdoblja, a druge dopriješe do prvoga ili drugoga. Razvijajući koneksiju on svagja na broj šest: matematika, astronomija, fizika, hernija, biologija, i so­ ciologija. Za metafiziku nema mjesta u rasporedbi znanosti. Biologija je u se upila psihologiju Comte najviše cijenjaše sociologiju. On je nastojo, da ju učini pozitivnom znanošću. Ljudski je odnošaj na prama svojemu bližnjemu osnovan na zakonima. Radi toga on iz petnih žila nastojaše, kako bi bolje razjasnio i odredio ove zakone: a) Socijalna statika (3) „ tdinamika U socijalnoj statici on najprije postavlja uvjete, koji sačinjavaju društveno ravnotežje i drže ravnoprav­ nost; istodobno, koji osjeguravaju nepokretnost u socionalnim državama. Harmonija, solidarnost i ovisnost raznih elemenata u društvu ovise o doličnom u p r i l i č e n j u egoističnih i altruističnih nagona. Egoistični nagoni sačinjavaju pozitivni elemenat u znanosti, umjetnosti, religiji, politici i obrtu. U socijalnoj dinamici prikaziva r a z v o j zakona u društvenom napretku. Iz militarizma polazi preko juridične faze na obrtnu. IV. ’) M. De Wulf-Masini, Storia della filos. p. 360 (Firenш Mi s t i c i z a m. A. Comte na prama svojemu ze, 19093 2) Taine I. angl., str. 15. v. „Hrv. str sv. V i VI. sustavu mentalnoga i socijalnoga života udesi i svoju str. 423., (1909.). religiju. 3) Paul Janet, Saint-Simon et le Saint-Simonisme •) Taine,'De V intellig., I., 29). Paiis 1878.). �68 Br. 4. — Serafinski Perivoj*— 1910. Gdje se nišu bojni zvuci, Sa raskošnih harfa smjelo, Gdje ’no titra o sunašcu Smaragdeno, sjajno velo: A. Thierry (1797—1856.), P, Leroux (1797—1871.) Jean Reynaud (1806 1863.) bijahu vatreni branioci i daljni razvijaoci Saint-Simon-ove škole. Proti Saint-Simon-u i njegovoj školi ustadoše drugi sociolozi kao J. B. Say (1767—1832.) Bastiat (1801 —1850.), Sismondi sa geslom: „Laissez faire, laissez passer". U suprostavi Sismondi') razvi umjereni, politični optimizam i dopusti, da pojedina država može sudjelo­ vati u upravi socialnih sila za općenito dobro. Tamo stoji u sred šume Oleandra snažne sile, Kip rubina i safira, Od prastare, pjesme mile. VII. 11. Napokon oko 1870. posvema pojavi nt se Kant na francuskom, filozofskom tlu. S njegovim dolaskom znatno oslabi nacionalna psihologija u francuskoj filozofiji. ш Cijenimo da ne bi bilo s gorega, prije nego se upustimo u savremeni razvoj francuske filozofije, da u kratko iznesemo kostur Kant-ova duha, kojim ć pokazati njegov i njegove škole upliv u teologiji, filo zofiji, kriteriologiji na francusku filozofsku dušu. E. Kant I-----Hegel i----7T Herbert Schleiermacher I . Spencer — ,------------ г - A i usta ukočena, Pomiču se, kanda žive, Te njihovome i c se a c sjaju зјс dive. U eteru zvuci : Samo ruke mramorne su, U zlatnome lancu stoje; Njih okova zloba ljudska, Živjele bi, аГ se boje — Pa kad ona u grob legne, Tad će pasti ti okovi; A pjesma će, stara pjesma, Oživjeti život novi! Transformirani Modernipozitiviste ste I A Ritschl Stara TU(Neokanti- binska škola zam) Pa kad dogje noć’ca tiha I poljupcem zv’jezde zbore, Tad se oči od smaragda U potpuni život stvore... Henri Bergson M. Blondel Aug. Sabatier Moderniste II. grupe Modernisie III. grupe. B -ić , Šibenik: Današnji razvijeni modernisti IV. grupe. Franjo Asiški i protestanti. (Nastavit će se Prikaz rasprave fra P. Robinsona.*) J) Ingram, Hist. of Polit. Есопоту, (New-York, 1894.J 2) V. Grum, Die philosoph. Vorausetzungen des Moder1. Pokret za franjevačke studije. nismus. — Zaitschrift fiir kath. Theol., IV. Heft, 1909., Innsbruck. Anka Topićeva: = Kip pjesme. Tam, gdje mirta nikad nije, Usahnula na oltaru I gdje tamnjan miomirni, U vrelome plamti žaru: Gdje i danas alabastra Hram do hrama b’jeli stoji, Gdje se ono silna zemlja, Ponosita mora boji. Gdje no stoje divlje palme I lotosa cv’jeće meko, Gdje je mnogi umjetnika Jadu svome, s Bogom reko! jednom brat Masseo, hotijući se uvjeriti o poniz­ nosti sv. Franje, upita g a : zašto je cijeli svijet prama tebi upravljen i svak želi, da te vidi, čuje i da te sluša? Ti nijesi lijep u licu, niti si čovjek velikog znanja, niti plemić; otkuda dakle to teb i?1) Na sličan način i danas mnogi postavljaju to pi­ tanje; jer očito vide, da d a n a š n j i vijek u velike štuje Asiškog Sjeromaha. Osobito se to očituje u umjet­ nosti, literaturi i povjesnoj kritici. Kao što u početku, tako i danas sv. Franjo primamljuje ljubav i štovanje ne samo katolika, nego što je i začudnije i istih nekatolika. Ta činjenica na prvi mah nije lako shvatljiva, kad dobro znamo, da moderno doba i isti spomen „sredovječnosti" nemilo prizire; pa da se ono tako živo zanima za jednog ubožara! ? Ali je najčudnova­ tije, što ova simpatija i udivljenje prama Svečevu radu I *) Izašla u ,,La V e rn a “. ^Rocca s. Casciano, Firenze) br. 9. god. 19i0. ‘) Fioretti, cap. X- �Šv. Franjo Asiški i protestanti. i životu potječe od onih, koji nijesu u zajednici s rimskom Crkvom. Prvi je ovo započeo nazad malo zemana neki odlični profesor iz Oksforda, njegovim poticajem nasta megju protestantima veliko zanimanje za sv. Franju, što se u kratku tako razmaha, da je i danas u punom jeku. Za to nam svjedoči, što se je osobito ovih zad­ njih godina lijepo razvila literatura o sv. Franji: tolike su izašle biografije, a svjetovnjačke smotre na vas mah opisuju Svečev ,,duh“. Dnevna štampa za čas zaborav­ lja na politiku i njezine neuspjehe, pa zazivlje Svečevo ime, čiji će zagovor biti kadar da općinstvo sve­ de na trijezmeno i hladno mišljenje. Još više! Pjesni­ ci protestanski opjevaju slavu Asižanina, čiji život nadahnuje i podiže njihovu muzu. Ni ovdje nije sve! Otkad se je osnovalo k o n g r e g a c i o n i s t i č k o e n g l e s k o u d r u ž e n j e , Život se Svečev proučaje u N e d j e l j n o j Š k o l i ; 1) s pulpita protestanskih katedara23) odjekuje slava sv. Franji a racionalističke univerze8) posvećuju mu čitava predavanja; mnogi mu život i primjerom slijede.4) Ovaj je entuzijazam postigo svoj vrhunac u osnotku m e g j u n a r o d n o g d r u š t v a z a f r a n j e v a č k e s t u d i j e . 5*) Tako nove čete put­ nika pohagjaju čarobni Asiz te ne ima ni najzabitnijeg franjevačkog samostana u Umbriji, gdje ne bi oni pre­ tresli i najsjeromašniju knjižnicu, da nagju kakovu hroniku, legendu ili što mu drago, da u čem god razjasne drevnu povjest franjevačkog pokreta. Tako danas imamo veliki broj dokumenata, izdalo se novih edicija i to s najvećom brigom i uspjehom. Dok ovo svjetina hladno priznaje, dotle smotre i dnevnici rado se tim zanimaju. Što da iz svega ovog zaključimo? --- Moderni vijek nije baš sasvijem zapo u ponor materijalizma. I „najžešće kritike" sa štovanjem primaju i slušaju „vi­ jesti" o mističnom i ranjenom Svecu. Čitajući noviju literaturu o sv. Franji, rek’ bi, da više i ne ima spo­ mena o drugim svecima; čini se, da je današnji zanos i cvatuća književnost o franjevačkom pokretu preteča zlatne dobe, u kojoj će zasjati čast i štovanje vjere i ljubavi. Ali bojati se, da većim dijelom vas ovaj zanos za „milim sv. Franjom", ne bude drugo nego puki sentimentalizam, na koji se ne smije puno pouzdavati. Oni pak, kojim se ne može to predbaciti, cijenimo da većinom proučavaju sv. Franju, u koliko je on van‘) Ova izdade Školske godine 1897.: Život sv. Franje. г) N. pr. kroz korizmu 1894. u gradu Warcesteru. 3) Prof. W. Goetz na sveučilištu u Leipzigu posveti či­ tavu školsku godinu 1899.-900. kritičnoj analizi „ S p e c u l u m Pe r f ec t i o n i s" i „ L e g e n d a trium Soci or um". 4) Najobljubljenije djelo „ K n j i ž a r e Red-liot“ jest: B r o t h e r F r a n c i s , or Less thau Hac Least. 5) Ustanovljeno u Asizu u lipnju 1902. pod zaštitom kra­ ljice Margarite od Savoje. 69 redna socijalna pojava, čiji su pokusi i metode samo za akademske klupe i stolice. Ma bilo kako mu drago, to se ipak ne da zani­ jekati, da se sv. Franjo svestrano proučaje i od samih nekatolika ; život njegov prebi; u i isti čitatelji Huxlay-a i Spencera. S toga moramo biti zahvalni začetnicima ovog pokreta. 1 katolička je literatura u ovom dobro napredovala. Izim Franjevaca mnogo su tomu doprini­ jeli : Mons. Faloci Putignani di Foligno, izdavač „Miscellenea Francescana", Minochi di Firenze, Bolandisti; Fr. von Ortroy, Erhle S. I., 0 . Mandonet 0 . P. te vanjski suradnici oko „Archivum Franciscanum Historicum".1) II. Uzroci ovog pokreta. Prvi pokretač svega ovoga jest ista osoba sv. Franje, koja je uvijek mnogo utjecala na ljudska srca, vadila i sticala simpatije i od najrazličitijih klasa. Rek’ bi, da nijedan čovjek izim sv. Pavla nije tako snažno mamio i privlačio ljude. Možda je više nego i isti apostol utjeco na potomstvo, jer u Pavlu ne nalazimo nikakvog traga ljubavi k prirodi i životinjam. Ovaj franjevački duh jest kao pravi miomiris kat. religije; duh, koji je istodobno i prijazan i nježan a odan i ti­ jesno združerf s našim Spasiteljem. Razvio se je po cijelom svijetu, njega prožeo i posto kao čisti izvor, iz kojeg svatko pije. Tako uzorni harakter, kao što je u istinu bio kod sv. Franje, nije mogo a da ne posta­ ne idealom. Tako je i bilo. Sad lakše shvaćamo onaj zanos Franjinih štova­ telja, koji ostavljaju suhi materijalizam i traže slasti duha. Ovaj idealizam zadahnu umbrijski narod, njega se napojiše i najveći umjetnici. Giottovi mistični af f r e s c h i povukoše za sobom u m b r i j s k u š k o l u , u kojoj najviše odsijeva uljecaj sv. Franje. Koji su htjeli proučavati početke zapadne umjetnosti, moradoše oba­ ći Assiz. Znanstveno proučavanje romantičke književ­ nosti vodi nas sv. Franji kao skromnom vrutku velike i bogate rijeke. Trinaesti vijek započe sv. Franjo, a završi ga Dante. Mislimo, da je M. Arnold-) najprvi spazio u sv. Franji pravi tip literature; on je formalni uzorak Da n в) Ko bi želio upoznati glavnije pisce, koji su od nazad dvaestak godina počeli pisati o sv. Franji i njegovom redu, upozorujemo ga na članak „ Re c e nt i p u b l i c a z i o n i f r a n c e sc a n e “, koji je izašo u „ G i o r n a i e d’ l t al i a", a Dretiskan u ,,La V e r n a " 1909. br. 12. Pisac osobito uzimlje u obzir naj­ novija djela: prof. F. T o c c o : S t u d i f r a n c e s c a n i (Napoli P e r r e l l a , 1909.), prof. A. D e m i c h e l i : L e a n t i c h e Le gg e n d e di S. F r a n c e s c o di As si si e la c r i t i c a f r a n ­ c e s c a n a di q u e s t i u 11 i mi d e c e n n i (Spalato in Dal. Tip. Spalatina, 1908.), P. Mi šci at t el li: I d e a l i t a F r a n c e s c a n e (Torino. F. Ili. Bocca) 1909. в) Engleski pjesnik, historik i filozof. (1822.—1888.) Mno­ štvo je djela napiso, a glavno mu je: C r o m v v e l l . Nakon dugog putovanja izda: E s s a y s on C r i t i c i s m o (1845.) i ovdje govori o sv. Franji usporegjujuć pjesmu T e o k r i t a s N a p j e v o m B r a t a S u n c a . Niko od modernih ne navagja Ar n o l d a, a mogo bi im koristiti u proučavanju Na p j e v a B. S. �70 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 1010. t e o v e C o m m e d i e . Suha proza nije dostajala SveŠto je, da je, to je istina, da onaj duh protečevu duhu — kaže on — nego mu je to poezia na­ stanskih pisaca, kojim su otprije opisivali svece, na­ domjestila. Ozanam veli „da je sv. Franjo bio prvi jednom je iščeznuo i većina protestanata nije više poklik novorogjene pjesme, koji poslije uzraste i od­ dostojna onog Ruskinova ukora, da su narod, kojem jeknu po cijelom svijetu". Sangfellom govori o sv. su sveci deveta briga. Koji mu drago bio uzrok ovog Franji kao o svom „predragom Svecu". Tennyson u njihovog entuzijazma za sv. Franju, ipak on ne može svojoj pjesmi pozivlje Sveca, da sagje dolje na zemlju. a da ne koristi onim, koji spravom namjerom prouča­ Ruskin, da mu se muza što bolje raspjeva, stavlja uza vaju Svečev Život. Knjige kanonika Кпох-Little1) naj­ se relikviju od njegove odjeće. Svi ovi1) prizivlju sv. jasnije svjedoče, da mnogi u praksi nastoje slijediti Franju kao ljubimca prirode; koji pticama pripovijeda život sv. Franje. Ne pazeć na neke slabe strane nje­ i ukroćuje okrutnog gubbijskog vuka; koji u njedra govog pisanja, ono jasno pokazuje, kako se doimlje skriva malog zečića i grlice na slobodu pušta; koji život sv. Franje onih, koji ne ispovijedaju njegov žarko pozdravlja brata sokola i prijateljski se prepire Cr e d o . Nu što povećaje cijenu njegovu djelu jest to, sa slavuljom u „tamničkoj šumi". što on isti priznaje, da ga je proučavo s najvećom Dok je neke vabila e s t e t i č k a s t r a n a Sveče- skrupuložnošću i objektivnošču. I to svaku pa i naj­ va života, drugi ga stadoše ozbiljnije proučavati. Ovi manju sitnicu. 0 njemu se je informiro na izvornim potonji vide u njemu potpuni tip pravog kršćanskog svjedočanstvima, a sud je svoj stvorio neovisno od reformatora. Misle, da bi se njegove socijalne ideje njih. Cilj mu je bio pisanju, da i druge — iz svakog navede, da slijede stope Franjina svetog mogle aplicirati i današnjoj dobi Jedan od njih2) po­ staleža zivlje, da pokušamo, da Ii su one izgubile svoju vri­ života. Ne zanese li ih on — veli — i ne vide li u jednost i jesu li ti principi više nemoćni, da dadu njemu ideal i pravi cilj, koji im je dostignuti, sve će novi život; postavimo ih nastavlja — na dobro im drugo biti uzaludno. pripravljeno tlo i vidimo, da li će još davati plod, kao Dok nekatolici prevrću staru franjevačku povjest, i ono sjemenje, koje i ako je toliko gnjilo uz mumije mnogo će im to koristiti, da barem sude i misle po Faraona, ipak još i danas nije izgubilo svoju vlažnu duhu katoličkom. Takogjer proučavajuć osobnost i harakter Sveca p e r e m i n e n t i a m katolika, onda oni jezgru. .bolje i objektivnije shvaćaju katolički život, a ovo ih U ovom pozivu vidimo odjek onog pokreta, kojeg je u svoje doba proizveo sv. Franjo, ustajuć proti la- mora privesti u krilo rimske Crkve. (Svršit će se.) komstvu i egoizmu većih staleža. Svijet se je od onda !) S. Francis of Assisi W. 7. Кпох-Litlle Can, di Wordosta pročistio i promijenio te naišo na nove istine. Koje onda čudo, da na pogled novih i velikih nevolja, cester. koje nastaju iz današnjeg prevrtljivog ekonomskog stanja, da naše materijalističko i izvarano doba sluša B. Markušić: poziv, koji ga pozivlje, da se povrati i poprimi soci- НЈШПа ViSOČkih gjaka. jalne principe, koje je zasadio čovjek, koji je spasio Sveta miso, bistro čelo Evropu, dok je ona bila na rubu propasti. Sjetimo se I ugodan život mlad ; onog u m b r i j s k o g p o k r e t a , kojim je sv. Franjo Složno braćo i veselo riješio socijalnu reformu, te otkrio nove orizonte umjet­ Hrabrimo se za naš ra d ! nosti a pjesništvu dao nova krila, pa ćemo Iako shva­ Komegod je zemlja mati titi korist, koju isti Svetac može dati današnjem naOn će kušat jed i slast obraženom čovječanstvu. Al’ je nama u boj stati Zar nećemo možda vidjeti u današnjem neo proZa svog roda staru čast! testanskom štovanju sv. Franje neku fazu onog velikog katoličkog umnog preporoda", kako to tumači jedan Tugje nam je ruke njega noviji nekatolički dramatičar.3) Puno smo se udatjili Zastirala sunčev trak ; od sredovječnjeg duha. Ostavimo prevralne težnje Sunce sjevni s našeg st’jega riječi su istog biskupa — i neka nas gane i prožme Da rastjera gusti mrak! idealna ljepota katoličkog kršćanstva. Bog i znanost nek nas brane Kad pogjemo poslu svom ‘) Pisac naravno kao Englez spominje svoje, na obaziruć A u znaku svetog Frane se na izvanjske pjesnike. 2) „Sv. Franjo i XX. vijek" u C o n t e m p o r a r y ReBranit ćemo vjeru dom! HDH vi evv, prosinac 1902. 3) Riječi su zadnjeg londonskog biskupa D. Creighton. Ж �Nešto o repaticamu ili kometima. U. Tallja. = ----- ■. = Nešto o repaticama ili kometima. Prigodom povratka Haleyeva kometa. 2. 4. D a li kjo m e t i s v i j e t l e svoj i m s vij et lom? Ovo pitanje konačno nije riješeno. Možda će ga ri­ ješiti Helley-ev komet, k '” nam se eto jakom brzinom približaje, ako budu astronomi upotrijebili sredstva, kojim raspolažu. Možda će ostati zagonetkom to pitanje i nakon pojave gore napomenutoga kometa. Misli se u opće, da repatice ili kometi svijetle ne svojim, već sunčanim svijetlom kao što svijetle i drugi naši planeti. To su kušali da utvrde astronomi služeći se raznim metodama, koje su ipak prama momu mišljenju — neuspješne bile. Prije še/.deset i više godina astronom Arago za­ mislio je način, kako bi se moglo saznati, da li kometi svijetle svojim ili tugjim (sunčanim) svijetlom, da li naime svijetle svijetlom direktnim ili odrazujućim Ta. je način evo ovi. Neka se zamisli jedna svijetla tačka, koja siplje iz sebe svijetlo naokolo. Neka se to svijetlo primi na površinu jednoga kruga, koji je udaljen 1 metar i komu je polumjer dugačak 1 metar. Svijetle zrake bit će na krugu jednako porazdijeljene. Ali ako se krug odalji 2, 3, 4 . . . 100 metara i ako krugu bude 2, 3, 4 . . . 100 metara dugačak polumjer, svijetle će se čestice i u ovom slučaju razmjerno porazdijeliti dakako, ali će biti slabije i jače prama višoj ili manjoj veličini kruga, koji rasvijetljuju. U geometriji je poznato, da ploština kruga raste u proporciji kvadrata polumjera tako, ako je polumjer 2 puta veći jednoga kruga po­ vršina kruga bit će veća 4 puta, ako li bude 3 puta dulji, polumjer, površina će kruga bit 9 puta viša i. t.d. Za to raspored svijetlih čestica na krugu bit će pro­ porcionalan kvadratu polumjera. Drugim riječima: raspored svijetlih čestica bit će proporcijonalan kvadratu razmaka od jedne čestice do druge na rasvijetljenom krugu. Budući da intenzivnost svijetla stoji u broju svijetlih zraka, koje padaju na pojedine čestice, kojeg predmeta, to nas dovodi do ovog zakona: i n t e z i v n o s t s v i j e t l a j e d n e t a č k e u m a n j u j e se r az mj er no pr ama kvadr at u ođal jenosti i z m e g j u s v i j e t l a i p r e d m e t a , k oj i b i v a rasvijetljen. U ovoin slučaju, o kom sam sada govorio, predpostavio sam, da je svijetla tačka bez dimenzije, to jest da je sastavljena od više svijetlih tačaka, tada će svaka svijetla tačka za sebe bacati svijetlo — kako sam gore kazo, — koje će slabiti u obratnom odnošaju kvadrata ođaljenosti. To se cjelovito svijetlo može povećati, ako se poveća i broj svijetlih tačaka. Odatle slijedi ovaj zaglavak: i n t e z i v n o s t s v i j e t l a p r o- 71 p o r c i j o n a l n a je b r o j u s v i j e t l i h t a č a k a , k a d a se r a d i o o d a I j e n o st i. Došo sam do dva zaglavka. Prvi: da j a k o s t s v i j e t l a j e d n e s v i ­ j e t l e p o v r š i n e s t oj i u r a z mj e r u sa vel i ­ č i n o m p o v r š i n e . Drugi: da j a k o s t svi j t l a st oj i u o b r a t n o m s n o š a j u k v a d r a t a uda ­ l jenosti . Odavle bi slijedio zaglavak, da intezivnost jedne svijetle površine ima nam se pokazati jednaka, dok je mi gledamo (ili nam se kaže) pod istim kutom. To bi bilo, kada bi mi n. pr. gledali jednu svijetlu ploču odaljenu n. pr. 100 metara od nas, a ona nam se našemu oku kazala pod kutom n. pr. 10°. Kada bi mi tu svijetlu ploču k sebi približili, ali tako, da nam na oko padaju svijetle zrake kroz jedan otvor i da mi tu ploču svejedno gledamo pod kutom 10°; intezivnost svijetla činila bi nam se jednaka. Ovdje se razumije dakako da ne bude izmegju svijetle ploče i našega oka nikakove zapreke propagaciji svijetla. Kada bi se mi popeli"n. pr. na planet Neptun, pa s njega stali motriti naše sunce golim okom, njegov bi nam se promjer pokazo pod kutom od 100" (sekunda). Uzmimo komad papira, napravimo okrugli otvor na tomu papiru, čiji promjer iznosi 100r (sekunda) gledajmo kroz taj otvor sunce i svijetlo sunca kazat će nam intezivnosti sjaja jednako, kao da ga gledamo s Urana, premda je naša zemlja, s koje gledamo Uran, čak bliža suncu, nego li je Uran. Sada valja opažati, na koji način svijetlo kometa slabi, umanjuje se pa i iščezava posve. Ako se kometu svijetlo umanjuje umanjujuć se i kut, pod kojim se vidi kometov promjer; u tomu slučaju komet svijetli svojim svijetlom. Ako se pak kometovo svijetlo smanjuje, a promjer mu se vidi pod istim kutom to je znak, da komet ne svijetli svojim svijetlom već tugjim : svijetlom sunčanim, što se odrazuje s kometa. Ovako Arago u XIX. lekciji svojih „ Le g o n e s d’ A s t r o no m ie “. Ovom metodom teško da se sazna da li kometi svojim ili tugjim svijetlom sjaju. I sam Arago nije ju sjegurnom držo. Moglo bi biti dakako slučajeva, da komet u svojoj revoluciji okolo sunca zauzme takav položaj prama našoj zemlji, da naime ostane za neko vrijeme u istoj ili gotovo istoj daljini od zemlje a da se ipak suncu ili približi ili od njega odalji. U ovakoviin slučajima, promjer kometov gledan s naše zem­ lje kazo bi nam se pod istim kutom dakako, ali opet primobiod sunca više svijetlih čestica — kada bi mu sepribližio — ili manje - kada bi museodmako:pod istim dakle kutom mi bi sa zemlje opažali na kometu jace ili slabije svijetlo. — Po kometu bi mogli rasuditi, da Ii komet svijetli svojim ili sunčanim svijetlo. - �72 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 1910. Ali ovo sjegurno nije. Evo za što. Ovdje valja uzeti na um, da mnoge kombinacije hemične, koje mogu nastati od časa na jednom ražarenom tijelu, koje dosljedno svijetli svojim svijetlom, mogu povećati pa i umanjiti svijetlo toga tijela. Mi bi u tomu slučajn opažali dizanje ili padanje svijetla na kometu pod istim kutom promjera; ali očito je da to dizanje i padanje intezivnosti svijetla ne bi bilo u tomu što se n. pr. komet približuje suncu ili odaljuje od njega, već bi se moro tražiti tomu -uzrok u kom­ binacijama hemičnim na samomu kometu. Ne bi više smjeli zaključiti ovako: isti promjer ostaje kometu, a svijetlo mu pada ili se diže, dakle komet svijetli svijetlom, što prima od sunca, a ne svojim. Da Aragova metoda nije nimalo sjegurna mogu nam potvrditi čudnovate fizične promjene, što nam ih je pokazo na sebi Haley-ev komet, kada nam se bio približio godine 1835. Te čudnovate promjene Ha!ey-eva kometa zabi­ lježile su se u ljetopisima pariške zvijezđarne, i mi ih sada tu čitamo ovako. Na 15. listopada 1835. u 7 sati u večer veliki dalekozor pariške zvijezdarne pokazo je u nebuloznom dijelu kometa, što se zove griva ^edan kružni isječak (sector). Svijetlo ovoga sektora bilo je mnogo jače, nego li ostale kometove grive. Na 16. istoga mjeseca odmah iza sunčanog zalaza, taj sektor nije se više vidio. Ali s druge strane bio se je pojavio drugi sektor. Svijetlo mu je bilo vanredno jako. Na 17. u u večer vidio se je taj sektor: položaj mu bijaše isti, ali intezivnost svijetla slabija. Na 18. svijetlo se bijaše više umanjilo. Na 21. vidjela su se tri druga sektora. Na 23. mogli su se samo opaziti blijedi tragovi tih sektora. Jezgra kometa, koja je bila do toga dana sjajna vanredno, bila se rasplinula, prorijedila, da se nije moglo vjerovati tako časovitoj promjeni, već se je tek tada u tu pojavu povjerovalo, kada su se astronomi osjegurali, da na njihov objektiv teleskopa i okular ništa ne utječe, što bi moglo činiti da oni vide komet, kakav zbilja nije bio. Ovakovih neočekivanih promjena moglo bi biti i na drugim kometima, a takove promjene onemoguću­ ju nam riješiti pitanje Aragovom metodom: da li ko­ meti sjaju svojim ili sunčanim svijetlom. Astronomi su kušali drugom metodom da bi ovo pitanje riješili. A to je metoda: polarizacjje svijetla. Da se bolje shvati ova metoda, dodat mi je malo riječi o polarizaciji svijetla. Iz fizike je poznato, da se svijetle zrake odrazuju po nekim stanovitim zakonima, kao n. pr. Što se odrazuje i zvuk. Poznato je, da kao što svijetlo zraka može pasti na glatko tijelo ili okomito ili koso pod užim naime ili širim kutom -- tako se i odrazuje okomito ili koso. Najelementarniji jetakogjer zakon odražaja svijetla, da je kut sraza jednak kutu odraza. Zraka odražena opet se može primiti na jedno glatko tijelo, pa se s toga tijela odraziti, ali ne u svakomu slučaju. Slučaj, kada se ona ne odražuje, zove se p o l a r i z a c i j a . Zakoni su polarizacije ovi: 1°. Kada padne odražena zraka svijetla na glatku ploču cakla pod kutom 35° 25’, ako se ta ista zraka opet primi na drugu glatku ploču pod kutom od 35° 25', ona se ne odražuje; u drugom slučaju se odrazuje. 2°. Kada se ovakova zraka pušta kroz dvolomni bridnjak, u ovomu slučaju ne kaže nam dvostruku sliku, već samo jednu; dok u svakom drugom polo­ žaju — pod drugim biva kutom kaže nam dvostruku sliku. - Ovdje mi je opaziti glede kuta polarizacije, da kut nije jednak kod svih stvari, s kojih se odrazuje svijetlo. Za vodu je kut 37° 15’, za caklo 35° 25’, za kvare 32° 28', za dragulj 22° i t. d. Ako se hoće saznati da li komet svijetli svojim ili tugjim svijetlom svijetlom što se odrazuje s ko­ meta - postupa se ovako: Prima se kometovo svijetlo na glatku caklenu ploču crnu pod kutom 35°. 25’, ta svijetla zraka opet prima na drugu caklenu ploču pod kutom 35° 25'. Ako nam se pod tim kutom odrazi na drugoj ploči, to znači da komet sjaje svojim svijetlom. Ne bude li nam se odrazila znak je, da nam komet baca odraženo ne vlastito svijetlo. Ovo samo nešto o polarizaciji svijetla neka bude dosta. Arago, glasoviti astronom, htio se je poslužiti polarizacijom svijetla, da riješi ovo naše pitanje. On o svojim pokusima svijetlom sa Haleyeva kometa ovako govori: „Proizlazi iz opažanja da kometovo svijetlo ne ima — dajbar u cjelini — sva svojstva direktna svi­ jetla. Tu imade i polarizovana svijetla, to jest sunča­ nog svijetla, koje se odrazuje sa kometa. Ovo je Aragov zaglavak, ali zaglavak, koji ne rješava pitanje. Pitanje svejedno ostaje otvoreno: svi­ jetle Ii kometi zvojim vlastitim ili sunčanim svijetlom. Zbilja, ako nam dolazi - kako to kaže Arago — s kometa i polarizovano svijetlo, to opet ne znači, da komet ne bi mogo — kada bi svijetlio svojim svi­ jetlom — neki dio svijetla primiti od sunca pa nam odraziti. U tomu slučaju dvostruko bi svijetlo padalo na zemlju: kometovo i sunčano, direktno i odraženo. Kada Haleyev komet stigne u svoj perihelij, imat će priliku astronomi, da ovo pitanje bolje prouče i — ako im to pogje za rukom — malo svijetla bace na zago- �Nešto o repaticama ili kometima. netna ova nebeska tjelesa. Mislim već unaprijed, da će se svi rezultati istraživanja svestit na ovi zaglavak: k o me t i su r a ž a r e n a t j e l e s a, k o j a s v i j e t l e s v o j i m s v i j e t l o m ; k a d a se p a k p r i b l i ž e suncu, uš l j ed j ake i n t e z i v n o s t i t opl i ne, š t o na nj i h s i p i je s unc e , m a t e r i j a k o m e t a p o s t a j e r j e g j a i p r e t v a r a se u s v i j e t l u ma ­ gl i cu, k o j u v i d i m o u k o m e t o v o j g r i v i i r e pu. Najjači za mene dokaz, što mi potvrgjuje ovo moje mišljenje taj je, što do sada nijesu se mogle opaziti mijene na nijednomu kometu. Da kometi svijetle sunčanim svijetlom, oni bi morali nam kazati svoje mijene prama različitu položaju, koje zauzimlju prama suncu u svomu ophodu, kao [što nam ih kažu drugi planeti našega sunčanoga sustava. Ali se nije ujamčio takav nijedan' slučaj. Ovomu razlogu mogo bi dodati i ovaj drugi, koji se ne bi smio zabaciti s mjesta a taj je, što ako se ne pripusti da su kometi ražare­ na tjelesa, ne zna se, kako da se pro umaći, odakle im griva i prozirni i magloviti rep, koji sve jači postaje, što se više komet suncu približuje, i za što se ta griva i rep ne vidi na drugim planetima. Dugo će još vre­ mena astronomi razbijati glavu, kao što i sada razbi­ jaju, i svaki svoje mišljenje iznosi na javu, kao jedino i najvjerovatnije, kako se kometova materija pretvara u maglicu. I odsele će neki misliti kao Što misli N. Herc — da kometov rep u opće nije realan, već da je to „neka o p t i č n a p r i k a z a j a k o e l e k ­ t r i č n o p o l a r i z o v a n o g a kome t a " . Neki će opet kazati — kao što Arrhenius, Deslandres, Goldstein i drugi — da s u t o k a t o d s k e z r a k e (tek su bile otkrile tako zvane katodske zrake, ovi su ih astronomi htjeli odmah potražiti na kometima.) Neki će opet reći da jonizirani utjecaj u l t r o l j u b i č a s t i h s u n č a n i h z r a k a mogu poroditi svijetli kometov rep, to dakako uz sudjelovanje drugih prirodnih sila, kao što su n. pr.: teža, toplina, elektricitet; za to da se ima kometov rep pripisati ovomu utjecaju. Možda će komu pasti na um, da u grivi i repu kometovu traži Rčntgenove zra­ ke ili radium ili što drugo. To će biti možda krasne hipoteze, koje će se megjusobno obarati. Moje je mišljenje ovo. Dokle god vjerojatno bude — kao što ja mislim da je vjerojatno da su krjesnice razasuti komadi razdrobljenog kojega kometa; dokle god vjerojatno bude, da su meteori i meteoridi, što katkod na našu zemlju padnu krijesnica: ostat će takogjer vjerojatno mišljenje, da kometima postoje i rastu rep i griva ušljed jačine sunčane topline, koja pojačava toplinu već ražarenoga tijela kometina te njegovu materiju prorjegjuje i pretvara u manje ili više gušću sjajnu maglu. Ova magla — ponestane Ii joj topline - zgušćuje se, 73 postane tvrdo tijelo, a ponestane li joj ili joj oslabi atrakcija k njenu centrumu, luta po svemiru dok ga k sebi ne privuče koje drugo ražareno tijelo — kao n. pr. naše sunce gdje će se pretvoriti u ražareni plin, ili ga privuče koje ohlagjeno tijelo, kao što je naša zemlja, gdie ćemo imati u formi meteorida. Zanimljivo je znati, da se kušalo — i pokušaj uspio — ražariti meteorid i predvoriti ga u plin, koji je kazo spektrum sličan spektru, što nam ga daje kometovo svijetlo, to jest: spektrum vodika, ugljika i po prilici kisika. 5. J e s u 1i k o m e t i z l o k o b n i l j u d i m a ? Već od prastarih vremena poznata je riječ: ne pojavi se komet a da ne dovuče kakvu nesreću, Ovim su pra­ znovjerjem bili opiti neki inače učevni ljudi. Poznato je ime T. Forstera, engleskoga liječnika. Ovaj je godine 1828. o ovomu pitanju na dugo raspravljo. On misli da u našoj eri, najnevoljnije su godine bile one, kada se je pojavio koji veliki komet; a najpovoljnije, kada su nam kometi daleko bili. Forster da utvrdi svoje mišljenje iznosi popis svih znatnijih kometa, koji su se vidjeli kroz vrijeme naše vulgarne ere, pa hoće da nagje u povjesti ljudstva po koju nesreću, koja je za­ desila sad ovi ili oni kraj i sustopice pratila kometovu pojavu. Ako mu je to pošlo za rukom u nekim slučajima, da nam naznači po koji vanredni dogagjaj za vrijeme kojega kometa; imade slučajeva, u kojim se djetinjasto muči ne bili što iznašo i pripiso zlokobnu kometu. Tako п. [pr. g. 1680. pojavio nam se je bio vanredno sjajan komet. Forster je htio istražiti, ršto je taj komet Evropi zla donio. Mučio se i mučio pa na koncu konca nije mogo da sjeromaha kometa okrivi drugim, već ovim: z i ma je o š t r a , n a k o n l j e t a v r u ć a i s uha. Tako g. 1665. pojavili se je bila kuga u Londo­ nu, a te iste godine u travnju vidio se je komet. Forsteru je komet donio kugu u London. God. 1668. bila se pojavila nekakova bolest na mačkama u Westfaliji i tomu je bio uzrok neki komet. God. 1746. potres uni­ štio u Peru dva grada: Limu i Kalaj. U Škotskoj pao areolit udario u jedan toranj pokvario mehanizam, što je tu bio jednoga drvenoga sata. U Americi, kroz neku zimu pojavili su se divlji golubovi u velikim jatovima. Etna i Vezuv stali rigati lavu... it.d. Svemu je tomu i drugim sličnim dogagjajima, po mišljenju Forsterovu, bio komet uzrokom. Da su ovo djet’injasna naklapanja vidi svak, komu se ne dade razumjeti n. pr. ako je komet dovuko kugu u London, za što je nije dovuko u Pariz i u druge gradove i sela Engleske i Francu­ ske; ako su mačke oboljele u Westfaliji utjecajem kometovim, za što se je taj utjecaj ograničio na samu Westfaliju; pa tako isto nek se kaže i o pojavi div­ ljih golubova u Americi. �74 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 1910. Čudnovato se može komu činiti, ali je ipak istina, da u prvim decenijama XIX. stoljeća bio je dobar broj izmegju učenih klasa, 'koji su prvi stajali uz ovo mi­ šljenje. Da ne govorimo o Forsteru, kojega sam već napomenuo, pristajo je uz ovo mišljenje astronom, Fregory, vrijedni liječnik Lubinietki i mnogi drugi. I učenjaci ne mogu da otresu sa sebe neka prazno­ vjerja! Kada bi stali brojiti kritične i najkritičnije godine — pa i ne upotrebljavali mi matematički kompas — našlo bi se, da broj najkritičnijih godina Čak je veći, koji pada u vrijeme, kada su nam kometi bili daleko, ili bar kada ih mi nijesmo vidjeli, nego koji pada u vrijeme kometa. Pa ako je to tako, kao što jest, gdje da tražimo uzrok tim kritičnim godinama? Inače kometi nijesu ti zlogubi proroci bili u mno­ go slučajeva. Primjer neka nam bude Haleyev komet, o komu sam govorio. Komet se pojavio, Turci obsjednuli Biograd, preznovjerci stali se bojati, proricati i predvigjati pogibelj cijelomu kršćanstvu sa turske stra­ ne, komet im bio zlogubi vjesnik te goleme nevolje; pa se sve obratno zgodilo: Kapistran i Sibinjanin Janko hametom potukli Turke, i tim Haleyev komet posto od časa do časa vjesnik slavne pobjede, koju je povjest zabilježila zlatnim slovima. L IS T A K . F. E. M.: Pacificistički pokret. Tout est bien balaye sur vos chemins de fer, Tout est grand, tout est beau, mais on meurt dans votre a ir ! Sve su moderne prilike take, da se mogu ove riječi francuskog pjesnika na njih primjeniti, ali se na militarizam gotovo moraju Ko nigdje u njemu se nalazi parada, luksus, a amo prouzrokuje take pošljedice, u kojima čovjek gotovo ne može da živi... Dobro o tom veli Lav XIII/ Validissima pubes a agrorum cultura, a studiis optimiš, a mercaturis, ab artificiis ad arma traducitur. Hine exhausta magnis sumptibus aeraria, attritae caritatum opes, afficta fortuna privatorum: iamque ea, quae nunc est velut procincta рах diutius ferri non potest‘;.?) Militarizam jest jedan izmegju prvih uzroka socijalne bijede. Radi toga incidenta našo je militarizam odlučne protivnike u svima onima, koji su htjeli narodno bla­ gostanje. A nije ih bilo malo. S vremenom su uzdigli svoja mnijenja na dva posebna sistema — antimili­ tarizam i pacificizam. Mi ćemo o ovom zadnjem reći koju. On se dade definirati, da je nauka, koja hoće da učini bolji red na svijetu, uvedavši megjunarodno sudište i prijateljstvo mjesto sadanje vojske i „obo­ ružanoga mira“. Megju teoretičare te nauke možemo ubrojiti Abbe de Saint Pierre-a Williama Peuna, Benthama i Iv. Aug. Schlettvveina i t. d. Kantova rasprava „Zum ewigen Frieden" jest kopija Schlettvveinova. Prvo se pacificistično društvo osnovalo u NewYorku, glavnom gradu Sjedinjenih država 1815., a drugo godinu dana kasnije u Londonu. Iza toga se je počela pacificistična propaganda dobro širiti. Držati su mnogi kongresi. U redovima pacificista mogli smo onda*) *) Vidi: Epistola apostolica ad principes populosque uni\ersos 20. Juni. 1894. naći najuvaženije članove društva ljudskoga: Cobdena, Непгу Richarda, John Brighta, Saint-Simona, Tourier-a Lamartine-a, V. Hugo-a, Humboldta, Liebiga, Virchowa, Cesare Cantua i t. d. Novu snagu dobio je pacificizam, kad se je go­ dine 1889. osnovala m e g j u n a r o d n a o r g a n i z a c i j a i m e g j u n a r o d n a c e n t r a l a . Od toga doba kon­ gresi, koji su se držali gotovo svake godine, (izuzev 1895., 98. i 99., kad su bile opće skupštine) dobiše megjunarodni značaj. Na njima nisu bili samo poje­ dinci, nego i zastupnici pojedinih pacificističnih dru­ štava. Pitanja, koja se tuđe raspravljaju, pokazuju, da pacificisti živo rade oko provedbe svoje misli. Ništa se ne izostavlja, što može pospješiti napredak pacificizma ni rasprave negativne, ni pozitivne, ni njihovo stano­ vište prema militarizmu, ni njihova akcija proti njemu: smjerovi te akcije, a napokon ni načini propagande. U opće kongresi im mnogo koriste. 1891. na kongresu u Rimu izradili su temeljna načela pacificizma, te su ih uvrstili u megjunarodni kodeks. Ona glase: 1. U megjunarodnim odnošajima vrijede ista pravna i mo­ ralna načela kao u odnošajima pojedinaca. 2. Niko nema prava, da si sam sudi. 3. Nijedan narod ne smije drugom navijestit rata. 4. Svako se nesuglasje megju narodima poravnava pravnim putem. 5. Nema osvojiteljnog prava (droit de conquet). 6. Narodi imadu pravo boriti se proti nasilju. 7. Narodi imadu potpuno pravo, da slobodno uregjuju svoje zadjevice. 8. Na­ rodi su megju sobom solidarni Najvažniji organi pacificizma jesu slijedeći: 1. S t a l n i m e g j u n a r o d n i m i r o v n i ur e d. (Bureau international permanent de la Paix). On se nalazi u Bernu. Osnovan je 1898. Njegova je zadaća informirati društva i osobe, koje se zanimaju za mir, o svim pitanjima, što stoje u svezi sa propagandom i obranom njihovih ideja. >Napose mora pripravljati pi- �Listak. 75 tanja, o kojem će se raspravljati na sastancima, i ra­ recht. Mi bi to mogli nazvati pravom o sačuvanju diti oko provedbe učinjenih rezolucija. ognjišta. Primjeni mo li taj smiso na h o m e s t e a d 2. S t a l n o s u d i š t e . (Cour permanent d’ Arbi- mr t v i h lako nam je znati, šta znamenuje: uretrage). Sjedište mu je u Haagu. Ustanovljeno je god. djenje stalnog počivališta. 1902. Ono poravnava megjunarodne konflikte. Motiv, koji je doveo Ac t i o n p o p u l a i r e na 3. I n t e r p a r l a m e n t a r n a uni j a. (Union inter- tu miso jest dvostruk. parlamentaire) Ona je osnovana 1889. inicijativom Fran­ 1. Kod današnjeg načina ukopavanja s jedne cuza Fr. Passy-a i Engleza Randala Cremer-a. Ima strane dogagja se, da se članovi jedne obitelji poko­ dvojaku zadaću: jedna se odnosi na teoretičku stranu pavaju raštrkano po cijelom groblju, a s druge strane, megjunarodnog prava, a druga na praktičnu. Potom da se prema napučenosti kraja u kraćem ili đuljem mora л) raditi oko nacrta megjunarodnog prava i b) roku ti grobovi otvaraju i drugi u njih kopaju. A ne­ oko poboljšanja megjunarodnih odnošaja. Njene ciljeve dostojna je stvar i to raspršivanje članova jedne obi­ promiče i njezin organ Bureau interparlamentaire. telji, kao i periodično otvaranje grobova. Nedostojna i 4. No b e l o v o d b o r n o r v e š k o g p a r l a me n t a . donekle bezbožna. (Det Norske Stortings Nobel komite, Kristiania, Dram2. Bogate obitelji zaštite profanaciju svojih mr­ mensvei 19.). On dijeli nagrade onim, koji su najviše tvih kupnjom trajne dozvole. Taj običaj sve više i više ili najbolje radili za bratstvo naroda, za odstranjenje uhvaća maha: što svjedoči, da se u čovjeku nalazi ili smanjenje stalnih vojska, kao i onima, koji prera- dubok osjećaj poštovanja prema umrlim kao i prema gjivaju i šire mirovne kongrese". Zakladu je usta­ obtfelj^kim vezama. I kod puka je čuvstvo isto, pa radi novio glasoviti Alfred Bernhard Nobel. Nagrada iznosi toga zar ne bi bilo dobro, da i on tako zapoČme? Bi! 150.000 K. Osim tih spomenut ćemo još 5. Z a v o d Radi togaN ^ction p o p u l a i r e traži, da se u za m e g j u n a r o d n o p r a v o u Gangu (1873.). б. Francuskoj dadne svakoj obitelji po jedno 3 4 če­ M e g j u n a r o d n i i n s t i t u t za mi r a u Monaku tvorna metra u groblju, kao i to da se odredi manji (1903.) 7. Me g j u n a r o d n i mu z e j za v o j s k u i prevoz, ako slučajno koji član umre izvan mjesta, da mi r u Lucernu (1902.) i t. d. se tako svatko mogne pokopati u obiteljskom groblju Pacificizam je skroz i skroz u duhu kršćanskom. u h o m e s t e a d u mr t v i h . On mnogo doprinosi učvršćenju obiteljskih veza. Hrist je donio mir, da se raširi po cijelom svijetu. Zato A nije teško ni provesti tu ideju. Ac t i o n i apostolima govori, da im mir bude ko pozdrav i lozinka. I on je pozdravljo sa: mir Vami. p o p u l a i r e veli, da ne treba za to ni posebnog za­ Da pacificizam nije tlapnja, lako se može vidjeti kona: mogu to učiniti općine, dakako uz umjerenu iz naravi njegove kao i iz djelovanja : stvaran je njegov otplatu sa strane raznih obitelji. rad i uspješan. To nam najbolje pokazuje Čila i ArgenJedna desetgodišnjica hrvatske omladine. Na tinija. 1900. došlo je izmegju njih gotovo do čiste 3. lipnja ove godine hrvatska će mladež navršiti punili borbe radi državne megje: vojska je stajala proti vojsci. 10 godina, da se je stavila pod zastavu Srca Isusova No tada upotrebiše moć svoju biskupi. Uspjeh je- bio i zapjevala: taj, da je načinjen prvi put na svijetu arbitrarijski „Isukrste Srcu, tvom ugovor, po kojem su imali stvar pridati megjunarodnom S nama, naš se kune dom: sudištu u Haagu. S riješidbom su bile obe države za­ Dušom, t’jelom v’jek sam tvoj dovoljne. Sad je uslijedilo, da su megjusobnim dogo­ Za krst časni bijuć boj!“ vorom utanačili, da i jedna i druga smanje broj vojske Proti ovome su koraku bili tada u Pragu ustali i mornarice. Ratne su lagje upotrebili za trgovačke, a 12 Masarikovih trabanata 12 pokvarenih hrvatskih vojničke su zavode priokrenuli u korisne institucije. gjaka i - prosvjedovali, da se „moralno i materijalno To je prouzrokovalo silni napredak. izrabljuje hrvatska mladež u svijetu klerikalizma." MeTakim se pošljedicama možemo nadati od pacigjutim je tom zgodom hrvatska omladina, predavši ficizma. Onda će se povratiti ono zlatno doba, gdje Lavu XIII. album s 160.000 vlastoručnih potpisa, zla­ je svak sam od sebe vršio pravdu — a zemljom vla­ tno Isusovo Srce i tisuće tisuća molitava i dobrih dalo blagostanje. djela, prešla Rubikom. Ona je počela borbu protiv Nova Socijalna ideja. Francuski zavod Ac t i o n p o p u 1a i r e, koji se bavi izdavanjem socijalnih knjiga i brošura iznio je novu socijalnu ideju — o obitelj­ skom grobu. Ona je dobila tehnički naziv h o m e s t e a d mr t v i h , te se ima smatrati dopunjkom običnog hom e s t e a d a , koji znači isto toliko kao njemački Hof- Antihrista i njegovih pristaša. I započeta borba nije ostala bez uspjeha. Danas hrvatska omladina, kada slavi desetgodišnjicu ovoga pokreta, može s pravom uprijeti prstom: u „Hrvatsku" i ,,Luč,“ u „Domagoj" i „Kriješ," u ,,Za vjeru i dom", u ,,Proljetno cvijeće", u razne održane sastanke te 78 svojih kongregacija. Odboru �76 Br. 4. Serafinski Perivoj. — 1910. za proslavu desetgodišnjice na čelu stoji kao pokrovi­ telj sam preuz. g. dr. Juraj Posilović, zagrebački nad­ biskup, a kao predsjednik presvj. g. dr. Ivan Krapac, posvećeni biskup i gen. vikar. I „Seraf. Perivoja" je želja, da svi bez razlike širom čitave velike Hrvatske — širom Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Istre, Ba­ novine i Slavonije pogju u susret ovome slavlju, priteku u pomoć odboru e bi ovo momentalno slavlje čim bplje uspjelo i našoj mladeži dalo veće kuraže u radu za Boga i katoličku Hrvatsku! Fresvj. gosp. ira Šimun Milinović na 24. ožujka preselio se je u vječni mir. Pokojnik se je rodio na Lovreću, 24. veljače god. 1835, Kao član franjev. redodržave presv. Otkupitelja bude god. 1862. poslan u Beč na filozofski fakultet, gdje je postigo naslov doktora filozofije. U Beču je usput s Ijš o glasovitoga slavistu Miklošića. Vrativ se kući, u Sinju je na franjev. gimnaziji 20 godina bio profesorom, direktorom, a kašnje župnikom. U književnosti je poznat po djelima: „ Cr t i c e o s l a v e n s k o j l i t u r g i j i " (1880.), Bi ać (1886.) i K n e z D o m a l đ o (1886.) Cod. 1886. ime­ nuje ga Lav XIII. barskim biskupom i primasom Srbije. U Crnoj Gori kao nadbiskup raz’ io je taku djelatnost, da će mu ime u povjesti katoličKe Crkve u Crnoj Gori ostati upisano zlatnim slovima. Uza svu svoju agilnost znao je sačuvati simpatije dvora prema s p ’ ' katoličkoj Crkvi u Crnoj Gori. Kada je ovaj veliki Franjevac ispustio svoju veliku i plemenitu dušu tada je crnogor­ ski knjaz Papi pošlo slijedeću sažalnicu: „Duboko ožalošćen javljam Vašoj Svetosti smrt Njegove Preuzvišenosti mnogo dostojnog i mnogo poštovanog barskog arcibiskupa i primasa srpskog presvjetlog Milinovića. Njegova smrt duboko je ožalostila Moje katoličke po­ danike, a ja u njegovoj osobi žalim visokog svetog službenika, koji je mojoj zemlji velike usluge učinio i koji je dostojno predstavljo svoju Crkvu u Crnoj Gori. Na ovu sažalnicu Papa je odgovorio: „Duboko ožalošćen tužnom viješću o smrti neprežaljenog arci­ biskupa Milinovića, kojom Vaše kralj. Visočanstvo plemenito daje svjedočanstvo osobitog uvaženja i po­ štovanja, zahvaljujem na Ijubeznom saopćenju i od srca učestvujem u zajednički podijeljenoj velikoj žalosti, a koja naročito potresa Vaše katoličke podanike." Pokop je srpskoga primasa bio vrlo sjajan. Crnogorsku su vladu zastupali knjažević Danilo, ministar predsjednik i ministar prosvjete, grkoistočnu crkvu vladika te mnogi grkoistočni kler. Pokojnika je i vojništvo pratilo sve do groba i tuj mu iskazalo zadnju počast. Počivo u miru sine Asiškoga Ubožara, barski nadbiskupe i pri­ masu Srbije! F. J. B : Federacija trećoredaca u Italiji. Još od godine 1904 mletački kapucini u svom listu „ B o l l e t t i n o d e l ’ T e r z ’ O r d i n e " zagovaraju federaciju t r e ć e g reda sv. Franje. Oko tog je najviše nastojo o. R ob e r t o d a No v e . Na trećoredskom sastanku u Udini 1906. iznese on i pravila, po kojim bi se imalo ure­ diti to udruženje, koja budu i primljena. Istu namiso usvojiše i Franjevci Malobraćani, te na lanjskom po­ krajinskom sastanku u Vicenzi predlože tu plemenitu namiso svojim trećoredcim, od tada stvar je uspjevala, ali se stadoše uplićati te učestaše razni programi i na­ čini, kako da se započne i dovrši ta akcija, tako da su i listovi bili otvorili za to razne polemike. Na sreću u stvar se umiješa sv. Stolica. Sv. Otac Pijo X. na­ redio je rimskim trećoredcim, da oni započnu organi­ zaciju za t r e ć o r e d s k o u d r u ž e n j e , ali da imadu pred očima i poštuju autonomnost pojedinih kongre­ gacija i tako da ih združe kao jedno skladno i suglasno tijelo. Svemu ovomu stavio je na čelo kardinala V i v e s-a. Talijanski katolici puno se od ovog nadaju, da će im koristiti. Drže, da će im to biti podloga, na ko­ joj će osnovati svoju katoličku akciju. I mi Hrvati imali bi bolje cijeniti korist t r e ć e g r e d a . Ta nije od nas daleko naša Slovenija, pa ćeš u njoj naći veoma malo ili nijednog sela u kojem ne bi najbolje evala trećoredska kongregacija. A što u nas fali, ako li ne samo promicatelja za tako veliku usta­ novu. Sjetimo se velikog Franjevca bi. usp. Leona XIII. i neka nas prožme njegova ideja o t r e ć e m r edu, kojom je nastojo da preporodi svijet. Naprijed ko može, za širenje t r e ć e g r e d a i eto i nama Hrvatima najboljeg jamca za uspjeh katoličkog pokreta! Japanski učenjak o Franjevcima. Lanjske je go­ dine dr. Anezaki Mazaha, profesor carskoga sveučili­ šta u Tokiju proputovo čitavu Evropu s tom namje­ rom, da prouči katol čku Crkvu, koja se iz dana u dan sve više širi u Japanu. Tom je prilikom dr. Mazaha prigledo i neke samostane, osobito Dominikanaca, Lazarista i Franjevaca te s naročitom dozvolom sv. Stolice samostan Klarisa u Rimu. Japanskome se je učenjaku život u samostanima — osobito u franjevačkim samo­ stanima vrlo dobro dopo. „Život je u samostanima veli dr. Mazaha — protiv moga očekivanja pun bla­ goga veselja. U nekojim knjigama se toliko čita o strahotama, koje vladaju u samostanima. Ja držim, da bi bilo dobro, da bi se svatko o istinitosti ovakova pisanja prije uvjerio, nego bi povjerovo tim knjigama. Zajednički i iskreni život redovne braće mene se du­ boko dojmio. Megju njima sam našo dobrih prijatelja, s kojima sam u pismenom saobraćaju. Ako p o g l e ­ d a m o s a mo b r a ć u r e d a š v . Fr a nj e, u v j e r e n i smo, da k r š ć a n s k i d u h ne p r o p a d a . Pogleda­ mo li naš budizam, moramo sa žalošću priznati, da je njegov samostanski život duboko pao". Šta će na ovo �Listak. reći evropski propagotori budizma, šta oni, koji misle, da se u samostanu samo plače i uzdiše? VJESNIK. Nova katolička institucija u Hrvatskoj. Na 7. travnja sasto se je u Zagrebu lijep broj katoličkih po­ kretača, megju kojima su bila i dva biskupa — presvj. dr. Mahnić i presvj. dr. Krapac te su stavili temelj „Hrvatskome Katoličkome Narodnom Savezu1', koji će i bez obzira na razne stranke i bez političke sumjese propagirati katoličku kulturu i braniti katoličku vjeru. Skupštinu je otvorio preč. gosp. dr. Gustav Baron, kanonik. Za predsjednika H. K. N. S. izabran je sve­ učilišni profesor dr. Julij Golik. Ova institucija u da­ našnje vrijeme, kada se je u Hrvatskoj proti katoličkoj Crkvi gotovo sve urotilo, mora svakoga pravoga ro­ doljuba da razveseli i to tim više, što je ovoj instituciji program takov, na temelju koga će se moći složiti svi oni, koji katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj žele dobro. Jubilej biskupa Buccnjića radi korizme je slav­ ljen ne 19.111. nego 2 /IV., — na dan svečareva rogjenja i na 3./IV. Slavlje je bilo vrlo impozantno. Sav je Mostar tom zgodom, manifesiiro kako voli svoga biskupa i hrvatskoga „Leonidu", koji je Hrvatstvo vazda i istico i branio, za glagolicu se zauzimo, Franjevce u Hercegovini mnogim dobrom obdario, „ Š k o l s k e s e s t r e s v. F r a n j e " iz Maribora u Mo­ star doveo i nastanio, svojom potporom kumovo god. 1889. osnutku „Narodnoga glazb. pjevačkoga društva*' u Mostoru, „Glas Hercegovca" do njegove smrti do god. 1896. potpomago, otvorenje dioničke tiskare i osnutak „Osvita" god. 1897. pospješio, krasnu biskup­ sku residenciju napravio i t. d. U slavu jubilarca „Нгvoje" i „Bakula" držali su zabave, „Kršćanska Obitelj" i „Hrvat. Obrana" izašli su ilustrirani, a njegov je tajnik p. o. R. Glavaš izdo njegov ilustrirani život i rad. Prigodom proslave Buconjić je primio sa svih strana brzojave, a svakako će mu najmiliji biti Hristova namjesnika Pija X. Promjena Franjevaca Bosne Srebrene držana u Sarajevu 16. IV. Danas je 16. travnja franjevačko starješinstvo redodržave Bosne Srebrene pod predsjeda­ njem m. p. o. A. Mišića držalo promjenu, koju je „Seraf. Perivoj“proŠli put navijestio i radi koje je ovaj broj „Seraf. Perivoja" izišo jedan dan kašnje nego li obično. Polag obdržavane promjene idu: o. Augustin Pejčinović za gvard. i žup. u Sutjesku; o. Angjeo Angjelović. za vikara u Sutjesku; o. Stanisl. Antunović za kapelana u Fojnicu; m. p. o. dr. Danijel Ban za gvard. u Kreševo; o. Mladen Momčinović za kapelana u Kreševo; o. Angelik Franjičević za kapelana u Gučugoru; o. Anto Marković u Gučugoru; o. Franjo 77 Nikolić u Plehan; o. Nikola Brekalo u Plehan; o. Anto Jurilj u Plehan; o. Bono Brkić za gvard. i župnika u Tolisu; o. Florijan Matuzović uTolisu; o. Martin Vučković u Tolisu; o. Tomo Maršić u Tolisu; o. Mirko Brandić u Tolisu; o Anto Ravlić za predsj. u Ramu; o. Mijo Gujić za vikara u Ramu; o. Franjo Pavlek za predsjed. u Sarajevo; o. Stjep. Ikić za predsjed. u Vi­ soko; za lekture u Visoko: o. Rad. Kulijer, o. Lad. Fišić i drd. o. Tomislav Džaja; o. Franjo Ćurić za gvard. u Lijevno; o. Rafo Ćaleta u Lijevno; o. Nedjeljko Dugonjić za kapelana u Jajce; o. Rafael Ostojić i o. Živko Konjević na Petrićevac za duhovne po­ moćnike ; o. Dobr. Grebenarovič za kapelana*u Čuklić; o. Grgo Kotromanović u Brajkoviće; m. p. o. Anto Ćurić za župnika u Bučiće; o. Karlo Šumanović za župnika u Bugojno; o. Vinko Lalić za kapelana u Bu­ gojno; o. Anselmo Alaupović za kapelana u Busovači; o. Ivo Marković za župnika u Dolac; o. Grgo Došen za župnika u Dubrave, o. Mato Ćosić za kapela-na u Dubrave; m. p. o. Stjep. Čičak zd župnika u Foču, o. Anto Lapandić za kapelana u Foču ; o. Blaž Pordusić za župKika u Gračac; m. p. o. Lovro Mihačević za župnika u Kiseljak; o. Mirko Šestić za žup­ nika u Korajje; o. Ciril Katavić za župnika u Podhum ; o. Franjo Ćosić za župnika u Šivšu; o. Josip Vukić nza* župnika u Spionicu; o. Ambroza Rajković za kape­ lana u Tremošnicu; o. Stanko Marinović za kapelana u Tuzlu; ol Augustin Ćavarović za župnika u Tišinu; o. Rafael Babić za župnika u Ulice; o. Franjo Žufjić za kapelana u Ulice; o. Josip Andrić za župika u Vareš; o. Alfonz Čolić za kapelana u Vareš;. o. Milivoj Mijatović za župnika u Vijaku; o. Teofil Zrakić za kapelana u Zenicu; o. Ivan Gjogašević za kapelana u Žeravac; o. Ilija Gjebić za župnika u Glamoč; o. Vojislav Ćurić za kapelana u Ivanjsku; o. Filip Pašalić za župnika u Ljubunčić; a o. Ljud. Franjičević za kapelana; o. Jozo Peulić za župnika u Sokoline; o. Lljubomir Galić za kurata u Podhum Vidoši. Ostalo kao lani. Umro. U brčanskoj je općinskoj bolnici blago u Gospodinu preminuo p. o. Bono Oršolić, bivši žup­ nik Dubrava. Pokojnik se je rodio u Tolisi 5. prosinca, god. 1857., redovničku je haljinu obuko 12. studenoga god. 1882. Na više je mjesta kapelanovo i župnikovo, a bio je i komisarovim tajnikom te gvardijanom u To­ lisi. Sve do pred pol godine bio je zdrav i jak poput drenovine, nu tada poče poboljevati, dobi suhu i preminu 13./IV. Bila mu laka crna zemlja! Za dobru štampu uz pretplatu poslaše preč. gosp. Franjo Šultajs, kanonik u Zagrebu K 5, m. p. o. An­ drija Buzuk K 4, preč. franjev. redodržavništvo u Za­ dru K 5, vel. g. Juraj Veseličić K 3, vel. gosp. Bosiljko Bekavac K 25 — K 25 od N. N. u kruh sv. Ante, �Br. 4. 78 Serafinski Perivoj. vel. o. Bono Oršolić K 10, m. p. o. Angjeo Franjić, jubilat osim dvije pretplate K 40. R e t r i b u e r e d i gn a r e D o m i n e o m n i b u s n o b i s b ona faci ent i b u s p r o p t e r n o me i i t u u m vitam aeternam. Amen. I ,,SilIon“ se moderniziro! Sillon je društvo mladih francuskih katolika, koji su si preduzeli za za­ daću širiti kršćansku demokraciju, predobiti republiku za kršćanski svjetovni nazor jednom riječju i u privatni i u javni život unijeti kršćanska načela. Osno­ vo ga je Mare Saugnier. Bio je nada Francuza i dika. Biskupi su ga preporučivali, zagovarali. To je učinio i sami Papa Lav XIII, 1903. No sad je sašo s puta: moderniziro se. Već je u nekim biskupijama zabranjen pristup u njega. Annecyski biskup u svojoj okružnici na svećenstvo kaže, da je sad sebi postavio neki n o v i moralni i vjerski cilj. Slično govori i Blois-ki, koji uz to ističe, da Sillon uči apsolutnu jednakost staleža. S toga govori o drugu Sartu (sv. Ocu\ drugu Delamaire-u (jednom biskupu), drugu Saugnier-u it.d. Po njegovoj je nauci demokracija, jednakost sviju čla­ nova bitnost Crkve, Uza sve to Sillon ističe privrženost Crkvi. Reforma ženidbenoga prava. S ustanovom „Ne temere", što je 2./VIII. god. 1907. izašla, čini sc da ženidbeno pravo još nije sasvim reformirano, nu kako iz Rima javljaju milanskoj „ U n i o n e C a t h o l i c a " i to će brzo biti. Polag „ U n i o n e Ca t l o l i c a " u ko­ načnoj reformi ženidbenoga prava bit će najznačajnije to, što se ukida: rodstvo i svojstvo 3. i 4. koljena; duhovno rodstvo, što nastaje iz kršćenja i potvrde izmegju kuma kumčeta te kumčevih roditelja; zaprjeke javnoga ćudoregja — publicae honestatis nastale iz ženidbe tvrde a ne izvršene ех matrimonio rato sed non consumato ; zaprjeke pogodbe — conditionis, u koliko nije bludnje; zaprijeke nastale iz adopcije, te što se zaprjeka dobi diže s 12 odnosno 14 na 15 od­ nosno 18 godina. Osim toga se navještenja reduciraju na jedno, od koga će i župnik moći oprostiti, ako bude sjeguran da su ženjenici slobodni od zaprjeke. Rastava će se od stola i postelje s biskupskom osu­ dom provagjati radi : krivovjerstva, apostazije, brako­ lomstva, teške uvrijede, te priljepčivih bolesti. U dr­ žavama, gdje je zavedena gragjanska ženidba, župnik neće smjeti vjenčavati dok se ne obave gragjanske formalnosti. Ove vijesti „ O s s e r v a t o r e R o m a n o “ niječe, nu „Unione Castolica" ih ponovno potvrgjuje. bote Praktični katolik. Kako američki „ De r Sendd e s Gč t . H e r z e n s J e s u “ u ožujačkome 1910. broju donosi skoro je Karlo A. P. Pelletier, guverner pokrajine Quebci u Americi upravio otvoreno pismo na nadbiskupa Bruchesi-ja Montrealskaga, u kome mu javlja da se je zahvalio na predsjedništvu društva „Alliance Scientifique Universelle", i to s razloga, što to društvo očito ide proti kršćanstvu Palletier je tim korakom pokazo da on nije katolik samo u teoriji nego i u praksi, a takih nam se hoće! Najveći crkveni toranj bit će prvostolne crkve u Mechelnu u Belgiji. Ovaj je toranj počet god. 1552. ali sve do danas nije dovršen. Sada će belgijska vlada taj toranj dovršiti. Kada se dovrši iznosit će u visinu 167 metara. Od njega će antwerpenski biti manji puna 44 metra. Protestanti proti Drewsu. Proti monisti Drevvsu, koji je skoro u Berlinu držo predavanje, u kome je nastojo dokazati, da Isus Hrist nije nikada opstojo, ustali su i neki protestanti osobito oni, koji se na­ laze u berlinskome pozitivnome crkvenome savezu. Iz ovoga je saveza prije nekoliko dana jedan pastor držo u Busch cirkusu u Berlinu pr davanje, kome je pri­ sustvovalo 10.000 osoba. Pastorove su teze bile: „Isus je živio" i „Isus je historička osoba.“ Franjevac profesor sociologije. „ Ri v i s t a Ser a f i c a de C h i 1e“ donosi slijedeću vijest: Franjevac o. Gabrijel Casanova, veoma poznat u književnom svTjetu, imenovan je profesorom sociologije na sveučilištu u Madridu. I naša čestitanja vrlom bratu! KNJIŽEVNA SM O T R A . Kulturni rad i načela naprednjaka. I s p r a v ­ l j e n i i z n a t n o p o p u n j e n i č l a n c i iz „Hrv. S t r a ž e " , god. VI. i VII. K n j i g a I. S v e z a k I. C i j e n a K 1. Senj , .910. U današnje doba, kada su pokretašima dobrano porasla krila i kada se često i često s njima treba uhvatiti u koštac, ovo je djelo neophodno potrebni „manuale", koji je pun dokaza, kako pokretaši idu za tim, da narodu unište svaku — a osobito katoličku vjeru. Kako se iz potpunoga na­ slova vidi, pisac je djelo s ovim sveskom istom počeo, a do nas je da svojim obolom i pisca i „Н. Stražu" u njihovome plemenitome radu potpomognemo. Vicko J. Škarpa: Hrvatske narodne poslovice. Š i b e n i k , 1909. Pisac je djelo po materiji tako zgo­ dno podijelio, da se njim i u brzoj potrebi svako može pomoći. Djelo broji 614 strana, a stoji broširano K 5, tvrdo uvezano K 6. „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. .lulijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �fB UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Ćemaluša ulice 172. Najstarija knjigotiskara i * p 4 i i a u Basni i Hercegovini lskame novina, nakladnih djela, brošura, Preporučuje molitvenika, p o d n ic a , zaručnik i vjenčan i karta, kao i svih poslova, što u t struku zasjecaju sa ukusnom izra [M Jtim jerenije cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske naručbe obavljaju se brzo I točno. Slagaći stroj „TIPOGRAF" У Brzojavi: Vogler, Sarajevo. �Privilegovaria zemaljska banka za Bosnu i Hrecegovinu uvela je novi način Štednje podesan za svakoga! Da uzmogne štediti sa uspjehom i u najmanjim svotama, a da ne mora često ići u banku. Prlvilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz Čelika (vidi sliku), koje ona po želji ustupa svakome uz uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih ima u svako doba pri ruci. Iste su zaključane, i napose uregjene za kovani i papirni novac, te je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ tentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje kroz prostrani otvor |___ |, dočim se papirni novac savije i utura kroz šupijinu O na pro­ tivnoj strani. Kad se kutija napuni ili prije u zgodno času, ali svakako svakoga ili svako dva mje­ seca donese se u banku ili na mjestima, gdje banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, djecu; za stolna udruženja i sabira i za osobe, koje stanu Ovaj način štednje ima zadaću, da un 1 ako se samo na helere štedi, mogu dinu dana 75 kruna, za pet godina oko uzmanjkati, dočim će gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno raspolagati. Ovaj se način štednje prema tome osniva na principu, da se jednom spremljena uštednja ne može opet olako dignuti, nego se mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje najmanji iznos. Ovaj način štednje osobito je podesan za osobe svakog staleža, koje mogu da štede ino u malim svotama, napose za obrtn ike i ik e ; za domaćice i u uzgojnom smislu za će. dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao novčić donijeti u banku, d kuće leže u ormaru privede ukamaćenju. ’ ------■ kutiju, zaštediće kroz go" ii t.miome stavi u kutiju neće nikomu koju će tako postići. Da se dobije ta adresu ili Centralo edionica ičko d Шоп. glavnica K 750.00C Centrala u Sarajevu. Filijala u Mostaru. P r e u z im a u lo g e n a u lo ž n e k n již ic e t e u k a m a ć u je is t e u z 4 l/s % čistih . U n o v č u je m je n ic e , iz ž r ije b a n e , v rije d ­ n o sn e p a p ire i k u p o n e. E s k o m p tir a i r ć e s k o m p tir a m je n ic e i t r a ž b in e . P o h r a n ju je s v a k o v r s n e d e p o z ite p r a v lja n jim a . D a je z a jm o v e n a t e k u ć i ra č u n . Izv ršu je is p la te i n a p la t e n a sv im tr g o v a č k im sr e d iš tim a t u - i in o ­ z e m s tv a . K upuje i p ro d a je v r ije d n o sn e p a p ire, d e v is e , v a lu te . Zalagaonica p rim a u z a lo g sv e d r a g o cje n o sti d r a g u lje i o sta lo . kao: sreb ro , i u- zla to , � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3379a0abbef1d13d8ee5ce3298210be9.pdf fe89b5cc9cbd0d7e553dfda5b800981a PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 15. SVIBNJA 1910. BROJ 5. GOD. XXIV, SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESME: 1. 2. 3. 4. Dr. Jelenić: Evolucija marijavitizma............... 79 6. Branko Strahimir Škarica: P ro lje ć e............... 87 Fra J. B ić : Sv.jFranjo Asiški i protestanti . 80 7. B. Markušić: Iz „Knjige Prokletstva............... 88 Dr. Tugomir Alaupović : Iz „Seoskih elegija" . 83 8. Dr. Drag. lkić : Da li je Holubova hipoteza o po­ stanku mise etimološki m o g u ć a ? ................... 87 Juraj Božitković: Crte iz povjesti francuske fi­ lozofije ................................................................ 83 B) LISTAK. 5. Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „Glagolica C) VJESNIK. i svećenstvo4* s osobitim obzirom na staro­ drevnu župu Poljice D) 1 KNJIŽEVNA SMOTRA. druinita n Saiaim. jfttu, Trstu i Celovcu. Dioničke glavni* a K ? ■ p r e k o K 3 5 0 .0 0 0 . ižice i tekuće Prima uloge na štednju n; uk maćuje ih sa o č is t o 4 V bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednost! p r ^povoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. -- B O S A N S K O -H E R C E G O V A Č K O -- V GRAGJEVNO DIONIČKO DRUŠTVO U SARAJEVU DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 — MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Jo sip pl. Vancaš. Л Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu TVORNICE ETERNITA najboljeg materijala za pokrivanje krovova. �T isk a ra i lito g ra fija VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (Kom anditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti kao: matica krš' -mdjmatica krizmanih i^atica vjenčanih, matica umrlib^Srotokola, crkvenih i^čuna i exhibita, krstnih, vjer anih i smrtnih listova i ^ c'. u pojedinim arcima Г ’ i solidnom w |£m» P vlastitoj knjigovežnici. ....................................... Tiskanice potrebne u poslu novoga ženitbenog dekreta „Ne temere“ mogu se dobiti u tiskari -----------= VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. = = �serafinski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 5. SARAJEVO, 15. SVIBNJA 1910. Dr. Jelenić: Evolucija marijavitizma. K velikome nizu raznih sekata, koje su poput otrovnih biljka na tlu katoličke Crkve proklijale i izrasle te od kojih su neke svoju eksistenciju još davno ogra­ ničile samo na arhive, muzeje i povjesne listine, a druge još ili živu ili istom životare, pribrojit nam je i najnoviju sektu — marijavitizam. Marijavitizam se je začeo prije nekih 14 godina u onome dijelu Poljske, što pripada Rusiji, a izvanpoljska je javnost za nj za pravo saznala istom god. 1906., kada ga je Papa Pijo X. osudio. Pravi je početnik marijavitizma Marija Franciska>) Koslovska. Marija se je u početku bavila trgovinom u Puocku (Plotsku), gdje je često pripovijedala svoja snatrenja pod imenom vigjenja. Ova je snatrenja kašnje ispisala u svojoj autobiografiji. Radi svojih „vigjenja", te radi svoje pobožnosti mnoge je ne samo lajke nego i svećenike k sebi privukla, megju kojim joj je u svemu posto „alter ego“ svećenik Ivan Kovalovski. Kada je Marija Franciska dobila dosta pristaša, odrede ovi s njom ustrojiti družbu pod imenom m a r i j a v i t a ili m i ­ s t i č n i h s v e ć e n i k a , kojoj će zadaća biti megju narodom propagirati štovanje presv. oltarskoga sakra­ menta i bi. dj. Marije, te često primanje sv. pričesti i vjeru u svetost i Božje poslanje Marije Franciske. Ovoj se ustanovi biskupi opru, nu bez uspjeha. Stoga sv. Stolica, kojoj je sve to bilo dojavljeno, posavjetovavši se sa stožernicima, 4, rujna 1904. god. spomenutu družbu i općenje s Marijom Franciskom zabrani. Marijavite se malo barem na oko, smire, nu poslije opet nastave svoju misiju. Nadajući se, da će sv. Stolica njihov pokret odobriti, odu dva svećenika u Rim: Roman Prochniewski i Ivan Kovalovski i za­ mole, da im sv. Otac ili u njegovo ime sv. Oficij odobri slijedeći dekret: „Da je od B o g a v r l o p o s v e ć e n a M a r i j a F r a n c i s k a m a j k a mi l osrgj.a za sve l j ude, koj i su u ova p o š l j e d n j a 9 „Vrhbosna" ju u br. 11. 1906. nazivlje Marijom Felicijom, nu u enciklici se Pija X., kojom se 5. travnja god. 1906. marijavitizam zabranjuje, zove Marijom Franciskom. Sravni: Theologisch — praktische Quartalschrift, III. 1906, str. 643. GOD. XXIV. v r e m e n a s v i j e t a od B o g a p o z v a n i i i z a ­ b r a n i za s p a s e n j e ; da j e s v i m a m a r i j a v i t s k i m s v e ć e n i c i m a od B o g a d o p u š ć e n o na č i t a v o j k r u g l j i z e ma l j s k o j Širiti kul t p resv . o l t a r s k o g a s a k r a m e n t a i pr e bi . D j e v i c e Ma r i j e ..." 0 Sv. Stolica opre se njihovim molbama i dovede ih na to, da su 20. veljače, god. 1906. svoje bludnje opozvali. Megjutim ovaj opoziv nije bio iskren; jer bo čim su se T)va dva svećenika povratili u domovinu ne samo da nastave svoju prijašnju misiju, nego što je još gore: razašalju na svoje pristaše marijavitima u prilog sastav­ ljena lažna pisma. To potakne Pija X. te on 5. travnja g. 1906. izda na poljske biskupe encikliku, u kojoj mari­ javitizam osudi. Nu s Papinom se osudom marijaviti nijesu iskorjenili, nego se i danas sve više Šire, pri čemu ih iz mržnje na katoličku Crkvu potpomaže i sama ruska vlada, te novine „ Ma r i a vi t", što ih izdaju. Od kako je Pijo X. marijavite osudio, od onda počmu novine po svijetu raznositi više i manje ras­ prave i vijesti o marijavitima, koje su opet više ili manje neispravne, osobito: obzirom na vjeru i ustroj­ stvo marijavita. Uzrok je ovim neispravnostima stojo u manjku autentičnoga dokumenta, iz koga se je moglo potpuno saznati, što sve marijaviti vjeruju i kako su se ustrojili. Ovaj je manjak vlado sve do god. 1908. God. 1908. izdaju marijaviti u Ludžu (Lodž) „ Us t a v r e 1i g i j o z n o g a s a v e z a ma r i j a v i t a " ' 2), polag koga danas možemo biti na čistu glede vjere i ustrojstva marijavita. Glede vjere „ ma r i j a vi t i — kao što veli „ Ustav../' — i s p o v i j e d a j u d o g m a t e k a t o l i č k e Cr kve". Ali ako marijaviti u teoriji i ispovijedaju dogmate katoličke Crkve neke u praksi ipak niječu — osobito Papino poglavarstvo. Što se tiče ustrojstva marijavitske crkve moramo znati, da se i njihova crkva sastoji iz laikata i klera. 9 Theologisch — praktische Quartalschrift, III. 1906. str. 043. 2) „Velegradskij Včstnik, žurnal dlja rasprostranenija stremlenija k soedineniju cerkvej", što izlazi u Pragu, donio je u 4. br. ove godine spomenutoga »U stava«...14 vjeran i dosta opširan prikaz. �80 Br. 5. — Serafinski Perivoj. — 1910. Marijavitski lajci imaju glavne.dužnosti, koje i katolički: oni se moraju često klanjati Isusu Hristu; na razne mu načine iskazivati počast; Često se ispovijedati i pričešćivati, vjerno ispunjavati sve svoje stališke i gragjanske dužnosti i t. d. Drugi dio marijavitske crkve sačinjaje kler. Da ko postane svećenikom, „U stav..." iziskuje četiri razreda srednjih škola i svršetak bogoslovnih nauka na kome višemu institutu. Kada je kandidat srvšio potrebne nauke, stavi mu se na volju, da ili prihvati svećenički stališ ili ostane u svijetu. Koji odabere sve­ ćenički stališ mora položiti četiri zavjeta: a) p o s l u ­ š n o s t i , polag koga mora svoje starješine slušati u svemu, što se ne protivi Božjim zapovjedima i savjesti; p ) u b o š t v a , polag koga mora živjeti sjeromašno i Čuvati se, da ne bi povrijedio Hristove zapovijedi: „Badava ste primili, badava i dajite!“ ; у) č i s t o ć e , polag koga se ne smije ženiti, mora se uzdržavati od mesa i pića, te stanovati uz hramove i napokon o) š t ov a n j a Isusa, polag koga opet mora isusa ne samo štovati nego širiti i u pak prema njemu štovanje. Kako se vidi marijavitski su svećenici ujedno i redov nici Osim toga marijaviti imaju i edovnica, koje na življu sastrama.. Njihov je glavni cilj širiti megju ženskinjem religiozni i moralni život. Na čelu im sioji načelnica, koja je odvisna od generalnoga ministra. Ona sestre nadzire, mijenja, vodi ekonomiju, prima kandidatkinje i t. d. Kandidatkinje moraju imati makar 16 godina, kada stupaju u red, moraju biti zdrave, po­ štene te kao i svećenici izvan političkih stranaka. Kao svećenici tako i sestre moraju položiti zavjete: posluš­ nosti, uboštva, čistoće i štovanja Isusa Hrista. Ove zavjete sestre moraju položiti kroz 6 godina iza dvogodišnje kušnje. Najinteresantnija je u marijavita hijerarhija. Ona se ne dijeli kao u katoličkoj Crkvi nego prema upravi, koja vlada u franjevačkome redu. Kao što u Franjevaca na čelu čitavoga reda tako i u marijavita na čeiu čitave crkve stoji generalni ministar — minister generalis i generalni vikar — vicarius generahs, čije duž­ nosti može vršiti ne samo biskup, nego i prosti sve­ ćenik. Nu kao što u franjevačkome redu najvišu vlast nemaju generalni ministri, nego generalni kapituli, tako je isto i u marijavita najviša instancija generalni kapitul — capitulum generale, što ga svake treće godine o Duhovima sazivlje generalni ministar i što ga sa­ činjavaju : provincijalni ministri i kustodi. Iza gene­ ralnoga kapitula i generalnoga ministra najvišu vlast ima u pojedinim pokrajinama provincijalni kapitul capitulum provinciale i provincijalni ministar mini­ ster provincialis, koji kao i generalni ministar ima svoga vikara vicarius provincialis. Iza provincijal­ noga ministra prvi je kustod sa svojim vikarom. Kao što generalni ministar imenuje iz biskupa ili svećenika provincijalnoga ministra, tako opet provincijalni mini­ star imenuje kustode, koji upravljaju pojedinim okruž­ jima. Najnižu instanciju u marijavita sačinjavaju općine ili filijale. Općinama upravljaju nastojnici s vikarima i gjakonima, koje provincijalni ministri postavljaju. Liturgiju marijaviti obavljaju, po obredu zapadne Crkve, ali u poljskome jeziku. Svetkovine imaju sve, koje i katolici, nu uz to još na osobiti način štuju: 2. kolovoza početak svoje sekte i presv. Bogorodicu; te 4. listopada sv. Franju Asiškoga, koga smatraju svojim patrijarhom. * * # Kako se iz čitave raspravice vidi, marijavitizam je stvorila ignorancija i fanatizam klera i naroda. Hoće li marijavitizam prestati, kada prosvjeta proguta ignorane ju, a zdravi razbor fanatizam, ko bi znao? Jedno je samo sjegurno, da optimizam u ovoj stvari iskljućuje povjest sekata. Fra J. B—ić, Šibenik: : Sv. Franjo Asiški i protestanti. III. Evolncija štovanja sv. Franje kod nekatolika. Ne će biti s gorega, ako upozorimo čitatelje na evoluciju ovog štovanja, što ga iskazuju nekatolici sv. Franji. Gospogja Oliphaut opisa život Sjeromaška, ali mu zanijeka naslov Sveca. Dr. Tessepp bio je malo obzirniji i u svom djelu „Dolazak Braće" (Corning, of Friars) u čudu pita, zašto uskratiti Franji čast Sveca ? e1) ga sasvijem jednostavno nazivlje „ S v e t a c“. Adderlis odmah priznaje čudo u ranama sv. Franje. Kanonik Ravvnoleg priznaje historiČnost „trećeg reda“ i ostalih dogagjaja. Njegovo štovanje prama Svecu do­ seglo je najveći vrhunac simpatija, na koji se je mogla uspeti nekatolička duša. Ne brojeć red „protestanskih Franjevaca" u Rawnoleg-u se pokazuje najjači odjek ljubavi prama životu i cilju, kojeg je imo sv. Franjo. ‘) L ittle se odlikuje kao najzanešeniji i najradišniji član „ E n g le s k o g d r u š tv a za f r a n je v a č k e s tu d ije " . Često megju članovima i vani drži konference, a izdo je i neka djela, kao: St. P r a n c i s o f A s s i s i . H i s T i m e s Li fe a nd Wo r k . Ne w- Wor k, Wi t t a k e r . 1904. (najbolji životopis o sv. Franji megju protestantima.) Takogjer je izdo: Liber Exemplorum ad usum Praedicantium, saeculo XIII. compositus a quodam Fratre Minore Anglico de Provincia Hiberniae, secundum codicem Dunelmensem, editus A. G. Little. Aberdoniae, typis academicis 1908, XXX. et 177. pag; vidi ocjenu i pohvalu iz­ davaču u „Archivum Francis. H “ god. II. br. IV. etr. 651.—657. Još je pripravio za izdanje: Opuscula inedita Fr. Johanms Peckham 0. F. M., a javlja se kadkad i u „Archivum F. h “. �Sv. Franjo Asiški i protestanti. Ipak sa svim tim — reći će nam pesimisti može biti, da svi ovi sektarci zaista nijesu bliže rim­ skoj Crkvi, nego što su bili i nazad 25 godina; nu to je stalno, da je duh sv. Franje moćan, da im izbije iz glave svaku tvrdoglavost i Ijutinu, pa da tako lakše uvide, gdje se nalazi zlatna istina.1) Ovako iščezavaju predrasude i mi se nadamo, da će se protestanti sje­ titi Papine opomene i početi piti iz pravog zdenca primitivne franjevačke literature; tu će naći izvor čiste i neokaljane nauke. A ko zna, da koji od protestanata, hodajuć po umbrijskim brežuljcima, ne mamjeri se i na put, koji vodi u R im ?2) Ne ima sumnje, da većina današnje svjetske li­ terature nosi u sebi klicu otrova, koji tako porazno djeluje na naš vijek. Gdje se možda nadaš, da će te zanijeti i usaditi koju novu plemenitu i dobru miso, tu se na žalost razočaravaš. Pod ruhom lijepa i dobra nailazimo na stvari, koje nas pritežu, da tražimo slasti tijela, a duh da zabacimo. S toga nas ima tješiti svako slovce napisano o životu i radu velikog sv. Franje, a pisce moramo bodriti i hvaliti. IV. Stanovište nas katolika. Mi se katolici zaista možemo diviti, kad vidimo toliki zanos, s kojim nekatolici proučavaju život sv. ------------ - 81 Franje i hoće pošto po to, da prikažu pravu povjesnu vrijednost njegova rada. Ali uza sve ovo, mi moramo dignuti naš glas i u gdje čemu njiimvo tumačenje ispraviti. Dok oni u svojim spisima i govorima u zvijezde kuju Svečev v a n j s k i ž i v o t , dotle puno zaboravljaju njegove d u š e v n e v r l i n e . Zaista mi ne bi željeli vidjeti jednog sv. Franju, kako jedino i samo u ekstazama živi, a da se nikad ne spusti u naše zemaljsko stanje. Plaši nas takovo opisivanje sv. Franje, jer prikaziva svece u stanju, do kojeg mi obični ljudi ne možemo doprijeti. Još je i neispravno, jer je kod svetaca sasvijem drugačije nego li kod pjesnika: oni trudom i mukom postaju, dok su pjesnici po naravi.1) Prote­ stanti dakle puno pretjeravaju, ili da se bolje izrazimo pogrješuju. Dok se onako općenito cijeni moralna ljepota i vrijednost sv Franje, pogibelj je, da se ne zaboravi ili umanji ono, što je glavnije t. j. oni unutrašnji čim­ benici, koji su podali ovu ljepotu. Naravski, mi ne možemo očekivati od nekatolika, da će oni potpuno shvatiti i procijeniti vrhunaravni pogled Svečeva života, pa stoga se i ne čudimo, ako »se neki zapanjuju nad legendom o gubbijskom vuku, a preko čuda u Porciunkuli prelaze, kao preko stvari, koja se ne može shvatiti«. Zar za ništa drugo nije sv. Franjo, nego da nas pouči, kako da-živimo u miru i štovanju, i da ljubimo nevoljnike? A ovo i je ona socijalna grana Franjina nauka, koja je najviše uplivala na nekatolike. I mi kažemo, da je u današnje doba „vjesnik** sv. Franje poruka mira i bratstva. To je istina, pa se uzelo i u najširem smislu. Ali nije ovdje s v e ! Duh sv. Franje još više hoće i zahvaća: njegova je misija još šira. Nije samo u govorenju, nego i u propovijedanju, a osobito u Ijubeznom općenju sa narodom. Čim je on najbolje pripovijedo? Sa svojim životom. Preko ovoga prelaze nekatolici; a ovo i je uprav ono, Što mi moramo tražiti od p r a v o g glasonoše sv. Franje. Zar nije Franjina vjera u vrhunaravnost i njegova potpuna podložnost ugledu rimske Crkve lijep poučak za današnje skeptično i revolucionarno doba? Uzalud ćemo listati pa i najbolje nekatoličke hva­ lospjeve o Svecu, jer u njima ne ćemo naći, da se ističe, kako je on bio osvjedočeni i poslušni katolik. Dobro se pazi, da ga se ne bi nazvalo protestantom; ta za protestantizam nije se ni sanjalo u XIII. vijeku; oni znadu govoriti, da on pripada „čovječanstvu, a ne Crkvi**. Dotle se je došlo, da dok nekatolici u svojim predrasudam čitaju početke franjevačkog pokreta, oni nastoje, da nekako neodregjeno i bezimeno pokažu rad *) Ovo nam potvrgjuje i najnovije vijesti o obraćenju na kat. vjeru jednog cijelog društva u Americi „br at s t va an­ gl i ka ns ki h Fr anj evaca". Tražili su, gdje je istina i nagjoše ju u zajednici s rimskim Papom. Od ovih su velika većina po­ stali Franjevci i sada na vas mah rade oko obraćenja svojih prijatelja i zemljaka. 2) Ovaka sreća i milost Božja zapala je slavnog norve­ škog književnika M. I vana Joe r gen s ena. Godinu prije svoga obraćenja na kat. vjeru napisa on putopis: „Rej sebogen Koebenhavn, 1895. (II. izdanje prevedeno i na njemački: Das Reisenbuch, Mainz 1898.) U glavnom dijelu toga putop:. ,,1'rn br i j ska hr oni ka" pjesnik niže svoje dojmove, koje mu je u dušu usadio Asiz i njegova „Porciunkula" sa svojim divnim ceremonijama. Iz tačnosti i ljubavi prama sv. Franji pjesnikova duša nije mogla mirovati, pa je zato hotio, da i svoj norveški narod s njim upozna. Najprije mu Joergensen prevede „Fioretti" sv. Franje, a predgovor im stavi čuveni dramatičar i „prijatelj potlačenih naroda" Bj o e r n s t j e r n e Bj oer ns on (Koebenhavn 1902.). Opet je žarzasv Franjom vuko obraćenika u umbrijsku dolinu i plod njegovog izleta bilo je djelo: Pil g r i ms b o g e n " (Knjiga Putnika), Koebenhavn, 1903. Ovdje on iskazuje svoj veliki zanos prama Svecu i svoje pohode u fra­ njevačke samostane Asiza, Alverne i t d. Sve je ovo bilo kao priprava za njegovo veliko djelo, u kojem on orisa život sv. Franje. Den hel l i ge Fr ans af Assisi , Koebenhavn og Kristiana, Nordisk Forlag. 1907. 8°, LXlV.-384.1 ako je Joergensen po naravi pjesnik, ipak je on u svom djelu znao prikazati objektivnu povjesnu istinu i zaodjeti ga pravim kritičkim apa­ ratom. Uspjeh djela najbolje pokazuje, što je prevedeno na sve glavnije evropske jezike. Ko bi htjeo, može ga dobiti na nje­ mačkom: Miinchen, Jos. Koselsche Buchhandlung, a na fran­ cuskom: Saint Fran^ois d’ Assisi, par Tćodbrde Wyzewa, Pariš, Perrinet c. cijena 5 fran. — Isporedi „Archivum Fr. li." god. J) Vidi The i uner life of St. Francis og. Z. (unutarnji 1. br. 1. str. 131.—135. i „Jutro", Zagreb 9. studenoga 1908. život sv. Franje) Stanislav 0. S. F. C. �82 Br. 5. — Serafinski Perivoj — 1910. sv. Franje. Njegova nauka — vele — ne ima nikakvog obilježja, koji bi odavo ljubav sv. Crkvi. U asiškom Sjeromahu vide nekakvog sredovječnog filantropa, koji, kad bi danas šivio — riječi su kan. Kwansley-a — vas bi se raznio za narodno gospodarstvo, banke i da potpomogne stare i nevoljne. Što mi katolici i pravi ljubitelji sv. Franje, da na ovo odgovorimo? Neka nam se dopusti, da se poslu­ žimo riječima jednog čuvenog pisca: Ne smije se i nije to pravedno krnjiti duh i nauku sv. Franje. Zašto oduzeti njihov pravi harakter? Ko nas uoblašćuje, da možemo s njih skinuti onu oznaku, koju im je isti Svetac podo, pa onda reći; pogledaj, svijete. ovaj novi lijek, koji smo pronašli za sve bolesti, od kojih trpi XX. vijek? Smijemo li mi to učiniti? Ne smijemo, nego imamo sve strane sv. Franje poprimiti, a osobito njegovu sinovsku odanost rimskoj Crkvi. Tek onda biti će istinita ona rečenica jednog Anglikanca: „Liječ­ nik za današnje bolesti, jest onaj čovjek, koji je liječio Asižane u XIII. vijeku". Mi ne želimo ni pošto, da opovrgncmo ili da se suprotivimo Kwans!ey-ovoj tvrdnji, naime, da je današ­ nje novo doba tako obolilo, da potrebuje uprav onih lijekova, kojim je i nazad б vijekova sv. Franjo liječio svoje suvremenike; ali budimo pošteni i priznajmo, da je ove lijekove činio pravi sin sv. Crkve — sveti Franjo. Ona mu je bila jedina i prava ljekarnica. U njoj su čisti i nepatvoreni lijekovi, a svi su drugi slabi i izvjetrili. — J) Ovako je na žalost bilo sve do najzadnjeg vremena. Katolici su stoga javno korili protestante, pa se neki i svigjoše. Sam počasni predsjednik „Megjunarodnog društva za franjevačke studije" Paul S a b a t i e r držo je 30. travnja 1908. u Torinu predavanje : i z v o r n o s t mi sl i i r a da sv. F r a n j e . Zaslužni povjesničar dotako se je i k a t o l i č a n s t v a i p o s l u š n o s t i sv. Franje prama rimskoj Crkvi. Evo nekoliko njegovih misli: originalnost se Sveca sastoji nada sve u odvažnosti duha da na­ sljeduje Isusa Hrista i da, koliko je moguće, satare u sebi sta­ rog Adama, e da se što bolje približi svomu uzoru Isusu, koji je j edi ni i st i na. U ovom je dakle velika originalost sv. Franje, naime što je on bio pravi katolik, kakav možda niko prije njega, a osobito poslije. Poganske idole n o v a c i vl a­ s n i š t v o zabacio je i prezreo sa svojom „sestrom" s j e r o ma š t v o m . Ali čemu se osobito imamo diviti, jest v je ra sv. Franje. Osjećo je Svetac „da svaki njegov korak pazi Cr k v a , e da mu tim ulije želju, snagu i plan za novi napredak : srnatro se je s i n o m ove svjetske uzgojiteljice : s i n o m a ne r o­ bom. Dakle dvojstruki harakter njegova katoličanstva: p o t ­ p u n a podl ož nos t , pr a va sl oboda". Koji vele da je sv. Franjo bio podložnik Crkve, pravo govore, kao i oni koji doka­ zuju njegovu slobodu Oporuka sv. Franje svojoj braći jest naj­ sjajniji dokaz individualnosti, koji je zabilježila povjest Crkve „I p o š t o mi je g o s p o d i n dao, da se b r i n e m za braću n i j e mi k a z a o ni ko, š t o bi i mo u č i n i t i n e g o s a m mi S v e v i š n j i o b j a v i , da m o r a m ž i v j e t i po pr avi ­ l i ma sv. Evangel j a. " (Testamentom S. P. Francisci ) vidi Aichivum Fran. Historicum god. I. br. 2—3, str. 480. Premda se je nedavno na sjednici „ M e g j u n a ­ r o d n o g d r u š t v a za f r a nj. s t u d i j e " izreko jedan utješljivi i pohvalni govor, ipak ne možemo, a da ne reknemo, da su njegovi promicatelji ubrali cvijet, kojeg niti su posadili niti zalijevali. Dok se dive ljepoti do­ bivenog cvijeća, veoma malo nastoje da progovore i 0 vrtlu, koji proizvagja tako divno i miomirisno cvije­ će. A ipak je ovo jedini vrto na cijelom svijetu i samo u njemu cvijeće buji. U Porciunkuli ima ružica bez trnja; lišće joj je krvlju poštrapano, ali se ne može presaditi. Ovako je i s onim cvijetom, što se zove Franjo Asiški. Mnogo se i danas govori ob ovom dvuštvu. ’) Njegovi programi vele, da mu je predmet i cilj: kritično 1 znanstveno ispitivanje povjesti sv. Franje, te obragjivanje i širenje franjevačke literature. Namjera mu je, da poda svijetu vjerno i potpuno poznavanje sv. Franje i svega onoga, što je on sam ili preko svojih Sljedbe­ nika i štovatelja učinio. Društvo je odlučilo, da sastavi jedan popis svih franjevačkih rukopisa, koji opstoje u Evropi. S pomoću pisaca, koji u čem god pišu o fra­ njevačkim stvarima skuplja gradivo, da se izda jedan bibliografički rječnik, koji će služiti učenjacim kao putokaz Ovaj će se katalog, s pomoću većih knjižara, izdavati na dijelove. Već su se javili razni suradnici. Takogjer će društvo osnovati i ured, koji će u svim glavnim jezicima glede toga davati upute. Megju najzanešenijim promicateljim ovog poduzeća nalaze se i neki anglikanski svećenici. Pod njihovim se je nazorom osnovo i jedan odo toga megjunarodnog društva2). Ne poznavajući dobro prilike, neki su katolički dnevnici pretjeravali u pohvalu ovog društva, kao da je to kakova ortodoksna uredba ili koji novi članovi t r e ć e g reda. S toga se je i dosta katolika upisalo u to društvo. Mislili su, da je to u korist katoličke stvari ili barem, da je njegove osnovatelje vodila miso, da se znanstveno proučaje franjevački red. Ovo ih je malo zanijelo, ali se malo i prenagliše. Kako to — čugjahu se ovi kat. učenjaci da se jedni protestanti mogu toliko zanostiti za jednim Svecem, koji je bio ]) Članovi se svake godine sastaju u Asiz. Tu se izvješ­ ćuje o najnovijim iznašašćim svrhu života sv. Franje i njegova upliva. Već ima svoju veliku knjižnicu i izdaje „Bol let ino del l a Soc. int. di st udi f r ances". (Assisi tep. Metastasio) Već se radi i oko podignuća spomenika sv. Franji, koji će ga predstavljati, kako pred smrt blagosivlje svoju otadžbinu Asiz. 2) U studenom 1907. pretvorilo se je u posebno „Е n g Ie s ko dr uš t vo za franj . st udi j e". Dosta su dosad uradili oko napretka franjevačkih stvari. Ističu se osobito A. G. Lit ti e i izdavač „Dublin Revieux' M. R. Bal four. Ovaj pošljednji izda 1905- ,,Le Souve ui r Se r dphi que “ i bio je skupio dosta gra­ diva za kritično izdanje života sv. Klare, ali ga mlada pokosi smrt u 32. godini života na 19. srpnja 1907. Vrijedno je napo­ menuti, da kadgod i katolici u ovom društvu drže predavanja kao n. p. poznati d’ Alen<;on O. Cap. �Dr. Tugomir Alaupović. - Crte iz povjesti francuske filozofije. potpuna negacija protestantizma? i sada su malo op­ rezniji. Na ovo protestanti predbacuju, da udivljenje i ljubav sv. Franji ne uključiva vjeru u kat. Crkvu. Ali mi im velimo, da i mi dobro znamo, da društvo za franjevačke studije nije baš nužno, da postane jedna nabožna ili redovnička udruga, ili još manje promicajući odbor za kat. vjeru, ali bi njegov cilj moro biti, da proučaje s v a k u s t r a n u Svečeva života: ne samo u koliko je on pjesnik naravi, društveni pokretač ili zaneseni propovjedaoc sjeromaštva, nego i u koliko je on bio p r i j a t e l j G r g u r a IX, te s t u p r i m s k e C r k v e i osnovatelj jednog reda, koji je posto rasad­ nikom v r h u n a r a v n i h k r e p o s t i . Evo i ovo bi imala zahvaćati svrha toga društva. Onda bi tek potpuno vidjeli veličinu duha i rada sv. Franje, pa ne bi dolazili do zaključka, da je sv. Franju „posvetilo čovječje srce, a ne Crkva“ . * Samo nešto i u kratko navedosmo o sv. Franji i protestantima. Uvidješe oni u S j e r o m a h u neku ve­ ličinu i zamašitost, neku originalnost i dubljinu, a povrh svega najvećeg praktičnog socijologa srednjeg vijeka. Ovo ih je zanijelo i oni ga stadoše proučavati i na svijetlo iznositi. Koju će im ovo korist donijeti i hoće li im to pomoći, da lakše uvide svoju bludnju ili će ih na­ protiv još više u njoj zaslijepiti, to se za sada ne može stalno odrediti. Ali svakako stoji činjenica, da se je o b r a t i o n o r v e š k i p j e s n i k i p r o t e s t a n t I . J oe r g e n s e n , d a su s e p o k a t o l i č i l i i z a f r a t r i l i č l a ­ n o v i „ b r a t s t v a a n g l i k a n s k i h F r a n j e v a c a " . Ko će zanijekati, da ovaj protestantski pokret za sv. Fra­ njom, nije uplivo i na tolike engleske obraćenike, o kojim nam dnevice stižu vijesti ? лг Dr. Tugomir Alaupović: Iz „ S eo sk ih e le g ija “ . U molitvi. -......-■■■■ - Kada gusti sumrak padne, kad ti zlatna glava klone, Čedo moje, od umora sitnih briga, igre, šale, Kako s usta angjeoskih svete riječi leteć zvone, Molitvicu kako šapćeš, sklapajući ruke male! A ja stojim kraj postelje — iz dubine crnog mraka, Što ga u dnu praznog srca strašna sumnja iskopala, Pridiže se i talasa svijetla iskra, topla, jaka Čini mi se ko da šušte angjelova krila mala! Teška kora tvrdog leda na starom se suncu tali, I sve, što je jadna zbilja polomila, oborila, Ljute guje, gladni crvi i oltari davno pali Sve se miče, oživljava, sve u jedno steže sila. 83 S grobova se praotaca vječne smrti pečat kida. Prah i trulež dušom diše, rumenom se krvlju lije, Na molitvu ruke sklapa i starinske rane vida, Ječi pusti do i ravan, novi život ključa, vrije. ........ U pustoši i u mraku žuljevite teške ruke Tješila je jedna miso, pridizalo jedno krilo, Vežuć čvrsto zlatnom kopčom mirnu čeljad i hajduke, Čuvala nas od zle krvi i najgore kad je bilo. Pa ko može rukom zlobnom da polomi veze stare? A prah grobni; davne dane moja duša jako v o li___ Čedo zlatno, sklapaj ruke, i ja padam pred oltare, Mozak truje sumnja teška, ali srce? — ono moli! c ž ž '® O. Juraj Božitković, Z aostrog: Crte iz p ovjesti fran cu sk e filo z o fije . _ ~ ^ Od god. 1870. nužno nam se nameće četvrta perioda u francuskoj filozofiji. Uz ozbiljnije proučavanje njemačke filozofije, uz bolje upoznanje djela Darwinovih i Spencer-ovih, uz znatni utjecaj Lachelier-ov i Ravaisson-ov, uz transformirani pozitivizam Taine-ov, uz nauke Ribota, Delboeuf-a, Bernheim-a, Charcot-a, (1825,—-1893.), Binet a, Luys-a a b s t r a k t n a d i a l e k t i k a iščeznu. d e f i n i c i j a l o g i č n i h p o j m o v a nestane u moru zaboravi. Nastupi većim dijelom prag­ matična filozofija. Po ovoj novoj filozofiji mi dolazimo u dodir sa realnošću tek preko znanosti, čuvstvene religije, umjet­ nosti, politike, morala, književnosti i ekonomije. Real­ nost se samo nalazi u znanosti, životu, umjetnostima; gradivo za sve teorije u njihovom spontanom razvoju. Čudnovato! Velikoga Ii paradoksona u novoj ljudskoj m isli! Do sada je filozofija bila i ostaje vazda u n i v e r ­ z a l n a z n a n o s t , dok savremeni, francuski filozofi izbrisaše joj to značenje. Pod uplivom Kant-ova kriti­ cizma oni zamijeniše f i l o z o f i j u sa filozofskim zna­ nostima. Tako u Francuskoj danas filozofija nije više j e d n a u n i v e r z a l n a s i n t e z a povrh svih znanosti, već partikularna, kao n. pr. fizika, hernija. Što je još žalosnije opaziti, to je, da svaka od ovih pojedinih grana filozofije, znanosti zatim ide, kako da postane svaka z a s e u n i v e r z a I n a. Ali to je nemoguće, jer filozofija, kako gori već natuknuli, je s t: ,,La scienza approffondita delle cause e delle ragioni delle cose“ jest „1а scienza approffondita ded' ordine univ ersale."]) Mereier — Mašini, Corso dela fil, Introd. alla fil. p. 17. — Firenze 1909. �84 Вг. 5. Serafinski Perivoj. — 1910. 12. Pozabavimo se sada sa posebnim, savremenim pokretima i pokažimo njihove smjerove. Nego pri ovom asocianističnom ili atomističnom pokretu, primijetiti nam je, da ovakovo psihologično I. Metafizični pokret, koji teži da svoju nauku svede na univerzalnu opažanje ne može nikada dostignuti s i n t e t i č n i II. Psihologični „ „ „ o b l i k , jer na značaj psihologičnih opažanja utječe III. Sociologični „ „ „ „ ne samo psihična strana, nego upravo c o m p o s i t u m IV. Moralni „ „ „ „ — unija duše i tijela. V . Pokret u fil. znanosti „ „ „ „ „ „ б) Dalje! Na hipnotističnu i psiho-automatičnu. VI. д „ povjesti „ „ „ VII. „ religiozne filozofije „ „ „ „ Njihova realnost jedino opstoji ,,in subconscientia". O VIII. „ u estetici „ „ njima raspravljaju Richet i Grasset. IX. „ u povjesnim ragjaim „ e) Na i n t e r p s i h o l o g i j u , koja za tim ide, 13. Me t a f i z i č n i p o k r e t . Ovaj pokret odbacuje da protumači, kako savjest pojedinca utječe na savjest eklekticizam i abstraktnu dialektiku. Jedino se temelji drugoga. Glavnu ulogu u ovoj grani igraju Tarde i n a č i n j e n i c a m a , na p o d l o g a m a z n a n o s t i u Le Bon. u v j e t i m a ž i v o t a . Ovaj se pokret može zgodno č) Na religijoznu, koja i ne obazirući se na fiziopodijeliti u tri odsječka: psihičnu stranu, raspravlja o nutarnjim, religioznim poa) Na novi razvoj racijonalizma: Renouvier-a, javima. Glavni su čimbenici: De Recejac, Delacroix. Ravaisson-a, Lachelier-a, Fouillee-a, Gayau-a 15. S o c i j o l o g i č n i p o k r e t . A. Espinas, duša (3) Na metafiziku, koja polazi i z ' k r i t i c i z m je i polazna točka aktuelnoga socialnoga francuskoga r a z u m a i z n a n o s t i i sačinjava objektivni izražaj pokreta. U „Les societes animales", on tvrdi, da te ­ snošaja razuma sa stvarima. m e l j n i z a k o n nije borba za opstanak, nego u n i j a Moderne je dakle metafizike sva b mcst u tomu, što za ž i v o t , jer u svakom, živućem pojedincu opstoji se ona spušta k pojedinim znanostima, da analizuje i društvo, a u svakom društvu pojedinac. Pod uplivom ispitiva njihova počela, uslove, pa i - tih počela i uvjeta, A. Comte-a, Durhkeim god. 1893. u djelu : „0 podida si sagradi svoju metafizičnu zgradu. jeljenju socijalnoga rada", on razvija i još bolje uspi­ Ovim putem stupaju: Bou roux, Liard, Evelin, jeva i pokreće svoje socijalne nazore od A. Espinas-a. Hamequin, Milhaud, Dunau, Picard, Wilbois, Weber it.d. Za njega je sociologija n a u k a č i n j e n i c a , koje su у) Na metafiziku, koja za tim ide, da vari u n u ­ skučene pod neumoljivim zakonima strogog determi­ t a r n j e i s k u s t v o pod neposrednim, рп >tnim oblikom. nizma. Glavni su mu suradnici: Bougle, Mauss, Hubert, Po ovoj metodi svoju metafiziku gradi E. Blergson; Dapie, Levy, Bourgin, Razel, Charmont, Havelin, Hertz. a njegova filozofija i nije ništa -^ugo, nego o t p o r Bouglć, osobito se zanima okolo socijalnih, reli­ proti intelektualizmu. gioznih pojava. Slično i A. Bazaillas tra; iluzornim Alfred Fouillee pomoću „idee forze“ gradi moni­ s i n t e z a m a b e s v i j e s t i , gdje tračak razuma ne zam, u kom namjerava spojiti voluntarizam Schopenzaviriva, pronagje d i v n u i za m j e r n u r a z l i č i t o s t , hauer-ov sa idealizmom Hegel-ovim. koja baš upravo sačinjava o s o b n i ž i v o t d u h a . Tarde, Izoulot, Worms, Michel izvan Durhkeim14. P s i h o l o g i č n i p okr e t . Po shvaćanju Ribot-a ova okružja uza male razlike napisaše dosta rasprava u „Uvodu u englesku psihologiju" (1870.), psihologija o sociologiji. mora se odijeliti od filozofije. Psihologija mora postati 16. P o k r e t u m o r a l u k a o p o z i t i v n o j pozitivnom znanošću. Ona se mora isključivo baviti z n a n o s t i . Lav Bourgeois, u raširenom djelu „Soličinjenicama i snošajima činjenica. Ovo Ribot-ovo uz darite" (1896.) dade autonomni, pozitivni pravac Taine-a mnijenje nagje velikoga odziva u psihologičnom novom obzorju morala, savremenom f r a n c u s k o m patologičnom pokretu. l ai č i z mu . Mnoge je duhove ovim djelom uzbudio Zbog ovoga mišljenja mnogi podijeliše općenitu na rad promicanja svojih nazora, kao: Dupret-a, Levypsihologiju na razne grane: Brukl-a, Belot-a, Lalande con Fouillee-a, Jakob-a, a) na prostu objektivnu psihologiju predstavljanu Rauh-a, Leferre-a i Leclefe-a. po Marillier-u, Paulhan-u, Godfernaux-u, Ruyssen-u. Solidarnost jest uvjetna činjenica, koja uvagja (5) Na esperimentalnu, patologičnu, psihofizičnu, moral u okvir pozitivnih znanosti, objektivno pruža­ koje se u raznim laboratorijima sa pokusim obragjivaju jući čovječanstvu pravila za vladanje. i usavršavaju. Glavniji su predstavnici: Bernheim, Charcot, 17. F i l o z o f i j a z n a n o s t i . Pavo Таппегу Binet, Luys, Pierre Janet. zasnova novu teoriju o matematičnom spoznavanju. у) Na introspektivnu, koja istodobno ne zabacuje Tekom zadnjih vremena ova njegova filozofska teorija naučavanja objektivne psihologije. Njezino polje obra- probudi toliko zanimanje megju učenjacima i filozofima, gjiva: Egger, Compare,Marion, Derepas, Dugas, Malapert. da su se mnogi od njih dali u pojedinim znanostima �Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim obzirom na starodrevnu župu Poljice. na mudroslovna razmatranja. Mi ćemo ih svesti na tri kategorije, radi trovrsnoga smjera, za kojim idu. 1. Me t o d o l o g i j a . Glavna os, oko koje se sve vrti u ovom pitanju, jest stavka: kako ljudski duh pravi zna­ nost? Da riješe ovo pitanje mnogi su psiho-fizići u svojim laboratorijima razbijali glave. Napokon sa znan­ stvenim duhom, pravilno promatrajući razna stanovišta ljudskoga duha, dotle su došli, da se nadaju, ne samo označiti i objektivno svrstati sve metode raznih zna­ nosti, nego iznijeti iste zakone i istu narav djelatnosti ljudskog duha pomoću suptilne dialektike i umne itrospekcije. Glavni su prestavljači: Таппегу, Conturat, Frecynet, Poincare, Picard, Duhen, Lechalas, Bouty, Le Roy, Odhemar, Lalande, Borel i Boutroux. II. P o k r e t u k r i t i c i k a o z n a n o s t i . Današnji francuski kritici ne će, da analizuju razne uslove znan­ stvene savjesti, već naprosto naznačuju i postavljaju golu analizu, bez da traže nutarnji razlog svojoj tvrdnji. Oni cijene, da je za njih dosta upoznati prostu analizu kojega predmeta, o komu se dotična znanost bavi, pa iz te analize, bez sinteze naći i izvesti gole indukcije, koje se ponajviše tiču g e n u s - a . g r a d u s - a stalnosti pojedine znanosti, koju kritizuju. Tako po mnijenju Mihaud-a: „Znanosti gube ono što u objektivnosti dobivaju. Točna označenja, nepomičnost, apsolutni determinizam, koji daje značaj znan­ stvenim odnošajima, ne nalaze se u realnim snošajima".1) Poincare naprotiv opaža u pojedinim izrekama svake znanosti, nešto realna, ako p r i k l a d n o s t potpuno odgovara korisnim razlozima zakona. Rey pak sasvim drukčije postupa. Za nj l j u d s k i duh ne samo stvara i pravi teorije, nego iste z n a n s t v e n e č i n j e n i c e ; dok razum jest onaj, koji sa svojim nepokretnim, de­ terminiranim i posteriornim kategorijama sve izobličuje (!) čega se god takne. F i l o z o f i j a n a r a v i . Mnogi savremeni fran­ cuski filozofi — učenjaci prepisuju „ f i l o z o f i j i o na­ r avi " sposobnost, koja bi mogla razriješiti sve pro­ bleme o realnosti i pojimanju u raznim, filozofskim pitanjima. Durad, Armand Sabatier, Perrier, La Dantec, Lalande, izvode iz kupine raznih pitanja „ f i l o z o f i j e o na r a vi " , općenitu filozofiju, koja bi zamijenila staru metafiziku. Dastre, Giard, Forel, Perrin prisvojiše gori spo­ menutu općenitu filozofiju, te bez univerzalnosti metafizičnih teza, izvode neke zaključke, koji bi tobože za njih imali njekakve filozofske vrijednosti. _______ (SvrŠit će se.) *) „Rev. della f. neoscol.", Revista della reviste p. 318. (Firenze, 1909.) _ ________ 85 Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo** s osobitim ob­ zirom na starodrevnu župu Poljice. — — __ Još g. 863. razvi se zlokobni razdor izmegju grčke i rimske crkve, a primorski gradovi, megju ko­ jima je bio i Spljet pristanu kao što opaža Kajer ’) sa svojim metropolitom (Marinom) uz istočnoga patri­ jarhu Focija. Tada je hrvatsko žiteljstvo bilo jače i preimućnije od romansko-bizantiskoga. Latinsko sve­ ćenstvo, videći se dan na dan slabijim i uzdrmanijim, i videći uzmožan broj glagolaša regjenih od ninskoga biskupa te da gubi preimćstvo, a Hrvati da preuzimlju njihovo mjesto, pokrenu živalj latinski proti hrvatskome. Domalo se narodna mržnja prenese na crkveno polje. Latinsko svećenstvo obijedi narodne biskupe da osva­ jaju metropolička prava, jer da oslanjajući se na Papu Ivana Vili 2) i na njegovu povlasnicu od 17. lipnja 879., rede Hrvate u glagolaše. Poslije maknuća biskupa Teodozija s ninske stolice na metropolitsku spljetsku g. 886., naslijedi ga veliki biskup Grgur (Dobre), odvažni i neustrašivi širitelj staroslavenskog jezika i liturgije. Rafai' Levaković 3) piše, da je od Tonika Marnavića, biskupa bosanskoga dobio za porabu i ispravljenje glagolske crkvene knjige, što ih je po nalogu Teodozija, spljetskog nadbiskupa, prepiso rapski pop Nikola, god. 1222. To je bez sumnje znak, da seje i u Spljetu rabila glagolica. Naše mnijenje potkrijepJjuje i povjest, koja tvrdi, da se je Teodoziju, dok je još u Ninu bisku­ povo, navratio s. Metod i pratio ga do Rima, i da je po zagovoru istoga Sveca, uveo staroslavenštinu, i posto gorljivi zatočnik glagolice. Teodozij je, kako se vidi, došav u Spljet i tuj zaveo glagolicu, te je glagolicom vršio svoje dužnosti bez ikakvih otpora i sablazni. Svuda dakle, a napose u Poljicima i u susjednom gradu Omišu rabilo se je glagolsko bogoslužje bez ikakve natruhe latinizma. To nam potvrgjuje i darovština glagolskoga misala omiškoj crkvi od kneza hercega Hrvoje Vukčića. Kada je godine 1404. (prije još mle­ tačkoga pokroviteljstva nad Omišem i Poljicima), patarenski pisac Hval kršćanin 4) dovršio ćirilski rukopis svetoga Pisma novoga zavjeta i psalterij na poštenje slavnome gospodinu Hrvoju hercegu spljetskome... Hrvoja par godina poslije, nekako oko 1407. naruči *) P. Kajer: Skernatizam splitsko-makarske biskupije god. 1893. 2) Rački: Documenta s. 163. *) Farllati, s. 70., i Šimun Ljubić: „Ogledalo," Dio II., 1., 18. *) V. Klaić: „Povjest Hrvatska", Dio II. str. 34- 66. �86 Br. 5. — Serafinski Perivoj. - - 1910. kod katoličkoga pisca Bukta i krasni rezbariami urešeni glagolski misal, koji pokloni crkvi sv. Mihajla u Omišu, gdje se je i rabio. Do skora se ta starina nalazila kod sultana u Carigradu. Hrvoje bio je protivan tadanjem spljetskome nadbiskupu, te je zagovaro i širio slavensku glagolačku službu u svemu svome području. Prije ne­ koliko godina Hrvojev misal bi poklonjen biblioteci budimpeštanske akademije ]). 7. Historik Lučio piše*2) da su ninski biskupi bili pravi biskupi velike Hrvatske, koje su Pape nepo­ sredno imenovali i posvećivali3) i s njima neposredno općili. Kad su crkveni spljetski sabori zabranili rediti glagolaše i Poljičani su stali slati svoje domaće popove na regjenje hrvatskim biskupima ili u Biograd ili u Nin. Drukčije nije moguće odgonetnuti otkuda tolika množina u Poljicima svećenika glagolaša ? Svuda je u Poljici bila velika pobožnost, vršenje Božjih zakona i moralno življenje, tako, da je svako selo, kao i svaki najzabitniji kraj kuća slao svoje domaće sinove na regjenje k hrvatskim biskupima, da im na povratku postanu duhovni pastiri i revni učitelji kršćanskoga nauka. I kroz ono vrijeme, kad no je svećenstvo latin­ sko bilo sasvim prionulo k istočnome raskolništvu, poljički su glagolaši svegjerno slijedili naputke hrvatskih biskupa sjedinjenih s rimskom Stolicom. 8. U X. vijeku u crkvenome pokrajinskom spljet­ skome saboru (964.) raspiri se žestoko progonstvo protiv glagolice. Spljetski se sabor god. 964. sastojaše od svećenstva latinskoga i hrvatskoga, a predsjedaše mu Maynardo apostolski poslanik. U saboru prisutni bijahu i Grgur Ninski, Tomislav hrvatski kralj, te Mi­ hovil vojvoda Kulma (današnje Hercegovine) i ostali hrvatski knezovi. U tome crkvenome spljetskome sa­ boru najprije nastadoše velike prepirke i svagje, glede porabe obreda i liturgije staroslavenske4). Nu za pre­ pirke je veliki ninski biskup Grgur Ninski odvažno i ne­ ustrašivo usto i vodio, kako Kukuljević tvrdi5*9) ustrajnu i veličanstvenu borbu za hrvatsku crkvu i za slavenski jezik. Grgur je tada spasio slavenštinu, a zato je u Rimu i u Dalmaciji najviše pretrpio sa strane La- tinaša. Latinski su ga svećenici najviše, kako naš historičar Tkalčić ') opaža i s toga progonili, što su dobro znali, da će Grgur i unaprijed rediti njihove biskupljane, samo da sačuva u Crkvi slavenštinu. U tome crkvenome saborisanju, s pretežnim gla­ sovima većine, bi potvrgjen i uvršten X. članak, koji je glasio: da se za uvijeke ukine svaka poraba glagol­ skoga obreda, da biskupi naše pokrajine u slavenskome jeziku, nikakvoga svećenika više ne rede, niti u svojim crkvama misa govore, nu ako bi možda bila potreba svećenika, da se obrate s molbom Papi za dozvolu glagolanja 2). Proti toga X. kanona Grgur Ninski prosvjedova i svečano se prizva na vrhovno sudište rimskoga Pape Ivana X. Isti Papa, uvažujući umne i pridodane Grgu­ rove dokaze nije odobrio ni potvrdio X. kanona spljetskoga sabora, a tim je faktično potvrdio glagolicu i uništio zabranu regjenja svećenika glagolaša. Neki pak historičari misle, da je i Papa Aleksan­ dar 11. opozvo zaključke spljetskog sabora iz g. 1068., te ih što se tiče slavenskoga bogoslužja, uništio; do­ pustiv opet Hrvatima glagolašku Božju službu. Do ovoga vremena mi nahodimo samo progonstvo glagolice u Dalmaciji, a dao dragi Bog, kliče Milinović3) da bar u buduće mirniji život provodi! Da se je Grgur biskup Ninski odvažno borio i spasio narodnu svetinju — glagolicu u Dalmaciji, to nam potvrgjuju i drugi nepristrani povjesničari. Nu čudimo se poznatome arhelogu i povjesničaru Ab. Car­ rara4), da ga strančarski osjećaji onodobnih vremena dotle zavedoše te je ustvrdio nešto što se ne slaže s historičkim istinama Grgura Ninskoga. Carrara bo ga nazivlje: zanešenim revniteljem Slavenstva... slavo­ hlepnim revniteljem za proširenje svoje jurisdikcionalne biskupske vlasti, a suženjem opsega granica vlasti spljeske metropolije. Učenjak staroslavenštine Berčić drukčije rasbistruje tadašnje postupanje Latinaša proti starosla- ‘) Rački: Documenata i Farllati t. III. p. 97. 9 Milinović: „Crtice," s. 91. 9 Ab. Dr. J. Carrara: Chiesa di Spalato, p. 39., 41. a 1844., gdje opisuje Velikoga Grgura Ninskoga, da je bio: 9 Snimci se istoga misala, i u našoj Dalmaciji nahode, fanatico zelatore della causa dello Slavismo, ed uomo ambinaime: tri otiska sa rukom prof. dra. Luke Jelića, a dva u zioso. — isp. prof. Ivan Berčić: Chrestomatia, p. XXI. mgra. Bulića. 9 M. Pavlinović: Poljica i Poljičani, str. 87. g. 1876. — Boman : Storia, t. II. p. 267.—319. — Farllati, t. 111. p. 173—4, *) Lučio: Libro 1. c 2. još jasnije: post mortem Madii f. Guerinus 111. episcopus 3) S. J. Prodan: „Borbe za Glagolicu" i „Је li Glagolica Pulichienis vulgo de Poglizza. Nimirum Guerinus Episcopatum pravo svih Hrvata". 9 Rački: Documenta, p.193. i Farllati. Hl. g. 87-91 129. ab ecclesia Dumnensi cui proerat, sed a regione Pulichiensi — Istoga Farllatija izvorne riječi: Coeterum Spalatense con- sive a convallo Pollitiana quam Poglezzam vulgo appellant in cilium nulla c e n s u r a liturgiam Slavonicam notavit, sed quam sedem precariam šibi ad tempus concessam a Spalatensi solumodo ejus usum Praesbyteris et Clericis interdixit Ех Arhiepiscopo habebat. — Otac Vinjalić: Rkp. Storia, doslovce omnibus Dalmatiae Episcopis unus videtur fuisse Gregorius prinašam riječi: fr. Pietro Arcivesco di Spalato assegno a f Nonensis Slavorum Episcopus, qui a coeteris dissitićns suorum Madio Vescovo di Duvno Poglizza da dove trghettava qualite causam egeret et hujus liturgiae patrocinum susciperet. Slavi volta ii fiume Cettina, e. andava alla Diocesi di Delminio a autem omnes pro sua liturgia acerrime pugnabant. vizitare secretamente quei Cattolici chi frati Minori della Vicaria 9 Tkalčić: Tisućnica s apostola Ćirila i Metoda, god. 1863 di Bosnia mentenavano in fede alla santa Chiesa. �87 Proljeće. — Iz „Knjige Prokletstva". venskoga Bogoslužja. Na saboru spljetskome (925.) bude slavensko Bogoslužje zabranjeno sve dotle, dok ga na molbu senjskoga biskupa Inocencij IV. opet ne potvrdi. Otkako Inocencij IV. potvrdi staroslavenštinu u Bogoslužju, nasta za nju vrijeme cvjetanja i razvijanja. Slavenske se crkve pootvarale a svećenici... ne štediše ni truda ni troška da glagolske knjige, što dostojnije i časnije napišu. I doista skoro po svih evropskih knjižnica nalaze se krasni rukopisi službenika i časoslova pisanih u Dalmaciji i Hrvatskoj, rukom marljivih glagolaša svećenika i gjakona. (Nastavit će se). нпн Branko Strahimir Škarica: Proljeće. Svud mladost kipi i buja Proljeće rudine šara, Mlado si čobanče vješa 0 prsi stručak behara. Na granah pjevaju ptice Prpošno, toplo i lako... I ja sam najljepšu žicu Na svojim guslama tako. Uz topli sanljivi drhtaj Bezbrižna pjesma talasa, Кб srce djetinje vedra Što tog se rodilo časa. Nad bol i jade visoko Zastava moja leprša, Kroz dugu šarenu plovim Vrh cv’jetnog polja i krša. — Ej u što suze bih lio, Kad najstrag minut me ne će, 1 moja jesen će doći Proljet mi ubit i cv’jeće. Tu će mi ostarit srce Da sreća bješe mi mati! Zahman ću iskati pjesmu, Nit’ ću je imat’ ni znati. Tek jedno proljeće ima Tu biće samrtno svako, — Zato sam najljepšu žicu, Na svojim guslama tako! B. Markušić: —= Iz „Knjige Prokletstva." Pjesma jednog fakira. Sin je od nubijskih strana, Zmijski gdje kraljuje car, S rascvalih palminih grana Magički otsjeva čar. Posebne kobi to bjehu, Kad se je pustinje sin Neznanom podao gr’jehu : Šehovski ostavljo čin. Vukle ga zamisli časne: K nebu da uzdigne Pjet, Zv’jezde da posjeti krasne, Kulturni razgleda sv’jet. Dušom je Evropa jakom Neba pokorila svod; Tamo već putuju zrakom, Zvjezdama višnjim su rod. U tom ga varala ljuto žarka, neiskusna krv, Cvijeće što će nam nuto! Kojeg je podgrizo crv.?! Gledo sam toga fakira, Uz def je udaro svoj, Zanos mu nedao mira, Fakirski kupo ga znoj. Brujili začudni glasi; Tajstveni pjevo je spjev, Frcale čarobne vlasi, Plamso u očima sjev. Arapin pjesma imade Za nuždu strašnih ko grom, Alah to veliki dade Najdražem narodu svom. Pjesma iz vakata davnih, Bog bi joj značenje zno; Spjevo ju Hamad je slavni: Velik bje ravija to. Ipak je Alah zapiso U oku iskrenom znak; Čito sam veliki smiso, Mogo je čitat ga svak. Sjećo se vrućeg khamzina, Dražeg neg evropski tron, Slobodnog pustinje sina, Nekad je bio to on. Kraljskih kraj grobnica starih Arapin zastaje vran; �88 Вг. 4. — Serafinski Perivoj. — 1910. Podnevno sunce kad žari, Ovud ga hvato je san. Čuvaj to srca još zere, Dokle ne izgubiš sve! Sivom po nilskome žalu Polunag skako je svud, Krasnu za djetinsku šalu Pjeskom si draškao grud. Vrati se k Nilu svom bl’jedom, Svoje si pustinje rob; Amo Evropljane redom Ništit će skepsa i kob. Žarkoj po arapskoj pusti Štokad se navraćo vrag, Odmah mu čopori gusti Gjaurski progonili trag. I njeg je mnogoput tako Lovački uzdigo rog, Ne d6 da dira ga svatko, Ne dao imena svog. M Dr. Drag. Ikić: Da li je Holubova hipoteza 0 postanku m ise etim ološki m oguća? —__ . i Najžarču još je odbrujno, Za tim je smalakso već, Onda sam u sebi nujno Reko za Arapa Rječ: Kad sam u III. broju „Ser a f . P e r i v o j a " čito da je profesor Ivan Holub izveo u listu „ K o r e s p o d e n z B 1a tt f ii r d e n K l e r u s O s t e r r e i c h s " riječ „misa" iz grč. riječi „|iuoTŽjptov“, to sam odmah odlučio po­ tražit korijen tih dviju riječi te vidjeti, da li bi ta kom­ pozicija odgovarala pravilima filologije. Rezultat je moga istraž vanja bio slijedeći. Bitnost grčkih „|Lvaxr;pta“ sastojala se je u tom, da su nekim privatnim kultima smjele pristupiti samo eke odregjene osobe. Takovi kulti bili su većim di­ jelom o b i t e l j s k i . Pojedine obitelji imale su iz š t o ­ v a n j a p r a m a s v o j i m p r e g j i m obiteljske žrtve, kojim su smjeli prisustvovati samo članovi te obitelji. Nije se pak shvaćalo, da će od tih žrtava biti kakov posebni blagoslov za dotičnu obitelj, koji ne s m i j e p a s t i n a n e č l a n o v e takove obitelji.1) Po tome dio mise, kojem nijesu smjeli prisustvo­ vati katehumeni, odgovara djelomično grčkim misteri­ jima. Razlika je pak ta, što su kršćani shvaćali, da po sv. misi dobivaju osobiti blagoslov i osobite milosti od Gospodina Boga. Ta sličnost izmegju grčkih misterija i sv. mise pravih vjernika sjegurno je i dala povoda g. Holubu, da izvede riječ ,,missa“ od riječi „риatrjptov". S druge strane znamo i to, da sv. oci nazivaju sv. misu veli­ kim misterijem, ali da bi se te dvije riječi u istom značenju z a m j e n j i v a l e to mi je nepoznato. ,,Mysterium" kod sv. otaca znači „tajna". To znači, da je za čovjeka neshvatljiva tajna Božje svemogućnosti i mi­ losti, da se onaj kruh i vino pretvore u Isusovo tijelo 1 krv. Sada pregjimo na samu stvar! Grčka riječ [ivcTTjpcov = tajna, tajna nauka, došla je od glagola |лио = zatvarati n. pr. oči. Ako je dakle odatle došla ta riječ, kako veli Menge u svom rječniku, a što je sasvim naravno, onda mu je čista osnova Djete o pustinjske vjere, Nemoj premišljati, n e! *) Dr. P. Stengel: Die griecli. Sakralaltertiimer (Izdanje 1. Miller). 1890. str. 115. Ili je prežo plamence Nekad na žeravu čil, Pobjedne opi ito v’jence Dragi gdje žagori Nil. Koje kod kairske česme Uzimo avdest je svet; S defom uz pobožne pjesn Odmetni proklinjo sv’j^ Jednoč je prikucno snažno Važan je nastajo čas: Klelo je oko mu vlažno Evropske prosvjete spas. Sječo se časa jednoga: Divan uz mjesečev sjaj Otrova daše mu svoga, Daše za arapski raj. Prokro se zemlji kulture. Svaki već obašo grad, S Taja do Dnjeprine sure Gledao skepsu i jad. Amo se djetinjit ne srne, Jerbo sramota je to ; Ne smije pjevat se pjesme: S čega nas zatire zlo. Tako to prosvjeta traži : Šalit se — to je već gr’je h ; Zakon na ustima laži, Tugom zamjeniše sm’jeh — �Da li je Holubova hipoteza o postanku mise etimološki moguća? 89 циa ne i-tua—, kako bi to mislio g. Holub. Možda uzeto iz grčkog jezika u latinski nikad se ne pretvara se čini teškim istumačit nastavak — onjpiov, buduć se u ,,i“, nego se piše latinskim pismom „у“. Za sve to u razvoju jezika, počimav od indogermanskog, nalazi evo primjera : Su« = dva, vedski ,,duva“, latinski ,,duo“, samo — tero — ili — ter —,*) što odgovara i avestskom staroslovenski „dbva**; staroindogermanski ,,jug6-m“ , i staroindijskom tara n. pr. av. fratara —, starind. staroiranski „yngam“ grčki ,,^uyov“, latinski ,,jugum“, katara — s; ti bi nastavci bili u grčkom: бо-р^, цак-хгргх; staroslavenski „igo", staroindogermanski ,,miis“, sta­ albanski „пп“, latinski i t. d. Odakle dakle „а“ u sufiksu isp — i — —? roiranski ,,muš—“, grčki Umetanje sigme nije se nigdje drugdje razvilo, nego ,,mus“, staroslavenski ,,myšb‘‘. To je općenito pravilo. na grčkom tlu. Tako i u riječi lazrp „stadoh**, koju Riječ „missa-*, koja se je uvijek pisala sa ,,i“, Buck izvodi iz iranskog .,tan“. Jasnije je to u riječi ,,tono“ „odjek dajem, glas** što se grčki veli aisva^co nastala je u vrijeme poslije Hrista; spada dakle u vri­ jeme dekadence latinskog jezika t. j. u vrijeme, kad je u značenju „uzdisati**, u eolskom narječju imamo тevvei = orlvet = Рриуетас, koji izraz upotrebljuje Hesiod; staro- latinski jezik zapustio svoj razvoj. Mi nalazimo malo iranski se pak veli ,,tanayitnus — š “ = grmeći.2) To latinskih riječi, koje su svoje ,,u“ kasnije promijenile „ат“ može se pretvorit u dvojstuko „тт“, a moglo je u ,,i‘* kao ,,inclutus“ kasnije ,inclitus“, grčki „хХитб;**, nego su ragje mijenjale svoj ,,u“ u „о“, a te su riječi ostat i bez pretvaranja; tako : ’Атихт, i 3) Sada je jasno, da to „а“ u jiuatr^'ov nikako ne spada na Katonovih vremena, koje su imale ,,u“, a u doba de­ korjen riječi, nego na njezin sufiks. Tako usporedimo kadence dobile „о“ ; n. pr. „epistula** ima „epistola**. raz pako ,,missa" dolazi tek u doba dekadence, te bi grčki i tsakonski: еате = ,,ethe“, oto|aа - - Jh u po svom vremenu morala glasiti ili ,,myssa“ ili u naj­ atTjVto = thenu i t. d. Iz ovoga proizlazi, da izraz ,,missa“ prema pra­ boljem slučaju „^u ssa“. To je uprav filološka dogma. vilima nije mogo dobiti dvojstrukog ,,ss“ iz osnove Opriječna tvrdnja značila bi ni više ni manje nego ne­ jji'jCT—od riječi |n>ox>jpiov, jer od te riječi je osnova jiu-, poznavanje razvoja latinskog jezika. kojoj nadodav sa — od „sacer" glasilo bi samo „misa* S tim sam gotov s prvim dijelom Holubove Holub misli, da u izrazu missa" ono i“ ne tvrdnje, te mislim, da je nijedan klasični filolog svojim pravi nikakove poteškoće, jer je, kako misli, lagan auktoritetom ne bi smio potvrdit. prelaz iz ,,i>“ riječi „циатУјрсоу" u ,,i“ u riječi „missa**. Sada pregjimo na drugi sastavni dio Holubove — Dogagja se doduše u razvoju indogermanskih jezika, ,,missae“. da se izmjenjuju „г‘ i „и“, ali ne u najstarijem zajed­ Drugi dio izraza ,,missa“ po mnijenju Holubovu ničkom razvoju, nego tek u doba, kad su se pojedini jest nasto od ,.sa cer“ t. j. po izvedenoj krivoj jezici individualno razvijali. A i to je samo onda bi­ osnovi ,,mis —“ od nadođata je još osnova valo, kad je višesložna riječ; te jedan slog kvalitetom od ,,sacer‘. S tom osnovom je g. Holub mnogo sret­ svog vokala utječe na kvalitet vokala drugog sloga t. niji, jer ima u za se Curtiusa, koji takogjer tvrdi, da j. nastaje asimilatorna modifikacija. T ik o m p r .: atički je od ,,sacer“ osnova „sa “, i to starija nego ,,sak J) ЕфсХХа = £фиХХа = 26jiuX(X)» = ЕирсХХа4). Takih pro­ Usuprot tome neki tvrde, da je po staroislandskom mjena ima i u latinskom jeziku. Ako dakle misli g. osnova „sattr—“ ili letičkom „s.ikt**. Prama Curtiusu Holub, da je ta promjena nastala na latinskom zem­ može imati dakle i g. Holub u toj riječi potpuno pravo, ljištu, onda je to sasvim neosnovano, jer slog — sa naime da je od sacer osnova „sa **. — nije mogo utjecat, da se slog ,,my— * okrene u Kad smo sve razglobili, sad je jasno, da je prvi „mi— Prema tome bi izraz apsolutno moro glasit izvod tog izraza ,,mis-sa“ naime ,,mis-“ nemoguć u la­ ,,myssa“ ili bolje ,,mysa“, a tako ne glasi. tinskom jeziku, jer bi moro glasiti ,,mys-“ ili ,,mus**, Po razvoju indogermanskih jezika staroindogeršto nije istina, to onda ostajemo na starom tumačenju, mansko ,,i“ i ,,i“. pretvara se u ,,i“, a ,,u‘- i „п" pre­ da je izraz ,,missa“ od glagola „mittere**, makar da je tvara se u grčkom u ,,y‘f, a u latinskom u ,,u“. 5б *) To drugi sastavni dio te riječi i pogodan Holubovu miš­ latinsko ,,u“ istom u srebrenoj latinštini pretvara se u ljenju. *) ,,i“. Grčko pak ,,i>“ = „у“ u latinskom jeziku t. j. ‘) Brugmann : Griech. Grammatik (1900) str. 191 i 194 а) Dr. A. Walde: Sateinisches ethymo!ogisches Worterbuch (1906) str. 597. 3) G. Меуег: Griech. Grammatik (1896) str. 3514) Brugmann : Kurze vergleichende Grammatik (1904). str. 238. б) Ibidem str. 69 s. ‘) Dr. A. Walde: Lat. etym. W5rterbuch st. 537. *) Doncsosmo ovu raspravu veleučenoga pisca, prem dr­ žimo, da ona ne bi mogla oboriti Holubovu hipotezu, kada ona ne bi imala drugih poteškoća; jer u Holubovoj hipotezi „missa" nije postala naravnom evolucijom, nego je slobodna konstruk­ cija, u kojoj su konstruktori mogli po volji uzeti iz ,,mysterionu i „sacer", što su i kako su htjeli. Opaska ured. �90 Br. 5. — Serafinski Perivoj. — 1910. LISTAK. Dr. Blaževlć: izgubiše. Donje je tijelo tako gorilo, da se nije moglo „Kad bi gjavo mogo umrijeti, sjegurno bi onako golom rukom ni dotaći, te je i sam bolesnik često umro“. Potresne ove riječi izreko je sluga gospodara puta jauko: gorim, gorim; uz to bi strašne kletve i kuće, u kojoj je Voltaire umro. pogrde na okolo stojeće sipo i grubijanski se ponašo. Kome nije poznato ime Voltaire ? Tko se ne sjeća Pripomenuti nam je, da je Voltaire do svoje smrti pri svega onoga, Što je on proti katoličkoj Crkvi učinio ? potpunoj svijesli osto, kao što su to službeni spisi D^, mi ga dobro poznajemo; poznata nam je paklena ob obdukciji njegova tijela dokazali. njegova mržnja na sve, što je sveto, što je katoličko, S nastupom teže bolesti bio je i pristup к’ boles­ što je napose Isusovo, koga naziva „varalicom". Njegov niku teži. Nu ipak se župnik st. Sulpice-a i Abbe život znamo, ali sa smrću nijesmo na Čistu! Jedni vele Gaultier odvažiše i pokušaše ne bi li umrućemu bili da se je s Bogom po sv. ispovijedi izmirio, drugi pak pripušteni. To im nekako uspije. Kad je Voltaire bio to niječu. I ovi pošljedni imadoše pravo, kao što nam na prisutnost župnikovu upozoren, okrenu se bolesnik, to bogoslovna smotra — ,,Q u a r t a 1s c h r i f t“ 1909. pruži dva tri puta ruke prema župniku, pogleda ga IV. str. 773.—779. potvrgjuje. Radnja ondje otiskana, prijetećim i punim bjesnoće pogledom, te izreče neko­ zanimiva je, te ju u glavnim potezima evo prenosim u liko riječi, koje se nijesu mogle razumjeti, ali su kretnje „Perivoj". njegovih ruku i očiju njihov smiso kazivale. Župnik Francuski pisac Abbe Lachevre, naišo je na du- prepusti Abbe-u Gaultier-u, da i on svoju sreću pokuša, sada nepoznato djelo o zadnjim časovima Voltaire-a, nu ovome bolesnik u kratko odgovori: „Gospodine koje je one iste godine, kad je on umro spisano.') Pi­ Abbe Gaultier, izručite g. Abbe-u Gaultier-u moj na­ sac samoga djela nije poznat, nu drži, se da je to bio klon". Svećenici se udaljiše, a nadogjoše liječnici, tro­ neki viši svećenik, koji je na ponuku biskupa iz Anecy-a jica ih na broju, od kojih svaki napose posjeti bole­ odmah u mjesecu lipnju dok je Voitare u svibnju snika, koji je tako iznemogo bio, da su ga već mrtvim umro — istragu o smrti istoga započeo i koncem pro­ držali. U to se prikuči njemu jedan sa svijećom u ruci sinca iste godine dovršio, i time nam vjerodostojno te mu na+are slijepe oči. Na to umirući otvori oči, koje svjedočanstvo o smrti Voltaire-a ostavio. Isto je tim su se, kao što su liječnici rekli kao dvije zublje svije­ vjerodostojnije/što se je on za okolnosti njegove smrti tlile; Ijutito pogleda liječnike te strašnim glasom zabaš kod onih osoba propito, koje su kod njega bile viče: Pustite me, da umrem! Pred samu smrt, još ili s njim u ma kakav doticaj dolazile. jednom nešto strahovito izreče, iza čega [nastupiše kon0 njegovoj smrti pripovijeda dotični pisac ovo: vulsije tjelesne, koje su sve strahom napunile i ispusti Voltaire dogje 1778. tada 84. godišnji starac, ponovno dušu bez de se je s Bogom pomirio ili [svećenika u Pariz i to inkognito, jer mu je boravak u Parizu po- tražio! I tako žalosno svrši onaj, koji je Isusa i njegovu Iicajno bio zabranjen. Na tu vijest prenuše se njegovi Crkvu progonio! Kakav život, takova sm rt! prijatelji te ga stadoše slaviti i razne mu počasti is­ kazivati. Nu njihovo se veselje u brzo utiša, jer Vol­ Prof. S.: П kome je jezika Isus učio apostole? U spljettaire opasno oboli tako te se i liječnici za njegov život pobojaše. Ovu prigodu upotriebi svećenik imenom skome „ Da n u " od 21. IV. izišo je pod naslovom Г Abbe Gaultier te ga pismeno zamoli, da bi ga smio „ K u l t u r n e v i j e s t i " zvučni članak: „U k o j e m je posjetiti. Voltaire bojeći se, da ga nebi stigla sudbina, j e z i k u I s u k r s t u č i o a p o s t o l e ? " Članak nam onih, koji su vjerske utjehe na času smrti odbijali, se sa kritične strane nije dopo, jer svi navedeni raz­ usliša molbu svećenikovu. Ovi odmah pogje Voltaire-u lozi nijesu oborili stari nazor: da je Isus podučavo koji bijaše pripravan, da se ispovijedi. Svećenik mu u aramejskom jeziku Rek’ bi da člankopisac mnogo megjutim reče, da mora najprije potpisati opoziv svojih veću važnost daje istaknutim dokazim nego li to radi zabluda i sablazni, nu on pruženi mu opoziv odbi a sam sam njihov spisatelj o. Gietmann D. I. Pred očima napisa drugi, s kojim svećenik ne bijaše zadovoljan, i nam je rasprava, pa evo pri zaključku svoje rasprave što kaže: Dosta nam je pokazati na vjerojatnost tako se razigjoše. Bolest okrenu na bolje ali samo za četiri dana, (Glaubwiirdigkeit) isnešenoga nazora. Zeitschrift fiir Kat. iza kojih još žešće navali tako te i liječnici svu nadu Theol. sv. 4., str. 788.. Ne ću reći, da je tradicijonalni nazor dogma fidei, ali da stare dokaze nije oslabio ni 9 Djelo nosi naslov: Voltaire mourant; enqu§te faite en Gietmann, ni Zahn, pa ni drugi kritičari, gledat ću 1778. sur les circonstances de sa dernifere maladie publifce sur le manuscrit infedit et annotfee par Frederic Lachfcvre. Pariš, ukratko i čitatelje i Člankopisca upozoriti, i to : 1. Do sada se je uopće držalo, da je Isus sa svojim Henri Champion, 1908. �Listak. apostolima i inače govorio njihovim materinskim jezikom, a taj je tada bio siro-haldejski ili ti aramejski. Novost je, da ih je podučavo u armenskom (?) jeziku (člankopisac dvaput je spomenuo i to armenski i armenština). 2. Otac Gietmann hoće da dokaže, da je Isus svoj nauk apostolim tumačio u g r č k o m jeziku. Ali je pitanje: je li uspjeo? Klimavi su i ako speciozni raz­ lozi, na koje se oslanja. Nije Isus svoj nauk predavo obično učenjacim, nego najviše prostomu puku, priprostitim ribarim. Pred takim slušateljima prostim odgo­ vorima i pričama razkrinkavo je prevejane upite farizeja, zakonoša i t. d. Tupoglavost i priprostitost apostola osobitim načinom istaknuta je kod evangjelista: stulti, tardi, quomodo potest? multi discipulorum ejus abierunt retro (Joan. 6., 67.), revelasti ea parvulis. (Luc. 10., 21.). 3. I ako se može dokazati, da je u Palestini tada vlado grčki ko državni jezik, ne može se ničim dokazati, da je i prosti puk poznavo taj jezik. Analogan si "čaj u Dalmaciji sa službenim jezikom talijanskim kroz stotine godina, da li je i koliko osvojio puk, ne treba dokaza, narod je tu. Pa još kod Židova, koji su iz svoga religijoznoga i nacijonalnoga ponosa prezirno odbacivali sve što nije Božjega naroda. 4. Da je trgo­ vina prokrčila put svjetskom grčkom jeziku, to je pojmljivo; ali da su se njim morali služiti i prosti i sjeromašni ribari, da unovčite svoj ribolov, neka vjeruje tko hoće i tko može, ja ne! 5. Člankopisac nam prikaziva, da su Isus i apostoli za izleta po Dekapolisu (po Rivieri) imali prilike, da se nauče grčkom jeziku. Je li to ozbiljno? 6. Po evangjeljim znamo, da je Isus pozvo svoje Apostole s njihovoga zanata, a cni: relictis retibus secuti sunt eum (Mare. 1., 18.). Ne čita se nigdje, da su bilo prije bilo poslije poziva učili gramatiku svjetskoga jezika, niti pohagjali škola, da se izuče u govoru i pismu svjetskoga grčkoga jezika, — esperanto! 7. Znamo da se je Židovim svake subote po svim sinagogam, a imalo ju je svako selo, tumačio zakon, zar g r č k i ? 8. Na upit, kako su mogli apostoli citirati navode sv. Pisma po LXX., dakle grčki, može staviti u nepriliku samo racijonalistu isto tako, kako no je stavilo i one kod Ivana 7., 15, koji su se čudili Isusu, da zna, a nije učio ... 9. Gdje se to kaže, da su znali ili morali poznavati grčki jezik? Do zvanja na apostolstvo bili su prosta i neuka čeljad, od zvanja za živa Isusa njega su pratili, progovoriše stoprv na Duhove. Ali kako? Et repleti sunt omnes Špiritu Sancto, et coeperunt loqui v a r i i s I i n g u i s , prout Spiritus Sanctus dabat eIoqui illis. (Act. 2., 4.): Eto odgovara od kada, i od kuda im poznavanje grčkoga jezika! Senzacionalne novosti zableuše, ali koga? Onoga, koji ide za novotarijom. Mogo se je u „Danu" napisati članak o „Daru jezika" „donum linguarum" po sv. Pavlu 1. Cor. 14., i mislim, da bi više bio koristio nego ono, omnia omnibus exepediut. ta pitanja modernistim, a Njega ustanovljene bibličke 91 što je napisano. Non enim (Ecli. 37., 31.). Ostavimo mi držimo se Petra i od komisije. Fra J. B ić. Pravedna osuda pornografa D’ Anunzia. Lijepu i bogatu talijansku književnost početkom ove godine, zadesio je veliki udarac. Najnoviji roman čuvenog Talijanca D£A n u n z i a vas vrvi od nečistoće, ubojstva, ludnica i to često megju istom svojtom. U njem je zadahnuo pisac svoje osobe sa svakom neznačajnošću. Izvrnuo je naravni red estetike, morala i uljudnosti. Našo je ljubav ugodnim strastima, a sreća mu je jedino uvijek činiti sebi zlo Čovjek u tom njegovom romanu „М o ž d a d a j e, m o ž d a d a ne " — „Forse che si forse che no" nije drugo nego neukroćena životinja, koja guši vrlinu razuma, a slast joj je slijediti divlji instinkat. Ne možemo se na dulje upoznavati sa ovim pis­ cem, nego ćemo ukratko navesti njegovu sliku, ka­ kovu je prikazaše osobito nekatolički kritičari. „ T i m e s " pod naslovom „ P o k v a r e n i g e n i j 4, veli: „ Mo ć i veličina D’ Annunzia jesu, rek’ bi, neiz­ mjerne. Ali koliko se god može diviti ovim njegovim vrlinama, ipak su one sasvim izjedene od rak-rane, koja ih iz srčike toči." Njegov je roman „Možda da je, možda da ne" jedna kužna pošast, koja je zarazila svaku stranicu, svaku epizodu, svako mjestance i svaku osobu." U svom engleskom ponosu nastavlja „T im es": „Sve osobe u D’ An. romanu jesu bolesne: znak da ih sami Talijanci mogu shvatiti i nadamo se, da u En­ gleskoj ne će biti nikad preveden, on ne može biti jedno umjetničko djelo, a osobito za naš jezik." D r. G e m e l l i u „Г Osservatore Catt" od 6. veljače 1910. usporegjuje Nietzscheova „nadčovjeka" s D’ Annunzievim estetičarom, pa zaključuje, da su to sve isto: „za oba ova i značaj i dobrota i samoprijegor nijesu nego dogovorna laž. Sistematična nemoralnost Nietzschea nalazi potpuno obnovljenje u nemoralnosti D ’An. es­ tetike." Najbolji tal. kritičari, pače i isti štovatelji D’ An. odbili su najnoviju propagandu sodomije. I u filozofiji je romanzier pokazo svoju niskost, te kad je onako cinički ubio svaki ideal razumnog čovjeka, izručio ga je nemilom udesu skepticizma i agnosticizma. Glasoviti R i z z i završuje svoju ocjenu u „ C o r r i e r e d’ I t a l i a " od 17. veljače: „АП dosta, dosta ovakove literature, kad ćemo se poradi nje morati stidjeti pred našom unučadi." Sve su ovo izrekli prijatelji talij. naroda, da ga ne zavede veliki ugled D’Annunzia. I kod nas je Hrvata na žalost ušla n i e t z s c h e jš t i n a . Njom se hrani umjetnik i književnik, filozof i pedagog. Ovdašnja dična „Нг. S t r a ž a " upozorila je na tu sedmoglavu aždaju, koju tako sramotno vodi �92 Br. 5. Serafinski Perivoj. — 1910. famozni neprijatelji svakog napretka D. Trstenjak. Do svakog je iole pametna čovjeka, da se tomu opre, a osobito do Hrvata-Katolika. VJESNIK. Dva nova hrvatska biskupa. Službene „Narodne Novine" dne 25. IV. raznesoše po cijeloj Hrvatskoj veselu vijest, da su gjakovačka biskupija nakon 5-godišnje, a senjsko-modruška nakon 2-godišnje sedisvakancije dobile svoje pastire. Prva je biskupija popu­ njena osobom posvećenoga biogradsko-smederovačkoga biskupa presvj. g. dra. Ivana Krapca, a druga osobom posvećenoga biskupa helenopoljskoga presvj. g. Roka Vučića. Dominus conservet e o s ...! Kapitul hercegovačke redodržave obdržavo se je pod predsjedanjem m. p. o. Bonifacija Vidovića ge­ neralova komisara na Markovo. Na kapitulu su iza­ brani : m. p. o. Luka Begić za redodržavnika. m. p. o. Ambro Miletić za kustoda, p. o. David Nevisbć, p. u. Skender Musa, p. o. Ljudevit Raaoš i p. o. Filip Bebek za definiture, a dr. o. Leo PeUović za tajnika. Čestitamo! Završna riječ g. Im — аз*а. G. Im — ank u „ I s t o č n i k u " od 15./IV. iare dlane od veselja; Sto je postigo(?!) ono, što je tražio „On je u 24. br. p. g. „htio postići", da fra B. V. „uvidi, da se je u izrazima svojim o pravoslavnoj crkvi i sveštenstvu prebacio" i da je „upotrebio dosta ošt.e izraze", pa kada je to u „Odgovoru na Istočnikov prigovor" (u 3. br. S. P.) dobio (? !), sada se veseli. Njemu je svejedno, što fra B. V. nije opozvo stvari, nego je, kao što i sam — Im - ank. priznaje — „ n o v i h p e t s t u p a c a n a p i s o , da d o k a ž e ono, š t o j e u p r v o b i t n o m č l a n k u " za h r i š ć a n e „ r e k a o " : „Hvalite djeco Gospoda!" 0. Anto Ćorić nakon kratke ali teške bolesti preminuo je 18. IV. u Jajcu. Čorić se je rodio 11. pro­ sinca 1848. u Varcaru. Bio je kapelanom, biskupovim tajnikom, lekturom župnikom i gvardijanom. U zadnje vrijeme dao se je i na književno polje, te je svojim kras­ nim perom i „Seraf. Perivoja" mnogu stranicu nakitio. Nu nada sve bio je pravi sin sv. oca Franje: čedan, skroman ponizan, trizmen, bogoljuban, a uz to ljubi­ telj svoga reda i svoje redodržave. Počivo u m iru! Svibanjska pobožnost u Sarajevu obavlja se po svim crkvama. U katedralci se obavlja u 6' 2 a u crkvi sv. Antuna uz prisutnost mnogo svijeta u 63Д na večer, gdje prije blagoslova po redu propovijedaju: m. p. o. Alojzije Mišić, redodržavnik, p. o. Franjo Pavlak, predsjednik, p. o. Petar Ćorković, tajnik te pro­ fesori : o. Jakovljević, dr. o. Jelenić, o. Ivandić, dr. o. Blažević, koji u stalne dane i u katedralci propovi­ jedaju. Blagoslov temeljnoga blagoslovio je presvj. gosp. novozasnovane crkve BI. Dj. ske ljubavi u Sarajevu. Bilo kamena. Na 8. svibnja dr. Šarić temeljni kamen Marije čč. sestara Božan­ na čast Božjoj Majci! Opći potop i babilonske iskopine. Moderne is­ kopine, koje su počeli razni njemački, francuski i ame­ rički istraživatelji s nekom potajnom željom, da oprovrgnu činjenice s. Pisma, pokazuju naprotiv uvijek is­ tinitost njihovu. To je prigodomice više puta konstatovano. Najnovije iskopine u Nippuru dokazuju istinitost potopa. One se sastoje od 433 pločice, koje su bile oblijepljene raznim kristalima, no umjetnosti je ljud­ skoj pošlo za rukom, da ih odstrani bez ikakvog kvara. Prof. Hilprecht s velikom je vještinom složio te pločice u 5 omašnih tabla. Rezultat daljnjeg njegova istraživa­ nja jest taj, da se 7., 6., 13., 14., 15., 18., 19 i 20. glave VI. knjige P o s t a n k a posve slaže sa 2., 3., 4., 6., 7 8. 10. i 12. retkom toga najnovijega otkrića. Proselitizam u Rusiji. Otkako je duma usposta­ vila slobodu kulta, od onda narod sve to više ostavlja pravoslavlje. Sad se je taj broj digo na 301.450. Naj­ više ih je prešlo na katoličku vjeru: 233.800. Zatim na islamizam: 50.000, pa na protestantizam: 14.500, iza toga na budizam : 3.400 ti na židovstvo: 400. Naravio na katolicizam rajviše prelaze u Poljskoj, Litvi i Ukrajini. Liberalni list „Тад“ proti pornografskoj litera­ turi. Sve se više i više dolazi do uvjerenja — da samo č i s t o nešto vrijedi. U tom pomaže vlastito iskustvo i javna statistika : 9/10 kriminaliteta megju mladeži ima svoj uzrok u takoj literaturi. Vrijedno je da ovdje iz­ nesemo nekoliko redaka iz ,,Tag-a“ : neka očajnost, koja iz njih provejava kazuje mnogo. „Mi nećemo više ništa, da čujemo o raznim prljavštinama i gnjusobama, čim, ima nekoliko vremena, napunjaju naše uši. Znamo, da se grijeh i sramota, zločin i opačina ne može istrijebiti sove zemlje, ali ne ćemo, da se iznose......... na sun­ čano svijetlo, u parlamenat, u novine, u svagdanji raz­ govor... Ko pokazuje na javnom trgu svoje rane rane, koje su pune gnjoja i gnjusnosti kao ove? Mi ne ćemo, da vidimo te rane. To isto velimo i o novi­ nama. Kad bi tako kod nas bili svijesni i katolici ? Socijalna važnost trećega reda. ,,La P e n s e e c o n t e m p o r a i n e , r e v u e m e n s u e l l e d e s gues t i o n s p h i I o s o p h i q u e s , s o c i a l e s et r e l i g i e n s e s " donosi u svom 7. ovogodišnjem broju slije­ deće pohvalne retke o socijalnoj važnosti trećega red a: „Sjegurno, veći dio zapovijedi (iz pravila trećeg reda) bio bi i danas isto tako zgodan i uspješan kao i u XIII. vijeku. Jer kolika ne bi bila moć katolika u socijalnom redu, ako bi se znali podvrgnuti duhu evangjeoskom, ako bi se udostojali unići u treći red sv. Franje Asiš- �Listak. koga. Kakav rat ne bi navjestili raskoši i nemoralno­ sti, što džaba uništava... najveće posjede, a prouzro­ kuje u obitelji neplodnost! Njihove bi kobne krjeposti brzo postale socijalnim krjepostima, pred njima bi uzmicale javne i smrtne mane naše domovine: alholizam i drugi ekcesi, koji uništuju pleme ljudsko; nepoštenje u trgovini i obrtu, što stvara zbrku ne samo u moral­ nom, nego i u ekonomskom redu; legalna bezboštva (bezbožni zakoni), koji kvare savjest; zavist, egoizam, i mržnja — čeda žegje za zlatom, što rastavlja klase, i oruža gragjane jedne proti drugim ... On nam jedini može donijeti socijalni mir/' Bezgrješno začeće i Rusi. Učevni časopis „Ech os d’ Or i e n t " u pošljednjemu broju donosi vrlo zanimivu raspravu, u kojoj dokazuje, da je kijevska akademija u XVII. i XVIII. stoljeću službeno učila, da je BI. Dj. Marija bezgrješno začeta. Isto se je prije patrijarha Nikona i u Moskvi učilo i držalo. Nikon je bio prvi, koji je pokvario liturgične knjige, u kojima se je i ova nauka odrazivala. To se najbolje vidi odatle, što takozvani „starovirci" i danas tu nauku ispovijedaju. Lebedev u svome djelu nastoji kijevsku akademiju po­ biti, ali dokaz crpljen iz vjerovanje „staroviraca" mukom mimoilazi. . , Luvensko katoličko sveučilište. Ovih je dana luvensko katoličko sveučilište izdalo svoj prošlogo­ dišnji almanah. Iz ovoga se vidi, da na tome sveuči­ lištu djeluje 125 profesora. Na bogoslovnome je odjelu lani bilo 110; na pravnome 557; na liječničkome 498; a na mudroslovnome 359 slušalaca. Sveučilište se je odlučilo i na izdavanje novoga časopisa pod imenom „Revue Congolaise", koja će se baviti kongovim etno­ grafskim, vjerskim, društvenim i gospodarstvenim pi­ tanjima. 93 umro u Bolonji. Kolike je cijene bilo djelašce, koliko rabljeno i razšireno, proistječe odatlen što su samioo. izdavatelji u bibliotekam našli isto djelo sačuvano u preko 150 kodeksa, a i odatlen što se odveć često na­ lazi navedeno osobito od starijih pisaca. U Sp e c u l u m- i i (Zrcalo BI. Djevice Marije) tu­ mači se u 18 poglavlja Z d r a v a Ma r i j a . Pisac se odlikuje dubokim i solidnim bogoslovnim znanjem, zgodncr i često rabi navode iz sv. Pisma i svetih otaca, svoje raspravljanje začinja uopće krasnim slikama i pri­ spodobama, iz svega pak proistječe nježna i žarka pobožnost prama Majci Božjoj. Djelo je puno jedrih misli i bogoduhih uzdignuća : bogata i dragocjena zbirka jne samo za propovijedaoce, za gospin mjesec, nego i za sve, koji se žele ugrijati u pobožnosti i ljubavi k nebeskoj Kraljici. Kad se na ova svojstva obazremo, nećemo se čuditi, što je ,,Zrcalo" bilo toli obljubljeno i rašireno. Ono je češće na njemački prevedeno. Prevedeno je takogjer na fran­ cuski i na talijanski. — Mi bi željeli da se koji Fra­ njevac ili svećenik, vješt hrvatskom jeziku i obilju nje­ govih mnogovrsnih izraza, dade na poso te u bistrom i slobodnom prevodu pretoči S p e c u l u m u naš jezik. Kroz to upozorujemo svećenike na ovo klasično dje­ lašce. U njemu će se mnogo nasladiti, njegovim štivom obilno okoristiti. III. Dicta B. Aegidii Assisiensis, sec. cod. mss. emendata et d e n u o e d i t a a PP. C o l l e g i i S. Bo n avent u- r ae. A d C l a r a s A q u a s 1905. S t r. XIX. 122. Lira 1.25. BI. Egidije Asižanin, još od prvih godina obraće­ nja sv. Franje, njegov drug i Sljedbenik bio je čovjek priprostit i bez nauka. Iz svog općenja sa sv. Patriarhom, iz dugog razmatranja i vruće molitve, crpio je ipak duhovnu svijetlost i nauk, tako da su k njemu KNJIŽEVNA SMOTRA. dolazili glasoviti naučitelji i visoki dostojanstvenici, da Dr. Eterović: čuju njegovu riječ i prime njegov savjet. On je često II. *) Speculum B. M. Virginis Fr. Conradi a sa izvanrednom sjegurnošću i priprostitošću odgovaro Saxonia s e c u n d u m c o d i c e s mss. c a s t i g a t u m na teška bogoslovna pitanja i đavo svete upute u et d e n u o e d i t u m a PP. C o l l e g i i S. Bo n a - duhovnome životu. Savremenici i drugovi pobilježiše v e n t u r a e . Ad C l a r a s Aq u a s . 1904. S t r. XXVIII. nam nekoliko ovih rečenica i nauka bi. Egidija. Ta —231. Lire 2. zbirka aforizama nije velika, ali se megjuto odlikuje pri­ Ovo se je djelašce do sada pripisivalo sv. Boni. prostitošću i živahnošću. Istim duhom, kojim dišu djeAli oci u Quaracchi spravljajući izdanje sveukupnih lašca asiškog Ubožara dišu i ove rečenice njegovog djela serafinskog naučitelja, opaziše da njemu ne pri­ vjernog učenika. U kratkim izrekam, kakva li se du­ pada, te ga evo napose otisnuše kao II. svezak naše boka i vječna nauka ne krije! Pod priprostitom odje­ zbirke. Iz proučavanja starih kodeksa, iz načina pisanja ćom kakav život i mudrost I i usporedbe s inim djelima zaključiše, daj e S p e c u ­ D i c t a blaženoga, na temelju najboljih kodeksa, l u m B. M. V. sastavio Co n r ad iz S a k s o n i je, vri­ razvršćena su u 26 poglavja prama nihovom sadržaju jedni lektor i pisac, koji je dulje vremena mudro i i srodnosti, a odnose se na razne točke duhovnoga sveto upravljo sa saksonskom redodržavom, te je 1279. života: o krjepostim i milostima i o njezinim učincima; *) Sravni „Knjiž. Smotru" u ,,Seraf. Perivoju" br. II g. 1910. o vjeri i nedokučivosti Božjoj; o ljubavi; o svetoj �94 Br. 5. — Serafinski Perivoj. poniznosti; o svetoj brizi i pažnji srca; o korisnoj nekorisnoj znanosti i o propovjednicima; o posluhu njegovoj koristi; o misli na smrt; o ustrajnosti molitvi... Knjižica se po sebi preporuča svakome, Franjevcima na pose. i i u a IV. Stimulus amoris, a ) F r . J a c o b i Me d i o l a ne ns i s . b) Canticum pauperis, Fr. Joannis P ec k h a m s e c u n d u m c o d i c e s m ss. e d i t a a P P . Col l e gi i S. B o n a v e n t u r a e . Ad C l a r a s A q u a s 1905. Str. XX-205. Lire 1.50. Dok su tri gornja djelašca većekrat do sada bila štampana, ova dva, što se nalaze u IV. svesku, evo prvi put, da su u svom pravom obliku tiskom objelo­ danjena, na osnovi više starih rukopisa 13. i 14. sto­ ljeća. Iz nutarnjih i vanjskih znakova zaključuju izda­ vatelji da je S t i m u l u s a m o r i s (Ostan ljubavi) napiso Franjevac, milanski lektor fra Jakov u drugoj polovici XIII. vijeka, a C a n t i c u m p a u p e r i s (Pjesam ubožara) da potječe od učenog i u povjesti sholastike poznatog fra Ivana Peckhama, engleškog F njtvca, učitelja bogoslovja na rimskome dvoru ? za tim nad­ biskupa u Cantorbery. Peckham je bio u:enik sv. Bone i žarki Sljedbenik njegove nauke. Umro je svršetkom XIII. vijeka. a) Stimulus amoris (str. i J32.) u 22 glave (ra­ spravlja o savršenstvu, o njegovim zaprjekarna i o nadopunjenju savršenstva u kontemplaciji Nauka je zdrava i duboka. Jamačno ne čini se pi ćerano, što je na okrajku kodeksa kraljske knjižnice u Monakovu (lat. 5159. fol. 43 r) starinska ruka г opisala : „Ро mome se sudu ova knjižica može nazvati knjigom života i jezgrom cijele nauke o blaženstvu''. „Ludovik Granatski jednakim ju je pohvalama uznio kao i M e d i t a t i o n e s sv. Agustina; a sv. Franjo Saleški nazva ju preizvrsnom knjigom". (Praefatio str. XI.) Način razla­ ganja je živ i čuvstven, oblik obično priprostit, ali na mjestima krasan i uzvišen. Neke česti ovog djelašca, kao M e d i t a t i o in p a r a s c e v e (cap. 15., str. 77. si.), mogu se pravom ubrojiti, kako dobro opažaju izdavatelji, megju najljepše stranice što ih je sredo­ vječna mistika ostavila (str. XII.). b) U pjesmi ubožara Peckham u zamamljivom obliku tumači, brani i pohvalama obasiplje franjevački način života, naročito uzvišeno sveto uboštvo. Poslije nego li je, žedan istine i života, pokuco na vrata svih filo­ zofskih škola i od • jih se nezadovoljan odalečio pristupa k zadruzi, koja čisto Isusovo evangjelje na Sljeduje, i tu svoje sumnje i upite stavlja nekom s t a r c u , koji mu sve rješava i na sve odgovora na potpuno njegovo umirenje i zadovoljstvo. Pod ovim starcem (senior) razumi Peckham svog učitelja sv. Bonu, 1910. iz čijih je djela zbilja i iskitio svoj krasni C a n t i c u m p a u p e r i s pro dilecto. * Poslije 1905. nije nikakav novi svezak izašo. Mi to u velike žalimo. Znamo, da u prašini i zaboravi leži toliko još neprocjenivog biserja, kojim su sredo­ vječni Franjevci, vjerni sinovi velikog umbrijskog pro­ roka i žarkog serafa obogatili ascetičnu knjigu. Djelaš­ ca što su dosada ugledala svijetlo, čine nas još ne ustrpljivijim. Bože daj, da se sa izdavanjem zbirke što prvo nastavi! Slavlje hrvatske omladine g o d i n e 1910. Za­ gr e b, 1910. Kao što je pošljedni put „Seraf. Peri­ voj" javio, 3. lipnja svečano će se obaviti proslava 10godišnjice posvete hrv. mladeži pfesv. Srcu Isusovu. U tu je svrhu zagrebački promicateljni odbor izdo krasnu knjižicu, koja je urešena i slikama, te megju ostalim donosi i naputak kada i kako, da se to slavlje 'ob; vi. U ovaj će svečani čas taj spomenak našoj mla­ dež, dobro doći. Preporučamo! Viktor Cathrein, Die katholišche Veltanschaung in ihren brundlinien mit besonderer Berucksichtigung der moral II. Aufl. Freiburg im Breisgau, 1909. Katolički moral ne sačinjaje kakav izolirani svijet on visi o ukupnom posmatranju ovoga svijeta, iz koga je kao stablo iz korjena niko i izrasto. To je učenoga oca Cathreina potaklo, da napiše ovo djelo, koje je apologetika katoličkoga posmatranja svijeta uopće, a morala napose. Djelo nije pisano za strukovnjake, ali ni za prosti puk nego za srednju inteligenciju. Nami se je djelo tako svidjelo, da držimo, da nema riječi, kojim bi ga kritik mogo prehvaliti. Cijena broširanu K 7-20; uvezanu u platno K 8*16. Mnritz: Bas Leben unseres Herrn Jesu Gbristi đes Sohnes Gottes. F r e i b u r g in Br e i s ga u. Opš i r no i učevno ovo djelo, koje ima 2 sveska doživjelo je evo i sedmo izdanje. Broširano stoji K 9'60; tvrdo uvezano K 13.20. Dr. Justus Knecht, Praktischer Komentar zur biblischen Geschichte. 22. Aufl. Freiburg im Breisgau 1909. Ovo će djelo osobito dobro doći profesorima biblije na srednjim školama kao i na bogoslovnim zavodima. Cijena uvezanu K 10 80. Clericus devotus. Friburgi Brisgoviae. To je vrlo zgodan svećenički „manuale". Sadržaje osim ostalih, jutarnje i večernje molitve, priprave za misu i zahvale, razmišljanja i nabožna štiva te izvadak iz rimskoga rituala. Uza sav toliki materijal djelce izgleda radi tankoga papira vrlo maleno i zgodno. Cijena mu je u kožu uvezanu K 2-80. Pošljednja se 4 djela dobivaju u Herderovim knji­ žarama u Freiburgu im Breisgau i u Beču. „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u imjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. .lulijan .Jelenić. Tiskara Vnjjlcr i^dru^ovi u Sarajevu. �Tiskara i litografija Vogler i dr>, Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Ćemaluša Ulica 172. Najstarija knjigotiskara i st»™?ipija u Bosni i Hercegovini s najmodernijim pismenima, materijnlam i strojevima. Preporučuje se za tiskanje novina, nakladnih djela, brošura, molitvenika, posjetnica, zaručnih ; vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tiskarsku i litografsku struku zasjecaju sa ukusnom izradom i uz n aju m je re n ije cijene. ---л _____ . Moderno uregjena knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po narućbi: u papiru, platnu i koži. Vinjske nnručlie iM jaju se brzo l točno. Slagaći stroj „TIPOGRAF". Brzojavi: Vogler, Sarajevo. �Hrvatska centralna banka (dioničko društvo) ^ Dlon. glavnica lt 350.m i ш Centrala u Sarajevu. Uplaćeno K 515.000 Podružnica u Mostaru. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 1/2°/0 čistih. Eskomptira i reeskomptira mjeniće i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. Tuzli. — d. / SARAJEVU. u Bihaću, Derventi, Doboju B. GraUPSTVA: u Gacku, Goražđi, Sanskom Mostu, svim spomenutim mjestima. T T irw "k to lra rn rk 'i f H a l i a m o ^ аЈе hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 41/a% založnice I1U U tl JulJJtž. 5<yo komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne oblij obligacije u Bosni i Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće Ш osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva, — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. Ranknvno -— - - - - - - — •- - - пг На- Е — —.i - i агпр —- - . O d i e l i e n i e Z<1 r o b u ^an^e иб*гоЈепо odjelenje robe, kao što i posebno odjelenje za zemaljske proizJ J '1 * vode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeća. G lavn i su p red m eti iz v o z a suhe š lj iv e i žito. Kod banke opstojeća generalna agentura c. kr. povi, osigurav. ,,A 88E C U R A ZI0N I GEM~ERALI“ prima direktno ili puteni filijala ,,РНОV ID E N C IJA “ prima osi ili ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna agentura osiguravajućeg društva guranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/169c06a1ffe39d56fe648d12a2eb14c2.pdf 71b8f67304a4d4ebe799d08c0f253a03 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 30. SVIBNJA 1910. IZVANREDNI BROJ GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) PJESMA, ČLANCI: , т, . . . .. r-. . . i svećenstvo" s osobitim obzirom na st 1. Dr. Tugomir A iaupovic: Carevo] slavi . . . 95 p 2. Dobro nam d o š o ...................................................... 96 U^U 0 ^l c e .......................* ......................................... 3. Dr. Jelenić: Hapsburgovci i Franjevci Bosne i B) L1STAK. Hercegovine ............................................................... 97 C) VJESNIK. 4. Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „Glagolica D) KNJIŽEVNA SMOTRA. Mraka nSanjsvo. KJ , 0.099. ■■ Prčuv« ,.reko K 350.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i i kamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira cd vrijednosti г vrste domaćeg i stranog k ovan og i papirno?: novca Wol i s t o -» ■ ■ Dionička glavni r nicc ii Sp jotn, Trstu i Celovca. vrjritama, isto tako šve 0 svim ostalim bankovnim p o e n im a daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. J _ �Hrvatska centralna banka ------------------------------------------------------(dioničko d r u š t v o ) --------------------------------------------------------------- DIM. HfflinlM K 750.000 ЈЛ Г1|ЈШ 1 м Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 % % čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Privilego novi naCm Da uzmogne Slediti sa uspiebam . u . м apluftno К 5Z5.000 Podružnica u Mostaru. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim •govačkim središtima tu- i ino- a banka r*ođ&*i za svakoga! „ г, а da ne mora često iči u banku. Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je «g<w»ne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremljesliku), koje ona po želji ustupa svakom e uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. lste su zaključane, raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tom e osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom sprem ljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se kroz prostrani otvor |____|, dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu O na pro­ banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način Štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva m je­ osobe svak og staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na mjestim a, gdje samo u malim svotama, napose za obrtn ike i banka nema podružnice, na odregjeno m jesto, ...... ....... radnike; za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi sm isao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede ukamaćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz go­ dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim ce se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU IZVANREDNI BROJ. SARAJEVO, 30. SVIBNJA 1910. GOD. XXIV. DR. TUGOMIR ALAUPOVIĆ: CAREVOJ SLAVI. UZ DOLAZAK NJEGOVA VELIČANSTVA U BOSNU I HERCEGOVINU. Zapjevajte pjesmu novu nepjevanu, neslišanu, Bistre naše izvor-vode, rosne ravni i vrleti. Pripinjajte, mome mlade, biserovu cvjetnu granu, Uzimajte žaru vrelu s ognjišta nam kućnih, svetih: Tamjan miris — želje naše; mramor sjajni — naše grudi; Hram i oltar srce naše, i prostrano i veliko. Iz grobova prašak davni djedova se naših budi, Sve Te kliče i pozdravlja, svijetla kruno, carska diko. U plamenu i radosti ispinje se oltar sveti, Naše duše srca naša carskoj slavi na njem gore. Ne nosimo skupog dara. Otkud zlato u vrleti? Uz tolike žedne oči presahlo bi sinje more! Dugi vijeci, gladna ljeta trgali nam mrve s usta, Pod kopitom bijesna ata baštine se trle stare, A što bi se zavrtalo čista srebra, zlata pusta, Na puške se raskovalo i na ljute na handžare. Blagosloven čas i danak kada carska noga stane Na rogjenu grudu našu, iskrhanu, izmučenu! Zamećemo crne dane, zavijamo stare rane, Da po vedrom carskom čelu ne prevuku tamnu sjenu. Ko hiljade čistih kaplji kad u potok brz se sliju Pa romoni izmegj cvijeća drobna struka biserova. U glas jedan, u dah jedan slažu nam se srca eviju, PridiŽu se snažno krila, cvate vjera, nada nova. A1 nosimo na poklone bistru pamet, srca vrela, Otvorene vjerne duše, jaka prsa i desnice, Stupajući kao djeca čista oka, vedra čela, Milošću nas da obasja 1 doOiurom carsKo lice. Žedni pravde i ljubavi: a pravda je temelj prvi, N a kojem će vječno stajat veličina carstva Tvoga; Ljubav silna, neizmjerna samu sebe trga, mrvi, Sve nas hrani i napaja iz izvora golemoga. U pradavna u vremena kad je zadnja carska noga Pregazila zemlju našu do brzoga do Vrbasa, Puteve mu pokapao plač i jauk, krvca mnoga, Gradovi su ostajali bez imena i bez glasa: A kud danas car nam hodi, s neba medna rosa rosi, Niče radost i veselje, vedre nam se bol i tuge, Neslućeni, nevigjeni dan na svijetlom licu nosi, Nosi radost i pramaljet u zelene naše luge. Zapjevajte pjesmu novu drage gore i vrleti, I najmanja sitna iskra u ognjeni stup nek plane, Sve u jedan glas se splije, u molitvu, u žar sveti: Blagosloven grm i kamen, kudgod carska noga stane! �96 Br. 6. — Serafinski Perivoj — 1910. vijek ispunjen je molbama bosanskih Franjevaca, da se cesarski dvor zauzme u Carigradu za bosanske 30. svibnja, kada Njegovo Veličanstvo, naš kralj kršćane, da lm izradi više slobode, da mogu poprav­ i vladar, staje prvi put na našu rogjenu grudu, jest ljati crkve i manastire, da im se skinu globe i drugi dan radosti i veselja za sve stanovnike Bosne i Her­ zulumi. Godine 1834. čestita redodržava caru austrij­ cegovine, bit će narodni blagdan osobito za Hrvate skomu; godine 1838. šalje biskup fra Rafo Barišić bosanske i hercegovačke, koji će se pamtiti u dalekim spomenicu u Beč.’ U najživlje veze stupa bosanska vremenima i koljenima. Poslije toliko stotina mutnih redodržava s dvorom austrijskim za fra Marijana Šui krvavih godina, što su nam zemlju krvlju natapale, njića. Godine 1824. dovršiše u Beču o državnom trošku ognjišta trnule i raseljavale nas u tugje daleke krajeve orijentalnu akademiju fra Angjeo Jelić, fra Marijan sa stare djedovine i očinskih baština naših, nastali su Šunjić, fra Franjo Sitnić, pa se obraćaju ravno samome sregjeniji odnosi, prestale, nadamo se tvrdo, sve velike caru za putni trošak u svoju domovinu. Evo kako trzavice, što su nas tolike vijekove razapinjale i snagu pišu mladi Franjevci: „Innumera sunt atque omnino nam trgale, na naše zemljište stupa kralj mironosac, inaestimabilia vel augustissimorum Praedecessorum vel koji sjedi na onom uzvišenom prijestolju, pred koje praecipue sacratissimae Majestatis Vestrae inde ab donesoše pradjedovi naši u Cetinu gradu krunu hrvat­ exoidiis svavissimi, juxta ac gloriosissimi Regiminis sku i predadoše mu u moćno zakrilje zemlju svoju, Sui sicut sublimis Pietatis erga Religionem Divinam ispaćenu i izmučenu. Ne skupiše se jošte dugo svi ita Aplici želi, liberalissimaeque Munificentiae erga Misionariam Provinciam nostram Bosnensem illustria dijelovi starodrevnoga kraljevstva hrvatskoga, ali od toga časa prenesoše se prava i tradicije naroda hrvat­ Documenta." 8. oktobra 1852. kao ,,exminister provincialis" skoga na kuću hapsburšku, ali baš za nas u Bosni i Hercegovini nastadoše još ljuća i nesigurnija vremena, moli Šunjić Njegovo Veličanstvo, našega kralja i cara, vremena seoba i svakakovih progona. Miso narodnoga da smije sabirati darove po carstvu austrijskome, da jedinstva hrvatskoga zaplamsala je jošte onda, a bo­ se podigne manastir za odgajanje klerika u Bosni, a sanski Franjevci postadoŠe prv; i neustrašivi borci u veliki Strossmayer daje preporučilo pismo na svoje toj velikoj i zavjetnoj hrvatskoj misli. S nje''nam se prijatelje. To je i dopušteno s privolom carigradske gotovo kuća raskopa, s nje pogorješe naši manastiri, Visoke Porte. Godine 1856. dopušteno je iz Beča, da čuvaoci vjere i svijesti narodne, a sva se velika i pro­ se gradi u Gjakovu seminar i u tu svrhu je država strana redodržava Bosne srebrene stegnu na tri cigla austrijska pritekla u pomoć s 10.000 for., a prijevoz manastira. Najžalosniji bijaše konac 17 vijeka i 18. hrane iz Bosne u Gjakovo za manastir gjakovački prost viiek- A,! narodna ne malaksa, podržavana i je od „tridesetničke daće." Nastojanjem Strossmayeropodsticana ljubavlju i vatrom serafinskom. Врек^ carevi vim i milošću i naklonošću našega kralja posto je postadoše zaštitnici kršćanstva u Bosni i Hercegovini, biskupom bosanskim fra Marijan Šunjić pa je za tri bilo je vremena, kada je naš biskup s opće nesjegur- prve godine njegova biskupovanja učinjeno u Bosni za nosti boravio na carskom dvoru u Beču. Ali baš je kršćanstvo više nego za tri prijašnja vijeka, jer se u to i bilo sumnjivo u Carigradu, i kada bi god planuo njima više obaralo nego dizalo. Pravo onda piše o rat megju bečkim cesarom i carigradskim sultanom, našem vladaru fra Marijan Šunjić, da je: „peculiari divazda su najkrvavije prolazili bosanski katolici. Dugo vinae gratiae munere ad festiva populorum et catholicae bi bilo redati sve nevolje naših djedova, a to bi ecclesiae gaudia ac solatia natus, tristi plebis Bosnensis bacalo sjene tuge i žalosti u ovom svečanom trenutku sorte pie commotus" i da su njegova dobročinstva za naše radosti i veselja, kada nam ponovno jača vjera, naš katolički svijet u Bosni — insignia. I te se veze sve jače učvršćuju. Milošću kraljevom dobivaju naše cvate nada u bolje i zasluženije dane. Od godine 1784. kada je biskup bosanski fra sjeromašne škole priličnu pomoć novčanu, primamo Augustin Okić zamolio cara i kralja Josipa II., da o knjige i druge potrebštine. Kada vladar putuje Dalma­ svom trošku primi u zemlje svoje nekoliko bosanskih cijom ide mu na polkone deputacija najodličnijih naših klerika, jer im klerici nigdje mjesta nemaju, a u redo- sinova iz Bosne i Hercegovine a fra Lovro Karaula državi nigdje zgode nema, da se obrazuje pa sve do plaća to dragocjenim životom. Iza okupacije i pred vremena okupacije pomago je bečki dvor, da se olakša nju razvijaju Franjevci bosanski najživlji rad, da se mučni rad i nastojanje bosanskim Franjevcima. Ple­ ostvare davni snovi. Ne spominjemo to sve, kao da menita zaklada Josipa II. pripomogla je odgajanju bismo htjeli isticati zasluge svoje niti da iskoči jasnije mladih radenika u vrtu Gospodnjem i narodnom. 19. tamna sjena, što red franjevački u nova vremena nije DO BRO N AM DO ŠO ! �Hapsburgovci i Franjevci Bosne i Hercegovine. 97 ni izdaleka ogrijalo onako toplo sunce, kako ih je prije dane, za koje nas Providnost Božja dosada održala i bio led i noć, nego samo da se vidi, kako je podrža­ sa koje se prolilo toliko krvi, toliko suza. Sva redodržava bosanska s narodom svojim, s vana i brižno njegovana ona velika miso i nada cetin­ skoga sabora, da se pod moćnim skutom slavne kuće kojim žive i diše, s kojim se diže i pada, raduje i hapsburške okupe opet svi dijelovi rastrganoga kra­ plače, kliče iz pune duše, iz plamena srca: Dobro nam ljevstva hrvatskoga, da se okupi i sabere sve ono, došo! Blagosloven dan i čas, koji Te doveo! što veže jezik, krv i rod pa da u sebi sretno i jako 36 prosvijetljeno i osjegurano bude na jugu bedem i stup Dr. Jelen ić: slavnoj kući hapsburškoj i čitavoj velikoj carevini. Hapsburgovci i Franjevci Gledat će uzvišeni naš vladar ponosite i zelene bosanske gore, krš i kamen hercegovački; čut će ro- Bosne i Hercegovine. = Divan je i intiman pomon naših rijeka, vidjeti vjesnički odnošaj bosan­ talasanje mladih i svježih skih i hercegovačkih Fra­ usjeva. Prolazit će mimo njevaca i prejasnogah apsjerotnih naših kućica, nasburškoga doma. Ovaj punjat će ga radošću i ve­ intimni vez bosanskih i seljem divna priroda, što je hercegovačkih Franjevaca Gospod tako raskošno pro s jedne strane i prejasne suo zemljom našom, osjetit hapsburške kuće s druge će kucanje velikog srca na­ strane datira od god. 1527. rodnoga, što bije za svoga Za domaćih su bosanskih vladara. Ali ne će moći da vladara Franjevci bili na vidi sve ono, što su polo­ vladajućem bosanskome mili i porušili dugi vijekovi, dvoru: miljenici, dvorski što su iskrivile i oskvrnule svećenici te „spiritus ruke ljudske. Na pravdi po čivaju stupovi carstva Nje agens" bosanskih banova i kraljeva. Fatih Mehmed gova, ljubav je kraljeva je s pošljednjim bosan­ velika i neizmjerna. Na skim kraljem Stjepanom pravdi i ljubavi sunčat Tomaševićem pokopo i ćemo rane i bolove svoje. bosansku slobodu i samo­ Pravda će ispraviti što stalnost i onaj u Svjetskoj je nepravda polomila; povjesti rijetki vez izmegju ljubav i svjetlost će za­ domaćih vladara i sjerocijeliti, stoje oparila zima mašnih fratara. S novim i led. U nama iinade i se vladarom — Fatih Mehsnage i sile, valja je pro­ medom bosanski Fra­ buditi i prosvijetliti i priCar i kralj Franjo Josip I. njevci nijesu mogli ni­ dignuti, da ne drijema. kako sprijateljiti. Istina Šteta je od toga čitavoj državi. Imademo i ljubavi i vjere, valja ih podgrijavati njima je i Mehmed II ogrnuvši ih binjišem i davši im adnamu zajamčio slobodu dopustio, da slobodno i hraniti. Veseli se u groou grobu prah mučenika naših. Pod- mogu na garištima popaljenih svojih crkava i samostana mlagjuju se davno oboreni sudovi, u kojima su nekada dizati nove crkve i samostane, ali bosanskim i herce­ živjeli kraljevi hrvatske krvi; romone naša bistra vrela govačkim Franjevcima sve to nije bilo dosta — oni i potoci, ide svet i topo šapat tople i iskrene molitve su se sve jednako smatrali osjeroćenim, a nove po­ Bogu velikome, da nam čuva jošte dugo i dugo Pre- vlastice za puki „modus vivendi". I s toga oni ne milostivoga kralja, da bude sretan sa sretnim narodima miruju, niti dopuštaju, da se Osmanlijama Bosna — narodima carstva svoga, da semegju se svi ljube lju­ preskribira. Oni, kada su zdvojili, da će im se domaća bavlju bratskom i vrelom, a sve da grije sunce s ve­ krv više igda na kraljevski tron popeti, ispred sebe i droga vladareva čela. U tom sretnom carstvu da otpo- naroda pridaju vladarska prava nad Bosnom kralju činemo i da se odmorimo i mi, gonjeni toliko zlim Matijašu, koji je bio ne samo ugarski, nego i hrvatski udesima, da nam makar djeca i unuci dočekaju one kralj, a uza sve to i katolik. �98 Br. 6 — Serafinski Perivoj. — 1910. Ovim činom osokoljen kralj Matijaš, koji je i otprije na Bosnu vrebo, još iste godine udari na Bosnu, a Franjevci ga — osobito u Jajcu, s pogibelju života podupiru, da se domogne bosanskih gradova i bosan­ ske kraljevske krune, što mu je donekle i uspjelo. Megjutim god. 1526. ugarsko kraljevstvo zadesi ista sud­ bina, koja je i Bosnu zadesila god. 1463. Na Muhačkome se polju god. 1526. srazi ugarsko oružje s osvojalačkim osmanlijskim i podlegne; a nesrećni kralj Ljudevit u bijegu zaglavi. Slijedeće se go­ dine Hrvati sastanu u Cetinu i ispražnjeni hrvatski kraljevski tron ponude prejasnoj hapsburškoj kući, koja ga vesela srca i primi. Njihovim su stopama pošli i bos. ,,ujaci“ — jedini vogje Hrvata u Bosni i Hercegovini. Istina, oni nijesu mogli poput ostalih Hrvata onako otvoreno priznati austrijske vladare za svoje vladare, a hapsburški dom za svoj dom; ali su ga priznali onako kao što su mogli i po naravnome pravu to je bilo dosta. To su dobro znali Franjevci u Bosni i Herce­ govini, pa s toga od god. 1527. ne propušćaju prigode, a da ju ne upotrebe za t^, kako bi došli s Bosnom i Hercegovinom pod krila dvoglavoga hapsburškoga orla. Nu to je do god. 1683. teške išlo. Do god. 1683. tursko je oružje iz dana u dan napredovalo i kršćanstvo osvjedočavalo, da će se ispuniti lozinka osmanlijskih careva: da neće mirovati, dok na kupuli sv. Petra u Rimu ne stave polumjesec. Ali svačija sila za vremena, a turska do god. 1683. God. 1683. pocrne pod Bečom tursko oružje hrgjati, a sila izdavati. Hapsburškoj se kući okrene sreća, a Franjevci im s narodom igju u susret. Car Leopold I. svome vojskovogji Ljudevitu Badenskome dne 10. svibnja 1689. nalaže, da gleda, kako će Bosnu i Hercegovinu pripojiti Austriji; a Franjevci ga s na­ rodom puna srca očekuju, očekuju ga isto onako kao i hrvatskoga bana Nikolu Erdedija, o kome su čuli, da ga srce u Bosnu vuče. Princa Savojskoga god. 1697. Franjevci s katolištvom pozdravljaju kao svoga spasi­ telja i osloboditelja, ali on to na nesreću nije bio, njemu je Usud to samo dopustio, da popali Surajevo i sa sobom iz Bosne izvede do 40.000 katolika u slobodne hapsburške zemlje, Iza odlaska princa Eugena iz Bosne godine su jurile u zaborav, a Franjevci su u Bosni i Hercegovini kukali radi neuspjeloga svoga i hapsburškoga pothvata; te su proklinjali Francusku, što je iz puke tradicijonalne mržnje na sve što je austrijsko, smela, da oro haps­ burškoga doma ne skuči Bosnu i Hercegovinu pod svoja topla krila. Desperatno stanje Franjevaca u Bosni i Herce­ govini potraja blizu jedno stoljeće — sve do god. 1780. God. 1780. zasjedne na prijestol zemalja haps­ burške kuće poletni car Josip I!., koji se zareče, da neće vratiti mača u korice, dok svojoj kući ne vrati, što joj je oteto. Josip II. franjevačkim bogoslovima otvori put u austrijske liceje, dopitavši im za uzdrža­ vanje potrebnu svotu novaca; a franjevačkoga redodržavnika fra A. Botos-Okića učini svojom preporu­ kom kod Pape Pija VI. biskupom. Kada je Josip II. nakon osmogodišnjega intimnoga općenja s bosanskima Franjevcima sebi i inače utrveni put do Bosne i Her­ cegovine još više utro, u dogovoru s Katarinom II. krene on na Tursku u opće, a na Bosnu i Hercego­ vinu napose, koju Franjevci na carski mig listom dignu na noge. Učevni Philadelphus Philalethes u „ P o l i t i ­ ci b o s a n s k i h i h e r c e g ova č k i h F r a n j e v a c a " na str. 63. o ovome ustanku piše god. 1904. ove harakteristične riječi: „I sami neki Franjevci stavili (su) se na čelo četa i predvodili ih preko Save, tnegju kojim se osobito odhkovo fra Jerko Pavlović u Posavini, koji je i čete kupio i narod dizo proti Turcima, dočim su drugi pomljivo izvješćivali cesarske vojvode o Bosni i o turskoj sili i kretnju turske vojske. Sve se je kao i prije 100 godina usplamtilo megju narodom sa vrućom željom i tvrdom nadom, da je kucnuo čas, daše Tur­ čin protjera iz Bosne..." Na žalost god. 1790. umre Josip II., a s njim zaspu i njegovi idejali o oslobogjenju Bosne i Hercegovine. — Neprestane nedaće, koje su pratile tursko oružje tamo još od god. 1683. ganu osmanlijske sultane, da u svoju carevinu uvedu reforme. Te novotarije kon­ zervativne bosanske muslimane u toliko ogorče, da se odluče otcijepiti od Turske. Bosanske su muslimane u tome pothvatu potpomagali i Franjevci, ali [samo pod pogodbom, da Bosna i Hercegovina dogju pod vrhovno pokroviteljstvo Austrije. Vogja je bosanskoga pokreta bio Husein Gradačević, a posrednik mu s Bečom fra Ilija Starčević. Zavisti i neslozi bosanskih muslimana pripisati je, što se nijesu Bosna i Hercegovina u svome pokusu od Carigrada otcijepile; ali bosanski su Fra­ njevci i katolici barem god. 1840. marnim nastojanjem biskupa fra Rafe Barišića žugjeno pokroviteljstvo prejasnoga hapsburškoga doma dobili. Pod austrijskim su pokroviteljstvom Franjevci Bosne i Hercegovine počeli dizati nove crkve i samo­ stane, te pučke škole, a u svemu ih je, kako nam domaći ljetopisi svjedoče, izdašno potpomago prejasni hapsburški dom, kome na čelu stoji od 2. prosinca god 1848. današnji car i kralj Franjo Josip I. Na iz dašnim darovima Franjevci su koli u narodu toli megju sobom još veću harnost gojili prema prejasnome hapsburškome domu. Ovu su harnost oni bili pripravni i uz pogibelj života manifestirati, što će nam jasno pokazati i danas živući: m. p. o. Angjeo Curić, koji se je još god. 1875. u Sinju s pokojnim fra Lovrom Karaulom i s fra Mijom Marijanovićem poklonio Nj. �Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim obzirom na starodrevnu župu Poljice. 99 Kukuljević j e J), prenašajući Theinerove riječi, objelodanio, da je samostanu Benediktanaca s. Nikole u Omišljaju, Papa Inoceneij IV. dopustio obavljati slo­ vensko Bogoslužje u onim crkvama, u kojima svećenici ne znaju ni slova latinskoga jezika, nego samo glagolicu i to pod uvjetom, da se drže obreda rimsko-glagolskoga. Ovaj je dopust bio proširen i na redovnike Benediktinaca Velje, pod zaštitom senjskoga biskupa Filipa, koji je isposlovo od Inocencija IV. 29. travnja 1248. ovu povlasticu svim svećenicima svoje dijeceze. Ovaj je Filip posvetio u Spljetu arcibiskupa Ugrina (1247.)‘Ј). Megjutim nema nigdje ni pismenoga ni usmenoga traga, da je u Poljici igda bila poraba glagolskoga Bogoslužja zabra­ njena, bilo svjetovnim svećenicima bilo duhovnicima, koji su obitavali u području poljičke župe. Učevni Rački3) dokazuje: da se je u svima be­ nediktinskim samostanima u Dalmaciji slavilo Boga slavenskim jezikom. Ta i pravila su za rogovske Benediktine kraljeva grada Biograda (samostan zasnovan od kralja Krešimira) pisana ne latinskim već slavenskim jezikom, a hrvatskim glagolskim pismom, od kojih se jedan prepis na okviru (pisan 1360.—1400.) nahodi u zbirci Ivana Kukuljevića. U gornjoj Dalmaciji latinski i slavenski samostani stajahu jedan polag drugoga, a Papa Aleksandar II., primjeti Petru barskome, nadbi­ skupu g. 1067 , da se za oba jezika jednako skrbi, jer su jedne Crkve. Da se je pak i ćirilica usporedo s glagolicom bila uvela čak i u istu Ugarsku, svjedoči nam tako zvana nošnja s. Stjepana, koja se čuva u bečkoj blagajnici kod kapucina, — polazi iz X. vijeka. Na Don P. Škarica: njoj bo se čita ćirilskimi pismeni uvezen redak iz jed­ noga psalma. Ulomci iz rukopisa „Glagolica 10. Godine 852. u Poljici u selu Tugari, imo je i svećenstvo**34 s osobitim ob ­ knez Trpimir svoj posjed, koga je poklonio splje'skome nadbiskupu. Za taj posjed podigle su se stoljetne borbe zirom na starodrevnu župu megju Poljičanima i spljetskim nadbiskupom. One su Poljice. = = = borbe prisilile nadbiskupa Lovru (1059.—1078.) da se je obratio tadanjemu hrvatskome kralju Svinimiru 9. Kada je godine 1248. Papa Inoceneij, usprkos saborima, dao oblast slavenskome biskupu (u Senju) (Chroatorum atque Dalmatinorum гех) i od istoga da Božju službu vrši u slavenskome jeziku, kao što izvojštio povelju (d. 13. ožujka 1078.5, kojom se zabra­ i čine svećenici onih mjesta, to je godilo i biskupima njuje, da ljudi i sela susjednih crkava (t. j. s Dujma i duvanjskim, koji su pribjegli u Poljica, kako se to Staša) uznemiruju i pobunjuju plemiće, ljude i sela jasno vidi iz pisama historika Pavlinovića, Farllati-a spljetskoga nadbiskupa, proti njegovim povlasticama i darovštinam, koje su mu još njegovi (Svinimirovi) i Boonana ’) koji su govorili o poljičkoj župi. pregji potvrdili4). Veličanstvu caru i kralju Franji Josipu I.; presvj. fra P. Buconjić, koji je to isto učinio u Imockome s još osam Franjevaca; pa m. p. o. fra Nikola Šimović i m. p. o. fra Luka Begić sa još dva Franjevca u Vrhgorcu. Svi su ovi Franjevci za tih poklona caru pokazivali zahvalnost i odanost; nu i otkrivali mu svoje srce i svoje jade; a premilostivi ih je vladar tješio, da će im učiniti, što mogne. I dogje god. 1878. Evropski se vladari saberu u Berlinu, da odluče o miru i o sudbini mnogih potište­ nih pa i stanovnika Bosne i Hercegovine. Na kon­ gresu Srbi iznesu zahtjev, da se njima ustupi Bosna i Hercegovina. Čim su za to čuli Franjevci u Bosni, pošalju preko fra Grge Martića prosvjed, koji je urodio tim, da je berlinski kongres dozvolio prejasnome hapsburškome domu, da on Bosnu i Hercegovinu okupira. Kada je austrougarska vojska stupala u Bosnu i Hercegovinu, muslimanski joj se je elemenat svom silom opiro; a Franjevci su joj pokazivali stiže i bugaze; otvarali svoje samostane, župničke urede da i iste crkve za stanove. I Bosna i Hercegovina su na­ pokon okupirane; a s okupacijom Bosne i Hercegovine god. 1878., te s aneksijom istih zemalja god. 1908., stoljetni su se idejali sjeromašnih bosanskih i hercego­ vačkih Franjevaca i prejasnoga hapsburškoga doma ostvarili. Idejali su se ostvarili, ali vez? Vez izmegju bosanskih i hercegovačkih Franjevaca i prejasnoga hapsburškoga doma nije puko on je još čvršćim posto. 5) J. Kukuljević de Saccis: Registra Soeculi XIII. ad n DCXX1 a 1 52. — prenosi o v o : Innocentius IV. papa ad peticionem abbatis et conventus monasterii S Nicolai de Castro Muscho, ord. S. Benedicti Veglensis dioecesis, episcopo Veglensi concedit, ut cum ipsi, qui Slavi existant et slavonicas litteras habent, et discere litteras latinas non possunt, divina officia m lingua slavica secundum situm ecclesia romanae celebrandi licentiam concedere possit, et episcopo Veglensi mandat, ut super hoc, quod videret expediri faciat, (excerptum e Theiner: Mon. Slav,). ’) Rački: Hrvatska prije XII. vijeka, „Odlomci" i Documenta. 3) Litteris editis 4 kal. april. 1248. a. obtinuit ab Innocentio IV. confirmationem usus paleoslovenicae linguae, scriptura s. Hieronymi (glagolitica) in sacris. л) Rački: Hrvatska prije XII. vijeka „Odlomci" i Documenta. 4) Štampo Vescovato di Macarsca p. 5. — .. . quod homines et Villani vicini Villarum Ecclesiae memorate (sc. Domnii �100 Br. 6. Serafinski Perivoj. Ova darovština Trpimira spljetskim nadbiskupima pisana je latinštinom. Ona ima sve biljege patvorenosti. Trpimir sam nije znao pisati, kao i ostali vladari onoga doba ’). Od tih doba kroz sva stoljeća do XVIII. vijeka sve su škole bile u rukama redovnika. Da se je u tim školama — piše Čuvaj2) — njegovo hrvatski jezik glagolskim pismom, dade se posve ispravno zaključiti iz toga, što se je u ono vrijeme djelovanjem sv. braće Ćirila i Metoda na daleko raširila slavenska Božja služba. Istom g. 1561. osnova biskup Juraj Drašković „Seminarium Clericorum", a g. 1582. Papa Grgur XIII. u Rimu; „Collegium Illyricum“ za slavenske svećenike, otklen izigjoše mnogi hrvatski svećenici, koji su poslije bili na glasu kao književnici i pjesnici. ProL Radetić3), predavajući na bogoslovnome fakultetu u Senju kulturni razvitak jez***ka i staroslovenskih pismena, razlaže: da su svi ostali spomenici staroslavenski pisani s uglastom glagolicom a panonskim i bugarskim oblim slovima. Za tim da imademo ćirilicu crkvenu, gragjansku i bosansku azbukvicu. Gva se je zadnja s malom promjenom rabila i u Poijicima... et Anastasii) molestabant et perturbabanl Cives praedictos, et homines et Villanos ipsius Archiepiscopi ascuis per praecditos contra Privileggia Donationum, ac confirmationem progenitorum meorum, praesertim Villarum, atque ter.arum Serenine, Gothe, Cugari, Osie, Debric, Dlamoze, Vallari et Cremene, quae positae sunt infra montem M a s s o r i------- Farllati t. lih p 148 — i, Ab. Саггага: Archivio Capitoiare ći Spalato Docum ento A. ‘) Prof. g. P iv čev ić: 0 postanku Pol ica, s t 18. bilješka 19. *) Čuvaj: Gragja za povjest školsk. s) Prof. J R adetić: „Predavanja knjige staroslovenske" Senj 1896. F. J. B ić: S albanskog Parnasa. Sve do najnovijeg vre­ mena albanska književnost bila je na odveć niskom stepenu. Malo junačkih pjesama, koje su prelazile od usta do usta, sačinjavale su albansku literaturu. Tekar u ovo zadnje doba poče se po malo podizati i na jedanput vilinski duh albanskog naroda tako sinu, da se danas s pravom ponosi sa svojim najvećim pjesni­ kom — Franjevcem o. J u r j e m F i s h t o m. Upućen na najbolje strane literature o. Fishta poradio je oko toga, da podigne narodnu pjesmu na stupanj prave umjetnosti. To mu je i uspjelo. Kao svećenik-misionar općio je s narodom, dijelio s njim radost i žalost a i upozno njegove mane i vrline. Za uzdarje mu spjeva „ L a h u t a e M a 11 s i i s“. Pjesma je herojička i slavi veliku borbu Albaneza, kad se ono digoše na oružje, da čuvaju jedinstvo svoje zemlje, što im bijaše oduzeo berlinski kongres. Takogjer je pjesnik nastojo predočiti 1910. a zvala se je od pamtivijeka poljičko pismo. Svi su biskupi Hrvati po primjeru naših apostola Ćirila i Me­ toda tražili, da sjedine vjeru s narodnim životom, i Crkvu s materinskim jezikom, što je jedino moglo Slavene ne samo sačuvati od duševne propasti, nego dati i snage, kad je kud ustrebalo ustati na obranu svoje narodne i crkvene svetinje. Da je bilo u samostalnoj župi Poljica velikaških plemena i prostranih njihovih posjeda, kao i jakoga imućstva samostana s. Mojsije г), to se ne da poreći. U istome samostanu odgajala se i učila mladež, i obav­ ljala se služba Božja jezikom staroslovenskim a nikad latinskim. Da su pak u Poljici kralji, bani i velmože imali jaka posjedstva to nam svjedoči i Carrara2), a da su obdari/ali crkve, samostane te usput i narod svojom darežljivom rukom, to nam potvrgjuje i arcigjakon s) Toma. Dragocjen nam je dokumenat A. priopćen od Carrara za upoznavanje ograničenih posjeda kraljeva, velikaša i samostana u opsegu Poljica. (Nastavit će se.) J) UČevnl Mgr. Bulić: „Buli. Arch. p. 145. a 1907. piše: non lontano da Mufograsso nella localita Bajnice in un docu­ mento dell’ anno 1006. si parla chiaramente che la terre appartenevano aHa Ch'iesa di S. Moše a Jeseniee (Nareste), da cui si deve distinguere la Chiesa di s. Moše a Salona. 2) Dr. I. Carrara: Arhivio Capitoiare di Spalato — Docum. et, p. 51. 3) Thomas A rcid: Hist. Salonitan. c. 3 : proedia te possessiones inultas, decimas et oblationes hilari animo offerentes. jedinstvo svih Albaneza proti individualizmu pojedinih plemena, koji bi ih turio u šake Carigrada. Pjesma je orisala harakter junačkih Albaneza i u njoj se zrcali plemenita duša potomaka božanskih Pelazga. Tako je ugodila narodu, da ga ne ima, koji ju ili ne čita ili na pamet ne pjeva. U školama se uči kao najbolji tekst narodnog jezika. Kritika ga obasu hvalama i sofijska „Drita" u 70. br. 1906. veli, da spjev o. Fishte „Lahuta e Maltsiis" ima toliko komada, koji bi mogli stati i u Ilijadi. „Abania“ u broju od rujna 1908. piše, da će teško, koji moderni Grk takova što spjevati, bilo u visini misli, bilo u pjesničkoj umjetnosti. Bečko društvo „Dija“ u svom Almanahu 1908. zove ga alban­ skim Omerom. K. Steinmetz, koji je dosta o Albaniji piso, rukujuć se sa pjesnikom usporedi ga sa Goeteom i Schillerom. Ali poniznom redovniku najveća je radost ovako se je izjavio dopisniku tel. časopisa „La V e r n a " — što ju mnogi znadu na izust u Toskeniji �Listak. — niskoj Albaniji — i po koji brgjanin. Uz veliki genij za stvaranje eposa Fishta je takogjer veliki satarik. Njegova satira „Osi sa Parnasa" — Anxat e Parnasit omiljela je kao i ista „Lahuta". Bastonski časopis „Kombi" u br. 82. god. 1908. zove ju .pravim dragu­ ljem", koju napisa energično pero jednog mladog fratra, koji sjaje našu domovinu sa uzornim djelima i 0 kojem će se u Albaniji sačuvati s ponosom slavno ime... Prošle godine izdo je o. Fishta razne pjesme pod naslovom „Pika Voeset" — Biser-rosa. U njima je pošo stopam najvećih liričara i pokazo je svakom Albanezu, da je on po naravi miljenik vila. Pjesme su sa svakog kraja najsjajnije uspjele. Jedino je šteta, što je albanski jezik dosta nepri­ stupačan i tako će za Fishtove pjesme slabo doznati 1 drugi narodi. Fishta je posto treći franjevački pjesnik na Bal­ kanu. Kačića je naslijedio hrvatski Homer Martić, a evo im i najnovijeg druga — o. ia Fishte. VJESNIK. Dolazak Nj. Veličanstva u Bosnu i Hercegovinu. Nj. Veličanstvo car i kralj Franjo Josip I. danas dne 30. svibnja dolazi u Bosnu. U 5 sati prije podne već je u Brodu; u 8 s. i 12 časova u Doboju u 9 s. i 59 č. u Zavidovićima; u 11 s. i 48 č. u Zenici; u 1 s. i 50 č. u Visokome; a u 3 s. u Sarajevu. Na svim će spomenutim željezničkim postajama car stajati i bivati pozdravljan od naroda i Franjevaca. U Visokome će ga pozdraviti čitav profesorski zbor i svi gimnazijalci; a u Sarajevu će biti dočekan od klera: od preuzv. g. dra. J. Stadlera, presv. g. fra Marijana Markovića, presv. g. dra. Ivana Šarića, mnogop. o. Alojzija Mišića, franjev. redodržavnika, te ostalog svjetovnoga i re­ dovnog klera. Nj. će Veličanstvo u Sarajevu ostati sve do 3. lipnja, kada će u 5 s. i 45 č. otputovati u Mostar, a ovdale 4. lipnja preko Bos. Broda u Beč. Mi želimo Nj. Veličanstvu caru i kralju u Bosnu i Hercegovinu dobar dolazak i još bolji boravak! 1 pravoslavni se ruski svećenici katoliciziraju. Otkako je godine 1905. ruski car dopustio u svojoj carevini slobodu svjere od onda se na katoličku vjeru obraćaju ne samo pravoslavni lajci nego i isti svećenici. Megju ovima se odlikuju: Hondra, Aleksa Zierconikow, Eustahij Šušatov te Šipjagin. Hondra je bio po stališu redovnik gore Athosa, a po službi misionar. On je ne samo prešo na katolištvo, nego je primio i obred latin­ ski. Hondra je sada župnik u Izmailu u južnoj Besarabiji. Zierconikovv i Šušatov su u Petrogradu. Oni su se samo sjedinili s rimskom crkvom, a ostali su pri slavenskome obredu. Šipjagin je sinovac prije nekoliko godina poginuloga ruskoga ministra prosvjete. Nekoć 101 je bio prvi član dume, a sada je profesor u šaratovvskome sjemeništu. Savez katoličkih radničkih udruga u zapadnoj Njemačkoj sve bolje i bolje napreduje. On je posto jedna moć, koja u vanjskim stvarima dolično zastupa radništvo, a u nutarnjim ga organizira i jača. Broj mu čla­ nova za t. g. 1910. iznosi 150.000. Oni se nalaze u 870 udruga. Savez kao taki vodi udruge pomoću diecezanskih saveza, kojima je sjedište u Kolnu, Paderbornu, Miinsteru, Osnabrucku, Hildesheimu, Limburgu, Mainzu i Fuldi. On u syem posjeduje 44 radnička se­ kretarijata. Njihova je zadaća ne samo da daju infor­ macije o radničkom osjeguravanju, o socijalnom pravu i t. d., nego takogjer da naziru i promiču katoličku miso megju radnicima i brinu se za njihovo školovanje kao i odgoj. Organ saveza jest Westdeutsche Arbeitezeitung, koji ima 115.000 pretplatnika. Peti megjunarodni Marijin kongres. Ove će se godine od 18.—21. srpnja obavljati u Salzburgu peti megjunarodni kongres štovatelja BI. Dj. Marije. Ovi su kongresi počeli god. 1902. Drže se svake druge godine. Prvi je bio god. 1902. u Freiburgu u Švicarskoj, drugi god. 1904. u Rimu, treći god. 1906. u Einsidelnu, četvrti god. 1908. u Saragossi. Želimo, da na ovome kongresu i Hrvatska bude dolično zastupana. Katolicitet rimske Crkve. Pravoj je Hristovoj Crkvi obećano, da će ona biti ne samo jedna, sveta i apostolska nego i općenita ili katolička. Ovaj se njezin katolicitet najbolje zrcali u usporedbi katolika s ostalim većim sektama. Usporedba ovako izgleda: 1. Katolika i m a ............................... 264,506.000 duša 2. Konfucijevaca i m a ........................ 235,000.000 „ 3. Brahmanaca im a............................ 210,000.000 „ 4. Muhamedanaca i m a .................... 202,048.240 „ 5. Protestanata im a ............................ 166,627.109 „ 6. Budista im a .................................... 120,250.000 „ 7. Grkoistočnjaka im a ......................... 109,147.272 „ 8. Fetiša i drugih pogana ima . . . 144,700.000 „ Iz ove se usporedbe vidi, da katolička Crkva relativno nadmašuje sve ostale sekte — da je katolička. Megjunarodni apologetički kongres. U ovoj go­ dini pada prva stogodišnjica Jakova Balmes-a (1810.— 1848.), slavnog katoličkog filozofa i apologete, koji je bio i članom trećeg reda sv. Franje. Na uspomenu njegovu i njegova kršćanskog rada upriličili su ka­ tolički učenjaci i biskupi megjunarodni apologetički kongres. On će se držat od 7. —11. rujna u Vichu, njegovom rodnom gradu. Teme, koje će se tu raspre­ dati, jesu slijedeće: I. Povjest kršćanske apologetike sa slijedećom razdjelbom: a) Od apostolskih vremena do sabora nicejskog. (i) Sveti oci i crkveni naučitelji. у) Sholastika. б) Od sabora tridentinskog do XIX. vijeka. II. Apologetični rad Balmesov. III. OdnoŠaj �102 Br. 6. — Serafinski Perivoj. — 1910. apologetike sa otkrićima i napretkom znanost. IV. Apologetika i bibličke znanosti. V. Arheologija kao pomoćna znanost u apoiogetici. VI. Apologija kršćanstva o nje­ govu socijalnom djelovanju. VII. Crkva i pučka na­ obrazba. U pripravljajući odbor izabran je i o. Fr. Gabriel Casanova, profesor socijologije na madridskom sveučilištu. „Los von Rom!“ izvrnuo se u „Los von Wittenbergl“ Nije tome davno, da su njemački protestanti pod lozinkom: „Los von Rom!“ stupili megju katolike, da ih odvrate od namjesnika Hristova i jedino spasavajuće Hristove Crkve. Ali dok su protestanti svojim agitacijama pod spomenutom lozinkom malo ili ništa postigli, dotle se je u samoj Pruskoj podigla diametralno protivna agitacija pod lozinkom: „Los von Wittenberg!" Ove je agitacije uspjeh uprav kolosalan; jer dok je u Pruskoj god. 1903. od protestantizma otpalo samo 1600 duša, prošle je godine broj od protestantizma otpalih dosego do 15.000. Ko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada. upaaa. . A __ . .. _ .. ... „ . . , Agitacije raskolnika п Galiciji. Rus: m kroz .. , м 1 . , . ; . . . . . . trista godina mjesu mogli da prigore sjedinjenje Rutena s rimskom Crkvom. Nije bik zgode ni načina, koga oni nijesu upotrijebili, da Rutene opet odvrate od rimske Crkve, ali badava. Ru'.eni su svoje sjedinje­ nje s rimskom Crkvom i svoju odanost piema njoj za progonstva Katarine II. I njezinih našF :dnika te z!a progonstva sedamdesetih godina prošloga stoljeća u Chelmeru krvlju zapečatili. Najljepša žrva ujedinjenja s rimskom Crkvom jest sv. Jozip Kuncewicz. U novije doba, ruska vlada nastoji Rutene na raskol prevesti osobito pomoću Rusofilstva i Rusofija, koje Rusija u u i i raznim zavodima odgaja. Ovu je pogibe1j*.' u JC ens i a o lički episkopat već opazio, te je koncem ozuj a ove go~ dine upravio na svećenstvo pastirsko pismo, u mu daje savjete, kako, da se vlada, dok se i ovaj aten­ tat ne izjalovi. Nema sumnje, da će pastirsko pismo rutenskih biskupa uroditi dobrim plodom i da ujedi­ njenu rutensku Crkvu „paklena vrata neće nadvladati." KNJIŽEVNA SMOTRA. 0 . Miroljub Pukler: Kempf: Požega. Rijetko će koja od hrvatskih novijih profanih publikacija, biti za Hrvatstvo i napose nas F r a n j e v c e od tolikog zamašaja, koliko najno­ vije K e m p f o v o djelo: „ Po ž e g a . Z e m l j o p i s n e b i l j e š k e iz o k o l i n e i p r i l o z i z a p o v j e s t s l o b . i kr. g r a d a P o ž e g e i p o ž e š k e ž u p a n i ­ je. Požega. Štampom „Hrvatske tiskare" 1910." (XLV1II.777. strana). G. Ke mp f , kao vrsni pedagog-učitelj u žarki patriota, dao se još pred 12 godina na ovaj teški mukotrpni poso. Pisati historiju jednoga grada tolike historijske znamenitosti, pa još i čitave županije i k Odgovorni urednik: dr. o. .lulijan Jelenić. tomu u detalje orisati njihovu geografiju/teška je stvar. Djelo ovo ukrašeno je još i sa 318 ilustracija u tekstu sa 4 priloga a razdijeljeno je u dva glavna dijela i zemljopis (str. 1—57.) i povjest Požege (50. dokraja). Dobiva se kod auktora u Požegi, pouzećem za 16 kruna. Vrline, radi kojih ga mi tako vruće preporučamo jesu slijedeće: skroz kršćanski harakter, objektivnost i ljubav požrtvovna naprama domovini i onim herojima Hrvatstva i kulture, koji se proslaviše u tako slavnoj, ali ujedno i krvavoj prošlosti Slavonije. Još mu je jedna prednost zamjerna, naime da je tu i specificiran i uklop­ ljeno ocrtan onaj silni i agilni kulturni i religiozni rad F r a n j e v a c a . G. K e m p f z a njih ne nalazi boljeg obilježja i hvale nego li neprestano: „pravi narodni svećenici", „jedini nosioci kulture"; njihov rad, a šta je još više, izvori, koje je crpio baš u Franjevaca po­ punili su mnogu prazninu, tako da lojalno ispovijeda: birući gragju za monografiju grada Požege, ne bih se mogo ni okrenuti, da nije mnoge praznine ispunila ... . . ... • • . • . . obilna gragja iz knjižnice i arhiva drevnoga požeškoga . ' « / 4 чn . , . samostana Franjevaca (str. 498.) Po njegovom dubo^о т ° uvjerenju hrvatska kultura XVIII. i XIX. vijeka uopće povezivala se je najprije baš iz drevnih franje­ vačkih samostana (str. IV.). On je proučio sve one bo­ gate dokumente franjevečKe knjižnice u Požegi, Budimu, Cerniku i t. d. „Požečki franjevački arhiv i knjižnica — veli on na str. 497. — bila je diljem XVIII. pa sve do polovine XIX. vijeka pravi majdan i najjače vrelo za pismene povjesne spomenike". Služio se je u velike zlatnim djelima našeg pokoj. F e r m e n d ž i n a i Bat i ni ća . Život i rad f r a L u k e I b r i š i m o v i ć a ( r . 1698.) ocrto ocrto je je 1baš kako treba. Isto g‘ 1б2а tf 1698.) 0oko 0 б^дксР i rad druge znamenite braće, U Požegi nije bilo j,u|t„rn0g \ hrvatskog hrvatskog pokreta, pokreta, aa da mu nijesu bili tnici F r a n j e v c i . Oni upravljahu župom, podupirahu i otvarahu škole, kod svake nezgode oni trpe prvi s narodom, oni ga brane od nevolja i neprijatelja. Do­ bro je, da ovo djelo resi i veliki broj imena i ilustra­ cija, kao što i znamenitijih faksimila, zaslužnih F r a ­ njevaca. K e m p f o v o nas djelo potpuno zadovoijava, pa bi željeli, da ne bude ni jednog samostana ni bolje stojeće franjevačke župe, bez ovako savremene i do­ tjerane historije, bez ovako znamenite publikacije. Pov­ jest Požege je nerazdruživa od povjesti požeških, slavonsko-bosanskih F r a n j e v a c a ; zato je to i povjest n a š a , te je prigrlimo i širimo svim silama. Auktor nije žalio vremena ni one hiljade kruna, što ga stoji izdavanje ove knjige, jer ljubi svoj dom, jer je štovo i danas ljubi reprezentante Hrvatstva, vjere i kulture, a to su u prvom redu bili neumorni, narodni i jedini svećenici, — sinovi sv. Franje. Tiskara Voglernt^drugovi u Sarajevu. �Tiskara I litografija VOGLERI SARAJEVO ustvo) :: obilato si enieinu i upskim ureifio sklaaišt sviju vrsti f v k v e n ih tta k u m c a -, - kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protokola, crkvenih ,aćuna i exhibita, krstnih, vjenčanih : smrtnih listova i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinama. Posluga brza.: : Cijene umjerene. SkladišteinM stvari, kaopapira i svibpisafikpoMštioa. �UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Ć em aluša U lica 172. Najstarija knjigotisnara i в и и р јја u Bosni i Hercegovini nre$|« s najmodernijim 'nimn, HMHn t f lia t e .. molitvenika, poletni poslova, što m i uz najuri' ukusnom :: ; djela, brošura, varta, kao i svih uku zasjecaju sa renije cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vnnjske naručbe obavljaju se № o i točno. Slagaćl stroj „TIPOGRAF". i7 Brzojavi: Vogler, Sarajevo. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a8435934e925cf4ffa55ce71c7e17559.pdf 57a9c017314114aaff883f71f71b4e77 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 7. SARAJEVO, 15. SRPNJA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) PJESMA i ČLANCI: i svećenstvo* s osobitim obzirom na starodrevnu župu Poljice.........................................................126 1. Branko Slrahimir Škarica: Sujevjerni suputnik 119 2. Dr. Petar Grabić: Novi pogled na religijozne B) LISTAK. i s t i n e ......................................................................120 VIF4NIK 3. 0. Ivo Vukušić; Apologetika prema znanosti . 122 ' J 4. Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „Glagolica D) KNJIŽEVNA SMOTRA miiiia uSarajevu. Centrala u Ljubljani — Dionička gl preko K 350.000. Prima uloge na ukamaćuje ih sa т ■ ■r р!л tu, Trstu i Celovcu. bez ikakvih poreza i odbita Kupuje i prodaje sve vrste р а / n ? ^rijednosii po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog: i papirnog novca. A fe; 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO -- GRAGJEVNO DIONIČKO DRUŠTVO U SARAJEVU Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 — MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu Direktor: gragjevni savjetnik Josip pl. Vancaš. najboljeg m aterijala za pokrivanje krovova. TVORNICE ETERNITA �Hrvatska centralna banka ------------------------ ------ Dion. glavnica K (dioničko društvo) 750.000 Centrala u Sarajevu. ш| да м Upln Podružnica u Mostaru. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 *./У0 čistih. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Pohranjuje svakovrsne depozite i u« pravlja njima. Daje zajmove na tekući račun. Izvršuje isplate i naplate na svim rgovač'dm središtima tu- i ino- Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zaiagaonica Pri vile a banka uvela je novi način Da uzmogne štediti sa usp^hom ^Privilegovana zemaljska banka za Bosnu j za svakoga! ne mora često ići u banku. •cegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ sliku), koje ona po želji ustupa svakome uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knilžicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. Iste su zaključane, raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom spremljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se kroz prostrani otvor |___ |, dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu © na pro­ banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili prije џ х zgodnom Ovaj način štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva^ mje­ osobe svakog staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na mjestima, gdje samo u malim svotama, napose za obrtnjke i banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, radnike; za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede ukamaćenju. I ako se samo na helerc štedi, mogu na taj način postati stotine Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštedlće kroz go­ dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će*tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 7. SARAJEVO, 15. SRPNJA 1910. Branko Strahimtr Škarica: Sujevjerni supu tnik . Niko ti do nje iz sela U podne ne smije doći. Sanak rni pričao priče U doba polnoćna neka »Bolesnik!« — zakuca sluga »Seljak u avliji čeka««. A oko ponoći mrtve Ni liida ovda ne tralja, Na desno — ovizim putem U selo skrenuti valja!« Sa tvrde postelje skočim, »Konja mi opremaj!« reko’, Ta ko bi pješice gamzo Tri sata u noć daleko!? Dovrši dišući teško I vodu otire s čela, A negdje zavija bolno Nečija psina iz sela . . . - GOD. XXIV. Pogjosmo. Zv’jezde trepere, Nigdje ni živoga stvora, Pred nama k nebu se penje Vrletna Kruškovac-gora. »Lake si — rekoh mu — vjere, Pa šta ti molitva v r’jedi? Je Г Bog je svemu Gospodar, Sve mudro ravna i redi. Pratioc naprijed ide, Vječno se krsti i moli, U gluho samotno doba Moltivom srce sokoli. On ptice hrani u zraku, Zemaljsko od’jeva cv’jeće, — Kako za krštenu dušu Da brige voditi ne će!? Zgazismo planinu steću, U ravan zagjosmo neku. Iz tamna borova gaja Čudnu zamjetismo jeku. Ne boj se, vjeruj i moli, Božji su dani i noći! Tamo do kapele stare S misnikom Božjim ti poći!« Suputnik probl’jedi ledom, Tri put se prekrsti krstom, Па sjašim tiho i stanem Šutke mi kazuje prstom. Čvrsto ga za riiku uzeli, K6 da sam uzeo leda; Plašljivo koraknu za mnom Кб mr’jeti da mu je reda. Stanem i osjednem konja, On mi se tiho primače, Tiho mi ša’nu u usta: »To duša nečija plače! Pogjosmo kapeli staroj, A u njoj liukće i plače, Seljak se krstiti ne zna, Na glavi kapa mu skače. Tamo je groblje starinsko, A bogzna otkad i čije!? U njemu iz našeg sela Još niko pokopan nije. Najednom zan’jemi huka, — A ispod truloga krova Nečujno mekanim krilom Velika prhnula sova. Grobištu starom u sr’jedi Trula se kapela koči, Groh’tom se nasmija jadnik I vodu pokupiv s čela, �120 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1910. Sjegurno iz groblja nogom Put svoga okrenu sela. Seljak se prekrsti tri put I krupne razvali oči, K6 đa ga od mrtvih digoli K ruci mi zahvalno skoči. O. Petar Grabić, Zaostrog: N o v i p o g le d na r e lig ijo z n e istin e . ... ■ = 2 7. Istaknuto mišljenje ne zadovoljava. U običnom ljudskom shvaćanju uloga, koju Cr kva u nazoru francuskog apologete igra, čini se od već malena, neznatna i neumjesna. On njezinu nauku priznaje praktičnu vrijednost od koje nije dozvoljeno katoliku odstupiti. Nerazumljivo je, kako Crkva m-'že štogod praktična odregjivat, kad ona sama ne zna razloga zašto nam to nalaže?! Moglo bi se reći, da naš prigovor nerna važnosti radi toga, što Cr­ kva, i ako ne zna razloga za naše movanje, ona ga živo osjeća radi našeg praktičnog usavršenja. Ona ne zna, što je to osobnost Božja, ali živo ćuti potrebu, da nas u praktičnom životu u pravcu ove istine poučaje, koja znatno upliva na ćudoredni poredak. Crkvena nam vlast predlaže, da tu stinu vjeru­ jemo ili bolje, da po njoj živimo. Našoj se pameti nameće pitanje: što je ta istina? što ona znači? Od­ govor je Crkve: nju treba da prigrlimo, jer nam je za život korisna. Ovo naš razum ne dozvoljava. On ide dalje i pita Crkvu, da li opstoji, je Ii istinita ova vjerska nauka, koju ona svojim vjernicima pruža? Sto bi mogla u narodnoj teoriji na ovo Crkva o govoriti? Jedini njezin odgovor mogo bi biti ovaj: »Ja ne znam, da li ta istina opstoji. To je meni skroz nepoznato (crkveni agnosticizam). Jedino što mogu reći jest to, što u mojoj svijesti osjećam nuždu ove istine, bez koje bi se nužno javni red pobrko«. Bi li ovako razlaganje pametno čeljade zadovoljilo? Mislimo da ne bi, a evo s čega. Njemu se mora be­ smisleno učinit, ako se hoće da uzdrži red u ljudskom društvu i to s jednom nepoznatom umišljenom isti­ nom. Zašto čovjek mora uredno živjeti, ovomu treba razloga tražiti u onom što je poznato, a razlog tražiti kod nečega što nam je nepoznato, to naš razum već na prvi mah od sebe odbija. Ako je Bog potreban, kao što zbilja jest za održavanje privatnog i javnog morala, tad ga priznajmo kao stvarni uzrok društve­ nog poretka, jer gdje opažamo učinak, nužno je da pripustimo i uzrok. Ako pak ne možemo upoznati stvarnu potrebu njegova opstanka, tad će svaki mislioc reći, da nije potreba da še naša religijozna svi­ jest kojekakovim sanjarijama zabavlja. Zašto da čovjek žive po istinama, koje ništa pozitivna ne znače? Još protivnici kažu, da nauka Crkve ima tu za­ daću, da razne krive nazore ispravi i osudi. Tako Le Roy tvrdi, da nije dopušteno jednom vjerniku, da se zanosi za panteističnim oblikom Božanstva, jer da je taj oblik uprav od Crkve osugjen po njezinoj na­ uci: »Dieu est personnel«. Kad bi Crkvi zanijekali, kao što zbilja moderni apologete: Le Roy, Loisy i t. d. čine, da ona ne po­ znaje objektivnu istinu svoga nauka, nužno bi joj mo­ rali zakratit i samu oblast, da ona krive vjerske na­ zore osugjuje. A evo zašto. Crkvena vlast jedino onda ima pravo da krivovjerje osudi, ako je ona osvjedočena, da je baš taj nazor kriv. Ako pak ona , , ",епта mkakva 0 sv0)™ skirn svetinjam, tad, logično misleć, ona nebi imala nikakva prava, da se digne bilo proti kojoj nauci. Kako može zabacivat kojekakove krive nazore, kad joj fali kriterij, na kome će te nazore rasugjivati? Tai kriterij jedino bi joj mogla biti prava spoznaja. Nema li ove, tad nema nikakva prava, da sebi prisvaja pravo sudca. Gdje joj je pozitivni zakon, po kom će svoje vladanje udesiti? Priznaju, da je Crkva panteizam odbacila. Znade li ona pozitivno, đa je panteizam neispravan? Ako znade, pa ga zabaciva, i mjesto njega vjernicima pred oči stavlja svoju nauku: Dieu est personnel, tad više taj dogmat nema samo negativnu vrijednost, on nešto pozitivna označuje, kako smo gore rekli. Ako ona stalno, pozitivno ne poznaje neispravnost panteističnog mišljenja, a ipak ga zabacuje, tad bi to najmanje bilo grdna lakoumnost. 8. Kratki osvrt na pojam moderne znanosti. Neće biti suvišno, ako naše čitatelje upoznamo sa modernom mišlju, u koliko se ona odnosi na tako zvane pozitivne znanosti. Vidjet ćemo, da Ii je jedna­ ka struja, koja vlada u pitanjim religijoznog značenja i u onim eksperimentalnih znanosti. Prirodne znanosti kao fizika, hernija, biologija i t. d. temelje se na opažanju vanjskih pojava bilo ne­ posredno bilo srestvom umjetnih pokusa. Svak zna da znanost ne sastoji u samom opažanju i u samoj hemičnoj rastvorbi. Koliko ljudi ima, da opažaju, umjetnim pokusim prisustvuju, životne pojave motre, ali radi toga nitko neće ustvrdit, da je u posjedu znanosti, da je strukovnjak u napomenutim predmetim. Takove možemo nazvat tekar prostim motriocim fizičnih mehaničnih zakona i bioloških pojava. Dakle u čemu pravo sastoji znanost? Znanost sastoji u tom, da sva naša opažanja znamo svrstat u jednu cjelinu, u jedan logično poredani sustav. �Novi pogled na religiozne istine. Znanost igje za tim ne da naprosto motri neke em ­ pirijske pojave, nego da im barem bližnje uzroke označi. Kažemo zato bližnje uzroke, jer je filozofija zvana da proučaje altissim as rerum causas. Pod ovim vidom možemo nazvat ovako poznanje em pirij­ skih pojava filozofijom empirije. Ne niječemo da u znanost ne utječe opažanje ni strukovna analiza. O pažanje i analiza, one u eksperi­ mentalnom svijetu veliku ulogu igraju. Bez njih fi­ zika kao znanost nebi mogla opstojati. Nu m oram o prhnjetiti, da iskustvo pa ga stekli neposredno ili sredstvom umjetnog orugja, ono tek sačinjava samo m aterijal, s kojim se naš duh služi pri ragji znan­ stvene zgrade. Po sebi se razumije, da bez ovog m a­ terijala duh nebi mogo raditi; kao što da nije in­ duktivnog i deduktivnog ljudskog razum a, čovje­ čanstvo se nebi moglo ponosit sa onako dotjeranim prirodnim znanostim , kojimi se s punim pravom naše doba diči. O va m etafizika prirode odgovara samoj prirodi kakova je u sebi. Ona u njoj motri pojave, otkriva"zakone i to sve uredno u jednu cjelinu slaže, pak iz te cjeline na jednake pojave jednake zakone primjenjuje. O vaki pojam prirodnih znanosti svigja nam se. Zato nam se dopada, jer je ovaj nazor udario sr dnjim putem. Niti se pripisuje našem duhu (ideali­ zam ), a opet s druge stran e izbjegava m aterijalistični nazor, o koji se svi naši ideali rasplinjuju. Niti valja sve dati razum u, a oduzet ćutilim, niti obogatit ćutila, a razum na skrajnje sjerom aštvo stjerat. Naše iskustvo treba da u sklad dovedem o s našim duhom. H arm onija um jerenog realizm a zanosi sv a­ koga, koji teži za pravim i istinitim poznanjem. M oderna se filozofija više ne slaže sa istaknutim nazorom o skladu, koji m ora da bude izmegju našeg poznanja i izmegju realnosti. S avrem ena znanost hoće ovu harmoniju po svaki način da osujeti. U glavnom kolovogje m oderne filozofije kao što su Duhem, Milhaud, Le Roy, D’Adhem ar, P oincare, H. H ertz slažu se u ovoj misli: da nam znanost ne pri­ kazuje realnost baš u onom obliku kakva zbilja jest. Naše znanstveno poznanje može biti više m anje objektivnoj istini približno, ali da ju ono vjerno pri­ kazuje, to je tek ar san kojekakovih filozofa. Znanost pa koja god bila ide za tim, da nam pruži nekoliko idealnih slika o samoj realnosti, ali te slike ostaju uvijek nevjerne, mutne, nesavršene«. P rirodne zna­ nosti i njihove teorije imadu samo ekonomičnu vri’) Dott. Agostino Gemelli 0. M : L! Enigma della vita e i nuovi orizzonti della biologia, Firenze 1910: ,,il solo scopo della scienza e di cercare un sistema di imagini che noi facciamo corispondere alla realtž e ci permettono, in certi cosi, di prevvedere questa realta senza avere la pretesa di raggiungerla effettivamente. 121 jednost t. j . u toliko, to našem umu vrijedi, u koliko je on u privrem enom odnošaju sa realnim svijetom 1). Po nazoru filozofa Le Roy sve ono, što znanost kao takova posjeduje, ima samo prolaznu ( c o n t i n g e n t i s m o f i 1o s'o fi c o) vrijednost. U znanosti opažam o analitičnu i sintetičnu metodu. U njoj vi­ dimo toliko načela, pretpostavaka, zaključaka, a od svega toga koja k o rist? Sve to ne odaje objektivne istine. To su samo privrem eni znanstveni znakovi (znanstveni simbolizam), kojim se u tako zvanom znanstvenom saobraćaju služimo. Znanost je skup lijepo sakupljenih teorija, koje ne nadilaze carstv o prostih konvencija2). M oderna filozofija u znanosti razlikuje dvije stvari. Ona razlikuje samu realnost, koju Le Roy nazivlje f a t t o b r u t o , a Duhem f a t t o p r a t i c o, i naše znanstveno poznanje, koje Le Roy označuje sa f a t t o s c i e n t i f i c o, a Duhem f a t t o t e o r i c o. R ealnost i naše poznanje nijesu u pravom istinitom odnošaju. Što se je zbilo od real­ nosti, kad je došla u doticaj s našim duhom ? Naš ra ­ zum nije primio od realnosti stv arn o poznanje, nego ju je promijenio pram a svojim jur odregjenim duhov­ nim težnjam a. M oderna sholastika priznaje razliku, kao što i stari izmegju sam og objekta i naše spoznaje i u ovomu se slaže sa novom filozofijom. Razlika, koja dijeli neosholastiku od m odernog kontingentizm a, stoji u tom : što p rv a uči da je naša znanost odraz realnog svijeta, dočim to moderni niječu. Oni kažu, da naša spoznaja- (fatto scientifico, fattto teorico) jest samo simbol znak objektivne istine (fatto pratico, bruto), a ne vjerni njezin o d raz3). Ako se naš razum sa znanostim a zabavlja, ako on zaključke do«) Dott. Gemelli, mj. ozn ; str. 23.: „similmente per D uh e m le teorie della fisica поп sono vere spiegazioni dei fatti, ma solo una rappresentazione economica della realta elaborata dal pensiero, la quale tende, come verso la sua forma ideale, a divenire una classificazione naturale, cioć un imagine sempre.piu prossima alla realta. *) Gemeli 0 M., str. 22.: „Рег ii Le Roy la scienza risulta di pure convenzioni, perchfc ii fatto scientifico b opera dello scienziato; ond’ b che la scienza non ci sa dire nulla di preciso ntorno alla verita, ma non e altro che una regola di azione priva di valore obiettivo." 3) Gemelli 0- M. str. 21.: „II fatto scientifico e per una parte creazione dello spirito, poiche esso e constituito da condizioni ideali, ii fatto teorico ci da solamente il simboio del fatto pratico. ,,Lo sperimentatore va incessantemente’ in fi sica, dallo strumento materiale allo sbum ento ideale molto piii semplice che la realta." Se ne conclude quindi che le leggi della fisica, per esempio, sono relazioni simboliche reflesso dell’ ordine ontologico, ma non la Ioro espressione. E. B. Allo, 0 . P., mj. ozn-, str. 7.: Une Science au sens moderne pour un contemporain dc M. M Poincare, Duhem et Le Roy, est irrćmćdiablement bornće a ceci: saisir d’ une fa^on approximative les Iois, de concomitance et de succession des psenomfcnes, des phčnomfcnes seuls ; elle ne peut avoir la ambition de rendre compte de ce bui est au-dessons, ni des derniers propter quid que Г esprit kumain peut chercher. La metaphysique, au contraire, ne s’ occupe que decela." �Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1910. 122 vodi, ako on analizom i sintezom djelokrug svog znanja raširuje, to on sve čini izvan realnosti; ili kako kaže moderni učenjak D Adhemar: »construisent a cotć du donne«. Zaključak. Čitaoci mogu sami po sebi zaključiti: u kako je uskom odnošaju znanstveno, mišljenje sa onim religijozne naravi. Nikakvo Čudo za moderne učenjake, što su došli do onako opriječnih i za zdravu pamet (senso comune) neshvatljivih tvrdnja. Ako u istim prirodnim znanostima vlada posvemašnje nesuglasje; ako i tamo čovjek nije stalan, da je njegovo poznanje istinito, nego je izvrgnut dnevnoj bojazni, da mu vrijeme i najmilije teorije nemilosrdno i bezobzirno zabaci; nije nikakvo čudo, što ti učenjaci dolaže do krivih zaključaka bilo u bogoslovlju i filozofiji, bilo u socijologiji i pedagogiji, jer predmet ovih znanosti mnogo više izmiče našim sjetnim, nego li onaj prirodnih. Sami protivnici priznaju, da je kršćanski na­ zor pristupačniji običnom shvaćanju ljudi (senso commune), da se bolje doimlje .ašeg svagdanjeg zdravog mišljenja. Za nas je ovo priznanje dragocijeno! Mi znamo, da oni ne daju veliku važnost zdravoj pameti. Oni tvrde, da nije dokazano: je Ii baš zdravo mišljenje uprav ono, koje ni kod svih normalnih ljudi opažamo. Njima je sve sumnjivo. Oni sumnjaju: da li je cjelina veća od svoje česti; oni ne vjeruju u istinitost ovog načela: da nije sve isto biti i nebiti; ne može da im igje u glavu ono, što svaki od nas drži: svaki učinak treba da ima svoj uzrok. Sva su ova načela njima upće nedoka­ zana1). Dok se oni s vječnim dvojbam bore i dok po carstvu agnosticizma lutaju, mi imamo svijetlo razuma, koje nas predvodi. Nami je drago, da će se naše razlaganje dopast Ijudim zdrave svijesti, a na njih se ne ćemo ni osvrćati. Mogu nam prebacivat, da je kršćanski nazor proti napretku, ali će ostat svegjerno Istinita znamenita izjava neumrlog Brunetiere-a: »Čini se, da je izmegju kršćanstva i napretka čvrst vez. Prvo kršćanstva ili nije bilo napretka ili je bio ne­ znatan. Od Milkijada do Julija Cezara on je bio si­ ćušan, niti je na kulturu a niti na ljudsku pamet znatno uplivo. S druge pak strane nije bilo na­ pretka, koji je izvan utjecaja kršćanstva«2). ‘) Rivista di filosofia neo-scolastica : god. II-, br. 2. od 20. travnja 1910. Vidi raspravu. „II pramatigmo inglese amerikano" P. E. Chiocchetti dei Minori. *) Rivista di fil. neo-scol. I. c. ,,L. attuale crisi morale e sociale" Cardinale D. Mercier, str. 16i. ЈГ 0. Ivo Vukušlć: A pologetik a prema znanosti. Po De Lapparentu. Čitava današnja katolička filozofičko-bogoslovna literatura zadahnuta je apologetičnim duhom. Djela, revije, časopisi i isti listovi izlaze u obliku apologije. Filozofi i bogoslovi u cijelom svojem znanstvenom djelovanju izgledaju, kao da i ne znaju drukčije misliti, raspravljati i pisati osim apologetički. Nu tome se nije ni čuditi. Iakovo je danas vriieme. To zahtjevaju: današnje okolnosti, današnji napadaji na vjerske istine, pa i isto današnje raspoloženje društva. Nego ipak moramo istinu priznati, pa makar nam ona bila i gorka, da danas mnoštvo apologeta ne koristi toliko na apologetičnom polju, koliko bi se od njih iščekivalo. Tim apologetima ne samo da malo kada pogje za rukom da koga protivnika katoličke religije predobiju za nju, nego što je još više i na uskoiebane vjernike ne čine baš apsolutnoga utiska niti ih posvema osvjedočavaju o njezinoj Božanskoj neporočnos+; i porijeklu. Što je tomu uzrok? Mislimo, u prvom redu pokvarena ljudska narav, koja će uvijek moći za se naći izlika i izlaza, da ne prigrli ono, što se protivi neposredno ili posredno njezinim neurednim požudama i razvratnom ponašanju. Nu moramo takogjer iskreno priznati, da je ovoj neplod­ nosti i neuspjehu nekih današnjih apologeta ponešto kriva i ista njihova apologetična metoda. A kako? Tako što pri apologiranju ne upotrebljuju načina koji bi opčaro, zagrijavo i privlačio zašle i uskoiebane duhove, nego ragje način, koji ih razdražuje, ozlovoliuje i odbija; te što više puta uzimlju za temu obranjivanja predmete dakako dostojne časti, ali koji ne spadaju ni u naširje područje dogmata niti se kako tiču vječnoga spasenja, dok se pa i često zgodi, da se uprav protive znanosti. Da doprinesemo makar štogod k ispravku ove pogreške nekih apologeta, stavljamo nekoliko re­ daka čitalačkoj publici na prosugjivanje. I u tim ćemo retcima kušati pokazati, kako se ima vladati apologeta prama znanosti budi u izboru predmeta apologetike, budi u načinu, kojega se ima držati pri apologiranju. * * * I. Što se tiče predmeta apologetike, ta ih ona sama po sebi ne odregjuje, niti ih apologeta može po svojoj volji i uvigjavnosti odabirati. Ti su pred­ meti označeni po neprijateljskim napadajima, isto tako kao što su i predmeti za pobliže dogmatično definiranje označeni krivovjerjem. Stoga svaki apo­ logeta valja da dobro pazi na protivničke napadaje, �Apologetika prema znanosti. i da prama njima udešava svoju apologiju ili odbi­ janje; valja da pazi na koje stavke protivnik napada, i da one brani. A pošto protivnici gotovo uvijek na­ padaju na istine dogmatične ili dogmatim blize, to će se i njegovo obranjivanje vrtjeti oko tih istina. Oda­ tle slijedi, da on ne smije m o d o a p o l o g e t i c o obranjivati i uvršćivati u područje dogmatične apologetike tradicija, koje se nikako ne tiču spasenja niti na sebi imaju ikakvog dogmatičnog obilježja, pa makar one bile kolikomu drago dostojne poštivanja. Inače napadačim se daje izlika, da napadaju i oprovrgavaju prave dogmate i dogmatim blize istine. Pošto se više puta zgodi, da se takove tradicije, propozicije i činjenice — ili zbog nepoznavanja pri­ rodnih zakona u vremenu, kad su postale, ili po sa­ dašnjem njihovom krivom shvaćanju i tumačenju — uprav protive znanosti; a onda neprijatelji vjere po­ težu zaključak i zaključuju, da su svi dogmati i do­ gmatične istine u apologetici takove, i poradi toga, da ih valja kao protivne znanosti sve prezreti i za­ baciti. Odatle opet dolazi, da mu je od prijeke po­ trebe, ako će pravo i neškodljivo vršiti ulogu apolo­ gete, prije nego se uhvati s odrješitim neprijateljima vjere u koštac, da dobro razluči prave dogmate i dogmatima proksimne istine od indiferentnih tradi­ cija, propozicija i činjenica, i da se tako zbog po­ tonjih prve ne izvrgnu pogibelji i napadaju. Tim više to on ima učiniti, što bi navedeno neprijatelj­ sko sugjenje i zaključivanje moglo potaknuti i od­ vratiti plitke i površno uzgojene duhove izmegju vjernika, da se posvema ne podvrgnu istinam vjere; inače mogla bi ga koriti savjest, da je zakrčio put do istine mnogima dušam, koje je mogo potpuno za nju predobiti, kad ne bi upo u ovu pogrješku, I neka ne misli takovi apologeta, da čini uslugu vjeri, ako uporno brani stavke, koji ne spadaju u područje dogmata. Naprotiv on ju uvelike vrijegja; pošto izje­ dnačuje takove stavke s njezinim dogmatim i istu im važnost daje kao i njima, braneći ih s istom zauzetnošću i načinom: jer ne može se dati ista va­ žnost onomu za što nam ne jamči ni auktoritet ljud­ ski, kao i onomu, za što nam jamči auktoritet Božji. Niti se može takovi apologeta pozivati na starija vremena, kad se je uistinu spomenute stavke više puta branilo sa svom napetošću. Onda su bile druk­ čije okolnosti, i ondašnji stadij znanosti nije dopušto drukčije misliti. A s druge strane prošlost ne može biti u svemu mjerilom sadašnjosti. Samo u onomu o čemu nam jamči Božji auktoritet, vrijedi i ostaje uvijek ista mjera to li u sadašnjosti ko li u prošlosti, dok sve ostalo može znanost kljaštritf, okresavati i suživati. Istina, ljudi, koji se drže skrajneg apsolutizma u religijoznim stvarima, reći će, da se ne smije ni 123 najmanje dirati u ono, što njoj izgleda kao jedna homagena i nedirljiva zgrada: jer da je to isto što i pripravljati porušenje čitave zgrade, otkidati od nje i najmanje pločice. Nu to je krivo sugjenje; jer uprav zgradu se poštiva, poljepšaje i utvrgjuje, ako se od nje odstranjuju neodgovarajući nastavci i otklanja trošno kamenje, a mjesto njega umeće zdravo. Niti za mnijenje takovih ljudi vojuje prošlost, koja je s onakovim kamenjem sazidala zgradu i onim ju nastavcim obložila; jer onim vremenima znanost moralne arhitekture i estetike nije mogla pokazati bolje moralno kamenje i ljepši moralni ukus. Nu što nije mogla onda, to ona čini danas; te zahtjeva od svakog pravog apologete, da postupa s religijoznomoralnom zgradom, kao što i arhitekti postupaju s našim drevnim katedralama ostranjujući od njih neodgovarajuće i neumjesne nastavke, što ih, i ako s dobrom namjerom nadostavljeni, ruže. Pri čem za još bolje razumijevanje stvari može poslužiti i kla­ sična Usporedba francuskog apologete Duchesne-a. Taj naime apologeta usporegjuje legende i legen­ darne tradicije, s kojim je naivna pobožnost iskitila velike pojave kršćanstva, prebujnom bršljanu, koji se je tako i toliko raširio i razgranio, da je sakrio i drukčijim prikazo prvobitni tip zgrade. S toga, on kaže, da valja ne sasjeći i sažeći ovu nadošlu buj­ nost, nego joj s počitanjem grane razmaknuti i od­ straniti, da se može bolje veličanstvenost zgrade motriti, koju ona sakriva. Nego da nam razlaganje ne bude sasvim ap­ straktno i tako dosta nejasno, spustimo se i na kon­ kretnost, te navedimo koje pitanje, svrhu koga se je moglo u početku sumnjati, ali koje je danas u očima svih kompetentnih i nepristranih ljudi pred­ met posvemašnjeg suglasja, tako da bi bila velika nesmotrenost htjeti ga proglasiti kao neistinito i pro­ tivno vjeri. Navedimo izmegju svih ono glasovito pitanje, da li se naime može dati neizmjerno male­ nih količina i s njima računati. I zbilja, netom se u stvar pogleda, čini se, da nema ništa nevinijega s po­ gleda, dogmatičnoga do ove koncepcije matemati­ čara, koja radi ne o realnostima nego o zgoljnim apstrakcijarn. Jer što je n e i z m j e r n o m a 1e n a k ol i č i n a ? To je jednostavno promjeniva olina, koja teži k ništici. N. pr. umislimo dva štapa, od kojih je jedan kraći. Ovaj kraći metnimo, da se može produ­ žiti do iste veličine onoga duljega ili po djelovanju vrućine, ili po rastezanju, ako je od tvari rastezljive. Sad nek se počne produživati. U početku produživanja razlika dužine dvaju štapa bit će velika; ali malo po malo ona će se smanjivati, dok se napokon u jednome hipu ne pretvori u ništa. Pa je li ovo isti­ nito? Može li se dakle ova znanstvena činjenica proglasiti kao protivnom revelaciji. Doista to bi �124 Br. 7. Serafinski Perivoj. — 1910. bilo učiniti prezirnom revelaciju svima onim, koji sebi ništa dogmatičnoga. Nu osim toga ima još jedno nijesu imali sreće, da malo dublje u nju zavire, .dok sasvim oprječno pravilo, kojega se savremeni apo­ vide, da se pod njezinom egidom propagiraju toli logeta ima držati u svojim apologijam. To pravilo apsurdne manifestacije. Nu uza sve to našlo se je jest, da ne tumači s naravnim uzrocima i silama iz­ katoličkih filozofa, koji su spomenutu činjenicu pro­ vanrednih činjenica, osim onih, koje se u ničemu ne glasili pravom herezijom; dapače od njih potaknuti, kose s fundamentalnim zakonim. Drugim riječima, neki su je, inače besprijekorni, apologete i u javnosti kao Što god apologeta ne smije uvršćivati u područje u brošuram pobijali, pri čem bi običavali govoriti: dogmatične apologetike stavaka, koji se ne tiču spa­ računanje s neizmjerno malenim količinama osno­ senja i nemaju na sebi ništa dogmatičnoga, tako isto vano je čitavo na zabludi i, što je gore, na zabludi on ne može pripisivati naravnim uzrocim i silama činjenica, koje se nikako ne slažu sa zahtjevim na­ protivnoj revelaciji. Ovakoga i sličnoga nasjedanja valja da se čuva ravnih zakona. I tako s prvim je pravilom zaštićen, pravi apologeta. Učuvat će se, ako smatra kao du­ da ne pogriješi per excessum, a s drugim da ne po­ žnost, uvaživati sve ono, što je u današnje doba griješi per defectum. Odakle dolazi, da se ima dr­ znanstveno dokazano i stečeno. A u tomu su mu po­ žati srijede prama aksiomu: media via tutissima. Ali sigjirno i ovdje na pojedinosti. Tako ne može kazali primjer veliki geniji trinaestog vijeka. Ovi sholastični naučitelji, cijenili su i nastojali, da znadu se tumačiti s naravnog gledišta moć, razmetati se sve ono što je znanost za njihove dobe mogla do­ sa fizičnim zakonom po miloj volji. Ako se, na pri­ kazati; te su svrhu ove eksperimentalne baze sazi­ mjer, puk može ispriječati, kad drži, da se može bez dali svoju metafiziku, koja obuhvaća ujedno i nad­ čuda tolika množija para u atmosferi nalaziti, te bi naravne stvari. I ovako radeći, ori su mu ostavili njihov pad na zemlju u obliku kiše znatno nadigo model, po kojem će ih našljedovati; a on da ostane obični nivo vođe, to apologeta nije slobodan tako vjeran njihovoj metodi, valja da nade pomicati na­ držati, niti mu se ikako može oprostiti ta znanosna prijed točku s koje prolazi metafizika, u koliko se pogrješka. Posto on, kao čovjek od znanosti, mora znati, da bi masa vodenih para, što bi odgovarala povećaje područje fizike. podignuću vode za deset metara po čitavoj zemalj­ Niti će to reći poštivati nauku ovih slavnih mu­ skoj kruglji, toliko pomnožila i povećala presiju ževa, ako bi se koji apologeta proti svakomu načinu zraka u atmosferi, da bi ova apsolutno onemogućila upinjo da brani neke njihove definicije, koje bi po respiraciju ljudi čak i preko druge atmosfere. svoj prilici oni isti ispravili, de je za njihove dobe Po isti način apologeti ne bi bilo slobodno držati, znanost bila u posjedovanju stečevina, što ih je steklo kao što su neki uprav mislili i pisali, da bi na priliku pet ili šest kasnijih vijekova. Tako, da dogjemo na mogo nastatr po naravnu općeniti potop, ako bi se pojedinost, zar se može misliti, da se ovim velikim ogromni podzemni vodeni reservoari svi, na jedan genijim, dok su tražili koji stalni i nepromjenljivi mah na površinu zemlje ižljeli. Ta danas se zna, da elemenat u tvari podložnoj svegjernirn prornj^. ama, je objam kopnene zemlje okolo pet puta manji, nego ne bi prikazalo pod drugim vidom svojstva p r v e li je masa oceanička. 1 odatle dovodi se da sve kad t v a r i (matematica prima) i o b l i k a (forma infor- bi i bio jednak objam reservoara i kopna, što je inače mans), kad bi vidjeli Lavoisierovu bilancu, gdje do­ nemoguće, voda ne bi nadigla više od deset metara kazuje kroz himične reakcije postojanost ili negibi- nivo oceanski. vost tvari i sile (constantiam materiae et energiae)? Isto tako apologeta ne bi smio pristati ni uz ovu Doista, ako u ikakvoj znanstvenoj raspri nije čudnu eksplikaciju općega potopa u sv. Pismu, ko­ dopušteno zlorabiti auktoritet učitelja, to nije apolo­ jom su na žalost neki apologete eksplicirali taj potop. geti u njegovim apologijam auktoritet naučitelja tri­ Oni su naime tvrdili, oslonjeni na jedno poglavje sv. naestog vijeka. Ti su muževi bili osobiti ljubitelji Pisma a bez ikakvoga obzira na Genezu, da su poli istine, i oni nebi nikad privoljeli, da se njihov au­ zemlje morali biti strašno uzdrmani, usljed čega, da ktoritet pretpostavi ikojoj istini, kao što ni oni ni­ su mnogobrojni i ogromni valovi sunili u nutrinu ko­ jesu u nikakvoj zgodi ničijega joj pretpostavili. S to­ pna te poplavili cijelu zemlju. A to da im dokazuje ga valja da apologeti uvijek lebdi pred očima, kao ugalj. što ga danas vadimo iz zemlje, koji je za stalno što je i njima lebdila, ona klasična: amicus Plato, moro postati od šuma, što su ih spomenuti valovi poamicus Cicero, sed magis amica veritas. valili u njihovu poletu i uništili. Nu ova se eksplika­ 2. Sve što smo do sad govorili, vrtjelo se je oko cija protivi očitim rezultatim današnje geologijske toga, kako ne smije pravi apologeta uvršćivati u znanosti. Pošto geologijska znanost čisto dokazuje, pdručje dogmatične apologetike tradicija, propozi­ da je ugalj daleko stariji od postanka čovječjeg, da cija i činjenica, koje se ne tiču spasenja i nemaju na jc njegov materijal od sasvim druge vegetacije, nego �Apologetika prema znanosti. li je današnja, napokon, da je naslagan redovito u ležajim morskim, kojim je doba fiksirana po fosilim, što se iz njih vade, jer ovi nemaju nikakove srodnosti s današnjom faunom, koju je kao i današnju floru po­ topio potop sv. Pisma. Poradi čega pravi će se apo­ logeta čuvati ovakovih neumjesnih eksplikacija, da se ne izloži pred znanstvenim svijetom, a na uštrb vjere. Da, ovakove neumjesnosti ne će odvratiti prave vjernike od vjere; ali koliko će ih se zaustaviti na pragu vjerskog hrama, kad vide da ovakova nakla­ panja nalaze zastupatelje megju njegovim braniteljim! s toga, ako se kad hoće koju činjenicu svesti na naravne uzroke to se ne ima zato tražiti dokaza u ovakovim i sličnim razlozima. Odatle proizlazi dužnost za apologetu, da mora biti točno i ptpuno informiran o savremenom sudu znanosti. Niti se ta dužnost ima shvatiti tako kao da bi on moro savršeno posjedovati poznavanje sviju znanosti, koje se dotiču predmeta apologetike. Ne. to se ne ima tako razumjeti; to bi nadilazilo čo­ vječje sposobnosti. Nego to se ima na taj način ra­ zumjeti, da se naime drži a u c o u r a n t nedvojbeno stečenih rezultata u područjim spomenutih znanosti; te da ne počinja pogrješaka proti znanosti i istoj apologetici, uprotrebljavajući oružje manjkavo, vagjeno iz starinskih skladišta ili kovano letimičnim čitanjem kakovih nevrijednih brošurca. Izmegju ta­ kovih stečenih rezultata bili bi i rezultati geologije, znanosti, o kojoj se je nazad jedno stoljeće jedva mi­ slilo, nu koja je do danas dotle pokročila da posjeduje veliko mnoštvo najstalnijih rezultata. Doista ona ima još mnogobrojnih neizvjesnosti; pače stručnjaci se prepiru gotovo na svim lineam njezina područja. Nu uza sve to glavne crte njezine doktrinalne zgrade već su potegnute i upotpunjuju se svaki dan. A da je to istina, evo za primjer nekoliko njezinih rezul­ tata. Tako njezin bi nepobitni rezultat bio i to, da se zemaljskoj kugli mora pripisati drevna starost. Tu joj starost potvrgjuje sukcediranje debelih naslaga, od kojih se sastoji njezina kora, i koji većinom na sebi nose svjedočanstvo dobe, u kojoj su se počeli formirati i sporasti s koiom su se formirali. Pošto se u tim naslagama opaža svakovrsnih okamenina, kao: od cvjetova, .od listova, od pladova, od kukaca itd. I po tim okameninam može se od prilike zaključiti, u kojoj se je dobi koja naslaga staložila i koliko se je vremena staloživala; jer su te okamenine na sebi sačuvale znakove dobe, u kojoj su one živjele. A onda iz sračunanja vremena, koje se je potrebno za staloženje ili formiranje sviju naslaga, zaključuje se na vrijeme, što je moralo proći da kora zemaljska dogje do današnjega stadija. I to vrijeme uključuje u sebi na milijune godina. 125 Isto tako danas je izvan svake sumnje svjedo­ čanstvo geologije o sukcesiji organizama budi na po­ vršini zemlje budi u moru. Po tomu svjedočanstvu u potanjim perijodam vremena pojavljuju se orga­ nizmi dosta različiti od onih, koji su živjeli u prvim, i što su perijoda jedna cd druge udaljenije, tim su i organizmi različitiji. Osim toga, geologija bjelodano dokazuje, da organizmi prvih perijoda nijesu išče­ zavali sa zemlje ušljed kakovih žestokih kataklizma, nego da je tuđe ulogu igrala evolucija, dakako pod direkcijom nadnaravne sile. S toga nam geologija podaje dosta istinito svje­ dočanstvo i u pitanju evolucijonizma; te po iskopa­ nim fosilim dokazuje, da se je neki prolaz ili evolu­ cija po. višoj vansvjetskoj odredbi tijekom vijekova dogagjala izmegju vrsta. Tako da, i ako vrste uvijek iste istim sukcediraju, ipak izmegju tih istovjetnih vrsta ne fale evolviranja i prelazi, koji se uvijek po­ dudaraju s dobom, u kojoj se dogagjaju. Da, geolo­ gija рацп za tu evoluciju ne može pružiti direktnih dokaza; pošto ona stvar poznaje samo po iskopinam, te nema sredstva da nam pokaže narav iz djelo­ vanja. Nu uza sve to podatci koje nam ona pruža o paleontologičnom svijetu, ne mogu se složiti s ni­ jednim drugim osim s navedenim sistemom. I poradi toga apologeta bi se sasvim nerazborito vlado, kad bi upogled principa evolucije bio agresivan i intrasigentan. Ћ "• Vidjesmo dakle u prvoj tački, kako se katolički apologeta ima vladati prama znanosti u izboru pred­ meta apologetike. Naime tu je pokazano, kako on ne smije pogriješiti proti znanosti niti per excessum, uvršćivajući u područje apologetike dogmatične tradicije, propozicije i čanjenice, koje se ne tiču spasenja i nemaju na sebi ništa dogmatičnoga, niti per defectum, pripisivajući naravnim uzrocim i si­ lama činjenice, koje se nikako ne slažu sa zahtjevim naravnih zakona; -nego da se ima držati sredine prama aksiomu: media via tutissima. Nu to nije do­ sta, da apologeta vrši svoju zadaću dično i spaso­ nosno. On ima još jednu dužnost prama znanosti, koju mora ispunjavati, ako zbilja želi odgovoriti svrhi apologetike i zaslužiti časno ime apologete. Ta dužnost jest lijepi način, koga se ima držati pri svojem apologiranju. U čemu dakle sastoji taj lijepi način? Naime apo­ logeta se ima držati u ovim svojim apologetičnim razlaganjim onoga dostojanstva, koje se zahtjeva za svaki scientifični rad, i od kojeg se nije prosto oda­ lečiti niti zbog razložite rasrgjenosti. Drugim rije­ čima njegovim apologetičnim razlaganjim valja da predsijeda kršćanska razboritost, umjerenost i sno­ šljivost. S toga on se mora čuvati svega što bi mo- �126 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1910. glo njegova protivnika uvrijediti, ozlovoljiti i razdražiti. Ne smije upotrebljavati prostačkih, nasilnih, posramljujućih izraza; nc smije neprijatelju spočita­ vati neznanje, neumijeće, nespretnost; ne smije mu (što je još gore) dirati u privatne stvari, kao iznoseći mu na javu grijehe i neurednosti života; napokon ne smije mu na silu narivavati mnijenja i učenja. Tim više on se ima čuvati navedenih nekorektnosti, što dobri razlozi i nepobitni dokazi nemaju potrebe da ih se navodi s ujedljivim riječima i oblači u strast­ veni oblik. I zbilja, kad se promišlja, kako se je teško otresti predsuda i nesuglasja, što ih izmegju ljudi mogu prouzrokovati i najneznatnije razlike intelektualnog odgoja, osim što se i onako koja stvar jednim može prikazivati sasvim naravna i razložita a drugim na­ protiv nenaravna i apsurdna; to se onda bistro uvigi^ da je bolje i uspješnije ne podati se naprasitim hirima pri apologetičnom dokazivanju, a držati se vazaa one dostojanstvene umjerenosti, koja će uopće uvijek bolji utisak na protivnika učiniti r ego Ii grubi i že­ stoki napadaji. Inače se postupanje "apologete može usporedti žestokim vatrenim eksplozijam, koje ne čine da se razdruženi elementi kombiniraju i udruže! nego ih dapače još gore raštrkivaju. Jer kao što god se raz­ druženi i rastavljeni fizičm elemenl kombiniraju i udružuju ujedno po mirnom i postepenom vatrinom grijaju, dok se još dalje jedan od drugog odmiču ušIjed kakovog naglog eksplodiranja, koje ih zbog apsorbiranja vrućine ohladiuje; tako isto razdruženi i rastavljeni duhovi od katoličke vjere i Crkve za nju se predobivaju, ako ih se mirno i Ijubezno za nju za­ grijava, dok se naprotiv još više od nje odalečuju, ako ih se žestoko napada i na silu gleda osvojiti. Odatle opet slijedi da se apologeta, koji ide za (moralnim) zidanjem i udruživanjem, ima prije na školi ljubavi dobro za taj poso uvježbati i po njezi­ nim ga propisim obavljati. Možda’njegove protivnike ne će ni taj postupak za pravu istinu predobiti. Ali on može biti mirne savjesti, da je učinio sve što je imo i mogo, i da se nije ogriješio o duh istih istina, koje je branio i za koje je gledo protivnike osvojiti. Niti će mu se moći prigovoriti, da je promašio cilj apologetike zato, Što se nije pravm i uspješnim sred­ stvima pri apologiranju služio. Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „G lagolica i sv ećen stv o " s osob itim o b ­ zirom na starodrevnu župu P oljice. "= 14. Petar, spljetski arcibiskup (1334.) povjeri Vitalu, makarskome biskupu okolnu pastvu, a fra Madiji, biskupu iz Duvna, Poljica. Pošljednji bi se iz Poljica potajno zalijećo svome stadu u Duvno, i bo­ drio ga u teškome progonstvu, koji je trpjelo od kri­ vovjeraca u bosanskim predjelima nastanjenih. On je crkvene obrede obavljo staroslavenštinom. Ovo nam svjedoči i sam Farllati*), veleći, da je duvanjski biskup Stjepan IV. posvetio crkvu Sv. Stjepa­ na u Duvnu. Na pragu iste crkve, veli on, bio je po­ stavljen natpis gotiČnim slovima. Ovaj bo natpis nije bio pisan gotičkim slovima, nego glagolskim. Zaista latinsko svećenstvo po Dalmaciji, ne poznavajući je­ zik i pismo slavensko, objedilo je narod i glagolaČko svećenstvo pred sv. Stolicom, s krivovjerstva. Oni su govorili, da se Slaveni na jugu drže šljedbe Bogu­ mila, kao što se i oni u Moraviji drže šljedbe Pavlićana. Ovo nam potvrgjuje i učeni Assemani *). Rišući Assemani tu opću zlobu i pometnju mišljenja latin­ skoga klera veli, da Slaveni u Dalmaciji i Iliriji, i mlagji pisci, u općoj bludnji drže Gote za Slavene, a njihov jezik za gotski jezik. »Hrvatska Straža« *) izvrsno opaža, da su se mnogi Pape protivili glagolici, stezali joj granice i ukidali je samo s toga, što su krivo obaviješteni. Nu hrvatski narod, premda je dosta držo do te svoje svetinje i povlastice, premda ju je ljubio i hrabro se za nju borio, ipak se nije nikad porad nje odvratio od Rima, a pribjego carigradskome patrijarhi, kod koga bi doista vazda našo potvrdu svojoj svetinji. Ista smotra nastavlja, da su latinski biskupi i cijela latinska Dalmacija pristali uz Bizant, dok su Hrvati s ninskim biskupom ostali vjerni sv. Stolici. Ninski su biskupi vazda bili u neposrednom općenju s P a­ pom. Njih su Pape vazda metali i posvećivali. 15. Glagolica je bila hrvatskom narodu jedino sredstvo pismenoga općenja i jedini oblik književ­ noga života. Ovo je oni, kako govori Jagić1) li‘) Farlatti : tom IV. *) Assemani: „Kalendarium" t. IV. piše : Slavi Dalmatiae llyiricique Neoterici communi errore Gothos pro Slaviš accipiunt, Slavicamque linguam quae nunc apud ipsos in usu est, eadem esse volunt ac gothicam. *)1JUvažena „Hrvatska Straža" godina III. s. 39. <) Jagić|: „Primjeri" st. XV. �Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo* s osobitim obzirom na starodrevnu župu Poljice. 127 jepi odsjek duševnoga razvitka, komu je glagolica u njegovim odmaklim godinama ne može izučiti taj ostavila svoj osobiti biljeg od XII. do XVI. vijeka. lijepi jezik, i preporučivo je u velike franjevačkim Па se je glagolica rabila u samostalnoj župi Po- starješinam u Hvaru, da njeguju glagolicu. Kasnije je ljica, kao i svud po slavenskim zemljama, ko Ii u u- jedan biskup hvarske biskupije piso: da kad bi rim­ nutrašnjem, toli izvanjskom saobraćaju, kao i po cr­ ska gospoda poznavala naše prilike, ne bi nam zada­ kvama, to nam potvrgjuju svi preostali, ako i rijetki vala tolike muke (radi glagolice), te bi bila opreznija pismeni i tiskani dokumenti. Svi privatni i javni spi­ u vlastitom interesu, i u interesu svete Crkve. si u i van Poljca, s kojima su se služili s inozemskim 17. Poljičani se dive i ponose sa svoja dva veli­ državama, kao i u saobraćajima sa sp jetskim arci- kana biskupa, naime Augustinom Ouinzijem reda sv. biskupima s velikim knezom poljičkim, bili su pisani Dominika i Nikolom Ugrinovićem reda sv. Franje, a poljičko-bosančicom. zadnji potiče od glasovitoga poljičkoga plemena UgriNaravno, svagdašnja uporaba glagolice počam novića. Augustin Quinzio rodio se u Zrnovici1) od oca od IX. vijeka nije se tako lako mogla odmah is- zanatom kovača. Prve početne naukovne obuke pri­ korijenit. G. naš neumrli Pavlinović1) nenaučen niko­ mi u samostanu s. Dominika u Spljetu, odakle radi me laskati piše: divit se je Poljičanim, koji su znali oštroumnosti starješine ga samostana poslaše na do zadnjih vremena to narodno blago od propasti sa­ najglasovitije tadanje sveučilište Rima i Bolonje. Ra­ čuvati. A drugi učeni dostojanstvenik2) bez ustru­ di njegova opsežnoga dubokoga znanja u mudroslovčavanja govori, da, kada bi se odstranila ta svetinja nih i bogoslovnih nauka, zavoli ga na osobiti način u Slavenstvu, narod bi se pomeo i izgubio, te ćudo­ tadašnji generalni starješina reda i postavi ga na raz­ redno, vjerozakonski i narodno iskvario. Tko druk­ ne stolice učiteljstva svoga reda, kao i upravitelja čije umuje, ne poznaje ćudi, težnje, svojstva niti ne­ samostana. Godine 1563. nahodimo ga upraviteljem odoljive želje naroda. samostana na otoku Kiene (Schio) ostrvlja Egejsko­ 16. K srcu nam privijene ostaše riječi Ijutomjerga. Kada ovi ostrvi padoše u ruke Turaka, isti ga zaskoga biskupa3*), koji veli: da kršćanska ljubav robiše i odvedoše kao sužnja u Carigrad. Tu je tamne dopušta samo osobit obzir na vlastiti jezik, već ga novo za cijele tri godine, i kroz to vrijeme tamno­ smatra i dužnošću. Naklonost je praina vlastitome vanja, nauči izvrsno turski i armenski jezik, a prije jeziku, čovjeku prirogjena, kao • ljubav prama ocu, grčki, kada je starješinovo u samostanu Kiene. Po­ jer obilježje jedne narodnosti jest jezik. I naš po­ sredovanjem kardinala Giustinjana, bi izbavljen iz božni i veliki zagovaratelj ideala i vjere, biskup dr. sužanjstva, a usput imenovan redodržavnikom s na­ Mahnić javno se izrazuje, da je želja slavenskoga na­ slovom predsjednika dominikanske države u Pale­ roda, da se glagolica svuda ukorjeni i učvrsti. Da se stini. glagolica suprot sve protimbe nije iskorjenila, zaslu­ Papa Grgur XIII. imenova ga biskupom Korčule, ga je slavenskoga klera i naroda, te njihove ustraj­ koje se časti nerado primi. Radi njegovih osobitih nosti. vrlina i pripoznane diplomatske vještine još prije Isti F arllati') neprijazan slavenštini, svjedoči, njegovoga imenovanja za biskupa, Papa Siksto V., da je glagolica bila poglavita tvrda zaštita Slavena bio ga je imenovo papinskim poklisarom na dvoru i da ju ništa nije moglo odstraniti. španjolskoga kralja, ali se te časti odreče. Po njego­ U području drevne župe Poljica, bez ikakvoga voj želji Pavao V. premjesti ga sa Korčule na biskup­ primišja inostranih jezika, rabila se je zgoljna glago­ sku stolicu u Massu napuljske kraljevine, gdje i umre lica. To nam potvrgjuju i spljetske sinodalne usta­ g. 1611. nove za arcibiskupa Kozmina5), koji nam izri­ 18. Biskup Nikola Ugrinović rodi se u Dubravi čito opisuje tadanje izbrojene župe. U njegovoj se Poljica od plemenita koljena Ugrinovića, i još kao diecezi ne nahodi nego samih osam plovanija latin­ dječak bi poslan na nauke u franjevački makarski skoga obreda. Ostale su bile sve glagolske. On se samostan, gdje zagrli franjevački red, i navuče na je brinuo, da dadne osobite naputke poljičkome kle­ se haljinu istoga reda i posta ugledni koludar. U ru, koje je bilo glagolaško. njegova mlagjana doba njegov život i rad na crkveGlasoviti talijanski književnik, hvarski biskup nome i političkomu polju ostaje nam u tamnosti do Stratiko, nije se skanjivo izreći: »da mu je žao, da njegovoga uzvišenja na dostojanstvo biskupa, ali ipak možemo predmnijevati, da njegov rad u Poljici 0 M. Pavlinović: Poljica i Poljičani st. 22. nije ostao nekoristan, kao što se je to i docnije po­ ®) Milinović : Crtice Slovjenske st. 143. kazalo. 3) „Pastirski List** — 1890. U mlada doba našega fra Nikole, bila je razgra*) Farlatti: t III. p. 143. 5) Cosmi Archiepiscopus : Constitutiones Synodi Dioec Spalati a 1688 cap. XXIV. — §. 1. 12. ‘) Farlatti t. VI.: in pago vallis Politiensis. �128 Br. 7. — Serafinski Perivoj — 1910. njena i franjevačka duhovna pastva, koju su udru­ ženi s glagolskim svećenicima obavljali. Još prije rogjenja fra Nikole, bila je nastala nestaša poljičkih popova glagolaša uslijed krvavili navala turskih čo­ pora, za čijih je provala narod i svećenstvo listom se dizalo s mačem u ruci na obranu svoje domaje. U tome nas neupravce uvjerava i o. Fabianić1), kada opisuje oskudicu poljičkoga klera, naime: da je poljička općina tražila, da podigne jednu zgradu za četiri ili šest redovnika Franjevaca, koji bi se bavili podučavanjem puka u kršćanskim načelim, i potrebami duhovnim radi nestaše domaćih svećeni­ ka. Poljička se je općina pismeno obratila državniku reda s. Franje u Dalmaciji, koji izvojsti od Pape Inocenca VII. privolu, da se nastane u Poljici, prem­ da se je spljetski metropolit (Bartul Kard. Zabarella), vazda tome opiro. Nu ipak ta zgrada bi podignuta, na mjestu zvanu >'Lepoglava«. Jamačno možemo ustvrditi, da u podignutome franjevačkome samostanu u Poljici, starješine reda odrediše fra Nikolu kao duhovnoga pomoćnika me­ gju svoje zemljake. Kako je bio učen, izgledan i iz­ vanredno dokučit u svim poslima ;kovne i svjetov­ ne vlasti, omilio je narodu i ooljičkoj vladi tako, da su ga odabrali kao svoga pouzdanika i poklisara na inostrane dvorove kralja, ujedno sa svojim zemlja­ kom fra Andrijom Spudićevićem, vrsnim bogoslo­ vom i propovjednikom. Poslije smrti fra Antuna Matije, bosanskoga biskupa, piše Balan, Papa Grgur XIII. povjeri bosansku biskupiju ira Nikoli Ugrinoviću, već izabranu biskupu semendriskome. NVadding kaže, da je fra Nikola Ugrinović zabiskupovo god. 1583. Njemu se je još povjerila makarska i duvanjska biskupija, a usput je još imenovan duhovnim u­ _ ’) Fabianić P. Donato: Storia dei ff. Minori t. I. p 15. piše: che da parte del Comune di Poglizza della Diocesi di Spalato, aveva deliberato di erigere una časa pei frati Minori, capace di accogliere quattro o sei sacerdoti, i quali avrebbero cura di informare ii popolo nelle massime cristiane ed assisterlo nei bisognf spirituali... I.a Comune di Poglizza nel 1406 port6 preghieara al Ministro della Provincia di Dalmazia, ed Innocenzo IV, li abilita a prendere domicilo (in Poglizza) col breve Pontificio (Reg. Pontif ad ann. 1434)... ad onta che ii Metropolitano di Spalato ricercato mai devenne alla loro esaudizione. praviteljem po cijeloj bosansko-srebrenaČkoj državi. O. Batinić pripovijeda dalje, da je fra Nikoli tim Papa ragje pređo te pod turskim igoin stenjuće krajeve, pošto je bio Franjevac i rodom Dalmatinac iz Poljica, te po jeziku i navici, i društvenim odnošajima spo­ jen sa svećenstvom ovih krajeva. Za stalno je, da je bogoslužbu Božju vršio u slavenskome jeziku, kao i njegovi zemljaci, jer je i po turskoj državi našo go­ tovo tlo, gdje su katolici upotrebljivali i rabili bogo­ služje glagolsko s obredom rimo-slovenskim. Isti Batinić nadostavlja: da se je čuditi, kako je­ dan jedincati biskup, čije su granice bile Dunav, Dra­ va, Jadransko more, mogo to tegotno breme na svo­ ja legja naprtiti; nu to se ima prepisati njegovoj ve­ likoj odvažnosti za spas duša i udržanje katoličke vjere megju inovjercima. Ovi gorljivi pastir duša, kao biskup otegoćen s upr "om prostranih pokrajina, ništanemanje ne propušta se brinuti za svoje zemljake Poljičanine. Doznavsi, /ši, da su nemilo i grozno bili napadnuti od gu­ sara i uskoka, osobito poljička sela Zrnovnica i Podgragje, zaleti se glavom u Prag na dvor kralja Rudolfa II. g. 1584., i isposlova od istoga kralja, da nje­ govi zemljaci sela Zrnovice i Podgragja, budu zašti­ ćeni i obranjeni od nasrtaja gusarskih haramija. Pečatnica, u tu svrhu izdata od kralja Rudolfa II., slič­ na je onoj, što je g. 1517. car Maksimilijan izdo za slobodu i zaštitu stanovnika Zrnovnice i Podgragja, . po kojoj im je bilo prosto hodati i trgovati po otomanskome carstvu. Na povratku iz Praga, navrati se u Mletke, gdje takogjer isposlova od tadanjega dužda Nikole de Ponte (5. travnja 1584.), da mogu Poljičani svegjer po njegovim zemljama slobodno tr­ govati, a istodobno im obećaju, da će ih svudi štititi i braniti proti navalam gusara i uskoka. Isto je toliku ljubav pokazo prama svome rod­ nome mjestu Dubrava, i njenoj crkvi pod naslovom s. Luke, kojoj je isprosio iz Rima osobita prošćenja. U istoj crkvi još za sebe živa, postavi mramornu grobnicu za se, s usječenim svojim biskupskim gr­ bom g. 1577. i s natpisom, želeći, da mu se tu sa­ hrani tijelo. (Svršiti će se.) LISTAK. Dr. Blažević: Boroinjeska enciklika i protestanti. Najnovija Papina enciklika uzvitlala je veliku prašinu me­ gju protestantima u Njemačkoj. Njom se bave sve novine; o njoj se govori u saboru; vlada traži informacije iz Rima; traži dapače zadovoljšti­ nu, jer u protivnom slučaju, da je sam Rim odgovo­ ran za pošljedice. Protestantske novine, govori za­ stupnika puni su pogrda na osobu sv. Oca i na Rim. Sama enciklika nije tome kriva, nego su krivi �Listak. protestanti, koji su jedva dočekali ovu prigodu, da se svom žestinom obore na katolike, da novi »Kultur-Kampf« izazovu! 1 radi toga i izvrću smiso en­ ciklike, traže dlaku u jajetu, podmeću sv. Ocu ono, na što sam ni mislio nije, kad je encikliku izdavo. Nji­ ma je do toga stalo, da centrum razbiju i time pro­ testante proti katolicima nahuckaju. Ovome je svje­ dok »T a g 1i c h e R u n d s c h a u « , kad piše: »Pijo X., taj strastveni neprijatelj reformatora, proti svojoj volji postade reformator Njemačke, on postade mali obnovitelj Njemačke. Što nastojanju njemačke poli­ tike nije uspjelo, to je on lahkoćom postigo; na vri­ jeme makar, centrum i konzervativce rastaviti i stari block uskrisiti«. Dakle uskrisiti »stari block«, koji će s katolicima lahko obračunati. Proti kome je naperena enciklika? Kao što sve objektivnije novine pišu, ne proti evangeličkoj cr­ kvi — protestantima — negovproti modernizmu. 1 badava je tražiti ma i jednu riječ, koja bi se odnosila na protestante. Pa i ako dolaze riječi -.reforma«, »reformatori« u encikliki, to se ipak nigdje izričito ие veli, da se pod tim misle njemački, nego se u opće odnose na one, koji su u vrijeme sv. Karla Boromejskog htjeli, da Crkvu prema modernom tadanjem du­ hu reformiraju. Ovakovih je bilo i u Italiji kao i po drugim zemljama. Nu pored svega toga mržnja na katoličku Crkvu našla je stavaka, koje je prekrojila i time svijetu do­ kazala, da je sv. Otac rat navijestio evangeličkoj cr­ kvi, njezinim pristašama. U tome se osobito odlikuje evangelički savez, koji je iskrivivši encikliku, pozvo pristaše, da ustanu na obranu evangeličke crkve proti nasrtajima Papinstva i ultramontanisma. I po­ lučio je svoju svrhu, jer, kako rekoh, udariše sa sviju strana protesti proti enciklici. Jedva što je enciklika izdana, Rim, čuvši za uzbugjenost duhova u Njemačkoj, daje izjavu datiranu 8. juna, da je an encikliku upravio j e d i n o i i z ­ ravno proti bludnjama modernista, a d a mu ni n a k r a j p a m e t i n i j e b i l o , d a di ­ ra u n e k a t o l i k e N j e m a č k e i n j i h o v e po­ g l a v i c e , i da se ondje radi jedino o katolicima, koji su se digli proti ugledu i nauci sv. Stolice. Dne 9. lipnja ministar predsjednik u berlinskom saboru, odgovarajući na interpelacije veli: da enci­ klika sadržaje u sebi takovih izraza, koji vrijegjaju narod i poglavice i da se je odmah na to obratio u Rim preko poslanika, naredivši mu, da se službeno proti napadajima ogradi i potraži zadovoljštinu. Osobito pak, da se to traži, da se enciklika ne smije niti sa propovjedaonice niti u službenim crkvenim novinama objelodaniti. Dne 13. lipnja posla rimska kurija odgovor pru­ skom poslaniku, u kome veli, da veoma žali uzbugje- 129 nje duhova u Njemačkoj i da je to uzbugjenje jedino s toga nastalo, što se nije svrha shvatila, radi koje je enciklika izdata i da je sv. Otac još 11. lipnja na­ redio biskupima, da propuste objavu enciklike. Nu ni ovom izjavom nije se bilo zadovoljno, nego se još i dalje vodi kampanja proti encikliki i to na svim li­ nijama. U Dresdenu obdržavana skupština došla je do toga zaključka, da pozove katoličkog svog kralja na protestantizam, da se na taj način neka zdovoljština povrijegjenim duhovima dadne. Ni Austrija nije ostala bez interpelacije. Nje­ mački radikalac zastupnik Stransky u saboru stavi interpelaciju, u kojoj se je oborio na encikliku, te pi­ tao vladu, šta ona misli poduzeti proti tome, i zašto vlada drži poslanika kod Vatikana, kad se ovoga u takovim slučajevima ne pita? Engleska donja kuća pita predsjednika, je li engleska^vlada dobila encikliku i ako jest, kako se mi­ sli prema njoj držati? Jednom riječju sve liberalnije novine i korporacije traže nekakovu zadovoljštinu za umišljenu uvredu i za narušenje vjerskog mira. Nu moramo posumnjati, da li će se na ovaj način vjerski mir sačuvati, jer se ovakove stvari ne rješa­ vaju u parlamentu niti diplomatičkim putem, jer kao što lijepo veli protestantski liberalni »T e m p s«: «. . . enciklika je religiozni čin, koji s politikom ništa zajedničkog nema i tko bi htio, da pod plaštem di­ plomacije zabrani Papi boriti se proti necrkvenim naukama i njih pobijati, te opominjati vjernike, da se čuvaju nekatoličke propagande, taj bi bitnost i zna­ menitost Papinstva uništio«. Ovako »Temps«, dok njegovi drugovi diplomaciju i religiozne stvari u je­ dan koš meću. Nadati se je, da će razum prevladati strasti i da će se upoznati, da se je badava tolika prašina digla proti enciklici! Sedma redovita glavna skupština društva za gradnju zavjetne crkve sv. Antuna Paduvanskog u Sarajevu održana je 26. lipnja 1910. običajnim redom i načinom u samostanu oo. Franjevaca u l i 1/- sati do podne. Iz tajnikova izvješća saznajemo, da je društvena glavnica ove godine članarinom, miloda­ rima i kamatima povišena za K 11.354-69. Ove godine pristupili su društvu kao utemelji­ telji ova gospoda: Eugen Tvrtković, župnik u Pećiiiku; dr. Roko Mrzljak, predsjednik okružnog suda; Oskar pl. Somogyi, direktor privih odjela Unionbanke; Gjuro Vrignanin, direktor podružnice zem. banke; dr. Nikola Mandić, odvjetnik i gradski podnačelnik; Stanislav Sclion, direktor Centralne banke i štedione; zatim pristupi kao utemeljitelj i franje­ vački samostan na Plehanu i Glasnik sv. Ante u �Br. 7. 130 Serafinski Perivoj. — 1910. Visokom, te gosp. računarski nadsavjetnik Ladislav Schuller. Osobitom brigom i marom urednika »Glasnikova« post. fra. Leonarda Čuturica pribavio je taj list sv. Antunu za gradnju svečeve crkve više od 2000 K, na čemu fra Leonardu društveni odbor i glavna skupština izriču najveću zahvalnost. — Te­ čajem upravne godine istupili su iz odbora ušljed premještenja fra Nikola Momčinović i Petar Premužić. Osobita zahvala i priznanje iskazuju se bla­ gajniku fra Nikoli Momčinoviću za njegov mlogogodišnji trud i nastojanje u promicanju društvenog cilja, a tako isto i veleč. gosp. Nikoli Gjebiću, kate­ heti, koji je društvo od početka njegova pomago i simpatično pratio, te je pred svršetak godine zbog službenih poslova iz odbora istupio. Smrću Ante Palandžića izgubio je odbor jednog svoga vjernog člana, koji je svoga svetog imenjaka u velike štovo. Slava m u! Za slijedeću upravnu godinu izabrani su: a) za predsjednika: U smislu pravila: ira Alojzija Mišić, franjevački redodržavnik. PRIMITAK к a) Početni blagajnički ostatal.: 1. u gotovini . . . . . . e, 2. u uložnim knjižicama . . 63.245 b) Uplate članova . . . 6.123 c) Milodara je unišlo . . . . . 2.428 d) Kamati za god. 1909. 2.802 Ukupno . . 74.661 b) za potpredsjednika: Toma Igre, vrhbosanski kanonik. 1. 2. 3. 4. 5. d) za revizore: 1. Ivan Krčmar, profesor; 2. Nikola Sambrajlo, učitelj trg. škole; 3. Antun Peršić mlagji, asistent. e) za čdsnike: a) za tajnika: Mirko Premužić, račun, nadsa­ vjetnik; b) za blagajnika: fra Petar Ćorković, tajnik redodržave; c) za ekspeditora: isti. Što se pak tiče godišnjeg računa o novčanom stanju društva, on je slijedeći: K IZDATAK 1 g* 17 86 54 29 86 c) za odbornike: Ivan Strauss, vladin savjetnik; Ladislav Schuller, račun, nadsavjetnik; Dr. Luka Čabrajić, liječnik i narod, zastupnik; Josip Brogjanac, oficijal; Eduard Sokolić, oficijal. 110 a) Za tis k a n ic e ............................... b) Za pisarničke troškove i pošta­ rinu, provizija za sabiranje u Sa­ 77 rajevu i razni nepredvigjeni izdaci c) Uloženo na knjižice kod zemaljske centralne i Unionbanke: 1. Od prije . . . K 63.245*86 2. Naraslih kamata K 2.802*86 3. Nove glavnice . K 8.425*39 74.474 d) Preostalo u gotovini................... Ukupno . . 74.661 72 Fra Petar Ćorković, Ivan Krčma?, Nikola Sambrajlo, Mirko Premužić, blagajnik. revizori. tajmk. 'h j ■ 61 11 72 Apelira se na sve dobročinitelje, a posebno na poštovanu gospodu župnike, da preporuče narodu našu sjeromašnu crkvu sv. Ante, koju se misli u najkraćem roku graditi. О / Bernardin Sarić: Iz kataloga bivših bosanskih franjevačkih li­ ječnika, ovom prigodom ističemo dra. o. Miju Sučića Dr. o. Mijo Sučić megju glasovitim bosanskim Fra­ njevcima prošlog stoljeća svakako odlično mjesto za­ uzima. On se je rodio u Lijevnu 27. lipnja god. 1822. od imućnih roditelja. Stvorac obdario ga vanrednim vrlinama, pa da ne bi ostale zakopane, brižni roditelji predadnu ga jedinim nosiocim prosvjete u ono doba „ujacima*. Dječak dobro u naucima napredovo i na­ klonost za franjevački red pokaživo, zato ga već u petnaestoj godini zaodjenu haljom asiškog sjeromaha 7. srpnja god. 1837. Po navršenoj godini kušnje po­ loži svečane zavjete. Sad je bilo nužno darovitom mla­ diću dati prigodu, da se što bolje usposobi za vrijed­ nog službenika u vinogradu Gospodnjem. I bi poslan u Italiju na filozofske i bogoslovske nauke. Tuđe fra Mijo marljivo učio, i sretno svršivši bogoslovske nauke, zarediše ga za svećenika. I dok su svi mislili, da će otpočeti blagotvorno djelovati megju svojim potištenim narodom, naš fra Mijo dozvolom sv. Stolice posveti se liječništvu i hirurgiji. Pohagjo je medicinski fakultet na padovanskom sveučilištu, gdje zadobi čast doktora medicine i hirurgije. — Ta je vijest sve izvanredno ob- �Listak. radovala. To je bio prvi slučaj, da je bosanski fra­ njevac doktoriro iz liječništva. Vrativ se u Bosnu, stalnog mjesta nije imo, jer je on sam liječio po či­ tavoj Bosni. Teško je i pojmiti, što sve morade pre­ trpjeti u obnašanju liječničke službe. Nije bilo fijakera, nije Željeznica, nego torbu s aparatom hirurgičkim na rame a štap u ruke, pa tako obilazio sela i gradove, svuda svoju vanrednu vještinu i požrtvovnost pokazujuć. Bolesnik čim bi čuo, da fra Mijo dolazi, odmah se sretnim scijenio, znao bo je, da mu dolazi vješti i ljubezljivi liječnik, koji ne traži svoje koristi, nego je­ dino ozdravljenje bolesnika. Kako je bio vješt u svojoj službi, svjedokom nam je, što su ga njegovi prijatelji oko god. 1860. pozvali u Italiju, da tamo liječi jednu groficu, i zbilja ju izliječio, dok drugi nijesu mogli. Osto je tada u Italiji sve do god. 1864. Istina, on je uvijek težio, da u domovini svojoj pomogne bolesnike, ali ga što prijatelji i druge okolnosti spriječavale. Vra­ tivši se iz Italije, nastavi svoj poso po Bosni. Nu kako je bio izvržen svim nepogodam veremena u izvršivanju svoje službe, oboli u god. 1865., i onako slab u zimi bi pozvan u Šuicu 5 sati od Lijevna k jednoj muslimanci, da liječi. Tom zgodom zadobije još pre­ hladu, koja mu smrt prouzroči. Kad ga braća uvjeravala da ne će umrijeti, on pogledavši svoje ruke, reče: „Ја sam gotov, dajte mi podijelite sv. sakramente." I zbija 3. ožujka god. 1865. preminu u Gospo­ dinu na Gorici kraj Lijevna. Tijelo mu počiva na -go­ ričkom groblju pod kolosalnim spomenikom, što ga je 28 volova tamo dovezlo. F. E. M. : Ptičija večernja molitva, ( j e d a n p r i z o r iz R o s t a n d - o v a Ch a n t e c l e r - a ) . U zadnje je doba pobudila Rostand-ova „pernata" drama*) Chantecler (pijevac) silnu senzaciju, a s njome i posve oprečne sudove. Jedni joj niječu svaku valjanost: to je samo plahi skup smiješnih zbilja, almanaških riječi, tugjih srokova, igranje s riječima i aluzije na sve povjesničke dogagjaje; a drugi je u zvijezde kuju: ona krije du­ boke misli, u njoj se nalazi satire na sve moderne odnošaje, simbolizam je njezin velik. Ni naše novine nisu donijele o njoj složna suda *) Sadržaj je drame ovaj; U dvorište jedne kuće zaluta progonjena djetelica. Pijevac se zaljubi u nju, ali ona ostaje hladna, odbija ga. S vremenom pogje u šumu, a pijevac za njom. Tu se urote sove proti njemu kao proti ptici sunca. Zbilja pijevac je o sebi govorio, da on svojim kukurijekanjem izazivlje sunce na izlazak. Svi su ga radi toga častili. — Konac sovinih urota bio je taj, da ga je divlji bojovni kokot pozvo na dvoboj Pijevac je pobijedio. Iza toga željan ljubavi zagleda se u slavulja. Odslije su bili uvijek zajedno. Jedanput izagje sunce bez njegova kukurijekanja. Svi se razočaraju. On se ispričava. Dolazi lovac i — puca. Pijevac se sakrije i vrati u dvorište. Jednog mu dneva donesu djetelicu. Bila je uhvaćena u mrežu. Ona se pripitomi i od tad su sretno živjeii. I3l Megjutim jedno stoji: ne fali joj poezije. Čar je u drami velik. S te strane posebno se odlikuje „Ptičija večernja molitva", koja je za nas znamenita i radi toga, što se je u njoj autor sjetio Božanskog trubadura — sv. Franje. Njegova mistična osoba ne privlači samo hladne razume protestantskih i vjersko-indiferentnih ljudi (Sabatier-a, Taine-a, Thode-a, Renan-a i t. d.), nego nadahnjuje i pjesnike (Coppe-a, Joergensen-a i t. d.), jer on je poezija. Tomu se dojmu nije mogo oteti ni g. Rostand Ovdje ćemo u prijevodu donijeti to mjessto: Z e c o v i , nevidljivi zbor ptica. Zec: ovo je čas, kad će dvije grmuše, jedna s crnom glavom, a druga sa sivom polegjicom, jer jedna živi po vrtovima, a drugu megju trstikom, početi večernju molitvu. J e d a n g l a s s g r a n e : Bože ptica!... D r u g i : Ili bolje — jer prije svega treba da se razumjemo: zec ne štuje istog Boga kao i ševa! : Bože, malih ptica! T i s u ć u g l a s o v a megju lišćem: Bože malih ptica ! ... P r v i g l a s : Tebi, koji si, da budemo lakši, napunio zrakom naše kosti; Tebi, koji si, da budemo ljepši, stavio nebo na naše perje; Tebi zahvaljujemo na ovom lijepom danu, na izvoru, iz koga smo pili, na zrnju, kojeg su nalazili naši mali kljunovi, Tebi zahvaljujemo! Tebi zahvaljujemo i na tom, što si nam dao male ali oštre oči, koje vide nevidljive neprijatelje ljudi, što si nas opskrbio, jer mi smo vrtlari malim, a!i dobrim rožnatim alatom, bilo ono plavo ili crno, što ko škare siječe i čisti. . . Dr u g i g l a s : Sjutra mi ćemo ništiti češljugu i medljiku: oprosti nam s toga naše lake pogreške, jer opustismo dva ili tri grožnjičava grma. P r v i g l a s : Da dobro prospavamo šalješ nam dah, koji uspavljuje naše okrugle oči, što ih zatvaraju tri kapčića. Gospode, ako se koji nepravedni čovjek baci na nas kamenom, za plaću, što smo ga okruživali svojim pjevanjem i što smo mu čuvali kruh od žižaka, i ako ko bude od nas u zamku uhvaćen, daj, da se sjetimo sv. F r a n j e A s i š k o g a, i da treba oprostiti ljudima radi toga, što nam jednoć reče: „Moje sestre ptičice!" D r u g i g l a s u tonu litanija: A ti, Franjo, veliki sveče, blagoslivatelju ptica... T i s u ć u g l a s o v a megju lišćem: Moli za nas! Gl a s : Ti, koji si propovijedo lastavicama, a ispovijedo zebe! S v i g l a s o v i : moli za nas. Gl a s : Pjesniče, koji si se s tolikom ljubavi srasto s našom dušom, te se od tad ona sve više razvija i napreduje... S v i g l a s o v i : Moli za nas! Pr v i g l a s : Pribavi nam, Franjo AsiŠki, ječmena zrnja . �Вг. 7. — Serafinski Perivoj. — 1910. 132 Dr u g i g l a s : I pšenična... T r e ć i g l a s : I prosena! Pr v i g l a s : Amen! S vi (šapat ide do kraja šume): Amen! P i j e v a c dolazeći: Amen. VJESNIK. biskup; presvj. g. fra Marijan Marković, banjalučki biskup; preč. o. Alojzije Mišić, bosanski redodržavnik i redodržavnik hercegovački preč o. Luka Begić. L sabor su pravoslavni i muslimani stupili ujedinjeni, a katolici na žalost razdvojeni u zajedničare i udrugaše. Zajedničari su prije sabora slušali misu i za­ žvali sv. Duha s biskupom Markovićem na čelu u crkvi sv. Antuna, a udrugaŠi u katedralci. Sglasovitoga prošteništa u Podmilačju. Oko sre­ Zahvalnica. Kada se je 15. lipnja Nj. Preuzvišedovječne crkve sv. Ive Krstitelja i ove se je godine nost barun Marijan Varešanin vraćo s otvorenja sa­ na 24. lipnja kao i prije sleglo nekoliko hiljada duša; bora, na Carevoj ga ćupriji napane pravnik Bogdan a bilo ih je od Drine i Dinarskih alpa, iz ravne Po­ Zerajić, nu poglavica je zemlje na čudesan način savine, ponosne Krajine i kršne Hercegovine — d& atentatu izmako. Žerajić je ispalio u Nj. Preuzvišeiz iste Like i Srijema, te iz drugih hrvatskih zema­ nost 5 hitaca, pa kada ga nijedan nije zgodio, usmr­ lja. Sva je obala šumećega Vrbasa na podnožju male tio se je šestim hitcem. Uprav s toga, što je atentat podmilačke crkve izgledala poput kakvoga muzeja, čudesnim načinom izjalovljen, a što je poglavica ze­ u kojoj si mogo vidjeti raznovrsne kićene nošnje po­ mlje vrlo obljubljen, primio je iz svih krajeva svu božnoga i poletnoga hrvatskoga naroda, a staro­ silu brzojava, a Bogu su zaredale zahvalnice. U Sa­ drevna je nošnja hercegovačkih Hrvatica svakako rajevu je bila piva zahvalnica u crkvi sv. Antuna — najveću pozornost na se svraćala. Na okupu se je dne 16;, a 18. je bila u prvostolnici i u bogomoljama našlo i 12 Franjevaca, koji su tuj od S sati izjutra, pa drugih vjera. U crkvi sv. Antuna zahvalnicu je držo sve do podne govorili mise te od podne od 23. do presvj. g. fra Marijan Marković, banjalučki biskup. 10 sati 24. ispovijedali i pričešćivaii pobožni katolič­ Crkva je bila puna sve samoga činovništva, a u ki narod, koji je s muslimanima i muslimankama, s presbiteriju su klečali Preuzvišeni sa svojom Prehrišćanima i hrišćankama obila/io crkvu sv. Ive i uzvišenom suprugom. Na koncu je mise presvj. g. uz česti i jaki prasak dinamita pobožnim usnama Marković Preuzvišenom pred oltarom čestito, da šaputo svome Bogu ono, što mu je srce diktovalo. je onako sretno prošo u atentatu i da se je tako Nadamo se, da će se slijedećin godina glasovito ovo hladno održo, kao da se nije ništa ni dogodilo. proštenište još više posjećivati jer će se tuj brzo Pedesetgodišnji aniverzarij biskupa Šunjića. — dignuti mnogo veća crkva, koja će se u kolovozu još Na 28. rujna o. g. navršuje se ravnih 50. godina, da ove godine početi, a uklapat će u se i starodrevnu je blago u Gospodinu preminuo čuveni učenjak fra današnju crkvu sv. Ive, koja je kako predaja tvrdi, Marijan Sunjić, panadski biskup i apostolski vikar s one strane Vrbasa čudesnim načinom prešla na sau Bosni. »Seraf. Perivoj« u listopadu o. g. izdat će danje svoje mjesto. mu u počast memento-broj. S toga se upozoruju p. Svečano ustoličenje presvj. g. dra. Krapca, gja- n, g. suradnici »Seraf. Perivoja« i svi ostali, da što­ kovačkoga biskupa i presvj. g. Roke Vučića, senj­ god imaju za tiskanje o velikanu Šunjiću, spreme skoga biskupa, obavilo se je na vrlo svečan način do 1. listopada na uredništvo »Seraf. Perivoja« u Sarajevo. Osobito će dobro doći njegova pisma, te dne 29. lipnja — na Petrovo i Pavlovo. može biti njegove još netiskane vlastoručne radnje Jurisdikcija. Jurisdikciju su dne 18. lipnja sretno i pjesme kao i starih ljudi memoari o njemu. I naj­ položili 9 franjevačkih svršenih bogoslova, i to: o. manje će stvari dobro doći, jer će pristati ili megju Alfonz Colić, o. Mladen MomČinović, o. Mirko Bran- članke i pjesme ili u listak. dić, o. Antun Lapandić, o. Nedjeljko Dugonjić, o. Katolički pokret proti antiklerikalcima. U Ita­ Ljudevit Franjičević, o. Bonav. Grebenarević, o. Angjelko Franjičević i o. Stanislav Marinović. Mladi su liji se odavna organizuje u smislu katoličke Crkve i se Franjevci poslije zahvalnice za sretno dovršenu Lvangjelja. I već se tuj nalazi pet katoličkih orga­ školsku godinu, koja je bila 21. lipnja, zaputili na nizacija, koje daju direktivu katoličkom pokretu u svoja mjesta, gdje su već počeli djelovati po progra­ Italiji. Te su organizacije i pučki savez, socijal-ekonomski savez, izborni savez, udruga katoličke mla­ mu svojih pregja: za Boga i narod. deži i katoličkah gospoja. Prije nekoliko dana pred­ Bosansko-hercegovački sabor otvoren je na 15. sjednici su ovih organizacija bili kod ministra pred­ lipnja. Od katoličkog su klera kao virilisti bili pri­ sjednika Luzzatija, kod koga su uložili prosvjed pro­ sutni: preuzv. g. dr. Josip Stadler, vrhbosanski nad­ ti djelovanju antiklerikalaca. Predsjednike su mini­ biskup; presvj. g. fra Pashal Buconjić, mostarski stru predveli saborski zastupnici: Meda, Cornaggia i �Listak. Nava. Luzzati im je odgovorio vhrlo utješljivo — on im je obećo sve učiniti, da zaštiti slobodu kulta. Propaganda starih katolika. Starokatolici se ne­ umorno trude, da Alpe postarokatoliče. U tu su svrhu držali 11. lipnja u Itzligu, 12. lipnja u Oberalmu, a 18. lipnja s protestantima u Bischoffhofenu skupštinu, koje su stvoriie planove „za izgon katolika iz svojih skrovišta i osvojenje Alpa“. Da lakše dogju do cilja zasnovali su „ An t o n N i t e l - B u n d " . (Nitel je bio katolički svećenik. Kada je iz Crkve istupio, služio je kao starokatollčki župnik u Warnsdorfu). Prvi je para­ graf ustanova „Anton Nitel-Bund-a“ „promicanje, šire­ nje i potpomaganje zakonito priznanih starokatoličkih crkava". „Anton Nitel-Bund" će sijelo imati u Salzburgu. Pijo X. pjesniku Mistralu. Kada je melanski (Maillene) župnik (ne daleko od Avinjona) bio kod Pape Pija X., uručio mu je jedan primjerak pjesama „Ner t o", što ih je provanski pjesnik Mistral pošlo sv. Ocu. Ovo je sv. Oca tako razdragalo, da je pjes­ niku pošlo svoju fotografiju s vlastoručnim potpisom i dugim pismom. U pismu se Papa pjesniku zahva­ ljuje na daru, kojim je pokazo, da je pravi sin kato­ ličke Crkve. Sv. Otac vidi u ovome neumrlome djelu, uskrisenje Provansa (Provence), obnovljenje provanskoga jezika i religijoznih predaja, kojim obiluje pro vanski narod, čiju dušu pjesnik ima u svojoj duši. On u njemu vidi pjesnikovu odanost prema predaji i vjeri otaca, a sve ga to, kako lijepo veli sv. Otac, stavlja u prvi red genija, čije lijepe umjetnine rese kršćanstvo. Razdor u stranci kršćanskih socijala? Neprija­ telji moćne stranke u Austriji — stranke kršćanskih socijala poduzimlju, osobito poslije smrti dra. Karla Luegera, sve moguće načine, da ju razdvoje. Da se ovo postigne crno se publici predstavlja njezin politički vogja dr. Gessmann, koji je stranku organiziro i još će ju čvršće organizirati. Njemu se predbacuju osobito dvije posljednje pogreške — osnutak gragjevne kre­ ditne banke i činovničke kreditne banke. Ove je banke dr. Gesmann osnovo svojim imanjem i imanjem svojih rogjaka, nu nije ih osnovo prema principima kršćan­ skih socijala. Iz katoličkih misija u Ruandi. Ruanda je po­ krajina u istočnoj Africi, pod pokroviteljstvom Nje­ mačke. Tu od nekoliko godina kao misijonari djeluju katolički redovnici — bijeli oci, kojih je superior u Ruazi P. Loupias nedavno poginuo od ruke ruandskoga po­ glavice Lukare. Mnogi su mislili, da je smrti superiora bijelih otaca uzrokom mržnja urogjenih na kato­ ličke misijonare, nu to je ove godine u listu ,,Tag“ pobio protestanat EgonJFr. Kirschstein. Kirschstein je bio god.1907. — u geološkoj ekspediciji, koju je angažovo mechlemburški^vojvoda Adolf Fridrich. On veli: uzrok 133 umorstvu P. Loupias-a nije u mržnji urogjenih na ka­ toličke misijonare, jer oni imaju lijepu taktiku postu­ panja s urogjenicima. Oni se više brinu, kako će urogjenike kultivirati i tako si pripraviti teren obraćanju, nego li koliko će prozelita steći. U Ruandi bijeli oci imaju i vikarijat JuŽna-Njanza, čiji biskup stanuje u Marijinu brdu Marienberg kod Bukobe. Bijeli su oci u toj vikariji god. 1908. imali 59 škola, koje su pohagjali 1911 dječaka i 167 djevojčica. Osim toga bijeli oci uzdržaju 35 bolnica i sličnih zavoda. Iz čega se vidi, da uzroku umorstvu ne može biti u mržnji nego u nečem dru­ gome, a to ja poznata zloća poglavice Lukare. Lukara je jednome oteo stoku. P. Loupias ga je nagovaro, da to vrati, jer će inače radi toga biti pošlje smrti kažnjen. Te su opetovne opomene uzrujale Lukaru i on je P. Loupias-a ubio. KNJIŽEVNA SMOTRA. O. Miroljub Pukler: P. Leonhard Lemmens: Der heilige Bonaventura. Kempten Miinchen. Verlag von der Jos. Koselschen Buchhandlung 1909. (VIII.-286. Seiten). Koliko god se katolička teologija i filozofija naročito novija „ N e o s h o l a s t i k a " zanimala za djela, remek-djela prave znanosti i istine, uvijek se je opažo u tomu nekakav manjak, da nama svima skupa do danas još nije poznat život, rad i pojava, upravo velikana S h o l a s t i k e . 0 sv. A n z e l mu , A l b e r t u Vel. i R o g e r u B a k o n u malo se šta znade. Za sv. T o m u se jedino pr i ča , da je bio debeo, u vinu kuhan i t. d. Za D u n s S k o t a opet da je bio živ zakopan i u lijesu si prst odgrizo — za sv. B on av e n t u r u , da je bio u saboru crkvenom i tamo daj e otrovan mlad umro. To je nešta izvanredna. Ta ne­ davno je u Njemačkoj jedan suredovnik izdo brošuru u kojoj poriče ne samo da Duns Skot nije nikako bio u Kolnu, ni tamo umro 1308., nego uopće iz temelja žacnuo se zanijekati njegovu ekzistenciju. Svetome Tomi a i sv. Bonaventuri predbacuje se koješta: pretjeranost, drugi put laksizam, poriče se njihovim djelima svaka autencija i t. d. O svetome Bonaventuri pisalo se i piše se raz­ mjerno malo. Što i je izdano, većinom je, da ogrom­ nim dijelom, površno i neautentično. Dvostruki je bio dakle razlog, da je naš skoro najvrsniji historičar L e mme n s , izdo baš sada svoj „ Ž i v o t sv. B o n a v e n t u r e“. Taj je naime izdan u slavu (Festschrift) sedamstogodišnjice opstanka f ra­ n j e v a č k o g a r e d a i drugo — zato, da na temelju najstalnijih dokumenata raščini sve one zablude i poda nam potpunu sliku života sv. Bonaventure. Sedamstogodišnji jubilej ne proteže se lih na osobu svetoga Utemeljitelja. Tu se slavi cijelo ono stablo i sa korjenom i sa stablom i sa granama. Proslavi li se �134 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1910. život kojeg znamenitog sina s e r a f s k o g a O ca, eo ipso se slavi i on. Po gotovo, iznesu Ii se djela i rad onoga sina, koji je jedini zaslužio sa o c e m naziv: š e r a f s k i ; koji je djelo svoga oca, tako divno ure­ dio i nastavio; koji se naziva „ d r u g i F r a n j o " drugi utemeljitelj „franjevačkoga red a!" Treći momenat, treći motiv ove radnje bio je auktoru, da ovom zgodom iskaže svoju počast i trajno poštovanje naprama vjernim svojim suradnicima i pri­ jateljima, našem pokojnom J e i l e r u i De i me l u , ko­ jima posveti ovu knjigu. Oni su se s njime deset pot­ punih godina teško borili dok je izašla prva knjiga znamenitog velikog izdanja djela sv. Bonaventure u Quarachi-u; oni su još kasnije dvadeset potpunih go­ dina radili oko izdavanja drugih daljnih djela. Ako iko, to je L e m r a e n s imo prilike pronaći i upoznati se s najboljim izvorima. Dulje vremena bo­ ravio je u R i mu u kolegiju sv. Antuna kao lektor, bio je ravnateljem učevnih Franjevaca u Qu a r a c h i - u . dugo je lektorovo u F u 1d i, gdje je i pisac ovih re­ daka imo sreću nekoliko semestaia slušati njegova pre­ davanja iz crkvene historje i historije našega reda, gdje mu je bila pri ruci jedna od najbogatijih i naj­ modernijih biblioteka. On je mno^o putovo po Nje­ mačkoj, prisustvovo znamenitim kongresima u Berlinu. Švicarskoj i Italiji. U Asizu, Firenci u Rimu proučio je najznamenitije hronike i anale. Vatikanska knjižnica i Propagandina bila mu je nebrojeno puta pristupačna. Nema gotovo historičkog djeia, osobito iz historije srednjega vijeka u engleskom, frarcuskom, njemačkom, talijanskom i latinskom jeziku, koga on ne bi pročito. Djela sv. Bonaventure, Waddirga i svih sholastika i starih historičara poznata su mu u detalje. U ovome djelu „Život sv. Bonaventure", ograni­ čio se je na najstarije i najvjerodostojnije izvore 13. i 14. stoljeća, koja nam podaju, ako moguće i ne potpu­ nu biografiju, ali sjegurnu (str. 7.). Koje onda čudo da mu bibliografija iznosi potpune tri strane (8—10). Cijela knjiga razdijeljena je u 8 poglavlja. U njima crta sv. Bonaventuru sasvim logički i psihološki kao „ u č e n i k a " (11—45) od godine 1221 —1243., kao „ n o v i c i j a i s v e ć e n i k a " (str. 46—60) od god. 1243 1248., kao „ u č i t e l j a " (str. 61 95) od god. 1248—1257.., kao „ p i s c a " (96-131), kao „ p r o p o ­ v j e d n i k a " (132—147), kao „ g e n e r a l n o g a mi ­ n i s t r a " (str. 148—245) od god. 1257 1274., kao „ k a r d i n a l a * (246—262) i kao „ s v e c a " (263—270). Najuspjelije je i najvažnije šesto poglavlje gdje vrlo kritički i zanimivo riše rad sv. Bonaventure kao glavara reda. Pri koncu je još nanizo (str. 270 274) krasne asketske „odluke" serafskoga naučitelja i dodatak ne­ kojim slikama od ponajboljih umjetnika o sv. Bonaventuri (281 282.). Čovjeka gotovo očara i zadivljuje L e m m e n s o v a opravdana smjelost ili bolje da kažemo „istup", što je on upotrijebio već ovo djelo koje je dokončo, kad je izašla naša historija od H o l z a p f e l - H a s e l b e c k a , da u njemu smjesta izjavi svoje ogorčenje nad nekim zabludama o sv. Bonaventuri, što su u historiji našega reda izašle. On je naime umetnuo jedan „Nachtrag" (str. 277 -281.) u kojem veli, da ,,d i e D a r s t e 11 un g, vvel ehe d a s s e l b e (Holzapfelova historija) v g n d e r Ent vvi ckl ung des Or d e n s und b e s o n d e r s v o n d e r S t e l l u n g d e s hl. B o n a v e n t u r a gi bt v o l l s t a n d i g d e r u n s r i g e n w i d e r s pr i cht ". Historijat toj nastaloj polemici izmegju L e mme n s a i d r . H o l z a p f e l a je slijedeći. L e m m e n s u je već odavno bilo na srcu i naloženo od preč. generala da napiše povjest našeg reda. On ju je i sastavio ali do lane još nije mogo izdati. Preč. general o. S c h u l e r hotio je na svaki način da historija mora izaći, i onda to povjerio H o l z a p f e l u . L e m m e n s je pako izdo ovo djelo : „Život sv. Bonaventure"; no kako Holzapfel sv. Bon. smatra laksistom i nije poznavo mnoge izvore, protestiro je naš Lemmens k a o h i s t o r i č a r javno u jednoj talijanskoj reviji proti ovakovoj historiji franjev. .eda. Radi toga došo je u konflikt i s o. ge­ neralom i otišo natrag iz Fulde u svoju prvašnju nje­ mačku redodržavu, gdje intenzivno radi i piše novu historiju i suragjuje u najvećim novinama i časo­ pisima. Moja skromna želja bi bila, da bi se ovo divno djelo pohrvatilo. Ako ne, a ja bi ga s privolom redak­ cije „Ser. Perivoja", barem skiciro i u kratko opiso u našem dičnom i milom „Perivoju".*) Tri najnovija ,,Vjenčića“. — Ovih su dana riječki oo. Kapucini izdali tri „V j e n č i ć a" molitava i to : „V j e n č i ć“ molitava u čast Bož. Srcu Isusovu. — ,,V je n č ić “ molitava u čast sv. Josipu. — ,,V je n č ić “ moli­ tava u čast sv. Antunu Padovanskom. Svaki od njih ima po 64 str. a omot im rese dvije slike svaka u 15 različitih boja. Vanjština im je dakle upravo sjajna, glede sadržaja ve­ limo samo to, da će u pojedinome , . V j e n č i ć u “ svaki naći po izbor molitava e da udovolji svojoj pobožnosti bilo prema prečistome Srcu Isusovu, bilo prema sv. Josipu ili prema veli­ kome Padovanskome Čudotvorcu — sv. Anti. — Cijena je z a : 180 K. 10 komada s poštom 4-50 „ 25 n „ 50 9 - „ 18— „ 100 м ” 36— „ / 200 >» „ 54— „ 300 »> „ 400 70— „ u ii 80 500 u м 1000 176— .. Narudžbe se šalju: na oo. Kapucine — Rijeka * ) Rado ćemo primiti skicu djela. Op. ured. „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogier i drugovi u Sarajevu. �Prijegled izplaćenih redovitih prinosa po pojedinim župama za gradnju crkve sv. Antuna Pa duvanskoga i to za vrijeme od 22. lipnja 1909. do 25. lipnja 1910. ME Ž U P E Banbrdo . Barlovci . Bihać . . Brajkovići Brestovsko Breške . Bučići . Bugojno Busovača Crkvica Ćuklić . Dubica gornja Doboj . Dobretići Dolac Doljani . Domaljevac Dubrave Foča . . Fojnica . Glamač Gornji Vakuf Gračac Triješćani Gradiška bosanska Gromiljak Gučagora Ivanjska Jajce . . Kiseljak Ključ . KoraČe . Kotor -Varoš Kreševo Kulaši . Liskovica Lištani . Lijevno . Ljubunčić Morančai Odžak Osova . Ovčarevo IM E Ž U P E P e ć n ik ................ Petričevac . . . P leh a n ................ Podhum . . . . Potkraj-Dželilovac Podmilačje . . . Pomj^vo-Novi Šeher Povočani P rijek i _Radmii Rama Sanskimor Sarajevo Sivša Ш Sokoline . . Stara Rijeka St ra lii a • ■ ■ Suhopolje-iĆupres H fe je s k a ^ ^ ^ e S’. ilaj Spionica Tišina Tol T ’orros Ulice Uzdo Varcar-Vakuf . . . V a r e š .................... V id o š i.................... Visoko pr. Gl. sv.Ante V ija k a ................... Vitez....................... V o l a r ................... V rb a n jc i............... Zelinovac............... Z e n ic a ................... Z o v i k ................... Žepče ................... Ž e r a v a c ............... Za godinu Za tekuć, 1904.-1908. upr. god. 59 70 514 715 100 10 295 11 53 84 Ukupno 573 815 295 764 52 134 532 250 143 244 35 1951 91 16,372 313 211 1849 260 1039 66 163 252 813 222 149 512 52 82 152 70 80 60 9A 08 7C 36 10 160 1068 385 681 91 68 50 15 1555 20 13 20 *92 20 50 78 ____ i ___ -- — — 880 45 139 186 1448 922 823 10 22 ; 20 22 44 44 10 8 40 — 182 20 — :— 31 40 70 10 11 26 60 10 140 08 10 “ I 40 08 30 80 58 260 1192 66 163 252 813 222 149 512 52 52 80 60 94 08 70 36 10 160 1136 401 2236 104 10 42 42 20 70 880 45 147 186 1630 922 854 78 i— 60 22 64 44 50 Ukupno . 47.535 81 6123 54 53.659 35 �I SKAZ milodara, što su skupljeni za gradnju zavjetne crkve sv. Antuna Pad. u Sarajevu za godinu 1909. 10. Milodari iz kašice u crkvi sv. Ante u Sarajevu K 1335*60; Kata Cvitanović 4 K; Mato Barać, Livno 10 K; Firlinger Banjaluka 5 K; N. N„ Sarajevo 10 K; fra Stipo Ikić 10 K; Anto Vukasović 2 K ; N. N., Sa­ rajevo 1 K ; fra Karlo sa Trsata 3 K ; N. N., Sarajevo 1 K ; Vikić Ivo 5 K; Draganović Petar, učitelj 20 K; Josefina Salek za N. N. 5 K ; Margareta MikulČić 10 K; Blaž Tomašić 10 K ; N. N. preko fra Ante Tolića 5 K ; Jakov Jukić 20 K; Mara Rožić 1 K; Petar Rožić 2 K; N. N., Tolisa 10 K. Hrv. Centr. Banka 10 K; N. N. 1 K; Josip Matišić, župnik 1 K; Marija Maršalek 10 K; Josef Krammer, Grilovice, Moravska 10 K ; N. N., Sarajevo 1 K; Don Anto Vidušić 5 K ; Ivo Baković 2 K; O. Tezelin Haluza, Baden-Beč 5 K; Ž Snichel, Friedland 25 K ; Ivo Čolić 5 K ; Ant župnik u Ebbsu, Tirol 15 K ; N. Sarajevo 10 K; N. N.. Sarajevo 8 K; Josip Udovičić 10 K; N. N., Banjaluka 1 K; Angja N., Banjalu 3. K ; Franciska Riickert 1 K sewffy, Beč 100 K; Ruža Čav 20 K ; Bažik Magdalena 3 K, Profesor Krčmar 10 K ; Kovj macher 10 K; Angja Mutapčić tijević 10 K; Fra Lovro Mihače lić 2 K; Marija Zančar 10 K; N. N. K 4*90; Fani Flaschka 9 K ; Jozo Andrić Vareš 3 K ; Schlesische Volkszeitung N. N. K 11*75; N. N., Sarajevo 3 K; Fridolin Zaunmiiller Set. Polten 40 K ; Ivo Mišić 5 K; Milosrdnice Livno 4 K ; N. N. i N. N., Sarajevo 2 K ; Dolić Nikola obitelj 20 K ; Bartuš Anto Zagreb 3 K ; Bonifazins-Druckerei Paderborn K 7*04; Mara Pordušić 5 K; N. N., Sarajevo 4 K; fra Anto Ćorić 15 K; Provincialat franjevački, Sarajevo 280 K ; Mirko Premužić 2 K; Terezija Horvat 4 K; Hedviga Višinka 2 K ; Obitelj Buchta 1 K ; Obitelj Mandić 1 K ; svi iz Bjelovara. — Lucija Stipčić, Trsat 6 K ; N. N., Šaraj. Sarajevo 10 K; Marija Kolenda 4 K; 1 spiritual Djakovo 2 K ; N. N., Šaraj, 'unović, Zavidović 10 K; Juraj Veselinovci 50 K; Eugen Tvrtković, župnik ko Dudonjić Vareš, sabrao u zaavljenje u smrtnoj pogibelji poarešanina 20 K; Ivo Mutić Mirko Premužić, tajnik. Tiskanice potrebne u posln novoga ženitbenog dekreta „Ne temere" mogu se dobiti u tiskari VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. мшал ш ш num пшхк ш ш јшш ш ш лшкпimm ш � https://kolekcije.nub.ba/files/original/789500992c3c13ab8a94eae079d1a0a0.pdf 0894f97b8830b0ad7dd1408088e4f2e0 PDF Text Text SERAFiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 8. SARAJEVO, 15. KOLOVOZA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) PJESMA i ČLANCI: 4. Ballerini: Iz trnja r u ž ic a ....................................... 141 1 . Dr. Gjuro Arnold: Na s e l u ..................................135 2. F. E. M .: Kruh sv. Ante sa socijalnoga gled i š t a .............................................................................135 3. Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim obzirom na starodrevnu župu P o l j i c e ................................................................ 138 B) LISTAK. C) VJESNIK, D) KNJIŽEVNA SMOTRA. ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ » mm 0Saiaievu3 pe n Jpljeig, Trsffg d a n i i kruh! Tn Dionička glavn ica X 3, .0 0 0 . ■ Prima uloge na šted. knjižice i na r io K 3 5 0 .0 0 0 . r a č u B * uka m a ću je ili sa bez ikakvih poreza i odbitaK, Kupuje i prodaje sve vrste pap - т .; " d n .- ti г и najpovoljnijim cijenama, isto ta i^ sve vrste domaćeg i stranog k o v an o g i papirnog, novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. Л -» ■ -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO G R A G J E V N O D IO N IČ K O D R U ŠTVO U SARAJEVU DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 — MOŽE SE POVISITI NA K 2 ,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Jo sip pl. Vancaš. Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih privatnih zgrada, drumova, betonskih п±с .idovoda, gradnja u vodi, elektr4^ i ^ ^ 1,ca preuzima f i n a n đ r a n j ( ^ |^ ^ ^ * z povoljne proizvagja s ^ ^ ^ ^ ^ c i g l e u vlastitoj ciglani. :: "zastupstvo za Bosnu i H ercegovinu R N IC E ETER N ITA najboljeg m aterijala za pokrivanje krovova. �Hrvatska centralna banka (dioničko društvo) Dlon. glavnica K И Ш ^ ц prima u Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje' isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inojtv a. tg sve dk. nose: kao: draguljv , p \ l o . 11 кги п з. — — srebro, zlato, banka e 0 iO 525.800 Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 %% čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Uplaćeni dionički kapital К Podružnica u Mostaru. Centrala u Sarajevu. Z a la g a o n ic a № - ii T R A L A U S A R A J EV U . F I L I J A L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, _v . ‘ •-»- i j . i ' A V J : u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra­ diški, Lijevnu, B. Šamcu, Travniku, Tr*:binju i Vi_ L : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Zvomiku. V*ocu ri 7vr V e le p r o d a ja d u h a n at ц svim spomenutim mjestima. o b f l н П л / v r l i n i ia n i t i Daje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 41/*°/o založnice i J Z U p U L U K d r ilU U U J U lje; llJ U . 50 o komunalne coblipcije. ’ "^ ^ -------------- ■--- obligacije L,! Ove su — založnice = i > komunalne u Bosni i Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. R n n k n v rm П гН р Н р ГП Р Kupuje, prodaje i izdaje vfijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima D a llK U V llU U U J tJ J J c lJ J tN kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osigurale. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i /hozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenpm oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. Zri r o b u KoC* banke ustr°K*,° odjelenje robe, kao što i posebno odjelenje za zemaljske proizd -1 '*’Ј • vode u Brčkor sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku za* sjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na j/’astiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeća. O d ie lie n ie G la v n i en p re d m e ti iz v o z a e a h e i l j i v e i ž ito . Kod banke opstojeća generalna agentura c. kr. povi, osignrav. „A 8 S E C U R A Z I0 N I G E N E F A L I prima direktno Ili putem filijala ,,P B O V ID E N C IJA “ prima osi­ ili ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna agentura osiguravajućeg družtva guranja za slučaj n esreće proti raznih žteta na strojevim a i na drugim predm etim a. �sera fin sk j P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 8. S A R A JEV O , 15. KOLOVOZA 1910. GOD. XXIV. Dr. G juro A rnold: sjeročad, bolesnici, koji nemaju ništa svoga, a ne mo­ gu zasluživati, pa što s njima? Društvo sjegurno ni­ kad ne će doći do toga, da Ih se oslobagja nasilnim Oj kolibice, pokrivene slamom, načinom, ko što su negda činili Spartanci sa svojom Nada sve li vas volim na tom sv’jetu! kržljavom djecom. A onda ih mora iz l j u b a v i pot­ Kad sunce drhtne zadnjim svojim plamom, pomagati. Još okna vaša rude ko u cv’jetu. U tu svrhu organizovana društva ili uregjena djela zovu se karitativne ustanove. Pod strehom stari sjedaju na klupu Taki je i kruh sv. Ante, čiju ćemo socijalnu važ­ U razgovoru o brigama dnevnim; nost ovdje prikazati. A'dalje mladi stoje svi u skupu &ta je on? Nema, mislim, toga, koji ne zna. Jest I krate vr’jeme milim pjesmam drevnim. društvo neobvezanih i svojevoljnih članova, koji pre­ Mališi pak, sa licem punim žara, ma svom nadahnuću i raspoloženju, a na čast sv. Utrkuju se uza smjeh i viku Ante, daju koji prinos, da se otale pribavi s v a g d a ­ I sve to skupa u duši mi stvara n j i k r u h jsjeromasima. Organizira se većinom kod Života sretna milovidnu sliku. franjevačkih crkava. S v a g d a n j i k r u h ! To je uzdah radnika, to A kad se zvono večernje zanjihne, je uzdalt potištenika. S v a g d a n j i k r u h ! To je Da mekim glasom prve zv’jezde ljubi : uzdah sjeromaha. On ekvivalentno označuje sve oU molitvici čeljad sva utihne no, što je nužno za održanje ekzistencije života. Ta­ I redom se na sladak počin gubi ki srniso ima kruh sv. Ante. Na temelju njegovu možemo posve lako dobiti Tad sveto čuvstvo obuzme i mene preglednu spoznaju o njegovoj socijalnoj važnosti. I ja se za vas i družinu molim On : Oj, kolibice, slamom pokrivene, 1. U k i d a p a u p e r i z a m. Megju svima soci­ Nada sve li vas na tom sv’jetu volim! jalnim bijedama on je najgori, a posljedica je samog društvenog uregjenja, gdje prevlagjuje kapitalizam. šp Stojeći s njim u neupravnom omjeru zauzima sve to F. E. М. : više maha: Kapitalizam raste, raste i pauperizam. Kruh sv . A nte sa s o c ija ln o g a Statistika potvrgjuje ovu činjenicu'), koja napunja g le d iš ta . .= užasom i strahom prijatelja socijalnog blagostanja. Po raznim gradovima na hiljade i hiljde ljudi nema Karitativne ustanove imadu jaku korelaciju sa nikakvih sredstava za uzdržvanje. Živu pod mosto­ socijalnim pitanjem: one ga ne samo dopunjuju, nego vima, a periodične potrebe želuca tek onda udovoi promiču. To isto možemo reći i o socijalnom pita­ ljuju, kad štogod ukradu ili kad nagju milosnicu nju. Razlog je očit. Područje ljubavi i područje prav­ ruku. de uvijek su imali svojih dodirnih točaka. Zato se ne Neku sličnost ima ovo doba s XII. vijekom. I smiju danas zanemarivati karitativne ustanove, po­ onda je kapitalizam provodio svoje despotstvo nad sebno pako ne od onih, koji žele rješavati socijalno pitanje, pa bilo to na katoličkim ili antikatoličkim pukom: tr’n ga je i gnjeo2). Nu taj je vijek imo svog apostola kat’ exohen, koji je neustrašivo suzbijo moć principima, jer: kapitala, podizo puk i pomago nevoljnicima. Žestinu 1. Katolička načela iziskuju karitativno djelova­ N a se lu . nje; 2 socijalno pitanje shvaćeno kao pitanje pravde i kad se riješi, ne zadovoljava svima, dotično ne mo­ že se reći, da je riješeno: ostaju starci, ostaju nejaka ') Vidi statistiku: Dr. A. Veiss: Die sociale frage u. sociale Ordnung : Str. 601. bilj. 3 ; 602 bilj. 1 IV. izdanje 1904. Herdersche Verlagshandlung. �136 Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1910. za rukom, pa za to dugo pitaju i propitkuju. Pri tom se često dogodi, da potroše i zadnji novčić, pa kamo onda? Gotova je za njih propast, ako se ne nagje mi­ lostiva ruka, koja će ih uzdržavati, dok ne nagju posla. To je jedan oblik časovite bijede, koja je danas u potpunom jeku. Jer neka opća nesjegurnost vlada svugdje, osobito kod radnika, koji nemaju drugih sredstava, osim što svojim rukama zasluže: gospoda­ ri često obustavljaju rad, a radnik nema velike uštednje, da bi mogo živjeti; radnici naprave štrajk, on se otegne na odulje vrijeme, isprazni se blagajna, a to ih prisili, da moraju kapitulirati, ako ne bude otkud pomoći. Svrha kruhu sv. Ante jest, da i tuđe pomog­ ne — i može pomoći, ako je dobro organiziran. No još i jednu posebnu uslugu čini kruh ljudskom društvu, jer 3. z a t i r e n e p r i j a t e l j s t v o k l a s a . Jedan sistem, koji je poznat pod imenom socijalizma, prouzrokovo je svojim idejama čitavu zbrku na svijetu, poremetilo je stari red. Iznio je potpunu jednakost — »mi hoćemo da gospodstvo odstranimo, pa kakvogod bilo, da bilo, a mjesto njega da stavimo j e d n a ­ k o st u sv a k o m sm je ru , ne samo megju muškima, nego i ženskima. To je megju socijal-demokratima razumljivo«1). Iznio je, da je privatno vlasništvo nedozvolje­ no — »vlasništvoje kragja«2).Opojiojepristašerevoltom i pobunom - »on je posvema i u dubini svoga bića prekinuo svaku svezu s ma kakvim sadašnjim gragjanskim redom, sa cijelim prosvijećenim svije­ tom, sa zakonima, običajem i moralom. On im je neumoljivi protivnik, jer živi samo da ruši« — »on poznaje samo jednu jedinu znanost: rušenje«3). 2. sjegurni pomoćnik u slučajevima Te dijelom himerične, dijelom buntovne ideje č a s o v i t i h m a t e r i j a l n i h n e s r e ć a . — Ima prouzrokovale su opasnu razrednu borbu: niži slo­ dvije vrste sjerom aha; stalnih i časovitih. Prvim su jevi hoće pošto po to, da im se ostvare ti blaženi sno­ uslovi života oduzeli svu nadu u bolju budućnost, jer vi — sve rade, sve kušaju, jer ih vodi zavist i želja su na pr. bolesni, slabi itd., a o tim smo gore govo­ za lagodnošću, a viši gledajuć taki puk, drže ga živi­ rili; a drugim pak ne, jer su samo ušljed kakvog nenom, smatraju ga oholim i objesnim, te ga taru i ga­ predvigjenog incidenta postali sjeromasi. Oni nemaju ze, koliko više mogu. sredstava, ali imaju sila, da si ih s vremenom priba­ Da to ne može ostvariti blagostanja, jasno je: ve i treba ih samo u prvom času uzdržati. To čini Krivo je mnijenje »polemos pater apanton«. Povjest kruh sv. Ante. Pošto se to radi modernih prilika če­ dokazuje: Rim nije cvao, kad se je gragjanskim rato­ sto put dogagja, lako možemo vidjeti važnost kruha vima krvario plebejac (puk) sa patricijama (plem­ sv. Ante. Industrijalni su im gradovi redovno pozostvom), nego kad su u miru živjeli. On je primjer za rište. Tamo hrli svijet sa sela, htijući naći rad i sreću, sve. Treba da razne klase imaju lijepe snošaje. Ego­ no kako su nepoznati i nevješti, ne pogje im odmah izam moraju napustiti i jedni i drugi. On je uzrok*) njegovu pokazuju mu neka mjesta iz njegovih govo­ ra: »Baš zgodno označuju trnje i divlja zvjerad lakomce i lihvare; označuje trnje, jer lakomost bode i bocka do krvi kao i trnje; označuje divlja zvjerad, jer lihva grabi i proždire ko i oni«. »Prokleti naraštaj lihvara jak i mnogobrojan širi se zemljom .. njegovi zubi smrde, jer je gadni novac i nečista lihva uvijek u ustima njegovim; njegovi su kutnjaci kao lavići, jer grabi, mrvi i proždire dobra sjeromaha, slabih i udovica .. /). Tako je isto i za slabe dizo glas: »Ukazo se je Gospod Mojsiji u vatrenom plamenu . . . A odakle taj plamen? Iz sred grma t. j. sjeromaha, potištenika, gladnoga, gologa, žalosnoga«2). S toga njih treba potpomagati, njima dobro Činiti. I to nefaljivo, ko da činimo B ogu! Odjek njegove veličine, smiso rada njegova jest danas kruh njegov. Veliki svetac ne prestaje vršiti onu službu, koju je vršio i na onaki način, kako ju je v ršio : d a s v i i m a d n u , š t o j e p o t r e b n o z a u z d r ž a v a n j e , da se umanji i ukine bijeda. To znači isto toliko, kao pribaviti socijalno blagostanje. Ono se baš sastoji u tome. Ako nek' naglašuju, da bez posvemašnje jednakosti nema blagosta­ nja, zavaravaju i obmamljivaju same sebe. Nejedna­ kost je zakon naravi, te ima svoj temelj u samoj ured­ bi svemira. Nije moguće, da sv; budu jednaki, da svi imadnu jednako. Nu ne pazeć na to, kad bi se i pro­ vela posvemašnja jednakost, stvorila bi gori položaj od sadašnjega: Man beneidet nur seinesgleichen (čo­ vjek samo zavidi jednakomu), dobro kaže Goethe3). Tim smo dovoljno pokazali socijalnu važnost kruha sv. Ante u jednom pogledu. Dalje on je *) Vidi: Saint Antoine et le capitalisme u La voix de Sa9 Proudhon : Systćmes des contradictions, ćconomiques sv. II. str. 329. Navod po E. Mferic: Die sociale Irthiimer der int Antoine 1896. br. 23. i 4. Gegensvart str. 175. Izd. 1889. *) S Antonii Patavini sermones. Editio procurata ab. dre *) Leibknecht u Vorvarts-u 1892. br. 12. prilog 2. Navod Antonio Locatelli. Sv. I. str. 27. i 28. passim. po C athreinu: Der Sobialismus 222. str. bilj. 4. *) Ibidem. Str. 131. Sv. II. 4) Ooethes Werke, Egalitć I. sv. Мах Hesses Verlag. 69 *) Bakunin veli u svome socijalističkome katehizmu. Na­ vod po dr. E. Mericu. Spomenuto djelo, str. 183 i 184. str. Sv. II. �Kruh sv. Ante sa socijalnoga gledišta. 137 svemu zlu: gori je od anarhizma za bogataše (a to­ besku plaću; nijesu dovoljno naobraženi, da razu­ ga se oni najviše boje), a za sjeromahe je opresivniji miju socijalni pokret; i jer nemaju dosta v j e r e , ni­ od kapitalizma, koga i s pravom drže uzrokom mno­ jesu stoga više ni dosta moralni, nijesu umjereni, ne štuju ovaj pokret: p o č i n j u z a v i d n i m o k o m goga zla. Uprav tu zadaću, to apostolstvo ima kruh sv. m j e r i t i one hrpe bogataša, što iskićeni čipkama i Ante. On potiče bogataše, da ne izrabljuju sjeroma- draguljima pokraj njih prolaze. S r c e i m k i p i di ­ ha, nego naprotiv, da ih pomažu, da im daju svagda­ v l j o m m r ž n j o m . P a a k o j e ž i v o t s a m o nji kruh, jer je prva svrha zemaljskih dobara, da si s a n , š t o b r z o p r o l a z i , a k o j e s a m o o r g i ­ s v a k mogne uzdržavati život. Kako je upliv Sve- j a i z m e g j u d v a »n i š t a « , z a š t o n e bi o n d a čev velik — sjegurno možemo reći da daju. A to je i o n i i m a l i o d t o g a s v o j d i j e l ? 1) Treba sve rušiti, treba sve grabiti, to je u praksi dodirna točka i jednih i drugih, tu si pružaju prija­ teljske ruke, jer kako da bude sjeromah neprijatelj logični zaključak manjka vjere u Boga. Kruh sv. Ante jest veoma uspješan lijek proti to­ bogataša, koji ga uzdržaje i kako takogjer može biti bogataš neprijatelj sjeromahu, kad mu eto daje svag­ mu, jer: a) oni, koji daju novac, a daju često i inovjerci, danji kruh, a s njim i sve nužno? pa dapače i bezbošci, počimaju time priznavati, da Kruh sv. Ante 4. u k i d a m o d e r n o b e z v j e r j e i p r e v oima ­ Bog, koji će ih po zagovoru sv. Ante uslišati u di k a t o l i č k o j v j e r i . I to spada na socijalnu dotičnoj stvari, ako za nju mole, a ako ne, ipak taj ima više religioznu, makar i indirektnu svrhu, nego stvar. »No najveći se preokret socijalnog pitania ili bo­ filantropsku. b) oni, koji primaju, znadu, da primaju nezaslu­ lje najznamenitiji se njegov razvitak sastoji u tome, što je ono očito i očevidno postalo predmetom jav­ ženo, da je to dakle dar Božji; osim toga nije mo­ nog ćudoregja i prava; da, što je postalo općim inter­ guće, a da se ne zahvaljuju zaštitniku toga djela, ko­ nacionalnim pitanjem r e l i g i j e i kultureunajvišem ji je poznat kao svetac pomoćnik i prijatelj sjerosmislu«1). Manjak religije, a došljedno i ćudored- maha. c) mi katolici priznajući i tvrdo vjerujući u nad­ nosti jest jedan uzrok socijalne bijede, jer bez re­ ligije nema ćudorednosti. Da, o tom pravo mislimo, naravni momenat, moramo reći, da će Bog i jedne i pokazuju viši slojevi društva. Oni imaju zemaljskog druge obilno svojom milošću potpomagati, da se oni obilja, ali njihova ireligioznost, njihov niski moral u- vrnu k Njemu kruh ih je sv. Ante dovoljno raspolozrok je čestim i zamašnim bijedama, kojima su pod- žio, samo još treba milosti Božje. Vjera »se od mi­ Ioženi. Uz to bez religije nema ni prava, ni praved­ losti Božje i to jedino od milosti Božje ragja«2). To nosti, pače nema ni pravog pojma o pravu. Kod mo­ je posve po riječima sv. Pavla: »Vjera je dar Bo­ dernista se ono konfundira sa onim, što je dobro i žji«3). Dakle možemo i u tom smjeru očekivati uspjeh bolje, po Hobbes-u jest nagon, da si čovjek ma na kakovgod način sačuva svoje, a kod materijalistaipan- od kruha sv. Ante: taka je narav, bit njegova. Za jednu nam zemlju —Francusku — statistika teista istovjetno je sa fizičnom silom ili nasiljem, ako to lijepo potvrgjuje, ili bolje za njezin glavni grad, je srećno pošlo za rukom. Kako mu drago pojimali socijalni red, ne može o kojem Francuzi s ponosom govore, da je Francu­ se s tim složiti. Tako pojam uključuje borbu sviju ska: Pariš c’ est la France. Podatak crpimo iz go­ proti svima, dakle i uništenje svega. Zorno to opisuje vora o. Leonarda, pariškoga gvardijana, koga je drBougaud: »Kao što viši slojevi bez Boga, oslabljeni, žo prigodom Svečeve 700. godišnjice rogjenja: »Već blazirani sanjaju o čudnim i nemogućim užitcima, ta­ se u glavnom gradu mogu konstatovati posve čud­ ko hoće i niži pokvareni i podivljali, da si pribave u- novati rezultati (kruha sv. Ante) na socijalnom polju: žitka, makar i n a j o d u r n i j i m z l o č i n i m a . . . oko 5000 propalica dolazilo je na kršćansku obuku, reče jedan vogja demagogije: Meni se hoće velikih, pa ako i nisu svi postali praktični katolici, ipak se je krvavih, kolosalnih zločina«2). »Morali ste im osta­ dogodila u sudstvu bezprimjerna činjenica ovog za­ viti Boga. Boga ste im oteli, a sad pogledajte rezul­ dnjeg vakta: Kriminalitet je po službenoj statistici tat. Nemaju one Božanske vjere, po kojoj su shvaćali spao za 50 po sto«4). svoje mjesto u socijalnoj jerarhiji; nemaju onih nebe­ ') Bougoud-Gjebić. Ibidem str. 161. *) J. H. Newman ; Disconses to Mixed Congregations. skih nada, što su ih učile, da strpljivo čekaju na ne-*) *) V : Dr. A W eiss: Sociale Frage u. sociale Ordnung. Einleitung Str. 2. Izd. 4. 1904. Herdersche Verlagshandlung. *) Puk bez Boga. Preveo N. Ojebić. Vidi Serafinski Peri­ voj br. 11. str. 166. 1906. XI. Str. 224. izd. 1886. 5) EfeŽanima II. 8. *) V. Actes du deuxieme congrfes du Tiers. Ordre franciscain et Compte rendu des Fetes du VII. Centenaire de S. Antoine de Padove. 348. �138 Br. 8 — Serafinski Perivoj. — 1910. vanost u poljičkim samostanima sv. Petra Gumay i sv. Mojsije, dakako u staroslavenskom jeziku, kako i kasnije u franjevačkome samostanu. Gdje je bio samostan u Poljici, isti Fabianić iz­ ričito kaže, da ne zna. Nu danas se po iskopinama može sjegurno ustanoviti, da je postojo u selu Podgragja, starinom zvanu Lepoglava. Uspored dvaju samostana Benediktinaca i jedno­ ga franjevačkoga, podignuta su i druga dva samosta­ na duvna u selim Ostrvica i Zvečanje. U potonjem selu tamo, gdje je današnja župska Crkva i opće groblje, za stalno se znade za imena i prezimena če­ trnaest tu pokopanih duvna1). U selu Ostrvica, tik današnje župne crkve, leži oveći prostor, kroz koji teče podzemna živa voda, piŠti umjetno izvedena kroz cijev otočnicu na poD on P eta r Š k a ric a : rabu putnika. Ova se zove »potačac«. I to mjesto po starinskoj predaji, zovu »manastirima koludrica«. Ne U lo m c i iz r u k o p isa „ G la g o lic a podaleko od ovoga mjesta na poldnevnoj strani takoi s v e ć e n s t v o 4' s o s o b itim ol gjer izvire obilato vrelo vode, koje se zove »pokor­ nik«. Živa je predaja u puku, da su i tu stanovale i ž ir o m na sta ro d re' sprovagjale samotni i pokorni život duvne, otkle i P o ljic e . ime toj živoj vodi. (S v ršeta'-) L. Macsek nam pripovjeda2): da su godine 1582. dva koludra naime Toma i Luka iz Poljica, bježeći 19. Zaisto zna se, da je biskup Nikola bi dva put ispred turskih provala, prodali vas svoj imetak, i pre­ zasužnjen od krvoločkih Turaka, a obadva puta od selili se na otok Brač — u pustinju Dračevica (Valpobožne i sjeromašne braće Franjevaca, jedva jed- despina). Drugi poljički spisatelj ustvrgjuje, da je pop vice s grošima otkupljen iz sužanjstva. Neumorna i Nikola Bobetić iz Ostrovice sa svoje dvije unuke revna djelatnost biskupa fra Nikole, raširena megju umako iz Poljica, na otok Brač i zasnovo tu pusti­ nevjernicima za hrabrenje i krijepljenje svoga stada nje na Braču »Stipančić« i »Dutii«, te da je istima u postojanosti i ispovjedanju vjere katoličke, pribavi posto godine 1686. duhovni upravitelj i napiso im namu žestokih neprijatelja, te on predvigjaiući svojim božnih knjiga za njihovu duhovnu svagdanju porabu. pronicavim okom, da ga Turci vrebaju usmrtiti, za­ 21. Naš zemljak i Hrvat A. Kačić, uvjerivši se misli odreći se biskupstva i zakloniti se pod starost o nestašici knjiga za porabu glagolaša, napisa i sa­ u svoje rodno mjesto i tu mirno provesti dneve svo stavi s klasičnim hrvatskim jezikom, bogoslovno čuga iznemogla života. Svoju namjeru, da se odrekne doregje za kler, i posveti ga svome velikome i uče­ bos. biskupstva, službeno nije ispunio, prem su mu nome prijatelju Papi Benediktu XIV., pokrovitelju Turci očevidno prijetili, da će ga umoriti. Nahodeći staroslovenštine3). se u opasnosti svoga života, bez oklijevanja* umače potajno iz Bosne sa svojim rogjakom, popom Niko­ ‘) M. P. D. Mate Karaman, glagolaš, bivši župnik, Zvečanja, lom Grgatovićem. Za izbjeći svakoj pažnji i sukobu uštivo mi je priposlo popis iz glagolaških matičnih knjiga te Turaka, stranputili su preko klisurastih brda i polja­ župe Imenicu pokopanih duvna na Gradčini, a taj upis matične na svegjerno do podbrgja planine Mosora. Nasta­ knjige glagolaške započimlje s godinom, 1634. Evo imena tih duvna : Druže čopeljić ; Dvije istoimene Kate rogjene M artić; vivši kriomce putovanje kroz verugavice i gudure Kata Božić ;?Manda Pavišić-Čopeljić ; Anica Božić ; dvije isto­ planine Mosora, nisu mogli izbjeći pažnji straže po­ imene Kate rodjene Božić ; Manda M artić; Jelina Domićsade sandžaka Klisa, koja pogje za njima u potjeru, Božić ; Luča Martić. i stignuvši ih, smakne obojicu, megju Klisom i Žrno2) L. Maschek: Manuale deh Regno di D alm acia; i, p. vicom. Jesu Ii pak njihova tjelesa prinesena i sa­ P. Škarica : Doba Naselenja, str. 46. 3) Are. Kačić u posveti svoga djela P. Benediktu XIV, hranjena u crkvi s. Luke u Dubravi, to bi se moglo bolje razbistriti, kada bi se ta grobnica biskupa Ni­ pišući još kao biskup Trogira, sm atra ih Ilire, kada se ovako izrazuje : „ ut Ursinae lucis Radii ad liftora Dalmatiae et difundi kole Ugrinovića dopustila otvoriti, i znanstveno pro­ jure petantur .. ac denique Christi gregem Pasturo, ad majoučiti. rem Dei Gloriam, et spiritualem animarum profeeto, libens di20. U stara su doba Poljičani primali naobrazo- rexi“, kazujući koliko je ljubio narod slavenski. To je stvarna potvrda, da kruh sv. Ante povolj­ no utječe na religioznost i ćudoregje. Izrični resume svega navednoga svjedoči nam, da kruh sv. Ante ima veliku socijalnu vrijednost: u njemu se vidi mnogostručnost kao i uspješnost dje­ lovanja. On hoće — uz svoje karitativno djelova­ nje — s o c i j a l n u p r a v d u , budući da je živi pri­ mjer, živi dokaz, da je primarna svrha zemskih do­ bara, ne obilje, ne luksus, nego uzdržavanje života, on hoće socijalnu jednakost, u koliko može biti osno­ vana iskorjenjujući bijedu, on hoće socijalnu religi­ oznost, t. j. da društvo vjeruje, kao i pojedinac, šireći religioznu miso megju sve slojeve, a s te su tri točke označeni glavni uvjeti narodnoga blagostanja. �Ulomci iz isa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim\ obzirom na stafodrevnu župu Pbljice. 13Q Arcibiskupa Kačića naslijedi Bića, rodom Mleča- bilo zabranjeno u sjemeništu Prijeko služiti se, govo­ nin, kog: Bog izvanredno dade, piše Pavlinović') riti i pisati slovima latinskim, kako je to bilo zabra­ našemu narodu hrvatskome, i obdari Poljica sa hr­ njeno u svim odgojilištima slavenskih zemalja, i po vatskim sjemeništem u Prijeku kod Omiša, gdje je svim samostanima franjevačkoga reda u Bosni. Ja­ bio starinom stan Franjevaca za primanje putnika, sno to nam pripovijeda učeni o. Mijo Batinić1), koji preko noći ne bi mogli da pribrode Cetinu. Bića kada je izdo na svijet okružnicu redodržavnika fra učini, da se prevedu na hrvatski jezik za pope Hr­ Luke Karagjića (1737.), gdje zabranjuje pisati hrvatski vate pripovijedanja Pavčećiva, tumačenja Campade- latinskimi slovi, pak ni za privatnu porabu, prijete­ li-a, katehizam Turlota, i nastoja za svoga života, ći, da će postom i pokorom pedipsati one, koji bi se da širi i krjepi nauk i službu Božju slavensku, sa ve­ to više osudili učiniti, a tome se razlog daje: pošto likim zadovoljstvom prijatelja svoga Benedikta XIV. su i slova dar Božji narodom i jezikom vanredno Bića je obašo u mladosti Hrvatsku, Slavoniju, Istri- podijeljena, koja, ako budemo prezirati, bit ćemo li­ ju; prebro mletačke i rimske knjižnice, da sabere šeni i većih milosti. Takogjer se je naregjivalo uči­ materijal za povjest slavenskih crkava, on je narod teljem, da uče mladost »samatski« čitati, i nadodaje: ljubio, i podigo ime hrvatskih popova po Poljicih, i da bi bila velika sramota našim pitomcima vlastita okolo Poljica, po svoj Dalmaciji. Do tada su poljički slova neznatr). popovi bili samo pastiri, nit’ su imali ikakva srediIz oporuke makarskoga biskupa Stjepana Blaššta, da se uzgoje i da se čemu boljem nauče. Na ža- kovića') saznajemo, da se je pobrinuo, da se salost smrtna bolest snagje Biću u Poljici. Ali i na smr­ gradi sjemenište za glagolaše slično onome u Prije­ ti on ne zaboravi svojih Hrvata, kao što se to može ko kočt Omiša u slučaju, da bi izumro red Filipovavidjeti iz njegove oporuke2). ca*). — 23. Kroz cijeli XVIIL vijek nije bilo žestokog Biskup BlašKović uvjeren je bio, od kolike je ko­ progonstva glagolice i ovaj vijek može se ubrajati risti za rasplod vjere i morala u narodu hrvatskome poslije smrti s. apostola slavenskih Ćirila i Metoda bilo plodno sjemenište Prijeko, u kojemu su se uzga­ najznamenitijim za razprostiranje staroslavenštine, jali i izobraživali popovi glagolaši, koje je u malo zaslugami nekoličak velikih i učenih spljetskih arcibi­ godina od svoga utemeljenja uzmnožilo u velike broj skupa, koji su premda rodom Talijanci, ipak uvidjeli glagolaša56), koji su po cijeloj Dalmaciji, Bosni, i upoznali potrebu glagolice hrvatskome narodu, oso­ Hercegovini i Slavoniji bili od velike koristi”). bito u župi Poljica. Na zapadnoj strani Dalmacije rapski biskup ‘) Batinić: Prepis iz Arhiva Državnoga franjevačkoga Radović latio se uz odobrenje biskupa Krke (Veglia) Bosne, g. 1800. а) „Nam pudor magnus foret vernaculas native Slave Gjurgja Georgića prevagjanja i raširivanja nabožne linguae nostros alumnos litteras ignorare.'* i bogoslovne knjige za kler i puk iz talijanskoga je­ *) Oporuka od 25. kolovoza 1773. biskupa Stjepana Blašzika na hrvatski. Sve su te knjige u prevodu hrvat­ kovića. 4) Lago : Mamorie-Doc. I. skome tiskane u Vjeroplodnici u Rimu. б) Dr. Luka Jetić: Font. glag. o. c. add. II. saec. XVIII. Istodobno veliki arcibiskup V. Zmajević otvara 6) Bakula: Schematismus Hercegovine (Edit. Spalatti an. u Zadru sjemenište hrvatsko (pel Clero nazionale) 1865.) piše: in paroecia Gradnici, ab initio cyrillicis scribelantur Matriculae in paroecia Gradac formarun libros vernacula, na 1, svibnja 1748. i šalje Matu Karamana Spljećani- deinde latina lingua scriptos habet ab anno 1718. In paroecia na u Rusiju, da se usavrši u jeziku glagolskome i Gorice — učeni i blagopokojni otac Zlatović (Franjevci str. 57.) kaže ovo: u crkvi samostana Imotskoga nadjošmo prepis, koji preustroji stare liturgične staroslavenske knjige, u bosančicom biaše urezan na pragu — s dopuštenjem Cara i druge gospode turske f. Stjepan Kunić Imočanin sagradi i po­ kojima su se bile uvukle mnoge jezične pogrješke. novi ovu crkvu S. Stjepana na 1613 Ama je bio loše sreće Karaman. Mjesto popravka iz­ 0 . Bakula dalje nam bilježi imena i prezimena popova opačio je staroslavenski jezik s uvlačenjem rusizma, glagolaša iz Dalmacije pokopana u grobištim i crkvištim Herce­ govine, naime: u župi Trn, pop Marko Pavković ; u župi Dolkako to opaža i sudjelujući Kopitar34). njemu Crncu, pop Miho Vuletić; u župi Brotno u Vidovićim, Utemeljeno sjemenište glagolsko u Prijeku kod pop Ivan Vidović ; u župi Kovačice u Megjugorju, pop Valentin Vasiljević; u župi Gorica, pop Petar Gjampo ; u župi Vir, pop Omiša od arcibiskupa Biće 1748., u pravome smislu Marko Budimir ; u župi Raško-polje, pop Tadija Ćalić ; u župi glagolitiziranja svećenika poljičkih, u svakoj struci Grabovica, pop Grgo Grlić; u župi Rakitno, pop Jakov Регкоvić ; u župi Suica u Kolakovo groblje, pop Ivan Kolak; u župi naukovnih bogoslovnih predmeta, a ručna pismena Podgaj, pop Grgo Dilber. Veleučeni 0. Julijan dr. Jelenić (List Serafinski Perivoj rabila su se s poljičkom bosančicom. — Strogo je ‘) M. Pavlinović: Poljica i Polj.čani, str. 88. 2) Učeni P. G. Dr. Marković: Dukljanska-barska Metropolija - - str. 135 piše : da je Bića bio plemićke i bogate obitelji, čovjek pametan, naučan, pobožan i izgledna življenja. ’) Kopitar: Glagolita Clozianus pag. XVI. br. 1 . god. 1909.) piše: da je glagolaš Tadija Čalić bio u Sutjesci i upraviteljem župe. Osim ovoga vršili su duhovnu pastvu u Bosni dva Jurčevića glagolaša, pak Ilija, Jakov, Josip Lučić, Jozo Mihaljević i Cota. Lučić je kapelanovo u Bijeloj kod varoša u Tuzli, Potočanima i u Tolisi, gdje je godine 1839. i umro. A pop Jozo Ivković služio je u LjubunČiću i Vidošima, gdje opstoje i danas matice, koje je on bosančicom piso. Pop Mihaljević iz Golinjeva služio je župu u Čukliću a Čota u Duvnu �140 Вг. 8. — Serafinski Perivoj, — 1910, Naš učeni Milinović*1) izvrsno pripominje, da su se u tadašnje doba bosančicom posluživali svi rimokatolici, a nada sve Franjevci u Bosni, Dalma­ ciji i u Poljici. Ovo su nam važni dokazi, koliko je bila slobodna liturgija kao latinska tako i glagolaška. 23. Fra Grgo Ilijić, bosanski biskup (1796.), ko­ ga je hvalio učenjak Josip Pavlović-Lučić, radi nje­ gove učenosti, iskustva i povjerljivosti u vladanju svoga stada u Bosni, isposlovo je od kralja Franje I. 500 dukata za 6 mladića iz Makarske2), koje je pošlo na nauke na sveučilište u Paduu (1801.). On je htio ove kasnije upotrebiti u svojoj biskupiji za uči­ telje bogoslovlja i inih znanosti. Historik Batinić pripovjeda, da se je biskup Ilijić bio otugjio svome franjevačkome radu i da ga je naveo kanonik Jozip Pavlović-Lučić, da se podigne svjetovno svećenstvo u Bosni, a u kut potisnu domaći Franjevci. Nutarnji zapletaji megju biskupom i Franjevcima zaoštriše se, a biskup, da pokrije svoje tajne namjer- proti svojoj braći, labavo se ispričavo: da ne može naći mladića u Bosni za svećeničko zvanje, a to je pro­ uzrokovalo, da se Franjevci prituže Rimu, što je iza­ zvalo negodovanje svete Stolice, Ovaj pokus uvedenja svjetovnoga svećensta, za umnožavanje onizih, koji su bili u župnikovanju u Bosni, osta neuspješan, jer makarski klerici nisu htjeli doći u P mu, već ostaše u svojoj domovini na ugled, ponos i diku, kao kasnije visoki crkveni dostojanstvenici, učeni knji­ ževnici i glasoviti odgojitelji mladeži po javnim gimnazijam Dalmacije. Ove unutrašnje nesuglasice, koje su biie nastale izmegju biskupa Ilijića i Franjevaca s vremenom dogjoše na to, da biskup Ilijić odustane uvlačiti u Bosnu dalje svjetovne svećenike glagolaše, i postepeno ih trijebiše i iz onih krajeva pastirstva u Bosni, gdje su već bili. I tako smrću zadnjega svećenika glagolaša Josipa Lučića u kapelaniji Tolisi g. 1839. nestane glagolaša u Bosni. Neuspješni pokušaji biskupa Ilijića, s kojima je namjeravo tajno zaslužne Franjevce lišiti daljega pastirovanja, po župam Bosne, ne dostigne svoje svrhe, ušljed izdane odluke sv. Stolice, koja Franjev­ cima pripoznaje pravo na vršenje duhovne pastve po župama u Bosni i Hercegovini. 24. Velikoga arcibiskupa Bici-a, naslijedi pobož­ i na Kupresu. Dr. Jelenić kao i Batinić, slažu se u pohvali sve­ ćenika glagolaša, da su bili vrlo obljubljeni od Franjevaca i od puka, da su bili zlatni svećenici, i zaključuje: „Dao Bog, da se i u nas u Bosni i Hercegovini rodi koji Xinenes, koji bi nam od Svete Stolice barem za jednu crkvu isposlovao povlasticu glagolanja!“ ‘) Milinović: Crtice, str. 126. *) Ti su mladići bili kasnije ponos i dika u i van Dalma­ cije naime : Stjepan i Ivan Paulović-Lučić: Josip plem. Čobarnić, Stjepan Blašković, Petar Piotti, Grgur Alačević. ni biskup Nikola Dinarić, rodom Hvaranin, primješten sa Osora na prvenstvo spljetske crkve. Svuda ob­ ljubljen od hrvatskoga naroda, radi njegove nabožnosti i učenosti. Dinarić bio je gorljivi zaštitnik staro­ slavenske liturgije, i kroz svoje desetgodišnje biskupovanje na stolici Osora, svudi je širio obrede staro­ slavenske u svojoj diecezi. Arcibiskup Dinarić kroz doba dvanestgodišnjega stolovanja na biskupskoj spljetskoj metropoliji, triput ie obašo pojedine crkve Poljica i iste posvećivo, i potpisivo se na knjigama ureda župa poljičkim pismenima. Izdavo je naredbe i opomene poljičkome kleru i puku poljičkom bosančicom. Poslije arcibiskupa Dinarića, zasjede na prije­ stolje spljetske crkve vrijedni i pobožni Ivan Luka Garanjin, Trogiranin. On je višekrat pohodio glagol­ sko sjemenište u Prijeku, i darežljivom rukom potpomogo njegovo uzdržanje, nukajuć i bodreći glagol­ ske pitomce na širu obrazovanost, pod svojim vrijed­ nim nadstojništima poljičkim svećenicima Božićem i Korišićem. 25. Arcibiskupa Garanjina naslijedi njegov sugragjanin Lelio de Cipiko. Pod istim se uzmnože pitomci glagolski u Prijeku. On je posvetio sve svoje nastojanje za njihovu višu obrazovanost, redio bi i ustoličivo ih na župe glagolske po svojoj dijecezi. U vrijeme vladanja prvostolnika Cipika, koji je zagovaro i rasprostranjivo u svojoj dijecezi glagolicu i staroslavenske obrede, u isto vrijeme bijesnio je u Kotoru biskup Rekamarić za utamanjenje glagolice u Boki Kotorskoj. Premješćen Rekamarić s Kotora na osorsku bi­ skupiju, nastavi strašnu borbu u svojoj dijecezi za ukinuće staroslavenskih obreda, i izazva nemilu bor­ bu naroda proti sebi. Neprestani su prosvjedi letjeli u Rim na svetu skupštinu obreda, kao i na zadarsku vladu. Dne 29. rujna 1804. sveta skupština obreda naregjivala mu je, da uzdrži staroslavenski obred, koji je toliko potreban za kršćansko bogoslovlje, a usput ga je opominjala, da poda neprnistrano izvje­ šće, kako bi se moglo pronaći pravilo za učuvati i uzdržati staroslavenštinu. Ali okorjeli progonitelj glagolice sa moćnim svojim prijateljima izvojšti kod vlade u Zadru dne 23. kolovoza 1803., da izreče pro­ gon staroslavenske liturgije u Lošinu1). L. Cipiko, zadnji po broju Primas sve Dalmacije i Kroacije, umre u Spljetu, za koga se glagolsko sje­ menište Prijeko god. 1809. zatvori, a pitomci pro­ tjeraju iz puke sumnje Francuza, da se tu okupljaju poljički urotnici proti samosilnoj Napoleonovoj vladi. Sjemenište Prijeko, poslije po vijeka, opet bi otvoreno g. 1860., pod upravom vrlih muževa, ali ka*) Š. Ljubić : Borba za glagolicu u Lošinu : Rad Jug Akad. knjiga LVII. 1881.; Kat. Dalm. 1897. br. 46. �Iz trnja ružica. 141 Nama svima Hrvatima, dopušteno je zakoni­ ko govori učeni Milinović1), to više nije ni najma­ nje bilo glagolsko, budući se nije tu uz druge pred­ tim samo putem braniti i uzdržavati našu povla­ mete podučavo staroslavenski jezik. Staro sjemeni­ sticu, našu glagolicu, koju smo dobili od Pape šte na Prijeku bi zapušteno, piše K. Matas2) i bi Inocenca IV., Benedikta XIV. i Lava XIII., a ovaj zasnovano, kako bi pitomci na Prijeku pripravljeni zadnji veleum, u slavu slavenskih apostola Ćirila i srednje nauke dovršili na sinjskom učilištu — ali opet Metoda i njihova posvećena i blagoslovljena rada u poslije osamnaest godina, zateče sjemenište Prijeko narodima slavenskim, posveti im jedan svoj klasični himan. Iscrpam izmegju ostalih slijedeću kiticu: udes konačnoga zatvora. Zatvorom sjemeništa glagolskoga g. 1809. u P ri­ Quaeque Vos clamat generosa tellus jeku bi otvoreno hrvatsko sjemenište Zmajevića u Servet aeternae Fidei nitorem Zadru g. 1823., a malo po malo g. 1829. pretvoriše Ouae dedit Princeps, dabit ipse semper ga, pod nadbiskupom Jozom Franjom Novakom u Roma salutem . . . latinsko odgojilište. Ob ovome pripuštam učenome Glagoljica u Poljici jest starinski poljički amanet, Milinoviću riječ. Nadbiskup Novak bio je sličan Klau- koju treba da i potomci čuvaju i uzdrže onaku, kako diju Sozomenu, biskupu puljskome (Pola), te kao ju baštiniše od svetih svojih slavenskih apostola Ći­ što je ovaj koncem XVI. vijeka naumio u svojoj bi­ rila i Metoda i kako ju povlastiše Pape, a osobito ve­ skupiji utamaniti glagolicu, tako je i Novak u zadar­ liki i neumrli Papa Leo XIII., koji dopusti ponovni skoj. On Zmajevića sjemenište, koje je blagoslovom pretisak rimskoga Misala u slavenskom jeziku, za Pape Benedikta VIII. i Benedikta XIV. i žuljevima Slavene i katolike kneževine Crnegore1). neumrloga Zmajevića i Karamana podignuto, i koje O^Codine 1893. izdan je za zlužbu Hrvata u Rimu Ritual je Crkvi i narodu dalo muževe, kojih**uspomena nigda umrijeti ne će, dade bez ikakva opaža pritvoriti rimski (obrednik) u tiskarnici sv. zbora ,,de propaganda fide" i odobren od Metropolite Zadra Grgura Rajčevića a godine i glagolicu iz istoga isturiti. 1896. u istoj tiskarnici sv. zbora, misal Rimski slovjenskim je­ 26. Poslije smrti zadnjega primasa Dalmacijezikom, i za bogoslužbu crkvenu glagolašima. Kroacije L. Čipka, u obudovljenoj spljetskoj crkvi od kaptola bi izabran za općenitoga kapitularskoga vikara učeni dr. Oracijo Bergelić, koji izda za svoju diecezu desetgodišnje pravilo liturgično,glagolaško s B allerini: latinskimi slovima, koje se je pravilo s hrvatskim Iz trnja ru žica. jezikom izdavalo u spljetskoj diecezi sve do konca Istiniti dogagjaj — prevodi o. Stjep. Nevistić. godine 1847. Ovaj premudri i zaslužni kapitularski Iz zadnje godine prošloga vijeka, ostalo je zna­ vikar u srcu ožalošćen radi zatvora glagolskoga sje­ meništa Prijeka raspršene klerike preda pod nauča- menito ovo, da je sva Evropa u zimno doba bila za­ vanje svećenika glagolaša na usavršenje u nauku. ražena pošlicom (influencom) ili bolje rekuć, kako su Nakon svršenih nauka pošlo bi ih u susjedne bisku­ i naši stari običavali reći - - malom kugom. U najna­ pije, gdje su upravljali župami otoka Visa, Brača i pučenijim gradovima bilo je na hiljade bolesnih, a u Boke Kotorske, te po Bosni i Hercegovini ujedno s samoj Italiji spomenuti ćemo Napulj, Milan i Rim. Bilo je dana, kad su ti gradovi imali i preko pede­ Franjevcima župnikovali. Dra. Bergelića naslijedi kao općinski kapitular­ set hiljada bolesnika. U ovo vrijeme liječnika nije bi­ ski vikar spljetski učeni kanonik Nikola Didoš, koji lo dosta, a i ono, što ih je bilo, nijesu bili vješti. Bilo je u svemu slijedio stope Bergelića glede odgoja po- je kuća, u kojim su ljudi, žene, djeca i ostali uku­ Ijičkih svećenika glagolaša u spljetskoj dijecezi. Ova ćani od nesvjestice, kašlja i jake groznice morali u su obadvojica držali u kuriji dva pisara, jednoga za isto vrijeme, svi kao snoplje leći u postelju. Bolest je uredovne dopise i naputke klera latinskoga obreda, dugo trajala, potpuno ozdravljenje još dulje, a pošljea drugoga osobitoga za popove obreda staroslaven­ dice su bile: tromavost, slabost u tijelu, koja se je osobito osjećala u zglobovima i dušniku. Nije dakle skoga. Zgodno opaža učeni Milinović, da je kroz naš ni čudo bilo, što su kupke slijedećeg ljeta imale mno­ vijek silno kod Slavena jezikoslovlje napredovalo, te gobrojne posjetnike, a osobito Porretance, koje je još ima mnogo učenjaka, koji su za istraživanje starosla- u XV. vijeku opjevo mantovanski pjesnik i istaknuo venštine neumrlih zasluga stekli, nu glagolica nije ni- njihovo bogatstvo, koje u svm krilu krije Apenin. gda imala manje podupiratelja kao baš devetnaesto­ Jednu ćemo samo kiticu navesti toga darovitoga pje­ snika: ga vijeka. Zlatne riječi! Apenine, oče, što krajeve dijeliš Italije *) Рг. Milinović: Crtice Slav. Lit. str. 114. I oba tjesnaca zračni vrh ti zrije; *) A. K. Matas: Program gimnazija Sinja g. 1872—73. �142 Br. 8. — Serafinski Perivoj — 1910. Premda ti nutrina zlata, gvožgja krije Ipak ova r’jeka ures najljepši je. Porreta leži na podnožju vrhunca, koji dijele bolonjsko polje od pištoljskoga, megju dvijema strana­ ma, nad kojim se u polukrugu uzdižu i Porretu, kao u krilu drže. Prava je milina i uživanje u ljetno do­ ba u ovom kraju. Visoki cerovi, ogromni hrastovi, krošnjati kestenovi, lijepi i plodni vinogradi, razno plodno drveće, gajevi i cvjetne livade, razno cvije­ će, sve to omamljuje i zanosi gledaoca. Porreta le­ ži nad morem 363 metra, a od Bolonje je udaljena 39, a od Firence 66 kilometara. Nedaleko od istoč­ ne strane natapa ju rijeka Reno, koju sa zapadne strane presijeca na dvije strane rijeka Rio Maggiore. Osim ovih krasota ovdje je i željeznička postaja, u koju dolazi željeznica, koja kreće iz doline Arno, te preko Apenina juri i kroz 24 tunela prolazi, pa izbija u ravnicu Po, gdje je lijepa i krasna postaja. Porreta broji oko 1.800 stanovnika. Kuće su dosta solidno gragjene, dosta ih je tako krasnih, da u njih oko pro­ laznika zapire. Glavna je ulica veoma široka, a ni ostale nijesu tijesne. Župna crkva, posvećena sv. Ma­ riji Mandalini, lijepo je obnovljena i ukrašena, svo­ jim pak krasnim položajem na brijegu motri cijelu okolicu. Druga je crkva pod brijegom, prema postaji, sagragjena na čast neoskvrnjenog začeća BI. Djevi­ ce, uz koju oo. kapucini sagradiše sam )stan. Ove kupke, koje u sebi sadržaju dosta soli, klora i sum­ pora, premda su bile poznate starim Rimljanima i Ftruscima, ipak radi barbarskih navala bile su napušćene, a tek u XIV. vijeku stalo se za njih ispiti­ vati. U ovom mjestu bio je stari grad Enoredinu, te je od ovoga i Porreta svoje ime dobila.Predaja kaže, a i svi je povjesničari navode, da su se ove kupke slučajno našle na ovaj način: Nekom seljaku razbolio se vo, te pošto ga nije mogao izliječiti, pustio ga je samu sebi, da hoda po okolici. Živinče je naravnim nagonom stalo piti tu toplu vodu, koja izvire na pod­ nožju gore zvane Roketa (Rocchetta). Ovu narodnu predaju potvrgjuje i to, Što je porretska općina, kad se je ustanovila, u svoj grb stavila sliku, koja pri­ kazuje, kako vo pije toplu vodu. Pjesnik Canevari ovako pjeva o ovim toplicama: Od bučnoga Rena do gorskijeh strana, Gdje se vide dvije gomile kamenja, Ostarjelo june žedno jednog dana Tu se napi vode od okrijepi jenja. Alpinsko podnožje, iz kog ističu ljekovite vode, dijeli se na tri oglavka, nazvana: Sassveardo, Monte della Croce i Rocchetta, ili Monte della Madonna, jer je tu sagragjena krasna crkva na čast nebeskoj kra­ ljici. Putnik, koji dolazi iz Pracchie cestom uzduž ri­ jeke prema željezničkoj postaji, u brzo se približi porretanskom brijegu, iznenada opazi lijepi dragulj - - krasnu crkvu — dorskoga stila, od fino izragjenog kamena, koja se u tili čas gubi putniku s oka, jer mo­ ra proći kroz mračni tunel, iza kojeg je odmah že­ ljeznička postaja. Milovidna ova crkvica, koja toliko zanosi oko gledaoca sojom vanjštinom i lijepim mra­ morom izvana, a iznutra još ljepšom pozlatom, kra­ snim slikama a fresco, osobtio pako divnom slikom nebeske Kraljice, koja je tu postavljena, da čuva oko­ licu i štiti zdravstvene vode, koje tu izviru i u koje bolesnici velike nade polažu i u ljetno ihdobapolaze. Deset je vrela, iz kojih teku tople vode. Sve su bi­ stre i prozirne, a na dodir izgledaju slatke i masne. S istočne strane, niže rijeke Rio 6 je vrela razdijelje­ no na 6 velikih zgrada, koje se zovu: volovi, lav, djevojke, Zorka, Davor i Kraljevo. Četiri su druga vrela na jugoistočnoj strani, po kilometra izvan Porrete, na putu, koji vodi u Toskanu. blizu rijeke Rena. Najznamenitiji izvor nazvan je stara Porreta, koji služi za kupke. S ovim su izvorom tri druga dovedena u lijepoj zgradi, zvanoj Puzzola. Sva četiri su ljekovita za ra­ zne bolesti, a u svoj Italiji boljih kupaka nema. Nije dakle ni čudo, što ih mnogi stranci posjećuju. Od ju­ tra, pa sve do večeri tu se bolesnici liječe na razne načine U donjem se spratu pije voda i uzimaju ku­ pelji, a u gornjem su sobe za udisanje, liječenje očiju, ušiju, grla pomoću cjevčica, stavljenih na bijelom mramoru, iz kojih je tekla voda ili para u raznim stupnjima topline, da se svak po volji ili opstojećoj -nuždi služi, da postigne narušeno zdravlje. Kad se uzme, da su u Porreti to li znamenite toplice, s lije­ pim vrtom, hladovitim i cvijetnim putevima, s njezi.nim inače mrtvim, ali veselim položajem, tada se niie ni čuditi, da su to mjesto nazvali najpriličnijim hramom, koga su moderna znanost i umjetnost uz­ digli na stepen Eskulapiju. II. Otajstva naravi. U mjesecu srpnju te godine, porano izjutra, sku­ pilo se mnoštvo naroda razne dobi i stališa, u dvo­ rani pred kupkom zvanom »Puzzola« kraj vrtla. Svak se tisko oko vrela »Bufera«, da se napije, a okretne poslužiteljice brzo su i okretno svakog po­ služivale. U tolikoj vrevi, mnogi su sjedili na klupa­ ma i stolicama, čekajući red, da se napiju ili okupaju. Neki su se vani šetali ili po šumi ili izvan šume, držeć nad sobom razvijene suncobrane raznih boja. Osobito se je svjetina šetala dvama uzbrditim, pijeskom posutim putevima od željeznih vrata prama zgradi. Jedni su silazili piti vodu, drugi uzilazili, da se u lijepoj crkvici prema mostu pomole BI. Dje- �Iz trnja ružica. vici, ili da slišaju sv. misu. U dvorane za udisanje skupilo se takogjer dosta svjetine. Na licu svake osobe vidio se neki manjak. Ili su bili blijedi, mršavi, lišajivi, sušičavi, zdvojni, jednom rječju svak je nosio na sebi znak pretrpljene bolesti, kojoj se traži potpu­ no ozdravljenje. Bilo je tu: Engleza, Nijemaca i dru­ gih narodnosti, raznih stališa: crkovnjaka, redovni­ ka, opatica, gospogja, gospogjica, staraca, mladića i istrošenih kicoša. Svak se je smjestio po svojoj vo­ lji, gdje je mjesto ugrabio na stolici ili svilenom na­ slonjaču. Jedni su čitali novine ili knjige, drugi se raz­ govarali ili kojom igrom zabavljali. Gospogje su ili plele ili vezle. Svak se je dakle nečim zabavljo, da mu prije vrijeme progje, udihujuć u se zdravstvenu sol. U kupališnoj dvorani, gdje delfini drže izvrnutu školjku, u desnom kutu sjedio je u pokrivenom naslo­ njaču mlad čovjek, crne brade, koja mu je sve lice obuzimala. Rado je govorio, a svjetina otvorenih li­ sta slušala. Bio je to jedan profesor na nekoj gimna­ ziji. Razumijevo se u svašto po malo, a ništa teme­ ljita nije znao. U svojoj nadutosti bio je hvalisavac, brojio se megju učenjake i prodavo rog za svijeću, govoreć svojim slušateljima, da današnja znanost svojim svijetlom razgoni sve tmine, koje vjera i reli­ gija naučaju. Jednoga jutra, sjedio je blizu njega fra­ tar, ozbiljna lica, blaga pogleda, dugačke sijede bra­ de, čitajući sabrano neku staru latinsku knjigu. Mno­ gi njegovi znanci, pozdravljali ga i nazivali ocem Geminjem. Drzoviti doktorić umislio si je, da će lako s tim fratrom šale zbijati, te se sam, a i drugi smijati. Stao taj nadriučenjak govoriti o elektrici, o njezinoj uporabi i o novim pokušajima i našašćima. Ovim je htjeo fratra bocnuti i počeo je čitave bezobrazne izreke, ili bolje rekuć psovke rigati, tako da bi i kamen svoju ruku podigo, kad bi ju imo. Do­ bri sluga Božji činio se, kao da ništa ne čuje. Istom, kad je nadriučenjak neslanu porugu izbacio, okrenuvši se redovniku i porugljivo ga gledajuć zapito: Zar nije istina, oče, da je današnja znanost izmamila sve tajne u prirode, i da nije potreba od objavljenih istina? Vi fratri i svećenici ne usugjujujete se to reći, premda i sami to u sebi osjećate. — Znate li Vi, g. profesore, što ja osjećam, a ne smijem Vam reći? odvrati redovnik motreć ga nepomično. — Govorite, govorite slobodno, — odvrati dok­ torić porugljivim smijehom na licu. — Vi se dakle ne ćete uvrijediti? Ni najmanje. Ja? Mene istina ne može uvrije­ diti, ta ja ljubim istinu. Kad je tako, počujte istinu. Sam vidim i osje­ ćam, te se ne mogu dosta načuditi ili Vašim bedastim pojmovima ili Vašem držanju, kojim ih izričete. 143 Sad je nastao žamor u svjetini. Svi su uzdah­ nuli: Oh! Oh!, a doktorić pocrvenio i stao vikati: Oče, to nije franjevačka ljubav. — Ako nije franjevačka ljubav, jest kršćanska istina, za koju ste me molili, da Vam ju rečem. Je li Vam dosta? — A dokazi? odvrati Ijutito doktorić. — Dokazi? Dobro, nek nam bude predmetom elektrika, iz čijih osobitih učinaka htjeli ste izvesti opći zaključak, da je znanost sve tajne prirode iscr­ pila. Kad bi to i bilo, kako i Vi sami vidite, što tvr­ dite, ipak se zaključak po strogim pravilima logike ne može izvesti. Istina je naprotiv uza sve što je elektrika pro­ izvela, da ona ipak ostaje najsakrivenija tajna, koju priroda ima. Nego, recite mi Vi g. profesore, što je to elektrika? — Mene pitate? Ta to i djeca u osnovnoj školi znaju, da je ona nevidljiva tekućina, neopipna, bestežna, bezokusna, svuda po svemiru proširena, i da toliku brzinu i silnu moć ima, da nadmašuje svaku silu misli. — Dobro je! Ali tim ste vi meni rekli, što nije elektrika, a ne šta je ona. Ne vidi se, ne vaga se, ne pipa se, ne miriši; svuda se rasprostire, silnom i čud­ novatom brzinom djeluje. Dobro je! Odgovorite mi na ova moja dva pitanja: Kakva je ta tekućina, ili bolje rekuć, kakva joj je narav — i zašto tko dje­ luje? — Oh dobri i prosti oče! Znanost ne gubi vre­ mena na uzvišene stvari. Narav stvari, i uzrok dje­ lovanja njihovih zakona, to su ništarije, koje ona pre­ pušta filozofima. Naša je znanost pozitivna; ona sa­ mo opaža, proučaje čine, kakvi su; uzima ih u ruku, i s računom u ruci i mehanikom uživa korist u ži­ votu. — A Vi to nazivate znanost? — Nego, kako drukčije, da ju nazovem? — Ma, moj gospodine, znanost je uvijek bila: znati po uzroku, znati ne samo učinke, nego pozna­ vati i uzroke, koji ih tvore; pa ne samo to, da treba te uzroke upoznati u općoj neodregjenosti, nego njihovu osobitu narav. Kad ja dakle ne poznam, što su ti uz­ roci, koji im je uzrok djelovanja kao takvog, a ne drukčijeg, kakvo je moje znanje? To je isto, g. profe­ sore, kao i tesar, koji zna na sto načina nešto iz drveta načiniti, ili kovač iz željeza skovati. Morate da­ kle g. profesore priznati, da su i dandanas tajne zna­ nosti prikrivene i nepronašaste; a što se odnosi na eiektriku i na njezin Čudnovati način djelovanja; kako je i zašto je neizmjerno raširena; kako prekoračuje granice vremena i prostora, te u jednom hipu preko 80.000 milja preleti, tako da prije nego li ove riječi, koje možda ni tri rige ne iznose, izgovorimo, da ona �144 Вг. 8. — Serafinski Perivoj. — 1910. tri put svijet obaći može. Ovdje Vam leži čvor tajinstvenosti, koja još nije isčeznula, nego ista je zna­ nost onaka, od kada svijet svijetom: nepoznato, ne­ poznato, kao što je nepoznato počelo bilinskg života, života kolanja krvi u žilama. Polag svega ovoga, Vi me pozivate, da Vam tu Vašu nespretnost dokazujem. Kolikogod se mi ponosili napretkom današnje znanosti, živimo ipak u otajnosti i u nama, izvan nas, nad nama, pod nama, kao što živimo u zraku, koji nas podržaje. Učenjak čovjek ne govori kao Vi, go­ spodine, nego uvijek opetuje prosvjed onog starin­ skog učenjaka, koji je govorio: »To ja jedino znam, da ništa ne znam«. Cim čovjek više zna, tim više uvigja, da malo zna. Znate li, koji je jasan dokaz ne­ znanja? Biti okružen tajinstvenostima, a ne pripoznati ili za tajinstvenosti. ih . Ruku na usta! Na ove riječi o. Germanjana, nastade živo po­ hvalno odobravanje megja slušateljima, a neko oso­ bito poniženje g. profesora, koji nastojaše to prepri­ ječiti, rekavši: Mi se nijesmo dobrj razumjeli. Ja sam litjeo reći, da je znanost pronašla ne samo prije po­ znate sile naravi, nego još viša ona danas tumači sve pojave zvijezda, zraka i zemlje sa indukcijom i hipotezom, koje svuda razgranjuju svijetlo. — Polako gospodine! odvrati pripravni redov­ nik, kad bi i dozvoljeli znanosu', da to učini, ipak ona ne bi mogla sve pojave protumačiti; neki bi ba­ rem ostali, koji bi se morali protumačiti, a tada bi ipak otajstvo ostalo. Sile, koje su u današnje doba pronašaste, kao na pr. elektrika, para itd., većinom su plod slučaja, a ne znanosti. Pokraj svega toga ipak je bitnost i krjepost ovih sila ostala tajnom kao i pri­ je. Nagagjanja, oko kojih se mnogi danas kupe, ne dokazuju pravu znanost, nego pravo neznanje. Zna­ nost kao takova ne dozvoljava nagagjanja, nego ona hoće stavku. Poluznanje i neznanje ragjaju nagagjanje ili, bolje rekuć, ragjaju dvojbu, vjerojatnost, mo­ gućnost i ništa više. Vaš preduzeti dokaz ne obara, nego dapače potvrgjuje otajstva naravi, koja uspr­ kos obretima i znanosti, ostaju nedokučiva i umu i oku ljudskom; nedokučivi su razumu malne kao i članak, da je jedan Bog u tri osobe. Želite li g. pro­ fesore, da Vam koji dokaz navedem? —Drage volje. Navedite ga samo, odvrati tihim glasom g. profesor. —Vidite li ovu staru knjigu, koja mi je u ruci? — Vidim. — Ovo je knjiga nad knjigama: sv. Pismo. U ovoj se knjizi nalazi istraživanje fizike, vremena, zvjezdoznanstva, koje je učinjeno nazad 4.000 go­ dina. Znate li od koga? Od Boga. Znate li komu? Jobu, za koga se drži, da je suvremenik Mojsijev. — Stara stvar. — Da, ali uvijek nova. Na sve upite, koje je Bog iz oblaka stavljo Jobu, ovaj je na njih odgovaro, kao što i današnja znanost odgovara, premda se hvali svojim iznašašćima i ponosom: »Ništa ne znam, za me je to sve otajstvo«. A sad poslušajte g. profesore, neke upite: Kako je nasto ovaj krug zemaljski? Ka­ ko je nastalo more sa svojom velikom dubljinom? i obalama? Gdje je porana snijega? Gdje se tuča proizvagja? Odakle led? Kako kiša postaje i pada? Kako i kojim putem zvuk groma leti? Kojim se pu­ tem rasprostire svjetlost i širi toplina po zemlji? Ka­ ko to biva, da sunce u najkraćem vremenu preva­ ljuje 38.000.000 milja,, te svoje zrake baca i svoju to­ plinu saopćuje? Kako to, da zvijezde slijede svoj red, koga motrimo? Na ove i druge upite, šta je odgovo­ rio mudri Idumejac? »Gospodine, ne mogu odgo­ vori ti^s ta vi ja m ti ruku na usta«, a to je značilo: »U svom nijemom začugjenju priznajem svoje neznanje«. Na ovakove upite i dandanas, iza 4000 godina sva znanost mudraca ne daje drukčijeg odgovora — izu­ zevši neke nadrimudrace i hvalisavce — nego što je ovaj: »Ruku na usta! Otajstvo! Otajstvo! Otajstvo!« A recH.e mi, jeste li mislili, da se mi sluge Božje prepadosmo, kad čusmo, da ima sanjara, koji misle, da su otkrili tajne naravi i istrgli ih od Boga? Zar će cvrčanje cvrčaka oboriti jaki toranj? Silni plesakiodobravanje nastade u dvorani, kad je otac redovnik izgovorio ove posljednje riječi. Sreća je bila po g. profesora, što su se baš u času toga odobravanja vra­ ta dvorane otvorila, da čisti zrak unigje, te se je ti­ ho, tiho uklonio, tako da ga njegovi slušatelji ni opa­ zili nijesu, jer su čestitali redovniku, stiskajući mu ruku i megjusobno govoreć: »Našo je prijatelj kruh za svojih zubi. Evo fratra, koji zna, šta činiti mora«. IV. Trnje u srcu. Prema dvorani, u kojoj je sjedio otac Geminjan, bila je druga dvorana, koja u sredini ima prostrano kupatilo, nad kojim stoji Merkur sa štapom u ruci, izgledajuć kao da će na krilima poletjeti. Otac re­ dovnik pošo u dvoranu, sjeo je u kraj, a u isti mu se čas približio mladić, lijepa, ali blijeda i žalosna pogleda, te je sjeo kraj redovnika, rekavši mu: Tako valja, oče! Ja Vam čestitam, da ste onako lijepo po­ nizili onu nadutu glavu, punu vjetra. Tako i treba či­ niti s onakovim brbljavcima. Nemam časti poznavati Vas, ali kad sam čuo vaše učeno i mudro razlaganje, osjetio sam prama Vama neku povjerljivost. Vi ste muž, koji može mnogo dobra učiniti. Kad bi ste samo �iz trnja ružica. i pomisliti mogli, koliko sam trpio, a i sad još trpim. — To opažam i na Vašem licu, da ste bolesni. Kakvo Vas, — za ljubav — zlo tišti? Možda je pošljedica influencije, kao i u mene. — Ima i toga, jer imam bol u dušniku, ali to je manje zlo, nego što je trnje zabo­ deno u moje srce. Liječenjem pomoću sumpornih kupaka, ozdravit ću; ali za drugu bolest trebam utješljivih i razboritih riječi, koje mi jedino pomoći mogu. — Bilo bi mi veoma drago, kad bih Vam pomoći mogo, a tim više u koliko vidim Vi ste mladić iz gospod­ ske obitelji. Kakvo Vas trnje bode? Ljudsko je srce podvrženo ubodima raznih vrsta. — Kad eto sami govorimo tihim glasom, a niko nas ne čuje, kazat ću Vam, da se radi o velikoj žrtvi, koju mi je nužda na­ nijela, a ja se ne mogu da odlučim, tu žrtvu učiniti. Vjerujte mi, oče, da se u srcu grizem dan i noć, i bojim se, da mi se mozak ne prevrne, te poludim. — Oh, za ljubav odbacite taj strah od sebe! — Šta ćete? Bode me u dnu duše tako, da kad samo pomi slim, kolebam i dvojim o svojoj vjeri, kao da sam rnegju protestantima rogjen, koji ne mogu imati po­ vod ovakovoj boli, kao što je moja. — To je krivovjerstvo! — Kakovo krivovjerstvo? — Zar Vi ne znate, da je vjera najveći neprocjenjivi dar, koga Bog može učiniti čovjeku? — To ne niječem. Kad čujete moju nevolju, onda me okrivite, i ako Vam može u dušu stati, nemojte me sažaliti. — Čujmo, odvrati redovnik. Mladić, koji je o svojoj nevolji go­ vorio, zvao se je Romul, bilo mu je oko 25 godina iz odlične i ugledne obitelji; oca nije imo, nego maj­ ku, koja ga je gledala i čuvala, kao zjenicu oka svo­ ga, i sve žrtvovala, da joj se sin naobrazi i dobar ktolik bude. Plod majčina nastojanja bio je taj, da je Romul položio ispite* proglašen doktorom prava, a kašnje pristupio i u odvjetničku službu. Bio je vrlo darovit, domišljat i osjetljiv. Uza sve to resilo ga čedno vladanje i prirodna dobrota, skopčana s ljepo­ tom lica. Nije mu bilo nužde biti odvjetnik, jer je imo lijep imetak, a uz to je bio jedinak u majke, ko­ ja je željela, da se posveti kojemu zvanju i što bo­ lje utvrdi svoj položaj, nije ni mislila na njegovu že­ nidbu, nego tekar iza tri godine, kad je ispala pri­ goda, da mu nagje djevojku, buduću družicu života, sličnu mu u svemu, u koju se je Romul svim srcem zaljubio. Bila je to plemenita djevojka, imenom Marina, prava slika i prilika Romulova. Stanovala je u dru­ gom bližem gradu, a Romul ju je, ne iz umišljenosti ili sklonosti, nego iz dobro promišljenih razloga, odabro, a ti su bili njezine krjeposti i dobrota, a ne ljepota i dražest. Njezini roditelji nijesu pristajali na zaruke, dok ne navrši dvadesetu godinu, a i sama je djevojka pi­ sala Romulu, da ne treba nagliti. Kroz ovo se vrijeme momak i djevojka od vremena do vremena sastajali, 145 dopisivali, darove davali, kao što je običaj megju zaručenim, premda to još nijesu bili. Sve je ovo bilo pod strogim nadzorom roditelja, osobito djevojčine majke, koja je svaki njezin korak i mig budnim okom pratila. Jedno za drugo bilo kao stvoreno i megjusobno čuvstvovalo; osobito Romul, koji je i u svom pismu to čustvo živo opisivo i uvijek naglasivo, te je i sama djevojčina majka, koja se je u pjesništvo razumijevala, običavala reći, da su Romulova pisma idilična pjesma u prozi. Romul ie ocu Geminjanu is­ kreno ispripovjedio, kako je živo ljubio djevojku, radi njezinih krjeposti i da mu je ona tu ljubav uz­ vraćala, te se držali, ko da su jedno srce i jedna duša. Iza ovoga nastavi Romul dalje pripovijedati: - S obe je strane bilo ugovoreno, a djevojčini rodi­ telji više nego zakletvom uvjeravali, da ćemo se na prošli Božić zaručiti i jedno drugom prsten dati, a na proljeće, iza Uskrsa vjenčati. Stvar je bila gotova i uregjena, te sam počeo sve nužno nabavljati u kuću; jer je i moja mama htjela. U mjesecu rujnu, prije Božića piso sam joj pismo, kao obično, a ona mi na moje veliko začugjenje nije odgovorila. Piso sam ponovno — jer sam bio zapriječen, da ju osobno pohodim — i u pismu slatko jado, što mi nije odgo­ vorila. Ni na drugo pismo nijesam dobio odgovora. Megjutim jedne večeri, mjeseca listopada nenadano dogje njezina majka k mojoj u zaselak. Ja sam bio u gradu. Povrativ se kući, opazio sam ih obadvije, ka­ ko se zapužareno razgovaraju. Oh! Bože moj, po'mislio sam u sebi, šta se je to nova dogodilo? Ka­ kva li je to sad nesreća? Rekav ovo, same mi suze iz očaja poteku. Opaziv ovo o. Geminjan prekinu ga, rekav mu: — Umirite se; za sad je dosta. Predvigjam, da bi iz daljeg pripovijedanja još veća žalost nastala. Možda ju je dragi Bog k sebi uzeo? — Ah! oče, velik je to plijen, velik, odvrati mladić sustežuć se od jecanja i taruć si suze svilenim rupcem, dozvo­ lite mi, da Vam sve kažem. Čim sam stupio u sobu, majka me je sažalnim okom pogledala tako, da mi je krv stala. Nesugjena mi je punica, sva ganuta, re­ kla: »Dušo moja, Romule, došla sam, da Vam po­ vratim sva pisma i darove. Bog, gospodar svega, htjeo je za se uzeti moju kćerku«. — »Ta zar je umrla?« upita je, kao da je sav sulud bio. Rekav ovo Romul, stao mu je glas u grlu, a otac Geminjan, vidjevši, da će nastati plač i uzbugjenje, zamoli ga, da prekine dalnje pripovijedanje, nego пек nastavi, kad izagju iz dvorane, zamolivši ga, da ga prati do samostana. V. Čovjek snuje, a Bog odregjuje. Čim su istupili iz dvorane za udihavanje, na ši­ roku cestu, koja od Puzzole vodi prema željeznič­ koj postaji, a odavle prema samostanu, — »Sad smo �146 Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1910. slobodni«, reče redovnik mladiću, »možemo se slo­ bodno razgovarati. Je li dakle Marina umrla?« — »Za me i za moju ljubav umrla je već od mjeseca rujna, a inače je živa«. — »Šta znači ta zagonetka?« Sad je mladić stao pripovijedati svoj žalosni slučaj, koji se je ovako dogodio: Početkom mjeseca rujna, neka prijateljica Marinina, morala se je naskoro vjenčati, a da se što bolje za novo zvanje pripravi, odlučila je učiniti duhovne vježbe, u zavodu časnih sestara, ali jer u ovo vrijeme mnoge djevojke običa­ vaju činiti duhovne vježbe, za to je ta buduća udadbenica pozvala i Marinu, da i ona s njom čini du­ hovne vježbe. Kako je Marina bila dobra i pobož­ na, privolom svojih roditelja rado se odazvala pozi­ vu svoje prijateljice, da se i ona pripravi za novo zvanje, kao i njezina prijateljica. Za vrijeme duhov­ nih vježba i promatranja vječnih istina, osjetila je Marina neko duševno rasvijetljenje i promjenu u srću tako, da je odlučila prekinuti svaki odnošaj sa svijetom i posve se Bogu posvetiti u zavodu, u kojem je bila. Ona se je tako uvjerila, da ima poziv od Boga za redovničko zvanje, da je ’Cdn.ah pisala roditeljima i molila ih, da ju ne zovu iz zavoda i da joj ne priječe odazvati se pozivu Požjemu. Roditelji, čim su primili pismo, odmah su se požurili do nje, da se osobno uvjere o njezinom duševnom ženju. Iz prva su nastojali, ne bi li ju lijepim nači­ nom sklonuli, da odustane od svoje namjere, zatim joj se opirali, vikali, ružili i govorili joj, da je suludo i zaneseno njezino zvanje. Usprkos svih razloga, ukora, prijetnja i suza, nije im uspjelo odvratiti ju od njezine odluke. Nabacivali su joj dapače i njezinu ljubav prema Romulu i vez, koji ju s njim veže, a ona je na to odgovorila, da nigda svoju ljubav prema Ro­ mulu nije ozbiljno izjavila, da je dvojila o novom sta­ nju, u koje ju je sam Bog pozvo, da je uvijek s njim (Romulom) bila slobodna, neobvezana; ali sada, kad ju Bog zove, da je riješena tih spona, koje ju s njim vežu. Još je i to nadodala mjaci, da ne trpi, da joj Romul više piše, nego dapače, da joj i ona pisma, ko­ ja mu je pisala s darovima povrati, a da će i ona isto tako njemu učiniti, i da mu reče, da ona njemu ne pretpostavlja angjela, niti čovjeka, nego kralja angje!5 i ljudi. Ujedno je izjavila, da ga u svojim mo­ itv am a nigda zaboraviti ne će. Zatim je zaključila: Ti ćeš mu, draga majko, od moje strane reći, da ako se ne možemo, kao zaručeni ljubiti na ovom svijetu, da ćemo se, kao brat i sestra ljubiti u srcu oca, koji je na nebesima, i u majci lijepe ljubavi — BI. Dj. Mariji. (Nastavit će se.) Anketa grkoistočnjaka glede sjedmjenja crka­ va. — Carigradski je grkoistočni patrijarha Joahim III. prema zaključku svoga sinoda od 12. srpnia godine 1902. pošlo na sve grkoistočne patri­ jarhe okružnicu, u kojoj ih je upito za mnijenje o sje­ dinjenju grkoistočne crkve sa zapadnom Crkvom te s protestantima, starokatolicima i anglikancima i o reformi julijanskoga kalendara. Kako sarajevski »Istočnik« po »Cerk. Vjedom.« javlja, odgovori su u Carigrad već stigli i obljelodanjeni. Polag ovih odgo­ vora jeruzalemski je patrijarha uvjeren, da s katoli­ cima ne može biti govora o jedinstvu, dok katolički misijonari goje prozelitizam, koga »smatraju sionski arhijereji kamenom spocitanja za sjedinjenje«; sa starokatolicima stvar ide lakše, »jer stoje na se­ dam vaseljenskih sabora. »0 protestantima pak ka­ da je riječ o uniji, dolaze u obzir samo anglikanci«. Za sjedinjenje sa spomenutim drži, da bi trebalo os­ novati u Carigradu povjerenstvo, koga bi vodila lo­ zinka sv. Augustina: »In necessariis unitas, in dubiis libertas, in omnibus charitas«. Ta lozinka i op­ širno protumačenje dogmata, čini mu se, sjedinilo bi grkoistočnu crkvu s anglikancima i starokatolicima. I u reformi kalendara jeruzalemskoga patrijarhu smeta prozelitizam katolika i protestanata. Grčki je metropolit Teoklit izjavio, da nije vri­ jeme za rad o sjedinjenju, da je sjedinjenje višekrat pokušano, nu vazda je urodilo još većom neslogom. Još je mučnije sjedinjenje sa starokatolicima, koji se po mnijenju bogoslova razilaze ne samo od istoč­ ne crkve, nego i megju se. Što se tiče reforme kalen­ dara, to bi se, veli Teoklit, moglo provesti, kada se ne bi na stoku smutio narod, koji ne zna razliko­ vati dogmata i liturgijskih pitanja. Arhijereji su rumunjske crkve mnijenja, da se unija »može samo u krilu pravoslavne crkve izve­ sti«, jer »pravoslavna crkva zna samo za pra­ voslavne dogmate«. I kalendarna im je reforma suvišna, jer, kada je valjo do sada, može valjati i od sada i to tim više, što »po mišljenju izvjesnih uče­ njaka ništa nije lošiji od novoga kalendara«. Srpski je arhipastir za sjedinjenje osobito sa starokatolicima i anglikancima pripravan, nu pod po­ godbom, »da oni sve dogmate pravoslavne u suštini njihovoj, nepovrijegjeno prime«. Liturgiju tolerira, a �Listak. reformu kalendara dopušća, ali pod uslovom, da se izvede u duhu pravoslavne crkve, osobito obzirom na pomične svetkovine. Crnogorski metropolit Mitrofan savjetuje, da se ide starokatolicima i anglikancima u sjedinjenju u susret, »dočim se Latina i protestanata i drugih, koji su pravoslavlju dosta štete nanijeli, valja čuvati«. U reformi se kalendara boji, da se narod ne sablazni, s toga savjetuje, da se narod na to pripravi. I ruski je sinod uvjerenja, da je sjedinjenje s rimskom crkvom »zasada nemoguće«, jer im za­ padnjaci otimlju ovce. Starokatolicima i anglikan­ cima idu u susret, nu od njih traže, da prihvate pra­ voslavne dogmate. Na reformu kalendara sinod ne pristaje. Ovi su odgovori predstavnika grkoistočne cr­ kve najbolji termometar s jedne strane njezine tež­ nje za ostvarenje Hristovih želja, da bude jedan pa­ stir i jedno stado; a s druge strane mržnje na pravu Hristovu Zaručnicu i to jedino s toga, što ona najsavjesnije vrši Hristovu naredbu: »Idući, učite sve na­ rode, krsteći ih ...« O. M. K ozinovlć: P o lifo n ij a u k a t o lič k o j Crkvi. Pod polifonijom, lijepo veli Zjalić — Sv. Cecilija g. I. br. 1. — razu­ mijeva se takova vrst skladbe, gje pojedini glasovi imadu samostalne melodije, ali se ipak udružuju u harmonijsko jedinstvo. Ona se razlikuje od homofonije, u kojoj glavni glas izvodi melodiju, a ostali glasovi samo harmonijski prate. Polifornija se je u katoličkoj Crkvi počela razvijati nekako u IX. vijeku. Prvi tragovi, koji se pokazaše jesu „ o r g a n u m“ izumljen od Hukbalda, Benediktinca (f 930.); zatim „ g y m e l “ (cantus gemeIlus=dvopjev); treći je troglasni , , f a u x b o u r d o n “, koji se razvio iz gymela; četvrti je dvoglasni ,,di s c a n t u s “, koji je niko u XIV. vijeku u Francus­ koj, a dijeli se u prosti i kićeni discantus. Počam od XIV. vijeka porodi se veće zanimanje za višeglasno pjevanje. Osnovaše se po raznim mjestima Škole, u kojim se na osobiti način gojila crkvena glazba. Ove škole najviše doprinesoše, da se je poli­ fonija u XVI. vijeku na najviši stepen popela. 1. Taka jedna škola bila je kod N i z o z e m a c a u kojoj se istakoše Okeghem, J. Hobracht, Josquin de Pres, no od svih najslavniji je Orlandus Lassus (Orlando di Lasso + 1594.). koji sastavi do 2000 kompo­ zicija. To je bila izvanredna pojava. Slavi njegova imena potpuno odgovara ona: H ic e s t i 11 e L as­ su s, l a s s u m qui r e c r e a t o rb em ". U ovoj se školi vrlo slabo marilo za tekst, on je ovisio o volji, a glavna je bila glazba. 2. Druga je r i ms k a š kol a , koja u neku ruku vuče svoj korjen od g. 330. No pravi njezin razvoj 147 počimlje iza sužanjstva avinjonskoga od 1378. Oko procvata njezina u velike su se trudili Konstancije Fešta, G. Annimmuccia, koji stavi temelj novoj glaz­ benoj vrsti o r a t o r i j u . Nagovorom sv. F. Nerija iz­ radi on svoj oratorij „Laudi spirituali." Oratorij nasta povodom sv. F. Nerija, koji se staro, da u njegovu oratoriju (bogomolji) u vrijeme korizme glazbenici pri­ kazuju razne biblijske dogagjaje, odatle ta glazba po mjestu (oratoriju) dobi ime o r a t o r i j . Najslavniji iz ove škole izagje I v a n P e t a r A l o j z i j e P r e n e s t i n a c (Palestrina), koji je za Julija III. ravno papinskom kapelom. Uglazbio je silu crkvenih stvari, kao misa, moteta, oratorija, a najgla­ sovitije mu je djelo I m p r o p e r i a . U svojim djelima upotrijebio sve vrste kontrapunktike, koja se u njima po­ kazuje poput kakvog zlatnog veza. Njemu se ima pripisati, što još i dandanas u Crkvi stoluje polifornija. Naime za njegova vremena pojavi se u Florenci glazbena drama, o p e r a svjetskog duha i uvuče u Crkvu, te poče izgoniti pravi crkveni pjev. Oci tridentinskog sabora, koji još trajaše, silno ogorčeni da doskoče toj zloporabi, odlučiše polifoniju sasvim ukinuti i već izdaše dekret. No Palestrina svojim skladbama a oso­ bito s „Missa Papae Marcelli" izradi, da se je dekret opozvo, a polifoniji opet crkvena vrata otvorila. Umro je u Rimu a pokopan u Vatikanu. Na grobu se nalazi krratak ali jezgrovit natpis: J oa nes P e t r u s Al oys i us P r a e n e s t i n u s „ Mu s i c a e P r i n c e p s . “ Stil, kojim je piso, prozva se po njem „ P a l e s t r i n i n š t i l . “ Znameniti su takogjer Feliks Anerio, G. F. Anerio i dr. 3. Treća je v e n e c i j s k a š k o l a . Ona se je zanimala većinom novotarijama, kao što joj je i lozinka glasila: drži se novog, a kani starog! Nju utemelji AdrijanWilIaret, Nizozemac. Ona se odlikuje glazbotvorinama za dva i više horova. Oko njena procvata poporadiše vrsni umjetnici kao Cyprian de Rore, Franje­ vac Zarlino, koji stavi temelj harmoničnoj muzici; Franjevac fra Costanzo Porta. Najbolje ju pridigoše dvojica Gabrijela, Andrija i Giovanni. Ovaj potonji sklado je komade za 6—16 glasova, zatim za 3—23 instrumenta. 4. Četvrta je n a p u l j s k a š k o l a . U njoj je glavnu ulogu igrala svjetska glazba. Oko njena pro­ cvata u velike su se trudili Scarlatti, Durante, Pergolesi i dr. Pomenute škole uprav su se takmile, koja će prven­ stvo oteti. Na sav mah gojile su crkvenu glazbu i po­ svećivale joj mnogo pažnje. Ali taj plam i taj žar ne potraja dugo, iščeznu vrlo brzo, a stvar krenu na gore. Čim Palestrina i njegovi savremenici legoše na počinak i njihova djela odoše u zaborav. Nekoć bilo, sad se �148 Br. 8. — Serafinski Perivoj. — l^lO. spominjalo. U Crkvu se uvuče svjetska glazba, te stade gospodariti pokazav crkv. glazbi vrata. Svetinje se stale profanirati, a pjevanje ni sličilo nije pjevanju, već je bilo natezanje. Neki ju htjedoše protjerati iz Crkve, ali uzalud. Eto se nadogjoše glazbeni velikani Haydu Mosart, Beethoven i dr. pa ipak nisu bili kadri uspo­ staviti pravi crkveni polifoni pjev, jer se ni sami ne mogahu sasvim oteti toj pošasti, koja ih je zahvatila. Što je koji dan izmico, to je i crkvena polifona glazba sve na gore išla. Istom nekako oko g. 1830. obasja i nju sunce i poče se pridizati iz svog mrtvila, u koje ju neprijatelji baciše 'još davno. — Prvi koji se dadoše na reformaciju polifonije bili su Nijemci, kao: Ett? Aiblinger, zatim Proske, koji sakupi čitavu knjižnicu starih muzikaln-h spisa, da na temelju njih uspostavi opet klasičnu polifoniju. Iza Proskea nađogje živa vatra Franjo K. Witt. On osnova dva glazbena lista, da njima promiče interese crkvene glazbe; ustanovi „društvo sv. Cecilije," kojemu jedina svrha gojiti sve vrste crkvene glazbe koli vokalne, toli instrumentalne. Stopama Wittovim pogjoše ostali Nijemci kao Haberl, Haller, Piel, Ebner, Wiltberger i dr. U Nijemce se ugledaše osta’i narodi kao Česi, Moravci, Francuzi, Talijani, Englezi, te i oni počeše raditi oko reformacije crkv. glazb. u svojim ".emljama. Od današnjih polifonista najglasovitiji su Franjevac Ha r t ma n n , Nijemac i P e r o s i Talijan, koji se proslaviše sa svojim oratorijima. Pa i mi Hrvati od naravi skloni na pjevanje u tom ne zaostasmo. I kod nas se uvijek posvećivalo paž­ nje crkvenoj glazbi a osobito u zadnje vrijeme, kad stekosmo glazbeno „Cecilijino društvo" s vlastitim glasi­ lom za promicanje crkv. glazbe u našim' krajevima. VJESNIK. Osamdeseti rogjendan našega Cara i Kralja. Na 18. kolovoza o. g. opet će naša monarhija slaviti ri­ jetko slavlje. Sijedi vladar mira, naš premilostivi Car i Kralj Franjo Josip I. slavi taj dan svoj osamdeseti rogjendan. Sve će se crkve rečenoga dana po čita­ voj prostranoj hapsburškoj monarhiji opet puniti po­ božnim narodom — ali punit će se neobično, jerbo je i slavlje hapsburškoga doma neobično. Milijune će usana tada šaputati Svemogućemo i Sveznajućemu hvalu, što je dopustio, da Nj. Veličanstvo sretno do­ živi i ovaj rijetki jubielj. Rijetkome se ovome slavlju pridružuje i »Seraf. Perivoj« — pridružuje mu se po­ put vatre vrućom željom, da Bog živi, da Bog čuva Cara našeg i naš dom! Drugi sastanak bosansko-hercegovačkih hrvatsko-katoličkih gjaka obdržavo se je ove godine na 27. i 28. srpnja u Sarajevu. Tu se je pretreslo važnih stvari i osnovalo krasnih planova, koje mladež mi­ sli na dobro Crkve i katoličke Hrvatske realizovati. Na satsanku se je opazila i nužda centralizacije gjaštva, u koju je svrhu ustanovljeno akademsko-prosvjetno društvo »Martić«. Na koncu je sastanka gjaštvo priredilo u »Društvenome domu« svečani komers, gdje je opet palo krasnih nazdravica. Posveta crkve sv. Kristine. Ubavi Doboj doživio je 24. srpnja slavlje, kakovo se ne pamti. Presvj. bi­ skup dr. Sarić taj je dan posvetio velebnu crkvu, ko­ ja se je uz trud njezina župnika vel. gosp. Petra Ajvazovića i odbora ad hoc podigla i zamijenila onu trošnu vojničku baraku, u kojoj su se prije župničke službe vršile. Slavlju su prisustvovale obližnje župe: Radunice, SivŠa, Žabljak, Foča i Derventa. Franjevci u bosanskome saboru. Pri prvome zasjedanju bosanskoga i hercegovačkoga sabora palo je u prilog Franjevaca krasnih riječi. Pošto na praz­ nicima nemamo stenografskoga zapisnika, to ćemo u narednom broju sve, što se na iste odnosi, vjerno i nepristrano donijeti. Svečani »requiem« za Leona XIII. Iz Rima nam pišu, da je 20. srpnja prigodom sedamgodišnjice smr­ ti velikoga pape Leona XIII. bila u sikstinskoj kapeli svečana misa za pokojnog Leona XIII. Misi je prisustvovo Papa Pijo X., neki kardinali, bavarski, bel­ gijski, čilski, monakovski, te austro-ugarski, špa­ njolski i portugalski zastupnici. Progon Židova iz Bukovine. Prošlih je dana černovička policija protjerala mnoge Židove iz Černovica, a megju ovim i posjednika putničkoga biroa Jlobusa« Pinkasa Kapellera, koji je bio ruski poda­ nik. On je još prije protjeran iz Galicije, te se je u Černovicama nastanio, gdje je mnoge seljake izvaro. Za njega su se zauzeli mnogi židovski i socijal­ demokratski zastupnici, te »izraelitska unija«, ali badva. Manifestacija njemačkih katolika. U gradu sv. Ulrika u Augsburgu, čine se velike pripreme za 57. opći sastanak njemačkih katolika, koji će se tuj obdržavati od 21. do 25. kolovoza. Odbor je u tu svr­ hu već razaslo pozive, kojim apostrofira današnju borbu, koja se vodi izmegju pristaša Hristovih i Antihristovih, izmegju pristaša oltara i prijestolja, te njihovih protivnika. Najnoviji »Motu proprio«. Sv. Otac Pijo X. izdo je opet jedno »Motu proprio«, kojim reformira rimski kler obzirom na svećenički duh, znanstveni studij, materijalno stanje i obranu. U tu je svrhu Pijo X. dokino i društvo »sv. Pavla«, koje opstoji još od g. �Listak. 149 1797., nu odmah će ga prema novoj svrsi uskrisiti. gradili izmegju god. 1174.—1350. Bonannus Pizan­ Ova će reforma, koja je skroz suvremena, biti uzor^ ski i Vilim Innsbruški. On je visok 54.5 m. Sada to za reformariranje i ostaloga klera. glasovito remek-djelo hoće da se sruši. Cim su se o tome prosuli glasovi, izletila je komisija na lice mje­ »Kulturne slike iz Koreje«. P. Bonifacij Sauer, sta, te zabranila zvoniti s tri velika zvona, a dozvo­ prior njemačkih benediktanaca u Soeul-u u Koreji o- lila zvonjavu samo s druga dva mala zvona. Ako se tisnuo je 23. srpnja u podlistku nedjeljnoga izdanja ovaj toranj sruši, to će Italija pretrpjeti isto toliku »Reichsposta« raspravu pod imenom »K u 11 u r b i 1- štetu* koliku je nedavno pretrpjela pri srušenju mle­ d e r a u (s K o r e a«, iz koje saznajemo, da u Koreji tačkoga tornja. poslije portsumutskoga mira i japansko-koreanske konvencije god. 1907. katolička Crkva uživa veliku slobodu. Prije god. 1907. katolička je Crkva u Koreji KNJIŽEVNA SMOTRA. bila toliko progonjena, da danas gotovo nema starije katoličke obitelji, koja se ne bi dičila svojim mučeni­ O. F ranjo Slavić, V isovac: The Catholic Encyclopaedia an international work kom. Nu suprot današnjoj slobodi katolička Crkva u Koreji slabo napreduje. Monogo je tome krivo sje- of reference. With over 2000 Illustrations and Maps. romaštvo i amerikanski sektirci, koji se tuj šire i o- (Robert Appleton Сотрапу, 39 West 38 th Street tvaraju škole, koje Korejanci poslije god. 1907. u- New-York). Engleski su katolici uvidjeli odavna, da bi im prav s pohlepom pohagjaju, nadajući se, kada se naobraze, da će protjerati Japance iz Koreje. Škola je u bila od^ velike potrebe jedna katolička enciklopedija. Koreji do rusko-japanskoga rata bilo tako malo, da S toga odlučiše nazad nekoliko godina, da bi složnim su se na prste mogle izbrojiti, nu danas ih ima oko silama izdali ovo veliko djelo. Što odlučiše, to i učiniše. 3000. Katolici imaju bogoslovno sjemenište u Ryong- Već je evo treća godina da to djelo izlazi. Enciklopedija će imati 15 svezaka, svaki svezak sanu sa 61 studentom, ali što je to prema 4 bogoslov­ na sjemeništa američkih sektiraca s 548 studenata. 800 str., u sve 12.000 stranica. Po namisli izdavatelja Slično sektirci natkriljuju katolike i u pučkim ško­ imadu svake godine izaći tri sveska tako da će u pet lama. Osim toga oni broje 22 više škole, a katolici ili najviše u šest godina biti sva otiskana. Cijena sve­ ukupnog djela omjerena je prama oklopu. Oklop u nijedne. koži „Buckram" stoji 30 K, pojedini svezak, za petnaest Bijela knjiga Pape Pija X. Liberalni Canalejas svezaka zapada 450 K, drugog veza u3ДMorocco odlučio je svakako u katoličkoj Španjolskoj provesti pojedini svezak stoji 40 K, ukupno 600 K ; trećeg reforme, po kojima će se strožije paziti, da se ne pre­ uveza u „full Morocco" pojedini svezak zapada 75 K korači broj samostana, te biti dopušćeno i drugim u sve 1.125 K. sektama javno obavljati čine svoga religioznoga kul­ Kako se vidi po naslovu ova je enciklopedija ta. Pošto se ove reforme kose s pravima katoličke isključivo katolička, a sa nekatoličkim ljudima jedino Crkve — osobito sa prije nekoliko godina skloplje­ se u toliko bavi, u koliko su dotičnici ili njihove nim konkordatom, sv. Otac Pijo X. suprotstavio im se nauke u dodiru sa katoličkom Crkvom injezinom je, nu na žalost bez uspjeha. U zadnje se doba glasa, naukom. da je sv. Otac odlučio izdati b i j e l u k n j i g u , ko­ Izdavanje ide odveć brzo, nu tomu se ne ćemo jom će urbi et orbi dokazati opravdanost svoga sta­ čuditi, ako pomislimo, da to rade Englezi, koji imaju novišta prema nepravednim reformama ministra novca. Oni za ovu enciklopediju imadu mnogo mili­ predsjednika Canalejesa. juna fonda, k tomu njihov je jezik dosta rasprostranjen Protestanti demonstriraju Katolička štampa po svijetu, a skupo plaćaju svaku riječ. Iz stoga prema informacijama iz Rima raznosi katoličkim naravno slijedi, da u toj enciklopediji neće pisati samo svijetom žalosne glase. Tamo su naime u R i m u Englezi, već i drugi narodi. Koliko je meni poznato uprav pred crkvom sv. Petra protestanti kupili ze­ na njoj suragjuje preko hiljadu suradnika: tu ima mljište, na kome misle švajcarski kapitalisti graditi Francuza, Hrvata, Njemaca, Španjolaca, Portugiza itd. ogromnu crkvu. Novom svojom crkvom misle pro­ svi ti pišu engleskim jezikom. U enciklopediji su testanti, da demonstriraju katolicima. Proti ovoj de­ opisane sve crkvene nauke, tu je govor o religiji monstraciji sveti će Otac, kako se čini, poslati pro­ sv. Pismu, dogmatici, apologetici, pastoralu, crkvenom pravu, povjesti, katehetici, socijologiji, filozofiji, uzgoju, test na katoličke vladare. jezikoslovju itd. „Tu je opis svega onoga što katolička Pizanski toranj u pogibelji. Glasoviti kosi pizan- Crkva uči i što je učila; što je učinila i što čini za ski toranj potječe iz XII. i XIII. stoljeća. Njega su sa­ čovječanstvo, tu je opisana njezina metoda prošla i �150 Вг. 8. Serafinski Perivoj. — 1910. sadašnja, njezine borbe i slavlja": Riječju, tu je opisano sve što jednom katoliku može bit od potrebe. Promotriv u kratko ovo zamašno djelo vidi se, da bi svakomu dobro došlo, pa i Hrvatu, koji pozna dobro engleski; ali šta je korist, kad je odveć skupo. Nu, ako, bilo radi skupoće, bilo radi nepoznavanja engleskog jezika (koji nije baš toliko težak koliko se govori) ne možemo nabaviti ovo monumentalno djelo, a mi se barem svi zauzimamo za našu hrvatsku kato­ ličku enciklopediju, koju je zasnovo biskup dr. Ante Mahnić. Kršćanska apologetika. II. dio. O W. D e v i v i er a, I s u s o v c a , po 17. franc. izdanju p r e v e o Radoslav Katalinić, svećenik. Nakla­ d a k n j i ž a r e s j e m e n i š t a — S p l j e t , 1910. T i s a k L e o n ove t i s k a r e u S p l j e t u. Ovaj drugi dio krasnoga djela Isusovca Deviviera, što ga je preveo vel. gosp. Katalinić, sadržaje 5 poglavlja. U prvome se poglavlju govori o prethodnim pojme vima; u drugome se dokazuje, dr. je katolička Crkva prava; u trećemu se iznos^ neke povlastice, kojima je Isus obdario svoju Crkvu; u četvrtome se pobi­ jaju prigovori proti kat. Crkvi; a л petome se rišu zasluge Crkve za prosvjetu i pobijaju predsude, da je Crkva neprijateljica prosvjeti. 1>е1о je sasvijem savremeno, a cijena mu je samo K 2.50. P. Anselm Schott: Das MeRbuch der hl. Kirche (Misale R o m a n u m) lateinisch und d e u t s c h mit l i t u r g i s c h e n E r k l a r u n g e n . F ii r L a i e n b e a r b e i t e t . (XIII. v e r m e h r t e und v e r b e s s e r t e A u f l . ) H e r d e r s c h e V e r I a g s li a n d 1u n g, F r e i b u r g i m B r e i s g a u . Pisac je ovim djelom pokušo, da sastavi za lajke takav molitvenik, u kome će lajk moći naći i moliti one iste molitve, koje moli svećenik u misi. Da je učevni Benediktinac u tome uspjeo, pokazuje i to, što je molitvenik u 20 godina doživio evo 13. izdanje i raspačan u 1200 primjeraka. Molitvenik nije velika objama, a ipak sadržaje s malom iznimkom sve mise svetaca i svetica, a što je za trećoredce osobito zna­ menito, ima i dodatak franjevačkih svetkovina — franciscanum proprium. Uza sve to molitvenik sadr­ žaje, kao što se i iz samoga naslova vidi, liturgična razjašnjenja. U ostalom svako, ko zna nje­ mački, neka se osvjedoči o izvrsnosti molitvenika. JVUchael Josephus P ohl: Thomae Hemerken a Kempis opera omnia. Vol. I. F r i b u r g i Br i s g o v i a e , 1910. Učevni se je pisac poduzeo, da u 7. sve­ zaka izda sva djela Thome a Kempis, nadodav tim posebni svezak o životu sv. Tome. Preporučamo osobito ravnateljima samostanskih knjižnica, a i drugim ova djela čuvenoga pisca Tome a Kempis. Prvi svezak stoji K 7 20, uvezano s kožom na hrptu K 912, a s membranom K 9*60. Naručuje se u Herdera, Freiburg u Breisgau-u. U istoga se pisca mogu još naručiti slijedeća djela: Dr. F r i d r i c h J u s t u s K n e c h t : P r a k t i scher Koment ar zu r Bi b l i s c h en Ges ch i c h t e mit ener Anvveisung zur Erteilung des biblischen Geschichtsunterichts und einer Konkordanz der biblischen Gesđrcnte und des Katechismus. Mit vier Kartschen. Freiburg im Breisgau 1910. A u g u s t P o u l a i n S. J. : Di e Fi i l l e d e r G n a đ e n . Ein Handbuch der Mystik. Erster T heil: Wesen und Arten; zvveiter (Schluss.) Theil: Begleiterscheinungei. Freiburg im Breisgau. K 7*30, uvezano u kožu K 9*12. Dr. T h e o d o r D e i m e l : — K i r c h e n g e s c h i c h t e A p o l o g i e . Sammlung Kirchengeschichtlicher Kritiken, Texte und Quellen auf apologetischer Grundlage. Freiburg im Breisgau. K 5*20, u platno uvezano 60 K. Fr. A l b e r t Ma r i a W e i s s : Di e K u n s t zu l e b e n . Ein Handbtichlein fiir Erziher und zur Selbsterziehun VII. durchgeschene Auflage. Freiburg im Breisgau und Wien. K 3*84, uvezana u polukožu K 7*20. M. M e s c h l e r S. J . : Di e A ' n d a c h t z u m g O t t l i c h e n H e r z e n J e s u . Freiburg im Breisgau und Wien. K 1*88, u platno uvezano K 2*28 P. A n s e l m S c h o t t : O r e m u s z u m Geb r a u c h e bei offentlichen und privaten Goetesdienste. III. Aufl. Freiburg im Breisgau. Ms g r . Dr. P a u l B a r o n de M a t h i e s : P re d i g t e n u n d A n s p r a c h e n z u n a c h s t fiir Jug e n d g e b i l d e t e r Š t a n d e. II. Band. Freiburg im Breisgau und Wien. K 3*60,* u platno uvezano K 4*32. „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Tiskara i litografija I v V O G LER I D R U G O V I, SARAJEVO :: (K om anditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenib - —. i к», ‘ *ћ, matica vjenčanih, matica umi lih, ^ jto k o ia , crkverih računa i exhibita, krstnih, vjenčsniii i smrtnih listova i d. u pojedinim arcima ili u iolidnom uvezu, u vlasti njigoveznici. Služee iih Posluga br- a. _ veličinama. umjerene. it" ’fujoif Tiskanice potrebne u posln novoga ženitbenog dekreta „Ne temere“ mogu se dobiti u tiskari VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. �-(зЧ Г : f B UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broi 119. (Komanditno društvo) ĆemaluSa ulici 172. Najstarija knjigotiskara i ч Si ini i Hercegovini Preporučuje s<* za molitvenika, por~ i+.ii; poslova, što ukusnom izra Ч1а. zi ■- * djela, brošura, .arta, kao i svih uku zasjecaju sa ‘nije cijene. lr^(i.||jen čarti i Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. UnnlsRe naruči obovliolu se brzo l točno. Slagaći stroj „TIPOGRAF*. У Brzojavi; Vogler, Sarajevo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0debd4a1d6b3e6351c07fe0949427725.pdf b8c287026d8523027207685734cb4e3b PDF Text Text SERAFiNSKj Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 9. SARAJEVO, 15. RUJNA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) ČLANCI i PJESM E: 5. Dn. Ilija Ujević: Milu pob ratim u ...................... 162 6. Ballerini: Iz trnja ru žica........................................ 162 1. Dr. Jelenić: Prigodom stogodišnjice rogjenja ilirskoga književnika o. Martina Nedića . 151 B) REDODRŽAVNIŠTVO. 2. Josip Milaković: Ž a lo v a n u .....................................153 3. Dr. fra Franjo Mijo Blažević : Socijalna demo­ kracija i m o r a l............................................. • . C) LISTAK. 153 y ,r SNIK SNIK. 4. Dr. Jelenić: Bosanski i hercegovački sabor za F r a n j e v c e ....................................................... H i _ Tl V N . l SMOTRA. --------- i£9 oSaiaiiva. n Spljetn, Trstu i Celovcn. *e ^reko K 350 .000 . re i ukamaćuje ih sa Kupuje i prodaje sve rste papira, оа vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog k ovan og i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. Л -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO - - GRAGJEVNO DIONIČKO DRUŠTVO U SARAJEVU DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 — Direktor: gragjevni savjetnik Josip pl. Vancaš. Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu TVORNICE ETERNITA najboljeg m aterijala za pokrivanje krovova. �nljsho banka Privilegovonn za Bosnu inu. TRALA Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna F IL I J A L E : u Banjaluci, Bjelini Brčko^v diSki, Lijevnu, B. Šamcit, Travniku, Trc 't.zli. — i Višegradu. — ZAS1 .чтх Stocu i Zvorniku. d a j a d u h a n a u сучп spomenut.. hipotekarne i komunalne zajm'' ormtnali s aju pupilarr.u m0b IJ iti u čitav -Thiji ka Hipotekarno odjeli Hercegovini proste od pro poslovima. Osim toga mogu Bankovno odjel [nosi I РГ1 шопе i I konto-korentu i na mjenice uz.đ glavnim mjestima Bosne i Негс«*ћ novac na tekući račun i uz ukam otvoren polog ili kao ,,Safe“ — lis k o i; М G lavni eu preč g J ne. Izdaje 4‘/s% založnice i ; komunalne obligacije u Bosni i jamčevine pri trgovačkim ženidbene kaucije. ze i druge kovine — Preuzima® .ce i uoznačnice, daje zajmove u i -a i trgovačkih naputnica u svim jve na vrijednosne papire. — Prima ,vv e V.iti u pohranu i upravu, kao zatvorom stranke i banke. posebno odjelenje za zemaljske proizdjelenje robe se sa svijem u trgovačku struku za* čiji 'V vH injem i podizanjem industrija i javnih poduzeća- (od ba vode u sjecajućim dobavama, kako u komisiji Odjeljenje za robu. Kod banke opstojeća generalna ta. pir tir: Ija na a. — ima jje<i |m stro na ulo: Dzi su h e i l j i v e 1 žito. „A S 8E C U R A Z I0N I G E N E R A L I 4 prima direktno ili putem tilijala generalna agentura osiguravajućeg družtva ,,P B O V ID E N C IJA “ p,ima ил- tura c. кг. povi. i sigurav. ili ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a U SARAJEVU. !: u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra■ u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, guranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 9. SARAJEVO, 15. RUJNA 1910. Dr. Jelen ić: Prigodom stogodišnjice rogjenja ilirskoga književnika — o. Martina Nedića. ■ Ove se je godine na 1. travnja navršilo ravnili 100 godina, da se je rodio prvi ilirski književnik u Bosni i Hercegovini m. p. o. M a r t i n N e d i ć. U toliškome samostanu, što ga je on sagradio, nalazi se u rukopisu: » Ž i v o t o p i s R e d o v n i k a h ž u ­ pe s t a r e T o l i š k e po r e d u s t a r o s t i k a ­ k o s u s t u p i l i u Re d - , U ovome djelcu što ga je napiso o. Bono Nedić, nalazi se ukratko opisano 56. Franjevaca, a na četvrtome je mjestu m. p. o. Martin Nedić. Iz ovoga rukopisa, uz neznatne još tačke iz drugih djela izno­ simo markantnije crtice u »Se rafinski Perivoj M. p. o. Martin Nedić ro dio se je u Tolisi od Ilije Nedića i Mande Oršolića i to, kao što istakoh, 1. travnja godine 1810. Na kršćenju dobije ime Ivan. Pošto je Ilije Nedića kuća bila blizu crkve, a Ivan darovit i okretan, zavoli ga glasoviti ljetopisac Bono Benić, duhovni pomoćnik u Tolisi, te ga, kada je pošo u Sutjesku za vikara, povede sa sobom, da uči za Fra­ njevca. Na 24. kolovoza godine 1825. Nedić se obuče u fratar­ sko odijelo, uzme ime fra Mar­ tin i pošalje kući postrižene vla­ si, koje mu majka, braća i sestre, kada su ili primili i od veselja izljubili, suzama nakvašene ostave za vječnu spomen u kovčeg. Godine 1827. Nedić je otišo u Suboticu, gdje je izučio retoriku i poeziju. U Sofnoku i Agriji svrši filozofiju, a bogosloviju u Vacu. По smrti je bio izvrstan latinista i Ijubtelj rimske povjesti i klasike, a i Gundulića je O s nj a п a gotovo na izust znao. Na naucima su ga Magjari mrzili radi ilirizma, što ga je od Gaja usiso i propagiro, nu on im je često energično doviknuo: »Ja s a m z a l j u b a v v a š u n a u č i o j e z i k m a g j a r s k i , vi s a d a GOD. XXIV' za l j u b a v I l i r a u č i t e se i l i r s k i g o v o ­ r i t i ! « Kao klerik ispjevo je u Vacu: »R a z g o v o r, k o g a s u i m a l e v i l e i 1i r k i n j e«, a sjeromahu ga je fratru tisko sam Gaj па svoj trošak. Svršiv nauke, redi ga god. 1833. magjarski primas Scitovski, a jedan mu se Židov ponudi za misnoga oca ili dobročinitelja, koji će ne samo podnijeti sve troš­ kove prigodom mlade mise, nego ga i obezbijediti svim potrebnim. To je sjeromašnoga fra Martina ustavilo, da je prvu misu reko ne u Bosni, nego u Vacu, i to 12. rujna god. 1833. Vrativ se Nedić u Bosnu, starješinstvo ga stavi u Orašje kod Ti^vnika, da s fra Angjelom Kraljevi­ ćem, kašnje hercegovačkim biskupom, uči od fra Marijana Sunjića orijentalne jezike: turski, arapski i perzijski, koji su im trebali na sudovima. Fra Martin se je kod Sunjića u turskome jeziku lijepo usavršio, te je rado turkeso, radi čega ga kašnje prozovu »t u r k u š o ni«. Malo kašnje fra Martin postane tajnikom redodržavnika fra Stjepana Marjanovića, a god. 1839. učiteljem latinskoga jezika u Sutjesci, gdje je prevagjo razne turske povelje, kupio bosančicom pisa­ ne dokumente, sastavljo rodo­ slovlje bosanskih i srpskih kra­ ljeva, te poredo njihove grbove. Ove je kašnje njegov tajnik o. Stjepan Nedić s bojama ilustriro. Od njih se jedan primjerak nalazi u Tolisi u samostanu, drugi je bio kod Strossmayera, treći u Beogradu, a četvrti kod zbora redovničke bosanske mladeži, čije je književno društvo fra Mar­ tin i potvrdio. Za poznatoga razdora izmegju bosanskoga apo­ stolskoga vikara Barišića i Franjevaca, dvaput je išo u Carigrad, gdje je sa Sunjićem istom drugi put stvar pomoću sultana kod sv. Stolice diplomatičkim putem u prilog Franjevaca riješio. Nedić je i dalje red i kr­ šćanstvo u ime svih Franjevaca zastupo osobito sutješki samostan. Godine 1848. posto je župnikom na Ulicama. Koliko su ga župljani zavoljeli, vidi se i �152 Br. 9. — Serafinski Perivoj. — 1910. odatle, što su mu za gradnje samostana uTolisi poklo­ nili i dovukli sav materijal. God. 1851. Nedić je kao definitor sam sa župe otišo u sutješki samostan, gdje je počeo sa Sunjićem snovati, kako bi bosanski Fra­ njevci svoju mladež centralizirali i pod nadzorom bosanskoga redodržavnika odgajali. U tu svrhu sa Sunjićem uputi se k biskupu Strossmayeru, a odatle u Beč, gdje kod Nj. Veličanstva isposluju: da se bo­ sanska redovnička mladež i dalje uzdržaje iz fundacije Josipa II., što je nedavno bilo uskraćeno. Osim toga su pomoću cara i kralja Franje Josipa I. ispo­ slovali kod porte: da mogu stare samostane popra­ viti, nove graditi; a kod Strossmayera: da njihova mladež može stanovati u njegovu sjemeništu u Gjakovu i slušati njegove profesore. Nedić se je kao redodržavnik, koju je čast ubro god. 1854., osobito brinuo za pučke škole, koje je svuda otvaro i za njihovo uzdržavanje prirno novce iz Austrije, Francuske i drugih država, te njihovim nadzornikom za sutješku kustodiju bio. Mladež je potico na učenje nagradama, osobito Jaića »Vijenaca«. Zaposlene bi učitelje u školi često sam zamjenjivo. God. 1856. za izbora generala u Rimu, gdje se je i sam desio, ponudiše mu generalno definitorstvo, nu on ga ne primi, nego se vrati u Bosnu, gdje uSu— j iorr, ________ sv. __ i.-tjesci podiže školu i• god. 1858. crkvu Ive i/Kr­ stitelja. Kada je god. 1861. došo za župnika u Tolisu, napravi mjesto stare škole, koja se je tuj samo od god. 1826. nalazila, novu. Ovu oaredi za mušku dje­ cu, a za žensku podigne drugu; a tada se dadne na gradnju samostana i crkve na čast Uznešenja BI. Oj. Marije u Tolisi. Gradnja je četiriju novih samostana u I ijevnu, Gučoj-gori, Zoviku i Plehanu na franjevačkome kapitulu još god. 1852. zaključena, nu pošto je zovička gragja kroz nekoliko godina zapela, bez nade otpočetka, fra Martin se počme spremati, da podigne u Tolisi — u svome rodnom kraju — i samostan i crkvu. Najgore mu je bilo za to dobiti carski ferman. S toga je on, čim je pošo u Tolisu, zamolio vezira, da mu kod visokoga devleta isposluje ferman, ali ta je molba — zaspala. Fra Martin se sada obrati na austrijskoga general-konzula Jovanovića, te bisku­ pa Strossmayera, da mu oni preko Nj. Veličanstva Franje Josipa I. i apostolskoga nuncius-a isposluju ferman. Megjutim su gradačački muslimani obavije­ stili, da bi se crkva i samostan tako blizu Gra­ dačca sagradili, da bi se iz njih vidjele po kućama njihove žene. Vidivši fra Martin, da se ferman ne može dočekati, otpočme s gragjom crkve. Kada su za to čuli gradački muslimani, krenu, da to izvide i Franjevce oglobe. Fra Martinu kršćani dojave, da će komisija doći, a on za noć u crkvi napravi hodnik i označi sobe. Kada je komisija, koju je predvodio Mahrnudbeg Gradačević, došla i u samostanu se okrijepila, počrue fra Martina ružiti, što je počeo cr­ kvu bez dozvole velikoga devleta. Fra Martin im odgovori, da je on počeo praviti »tekiju« — samostan za »ruhbane« — duhovnike, a ne crkvu. Komisija pregleda gragju, osvjedoči se, da se je džilitnula, a ne pogodila cilja. S toga karna krene u Gradačac. O svemu ovome fra Martin obavijesti Jovanovića, au­ strijskoga general-konzula, a ovaj carski dvor u Beču. Poslije nekoliko vremena dogje Jovanović s dru­ ga četeri konzula i upita fra Martina, gdje je Gra­ dačac? Fra Martin mu odgovori, da je on od Tolise udaljen 6 pješačkih sati. Kada je to čuo Jovanović, opsovo je sto turskih vjera i reko, da se gragja na­ stavi, jer je ferman jedino u tome zapeo, što je jav­ ljeno u Carigrad, da je Tolisa odviše blizu Gradačca. Iza 15 dana dogje iz Gradačca po fra Martina zaptipozivljući ga, da dogje u Gradačac po ferman. Fra Martin se zaputi u Gradačac, ali tu mjesto fermana dobije od gradačkoga hućumeta neki listić muh u rleisa n od članova gradačačkoga medžlisa. U ovome se istina dopušća gradnja crkve i samostana, ali ne °d sultana, nego od gradačačkoga hućumeta. Pročitav Nedić ovaj listić, vrati im ga natrag, išćući fer­ man. Kada mu ga nijesu dali, okrene kući. Kod kuće zateče Jovanovića pismo, u kome se javlja, da je ferman poslan u Gradačac. Fra Martin odmah javi general-konzulatu, kako mu ne daju fermana, nego neki listić hućumeta. Jovanović stvar urgira kod ve­ zira, a na to zaptija opet dogje po fra Martina, da ide dignuti ferman. Fra Martin poruči, da mu ga sada donese zaptija. Nakon treće poruke fra Martin dele­ gira fra Martina Cagelja, svoga duhovnoga pomoć­ nika, koji ode i digne iz Gradačca ferman za gradnju crkve i samostana u Tolisi. Kada je fra Martin dobio ferman, počeo je uz samostan graditi i crkvu. Ovu je sam fra Martin gradio 9 godina, a tada mu je djelo nastavio fra Bono Nedić. Nakon 16 godina toliška je crkva bila gotova, a tako je dovršena, da Bosna ni veće ni ljepše nije pamtila. Sam fra Martin iz svoje prištednje dao je što za zemljište crkve, što za samostan, što za crkvu, što za crkvenu zastavu 23.713 for. i 78 novč., a iza njegove je smrti iz njegove prištednje samostanu pri­ palo opet preko 3.000 for. Kada je fra Martin god. 1873. gragju povjerio fra Boni Nediću, spokojio se je u Gjakovu kod hrvat­ skoga mecene presvj. gosp. Josipa Jurja Strossmaуега. Kod Strossmayera se je Nedić imo prigode opet baviti s knjigom koju sasvim nije nigda zapustio, jer je ne samo još kao gjak, kako smo vidjeli, u R a z- �153 Socijalna demokracija i moral. g o v o r u , k o g a s u i m a l e v i l e i l i r k i n j e , opjevo jade, koje tište bosansku i hercegovačku raju, nego je još tisko god. 1851. u Carigradu s Mardćem i Jukićem (Bošnjakom) pod pseudonimom Žalo van P o k r e t g o d . 1848. i 1849. te N a r o d n a s p j e ­ v a n j a, a god. 1852. P j e s m u caru Franji Josipu I., koju mu je spjevo, kada je on posto carem. Iste je godine tisko u Budimu P j e s m u Nj. V e l i č a n ­ s t v u c a r u i k r a l j u, kada je prolazio Hrvatskom, Slavonijom i Krajinom. Kada je god. 1854. fra Mari­ jan Šunjić posto biskupom, Nedić je i njemu pun veselja spjevo p j e s m u i tisko je god. 1855. u Osi­ jeku, Iste je god. tisko u Budimu S c h e m a t i s m u s B o s n a e A r g e n t i n a e, a godine 1857. u IV. knjizi »Arkiva za povjestnicu jugoslaven­ sku raspravu: » S t a r i n e b o s a n s k e « . Nedić je do godine 1873., kada je otišo u Gjakovo, imo još puno netiskanih rukopisa, koje je tamo pregledo i u savršivo i nove piso. Vrativ se iz Gjakova, tiska g. 1881. u Dubrovniku R a t o v a n j e s l o v e n s k o ­ g a n a r o d a p r o t i T u r c i m a g o d . 1875.- 1877. God. 1882. tisko je u biskupskoj tiskari u Gjakovu P j e s m u p r i g o d o m p o s v e ć e n j a n o ­ v e s t o l n e c r k v e u G j a k o v u ; god. 1883. takogjer u Gjakovu Ž i v o t f r a M a r i j a n a S u n j i ć a, a god. 1884. ugledaju mu svijetlo još dva djela i to u Gjakovu S t a n j e r e d o d r ž a v e B o s n e S r e b r e n e p o s i j e p a d a k r a l j e v s t v a bo­ s a n s k o g a p a k d o o k u p a c i j e , a u Pečuhu P o r a z B a š a a z a v e d e n j e n i z a m a . Nedić je još puno pjevo prigodnica i po novinama piso rasprava, ali sva se njegova literatura — osobito pjesme, — ne smiju suditi oštrom kritikom, nego kritikom prožetom isprikama okolnosti u kojim je živio, učio i radio. Velike zasluge fra Martina Nedića uvažila je i sama porta te centralna bečka akademija. Ova bo ga je primila megju svoje počasne članove, a ona ga odlikovala ordenom zlatne megjidije III. reda, dok mu je poslani glavni orden Osmanija u Gradačcu pred okupaciju nepredan propo. Na 26. svibnja god. 1895. umro je starina m. p. o. Martin Nedić u Tolisi i u prisutnosti zastupnika biskupa Strossmayera, učitelja od 5 pučkih škola, 500 djece, više Franjevaca i nekoliko tisuća naroda pokopan na toliškom groblju - na Karauli na Savi. Nadgrobno mu je slovo držo m. p. o. drnd. Franjo Cvjetko Nedić, jubilat. Tako svrši prvi ilirski knji­ ževnik iz Bosne, kome još mladu - god. 1842. naš klasik Jošić uz Perišića i Vincetića pripjeva: »Spes Bosnae: Nedich, Perishich cum Vincetich alnio, De vobis vereor fulmina viva! loqui. — Vos Soles, Flores vos, Lumina vivite laete!« — a o staru se čuveni o. Anto Vladić izrazi, da »n a jo d 1i č n i j e i n a j z a s l u ž n i j e m j e s t o m eg j u b i v š i m p r o v i n c i j a l i m a B o s n e z a li­ zi m a f r a M a r t in N e d i ć.« Pokoj i slava mu! Josip M ilak ović: Žalovanu. Jedan vijek minu, starče Žalovane, Kako sunca Božjeg ugleda nam zraku. U tužne li, brate, to bijaše dane, Rod hrvatski teškom blugjaše u mraku. I gle, prva luča istom štono plane A u ruci hrabroj ilirskom prvaku, Iz bosanske nuto prvi hrliš strane Pružajuć mu prvi desnicu ti jaku. Oj čestiti fratre! Ne, koraka toga Bijeli ti Zagreb zaboravit ne će — A ni gusal tvojih glase bugareće. Ožali nam boje roda slovinskoga, A ta sjetna pjesma najljepše je cv'jećc Stogodišnjem godu povrh groba tvoga. Dr. fra Franjo Mijo B lažević: Socijalna demokracija i moral. Socijalni demokrati u nauci o moralu, zadnji i najgori udarac svemu onomu, što oplemenjuje čovje­ ka, daju. Dok su do danas svi pametni, svi učeni ljudi držali i naučavali, a iskustvo potvrgjivalo, da je moral najjači temelj države; dok nam povjest dokazuje, da su oni narodi u svakom pogledu najjači, kod kojih moral vlada; i dok nam ista povjest posvjedočava, da, čim je moral kod dotičnih naroda propadati po­ čeo, da je velim i njih sa lica zemlje nestajalo, dotle socijal-demokrati to niječu! Ili ne; oni to ne niječu, nego bi htjeli, da u ime napretka i jednakosti sviju ljudi bez razlike spola, moral na svoj način preudese ili drugi mjesto postojećeg uvedu, koji bi u potpu­ noj slobodi ili u udovoljavanju nižih životinjskih na­ gona u prostituciji — kulminiro! Po Bebelovu mnijenju — koje je socijaldemo­ kratima sveto — moral se na ekonomskim prilikama temelji i temeljiti mora. »Ćudoredno je ono, što je u običaju, a običaj je ono, što nutarnjosti, t. j. socijal­ nim potrebama stanovitog vremena odgovara«, veli >) Sravni Kaser, Der Sozialdemokrat etc. str. 168—200. �154 Br. 9. — Serafinski Perivoj. — 1910. Bebel. Prem a ovome, kragja, preljub, prostitucija, mogu biti moralni čim, mogu i nemoralni, prema to­ me u kakovim se tko ekonomskim prilikama nalazi, i u kome se vremenu ovi čini zbivaju. Čina jednog dakle, koji bi po sebi uvijek i u svako doba kod sviju naroda dobrim smatran bio, toga čina nema. Rodite­ ljima se pokoravati, u srednjem vijeku za »popov­ ske vlade«, to je bilo moralno, danas više nije! Njihov morai ne poznaje Boga; on je od Boga i vjere neodvisan. On mora biti »plemenitiji i djelo­ tvorniji« od sviju drugih, on se ima u napretku zna­ nosti prilagoditi, te ako znanosti dokažu, da je pro­ stitucija dobra, onda je i dobra^zabranjivo ju koji za­ kon ili ne. Lijep primjer njihovog »plemenitijeg i dje­ lotvornijeg« morala čitamo kod Kaser-a: »Za vrije­ me socijalističke komune u Parizu, zaposjednu dne 29.travnja 1871. komunard Lyaz sjerotište EugenNapoleon, koje je poglavito za odgoj mladih radnica slu­ žilo. Časne sestre bijahu protjerane, a oko stotihu dje­ vojaka zadržano. Što su sve socijalisti, kojima katolic ki moral nije dosta uzvišen i djelotvoran, prema slu­ žbenim iskazima u ovoj kući učinili, uprav je strašno. Kad su se duvne vratile, nagjoše pet sjeromašnih dje­ vojaka slijepili, više ih ležaše ns smrtnoj postelji, a dvadeset i pet njih bolovaše od sifilisa«1). Ovo je u istinu »djelotvornijih moral ou katoličkoga’ Njihov moral isključuje svaku vjeri.. on s rom nikakova posla nema! Pa kako bi i imo se moral u glavnom na razvoju čovjeka iz životinje temelji. Ono je moralno, na što čovjeka njegova iz životinje razvijena narav nagoni. A čovjek, budući da nije slobodan, mora da ono čini, na što ga narav nuka. On je tako naravskim zakonima stegnut i vezan da ništa proti njima činiti ne može, te bi se svaki, ko­ ji bi proti naravi šta učinio, ob istu strašno ogriješio, a ona mu se osvetila. Iz ovoga zaključujemo, da, ako čovjek nema slobodne volje, ako on proti naravi ništa činiti ne mo­ že, da on za svoja djela nikome pa ni samom Bogu odgovoran nije. Čovjek bo se samo za ona djela na odgovornost pozvati može, na koja se je svojom slo­ bodnom voljom odlučio! — Prem a gornjim socijal­ demokratskim načelima nema toga djela, koje bi ka­ kovu kaznu, dotično nagradu zaslužilo. Jer onaj, koji dobro čini, čini to samoj naravi, a onoga, koji krade, pali, ubija, na ove čine sama narav sili, a on proti naravi ništa učiniti ne može! Čovjek je dakle po socijaldem okratskom mora­ lu na stupanj nijeme životinje ponižen. Nikakove, niti tjelesne, niti duševne razlike nema izmegju njega i životinje! U kiatko njihov moral, odregjuju ekonom­ ske prilike, bez obzira na Boga, vjeru i slobodnu volju! *) Kaser, Der Sozicaldemokrat etc. str. 168. Pa ipak će se kod njih neke »krjeposti« gojiti, Naravno ne katoličke, jer ove nijesu savremene, ne odgovaraju naravi čovječijoj. Njihovo mjesto zauzi­ maju druge, od kojih dvije samo napominjem. Čo­ vjek se je, kako je rečeno, iz životinje razvio, pak zato i mora da sve ono čini, što mu njegova životinj­ ska narav donosi. Na prvom mjestu dolazi slobodna ljubav — kao kod p . . . —, a zatim u opće udovolja­ vanje nižim strastima, jer su one nešto naravnoga i ne bude li im se udovoljavalo, to će se one strašno osvetiti! Naprotiv, ako se njima bude uvijek udovolja­ valo, onda se vrši čin moralno dobar, niti od toga ikakove pogibelji ima. Druga »krijepost« jest mržnja na one, koji se socijal-demokratima protive. Proti ovakovim se svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima postupati ima. Ovo su dakle one krjeposti, koje će članove no­ ve države resiti, a koje i danas socijal-demokrate Da se slobodna ljubav provesti mogne, treba že­ nidbu prema zahtjevima niže naravi preudesiti. I to na prvom mjestu treba potpunu jednakost spolova uvesti. Žena naime ima isto onako slobodna biti kao i muž. A kako da se ovo postigne? Tako, da se pri­ vatni posjed, pri kome muž ulogu gospodara, a žena ulogu sluškinje igra, ukine, te se žena ekonomski is­ pod vlasti muža emancipira. Je li već jedanput ovoj potpunoj slobodi i ravno­ pravnosti spolova temelj udaren, tada jednoženstvo — monogamija - koje je ušljed ekonomskih prilika nastalo, prestaje, i ustupa mjesto slobodnoj ženidbi, po kojoj se u jedan dan sa stotinu ih se vjenčati i isto tako rastati može, samo ako se vidi, da se ne slažu! Vide li pako dvije osobe, da se megjusobno slažu, i u tom savezu ostati htjednu, pa oni nek ostanu, ali je ipak svaka stranka potpuno slobodna. — Svaka stranka čini šta hoće, da ipak drugoj zato odgovorna nije! Skupimo sve u jedno: U novoj državi kulminira kultura prostitucije, kakovu bi čovjek i megju afrič­ kim crncima badava tražio! Ovom se reformom že­ nidbe ide na propast država, naroda i pojedinaca! Ovo je u kratkim potezima nauka socijaldem o­ kracije, kako ju u njihovim djelima nalazimo! P ro ­ motrimo li ju otvorenim i čistim okom, vidjeti ćemo, da je skroz i skroz revolucionarna, takova, koja ni­ kakove vlasti ne priznaje! T j e l e s n i u ž i t a k mo­ že se reći da joj je z a d n j i c i 1j, koji da se postig­ ne, ima se sa lica zemlje izbrisati Bog, vjera, posto­ jeća država, njezina uredba, a čovjeka do proste ži­ votinje sniziti, da se tako lakše tjelesnom užitku naj­ niže vrste poda! I ovo sve biva u ime prosvjete, u ime napretka, u ime čovječnosti-humaniteta! ЈГ �Bosanski i hercegovački sabor za Franjevce. Dr. Jelenić: Bosanski i hercegovački sabor za Franjevce. _ ------- = Monumentalno je bilo prvo zasjedanje bosan­ skoga i hercegovačkoga sabora za Franjevce u Bo­ sni i Hercegovini. Pošto Franjevci vrlo malu svotu primaju od države za odgoj svoga podmlatka — za uzdržavanje gimnazije u Visokome i bogoslovije u Sarajevu K 8.000, a gimnazije na Širokome Brijegu, novicijata na Humcu i bogoslovije u Mostaru kruna 11.000, učestali su s njihove strane česti prigovori, koji su godine 1908. i u bečkim delegacijama odje­ knuli, ali bez uspjeha. U prvom zasjedanju bosansko­ ga i hercegovačkoga sabora na 20. sjednici, dne 28. srpnja 1910. zauzele su se za njih u specijalnoj debati o proračunu sve tri konfesije. Mi ćemo u »Serafinski Perivoj« iz stenografskih zapisnika prenijeti sve fragmente, koji se odnose na Franjevce u Bosni i Hercegovini i to bez komentara. II. Šćepan Grgjić Prvi je za Franjevce u Bosni i Hercegovini pro­ govorio srpsko-pravoslavni zastupnik Šćepan Grgjić. Slijedeće su njegove riječi: »Na specijalni izvještaj, koji sam vec prije do­ nio, imadem da sada naknadno iznesem dvije pri­ mjedbe u sporazumu s budgetskim odborom. Prva se stvar tiče pripomoći katolika megju se. Mi smo u budgetskom odboru prvi put onu svotu, što pripada katolicima megju se, raspodijelili prema broju uče­ nika i po toj raspodjelbi imala bi se umanjiti svota, koju je primala do sada nadbiskupska gimnazija u Travniku od 80.700 K na 16.000 K. Pošto su gospoda katolici, članovi u budgetskom odboru, izjavili, da bi dovoljno bilo za Franjevce, da se odredi samo 50.000 K, to smo mi sada promijenili onaj predlog, pak da glasi ovako (čita): »Budući da se ne daje katolicima u pravom razmjeru za obrazovanje svje­ tovnog i regularnog klera, rješava sabor, da se stav­ ka 14. i 15. na str. 55. i 16. promijene, pak da glasi — samo 14. stavka: Pripomoć katolicima za pro­ svjetne svrhe. a) Za obrazovanje svjetovnog klera 84.880 K, b) Za obrazovanje regularnog klera Franjevci­ ma u Bosni 30.000 K, c) Za obrazovanje regularnog klera Franjevcima u Hercegovini 20.000 K. Svega 134.880 K. III. Odjelni predstojnik barun Pittner. Odjelni predstojnik Karlo Pittner ispred vlade glede votiranja za Franjevce izrazio se je kako slijedi: 155 »Budgetski odbor predložio je, da se nadbiskup­ skoj gimnaziji u Travniku i nadbiskupskom sjeme­ ništu u Sarajevu oduzme svota od okruglo 30.000 K. Neka izvoli visoki sabor uzeti u obzir, da su ti zavodi već od toliko i toliko decenija uživali te sub­ vencije i samo uz te subvencije mogli opstojati, i da je na neki način vrlo strašna mjera, da im se ta velika svota na jedanput oduzme.« IV. Nadbiskup dr. Stadler. Iza baruna Pittnera uzeo je riječ preuzv. gosp. dr. Josip Stadler. On je u oduljem govoru iznio, kako je u Travniku uz velike poteškoće osnovo gi­ mnaziju a u Sarajevu bogosloviju i kako bi se ti za­ vodi uništili, ako bi im se 30.000 K oduzelo. Što se tiče Franjevaca reko je: »Što se tiče toga, da se oduzme 30.000 K i da se dade našoj braći Franjevcima, to je sasvim dru­ ga stvar. Ja ću odmah kazati. Ne mislim time, da sam ja protiv njih. Ali to znači uništiti zavode, ko­ jima se može ponositi ne samo svaki katolik nego i svaki čovjek, jer u zavodu u Travniku imade 300 gjaka svake vjere. Naših imade 96, mislim onih, koji su u institutu. Što se tiče braće Franjevaca, moram istaknuti, ne da ja snizim visokoj kući volju, da dade njima koliko je od potrebe nego da nešto spomenem, kako je stvar stajala. Svaki red kod nas, koji hoće da stupi u koju provinciju, mora iskazati, da može živjeti, a to je i po po pravilima naše pokrajine. To mora učiniti sva­ ki red. Naša braća Franjevci imali su neke fondove, tako da su na žalost morali ići iz Bosne ili u Uja­ kovo ili u Pečuli ili Ostrogon, da uživaju stipendiju. Kad je austro-ugarska monarhija okupirala cve zem­ lje, onda su braća Franjevci tražili da dobiju te sti­ pendije u svoje ruke. I koliko je meni poznato, imalo je to uspjeha, da su dobili neke fondove. Koliko ja neznam, meni nisu kazali, (fra Alojzij Mišić: 4000 for.) Ja ne kažem, da je to dosta. Ja sam za to, da se braći Franjevcima pomogne što izdašnije i ja se pozivam na samoga ministra, da sam ja 3 puta govorio u skorašnje vrije­ me, neka im se pomogne, a znadu i Franjevci sami, jer kad sam bio u Beču, ja sam pred njima se za­ uzeo kod ministra Buriana, neka im se dade, koliko je od potrebe, da mogu uzgajati svoj kler. Buduć da od visoke kuće ne će biti nitko zato, da se ovi zavodi unište, pošto mi imamo neko pravo na ovu potporu, jer postoji konvencija i buduć da svakomu mora biti drago, da imamo prosvjetne za­ vode, i buduć da su ovo zavodi naravi autonomne, premda mi nemamo autonomije, a vi imate, ali pošto su to autonomni zavodi, onda molim, da se u ove �156 Br. 9. — Serafinski Perivoj. — 1910. zavode ne dira, kako ni Vama nebi bilo drago, da be, a to je 14 novčića i jedna četvrtina, dočim nad­ se Vaše zavode dira. biskupski učenik dobiva godišnje 946 K 71 h, ili dnev­ A što se tiče Franjevaca, neka se svakako njima no 2 K 59 h u ime opskrbe, obuvanja i uzdržavanja. dade onih 30.000 K, što je rečeno, da je od potrebe, S jedne strane, visoki sabore, imademo 28 i po heali ne od one svote, da se unište dva zavoda, a da lera, evo ti tu toliko, pak se hrani, živi ili. . . stanka; se jednome pomogne. Ovdje bi se uništila dva za­ -s druge strane imade učenik 2 K 59 h dnevno, pak, voda, a drugome se ne bi pomoglo, nego u stavci prema današnjoj%skupoći, živi, ako možeš, ako ne»bogoštovlje«, ne znam, koliko dolazi na nas — neka m ožeš. . . (Glas: To je fini način kako se fratri se iz iste svote njima dopita onoliko, koliko je po­ iskorjenjuju!) Visoki sabore, ja mislim, da u ovim matematičkim ciframa u ovoj matematičkoj istini trebno, da mogu uzdržavati svoje zavode. leži jedan duboki korjen i moguće da ću konbinirati Molim, da visoka kuća tako zaključi, neka osta­ na taj korjen, jer pozitivno ne znam. Moguće je da nu ove subvencije za ova dva zavoda, kako jesu, a fratru kao Bošnjaku i Hercegovcu i netreba više, braći Franjevcima da se dopita iz stavke bogoštovlje moguće mu je dosta 28 h na dan, moguće s tom svotom i nastava, da bi se od te svote dalo braći Franjevci­ učenik da živi, jer što on treba: treba mu graha i ma. Tako će se spasiti ovi zavodi, kojima bi se mo­ gao svako ponositi, a i braći Franjevcima moći će Рцге’ na *° ie naučen.- a 1 "e‘reba- Mt* uće _______ х: (Živio i pljesak kod ___ da je saborskih i ta kombinacija, svakako ova disproporcija i se pomoći. manjine disharmonija razdijeljenja naših narodnih novaca izčlanova. megju uzgoja katoličkog s jedne strane i uzgoja kaičkog s druge strane, ja mislim nikako ne odgova­ V. Dr. Jozo Sunarić. ra niti konfucijevoj etici i pravednosti, a još manje Dr. Sunarić je opširno kritikovo školske knjige kršćanskoj etici i pravednosti. (Pljesak.) Istaknuo u Bosni i Hercegovini, a zatim je pr šo na proračun i je visoki predgovornik: Franjevcima je lako, jer ima­ Franjevce: du svoje fondove! Žalosna majka! i fondovi fratar­ »Prelazim na proračunsku stavku konfesional­ ski! Znam iz izvještaja vladinog tiskanog u godini ne nastave katoličke. Visoki sabore! Vi ste sigurno 1906., a znam i iz povijesti, da je koncem XVIII. sto­ zaustavili kod jedne važne stavke, a to je, da je ljeća Josip II., kada je reformirao sve vjerske insti­ Franjevcima po predloženom proračunu sa strane tucije i imetke, sjetio se Franjevaca u Bosni i Her­ vlade, htjelo se votirati 19.380 K i to koliko za gi­ cegovini, pak odredio svotu od 100.000 forinti iz t. zv. mnazije, toliko i za novicijate, filozofe i teologe, do­ religionsfonda austrijskoga za uzgoj mladeži franje­ čim nadbiskupskoj gimnaziji u Travniku i teologiji vačke, ali u Austro-Ugarskoj monarhiji. To je jedini u Sarajevu, htjelo se votirati 115.015 K. Ako raz­ fond, a o drugim fondovima nema niti spomena, ne­ vrstamo ove svote, vidi se, da z a 'š e s t puta više ma niti slova. Mogao bi netko misliti, koji je pro­ dgbivaju gojenci od nadbiskupa Stadlera, nego li sječnoga uma, ali hvala Bogu megju nama poslani­ gojenci Franjevaca. U visokom i Širokom brije: cima nema takih, mogao bi misliti, da Franjevci ima­ za tim u Mostaru i Sarajevu imadu 185 učenika u du silne tajne fondove, iz kojih bi mogli čitavu voj­ dvije gimanzije, u dva novicijata, i u dvije teologije, sku i državu uzdržavati, no to je jedini fond, koji je skupa sa filozofijom. Dakle 185 učenika dobiva go­ u povjesnici i u vladinom službenom izvještaju spo­ dišnje i dobivalo je tijekom cijeloga vremena, ni­ menut i taj je fond od 100.000 forinti. Ja punomoći kada više, a prije je bilo manje nego danas, dobivaju doduše nemam od provincijala niti jednoga niti dru­ 19.380 K. U-nadbiskupskoj gimnaziji i teologiji imade goga, ali sam uvjeren, da će mi naknadno odobriti polag službenog izvješća, koje je sa strane vlade i ovlastiti moju izjavu, da bi Franjevci Bosanci i Her­ budgetnom odboru priposlano 107 u gimnaziji u T rav­ cegovci prodali svakomu, pak i gospodinu visokom niku, dočim danas predgovornik, preuzvišeni gosp. predgovorniku taj fond za 10.000 K, cedirali bi mu virilni član Stadler, istakao je, da ima 96, što je na putem cesije, pak neka se on obogati za 100.000 for., stvari, koje je istina? Ja ću se držati podataka ofi- jer oni od toga nikakve koristi nemaju. Magjari drže cijoznih sa strane vlade. U teologiji u 4 tečaja imade taj novac u svome kovčegu, jer su pametni i kažu, 15 učenika, a svega imade 122 učenika. Jednostavna da je taj fond odregjen za Franjevce, ali prihod se matematička jednadžba dovodi nas do toga rezultata, imade u Magjarskoj trošiti. Izvan teritorija magjarda jedan franjevački učenik dobiva godišnje 104 K skoga nedamo niti helera kamata toga prihoda, ne­ 26 helera slovom sto četiri krune dvadeset šest helera go ga upotrebljavamo za sebe i za svoje magjarske u ime odjevanja, ili u ime uzdržavanja. Ako pretvo­ svrhe. Visoki sabore, neosnovano je s toga razloga i rimo to na dane, to dobiva jedan franj. učenik 28 i posumnjati, a kamo li ustvrditi, da je franjevačkim po helera dnevno u ime uzdržavanja i čitave opskr- učenicima lako sa 28 helera živjeti i da laglje živu �Bosanski i hercegovački sabor za Franjevce. nego li druga gospoda, jer ono su gospoda, a ovo su narodni ljudi. Fondova nigdje nikakovih nema, kako sam istaknuo, i prema tomu, što preostaje, nego da Franjevci od svojih usta trgaju, muče se i pate na svakom koraku i odjelom i hranom i ležajem i svim i svačim, a žrtvuju zadnji obol za uzgoj svoje mla­ deži, svojih učenika, gimnazijalaca, novicijata, filozo­ fa i teologa. Je li mogao budgetni odbor ili je li mo­ že i visoki sabor, na ino, nego da ovu dispropor­ ciju i disharmoniju, kao što je g. izvjestitelj predlo­ žio, odstrani na taj način, da se iz one raspoložive svote odijeli jedna tangenta i to, za bosanske Fra­ njevce 30.000 K, a za hercegovačke 20.000 K, ma da bi im i u razmjeru učenika njihovih i u razmjeru župljana njihovih spadala mnogo veća svota nego Ii ova, što je budgetni odbor predložio. Istaknulo se, visoki sabore, da tu imade i konvencija izmegju sve­ te stolice i bečke vlade, po kojoj se baš mora 80.000 K davati jednoj stanovitoj gimnaziji. Slobodan sam istaknuti, da je meni ta konvencija poznata, a po­ znata mi je i bula od jula 1881. 1 bula od jula 1881. i konvencija izmegju bečke vlade i Vatikana odtisnute su i prevedene u službe­ nom izvješću o upravi Bosne i Hercegovine godine 1906. na str. 128. Jedna temeljna misao nalazi se na­ štampana kod te bule i konvencije, a to je slijedeće: Kaže se »uz pouzdanje u carsko velikodušje uvodi se sjemenište u biskupiji sarajevskoj za uzgoj kleri­ ka«. Kako se vidi, papinska bula izrično se osniva na nadu u velikodušnost carske kuće i u toj nadi os­ niva se sjemenište za uzgoj klerika. Nadalje se ka­ že: »Svjetovno svećenstvo, koje će se uzgajati u no­ vom sjemeništu zajedno sa postojećim redovnim sve­ ćenstvom, Franjevcima, spram kojih nevalja propu­ stiti nuždnog obzira — to je podvučeno — brinut ce se za dušobrižništvo u Bosni i Hercegovini«. Koja se temeljna misao nalazi u konvenciji izmegju bečke vlade i Vatikana? Temeljna misao je ta, da spram redovnog svećenstva Franjevaca ima se nuždan ob­ zir vršiti i spram njega ne smije se nikako propustiti vršenje nuždnog obzira. Tendencija je ta, da treba taj obzir vršiti koli sa strane crkvene toli i sa stra­ ne državne oblasti naprama Franjevcima i to obzir u svakom pogledu. Istina je, visoki sabore, proračun i matematičke brojke govore, da se taj obzir na taj način vrši, da jedan franjevački učenik dobiva 28 i po helera za uzdržavanje, a nadbiskupski 2 K 50 h. Ovom prilikom potrebno je jednu malu digresiju na­ praviti. Visoki sabore, nije to bilo lakoumno, nego je to bilo proračunano, da je u konvenciji izrično zahti­ jevalo se specijalnog obzira naprama Franjevcima. Svrnimo okom malo na Genezu država na Balkanu. U XVIII. vijeku nikla je Grčka država potpuno sa­ mostalna, niknula je Bugarska država i niknula je 157 Srbija kao potpuno samostalna, a postala je i Rumunj­ ska potpuno samostalnom. Razlog postanka ovih slobodnih država leži u homogenosti koli konfesional­ noj toli nacionalnoj. Slobodno smijeni ustvrditi, vi­ soki sabore, da u Bosni i Hercegovini nije bilo katoli­ ka 1878. god. Austro-Ugarska monarhija nikada ne bi našla korijena ovdje. A da se u Bosni i Hercegovi­ ni katolici očuvali, zasluga nije ničija druga, nego čednih Franjevaca. I to je motiv onaj, zašto je iz­ rično naloženo, da se naprama Franjevcima speci­ jalni nuždni obzir ima vršiti. (Narodni poslanik Džamonja: Stara poznata zahvalnost Austrije.) Istina, ne ću, visoki sabore, iznositi pred vas ono, što ne spada pred ovaj forum, no toliko mogu istaknuti, da mi Hrvati, katolici, vjeru katoličku zahvaljujemo po kvalitetu svom — nikomu drugom, nego načinu pametnom i razboritosti Franjevaca. Istina kvantita­ tivno množi se katolički elemenat, no non numerantur, se ponderantur, ne pita se koliko ih ima, nego kakovi su. U kvalitetu slobodno tvrdim, visoki sa­ bore, vjerski katolički narod od god. 1881., 1882., 1883. itd. nazađbvao je. Ali tu razlog nazadovanju nikako ne leži ni u instituciji ni u indolenciji Franje­ vaca, nego u zapuštenju njihovu. Franjevci su za vrijeme otomanske uprave bili dobro primani od svih oblasti i kod kajmakana, paše, mutesarifa i vezira itd., a od 1880. godine dalje radi s njima onako: Der Mohr hat seine Schuldigkeit getan, der Mohr kami gehen, oni su kao izmoždeni, iscijegjeni limun i hoće se s njima van. 1 danas, u ovom visokom zakonodav­ nom tijelu iz nikakovih drugih razloga i obzira, nego iz obzira općeg morala i pravednosti dižem glas svoj i zahtijevam da kroz toliko decenija učinjene ne­ pravde stante pede otstranimo i izravnamo ono, što je pokvareno bilo. Visoki sabore, stanovite stranke i stanoviti organi mogu podmitati ovom budgetnom zaključku i predlogu, mogu podmitati i mom govoru, što god hoće, no mi se nedamo nikako smesti u to­ me, jer ono je proračunano za niže duševne sloje­ ve pisano, a narod to odsugjuje u Bosni i Hercegovini i prozrio je sve one makinacije i njihove svrhe. Sto­ ga razloga najtoplije preporučam, da se pređlog budgetnog odbora i .izvjestitelja usvoji u cijelosti per aclamationem, kako je predložen. (Odobravanje i pljesak. Glasovi: Tako je!) Visoki sabore, stavljen je jedan alternativni predlog, naime da bi se svota za Franjevce od 30.000 — u istinu 30.000 K je povi­ šeno — uzela iz odsjeka bogoštovlje. Nedamo se mi nikako zavaravati. Nipošto ne pristajte i ne odobrite baš iz odsjeka bogoštovlje, jer to bi se odmah sa strane visokih diplomatičara ne velim je li opravdano ili nije — moglo po § 36. i 42. točka 15. našega ustava primiti, niste bili kvalifici­ rani da stvorite takav zaključak, niste bili kompe- �158 Br. 9 — Serafinski Perivoj. — 1910. tentni, da takav zaključak stvorite, jer to je štovna i interna katolička vjerska stvar, stoga ke druge stavke, nego baš iz nastavne stavke se ova nepravda namiriti našim Franjevcima sam završio. (Povici živio i pljesak.)« bogoiz nitimade Time VI. Rifatbeg Sulejmanpašić. • Pošto je dobio riječ, izrazio se je: »Visoki sabore! Ja kao sin ove zemlje u ime mo­ je svečano izjavljujem, da svi muslimani sa Franjev­ cima simpatišu. S njima smo preko 400 godina u bratskoj ljubavi i slozi živjeli. Jednostavni osjećaj pravde zahtijeva, da se iz državnih sredstava F ra­ njevcima votira sa strane visokog sabora pravedna potpora. Svota, predložena po budgetskom odboru, jest sasvim čedna, te je i ja najtoplije preporučam. (Povici živio i pljesak.)« VII. Redodržavnik bosanskih Franjevaca fra \Iojzije Mišić: »Visoki sabore! Vrlo štovana gospodo! Draga braćo! P rvo i prvo dužnost mi je gospodinu mome komšiji i dragome bratu, da ovdje kao provincijal, kao zastupnik Franjevaca u Bosni i Hercegovini, da mu od srca, onako kao što je on bratski, kao svoj svo­ me, od srca govorio, da mu isto onako velim od sr­ ca, dragi brate, dragi zemljače, hvala, hvala braći musilmanima, da ovako Franjevcima ne samo svoje simpatije i želje izraziste, od samih želja i riječi se ne živi, nego vi rekoste, evo ti brate komadić krušca. S toga hvala i Bog.dragi, koji svako djelo napla­ ćuje, neka plati i vrati braći, kad onako plemenito i bratski za svoju braću osjećate. (Nar. posl. Rifatbeg Sulejmanpašić: Hvala lije­ po, ja sam vršio samo svoju dužnost.) Druga je jedna faktična primjetba. Pala je prije, nekako oko jedan sat, ovdje jedna riječ, za koju ne bi rekao, da je pala zlonamjerno uvredno, ali bi se moglo iskrenuti. To je bila jedna izjava prema sv. Ocu Papi u Rimu. Ja se ne ću u detalje u to upuštati, ne'go samo velim ovo. Po katoličkoj nauci je sve, što se zbiva silom, nevaljano, ona to ne odobrava i po tom načelu, nauci katoličke Crkve svaki čin, koji se na silu obavi, Crkva da ne priznaje, kaže, da je to nevaljano. Reklo se, da je jedna osoba dobila odlikovanje za čin nedoličan, da je može biti sv. Otac Papa dao. Pošto ja znam i poimam volju svetoga Oca, da on ni­ kada za kakav nečin, ne daje svoje privole i nikada odobriti ne može i neće, stoga molim braću, da uzmu moje riječi tako, da zaista kod takoga odli­ kovanja sveti Otac nije imao ništa i da u ime toga nikada nitko odlikovanja dobiti ne može niti će ga dobiti. Sada, gospodo moja, hoću da pregjem na svoj dio i da kažem ovdje nešto drugo, što mi je vrlo teško, jer nekako izgleda to Cicero pro domo. Ja bih volio govoriti o kakovoj drugoj stvariilioškolstvu ili o drugim potrebama našega naroda, komu treba da posvetimo osobito svećenici sve svoje sile, svu svoju snagu. Za svakoga svećenika, koji svoju za­ daću dobro i ozbiljno shvaća, jest dužnost, da se brine ponajprije za narod, jer se zekleo Bogu svemo­ gućemu i sveznajućemu, da će imati pred očima naj­ prije Boga, onda narod, onda istom sebe. Kad sam se ja zaredio, pitalo me se najprije, je li ćeš uzimati obzir na se ili na dušu ili na narod, rekao sam prvo mi je narod i njegova duša, onda sam ja. Ja sam bio sveštenik na jednom mjestu, bio sam na smrt obolio, a bilo je tako strašno zima, da sam izložen odmah smrti, ako samo koračim iz svoje sobe. Došli su i rekli, umire, ako hoćeš dogji, ako ne, nemoj. Ja sam se zakleo, da nijednog siromaka ne smijem pustiti. Ja sam otišao, izveo čin i zato me je svemo­ gući oslobodio boljetice. Zato kažem, ovo su načela, koja treba da vode svakoga svećenika i katolika i pravoslavnog, da mu je narod uvijek pred očima, da sa narodom živi i sa narodom umire i velim, dobro njegovo dobro je naroda, nesreća njegova nesreća je naroda. (Odobravanje.) Ja bih volio govoriti o drugom, nego o ovom, ali što ću. Drugo me dovodi u neugodan položaj, da ja ne­ rado govorim sada o ovoj stvari. Megju nama Hr­ vatima katolicima politička mnijenja su doduše po­ dijeljena, ali u stvari vjere, u stvari narodnosti, ja nemam srca i ne bih smio pred Bogom odgovarati, da bih ja mogao jednom ili drugom predbaciti i kazati, ja sam bolji od tebe Hrvat, ja sam bolji od tebe katolik, jer kako dosadašnje iskustvo uči, svima, koji se broje u grupu H rvata katolika, do sada ne samo da se neda predbaciti ništa, nego mislim, da im se svako priznanje može kazati, da su kao što odušev­ ljeni Hrvati isto tako oduševljeni katolici, kao što su oduševljeni katolici, isto tako su oduševljeni Hrvati. Na žalost smo podijeljeni u dvije struje, pa šta ćemo. Volio bih šutiti, da se možda ne bi reklo zlo, ali ipak moram progovoriti. Što su Franjevci, visoki sabore, draga braćo! Dosta je samo da kažem, da je 700 godina franje­ vački red u ovoj našoj dragoj domovini, u onoj do­ movini, gdje i se kud god dogješ, kud god pogledaš, sve se čini nekako tugje, strano, tako da se čovjek sjeća one pjesme »Zalud sunce drugdje šija, srce moje ne ugrija«. Idu naša braća u Francusku, jer nemaju dovoljno sredstava da se uzgoje kod svoje kuće. Idu u Italiju, idu u monarhiju, dvije godine dana ostanu tamo, a eto za kratko vrijeme piše, molim, provincijale, povucite me natrag, ja obolio od ovoga, od onoga. Doktor kaže amor patriae, moraš ga po- �Bosanski i Hercegovački sabor za Franjevce. vući natrag. Zašto? Ona gruda, na kojoj je sunce ugledao, ona zemlja, koju vatreno ljubi, onaj narod, koga u srcu nosi, ne da mu mirovati i kaže, moram se doma vratiti. Tolika je ljubav u onih članova, koji pripadaju franjevačkom redu. A to sve s toga, jer je ova institucija postala domaća uslijed ovih 700 godina. Ja sam bio u stranim zemljama, došao je megju nas jedan musliman jednoglasno primili smo ga na ruke kao brata, a došao je kao sluga. Kad smo vi­ djeli svoga, vidjeli smo svoga brata. Ovim hoću da kažem, da je franjevački red uslijed 700 godina tako stajao, da je želio i mislio o ovom narodu i u ovoj želji uživao. Draga moja braćo, neću ja da pripovijedam historije svoga reda, samo velim, ustanova franjevač­ koga reda jest, koja se održala kroz 700 godina. Ja mislim, da je taj red pokazao dovoljno snage i žila­ vosti i dovoljne otporne snage, kad je bio kadar živiti 700 godina i da je s pomoću Božjom živio sa svojom braćom muslimanima i Srbima, pa će ako Bog da, još nekoliko stotina godina poživiti, može biti tisuću godina slaviti. mješani s ovima i s onima i to još od vremena domaćih vladara. Oni su narod odgajali i predobili za sebe sve, od najnižih do najviših slojeva. Tako je bilo i u ono vrijeme 1463., kada je Fatih sultan Muhamed II. osvojio Bosnu. A što je bilo? Narod se raspršio Bog zna kuda. Kako povijest uči Sultan Mu­ hamed II. kao što je bio dobar vojskovogja bio je i dobar diplomata. Ovaj sultan vidio je nestaje naroda, a što će mu zemlja, koju je osvojio, ako nema na­ roda. Sazove vijeće i pita, kako bi mogao doći do načina, da se narod umiri, kojemu on ako je i uzeo slobodu, domovinu osvojio, da će ga pustiti da slo­ bodno živi, da ostaje svoj na svome. Koga je tražio i pozvao da djeluje na narod, upliviše na narod, da se smiri? Obratio se na Franjevce. Pozvao je Fra­ njevca Zvijezdovića, jer ako neće preko njega uplivisati na narod, preko drugih neće. Zovne ga preda se i kaže namjeru svoju, i što je želio to je postigao, što je htio to je dobio. On mu je dao svoju hrku, koju sam ja pokazivao, kad je bilo ovdje Njegovo Veličan­ stvo, dao je ferman i dao je sultansku besjedu i riječ koja je neprevrtljiva: budite slobodni i mirite narod neka se moli Bogu po svojem zakonu. Od moje strane ne samo neće biti zapreke, nego ćete imati zaštite. Dakle vidimo iz ovoga, koliko su Franjevci dje­ lovali na narod i kakav su upliv imali. Jeli se poslije onoga vremena taj upliv što smanjio? Rekao bih da nije i od onoga vrdemena do godine 1878. nigdje ni­ koga nije bilo u Bosni da stoji uz narod osim Fra­ njevaca. 159 Kako je narod mislio i sudio o Franjevcima, ne samo katolici, nego muslimani i Srbi, da rečeni jednu. Starina neki u Banjaluci, sad pokojni Radulović Tomo starina pošten. On je pripovijedao iz godina dok je drugovao sa pok. Jukićem i Martićem, kazao je ovo: Moj oče! Kako su se vremena promijenila. Kad sam ja drugovao sa Franjevcem Jukićem, dolazilo u Sara­ jevo, razgovaralo se, i mi snovke snovali, kako da narodu pomognemo, to su bila stara vremena, zlatna. Vremena, kad je brat sa bratom stajao i zajednički se oduševljavao. Godine 1872. paša u Bihaću počine krivijem okom gledati uglednu familiju Hadži Avdića. Valjda se je htjelo paši Osmanliji, da se malo poigra sa gla­ vom Bošnjaka i usjekao zub. Pametan Hadži Avdić dao je tabanima vatru i sakrio se u planini. Napokon dodijalo čovjeku po planini hodajući i krijući, hoće da kući dogje, da dječicu svoju vidi i da se s fami­ lijom malo porazgovori. Pa mu dogje na pamet: makar poginuo, ja se moram kući vratiti, i što je mislio to je i učinio. Ovaj Hadži Avdić imao je druga, još jednog bega, neki Alajbegović. Alajbegović se po­ mirio, Hadži Avdić nije mogo. Napokon siromak, makar junak, obazre se na dječicu, daj da se pomiri, makar mu glavu posjekao. Ali što da radi. U Bihaću bio je tada pošteni Franjevac fra Frano Ćurić. Jedan dan kažu starini, evo Hadži Avdića. Došao možebiti da vas ucijeni, da vas ubije. Stari se prepane i sakrije. Hadži Avdić došavši u dvorište pita, jeli ujak kod kuće, kažu mu da jest, on usurljao gore k njemu. Ujače, gdje si? Evo me! Ćurić se prepane, Bog zna što će. Hadži Avdić dogje u so­ bicu i kaže: došo sam ujače tebi, kao svome bratu, da ti se povjerim i da mi isposluješ kod paše da se pomirim s njim, pa Bog i duša ti. Kako će jedan Franjevac, ujak, da ide za mu­ slimana moliti. Ujak se smisli i kaže: imam prijatelja u Zavalju, obrstara, valjda će mi dati preporuku na pašu i paša valjda će pogledati na obrsta. Tako je i bilo. Dade obrst preporuku paši i paša valjda je imao razloga slušati obrsta i uzeo preporuku. Ujak pojasi konja sa Hadži Avdićem i hoće pred pašu. Pita kavaz kuda? Hoćemo paši. Javi mu. Puste ga unutra. Najprije kaži, što si došo. Ujak mu dade preporuku od konzula obrsta, paša se uskomeša, ujak kaže, sultan zagrnuo je Franjevce svojom hrkom, ako misliš da mene ne posječeš, nemoj ni moga druga. Ja ga primam pod svoj skut, a ti primi mene i njega pod svoj. Tako Hadži Avdić bude spašen po jednom Franjevcu. Zadaća franjevačkog reda bila je ta, da kao što je njegov utemeljitelj sveti Franjo red ute­ meljio za obranu sjeromaka, isto je zadaća njegovih sinova, pred Bogom smo svi jednaki, pred Bogom smo svi crvi i ništa nego robovi dragoga Boga. Sve- �160 Br. 9. Serafinski Perivoj. — 1910. tac je dakle ostavio svoj red po demokratičkim na­ čelima da radi za narod, zauzima se za siromašne. Ovoga načela držao se je red od početka do današ­ njega dana. U ovom smislu, u ovom duhu radio je red uvijek. Franjevac uvijek je htio da za svoju vjeru i pogine i bio pripravan svaku nevolju podnijeti, ma zato ako svoje ljubimo i najsvetije držimo, u redu je, da i tugje poštujemo. Zato je Franjevac uvijek re­ kao narodu: svoje čuvaj i ljubi, a tugje poštuj, tugje znaj uvažiti i nikada ne izazivaj. (Burni pljesak.) (Nar. poslanik Košta Majkić: Biskup Šarić trebao bi da ovo čuje.) Ja se neću nikome namicati, ali na te­ melju svega ovoga, što sam kazao o zadaći i radu ovoga reda, mislim, da se može ponosno kazati, kad je taj red kroz 700 godina časno živio, da je ona iz­ java bila vrlo pravedna, koja je glede ovoga reda pala. (Glas: Tako je.) Govorilo se je ovdje o stavci, koja bi se Franjevcima imala dati. Ja ću da rečem, što je na stvari. Mi imademo gimnaziju na Visokom, koja broji sto duša. Osamdeset i nešto više ima gojenaca, a ostalo su profesori i posluga, tako da imade i preko stotine duša u ovome zavedu. Ovaj za­ vod imade 5000 kruna potpore odnosno 2500 for. Na Širokom brijegu imade 60 duša. Č jtrdesetipet imade gojenaca, a ono drugo su profesori i posluga. Imade 4000 K. To bi bilo skupa 9000 F. U Sarajevu imade 25 bogoslova. Imade 3300 K godišnje. Ova je svota na 25 teologa, da ne brojim profesora, premalena. (Glas: Jest premalena.) Pak ja pitam, je li moguće, da se sa ovom svotom izagje na kraj. (Glas: Ne mo­ že!) Iz ovoga razloga mi smo već otprije moljakali našu vladu, da bi nam ovo ponravila, ali nam je re­ čeno, da je doduše molba opravdana, ali da nema sredstava. Braćo moja! Ja mislim, ako red treba da živi, onda mu treba dati i sredstava, da živi. Ja s ovim ne velim, da bi trebalo koga uslijed toga uništiti, da bi trebalo uzeti onome, a ovome dati. Jok, to Fra­ njevci nikada ne će. Franjevci će ragje pustiti da sa­ mi trpe nevolju i da su sami izvrgnuti jadu i nepo­ godama. Prije će to učiniti sebi, nego da bi kome drugome krivo učinili. Ako se ne bude dalo, pa mi ćemo u našoj skromnosti kao čedni redovnici i isposnici, moliti. Mi tražimo i molimo lijepo, da nam se pruže sredstva i da nam se omogući naš čedni i uspješni rad dalje nastaviti. Ovim sredstvima, koja smo dosada imali, mislim, da to apsolutno nije mo­ guće. _ Stoga ja još jedanput preporučam ovu molbu i neka nam se pruži onoliko, koliko nam je potrebno. Ako se baš s kakvih razloga nikako ne bi moglo, mi ćemo i onda bez ovoga ipak našu dužnost vršiti. Ja ovdje izjavljujem od strane Franjevaca za ljubav mira i bratske sloge, da će Franjevci i od sada kano i dosada makar otkidali od svojih potreba, i naprvo svoju dužnost vršiti za ovaj naš narod. Kada se radi 0 dobru naroda i o vjeri, onda Franjevcima za Boga 1 za narod nije nikakova žrtva teška. Sve što rade Franjevci, rade za Boga i narod. Ovo je sveto nji­ hovo načelo i ovim će svetim načelom oni živjeti i umrijeti. (U cijeloj dvorani odobravanje.) Gospodo moja! Ja lijepo molim, uvažite ovo. Ja ovo preporučam braći poslanicima, a i ujedno vi­ soku zemaljsku vladu umoljavam, da uzme u obzir teški položaj Franjevaca. A ja opet ponavljam, ako to i ne bude, opet će Franjevci raditi za Boga i na­ rod, pa makar bilo da i torbom mole; za narod će živjeti, za narod će i umrijeti, i nikada se zadaći svo­ joj svetoj iznevjeriti ne ćemo. (U cijeloj sabornici burno pljeskanje i odobravanje.)« VIII. Gjuro Džamonja. Zatim je uzeo riječ trećoredac sv. Franje, gosp. Gjuro Džamonja. U svome je govoru o Franjevcima rekao: »Visoki sabore! Kada je riječ o bogoštovju i na­ stavi, dužnust mi je prvo kao čovjeku, koji drži do vjerskih načela i koji vjeruje, da je čovjek bez vjere, čovjek sličan najnižem stvorenju, da je sličan živini i kao bivšemu učitelju dužnost mi je, da u ovoj stavci uzmem riječ, a odmah ističem, da ću biti dosljedan svome stanovištu u generalnoj debati, pa ću glaso­ vati protiv proračuna, jer ni ova stavka u proračunu nije onako uregjena kako to zahtijeva pravda. Na prvom mjestu dužnost mi je prigovoriti dosadanjem načinu podupiranja bogoštovnog odjela, što se tiče nas katolika. Čulo se sa strane braće muslimana, a i sa strane braće Srba pravoslavnih prigovora, da su katolici odnijeli najviše novca i da je dijeljeno najviše milosti nama katolicima. Kad sam prije čitao novine, a nisam imao ovih vladinih po­ dataka pred sobom, srdio sam se, jer ja toga u djelu vidio nisam, pa sam kazao, da je to nepravedan pri­ govor i da braća drugih vjera nama čine krivo, kad nam što ovakvog predbacuju. Ali kad sam vidio ci­ fre u proračunu, osvjedočio sam se, da je našem ka­ toličkom imenu dato dosta, ali mi Hrvati katolici Bo­ sne i Hercegovine nismo imali od toga onaj dio, što nas je zapadao. (Glas kod muslimana: Ali su zato imali oni, koji su došli ovamo.) Podupiralo se je pod stavkom za katoličko bogoštovje i sluge tugjinske misli i neprijatelje hrvatskog imena. Najveća ne­ pravda, visoki sabore, činjena je našim očima, našim odgojiteljima i čuvarima kako vjere katoličke, tako i narodnosti hrvatske u ovim zemljama, velezaslužnim očima Franjevcima. Odmah u početku uprave, kod uregjenja hierarhije, njih se tako reći nije uzelo u obzir, ostavilo ih se �Bosanski i Hercegovački sabor za Franjevce, na strani i kako reče jedan poštovani predgovornik bacilo ih se tako reći kao iscijegjen limun. Oni su radili za to, da austro-ugarska monarhija dobije Bosnu i Hercegovinu, a da kažem, mi smo se, a i ja, zanosili tom idejom i badava smo se za to zauzimali, jer su svi katolici mislili, da će kršćanska uprava monarhije, da će monarhija, koja stoji pod kršćanskim vladarom, imati obzira napram nama, pa da će biti pravde i da ne ćemo biti u ničem prikraćeni. Ali nagragjeni smo tako, da smo zapostavljani, a onima, koji su došli ovamo, da siju svoje sjeme germaniza­ cije i magjarizacije, davano je tugjinačkim katolici­ ma kapom i šakom, a sve je to išlo na našu stavku. Jutros je preuzvišeni gospodin nadbiskup dr. Stadler napao stanovište budgetnog odbora, pa je is­ ticao, da to nije stanovište pravde, koje bi se smjelo u ovom visokom saboru poduprijeti i prihvatiti. A ja kažem, da je budgetni odbor prešao na štetu našu princip pravde, pa je dapače i previše ostavio za travničku gimnaziju i bogoslovno sjemenište u Sa­ rajevu, ako se uzme onaj ključ, koga se je budgetni odbor držao kod razdjeljivanja novca u bogoštovnoj stavci napram drugim vjerama, jer visoki sabo­ re, ja mislim, da bi pravednosti onda bilo udovoljeno, kad bi se uzeo ključ, koliko koja pastva odnosno ko­ liko koji svjetovni ili redovnički kler uzdržava ili po­ služuje duša u Bosni i Hercegovini, toliko — neka mu se daje za njegovo uzdržavanje. Ja mislim, da bi taj ključ bio pravedan i toga bi se morali držati. I kad bi se toga držali, institucije, koje su pod za­ štitom i vodstvom preuzv. g. dra. Stadlera, dobile bi nešto manje, nego jednu trećinu, dočim bi školske institucije Franjevaca dobile nešto više od' dvije tre­ ćine. I to bi bio ključ pravde, ali kako sam čuo iz ri­ ječi prečasnog oca bosanskog redodržavnika, hi a njevci se s time zadovoljavaju, oni su s ovom malom svotom zadovoljni, pa ja ne mogu da tražim više ne­ go oni sami traže za sebe. Ja kažem, da stanovište budgetskog odbora, ako i nije pravedno prema klju­ ču, koji se uzeo u budgetnom odboru, ipak prema ri­ ječima oca redodržavnika oci Franjevci će s tim biti zadovoljni. Ovakvo pak stanje, kakvo je sada, ne može ostati. Ja dobro poznam prilike visočke gimna­ zije i širokobriješke gimnazije i vidio sam u tim gimnazijama, čisto narodno i čisto vjersko odgaja­ nje u pravom duhu. Vidio sam, da nema ovdje natruhe tugjinstva, vi­ dio sam, da je upravo tako idealan odgoj te djece, da bi ja bio sretan, ako bi mogao, da moje sinove, kad do toga dorastu, predam na odgoj u franjevačku gim­ naziju, bilo onu na Širokom brijegu ili onu u Visokom. Ali ako se uzme, da oni gjaci dobivaju samo po 28 helera, od našega budgeta, dočim oni u Travniku do­ biju po 2 K 59 helera, gdje se naša mladež odgaja, ko­ 161 liko znam iz razgovora s mojim drugovima, i koliko sam imao prilike da čitam u novinstvu, u tugjinskom duhu, gdje se pjevaju njemačke pjesme, gdje se ugušuje hrvatski osjećaj što može jače, onda me boli, da ja doprinosim u svojoj domovini tugjinskom odgaja­ nju, koje tugjinsko odgajanje ide tako daleko, da oni svećenici osim časnih iznimaka tako odgajaju svoj narod kako su oni u onom samostanu odgajani. Kao kršćanin ne smijem dalje zalaziti u kritiku onoga od­ goja, ali samo kažem, da nam nije trebalo narivavati prisilno i to za ovako skupe pare tako skupi tugjinski odgoj, kad smo imali ovakove odlične i svete po­ bornike kako za svetu vjeru, tako i za narod naš, naše dične Franjevce. Pregovaram, što se je preuzvišeni g. nadbiskup danas tako daleko zaboravio, te je rekao: čini mi se da je to možda iz pizme učinjeno, da je to možda predložio jedan, koji je kroz 7 godina uživao blago­ dati te gimnazije. Kao zajedničar, kao član »Hrvatske Narodne Zajednice«, ja odbijam ovu objedu s naše strane. Odbijam ju, jer u »Hrvatskoj Narodnoj Za­ jednici« članovi stoje, što se tiče vjere, na stanovištu čisto kršćanskom i ne daju si u tom prigovarati ni od koga! (Dr. Hamdija Karamehmedović: onda mu­ slimani u toj Zajednici nemaju mjesta!) Molim, ja sam mislio, što se tiče vjere nas katolika, i to je čisto ispravno. A ono, što je-rekao preuz. g. nadbiskup glede onoga, koji je kroz 7 godina uživao blagodati travničke gimnazije, to, premda nisam ovlašten od dotičnog gospodina, da u ime njega odgovaram, ali odgovaram ipak, da nije uživao blagodati preuzv. g. nadbiskupa Stadlera, nego je uživao blagodati na­ roda, koji je teškom mukom skucao novac i davao za onu gimnaziju. I ako je kroz 7 godina tamo učio, to se dr. Jozo Sunarić — na koga je sigurno mislio preuzv. gosp. nadbiskup dostojno odužuje svomu narodu za onu blagodat, što ju je od naroda primio! Visoki sabore! Imade stavka u našem proračunu za potpomaganje bogoštovne svrhe. Koliko sam upu­ ćen od mnogih svećenika, naša zemaljska vlada već nekoliko godina ima da je zabranila i moliti za pot­ poru za gradnje crkava. Ja ne znam, je Ii to kod braće pravoslavnih Srba učinjeno i primjerom bilo, ali nekoliko svećenika, nekoliko župnika, kazalo mi je, da su molili, da se smije negdje napraviti crkva, da su dobili od zemaljske vlade odgovor: dozvoljava se gradnja crkve, ali s tom opaskom, da ne smijete moliti potporu. Ta moliti je dozvoljeno svagdje i na svakom mjestu, pak i sami carevi i kraljevi ne za­ tvaraju svojih vrata pred molbama. Kad imade ova stavka, zašto bi se zabranilo moliti, kad i onako ne može sam narod, kad već daje tolike poreze, ne može da osim tih poreza još daje i takove poreze, s kojima bi se gradile crkve. Pravedno je s toga, da �162 Br. 9. — Serafinski Perivoj. — 1910. se iz njegova poreza daju potpore, pomoću kojih da se grade crkve, da narod bude tako opterećen. Tako bi na primjer za moj izborni kotar bilo potrebno za dogradnju crkve u Konjicu i za dogradnju crkve u Širokom brijegu da se dade potpora iz zemaljskih sredstava, napose za ovu potonju, koja će i radi svoje graditeljske ljepote služiti našoj zemlji na ukras.« * Na ovim su se zauzećima specijalno visokome saboru zahvalili: hercegovački redodržavnik m. p. o. Luka Begić i viša franjevačka gimnazija u Viso­ kome. Zahvale su upravljene, kako slijedi: »Franjevačko starješinstvo u Mostaru. Br. 147. Visokpm predsjedništvu sabora Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Dužnošću si smatram, da se u ime her­ cegovačke franjevačke provincije najiskrenije zahva­ lim na priznanju zasluga franjevačkom redu u našoj domovini te na izražaju simpatija od strane cianova cjelokupnoga Sabora i pojedinih klubova u XX. zasjedanju prvoga bosansko-hertegovačkoga Sa­ bora. Ovo pismenim putem izrazujem buduć sam zvaničnim poslom zapriječen isto osobno učiniti. Za hercegovačke Franjevce. U Mostaru, dne 1. augusta 1910. Fra Luka Begić, provincijal.« »Predsjedništvu bosansko-liercego\dčkoga sa­ bora u Sarajevu. Na udruženom nastojanju hrvatskih, srpskih i muslimanskih poslanika oko izbjegavanja neisplativoga narodnoga trvenja, nu z a h a t o r o p ć e n i t i h v i š i h i n t e r e s a , a sada još više na patriotskom zauzimanju njihovu, da зе zavodima bosansko-hercegovačkih Franjevaca p r a v e d n o m d r ž a v n o m p o t p o r o m osigura opstanak, a time nama Franjevcima da se krila podignu te još požrtvovnije i veledušnije mognemo raditi za vjeru i narod, ja se najblagodarnije zahvaljujem! Živjelo pravedno bratsko sporazumljenje i rad! Fra Josip Markušić, direktor franjevačke gimnazije u Viso­ kom.« Svršismo. BI Dn. Ilija U je v ić : Milu pobratimu (0 . A n g j e l u Mari j i Miškovu. ) O moj pobro i po zvanju brajo! Ti mi vrci sa Zagorja lomna, A ja na njem’ samovanje vijem C’jenom c'jeneć pobratimstvo veljo Amo što ga nedavno sklopismo Na vreocu toplih osjećaja, Drevnih snova, Žarkih čuvstvovanja: Jednakijeh težnja i nakana ... E pa što ću sad Ti pričat, pobro? Ognjem planu — u znak pobratimstva — Moja evo na Zagorju diljka, A tvojoj će biti povoljice Razgovornim oglasit se glasom Iz daljine1) — pobratske miline. Ako li si s putovanja trudna Miloj braći u okrilje pao I domaji na odmor došao: Širim ruke na opali diljke, Kitna svoga da ogrlim pobru, Ogrlim ga i cjelujem žarko Vedro čelo — ponosno, veselo! ‘) Mnogo poštovani Miškov, dominikanac odavle je otiSo negdje u Magjarsku obavljati sv. misije Hrvatima izmješanim sa m narodnostima. 96 B allerini: Iz trnja ružica. istiniti dogagjaj — prevodi o. Stjep. Nevistić. (2i Ko li otac, to Ii majka, iza uzaludne dvodnevne borbe popustili su teškom mukom, jer su i sa­ mi bili bogobojazni. Oni su privoljeli, da im kćer­ ka uz neke uvjete ostane u zavodu. Izmegju ostalih uvjeta, za veću sjegurnost i opreznost bio je i ovaj, da njihova kćerka mjesto 3, kako njihovo pravilo iziskuje, bude kušana 6 mjeseci. Ovaj rok je za Ma­ rinu sretno i blaženo prošo, jer je 19. ožujka ove go­ dine na svetkovinu sv. Josipa, u proljetno vrijeme, kad je bio ugovor o zarukama, metnula na se dje­ vičansku koprenu, i promijenila si ime, te uzela novo - Imelda. Marina je još od mladosti ovu sveticu, koja potječe iz obitelji Lambertini u Bolonji, štovala jer je kao djevojčica umrla od ljubavi prema presv. oltarskom sakramentu, ona je (Marina) dapače ža­ lila, što joj roditelji nijesu na sv. kršćenju to ime nadjenuli. Crkveni dostojanstvenik, koji joj je stavio djevičansku koprenu, reko je Marini pri koncu ove riječi: — »Raduj se, sestro Imeldo, raduj se u po­ niznosti duha svoga, radi osobite milosti, koju ti je Bog udijelio i nad tobom ispunio one riječi: Čovjek snuje, a Bog odregjuje«. — »Sasvim opradane ri­ ječi«, reče otac Geminjan na ulazu u samostan, ri­ ječi, koje bi Vama, gospodine Romule, kao mladiću, koji vjeruje, bile potpuna utjeha i okrepa. U ovim riječima tajna je utješljivog lijeka, koga od mene tražite ... — Ja imam važnih protivnih razloga, odvrati mladić, uzdišuć i tresuć se od nutarnjega ganuća. �Iz trnja ružica, Meni nije jasno, da je baš tako Bog odredio, da Ma­ rina moje srce istrgne, a svoje njemu dadne. Bog je dobar i on boce život, a ne smrt, i onim, koji ga ne ljube više, nego i onim, koji ga ljube. I ja, i ja ga još i sada ljubim. Nije to dakle djelo Božje dobrote, ne­ go njezine tvrdoglavosti, da ovako trpim ja i moja čast, i da mi je ovolika rana na srcu. Njezina mušičavost pod izlikom zvanja izdala me je i upropa­ stila. Kažem Vam, oče, da silno trpim, a gdjekad dogje čas, da bi svu moju veliku i iskrenu ljubav, za koju sam Bog zna, okrenuo u mržnju proti njoj. — Dragi g. Romule, odvrati otac, držeći svoju desnicu na njegovu ramenu u ovoj stvari ja ne­ vrijedni čovjek, skroz sam vješt i iskusan. Još ćemo se drugi put zgodnije o tom razgovarati. Vaši su živci previše uzrujani. Kad se malo umirite, ja ću Vam tad svoje razloge iznijeti. Pozdrave se i prijateljski rastanu. VI. 0 C S lavom i s ljubavlju nema šale. Romul je došo u Porrettu, da se pet šest dana liječi, a da bude slobodniji nije osjeo ni u jednom svratištu, nego u kući čestite udove, gospogje Rosalbe, koja je nekoliko lijepih soba u svom stanu kupališnim gostima ljeti iznajmljivala. Osim ovoga, Romul nije htjeo ni u jednom svratištu stalno blago­ vati, nego je po svojoj volji odabiro sad ovdje, sad ondje. Osobito je zavolio kuhinju na kolodvorskoj postaji, gdje su se i drugi sladokusci rado sakup­ ljali, a to tim ragje, pošto je želio razbijati svoje brige, pa je htjeo rado gledati neprestani dolazak i odlazak vlakova, koji su toliko samo mirovali, dok bi se lokomotive promijenile. U stanu ggje. Rosalbe, nastanio se već prije tri godine neki doktor prava, imenom Anselmo, jer se moro u kupkama zvanim Marte od bedrobolje liječiti. Bio je to mudar i pametan starac, živan i vedar, duhovit i šaljiv. Romul se je u brzo upozno s dr. Anselmom, s njim se družio u svojoj sobi, dvo­ rani, na šetnji, na zajedničkom objedu, tim ragje, što su obojica uživali u pušenju cigareta, te bi u osobito prijateljskom razgovoru šetali na večer ulicom, koja vodi prema Puzzoli i crkvi drage Gospe, ili bi na prostranom dvorištu uživali milozvučnu glazbu, koja je svirala kupališnim gostima. Dr. Anselmo opazio je na prvi pogled, da je Romul bolesniji na duši, nego li na tijelu. Blijedoća, mučenje, sjeta, sve se to na njegovom licu odrazivalo tako, da ga nikad vesela vidio nije, a to je bio znak neke tajne bolesti, koja ga na srcu tišti. I zbilja, Romul nije mogo odoljeti, 163 a da ne oda svoje tajne i ne kaže uzroka svoje boli dru Anselmu još prije nego se sastao s ocem Geminjanom. — Želite li napokon znati za uzrok moje žalosti? reče Romul na koncu konca. Muči me na srcu nesretna ljubav. Dr. Anselmo iz neke osobite ljubavi i prijaznosti, nazivo je Romula uvijek sa »Vi«, a čim mu je Romul otkrio svoju tajnu, nazivo ga je sa »Ti«. — Već sam na to pomišljo. To je obično zlo, Vas mladića. Take zgode završuju obično lakrdijom ili žalosnim slučajevima, ali tomu zlu ima sredstvo. — Bilo bi? Zapita Romul. — Počuj! Ti si se moro zaljubiti, u koju djevojku, koja Ti je osvo­ jila srce, a kasnije Ti legja okrenula. Učini i Ti isto. Okreni i Ti njoj legja i traži drugu djevojku. Danas ima više žena nego kokoša, a lijepih djevojaka pun je svijet. — Ah, g. doktore! Lijepo se svagdje nagje, ali dobro ne. Moja je bila lijepa i prelijepa, do­ bra i predobra. Srce više teži za dobrim, nego za lijepim^a dvaput se ne daje. — To vele pjesnici, a ne vele iskusni ljudi u životu. Ja, koji na 70. naginjem, dosta sa m \h upozno, koji su, kad ini je prva ljubav pofalila, tražili drugu, a ako je i ova falila, onda treću. Dali su srce dva-triput i nijesu umrli od žalosti, nego i sad veseli i zadovoljni živu. - Trgo­ vačka ljubav! Moja nije taka, nego iskrena i promiš­ ljena, pa me baš za to na srcu boli i nemam utjehe. — Ko te je proigro? Možda kakav takmac, da ti je oteo srce tvoje drage? — Ne, ne! Ona je to sama po sebi učinila, te mjesto da ga meni dadne; dala ga je Bogu. U najljepšoj nadi iščeznula mi je ispred očiju. — Oh, sad više tomu nema lijeka! Ako ju je Bog uzeo, moraš držati, da je umrla i pokoriti se. Providnost što odnosi, opet donosi. Moraš uzeti dru­ gu, koja će ti biti bolja od one, koja ti je srce otela. — To pak ne! odvrati Romul Ijutito. Ili ona, ili nijedna! Ja se nadam, da njezino zvanje nije bilo pravo zvanje, nego je to ludo i u ugrijanoj svojoj glavi učinila, pa joj neće dugo trajati. Ja u ovoj nadi živem. — Ako su ružice, procvast će. Koliko ima vremena, da je stupila u samostan? —- Deset mje­ seci. Je li ostala? Ostala je i već se koprenom pokrila. — Ti čini, kako ti ja velim: odbaci od sebe svaku nadu. da ćeš ju igda imati, i misli na drugu. Ja bih ti mogo pomoći naći ju. — Ne, zakleo sam se sebi ili ona, ili nijedna. — Ako je to tako, počuj ovaj moj drugi savjet: Zatvori se i ti u samostan. Otajstveno suglasje bit će megju vama savršeno. Draga, opatica, a dragi, fratar. Taj će se prizor tako svršiti, i zastor pasti. Ah, g. doktore, Vi se sa mnom samo šalite i podrugivate. Pogledajte molim, kako čuvar zvjeradi u zvjerinjaku dovikuje onim, koji se k rešetkama prikučuju: »Dalje, dalje, gospo­ do! S lavom i ljubavlju nema šale.« �164 Br. 9. Serafinski Perivoj. — 1910. VII. Korisna šala. Onoga istoga dana, kad se je Romul razgovaro s o. Geminjanom, otišo je u obližnju gostionu zva­ nu Palazzina, prema zgradi zvanoj v o l o v i , da se okrijepi u društvu s g. drom. Anselmom, koji je opazio, da su mladiću nabrekle oči od plača, i da je zamišljeniji i turobniji. Nastojo je finim šalama i do­ sjetkama, da ga razveseli, a govorio mu je ljubezno i o njegovom nesretnom slučaju. Popivši kavu, pušili su i uživali u duhanskom dimu. — Ti bi, nastavi dr. Anselmo, mladiću moro ozbiljno govoriti, ti bi moro biti veći filozof, nego što si, i moro bi motriti stvari, onako kakve su zaista i primiti ih onako, kako ih Bog šalje, Ja sam već star i od svijčta izvaran. Koja korist kukati i žalostiti se u protivštinama, koje samo muče? Sve svršuje, a svršiti ćemo i mi i to u brzo. Nek ti bude za pouku ta smotka, koju pušiš. Šta ti ona veli? Prava slika ovog je života Dim, koj’ ode, a pepeo osta. — Lijepa poduka, samo da nije trpjeti muka na srcu, odvrati Romul, krećuć glavom i srnješeći se. Ja sam ne znam, ili je to od naravi, ili od nesreće, da ja toli živo te boli osjećam, da ih ni .zreći ne mogu. Ja sam previše osjetljiv, a Vama, dragi doktore, zavi­ dim, što možete sve na šalu i smijeh okrenuti. — Da, u tebe je vrapčije srce. Čim kakva nezgoda nadogje previjaš se i prenemažeš, plačeš i uzdišeš nad svojom boli. Budi junačina! Muževne snage nek ti ne manjka, jer: »jako srce, razbija udarce.« Obojica su se zdogovorili, da će u šest sati na večer večerati i u kolima se prošetati lijepom ce­ stom, koja vodi u Toskanu, kraj mosta Ventudina, zatim od Pavane uz obalu rijeke Limentra prema pistojskoj sambuki. Romul je očekivo na kolodvoru dolazak dvaju vlakova iz Bolonje i Firence, jer se je nado nekom prijatelju, koji mu je piso, da će oko dva i po sata po podne stići, s njim se pozdraviti i porazgovoriti, a zatim krenuti u šumoviti predjel kraj Lukke. Očekivani prijatelj nije došo, jer ga Ro­ mul uz sve svoje pažljivo gledanje nije mogo opa­ ziti. Čim je vlak stao, osobe počele izlaziti, koje su za Porrettu došle, da se liječe, Romul je opazio dvije osobe, a čim ih je opazio, stao je kao manitati, u licu se mijenjati i tresti u tijelu, kao da ga groz­ nica trese. Može se reći, da je od tog časa izgubio svoje oči i sav se promijenio. Neko je vrijeme šeto doli-gori po kolodvoru, kao izvan sebe, zatim krenuo prema mostu Reno, a odavle skrenuo na ulicu i sio na klupu, kraj jedne kafane. Malo iza toga opet je usto i krenuo na desnu stranu, uspeo se uz stepenice prema župnom vrtu, kraj crkvenog dvorišta, i tu se zaustavio, te u svojoj uzbugjenosti gledo u prostra­ ni vidik, koji se pružo oko njega i pod njim. Čim je tu malo popostajo, žurno se okrenuo niz stepenice prema mostu zvanom »Uzdisaji« na rijeci Rio, a odavlen žurno pošo u svoju sobu, sam sobom govoreć i mašuć rukama. Čim je došo u sobu zatvorio se i stao pisati i neku tajnu osnovu kovati sve do pet sati, zatim je izišo iz sobe. U vrijeme njegove otsutnosti, povratio se g. Anselmo iz kupke, zatim krenuo u dvoranu, koja je dijelila njegovu sobu od Romulove. Zvao je Romula, oškrinuo vrata i opazio, da se nešto svijetli na stolici uz postelju. Stupio je u sobu i na svoje veliko iznenagjenje opazio, da je to revolver od ocjeli, kraj kojega je bilo pismo nezatvoreno, a upravljeno na g. Anselma. Gosp. An­ selmo, sav prestrašen, izvadio je pismo, odmoto ga j čitajuć bio, kao izvan sebe. Romul je mislio, da će to pismo g. Anselmo čitati, kad on bude ležo u krevetu razmrskane glave, moleć ga, da njegovu objavi njegovoj majci, da se je usmrtio, da dru­ goga ne usmrti, da je od dva zla manje izabro, da majci šalje zadnji pozdrav i poljubac i da od nje u ime njeogvo zamoli oproštenje. — Ta ovaj je sasvim poludio, reče u sebi sav preneražen doktor Ansel­ mo. Sad je doktor Anselmo došo na lijepu miso. Uzeo je revolver, povadio naboje, stavio ga gdje je i bio, a sam se sakrio za zastor u dvorani. Za koji čas došo je Romul, unišo u sobu i zatvorio vrata. Dr. Anselmo približio se na nožnim prstima k vrati­ ma, polako ih otvorio toliko, da može vidjeti, šta će Romul činiti. Ovaj se svuko do košulje, pružio se po postelji, uzeo revolver u ruku, okrenuo cijev slipočnici, natego ga i odapeo. Nu prvi otponac nije opalio, odapeo je i drugiput, ali opet isto, odapeo i trećiput, ali uzalud, jer ne puca. U taj čas uletio je dr. Anselmo u sobu, bacio se na mladića, oteo mu revolver iz ruku, vičuć: »Šta to činiš velika bu­ dalo?« — Romul se je prenuo kao iz sna, i sav začugjen gledao u doktora, a napokon ga zapito: »Šta ja činim? recite mi! Ja ne znam.« — Ma ti si se htio usmrtiti. Šta ti je, šta si pomahnito? — Ja se htjeo usmrtiti? Ja sam dakle odlučio spasiti njoj život. — Meni? — Ne, ne, nego Marini. — Ti si u ludilu. Ustani, obuci se, pa ćeš ići sa mnom na šetnju, da se malo razabereš. Ustani dakle, osvijesti se, i priznaj, da sam ti ja tu korisnu šalu učinio, da ti život spasim. Ovaj ću revolver uzeti i zaključati ga. Šta ti se je dogodilo, da si tako poludio? - Ja Ja vam ne znam drugo reći, odvrati Romul, oblačeć se i osvješćujuć, nego to, da sam časovito poludio. Na kolodvoru sam vidio Marinu, kad je izlazila iz vagona. Vidjeli smo se i ja sam je pozno, ona je problijedila ko krpa, a ja sav razjaren htjeo sam k njoj poći, ali sam bio kao okamenjen, i izgubio �Iz trnja ružica. sm svoju pamet. Jedna rni je samo miso bila u glavi: Ili ja ili ona umrijeti. Da nju ne usmrtim, vidi se, da mi je došlo u glavu, da sebe usmrtim. Što sam počinio, toga se sada ne sjećam. Vi ste me, g. dok­ tore, iz strahovita sna probudili. - Ma ili se ti pri­ činjaš, da se sa mnom šališ, ili je ta tvoja ludost, neka pojava, kojoj se i najbolji duševni promatrači čuditi moraju. Reci mi, Romule, jesi li ti zaista pri sebi? — Kao i Vi. — Dakle ti si bio budala samo nekoliko sati, a opet si se potpuno opametio. — Tako i mora biti. Da sam bio pri sebi, ne bi mogo ni po­ 165 misliti, da se usmrtim. Samoubojstvo mi je po načelu savjesti i naravnom mišljenju stvar odurna. Iza moje nesreće bojo sam se, da do toga ne dogje, ali samo u slučaju, ako mi se pamet prevrne. Ovoga sam se bojo, bojo sam se mnogo. Rekav ovo, stao je bijedni mladić gorko plakati i moliti g. doktora, da to ostane najvećom tajnom. U plačnom uzdisanju opetovo je: Ah, nemilosna Marino! okrutna Marino! Kak bi sa­ mo i pomisliti mogla zlo, koje rni je prouzrokovalo tvoje izdajstvo. (Nastavit će se.) Redodržavništvo bosanskih Franjevaca u Sarajevu. Broj 802. Časnoj braći župnicima. Polag previšnjega riješenja od 11 lipnja 1909. ima se obaviti popis žiteljstva Bosne i Hercegovine u godini 1910. Prema § 5. propisa o popisu, ima kod toga sudjelovati i svećenstvo, da podatci, što će ih sabirati popisni povjerenici, što točniji i istinitiji budu. Pošto su ovakovi popisi od vrlo velike važnosti, to se čč. braća župnici ovim upućuju, da rado učestvuju u popisnim povjerenstvima. Za upravu i znanost popis je ovaj od velike važnosti, zato treba narod uputiti, da ništa ne taji, već po istini iskaže. Ovakovi popisi obično straše seosko pučanstvo, jer im se to često od nepoznatih tumači krivo. Zato čč. braća dušobrižnici neka narod pouče i predoče mu, da ovaj popis nikako nije za to, da se time kakovi novi porezi uvedu, nego mu je svrha, da se točno upoznaju uarodni odnošaji. S a r a j e v o , 10. rujna 1910. Fra Alojzij Mišić, redodržavnik. L1STAK. Dekret konzistorijalne kongregacije o skidanju župnika. Poznata je stvar, da do najnovijega doba bi­ skupi nijesu mogli dignuti kanonički ustoličene žup­ nike bez kanonički po župnika zlo svršenoga proce­ sa. Taj stari crkveni zakon izgubio je svoju krepost dne 20. kolovoza god. 1910. Dne 20. kolovoza teku­ će godine izdala je konzistorijalna kongregacija de­ kret, kog su pošljednja »Acta apostolicae Sedis« već objelodanila, polag koga biskup može župnike u 9 slučajeva i bez do sada traženoga procesa, sa župe dignuti. Ti su slučajevi slijedeći: 1. Ako je župnik po liječničkoj svjedodžbi duhovno bolestan; 2. ako nema iskustva i znanja; 3. ako je tjelesno tako zdrob­ ljen i oslabljen, da ne može vršiti duhovne pastve; 4. ako je puk ogorčen — pa bilo to i nepravedno i djelomično; 5. ako je župnik izgubio dobar glas kod poštenih ljudi; 6. ako je potajno tako skrivio, da se narod može ogorčiti; 7. ako zlo ravna crkvenim do­ brima; 8. ako suprot opomeni propašću župničke du­ žnosti, dijeljenje sv. sakramenata, podučavanje i ako je češće odsutan; te 9. ako je neposlušan. U svim ovim slučajevima biskup može župnika skinuti nakon provedene istrage, učinjene pomoću dva ispitatelja — examinatores. Skinuti župnik mo­ že na biskupa apelirati, koji će opet stvar s dva savjetnika - consultores, pregledati. Ispitatelje i sa­ vjetnike u smislu dekreta moraju svi biskupi odmah imenovati. Kako se vidi, ovi dekreti ide više za spasom duša, nego li za kaznom klera. — Dr. .1. Kada se imaju djeca pripušćati k sv. pričesti? Na ovo je pitanje odgovorila k o n g r e g a c i j a s a ­ k r a m e n a t a s dekretom: »Quam singulari Chri- �166 Br. 9. — Serafinski Perivoj — 1910. stus amore«, koga je Pijo X. dne 7. kolovoza t. g. potvrdio. Polag ovoga dekreta djeca, koja su uzela 7. godinu, moraju ići na sv. ispovijed i pričest, jer u 7. godini djeca o b i č n o dolaze k razumu. Nu ovaj dekret ne zabranjuje djeci i prije sedme godine dola­ ziti na sv. pričest. Djeca se.i prije sedme godine mo­ gu slobodno pričešćivati, samo ako znaju potrebna potrebom sredstva — necessaria necessitate medii i razlikovati sv. pričest od ostale hrane i pića. Oni, koji dijete odgajaju: roditelji, župnici, katehete, uči­ telji itd. moraju se brinuti, da dijete ispuni zapovijed sv. prčesti. Osim toga dekret: »Quam singulari ...« ukida zloporabu, da se djeci, koja su došla k razumu, uskraćuje popudbina, zadnja pomast i pokop po obre­ du odraslih. Dekret nalaže biskupima, da se ove od­ redbe dostave svećenstvu i puku i da se sve ovo sva­ ke godine ima u uskrsno doba u župnim crkvama proglasiti narodu u materinskome jeziku. Ovim se dekretom donekle obnavlja stara crkv. disciplina i obi­ čaj, polag kojih su se svuda kršćena djeca do XIII. stoljeća, a na istoku i daaas pričešćivala pod prili­ kom vina. — Dr. J. „Franjevci i svjetovni kler u Bosni4*. Pod tim je naslovom profesor dr. M. Hiptmair u III. svesku ovogodišnjega „ T h e o l o g i s c h - р г а kt i c h e Q u a rt a r s c h r i f t - a “, što izlazi u Linču, predstavio pri­ godom carsko-kraljevskoga doiaska u Bosnu žalosno stanje katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Moramo priznati, da je dr. Hiptmair prilično upućen u stanje katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini, ali, da je u mnogome bio i subjektivan, tendencijozan i Franjevcima odviše antipatičan. Dr. Hiptmair dobro zna, da je ka­ tolička Crkva u Bosni i Hercegovini bila kroz stoljeća „mučenica" — „eine Martyrin“, da je mnogo trpjela od Turaka i shizmatika, da se njezin opstanak kroz 400 godina poslije Boga ima prepisati jedinim Franjev­ cima, koji su za to od sv. Stolice primili mnogobrojne povlastice; ali Franjevcima čini nezaboravljivu uvredu, kada ih njemačkoj publici predstavlja kao, borce, koji stoje u taboru Antihrista i neprijatelja katoličke Crkve, kao raskalašene svećenike i izbjegavatelje discipline i samostana, koje većinom smatraju kao tamnice, u ko­ jima radi manjka lajka, manjka posluga: ,,Gowehnt an das frei Leben als Pfarrer, schauen namlih die allermeisten das Kloster fast wie ein Gefangnis an.. Da sie keine LaienbrOder haben, soli es dort nicht selten an den wiinschenswerten Pflege, besonders in der Krankheit fehlen." Koliko nepravde jednome redu, kome zasluga za Crkvu u Bosni i Hercegovini ni sam kle­ vetnik inače ne niječe! Kolika uvreda za Franjevce, ko li one, koji su u samostanima, to li one, koji su na župama. Oni se po dru. Hiptmairu smatraju u tamnicama prem ih ima velik broj, koji ne bi nipošto na župu; a ovi zaboraviv se na red, na redovnička pravila i ustanove plivaju u moru slobode i raskoši, prem ih, opet velim, ima i tuj velik broj, koji bi se svaki čas odrekli župa, da ih za njih ne veže sveti posluh, dobro reda i naroda. Megjutim, kada je veleučeni dr. Hiptmair tako duboko zavirio u psihu bosanskoga fratra i u njegove samostanske ćelije i bolnice, je li mu poznato, da su bosanski i hercegovački Franjevci od okupacije Bosne i Hercegovine za samu reparaciju i edifikaciju svojih samostana potrošili oko 2 milijuna kruna ? Pa ako Franjevci, dr. Hipmairu, ne ljube samostana i ako u njima nema nikakove posluge, ako, ih smatraju tam­ nicama, čemu onda, da oni na župama otkidaju zalogaj od zalogaja i troše za zidanje tih „tamnica". Zar oni ne bi ragje po kupkama, putovanjima itd. potrošili tu svotu i to tim ragje, kada su se, kako veliš, na župama naučili slobodnu ili bolje recimo, kako i misliš, ras­ košnu životu ? Doktore, zaletio si s e ! Nu dru. Kiptmairu je nekako u oku i franjevačka gimnazija u Visokome — a širokobriješku je nekako zaboravio - i što Franjevci svoju mladež šalju na sveučilišta, što je pogubno za redovničku stegu. Sv. Stolica osobito u najnovije vrijeme poduzela je sve što je moguće, da se i redovnički i svjetovni kler što više naobrazi i usposobi, a dr. Hiptmair kao jedan doktor i profesor htio bi, da samo sebi i kome on hoće usurpira monppol znanja. Prozirna je ta tendencija i ta revnost za franjevačku stegu i red, doktore Hiptmairu! U ostalom, ako si baš i iskusio, da sveučilišta kvare crkvenjake, budi miran to s bosanskim i hercegovačkim Franjevcima ne će biti, jer oni i na sveučilištima živu ili u Augustineumu ili u samostanima — dakle opet pod stegom. Da dr. Hiptmair bosanske i hercegovačke Fra­ njevce čim više ocrni, a njemačku javnost što boljim štivom počasti, upustio se je i u opis bosanskih i her­ cegovačkih crkven h običaja. On iznosi kako o Uskrsu kućni starješine prije ispovijedi dolaze župniku, plaćaju mu lukno, primaju cedule za ispovijed za se i za čitavu obitelj. 1 on to drži zlim običajem, jer često očevi ne idu po cedule i tako mnogi ostaju neispovjegjeni. Ovaj je običaj, veli, svjetovnome kleru neugodan, s toga da je tražio kongruu, da je država na kongruu pristala ali da su ju zabacili Franjevci. Prikaz Franjevaca u ovakim bojama nije ništa nova. Još su davno oni ozloglašivani — barem po hrvatskim novinama kao protivnici kongrue i to jedino, jer imaju veću korist od bira nego li od kongrue i iz protivnosti svjetovnome kleru. Dr. Hiptmair je dakle ovo pitanje samo prekuho i pređo ga njemačkoj javnosti. A što je na srijedi ? Proces o kongrui sasvim je poznat! Franjevci u Bosni i Herce­ govini primaju bir jedino na temelju povlastica sv. Stolice. Da bir zamijene s kongruom, morali bi iskati od sv. stolice za to dozvolu. 1 oni se ni toga ne bi �Listak kratili da vide u kongrui osjeguranu svoju eksistenciju — nu to je manjkalo. Četiri franjevačka zavoda i dva­ naest samostana u kongrui nijesu uzimani u obzir — a oni su se ipak prištednjom župnika od bira uzdr­ žavali, koga bosanski župnici od davnina v e ć i n o m iziskuju prigodom korizmene ispovjedi i vjenčanja. A je li to to toliko zlo, da se baš tom prigodom najviše bir traži? Ne! Tko ide na ispovijed treba da vrati svakome svoje, pa i župniku. Ko se ženi, kada može ženidbeni trošak podnijeti, može platiti i župniku njegov bir. Niti je običaj, koji u Bosni vlada bez juridičnoga oslona. Ta nema li bir istu svrhu, koju i stolarina? A baš o stolarini učeni i čuveni jurist dr. Aichner piše: „Qua occasione et in quanam quantitate liaec honoraria sint praestanda, ех locorum usu et ех legibus particularibus dimetiendum est. Comuniter penduntur o c c a ­ s i o n e p r o c l a m a t i o n u m , c o p u l a t i o n i s , ехеquiarum, administrationis quorundam sacramentorum veluti baptismi, c o n f e s s i o n i s p a s c h a l i s et pruvisionis infirmorum.“ (Comp. juriš eccl ed. X. p 849.) I on to ne osugjuje, nego odobraje. — ,,Quia praesta tiones ех jure stolae non dantur tamquam pretium stolae sed tamquam congruae elerieorum sustentationis pars, o m n i n o l i č i t e a c c i p i u n t u r . dumodo absit omnis simoniaci quaestus avaritiae species et functiones non denegentur iis, qui has oblationes dare vel renuunt vel ob paupertatem dare non possunt.“ (0. c. p. 849 —850.) Dakle! Prigodom uskrsne ispovijedi i vjenčanja slobodno je iskati stolarinu, pa i — bir, nu samo u granicama, koje isključuju simoniju. A da se u ovim granicama bir išće dokazat će to baš ona mjesta, gdje starješina nosi cedule za čitavu obi­ telj, jer se ni u tim krajevima tako strogo ne postupa sa članovima obitelji, kojih starješina po cedule ne dogje, nego se i brez tih cedula, ako poznaju kršćan­ ski nauk, ispovijedaju, pričešćuju i vjenčavaju. U osvadi bosanskih Franjevaca s „Theologisch-prak tische Quartalschriftom“ natječe se Linzer Volksblatt u svome 135. ovogodišnjem broju u članku: Die Kirchen frage in Bosnien i (Morgen) „Das Vaterland“ u 390 br. u članku: ,,Wie wir Bosnien verliren?^, od kojih se u prvome listu u žešćemu tonu — valjda s toga, što je list za puk — rekapituliraju klevete ,,Quartalschrifta“, a u drugome se — Amici risum teneatis! — Franjevci u Bosni i Hercegovini predstavljaju kao antidinastični. Mi bi savjetovali njemačkim listovima, da se u bosanske i hercegovačke stvari ne pačaju i da ne Ijevaju ulja u vatru. Ona „mučenica“, koja je preživjela tira­ niju patarenstva i Osmanlija ne će zar ni pod krilima dvoglavoga orla izdahnuti, s kojim Franjevci Bosne i Hercegovine živu i padaju. — Dr. J. Slobodno zidarstvo. Ako je i bilo slobodnih zi­ dara i prije XVIII. stoljeća, to ipak njihova organi­ 167 zacija i njihov današnji oblik datira od početka XVIII. stoljeća — od god. 1717. Kada je god. 1666. u Lon­ donu buknuo silan požar, tu se je sva sila nagomilala radnika, gdje su pravili kolibice, kuće i palače. Ovi se radnici na sv. Ivana Krstitelja god. 1717. skupe i organizuju po konstituciji, koju im je sastavio jedan engleski svećenik — Anderson. Rimski su se Pape svim silama slobodnome zidarstvu opirali i osugjivali ga. Tako ga je osudio Klemens XII. u svojoj ustanovi »In eminenti«, u kojoj je živo i vjerno skiciro njihovu suštinu, njihov duh i organizaciju. Ovu su osudu opetovali i drugi Pape: Benedikt XIV., Pijo VII., Lav XII., Grgur XVI., Pijo IX. i Lav XIII., nu bez uspjeha. Slobodno se je zidarstvo iz dana u dan sve više širilo. U Parizu se je još 1725., u Irskoj i Škotskoj god. 1729., u Sjevernoj Americi god. 1731., a u Hamburgu god. 1733. nalazila loža slobodnih zi­ dara. Kako U n i v e r s javlja ove je godine slobodno zidarstvo ovako stalo: t k Velikoj Britaniji ima loža 2.800, a članova 152.000. U Irskoj inta loža 460, a članova 18.000. U Škotskoj ima loža 712, a članova 50.000. U Njemačkoj ima loža 4.890, a članova 54.200. U Luksenburgu ima loža 1, a članova 50. U Švedskoj ima loža 24, a članova 12.895. U Norveškoj ima loža 14, a članova 3.833. U Danskoj ima loža 12, a članova 4.610. U Ugarskoj ima loža 71, a članova 5.132. U Francuskoj ima loža 543, a članova 36.700. f U Belgiji ima loža 21, a članova 700. U Holandiji ima loža 101, a članova 4.600. U Švicarskoj ima loža 34, a članova 3.646. U Italiji ima loža 327, a članova 15.000. U Španjolskoj ima loža 79, a članova 3.169. U Portugalskoj ima loža 148, a članova 2.887. U Grčkoj ima loža 19. a članova 4.950. U Rumunjskoj ima loža 9, a članova 250. Osim toga u Americi imaju slobodni zidari 15.741 ložu s 1,321.530 članova, u Australiji 750 loža s 40.722 člana. To je zaista strašna vojska, proti kojoj bi dr­ žave morale poduzeti mnogo strožije mjere. — Dr. .1. O. M. Kozlnovlć. Pučka crkvena pjesma. Uz koralno i polifono pjevanje u katoličkoj se crkvi nalazi i pučko pevanje. Pučko pjevanje strogo uzev ne bi se moglo smatrati pravom crkvenom glazbom, jer ne rabi liturgičnog je­ zika i teksta kao koral i polifonija; no budući se njom mogu pobuditi pobožna čuvstva i iskazati dužno što­ vanje prama Bogu, pripušćano je i ono u Crkvu. Kad je nastala pučka crkv. pjesma, lako je po­ goditi. Čovjeku je već od naravi prirogjeno, da se klanja Bogu, iskazuje Mu čast i štovanje a napose to �168 Br. 9. — Serafinskj Perivoj. — 19lO. nalaže katolička Crkva svojim vjernicima; da pjevaju Benko, a dočeko ga na vratima vladin povje­ pjesmu zahvalnicu za bezbrojna dobročinstva, koja nam renik Brodnik. Na crkvenim je vratima Nj. Veličan­ je Bog iskazo. A kako će jedan narod tu zahvalnicu stvu svečano sv. vodicu pružio predsjednik p. o. otpjevati, nego li u svom narodnom, pučkom jeziku Franjo Pavlak, a tada mu je Nj. Veličanstvo latinski Po tom možemo zaključiti, da pučka crkvena pjesma reklo: »Nek se čita misa na čast sv. Ljudevitu za me kod svakog naroda ima svoj početak u postanku is­ i moje kraljevstvo!« Nj. Veličanstvo i prijestolona­ toga i njegova jezika. Takove bo pučke pjesme, kojim sljednik nijesu htjeli sjesti na pripravljeno im mje­ se Bog proslavljuje, upustila je Crkva u svoje svetište, sto, nego .u klupu, gdje su povadili molitvenike i po­ dopustiv im da se mogu u vrijeme bogoslužnih čina božno se molili. Poslije mise, koju je čito tajnik p. pjevati. Po tom p u č k a c r k v e n a p j e s m a j e s t Ćorković, Nj. je Veličanstvo predsjedniku Pavlaku o n o p j e v a n j e , š t o g a p u k p j e v a u s v o m n a ­ reklo: »Hvala!« Zatim ga upitalo, da li pozna hrvat­ r o d n o m j e z i k u k o d s l u ž b e B o ž j e i i n i h cr ­ ski? Kada mu je predsjednik potvrdio, reklo mu je k v e n i h či na. Veličanstvo: »Ja sam htio, da danas bude misa kod Da li je sve ono crkvena pjesma, što se u Crkvi Vas Franjevaca.« Iza kratkoga još razgovora Nj. je pjeva ? Nije. Prava crkv. pjesma jest samo ona, u ko­ Veličanstvo dalje krenulo, da pregleda grad, a jedan joj je sve po crkvenom duhu i tekst i napjev, fali li je od Njegovih ministara predsjedniku u ime Nj. jedno od tih dvoga, već se udaljuje od crkvenog duha Veličanstva pružio za misu dar od 100 K. i ne bi se smjelo u Crkvu unijeti. Ali na žalost slabo Pozdrav franjevačkog generala u Mariboru. se na to pazi i unosi se svako smeće u Crkvu kao drugdje tako i kod nas. Kod nas pučka crkv. pjesma, Na 22. kolovoza boravio je franjevački general prepremda se najviše goji, stoji na vrlo nisku stepenu. časni o. Dionizij Schuler u Mariboru u kanoničkome Pučka crkv. pjesma, kakva je sada, sasvim je loša, ili pohodu. Isti su dan bosanski i hercegovački redodrjoj ne valja tekst ili je napjev svjetskog duha ili ne žavnici m. p o. Alojzij Mišić i m. p. o. Luka Begić valja ni jedno. Rijetko ćeš koju naći, koja zadovoljava u pratnji i to prvi m. p. o. Jeronima Vladića, a drugi svim zahtjevima. Dosta ih se protivi našem duhu i d. o. Jeronima Borasa dohrlili u Maribor i pozdravili tugjeg su porijekla, a većina ih potječe iz vremena, vrhovnoga starješinu reda. Prečasni je sav razdra­ kad je Jozefinizam vlado, samo su prevedene ’na naš gan primio i očinski ižljubio predstavnike bosanskih jezik. Uvriježile su se megju puk, te ih je teško istri­ i hercegovačkih Franjevaca, te pomno saslušo sve jebiti. Istina, više puta se pokušalo zamijeniti ih s pjes­ njihove zgode i nezgode. mama, koje se slažu s crkvenim zahtjevima a potpuno Dr. Tugomir Alaupović, suradnik »Seraf. P eri­ odgovaraju i našem duhu, no poreci svega mara i na­ voja« i intimni prijatelj Franjevaca, početkom škol­ stojanja bila je mala ili nikakova Korist. Tek bolje je korake poduzela ,,S. Cecilija"; koja ske godine primješten je iz Sarajeva u Tuzlu za di­ će — kako sama veli — po mogućnosti nastojati, da rektora velike tuzlanske gimnazije. Mi se u S ara­ ostrani pjesme nedostojne hrama Gospodnjega, a na jevu s jedne strane žalostimo, da smo ga iz svoje njihovo mjesto uspostavi takove pjesme, koje će ne sredine izgubili, a s druge se strane veselimo, da se samo odgovarati crkv. duhu, već i ljubav pobugjivati je jednom i Tugomirova sposobnost iz sjene na svijet­ prema Bogu, poticati na molitvu te istu pridizati k pri­ lo izvukla. Tugomire, primi čestitke, — a iz Tuzle jestolju Božjem. Već do sada pružila je javnosti mnogo se sjeti Sarajlija i »Seraf. Perivoja«! lijepih pjesmica sa svake strane dotjeranih, jedino preKongres. U Sarajevu su se dne 6. o. mj. s defiostaje, da ih posvuda širimo. Svoje štujmo i ljubimo, a tugje ne prezirimo, ali ga u svoje hramove ne uvo­ nitorijem skupili svi mnogopoštovani oci bosanske redodržave, gdje su vijećali o dobru »Almae provindimo. ciae«. VJESNIK. Car svih Bugara kod Franjevaca u Sarajevu. Na sv. Ljudevita, francuskoga kralja, došlo je Nj. Veličanstvo Ferdinand Koburg, car svih Bugara i sin mu Boris u Sarajevo, gdje su nakon kratkoga boravka krenuli u franjevačku crkvu sv. Antuna i slušali prošle noći brzojavno naručenu misu. — Njegovo je Veličanstvo dopratio u crkvu barun Primicije. Na 28. kolovoza prikazali su u svojim rodnim krajevima. — Docu i Tolisi prvu sv. misu dva odlična mlada Franjevca: o. Miron Kozinović u Do­ cu i o. Valerij Filipović u Tolisi. Na obe se je sveča­ nosti sva sila našega djevičanskoga naroda zgrnula i učestvovala pompoznim svečanostima. Isto je tako prvu mladu misu reko u Zaostrogu na 11. rujna o. Stanko Petrov, rodom iz Metkovića. I ovim mladim »ujacima« želimo, da do groba budu sveće- �Listak, nici zagrijani za Boga, narod i svoj red kao na dan prve svete mise! Iz »Pijeva društva«. Primili srno izvještaj lije ­ voga društva« za promicanje katoličke štampe, megju Hrvatima. Polag izvještaja »Pijevo društvo« je god. 1909. poduprlo izdanje knjige dra. Ljubomira Marakovića: »Nov život — književna razmatranja«; zatim je društvo izdalo brošure: »Majke na okup« u 10.000 primjeraka; »Pokretaši - zaštitnici djevičanstva« u 4000 primjeraka; »Akcija za našu djecu i dječji dani«, te Bogoljuba Strižića »Svjetovni nazor«. Društvo bi i više radilo, da se bolje njeguje. »Sillon« se pokorio. U 4. broju ovogodišnjega »Serifinskog Perivoja« javili smo, kako se je »Sillon«, društvo mladih francuskih katolika moderniziralo. Papa Pijo X. u društvu je proveo inkviziciju i uistinu našo u njemu hiperdemokratična načela, polag kojih je »Sillon« htio da izjednači sve staleže i dokine sva­ ki auktoritet. Koncem kolovoza Papa je izdo encikli­ ku, u kojoj je pogreške »Sillona« osudio i pozvo upravu, da se zahvali i ustupi mjesto sposobnijim. »Sillon« se je mudroj naredbi sv. Oca odmah poko­ rio, a to je liberalnoj štampi, koja je radi Papina po­ stupka silu prašine uzvitlala na sv. Oca, pravi trn u oku. E pur si muove. Suprot svih poteškoća sa stra­ ne crkvene vlasti Rusi hoće ipak, da svoj kalendar reformiraju po uzoru zapadne Crkve. U tu je svrhu razaslat projekat V. M. Andrijevskoga na članove državnoga savjeta. U svome najnovijemu pokretu za reformu kalendara reformatore više ne muče toli­ ko crkvene poteškoće, koliko juridične — rokovi ob­ veza, koje misle riješiti tako, da kroz cijelu godinu, počam od 1. siječnja, u svakome mjesecu 12. dan ra­ čunaju od 12. sata noći do 12. sata dana, a od 12. sata dana do 12. sata slijedeće noći 13. dan. Latinski obredi i engleski protestanti. Kada su se protestanti od katoličke Crkve otcijepili, zadržali su više manje katoličke obrede. U engleskoj ima pro­ testantskih crkava, koje su sve katoličke obrede za­ držali — osobito velike nedjelje. To je u novije doba mnogim protestantima i odviše u oku. Megju ovima je i engleski protestantski crkveni list »T li e E ng I i s h C h u r c h m a n«, koji pozivlje episkopat, da dokine katoličke obrede. Nu » T h e E n g l i s h C h u r c h m a n« ne zna, da bi se na tu reformu sav engleski narod pobunio. Čudnovata peticija. »B a d i s c h e L a n d e sv e r b a n d d e r a n t i u 1t r a m o u t a n e п V e r e in e« podastro je badenskoj Komori čudan predlog. 169 On zahtijeva, da se u njemačkoj državi katoličko svećenstvo isključi sasvim od politike i to ne samo na propovijedaonici, u ispovijedaonici, nego i u sa­ borskim izborima te štampi. Nova nadbiskupija. Papa je Pijo X. u zapadnoindijskoj pokrajini, u Simli, podigo novu nadbisku­ piju, koja će obuhvaćat lahorsku i agrasku bisku­ piju. Slobodno zidarstvo na Kubi. Od kako se je Kuba pomoću U j e d i n j e n i h d r ž a v a od Španjolske emancipirala, evo se već po drugi put u saboru iznosi predlog, da se u buduće redovnicima na Kubi zabrani ulaz, da se njihova dobra opterete, da se svećenstvu uopće zabrani nositi svećeničko odijelo i voditi procesije. Žalosno! Paralela izmegju protestantskih i katoličkih mi­ sija. Protestanti broje svega 558 misijonarskih dru­ štava. 4 )d ovih na samu Englesku otpada 110, od kojih S o c i e t у f o r t h e p r o p a g a t i o n of t h e O o s p e l broji 3 i po milijuna kruna godišnjega prihoda. Isto tako primaju L o n d o n M i s s i o n a r v Society, M e t h o d i s t M is s io пa r у Societ у godišnje 5 milijuna kruna, a C li u r c h M i s s i o п S o c i e t y 12 milijuna kruna dohotka. U Americi B a p t i s t M i s s i o п a r у S o c i e t y dobiva go­ dišnje 4 mil., American Board 5 mil., kineska presbiterijska misija 6 mil., a metodista 9 mil. kruna. Svi dohotci protestantskih misionara iznose 108 milijuna kruna, dok dohotci katoličkih misija iznose samo 13 milijuna. Edvard VII. na času se smrti pokatoličio? Ame­ rički list N e w-Y o r k S u n donosi vijest, da se je Edvard VII., engleski kralj, na času smrti pokatoli­ čio. Svoju vijest N e w-Y o r k S u n potkrjepljuje i s tim, što Edvard VII. na času smrti nije htio, da pri­ mi kanterberskoga (Canterbury) anglikanskoga nad­ biskupa, a primio je katoličkoga P. Vaughan-a i s njim se razgovaro; te što se je nekoč u Lurdu prema ka­ toličkim biskupima pokazo vrlo udvoran. Londonski opet list »L a C r o i x « potvrgjuje vijest, što ju je donio »N e w - Y o r k S u n«, ali samo donekle. On veli, da je kralj katolicima uistinu simpatiziro. ali o pokatoličenju, da nema govora. KNJIŽEVNA SMOTRA. I bez toga se može biti, kratka i zaniiniva ras­ prava o psovki i proklinjaju s primjerima iz najnovi­ jeg vremena. Cijena 10 helera. - - Poštom se ne šalje ispod 10 komada. Dobiva se u franjevačkom samo­ stanu u Zagrebu. �170 Br. 9. — Serafinski Perivoj. — 1910. Bogoslovska Smotra. P r i l o g » K a t o l i č k o g L i s t a « , god. I., br. 1—3. Uregjuju: dr. Josip Pazman i dr. Edgar Leopold. Izlazi četeri puta na go­ dinu u 6 i рб štampanih araka, odgovorni urednik dr. Josip Pazman. Cijena K 5 — za inozemstvo K 6 — za bogoslove K 3. Zagreb. Hrvatski bogoslovni svijet dugo je željkovo »Bogoslovnu Smotru« i dočepo se je takove, kakovom se mogu dičiti i veći narodi, nego li su Hrvati. Dosadanja su 3 broja sa zamjerno krasnim i učevnim radnjama resili: dr. J. Marić, o. M. Talija, dr. Pazman, dr. J. Cenkić, o. P. Grabić i dr. J. Leopold. Uz to se tu nalazi: odredaba sv. Stolice, bogoslovska hronika, recenzija i pregled časopisa te bogoslovska bibliografija. Hrvati pomozite »Bogoslovsku Smotru«! »Hrvatska Straža«, za kršćansku prosvjetu. Urednik dr. Fran Binički, Senj. Napokon je izašo i V., VI. svezak ovoga obljubljenoga časopisa. Žalit je samo. da se ovaj časopis slabo pomaže, te nas je upravo skarila druga strana časopisa, gdje-,izgleda, da je časopis radi nemara abonenta na rubu propasti. Katolici, prenimo se! Lehmkul: Theologia moralis, eri. XI. de integro revisa, refecta, adaucta. Duo tomi Friburgi-Vindobonae, Herder, 1910. K 24 — vezano 29.76. Prvi je dio više teoretičan, jer govori o principima a drugi je praktičan, jer govori o dijeljenju sakramenata, cenzurama i iregularitetima. Djelo je sasvim savremeno, jer traktira i o pitanjima, koja su danas najaktuelnija — socijalna. Preporučamo! Dr. Eterović: Žalosna pojava u modernoj dr­ žavi. Pretiskano iz »Hrv. Straže«. Senj, 1910. Cijena 20 h. Veleučeni pisac raspravlja tuj o porastu zlo­ činstva i padanju pučanstva. Pred očima mu je Francuska, ne kao da zločinstvo u drugim modernim državama ne raste, a pučanstvo pada, nego jer »na­ prednjaci« drže Francusku za najmoderniju državu. Piscu je nakana podsjetiti Hrvate, kamo ih dovode naprednjaci. Uzmi pa čitaj! Predigten von Alban Stolz, zweiter Band: Predigten fiir die Sonntage des Kirchenjahres. Freiburg im Breisgau. Wien, 1910. Herdersche Verlagsbuchhandlug. Cijena K 6 — u platno uvezano K 7.20. Bogoljub Strižić: Svjetovni nazori. Preštampano iz lista »Za Vjeru i Dom«. Zagreb, 1910. Cijena K 1 — za gjake 30 h. Kraj hladne ploče barskoga nadbiskupa srpsko­ ga primasa o. Šimuna Milinovića. Spljet, Leonova tiskara, 1910. S. Babunović: Mladeži pučkih škola. O čestoj i svagdanjoj sv. pričesti. Zagreb, 1910. Cijena 50 Ii. Preporučamo! Borimo se dok je vremena. Pod tim naslovom izišla je jedna suvremena knjižica od znamenite socijalno-humanitarne vrijednosti, jer ima svrhu, da upućuje u tužne pašljedice pijanstva. Rasprava otkri­ va sva zla te rak-rane čovječanstva zanimivim pri­ povjedačem i primjerima sa ilustracijama. Knjižica stoji 50 helera. Neposredne narudžbe imadu se upra­ viti na samostan Franjevaca u Zagrebu. Dragan Dujmušić: Iskre srca moga. (Pjesme.) 1903.—1910. R i j e k a . Tiskarski umjetnički zavod »M i r i a m«. — Cijena 1 K s poštom. Upravo je izišla ova zbirka, koja pravom zaslu­ žuje naslov: » I s k r e s r c a«. Zbirka je to izabrana izmegju mnogih i mnogih pjesama i savijena u vijenac posve originalan, koga je izdala k u ć a »Do­ b r e Š t a m p e« na Rijeci. Cijena je posve umjerena, a oprema lijepa. Narudžbe prima: » Ku ć a D o b r e Š t a m p e « , R i j e k a . Preporučamo. Dr. L. D e h o n : Socijalna obnova u kršćanskom duhu. Socijalne konferencije, preveo ih zbor franjevačke bogoslovne mladeži »Jukić«. Posvećeno presvj. g. fra Marijanu Markoviću, biskupu danapskom, upravitelju dijeceze banjalučke i t. d. Zagreb, 1910. Možemo kazati, da smo, kada smo od neko doba čitali u zagrebačkome »Hrvatstvu« te krasne konfe­ rencije, vruće zaželjeli, da se napose otiskaju. Jer konferencije: Sadašnja socijalna i ekonomska kriza u Francuskoj i Evropi; Pravi uzroci i pravi lijekovi sadašnje socijalne bijede; Židovstvo, kapitalizam i lihva; Socijalizam i anarhizam; Socijalna misija Cr­ kve; Kršćanska demokracija; Program kršćanske ис|11ил|а demokracije; Socijalna akcija Crkve i svećenika; te sadašnja misija Trećega reda, reko što ko hoće, jesu najaktuelnije. Uza sve to su lijepo obragjene, a i prevod je uspjeo. Djelo je odobreno od duhovne zagre­ bačke oblasti i od redodržavništva bosanskih Fra­ njevaca. Naručujese u zboru franjevačke mladeži »Jukić« u Sarajevu. Cijena je djelu, koje iznosi preko 240 stranica, vrlo umjerena — K 1.40. Toplo prepo­ ručamo! Dopisnica uredništva. O. F r a A. J. R i m. Nije moguće. Javite nam se s dru­ gim materijalom — osobito za „Listak" i „Vjesnik." Zdrastvujte ! B. Š. J a j c e . I nama je žao, ali factum infeetum fieri nequit. Pjesme su prispjele. Doći će na red. T Z. Ž u p a n j ac . Učinit ćemo po želji. O. V. V. K o š l j u n . Hvala na podsjećanju. Radi praz­ nika se oteglo. Maknite i Vi perom! ,Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �g s f t ssr. Tiskara i litografiia VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (Komanditno društvo) :: preporučuje velečasnoj dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti gg.svećenicim - ■crkvenih kao: matica kršten«*. th, matica vjenčanih, matica umnih protokola, crkve. ičuna i exhibita, krstnin, vjenčanih i smrtnih listova ' u pojedinim arcima ili * solidnom uvezu, u vlasi 1 ijigoveznici. Služb enih k Posluga b za. =- /im V ik ifin a m a . ,e umjerene. Skladi:* Tiskanice potrebne u poslu novoga ženitbenog dekreta „Ne temere“ mogu se dobiti u tiskari ■■■ VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. = �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Romanditno društvo) (em aluša ulica 172. sni i Hercegovini Najstarija knjigotiskara i sno] maiartlaloi">stnjee Preporučuj molitvenika, poslova, što ukusnom izrado Moderno uregjena . djela, brošura, .arta, kao i svih zasjecaju sa cijene. knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske natučDe obauUaju se Dro i točno. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/5a7bc99fc498df982ff816512ed195fb.pdf 37e49c900ffb086ad570ad7337c69ffb PDF Text Text Perivoj serafinski LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 10. SARAJEVO, 15. LISTOPADA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) 1. 2. 3. 4. ČLANCI i PJESME: Dr. Blažević: Pijo X. i modernizam . . . . 171 5. A. Čičić: Intimna p r ič a ........................................180 Bogoslovska S m o t r a .................................... 172 б. Ballerini: Iz trnja ružica. . . . • ....................180 Anka Topićeva: Nad lijesom kraljevića Rudolfa 176 B) LISTAK.- C) VJESNIK. — D) KNJIŽEVNA 0. Miroljub Pukler: Djelovanje Franjevaca itd. 187SMOTRA. Hrvatska c< Uplaćen; banka glavnica 2.000.000 krur: Centrala u Pođi ka u Mostaru. -------Preuzim a uloge na uO ukamaćuje iste uz Eskomptira i reeskc tražbine. Daje zajmove na teku Kupuje i prodaje devise, valute. тИ в * papire, Centrala n L|nbl|ani. hranjuje svakovrsne depozite i upravija njima. je isplace i naplate na svim o\aćkim središtima tu - i inoemstva. prima u zalog sve dragocjenosti k a o : srebro, zlato4 dragulje i ostalo. Žalagaonica PJS mjenice, izžrijebane, vrijed_____ ; papire i kupone. , distih; геоп Pomolimaii Sarajevu. Podrnžnice u Spljetn, Trsta, Celovca i Gorici, Dionička glavnica K 5,000.000. ■ ■ Pričuve preko K 500.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 4 V °lo cisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i nsmena obavještenja, & Л �- - BOSANSKO-HERCEOOVAČKO -- GRAGJEVNO DIONIČKO DRUŠTVO U SARAJEVU DIONIČKA GLAVNICA K 500 000 — Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne u v jete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu MOŽE SE POVISITI NA K 2 , 0 0 0 . 0 0 0 - TVORNICE ETERNITA D irektor: gragjevni savjetnik Jo sip pl. V ancaš. najboljeg materijala za pokrivanje krovova. Privile a banka Da uzmogne štediti često P rivilegovana zem aljska zgodne male vrlo lijepe priv atne kutije za štednju i ku tija otvo riti sa tam o sprem ljesliku), koje ona po želji u stu p a sv S k ' čer*, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna trošak kutije), k u uložnu kniižicu. Ta se pak knjižak vraća, kad se kutija opet preda zav e Jasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti ku' je su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. Iste su z rasp o lag ati. i napose uregjene za kovani i papirni novac se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa rincipu, da se jednom sprem ljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se kroz prostrani otvor I I. dočim se pap mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupljinu O na pro­ banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najm anji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način Štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva mje­ osobe svakog staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na mjestima, gdje samo u malim svotama, napose za obrtnike i banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, ra d n ik e ; za domaćice i u uzgojnom smislu za d je c u ; za sto ln a udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne sv rh e itd kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim m jestim a, te' ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredl sm isao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede ukam aćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz go dmu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim ce se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. �SERAFiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 10- SARAJEVO, 15. LISTOPADA 1910. Dr. Blaževićr Pijo X. i modernizam. X V Još nam je u živoj uspomeni ona okružnica na­ šega sv. Oca od 8. rujna 1907., u kojoj se opravda­ nom gorčinom svoje duše, kao vrhovnog pastira či­ tavog Isusova stada, obara na one, koji su tako da­ leko zašli, da su htjeli »conformantes se huic saeculo«, svojom naukom temelje katoličke Crkve pot­ kopati. Još nam zvuče u ušima one stroge naredb koje je sv. Otac izdo, da svoje stado sačuva od onih, koji mu dolaze »u ovčijoj koži, a unutra su grabež­ ljivi vuci«. 1 kao da se neki još pravo ni snašli nijesu, kad evo ponovno sv. Oca, gdje po drugi puta svojini »Motu proprio« od I. rujna t. g. ustaje proti modernizmu. Sv. Otac vidi koliko se pogibelji pojavlja iz modernizma, pak kao vjerni pastir hoće da ih od svoga stada odvrati »ad modernismi pericula propulsanda,« veli sv. Otac. A šta je tome povod? Mi smo mislili, da će riječi našega Ijubeznog sv. Oca željeni plod donijeti, ali smo se prevarili. Jer odmah iza proglašenja prve papine okružnice proti modernizmu, digoše se dusi, a osobito oni, koji su njom bili pogogjeni. Naperiše svoje strjelice na osobu sv. Oca, te još intenzivnije i otvorenije počest svoj pogubni program razvijati i time prisiliše sv. Oca, da je po drugi puta pred čitavim svijetom proti mo­ dernizmu, njegovim pristašama i širiteljima usto. Dok su prije proglašenja okružnice »Pascendi« moderniste radili više manje tajno pod raznim imeni­ ma i često puta nevješto oko jedva ili vrlo rijetko mo­ glo ih je upoznati, dotle iza iste okružnice vidimo ih gdje javno istupaju. Ili imadu svoje časopise, kao onaj u Genfu »Revne moderniste«, kome je urednik neki sicilijanski svećenik, a koji izmegju drugih stvari veoma rado klerikalne sablazni iznosi; ili onaj u nje­ mačkom jeziku »Neues Jahrhundert«, ili pak imadu svoje fondove, koji potpomažu svećenike, koji su žrtva svojeg — svakako modernističkog — »osvje­ dočenja«. Ovakove fondove imadu njemački, tali­ janski i francuski moderniste, a izvor im je ne rijetko slobodnozidarski ili protestantski. Po sebi se razu­ mije, da uz ovakove okolnosti moderniste ne mi­ ruju, nego da svoju djelatnost uprav žilavo razvija. GOD. XXIV. Oni su — napose u Italiji — zavladali novinstvom, te da općinstvo zavaraju jedan te isti pisac razna imena uzima, e bi čitateljstvo mislilo, da ih više imade, koji modernizam brane, kao što veli sv. Otac u okružnici »Pascendi«1) Tko dakle da ne vidi po­ gibelji od modernista! Raspolažu novinstvom, nov­ cem, a uz to su još i slavohlepni, te hoće, da svijet 0 njima govori, a to ne može biti, ako se budu dr­ žali Crkve, otaca i bogoslova. Tuđe treba nešto novoga^ nešto dosada nečuvenoga, a to je reformirati Crkvu i čitavu zgradu njezine Božanske nauke pre­ ma modernom duhu, pa makar se moralo sve za­ nijekati, pa makar se morala ta sva zgrada srušiti. Je li dakle bilo moguće da sv. Otac, koji pozorno njihov rad prati, koji je postavljen čuvarom nebe­ skog blaga donešenog nam po Isusu, je li bilo moguće da On šuti, da ne digne svoj glas i ne skine koprenu, kojom su moderniste svoju nauku do sada sakrivali! Šta je bilo narav pije nego da nas upozori na one, koji hoće, da svjetlo i tamu spoje. To je sv. Otac i uči­ nio! U prvoj svojoj okružnici »Pascendi« otkrio nam je svu njihovu pogubnu nauku, a uz to i naputke dao, kako da se Crkva od modernizma sačuva, a 'sada drugim svojim »Motu proprio« još se žešće oba­ ra na modernizam i strožije mjere proti istome po­ duzima. Sadržaj ove nove okružnice, u kratko jest ovaj: Daje naputak kako da se Crkva proti modernizmu obrani, te u tom pogledu navodi one naredbe, koje je već u okružnici »Pascendi« izdo. Da se naime u zavodima, gdje se mladež nalazi, odgaja u pravom 1 crkvenom duhu, i to ko li u pobožnosti toli u nauкаша, držeći se pri tome naputaka same Crkve. Svi oni, koji bi ma kojim načinom pokazivali, da su modernističkim duhom zaraženi, imadu se iz dotičnih zavoda odstraniti. Da se pak što veća sjegurnost postigne e neće u zavodima modernistički auktori biti, to sv. Otac nadopunjujuć svoju prijašnju naredbu o sjemeništima i sveučilištima, zapovijeda napose, da svaki profesor na početku školske godine imade ili knjigu, po kojoj će predavati ili plan (teze) biskupu pokazati. Uz to imadu profesori na početku školske* ‘) Acta Pii PP. X. modenismi errores reprobantis, Oeniponte, 1907. str. 59. �172 Br. 10. Serafinski Perivoj. — 1910. godine, da osim tridentinsko-vatikanske vjeroispovjesti još posebnu zakletvu polože i to onako kako u okružnici glasi. U njoj se osobito ističe mogućnost naravne spoznaje Boga iz vidljivog svijeta, da su ču­ desa i proročanstva jaki dokazi Božje objave, da je Crkva službena čuvarica vjere i objave; osugjuje se krivi razvoj vjerskih dogmata, da vjera nije drugo nego slijepo čuvstvo, da se vjera protivi povjesti, da je glavna norma za tumačenje sv. Pisma kritika teksta, da se pisac povjesti dogmata ne smije oba­ zirati na objavu nego samo na povjest; a naročito imade svaki obećati podložnost okružnici »Pascendi« i dekretu »Lamentabili«. (Izdat 17. aprila 1907. proti neoreformizmu vjerskom.) Nu ovu zakletvu ne samo da moraju položiti profesori, nego i drugi, i to: 1. prije primanja većih redova; 2. oni, koji se ovlašćuju za ispovjedanje* 3. pri nastupu crkvenog beneficija bio ovaj ne skopčan sa dušobrižništvom; 4. činovnici u biskup­ skim ordinarijatima i crkvenim sudovima; 5. koriz­ meni propovjednici (kad neki staini ciklus uzimaju); 6. svi činovnici rimskih kongregac ja i sudišta, i to u ruke dotičnog kardinala prefekta ili tajnika; 7. svi starješine i profesori u redo/ničkim kućama pri na­ stupu službe. Zakletva po dotieniku potpisana čuva se u arhivu Ordinarijata ili dotične rimske kongre­ gacije. Želeći sv. Otac, da se klerici što više naukama bave, a ne troše vremena u druge stvari, to im sv. Otac zabranjuje čitanje svakih novina i časopisa! Napokon doziva u pamet svima naredbu od 31. jula 1891., kojom se naregjuje da se propovjed­ nička služba kao veoma važna imade samo pobož­ nim i učenim svećenicima povjeriti; da se propovijed bavi vjerom, zapovijedima, sredstvima milosti i na­ pokon, da odiše pravim crkvenim i vjerskim duhom, a to će postignuti, ako se bude držala sv. Pisma i otaca. Kako se vidi iz svega sv. je Otac vjeran svom načelu: »omnia instaurare in Christo«, te to svoje načelo svakom zgodom i u praksu provodi, od čega se sv. majka Crkva velikom plodu može nadati. Bogoslovska Smotra. Veleučeni oče uredniče! U zadnjem ste broju oglasili I., II. i III. br. » B o g o s l o v s k e S mo t r e « , koju uregjuju dr. Pazman i dr. Edgard Leopold, te keja izlazi nakladom »Kat.Lista« u Zagrebu, a stoji K 5.—, za inozemstvo K 6.—, za gjake K 3.—. Po­ što o njoj još nijedne novine opširnije ništa ne re­ koše, dozvolite, da to učini dični » S e r a f i n s k i P e r i v o j « , koji i onako uz »Hrvatsku Stražu« do­ nosi i najviše i najbolje recenzije Dakle! Dakle, nakon du^og i dugog očekivanja imtdemo pred sobom 3 broja » B o g o s l o v s k e S m o ­ t r e«. Da je ova smotra napokon osvanula, zasluga je na prvom mjestu dr. Pazmnna 5 onih koji su mu bili na ruku. On je moro dosta poteškoća svladati, a imade ih još da ih svlada. Prva je radnja Dr. Jo­ sipa Marica: » M o d e r n i s t i č n a K r i s t o l o g i j a«. U zadnje vrijeme i predzadnje mnogo je to­ ga modernistička egzegeza i teologija napisala o Hristologiji. Njeno pisanje zamaglilo je i pomutilo tradicijonalnu nauku o Isusu, koja se poput zlatne niti provlači već od apoštolskog vremena sve do danas. Marić gleda da te modernistične zablude — koliko je moguće — sintetski prikaže, i on ih zbilja dosta vjerno predočuje. Radnja njegova nije svr­ šena. Ovaj prvi dio pita i drugi dio, gdje će se sve one modernistične zablude na rešeto kritično prorešetati. 0. Urban Talija iasnravlja o delikatnom pita­ nju : ' O b j e k t i v n e p o g i j e š k e u B i b l i j i i n j e n a n e p o g r j e š i v o s t.« Ovu je radnju auktor dao štampati u talijanskoj »R i v i s t a s t o r c o c r i t i a d e l l e s c i e n z e t e o l o g i c h e s. VI. n. I. 1910.«, pa je ovdje imademo u prijevodu. O. Ta­ lija ispituje nauku D Schulz-a o inspiraciji, što je objelodanio u »B i b 1i s c h e Z e i t s c li r i f t« VI. J a h r g. II. H. 1909« i S. Colombo-a, koji o istoj stvari piso u »R i v i s t a s t o r.- c r. d e 11 e s c i e nc e t e o l o g i c h e « a n n o V. f. 9 p. 734.) On svagja Schulz-evo i Colombovo raspravlja­ le na četiri točke. 1. Imade razlike izmegju subjektivne i objek­ tivne pogrješke. 2. Pogrješka subjektivna nije, kada jedan go­ vori ono, što mu memorija kaže: za to nije subjek­ tivna pogrješka, kada mu memorija kaže i nešto, što nije. 3. Govoriti » mo r e h u m a n o « znač. kazati netačnosti, jer inspiracija ne modificira ni spoznaju ni memoriju nadahnutoga pisca. 4. Objektivna pogrješka može biti u knjizi, koja je napisana pod utjecajem inspiracije. O. Talija ove tri zadnje tačke pobija i dokazuje, da se ne mogu nikako dovesti u sklad sa crkvenom naukom o inspiraciji. O prvoj kaže da se može pri­ pustiti, ali da ne pomaže ništa u našemu slučaju. O. Talija iznosi svoj način, kako da se poravnaju pogrješke u Bibliji i spasi njena nepogrešivost. On je ovaj svoj način iznio u svome djelu » E r r o r e s s c i e n t i f i c i et h i s t o r i c i « u n a d a h n u t i m �Bogoslovska Smotra. 173 k n j i g a ma i »ci t at i ones tacitae«. Z a ­ se na bulu tako zvsnu » C r u c i a t a e « i sve slu­ g r e b 1908., koji bi se mogo u najzbijenijoj formi čajeve, u kojim se može doći do takove »Composiovako formulirati: hagijografi pišu » m o r e Ii u- tio« i sve slučajeve svrstava u pet razreda. Pošto m a n o « glede forme. Ljudski govor može biti: ta bula nije u kreposti, osim samo nekih krajeva, u p r i l a g o d n i , p r i b l i ž n i , d v o j b e n i , p o j e - slučaju da bi tko god trebovo » C o m p o s i t i o « t i č n i , z n a n s t v e n i . Što se može i mora tražiti valja da se obrati na sv .Stolicu, koja podjeljuje u jednoj knjizi, to nam može samo kazati piščeva »C o m p o s i 1 1 o« preko svoga » P o e n i t e n t i a namjera. Ako knjiga odgovara vjerno stvarima, koje r i u s m a i o i «. Crkva sada takove »C o m p o s ije auktor htio da kaže, i na oni način, kojim je htio t i o n e s« podijeljuje i n c a s i b u s o c c u 11 i s«, jer on da kaže, a ne na drugi, u knjizi ne mogu biti po­ kada bi bili poznati slučajevi, mogla bi nastati sa­ greške. Pisac na se prima odgovornost za ono, u blazan. Govori auktor o slučajevima, kada se radi čemu je htio ili podučiti čitaoca ili mu^ nešto prika­ o restituciji Crkvi katoličkoj. Navodi više sluča­ zali, kao i za onaj način govora, kojim mu je htio jeva, kada je Crkva podijelila takovu »C o m p o s ito prikazati. Ako čitalac ne shvati piščevu namjeru t i o«, kao n. pr. julije III. za vladanja kraljice Marije i način govora, kojim se ori služio, da svoje misli (1554.). Klement je II. (1712.) obećo kondonaciju iskaže zamjenjujući n. pr. piščev način govora poje- posjednicima crkvenih dobara u Saskoj uz neke utični ili približni sa znanstvenim, prevarit će se ja­ vjete; u 19. vijeku Pijo VII. sklopio kompoziciju sa mačno. Naći će u piscu netačnosti, ali je sva kriv­ Napoleonovom vladom itd. Glede patrhnonium-a sv. Petra nije bilo nikanja u čitaocu: ove netačnosti bit će odraz čitaočeva a ne piščeva neznanja. Tko tvrdi, da u Bibliji kove kompozicije izmegju Crkve i talijanske vlade. imade pogrješaka, valja da na prvom mjestu do­ Privatnici, koji posjeduju na ma bilo koji način kaže, da hagijografi na tim mjestima upotrebljavaju crkvena dobra, moraju za sebe moliti kondonaciju, oštro znansteni govor, a ne n. рг. pojetični ili pri koju običajno postignu uz neke uvjete. Govori auktor napokon o najnovijemu slučaju u bližili, inače je njihova tvrdnja neosnovana. O. Talija vidio je, da ne rješava biblijsko pi­ Francuskoj, osvrće se na dva dokumenta sv. Oca: tanje teorija nekih (Lagrange), koja se formulira: to jest okružnicu od 24. rujna 1907. biskupima fran­ »hagijografi pišu povjest na orijentalnu, to jest: na- cuskim i sv. Penitencijarije 16. siječnja 1909., u ko­ kaženu i okićenu, pošto su oni djeca svoga vre­ jim se razlaže, kako je biskupima postupati u pitanju mena, ne može se kazati, da kod njih imade pogrje­ otugjivauja crkvenih dobara. » C o m p o s i t i o A p o s t o l i ca« ovdje je isšaka«; vidio je O. Talija takogjer da u ovomu pi­ tanju ne pomažu ni » c i t a t i o n e s t a c i t a e « crpljivo obragjena. Interesantna je za kanonike i (Hummerlauer, Prat) to jest teorija: »u hagijogra- moraliste. * fima imade citacija, za koje hagijografi ne jamče, a u Dr. Juraj C e n k i ć piše o » Z a k o n u i r a ­ takovim su citacijama pogrješke«; vidio je da napo­ s t a v i C r k v e i d r ž a v e u F r a n c u s k o j i kon ne rješava pitanje sve što je piso Pesch, koji je k a n o n s k o m p r a v u « . Ova se radnja cijepa u htio sljubiti konzervativce sa slobodnijim egzegetima, tri dijela, koja obragjuje auktor u br. 1., II. i III. pa tako upo u očita protuvirječja: za to je o. Talija »Smotre«. U prvomu govori o zajednici izmegju iznio svoj peterostruki ljudski govor u Bibliji, koji Crkve i države, u drugom o rastavi Crkve od dr­ može zadovoljiti. O. Talija htio se je osloboditi i žave, u trećemu o suverenstvu katoličke Crkve. U provući kroz neugodni škripac, i nama se čini. da se prvomu dijelu tumači, u čemu je ta zajednica, govori je provuko. 0 nuždi zajednice, o koristi, o dužnosti Crkve i dr­ * žave. ako su u zajednici, kako se očituje uzajamno Dr. J. Pazman piše o »Co m p o s i t i o A p o ­ potpomaganje. Ovaj prvi dio, koji se može kazati s t o l i c a«. Ovoj radnji veleučenoga gosp. sveuč. generalnim, obragjen je prema nauci svih bogoslova prof. dala je povod skorašnja konfiskacija crkvemu 1 kanonika, koj: stoje za uzajamnu pomoć izmegju dobara u Francuskoj. Pitanje, koje i ako nije novo, Crkve i države, koji pripoznaju korist zajednice, tom prilikom postalo je aktuelno. Najprvo tumači, nju zagovaraju i ne bi htjeli, da se prijateljske sveze što se razumjeva pod imenom »C o m p o s i t i o izmegju Crkve i države prekinu, jer u tomu vide A p o s t o 1i e a«, to jest, oprost od duga podijeljen ubitačne pošljedice i za jednu i drugu vlast. U dru­ od Pape; govori u koliko slučajeva Crkva daje gomu dijelu govori o onim, koji bi htjeli rastavu, »Kompoziciju«; tkc je vlastan da takove dugove osvrće letimice na pisanje nekih naših listova, oprašta, da li sam Papa ili Papa i biskup. Osvrće iznosi glavne ideje za rastavu kremskoga biskupa �174 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1910. Bonomelli-a, izjave sv. Stolice protiv rastave, na­ ročito Grgura XVI. encikliku 15. aug. 1832., Pija IX., Leona XIII. i nekih drugih biskupa. Donosi pismo dvadeset i trojice uglednih francuskih katolika (1906.) francuskom episkopatu, u komu živo zagovaraju, da episkopat poprimi bogoštovne udruge, zakonom predložene i odgovor na to pismo biskupa Turinasa^ Napokon argumente za i protiv rastave. Dobro je odgovoreno na argumenat najjači za rastavu, pri­ mjer naime amerikanskih sjedinjenih država, u ko­ jim je odijeljena crkva od države. Istaknute su tu ogromne razlike izmegju snošaja države i Crkve u Americi i snošaja Crkve i države sada u Francuskoj. U trećemu dijelu, pošto je označio razliku izmegju duhovnog i svjetovnog društva, govori o suverenstvu Crkve u duhovnim poslovima. Ovaj treći dio nije dokončan. Radnja je interesantna za kanonike, Željelo bi se inače u njoj više reda i konkatenacije što bi radnji podalo formu zaobljene cjeline. * O. P etar Grabić piše o » I s u s o v u u s k r s n u ć u « . Osvrće se na neke teoiije protiv tradicijonalne nauke o »Isusovu uskrsnuću«, kao što je izmegju starijih Reimarus-ova, Paulis-ova, StrauB-ova ^Renanova, Pleiderova, naročdo zaustavlja se na Le Roy ( D o g m e e t c r i t ’ q u e) . Bergsona Biblij­ skom racijonalizmu smetaju čudesa, jer rr e predpostavka ' » č u d e s a s u n e m o g u ć a « ili d o da ni j e se mo g l o d o k a z a t i n i ka č u d o , takovo naime, koje je nainmšilo znakove ov prirode. Čudesa valja dakle istisnuti iz historije, dakle iz evangjelja. AI opet, ako se posve istisnu iz evangjelja ove činjenice, u kojim nam se očituje nadnaravna moć, tada se krnje evangjelja i sakate. Što dakle da se uradi? Valja te činjenice dragojačije tumačiti, ali uvijek isključujući nadnaravnu moć. Tako se daje pravo^i biblijskom racijonalizmu i evangjelskoj povjesti: prama našoj narodnoj: »i vuk sit i koza spašena«. Tim je putem udario i Le Roy iz­ noseći čudnovate pojmove o uskrsnuću Isusovu i njegovu tijelu itd. O. Grabić na dulje iz­ nosi Le Roy-ino mišljenje i pobija; osvrće se na onu struju u biblijskoj egzagezi, koja se postavlja na stanovište » r e l i g i j o z n o č u v s t v o p r a m a I s u s u s t v o r i l o j e h i s t o r i j u o I s u s u « iliti » t e o l o š k e s u p r e r a s u d e u t j e c a l e n a pi ­ s a n j e e v a n g j e l s k e p o v j e s t i « i pobija to mišljenje, pozivljući se na sv. Pavla, na kojega su se pozivali i modernisti, da utvrde svoje mišljenje. Na koncu svoje radnje pabirči nešto tamo, amo iz novije biblijske kritike. — Ovdje mislimo, da bi bilo vrlo umjesno, da se je o. Grabić osvrnuo bio na racijonalističnu teoriju o Isusovu uskrsnuću, koja je zakonita i naravna kćerka Schleiermacherovih ideja o Isusovu Božanstvu. A ta je: v e l i k i l j u d i , g e n i j i n e u m i r u, i a k o . o n i t j e l e s n o u m r u , oni žive, oni uskrsnuju. Takovo je uskrsnuće bilo Isusovo.« Rekli smo, da bi bilo umjesno o ovomu malo raspravljati, jer dok o teoriji Paulus-ovoj nitko i ne misli, a uz Le Roy-nu neće nitko malo ozbiljniji pristati, u tumačenje, što smo ga mi gore naveli upiru mnogi. Ovo je tumačenje Renan - proučavajući možda Schleiermachera — iznio u svomu djelu » Le s A p o t r e s«. U »V i e d e J es u s« ostavio je gotovo ne riješeno pitanje, jer dok je na jednom mjestu kazo, da je ražarena fantazija Marije iz Magdale uskrsnula Isusa, na drugomu mje­ stu u istom djelu kaže, da se ne zna i da se neće ni­ kada znati čisto, što je u stvari bilo o Isusovu uskr­ snuću; a u svojim »Les Apotres« ideja, da geniji ne umiru stvorila je »Isusovo uskrsnuće«, uskrisila Isusa. Inače ova mala manjkavost ne umanjuje vrijed­ nost radu mladoga Franjevca, Grabića. Dr. Edgrd J. Leopold piše komentar na odgovore »K o ni i s i j e d e r e b i b 1i c a« što je dala dana 30. lipnja 1909. »D e c li a r a c t e r e h i s t or i c o t r iu m p r io r u m c a p i t u m Geneseos«. Auktor dijeli svoj komentar u četiri odlomka: I. Dokaz za historičnost geneze I—III. 2. Nehistorijski egzegetski sistemi. 3. Historičnost pojedinih činjenica u Gen. I. III. 4. Nekoja pravila za inter­ pretaciju Geneze I. III. Komentar je u opće dobar. Dozvoljava sve, što se može dozvoliti - povodeći se za Lesetre — slo­ bodnijemu tumačenju triju prvih poglavlja Geneze. Opazit nam je, da Komisija biblijska ne zove Mojsijinu kozmogoniju pučki prikazanom ili pučkim pripovijedanjem. Komisija jedino odgovara na svaku 7. » n e g a t i v e , biva da ne treba tražiti oštro znanstveni govor. To se vidi iz postavljena upita: » Ut r u m, c u m i n s c r i b e n d o p r i m o G e n e ­ s e o s c a p i t e non f u e r i t s a c r i a u c t o r i s r nens i nt i ma m a d s p e c t a b i l i u m rerum c o n s t i t u t i o n e m o r d i n e m q u e e r e a ti on i s c o m p l e t u m s c i e n t i f i c o m o r e docere, s e d p o t i u s s u a e g e n t i s t r a d e r e notitiampopularem, prout communis s e r m o p e r ea f e r e b a t t em por a, s e ns i bus et c a p t u i h o m i n u m a c c o m o d a t a m , s i t in e o r u m i n t e r p r e t a t i o n e a d a i n u s sim s e m p e r q u e i n v e s t i g a n d a scienti-. f i c i s e r m o n i s p r o p r i e t a s ? — R e s p.-N eg a t i v e. Komisija sa svojim » N e g a t i v e« od­ govara na upit, naime: »imade li sc u I. p. geneze tražiti oštro znanstveni govor, a ne na motivaciju upita. Mogo bi biti i koji drugi razlog, da se ne ima �Bogoslovska Smotra. tu tražiti znanstveni govor, a ne samo i jedino pučko prikazivanje; kao n. pr. alegorija, koja predpostavlja stvorenja svijeta iz ništa, a u obvoju liegzaemerona krije koju drugu nauku. Nije vjerojatno, i s ovoga gledišta, da je Komisija pripustila -u I. gl. Geneze pučko pripovijedanje, u čemu bi se razlikovalo od legendarnoga ne vidimo. A legende je Komisija osudila. Pripoznajemo, da je ovo teško pitanje, dosta zapleteno, tako da se čovjek i bistre pameti ne zna kamo da se okrene. Ali htjeli mi, ne htjeli, moramo priznati, da su legende, pučko pripovijeda­ nje, povjest pisana na orijentalnu isti pojmovi dru­ gim riječima izraženi. Tko tu hoće da nagje raz­ like, može se truditi, ali bitne razlike — osim neke gradacije u življemu i slabijemu koloritu — neće naći. — Inače se ovaj komentar može korisno či­ tati,, a sve što smo kazali, ne tereti gospodina pisca, već samo pitanje. * 0 . U.Talija u br. II. i III. napiso je »N a i ш o d e rni j a f i l o z o f i j a h o ć e da u d a r i o s l o n e et i ci , a p o s t a v l j a t a k o v e p r i n c i p e , koj i j u r i i š e . — O. Talija držo je niz konferencija bo­ goslovima u bogoslovnom centralnom zadarskom učilištu. Jednu je bio dao štampati u prilogu »Kat. List« ,a ovo je druga. Sadržaj konferenciji je ovaj. Nije istina, da su pirodne i pozitivne znanosti same praktične. Imade sijaset pitanja, koja se febrilno pojavljuju, na koja ne mogu odgovoriti pozitivne znanosti. Na takova pitanja, ako čovjek ne dobije odgovor, koji ga zadovoljava, on je ozlovoljen, ne­ miran. To su pitanja, koja daju čovjeku orijenta­ ciju i kao umnomu biću i kao socijalnom i religijoznom. — Najnovija filozofija vidi i pripoztia važnost i etici i socijologiji i religiji, hoće stoga da udari oslon tomu, jer bez toga narodi propadaju. Ali koja korist odatle? Dobra namjera ne koristi. Najmo­ dernija filozofija postavlja takove oslone etici, koji se ruše skupa sa etikom. — Velike je važnosti ras­ pravljati o etici. Krivo je mišljenje Schoppenhauzino, da se krjepost ne dade učiti. Ne uči se dakako htjeti, ali spoznaja utječe na ljudsku volju, nju tamo ili amo ugiblje. Valja osvjetlati um, a ovaj će utje­ cati na volju u ovomu važnost raspravljanja o etici, u ovomu smislu ve 11 e a d i s c i t u r . Dobar broj okrutnosti, nedjela, neetičkih se djela počini, a tim su izvoru krivi nazori. Krive nazore treba ispraviti. Najmodernija filozofija, koju predstavljaju Paulsen i Wund traži, što je čovjeku »s u m m um b o n u m«, kao što je i starija filozofija tražila. Paulsenu je u »razvi j anj u svih duš e vni h svoj st ava, k o j a v o d e č o v j e k a k n j e g o v o m u s a v rš e n s t v u . « Što slično je i NVundu: »realizovanje jedne sveopće volje, što će biti temeljem sve višega 175 razvitka duševnih svojstava, koji će proizvagjati du­ ševna dobra (kulturu). Vrhovno je dobro dakle najmodernijoj filozofiji ovdje, u ovomu životu. Ako se želi, da etika bude počivati na jaku temelju, valja da bude motiviran u etici » mo r a š « . To jest, da se odgovori na upit: » z a š t o d a j a e t i č k i ž i v i m«. Ne bude li mo­ tivacije i jake motivacije, etika valja da pade. Kakvu motivaciju daje najmodernija filozofija? Mo­ tivacija je ov a: ti m o r a š e t i č k i ž i v j e t i , j e r ć e e t i k a p o d r ž a t i t v o j u n a r a v , « ili: »Ti moraš etički živjeti i tim promicati sveopću volju ljudstva, jer ti to nameće tvoj imperativum etičkoga ideala, koji nosiš u sebi. 0 . Talija dalje ide i postavlja princip, koji ne smije nitko zabaciti. A taj je: etici motivacija valja da bude neko dobro. Dobro u granicama ove na­ ravno odnose se ili na pojedinca, ili na drugoga. Odatle je dobro ili » e g o i s t i č n o « ili »a 11 m i ­ s t i č n o « . Ako se odabere za motivaciju etici » e g o i s t i č n o « dobro; to jest s e b i d o b r o , tada se dolazi u oštri sukob sa »a 11 r u i z m o m« dru­ gomu dobro; ako se pak odabere za motivaciju tugje dobro, to jest »a 11 r u i z a m« tada se dolazi u jaki sukob sa » e g o i z mo m « , to jest sa težnjom, što mi imademo u sebi da na prvom mjestu činimo dobro sami sebi. - Dokle bude sukoba izmegju ego­ izma i altruizma, etike ne ima: etika valja da te su­ kobe odstrani. Ovdje o. Talija oštrom logikom po­ kazuje, da motivacija etička najmodernije filozofije ne može da dovede u sklad »e g o i z a m« sa »a 11r u i z m o m«, jer, ako je vrhovno dobro čovjeku, koje on mora realizovati na cijeloj lineji, podrža­ vanje njegove (pojedinca) naravi i razvijanje svih njegovih svojstva, on to postići ne može, ako ne oduzme i osakati drugomu ono, što mu treba za razvijanje njegove naravi i postignuća njegova sa­ vršenstvu u granicama naravi. A ovo izazivlje su­ kob. Ili je reći da etika poragja nužno sukobe, bol. ili je kazati, da je etika najmodernije filozofije na krivome putu. — Ovdje o. Talija dokazuje i zgodnim primjerima osvjetljuje, kako motivacija najmodernije filozofije ne može da dovede u sklad sukobe izmegju »e g o i z m a« i »a 11 r u i z ma«, a to, jer postavlja vrhovno dobro čovjeku u ovomu životu. Odgovara i pobija neke dokaze, kojim hoće da se brani naj­ modernija filozofija, ko п. pr.: »č i ni d r u g o m u d o b r o , pa će i t e b i bi t i dobr o«, i »kr j e ­ p o s t j e s e b i n a j b o l j a n a g r a d a « . Da li može utjecati krasota etička na mase naroda, da ili održi u granicama čista morala. O. Talija — izmegju drugih dokaza — iznosi ovaj. Ambijenat je jaki od­ gojni čimbenik narodnih masa. Današnji ambijena �176 Br. 10. — Serafinski Perivoj — 1910. velikih industrijalnih gradova, prepun je težnjama interesa materijalnog užitka. Takov ambijenat ne može, a da ne utječe na milijone radnika i da u nji­ ma ne razvije preko svake mjere dvije inače na­ ravne tendencije: materijalnu korist i seksualni uži­ tak. Takovim masama, gdje su razvite ove dvije ten­ dencije, koliko bi vrijedilo propovijedati čar etičke krasote? — Neka — govori o. Talija - Wund i drugi pokušaju propovijedati krasotu etičku, neka im tu­ mači svoj etički ideal, naći će se on pred debelim ocalnim vratima, koja neće moći ni otvoriti ni raz­ lomiti. Ovom svojom radnjom o. Talija sveo je etičko pitanje najmodernije filozofije na pravo i bitno njeno stanovište, a njegovi rezultati istraživanja oslonjena na povjesti, naročito na psihološkom opažanju ljudske naravi, sveli su najmoderniju filozofiju na ovo raskršće: ili ne raspravljati o etičkim pitanjima, jer nam odatle nikakove koristi, ili, ako imade i može se imati koristi od etike i takovih raspravljanja, napustiti svoju poziciju sa koje se polazi, to jest »u g r a n i c a m a o v e p r i r o d e č o v j e k u je naj ­ v e ć e d o b r o , k o j e on m o r a t a d a t r a ž i . « * Osim ovih znanstvenih asp~ava donosi »B. Smotra« odredbe sv. Stolice; i to u 1. br. od’uke biblijske komisije »d e c h a r a c t e r e h i s t o r i c o t r i u m p r i o r u m c a p i t u m Oeneseos«; o auktorima psalama, vremenu, kada su se psalmi na­ pisali; m o t u p r o p r i o Pape Fija X„ o prisegi kandidata za doktorat iz biblijskih nauka. Pod rubrikom »bogoslovna kronika« B. Sm. do­ nosi mnogo poučnih savremenih stvari. Napomi­ njemo: dokumenat iz 6. stoljeća za nepogrešivost papinsku — apologetika na » I n s t i t u t c a t h o1i q u e« u Parizu. — Katolička Crkva u Japanu iz prakse nesjedinjene Crkve glede krštenja — psi­ hologija religije kao znanost — izglagjivost blago­ dati sv. Reda — itd. »B. Smotra« iznosi recensiju razmjerno bogatu najmodernijih djela, pregled znanstvenih časopisa hrvatskih, francuskih, talijanskih, njemačkih; napo­ kon bogoslovnu bibliografiju. * Sada mi je izreći konačnu riječ. Čovječijega djela ne ima sa svake strane dotje­ rana, potpuna i takova, da ne bi moglo biti dotjeranije i bolje. Ako je tako u opće sa svakim ljudskim tvorom, bit će za cijelo i sa »B o g o s. S m o t r o m«. Nepristran sud i pravedan bio bi, kada bi se više obazirati na ono, što u »Bog. Smotri« imade dobra prama prilikama vremena, mjesta u kojim se je »Bog. Smotra« pojavila, nego što u »Smotri« ne ima, ali bi moglo biti. Kada bi se ovakov dakle sud htio iz­ reći — a ovakov je sud posve pravedan — valjalo bi iskreno kazati da u »Bog. Sm.« ima dobrih, te­ meljitih — pa i ako nijesu sve — i uprav original­ nih radnja, kojim bi drage volje okitile i znanstvene druge smotre svijetskog glasa. Čuli smo, da se pri­ govara »Smotri«, da nije praktična, to jest, da ne do­ nosi, što bi moglo danomice služiti župnicima, sve­ ćenicima: htjeli bi neki, da »B. S.« bude poput linačkog »0 u a r t a 1s c h r i f t - a«. Ovo je opravdano samo sa jednoga pogleda, naime, pošto većinom su župnici, koji primaju »B. S.«, a župnicima ne preostaje vele vremena, da se udubljuju u znanstvene tan­ čine, trebalo bi nešto, što njima treba, da ne budu prisiljeni čitati n. pr. »0 u a r 11a s c h r i f t« ili koju drugu smotru ovoj sličnu. Kazali smo, da je ovaj pri­ govor opravdan, ali nije posve opravdan. Nije opravdan, kako što nije opravdano, da se kler, kada ostavi sjemenište, raskrsti, sa svakim znanstvenim čitanjem, M drugo ne kažemo. Bilo bi možda bolje — i bio bi svak zadovoljan, ako se inače može svakomu udovoljiti — da B. S.« obuhvati i jedno i drugo — inače smo mi mišljenja, da »B. S.« ostane oštro znanstvena — kao što čini n. pr. »Quartalschrift«. Ali se tomu hoće nešto, što Ouartalschrift« ima, a »B. S.«, čini nam se, da nema: »Qurtalschrift« izlazi u svojih 300 stranica i dobi im dijelom tiskanim » p e t i t o m« , »B. S.« u 112 sranica. »Ouartalschrift« eto ima da žive 60 godina, a »B. S.« samo nekoliko mjeseca. »Ouartalschrift« bit će kroz 60 godina svoga života prišiedila novaca za starost, a »B. S.« ne znamo imade li svoga miraza. »Ouartalschrift« je časopis, u komu suragjuju, osim Nijemaca, Česi, Poljaci, Magjari, Hrvati, pa možda još koja druga narodnost, a u »B. S.«? Ali dosta. Neka ostane za sada — dok Bog bolje dade — »B. S.« oštro znanstvena smotra, neka »Katolički List« bude priktični, pa se za sada može svak zadovoljiti — mi tako bar mismlimo. Želimo »B. S.« jači postepeni ruzvitak, dobrih ustrajnih u radu sila, koja će je pomagati, te dug i krepak život! X. % Anka Topićeva: Nađ lijesom kraljevića Rudolfa. (25./Х1. 1908.) Nekoć sjajan i zamaman, Kao zora pramaljeća, Ti bijaše ponajljepši Cv’jet od onog svega cv’jeća, Koje resi lozu slavnu Habzburgova sv’jetla dvora. Pa baš Tebe, za što Tebe, Smrt pokosit — crna mora?! �Djelovanje Franjevaca redodržave sv. Ćirila i Metoda na polju medicine. Tvoje dobro, srce milo, Plemenitost b’jaše sama, Л vedrina vedre duše .Nije znala što je tama Mračne zlobe, crnih zala Već je svela žrtvu žrtvom, Da pomogne svima onim: Koji zovu pomoć — mrtvom. Sa vedroga čela Tvoga Odsjevala nada svakom, A u oku sanjarskome Plamtila je silom jakom, Ljubav za sve, koji stoje Na podnožju moćne krune. Je Г moguće da sad ona Tu u l’jesu mjednom trune?! Čelična je volja Tvoja, Odlučila dobro svako; Dušmaninu ne bi s Tobom Boriti se bilo lako, Jer. desnica snažna Tvoja Unijela je tane gagjat. 0 , junaka tili vrlina Ne će više — majka ragjat! Otadžbinu moju milu, Iza vrele krvi dana, Ti si došo i upito: Peče Ii te jošte rana? Ti si utro gorke suze, Na srce si melem dao Zašto, zašto Tvoj je život Tako rano slomljen — pao Zašto moraš tu počivat Kraljeviću nado sveta? Sa gubitkom Tvojim ranim Bol je s’jedom kralju smela, I narodu svekolikom: Zoru, zv’jezdu vedrih dana — Sa Tobom je ona ovdje Sahranjena, — zakopana........ O. Miroljub Pukler, Varaždin: Djelovanje Franjevaca redodržave sv. Ćirila i Metoda na polju me­ dicine. ..........— ------- — Liječništvo i Ijekarništvo u hrvatskim pokrajina­ ma, osobito u Banovini, imade svoj početak u samo­ stanima. Oni su bili svuda, ali baš naročito kod nas rasadišta znanosti i kulture. Najprije su ga počeli 177 gojiti Templari, a poslije Franjevci. Zaslužni trudbe­ nik i istraživalac povjesti liječništva S c h v v a r z piše u jednoj reviji (Ungarische Revue 1889.), da ono po Ugarskoj (a onda donekle i u Banovini) »beinahe ganz in Manden der Geistlichkeit lag«, bez da su još onda liječnici sačinjavali posebnu kastu, kao eksklu­ zivno liječnički stalež. Isto tvrdi i o Ijekarništvu. Znano je pako, da su Franjevci u Bosni, a i u Sla­ voniji bili dugo vremena jedini katolički svećenici, kako je to izričito prizno Papa Eugeii g. 1443. posla­ niku Tomi1). Isprva su braća morala gojiti i dvoriti bolesnike po samostanima, gdje su zato bile uregjene posebne prostorije: v a l e t u d i n a r i j a zvane. Već je sveti otac Franjo naložio u 6. poglavlju Regule o braći: »et si quis eorum in infirmitatem ceciderit, alii Fradebent ei servire, sicut vellent šibi srviri«. Ka­ snije su Franjevci na kapitulima odredili, da se drže po samostanima ta v a l e t u d i n a r i j a , što je i Klement VIII. svečano potvrdio. »Valetudinarium in singulis Conventibus commodiori ac salubriori loco juxta Fratrum numerum constituatur, in quo hi, cum aegrotabunt, curentur« etc.2). Isto odregjuju i današ­ nje naše konstitucije reda34). Tako se je onda dogo­ dilo, da su infirmariji počeli se interesovati i za nastalu novu znanost kirurgije, pa su se kod nas u hr­ vatskim krajevima i nazvali imenom »k i r u r z i«. Oni »u smislu franjevačke regule i nijesu drugo — veli naš B a r l e - van bolničari, odregjeni, da dvore svoju bolesnu braću'). Zaštitnik hrvatskih franjevačkih hirurga i ljekar­ nika, bijaše sveti I) i d a k, patron braće lajkći. On se Je za života odlikovo vanrednom ljubavlju na­ prama bolesnicima, osobito u Rimu u samostanu Araćeli, gdje je uljem iz lampice, što je gorila na čast Majke Božje, pred Njezinom slikom, učinivši znak križa »multoruni morbos mirabiliter sanaverit«0). U Varaždinu bila je naime uz našu znamenitu ljekarnu kapelica sv. Didaka, a i u Virovitici su g. 1763. po­ digli u našoj crkvi njegov oltar troškom samostanske ljekarne. Megju tim ljekarnicima nijesu bili sami lajci, već i svećenici. No i oni prvi bili su katkada veoma naobraženi. Tako znamo, da je bratu G a b r i j e 1u J a k o p o v i ć u, rodom iz Varaždina g. 1804. predana u Pešti na univerzi diploma0), kojom se imenuje za J) Batinić: Djelovanje Franjevaca u Bosni i Hercegovini. Svez. 1 Zagreb, 1881. str. 101. *) Compendium apostolicarum constitutionum. Romae, 1875. pag. 36. 3) Regula et constitutiones generales. Ad Claras Aquas, 1899. pag. 60. 4) Barle: Ranarnici i ljekarnici iz franjevačkog reda. Za­ greb, 1907. str. 6®) Brevijar 1?. studena 5. lekcija. e) Barle: Ranarnici 5. �178 Вг. 10. Serafinski Perivoj. — 1910. magistra liirurgije i da smije svoju praksu izvršivati ne samo u Ugarskoj i Hrvatskoj (provinciasque eidein Hurigariae adnexas), već i po svim austrijskim pro­ vincijama, nakon što je položio »severa examina«. Prva izmegju franjevačkih ljekarna bila je u V ar a ž d i n u. Godine 1662. na kapitulu u Orinužu odrediše, da se »argentorium« nekakav proda u Tur­ skoj, a utrškom potpomogne osnutak i n f i r m a r ij e u varaždinskom samostanu, gdje će se njegovati svi hrvatski bolesni Franjevci. Osim Ivanića moro je svaki samostan doprinijeti po jednu škudu i platiti ljekarije. God. 1677. nalazimo tu već M a k s i m i 1ij a n a K o r s i z k y , koji je prije bio vanjski ljekarnik, ali je stupio u samostan. Marljivošću i zauzetnošću svojom pocrne on g. 1678. graditi novu zgradu dvo­ katnicu za ljekarnu i bolnicu, koju dovrši za pet godina. Za redodržavnikovanja o. A l e k s i j a Bu z i j a k o v i ć a ( t 1707.)') doprinese za nju na koncu gradnje križevački franjevački samostan svotu od 1500 forinti. Godine 1792. izgubi pravo javnosti. U novosastavljenom nekrologu naše redodržave na­ lazimo ih mnogo, koji su u Varaždinu umrli. Spome­ na je vrijedan apotekar fra. Jakob Kopriva (f 1741.), zatim hirurg fra Kazimir Kramhbller (f 1743.); fra Elzearije Ruedl, ljekarnik ( t 1764.); fra Filip Czuzek, hirurg ( t 1699.); fra Damjan Vendt, ljekarnik ( t 1757.); fra Dominik Pucher, ljekarnik (f 1727.); fra Ignacije Hanak, ljekarnik ( t 1769.); fra Kuzrna Hagn, hirurg ( t 1753.); fra Josip Anenymus, tercijar lje­ karnik ( t 1763.) i fra Rupert Ebersdorffer, infirmarius ( t 1758.). — U varaždinskom samostanu imade još tragova ove ljekarne. Vidi se naime u prostori­ jama, gdje se je nalazila, na zidu više slika, što pred­ stavljaju nekakove poganske božice liječništv -, što li? A i u biblioteci imade mnogo štampanih i pisan medicinskih i hirurških sprava2). U Zagrebu bila je takogjer nekakva slična bol­ nica i hirurgija. Znamo bo, da su ovamo često dola­ zila braća iz Ivanić-Kloštra na liječenje. U knjižnici zagrebačkog samostana našo sam više liječničkih djela iz anatomije, fiziologije, patologije, hygiene, dietetike, hirurgije i makrobiotike. Spominjem samo P e t r a F o r e s t a A l e m a r i a n a : Observationum et curationum medicinalium de f e b r i b u s ephemeris et continuis libri duo. In quibus earum caussae, signa, prognoses, curatio, graphice^depinguntur (p. 282. et 386. cum indicibus) i Opservationum medi- cinalium de febribus publice grassantibus etc, libri tres. Lugduni Batavorum (pag. 361'.) 1589. U nekrologiju stoje slijedeći hirurzi: fra B. Hittnei (+ 1735.); fra S. Martin ( t 1758.); fra Antun Smidt ( t 1773.) i fra Kapistran Heberle (f 1757.). Kasnije najedanput već ih nema, jer dogjoše u Zagreb brojni liječnici1). Godine 1836. spominje se o. Salezije Komes, da je umro u Zagrebu in o b s e q u i o c o l e r i c o r u m . Banskomu liječniku g. dru. Ivanu Krst. L a I a n g u e-u, za kojega kaže Dr. Wurzbach u svom »Biographisches Lexikon«, da je za Slavene u n g e m e i n v i e 1 G u t e s g e w i r k t, jer je izdo mnogo liječničkih djela u popularnom stilu — poiuogo je kod izdavanja knjiga zagrebački kanonik Oršić i o. E ug e n i j e K 1i m p a c h e r, Franjevac. Djelo mu: » Me d i c i n a r u r a l i s il i t i v r a c h t v a l u ­ d a n y s z k a z a p o t r e b o c h u m u s e v , у szi 1 0 11 a ^ 0 v h o r v a t c z k o g a o r s z a g a i o k o' u a У e g a b 1 s n e s s e h m e s z t«. Kako je bio rodom Belgijanac ispovjeda: »pokehdob vu horvackom jeziku malo jesem vučen . . . našel jeseni gore imenuvanoga miiostavnoga iz reda menšeh bratov svetoga Otca Ferenca, Redovnika, koi takaj bližnjemu svojemu vu vsake potreboće hotejući hasnovit biti, ov terli Ijublepo naše je priel i ovu knjižicu na do­ maći jezik marljivo je obeznul«2). Kad se je god. 1739. doselio u Zagreb J a k o b B u 11 у, doktor medicine i filozofije, ustade proti njemu, bojeći se sjegurno kon­ kurencije, dr. Beuevoli. Taj Bully imo je sad silnih neprilika i razmirica, tako da se je dapače zaprijetio, da će tog Benevolu ubiti prije nego ode iz Zagreba. Ali rnu pritekoše u pomoć brojni pristaše i pacijenti, naročito katedralni arhigjakon Pepelko i zagrebački F r a n j e v c i . Pogovaralo se je proti Bully-u, da je zločesti liječnik i da su mnogi njegovom krivnjom umrli, no sada ustadoše za nj u obranu, osobito zagre­ bački gvardijan o. K a j e t a n Z a n g e r e r3), koji mu napiše svjedodžbu, da je mnoge Franjevce brižno li­ ječio i izliječio, napose je jednoga lajka oteo pandža­ ma smrti, nakon što su .ga drugi liječnici već zapustili. Za francuskog rata1) moradoše braća u više maha ustupiti samostan vojnicima za ranjenike, no ne spo­ minje se više ni jedan naš hirurg. Još je znamenitija franjevačka ljekarna i bolnica u I v a n i ć K I o š t r u . Imade tu danas još u bibliote­ ci mnogo liječničkih i hirurških djela. Ja sam si i na­ slove nekih ispiso. F r a S e r v u l u s K o l m a n nfi), glasoviti liječnik i ljekarnik ( t 1755.) posjedovo je ‘) Barbarić: Kratka povjest, str. 9. *) N. pr. »Synoptica connotatio ortus et progressus Apothecae Varasdinensis.« To je jedini stari spis odnoseći se na bivšu sam ostansku biblioteku. Još danas nalazi se u knjižnici varaždinskoj 87 vrlo znamenitih medicinskih djeia, u latinskom, njemačkom, talijanskom i hrvatskom jeziku. ‘) Barle: 0 zdravstvu staroga Zagreba. Zagreb, 1902. str. 10 -38. *) Barle: O zdravstvu 61. *) Barle: Ranarnici str. 19. — O zdravstvu 30. 4) Barbarić: Kratka povjest str. 13 i 16. J) Prosvjetax1900. str. 688. �Djelovanje Franjevaca redodržave sv. Ćirila i Metoda na polju medicine. mnoge od njih. Na knjizi, što ću je sada spomenuti, napisano je: Apotheca Conventus Ivanicliensis. Fr. S e r v u 1u s K o I m a n п Or. Min. S. P. N. Fr. Die Maji 28.1736. Izvanredno to djelo, što mu je pripadalo, bogato je ilustrovano dragocjenim ručnim slikama, a glasi: K r e u t e r b u c l i , kiinstliclie Conter Feytunae der Baume, Stauden, Hecken, Kriiuter, Getreyde, Gewiirtze. Mit eygentlicher Beschreibung derselbenNahmen, in s e c Ii s e r I e у S p r a a c Ii e n, nemlich T e u t s c li, G r i e c h i s c li, L a t i n i s c li, F r a ii t z o s i s c li, I t a l i a n i s c l i imd H i s p a n i s c li, und derselben Gestalt natiirliclier Krafft und Wirckung. Sampt vorher gesetztem und gantz aussfiihrlicli besehribenem Bericht der sclibnen und niitzlichen Kunst zu D e s t i 11i e r e n. Item von den fiirnembsten Getheren der Erden, Vbgeln, Fischen und Gewiirm. Dessgleiclien von Metallen, Frtze, Edelgesteinen, Gumini und gestandenen Safften. Von dem Edlen, Elirnwesten und liochgelalirten lierm Adamu L o ii i c e r o der Artzney Doctorn und weylandt Ordinario Primario Physico allliie zu Francfurt, G e t r u c k t z u F r a n c t u r t a m Мауп, durch Matthaeurn Kempffert 1630. Opsiže bez registra 750 strana. nje znao za tu knjigu, Knjigu, jer Baš mi je žao, da nisam prije sam se mogo za njezinu vrijednost propitati i potražiti, da li se još nalazi u bibliotekama u Frankfurtu na Majni, gdje sam bio pred par mjeseci. Taj isti fra. Servulus valjda je i liječio ivaničkog župnika Vlahovića, koji piše 9, listopada 1739. zagrebačkom biskupu Branjugi, da je bio pet tjedana bolestan i da ga je liječio c h i r u r g u s h i c q u i d e m F r a п c i sc a n u s. — U nekrologu našem spominje se 10. li­ stopada i fra. D a m ja n G e i g e r ( t 1800.) u Ivanić-Kloštru. Našo sam i njegovu jednu knjigu »pro usu fratris Damiani Geiger, a. 1766.: D. L a u r e n t i i H e i s t e r s,Braunschweig-LiineburgischerliofRath und Leib Medicus, Medicinae, Chirurgiae und Botanices Professor auf der Konigl. u. Hertzogi. Julius Universitat zu lielmstadt, auch Mitglied der Kayserlichen, Konigl. Englischen u. Preussischen Societat-Chirurgie in welcher alles, was zur WundA r t z п e у gehort. Nacli der neuesten und besten Art, griindlich abgehandelt, und in Acht und dreussig Kupfer-Tafeln die neu-erfundene und dienlichste I n s t r u m e n t e . Nebst den beguemsten Handgriffen der Chirurgischen O p e r a t i o n e n und Bandagen deutlich vorgestellt \verden. Neue viel verm. u. verb. Auflage. N O r n b e r g 1752. (ima 1078 stra­ na i popis sadržaja). Još ću jedno djelo citirati od Ivana S c h r o d e r - a : P h a r m a c o p o c i a uni v e r s a I i s, das ist: Allgemeiner Medicinisch-Chimischer Artzney-Schatz, nebst I). Friedrich-Hoff- 179 mamiš dariiber verfassten Herrliclien Amiierckiiiigen in seclis Biicliern, welclie eiue Einleitiing zur Cliimie, ein allgemeines D i s p e n s a t o r i u m und ein vollstandiges Berg-KBiuter und Tln'er-Bucli oder Materialien-Lexicon entlialten, und einein Cliiniico, Apotheker und Materialisten in allem was ilun zu wissen notliig ist, vollkommenen Unterriclit geben. Nebst einein allgemeinen Apotliecker-Tar, mit vielen Kupfern erlautert und mit einein dreyfachen Register verselien. N ii r n b e r g bey Joliann Adam Stein und Gabriel Nicolaus Raspe 1746. (616 stra­ nica). Naveo sam ovo nekoliko znamenitih i rijetkih djela zato, da saznade za njih i zainteresovana pu­ blika, a još više i radi toga, jer ih g. Barle ue navodi, Kako je knjižnica neuregjena i gotovo nepristupač­ na, jamačno tu ima i više strukovnih djela, po goto­ vo kad se sjetim našeg samostana u Klanjcu, gdje se u biblioteci nalazi 67 medicinskih djela, a koji nije ni izdaleka tako glasovit radi ljekarne kao što Iva­ nić, gdje je još danas u samostanu naša apoteka, koju je samostan iznajmio g. Kuševiću. Spomena je vri­ jedan fra Izaija Šmidt, liirurg i ljekarnik (f 1811.), koji je sproveo 52 godine samostanskog života i fra Roman Rach, liirurg ( t 1776.). Poznato je, da je za turskih vremena i poslije, za vojne krajine boravila u Ivanić-Kloštru stalna vojska, pa se onda višeput zbilo, da se je samostasnka bolnica pretvorila u »carsku«1 ). "Ucll . Samostani Jaska, Karlovac, Klanjec, Samobor i Trsaat, dakle svi, koji su pripadali redodržavi kranj­ skoj sv. Križa, imali su takogjer množinu ranarnika. Isto i Krapina i Virovitica. U Slavoniji za vrijeme strašne kuge od g. 1739.—1745.*') umrlo je 11 Fra­ njevaca svećenika zato, jer su dvorili kužne. U sa­ moj Požegi, gdje je od kuge umrlo 1039 osoba, na­ stradalo je pet Franjevaca3). Dne 26. lipnja čitamo u nekrologu, da su g. 1739. umrla tri patera od kuge: u Osijeku jedan klerik, u Požegi o. Narcius Zombory peste infeetis eharitative Sacramenta ministrans, eadem contracta, decessit«, i u Cerniku o. Antun Tomašević. Najviše je još braće pomrlo u Iloku (18), koju je velikom ljubavlju dvorio o. Stjepan Vučinović (a Valpovo), spiritualis, atqui tempore pestis ехpositus, infeetis suninia eharitate et patientia servivit. Danas su već rijetka braća u našoj redodržavi, koja bi se razumila i bavila Ijekarništvom. Jedino jubilarac o. Ksaverije Pemec, u Jaski, dobro poznaje ljekovite biljke. >) Deželić u »Dragoljubu« 1905. str. 42. 2) Prosvjeta 1900. str. 670—672 i 687 691. 5) Barlfc u Prosvjeti 1900. broj 21. strana 671. �180 Вг. 10 Serafinski Perivoj. — 1910. Zaključujem i ja poput marnog Barle-a ovu toč­ ku uz tvrdnju, »da može franjevački red uz ine za­ sluge, što ili je steko tijekom vijekova na vjerskom i kultrunom polju, ponosno pogledati i na ono, što je učinio na polju zdravstva, koje ne može zabilježit niti drugdje u prošlim vijekovima osobitog napretka i procvata«1). *) Ranam ici i ljekarnici 1907. str. 20. iz franjevačkog reda. Zagreb ж A. Čičić: Intimna priča. Sumrak pada lako, sneno . . . a kroz šiblje sjene plaze; Drijema narav i s njom snovi — laku noć im cvrčak zove. Sve se sklanja u svom kutu; ja u sobi zurim nijemo; U čiraku svijeća žmiri - i oko nje sjene1plove Sve je tajno, puno sumnje’ po knjigama mrena pala, Polusvijetlom izbom nešto ko da luta, ko da tra ž i. . . To je Tajna ovog svijeta, željela b toplih priča, Sto u jednoj grudi niču — a Gr Igote ova vas — Pa što želiš, vilo draga, što i došla na sije Zar si žedna pustih bajki — a u svijetu *oga Kada pauk svu noć prede, a sjutra mu preg 'Го je bajka, pa je isto ona bila ii’ ne bila? Sve je ništa . . . varka sve je. Ja što dogjoh ја ovamo. Zabravivši vrata teško, ni sve vojske amo neće! Pa tu sanjam nove snove — kraj starih su ljudi mrli, Rušile se vite kule i u jesen i proljeće. I tu mi je, vilo bajna — ne bih dao za sve dar Što ih dragi dragoj nosi, a ona ih rajem zove:t n šaptale su i dosada duše snene, zagrljene, A prošlost je nevigjeno izrovala njim grobove. Sve je sanja . . . Eto sele, da ti pričam priču novu; Ja potrgah prve vijence, što ih proljet cvjetna savi, Pogažene ruže venu, zumbul, rani jorgovani, Lastavice moje leže na zgaženoj ovgje tr a v i. . . I sad sam ti car vrh cara — i sad istom sve mi pjeva, Кб se diže soko tica nad zvijezde i oblake, Te pobjedno zrakom k ru ži. . . a što katkad krilom mane. Ono više k nebu strujne igrajuć se šale lake. 1 tu sanjam svoje sanke novi dari novom caru, Skučio sam strast i tijelo — sad mi ponoć suncem svijeti; Sve sam dao svome Bogu — ima Г išta, što je moje? Svejedno mi, vilo bajna — ii živjeti ii umrijeti! Ballerini: — Iz trnja ružica. Istiniti dogagjaj — prevodi o. Stjep. Nevistić. (3) VIII. Odluka nasta, tuge nesta. Romul i Anselmo zajedno su večerali. Romu! je izgledo sav blijed i satrven, ali je bio miran, kao i prije poremećenja mozga, a tomu se dr. Anselmo nije mogo dosta načuditi, ni pravoga uzroka naći, a koga mu je Romul naveo, nije mogo da shvati. O šetnji nije bilo ni govora, jer se je Romul ispričavo, da mora s ocem Franjevcem govoriti. — Pogjite, pogjite slobodno ocu Franjevcu, reče mu ozbiljno a ujedno i šaljivo g. Anselmo. Otigji, pa se ispovijedi, jer si danas zaista na velike počinio. Još ti prepor ijem, da tvrdo odlučiš, da više nećeš take lu­ dorije počiniti. Čim je Romul došo na samostanska vrata i za­ molio vratara, fra Modesta, da mu zovne oca Geminjana, vratar se je Ijutnuo,i otreso, ali na tople molbe mladićeve umekšo se je kao mehka kruška, te ga uveo u samostanski vrt, zovnuo mu oca Geminjana, koji je baš taj čas dolazio iz crkve. Romul, ugledavši ga, pošo mu je u susret toplo i ganutljivo mu rekav: Oče, lijepo Vas molim, da me malko sa­ slušate, jer Vam imam veliku novost saopćiti. S a­ slušajte me i utješite me. — Otac mu je reko, da sjedne, a i sam je sjeo i lijepo mu reko: »Govori, reci mi, ovdje sam, da te saslušam g. Romule.« Jutros sam Vam kazo svoje nevolje, a sad Vam mo­ ram kazati, da sam danas, uprav danas vidio Ma­ rinu, koja je s jednom redovnicom došla u Porrettu. Iz vagona. Prepoznali smo se. Pomislite, kakav je bio utisak na mom srcu. — Bili bilo moguće, da ste Vi to zamijenuli? — Ne, zaista ne. Oči su nam se su­ darile. Ona se je sva prestrašila i glavu oborila, pa se uhvatila oko redovnice, a ja sam osto kao ma­ gnetiziran i poludio sam. Bili ste Vi to vjerovali, oče? Imajte samilosti sa rfmom. Vama otvaram srce svo­ je i govorim kao sa svojim ispovjednikom. U tom poremećenju, krv mi je nadošla u glavu i htio sam se ubiti. — Varate me, odgovori sav prestrašen otac redovnik. — To je više nego ^stina. Doktor, s kojim stanujem osjetio se je na vrijeme i spasio rne. - Znate li Vi, da je samoubojstvo strašan grijeh? najstrašniji iza svetogrgja, koji se može učiniti, a koji ga počini, potpada pod crkvene kazne. — To znam, ali se ne grizem u duši, jer nijesam bio pri sebi, nijesam znao šta činim. Na svaki način, koliko sam sagriješio, kajem se i molim Vas, da me odrje­ šite, te prije nego pogjete na večeru, molim Vas, da me ispovijedite. — Otac se je čudio mirnom na- �Iz trnja ružica. činu, kojim je mladić svoj dogagjaj pripovijedo, i nije se mogo dosta načuditi, da se je to sve kroz dva i po sata zbilo iza dolaska Marine sa redovni­ com u Porrettu. Taj slučaj sudio je o. Geminjan mo­ rali bi proučavati dušomotrioci i moraliste; a sam je držo, da se je to zbilo pri časovitom duševnom poremećenju, te da taj čin nije svojevoljno učinjen. Uzevši u obzir Romulovo stanje i muku, koju je pod­ nosio, njegovu živčano osjetljivu narav, neočekivani sastanak, bio stvaran ili umišljen s Marinom, sve je to moglo biti uzrokom časovitom duševnom poremećenju. Sam redovnik je držo, da se samomu Bogu ima zahvaljivati, da ta poremećenost nije dugo po­ trajala, koji bi nedoglednih posljedica imala, a ovako ga samo časovito mučila. Pametni redovnik, da. mu ne uznemiruje savjesti, reče: - Sto je bilo, bilo, na drugo sad ne mislite, nego molite se Boga, da Vam oprosti onako, kako on sam vidi Vaš grijeh i ništa više. — Ja sam kao na mukama, odvrati mladić. ; ne znam, kako da se ravnam. Hoću li ostaviti Por­ rettu u ovoj nevolji, ili ću ostati? Teško mi je sada prekinuti na pola dovršeno liječenje. Ali kako ću ostati, kad samo i pomislim, da će i Marina biti sa mnom u dvorani, kako ću se moći suzdržati i svla­ dati? Ma, dragi Romule, jeste li Vi baš sasvim sjegurni, da ste vidjeli Marinu na kolodvoru? Toliko sam sjeguran, koliko znam, da ste Vi o. Ge­ minjan. Recimo, da je to tako. Ali odakle to, da Vam je tolika muka i odvratnost biti zajedno ili u blizini s Marinom? — S njom biti u blizini za me je prijeka pogibelj, da opet ne poludim. Zbog nje dva trna nosim u svojoj duši: da me je u svojoj tvrdogla­ vosti zapostavila i da me je na taki način ismjehivala, prezirala i odbacila. Ovo je ono trnje, što me bode u duši i silnu opreku ljubavi i mržnje u srcu ragja, da sam časovito htio okaljati ruke svoje njezinom krvlju. - Što to velite? Što to velite? To je vražija napast. — Kažem Vam, da je to strašna napast, koja me muči. — Kad bih se mogo o protivnom uvje­ riti, čini mi se, da bih se umirio. A kako da se uvje­ rim? Redovnik je bio nekoliko časaka zamišljen, za­ tim okrenuvši se mladiću, Ijubezno mu reče: Gosp. Romule, imate li u me povjerenje? — Da nemam ne bih Vam otkrio najveću tajnu svoga srca. - Hoćete li se dakle osloniti na me i činiti, kao što Vam ja rečem? Da, potpuno i sasvim, jer Vi me, oče, nadahnjivate nekom povjerljivošću. Ja Vas štujem kao angjela. — Dobro, umirite se i mirno spavajte ovu noć. Sjutra ne igjite u dvoranu za udisanje, nego kad se vratim oko deset sati u samostan, dogjite k meni. Hoćete li me poslušati? — U svemu i posve. Iza ovakoga iskrenoga odgovora, redovnik uzeo mla­ dića za ruku, poveo ga u sobu kraj kora i tu ga sa- 181 slušo na sv. ispovijedi. Kad je i ovo gotovo bilo, te kad su van istupili, reče mladić plačnih očiju: — Sad sam zadovoljan i miran; sad sam kao preporogjen i povratio sam se u se. — Zašto se čudite, reče mu redovnik prijateljski stiskajuć ruku: odluka nasta, tuge nesta. IX. Kakva boja, onaki cvijet. Otac se Geminjan odlučio odmah raspitati, koje su redovnice došle u Porrettu vlakom, što prvi do­ lazi iz Bolonje iza podne, i gdje su odsjele. Još iste večeri, prije nego li je pošo spavati, povjerio je to pouzdanoj osobi, da o tom raspita čim se svane i čim saznadne, da mu javi, a onda će kašnje svoje na­ mjere izvoditi. Nije bilo nužno istraživati, jer su obe redovnice rano došle u samostansku crkvu, da slišaju sv. misu. Kad se je misa dovršila, starija je redovni­ ca zamolila fra. Modesta, da joj zovne oca Geminjana, jer da ima nešto s njim govoriti. 0. Geminjan bio je vrlo poznata ličnost radi svojih propovijedi, do­ brote, nauke i razboritosti po svim talijanskim gra­ dovima, gdjegod je svoj apostolski rad vršio. Iza malo časaka otac je došo u sakristiju i na svoje začugjenje opazio poznatu mu redovnicu imenom Laudemiju, glavaricu nekog samostana, gdje je on bio kao izvanredni ispovjednik. Iza običnoga pozdrava i pitanja za zdravlje upita otac Laudemiju: — Kako je to, da ste ? Vi ovdje? Kakva je to novost? — Do­ šla sam s ovom našom novakinjom, koja je iza tri nedjelje nakon oblačenja oboljela od influencije na plućima, tako da smo se bojali za njezin život. Ro­ ditelji joj htjeli na svaki način, da im dogje i da se kod njih liječi, ali ona je sve moguće poduzela, da se to ne zbude. Roditelji su joj na to pristali uz uvjet, da mora ići u Porrettu i tu se čitav mjesec dana lije­ čiti. — Kako je ime ovoj novakinji? — Na svijetu se je zvala Marina, a sad joj je ime sestra Imeida. — Kako je sad sa zdravljem? — Sjerotica još je slaba, jer kako i sami znate, da influencija mnogo oslabi bolesnika, a nju je dotjerala do kože i kostiju. Sad smo zadovoljni, što će se liječiti ovdje. Nego, mi smo došle k Vama, da nas savjetujete, jer smo u velikoj neprilici. Sestra Imeida, prije nego li je k nama do­ šla, bila je obećala jednom mladiću, da će poći za nj, a on se u nju bio strastveno zaljubio. Ona je napro­ tiv s njim svako dopisivanje i ugovaranje prekinula, a i sa svijetom, da se lakše posveti g. Isusu. Jučer, kad smo izašle iz vlaka, vrag je sam htio, da se ona susretne s mladićem, koji je, čim ju je opazio, krv­ ničkim je okom tako pogledao, da joj je bijednici krv stala u srcu. Ona je radi toga uznemirena, te cijelu �Br. iO. — Serafinski Perivoj. 182 noć nije mogla zaspati, te ini je rekla, da će se ragje natrag povratiti, nego li ovdje ostati blizu onoga mladića. Ja se bojim, da se još više ne razboli, te će­ mo biti prisiljeni bez njezina uzroka odvesti ju k nje­ zinim roditeljima. — Ah! ta nadamo se, da ne će ta­ ko biti, odvrati redovnik. — Drugo nam ne preostaje, odvrati redovnica. Sami njezipi roditelji zahtije­ vali bi to i to strogo. Ona bi umrla od žalosti, a i njezino bi zvanje bilo izvrgnuto pogibelji, jer bi je njezina majka slatkom i nevjerojatnom nježnošću odvraćala od redovničkoga zvanja, a mi bi tada u njoj izgubili pravi biser. Ona je vrlo dobra, čedna, ponizna, pobožna i nevina, pravi angjeo u ljudskoj naravi; druga bi. Imelda. Radi ove tjeskobe ni ja sama nijesam mogla zaspati,a kad sam čula, da ste Vi ovdje, odlučila sam doći k Vama i cijeiu Vam stvar povjerljivo saopćiti i s Vama se posavjetovati. Oče, za ljubav, izbavite nas iz ove muke. Recite nam, što Ne :'7ru,a\ajte da činimo, i kako da se ravnamo? se, draga sestro, odvrati redovnik blagim pogledom. S tvar mi je poznata i Romul je moj prijatelj i u me ima povjerenje. Vidite, kako P rovđnost sve mudro upravlja! Uvjeren sam, da će se ta uzbugjenost uti­ šati, a Vaša sestra Imelda nek sr umiri, nek ostane na liječenju. Ako se nagjc način, kako da se s nama i sa sestrom Imeldom sporazumi. O i ćanin, ima dobru namjeru, dobro srce, ripravno svaku žrtvu, ali mu treba velike utjehe. A znate šta ja mislim? Mislim, da njegova uješiteljica može biti jedino Marina, a sada sestra Imelda. Kako? — Posve naravno i jednostavno. - Sestra Imelda i Romul neka se vide i u našoj prisutnosti otvoreno i iskreno govore. - A ako je onako ružno pogleda kao što je jučer, umrijet će. — Odbaci od sebe strah! O. Romul pogledat će je kao golub. Vidjeti ćete sestro Laudemijo, da će se iza polsatnog raz govora svi oblaci raspršiti i vedro u duši nastati. - 1910. Kako je to moguće? — Evo kako. Ja mislim, da se Imelda mora liječiti udisanjem. — Da, to joj je jučer i liječnik reko, kad ju je pregledavo, da mora bar po tri sata na dan ostati, a iza osam dana, da se mora kupati u kupkama Donzelle svaki drugi dan. Vrlo dobro! Nek počine odmah danas. Slobodno je uve­ dite u dvoranu i uvjerena budite, da se ne ćete sa­ stati s g. Rombom* koji se takogjer liječi kao i ja. On prije podne ne će doći. Iza podne oko pet sati, kad izagjete iz dvorane, dogji ti sa sestrom Imeldom u vrt. Ondje na lijevoj strani prema crkvi BI. Dj. Marije na Mostu, ima lijepa sjenica, a okolo poredane stolice. Unigjite unutra. Ja ću kašnje doći s g. Romulom. Tu će se oni pod našim nadzorom sastati i svoje megjusobne osjećaje očitovati, a to će raspršiti tmine i donijeti mir. A držite li vi, oče, da je pametno metnuti slamu blizu v atre? — Da, jer će slama biti nakvašena, a vatra polu ugašena. Ako se po čemu poeme upi bivati, ja ću prvi biti, koji ću gasiti. Imajte, sestro Laudemijo, povjerenje u me i slijedite moj sa­ vjet. Ne ćete se kajati! Sve će biti drukčije. — P ri­ mam Vaš savjet i oslanjam sve na Vašu dobrotu i razboritost. Nu prije svega toga valja obavijestiti se­ stru Imeldu i dobro je pripraviti, da bude oprezna. Hoćete li Vi to učiniti, oče? To je moja stvar. Zovnite ju k meni, da ju prije upoznam. U osam sati bit ću u dvorani, tuđe ću joj moći lako govoriti i pripravit ju, a ako bude nužno i neke joj naputke dati. Laudemija je zovnula sestru Imeldu u sakristiju, ko­ ju je otac ljube/no primio, i iz odgovora na neke nje­ gove upite upozno njezinu golubinju narav i duševnu ljepotu i dobrotu, zato je na rastanku i reko sestri Laudemiji: »Ko bi mogo dvojiti o zvanju ove duše? Na prvi pogled se opaža, da ona nije stvorena za ovaj svijet. »Kakva boja, onaki cvijet««. (Svršti će se.) Nro, 835. Litterae encyclicae Ministri Provincialis Bosnae Argentinae. Universis Patribus Fratribusque Bosnae Argentinae nunciamus hoc quoque anno Adventus jejunium regulare a Sanctissimo ita mitigatum esse, ut exceptis diebus Veneris, sabbati, feria IV. quatuor temporum, vigilia Immaculatae Conceptionis et Nativitatis Domini, quolibet alio die in una comestione carnibus vesci Iiceat, quin tamen ciborum promiscuitas permittatur. Hoc utentes indulto semel in hebdomade Sanctissimum visitabunt, „О sacrum convivium" cum versiculo et oratione, 6 ,,P ater\ „Ave“ et „Gloria" extensis brachiis ac „Salve Regina" recitabunt. S a r a j e v i i , die 12. septembris a. D. 1910. P. Aloysius Mišić, minister provincialis. �Listak. 183 L IS T A K . Dr. Blažević: Euharistrčni kongres u Montreal-u. Ova] kongres, koji se obdržavo od 6. rujna t. g. do П. istog, bio je možda jedan izmegju najveličanstvenijih što su se do sada obdržavali. Sve se je upravo natjecalo, samo da kongres što sjajnije ispane i da se što više proširi slava otajstvenog Isusa. Kakav je utisak ovaj kongres iza sebe ostavio, najbolje nam svjedoči sam kardinal Vanutelli, koji je kao papin poslanik istomu prisu­ stvovao. On naime veli: . . . »U Londonu obdržavani euharistički kongres značio je historičnu razvojnu točku, koja je promjenom kraljevske krunitbene za­ kletve, popunjena bila. Kbln, sa svojom impozantnom procesijom muškaraca, kao da je vrhunac općenite vjere u euharističnog Isusa u starom svijetu dostigo. U Montrealu vidimo u istinu pravu amerikansku velebnost. Svi sudjeluju pri priznavanju ove vjere. Ka­ tolicizam se u ovim djevičanskim novim zemljama pomlagjuje. Novi svijet hoće, da natkrili stari u što­ vanju i klanjanju Isusu u presv. otajstvu.« Ovako opisuje kardinal svoj u tisak. Pa i u istinu čovjek se, čitajući ma i kratka izvješća o ovom kon­ gresu, ne može da onome utisku otme. Sami doček poslanika Vanutellija, bio je veličanstven. U Montrealu čeka kardinala, akoprem je bilo ružno vrijeme, preko 200.000 naroda, koji ga uz pucanje topova, zvonjavu zvona, najoduševljenije pozdravlja. Načelnik u Montrealu dočeko je kardinala, te ga odveo u vijećnicu, gdje ga je pozdravio i osobito vjernost katolika u Kanadi naglasio. Pri do­ čeku kardinala bile su sve oblasti zastupane. Premier engleski dao je u čast kandinalovu zajutrak, kome je sva pratnja kardinalova uz druge prisustvovala. U svome govoru upravljenom na kardinala, reko je iz­ megju drugoga i ovo: »Papinstvo je jedna kraljev­ ska moć puna života i snage, koju ništa na svijetu uništiti nije moglo«. Britski vladin povjerenik ustupio je kardinalu svoja kola, a uz to ga uvijek na putu pratila počasna straža. Sam kongres, koji je započet 6. rujna, bio je veo­ ma posjećen. Biskupa i nadbiskupa bilo je oko 150, do 2000 svećenika i više tisuća svjetovnjaka. Kongre­ su je predsjedo biskup lieylen von Naniur. U raznim sekcijama, koje su se važnim pitanjima bavile, govo­ rilo je oko 150 govornika. Osobito je bio znamenit govor glasovitog engleskog propovjednika o. Vaughan-a, brata pokojnog kardinala Vauglian-a, koji se je oborio na »Zweikindersystem«, dokazujući njegovu štetu, pokažujuć osobito na Francesku, koja bi svoju staru riječ: »Liberte, Egalite, Fraternite« morala pro­ mijeniti ovako: »Liberte, Egalite, M a t e r n i t e«. U petak dne 9. rujna, u jutro poklonila su se dje­ ca papinu legatu, te je ispred Vanutelija prošlo oko 27.000 djece, što muške što ženske. Svaka skupina klekla bi pred legatom, koji bi joj onda blagoslov dijelio. Isti dan na večer bila je u Notre Dame crkvi glavna skupština, kojoj je 15.000 osoba prisustvo­ valo. U subotu u večer bila je javna zaključna skup­ ština u istoj crkvi, koja je bila do zadnjeg mjesta napunjena. Sjutra dan zaključen je ovaj kongres sve­ čanom procesijom kakove Kanada, a ni druga mjesta nikada vidjela nijesu. Procesija je trajala punih 6 sati. Njoj prisustvuje sve Što katolički osjeća. Put, kojim prolazi presv. oltarski sakramenat, iskićen je najraskošnije. Kardinala, koji nosi presv. sakramenat, prati: 1200 dječaka, 300 trećoredaca, 1000 svećenika bez a 800 sa ornatom, 130 opata, biskupa i nadbisku­ pa, zatim kao počasna straža presv. sakramenta, 300 bivših papinih Zuava. Baldahin nosili su aktivni ofi­ ciri kanadske vojske. Jednom riječju, sve se je uči­ nilo, da se slava presv. oltarskog sakramenta uzveliča, što svakako služi na čast Kanadi, ali i što doka­ zuje, da je nova zemlja prožeta ljubavlju spram Isusa u presv. oltarskom sakramentu. Dr. Blažević : Neobjelodanjeno iz ostavštine ira Grge Martića. Pokojni fra Grgo Martić, ostavio nam jc svojom ru­ kom pisanu kratku povjest »o postanku crkve sv. Antuna Paduanskoga u gradu Sarajevu«. Ove su bi­ lješke koje u osmini iznose 23 pisane stranice — izdate god. 1905. u Serafinskom Perivoju1)- Na str. 23. čitamo megjutim još jednu bilješku koja do sada nije izdana, a .koja je u -uskom isavezu sa rečenom povješću napomenute crkve. Zato ju evo sada iznosim. Iza kako je pri копсц svoje povjesti glavnije i zaslužnije dobročinitelje rečene crkve naveo, na na­ vedenoj stranici kao nadopunjak svojim bilješkama imade ovu noticu. S t a r i n a . Nikola Božkov gradeći kuću god. 1871. ispred Tašlihana к’ našemu starom C r k v i š ć u na­ mjerio se je na Stare zidine u zemlji, povadio mnogo kamena i sedre, našo je njeke Stube koje vode u ni­ zinu ali nije (se duboko spušćao, naišao je i na tri ozidana i popločana opekom (ciglom, criepom) priegradka kao hambarove i u jednom jednu hrpu prlile pšenice. To su bez sumnje njeke podzemne zgrade staroj Crkvi pripadajuće, kosturnice ili podrumi, jer upravo ovdale dopjere C r k v i š ć e o komu zapisasmo iz početka ovoga bilježnika. Serafinski Perivoj 1905. br. 10. str. 301—307. �184 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1910. S protivne strane rečenih crtica o postanku crk­ ve sv. Ante, nalazi se: »Zapisnik Stvarih Crkve S. Antuna Paduanskog u Sarajevu od god. 1863.« Ko li u jednom to Ii ц drugom dijelu ovoga zapisnika na­ laze se popisani darovi učinjeni s raznih strana na­ vedenoj crkvi. Nu osim ovdje navedenih dobročinitelja, bilo je i drugih, koji se u ovom zapisniku ne spominju. Tako se je njegovoj valjda molbi za dogradnju crkve oda­ zvala i sarajevska srpska pravoslavna opština, kao što se to iz pisma, koga je na istu opštinu upravio, vidi. Ovo mi je pismo ustupio ovdašnji knjižar g. Mihajlo Milanović, na čemu mu iskrena hvala budi. Pismo je pisano ćirilicom, i to od samog fra Grge kao što nam opaska pri koncu pisma svjedoči. Pismo glasi doslovce ovako: »Blagorodna gospodo! Poruke dvoice odabranih od Vas lica primili smo od Vašega slav. obščestva trgovačko-ćurčijskog sa­ branu znamenitu pomoć od 2205 groša> kako takcdjer još od jednoga vašega sobstvenom rukom izručeni 5. c. kr. kao dobrovoljni pribg za ovdešujj našu crr.vu. Vaše iždivenije, Vaš ovaj v dikouvaženi dar prispeo je u naš siromašni hram u najbolja doba, u ono vreme, kad smo baš sve proče priloge izcrpili i prinuždeni skrainom oskudicom poslovati sr stali; Vi ste se iz samoga velikodušna i čiste brats’ -hrišćanske, koja nas večito skopčava, ljubavi pr aštili u ovaj čas nama darežljivu ruku pružiti i učinili ste, da će ovo naše na čast božiju uzdignut zdanije naskoro bjeloćom sinuti, koja će voveki blagorodnu iskru va­ šega lojalnoga prama nama čuvstvovamja svedočiti i vašim čestitim imenima u našim zapisnicima bezsmrtnu uspomenu s ostalim dobročiniteljima ostaviti. Mi nismo kadri, mi sredstava .nemamo s koim bismo odgovorno vašoj dobrodjeteli, naše blagodarnosti topla osjećanja očitovali; no ipak uzdamo se, da će nam se naskoro prilika otvoriti gdi ćemo i mi kolko nam obstojatelstva i slabe sile dozvolile budu, znak naše dužne uzaemne priznatelnosti javno iska­ zati moći. Za sada samo budite s ovim blagodaritelnim pismom medju naše prve svake slave dostojne vjerne pomoćnike i štedne dobročinitelje ubrojeni, uvaženi, i vazda odlikovani i s ovim kratkim no nelicemjernim izrazima svi vo obšče i svaki napose, koji ste ovog velikodušnog djela učasnici, iskreno pozdravljeni i izvolite ostati uvjereni o našem sr­ čanom visokopočitanijem, koje spram dobrotvornim Vašim licima i imenima nigda neporušiti zavješćavamo se. Od strane Rimo-katoličkog obščestva U Sarajevu dne 19/VII. 1856. F. G. Martić, agent. Fra Stjepan Ljubić, paroli v. r.« Dr. Blažević: Pismo sv. Oca jednom sedamgodišnjem dječaku. Poznato je, kako je rimska kongregacija sakramenata, izdala novi dekret o pripušćanju djece sv. pričesti. Ova je odredba sv. rimske stolice tako obradovala jednog dječaka u Devores-u u Francuskoj, da je piso sv. Ocu i zahvalio mu se na potvrgjenom dekretu, a ujedno i svoju radost izrazio, da je doba za pri­ manje sv. pričesti sada već stalno odregjeno, t. j. sedma godina ili vrijeme oko iste. Uz to je obećao, da ć»e se i za sv. Oca moliti kad bude sv. pričest primio. Sv. je otac na to vlastoručno odgovorio dječaku, veleć, da ga to veoma Veseli i da je Bog sam taj dekret hotio. Pismo glasi: »Dragi moj Gerarde! Tvoj me je listić u istinu utješio, jer, ako se po riječima psalnv’ste iz usta djece i dojenčadi najljepša hvala Gospodu Bogu pjeva, koji sam njihov jezik razriješuje, to je sa m B o g bi o, k o j i j e o n a j d e k r e t o P 1 v.o j^p r i č e s t i d j e c e ht i o. Ja Ti se zahvaljujem za ovu utjehu, a još više za molitve, koje ćeš upra­ viti dobrom Isusu za me, a koga ćeš ti za nekoliko dana u sv. pričesti primiti. Iz zahvalnosti, kao spo­ men na ovu svetkovinu, šaljem Ti malu uspomenu i moliti ću za Te, da uvijek dobar ostaneš ko li na ovaj dan to li i na utjehu svih tvojih milih. Megjutim Tebi, dragi moj Gerarde, tvojim milim roditeljima, tvom dobrom bratu i svoj francuskoj djeci ,sa oso­ bitom ljubavlju podjeljujem apostolski blagoslov, že­ leći, da i ovi uživajući u svetoj pričesti našljieduju tvoj primjer i tako prema Isusu pokažu svoju ljubav. Iz Vatikana, dne 2. rujna 1910. Pijo X. Spomenuti se dar, koji Papa Pijo X spominje sa­ stoji iz ,malog sandučića s papinim grbom, u kome se nalazi srebrena medalja sa slikom Isusa i sv. Ivana. VJESNIK. Na adresu »Vrhbosne«. Kao na prijašnja, tako i na zadnja Vaša bockanja, izvrtavanja, a da ne reknemo klevete i podvale protiv Franjevaca, fra­ njevačkom redu i njegovu starješinstvu, nećemo se obazirati. Imamo silu usmenih i pismenih priznanja iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Banovine i Sla­ vonije, i to ne samo od Franjevaca, nego i od svje­ tovnoga klera i svjetovnjaka, da smo se znali u ovim kritičnim vremenima uzdržati u svome dostojanstvu, na svojoj visini i nepristranosti. Iz dubokoga pošto­ vanja prema našim čitateljima tako ćemo i proslije­ diti, jer uza sva i sve i obećali smo im slati »List za katoličku prosvjetu i zabavu«, a ne za »katoličku svagju«. Uvijek ćemo željeti i raditi za bratsku slo­ gu, akoprem znamo, da smo kod Vas i opet krivi, �Listak. kao što smo bili krivi i prije, nego smo iznijeli one u pošljeclnjem broju »Seraf. Perivoja« objelodanje­ ne saborske fragmente. 1 o nama se može reći: »Si Tiberis ascendit ad moenia, si Nilus non ascendit in arva, si coelum 'stetit, si terra movit, si fames, si lues, 'statim Christianos - Franciscanos — ad Ieonem!« Ali upamtite i ovu: »Plures efficimur, quoties metimur ...« Pametnoj glavi dosta. Sa zahvalom smo primili kao dar za dobru štampu: od presvj. gosp. biskupa Markovića K 20 i od pošt. o. Franje Curica K 15. Bog im platio! Živjeli slijedeći! 185 zadivljujući sklad, iskrenost i postojanost«. — »Kako je veličanstveno ovo ujedinjenje cijele Crkve pod jednom svećeničkom vrhovnom glavom! Katolicizam je v j e r a f i l o z o f a i m a t e m a t i č a r a,« piše ushićen pisac. Ovome se Rusu dopada i običaj kod katoličke ispovjedi »te delikatna točnost pri službi Božjoj«. »Usporedimo li pravoslavnu vjeru s rimskokatoličkom,« veli pisac, »to pravoslavna vjera nali­ kuje vjeri onoga popa, koji je, kako ga opisuje ruski pisac Cehov, uvijek nosio sa sobom suncobran, kad bi išo da moli za kišu. Pa i ruski svećenici usporegjeni sa katoličkim, prisiljeni su da Iažju svoj ugled kao naobraženi ljudi spase«. Zaista značajna izjava od jednog Rusa! Rijetko slavlje na Širokome Brijegu. Na Franjevo se je na Širokom brijegu u Hercegovini proslavilo dizanje krova jedne od najvećih i najljepših crkava ! protestanti proti modernizmu. Na kongresu u Bosni i Hercegovini. Tom je zgodom bez sumnje je »slobodnoga kršćanstva« u Berlinu, kako prote­ mnogome Hercegovcu i katoliku uopće i Franjevcu stantski listovi javljaju, osugjen modernizam. Kon­ napose od veselja zaigralo srce; a najviše fra Didaku gres se je izjavio, da je vjera evangelika uvijek bila Buntiću, koji gotov može izreći riječi cara Justini- i bit ćc: da je Bog Otac stvorio svijet, Bog ga Sin jana: »Samome Bogu čast i slava, ali tebe sam Sa- otkupio, a Bog T>uh sveti posvetio. Koja Crkva što­ god od ovoga odbaci prestaje biti kršćanskom crlamone nadvisio!« Fuzija! Na 19. rujna složili su se katolici oko kvom- Kon£res zabranjuje^ život uvlačiti nekršćan»Hrvatskog Prava« i »Hrvatstva« u jednu stranku s*v0’ a u bogosloviju nacijonalizam. — »Stranku Prava«. Tom je zgodom prestalo nepreRimski načelnik Nathan vrijegja! Nekadanji ve­ žaljivo »Hrvatstvo«. Tješimo se ipak, da ga je »Hr­ liki meštar, slobodnog zidarstva, a i sadašnji njegov vatsko Pravo« obećalo nadopuniti. Samo želimo, da član, rimski načelnik Nathan, držo je dne 20. rujna se glede vladajućega nesporazuma u Bosni i »Hrvat­ — kao ka na dan osvojenja Rima govor, koji je ne samo sko Pravo« drži pri strani kao i »Hrvatstvo«. Jeda 5V. Oca O nego f sve katolike ljuto uvrijedio. Nathan je jednom i u nas svanu bolji dani. žestoko napo na Papu i njegovu nepogrešivost i doMalo statistike. Franjevačka bosanska redo- kazo (?), da papina nepogrješivost priječi s v a k i država — osim hercegovačke — broji 196 Franje­ l j u d s k i n a p r e d a k . Ovim je Nathan samo pokazo, da mu manjka, vaca. Od ovih su 163 svećenika, a ostali su braća većinom bogoslovci. Svećenici ili su u samostanima kao što veli »Popolo Romano«, »političkog obzira i ili na župama, gdje služe^ 194.539 duša. Samostana takta«, a ovo je dvoje uslov zaslužnog rada u javno­ bosanska redodržava ima 9, residenciju 1, gimnaziju sti. A mi bi još dodali, da je skrajni bezobrazluk, kad sa sjemeništem 1, novicijat 1, bogosloviju sa sjeme­ se slobodni zidari miješaju u crkvene stvari i katolike pogrgjuju. ništem 1, te 60 župa. Obratio se na katoličku vjeru. Kako iz Rima javljaju, tu se je na katoličku vjeru obratio sin jed­ noga ruskoga ministra Evraioft. Mladi neofita uči saaa bogosloviju u rimskome francuskome sjeme­ ništu. Evraioft slijedi rutenski obred. Ovaj se je Evraioftov čin vrlo bolno dojmio ruske štampe. Rus o katoiištvu. Liberalni ruski dnevnik »Birševija Wjedomosti« objelodanjuje pod naslovom »U tugjini i u domovini« putopis jednog od svojih do­ pisnika, koji je obišo više mjesta, koja katolici štuju. Zanimivo je, što ovaj pravoslavni Rus o katolicizmu piše. Pisac nazivlje pravoslavlje »kulturnom lješinom«, a ne može da nasmaže riječi, kojima bi pohva­ lio »korist i čedno prilagogjenje katolicizma, njegov Nova otimačina crkvenih dobara u Francuskoj. U progonstvu katoličke Crkve i u otimanju posjeda Francuska se ne umara — ona neprestano napre­ duje. Ovih je dana u tome svome nedjelu učinila novi, baš gigantski korak. Ona je velik dio crkve­ nih dobara u Parizu od Crkve otela i pariškim gragjanima poklonila. Nadbiskup je proti tome bogumrskome djelu prosvjedovao, ali, koja korist? Ne­ kadanja ga »primogenita Christianorum« više ne sluša. Opet čudo sv. Januarija. U Napulju se svake godine na sv. Januarija dogodi čudo. Ovoga bo se dana stavi staklenka, u kojoj se nalazi stinuta svečeva krv, vrhu njegove glave i nakon nekoliko vre- �186 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1910. inena stinuta se krv u staklenci pretvori u tekuću i svježu. To se je čudo i ove godine na sv. Januarija pred mnogobrojnim mnoštvom naroda ponovilo s tom samo razlikom, što se je ove godine to čudo dogodilo u 9 sati i 50 časova, a lani u 10 sati i 13 časova. Papina anegdota. Kada je jedan magjarski biskup bio kod Njegove Svetosti u auđieiiciji, Papa mu je pripovijedio iz svoga života jednu šaljivu anegdotu: »Kao mantuanski biskup išo je jednom na sv.potvrdu. Na tome je putu bila i jedna vrlo oskudna župa. Kada je Papa kao biskup imo u tu župu doći, žup­ nik se je tako uzbunio, da je, kada ga je upito zvonar, kako će zvoniti, kada bane biskup, odgovorio: »Corne contra la gradine — kao proti tuči«. »Reverenciarle у amarle.« Kada je Papa izdo »Quem singulari Christus amore,« kojim je odredio dobu i kondicije za djetinju ispovijed, jedan ie to španjolski oficir sve svome sedamgodP čaku saopćio, pa da se osvjeuoči, je li mu dijete sposobno za pričest, upita ga: — Dakle znaš li ti tko je Gospodin Isus? — Isus je Božji sin, živi Во^ — odgovori mali. — Vrlo dobro, ali znaš 'i ti, što je potrebno, d; Ga čovjek dostojno primi? Odgovor je bio kratak, a jasan. — Štovati Ga i ljubiti — reverenci ni у ar KNJIŽEVNA SMOTR A. Čičlć: J. Tomasović (Cetinski mlinari: Glasi i uzdasi. P j e s m e 1899. 1910. R i j e k a , t i s k a r s k i um j e t n i č k i z a v o d »M i r i a m«. Cijena? Cetenski mlinar poznat je širokoj čitalačkoj publici po svojim pjesnicama u raznim pučkim listićima. On je prema tome pjesnik-liričar više naivnog čuvstva i pučkih manira; zato imade i u ovoj njegovoj zbirci mnogo toga, što mi zovemo: naivnim i svagdanjim — a?i ne zato: neplemenitim ili bezidealnim, jer baš on je plemenit i idealan. On pjeva: vjeri, domovini, ljubavi; on i samome sebi najidealnije pripjevu je: »p a r u g o t i s e s v i j e t, i Г p j e v o t i h v a I u — n e s u s t a j , h i t i k c i l j u i p r e z i r i t i j e l a « ; al zato ako i hvalimo njegove nazore kao u sebi dobre, ne slijedi iz toga, da u njega ima kakve originalnosti u idejama. Još više s estetske strane fali mu mnogo slikovitosti, bez koje svaka pjesma, napose lirska, i nije pjesmom. Bilo bi bolje, da je i metar u mno- goin dotjeraniji. Bez II. i III. skupine pjesama zbirka bi dobila umjetničkiji izražaj. — U IV. i V. skup-ni imade komada, koji se mogu nazvati: biser u lirskoj poeziji. Najljepše su pjesme: O j, k a d b i Ii z n a o , Z a m a m n i c v i j e t , J a l j u b i m , M o rnč e i d j e v o j č e , Ali s t i s n i se, Z i m a i j o š n e k e u V. s k u p i n i . Preporučamo! J. Milaković: Majčina dušica. P j e s m e z a h r v a t s k u ml a d e ž . S m n o g o sl i ka. Za­ g r e b 1909. C i j e n a ? Naš hrvatski Cika Jova Zmaj ovom zgodom predstavlja se hrv. omladini s obilnim darom, koji nju mora razveseliti. Ne zna­ mo, kako bi bolje rekli, da ii se slike poljepšaju du­ hovitim pjesmicama, ili se pjesmice slagje dojimlju srca zbog krasnih slika? Sve moguće izmjene dječinjeg života: do skrajnosti naivne, smiješne, dir­ ljive, pod djetinjsku ozbiljne, mile i si.; sve su te pri­ kazane na najuspjeliji način; te će i književnik imati zgode za proučavanje omladinske poezije, i odrasli prijatelj mladeži u njima će uživati, a najragje će go­ diti djeci. A buduć je uz druge osobitosti knjiga uspjela i s pedagoške strane, sama se od sebe preporuča. r, Eran Binički: Krštenje Hrvata. Cij. 40 h. Senj. Epska pjesan romantičko-religijozne naravi. Pjesnik je opjevo znameniti dogagjaj naše hrv. povjesti, s očitom tendencijom da pokaže, kako će i danas Hrvatska biti sretna u kršćanstvu. Istorička jezgra iskićena je čudnovatim prizorima, koji nadomješćuju možebitnu povjesnu uzročnost; stil je is­ prepleten i ima obilje misli iznad duševnog nivoa narodnoga - a to je svojstvo umjetne epike. Jezik je iak i ugodan. Preporučamo! DOPISNICA UREDNIŠTVA. P. n. gg. p r e d b r o j n i c i m a javljam o, da je »mem eto broj« biskupa Šunjića radi tehničkih razloga odgogjen za 15. prosinca. Tko misli još što za nj poslati, želimo do 15 s tu ­ denoga o. g. H r v a t i ć . »Tužna mati« je za dječji ili barem pučki list, a ne za »Seraf. Perivoj.« A.-L. G. u M. Ne žurite se. A zašto ne takova šta za »L istak«? S književnim ocjenam a obilujemo O. U. T. D u b r o v n i k . Mislili sm o, da je davno ogla­ šeno. Tražili, ali ne našli. O. M. P. V a r a ž d i n - N arudžba će doći, sam o ako bude. Z d ra v s tv u j! „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, S arajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �f Џ h l i Ш i ш ш гј Шшј Ш ш њ Tiskara i lito n rafiia VOGLERI D P’ " SARAJEVO župskim urešte sviju vrsti Ш '. 1 , - - kao: matica лгЗЦешћ matica krizmanih, matica vjenčanih, matica тУл protokola, crkvenih računa i exhibita, krstnih, vjenčanbi i smrtnih listova i i. d. u pojedinim arcima ili u solidno*« ^ j i vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinama. Posluga brza. I .... — Cijene umjerene. Sklaito Dredovnih stvari, kao papira i soik piiaCih potreirština. ' �& UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo TelefoD broj 119. (Komanditno društvo) Najstarija knjigotiska Ćemaljuša ulici 172. osnii Hercegovini Preporučuje molitvenika, p poslova, što i ukusnom izrad Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , ižragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vdd№ narufbe obavllnlu se brzo l točno. Slagaći stroj „TIPOGRAF". Brzojavi: Vogler, Sarajevo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a70fe45ed40f9cb013b5267ed4128e19.pdf de09b1edd0e89eabc47fcb03bfdaab29 PDF Text Text Perivoj serafinsri LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ SARAJEVO, 15. STUDENOGA 1910. 11. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) ČLANCI i PJESME: 1. Dr. Blažević: Prevrat u Portugalskoj . . . .1 8 7 2. 0 . P. Mišura: Životi rad dr. Ivana Markovića 188 3. B. Markušič: Iz »Knjige Prokletstva« . . . . 193 4. Ballerini: Iz trnja ružica . . . . . . . . . . 193 5. A. Čičić: Kad mrkli pane suton..........................197 B) LISTAK. SMOTRA. C) VJESNIK. - D) KNJIŽEVNA Hrvatska centralna banka = Uplaćena Centrala u ' Preuzima uloge na ukamaćuje iste uz c Eskomptira i rees tražbine. Daje zajmove na tekt Kupuje i prodaje vrij devise, valute. Žalagaonica glavnica 2 .0 0 0 .0 0 0 kruna. ™ svu. Pod. *mca u Mostaru. lovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. ohranjuji. svakovrsne depozite 5 upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim fovackim središtima tu- i ino­ zemstva. ve dragocjenosti k ao: srebro, zlato* dragulje i ostalo. * Centrala п Unbijanl. = — Polrožniia o Sarajevu. Podrnžnice u Spljetn, Trstu, Celovcn i Gorici, Dionička glavnica K 5,000.000. ■■ Pričuve preko K 500.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 4 1|г°1о Čisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog I papirnog novca. Л 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. & ■ �-- B O S A N S K O -H E R C E O O V A Č K O -- G R A G JE V N O D IO N IČK O D R U ŠT V O U S A R A JEV U __ Glavno zastupstvo za Bosnu 1 Hercegovinu DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 — MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Josip ni. Vancaš. Privil Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: TVO RN ICE ETERN ITA ш n a ib rlje g m a te rija la za p o k riv a n je k ro v o v a . banka п Uplaćeni dionički kapi*; VLA U S A R A J E V U . u Banjaluci, Bje diški, Lijevnu, B. Šamcu, Trav-iil F IL IJA L E : rebi Mosti i V Laja di r i ’ihaćr, Derventi, Doboju B. Oraiacku, Goraždi, Sanskom Mostu, 1 I ■ .M l . godine. Izdaje 4 */a°/o založnice i П komunalne obligacije. 0»'e *nice i komunalne obligacije u Bosni i upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim Hercegovini proste od proveza, imaju pju : ш sjegurnost, te ц ' - cir ^.mji kao vojničke ženidbene kaucije. poslovima. Osim toga mogu služiti u Hipotekarno ođjelj шје, prodajo i izdaje vujednostnt papire, devize i druge kovine — Preuzima kupone i vućene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. Bankovno odjeljenje. O d i e l i e n i e ZH r o b u banke usvojeno odjelenje robe, kao što i posebno odjelenje za zemaljske proizJ J J * vode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku za’ sjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeća- G la v n i en p r e d m e ti iz v o z a eulie š l j i v e 1 ž ito . Kod banke opstojeća generalna agentura c. кг. povi, osigurav. , ,A B 8 E C U R A Z I O N I G E N E R A L I ' 4 prima dirfektno ili putem filijala ili ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna agentura osiguravajućeg dr u$tva „ P B O V I D E N C U A 1* prima osi­ guranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ li. Dr. Blažević : ----- - SARAJEVO, 15. STUDENOGA 1910. — - — .. ------ = Prevrat u Portugalskoj. Dne 2. veljače 19U8. raznese žica vijest, da je u glavnom gradu Portugalske okrunjena glava pala žrtvom republikanskog ubojice. Svrha tome uboj­ stvu bijaše, ne možda da se pomogne narodu, da se država ojači, za koju su govorili, da je mnogo i mno­ go za vladavine poginulog kralja Don Karlosa strudala; nego ta, da za jasle zasjednu i na kormilo dogju ljudi, koji će svoju korist tražiti, a za narod i državu nikakove brige voditi neće; svrha bijaše ta, da na vladu dogju bezvjerci, republikansko-slobodnozidarska družina. Pa i ako se nije cilj odmah postignuo, to se sistematično pripravljalo za onaj čin, koji se je počeo odigravati dne 3. listopada o. g. 1 opet bijaše Portugalska, koja iznenadi svijet; ali koja ga i zgra­ žanjem napuni, jer ono što se je odigravalo u Por­ tugalskoj, moglo je da poteče jedino od ljudi, kojima je cilj srušiti oltar i prijestol, koji ne poznaju više vlasti ma bila ta Božanska ili ljudska; mogli su uči­ niti ljudi, koji su izgubili svaki smiso za red i pore­ dak, koji uživaju samo u prevratima. Željeni je cilj postignut! Vlada je u rukama slo bodu ih zidara, koji daju oduška svojoj paklenoj mrž­ nji na katoličku Crkvu, jer se crkve ruše, samostani bombardiraju, redovnici gone i ubijaju, redovnice zlostavljaju, a ni drugi odaniji vjeri elementi ne pro­ laze bolje. I ovo je onaj »moral«, ona »pravednost«, za koju reče prvi predsjednik Braga, da će odsele u Portugalskoj vladati. I ovo sve biva u ime na­ pretka i slobode. Nama je razumiv bijes slobodnozidarske vlada­ vine proti katoličkoj Crkvi, jer je ona izvor, iz koga proizlaze najodaniji podanici okrunjenih glava, pro­ izlaze pravi priznavaoci i štovatelji više vlasti. Ka­ tolici su i u Portugalskoj bili zadojeni duhom monarhističkinij a ovim su zadojeni bili od katoličke Crkve i njezinih službenika. A ovaj se duh protivi namjerama slobodnih zidara, te zato treba: ošinuti pastira i razbjeći će se ovce«, treba uništiti vrelo, iz koga taj duh proističe i eto onda republike, eto onda slobodnozidarske vlade sa svojim blagoslo­ GOD. XXIV. vima(l). Katoličku se Crkvu hoće srušiti, a s ovom pada i druga državna naime vlast, koju predstavlja i nosi kralj. Ovo izričito pišu novine, i to naravno liberalne: »Buna je u Portugalskoj ušljed toga na­ stala, što se vlada nije mogla osloboditi klerikaliz­ ma, koji je veoma pogibeljan za državu.« Ovim riječima ne samo, da se potvrgjuju naše riječi, nego se s druge strane klerikalizam, katolička Crkva odgovornom drži za revoluciju. Katolička Crkvfl povodom je revolucije.' ona je odgovorna za sve S£ sacja ц portugalskoj odigrava. Ovako neke stanovite novine predstavljaju čitavu stvar, a novinama pomaže i nova vlada u Portugalskoj. Nu činjenice drugačije govore. Nije uzrokom revolu­ ciji ni katolicizam, ni Vatikan, ni klerikalizam, nego s 1o b o d n o z i d a r s t v o, koje videći, da se ne može na .drugi način svojih ciljeva domoći, upotrebilo je ovaj način, da do istog dogje. Mi ćemo gle­ dati, da ovo i potvrdimo. Da svoje slobodnozidarske planove mognu ostva­ riti, trebalo je ipak v r h o v n o g v o d s t v a . Ono je moralo po što po to u njihove ruke doći. Kada to smrću prijašnjeg kralja nije uspjelo, naravno, da slobodni zidari nisu mirovali, nego svim mogućim sredstvima nastojali, da ga se dokopaju. I tako se počeše pod njihovim utjecajem pojavljivati nezado­ voljnici, buntovnici, protivnici monarhije, koji svojim huškanjem naroda proti Crkvi, proti kralju pripraviš, terrain današnjoj gorkoj sudbini Portugalske. Bun­ tovnici su još za živa prvog kralja bili Portugalsku na rub propasti i nesreće doveli. Da se tome do­ skoči pozvan bi na vladu muž, kome je u istinu dobro države na srcu bilo i koji je upozno glavne uzroke bijedi domovine, te ih je odmah stao uklanjati. Franco, tako se je zvao tadanji vrhovni šef uprave, za­ tvori zlatne rudnike državne blagajne, iz koje su mnogi.i mnogi punom šakom crpali; zato ovim Franco steče sebi neprijatelje, koji se u republikance pretvoriše. Zatim posveti svoju pažnju buntovnicima, te neke od njih pravedno kazni. Uz to oduže štampi svu direktnu ili indirektnu potporu od strane vlade, koju je do tada uživala, a ipak proti vladi pisala. Po sebi se razumije, da postupak Francov nije bio ugo­ dan onima, koji su sada prikraćeni bili, te počeše �1Š8 Br. 11. — Serafinski Perivoj — 1910. svim mogućim načinima Franca napadati, a u tome ih je pomagala izvanjska liberalna i slobodnozidarska štampa. Franco postade cilj napadaja, od kojih se odlikovahu oni velikog meštra velikog orijenta vogje republikanaca dr. Sebistiae de Magalhaes Lima, koji se pravim početnikom prevrata drži, a koji je još god. 1907. naglašivo p o t r e b u r e p u b l i k e u Por­ tugalskoj, te prema tome i radio. Franco se bijaše zdao svom dušom, da popravi slabo stanje Portugal­ ske, ali ga u tome smetoše republikanci i slobodnozidari, koji ubiše kralja i prijestoljonašljednika, te požališe, što nije i Franco poginuo. Ubojstvom kra­ lja nestade i Franca s uprave. Nastupom novog kralja promijeniše se i prilike. Sve ono, što bijaše Franco popravio, sve to bijaše srušeno, jer na vladu dogjoše elementi, kojima je bilo do vlastite koristi i koji su stajali u uskom savezu s revolucionarcima. Akoprem su kralja zdraviji ele menti upozorivali na pogibelji, koje da monarhiji pri­ jete od vladajućih elemenata, to ipak kralj nije imo odvažnosti, da se prevlagjujućoj $ ranci iz okova otme, nego naprotiv na čelo svoje uprave stavi čo­ vjeka, intimnog prijatelja revolti jionarca Alpoima, čovjeka, koji je sam dva puta bio sudionikom urote. Ovaj pak, Teixeira deSonza, nije drugo činio, nego ono samo vršio, što mu je zapovijedo: Directorio di partido republicano, što mu je nalago slobođnozidarski štop, koji je davno bio pripravan za revoluciju, a ujedno i sjeguran, da će pobijedij I tako je narav­ no bilo, da dogje do onoga, što je Magalhaes Lima nazad nekoliko vremena reko: Revolucija je na vra­ tima glavnog grada. Republika će brzo progla­ siti.« Čije je dakle djelo revolucija, nek čitatelj iz ovih kratkih poteza zaključuje. Našu tvrdnju potvrgjuje i sam predsjednik re­ publike Braga, kad veli: da su revoluciju priregjivali učitelji i političari udahnjujuć narodu »svoju volju i svoj duh, da se stvori država na temelju filozof­ skih nazora«, naravno onih filozofskih nazora, koji niječu svaku nadnaravnu vlast, iz koje zemaljska proističe. Ovome se pridružuju i druge okolnosti, koje su utjecale na razvoj revolucije, a koje su djelo slobod­ nih zidara. Na prvom je mjestu štampa. U samom Lissabonu imaju četiri republikanska lista s tolikim brojem pretplatnika i čitatelja, da svaki od njih na­ pose ima više pretplatnika, nego svi nerepublikanski zajedno. Tako list »Secolo« broji 130.000 pretplat­ nika. »Mondo« se tiska u 100.000 primjeraka, dok drugi nerepubljkanci broje istom kojih 60.GU0 pret­ platnika. U rukama slobodnih zidara bijaše štampa, u njihovim je rukama bio novac, trgovina, industrija, jednom riječju u sav život Portugalske uplivisaše slo­ bodni zidari, koji su se ondje — mimogred spome­ nuto — god. 1736. ugnijezdili. Njihov pak program jest: Rat prijestolju i oltaru! Na ovome su progra­ mu radili, njega su u djelo evo ponovno priveli, i tako su odgovornim postali za sudbinu tolikih nevino stradavših. Slobodno zidarstvo izazva revoluciju u Francuskoj, te svijet evo i drugom usreći. Ne možemo, a da se opet ne obazremo na riječi predsjednika Braga. Mi smo mu zahvalni, da nam je onako otvoreno reko, da je revolucija djelo onih, koji ne piznaju više vlasti, koji ju preziru. A s druge strane treba, da si dobro zapamtimo, da je jedini kršćanski odgoj u stanju, da svačija prava poštuje. Bez kršćanskog odgoja, bez pokoravanja Božanskom auktoritetu, nema pokoravanja ni svjetskoj vlasti Prvi se usisava u kršćanskom odgoju u kršćanskoj nauci, a drugi iz njega kao nužna pošljedica slijedi. Katolička je Crkva onaj temelj, na kome stoje pravi i odani podanici i državljani, koji vraćaju caru care­ vo, a Bogu Božije; koji svjetsku vlast, kojoj je no­ siocem vladar štuju. 1 dokle god budu katolici sa svoje strane vršili dužnosti, dokle god bude država kršćanska načela štitila, promicala, dotle će se obisti­ niti riječi belgijskog kralja Leopolda I.: Katolici ne prave revolucije! Zanemarivanje kršćanskog od­ goja, zabacivanje kršćanskih načela, dovodi do dje­ la, koja prava ne poznaju! U ovome se ima uzrok revolucije u Portugalskoj tražiti! O. P Mišura S in j: Život i rad dra. o. Ivana Markovića. ~~~ (23. listopada 1839. f22. listopada 1910.) Neumoljiva je smrt nesmiljenom svojom kosom pokosila jedan od najljepših cvjetova, s kojim se gizdo serafinski perivoj; zvijezda neobične veličine i lje­ pote, koja no kroz polovicu ljudskoga vijeka sjala na obzoru hrvatske domovine, zapala je u neizmjerno more vječnosti; nad svojim miljenikom protužile su domorodne vile i njihov je plač odjeknuo na sva če­ tiri kraja prosvjetnoga svijeta; prestalo je kucati ve­ liko srce dra. fra Ivana Markovića; presušilo ono bujno vre!ov s koga tekla rijeka velikih misli i kras­ nih osjećaja za svim, što je lijepo i dobro; utrnilo se ono divno ognjište, s koga su letjele mnoge varnice, koje su zanijele i zagrijale tisuće blagorodnih duša. Veliki pokojnik rodio se dne 23. listopada 1839. u pitomom Sinju, srcu zagorske Dalmacije, od do­ broga oca Marka i bogoljubne majke Ane. Početne je nauke svršio u rodnom mjestu. Od­ mah se iz jutra vidjelo kakov će dan biti: dok još sje- �Ž ivot i rad dra. o. Ivana Markovića. dio za dječačkim klupam, u njemu se isticala blaga ćud, plemenitost srca i živa neodoljiva želja za na­ ukom. Krasna svojstva uma i srca, koje ga pouzdano pratila kroz cijeli život do skrajnili granica umrloga vijeka osokolila mu sretne roditelje i oni ga predali franjevačkoj redodržavi presv. Otkupitelja, u kojoj je s najljepšim uspjehom svršio gimnazijske i bogo­ slovne nauke. Ovo je ono sretno i blagoslovljeno razdoblje, u kome je udaro čvrste temelje budućoj zgradi svoje naobrazbe. Kroz ovo vrijeme nastojo je, što je bolje mogo, da uplemeni srce i obogati um sa svim, što je lijepo i plemenito; da, u svoje vrijeme, zauzme u ljudskom društvu časno i dostojno mjesto. Bilo je velike kušnje, teške muke, samoprijegora i rada na trnovitoj stazi učeničkoga života; ali prirogjena mu ustrajnost i žilava volja uvijek ga u po­ bjedi iznosila. Pred očima mu neprestano lebdjela ona krasna rečenica njegova miljenika lioraca: »Nil sine magno vita labore dedit mortalibus.« Ustrajni i naporni rad digo ga na uzvišenu sve­ ćeničku čast, a odmah za tim na ozbiljnu i odgovor­ nu učiteljsku službu sv. Bogoslovlja u Šibeniku. Bilo je to g. 1862. Učiteljevo je punih jedanaest godina. Sve bo­ gate darove uma i srca posvetio je bio svojim gojencim. Kako je i u umnome i duševnome smijeru uplivo na mladi naraštaj najboljim je dokazom lju­ bav, koju je u njegovom srcu na sva vremena ovje­ kovječio. On je u velikoj mjeri posjedovo krasni dar privlačivosti, s kojim je kao s nekom magičnom silom umio osvajati učenička srca. Njegova prirogjena blagost nikad nije bila na odmet mladenačkoj sreći. Duh zanosan za svakom čistom i nepokvarenom lje­ potom i istinom, znao je svoje oduševljenje pretakati u učenike i zagrijavati, pa i najhladnija srca, za ple­ menite i uzvišene ideale. Svoju je službu držo ne­ kim apostolatom, pa je pun ponosa gledo na pobjede, koje je iznosio iz mladenačkih duša, tih najsudbo­ nosnijih bojnih poljana. Požrtvovni čovjek uvijek je bio pripravan na najveće kušnje, u divni sklad svodeći predavanja sa uzornim životom. Dobro je znao, da dobar izgled najbolje utječe na zdravi uzgoj, i da u svemu po­ stiže najsjajnije uspjehe. O njemu se s pjesnikom najljepše reći može: »Dobar postir, jer što kaže inom — i sam svojim potvrgjuje činom«. Bio je u najpunijem smislu riječi »odgojitelj«, jer je uvijek iz petnili žila nastojo, kako će stvoriti zna­ čajne i umne ljude, a u isti mah, iskrene i osvjedo­ čene vjernike i redovnike. Kroz vrijeme svoga učiteljevanja u Šibeniku najtjesnijim vezam prijateljstva vezo se bio uz prve ljude, koji su uvijek imali odlučnu riječ na prosvjetnom i rodoljubnom polju u Dalma­ 189 ciji. Kanonici Mrkica i Carminotti bez njegova savje­ ta nikad nijesu poduzimali nijednogozbiljnijegkoraka, na nj se uvijek pozivali, kad su trebali odluke stvarati. Nego, radi bolesti morade se povući sa odgojnog po­ lja i konačno se preseliti u svoj rodni Sinj. Ovdje se žabi u svoju omiljelu knjižnicu, iz koje je rijetko kad izlazio, i posveti se književnom zvanju. Njegov boravak u Sinju bio je blagoslovljen za crkvenu i hrvatsku knjigu: on je napiso svu silu djela, članaka i rasprava višega stila u hrvatskom i talijanskom je­ ziku. Sa svojih umnih radova može se brojiti u naše najplodnije spisatelje. Mislim, da će biti uputno, ako iznesem ovom pri­ godom njegova glavnija djela i spomenem, kakovim ih je oduševljenjem java primala, a da se stvori slika njegove duševne veličine. L e t t e r e d a 1Г O r i e n t e . Zagreb, Dionička Tiskara, prvo izdanje 1882., drugo 1897., treće 1899. str. 244. U obliku listova opisuje doživljaje na svom putovanju kroz Svetu Zemlju g. 1879. Krasnim šti­ tom otkriva dušu zadojenu bogatim klasicizmom, crkvenom povjesću i starom mitologijom. Na ovo se je djelo osvrnuo u »Obzoru« br. 65. g. 1900. s oduIjom recenzijom naš neprežaljeni Politeo: »Spisatelj pruža nam sliku cjelovitu i zornu svega onoga, što je vidio; pripovijeda nam povjest dotičnih mjesta, no u najširim, al ujedno i najjasnijim crtama, zau­ stavljajući se kod onih dogagjaja, koji su podobni, da nam prošlost mjesta najviše razsvijetle i kod onih ličnosti, koje najviše djeluju na um i na m aštu..., a to sve oštrom intuicijom u promatranju stvari i vanlednom naukom ... Temeljitost i ozbiljnost sadr­ žaja slaže se sa laganošću i zanimivošću forme.« Za tim niže prispodobe sa Gubernatis-om, sa Matildom Serrao, sa Loti-em, svagdje dajući prednost našemu spisatelju. »Civilta Cattolica« govori u ocjeni ovo­ ga djela: »E una lettura morale, istruttiva, attraente. Ruanto poi alla lingua, non e certamente perfetta, ma pure puasi si sentiamo tentati a dire: oh se certi Italiani scrivessero nella lingua nostra come nuesto Slavo!« — Čitanje je ćudoredno, poučno, privlačivo. . . £to se tiče jezika, doduše nije savršeno ipak blizu poteže nas napast, da rečemo: O, da bi neki Talijani pisali u našem jeziku, kao ovaj Slaven! — Laskavo se o piscu izrazila i »Voće Cattolica di Trento«, »Eco del Litorale« i mnoge druge hrvatske i talijanske novine. L e o V e l i k i i G r g u r Ve l i k i . Zadar, Vodicka 1883., str. 241. Ovo je dogmatično-polemična rasprava, gdje nam u prvom dijelu prirogjenom vješt'nom i pouzdanim poznavanjem predmeta rasprav­ lja o učenju Leona Velikoga o prvenstvu svoje sto­ lice i o odnošajima Papa napram crkvenim kanonim; �90 Br 11 Serafinski Perivoj. u drugom o učenju Grgura Velikoga i o teoriji, koja odbija vidljivo glavarstvo u Crkvi. U dodatku osvr­ će se na dra. Milaša sa zanimivoni opomenom. Papi n- o P o g l a v a r s t v o . Zagreb, Albrecht, 1883., str. XVI i 453. Papinska Bula »Grande Munus« dala je povoda dvama grčko-istočnirn patri­ jarhom, da se u posebnim pastirskim poslanicam osvr­ nu na pitanje papinskog primata. Proti ovim posla­ nicam, koje je prof. Franki u osobitoj raspravi pobijo i izazvo odgovor dra. Milaša, diže se đr. Marković sa ovim svojini djelom. Primat je rimskoga Pape Božanstvene ustanove, pa kao takov uz nje­ govu nepogrješivost priznavo se bež prigovora kod samih istočnih patrijarha, kod bizantskih careva, na istočnim ekumeničkim saborim sve do drugoga nicejskoga. Po izvorim, iz kojih su dokazi crpljeni, kuji ga se dijeli: 1. na svjedočanstva iz sv. Pisma; 2 izreke crkvenih Otaca; 3. na nauk i djelovanje P pa; 4. na ekumeničke sabore do drugoga nic Po sadržaju djelo spada više na bogoslovnu, ne go na pravničku literaturu. Javna je štampa ovaj rad popratila najvećim oduševljenjem i najživljim simpatijam. U »Centralblattu« jav o se sa najpovolj­ uh velikana dosta nijom ocjenom prof. Brixi. loga Pav'iriovića: će biti, ako iznesem sud ne »Tko dobra čini, najvišu utihu ia u sv j svisti. kak se Vaše piIpak, dopustite mi, da Vam m, naravnim, bez sanje osobito odlikuje slogon bistre pojmove, stezanja ni razstezanja, što oči; sredan um, čisto srdce i blagu ć : po mj le style c’est l’homme«. (Podgora, 7. 2 Zadar, 1 e parrocchie fra nc s »K. H.« 1885. str. 139. U prvom dijelu sadržana je po jest fra kili župa u Dalmaciji, Bosni, Hercegovini i ostalim susjednim krajevima, za tim povlastice, koje je sv. Stolica udijelila franjevačkim župnicima; u drugom dijelu raspravlja razna juridična pitanja, koja se od­ nose na rečene župe i franjevački red. »La Civil ta Cattolica« (1885., vol. III. p. 77. sq.) piše: »L’ apostolato dei Frati Francescani nella Dal.nazia, nella Bosnia, nell’ Erzegovina ed in altre finitime contrade, durato per piu secoli, quanto fu duro e faticoso per quei santi banditori dei Vangelo, altretanto fu copioso di preziosissimi frutti a salute delle anim e. . . Se Г eresia dei Patareni, che aveva occupato principalmente la Bosnia, fu spenta in gran parte; se le irruzioni turchesche non produssero, colla distruzzione materiale, anche Г abbattimento dclla religione in tutte quelle regioni, fu dovuto in gran parte alle fatiche, sai sudari, a! sangue da quegli invitti mission arii___« — Apostolat fratara u Dalmaciji, u Bosni, u Hercegovini i u ostalim susjednim krajevima, koji 1910. je trajo kroz više vjekova, koliko je bio tvrd i tru­ dan onim svetim evangjeoskim glasnicim, toliko je bio obilan s najdragocjenijim plodovima spasa duša .. Ako se je patarenska herezija, koja je bila osobito zahvatila Bosnu, utrnila većim dijelom; ako nisu pro­ vale turske proizvele, sa materijalnim uništenjem i vjerski poraz, velikim dijelom ima se pripisati tru­ du, znoju, krvi onih nesavladivih poslanika___— Ovu su knjigu najživlje pozdravili skoro svi naši bi­ skupi. onda profesori Nilles, Lassberg, Geigel, napose Pavlinović i toliki drugi veliki muževi. O o s p a S i n j s k a . Prvo izdanje: Zagreb, Albrecht, 1886., str. 118; drugo izdanje: 1899., str. 142. U prvom dijelu pisac razlaže, što je Majka Božja, po­ četak Marijina štovanja, za tim, odakle je Prilika Sinjske Gospe i kako je donešena, čudesa i milosti, zgodno upliće povjesne epizode, koje se u >rie odigravale po ravnoj Cetini. U drugom e. ze se tri pjesme o. Kneževića, spjevane u čast S. P spe, za tim molitva S. Gospe i dodatak o angjeoskoj kreposti. Izmegju drugih ocjenitelja ovo­ ga djeda pici. Batistić piše inegju ostalim u »Croatia* br. 39. g 1899.: »Cio uvod nije drugo, već kra­ san Marijin hvalospjev, kakova bi mučno našao kod rugih spisatelja, ako ne možda kod sv. Ivana Da­ ma šće na «■ i se je prigodom »N. L.« izrazio u dosta dugoj recenziji: »Ovo je oni muž, sin*Sinja va:6sa, ponos njegov, ures serafinskog reda, dika hr;og naro< e z a r i z a m i B i z a n t i n s t v o. Zagreb, 1892., prvi »-'vez.: XXIX i ‘551; drugi: 648. Prvi sve­ zak obuhvata smijer i duh bizantske vlade i njezine ne politike od Konstantina Velikoga do Focija; losne posljedice Focijeva raskola, politiku potonjih careva i druge uzroke, koji su posredno ili neposredno uplivali na Crkvu i utirali put raskolu. Dr. L. Jelić veli u svojoj lijepoj ocjeni (»Hrvatska« br. 2. str. 14.): »1 u ovom djelu ,kao u toli hvaljenom P a p i n o m P o g I a v a r s t v u, o. Marković se od­ likuje preobraženom poviestnom naobraženošću, jas­ noćom sloga i triezuim objektivizmom. Ko što je o. Marković izvornom zamisli zasnovao cielo djelo, tako se originalnim odaje i u pojedinim čestima«. Borodinov (dr. F. Sedej) na dugo i široko pišući u »Rimskom Katoliku« (g. 1893., str. 79 99.), veli: »Knjiga je res to, kar naslov kaže. Posamezni deli so skrbno in spretno izdelani in se vjemajo v harmo­ nično celoto. Knjigo dičijo jasnost, preglednost, ob­ jektivnost in temeljitost, posebno pa živ in lebag slog ter krasen in bogat jezik . . . P. dr. Marković je skozi in skozi originalen in eden najbolj učenik jugoslovanskih bogoslovcev.« U »Dom in Svet« čita se u br. 10. str. 477. g. 1892.: »To je tedaj kratek obseg �Život i rad dra. o. Ivana M arkovića. tega irnenitnega dela, ki je doslej jedino te vrste med katoliškimi Slovani.« Izostaviti ću tolike dragocjene dokaze o vrsnoći ovoga djela, a ograničit ću se još sa* jedinim »Viencem«, br. 13. str. 207.: »Samo velika marljivost, obsežna naobrazba i pronicava oštroumnost niogoše stvoriti takovo djelo, koje je na ve­ liku diku znanosti, a na ures književnosti hrvat­ skoj . . . Napose nam je još pohvaliti lijep i biran je­ zik, živ i elegantan stil u obje knjige ovoga monu­ mentalnog djela.« O E v k a r i s t i j i . Zagreb, Dion. Tiskara, prvo izdanje: 1893., str. XVII i 239; drugo: 1894. str. XXXVII i 326. Sadržaj je knjizi, u čemu se razilaze rimska i grčko-istočna Crkva u naučanju sv. Evharistije. Dr. F. Beller piše u ocjeni (Zeitschrift fiir Katholische Theologie«, 1896., str. 342--353.): »Diese und ahnliche Anklagen, welche aucli in neuester Zeit erhoben \verden, beweisen zur Oeniige, dass ein Bucft wie das vorliegende von gelehrten FranciskpnerPater Marković, das so ruhig, sp alPeitig und zugleich so im Geiste der Liebe die ganze Streitfrage behandelt, gewiss mit Freuden zu begriissen ist.« Prof. Pasarić, izmegju ostaloga, piso je u »Obzoru«, 1893., br. 75.: »To je u prvpm redu velika erudicija, što se javlja u svestranom poznavanju izvora i ogromne literature o predmetu; druga je brašna vrlina vanređna oštrounmost spojena sa °lom jas­ noćom u razlaganju pitanja prijepornih i u dokazi­ vanju, a treće je živo i vješto prikazivanje, koje osva­ ja čitaoca i ulijeva u nj ono sy;eto uvjerenje... Ta­ kova su djela doista na diku i ponos prosvjeti i knji­ zi hrvatskoj.« Završiti ću s »Viencerm, br. 3. str. 47. g. 1895.: »Mnogo doprinosi ljepoti knjige način pisanja i čistoća jezika, čim se naše hrvatske knjige uz iznimke rijetko kad odlikuju.« G I i S l a v i e d i P a p i . Zagreb, Dion. Tiska­ ra, 1897., prvi svez.: XI III i 411; drugi 632. U prvom svesku opširno raspravlja o slavenskim apostolim Ćirilu i Metodiju i svoju povjest vještački oslanja na kritične dokaze, na unutrnji život ruske Crkve, na užasne civilne zakone, pod koje potpada pravoslavlje, kao nešto državnoga; u drugom sves­ ku bistro nam predočuje odnošaje raznih slavenskih ogranaka sa Rimom. Profesor Nilles tekom svoje recenzije u »Zeitschriftu«, 1898. 127 134 nazivlje dra. Markovića učenjakom, bogoslovom, umnikom, a tako slično i »Civilta Cattolica«, 1897., 20. nov. str. 463—472. S i n j i n j e g o v o s l a v l j e . Zagreb, Dion. Tiskara, 1898., str. 148. Poletnim stilom pisac se odu­ žuje rodnome mjestu iznoseći njegovu sjajnu proš­ lost, ljepšu sadašnjost u želji, da mu budućnost bude još ljepša. Kao u svim tvorovinam njegova duha, 191 tako i ovdje odsijeva bogata sprema, lakoća stila, bujna mašta i nedostiživa dotjeranost u svemu, D u k I j a n s k o-b a r s k a m e t r o p o I i j a. Za­ greb, Scliolz, 1902., str. XI i 222. Ovdje nam učeno raspravlja o povjesti te važne metropolije od pr­ voga početka, počinjući s Barom i negdašnjim gra­ dom Dioklija, pa sve do najpošljeđi jih vremena. Pod kraj donosi suvremene barske prilike, koje su u isti mali i poučne i zanimive. »Kat. List« u Za­ grebu, 9. 10. 1902. progovorio je o ovome djelu: »Br. Ivan Marković obdario je ponovno našu literaturu djelom vriednim svog imena i reputacije u naiičnjačsvijetu«, a zadarska »Croatia«, 26. 9. 1902. da pregjem preko drugih mnijenja: »Radnja je, kao sve zad­ nje o. Markovića skroz izvrsna ...« C v i e ć e . Zagreb, Dion. Tiskara, 1901. str. 321 Knjiga je asketskog sadržaja. Tu se govori u kras110111 jeziku zaođjevenim mislima o kreposti čistoće osobito djevičanstva. Biserna je to knjiga, koja je izazvaTa u našoj javnosti opće odobravanje. O. K. ^abeo piše u »Glasniku Srca Isusova«: »Ova ie knji8a najmiris * cv of u našoj hrvatskoj nabožnoj knjiz i . . . 1 o je nešto d no ...« »Obzor« donosi u broju od 1. svibnja 1901.: »Obilje povjestnih primjera, ci^cije iz učenih bogoslovaca, vještačko sredjenje svega toga s onim, što sam učeni pisac navodi, k rasan jezik i veoma ukusna* sprema, glavne su značajke ovoga djela ...« U n a r e č e ii s i o n e . Zagreb. Scholz, 1904., st ovim djelom proslavljeni spisatelj vje­ 11. štački odbija neosnovane napadaje na fratra Dorotića i franjevačku obitelj u Dalmaciji, s kojim se oborio u »Bulletino di archeologia e storia« g. Alačević, mi­ sleći na taj nedolični način oprati sramotu svoga rogjaka, a kivnoga franjevačkog neprijatelja Lučića. S ovom se je kritičnom radnjom pozabavila šira pro­ svjetna javnost, tako. izmegju drugih osvrta, piše belgijska »Revne benćdictine«: »Tonjours est — ii que le P. Marković, se basant sur des documenN originali*, trače de la carričre de Pavlović un tableau assez different de čelni qu’ avait esquissć M. Ala­ če v ić ...« — O. Marković uvijek, oslonjen m ; vc nim dokazima, diže nam iz Pavlovićeva (Lučić) ži­ vota dosta različnu sliku od one. što ju je nacrte g. Alačević. I P a r a 1i p o m e n i. Split. Tip. Soc. Spah, 1906., str. IX. i 83. Preostali dokazi, s kojim karne­ tom pobija sve Alačevićeve osvade, s kojim se ne­ pravedno bio nabacio na njegovu braću. I na ovu se učenu radnju osvrnula sa pohvalom spomenuta »Revue benćdictine« (1905., str. 632—633.). I z a b r a n e p o s l a n i c e s v. J e r o n i m a Prevod, Zagreb, Hrv. Kat. Tisk. Društvo, 1908.. �192 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1910. prvi svez.: LXV. i 312; drugi; 381. »Civilta Cattolica«, 1909., str. 614—615., piše: »Un grande tesoro ha aperto al suo popolo, con questa traduzione croata ..., Г opera e riuscita veramente di ottima lega e fa onore alla letteratura croata, ch’ e la prima tra tutte le altre slave ad avere una traduzione delle lettere di S. Girolamo in genere, e per giunta si pregevole in ispecie«. — Veliku je riznicu s ovim hrvat­ skim prevodom otvorio svomu narodu. . . djelo je uspjelo sa najboljega kova i služi na diku hrvatskoj književnosti, što je prva izmegju svih ostalih slaven­ skih te ima uopće prevod poslanica sv. Jeronima, a k tomu napose tako dragocijeu. »II Ouarnero« i »Dan«, pa i drugi listovi uopće hvale ovaj rijetki prijevod, s kakovim se nijedan dru­ gi narod ne može pohvaliti, a »N. L.« u lijepoj i omašnoj recenziji prof. Batistića kaže: »Ja smatram ovaj njegov rad, ako ne najvažnijim i najkorisnijim za sve slojeve pučanstva, barem izmegju najkorisnijih i najvažnijih njegovih djela«. Nije dakle čudo, što su ga rijetke vrline uma i srca i toliki bogati plodovi njegova velikoga duha u franjevačkoj obitelji s časti na čast penjali; nije čudo, što su ga red i redodržava pazili,kao zjenicu oka svoga i što su u njegovu životu gled li svoj život, svoju sreću. Rijetke vrline i slavna dje’a zadiviše papu Lava XIII. i on ga odlikova doktorstvom sv. Bogoslovlja; vrhovni starješina reda imenova ga pohoditeljem kapistranske i dubrovačke redodržave, a na kapitularnom zboru u Spljetu g. 1888. braća ga jednoglasno odabrala svojim redodržavnikom. U starješinskoj službi otvorio se prostrano polje samoprijegorne duše samoprijegorne duše. On je bio vjerni i pouzdani pastir svoga stada; on mu je bio ljubezni otac, koji ga je ljubio najnježnijim osjećajima žarkoga i ogrom­ noga srca svoga; on mu je u svakoj prigodi bio veledušni dobrotvor, koji mu je uvijek znao blagim na­ činom suzu otirati, dušu krijepiti, srce žariti. Harno stado razumjelo je svoga pastira i vraćalo mu ljubav za ljubav, milo za drago. Svak ga je ljubio iskre­ nim srcem, svak je svaku njegovu primo na srce i dušu, jer je svak znao, da mu je svaka potjecala od Ijubeznoga srca i velike duše. Dr. Marković uvijek i svagdje se pokazo zbo­ rom i tvorom veliki umnik, rijetki značaj, svećenik po duhu Božjem, redovnik po srcu asiškoga ubogara: on je bio uvijek u svim svojim odlukama stalan, u riječi slobodan, u misli bistar, u duhu snažan i pole­ tan; nu, za to uvijek skroman i tih, uvijek dobar i Ijubezan. Ljubio je istinu i pravicu svom veličinom visokoga duha svoga, svim osjećajima blagorodnog srca svoga. Domovinu Hrvatsku ljubio je više, no suho zlato i kamenje drago; ljubio ju je više no očinji vid; više no sami život svoj. Svaka njezina radost zanosila ga i napunjala nekim uprav djetinjskim veseljem; a svaka žalost njezina bolno se doimala duše njegove: poniženja njezina bila ljuti porazi rodoljubnih mu čuvstava. S orlovim svojim pogledom mjerio je sve brojne kćeri velike majke Slavije: htio je, da se ljube, kao zaljubljene sestre, djevičanskim cjelovom; a nipošto, da jedna drugu zlobnim okom gleda; da jedna drugoj o glavi radi. Svačije je uredbe i običaje častio i cijenio; ali nikad nije htio, da se slijepo slijede, a ni da se slijepo osugjuju i grde. Htio je, da u prostranom i silnom Slavjanstvu svi budemo mila braća; a nikada jedni drugima mrski robovi. Ovoj velebnoj ideji bio je posvećen čitav njegov život i njoj je smijero Jta v njegov blagoslovljeni rad. Dao Bog da divno njegovo sjeme, najboljom svrhom posijano, proklija, uzraste i uplodi sretnim plodom sveslavljanske ljubavi! Rad, ljubav, požrtvovnost dra. Markovića kroz duge će vijekove pripovijedati velika djela njegova, ona će biti, kao sjajna zublja, koja će osvjetljivati uspomenu njegovu, pa i u najtmurnijim vremenima Crkve, domovine i reda. Jest on je bezbroj spome­ nika podigo i u nje vječnim slovima ukleso: »Moj ge­ nij živi, moj genij ne umire«. I na svijetu, sve neka njegov genij nije tražio nagrade, ipak ju je svagdje nalazio; njegova plemenita duša nije čeznula za povlagjivanjem i pljeskanjem, a ipak je svakoga zano­ sila, svak mu je veliko ime u zvijezde okivo. Tako je kod svih viših duhova, kod svih svijetlili značajeva, kod svih kreposnika. Njegovu pepelu bila lahka hrvatska zemlja, koju je svim žarom prostranoga srca ljubio; vječni pokoj velikoj duši velikoga Franjevca,Slavena i Hrvata dra. Markovića! Uspomena na ovoga pelikana, neka živi u srcu harnoga naroda; neka slava njegova ide kroz sve vijekove od usta do usta plemenitih sinova hr­ vatske domovine; neka veliko ime njegovo bude po­ nos Crkvi, ures franjevačkom redu, dika Slavljanstvu, alem-kamen dragi hrvatskom narodu, slava rodnomu Sinju! �Iz »Knjige Prokletstva.« B. M arkuslć: — . ■■ = — Iz „Knjige Prokletstva.** Našem čovjeku.1) Što me pitaš, blaga dušo, Kad od tebe nisam veći; Nisam ni ja sunca kušo. Ona tuga (jesr Г slušo?) — Strah me reći — I mene će ljuto peći. 193 Iz trnja ružica. Ta će tuga, što si slušo, — Strah me reći I do kraja ljuto peći. Eto nemaš crna kruha, Šeće ti se glad po ustih; Po svoj kući dim i zduha, Drugdje tuba pravda gluha, Robe pusti S neprosvjete magla gustih! Ti se tješiš, ropski brate: Da bar živiš bez podvige, A spletke ti nepoznate, One lige, Što ispravlja Božje knjige. Ja poznajem b’jedu ljutu, Što patila zv’jerka ne bi; Imaš kožu smegje-žutu; АГ ti dalje u svom kutu Stoj i zebi, Siti će se smijat tebi. Nu; da pričam — istina je — : Je Г de: mi smo pošli tamo, Gdje кб boštvo sunce sjaje, Majsko cv’jeće vječno baje, Gdje ne znamo, Kakve sreće ne imamo. Pa nek bude život tako . .. U nebo ćeš za to treće; Blagoslovljen, tko je plako, 'Tko ne življe amo lako; — АГ to smeće Odvažno ii i to n’ječe. Porušimo oltar krvi, (Na njem’ povjest Kaii Zar mi biti uvjek crvi?! Gdje je bio Adam prvi: Zv’jezda o v a ___ Nek je vjera čovjekova! Ponajveća smutnja svijeh Istom mrači iz daleka: Gr’jeh vremena kulturnijeh. Pokoj onom, koga nije! Bar ih čeka: Da ne vide nekog v ’jeka . . . Kroz oblake guste, crne, Potpisasmo zavjet sveti: Proklet bio, tko se vrne! Za nam c’jelo ljudstvo srne; Uz nas ljubav a bez skvrne; Nek nam sv’jeti, Kad je živjet ili mr’jeti! Kamen lome, blaga dušo, Pak će zidat oltar krvi. eć si dosta jada kušo, Da sad nisi tamo ušo! Budi prvi, Što ne voliš nič’je strvi! Gdje kroz vječnost zv’jezde tonu. Mi krenusmo, da se gazi; АГ kad bjesmo k Rubikonu Legije nam prve klonu. Po istrazi: Zabludiše naši mazi. Divovima bjesnio pravim. Da smo dalje jurišali! Zar da tim se dalje bavim?! Sam utekoh, da vam javim. Tho ih žali? Od sebe su sami pali.'------Što me pitaš, blaga dušo, Kad od tebe nisam veći; Nisam ni ja sunca kušo. *) Da se u današnjim vremenima ne bi ova pjesma krivo razumjela, pripominjem, da je ova pjesma spjevana pred 2—3 godine proti sve više prodirućem slobodoumlju. — Op. autora. A sam kreni putem pravim I to ljudstvo gorko žali! Dalje neću da te stravim, O mudracim’ već da javim: Što su pali, Da još n’jesu upoznali. № Ballerlni: ------ Iz trnja ružica. Istiniti dogagjaj — prevodi o. Stjep. Nevistić. (4) X. Slučaj grota Marcella. Dobri Otac Geminjan imo je osobiti dar Božji umiriti duhove i utješiti žalosne. Svojim Ijubeznim i jednostavnim načinom, sa svojini uvjeravajućim raz­ lozima, privlačio je duhove k sebi, njima okrećo po svojoj dobroj namjeri. Nije se dakle mnogo trudio �194 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1910. uvjeravajuć sestru Imeldu, da odbaci od sebe zlo pri­ manje i da je navede, ne bi li s Romulom radi dobra njegove duše govorila, otvorenim srcem bez rasude i u svemu mirna. Ponizna, blaga i pobožna Imelda više put je opetovala ocu: — Oče, sve ću učiniti, što mi Vi naložite. Moja glavarica mi je rekla, da Vas slušam kao drugoga Spasitelja. Kolikogod ćutjela ne­ ku odvratnost, ipak ću Vas rado slušati. — Otac Geminjan isto je ovako činio i s Romulom, kad mu je — kako su već bili ugovorili — došo oko 10 sati u samostan. Kad je Romul čuo, da se je o. Geminjan dugo razgovaro sa sestrom Imeldom i uredio sve, da se i on može s njom vidjeti i razgovoriti, čudio se je, te premda je časovito oklijevo, ipak se je najposlje pokazo veselim i kao angjelak krotak, što je o. Gemi­ njan tako učinio, pristo je na taj predlog i sasvim se podložio o. Geminjanu, sve njegove savjete k srcu primio u njegove se ruke pređo, da on s njim ravna u sjenici, kad se bude sastati sa sestrom Imeldom. Romulu su noge drhtale, lice problijedilo, kad je s ocem Geminjanom stupio u sje-ticu, da se razgo­ vara sa sestrom Imeldom. Bio je to dubok utisak, a još dublji i jači u sestri Imelđi, keja je bijelim rupcem Iice na pola zastrla, da prekiij. pojavljeno ganuće, Na pogled oboje je šutjelo. ni riječi ne rekav] koja im je u grlu zapinjala. Ta šutnja \c trajalr lekoliki sova, a Romul se i Imelda naiznijenice samo okom motrili. Taj led probio je otac Geminjan, pozvavši ih, da se čuvstveno pozdrave kao brat i sestra. — Da reče prva sestra Imelda, sa dHitajućim i tihim gla­ som: Ja pozdravljam od srca g. Romulaj kao njegova sestra. — I ja uzvraćam srdačni pozdrav, kao brat, odvrati Romul. Hoću dapače, nastavi Romul, da me Marina ne zove više gospodin, ili Vi, nego ti. kao što je i prije zvala. — U tom mu možete udovoljiti, reče otac Geminjan Imeldi. Megju duhovnim bratom i sestrom može biti i naziv - ti. — Ja ću poslušati uz uvjet, odvrati Imelda, ako me Romul više ne bude zvati Marina, nego sestra Imelda. — Da ti udovoljim, to ću ti rado učiniti. To je samo neki obred, ali Imelda za me ostaje i ostati će uvijek Marina. — To se razumije, odvrati smiješeći se o. Geminjan, jer ni ime ni odjeća ne mijenjaju osoba. Naša novakinja Imelda irvijek je Marina, ali nova Ma­ rina zaručena s Isusom, ali ne stara Marina, koju je htio Romul zaručiti. Velim li dobro? — Vrlo dobro, odvratiše Imelda i sestra Laudemija. Oče, zausta­ vite me, ako se prenaglim, ali mi ipak dozvolite reći, da bi ja, kao kršćanin drage volje na to pristo, kad bih bio uvjeren, da ju je Isus htio sebi za zaručnicu, ili bolje da rečem, kad bih bio uvjeren, da je imala pravo zvanje. Do sada sam o tom sasvim dvojio, držeći, da je to nemoguće, da Bog, koji mi je bio dao Marinu, oduzme i učini ju sestru Imeldu. Oli, kako je to moglo biti? Gospodin ne čini ovakih šala. Bog je tako htio, jer sam živo vidjela i u svom srcu osjetila, da me on zove, odvrati slobodnim gla­ som Imelda. Kako sam mogla iz svojeglavosti postati redovnica? Koja bi korist bila od svojeglavosti? Koji bi mi uzrok bio ovoj svojeglavosti? Morala sam se rastaviti od svoga, što mi je bilo drago; morala sam sve ostaviti. Vjeruj, Romule, da se ovake žrtve ne čine bez moguće milosti Božje. Ove se žrtve osjećaju, znaš li? Osjećaju se na dnu srca. Reci ti, sestro Laudemijo, jer sam tebi najpovjerljivija bila, nijesam li mnogo plakala i trpjela? — Sjerotica! Da, istinu govori. Trpjela je mnogo, jer je morala sve pre­ gorjeli, ali uza sve to bila je velikodušna sa Gospo­ dinom. Od svih zvanja, za koje znam, njezino je naj­ plemenitije. - Recite Vi, oče Geminjane, koji bolje znaje^da Ii igda djevojka, kao što je Marina, pred kratko vrijeme svoje udaje s mladićem, koga je lju­ bila više, nego sebe samu, odjednoč ga se odrekla, po Božjem nadahnuću promijenila svoju odluku i po­ stala redovnica? Ja. ne vjerujem, da se je to ikad dogodilo, nego samo u vrijeme mučenika i pustinjaka. — ETragi Romule, takih je slučajeva bilo dosti, a i sad ih još češćih i čudnijih ima. — Bili mi mogli navesti jedan, samo jedan taki slučaj u da­ našnje doba? — To ću Vam drage volje učiniti. Počujte! Ima tomu dvadeset godina, u jednom zna­ menitom gradu Italije, bio je jedan mladić, grof ime­ nom Marcello, bogat i od svakog štovan. U 23. go­ dini zaručio se je s nekom veoma dobrom i plernenitom djevojkom imenom Adelijom. Sve je bilo pripravno za vjenčanje: Navještanja u crkvi oglašena, vjenčani darovi izmijenjeni, svatovi odregjeni i dan vjenčanja urečen. Budući zaručnici potjecali su iz obitelji, koje drže zadanu riječ i starinske običaje. Na nedjelja dana prije vjenčanja mladić i djevojka otišli su u samostan da kroz to vrijeme učine duhovne vježbe, kako bi se što bolje pripravili za budući stališ. Marcello je kao i Marina' — za vrijeme du­ hovnih vježba bio duševno rasvijetljen i u srcu osje­ tio nutarnji glas Božji, koji ga poziva na drugi stališ Marcello se je molio, razmatro, savjetovo se, a če­ tvrti dan piso svojoj Adeliji, koja je bila takogjer u samostanu, u istom gradu, da on drukčije misli i moli je, da prekine vez obećanja, koji ga s njom veže. Čini Vam se stvar neistinita, ali je ipak istinita. I Adelija je bila u isto vrijeme duševno rasvjetljena i nu­ tarnji glas Božji osjetila, kao i Marcello, te je htjela pisati Marcellu ono što je i on njoj piso. Da u kratko završim, što se je dogodilo? Adelija je postala redov­ nica i uzela si ime Leontina, a ima nekoliko godina, �Iz trnja ružica, da je i glavarica, u jednom velikom zavodu za dje­ vojčice, gdje mnogo dobra čini. — A što je s Marcellom? prekinu ga znatiželjno Romul. — Mar­ eći lo je, franjevački kapucin već 20 godina. — Opro­ stite, da Vam prigovaram. To je bajka, a ne činje­ nica, odvrati Romul. — To je taka istinita povjesna činjenica, kako je istinito, da je pred Vama grof Marcello osobno, pod imenom o. fra Geminjan. Oli! To je dakle Vaš slučaj, zavikaše svi u jedan glas. Па, to je moj slučaj! Ja sjeromašak, kako me vidite, nijesam se rodio s kapucom na glavi, niti s ovom re­ dovničkom lialjom, nego sam bio svjetski mladić. Zato sam Vam, dragi Romule, jučer reko, da ovakili nenadanih zvanja ima mnogo, i da sam ja u tom vje­ štiji iskustvom, nego li znanjem. XI. Nestaje trnja u srcu. 195 je htio, nek ju i primi. Ali žrtva ne smeta Imeldi, da se ne sjeća bijednog Romula, koji ju je toliko volio i ljubio, dok je bila Marina, pa neka ga i u novom sta­ lišu voli i ljubi kao brata. — Oče, recite Vi, jer znate reći, kako treba, reče Romul, buduć se bojim, da ne rečem drukčije, nego što mislim. U kakvim je odnošajima ostala Adelija s grofom Marcellom, kad su oboje promijenili ime i odjeću? — Ostali su kao brat i sestra. Razumije se, da će Romul i Imelda isto tako ostati, brat i sestra. — Zar i dvojiti o tom? — nastavi plačna Imelda. Ja sam odmah rekla svojoj majci, da ti to kaže, a ako ti nije kazala, onda je zaboravila. Kad sam se konačno odlučila odazvati pozivu Božjem, nijesam se usudila zaruke s tobom sklopiti. Obećala sam Gospodinu, da ću te uvijek držati za svoga brata, da ću te uvijek njemu preporučivati, nek ti udijeli dio dobara duše moje, i da mi udijeli da s tobom na uvijeke uživam njegovo nebesko kraljestvo. Šta sam više mogla učiniti, da ti zasvjedočim čustvo, koje pre­ ma tebi gojim? Ovo ti i sad opetujem, a nek su svje­ doci: časna majka Laudenija i dobri otac Geminjan. Jesi li čuo? -- reče o. Geminjan Romulu: Šta mo­ žete više željeti od ove zaručnice Gospodnje? Ni­ šta, ništa više, odvrati Romul dubokim uzdisajem. Sad, kad sam sve jasno razabro, nestalo mi je iz srca i drugog trna, koji me je mučio. Sestra Imelda bit će uvijek čustvena sestra Romulova, a on njoj čustveni brat. Osobno i mjesno bit ćemo odijeljeni na ovom svijetu, ali srca će nam biti ujedinjena. To je dosta. Nije moguće izreći, koliko je Romul bio ganut na ovo redovnikovo pripovijedanje. Sva ona tama i magla, koja ga je prije pokrivala u tili je čas iščezla ispred njegovih očiju, a u srcu mu se porodilo neko silno čuvstvo začugjenja prema ocu Geminjanu, da mu je obe ruke stisnuo i poljubio, rekav: Oče moj, Vi ste svet! Vi ste odabrana duša Božja! — Daj Bože, da to budem, odvrati redovnik. A šta mislite, šta je sestra Imelda? Zar je barem ne usporegjujete s čas­ nom majkom Leontinom? — To priznajem i ispovije­ dam. I ona mora da je odabrana duša, te se kajem, što sam držo, da je svojeglava. Za nagradu iskazu­ Od ovoga časa nasto je ne samo mir megju se­ jem joj istu čast kao i Vama. Sad je Romul htio, da sestri uzme obe ruke, ali ona je to odbila, baciv se strom Imeldom i Romulom, nego i neka duševna u naručaj sestri i brišuć dvije suze, koje su same iz promjena, promjena u Romulu. Dr. Anselmo uvidio je očiju potekle. — Jedan trn, koji me je oštro bo u iza nekoliko dana silnu promjenu na mladiću i ču­ srcu, izvagjen je, nastavi mladić. Drugi je slomljen i dio se njegovu veselju i zadovoljstvu, koje se je i na nije toli oštar kao prije, a taj je što mi Imelda nije licu odrazivalo, ali uzrok tomu nije mogo znati, niti htjela odgovoriti na moja pisma i javiti svoje zvanje se sjetiti. Romul je strogom tajnom držo sve, što u redovnički stališ, т— Adelija nije ovako postupala se je o riješenju duševnog spora vijećalo s ocem Ges grofom Marcellom. — Eh, nemoj me Romule, od­ minjanom i sestrom Imeldom. Dr. Anselmo inače ve­ vrati Imelda, toliko potvarati! Zar da ja prezirem? seo i raspoložen čovjek, videć mladića vesela, stao Zar me ne bi za to moja savjest pekla i grizla? ga napastovati i šaliti se s njim, kako se je riješio Uzrok, što ti nijesam pisala, bio je, što sam se bojala svoje žalosti, a da je tomu možda uzrok koja lijepa javiti ti novost, koja bi te u duši potresla, da ti to grlica, koju je zagledo u kupkama, i koja ga je utje­ ne dogje od mene. Pitala sam i za savjet, pa mi je šila. Hoću li ti povratiti revolver? upito ga dr. Ansel­ rečeno, da svoju majku zamolim, nek ti ona saopći mo zatvarajuć svoj kovčeg na dan odlaska. Ako i stvar uredi. Uvjeren budi, Romule, da je ovo živa Vam je drago, da ga imate kao spomen na dobro­ istina, i da si mi ti iza roditelja bio prva žrtva. Ah! činstvo, koje ste mi učinili, slobodno si ga uzmite. Ja i dragi Isus sami znamo. Dobro, primam dar, ne za svoju porabu, to ne, jer Sad je uzdisaj zaustavio riječ u grlu, te je stala oružjem ne baratam, nego ću ga uzeti iz opreznosti, plakati, a to je silno ganulo Romula, te su i njemu da se po čemu, kad ja odem, a ti sam ostaneš, ne udarile suze na oči. Motreć ovo o. Geminjan preki­ dogodi prvi pokušaj, koji bi ti mozak rasprsko. nuo ih je, rekav: Sto čujem iz usta sestre Imelde, Nadam se, da mi se ta nesreća neće više dogoditi. Na to mi daje novi život. Žrtva je učinjena. Bog, koji ju svaki način pridržite ga, kao spomen na korisnu šalu, �196 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1910. da to strogom tajnom držite. Vaše dobro djelo пек Vam bude jedino zadovoljstvo, od mene duboka za­ hvalnost, a od Boga nužna nagrada. — To ti obećajem ko prijatelj. C) tom nemoj ni dvojiti. Ja sam čo­ vjek od besjede. Romul je gledo, da u dvorani za udihivanje sjedi uz sestru Imeldu, koju je uvijek pratila njezina nadstojnica, a čestoput bi se tu našo u razgovoru s njima i o. Geminjan. Rornula je svak držo, da je rogjeni brat Imeldin, a kako se je lijepo i na gospodsku odijevo, čudno se to svijetu Činilo, da mu je sestra postala re­ dovnica, koja je iz dana u dan u zdravlju napredovala i sve to ljepša bivala. Gdjeko bi pazio i na profesora, koga je o. Geminjan lijepo obriso. Čim bi ovaj opazio Geminjana, odmah bi ili izišo iz dvorane, ili bi mirno sjeo na naslonjač i preda se oči oborio Mnogi šaldžije, kad bi ga vidjeli, govorili bi: Vidi, kako se je uplašio od fratra. Bježi od njega, ko vrag od krstn! XII Ruža cvate. Poslije nekoliko dana ne samo oa je nestalo trnja u srcu Romulovu, nego su se i rane zacijelile, a na licu nije bilo traga prijašnje sjete i žalosti, koje su ga prekrivale. — Osjećam se, kao da sam preporogjei jednom ocu Geminjanu. Zgoda grofa Мг cella < mi je u srcu i bit će mi vodić u životu. Lijepo razlaga­ nje sestre Imelde veliko mi dobit čini. Ona mi tako lijepo govori o Božanskim istinama, da se sam nada se uznosim, i svaki dan sve to bolji postajem. Kad nju slušam, čini mi se, kao da mi Serafin iz neba go­ vori. Oče, nešto se poragja u mom srcu, neka pro­ mjena nastaje, a sam zaista ne znam na što će ove sve izaći. — Gospodine Romule, stara poslovica kaže: »Svak zna gdje je, ali ne zna kamo će doći,« odvrati mu, smiješeći se, o. Geminjan. Iz trnja niče ruža, a nema sumnje, da Bog iz nevolje, koju šalje na čo­ vjeka, izvodi dobro. Ko može njegove odluke doku­ čiti? U Vašem je srcu nestalo trnja, a ko zna, neće li kroz kratko vrijeme procvasti ruža? — Kakva? — Onaka, kakva se iz neočekivane milosti ragja. — Oče Vi ste apostol, naučitelj i ispovjednik. Vidje ću, hoćete li još i prorok biti. Sestra Laudemija, nadstojnica i učiteljica Imeldina, pobojala se je za nju, da ne bi zbog čestog općenja s Romulom popustila u svojoj savršenosti, stalnosti i duševnomu miru, i da bi joj to moglo ško­ diti. Laudemija je uvijek bila prisutna, kad su se raz­ govarali samo o dobrim stvarima, ali zar se nije mogla bojati, da se u nevinom i nježnom srcu Imeldinu ne bi porodili utisci, koji bi ju možda kašnje na­ pastovali. Svoj strah je očitovala i ocu Geminjanu, a on joj na to odvrati: U drugom slučaju i drugim okol­ nostima i ja bih se bojo, ali u ovom, koji je naravan, ne bih se bojo. Osjećam i vidim, da je sestra Imelda u rukama Božjim, da je orugje njegovo za dobro Romulovo. On s njom govori kao podložnik sa svojim starješinom i štuje ju kao angjela Božjega, a Bog dra­ gi će po njoj izvesti veliko i plemenito djelo na Romulu. Pusti ih, nek se razgovaraju, potajno ih pazi, svaku sumnju otkloni i ne ostavljaj zaprijeke djelu Gospodnjem. Otac Geminjan liječio se u Porretti dvadeset i dva dana, te pošto se je sasvim oporavio, moro je na 5. kolovoza u večer krenuti. Njegov odlazak žalile su redovnice i Romul. Prije odlaska molio ga je Ro­ mul, da za nj čita sv. misu u krasnoj crkvi BI. Djevici kod mosta, jer je taj dan bila Gospa od snijega. Otac se odazvo želji Romulovoj, a ovaj je to saopćio dvje­ ma redovnicama, kojim je to vrlo drago bilo. Sestra Imelda šapnula je Romulu: Oboje ćemo danas primiti sv. pričest. Ti ćeš odrediti sv. pričest za me, a ja ću za te, ako me draga Gospa usliša, reći ćeš mi kašnje, jesam li ti mogla veću milost od nje prositi. Da po­ stignem tu milost, svaki dan molim za te krunicu. Romul je ispratio na kolodvor oca Geminjana, iskazujuć mu sinovsku ljubav, a kad ga je zadnji put po­ zdravio ' ruku poljubio, reko je: do vigjenja oče! do brzoga vigjenja! Da ste na kraj svijeta, ja ću Vas pohoditi! Romul je zadanu riječ održo. Drugom polovicom listopada zakuco je na sobnim vratim a oca Geminja­ na, koji ga je najsrdačnije primio i zagrlio. — Oče, slatki moj oče, došo sam da Vam kažem, da ste i pro­ rok bili. Ružica je procvala. — Kako? Kako? zapita ga otac znatiželjno. — Na dan Svih Svetih stupam u red. Iza Boga i BI. Djevice, za ovu milost zahvalju jem Vama i Irneldi. — Sjedite, dragi Romule i sve mi pripovijedite, kako je do toga došlo. U Porretti sam nešto naslućivo, ali se nijesam nado, da će do toga tako brzo doći. — Čini mi se, da je i dr. Anselmo ne­ što naslućivo, kad mi je reko: Kad je draga postala redovnica, nek i dragi postane redovnik. Ali on se je šalio. — Ja se nijesam zaista šalio. Kažite mi dakle sve od kraja do konca, kako je do toga došlo. Prije Vašega odlaska iz Porrette, kazo sam Vam, da osjećam u srcu neku promjenu, a sestra Imelda toplo se je za me molila. Onaj dan, kad smo ja i ona primili sv. pričest u crkvi BI. Dj. Marije kod mosta, osjetio sam neki tajni poziv. Činilo mi se, da se kao neki miris ljiljana iz duše Imeldine prelijeva u moju. Slučaj grofa Marcella sve mi to jasniji postajo, te ne samo, da sam mu se čudio, nego sam odlučio i slije­ diti ga. To sam reko i sestri Irneldi, a ona mi je od­ govorila: »Romule, o tom šuti i moli se«. Moj sam bo- �197 Listak. ravak u Porretti produljio i potpuno se izliječio. Nijesain se rnogo rastaviti od onoga blagoslovljenoga angjela. Na 20. kolovoza moro sam se od nje rastaviti. Na polasku sam je upito: Šta ću učinit? Ona mi je odgovorila: Učinit ćeš osam dana duhovne vježbe u kući otaca Isusovaca u Padovi. Obećaješ li mi to? Obećajem u ime BI. Ojevice; odgovorio sam joj na crkvenim vratima, gdje smo bili. Bio sam u Pa­ dovi i tu sam vidio ono svjetlo, koje je vidio i grof Marcello; tu sam čuo onaj tajinstveni glas u srcu, koga je čuo grof Marcello, te sam odlučio slijediti ga. Ime neću mijenjati, jer to ne dozvoljava red u koji stupam. Ostajem Romul, kao i do sad. Marina će biti za me uvijek sestra Imelda, kao što je bila Adelija ocu Geminjanu sestra Leontina. Piso sam iz Padove sestri Imeldi, da sam odlučio stupiti u redovnički sta­ liš, a kašnje sam je posjetio, da joj to i osobno po­ tvrdim. Ali! oče, ko bi i pomisliti mogo, da će od ljubavi zdvojni Romul, koji si ju htio i život oduzeti, biti ovi Romul, koji stoji pred Vama? Kako ste mi lijepo rekli: »Svak zna, gdje je, ali ne zna, kuda će ići«. — — To je čudnovata milost lebeska odvrati o. Geminjan. I plod žrtve i molitve one angjeoske Marine, o kojoj sam sanjo, da ću je imati za zaručnicu, a Bog dragi ju pozvo k sebi u redovnički stališ, odvrati mladić. — To je novi dokaz, dragi moj Romule, da će onomu, koji se u svem prepušta dragom Bogu, da s njim vlada, bilo na ovom bilo na drugom svijetu, niknuti ružice iz trnja, odvrati o. Geminjan. * Lijep je ovo zaključak, kojim se završuje ova pripovijest, ali još i ovo moramo nadodati na zado­ voljstvo onomu, koji je ovu pripovijest pročito, da je ta iz trnja nikla ružica, ostala uvijek svježa i mirisna ružica, da je taj bijeli i mirisni ljiljan, osto uvijek ljiljan po milosti Onoga, koji je svojom milosti to učinio! A. Čičić, S arajevo : Kad mrkli pane su to n ... Kad mrkli pane suton, a crne vlasi noći Zašušte tajnu pjesmu — o! tako sumorno, Ko akord angjeoski; ja sklopim snene oči I slušam: Sve cvjetno, živo, drago i tužno, umorno, Sve šapćb slagjano___ A vjetrić tiho piri kroz silnu vaselenu I sve ti milo cjeluje I biser-rosom ro si___ Ja dignem oči — a kroz Noć tajnu, snenu Trepere zlatne zvijezde i mjesec putuje I sanka svemu n o s i----------- LISTAK. Dr. fra K. E .: Znamenito i utješljivo obraćenje. I do sada se je u listovima, pa i u »S. P.«, spominjalo jedno nedav­ no obraćenje cijele protest, zadruge na kat. vjeru. Pojav je krasan, katoličko srce radošću i najljepšim na­ dama napunja. Pošto smo o tome dogogjaju dobili potanjih i opširnih vijesti, naše će čitatelje jamačno zanimati, da ih u »Serafinskom Perivoju« iznesemo. (Vidi »T h e Ca t li o I i c N e w s« 17. i 18. studenoga 1909. — »T h e N e w Y o r k T i ni e s« 14. stud. 1909. — » T h e L a m p«, stud. 1909. kod »E t u d e s f r a пc i s c a i n e s« octobre 1910. str. 440—441.) Megju protestantima, osobito u Engleskoj i Ame­ rici, ima dosta štovatelja sv. Franje asiškoga. Biti će desetak godina, da se je u Graymoor-u države NewYorske osnovala bila megju njima mala zadruga. Utemeljio ju je anglikanski ministar Rev. Lewis Watson, poznat pod imenom P. Paul James Francis. On i drugovi za pravilo svoje zajednice poprimiše franjevačku upravu (Regulu). O. Paul dovršio je svoju akademsku naobrazbu u St. Stephen College, Annandale N.-Y., po tom u generahfome seminariju u New-Yorku, te godine 1885., bi zaregjen episkopal- skim ministrom. Kao rektor Holy Cross-a u Kingstonu, za tim upravitelj Associate Mission u Omaha N'eb, posvetio je svoj rad sjedinjenju episkopalske sa katoličkom Crkvom. U tu je svrhu osnovo mjesečnu smotru »T h e L a m p«, koja je danas u Americi vrlo raširena. Jednu milju po prilici od Graymoora daleko na­ lazio se je i samostan protestantskih sestrica s koji­ ma je upravljo isti o. Paul, a živjele su po pravilima sv. Klare. Prošle godine (1909.) sve su ove sestrice zajednom sa o. Paul-om i njegovim drugovima prešle u krilo katoličke Crkve. U obim su se zadrugama od više vremena vršili obredi svete naše Crkve i njezina nauka ispovijedala. U kolovozu 1909. sv. Stolica dopusti,na molbu upravljenu preko Mgra.Faleonia, da ova mala kongregacija može zadržati svo­ je dosadašnje ime i svoj način redovničkoga života. Пап 31. listopada 1909., na svetkovinu bi. Angjela od Acri, bijaše dan svečanoga prelaza. U ma­ loj kapelici blažene Marije Angjeoske u Graymoor-u, u prisustvu Mgra. Jos. Н. Conroy-a, generalnoga vi­ kara Ordensburgske biskupije, uz asistenciju g. žup- �198 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1910. nika Patricka H. Drain-a i glasovitog pisca Franjev­ ca o. Robinsona, osamnaest osoba svečano se odreče protestantske zablude i stupi u katoličku Crkvu. Sveti su obredi bili izvanredno dirljivi. Sjutradan u istoj je kapelici reko sv. misu o. Robinson i podijelio novoobraćenioima prvu sv. pričest. Na 10. studenoga presvj. biskup Farley iz NewYorka pohodio je Огаутоог i podijelio članovima zadruge sv. potvrdu. Odmah iza sv. krizme svi su članovi primili iz ruku o. Robinsona odijelo trećeg reda sv. Oca Franje. Ovo je obraćenje dviju zadruga u cijeloj Americi prouzrokovalo veliki i blagohotm dojam. Nadajmo se, a osobito molimo, da Gospodin, preko sv. Franje takne i druge mnoga srca udaljena od jedinog izvora života i spasa! Jugoslavenska enciklopedija. U XII. broju lanj­ skoga »Seraf. Perivoja« oglasilo je »Leonovo Druš­ tvo« u Senju, da se sprema na izdanje » h r v a t s k e e n c i k l o p e d i j e , o s n o v a n e na t e me l j u č v r s t i h i n e p r o l a z n i h n a č e l a - . Malo kašnje pronio se je glas, da je »Leonovo Društvo« od svoga pothvata odustalo, jer mu je »Jugoslavenska Akademija« u Zagrebu javila da je iste misli i da bi se u tako plemenitome pothvatu samo cijepale sile. ako bi »Leonovo Društvo« ustrajalo u svome pot­ hvatu. 1 »Leonovo« je »Društvo« od svoga nauma odustalo; a «Jugoslavenska« se je »Akademija« dala po raznim hrvatskim i srpskim krajevima na orgauizovanje za spomenutu enciklopediju, dok nije vele­ učeni prof. Tade Smičiklas došo prošlih dana i u Sarajevo. Prof. Smičiklas mislio se je u Sarajevu upoznati sa svim ili barem većinom knjižvenika, nji­ ma razviti plan budućega djela; ali je otišo bez uspjeha. A zašto? Ne s krivnje samoga prof. Ta Smičiklasa; ta veleučeni gospodin, da je htio demon­ stracije praviti većini hrvatskih učenjaka u Bosni i Hercegovini za sjegurno4 ne bi u Sarajevo ni dola­ zio — on bi ih još u Zagrebu ignoriro i bagateliso, ali on je u Bosnu došo svoj plan razvio i pokazo, da će u enciklopediji za sjegurno uredovati: na polju zemljopisa dr. M. Šenoa; na polju antropologije, poli­ tičke povjesti, nauke o Crkvi i religiji prof Smiči­ klas; na polju statistike Milan Zoričić; na polju puč­ koga žvota dr. Drag. Boranić; na polju numizmatike, prethistoričke arheologije i umjetnosti dr. J. Brunšmid; a na polju jugoslavenskih jezika, dialekata, literature i školstva dr. Drechsler itd. Istina mi ni ovo nijesmo čuli na svoje uši, ni vidjeli na svoje oči; ali tako je barem pisala ovdješnja »Basnische Post« u svome broju od 19. listopada t. g. Krivnja je dakle na drugoj strani — na strani sazivača na spomenutu organizatornu skupštinu. Mi nećemo reći, da na spo­ menutoj skupštini nije bilo izvrsnih zastupnika, ali ih je svakako bilo i takovih, koji su mogli slobodno mimoigjenim ustupiti mjesto — nu ustupili ga nijesu. I tako je sarajevska skupština sabrana, materije su kao djeci u školi zadane, a zadane su tako, da se pravom brinemo, kakova će sve to biti »jugoslaven­ ska enciklopedija«, megju čijim piscima na javu sve do danas ne izbi ni cigli jedan svećenik; nego uz ostale i dr. Drechsler, čija su nam djela do sada po­ znata kao antikatolička; pa Safvet. Beg BašagićRedžepašić, zastupnik, kako se glasa, političke bo­ sanske povjesti u enciklopediji, koji je u »Kratkoj uputi u prošlost Bosne i Hercegovine« g. 1900. na 14. str. reko: d a je S t j e p a n a T o m a š e v i ć a b i l o p r v o d j e l o » ž a l o s n a i s p o v i j e d p аpi: d a j e p r a v i k a t o l i k , d a ć e z a t i r a t i pat a r e n s t v o , d a mu p r i j e t i - p o g i b e l j o d T u r a k a« itd. I tako je u sarajevskoj organizaciji za jugoslavensku enciklopediju s jedne strane izbila uvreda za većinu bosanskih književnika i učenjaka, jer ih se na skupštinu ni pozvalo nije; a s druge bo­ jazan, da buduća hrvatska enciklopedija ne bude djelo a la: Diderot-ove, d’ Alembert-ove, Rousseauve, Grimm-ove, Voltaire-ove itd. enciklopedije, Koga su guje klale i guštera se boji. Dr. J. Hrvatsko-katolički pokret u Dalmaciji. U Dal­ maciji odavna se je utvrdila stranka prava. Otkada se je preselio u vječnost slavni Pavlinović, otkada je njegova stranka, stara narodna, a dosta zaslužna stranka, stala padati, svi, koji su mislili čisto hr­ vatski, kojima je bio ideal slavni Pavlinović, našli su se poslije njegove smrti u stranci prava. U prvomu redu svećenstvo dalmatinsko, bilo svjetovno, bilo re­ dovno, brojilo se je njezinim članom, pače svećenstvo je bilo glavna ruka one stranke! Naravno, bivalo je amo borba, i to, ljutih borba. Ali su te borbe samo bile političke borbe. U vjeru nije niko krećo, svećenika je svak poštovo, pa niko nije ni mislio na buduće potrebe. Ali sada su vremena druga — pogibeljna. Dr. Smodlaka je razvio naprednjački barjak. Ali nije to dosta samo reći. Valja znati dra Smodlaku, pa onda istom o tomu suditi. On je čovjek uman. okre­ tan, vješt, ali nada sve, on je čovjek energije, rada — mahnitoga rada. U kratko vrijeme razvio je tako silnu agitaciju, da je izgledalo, da će osvojiti cijelu Dalmaciju. Valja priznati: svijet se je zanosio za njim. On je došo s nečim novim, s pustim obećanjim. Narav­ no, nemoguća obećanja, ali svakako svijetu su zamamljiva. Tako je postalo njegovo ime popularno, a on u očima naroda velik čovjek. I drugi je razlog bio tomu porastu Smodlakine �Listak. moći. On je okupio oko sebe sve lole i ljude nižega stepena, a u svojoj štampi je ocrnjivo i napado sve­ ćenstvo. Najprve su njegove navale bile na F ra ­ njevce, a zatim su slijedile i na svjetovne svećenike S onih napadaja smetnja je postala u svećeničkim redovima. Mislilo se: sve propade pokvari se. Ali Providnost i zlo pripušta da dogje dobro. Dobra stvar se u zlu oštri. Tako se je dogodilo i kod nas. Svi pametni i pošteni ljudi odmah su uvi­ djeli kud djelovanje Smodlakino igje; vidjeli su, da to vodi do poništenja svakoga društvenoga reda i mira, do poništenja vjere i morala. S toga su su­ dili, kako je nužda jače isticati kršćansku miso i kršćanski moral. Tko je bio vrijedniji i sposobniji, da taj časni barjak u svoje ruke primi, od stranke prava. Ona. je svegjerno stala na braniku hrvatskih svetinja i prava, a zar da neuzme u zaštitu ovo najsvetije pra­ vo našega naroda — katoličku vjeru? Svećenstvo je baš s toga potaklo stranku prava preko svojih odaslanika dra Ante Alfirevića i o. Cikojevića, da se zauzme za kršćansku stvar i da ju i u svoj program uvrsti. Uprava stranke to je najdragovoljnije saslušala i odgovorila, da će ona to rado učiniti, jer je uvjerena, da time udovoljava svo­ jim tradicijama i svojoj dužnosti. To što je uprava odgovorila izaslanicim sve­ ćenstva,ostvarilo se je na glavnoj skupštini stranke prava, koja je držana u Šibeniku na 11. rujna. Taj dan mora se brojiti rnegju najznamenitije dane u našoj historiji, a epohalni je u historiji pra­ vaške stranke. Silni se je narod toga dana zgrnuo u Šibenik sa svih strana naše Dalmacije. Bili su ljudi svakoga stališa, ali najviše je bilo dalmatin­ skoga težaka. Toliki je narod tuđe bio da je izgle­ dalo na šibeničkoj poljani, ko da se more od ljudskih glava prelijeva. Cijela skupština je tekla u skladu i zanosu. Nije bilo jedne točke, u kojoj bi se bio pojavio nespora­ zum ili nezadovoljstvo. Ali kada se je došlo na točku o vjerskoj stvari, onda je nastala osobita ugodna uzbugjenost u cijeloj skupštini. Svak je rek’ bi jedva dočeko, da se o njoj počimlje govoriti, jer je svak osjećo potrebu kršćanske stvari. Dr. Drinković je usto da prvi govori. Drinković je čovjek jake volje i tvrdoga haraktera. Time se kaže, da je on čovjek pošten, koji nikada ne bježi poštene stvari. On je dakle progovorio, da pokaže kako je potrebito, da skupština primi vjersku točku. Govorio je zanosno, živo, rek’ bi, to je pomnoženi Drinković! Ali i govor po sebi bio je divan. U nje­ mu je sve bilo izmjereno. Vidi se, da Drinković spada u one ljude, koji misle i mozgaju o onome, što govore. 199 Govor Drinkovića bio je predmet neprestanoga aplauza i odobravanja. Na svršetku svak se je ćutio zadovoljnim, nikomu ništa nije bilo manjkavo, pa nije ni potrebe bilo, da iko išta govori. Ali ipak, kada je dr. Drinković onako krasno go­ vorio i o svećenstvu i o potrebi moralnoga uzgoja našega puka na sv. vjeri, smatralo se je i prisutno svećenstvo dužnim, da i ono štogod reče. 1 reko je svećenik Matić i o. Cikojević. Oba su govorila za­ nosno i lijepo, a skupština je pratila njihove govore sa osobitim zanimanjem. UDalmaciji je dakle dan novi život sa pravaš­ kom skupštinom. Nadamo se, da će ona donijeti u budućnosti sjajnih plodova kršćanskoga života u na­ šemu narodu. To nam jamče ljudi, koji na čelu stran­ ke stoje, i koji onako vješto znadu upravljati njezi­ nim kormilom. X + Y F. M. J. : Spomenik na sedamstogodlšnjicu franjevačkoga reda. Na sv. Dominika, 4. kol. o. g. postavljen je u ko­ legiju sv. Ante u Rimu divan spomenik sedamstogodišnjice našeg reda. Visok je 6 m i 25 cm, a u ši­ rini imade b ni i 40 cm. Izradio ga je vitez Paslial Frenguelli, kura tor luteranske palače, a gragjen je u gotičko-italskom slogu onog vremena, kad je niko red Manje braće. Ima tri krila s gotičkim završcima, koji počivaju na pozlaćenim stupovima sa uvijenim stupićima. Postranična krila dijele opet ovijeni stupići u dvoje. Spomenik je izrada zamisli: » S v e t i F r a n j o s i n o v e s v o g a t r o j s t r u k o g reda, s a da­ li j e i b u d u ć e, d a j e p o d o k r i 1j e B e z g r i j e šп o g Začeća«. U sredini, u glavnom dijelu spomenika, sjedi na prijestolju, puna veličanstva bezgrješno Začeta, zaogrnuta ljubičastim plaštom, vezenim zlatom i dra­ gim kamenjem. Pod nogama joj se previja ona stara zmija pakosnica s jabukom u ž val jama, te mjesec savijen. Desnicom raskriljuje sjajni plašt kao pozivljuć Franjevce: »D o g j i t e i p o č i v a j t e p o d s j e n o m mo j o m« . Na prijestolju nad glavom Djevice okrunjene s dvanaest zvijezda sja se zlatni natpis: »R e g i n a I ni m a c u I a t a e t M a t e r O rdinis Min o r u m - Kral j i ca be z g r i j e š n a i M a j k a r e d a Ma n j i h « . Na srednjem vrhu je Bog Otac blagosivljuć des­ nicom svijet, a ljevicom drži zemaljsku kruglju. Po a svodom leprša u zraku sedam angjelića, dok u polu­ krugu prijestolja sja zlatno izvezeno ime Isusovo VliS, u plamenim zrakama, kako’no ga je dao slikati sv. Bernardin Sijenski. Sa strana presvetom Imenu stoji A—M. S vrha prijestolja spušća se Duh sveti; a sam Sin Božji sjedi na lijevom koljenu svoje Majke �200 Br. 21. — V r h b o s n a — 1£Н0. blagoslivljuć Franjevce, lijevom pak rukom držeć koplje s križem, probada glavu zmije pakosnice. Desno Bezgriješne sv. Mihovil — kog je sv. Fra­ njo osobito štovo, — desnicom zakriljuje plaštom Kra­ ljice klečeće okolo redovnike, a ljevicom drži barjak s napisom »Quis ut Deus? Ko je kao Bog?« Lijevo pak isto tako arhangjeo Rafael — koga red smatra zaštitnikom — zaogrnjuje s druge strane klečeće Franjevce. Pod brdom, nedaleko prijestolja, vidi se s desna Porciunkula s natpisom na pročelju: »Наес est porta vitae aeternae — Ovo su vrata života vječnog«. Na lijevo stoji lateranska bazilika — nageta — kako ju je vidio Papa Inocent III., te ju podupire sv. Franjo sa sv. Dominikom, da se ne sruši. Tik do nje je cvatuća palma, znak cvatućeg reda. Pred samim prijestoljem kleči sv. Utemeljitelj pruživ desnu ruku prama našoj Kraljici, i upro moleći pogled, da Ona uzme pod okrilje njego'/ red. Do podnožja je otvorena regula, s početnim slovom »R« ukrašenim tajstvenim znakom T, thau, o kom govori Fzehijel prorok 9, 4., da će njim biti označeni, koji plaču i uzdižu s bezakonja Jeruza’cma zemaljskoga — t. j. koji će se srcem obratiti Gospodinu; te koga spominje i Otkrivenje, da su njim označeni sluge Go " spodnji. Ovaj znak je rado pravio sv. Franj na svo­ jim pismima. Uz sv. Franju sa svake strane prijestolja kleči po osam blaženih učenika sv. Utemeljitelja, dvanaest drugova i četiri prijatelja Svečeva. Desno krilo spomenika donosi likove svetaca pr­ vog vijeka iz našeg reda, megju kojim se ističu sv. Anto, sv. Bono i Ljudevit, biskup. Uz njih s druge strane stoje svetice drugog reda sa sv. Klarom na čelu. Na vrhu ovog krila je angjeo s natpisom »Рах — Mir«. Mir, jer ga je žegjo onaj vijek, mir src mir u društvu, mir u svijetu. Taj je mir. sv. Franjo propovjedo, i danas ga propovjedaju njegovi sinovi. Mir nam pak donese sjeromašni Isus, zato na vrhu lijevog krila stoji drugi angjeo s natpisom »Paupertas — Sjeromaštvo«, koga odabra serafinski Otac za baštinu sebi i sinovima. I zbilja, upoznav svijet nje­ govu cijenu, umiri se, i sada će se umiriti, ako ne bude tražio blaga ovog svijeta. Na lijevom su krilu s jedne strane veći sveci, slijedećih vjekova iz prvog reda — megju njima i bla­ ženi Dun Skot'); a s druge strane iz trećeg reda sveci i svetice. Uz to se na desnom krilu vidi Alvernija, gdje je primio naš sv. Otac svete rane, i samostan u ‘) B. Dunskot je odavna štovan u redu kao blaženik, te time nije ništa protivno odredbama Urbana VIII., kad ga nazivljemo blaženim. U svem se podvrgavamo konačnom sudu sv. Stolice. Asizu, gdje u divnoj bazilici počiva njegovo tijelo. Na lijevom opet stoji Petrova Crkva, kojoj je red obvezan za posluh, a do nje naš megjunarodni kolegij sv. Ante, sjemenište misijonara i učitelja u redu. Podnu spomenika u sredini stoji: ln memoriam septimi ab Ordine Minorum conditi seculi, fr. Dionysius Schuler totius Ordinis Fratrum Minorum Minister Oeneralis XXIV. Aprilis МСМ1Х. — U spomen sedamstogodišnjice osnutka reda Manjih fr. Diom.isii Schuler General sve Manje braće 24. travnja 1909. Lijepa zamiso, krasnija izradba premudre osnove Gospodnje, koju je pokazo na našem redu, odabrav malene i neznatne, da š njima pobijedi ohole i mudre ovoga svijeta. Ovaj spomenik će dozivati u pamet sinovima sv. Franje njihov poziv, sjećat će ih pregja, bodriti na rad, a svima će biti svjedočanstvo, kako je vjerno red udovoljavo svojoj zadaći kroz «jekove, Dr. B laževič: Vjerovati može, ali javno štovati ne smije. Eng­ leski grad Brightoh poznat je kao glavno sijelo rituaIizma u Engleskoj, u kome su mnogi već ostavivši anglikansku crkvu prešli u katoličku. Megju ovim bilo ih je i iz svećeničkog staleža. Nedavno je ondje došlo do sukoba izmegju anglikanskog biskupa od Chichestera i župnika crkve sv. Bartola, Coksa u Brightonu. Povod sukobu bio je taj, što je župnik vjerovo u prisutnost Isusa u presv. oltarskom sakra­ mentu, i preporučivo svojim župljanima, da štuju i časte presv. sakramenat. Biskup je župniku na to odgovorio, da njemu nije stalo do toga šta njegov kler vjeruje, te župnik može, ako hoće sam za se dogmat prisutnosti vjerovati, koliko ga volja, ali mu zabranjuje javno štovanje. Župnik je na to od­ govorio, da on ne može dvije vjere imati: jednu za svoju sobu, a drugu za crkvu, te se je na veliku ža­ lost svojih župljana odreko župe, u kojoj je 15 go­ dina služio. Drugome župniku istoga grada, koji je isto onako mislio kao i Coks, dopustio je isti biskup, da može sv. prilike za bolesnike čuvati, ali pod izričtom pogodbom, da ih ne smije javnom klanjanju izlagati. I ovaj učini kao i Coks, te napusti svoju službu. Trećemu župniku bijaše isti biskup zabra­ nio svetkovati svetkovinu sv. Josipa, Tjelovo, Uznešenje Marijino, dušni dan, nečuvati presv. sakra­ menat pod objema prilikama, te prestati pozivati vjernike, da se klanjaju otajstvenom Isusu, i napo­ kon da neće držati večernjicu. Župnik mu megjutim, a s njime i njegova tri vikara - odgovori, da će on sve činiti kao i dosad, a jedino da će mu u tome po­ pustiti, što neće večernjice držati! Ovako biva kad se napusti pastir, kome je Isus reko: »Pasi ovce moje, pasi janjce moje!« �26i Listak. VJESNIK. runica Irena Varešanin, te je za iskopinama tako bila ushićena, da je sama htjela, da kopa i klečeći čekala, dok se što iskopa. Bolest biskupa Buconjića. Iz Mostara nam jav­ ljaju, da se tu »hrvatski Leonida« biskup Buconjić još sve jednako nalazi u teškoj bolesti. Svevišnji ga čim prije ponovno zaodjeo u čeiik-zdravlje! Novi utemeljitelji za gradnju nove crkve sv. Ante Paduvanskoga u Sarajevu. Vlč. g. Antun Josip Milorad, župnik u St. Rijeci, položio je kao utemeljitelj u gotovu K 300.— (još 200); g. Mato Šimić-Kapelčić u mjesecu listopadu cijelu utemeljiteljnu svotu od K 500.—; Obitelj Lackner, utemeljiteljnu svotu od Prestavništvo hrvatskoga katoličkoga gjaštva K 500.— i franjev. samostan na Plehanu u mjesecu na pisanje nekih novina, osobito 17. br. ovogodišnje studenom utemeljiteljnu svotu od K 500.—. »Vrhbosne«, da su »kod zadnjeg sastanka hrv. kat. Sv. Anto neka im možnim svojim zagovorom gjaka u Sarajevu učesnici klerici franjevački kod ri­ isprosi od Gospodina svako dobro! Preporučuje ječi, da se na komers pozove preuzv. nadbiskup Stadse i za buduće milodarima dobrih ljudi trošna crkvica ler, šutnjom . .. protestovali,« izdalo je slijedeću iz­ sv. Ante Paduvanskoga u Sarajevu, koja će najdulje javu: još trajati do proljeća. P. n. g. utemeljitelji, koji još »Predsjedništvo hrvatskog katoliškog narodnog nisu uplatili cijele svote, umoljavaju se, da to učine, gjaštva na svojoj sjednici od 10. listopada 1910. za­ jer će u najkraćem roku izaći »diplome za utemelji­ ključilo je, da u pogledu vijesti, koje su izbile na javu telje«, pa da se mognemo ravnati. sa strane protivničke i od nje zavedene štampe, izda Za predsjedništvo društva u. z.: ovu izjavu; • O. fra Petar Ćorković, Hrvatsko katoličko narodno društvo je grupa blagajnik. čisto kulturnoga karaktera, koja ima zadaću svoje Mihovila Stevića fra Grgo Martić. Setajući u članove odgojiti u kršćanskom i hrvatskom duhu, ob­ Sarajevu Rudolfovom ulicom, uočili smo na Hoff- razovati ih i pripraviti za g o s p o d a r s k i i p r o ­ mannovu dućanu jedan krasni, u naravnoj veličini s v j e t n i r a d, da mogu jednom kao karakterni mu­ do prsa istesani lik i odmah smo ga poznali — to vam ževi pružiti svomu hrvatskomu narodu realnim ra­ je lik našega genija hrvatskoga Homera fra Grge dom potrebnu pomoć, pa prema tomu razvoj javnih Martića. Raspitali smo se čiji je i dozi al , da je to političkih prilika i njihova promjena, ne može činiti djelo gosp. Mihovila Stevića, koji stanuje u Sarajevu nrkakovih promjena u našim redovima. u Kezmanovoj ulici pod br. 16. Razgledali smo lik Ra di t o g a p o t p i s a n o p r e d s t v n i š t v o pobliže i na njemu je sve uspjelo — sve je fra Grge i z j a v l j u j e , d a s u s v e v i j e s t i s p o m e n u t e Martića i kosa i lice i habit, samo je jedno na njemu š t a m p e p o s v e n e o s n o v a n e . Svakomu pak poštenomu hrvatskomu katoličko­ tugje — kolar svjetovnoga svećenika. Nu mislimo, da će umjetnik i to ispraviti, pa s toga ga preporu­ mu gjaku su uvijek otvorena vrata i svi ga veselo čujemo našoj publici, i to tim više, što nije skup ™i od srca u našim redovima pozdravljamo. I v a n T ii ja k , cand. med. vet., predsjednik pojedino djelo prodaje po K 20.—. Naučno istraživanje u Arnautovićima dovršeno. »Hrvatske«; Velimir П e ž e 1i ć, stud. iur., predsjed­ U svoje smo vrijeme u »Seraf. Perivoju« oglasili po­ nik »Domagoja«; Marin K a t a l i n i ć , cand. pliil., četak u naukovne svrhe pod nadzorom dra Patacha predsjednik »Pavlinovića«, pokrajinskog akademskog poduzeta prekapanja u Arnautovićima kod Visokoga. društva u Dalmaciji; Defar An t o n , cand. iur., pred­ U rujnu je spomenuto prekapanje dovršeno. Rezul­ sjednik »Dobrile«, pokrajinskog akademskog društva tat će se iskopina objelodaniti u »Glas. zemaljskoga za Istru; Marko R e b a c , cand. iur., predsjednik muzeja«, s toga se u detaljno raspravljanje 0 preka- »Martića«, pokrajinskog akadem. društva za Bosni: panju i ne upuštamo, nego samo javljamo, da su i.z i Hercegovinu; J. P r s t e c, cand. pliil. i R. F c k e r t, ostale iskopine tu iskopani i temelji crkve, koja je cand. iur., urednici »Luči«.« Priznajemo, da nam je ova izjava naših akade­ po mnijenju dra Patscha »za sjegurno bila katolička«. Mi smo u »Kraljevskom Visokom« god. 1906. doka­ mičara tim milija, što su nas i neki odlični domoljubi zali, da je u Visokome opstojo franjev. samostan sa iz svjetov. svećenstva iz Zagreba pitali, zašto na one crkvom, da su ga patareni oko god. 1450. porušili, vijesti ne reagiramo i jer su možda neka gosp. kate­ te da je Franjevcima neki Mihovil Ostojić-Ostoides heti mislili, da su Franjevci kateh. sastanku protivni, sagradio novi samostan i crkvu, i to ne u Visokom, dok je ono redodržavništvo, koje je 0. g. onako Ijunego izvan Visokoga — nedaleko od Lužnice. Ove bezno primilo učesnike hrv. kat. gjaštva u Sarajevu su iskopine rečenu ubikaciju potvrdile. - - Nego in­ isto tako pripravno i braći katehetama prema svome teresantno je, da je za prekapanje na lice mjesta sa sjeromaštvu poći u susret. Osim ove izjave na poposebnim vlakom dolazila Njezina Preuzvišenost ba­ hatu nam je i izjava naših franjevačkih bogoslova, j �202 Вг. 11. — Serafinski Perivoj. nu ne clonesosmo ju, jer to smatramo suvišnim. Kome je do istine, ovo mu je dosti, a kome nije i onako bi reko, da su spomenuti bogoslovi na izjavu bili prisiljeni. Dekret kongregacije reda o novicama. Tamo od davnine — u Franjevaca od sv. Bonaventure novici raznih redova u novicijatu ne uče ništa nego se samo vježbaju u duhovnim stvarima. Ovu je praksu kongregacija reda dne 26. kolovoza 1910. promjenila, a promjenu je dne 27. kolovoza iste godine potpiso prefekt kongregacije kardinal Vives. Na temelju ove promjene novice svih redova i kongregacija moraju svaki dan osim svetkovina, učiti po jedan sat. Na­ uke će predavati novički ineštri. U novicijatu se prema svrsi reda može učiti ili opetovati materinski ili latinski i grčki jezik. Ako opetuju grčki ili la­ tinski, mogu se služiti djelima sv. otaca: sv. Ambrože, sv. Augustina, sv. Jeronima, Laktancija, sv. Ivana Hrisostoma, Eusebija i drugih, te grčkim tek­ stom Evangjelja sv. Luke i apostolskih djela. Lz to se mogu vježbati u sastavcima, koje mogu poslije i deklamirati. Zatim se no/icim a preporuča latinska konverzacija. Svjedočanstva o uspjehu, meštri će slati starješinstvu reda. Ovo je sv. kongregacija zato. naredila, jer neprekidna pobožnost odviše umara pamet i slabi polet na svete čine. Specijalna povlastica Pija X. Franjevcima. Ko­ liko papa Pijo X. ljubi franjevački red najbolje je pokazo prigodom 700-godišnjice ovoga reda. Nu s tom prigodom pruženim dobročinstvima Njegova se Sve­ tost nije iscrpila. Najnovije dobročinstvo Pape Pije X. pruženo sinovima sv. Franje jest 8. rujna g. 1910. dana im povlastica, polag koje mogu i moraju u lauretanske litanije pošlje: »Kraljice presv. krunice, mo­ li za nas«, umetnuti » K r a l j i c e r e d a M a n j i h , m o l i z a n a s ! « S ovom prošnjom Papa hoće, da se moli zaštita BI. Dj. Marije za sve Franjevce prvoga, drugoga i trećega reda. Ovu je povlasticu Pijo X. Franjevcima dao zato, jer su se oni, počam od svo­ ga Utemeljitelja sv.Franje Asiškoga odlikovali u što­ vanju prema BI. Dj. Mariji. Burski general trećoredac. Antun van Otton, jedan izmegju najhrabrijih borioca za slobodu Bura, posto je trećoredcem. U ratu je izgubio šest sinova i ženu, koja je od žalosti umrla držeći zadnjeg sina m rtva na krilu. Ovaj junak bio prije protestanat. Obratio se je putujuć po Italiji 1885. i to po Msgr. Sartu, danas Papi Piju X. Stupio je u III. red mje­ seca lipnja obilazeć sveta mjesta u Palestini. — Nje­ govu vrsnoću cijenio je sam Kruger, koji ga na času smrti preporuči za vogju. 1910. KNJIŽEVNA SMOTRA. A. Čičić: Josip Milaković: Pod timorom. P j e s m e . C i ­ j e n a 1 K. Z a g r e b 1910. T i s a k i n a k l a d a A. S c h o 1z a. Megju mnogobrojnim izdanjima g. Milakovića najnovija je ova zbirka pjesama. Autor kao dosadanjim djelima tako i ovim mnogo je dopri­ nio hrvatskoj lijepoj knjizi, pa zato je jasno, da ova njegova edicija ne može proći neopažena u književ­ nom svijetu, jer se odlikuje i formalnom stranom i - što je kod današnje dekadentske struje rijetkost — zdravim idejama. Milaković kao pjesnik većim dijelom pripada u romantičnu školu, i zato on rjegje ima prigode ba­ viti se svjetskim i filozofskim problemima, koji se danas sve više uvlače u suvremenu literaturu — nu zato je osebujan u čuvstvima i osjećajima, pa je u tome pogledu na skroz zdravom stanovištu. U ovoj knjizi imaju četiri dijela: M o j e o g ­ n j i š t e , Na r o d n o j g r u d i , O l t a r i i S l i k e . U dijelovima: M o j e o g n j i š t e i S l i k e on je pun meke sjete, pa na krilima fantazije sanja o svo­ joj mladosti, o tajnoj boli, o suzama i slatkoj ljubavi. Ideje pjesnikove koliko su ne izvanredne po svojoj bitnosti, toliko su originalne i nove po prikazivanju i u momentima, u kojima se očituju, a s toga raz­ loga pjesnik nam postaje simpatičan, pa rado posegnemo za njegovom zbirkom. Zanimivi su i dijelovi: N a r o d n o j g r u d i i O l t a r i , u kojima pjesnik pjeVa domovini i njezi­ nim velikanima na način ne svagdanji, kako nam se danas javlja veliki broj stihotvoraca u svojim t. zv. domoljubnim pjesmama i prigodnicama. Već sami naslovi pjesnika Milakovića odaju talenat original­ nosti. Navlastito se u tome odlikuju pjesme: S a G e j e , Na I s t m u , Mi b r a ć a b j e s m o ___ J e d n a k a p l j a , N a B 1 e d u, B o h i n, F r a F. .1 u k i ć u. Koliko na pr. osvaja pjesmica J e d n a k a p l j a , iz koje vadimo samo zadnja dva verza: . . . Kap je ista, atom svaki, sve je isto, Ista boja, kao nekoč, ista čisto. Jedna krv je, tek se ovo čini meni: Tugje glave nose braća na rameni. Koga se pjesma tiče i o čemu pjeva, nek nam kažu hrvatski i srpski političari! DOPISNICA UREDNIŠTVA. J. P. u S. Znamo i imamo i Jošića » C a r m e n h o n o r i b u s A u g u s t i s s i m i F r a n c i s c i J o s e p h i « (Bude, 1852c; ali u isto je vrijeme, potaknut istim motivom opjevo istu stvar hrvatski i fra Martin Nedić. Sravnite Matkovića Bibliografiju. Pozdrav! S. D. u P a d e b o r n u . Jubilarni su brojevi još lani kao na jagmi raspaČani. Krasan je i simpatičan Vaš pothvat. Samo naprijed. Svijetlo Škodi samo krtovima i bujejinama. Zdravo! ,Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. .Talijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Preporučuje se za i uski molitvenika, podanica,| poslova, što ukusnom izrade Moderno uregjena Ćemaluša ulici 172. vjenčanih karta, kao i svih M ш rafsku struku zasjecaju sa m jerem je cijene. ___ knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske naruitie (M jcju se brzo l točno. Slagaćl stroj „TIPOGRAF". O Brzojavi: Vogler, Sarajevo. �Prva hrvatska parna tvornica vošfenih и н н н и н и и н н ш н svieća i medičarskih proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničkima za nabavu pravih i nepatvorenih voštanica, stearinskih svijeća, crkvenog ulja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dnšica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o soiidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama. д ф » Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koj* se franko dostavlja. VOGLE preporučuje V dima svoje obilato Н р В Н Ш .Ј а i župskim ure•djeve.io skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protokola, crkvenih računa i exhibita, krstnih, vjenčanih i smrtnih listova i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinam a. Posluga brza.: Cijene umjerene. Skladište uredovnih m ari, kao panira i svih piiatid potrepština. E 3 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0e322283afd54845ee2ebaa25ef86b6e.pdf e490b9ab06d417f710cf73b865cd9b58 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 15. PROSINCA 1910. ВКОЈ 12. Josip M ilaković: M arijanu Sunjiću Kadgod sjetna miso u prošlost se vine I nad knjigom stane i suza i rana, Vazda lik Tvoj mili ko zvijezda zasine Kroz oblačje tamno crnijeh nam dana. Kao pastir nače drage i planine, Gdje Te stoput skobi hala utajana, Ti si Bosni sjao svake pun vrline: T& potomak pravi Kulina nam bana Marijane umni! Tvoja Gučja gora Koja prah Ti hrani; svetište je nama, Kamo harnost roda hodočastit mora. Nad grobnicom hladnom od nermerna kama Tu dočika rod nam spuštenijeh krila Rodoljubna Tvoja Slovjenkmja vila. БЗ Dr. Tugomir A laupović: 1 --------- — -= B isk up fra M arijan Sunjić. (Prigodom pedesetgodišnjice smrti.) • U sjeromaštvu sam rogjen i živem od brata sirom aha. Djela i riječi velikih ljudi sjajna su svjetlost, što obasjava daleku budućnost, a glas narodnih zatoč­ nika, proroka i mučenika progovara iz hladnoga gro­ ba jačim i gromovitijim jekom nego za života. Krv, proljevena za visoke ideale roda ljudskoga, ne suši se, nego se iz godine u godinu pomlagjuje sve krup­ nijom silom i snagom. Pa kada se od vremena do vremena narod i ljudstvo življe sjeća velikih svojih sinova, nisu to dani tuge ni suze, nego dani veselja i radosti, dani pobjede svjetla nad tminom, istine nad laži, dani, što svjedoče, koliko je sile u dnhu ljudskom,kada okrene putem istine, kada ne žive sebi i slastima tjelesnim nego sreći i napretku manje braće svoje. Smrt je prirodni zakon i ne uteče mu nijedna klica, što rod zametnu. Ali rod ne žive: hrane se njime vijekovi. Slaveći čednom spome­ GOD. XXIV. nom pedesetgodišnjicu, kako zaklopi oči veliki bi­ skup i vikar apostolski u Bosni, raste u nama snaga i vjera, kada vidimo, da se i u malenim narodima vije gnijezdo genijima, kada znamo, da je naša zem­ lja, u danima crnim i plačnim, rodila sina, koji bi se uz povoljnije prilike bio podigo u red najslavnijih lju­ di XIX. vijeka. Prilike su jače od čovjeka, osobito onakove, u kojima je živio slavni naš biskup. Bogodani pjesnički dar nije mogo da se potpuno razvije i rasplaniti, jer su ga ubijale i stezale svagdanje bri­ ge, bfrrba i naprezanje da održi braću svoju i narod svoj; duboka učenost, vanredna inteligencija i po­ znavanje malo ne svih evropskih jezika kao i istoč­ nih, nije mogla da se posveti dubljem nastojanju naučenjačkom, jer je bila razapinjana na sve strane i nije mogla nikada da se dokopa mira i sregjenosti u sebi uz toiike poslove čitave redodržave i svega našega svijeta u Bosni. Tolike inteligencije, tolike energije nije zapamtiia isrorija naša. Od onoga da­ na, kada ga biskup Miletić godine 1834. s fra Ilijom Starčevićem posla u Rim i u Beč, da se pobrinu, gdje bi sjeromašna redodržava odgajala sebi pomladak, pa do smrti svoje bio je bilo, kojim je kucala franje­ vačka redodržava Bosne srebrne, bio je srce i duša svakome plemenitom gibanju i nastojanju, da se i u Bosni makar neštOTuagla razbije i sunce na dan iz­ vede. Tolika pi: . vanja u Carigrad, u Beč i u Rim, stotine listov.4, umnih i promišljenih, srdačne nje­ gove p o s la le i okružnice narodu i braći svojoj dragocjena ostavština u gučogorskom manastiru, što će biti predmetom proučavanju mnogih godina —, dokaz su. da ni trena nije živio sebi nego bratu svo­ me. Rasplco je bio čitavu mrežu, udario bio prvi veze izmegju nas zapuštenih i ostavljenih, te osta­ loga kršćanskoga svijeta. Prvi je svrnuo pomnjiviji pogled na prilike i neprilike naše. Nema u istoriji XIX. vijeka do šezdesetih godina znamenitijega mo­ menta, što ga nije popratio i upamtio; srdačne ga veze vežu s Bečom i Rimom, u Carigradu rnu pri­ znaju vrline i odanost visokom devletu, a najdraži je i najmiliji velikom svom drugu i kumu biskupu Strossmayeru. U svakom poslu, u svakoj nevolj. obraća se njemu. On ga i sveti za biskupa u Djžfkovu. �204 бг. 12. — Serafinski Perivoj — lOlO. Šunjić za pučke škole i crkve. Kako je za sultana Abdul-Medžida puštena veća sloboda i kršćanima, da grade crkve i podižu škole i manastire, a baš u to doba bio Šunjić najprije kustodom, a onda biskupom, razvio je divsku snagu, da se što više katolički elemenat u Bosni okoristi bla­ godatima carskoga liatti humajuna. I nije povrijegjena redovnička čednost, kada sam biskup javlja u Rim, da je za ove tri godine (do 1857.) učinjeno u Bosni za crkve i škole više nego za tri prošla vi­ jeka. Koliku je radinost razvio Šunjić kao redodržavnik, pa kustos i biskup do god. 1858. vidi se najbolje iz njegova izvještaja konzulu austrijskom Atanackoviću (Sutjeska 15. ožujka 1858.). »Za ove 4 godine podignute su i pokrivene ove crkve: 1. u dekaniji livanjskoj: u Vidošima; 2. u Sa rajevu; 3. u Doću; 4. u Gučoj gori; 5. u Varešu; о. iznova podignuta i proširena u Kreševu Omanje crkve i bogomolje (oratoria seu ecclesiae paulo ir.inores): U Viaki, Garevu, Busovači i Kupresu. Dogragjuju se: u Sutjeskoj mnogo šira i prostranija; na Gorici kod Livna, u Zoviku i Dubi J. Sprema se gragja da se proširi crkva u Fojnic. da se sagrade no­ ve: u Varcaru, Ivanjskoj, Bišćr Tolisi i Dubrava­ ma. Isto su tako podignute škole u Fojnici, u Kre­ ševu, u Sutiskoj, u Gornjem Ski piju, u Livnu, u Bišću, u Docu, u Gučoj Gori, u Tremoši ici, u Boku, Oštroj Luki, Domaljevcu, Tišini, Dubici, Derventi, Foči, Koraću, Vidovicama. Svega 18 škola.« A za sve te škole bila je jedina pripomoć austrijske vlade od 4500 for. kroz tri godine, što se je pr Ključu dije­ lilo izmegju manastira u Kreševu, Fojnici i Sutjeskoj. U svim tim školama bili su učiteljima kapelani, jedino je lijevanska općina b i ^ pozvala učitelja iz Austrije s 320 for. godišnje plate. Broj duša iznosio je po izvještaju od 10. svibnja 1857. svega 120.000 s pedeset parohija i 10 kapelanija, kojima će se dodavati jošte 8 novih. Na Duhove godine 1857. odredilo se u Gučoj gori podignuti pet novih manastira, od kojih su već bila započeta dva (u Lijevnu i Gučoj gori). A osim toga u Zovika za Posavinu s one strane Bosne; na Plehanu ili u Der­ venti za posavske župe s ovu stranu Bosne, te u Ivanjskoj. Uto ime je dopustila vlada austrijska na molbu samoga Šunjića, da se kupe milodari po carstvu austrijskom, svećenstvo je uzimalo na se, da govori u tu svrhu badava mise, dolazilo i nešto pripomoći iz Francuske, pa i iz Bavarske. Srpska vlada šalje 100 dukata, a isto toliko i bavarski knez Maksimilijan. No sve bi to bila slaba pomoć, da nije sav naš svijet s veseljem pomogo gradnji crkvi, ma­ nastira i škola, a fra Marijan je sokolio i potico svo- jim biskupskim pismima. U to ime piše poslanicu iz Guče gore na Duhove 1857. »Svi poštovani žup­ nici da se pobrinu načinit jedan tvrd kovčežić s dvima bravama različito ključa, od kojih jedan neka je svegjer u rukama P. župnika, a drugi nek se prida jednom vjernom i poštenom krstjaninu, koga svake godine budu prvnjaci iz puka odabirat i potvrgjivat. U ovi kovčežić imaju se stavljati i s tefterićem pomljivo do potribe čuvat svi novci za gragju crkve narninjem.« Da bi pak ovi novci obilatiji bili, naregjuje se: »1. Da se svi zaviiti, koje budu pravovirni činiti bilo u naravi, bilo u novcim oli prtenini, prodavši u pomenuti kovčežić stave; 2. sva lemozina, koja na priliku u štokoje svet­ kovina pada i koju želim da podvorstruče pravovirni, znamć da će se sve na najveću svrhu okrenut; 3. buđuć da za prikratit pristupljenja zakonah i naredbah crkvenih porad ženidbe, udadbe i skrovi­ tog ženskih glava uskočenja i dovodjenja i ostalih priličnih bezakonja, porad kojih crkva običaje džerime naregjivat u novcim, koje ne mogu župnici ni na kakvu vlastitu svoju korist okrenut nego opet u štokakva bogoštovna dila, zato naregjujem da se u napredak svi novci za taka prikršenja imadu stavit u rečeni kovčežić vlastite župe. A neka znadu svi, da ćemo porad te svrhe više nego dosad naregji­ vat i iziskivat novaca kako porad dopuštenja u rodstvu ili navišćenja tako i porad uskočicah i porad drugih priličnih prikršaja.« S imenom fra Marijana Šunjića vezana je istorija kršćanstva u Bosni kroz dvadesetak godina, pa će istorik katoličke Crkve u Bosni u to doba naći dragocjene gragje u njegovom arhivu i vidjet će se, da je Šunjić udario baš one temelje, na kojima joj danas snaga i napredovanje postoji. Uz crkvu je Šunjiću bila prva briga škola. Naj­ više njegovim nastojanjem odredilo je austrijsko mi­ nistarstvo otpisom od 14. listopada 1853., da še iz dr­ žavne kase daje kroz tri godine pripomoć godišnja od 1500 for. »ad erigendas scholas et instituendam juventutem christianam«, a otpisom od 5. svibnja 1857. produljena je ta potpora za dalje tri godine. S koliko su prijegora mladi ujaci podučavali djecu u tim školama, vidi se iz računa školskih, gdje se godišnje za nagradu učiteljima izdavalo samo 90 for.! Zemljište za školske kuće poklanjali su manastiri, narod je dragovoljno donosio gragju, pa je tako n. pr. škola u Skoplju, gragjena 1853. godine, zapala samo 2349 groša i 16 para, a gradnja škole u Fojnici, koju je dovršio gvardijan fra Jako Baltić god. 1855., zapala 4082 groša i 30 para. 1857. godine 7. siječ­ nja otvorio je zaslužni Baltić i školu u Gučoj gori, i �Biskup fra Marijan Šunjić. 205 umanjilo se mito kod suda, ukinuta krvarina itd., ali kada se uzme na um, da su zavedeni novi porezi i nameti; kada se uzme stanje desetine i odnosi spram gospodara zemije, staro je stanje, veli Šunjić, bilo kud i karno bolje, te žale za njim i Turci i kršćani. Ovo novije vodi do propasti ' seljake i grag'ane, osim ono sretnih Grka i trgovaca. Dok su bile stare spaliije, ljudi vrlo umjereni i velikodušni u najvećem Jijelu Bosne nisu n. pr. tražili nikakova prihoda od sijena, već bi se zadovoljavali s nekoliko oka masla i nešto stvari u obliku dara. Isto se to može reći i Šunjića socijalno djelovanje. za šljive i za drugo voće pa za tikve, luk i ostalu Kako se je neumorni biskup brinuo za pridizame zelen. Nikada nisu smetali seljaku da sabire, vrše i^ uregjuje svoje rodove, crkve i škole, za moral u kada mu se učinilozgodno. puku, za sklad i ljubav Čak su se oslanjali na megju sv ćenstvom i na­ vjeru seljakovu, pa ne bi rodom, brinuo se je i bivali ni kod vršaja/Svoj gledo, da pripomogne i desetinski dio tražili su socijalno stati je, da makar samo u naravi, a nikada ponešto ublaži mnoge se nije čulo, da bi tražili rane očima našim. Mnogi njegovi memorandumi na desetinu u novcu. Svje­ austrijske i francuske kon­ dokom je tom običaj od zule u Bosni, na cara 400 godina i sva Bosna. austrijskoga i u Rim, jas­ A otkada je država uzela no kazuju, da su mu do­ desetinu u svoje ruke i bro bile poznate sve bi­ namjestila pohlepne špe­ jede i nevolje narodne, kulante, čitavo seljačko da im je tražio lijeka i stanovništvo pade u šake olakšica. Daleko bi od­ nesmiljenim desetinarima. velo, da se samo i u naj­ Mora se plaćati u novč'u, krupnijim potezima ocrta pa seljak daje petinu, če­ sadržina tih spisa, koja tvrtinu, a često i tretinu je i po današnje stanje svega svoga znoja i rada, vrlo poučna. Najznameni­ a osim toga muče ga na tija su u tom pravcu dva sve načine. Tužbe kod opisa: r Osservazioni sullo devleta ne vrijede, nego se još sokole desetari, da stato presente de Xni in što više desetine uberu i Bosnia' i „Come potako je prihod od nje trebbe migliolarsi la tropdva i tri puta veći, nego po miserabile sorte della Biskup fra Marijan Šunjić. je bio prije u doba spaCristianita in Bosnia“. hija Po nekim je selima Tri su pitanja poglavita, za koja misli Šunjić da bi ih valjalo urediti: tako daleko došlo, da seljaci i ne sade bostana i da si­ pitanje desetine, pitanje javnih daća i odnos izmegju jeku plemenite voćke, samo da se oslobode muka u seljaka i posjednika zemljišta. Glasoviti Hatti hu- plaćanju desetine. Ima desetara, što udaraju desetinu majun, koji je stao toliko milijarda i blizu po mili­ čak na kreč! Age samo odvade svoj treći dio, a za juna ljudskih žrtava, koji je Evropa pozdravila, po ostalo ih nije briga, kako će seljak namirit desetinu. Bosni se javno čito pa ga kršćani dočekali s velikim Vlada, da umiri i zadovolji tužbe, izdala je go­ veseljem, ne provagja se u praksi, jer oblasti nemaju dine 1857. neka pravila i naredbe, koje imadu da snage dovoljne ni autoriteta. No općenito se stanje obuzdaju duhove, ali nema snage da to provede. Do­ ipak popravilo: zavladala je veća sloboda u ispo- pušteno je plaćati i u naravi. A bosanski se musli­ vjedanju vjere, dopustilo se graditi crkve, škole, mani tome zlu postupku sa strane osmanlijskih zvato »pro posse solemniter«. Skupio 21 dijete, koja su djecu doveli oci i matere. Fra Jako je reko i krat­ ko govorenje od potrebe nauka. Drugi dan mu do­ šlo još 5 djece. »Ama evo muke! Samo evo 6 knji­ žica više nemamo, pa moli biskupa, da bi mu poslao makar 30 abecedara, jer će još djece biti.« — Biskup je dobivo iz Beča i neke školske knjige pa jednu ta­ kovu pošiljku iz Beča od 17. srpnja 1857. šalje au­ strijsko poslaništvo iz Sarajeva Šunjiću u svemu 1000 komada. �20б Br. 12. — Serafinski Perivoj. - ničnika upravo vesele i kažu, da je kršćanima pravo, jer su pomagali Carigradu u svim domaćim bunama, pa neka vide Tazliku. Za Fatih Mehmeda bilo je zajamčeno kršćanima, da ostanu u svojoj zemlji, spahijama da plaćaju dese­ tinu, a caru u ime podložništva samo harač. Svaka muška glava iznad 10 godina plaćala je 15 groša ha­ rača (4 cvancike austrijske vrijednosti). Prije ti i godine ukinut je harač, ali je zavedena »bedelija« u ime oslobogjenja od vojničke dužnosti. Sjeromašniji ne plaćaju više no prije, ali nešto bolje stojeće kuće moraju plaćati za sve sjeromašne kuće u svojo.i općini, pa će za kratko vrijeme pasti na prosjački štap. Kršćani i muslimani plaćali su taksim ili porez (contribuzione commune diretta). Taj je porez u središnjim dijelovima Bosne bio razdijeljen prema zemljištu, pa se zvao »š i n i k l e me«. Tako n pr. u mulaliku sarajevskom za svaki komad zemlje, gdje se moglo posijati 100—180 oka sjemena, plaćo je go­ spodar s kmetom 10 groša. Po drugim mjestima plaćo se po broju duša, pa se zvao d i s k 1e m e (hrv. zubovi). Općena je želja bila svih kršćana, da se plaća po veličini zemlje. Tabir paša htjede da to i uvede, ali se opriješe veliki posjednici. Da se uvede neka jednakost, sazva Tahir paša godine 1848. veliku skupštinu svih predstavnika čitav Bosne pa ispitavši čitavu sumu, koju je dtvlet u ime ovog po­ reza dosada dobivo i uzevši broj svih kuća iz poje^djnih kotareva, raspiše tu sumu za sve kuće, po 80 sV groša po kući, pa bila turska, kršćanska ili židovska, ■. i’b što izuze po gradovima sjeromašne klase, koj^ *~su do ovoga vremena bile oproštene gotovo svakoga poreza. Iza toga, da se dohoci podignu, uredi vlada jednu komisiju, da pobroji tačno sve kuće. obitelji i svu mušku čeljad u čitavoj Bosni, sastav h ši glavni protokol — nufus defter — pa ovu prijaš :u svotu podiže na 100 groša. Ali namjesto da se drže broja kuća, namethuše navedeni porez na familije, pa i na one sjeromašne po gradovima, a kako je više takovih familija često pod jednim krovom, dogodilo se je, da je na taj način stari harač i potrostručen i da je naj­ veći teret pao na sjeromašna legja. Povrh toga su kršćani plaćali t. zv. hamrije, dvi­ je cvancike za to, što se pije vino i rakija, pa ma"kar mnoge familije i ne okusile ni vina ni rakije; peludia, za držanje krmaka itd. Bunu kmetova radi tretine po Posavini g. 1857. pratio je Sunjić budnim okom, te se samo njemu i opreznosti pojedinih Franjevaca imade zahvaliti, d. nije pala krv. Za Šunjića se pokušalo da se i F ra­ njevce metne pod desetinu (god. 1857.). Gvardijani s biskupom na čelu opriješe se tome novom zahtjevu, 1910. a Pašalić je imo u Carigradu da poduzima sve, kako se taj teret ne bi nametnuo manastirima, koji su jedva izmegju tolikih jošte usprav stajali. Šunjić je prvi počeo voditi tačniji statistički prijegled o katoličkom žiteljstvu u Bosni. U apostolskoj poslanici iz god. 1858. zapovijeda iz Sutjeske: ut omnes Parochi et capellani locales, macima qua fieri potenit diligentia, exactum statum animarum pro su a quisque parochia et capellani conficiat juxta adпехшп formular.« Njemu se je slalo izvješće o raz­ nim pošalicama i bolestima, on je prvi u Bosni osnivo društva »trizmenosti«, a još kada se je s regjenja za biskupa iz Beča vratio izmegju mnogih posala zače plemenitu miso, da bi se u Bosni osnovalo sjerotište za djecu. Već je prije toga piso biskup Strossт а у е г ministarstvu bečkome, da bi o svom trošku podiglo u Travniku bolnicu i sjerotište. To je bila prva% zadnja želja Šunjićeva, jer se u listu iz Bristovskoga od 5. lipnja 1860. obraća u istoj stvari po­ novno austrijskomu konzulu u Sarajevu, te ga moli, da bi tu stvar svojoj vladi preporučio. »Priprava.' smo u tu svrhu dat našu staru veliku kuću paM iijansku u Gučoj gori s vertlom i prostranom avlijom, u kojoj kući moglo bi se smistit do 50 siročadi i da bi se s hiljadu forinti mogla kuća iznova pokrit, iz­ nutra priradit i s potribitim stvarmi za prikladno sta­ novanje providit. A kad bi se na svako siroče po 100 f. dalo, mogli bi se s tim hranit i odivat, i kad bi ih više bilo, može bit da bi se i odgojitelj mogo uz njih uzderžavat. Ter tako bi na dičnu i zahvalnu uspomenu dvoru bečkom pervo sirotište u Bosni uz­ digle se, nit bi na plemenitiu i pristojniu sverhu mog­ li se okrenuti novci kamatni ех fundo RedemptionT captivorum«. Megjutim ova se plemenita ideja nije izvela, a s time Šunjtić nije nimalo od svoje zasluge iz­ gubio. Šunjića su se nastojanjem prenijeli pazari s ne djelje na druge dane. On je uz pomoć biskupa Strossm ayera gledo, da se oplemeni pasmina go­ veda u Bosni i dobivo za rasplod blago iz škola bi­ skupa gjakovačkoga! To su samo najkrupnije zasluge Šunjićeve za naš svijet u Bosni, a koliko je on radio i zauzimo se za pojedine u ona mučna vremena, gdje je teško bilo pravde naći; koliko je svojim diplomatskim dr­ žanjem, svojom velikom učenošću i pameću umio da se umili kod visokog devleta i koliko je time ne­ volja i narodnih rana, makar ublažio, opisati se u ; da! Veliko srce Šunjićevo razgaljuje ono, kada je u vrijeme ljuta glada kao paroh u Orašju prodo svo­ ga jedinog konja, da kupi narodu nešto žita, a on da pješice obilazi teškim i neprohodnim putevima svo­ ju parohiju! Njegova je zamiso bila, da se veziru uz koljeno postavi poseban pol. agenat, koji će �Biskup fra Marijan Šunjić. umjeti i znati da zastupa interese kršćanske kod uprave u Sarajevu. I prvi je agenat bio naš pjesnik Martić. Zar je čudo, da je sva Bosna s veseljem po­ zdravila vijest iz Rima od 3. listopada 1854. da je Šunjić izabran vikarom apostolskim »соп carattere vescovile e titolo in Partibus della cliiesa Panadense« pa da se može i posvetiti, jer će za kratko vrijeme stignuti i papin breve. Šunjić za odgoj redovničkog klera. 207 dotacije Josipa II. S vremenom će ih se i više izdr­ žavati moći »a napredak je siguran« pod paskom ta­ kova biskupa i uz šest profesora, te uz natjecanje sa više od 40 klerika biskupovih! Fra Filip Kunić, gvar­ dijan, javlja iz Gjakova biskupu fra Marijanu, da su se klerici 10. prosinca u 9 i po sati prije podne pre­ selili, a sam je veliki Strossmayer posvetio kuću i kapelicu »shodnim i medoustmm govorom, opome­ nuo nas vrhu naših dužnosti, zahvalnosti prema pre­ visokom dvoru austrijskom, prema našim ostalim dužnostima. U li i po nas ostavi, poslavši nam jedno 10 oka svog lijepog vina.« Koliku je brigu vodio Šunjić oko odgoja redov­ ničke mladeži bosanske, najbolje osvjetljuje njegova relacija, poslana 10. svibn. 1857. kongregaciji Пе Pro­ Šunjfć za Barišića afere. paganda Fide. »Oduvijek nam je bila briga, piše biskup, da se bosanski klerici smjeste zajedno, gdje Poslije smrti svetoga biskupa Miletića, koji prebi mogli živjeti po svojim regulama. Prije su bili minu pod Lijevnom 18. lipnja 1831., potvrdi Rim go­ razbacani po raznim manastirima u Italiji i Austriji. dine 1832. za biskupa fra Rafu Barišića, a već ga je Italska klima nije prijala mnogima, a ni po austrr Miletić bio učinio godine 1829. svojim provikarom skim manastirima, osobito po Ugarskoj, nisu bili po­ generalnim u Posavini, a godine 1830. postade nje­ sve zadovoljni. Gledalo se je, da se smjeste negdje govim »namisniikoin dvoranim« (Vicarius forana hrvatskom tlu, gdje će biti bliži svojoj postojbini. neus). Barišić Pavo rogjen je u selu Oćeviji godine Od godine !853. bili su velikim dijelom u biskupskom 1797., a godine 1817. zafratri se u samostanu sutjessjemeništu u Gjakovu, gdje su i lijepo napredovali, kom i dobije ime fra Rafo. 10 punih godina učio je pod umnom rukom samog Šunjića. Ali tu su bili Barišić u Italiji, te ondje i lektorom bio, dokle ga samo kao dragi gosti, pa nisu mogli dugo ostati, jer biskup Miletić ne pozva u Bosnu. Nije to bio sretan bi neprilično postalo na obje strane. Nai' 'išeje radio korak, jer se za kratko vrijeme zavrže u Bosni ljuta sam biskup Strossmayer, da se u Gjakovu podigne kqvga, koja je kryz dugo vremena trošila i trla naj­ poseban seminar za bosanske klerike, pa je od sebe bolje naše sile, rodila i otcijepila napokon Hercego­ đavo i zemljište i čitavu gragjn^errectionem semi­ vinu od redodržave bosanske, ali je iz te borbe izašla nari! pro clero bosnensi'non magis nos quam ipse redodržava bosanska preporogjena i pomlagjena ,te s o l i c i t i s s i m u s nostri pater et Praesulum decus je u njoj brzo uzavrio nov život. U toj se borbi ističu Eppiscopus Bosnensis seu Diacovensis Josephus osobito ovi fratri bosanski: fra Ilija Starčević, KuStrossmayer peroptabat, offerens nobis gratuita !i- jundžić, Marijanović, Jakovljević, a osobito naš fra bertate et fundum et omnia materialia). Godine 1856. Marijan Šunjić. Taj krvavi list naše novije crkvene dobio je Šunjić dopuštenje od Njegova Veličanstva, istorije trebo bi dugu studiju, da se objektivno pro­ da se taj seminar gradi i da zavijeke ostane svojinom sude obje strane. O tom ovdje nije mjesta. Stvar bosanske redovničke redodržave, a uza to 10.000 for. se je povlačila po Rimu, po Beču i Cagradu, izlazila za pripomoć. U rujnu iste godine zove biskup fra pred paše i vezire bosanske, dovodila u Bosnu viziMarijana u Gjakovo, da se o gradnji dogovore. I tatore i papine delegate, zalazila u svijet, zavodila zbilja se Šunjić zaputi s redodržavnikom u Gjakovo, ga na kriva svjedočanstva i t. d. 1834. u mjesecu da zdogovorno s velikim biskupom odaberu zemljb svibnju zaputio se je Šunjić s fra Ilijom Starčevićem šte i utvrde veličinu i plan kuće. Tako se podiže go­ prvi put u Rim, da prikažu Propagandi čitav nemili dine 1857. u mjesecu listopadu, novum ad instar mo- spor. Šunjić je čeko čitavu godinu u Rimu odgovor nasterii seminarium quadraginta studentibus cleri- te se napokon vrati praznih ruku u Bosnu. Spor se cis par capiendum et sufficiens ad reliquos omnes najljuće zaoštri, kada godine 1838. mjeseca svibnja usus necessarios. Quod seminarium deinceps erit održaše redovnici veliku promjenu u manastiru kreproprietas prepetua et pars integrans hujus Provin- ševskom, te redodržavnikom izabraše fra StipanaMaciae, a cujus limitibus nonnisi horis 4 distat«. Uzdr­ rijanovića, čovjeka okretna i oštra uma, hrabrog božavanje je klerika bilo u Gjakovu tim lakše, što je, rioca pravde. Ali za kratko vrijeme nastade pri­ kako javlja sam biskup Strossmayer pismom od mje­ mirje, te franjevačko starješinstvo primi godine 1840. seca svibnja 1856. godine, iz Beča dopušteno, da je mir. Ali odmah iza toga pozvaše u Rim tri najzna­ prijevoz hrane za manastir iz Bosne prost od »tri- menitija čovjeka u to doba: Marijanovića, Kujundžidesetničke daće«. 20 klerika moglo se je hraniti iz ća, Šunjića i Marijana Jakovljevića. I zbilja godine �208 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1910. 1840. 11. dan mjeseca svibnja, krenu svi u Rim osim Šunjića, koji se za njima otisnu istom početkom listo­ pada, a godine 1841. dogje kao vizitator Mollajoni, te preporuči u Rimu za biskupa M. Sunjića »izvrsnog, naučnog i braći priugodnog redovnika, koji se svima vidio najsposobniji, da povrati u ovim nepovoljnim okolnostima dobri red i stalnu ljubav megju redov­ nicima«. Kada taj izvještaj stiže u Rim, dopuste Šunjiću i Kujundžiću, da se vrate kući. No subdelegat Pooten okrenu stvar brzo opet nepovoljnim putem. 13. prosinca 1842. zaputio se je bio Šunjić kroz Mletke u Bosnu. Ali jedva kući stiže, zapovjedi mu Pooten, koji je megjutim dekretom od 4. travnja 1843. dobio vlast vikara apostolskog u Bosni do drugog odregjenja, da odmah ide u Italiju u koji manastir papine države. 17. ožujka bijaše Šunjić istom stigo u Bosnu, a 2. svibnja nagje se u Sutjeskoj, da sasluša naloge Pootenove. Ista je sudbina bila stigla Karaulu, Pašalića i Kujundžića. Šunjić se je branio, da ostavlja domovinu, pošto je više od dvije godine bio u Rimu, odakle se je vratio s privolom Propagande i starje­ šine reda: »pače bio sam od Propagande pomilovan i mnogim knjigama osobito knjige; m velike čine jest me propaganda darovala«. Sve petorica mole, da ne idu u Rim, jer nemaju novaca za toliki put, »a bit će i Turcima zazorno, da se pet prvih f stara diže iz Bosne«. U to se doba i razboli Šunjić, pa moli Pootena, da barem svrhu bolesna milosrgje ima. Ali Pooten traži, da za 12 dana ili ide iz Bosne ili prijeti prokletstvom . . . U toj se nevolji obrate Ka­ raula i Šunjić veziru. — Sav taj nemili razdor svrši se napokon godine 1849., te 6. ožujka javlja fra An­ drija Karačić, da je Pijo IX. njega pošlo za provikara apostolskoga. No mir se u zemlji ne vrati potpuno, jer suFranjevci s narodom tražili i željeli čovjeka, koji je niko iz ove naše bijede i nevolje, te znade i shvata narodne rane i muke. Zato definitorij (Kreševo, 4. lipnja 1853.) piše pismo biskupu Strossmayeru, da poradi, kako ne bi došo u Bosnu za biskupa »kakav silom nametnuti oni, od koga danas zebu i mrznu se srca cijeloga svećenstva i naroda, oli koji drugi talijanštinom zadahnut. Voljeli bi sve sadanje tegobne nezgode još koje vreme strpljivo podnositi nego na to privoliti.« Zato su sastavili memorandum na kar­ dinala Viale Prela, pa ako bi biskup taj sastavak odobrio, da mu ga preda i da se zauzme »da bečko ministarstvo kripkim posredovanjem zauzme se kod sv. Stolice pribavili što skorije dozvoljenje neogra­ ničeno sadašnjem definitoriju bosanskom izabrati po sebi dvije tri podobnije osobe izmegju svećenstva bosanskoga, koje bi zatim isto ministarstvo u suglas­ ju s kardinalom predstavilo sv. Ocu, koji bi jednoga izmegju njih naimenovo biskupom. Mi ovu stvar kao najvažniju smatramo, po kojoj tijesno suglasje svezalo bi se megju Bosnom i Austrijom, sadašnji bo cijeli definitorium bosanski srcem je naklonit izabrati i predstaviti redovnike, uvjerene o neophodnoj po­ trebi megjusobnih i zajmenih interesa. Ovim putem izabrani biskup trsio bi se isposlovati u Rimu i u Beču crkveno ujedinjenje svoje zavisnosti o Stolici novog metropolita zagrebačkoga oli barem da Bosna bude sufraganstvo Vaše presvijetlosti. 0 takovom ujedinjenju da zavise nebrojene koristi za Bosnu fizične i moralne, mi ni zere ne dvojimo.« Dekretom od 8. studenoga 1853. imenovo je ge­ neral reda Šunjića »commissarium visitatorem«, te je Šunjić pismom iz Fojnice 2. travnja 1854. sazvo za 1. svibnja 1854. kapitul u Kreševo, gdje veli: commissum est mihi munus visitatoris Generalis, verum speciali decreto mihi demandatum quoque curam celebrandi capituli eum jure in eodem praesidendi«. A već i 7. prosinca 1854. godine dobio je Šunjić pa­ pinu bulu, da je imenovan biskupom. Hvala za to ide najviše biskupu Strossmayeru, koji tu veselu vi­ jest javlja pismom od 5. prosinca 1854. bečkom mi­ nistarstvu. Veliki biskup i otac bosanske sjerotinje piše: »Gratissimum mihi quoque accidit ad notitiam perferre excelsi ministerii nominatonem Romae factam Patris Mariani Šunjić in Eppum et vicarium apostolicum bosnensem, viri non minus pietate ac eruditione insignis. Unicus hic fere inter suos est, qui tantrs ecclesiae bosnensis vulneribus medendis par sit, utpote qui cum laudabili zelo Domus Dei, insignem prudentiam et rerum gerendarum dexteritatem coniungat, quive disciplinae ecclesiasticae rigorem et altioris dignitatis auctoritatem humilitatis modestiae mansuetudinis et eharitatis cristianae suavitate temperando omnibus omnia futurus sit.« Ministarstvo je primilo rado tu vijest, te odgovara biskupu Strossтауеги (Beč, 19. prosinca 1854.), da je to: eine Nachricht, die wir bei den vortrefflichen Eigenschaften, welche dieser Priester in sich vereinigt und bei seiner vollen Ergebenheit ftir Oesterreich gleichfalls riun als eine erfreuliche begriissen konnen. Austrij­ ski konzul iz Sarajeva i osobit prijatelj Šunjićev Atanacković piše fra Marijanu iz Sarajeva (21. pro­ sinca 1854.). Primio sam s najvećim veseljem vi­ jest, da si imenovan biskupom. »Gratulor Tibi, gratulor mihi, gratulor toti huic missioni nec aliud Tibi desidero nisi optimam salutem, nam pro eximio Тио corde, pro praeelaris Tuis dispositionibus nullus dubito Te sedulo et indefesso cum conatu eo laboraturum ut amicitiam, unionem, amorem fraternum intra membra eleri et familiae Bosnensis repristines et consolides, sic omnia vestigia inamoenorum illoruni eventuum deleas temporaque praestantissimi illius �Biskup fra Marijan Šunjić 209 Milletich revivere facias . . . Augustissimum ImpeŠunjić i biskupski sabor u Zagrebu. ratorem meum eiusgue regimeii nihil aiiud misi proU proljeću godine 1860. prikovala je biskupa speritatem cleri et populi hujus desiderare noturn Šunjića bolest uz postelju, pa opet nije veliki duh miest.« — Isto se ti još više razlijegalo veselje čitavom Bosnom. Lijepo crta fra Lovro Karaula prilike, koje rovo. Od najiskrenijeg svog prijatelja biskupa su našle Šunjića biskupom. »Vidim kano u ogledalu Strossmayera dočuo je, da se sprema u Zagrebu sa­ nad Vašom glavom zbijen gust oblak različitih i bor biskupski. Pod konac travnja godine 1860. jav­ mnogoverstnih brigah; vidim školje, o koje se raz­ lja u Gjakovo, da mu je iza tri mjeseca opet došla bijaju talasi Vaših krupnih misli. Množina duša o groznica, s tom razlikom, da mu je odmah noge potvratu obišena, zdravlje slabo i herljudavo, misnika kresala, pa je usilovan »tištit na postelji«, a ne mo­ maloća, i to oherdana . . .« Kako je Šunjić sam pri­ gući biskupu, kako bi želio, vlastitom rukom ni ot­ mio tu vijest, vidi se najbolje iz njegova pisma pisat. Saboru tome dašto ne može prisustvovati, a, Strossmayeru (Na Brestovskom 18. lipnja 18,54.); veli, nije ni škode. »Ta Vaše blagoriečje i zlatno pero »Vijesti i knjige po našem fra Blažu, gvardijanu, valja stotinu ovakih kao što je moja malovriednost. prekjučer donešene, tako su me tronule i ganule, da Naše potrebe sve su Vam poznate; megjuto brinut me je velika izvanredna vatra istu večer priklopila, ću se na vrime štogod Vam i ja napomenut, što nas koja mi sliedeću noć nie dala snu na oči. Najviše ste više žulja«. I kada se pridigo s postelje, sastavio je vi doprinieli tome momu izabranju. Ne vidi čedni ;:Napomenutje stvarih, koje bi se imale titrat na sa­ redovnik srazmjerja megju svojim sadašnjim sila­ bori' biskupskom u Zagrebu.« To je zadnje, što je ma tjelesnim i duševnim i megju teškim bremenom, Šunjić u sumraku života napiso pa donosimo u cije­ koje je s tim visokim dostojanstvom skopčano. losti te zadnje želje i brige biskupove za dobro i Zato sam se i dva tri puta predomišljavo, da bih re- sreću sve braće svoje. »Što se Bosne dotiče, katolici bosanski po vje­ nunciu učinio.« Ali na sreću i Crkvi i svemu našem svijetu u Bosni slego se je Šunjić pod to teško breme, ri, jeziku i susjedstvu jesu srodna bratja s’ Bervatim te ga je 18 veljače 1855. sam Strossmayer u Gjakovu i Slavoncim kao i s Dalmatincim; ali po nesreći od posvetio za biskupa. Tom je prilikom ispjevo fra Blaž sve triuh odciepljeni pojitički, istom u ovo poslidnje Jošić krasnu posvetnu pjesmu u latinskom jeziku vrime počeli su se tješiti s tim, da su bratja susjedna (Elegia festis honoribus . .. occasione consecratio- nakom četiri stoletja višu na njih pozornost i brigu obratila i počela jim ruku pružat za oblakšat jim ja­ n is ... Osijek 1855.) Est justus, sobrius, prudens hospesque benignus, ram i podignut jih iz dugotrajnog mertvila duše i tila. A osobito odkad imademo tako sjajne zviezde, Novit oves cunctas, ut sic noscatur ab illis, plamteće s čistom ljubavlju sv. vire i svog naroda Ut merito sursum noscat utrosque Deus. na biskupskim oko Bosne stolicam. Aurea nam tali sub Praesule saecla redibunt, Mella dabunt montes, flumina lacte fluent. I budući da će se ove blagotvorne zviezde na­ Invenies Fratrum juvenumque senumque parala skoro sastat za viećat o potribah duhovnih svojih Corda, labor cunctis dimidiatus erit. biskupijah, stalno je se nadat, da ne će zaboravit ni I dok fra Blaž latinskom elegijom slavi biskupa, na ovi u Bosni odielak stada Isusova, kome moja dotle mu pod Bobovcem u samostanu sutjeskom kiti osamljena malovriednost posve malo oli ništa po­ hrvatsku pjesmu državnik redovničke države Bosne moći nemože glede razvitka i napritka duhovnog i srebrene, o. Martin Nedić: materijalnog. Ali u ovoj prigodi pastirska mi briga kao glavnu dužnost nalaže: da s. Saboru sredstvom Živi novi naš pastiru, Vaše Preuzvišenosti moja mnenja i želje o spome­ Vladaj stadom Ti u miru, nutom razvitku i napredku za pretres ponizno pred­ Živi diko našeg vika, stavim, koja jesu: Živi kruno nas misnika! Iz Ojakova se je zaputio novi biskup u Beč, da 1. Za objačit i uzmložat živalj katolički u Bosni, se pokloni Njegovu Veličanstvu, kao brižnom pro­ u kojoj bi se još po miliona stanovnikah naselit i natektoru bosanskih katolika, te je ondje boravio od stanit moglo i gdi mi katolici jedva peti dio pučan­ 10. ožujka do 20. svibnja 1855.; sastavivši prome­ stva sada sačinjavamo, a pria 50 godinah nije nas, moriju na samoga cara i kralja o podizanju novih može bit, ni deseti dio bilo, najprikladnii način bio crkvi i škola u Bosni kao i molbu ministarstvu za bi: kad bi se uz krepko zauzetje dvora bečkog za bogoštovlje, da se jednom uredi zaklada Josipa II. katolike bosanske pravac iseljenja, osobito DalmaIsto se je tako obratio i društvu sv. Severina, da tinah, još bolje prama Bosni okrenuo mjesto da se ga pomognu pri gradnji crkava. rasiplju po Ameriki i po istoku. A i onako našli bi �210 Br. 12. - Serafinski Perivoj. 1910. u Bosni svoju svagdi srodnu bratju i rodbinu. Ja se pak odavna brinem nove župe podignut u mjestih zgodnih za naseljenje. Kozarački kapetan mo­ lio nas je da mu pošaljemo katolikah, za koji imo bi 60 kućišta nedomak Pridora, u kojoj novoj varoši imam odluku parokiju uzdignuti, premda u onim plod­ nim i plemenitim mistim malo je za sad katolikah. Za prepriečit pak koligod pomor djece i rodiljah, kojih veliki dio u porodu sveršuje, trebalo bi bolje rasprostranit uciepljenje ospicah, a osobito ženah vještih in arte obstetritia, koje bi se imale amo s pri­ stojnom plaćom poslati, da nauče druge. 2. Koliko se radujem i u serdcu veselim, razumivši iz katoličkog lista: da medju diviim Ijudožderim u Seelandii, toliko odaljenim od civilizacie europejske, u ovo 23 godine mogoše se uzdignut ne sa­ mo nove crkve i škole već i zavod sestarah miloserdnih za i ženski spol podignuti na stepen prosvete kerstjanske: toliko me više boli na serdcu tuga obuzima i sam se sebe stidim, da u našoj Bosni koja je tako rekav na pragu Rima i Beča, usrid ci­ vilizacije posli toliko vjekovah još nit ima u pravom smislu školah (jer same zgrade, od skoro uzdignute, brez podobnih učiteljah, ne sačinjavaju škole), nit zavoda kakva za sirote, za bolesnike obće bolnice, oli za kerstjanske djevojčice podobnih odgojiteljicah kao što su sestre miloserđne. Hristjani naša braća nesjedinjena, u tome su nas nadkrilili, koji osim što su mlogo bogatii od katolikah, sad obilnu pomoć pri­ maju iz Rusije, osobito posli poznane priporuke Ш ferdingove, ter jim sad škole cvatu, imajuć krupno plaćene učitelje i učiteljice čak iz Pančeva dobavljene. 3. U obziru na crkve, seminarie, manastire i zgrade za škole u Bosni u ovo kratko vrieme dosta je se učinilo medju katolicim po milosti božjoj, koja nam je take i tolike dobročinioce providila. Ali ovo su priprava materialna, a manjkaju nam još življi za bolji i krepkii duhovni razvitak. Fale nam podobni učitelji za školah, koji bi se točno i pravilno svedjer zabavljali s odgojenjem mladeži u školam, nemoguć kapelani i paroci tom poslu kao valja odolit i odgo­ vorit, a za take dobavljat i plaćat, nejmamo nikakvih sredstvah. A iedno sirotište u sridi Bosne kod Travnika preprečilo bi turčenje tolikih sirotah, koje zaostavljene od roditeljah umerših ili drugom dje­ com obterećenih potucaju se po turskim kućama. Poznano je Vašoj Preuzvišenosti i po Vami krepko podaperto, kako su moje molbenice u to ime preklani za pomoć ех fundo Redemptionis Captivorum od visokog ministarstva bile dobro primljene, ali i opet ostale neplodne po svoj prilici uz nepo­ voljno izviestje Rosslerovo.« Mogli bi se metnuti temelji zavodu miloserdnih sestarah takodjer kod Travnika u katoličkoj ponaj­ više varoši Docu blizu cerkve i kuće parokove, kad bi nam se odklegod još sredstvah pridružilo i kad bi se kakva mogla zato fundacia nać. A početci bi se mogli učinit, kad bi se jedan broj djevojčicab bo­ sanskih od boljeg ufanja primilo na odgojenje u te sretne zavode, koje je pastirska briga i blagodarnost uzoritog stožernika zagrebačkog i Vaše Preuzvišenosti uzdigla. I ovo je, što Vašem otčinskomu i za Bosnu briž­ ljivomu serdcu i visoko bistrom umu za sad prid oči stavit imam. A kad bi ja na Vašem mistu bio činio bi uzet u pretres tri slideća članka: I. Na koji bi se način najpodobnije moglo uvest i razprostranit i medju južnim Slavijanim družtvo trizmenosti, kao što je bilo započelo u Galicii a sad rašireno u Rusii, za naš narod izvadit iz blata gadne siromašne i duhoubitačne demoralizacie. I II.TI drugoj tački ustaje biskup proti nekim ruž­ nim narodnim navikama u odijevanju. »Zato i je­ zik, kojim taj puk govori iste je ciene kao i taki obi­ čaj.« Žene i djevojke po varošim, odbacivši takav običaj, odbacuju i svoj jezik, koga se stide kao seIjanskog. III Po priliku drugih narodah počeo se je probugjivat u našoj južnoj bratji duh i ponos narod­ nog jezika. I mlogi se s pohvalnim trudom zauzimlju za naš jezik ugladit, usvietlat i z drugim jezicim uzporedit u smislu znanstvenom. Ali na žalost nitko se još ne pojavi. A ko bi se zauzeo za očistit naš je­ zik od praktične nećudorednosti! Meni nikakav je­ zik nije poznan osim Madjarskog, u kom bi se gerdnie psovke, proklinjanja i kletve rigale kao u našem serbo-harvatskom, i to ponajgerdnie u Slavonii i Dalmacii, na veliko začudjenje Turakah, osobito Osmanlija«. Spominjući razne ružne psovke, nastav­ lja: »Kakovoj dakle slobodi, razvitku i blagoslovu od Boga ima se ovi narod i jezik uz napose svih svo­ jih štovatelja nadat, ako i u napredak ostane tako gadno oružje za pohulenje najvećih stvari?« Šunjića diplomacija. Sunjić je bio i vanredan diplomata, što nije bilo tako lako u ona teška vremena, gdje se olujni obla­ ci vili nad našom zemljom i plele se svakojake poli­ tičke mreže, dizale bune, sva zemlja, kršćani i mu­ slimani, bili nezadovoljni. Svi njegovi izvještaji stranim konzulima, osobito austrijskome i francus­ kome, uzori su oprezna stila, da se ni iz jedne riječi ne bi moglo posumnjati u vjernost i odanost spram carigradskoga sultana. Turske oblasti nisu gledale mirno rad i nastojanje austrijskoga konzula, pa se �Biskup fra Marijan Šunjić. je Šunjić klonuo svega, što bi javno odavalo kakovu ljubav i privrženost konzulu austrijskom u Sarajevu. Kada je jednom došo u Sarajevo, nije pao na konak svome dobrom prijatelju Atanackoviću, samo da ne probudi kakove sumnje. 0 njegovoj lojalnosti pre­ ma Carigradu svjedoče pisma i izjave mnogih valija bosanskih, koji su se često mijenjali, a osobito je interesantno pismo Osman paše (pisano u glavnom varošu Sarajevu miseca Zilhidže s početkom 1275. godine). Prečasnom g. Fr. Marianu biskupu. Ja vidim iz Vaših knjiga, koje mi dolaze, da ste svi ostali neprominjeni prama meni od tolko godina i da mi se radujete. To mi e drago, ali vjerujte mi, moj vridni fra Mariane, da mi e još milie, što sam uvjeren, da ste svi tako isto i našem očaku i našem Visokom Devletu pravu podajničku dužnost nepre­ kidno obdaržali. To je što me nudi da Vas pofalim i da Vas uvjerim o mojem nagnutju prama Vami i milosrdju(?V) našeg primiiostivog cara Abdul Medžida Sultana, tog najsjajnijeg ikliila2) vikovite kru­ ne Osmanove, te pravde Omarove, tog amaneta Fbubekerova, komu ste Vi na amanet od Boga pre­ dani (i koji se za vas i za sve svoje narode kao blaghi otac brine, da pravda i blagostanje za svakog proczvate. Zato Vas pozivam da ne pristajete moliti se za neooinjivo carsko zdravlje iz iskrenog Sardca kao pravi podajnici i kažem Vam, da vjerni budete kao i dosad te tako ćete i meni još većma mili po­ stati, koji niti sam dvoumio niti dvoumim o Vašoj vjernosti prama sjajnom Devletu našem i prama me­ ni, Vašem Vatanii. Pokažite i odsele, da ste vridni carskoga milovanja i mojeg paženja i tadan se mo­ žete osloniti sa punim pouzdanjem na Vašeg Valiu.« Osobitu diplomatsku vještinu pokazo je Šunjić s redodržavnikom Nedićem, kada je srp. knježevska vlada godine 1854. bila zatražila jednog Franjevca, da osnuje katoličku crkvenu općinu u Biogradu, gdje će podići najprije kapelu, a kada im sredstva do­ puste, i crkvu. Sa svima velikim crkvenim dosto­ janstvenicima vodio je Šunjić prepirku, koja je i vjerno ogledalo njegove brižne duše i krasan pri­ nos istoriji onih godina. Osobito se srdačno dopisiva s kardinalom Haulikom, bratski i prijateljski s veli­ kim vladikom Strossmayerom. »Ja, moj primili i pridobri Biskupe, zahvaljujem, ali nikad zahvatit ne mogu na milostivom providjenju Božjem, koje je Vaše plemenito serdce s tolikom ljubavlju ,očinskom brigom prama svom jednovirnom i nevoljnom Bratjom u Bosni napunilo. Da Vam 1/ Nečitljivo! *) Carske krune. 211 Majka Isusova iz bogate hazne svoga sina nado­ knadi,« piše Strossmayeru godine 1855. Nije mjesto ni vrijeme, da se potanje opiše ži­ vot i rad velikoga našeg biskupa. Nado sam se, da ću prigodom ovom moći izdati o njemu posebnu knjigu s njegovim pismima i dragocjenim dokumen­ tima. Ali zvanične dužnosti ne ostavljaju, na žalost, vremena, da se obuhvati tako velika pojava, iznese tako obilat i blagosloven rad, prikaže njegovo lite­ rarno nastojanje kao filologa, kao pjesnika i kao sa­ kupljača narodnoga blaga. Možda dogju i tome horniji dani! Iznijet ću samo u najkrupnijim crtama neke podatke o životu biskupa fra Marijana. U selu Bučičima blizu Travnika rodio se je u seljačkoj kući Mihi Šunjiću 6. siječnja 1798. sin. Na кг tu mu dadoše ime Ivan. Krizmo je malog Iva­ na 2. kolovoza 1803. godine ruspenski biskup i apo­ stolski vikar u Bosni fra Grgur Varešak, a kumovo mu Mate Borić. Roditelji odvedoše dijete u fojnički manastir, gdje 7. veljače 1813. ugje u red i uze u spomen svome učitelju Jakovljeviću ime fra Ma­ ri jan. Još kao gjaka zavolio ga ie osobito pobožni Miletić. Na filozofiju ga spremi starješinstvo u Za­ greb (1815.), a onda ode u Ugarsku da uči teologiju. Kako je imo vanredan dar za učenje jezika, spremi ga biskup M'iletić u Beč da uči orijentalne jezike. Napredovo je brzo i zadivio sve svoje učitelje. U Be­ ču je učio do konca mjeseca kolovoza 1824. godine s drugovima fra Angjelom Jelićem i fra Franom Sitnićem, te se 15. kolovoza te godine obraća molbom caru austrijskomu sa svojim drugovima za pomoć, da se mognu vratiti kući. U Beč je došo mjeseca veljače 1821., te je imo carsku stipendiju s drugo­ vima od 500 for. Početkom godine 1825. morali su se vratiti kući. Ali Šunjić ne ostade dugo u domo­ vini, jer ga starješine poslaše u Rim i u Bolonju gla­ sovitome Mesofantu, da uči jezike evropske. U pri­ sutnosti mnogih velikih dostojanstvenika prozva ga učeni kardinal: calamum 5 Augustini, a u svjedo­ čanstvu mu zapisa, da je »angjeoskog vladanja, dobre i sretne pameti, krotkosti osobite.« Vrativši se u domovinu spremi ga starješinstvo da po Bosni kupi priloge za pokrivanje fojničkoga manastira, te u kratku vremenu sakupi 800 dukata. S kolikom je ljubavi narod sam pomogo popravljanju starog ma­ nastira, kazuje sam Šunjić godine 1859. u listu puku župa travanjskih: »Pria 33 godine, kad je bila ste­ ga za prinit porad manastira Fojničkog sitniju iz da­ lekih konjičkih prama Mostarom planinah, onda su Vaši stari na poziv pok. fra Stipe Markovića i mog skladno odigrali kao na pir sa 315 konjah o svom �212 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1910. trošku i brašljenici ter su se po kišam i blatu jedva osmi dan kući povratili.« Kao tajnik biskupa Miletića sastavio je i štampo glasovitu spomenicu pod imenom: Augusto Austriae Imperatori Regique Apostolico Francisco primo, što je štampana istom 1833., a boraveći u Rimu izdade god. 1833. »Пе vita Illustris viri Augustim Miletić Commentarius.« Postavši poslije toga kustosom redođržave ode za paroha u Orašje (1836.), gdje se je svom dušom posvetio bio osobito sjerotinji. U prepirci s biskupom Barišićem bio je prvi zatočnik pra­ va i privilegija stare redodržave. JU tom je poslu išo u Rim, u Beč i u Carigrad (1846.). Godine 1847. baš pod konac postade redodržavnikom. 4. svibnja 1847. izdaju mu fra Mijo Kutleša, fra Anto Tuzlančić, fra Marijan Jakovljević, fra Lovro Tučić, te bivši redodržavnici fra Mijo Duić i fra Stipo Marković ovo svjedočanstvo: Infra scripti P atres Discreti hujus Venerabilis conventus s Spiritus fojm cae fidem facimus et sincere testamur Reverdm. Patrem Marianum Shunjich a Travnik, emeritum secretarium ac custodem Provinciae hic ir provincia Bosnae argentinae morum probitaie, vitae inte ritate, Regularis Disciplinae observantia ac ingenua sua indoie ita se commendasse ut omniuin fere tum fratrum cum Christianorum ac etiam ipsorum S aracem rum amorem et aestimium merue'rit. Godine 1853. nalazi se u Beču, gdje je započeo veliku akciju oko sabiranja milodara za nove crkve i škole u Bosni. 3. listopada 1854. imenovan je biskupom. Za njegova biskupovanja ponajviše njegovom brigom i nastojanjem dig­ nuta su dva nova manastira, 17 crkva i 18 škola. Tajnik mu fra Marko Barać piše o njemu kao bisku­ pu: In explendo vero munere Eppli exactus et zelosissimus erat. Saepe enim verbum Dei annuntiabat, vitia extirpabat, delinquentes corripiebat, abusus tollebat. I nije se samo brinuo za duhovno do­ bio stada svoga očinski, nego i za vremenito. I slovom i pismom i djelom radio je s uspjehom, da se olakšaju nevolje bosanskim kršćanima. Vrlo je obi­ lato dijelio sjerotinji lemozinu, pa kada ne bi imo uza se ništa, uzajimo bi od svog tajnika, pa i od sluge, da udijeli sjeromahu. S pravom su ga zvali ocem sjerotinja. Najviše se brinuo oko bolesnika. Držo bi ih često kod sebe, sam ih dvorio, tješio, po noći ustajo i obilazio, mnoge na svoj trošak zakopavo. Znanjem je sve u redodržavi daleko nadvisivo. Pot­ puno je znao njemački, francuski, talijanski, latin­ ski, grčki, turski i arapski, a poznavo dobro sve sla­ venske jezike. Pa je uza sve to bio ponizan. Klo­ nuo se svake raskoše i gizde, čedan i priprost po odjeći i za sofrom. »Uno verbo vir incomparabilis et ob praeclara opera sua immortalis.« A već onamo od godine 1852. tuži se, da ga često hvata groznica i da ga siječe u nogama, oso­ bito pod koljenom. Od toga vremena bolest je kre­ tala sve na gore. Osobito je bio u opasnosti života godine 1857., kada ga na viziti apostolskoj po Posa­ vini sve češće i žešće obarale nutarnje groznice. Godine 1858. proležo je blizu čitavu zimu u Sutjeskoj. Trebalo mu je mira i počinka, a to nije nalazio uz velike i prešne poslove, koji su ga iz dana u dan dočikali. Tako mu je snaga malaksavala i bližila se smrt. Sasvim slab i nemoćan pogje pod jesen go­ dine 1860. u Posavinu da krizma. U Dubravama stiže mu pismo 11. rujna od biskupa Strossm ayera, da u vrlo znamenitu poslu valja da smjesta krene u Beč. Odmah zovne tajnika Barača, te mu rekne: dragi moj sekretare, bliži se vrijeme moje smrti, a naša redodržava i ovaj vikarijat treba mnogo stvari još da se na noge pridigne. Idem još jednom prije no umrem u Beč, ne ću li što izraditi za dobro općeno, za koje sam spreman i umrijeti. Sjutra dan (12. rujna) služio je svečanu misu, krizmo do 400 dje­ čice i po podne krenuo u Tolisu. 13. rujna prijegje sa tajnikom Savu kod Županje, te 14. rujna ugju u lagju u Vukovaru. Ali za kratko vrijeme hvati ga ljuta groznica, te tako jedva živ stigne 17. rujna u Beč i nastani se u franjevačkom manastiru. Ne pomogoše ni najbolji bečki liječnici, te je provigjen sv. sakramentima. Napokon ga napade 26. rujna zimni­ ca, te 28. rujna u 6 sati po podne baš u pozdrav angjeoski ispusti veliku dušu, moleći, dok je imo svi­ jesti, pokornički psalam Davidov 'i vjerovanje. Bilo mu je 63 godine života, 47 godina redovništva i 6 godina biskupovanja. Bečani su željeli, da mu mrtvo tijelo ostane u Beču, biskup Strossm ayer je hotio da ga prenese u Gjakovo, ali je fra Marko Barać odlučno tražio, da se prenese u Bosnu i zakopa u Gučoj gori u crkvi, koju je s tolikom brigom uz sa­ mostan podigo biskup Šunjić. Tijelo mu balzamovaše, troškom od 1200 for., što je podmirio biskup Strossmayer, obukoše mu tuniku, habit (koji je va­ zda i kao biskup nosio), opasaše ga bijelim pašom, manipulom, stolom i kazulom, ostaviše mu prsten i biskupski križ pa položiše mrtvo tijelo u umjetno izragjen drveni sanduk. 30. rujna ponesoše uz ve­ liku pratnju naroda, svećenstva i redovnika mrtve ostanke oko franjevačke, crkve, a sprovod je vodio sam biskup Strossmayer, te ga izloziše u crkvi. Bio je tu i sam bečki nuncij, koji se poslije svršenih obreda okrenu tajniku Baraću i reče: Poveri Bosnesi! avete perduto Ia gioja et ii decoro della vostra Provincia, uno dei primi Vescovi, de la chiesa cattolica. Rekavši to gorko je zaplako sa svima, koji su okolo stajali. 2. listopada metnuše ga u san- �Biskup o Pashal Buconjić. duk od cinka, pa još u jedan drveni za put. Kada je sve uregjeno, krene dobri tajnik s mrtvim ostancima, te iza mnogih nezgoda stigne 16. listopada u pratnji do 200 konjanika, koji su se putem prikupljali i gorko plakali za smrti nezaboravnoga biskupa, u Guču goru. Na crkvenim vratima dočekaše mnogi svećenici i mrtvo tijelo postaviše na odar, gdje je ležalo po želji naroda tri dana. Napokon 19. listo­ pada iza mise uz množinu naroda od 5000 duša svih vjera uz plač i suze, položiše biskupa Šunjića u grob­ nicu s desne strane oltara B. Djevice Marije. Ko­ liko su ga voljeli i štovali i muslimani, svjedoče ri­ ječi Derviš-bega Teskeredžića: »Žao mi je učenog biskupa Šunjića. Ja pamtim do šesest, koji su od moje rodbine pomrli, ali viruj mi, da nikog nisam žalio ko biskupa«. 12. listopada 1860. godine javlja iz Fojnice pro­ vincijal fra Anto Vladić smrt neprežaljenoga fra Manjjana, a u knjizi umrlih zabilježi se pod danom 28. rujna, da je taj dan n Beču umro: Vir vere religiosus, doctrina insignis, linguarum plurium et Europearum et orientalium peritia apprime clarus, officiis, parochi, secretarii, custodis, Provincialis et commissarii laudabiliter functus, causam provinciae Romae, Viennae et constantinopoli strenne defemdebat. Curiae Romanae et dicasteriis carissimus . . . Postremo duodecimo Kalendas Novembris adstantc ultra 5000 Fidelis populi deflentis Patrem, Pastorem, Promotorem, amatorem et defensorem suum egregium manibus sacerdotum urnae lapideae m angulo hujatis ecclesiae in ćorum Epistolae sitae, inclusae fuerunt (venerabiles Exuviae). U novo opravi jenoj crkvi gučogorskoj načiniše zahvalna braća redovnici još ljepši grob od staroga velikom biskupu fra Marijanu, da svjedoči, koliko se štuju grobovi takovih sinova, na kojima mlagji radenici kape snagu i oduševljenje za svoj sveti i mučni poziv. Takovi grobovi govore za daleka, da­ leka pokoljenja glasom proročanskim, da ne može nestati naroda, da ne mogu pasti u zaborav oni ve­ liki plodovi, kojima su za života i po smrti ragjala djela znamenitih naših sinova. A rnegju prvima, ako ne i prvi, bio je fra Marijan Sunjić. Dr. Blažević : - = ........ — B iskup o. P ash al B uconjić. Pri zaključku našega lista dobismo tužnu vijest, da je u Mostaru dne 8. ovog u 7 sati iz jutra pre­ minuo veliki i slavni biskup, ponos franjevačkog re­ da, neustrašivi borioc za narodne svetinje, o. Pas­ 213 hal Buconjić. On je otišo Svemišnjemu, da primi plaću za svoj trud! Njega nema više rnegju nama, ali uspomena njegova živjeti će stoljeća i stoljeća, jer će ju djela njegova podržavati i buditi. Mi ćemo štovanim čitateljima u kratko prikazati život ovog našeg velikana. Buconjić se rodio u Drinovcima, kotara Ljubu kog, dne 2. travnja 1834. od pobožnih roditelja Stje­ pana Buconjića i Vide Simić. Otac njegov Stjepan pribjego bijaše od zuluma turskog iz sela Neuma naj­ prije u Mostar, gdje je neko vrijeme služio, a ujedno čitati i pisati naučio, te se najposlije nastanio u Dri­ novcima, gdje se je trgovinom sitne i krupne marve bavio. Stjepan je bio zadojen i odgojen pravim kršćanskim duhom, a osobitu je ljubav iskazivo Majci Božjoj i franjevačkom redu. Ovi njegovi krasni darovi prešli su i na sina mu Stjepana - biskupa Buconjića, te su ko li otac to li sin, vruće željeli ј čeznuli za tim, da se Stjepan ztiogrne franjevačkom haljom. Ta im se želja i ispuni, jer Stjepan po želji očevoj, a i nagonu srca svoga, oprosti se sa svojim ukućanima, te kao 11-godišnji mladić početkom siječnja 1846. stupi u ono­ vremeno franjevačko odgojilište u Ceri gaju. Žalosne prilike, koje su u to vrijeme drmale Hercegovinom, donijele su sa sobom oskudicu i nevolju tako, te su te nevolje morali osjetiti i franjevački pitomci, jer im je manjkalo i ono, što je najpotrebnije. Ovo je osjetio i naš Stjepan, ali ga to nije smelo niti smu­ tilo, nego ga je još više učvršćivalo u njegovoj od­ luci i nakani. Već u početku svojih nauka pokazo je velike darove, koje mu je Svevišnji udijelio, a koje je on marno zno upotrebiti i upotrebljavo. Halju sv. Franje, dozvolom sv. Stolice, primi mladi Stjepan 13. listopada 1851., dobivši ime fra Pashal, a 10. studenog slijedeće godine položi sve­ čane zavjete i to prvi u novouregjenoj kustodiji. Radi njegovih sposobnosti posla ga starješinstvo u Italiju na nauke, i to u Ferraru, gdje je fra Pashal punili 6 godina proboravio gutajuć uprav pohlepno potrebito mu znanje. Na zapovijed vrhovnog star­ ješine reda položi on u Boi on j i konkurzalne ispite iz mudroslovlja na sveopće zadovoljstvo starješinstva. Akoprem je vruće želio, da se vrati u svoju domo­ vinu, to mu ipak ne bijaše dosugjeno, jer morade punih 8 godina proboraviti u Rimu kao profesor na franjevačkom učilištu u Aracoeli. 1 ovdje se je po­ kazo dostojnim povjerene mu zadaće. Boraveći u Rimu upozno se je s hrvatskim učenjacima drom Račkirn, Crnčićem, Kvatermkom s kojima je usko prijateljevo i o hrvatskoj domovini, te o njenom procvatu još onda mislio ii radio. Želja za domovinom, a uz to i oskudica svećen- �214 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1910 stva, učiniše, da se je fra Paslial koncem 1866. u Hercegovinu povratio, gdje ga odmah imenovaše profesorom bogoslovije na Širokom Brijegu, kamo se iz Ciragaja bijahu preselili. Godine 1868. bijaše imenovan generalnim komisarom za Hercegovinu, a 1871. postade župnikom <u svom rodnom mjestu, gdje je i župski stan dogradio. Njegove sposob­ nosti ne ostaše dugo sakrivene, jer ga iza tri godine župnikovanja imenovaše već kustodom vrhovnim dakle starješinom Franjevaca u Mostaru god. 1874., koju je službu vršio do 1878. Burna bijahu vre­ mena kada je fra Pashal kustodijom upravljo, te se jedino njegovom moćnom uplivu, njegovoj razbori­ tosti imade zahvaliti, da nije do kakovih zlih pošljedica došlo. Ljubeći nada sve svoju domovinu, nije propustio ni jedne prigode, a da joj ne pomogne, da joj bolje i sretnije dane pripravi, te se je u tu svrhu i na za tadanje prilike vratolomne korake dac Godine 1875. posjeti car i kralj Franjo Josip I. Dalmaciju, a Buconjić upotrebi tu prigodu, te se s devetoricom drugih Franjevaca zaputi u Imotski, gdje ih Njeg. Veličanstvo najmiilostivije primi u po­ sebnoj audijenciji, a ovi Mu pre.< uđoše memoran­ dum, u kome istakoše najprije žalosno gospodarstve­ no i materijalno stanje H erceg'vine, te virtualna prava habsburškog doma na ove zemlje Ovom prigodom bi odlikovan od Njeg. Veličanstva komendom. Nu s druge strane bijaše to zazorno Turcima, te su tražili, da ga maknu, ali im nije uspjelo, jer se fra Pashal preseli sa Širokog brijega u Humac. Burne god. 1877. i 1878. zadavale su i Buconjiiću mnogo briga i jada, ali ih je on znao sve zgodno podnijeti i riješiti, i narod na bunu pripravan od toga koraka odvratiti. 1 u ovim teškim vreme­ nima Buconjić misli na svoju domovinu. Srbija i Crna gora traže od otomanske vlade, da im se mir­ nim putem izruče, i to: Bosna Srbiji, a Hercegovina, Crnoj gori. Buconjić megjutim upravi na otornansku vladu prosvjed proti tome, zatraživši, da ako će Bosna otpasti od otomanskog carstva, ne bude priključena ni Srbiji odnosno Crnoj gori, nego da se dadne onamo onim narodima austrijskog carstva »s k o j i m a s u v e z a n i s v o j o m h i s t o r i č k o m p r o š l o s ti«. Ovdje je Buconjić sjeguroo mislio na Hrvatsku. U vrijeme okupacije sastade se Buconjić sa generalom Jovanovićem u Ljubuškom, koga zauze bez da je puške ispaliti moro, a Buconjić preko istog generala spremi pozdravni brzojav Nj. Veličanstvu, koga ovim značajnim riječima završi: »Živio nam naš hrvatski kralj Franjo Josip I.« Iste godine zaputi se poklonstvena deputacija Nj. Veli­ čanstvu s adresom, koju je sam Buconjić sastavio i koja je od svih vjeroispovijesti potpisana. U na­ crtu adrese izrazu je Buconjić želju i nadu, »da će Vaše Veličanstvo konačno ujediniti nas, što uže sa rodnom braćom«. Godine 1879. obudovi hercegovačka biskupija, a oči sviju bijahu uprte u Buoonjiića, koga Franjevci skupljeni na Širokom brijegu u istinu .i predložiše sv. Stolici za našljednika. Već slijedeće godine 1880. naime, bi Buconjić od Lava XIII. naimenovan na­ slovnim biskupom Magetskim i apostolskim namjes­ nikom Hercegovine, te bi u Zagrebu od kardinala Josipa Mihalovića posvećen. Odmah zatim uputi se u Rim, da se pokloni sv. Ocu., odakle i posla prvu svoju okružnicu, u kojoj izmegju drugoga osobito dvoje preporučuje, da budu naime zahvalni ko li sv. Ocu, to li Nj. Veličanstvu, da lim je za pastira dat jedan 'zmegju sinova sv. Franje, koji su tako usko skopčani s narodom. A zatim veli, da sinovi sv. Franje ovaj narod »nepokvaren i čvrst u svetoj vjeri ^redaju po# slavnu kršćansku vladu,« i moli ih, da taj život i u buduće provode, a da ni sinovi sv. F ra­ nje neće smalaksati u svom djelovanju. Napokon dogje i sam iz Rima u Mostar, gdje ga narod i F ra­ njevci s neopisivim veseljem dočekaše. Slijedeće godine zavedena hierharhija u Bosni i Hercegovini, te si Buconjić iste godine ođabra biskupiju mostarsko-duvanjsku, a godine 1882. dne 30. travnja bi uz sudjelovanje svih gragjanskih, vojničkih i civil­ nih oblasti, te u nazočnosti mnogobrojnoga puka svečano ustoličen. Kao biskup razvi Buconjić svu djelatnost na korist vjere učvršćujući kršćansko življenje, podi­ žući crkve i župske stanove, u koju je svrhu i sam mnoge žrtve doprinio. U Mostaru diže krasni sa­ mostan sa sjemeništem, na čemu mu Hercegovina vječnu hvalu duguje. On ne pušća s oka ni svoga naroda, nego se i za nj brine. On se brine za sjerotinju, te god. 1899. pozove iz Maribora »Školske sestre« trećoredice, predaje im upravu sjerotišta, a i sam se za njegov procvat i uspijevanje brine. Napokon kome nijesu poznate njegove zasluge za H rvatstvo! On još za turske vladavine radi na hrvatskom programu, on ga javno i u memorandu­ mima ističe, te u tome ne pozna nikakove zapreke. 1 na čitavom pokretu bugjenja Hrvatske misli Buco­ njić i djelom i riječju sudjeluje, prati i potpomaže. God. 1889. pod pokroviteljstvom Buconjićevim osniva se: Narodno glazbeno pjevačko društvo. »Glas Hercegovca« vrši tešku službu, a Buconjić ga potpomaže, dok mu nesretne okolnosti ne zatvoriše očiju 1896. Njegovo mjesto kašnje zauzima »Osvit«, dok i njemu ne dogje konac, s tom razlikom, što se uzrok prestanku bitisanja ima tražiti za prvi u ne­ smiljenoj cenzuri, a za drugi u stanovitim drugim �Listak. okolnostima. . . I ovoga neumornog, neustrašivog branioca narodnih svetinja predadoše zemlji dne 10. ovog. Dobri Pastiru stada svog, sada kad si se dovinuo svoje zadnje svrhe, nezaboravi stada svog, 215 nezaboravi braće svoje Franjevaca, nezaboravi ni miile Ti domovine, koju si žarko ljubio, a koja Ti lahka bila! — Počivaj u miru hrvatski Leonido! LISTAK. Dr. Jelenić: Sa sprovoda biskupa Buconjića. Da je bio od naravskog zakona dispenzovan i posije smrti progovorio i da nije bio, kao što je bio: čedan i ponizan, prvi bi mu iza smrti poklik k Bogu pravom sačinjavale riječi sv. Pisma: » R e v n o s t k u ć e T v o j e i z j e d e me.« Jest! Revnost ga je za kuću Božju izjedala još u domu roditelja, ona ga je izjedala u školi, izjedala na župi, u tihome re­ dovničkom samostanu i u biskupskoj residenciji. Ona ga je i u zadnje dane života spopala i u Konjic odnijela, gdje se, dijeleć sakramenat potvrde, raz­ boli, a njegova je redovnička pregorljivost teške boli sve do zadnjega časa s angjeoskom ustrpljivošću podnosila. Taki je bio mostarsko-duvanjski biskup i upravitelj mrkanjsko-trebinjske biskupije fra Pashal Buconjić od zipke pa do potpune diobe neumrloga duha od umrloga tijela . . . I svanuo je 8. prosinca i iskuco je 7. sat i orunio se je 20. čas iza njega, a veliki je biskup Buconjić zadnjiput dahnuo i — um ro___ " J a v l j a m o t u ž n u v i j e s t , d a j e n a š p r e m i 1i b i s k u p , p r e s v j e t l i g o s p o d i n o. f r a P a š k a l B u ­ conjić, b i s k u p m o s t a r s k o-d u v a n j s k i, apostol, u pra vi te lj mrkanjsko-trebinj- s k e b i s k u p i j e, p o s j e d n i k v e I. k r. o. F. J. I. s a z v. itd. itd. d a n a s , d n e 8. p r o s i n c a u 7.20 s a t i u j u t r o u 78. g o d i n i d o b e s v o j e n a ­ kon duge i t e š k e bolesti, o p r e ml j e n s v e t o t a j s t v i m a u m i r u ć i h , b l a g o u Go ­ s p o d i n u usnuo. Ti j el o v e l i k o g p o k o j ­ n i k a b i t će u s v e č a n o m s p r o v o d u p r e ­ li e š e n o I z b i s k u p s k o g d v o r a u f r a n j e ­ v a č k u c r k v u u s u b o t u , d n e 10. o. mj. u 9 s a t i p r i j e p o d n e , g d j e ć e s e n a k o n obdržani h svečani h zadušnica, sahraп i t i.« Takovu je još isti dan osmrtnicu u ime bisku­ povog konsistonija izdo fra Radoslav Glavaš, a slič­ nu su izdali i redodržavništvo hercegovačke franje­ vačke redodržave, te gragjamstvo grada Mostara. Kada je ova vijest, crna poput crnog aveta, a hitra poput nebeske munje prošla gradom i izvan grada Mostara, sve je zavila u crninu i opojila sjetom. I dok je mrtvo pokojnikovo tijelo na crnome odru megju zelenjem i iplamsajućim svijećama le­ žalo, zvona su tužno brujila na franjevačkoj župskoj crkvi i na hrišćanskoj katedrale!, katolici su i lirišćani i muslimani dolazili i ko li se za pokojnika Bogu molili, to li mu zadnju počast iskazivali, a bezbrojne su usmene, psmene i brzojavne sažahiice stizale od: Pape Pija X., od cara i kralja, od ministra Buriana, od bečkoga nunciusa, od poglavice zemlje bar. Varešanina, od biskupa Markovića i ostalih hrvatskih biskupa. Do 10. prosinca u Mostar se je spustila sva sila stranaca, koji su došli, da prisustvuju svečanome pokopu i iskažu zadnju počast Njegovoj Presvjetlosti Buoonjiću. Tu je bio: preuzv. nadbiskup dr. Štadler, preuzv. gosp. odjelni predstojnik barun Benko, presv. gosp. biskup Marcelić, presv. gosp. biskup Šarić, preč. o. redodržavmik Mišić, preč. o. Urban Tal'ija, zastupnik redodržave sv. Jeronima, pošt. o. Antun Cikojević, zastupnik redodržave pre­ sv. Otkupitelja, zastupnici braće Dominikovaca, sa­ rajevskih Isusovaca, zastupnici Ii. N. Z.: dr. Nikola Mandić, dr. Mazzi, dr. Katičić, Košta Gjebić-Marušić i Džamonja, te zastupnik »Napretka« prof. Tandarić itd. Svi su se ovi s oko 10.000 što gragjana što te­ žaka u S1!* s. zaputili pred pokojnikovu residenciju, odakle se je zaputio nepregledni i veličanstveni spro­ vod prema franjevačkoj crkvi. Sprovod je predodio preuzv. nadbiskup dr. StadJer. Sav je lijes po­ kojnikov bio iskićen s raznim vijencima: hercego­ vačke franjevačke redodržave, franjev. obitelji u Mostaru, franjev. gimnazije sa Širokoga brijega, trebinjske biskupije, Marijine kongregacije, braće Buconjića, lirv. stranke prava, vojništva, centralne banke, obitelji Mazzi, činovništva, Schmarde itd. Pred lijesom su stupali iza križa: trećoreci i radnič­ ko društvo, milosrdne sestre sa svojom školom, dje­ vojačka osnovna škola, viša djevojačka škola, dje­ čačka osnovna škola, zanatlijska škola, trgovačka škola, gimnazija, »Hrvatski Sokol«, vatrogasci, vete­ rani, srpska općima, bratovština sv. Antuna, vojnička glazba, »Hrvoje«, svećenstvo, oko lijesa biskupsko sjerotište, a za lijesom vlasti i narod bez razlike vjere i narodnosti. Za sprovoda su i opet zvonila zvona na tomjevima franjevačke župske crkve, te katedralke braće hrišćama, čije presvj. vladika Zimonjić zapovijedio, da isti dan po cijeloj njegovoj biskupiji zvone zvona. �216 Br. 12. - Serafinski Perivoj. — 1910. U 10V« s. sprovod je već bio u franjev. župskoj crkvi. Tu je nadbiskup dr. Stadler otpjevo misu uz podvorbu preč. o. Mišića i dna. Angjelka Glavinića. Pod cijelom su misom uz druge bili s gorućim u ruci svijećama i presvj. gosp. Zimonjić sa svojim svećenstvom, koje je katolicima jasno izrazilo: »Ne vi, n e g o s m o mi b i s k u p a B u c o n j i ć a i z­ g u b i l i . « Iza mise se je veleučeni o. dr. Leo Petrović popeo na propovjedaonicu i držo prigodno slovo. On je istako, da on nije u stanju samo u ne­ koliko poteza orisati, što je presvj. pokojnik kroz 78 godina svoga života, a 30 biskupovanja učinio za dobro biskupije, reda i domovine, i to tim više, što je presv. pokojnik kao i p o v e r e l l o d' As s i s i ta­ ko činio dobročinstva, da nije kazivo desnici, što mu čini ljevica. S toga se on toga i ne prihvaća, nego se samo napose zahvaljuje ispred hercegovačke franjev. redodržave za dobročinstva, što joj je pokoj nik za života iskazivo, štiteći ju, braneći i p tpomažući u najvećim bijedama i poteškoćama, a zatim je ukratko predstavio, što nam je s> e biskup Buconjić pružio » s v o j i m u z o r n i m r e d o v n i č k i m , s v e ć e n i č k i m i p a s t i r s k i m ž i v o t o m« ; kako nije bio »lumen inaccessibjle«, nego svakome pristupačan, te kako je poput L^onide pao za svoje idejale, ali s toga neka nas ne plaši tamna buduć­ nost. Na koncu je mladi doktor sve г ako, da se vruće mole Pastiru pastira — Isusu, da im čim prije dadne dostojna nasljednika presvj. fra Pashala Buconjića. Nakon ovoga govora i dovršenih apsolucija presvjetli je gospodin u 11,45 s. prije podne predan maj­ ci zemlji. S tijelom je u grob stavljen i njegov od p. o. Radoslava Glavaša skoro napisani životopis, te kratki natpis: » I m m a c u l a t e p e r 78 v i х i t ; I m m a c u l a t a e V i r g i n i d i e c o n s e c rr aa ttaa. v i t a m t e r e s t r e m cum c o e l e s t i c o mmu t a v i t.« Dr. T. Alaupović: Strossmayerova i Šunjićeva korespondencija. Korespondencija je Strossmayerova i Sunjićeva bila velika, nu ovom prigodom iznosimo samo onu, što se je ticala Sunjića regjenja. Ova se korespon­ dencija sastoji u dva pisma. Prvo je pismo biskupa Strossmayera, fra Marijanu Šunjiću, kao što slijedi: »Presvietli, prečastni Otče, Brate i priatelju u Isusu! U veleštovanom listu Vašem od 14. prosinca nenaspomeniste mišt o tom, gdi želite s. red biskupstva primiti. Ako to želite ovd kod mene, Vi žurite se ovamo. Parobrodi još plove do Pešte, a od Pešte imate željeznu cestu. U Beč pako morate na svaki način. Ako pako želite rediti se u Zagrebu a Vi i tatu požurite se. Cesta je iz Zagreba do Polličana dost dobra, a od Polličanah do Beča lasno je po željezn. Na svaki način žurite se ii ovamo, ii onamo. Žurite se, jerbo je nuždno, da čim prie u dielovanje Vaše stupite. Ako bi u Zagreb pošli, a ovo čete se sa mnom prie polaska Vašeg u Beč pismeno sporazumit; ako pako amo dojdete, onda ćemo nuždna ustmeno obavit. Sad mi ništ drugo ne ostaje, neg da Vam još jed­ nom moju najserdačniju radost izrazim verhu Vašeg naimenovanja i verhu dospievših nuždnih pisamah iz Rima. Ljubim Vas u duhu neizbrojeno putah i ostajem ljubavju i počitanjem Vaš vierni priatelj i brat u Isusu Josip Juraj Strosssmayer, Biskup. U Djakovu 28. decembera 1854. Na ovo je pismo otpiso fra Marijan Šunjić iz Fojnice 13. siječnja 1855. Presvietli i Premilostivi Gospodine, Najiskreniji u Isusu priatelju. Vaša na 28. decembra 1854. pisana istom evo sad mi uoči prisladkog Imena Isusova stiže s uklop­ ljenom kopiom Vašeg Ijubeznog objavljenja na ministerium porad mog izabranja za Biskupa. Mene jedina briga parži: da i Vi i toliko visoki ljudi ne osta­ nu privareni u svom ufanju, kog ste od mene začeli. Moja kratkoumnost nije dosegla, da Vi možete i pomislit, da bi ja na posvećenje kud na drugo misto čeljo i tražio primit nove darove Duha S. izvan baš po ruku onoga, koga s raznim darovim Božijrm najobilnije nadarena scienim i od koga moja slabost najbistrie svete i najkripkiu podpor očekuje. Zato u mojoj na Vas knjizi nije mi doteklo pameti zabiližit, da želim baš iz Vaših rukuh Red Biskupski primit. I buduć da mi na obir dajete; oli k vama oli u Zagreb, zato u ime Isusa eto me u pratnji dvojice Bratje misnikah sa sinovskim pouzdanjem uprav u Vaše otčinsko krilo do jedno dvaestak danah, ako S. volja Božia bude. Sva dakle druga štedim i ostavljam za ono sret­ no vrime, kad Vam mognem premilu meni desnicu po­ ljubit i ustmeni razgovor s Vama otvorit. Primite, molim, moju iskrenu i neumarlu zahfalnost i priduboko počitanje. Dr. T. Alaupović: Sunjiča pismo veziru Osman Paši. Čestiti, Priuzvišeni • Priinilcstivi Gospodaru Vezire. Krupni sam muštuluk dužan mom starom dostu Hadži-Dedi Selimoviću, koi mi je pervi veseli haber �Listak. prikazo: da je od privisokog Devleta sva Bosna i Hercegovina s tim osobito načinom sad i opet po­ milovana bila, što joj ste za Vezira i Valiu Vi Priuzvišeni i pridobri Gospodaru izabrani, k o i s t e n a š e g o r e l i s t i kai znamo, da svu Bosnu i Her­ cegovinu kao Vašu otačbinu i Vaš narod iz serdca ljubite i svaku joj sreću i napridak želite, i koga mu­ drost, razboritost, pravda i dobrota ne samo je od našeg Privisokog Devleta od toliko godinah izkušana, priznana i nadarena, nego i od sve Europe visokocienjena tako, da se sva Bosna može s Vam i ponosit i čversto nadati, da će pod Vašom mudrom, pravednom, blagom i dobrostivom upravom na no­ vo procvast i dostignuvši željni mir i blagostanje skopčana čveršće s prisjajnim našim Devletom postat još bolji dajak čestitoga carstva pod blagim osinom našeg primogućeg i pridobrog Sultana Abdul-Medžida i njegovih nastupnikah. I ako se porad toga sva Bosna osobito ima radovat, dvostruko je veselje ^ nas fratre Ruhbane, što je to visoko dostojanstvo za­ palo ovom sjajnom u Bosni odžaku Pašinskom, pod koga smo milostivim skutom kao od starih mladjim od miraza za amanet pridani od svakog zuluma uvik obranjeni i zaštitjeni bili i koi ste mog rodjaka fra Nikolu osobitom dobrotom sveđjer milovali. Zato premda znam, da Vam je moj spomenuti dost Hadži-Dedo prikazo, kako sam ga molio, na ime moje i na 'ime svih Ruhbanah, a u mojoj osobi i na ime svega mog latinskog mileta priduboki poklon i serdčanu radost porad Vašeg s tolikim dostojanstvom čestitog nama povratka, kao što su po starom običaju učinili iGuardiani manastirski,nemoguć ja porad mog malovridnog zdravlja i teških štokojih okolostanjah doć tamo, prifaćam se pera, da Vam barem pismeno izrazim i ponovim istu osobitu radost, veselo naše u Vašu mudru dobrotu i pravdu ufanje i priduboki poklon s koim imam čest podpisat se, ne pristajuć Boga molit za Vaše dragocinjeno zdravlje i sretno za mnogo godina u Bosni vladanje. U Gučioj Gori na 22. Lipnja 1859. 217 njevački samostani, bile na okupu i na pogledu! Bo­ ja t je se, da se ove želje ne odvuku daleko u buduć­ nost! Ipak je nekim hvalevrijednim trudbenicim,. uspjelo, da po gdjekoju rijetkost nagju i u visočkuj knjižnici pohrane. Izmegju drugih stvari našo sam ovdje i dva pisma od pokojnog našeg velikog i uče­ nog biskupa, fra Marjana Šunjića, koja pisma ovdje priopćujem — ma i ne bila sama po sebi od ne znam kakove vrijednosti; ipak držim da će dobro doći na ruku mome prijatelju, hrvatskom pjesniku Tugomiru Alaupoviću, koji evo već 2 godine radi na pisanju životopisa biskupa fra Marjana Šunjića; i tako se ovaj naš vrli pjesnik odužuje svome talentu, pozivu i simpatijama, koje goji prema franjevačkome redu odužuje se fratarskome herojstvu u povjesti i u sadašnjosti za vjeru i za narod (kako sam nas dobri Tugomir običaje reći). Priopćujuć ova dva pisma, koja je biskup Šunjić piso u Kreševo na ruke: »Re­ ve r e n d o p a t ri G r e g o r i o M a r t i ć, m a g is t r o j u v. (e n t u t i s), p r o f e s s. (ori) p li i I os o p h i a e e t s4> c i o p a r o c h i«, imam na umu sa­ mo to, da ova pisma budu tumačem piscu šunjića životopisa u nekim stvarima, n. pr.: kad bude govo­ riti o » R o d o s l o v n o j vi l i « učenog biskupa, pa za to i ne mećem važnijih opazaka. Evo prvog pisma, datiranog 3. II. 1859. Pismo je pisano u latinskom jeziku, a ja ga donosim u toč­ nom hrvatskom prijevodu. »Predragi oče, fra Grgo! Posve budi oprezan u riječi i u svakom općenju osobito s ljudima iz kojeg mu drago konzulata! Jer ako je Hilferding tako bio lakouman, da je osta­ lim kolegama odmah izdo spis (scriptum) fra Martina Nedića, kome ćemo drugom više moći povjerovat? Tim manje tome Tvom Miloševiću! Ovo na Tvoje zadnje (pismo), premda se Tvom zrelom sudu mogu dovoljno povjeriti. Zdrav mi budi najbolje! U Gučoj-Gori, dne 3. II. 1859. Fra M. Biskup.« Pismo je ovo kratko, ali posve dovoljno tumači prilike onoga vremena, u kojemu je kršćanski narod Priponizni sluga i virni podaimk sa svojim fratrima živio. Fr. Marijan Šunjić, Biskup i većil Papin u Bosni. Drugo je pismo pisano u hrvatskom jeziku i glasi: »Dragooinjeni brate Gergo, 0 . J. Markušić: Na Vaše jur tri primljene evo istom sad odgovor: Dva Šunjića pisma fra Grgi Martiću. Fra­ Be aferim, moj Gergure, kad si toliko već odgazio u njevačka gimnazija u Visokom, kako je i druk­ Francuzkom jeziku, da si mi mogo u istom i onako čije središtem prosvjetnoga rada bosanskim slično i dobro knjigu napisat!! Ja ću se porad onih Franjevaca, a za narod Ćenstohova, tako bi pože­ stviarih tako oprezno vladat, da Vam i ništa ne doljeti bilo, da se tamošnja skromna i sjeromašna gim­ gori; a megjuto da se i scandala već jedankrat prinazijska knjižica uzdigne na vrijednost i dostojanstvo priče. Milo mi je bilo razumiti, što mi od audiencie središnje knjižnice, gdje bi naučenjacima i narodnim Vaše s’ Vezirom pišete. Fala i na tom i na drugim trudbenicima književne rijetkosti, koje posjeduju fra­ priobćenjima. �218 Br. 12. — Serafinski Perivoj. Ele porad gori pomenutili scandalali od potribe je onako se vladat, kako sam onom Fnmcuzkog lista knjigonoši priporučio. Šaljem Vam tu moju Rodoslovnu Vilu, plod moga bavljenja u Bitinii, uz koju trebalo bi još toliko n ot a Ii, za naznačit i razjasnit klasičnah starah diela, i historičnah vrela, i za ukazat, da to nisu samo poe­ tičke hipoteses, sed verisimillbna intra omnia, quae de his lmcusgue scripta sunt. Megjuto kakomu dra­ go bilo, morete se zabavit, i naćićete čitava Homera u četvrtoj pismi skraćena. Ali znate, da ima Ijudih, koji nas Panslavizmom panjkaju, i mogli bi nas na višim mjestim ocernit; za to Vi sami sebi proštite, pak mi sigurno u Bristovsko Fr. Pavi pošaljite. I da ste mi najmilie pozdravljeni. U Gučioj-Gori na 18. Rujna 1859. Vaš Fr. Marijan Biskup.« U ovom pošljednjem pismu ne mogu nečega pre­ šutjeti, a to je ono mjesto, gdje se govori o strahu pred panslavizmom. Sta je panslavizam, to će čita­ teljem biti poznato; ali koliko je ljudi od tog panslavističkog bauka stradalo, to neće biti poznato mno­ gim. Sjegurno je to, da bosanski r7ranjevci nisu ni­ kada bili pristaše onog sirovog panslavizma, koji je toliko pomućivo razbor mnog;ir* državnicima, ma­ kar da i jesu težili za kulturnom zajednir n svih Slavena u sjedinjenju istočne crkve s P rnom; a to je bilo opravdano, i nužno se dapače traži još i dan danas od svih onih, koji su štovatelji težnja naše sve­ te Crkve, a osobito od onih, koji su napose pristaše idealS blage uspomene Lava XIII. Ipak su bosanski fratri mnogo stradali radi ovih čisto katoličkih tež­ nja, a najviše godine 1878.- 1881. Ako se osnuje željeni i očekivani prijateljski krug pisaca, koji će poduzeti, da sustavno obrade kulturni rad bosanskih Franjevaca, onaj pisac, na koga spane: da opiše život pokoj, biskupa Pashala Vujičića (Bra­ dice), znati će toga najviše pripovijedati o stradanju bosanskih Franjevaca radi tobožnjeg panslavizma. Tugomire, mogo bi se i ti ove stvari nešto ma­ kar dotaknuti. 1910. 2. Pro fiifuro etiam novo Conventu in Zovik aureos 100. 3. Pro expungendo debito Gonventus Kreševiensis aureos 50. 4. Meo Secretario horologium aureum pro menroria et pro servitiis mihi praestitis (ko nek mu bude poputbine) aur. 50. 5. Omnes meos Iibros repositos etiam in Bibliotheca Conventus Fojnicensis, novo Conventui in Gučia Gora, praeterea omnia mea suppelectilia, imagines etc. etc. ac ipsas vestes Pontificales. 6. Meum colonum in Bristovsko novo Conven­ tui in Gučia Gora. 7. Alterum tractum terrae, Igrisce dietum, meis sumptibus et cura extirpatum, Conventui Fojniciensi. 8. Casulam majorem pariter conventui Fojnici­ ensi, siquidem PP. ejusdem Conventus consenserint in comrnutationem cum illa defuneti Eppi Miletić, quae danda foret conventui GUča-Gorensi, sin autem, detur huic conventui mea Planeta. 9. Meam cistam cum rebus iutus repositis meae sorori. 10. Meum equum (Kulaš) P. Stephano Radman, cujus etiam fuit. 11. Autem si quae debita fuerint, revideat ехеcutor mea scripta et solvantur debila. Datum Viennae 26. Septembris 1860. Kao svjedoci su potpisani: Fr. .losephus Radoš, procurator Provinciae i Josephus Georgius, Eppus Bosn. seu Piacovensis et Syrmiensis. Strossmayer je nadopisao: Votis meis qnam maxime respondebit, si haec om nia........executioni mandata fuerint. в. p. Misija »Sarajevoer Tagblatt«-a. Kada je pri­ je tri godine počeo u Sarajevu izlaziti »S. Tagblatt«, s mnogih je strana veseo bio po­ zdravljen i mi domaći Hrvati u velikoj većini odmah smo svoje simpatije tomu listu poklonili. Držali smo za stalno, da će taj list u njemačkom jeziku uz inte­ rese austrijske, koji su i nama svima na srcu,'braniti Dr T. Alaupović: i interese kršćanske, poimenice interese hrvatskog i Testamenat biskupa fra Marijana Sunjića. katoličkog naroda u ovim zemljama, jer se je go­ Ego Fr. Marianus Šunjić Eppus Panadensis et Vica- vorkalo, bila je javna tajna, da je to poduzeće bečkih rius Apostolicus Bosnensis obtenta facultate te- kršćanskih socijala. Taj glas već je ulijevo nadu, da standi a S. Sede Apostolica ddto 16. Februarii 1860., ćemo u »Tagblatt<r-u imati, ako ništa drugo, a ono prout patet ех accluso hic Rescripto Apostolico, fa- makar objektivna posmatrača naših prilika, vjerna ciendo hane ultimam voluntatem meam, mjungo meo tumača naših želja i potreba, te poštena i nepristrana Secretario P. Marco Barać, quem executorem hu- izvjestitelja dnevnih domaćih dogagjaja, a eventualno jusce Testamenti denomino et constituo, e t . . . exequi i pomagača, te posrednika za smirenje i stišanje sit­ curet quantum ipsi impono, videlicet: nih naših i štetnih razmirica. Takova se je nada po­ 1. Relinquo pro erigendo novo Seminario lagala in eto u početku u taj njemački list. A što do­ Ivanjska aureos 100. čekasmo od svega toga? Ništa! Od sve nade, sa- �Listak. ino pusto razočaranje. Mjesto da taj list bude ange!us pacis, on je danas megju nama pravi angelus satanae. Zalazi u stranačke naše svagje, i tako još sablažljivo i podmuklo, da izgleda, kao da mu je jedina tendencija, što više zavadit i zamrsit megju nama, da izbije valjda veći kapital za se. Hucka jedne na druge; podmeće kojekakove ciljeve i gleda što-više oblatiti neke vigjenije naše ličnosti i tako stvoriti čitav haos u našoj sredini. Je li mu to misija? Raz­ dvoji, pocijepaj, zavadi nas, pa si nam lako gospo­ dar! Divide et impera! Sve nekako izgleda, da drugo taj list ni ne namjerava, nego baš to. Mrke kape, zli bilježi! Nu ja nijesam nakan o ovoj njegovoj političkoj misiji pisati, jer to ne spada u okvir ovoga lista premda ne bi zgorega bilo i s ove strane dobro ogle­ dati taj njemački organ — nego ja sam rad našu jav­ nost upozoriti na nešto drugo, što sam opazio pri tom listu, a to je njegova — kulturna misija, koju, kon­ sekventno političkoj, provagja eto nesmetano na uštrb našeg naroda. Čitam »Tagblatt« već od njegova početka. Ni u snu se nijesam mogo nadati, da bi u njemu takova što bilo, što bi se kosilo sa principima katoličke moralke. 1 ako je u potici svakakav, mislio sam, da mu glede morala ne može biti prigovora. Pa, kad bi mi tko reko u tom pravcu što proti listu ja bih pripravan istupiti za njegovu ortodoksiju. AH kako li bih se grdno prevario! — Ne čitam redovito oglasa u nijednim novinam. Slučajno sam samo bacio po­ gled megju oglase »S. Tagblatt«-a i zape mi oko: »K e i n e A l i m e n t a t i o i i me h r « . Oho! Šta je to, pomislih. Raskolačim oči, da vidim bolje, što se tim hoće. Pročito sam cijeli oglas, vidio sam na što ide'i u dnu svoje katoličke duše ogorčen, uzdahnuli: To li ti je zar kulturna tvoja misija kod nas, švapsko glasilo! Došo si, da naš djevičanski narod tim mo­ dernim otrovnim sredstvima truješ! To me je po­ taklo, da odsele malo više pažnje posvetim tom lu­ krativnom dijelu tog njemačkog lista, naime oglasi­ ma. I imo sam šta i vidjeti. Našo sam čitavu hrpu takih nemoralnih oglasa. Tu se oglasuje i preporu­ čuje nekakva knjiga, bolje rekuć otrov u knjizi: »geg e n z u v i e l K i n d e r s e g e n « ; tu su » F r a u e n s c h u t z«-i i tu nekakve gume itd., itd., a sve jedan grgji i bezobrazniji od drugoga. U svakom nedjelj­ nom broju ima makar po 5—6 takih gadnih oglasa. I nije mu dosta, da take gnjusne stvari donosi u oglas­ nom dijelu lista, nego ih u istom tekstu preporučuje, da čitatelje na to više upozori. Čeko sam, ne bi li se ko pozvaniji i vještiji na peru u javnosti osvrnuo na ovo grubo vrijegjanje mo­ ralnih načela po »S. Tagblatt«-u, ali evo više mjeseci 219 uzalud čekam. S toga u interesu javnog morala i u zaštitu opće ćudorednosti, ujedno i u znak prosvjeda, dižem glas svoj i velim: Dolje s tako otrovnom štam­ pom! Izbacimo taj smrad iz svoje sredine, da nam ne okuži naroda! Dugo sam razmišljo, koji bi mogo biti uzrok, da je »S. Tagblatt« tim putem pošo. Da je »gšeft« po srijedi, nije vrijedno za onih par kruna, što će ih do­ biti za takove stvari, da se dadne na taj gadni poso, mislio sam. Ja, šta je razlog? Domislio sam se na­ pokon za uzrok i evo ga po mom mnijenju! Slobodno zidarstvo, komu je glavna svrha po­ moću demoralizacije u svijetu domoći se svojih ci­ ljeva, pa zato ruje i truje svim mogućim sredstvima na sve strane, bojim se, da i ovdje svoje prste imade. S jedne strane cijepat i zavagjati narodne sile, a sa druge strane trovati mu život i napućivati ga, kako će se valjati u kaljuži putenih naslada bez ikakova ob­ zira, da li je zabranjeno ili dozvoljeno, da li je štetno ili korisno, a da pri tom ne osjeti kakvih tereta, čije to može biti maslo, ako ne slobodne zidanje! Ukini u narodnu ćudorednost, ukini mu moralno življenje, onda si mu ukino i uvjete za budućnost i svaki na­ predak; podrezo si mu krila za svaki polet; odsudio si ga na socijalnu bijedu. A za tim baš ide slobodno zidarstvo. Zar nije tako? Slavoma docet! One bogate ravnice, gdje bi mogla biti žitnica domovine i leglo hrvatskih sokolova, danas sve više pustoši od domaćeg elementa. A i ono, što ih imade, do vrata su zaduženi u raznim novčanim zavodima. Tako na­ riču hrvatski rodoljubi. Zašto je to sve? Pitajte onomašnje rodoljube, pa će vam kazati uzroke. Pa taku sudbinu hoće i nama da pribavi »S. Tagblatt«. Ne zna li taj list, da takova šta osugjuje i naravni za­ kon i pozitivni, Božji i crkveni! Naravni zakon, koji mora biti baza i norma svakog drugog zakona i pra­ va, usugjuje se »S. Tagblatt« nogama gaziti. 1 taki list hoće u nas, da nešto važi, hoće da daje pravac politici i lekcije dijeli desno i lijevo; hoće da bude predstavnik javnog mnijenja, neki auktoritet i nosioc prosvjete! Jadan narod kod ovakih Kulturtragera! Više će nam taj švapski list sa ovakim nemoralnim oglasima škoditi, nego da nas hara kuga i kolera. Još poganski mudrac, Seneka, veli: » R a z u z d a ­ no s t, z a v l a d a li p o j e d i n c e m i li m n o ž i ii o m, k v a r i o b i č a j e , n a v l a č i z l o ć u , r a z ­ goni k r j e p o s t i sve l j uds ke p o t h v a t e g o n i u p r o p a s t . « Eto »Tagblatt«-e, šta činiš ti u našem narodu propagiranjem nemorala: rušiš do­ bre običaje, razgoniš krjepostan život, a uvlačiš zloću i rasulo. A to još činiš pod plaštem prosvjete i ču­ vanja austrijskih interesa. Skini obrazinu i ne gradi se onim, što nijesi! Koga da ti još nazivaš Janusom �220 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1910. sa dva lica, kao što u 246. broju svom nišaniš na po­ znatu ličnost? Ako je itko, ko hoće sjediti na dva stolca, zapalit tamnjan i Bogu i vragu, to si ti, koji takovu gadnu ulogu igraš, da se čovjeku smućuje, kad i pomisli na to. Širenje nemorala usporedo ide sa bezvjerstvom, dapače je to redovito uzrok bezvjerstva. To je stal­ no. A i psihološki je razumljivo, da se neka vjerska istina ili religijozna obveza, što nam je vjera nalaže, baš za to zabacuje ili joj se sve moguće zapreke stav­ ljaju od o n i h , čijiinn se ćudorednim nagnućima ta­ kova šta protivi. Zabacuje se dakle vjera, jer se je prije zabacila ćudorednost. Taj psihološki proces vidimo i kod »Tagblatt«-a. Zar nijeste opazili, s ko­ likom je reklamom skoro oglasio neku knjigu o evolucijonizmu? A da u toj knjizi ima sva sila teza ni­ čim nedokazanih i protivnih objavi Božj:j, ne treba ni spominjati. Nije dakle s njim dobro ni u vjeri A nije za to, jer je zabaso u ćudorednosti. Možemo H rni to mirno gledati? Moje je mni­ jenje, da ne možemo i ne smijemo. Svi mi, ma kojoj stranci pripadali, ma koje vjeroispovijesti bili, morali bi složno ustati protiv ovog atentata na opstanak na­ šeg naroda. Moralno življenje, ćudorednost, jedini je uvjet opstanka i napretka naodnog. Nek se ie veze, veze moralne, potrgaju, ni;rod će se poživirićit i kao takav svojoj neizbježivoj propasti poći. Pri­ mjer su nam stari kulturni navod grčki i rimski. Kad su oni počeli propadati? Onda,, kad su se podali luksusu, kad su raskalašeno peče-! živjeti. To je povjesna istina. Šta je uzrok, da francuski narod da­ nas propada, svi dobro znamo. Hoćemo li dakle dopustiti, da ta sudbina i našu kukavnu užu domo­ vinu stigne? Ne, i sto puta ne! Naša je zemlja sva­ kim darom Božjim nadarena, pa nas mc-že hraniti, da nas je dvaput više. Ne treba dakle da se bojimo, da ćemo ogladnijet i da će nam tijesno biti. A tko se je boji, nek ne ide ovamo. Ne trebamo mi tih kulturtiagerskih tekovina, nego želimo svomu narodu na­ predak i brojni i prosvjetni, a take poduke nek za se pridrže. A i naše vlasti morale bi otvorit oči, pa malo bo­ lje pripaziti, što se sve dogagja na njezine oči. Vlast mor abiti zaštitnica javnog morala, te zabranit, da se štampom nemoral ne širi i narodni život ne truje. A to tim više, kad i naš kazneni zakon takove stvari zabranjuje. Ćemu je § 463. kaz. zakona? Zar samo da za paradu tu stoji? VJESNIK. Upravitelji mostarsko-duvanjske i trebinjske biskupije. Preuzvišeni nadbiskup dr. Štadler imenovo je u duhovnim stvarima preč. dna. Lazara La- zarevića, a u vremenitim p. o. Radoslava Glavaša upraviteljima- za biskupije mostarsko-duvanjsku i trebinjsku. Papin dekret svećenstvu. Posljednja »A c t a A p o s t o 1i c a e S e d i s« donose dekret konzistorijalne kongregacije, potpisan 18. studenoga 1910.. kojim sv. Otac i svjetovnome i redovnome kleru bez svoje dozvole brani takovo učestvovanje u razne novčane i pripomoćne zadruge, koje ih ili priječe u njihovoj službi ili se protivi njihovome dostojanstvu i stališu. A takovo je učestvovanje, obnašanje časti i vršenje dužnosti: predsjednika, upravitelja, tajnika i blagajnika. Ove časti i dužnosti u buduće bez do­ zvole sv. Stolice od svećenstva niko neće smjeti primiti, a koji ih je primio, morat će ih se kroz 4 mje­ seca odreći. Svako drugo potpomaganje ovakovih ustanova, koje se ne tiče uprave i ne nosi odgovor­ ne si; sv. Otac ne samo, da dopušća, nego ga još i h v a J i. i" ~ ч Monumentalna godina. Slijedeće godine 1911. navršuje se ravnih 300 godina, da je fra Matija Divković, član redodržave Bosne Srebrene izdo prvi od 'bosanskih Hrvata prva u Bosni hrvatska djela: N a u k k r s t j a n s k i z a n a r o d s l o v i n s k i; Na uk k r s t j a n s k i s mn o z i e m i s t v a r i du­ h o v u i e mi i v e l e b o g o l j u b n i e m i ; te S t o č u d t s a a Ii t z n a me n j e bl a že ne i sl a vne b o g o r o d i c e i d i v i č e Ma r i e . Divković je svoja djela tisko u Mletcima, u Bertanovoj tiskari, koja mu je god. 1611. i slova bosanske ćirilice pravila. Osim toga u istoj godini i »Seraf. Perivoj« navršuje 25 godine svoga opstanka. Hrvatski knj'ževnici u Bosni — osobito Franjevci razmišljaju, kako bi taj epohalni god što sjajnije proslavili. Kapitul franjevačke redodržave presv. Otkupi­ telja. Na 25. studenoga bio je u Spljetu pod pred­ sjedanjem m. p. Vendelina Vošnjaka kapitul redodr­ žave presv. Otkupitelja, na kome je izabrano slije­ deće starješinstvo: za redodržavnika m. p. i vele­ učeni otac dr. K a r l o E t e r o v i ć, definitor i pro­ fesor filozofije u Šibeniku, za kustoda m. p. o. Petar P e r k o v i ć, isluženi redodržavnik, a za definiture m. p. o. M a r k o I v a n d i ć , isluženi redodržavnik, jubilat i gvardijan u Makarskoj, p. o. A n t o C i k o j e v i ć , profesor bogoslovije u Ma­ karskoj i isluženi definitor, p. o. H r i s t o f o r B eI a m a r i ć, profesor bogoslovije u Makarskoj i taj­ nik redodržave, te p4 o. A n d r i j a D i z d a r , gvar­ dijan u Spljetu na Dobrom. Redodržavi presv. Ot­ kupitelja od srca čestitamo, da su joj na kormilo došle tako sposobne sile, a novoj upravi, koju i naša dva suradnika sačinjavaju, želimo Božju pomoć kroz cijelo vrijeme upravljanja. �Listak. Franjevci kod Pape Pija X. Na 10. studenoga primio je, kako franjevačka »A c t a 0 r d i n i s« do­ nose, Papa Pijo X. Franjevce uzoritoga gospodina kardinala Vives-a, sva tri generala i prokuratora, rektore, profesore i slušaoce trijuh franjevačkih megjunarodnih zavoda u Rimu preda se. Papu je ispred svih Franjevaca nagovorio prečasni fra Dionizij Schuler, zahvaljujući mu na nebrojenim dobročinstvi­ ma, koja su Franjevci od sv. Stolice do sada primili i obećajući mu tim veću pomoć, čim su žešći napa­ daji na Crkvu. Na to je sv. Otac odvratio: da mu je vrlo milo, da vidi pred sobom ujedinjene sinove sv. Franje, koji su sv. Stolicu i s pogibelju života branili; da se veseli, kada su ga poslušali te se uje­ dinili; zahvaljuje im, da se, neprestano zagrijani lju­ bavlju sv. Franje, ističu na svakome polju rada, a osobito u borbi za pravdu. Zatim se je okrenuo k slušaocima, te im uprav čestito, da su stupili pod stijeg sv. Franje; da su, želeći Hrista što bolje sli­ jediti, koji nije samo činio nego i učio, došli u sveti Grad, da se tu nasišu svete nauke i odatle ju rasprostrane po cijelome svijetu. Papa Pijo X. bosanskim Franjevcima. Sa sjegurne strane čujemo, da je Papa Pijo X. svim bosan­ skim Franjevcima, dao povlasticu blagosivati kru­ nice. Da spomenuti oci inognu krunice blagosloviti iziskuje se, da budu napravljene na način krunica BI. Dj. Marije. Krunice se blagoslivlju vrlo jedno­ stavno — napraviv vrhu njih znak križa. U isto vrijeme spomenuti oci mogu krunicama pri­ vezati oproste od 500 dana, koje vjernici do­ bivaju, kada držeći blagoslovenu krunicu iz­ govore »Oče naš ...« ili »Zdravo M arijo!...« Opro­ sti se mogu namijeniti i dušama u čistilištu. Vjeroispovijed u Srajevu. Profesori su franje­ vačke bogoslovije u Sarajevu na 27, XI. prema naj­ novijemu papinu) m o t u p r o p r i o položili u ruke svoga starješinstva vjeroispovijed naperenu protiv modernizma. Istu su vjeroispovijed i isti 'dan u Sa­ rajevu položili i drugi ooi Franjevci — osim preč. redodržavnika, koji je radi odsutnosti to učinio istom 5. XII. — dok će ju Franjevci razmješćeni po samo­ stanima i župama polagati u ruke gvardijana svoga distrikta. Svjetovni je pak kler istu prisegu u Sara­ jevu položio 8. prosinca. Narodni zastupnik posto trećoredac. Velemožni gosp. Mirko pl. Gjurkovečki, narodni zastupnik u bo­ sanskome saboru na 27. studenoga bio je u Fojnici, gdje je stupio u treći red sv. Franje Asiškoga, uzevši pri tome i novo ime Franjo. Velemožni je gospodin iza toga čina uskliknuo: »Sad sam postigo, što sam odavna želio i mislio!« Našemu novome bratu na učinjenome koraku čestitamo! 221 »Abyssus abyssum invocat...« Ove nam riječi padoše na pamet, kad u 22. br. ovogodišnje »Vrh­ bosne« pročitasmo: »Kako se ovo zove?« »Vrh­ bosna« je u svome ovogodišnjemu 17. br. oklevetala franjevačke bogoslovce, iznijevši zgoljnu neistinu, da su oni na Ijetošnjoj pokrajinskoj skupštini u Sarajevu pri pozivu preuzv. nadbiskupa Štadlera na komers, » š u t n j o m ___p r o s v j e d o v a l i « , d o k j e b a s n a p r o t i v jedan f r a n j e v a č k i bogoslov a c b o s a n s k e r e d o d r ž a v e (ako mu »Vrh­ bosna« želi znati i za ime, neka se obrati na pred­ sjednika spomenute skupštine) t o m e p o z i v u o d ­ m a h n a d o d o : »i b i s k u p S a r i ć « . I mjesto, da »Vrhbosna« povrati oduzeto poštenje, ona nastoji dokazati, da ona ne spada u onu štampu, proti kojoj je predstavništvo hrvat. kat. gjaštva izdalo u 11. br. »Seraf. Perivoja« tiskanu izjavu i da njoj bivat. kat. gjaštvo i tada aplaudira, kada ona u nj uvlači ne­ sretne vladajuće razmirice; te da se čitava ona iz­ java odnosi samo na »Obzor«, »Hrv. Slobodu« i »Slovenec«. A odakle to ona zaključuje? »Iz konteksta izjave,« »koja nigdje ne spominje »Vrhbosnu«.« Nu pitamo poštovanu »Vrhbosnu«, a gdje se u izjavi na­ laze: »Obzor«, »Hrv. Sloboda« i »Slovenac«, gdje se spominje fuzija Domagojevaca i Starčevićanaca? Pa recimo, da se spomenuta izjava i ne odnosi na »Vrh­ bosnu«, slijedi li odatle, da iirvat. kat. gjaštvo odobraje onaj »Vrbbosiiih« postupak? Ne! To nam naj­ bolje jamči onaj ispravak, što ga je predsjedništvo pošljednjega hrvat. kat. sastanka u Sarajevu proti 17. br. »Vrhbosne« sastavilo i u uredništvu »Vrh­ bosne« predalo, te Što s ispravkom franjevačkih bo­ goslova u uredništvu »Vrhbosne« čami neobjelodanjen, premda mu je u odsutnosti urednika, vel. Jablanović objelodanjenje obećo. Fra Petar Betunac. Kako nam iz Kraljev. Sutjeske javljaju, tu je na 29. umro o. Petar Betunac. Pokojnik se je rodio 20. veljače 1863. u Banjaluci. Obuko se je u franjevačko odijelo u Fojnici 20. stu­ denoga 1880., a prvu je sv. misu reko 2. rujna 1888. Počivo u miru! Šta mogu čitati bogoslovi? Buduć se je zaklju­ čivalo, da je sv. Stolica najnovijom odredbom sve, pa i najbolje ne znam koje vrsti časopisa i smotara zabranila čitati bogoslovima, to se je starješinstvo naše redodržave obratila na Rim, odakle je stigo odgovor već dat magjarskome primasu pre­ uzv. Kl. Vaszaryu dne 20. listopada t. g., gdje se veli: »___Dalje, volja je presvetoga Gospodina našega, da se čvrsto drži zak^.n, kojim se zabranjuju časo­ pisi i smotre, no koje se bave političkim stvarima, što se dnevno zbivaju, ili socijalnim i znanstvenim pitanjima, što se takogjer danomice pretresaju, a da �222 Br. 12. — Serafinski PerlviOJ. 1010. 0 njima nema sjegurna mnijenja, nek se ovi, velim, Dr. P. W. von Keppler, Homiletische Gedanken ne ostave laliko u rukama seminarske mladeži. Ali und Ratschlage. Freiburg und Wien, 1910., Herderipak nije zabranjeno, da poglavari seminara ili od­ sche Verlagsbuchhandlung. Cijena K 1.20, uvezano gojitelji, ako se radi o znastvenim pitanjima, čitaju u platno K 2.16. Ovo će djelo doći svim dušobrižni­ mladeži, ili dadnu, da u njihovoj pristupnosti čitaju cima kao‘pravi putokaz pri sastavljanju homilija. članke istih časopisa i smotara, za koje drže, da su Djelo samo ime dra. Kepplera preporučuje. korisni ili potrebni za duhovnu mladeži. Emil Seipel, Das Brot des Lebens. Erklarung, Smotre pak, u kojima nema ništa prepirna, nego und An 'itung zur homiletischen Verwendung der donose: vjerske vijesti, naredbe i odredbe sv. Sto­ neutestć1lentischen Texte tiber das allerheiligste Allice, djela i naredbe biskupa, ili druge, prem su časo­ tarssakraiment. Freiburg und Wiien, 1910, Herdersche pisi, ali ipak ništa drugo nijesu, nego štivo korisno Verlagshandlung. U platno uvezano K 3.84. Preza uzdržavanje vjere i pobožnosti, ovi se, velim, mo­ poručamo. gu uz privolu ravnatelja sernenarskih ostaviti u ru­ J. v. Dobržansky und M. Wendlenner, Gesair^ kama mladeži u v r i j e m e p r o s t o o d n a u k a melte Reden, gehalten in der I. Session des^BcTs.1 d r u g i h p r o p i s a n i h d u ž n o s t i ___« Herc. Landtages. Sarajevo, 1910. Ovo dičio sadr­ Blagoslov nove župske crkve u Zenici. Marom žaje govore preuzv. baruna Benke, odjelnoga pred­ i trudom zeničkog župnika fra Rudolfa Jablanovićn stojnika Sheka, financ. nadsavjetnika dra Sertića, uz izdašnu pomoć požrtvovnog crkvenog odbora i odjelnoga predstojnika baruna Pitnera, preuzv. nad­ zenička se crkva dne 4. ovog predade javnoj Božjoj biskupa Stadlera, franjev. redcdržavnika m. p. o. službi i time se ispuni davna želja kuli župljana toli Mišića, odjelnoga predstojnika Mikulija, te Matićevžupnika. Pošto ponutrica crkve nije još posve do­ ca. Djelo stoji 1 K. Izvanjske narudžbe sprema gotovljena, to se nije mogla posveta ni držati, nego knjižara Alberta Thiera/u Sarajevu. Preporučamo samo blagoslov. Sami čin oba,\ io je časni starina osobito samostanskim X inim knjižnicama. isluženi redodržavnik i s današnjim još jedini živući Dr. P. W. von Keppler, Die Adventsperikopen. zenički župnik fra Anto Ćurić, koji je i Božju služ­ bu u£--podvorbu fra Ive Vujičića i fra Jake Selaka Vierte Auflage. Freiburg in Breisgau, 1910. Neuvedržo. Pod misom prigodno slovo držo je dr. fra zano K 2.40, a uvezano K 3.36. Enciklika sv. Oca Pape Pija X. prigodom 300-go"Frano fffažević. Iza svršenog crkvenog čina oku­ pio nas je gostoljubivi fra Rudolf oko svoga stola, dišnjice kanonizacije sv. Karla Boromejskoga izda­ pri kome je lijepih zdravica palo kućedomaćinu, рге- na u hrvatskom duhu. Spljet, naklada knjižare sje­ časnom o. redodržavniku, slozi svećenstva i svje­ meništa, 1910. Cijena 20 hel. tovnjaka, koja je jedina u stanju bila ovako krasno Prof. W. Barun Ljubibratić, Zapuštenost i podjelo izvesti, Njegovoj Svetosti Piju X., te Njegovom divljanje djece i mladeži. Spljet, naklada knjižare Veličanstvu kralju Franji Josipu I., iza koje je slije­ sjemeništa, 1910. Cijena 30 hel. dila carevka. Ručku su prisustvovali i neki ovdaš­ Ivana d’Arc Djevica Orleanska. Izdala kuća nji činovnici. — Bilo na slavu Božju, korist roda i »dobre štampe« oo. Kapucini Rijeka. Jamčimo, da reda! će knjiga omiljeti mladom ženskom svijetu, te će podžeći u njemu žar ljubavi k Bogu i domovini, koji je KNJIŽEVNA SMOTRA. počeo jenjati u ovom općem mrtvilu bez ideala, koje »Vjenčić u korist duša u čistilištu«. Omot rese je u nas zavladalo. Knjiga je sjajno opremljena, ima dvije privlačive slike izragjene u 12 boja. Cijena: 24 slike, koje su reprodukcije raznih spomenika Iva1 kom. 20 fih, 10 kom. 1 krunu 80 fik, 25 kom. 4 kru­ ničinih. Korice se ne će postiditi ni salonskog stola. ne 50 fik, 50 kom. 9 kruna, 100 kom. 18 kruna. Na­ Cijena 1 K. Naručuje se kod Kapucina na Rijeci. ručuje se kod »Kuće dobre štampe« (OO. Kapucini), Od srca preporučujemo. Rijeka (iirv. Primorje). Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj 1910 Description An account of the resource Br. 1-12 + izvanredni broj Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1910 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 https://kolekcije.nub.ba/files/original/872c5d5514a7acac31a8fb56ec76caa9.pdf 17e1f31fd9bd395e366c99dac4c094e7 PDF Text Text Perivoj serafinskj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 15. SIJEČNJA 1911. BROJ 1. GOD. XXV. SADRŽAJ: A) PJESMA i ČLANCI: 1. Dr. Gjuro Arnold: Još pjevam ......................... 2. Dr. fra Karlo Eterović, Franjo Ašiški, svetac E uharistije........................ ................................ 3. O. Petar VlaŠić: Najnoviji prepirka o Isusu. . 4. Dr. Gjuro Arnold: Znadem da sva mora držiš... 5. A. Čičić: Na seoskom g r o b lju ........................ 6. O. Petar Grabić: Djelo izvanredne vrijednosti Dr. Ante Bauer imenovan biskupom. — Biskup Marković u Sarajevu — Car Vilim II. katolik. — Božična alukacija sv, Oca kardinalima. — Rasulo u luteranskoj državnoj crkvi. — Katolička crkva u Engleskoj. - Portugalski katolici prosvjeduju. — Španjolska. — Kada će biti konzistcrij? — Insta­ lacija — Naša slika................................................. SMOTRA. 4 B) LIST AK. 1. Dr. Blažević: Monarhija ili republika 2. Skotistički pokretu katoličkoj ' ’enić: Nikola' Alačević, Slavni i zaslužni mužev. -rska i Primorje. — Dr. A. Koch: Lerbuch der Vologie. — C. Kirch, Enchoridion fontium hL. clesiasticae antiquae. „Du­ šobrižnik".-L , isiv'k sv. Franje. C) VJESNIK. Saski knez Makso o sjedir- nju crkava. — Privi! ft za Bosnu novi Da uzmogne štediti sa usf Prlvllegovana zemaljska bair'ta za 'ovn & / 15 ка banka .u svakoga! iie ian5im 14 .. da ne mora često ići u banku. Izbavila je zgodne male vrlo lijepe p riv atn e k u tije да šte d n ju iz čelika (vidi gdje će se k u tija o tv o riti sa tam o sp rem lje­ sliku), koje ona po želji u stu p a svakom e uz nim ključem , novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruha (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. Iste su zaključane, ra sp o la g a ti. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom sprem ljen a uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje n ja ne može opet olako dignuti, nego se ,B.>snuiH«c«fcovum kroz prostrani otvor I I. dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu O na pro­ banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najm anji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način Štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva mje­ osobe svakog staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na mjestima, gdje samo u malim svotama, napose za obrtn ik e i banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, ra d n ik e ; za dom aćice i u uzgojnom smislu za djecu ; za sto ln a u d ru žen ja i sabiranje prinosa za razne društvene, o siguravajuće, dobrotvorne i pobožne sv rh e itd. kao i za osobe, koje sta n u ju u udaljenim m je s tim a ^ e ne mogu svaki pštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi sm isao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede u k am aćen ju . 1 ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi * kutiju, zaštediće kroz go­ dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. �Рп/а hrvatska parna tvornica vostenib ш н ш и и и и н и svieća i roedičarskih proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničkima za nabavu pravih i nepatvorenih voštanica, stearinskih svijeća, crkvenog nlja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dušica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama, р ц г Za olakšat] naručbu, valja tražiti clenik, koji se franko dostavlja. - W l A 11 VOGLE ARAJEVO i. хА tmanditno dru? . ■ ■■ ■ '4+ф preporučuje veleča&ii^ ^veja>iicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protokola, crkvenih računa i exhibita, krstnih, vjenčanih i smrtnih listova i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinam a. Posluga brza. : Cijene umjerene. Skladište irelnrik stvari, kao papira i svib pisatib potrebštioa. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJI. SARAJEVO, 15. SIJEČNJA 1911. Dr. G juro A r n o ld : — ' Još p jev a m .... Još pjevam kao stari dub u gori, Kad s jutra sunce trgne ga iz sanjd; Čeznuće rajsko v’jek mi dušu mori I pjesme mi po sjetnim žicam ganja. Ne marim, što me gavrani obl’jeću 1 hoće pjesmam da mi sklad pomute: Ja pjevam samo skromnom dolje cv’jeću I zv*jezdam, što no sveti žar mi slute. Ne marim, što me kadgod v jor bije I prijeti satrt mrazom svoga huka Sve pjesme moje ista vje Da on ih štiti, koj me i A kako zlata nijedna ne t I nijedna mi ne teži na slavu — Ja pjevat ću, dok Bog mi sam ne reče, Da stanem i na počin sklonim glavu. Dr. fra. K. E terovlć, Š ib en ik : Franjo Ašiškl, svetac Euharistije. Kad je sv. Franjo razregjivo svoje prve učenike u tugje države i daleke krajeve: jedne u Ugarsku, jedne u Njemačku, druge u vruću Afriku, za se odabra francusku zemlju, s razloga odveć nježna i ga­ nutljiva: »Ja, reče, odabirem F ran cu sk u ..., jer onaj narod izmegju ostalih katolika i s k a z u j e v e l i k u č a s t T i j e l u G o s p o d n j e m u , što mi je vrlo ugodno, te ću se radi toga najradosnije s njima za­ baviti.«1) Gorilo je srce umbrijskog serafina živom i du­ bokom pobožnošću; — preosjetljive žice njegove •) Speculum Perfectionis, edit. P str. 118-119. Sabatier, Pariš 1898 GOD. XXV. duše milo bi zatitrale na svaki odjek Božanske lju­ bavi i dobrote u prirodi, — ali u ničem njegov duh nije toliko igro, nikakva pobožnost nije toliko rasta­ pala njegovo srce, tako duboko prodrla u žile i mo­ zak mjegva bića, koliko pobožnost k presvetoj Euha­ ristiji. Stvar naravna i shvatljiva. Otajstvo Tijela Gospodnjega središte je kršćanteologije, ognjište milosti i vrhunaravnoga ži­ vota vjernika; je li, po tom, moglo, a da neodolivom jakošću ne obuzme Franju, u koga je prišo sav duh Evangjtlja? Franju, koji bijaše vjernik, sin Crkve i kršćanske nauke, u najsavršenijem stupnju? D&, vjera u nazočnost Isusovu na oltarima, bi­ jaše u životu sv. Franje sunce, koje svojim zraka­ ma rasvijetljiva sve misli njegove, sunce, koje je svojom Božanskom toplotom grijalo najdublje osje­ ćaje,, budilo uzvišene pozive, oplogjivalo djela i ko­ rake njegove. Čitajmo zgode Franjina života, listajmo zlatna djelašca asiškog Patriarhe — svaki čas sretamo na njegovim usnama presv. Tijelo Gospodnje, iz svake stranice diže se nježni i opojni euharistični mio­ miris. Ž i v o m v j e r o m gleda Franjo Isusa pod p'rilikama kruha i vina. Vjera živa raspaljiva mu u srcu l j u b a v , budi zanos i klanjanje. Iz vjere pak i ljubavi prodire ona silna r e v n o s t , kojom Franjina duša izgara željom i nastojanjem, e bi cijeli svijet častio ovo divno Otajstvo, pohagjo ga često, primo dostojno, držo ga u čistim crkvama i drago­ cjenim posudama, e bi, iz ljubavi k Njemu, duboko štovo svećenike oltara i presvete riječi, kojima oni pretvaraju kruh i vino u Tijelo i Krv Gospodnju. Koji su pisali o sv. Franji, nijesu svi istakli do­ voljnom mjerom ovaj upliv euharističnoga otajstva na život i značaj velikog Patriarhe. Spominje se često Franjino bogoljupstvo prama Tijelu Gospod­ njemu, ali se ova pobožnost stavlja skoro u red dru­ gih pobožnosti. Ovo je malo i nepotpuno! Franji­ no bogoljupstvo k Isusu na oltaru, središte je cijeloga njegovog duhovnog života, vrelo sve pobožnosti, pobožnost nad pobožnostima. Ovo je utisak, koji na nas čini proučavanje starijih spomenika, a po naj- �Br. 1. — Serafinski Perivoj — 1911. 2 više ista djelašca asiškoga Patriarhe. D o b a r d i o ovog mističnog biserja bavi se otajstvom Euha­ ristije. Od sami šest sačuvanili listova u četirima je govor o presv. Tijelu Gospodnjemu! Prvi uprav­ lja Franjo »svim kršćanima, redovnicima, svećeni­ cima i svjetovnjacima, muškim i ženskima,« koje ne može osobno pohoditi, pa ih u njemu na tri četiri mjesta žarko potiče na euharistično bogoljupstvo i dostojno primanje Tijela Gospodnjega. Drugi list, pod konac života upravljen Generalu i svoj braći, sav je skićen živim pobudama k č a s t i presv. Euha­ ristije, svetoga posugja i svećenika. U četvrtome » s v i m n a č e l n i c i m a i v i j e ć n i c i m a, s u c ima i u p r a v i t e l j i m a po c i j e l o m e s v i j e ­ tu« uz ine preporuke, daje i tu: »da blago prime Ti­ jelo i Krv Gospodina Našega I»ukršta na dan svete uspomene« ustanovljenja. Peti list, na sve redodržavnike i starješine, s kraja na kraj gori ljubavIju k presv. Svetotajstvu, potiče na štovanje istoga i daje žarke i zgodne naputke. Kod Tome Celanskoga, kod sv. Bonaventurc, a najviše u S p e c i i l u m P e r f c t i o n i s') čita­ mo nekoliko zgoda iz svečeva ž.vota, koje u svojoj naivnoj prostoti, u nenatkriljivoj svježosti bolje sliu Franjinu dušu, kaju euharističnom vjerom op nego li bi to učinilo deset sv golog raspravlja nja i apstraktnog tumačenja Mi želimo u slijedećim retumu Ista Istaknuti ovu sjajnu zvijezdu u duhovnome životu našeg svetoga Patriarhe. To smatramo shodnim pogotovo danas, kad slavno vladajući Papa, dosljedan svojoj lozinci »sve obnoviti u Isukrstu«, hoće da probudi п Crkvi svetoj štovanje i pristupanje k Pričesti prvih kršćan­ skih vijekova. Okupiti ćemo sve podatke i naše re­ fleksije oko tri točke: v j e r a , l j u b a v , r e v n o s t . to uvjeti, kako opstoje prilike bez vlastite supstancije, kako je Isus prisutan u cjelini i u svakoj pojedinoj česti svete hostije. Ova i slična pitanja spadaju na teologičnu znanost. Sv. Franjo nije u nje zalazio. Ono malo što nam ostavi napisano o presv. Tijelu Gospodnjem ne može se nipošto nazvati teologičnini traktatom. To je ragje prosta vjera, ali vjera živa i cjelovita; to su tek plameni ljubavi, ali plameni žarki, koji hoće da cijeli svijet ugriju i osvoje. Sv. Franjo vjeruje, da se pod kruhom i vinom pravo i istinito nalazi Tijelo i Krv Gospodina Našega Isukrsta, kako je i sam Gospodin reko: O v o j e t i ­ j e l o m o j e i k r v n o v o g a Z a k o n a (Marko, 14., 22.—24.). Ko ovo ne vjeruje osugjen je isto kao i svi oni, koji za boravka Isusova na zemlji gledahu njegovo čovječanstvo, a ne vidiše niti vjerovaše u Suhu njegovo Božanstvo1) »Kako se je onda svetim apostolima pokazo u pravome tijelu, tako se i na ma »ada očituje u posvećenome kruhu; i kako oni onda tjelesnim očima samo tijelo gledahu, ali — du­ hovnim očima motreći — Boga ispovijedahu, tako i mi videći tjelesnim očima hljeb i vino, gledajmo i tvrdo vjerujmo da je ondje presveto njegovo Tijelo i Krv živa i istinita. Na ovaj je način Gospodin uvi­ jek sa svojim vjernicima po vlastitom svjedočanstvu. E v o ja s a m s v a m i s v e do k o n c a Veliki naučitelji Augustin, Bonaventura, To­ ma . .. napisaše duboke rasprave o presv. oltarskome sakramentu. Oni iz usporedbe sa drugim kato­ ličkim dogmatima i u svjetlu filozofije nastoje raz­ jasniti ovo otajstvo. Označuju u čemu sastoji pre­ tvorba kruha i vina (transsubstantiatio), koji su za Bilo je krivovjeraca, doći će kašnje i protestanti, te će učiti, da je Euharistija gola uspomena muke Isu­ sove, da je tu samo slika njegova tijela, ili da se kruh ne pretvara nego da je u z kruh i vino prisutan samo Spasitelj. Vjera sv. Patriarhe ne zna za ove ljudske izmišljotine. On čvrsto i cjelovito vjeruje što je uvijek vjerovala i učila katolička Crkva, da se naime isti kruh i vino, po riječima posvećenja, pre­ tvaraju u Tijelo i Krv Gospodnju: S c i m u s, q u i a non p o t e s t e s s e cor pus , ni si p r i u s s a n c t i f i c e t u r a v e r b o 3). Zato ovaj prežarki i, reko bih, najsvjesniji štovatelj Euharistije pred čudom ovog otajstva na više mjesta u čuvstvu naj­ dublje harnosti ispovijeda, da »ne vidi na ovom svi­ jetu ništa realna od previsokog Sina Božjega, ako li ne presv. njegovo Tijelo i Krv«4). Hoće naime reći svetac, da su svi ostali predmeti pobožnosti, pa i isti ‘) Znamo da se S p e c u l u m P e r f e c t i o n i s u današ njem obliku ne može nipošto smatrati najstarijom legendom o sv. Franji, a pogotovo ne već iz godine 1227. kako bi to htjeo njegov novi izdavatelj protestanat Paul Sabatier. Ali je s druge strane stalno da veliki, pretežni dio njegova gradiva potiče od brata Leona tajnika i ispovjednika Franjina. Da se mjesta, gdje je govor o ljubavi sv. Patriarhe prama ukaristili, moraju držati pouzdanim, slijedi i otalen što u njima proveava ništi duh, kojim odišu i djelašca sv. Franje. ') De c o r p o r e Ch r i s t i , Opuscala S. P. Francisci Assisiensis, edita a PP. Collegii S. Bbnaventurae, ad Claras aquas (Quaracchi), 1904. str. 4. Djelašca sv. Franje uvijek ćemo označivati po ovome izdanju. a) Ibidem str. 4. ») De reverentia corporis Domini et de munditia altaris 1. c. s. 22. i 4. *) Testamentum S. P. Francisci I. c. str. 78; str. 22. Vjera. �3 Franjo Asiški, svetac Euharistije. sakramenti, tek uspomena i odraz, tek djelo Svemožnoga, dok je ovo otajstvo ista Božanska realnost, u njemu imamo i primamo istog Gospodina u tijelu i duši, u Božanstvu i čovječanstvu. Nije se po tom čuditi da sv. Patriarha zove sli­ jepim i bezumnim one, koji ne primaju dostojno ovo presv. otajstvo, već u grijesima živu. Je li u Euha­ ristiji isti Sin Božji, valja da oni, koji ju primaju, pri­ maju isto vječno svjetlo i vječnu mudrost1). Nego, dok mi ističemo vjeru sv. Franje u ovo otajstvo, primijetiti će valjda kogod, da ga u tome nema ništa izvanredna, da to vjeruju svi pravi kršća­ ni. Da, vjeruju, ali vjera pripušta bezbroj stupnje­ va. Vjerujemo i mi, nu je li ta vjera prodrla do dna naše pameti? Je li ona obuzela sve naše moći? Nije doista! U sv. Patriarhe vidimo naprotiv, da je vjera u realnu prisutnost Isusovu u Euharistiji osvo­ jila svaku česticu njegova bića. On neprestance žive u ovoj vjeri, koja ga svega obuzimlje i optače, on sve gleda i sudi u svjetlu euharističnog Isusa, Nje­ govu slavu u svemu traži, tako misli i radi kako bi i mi morali raditi, da ga tjelesnim očima gledamo u cijelome svome Božanstvu i čovječanstvu. Vjeru­ jemo, da i mi, ali kako ic naša vjera hladna : ne­ plodna, kako je ona nesvjesna prarna vjeri velikog asiškog ubožara! Gdje su nam djela, gdje čast i osjećaji, koji se ovoj živoj vjeri nužno nameću? Ljubav. Ako je vjera u Euharistiju zahvatila ikoju moć umbrijskog serafina, to je doisto najprvo i najjače raspalila osjetljivo i nježno njegovo srce. Mislimo % Nj. Veličanstvo Franjo Josip 1. i redodržavnik Mišić. li često na neki predmet ili osobu, gledamo li da joj ugodimo i čast pribavimo, znak je da ju ljubimo. Sv. Franjo je dneve i noći vas se rastapo u ljubavi k Isusu i neprestano kao u zanosu vapio: »Bog moj i sve moje!« Sjegurno, ova se je ljubav najvećma razvi­ jala iz mozganja i udivljenja nad euharističnim Svetotajstvom. Razmišljajući veličinu ljubavi Isusove na oltaru, svetac je v£s izvan sebe ostajo: »O prezamjerna visino, klico je, i prečudno udostojanje! 0 velebna poniznosti! 0 ponizna velebnosti, gdje se Gospodar vasione, Bog i Sin Božji toliko snizuje, da se za naše spasenje sakriva pod malenim oblikom kruha! Vidite, braćo, Božju poniznost i i z l i j e ‘) Epistola 1., I. c. str. 95. v a j t e p r e d n j i m s r c e s v o j e (Ps. 61., 9.)1). »Gorio je, piše sv. Bonaventura"), prarna svetotajstvu Tijela Gospodnjega žarom svega bivstva svoga, diveći se udivljenjem predubokim ovom preljubeznom udostojanju i predostojnoj ljubavi. Cesto je pristupo na sv. pričest, i to takovom pobožnošću, da bi i drugoga pobožnim učinio, dok bi pri slatkom blagovanju neoskvrnjenoga Jaganjca, kao u duhu pijan, često bio od zanosa i ljubavi izvan sebe.« U prvome Pravilu, koje je bio namijenio svojoj braći, pozivlje sve na ljubav k Isusu ovim žarkim riječima:*) •) Sv. Franjo, Epistola !!.; I. c. str. 103. *) L e g e n d a ma j o r , cap. IX., 2; Opera omnia edit Quaracchi, tomus VIII, str. 530 b. �Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1911. 4 »Ljubimo svi iz s v e g a s r c a , i z s v e d u š e , s v i m u mo m, s v o m s n a g o m i k r e p o š ć u , s v i m r a z u m o m i s v i m s i I a m, svim poletom, svom čežnjom i zanosom, svom željom i voljom Go­ spodina Boga, koji svima nami dade i daje svjegjerno cijelo tijelo, cijelu dušu i sav život svoj«*1*). Razumije se, da je ova ljubav k Euharistiji ulije­ vala sv. Franji i izvanredno bogoljupstvo k nekrvnoj žrtvi. »Uvijek kad je bilo moguće, htjeo je, veli nam frater Leo"), imati ili slušati misu.« U dneve kada, ili radi bolesti ili koje druge očite za­ preke, ne bi mogo prisustvovati sv. Posvetilištu, či­ nio bi mu da mu se čita Evangjelje, koje bi se toga dana čitalo u crkvi na sv. misi, i ovaj je običaj uzdržo sve do konca života: »Kad ne mogu slušati misu, govorio je svetac, ja se na molitvi u duhu kla­ njam Tijelu Isusovu isto kako bih mu se klanjo kad Ga gledam na posvetilištu.«3) Žarka ljubav Franjina k svetotajstvenome Isusu ne mogaše doisto ostati u nutrini, samoživa i neradina. Ona nužno prodire na dvor, podžiže i po­ kreće sve moći sveca, udahnjiva osnove, iznalazi na­ čine, kako da svog miljenika učini u cijelome što većma obljubljena i sve to više čašćena. Ovo je ona divna revnost, u kojoj se i ljubav najbujnije oči­ tuje, a o kojoj nam i povjest zabilježi -najnježnijih i najdirljivijih poteza. Kod nje ćemo se malko dulje zaustaviti. Euharistična Mi se ćutimo vrlo slabim, a ua revnovanje svečevo za čašću Tijela Gospodnjega opišemo ne samo kako ga je njegova mistična duša ćutiela, nego i kako nam se očituje u kratkim i nepotpunim podacima, koje nam savremenici ostaviše. U strahu da njihov uti­ l) Regula 1., caput 23., 1. c. str. 60. l) Speculutn perfectionis, cap. 87, edit. Sabatier, Pariš 1898, 175. Erat enim frater ille [Benedictus de Pirato] sacerdos sanctus et discretus qui basto Erancisco celebrabat aiiquando ubi jacebat infirmus, quia semper quum poterat volebat habere vel audire rnissam quantumcumque esset infirmus. #) Ovo se čita u jednoj bilješci, koju je svojom rukom napiso brat Leo, drug sv. Franje, na breviaru, kojim se je sv. Patriarha služio za života. Breviar se još danas čuva u bazilici sv. Klare: Beatus Franciscus acquisivit hoc breviarium sociis suis fratri Angelo et fratri Leoni . . . . Fecit etiam scribi hoc evangelistare ut eo die quo non posset audire rnissam occasione infirmitatis vel alio aliquo manifesto impedimento faciabat šibi legi evangelium quod eo die dicebatur in ecelesia, in missa, et hoc continuavit usque ad obitum suum . Dicebat enim : „Quum non audio rnissam adoro corpus Christi oculis mentis n oratione quemadmodum adoro quum video illud in missa. Spec. perfect. I. c. str. 175-, bilješka 2. sak ne okrnjimo, pustiti ćemo većinom podatke neka sami u svojoj kratkoći i rječitoj priprostitosti našoj duši govore. A i onako, neće biti izlišno da čitate­ lji »S. Perivoja« imadu u ovoj raspravici u jedno s a ­ kupljene sve glavnije ulomke ob ovome predmetu. Svaka riječ, svaki potez ovog velikog svetitelja za nas su najdragocjeniji biser, koji valja da brižno ču­ vamo i uvijek pred očima držimo. Zapovijed Gospodinova. Svetac nada sve ističe potrebu — a i Božanski nalog — da svi kršćani dostojno primaju presv. Ti­ jelo Gospodnje. Cujmo kako u jednome pismu na »sve kršćane, redovnike, svećenike i svjetovnjake brat Franjo, njihov sluga i podložnik« brižno ih uči i milo potiče: »Moramo ispovjediti svećeniku sve svoje grijehe i primiti od njega Tijelo i Krv Gospo­ dina Našega lsukrsta. Ko ne jede njegovo tijelo, veli im, i ne pije njegovu krv, n e m o ž e u l j e s t i u k r a l j e v s t v o B o ž j e . Neka pak dostojno bla­ guje i pije, jer k o n e d o s t o j n o p r i m a , s e b i n a o s u g j e n j e j e d e i p i j e ne razlučujuć Tijelo gospodnje1). A starješinam svoga reda u naročitome pismu stavlja na srce slijedeću preporuku: »U sva­ koj propovijedi,, što ju držite, opominjite puk na po­ koru i (učite ga) da s e n i t k o n e m o ž e s p a s i t i nego tko prima presveto Tijelo i Krv Gospodinovu. I kad svećenik na žrtveniku posvećuje (Tijelo G.) ili se kamo nosi, neka svaki, na zemlju klekavši, podade hvalu, slavu i čast Gospodinu Bogu živome i pravome.«') »Za gotovo znajmo svi katolici — veli drugdje3) da se nitko ne može spasiti nego kroz Krv Gospodina N. ls. i kroz svete riječi Gospodi­ nove.« — Nu, ljubav ne sustaje. Njezin žar ne po­ znaje granica. Ovaj euharističnom ljubavlju uža­ reni seraf opet svim glavarim i upraviteljima puka po cijelome svijetu upravlja živu i vruću molbu: »Vruće molim vas, gospodare moje, da, zaposta­ vivši svaku skrb i poso presv. Tijelo i Krv Gosp. N. lsukrsta blago primite u sveti dan njegova uspomenuća«*). Da je ovu zapovijed Gospodnju, koju svim kršća­ nima u pamet prizivlje, i svojoj braći htjeo staviti na srce, po sebi se već razumi. U prvome Pravilu (Regula) imade posebno poglavlje (XX.), u kome preporuča braći kako da se ispovijedaju i kako da *) Opuscula P. S. Francisci, Litterae, quas misit omnibus fidelibus, I. c. str. 90. *) Epistola V. ad Custodes. I. c. str. 114. 3) Epistola I. I. c. str. 91. *) Epistola IV. Ad populorum rectores, ibid. str. 112. �Najnovija prepirka o Isusu. » i s p o v j e g j e n i i p o k a j a n i sa v e l i k o m č a š ć u i p o n i z n o š ć u « pristupaju k stolu Go­ spodnjemu1). Naši će čitaoci sjegurno biti zapazili, koliko ove žurne svečeve pripomene da se nitko ne može spa­ siti, ko ne prima Tijelo Isusovo, odgovaraju duhu Evangjelja i crkovnoj nauci; koliko nas one sjećaju, a i častiti čine tu skorašnje opomene sv. o. Pija X. (»Quam singulari«, 8./VIII. 1910. S. Congr. de Sacramentis) o dužnosti svih kršćana, kad stupe na dobu razuma, da dostojno primaju sv. Euharistiju. (Svršit će se.) O. P etar Vlašlć, profesor. D ubrovnik : Najnovija prepirka o Isusu. Čuveni filozof pozitivizma John S t ua r t Mi l i — reče jednom zgodom, da je čovječanstvo sretno, što je imalo u svojoj sredini Sokrata i da bi se ono moralo češće njega sjećati. Prvak prote­ stantskih teologa, dr. A d o l f H a r n a c k, dao je Millu pravo, no pridodo je, da je čovječanstvo puno sretnije, što je imalo u svojoj sredini I s u s a i da Ga ono nigda te nigda ne bi smjelo zaboravit, do li Ga se svegjerno sjećati.2) Ovo, što Harnack kaže, živa je istina; to mi katolici najbolje znademo. Jest čovječanstvo je sretno, što se Isus pojavio, jer najbolje, što imamo na svijetu, sve je preko Isusa došlo. Pojava je to najvelebnija u ljudskoj povjesti, čiji se utjecaj nije ograničio na jedno ili dva pokoljenja, nego je eto punih devetnaest vijekova, da svijet — i nehoteć stoji pod uplivom propetog Nazarenca. U modernom vijeku pare i mašine, napretka i novotarija, rek bi, na prvi mah, ko da nestaje s lica zemlje simpatične Isusove pojave i da se Njegov glas — glas istine i pravde - gubi sred ovog zbr­ kanog darmara, u kome živimo. A ipak nije tako. Isus se ne može izbrisati iz povjesti; susrećemo Ga svakim korakom i u sadašnjosti, pa svijet, i najmo­ derniji svijet za Nj znade i o Njemu zbori. Svjedo­ kom je nepregledna literatura zadnjih deceniia, koja o Isusu raspravlja; svjedokom su toli česte raspra­ ve i govori, što se po sjevernim krajevima Evrope*) •) Ibid str. 49-50. *) Ad. Harnack: Das Wesen des CHristentums. - 5 izd Leipzlg 1901. str. 1 5 o Isusu drže, a svjedokom je i n a j n o v i j a p r e ­ p i r k a o I s u s u , koja je prošle godine (1910.) uzvitlala toliko prašine po Njemačkoj i drugdje. Po­ voda je dao prof. A r t h u r D r e \v s sa svojim drs­ kim napadajem na historičnost Isusove osobe; o če­ mu je on držo toliko skupština u raznim njemačkim gradovima, no proti čemu se listom digli pravo­ vjerni protestanti, a na čelu im dva uvažena profe­ sora Jo h a n n W e i s s i G e o r g G r u t z m a c h e r te i oni zaredali skupštinama u obranu Isusove historičnosti. Zanimivo je za nas katolike promatrati tu pre­ pirku o Isusu u taboru protestantskom, a i utješljivo; jer nam s jedne strane pokazuje, dokle čovjek može doći u pogledu vjerskih istina, ako nema nekog sjegurnog vogje; kao što nam s druge strane doka­ zuje istinitost našeg vjerovanja, jer kad su prote­ stantski učenjaci i pastori ustali na obranu Isusovu, morali su se nami približiti i u nas pozajmiti valja­ nost naših argumenata, proti kojima se oni isti toli često obaraju. Cijenjenim čitaocima »Seraf. Perivoja« evo u kratko prikazujem početak, razvoj i svršetak te pre­ pirke. 1 Napadaj prof. Art. Drewsa. Profesor Arthur Drews poznat je po Nje­ mačkoj kao potkopavatelj kršćanstva. Na mje­ sto njegovo hotio bi on uspostaviti neku panteistično-pesimističnu religiju. To stanovište bra­ ni najupornije u svom opsežnom djelu »Reli­ gija kao samosvijest Božja«.1) Dok je samo to do­ kazivo i branio, malo se ko na nj sjećo. Sličnih krivih nazora o religiji niče danomice u svijetu, pa je skoro i nemoguće sve uzeti u pretres. Do istine kri­ tika se gdjegdje dotakla ovog Dre\vsova djela i nje­ govih čudnih nazora,9) no to je bilo sve. Nego Dre\vs nije osto samo pri tom. On je do­ bro znao, da dok se kršćanstvo drži istinitim, uza­ ludan je svaki napor za širenje njemu protivne reli­ gije; kao što je i to znao, da bi se u čas srušila sva zgrada kršćanstva, kad bi kome uspjelo potkopati njegov temelj, a to je: o s o b a I s u s a H r i s t a. Isus je začetnik, osnovatelj, duša kršćanstva; žila kucavica njegova života, središnja os, oko koie se vrti mišljenje, govorenje, djelovanje kršćana. Digni ‘) A. Drews : Die Religion a!s Selbstbevvusstsein Gottes. Eine philosophische Untersuchung uber das Wesen der Re­ ligion. — Jena und Leipzig 1906. *> Poimence je to učinio M. Scheibe u „Theologische R undschau" protestantskom časopisu, što izlazi u Tiibingenu u sv. 1. str. 35 god. XI (1908). ali i to samo ukratko. �6 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1911. dakle iz povjesti Isusa Hrista i eto si digo i cijelo kršćanstvo. Tako je umovo prof. I)rews, i sasvim logično; a dosljedno je tome i radio. Ono, što su se ustru­ čavali ustvrditi Strauss, Gunkel i drugi pristaše po­ znate hipoteze mita, to je ustvrdio bez oklijevanja i na najradikalniji način prof. Drews: da I s u s n i j e n i g d a o p s t o j o, te sve ono, što se o Njemu pisalo, to su stare orijentalne bajke zaodjevene u drugo ruho i primjenjene nekom i d e a l n o m junaku, koga se prozvalo I s u s o m . To on hoće da dokaže u svom bezočnom djelu »Die ChristusMythe«, kao što je hotio dokazati na tolikim jav­ nim predavanjima, koje je držo svrhom pretprošle godine 1909. i početkom prošle 1910. po raznim njemačkim gradovima, poimence u Berlinu. Cijelo to Drewsovo dokazivanje, po mnijenju istih protestantskih raciionalista. ispod svake je kptike, niti zaslužuje ime znanstvenog raspravljanja. Drews je zagrizo u kost, koja je odveć tvrda za njegove zube; raspravlja o pitanju, u koje se ne razumije; tS s a m je s e b e u ovom pogledu n a z v o d i l e t a n t o m . Po svemu je ovisan o drugim učenjacima, a i od ovih odabro je bez ika­ kvog kriterija samo one, koji su po njegr /ој ćudi: druge naprosto neće da poznaje. Nema dakle kod njega o b j e k t i v n o s t i ni n e p r i s t r a n o s t i, što se ponajprije zahtijeva od ozbiljnog učenjaka. Sumnja o najvjernijim svjedočanstvima, a lakovjer­ no poprima najprovizornije dokaze, kad su u prilog njegovim idejama. Eto to je, što bismo u glavnome mogli reći o tom Drewsovom napadaju na historičnost Isusove osobe. No čujmo njega istoga, da vidimo, koje će nam dokaze on na srijedu iznijeti u potvrdu svog mnijenja. Evo ih nekoliko1): a) U starinskim grčkim i latinskim piscima — Isusu savremenim — nigdje ne nalazimo o Isusu spo­ mena. Q|io, što Tacit spominje1) oko godine 117. kad govori o božanstvu grada Rima za Neronova doba, ima se držati u m e t n u t i m u 15. ili 16. vijeku po Isusu. To bo je — kaže Drews — fran­ cuski učenjak Hochart dokazo (!?). b) Jedan amerikanski profesor matematike us­ tvrdio je, da su davno prije kršćanskog Isusa ne‘) Primjećujem, da nijesam na žalost, mogo imatiporuci originalne Drewsove rasprave, pa sam ove točke prikupi^ iz obrane dra. Weissa i Griitzmachera, koju ću domala spo menuti. *) Annal. I. 15- c. 44. Tu naime Tacit izričito veli, da je auktor kršćanske vjere Hrist, koji je za vladanja Tiberija bio mučen u Judeji po prokuratoru Ponciju Pilatu. koje poganske sekte štovale neko nebesko biće, koje su I s u s o m zvali. Kako je dakle onaj poganski Isus bio prosta izmišljotina, tako i Hrews sa onim amerikanskim profesorom matematike, hoće da ka­ že, da je kršćanski Isus prosta izmišljotina. c) pripovjest Evangjelja o uskrsnuću Isusovu preradba je one poganske priče, prema kojoj se u proljeće, — dakle o Uskrsno doba — na nov život povraćo uspavani ili umrli bog Adonis, Atti, Osiris, i kako ga se već u raznim pričama zove. d) Prvi kršćani u Jeruzolimu izmislili su Isusa iz s e b ič n i h r a z l o g a . Koji su bili ti s e b i č n i razlozi, Drews nam ih ne spominje, osim jednoga, naime: jeruzalimski kršćani bili su protivni P a v i u i nijesu ga htjeli apostolom priznati; a da ga pred drugima omalovaže turili su u svijet vijest, da je kod njih živio utemeljitelj vjere njihove — Isus koga Pavo vidio nije, i za to nema prava, da u ime Isusovo Pavo govori, kao što oni, nadasve njihovi prvaci to smiju. Iz pukog dakle oportuniteta bila bi zmišjjena osoba Isusova. — Ovo je sva­ kako jedna od najčudnovatijih i najnerazumljivijih Drewsovih izmišljotina. e) Sto se tiče Fvangjelja, to su i ona postala iz gor spomenute svrhe; tim više, što Drews u njima ne nalazi ništa nova. Tu je prepis židov­ skih proročanskih knjiga i židovske nauke, koju se - nekako rafiniranu — postavilo u usta izmišljenog Isusa, kao što su se na Njega i »tobožnja« proro­ čanstva primjenila. f) No o Isusu jasno zbori i sv. Pavo, pa iz nje­ govih poslanica može se zaključiti istinitost povjesne eksistencije Isusa; a sv. Pavo živio je baš u nepo­ sredno vrijeme iza Isusa. To je istina od svakoga prihvaćena, pa i od istog Drewsa, kao što je od sva­ koga priznata vjerodostojnost bar nekojih Pavlovih poslanica, poimence I. Kor. No u toj poslanici (gl.‘ 15.) Pavo zbori jasno o povjesnom Isusu, da jasnije ne može. To i sam Drews uvigja; ali da od svoje ne popusti, navagja i ovdje onaj dosadni razlog: »Te su riječi kasnije umetnute u Pavlovu poslanicu od nekog drugog kršćanina potonjih vijekova«. To isto veli Drews i o drugim mjestima autentičnih Pavlovih poslanica iz kojih se razabire istinitost povjesnog opstanka Isusova. g) Donapokon i to je Drews naveo u potvrdu svog mnijenja, da Isusova nauka na nas moderne ljude ne čini nikakova utiska; riječi Isusove od male su ili nikakove važnosti. Eto to je u kratko, što je prof. Drews, iznio, da dokaže, da Isus nije opstojo. Ko ne vidi odmah �Djelo izvanredne vrijednosti. 7 na prvi pogled prozirnost i ništetnost njegovih ar­ Sve je pusto, mrtvo sve je polomljenih krila i snova, gumenata? To nijesu dokazi, doli plitke neosnovane Hrpa križa netesanih bez ukusa amo i tamo. tvrdnje. Koje čudo s toga, da se čitava Njemačka Nejma smilja, korov divlja uvrh raka i grobova; podigla na takovu drskost? Ozbiljnih privrženika Jedna lipa, ona cvate i miriše nasmijano___ nije našo Drews nijednoga, izuzmemo li njegovog kolegu prof. Arthura Bbttlingka, a jest protivnika Zar u njojzi smrti nejma? Raskošno se granje širi, svu silu. Megju one, koji su najodrešitije ustali proti Vječna proljet čarno cvate, kipi život i čeznuće. . . Drewsu, jesu, već gori spomenuta dva velevažna Ali jao! izmed cvata sa debla joj zmija v iri; heidelberška profesora J o h a n n VVe i s s i G e o r g Strah me hvata, i ja ginem kao sunce u smrknuće. G r u t z m a c h e r . Oni su sazvali javnu skupšti­ nu u M a n n h e i m u na 24. travnja pr. g. 1910. i tu I ja makoh korak natrag — oko srca nešto steže, držali govore, u kojima obaraju u prah Drewsove A na oči nadvila se gusta magla, oblak dima, tvrdnje, i dokazuju historični opstanak Isusov. Te Od usta se uzdah kida, a u grlu teško reže, su svoje govore objelodanili u maloj brošuri1) (sve­ I ja čujem, kako trne žar života u prsima. ga ukupno 30 str.). Evo ukratko njihove obrane. I kako se ruše snovi, mladenačke ginu sanje, (Svršit će se.) Kao magla u prozorje kad iščezne ispred dana; ‘) Cjelovit je naslov: Die Geschichtlichkeit Jesu zwei Kad ocvatu jorgovani, beharom se ospe granje, Reden gehalten .. am 24 April 1910 zu Mannheim von Prof. Joh. Weiss und Prof. Georg Grutzmacher — Tubingen Vjetar duhne, pljusak saspe — a ostane gola grana. 1910. E tako je na tom svijetu. Tako prosto i bez reda Polijegat će drage duše, srušit će se dvori sreće; Pod krstovim polomljenim trunuti će ostavljeni; I moja će ura doći — i niko me žalit ne će. 96 Dr. G juro Arnold : I Znadem, da sva mora d r ž iš.... w Znadem, da sva mora držiš U rukama svojim, Bože I kada te god’jer volja: B’jesni vali da se slože. Ali ono more burno, Što ga moje srce krije, Kao da u tvojim rukam Još nikada bilo nije. Ah, uzmi ga već jedared, Da se smiri, Bože sveti Ja bih srce htio c’jelo Pred podnožje tvoje djeti. АГ zato vas i ne molim — vašeg čuvstva i ljubavi, Sve najdraže odbjego sam, znadem samo sebe i Boga, Ni mladost mi ne procvjeta, u crno se ruho zavih — I tu vam je lovor slave mog života pjesničkoga. Pustite me. ne žalim vas: ne daste mi pjesme žarke; Ni uzet je ne ne možete, man’te brige, nij’ to vaše; Grob i cvijetak, smrt i život svejedno mi — nejma varke! Ali zato druga miso, drugo krilo mene paše. I tu, gdje sve pusto vene, divlja paprat i kopriva, Srce trne, miso staje. . . ,a u duši more sjete: Nad križevljem, čini mi se, slatka seja Samrt sniva, A uza nju pjesnik moli — slab ti račun, mio svijete! O. P etar G ra b ić :---------------------------------------------------------- Na seoskom groblju. Djelo izvanredne znanstvene vri­ jednosti. Tajno čuvstvo, puno sjete i molitve i sumora, Ponijelo me groblju mrtvih, carstvu nada zakopanih; Vani narav cvijećem buja; ori pjesma s dola i gora, A tu pustoš veo širi vrh života rakrhanih - Prošle je godine učevni Franjevac dr. o. Augustin Gemelli u Firenci izdo »La lotta contro Lourdes«, s čim je pokazo ne samo jur poznato opsežno znanje prirodnih znanosti, nego je očitovo svoj rijetki tale- A. Čičić, S arajevo. �Br. 1. — Serafinski Perivoj. 8 nat, koji znade sve svoje stručno znanje da uloži na obranu kršć. svetinja. Otac je Gemelli izabro predme­ tom svog učevnog promatranja Lourdes i čudesne mu dogagjaje, s kojim se najljući protivnici kao i katolici s osobitim zanimanjem bave. Općeniti in­ teres daje Marijinu gradu i čudesnim činjenicama obilježje aktuelnosti. Veleučeni pisac, videći, kako se općenito lurdska čudesa u ime liječničke znanosti napadaju, pošo je u Lourdes, da osobno pribere dokumente važnijih vanrednih dogagjaja, pa da i on, kao čuveni liječnik i histolog, podvrgne znanstvenoj analizi lourdske do­ gagjaje i da vidi: može li moderna terapija onu vrst bolesti liječiti i da li liječnička diagnoza dopire, da sve one vanredne dogagjaje svede u područje me­ dicine Gemelli se je kao stručnjak uvjerio, da su luurdska čudesa sa strane medicine neprotumačivu. Kad se je iz Lourdesa u Italiju povratio, posto je pravi apostol lourdske Djevice. Njezinu je slavu i čudesa kao pripovijednik po raznim crkvama Italije raz­ nosio. Njegov apostolat nije se talijanskim liječnicima dopo. Držali su, da je Gemeili prosti pučki varalica, koji, ponizujući liječničku znanost, Italiju sa čudes­ nim dogagjajima opsjenjuje. Liječnički savez u Mi­ lanu nastojo je oko oca GemelH-a, da bi javno sa strukovnjacima u medicini u lourdskim čudesima raspravljo. Znanstveno Poznati se je konferencijer odazvo casr zbilja i odveć teškom pozivu. Rok ovog znanstve­ nog dvoboja bio je utanačen za 10. i И. siječnja 1910. u dvorani, kojom je liječnički savez u Milanu raspolago. Na 9 sati u večer uvaženi biolog otac Gemelli došo je na ročište, gdje ga je na stotine liječnika znatiželjno očekivalo, u nadi, da će im uspjeti sjeromašnog Franjevca sa svojim tebože neoborivim do­ kazima pokopati. Prama ugovoru, predsjednik saveza Forlanini, daje riječ ocu GemeIIi-4i, koji, dragovoljno prihvaćajuć, poče razlagati, kako je došlo do ove znanstvene rasprave. Upućuje publiku, kako se svako znanstve­ no pitanje mora da riješava nepristrano, objektivno. Svake se predrasude treba otresti, pak onda doga­ gjaje znanstveno prosugjivati. Otac Augustin pred oči stavlja, kako pitanje Čudesa može biti predmetom toliko raznih znanosti psihologije, socijologije, ехеgeze, kritične filozofije, teologije, pa i predmetom 1911 medicine. Bistro nam učenjak označuje odnošaj medicine sa čudesnim dogagjajima. Ispravno Gemelli tvrdi, da se liječnička znanost dotlen proteže, u ko­ liko ona priznate čudesne činjenice ili pripušta kao naravne dogagjaje, koje terapija čini, ili jednostavno izjavljuje, da ona nema sredstava, da protumači ču­ desne zgogjaje. Dalje se medicina ne smije da pro­ teže. — Pisac nam pokazuje u pravom svjetlu odnošaj Crkve prama čudesima uopće i prama onima, koji­ ma je pozorištem Djevičin grad Lourdes. Iznosi brojke onih čudesa, koja su se u raznim godinama tamo dogodila. Prama Bertrin-u Gemelli tvrdi, da je B. Djevica u Lourdesu po svom zagovoru, najma­ nje 7090 čudesa od Boga isprosila. Ističe, kako je Crkva u ovom pitanju stroga i obzirna, tako da od 7000 čudesa, konačno ih nije pripoznala nego tekar 25. Upire prstom na važno priznanje, u kom najveći liječnički umovi priznaju, da se u Lourdes-u dogagja nešto, što se nigdje na svijetu ne zbiva, a ti su Bernheim, Dubcns di Berna, Karlo Richtet i t. d. Poslije ovog općenitog promatranja, Gemelli uzimlje dva slučaja, da konkretno, stvarno dokaže, da se u Lourdes-u nešto dogagja, što ne može liječ­ nička znanost uopće ni psihoterapija napose da pro­ tumače. Prvi je slučaj Petra Ruder-a, čiji je historijat Gemelli dobro proučio. O dogagjaju se ne može da sumnja. Petar je Ruder iz sela Jabbeck u Belgiji slomio gnjat, i to na 16. veljače 1867. Ne samo, što ga je ova nesreća zadesila, nego su mu se poslije malo vremena pokazale rane na nozi, a rak-rana mu je zdavala grozne boli. Liječnici su pokušali sve da učine kao Affenaer, Jaques, Verriest, ali su njihova nastojanja ostala bezuspješna. Bomka su proglasili neizliječivim. Jednako se izrazio i prof. Elioriest i mnoštvo drugih strukovnjaka. To je žalosno stanje potrajalo punih osam godina, 1867.—1875. Doktor Van Hoestenberg bonika je u proljeće 1875. pregle­ de, jedino da mu zadovolji, pa ga je našo odveć oslabljena, a rane su bile u pogoršanom stanju. Bonik Petar učini zavjet, pa pogje k lourdskoj špilji u mjestu Oostacker, gdje su se na čast Djevice pobožni kršćani skupljali. Tamo je stigo na 7. trav­ nja o štakama, Gospinu špilju oblizo i potpuno ozdra­ vio. Prelomljene se kosti tako Sljubile, kao da nijesu nikada ni prelomljene bile, a obe su rane potpuno zacijelile. Petrova je bolest od toliko svjedoka bila neposredno prije čudesnog dogagjaja ovjerovljena, kao što je i njegovo zdravlje bilo priznato i od stru­ kovnjaka i od prostog puka, koji je BI. Djevicu u Ruderovu ozdravljenju još više veličo. �Djelo izvanredne vrijednosti. Uvaženi spisatelj u skupštini razvija, koji se rok po liječničkom iskustvu zahtijeva, da se uopće slična bolest onoj Ruder-ovoj odstrani. Pripustivši, da je Ruder-ova bolest bila izliječiva, što iz liječničkih svjedodžbi protivno izbija, ona je zahtijevala najma­ nje mjesec dana, da slomljena noga steče normalno obličje. Dokazano je, da se je noga, kao u svakog drugog zdravog čovjeka, kroz tili čas u normalnom stanju ukazala. Ovaj dogagjaj već sa samog ovog gledišta nadilazi liječničku znanost, koja ne poznaje u ovoj mjeri zakon pospješnog ozdravljenja. Gemelli zgodno ističe, da je činjenica i ste stra­ ne neshvatljiva, što se nije upotrebilo nijedno liirurgično sredstvo u onom času, kad je Ruder ozdravio. Slična dogagjaja medicina ne poznaje. Uvaženi konferencijer odabire drugi slučaj Ivanice Tulazne, rogjene u Montresoru u Francuskoj, koja je imala Pot-ovu bolest. Nemila je sušica, nje­ zin mladi život podgrizala. Navagja liječnike, koji su bolesnicu liječili, ali uza’ud. Stručno razlaže, ka­ ko se odabrani primjer ne može živčanim bolestima da pripiše. Opisiva njezino ozdravljenje od osobite znamenitosti, jer se u slučaju pokazuje potpuno, da se je u jedan čas zbilo i da je trajno. Ovo su harakteristike, koje kod sličnih bolesnika nigdje ne opažamo. Iz priloženih dokaza niti se o bolesti dade sum­ njati, niti o nenaravnom ozdravljenju. Učeni Franjevac kritici podlaže razne teorije, koje su išle da naravnim silama protumače lourdska čudesa. Osvrće se na osobitu ljekovitost lourdske vode, koju je toliko lijekarnik Lasserre zagovaro. Poznati kemičar Filhol dokazo je protivno. On kaže, da jourdska voda nema nikakve sastavine, koja bi imala \erapičnu snagu, nego da se može piti kao i svaka druga. Sa strane liječničke dokazuje netemeljitost Cliarcot-ove teorije, koji je htio pomoću vjerskog utjeca­ ja \ffaith-healing), da protumači lourdska čudesa. Ova se teorija i s praktične strane zgodno pobija s Ruderovim slučajem. Vjerski utjecaj, kako je do­ sadašnje iskustvo pokazalo, ima svoje ograničeno područje, a to je nevropatološko; izvan njega on nije postigo nikakvih stvarnih uspjeha, orgauične su bo­ lesti isključene. Gemelli psihoterapičnu metodu zabacuje, jer ona ne može ni po sudu svog najglavnijeg pristaše Bernheima, da sjajan uspjeh poluči niti u carstvu dušev­ nih bolesti, a mnogo manje u onom, gdje su nam ana- 9 tomične razlike jasne. Konkretno se ne može ni je­ dan slučaj navesti, koji bi tu metodu mogo da utvrdi. Otac Augustin krasno razlaže o najnovijoj me­ todi, koju je u ovo zadnje vrijeme naučavo liječnik dr. Barraduc. Nastojo je protumačiti lourdska ču­ desa pomoću energičnog isparivanja (effluvio). Ovom su pojavu podložna sva živuća bića. Zgodnom primjenom megjusobnih organskih energi­ ja, dadu se takogjer polučiti i mnogi terapeutični efekti. On nam je dapače opstanak ovog energetičnog isparivanja fotografičnim aparatom htio da do­ kaže. Njegove su fotografične ploče iz početka ve­ liki ugled imale, ali svu razliku fotografičnih pojava Guelhard je protumačio i dokazo, da je nipošto nema pripisat objektivnoj, razlici organskih isparivanja, ne­ go da su razlike na fotografičnim pločama nastale usljed pomanjkanja stručnog pranja spomenutih ploča. Tako propade i ova netom rogjena metoda. Poznati histolog, kad je neumoljivoj, ali praved­ noj kritici podvrgo sve razne struje, koje su išle da nagju riješenje čudesnih dogagjaja, zaključuje svoju konferenciju s takovom znanstvenom intuicijom, da mu se čovjek mora da divi. Rijetkom bistrinom označuje granice prirodnih znanosti uopće i medici­ ne napose. Što može liječnička znanost u lourdskim čudesima, jest ovo. Ona može da ovjerovi dogagjaje, koji nastaju pod oblikom nekog osobitog me­ hanizma, što se u području medicine ne zbiva. Li­ ječnik uvigja, da je povjest lourdskih čudesa stvar­ na i istinita. Tamo nikakvu ulogu ne igra razvi­ kana popovska varka. Strukovnjak može da do­ kaže, da sva iznešena naravna tumačenja nijesu na liječničkoj znanosti osnovana. Na koji pak način spomenuti se dogagjaji obistinuju? Na ovo nam medicina odgovara niječno. Priznaje svoj »ne znam«! Liječnik se ne smije utjecat pod okrilje nepo­ znatih sila, jer to prekoračuje granice njegove zna­ nosti, koja se na realnosti snuje. Zazivanje nepo­ znatih sila, jest pitanje filozofskog djelokruga, koja sama može da dokaže apsurdnost ovog tumačenja. Pisac ovo pitanje ne raspravlja, jer si je odabro ulo­ gu liječnika, pa se i on zaustavlja kao strukovnjak u području medicine. Zadnja mu je miso logični zaključak stručnog promatranja, da znanost kao ta­ kova nema ništa proti pojmu čuda, kako ga Crkva naučaje. Pri zaključku konference Gemelli pozivlje pri­ sutne, da se već na večer upišu oni strukovnjaci, koji se kane s njim strukovno sjutra na večer pre­ pirati. Upisuje se ništa manje od 17 liječnika. �Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1911. 10 Navala. Na 11. siječnja t. g. dvorana je bila dupkom puna. Ne samo, da su strukovnjaci učestvovali, nego se pripuštalo i takove, koji su očito došli, da već unaprijed osujete znanstveni dojam, koga je imo Gemelli u slušateljstvu da proizvede. Predsjednik Forlanini daje riječ liječniku dru Ferrariu. Govornik ističe, da se rado prima uloge, jer se radi o stvari, koja je sama po sebi interesantna. Poslije nego je učinio neke opaske manje vrijed­ nosti, kako on to sam kaže, priznaje istinitost na­ vedenim čudesima. On nastoji oba navedena slu­ čaja protumačit s nekom abnormalnom uzrujanošću. . koja b, se sastojala u tajinstvenoj sili neobuzdane želje za zdravljem. Pod ovim dojmom pospješivaju se, kako on misli, terapeutični prirodni zakoni Kad je doktor Ferrari završio svoje razlaga­ nje, uzimlje riječ dr. Sigurta. Zamjera ocu Gemelli-u, što nije iznio kakvo čudo iz potonjeg vremena. Prizn je istinitost Ruder-ova ozdravljenja, a što se tiče Ivanice Tulasne ističe neke poteškoće, lioćt da pokaže nedostat­ nost strukovne diagnoze. Lourdska čudesa nastoji razbistriti pomoću sugestija. Hoće da dokaže znan­ stvenu znamenitost »nepoznatih sila«. Dok govorniku skupština živo odobraje, uzim­ lje riječ dr. I. Tonta. Nastoji skupštini predočiti svu važnost atoma, koji se sastavljaju i razlikuju po naravi elektrona. Atomi u svom megjusobnom odnošaju mnoge sile upijaju, kao što i mnoge prouzrokujiu. Hoće da pri­ kaže, kako i lourdska voda ima radioaktivni oblik koji povoljno djeluje na bolesnike. Otkriva zlatnu budućnost elektrioterapeutičnoj metodi. Iza doktora Tonta općinstvu se prikazuje po­ znati socijalista prof. E. Bonardi. Ne priznaje kritične vrijednosti iznešenim do­ kazima o čudesnom ozdravljenju Ruddera i Ivanice s razloga, što je naša pamet kao stvorena da iskriv­ ljuje objektivnu stranu dogagjaja. Lourdska bi se čudesa, kad bi i opstojala, dala pomoću histeričnog upliva razbistrit. Navodi slučaj, koji se njemu do­ godio, kako se je jedan mladić, koji je imo umišljenu sušicu (pseudo-tisi), od nje ne samo kroz mak) sed­ mica oporavio, nego je dapače posto kroz kratko vrijeme odveć krepak mladić (robustissimum). Za­ govara pozitivistični nazor o životu. Izostavljajuć drugu gosp. liječnike, koji nijesu ništa nova u pobijanju iznijeli, važno je spomenuti, da su dva liječnika dr. Vandone i dr. Necchi zauzeli stanovište Gemelli-a. Kad je došo do riječi liječnik Vandone, evo koje on stanovište, kao strukovnjak, u pitanju lourdskili čudesa zauzimlje. Ističe, kako je važno, što su svi predgovornici više manje priznali istinitost navedenih čudesa. Osvrće se na razlaganje prvog govornika dra Ferrari-a. Njega tumačenje Ferrari-evo ne zadovoIjuje. Ovo bi se na kraju svodilo na metodu suge­ stije, kojoj niti njezin isti utemeljitelj Bernheim ne pripisuje tako čudesne efekte. Sam on priznaje, da se kod organskog poremećenja spomenuta metoda izlišnom ukazuje. Začudno mu je, kako se Ferrari, kao i svi pozitivisti, uopće može i pozvati na tu skrovitu> ni6im nedokazanu silu sugestije. U ime znanost' zagovara istinitost starog načela: non datur saltus fn natura. Sve što priroda djeluje, to biva po­ stepeno i polagano. Dr. L. Necchi zgodno predbacuje strukovnjacim protivnog mnijenja, da nijesu ništa dokazali proti Ge­ melli-u. On je očekivo, da će g. liječnici iznijeti stvarna dva slučaja, kao što je učinio i otac Gemelli. Dr. Necchi osto je razočaran, jer nijedan strukovnjak nije donio niti jedan dogagjaj iz područja medicine, koji bi se mogo natiecat s lourdskim čudesima. Spo­ minje, kako većina liječnika hoće lourdske dogagjaje pod utjecajem viere da tumači. Govorniku se to nevierojatno čini. Kad bi to istina bila, zašto i liječ­ nička znanost nebi istim sredstvom onakova djela tvorila? Dr. Necchi osvrće se na mnoge nrigovore predgovornika, pa ih uspješno i pobiia. Zakliučuie. da ‘ ° м ime znanosti čudesa ne dadu pobijati. nego u ime. ničim osnovane, pozitivistične filozofije. Uspješna obrana. Kad je zadnji govornik Filippetti (drugi se na­ javljeni ne odazvaše) završio svoj govor, uzim/je riječ otac Gemelli, da, prama ugovoru, dade on svoje riješenie na dobačene mu prigovore. Njegov je go­ vor ispočetka bio popraćen cikom i prosvjedima sa strane onih, kojim nije stalo do znanosti, nego do toga, kako će svog protivnika omesti i poniziti. IJza sve to učenom ie Franjevcu uspjelo, da svrati pozornost i ako na svoj dosta dugi odgovor. Odmah u početku odbija dobačeni mu prigovor, da on u cijelom ovom poslu igra ulogu »đućandžiie«. Uvrjede u znanost ne ulaze, nego promatranje lourdskih čudesa. Odbiia od sebe prigovor neiskre­ nosti, licumjerstva: kao da na javnosti drukčije �Djelo izvanredne vrijednosti. lourdska čudesa promatra, a drukčije pred strukovnjacima. Bistro dokaziva, da čudo može biti pred­ metom mnogovrsnih znanosti, pa da se po tom ono može da razno i promatra. On se je u svojoj konferenci kao liječnik sa strukovnog stanovišta ponašo. Nije imo na umu nikakvo osobito filozofsko gledište. Otac Gemelli sve razne prigovore svodi na tri vrste, a te su: a) prigovori proti vjerodostojnosti iznešenih dokaza; b) da iznešeni slučajevi nijesu do­ bro proučeni ni diagnozi podvrgnuti; c) da ih se pripuštajuć i njihovu istinitost, dade na naravni način protumačiti. Što se tiče iznešenih dokaza u prilog dvaju na­ vedenih čudesa, otac Gemelli pobija dra Pini-a, dokazujuć mu, da svoje prigovore osniva na vijestima novinarske vrijednosti, koje treba svegjerno sa ve­ likim oprezom uzimati. Pini krivo navodi, da je doktor Aigner kao katolik zanijeko važnost lourdskim dokazima. Gemelli zgodno opaža, da Aigrierovo svjedočanstvo u stvari ne vrijedi, jer da je za­ neseni monista, koji je načelni protivnik Lourdesa. Neispravno Pini ističe dra Wedpha1ena, koji, kao osvjedočen katolik, da je proti poznatim lourdskim čudesima. Tvrdnja ne stoji, jer je on cijelo djelo паpiso u obranu njihovu. Odgovara na prigovore radi nedostatnosti ulo­ žene diagnoze. Osvrće se na predbacivanje, zašto nije više čudesa naveo, nego se na samo dva ogra­ ničio. Ako se nijesu mogli uvjeriti sa potanko orisanom fisiognomijom dvaju slučajeva, sjegurno ih nebi zadovoljila ni ostala, da ih je on i naveo, jer ih se nebi moglo u onako kratko vrijeme, za konferencu odregjeno, potanko i ozbiljno pretresti. Lijepo do­ kazuje, zašto se u svom promatranju ograničio na dva čuda iz starije dobe. On je to zato učinio, jer su se mnogi i mnogi strukovnjaci o stvari bavili i do njegovih zaključaka došli. Neodoljivom ih logi­ kom Gemelli tjera u nrotnriečje. Pita ih: ako li tako proučenim i dokazanim činjenicama neće da vjeruju, koje su mnogi učenjaci pretresali, bi li vjerovali i najnovijem čudu, koje ipak ne može da bude sa svijuh strana dokumentirano?! Otac Gemelli spočitaje im posvemašnju nepri­ pravnost u predmetu. Nijesu se postarali, da osobno i znanstveno prouče pitanje lourdskih čudesa. Pita ih: kako mogu suditi i zanijekivati činjenice, koje nijesu ni najmanje proučili?! Vrsni se učenjak Gemelli opet osvrće na diagnozu u slučaju Ruddera i Tulasne i dokazuje, da se diagnozi sa znanstvene strane ne da ništa prigo­ voriti. Opširno se zabavlja a dobačenim mu prigovori­ 11 ma pripustivši činjenice, o naravnim uzrocima gor­ njih čudesa. Potanko promatra slučaj Petra Rud­ dera i stručno pobija dra Ferreria, koji je htio ovaj dogagjaj po zakonu pospješenja (accelerazione) da protumači. Proučaje srast, potpuno šljubljenje nož­ nih kostiju, pa zaključuje s prof. Guinier-om, da se slični slučaj u čitavoj povjesti patološke anatomije ne opaža. Ističe, kad bi se i pripuštalo prirodno ozdravljenje, da ono nebi moglo biti savršeno, nego bi moralo imati biljeg nesavršenosti vitalnih funkcija. U slučaju Petra Ruddera to se nije dogodilo. Zakon pospješenja jest skroz hipotetične vrijednosti. Mi ga ne smijemo ondje primijenit, gdje je znanost do­ kazala, kao u slučajima a la Rudder, da je on skroz isključen. Takove su tvrdnje samovoljne, neznan­ stvene. Umno razlaže apsurdnost nepoznatih sila, na koje se dr. Bonnardi pozvo. Koliko god mi otkrili nepoznatih sila, one se nigda megju se ne mogu da kose. Barem se još to nije nigda dokazalo. U Lourdesu vidimo sile, koje se kose sa prirodnim zako­ nima. Već sama ova činjenica mogla bi svakoga osvjedočiti, da te sile drugdje traži, a ne u prirodi. Znamenito je i to, što je narav podvrgnuta nuždi, de­ terminizmu u svom djelovanju, dočim se kod čudesa tog determinizma ne opaža. Znak, da tamo slo­ bodna volja radi. Liječnici moraju s činjenicama da računaju. Oni su ljudi pozitivni. Sto se tiče ču­ desa, dokaze stvarnosti ne mogu zanijekati. Njima je dopušteno samo ovo ustvrdit: č i n j e n i c e j e s u t u; t u m a č e n j e i m ne n a l a z i m , č u d o k a o l i j e č n i k ne p r i p u š t a m , a l i i m o g u ć n o s t k a o s t r u k o v n j a k ne s m i j e m da z a n i j e č e m. Pred oči stavlja razliku izmegju ovog liječničkog agnosticizma i onog Spencerova. Ovaj strukovni »ne znam« tiče se samo medicine kao takove, a ne niječe vrijednost drugim granama opsežnog ljudskog znanja. Ovaj »ne znam« i ako se u konkretnom slu­ čaju čuda može da upotrebi, on ne vrijedi u filozofiji. Ona imade svoja osobita, jednako opravdana načela, po kojim može sa svog stanovišta da čudo zakonito nadnaravnom uzroku pripiše. Pri svrsi se obraća na slušateljstvo i kaže, da ga malo to zanima, kakve će utiske oni sa sobom o njegovoj konferenci kući ponijeti. Ali ga jedno ipak zanima, a to je: da se povrate svojim klinikama i laboratorijima s drugim osvjedočenjem. Neka ne traže od sitnozora da im riješi pitanja, koja pod nje­ gov oštri pogled ne spadaju; nek ne misle, da se s liječničkim nožićem dadu sva pitanja zgodno riješavati; nek se osvjedoče, da ima mnogo važnijih pi- �12 Br. 1. — Serafinski Perivoj. 1911 tanja, o kojima nam medicina ne zna ništa reći, a koja su predmetom drugih grana ljudskog istraži­ vanja. Na kraju im zahvaljuje, što su bili tako dobri, te njegovo raspravljanje do kraja pratili. I ako je okršaj kadikad bio žestok, moli za oproštenje s nji­ hove strane, a sa svoje im on rado oprašta. Nada se, da će rasprava otvoriti vrata drugim znanstve­ nim okršajima, i to u interesu same znanosti. Haran im ostaje i zato, što su mu dali prigodu, da im otkrije svoje znanstveno uvjerenje nad lourdskim dogagjajima. Kad je otac Gemelli svoju raspravu završio, bur­ no ga je odobravanje popratilo. Dapače su mu stiskom ruke čestitali i isti njegovi protivnici. U navedenom djelu još nalazimo dva poglavlja, koja strogo ne spadaju na gornju raspravu, ali su ipak od velike važnosti. U prvom nam poglavlju prikazuje utiske njegove znanstvene raspre na jav­ no mnijenje; u drugom nam otkriva svoje filozofske nazore o Marijinim čudesima. Kap liječnik iskreno kaže, da mu je čudo s ove strane zagonetno; ali kao filozof, koga je Bog svijetlom razuma obdario i dao mu zdrava načela umovanja, on nas šalje u Lourdes, da promatramo djela Božja s čistom na­ mjerom i bez prerasiuda, pak da ćemo tamo-upo­ znat, svemogućstvo Božje, koje se u Marijinu gradu očituje. I ako Gemelli-evo djelo nije napisano s apologetičnom namjerom, ipak je ono za apologiju kršćan­ skih čudesa od neprooijenjene vrijednosti. Istina, da katoličko bogoslovlje imade na pretek djela, koja rade o čudesima, ali su ona napisana u duhu filo­ zofije i u onom teologije. Takova djela pozitivizmom zadahnuto naše doba ne uvjeravaju. Gemelli je prama duhu vremena udario novim pravcem, pa je uzeo znanost kao takovu i dokazo, da znanost J0^ п*’-е t>oru^ a tradicijonalno kršćansko uvjerenje, Odabrani pravac skroz je savremen, i izradba je stručna. Ne samo naša sjeromašna knjiga, nego i svjetske literature mogu zavigjati Italiji i franjevačkom redu, što imadu onakog učenjaka. Da u našem sudu ni najmanje ne pritjerajemo, svaki, tko zna talijanski, a ima 4 lire, nek nabavi »La lotta contro Lourdes«, pak će se sam uvjeriti o ispravnosti našeg suda. LISTAK. Dr. Blažević: Monarhija ili republika? Kroz Portugalsku odavna je već brujio zvuk — republika, I stano­ vita strana nije mirovala sve dotle,, dok ga nije u djelo privela. Svijet je osto zapanjen radi naglog preokreta i u čudu se pito: čemu to vodi, hoće li to dobrim uroditi?! I odgovor je glasio, da ono sve što naglo, što nepromišljeno biva, nikada dobrim rodom uroditi ne može. — Ovo je povjesnička či­ njenica, koju nam potvrgjuje Francuska, a s vre­ menom će i Portugalska! Kad se je u Portugalskoj do republike doći htjelo, tada se je na monarhiju i njezina predstav­ nika vikalo, kao da je monarhija svoj bijedi i nevolji naroda kriva, kao da monarhija ne prija dobrostanju podanika. Zato ju treba ukloniti, a na njezino mjesto staviti republiku, koja da je jedina u stanju izliječi­ ti sve one rane, koje krvare na tijelu podanika, vi­ kalo se je sa stanovite strane. — Pozabavimo se u kratko ovim pitanjem, te na temelju povjesničkih činjenica prosudimo, da li je monarhija ili republika podesnija, da narodu pomogne, Portugalski slobodni zidari, kada su radili, da monarhiju sruše a republiku uspostave, ugledali su se u Francusku. Pak šta vidimo u Francuskoj? Prvi njezin predsjednik reče: da će republika biti konservativnom ili je nikako ni biti neće. Pa ipak se pri tome nije ostalo. Francuska postade liberal­ nom, zatim radikalnom, onda dogje u zagrljaj i ruke socijalizma i sad ju čeka još jedna faza - anarhi­ zam. S ovim procesom rasla je i mržnja francuske vlade na katoličku Crkvu, sve do svog vrhunca, u kom ju danas nalazimo. Uprava je u rukama s o c i ja l i s t a , kojima je kako oni to rado vele »d o n a ­ r o d n o g b o l j k a « . A šta su u tome pogledu uči­ nili? Neka činjenice govore. Položaj je radnika kud i kamo bijeduiji nego u drugim monarhističnim državama; tome su svjedok štrajkovi, koji se tako često pojavljuju, a s o ci j a 1i s t a Briand šalje voj­ sku, da štrajkujuće silom prisili te svojom sudbinom zadovoljni budu. A gdje su još tolike druge ne­ volje, koje narod tište i to punom parom, te mu skorom propašću prijete. Republikanska vlada nije narodu pomogla, nego — sebi. �Listak. 13 Portugalska će nam isti proces pokazati, u ko­ našim hrvat, učilištima predavaju, vrve nekritičliko ga još pokazala nije. Oni, kojima je dobro nošću i neistinam u pogledu filozofije »duboko­ domovine na srcu bilo, potisnuti su u kut, nema ili. umnog doktora«. A dolikuje li se to naobraženom Prijašnja vlada nije dospjela, da blagostanje domo­ čovjeku? Dopušta li to ijedna, a osobito moderna vine podigne, jer joj ne dadoše prevratnici, koji su u kritika i poštenje? tome svoju propast nazrijevali. Pak kakovu ko­ Sve je ovo potaklo — od nazad malo zemana rist donese narodu nova vlada? Tu, da protjeraše — neke franjevačke učenjake, da jednom stanu na redovnike, koji su se trudili, da broj nepismenih kraj tim objedama i danas imamo prilično dobro umanje. Naravno je dakle, da će taj broj sada rasti cvatući pokret, koji hoće, da na pravo svjetlo iz­ i to sve dotle dok se broj trudbenika na ovom polju nese nauku Duns Scota i da se vidi, da on nije tako ne popuni. Republikanci traže slobodu i jednakost, zvani »protivnik« velikog sv. Tome. I izvan fra­ a narod reda i rada. Na čelu vlade stoji bivši pro­ njevačkih redova na ruku se ide ovom pokretu, te fesor odišući mržnjom na katoličku vjeru, te bi ju najuvaženije svjetske smotre i časopisi brane i rado iščupati iz srdaca tolikih milijuna i time im odu­ osvjetljuju nazore prvaka franjevačke škole. Tako zeti jedinu i najjaču utjehu u njihovim bijedama i je od zadnjega decenija izašlo dosta stručnjačkih pu­ nevoljama. Republikanci brzim korakom vode do­ blikacija u njegovu obranu. Megju glavnim radni­ movinu u sjegurnu propast, jer nema stalne ruke, cima ovog zaslužnog pothvata ubrajaju se o. S. koja da dobro naroda u istinu pred očima imajuć Belmond, o. Minges, prefekt učevnog »zavoda sv. čitavo djelovanje prema ovoj svrsi uredi. Portugal­ Bonaventure«, o. De Basly, o. Garcia i neki oci ska republika naliči lagji bez kormilara, koju sje- kapucini oko smotre »Etudes Frainciscaines«. O. gurna propast čeka. Narodu se otima najveća sve-j Belmond sad piše u najuvaženijim filozofskim časo­ tinja — vjera, — predstavnici su davno istoj rat na­ pisima, kao u Revue de philosophie« i u »Riviste vijestili, pa kako da bude govora o tome, da bi se di filosofia neo-scolastica«. Pater Minges izim ras­ republikom htjelo narodu, a ne sebi pomoći. Jedini prava razasutih po njemačkim revistam izdo je i spas, jedina sreća naroda i domovine sastoji se u nekoliko djela o Duns Scotovoj filozofiji. Napomi­ vjeri, u pravednosti i redu. Bez ovoga troga — čega njemo »Der angebliehe exzessive Realismus des baš u portugalskoj novoj vladi mnogo manjka —» Duns Scotus, (Miinster 1907.); Das Verhaltnis zwinema narodnog blagostanja. schen Glauben und Wissen, Theologie und Philo­ sophie nach Duns Scotus (XII.—204., Paderborn Fra J. B-ić.: 1908.); Der Gottesbegriff des Duns Scotus auf seinem angeblich exzessiven Indeterminismus (Vienne). Skotistički pokret u katoličkoj filozofiji. Već je De Basly izim svojih izdanja sad uregjuje skotii zeman, da se jednom poeme na svjetlo iznositi filo­ skički časopis »La Bonne Parole«, koji se sa svake zofija suptilnog naučitelja franjevačke škole b. Ivana strane najsimpatičnije preporuča, a izlazi u La Duns Scota. Moramo priznati, da se je dosada nje­ Havre. Uprav je nuždan za razumljenje Skotovih gova nauka odveć slabo gojila. Ovo neopravdano djela: »Lexicon Scolasticum philosophicum-theolonehajstvo znalo bi kadgod prijeći i u strančarstvo, te gicum in quo termini đistinctiones et effata philosopod firmom tomizna napadalo se je na Duns Scota phiam et thealogiam speetantes a B. J. Duns Scoto kao izrazitog »protivnika« sv. Tome. Pod riječju Doctore Subtili atque Mariano expomuntur et de»protivnik« smatralo ga se je ne kao razložnog i clarantur« i B. Joannis Duns Scoti: Questiones objektivnog prigovaratelja Angjeoskom naučitelju, disputatae D e R e r u m P r i n c i p i o . Tractatus nego kao — Bože prosti — jednog fanatičnog konD e P r i m o Re r um omni um P r i n c i p i o troverzistu. (Ouaracchi, 1910. 8° str. XCVI.—723.) oboje od O. Od tale sva ona neobjektivna ii neopravdana Garcia. kritika Scotove škole; kad dogji govor o njezinim Spomenuti pisci pobudili su ne malu pažnju u mnijenjima, zadovoljalo bi se kojim tekstualnim učenjačkom svijetu. Tako uvaženi časopis fran­ izrazom i njezina nauka kao a priori — recimo — cuskih oo. Isusovaca »Etudes« u broju od 26. svib­ protivna zabacuje se i na krivo izvrće, a da se nije nja 1910. preko Le Bacheleta veoma se laskavo ni pregledalo izvornik, što i kako Duns Scoto mi­ bavi neoskolastičkim pokretom, kojeg je u »Francus­ sli i naučava. koj potako o. Deodato De Basly. Naša je želja, da bi Dosta i školskih teksta, pa i oni, koji se po se i kod nas odazvalo ovom pothvatu, jer je i jedna �14 B r.ll. — Serafinski Perivoj. — 1911. hrvatska knjiga, i to glavom dra. Bazele »Povjest filozofije« ljuto nasjela u prikazu i ocjeni Skotove nauke, po čem se vidi, da se je premalo ili baš ni­ malo bavio u izvorima njegovim naučavanjem. VJESNIK. Saskl knez Makso o sjedinjenju crkava. Nedav­ no je saski knez Makso, freiburški profesor objelo­ danio u »Roma e Г Oriente« raspravu pod naslovom: »Pensees sur la puestion de Г union des Eglises«, u kojoj je istako svoje krive nazore o ujedinjenju crka­ va. Knez Makso tvrdi: da se istočna crkva neće nikada sa zapadnom sjediniti pod uvjetima, koje za­ padna Crkva pruža. Takovo su sjedinjenje prihvatili samo neki n. pr. Ruteni. Grci smatraju papstvo latinskom institucijom. Njemu je današnja ustanova Crkve sasvim drukčija nego li je bila nekoč. Sveti Petar i Pavao bili su mu u istome rangu(?l. Crkvena se je ustanova osobito od IX. stoljeća promjeihla(?). Papa je na zapada, gdje nije bilo patrijarha, vazda imo veću vlast, nego li na istoku, gdje su ga u mnogom supiirali patrijarhe. Istočnjacima treba dati ona prava, koja su imali prije raskola. Nove dogmate istočnjaci teško primiti a stare — proizlazak sv. Duha i od Sina — drži i istočna crkva uklju­ čivo. Istočnjaci vjeruju, da sv. Duh izlazi i od Sina, nu u premissama, a zapadnjaci u zaključku iz premissa stvorenu. Papa je Nikola I isto tako kriv raskolu ko i Focij(!). U papinu poglavarstvu treba razlikovati izmegju vlasti i naučavanja. Cistilište površno prelazi. Istočnjake ne bi tiebalo siliti, da ostave svoje mnijenja, da pretvorba biva nakon svr­ šene epikleze, jer nije ni u katolika dogma, da pre­ tvorba biva odmah poslije Hristovih riječi. Osim Isusovih riječi traži se i odluka, a ova je kod istočnjaka do konca epikleze. Stari su se kršćani krizmali kao i danas istočnjaci. Sva je razlika megju istoč­ nom i zapadnom Crkvom u teološkim formulama, a ne u vjeri. Iz svega se vidi, da je knez profesor do­ sta naivan i preidealan, a prema katoličkoj Crkvi ne­ pravedan. Ustanova je katoličke Crkve u biti Bo­ žanska, pak je u tome pogledu uvijek ista. Da sv. Duh proizlazi i od Sina učili su stari istočnjaci i izri­ čito, kao što i današnji izričito uče, da izlazi od s am o g a O ca . Megjutim se je knez Makso popravio i svoje zablude opozvo. Dr. Ante Bauer imenovan biskupom. Još su podavno hrvatske novine počele glasati, da će dr. A. Bauer, zagrebački kanonik biti imenovan koadjuto­ rom zagrebačkoga nadbiskupa. Kako se iz Zagreba čuje, to je sada već gotova činjenica — on je imeno­ van koadjutorom, i to s pravom nasljedstva. Rodio se je 11. veljače 1856. u Breznici. Početne je nauke svršio u Jaski i Varaždinu, gimnazijalne u Varaždinu i Zagrebu, bogoslovne u Zagrebu i u Budimpešti, a doktoriro je god. 1885. u Beču. U zagrebačkoj je nadbiskupiji vršio razne službe: kapelana, katehete u raznim školama, sveučilišnoga profesora i rektora, urednika »Katoličkoga Lista« itd. Puno je piso, a spise mu rese dva dragulja »Ontologija« i »Naravno bogoslovlje«. Presvj. dru Baueru i naše čestitke! Biskup Marković u Sarajevu. Na 12. u noći pri­ spio je u Sarajevo banjalučki biskup Marković. U susret su mu izašli m. p. o. Mišić, njegov tajnik Ćorković i dr. Blažević. Presvjetli je odsjeo kod Franjevaca. Car Vilim 13. katolik? Zadnjih je dana Maurice Muret u listu ».I o u r n a 1 d e s D e b a 11 s« o pru5к о т caru Vilimu II. piso s katoličkim simpatijama. »E g у h a z i K 6 z 1б n у« tvrdi, da je tome povod članak, što ga je jenski profesor Ernest Haeckel izdo u frankfurtsKome listu »D a s F r e i e W o r t« zva­ nu, kome je htio, da opravda svoj istup iz evangeličke crkve. Haeckel silno grdi cara Vilima, da se on nazivlje »milošću Božjom vladar«, da je gojio ne­ prirodno prijateljstvo s Leonom XIII., a sada s Pijom X., da je svečano pohodio Vatikan, te da se je onako ponio za Boromejske enciklike, u čemu on nazire ultramontanističke težnje. 1 mi priznajemo, da je car Vilim izvanredno sklon katolicima, ali to­ mu će biti uzrok politika — moćni u Pruskoj kato­ lički centrum, a ne ultramontanizam. Božična alokucija sv. Oca kardinalima. I ove godine došli su svi rimski kardinali, osim sijedog Oreglija, k Njegovoj Svetosti, Piju, da mu izraze svoje čestitke. Sv. Otac je njih primio u svojoj pri­ vatnoj biblioteci i u odgovoru na čestitanje u vrlo finoj ironiji osvrnuo se on na one novine, koje su očekivale, a neke već objavile, nekakav politički pa­ pin govor. Njegova Svetost je rekla, da uzorita go­ spoda ne očekuju od Njega nikakve politike; On će s njima da govori o predmetu, koji je izvan svake politike, a to je dekret o prvopričesnicima i poimen­ ce o njegovoj primjeni u Francuskoj. Vrlo veseo bio je On zbog velike množine pisama, što su mu ih po­ slali pričesnici od 7—10 godina. Iskrenuo je bio ovaj govor i na kodifikaciju kanoničkog prava i reko, da će se slijedeće godine moći predložiti ne samo I. svezak, nego jedan oveći dio toga djela. Rasulo u luteranskoj državnoj crkvi. Zastup­ nici »slobodoumnog kršćanstva« u Norveškoj razdi- �15 Listak. jelili su se u dvije stranke; jednu sačinjavaju umje­ reni, drugu skrajni radikali. 1 u profesorskom ko­ legiju bogoslovnog fakulteta na jedinom norveškom sveučilištu ima ista djelidba. 0 tome s nekom iro­ nijom i žaobotn govore i sami listovi njihovi — a ini znamo da izvan prave Crkve nejma istine i stal­ nosti! Katolička Crkva u Engleskoj. Prošle je godine katolička Crkva u Engleskoj proslavila pedesetgodišnjicu zavedenja hijerarhije. Vrijedno je baciti po­ gled na razvoj katoličke Crkve u Engleskoj kroz tih minulih 50 godina hijerarhije. Taj nam razvoj naj­ bolje predstavlja slijedeća statistika, iz koje sazna­ jemo, da je Engleska god. 1850. imala: crkava i ka­ pela 587, raznih škola 500, svećenika 788, samostana 70; dok je prošle godine 1910. brojila: crkava i kapela 1760; viših škola 1064, pučkih 2000, svećenika 3687, a samostana 1159. Ovaj je prijegled katolištva u Engleskoj za svakoga katolika vrlo utješljiv. Portugalski katolici prosvjeduju Revolucijonarci u Portugalskoj u progonjenju Crkve, uništenju oltara i manastira prevršili su svaku mjeru. Velika množina protesta od strane katolika raste svakim danom to više, tako, te »liberalna« vlada pokazuje od straha i sramote svoju »netiberalnosi . Da do­ skoči opravdanim prosvjedima izdala je neopravda­ nu naredbu, da se samo oni protesti ucažuju, koji se ulože u općinskim prefekturama - a to je znak po­ litičke smiješnosti! Španjolska. Na 23. prosinca je u Španiji prihva­ ćen zakon (uz 174 glasa proti 54), da se provizorno kroz dvije godine ne smije podizati nijedan samo­ stan, dok se ne postigne potpuni sporazum sa sv. Stolicom. Kada će biti konzistorij? Sav se je svijet razmaho s upitom, kada će Papa držati novi konzistorij, u kome će se popumti mnoge ispražnjene kardinalske stolice. Neke su novine kao i »Corriere della Sera« razglasile, da će se konzistorij držati u veljači ili ožujku o. g. Nu Papa Pijo X. oprovrgo je te gla­ sine, naglasiv, da se konzistorij čitave ove godine neće držati, a razlog mu je taj, što ove godine pada i 50-godišnjica ujedinjenja Italije. Instalacija. Iz Gjakova nam javljaju, da su ta­ mo na 29. prosinca već prošle godine svečano za kakanonika instalirani: presvj. g. msgr. Milko Cepelić i preč. g. dr. Jakša Pliverić. Presvj. se je Cepelić sva­ kom zgodom istako kao osobiti prijatelj bosanskih Franjevaca, s toga se njegovoj promociji i vrlo ra­ dujemo. Njegovu je župu u Gjakovu po odredbi presvj. biskupa dra Krapca preuzeo dr. Pavo Gjelatović. Naša slika. Dne 30. svibnja god. 1910. u 3 sata po podne stupilo je Nj. Veličanstvo car i kralj na sa­ rajevsko tlo. Sati, dani, pa i mjeseci su se odatle osuli u zaborav, jedno je samo od svega toga ostalo — lijepa uspomena na krasne tadanje prizore. Jedan od tih prizora jest i naša slika na str. 3. ovoga broja »Seraf. Perivoja«, koja predstavlja razgovor Nj. Ve­ ličanstva cara i kralja kod duhanske tvornice u Sa­ rajevu s redodržavnikom Bosne srebrne preč. Alojzijem Mišićem. KNJIŽEVNA SMOTRA. Dr. Jelenić: Nikola Alačević: Slavni i zaslužni muževi: Makarska i Primorje. Izlet na oiokovo. Spljet, ЈЛи. u je n a 1 K. Gosp. Alačevića lično ne poznam, ап sudeći po gore spomenutome njegovu ujelu, mora Piti plemenita duša. On ljubi Hrvatsku i hrvatski narod, a osobito ga resi lokalni patriotizam, koji ga sili, da ljubi svoje Primorje i njegovu i prošlost i sa­ dašnjost, te koji mu je bio i motor gore citiranoga Ju^ stranice sadržavajućega ujelcu, u kome opisuje slavne Primorce, Primorje i izlet na Biokovo. Alačević je svoje djelce posvetio »miloj i ne­ zaboravnoj uspomeni nezaboravnoga prvoga ravna­ telja arbanaškoga učiteljskoga zavoda, vrlomu hr­ vatskomu pedagogu i pjesniku pokojnome don Stjcpannu Buzoliću,« koji je za svoga dvadesetgodišnjuga učiteljevanja podgojio barem do 300 gojenika, koji u ono tmurno i dremežno doba — sa rodoljubivim svećenstvom i sa onom uzornom, ako i malobrojnom, četom svjetovnjaka___bijahu postali pravi dalma­ tinski učitelji i prvi odani apoštoli hrvatske misli i hrvatske prosvjete u. . . Dalmaciji«; koji je napiso pjesmaricu: »Bog, Rod i Sviet«, te prevagjo: Leopardija, Foscola, Manzonia, Monstia, Giustia, Alearda, Dantea itd. Bijelce je podijeljeno u dva dijela. Prvi dio (str. 7.—13.) sadržaje biografije 20 glasovitih Primorca: Mihovila Pavlinovića, Stjepana Ivičevića, Kažimira Ljubića, kanonika Ivana Josipa PvlovićLučića, biskupa Pavla Miošića, generala Nikole Majstorovića, prepozita Josipa Ćobarnića, profesora Augustina Grubišića, don Antuna Mrkušića, popa Mate Ivičevića, novinara Antuna Deana, pjesnika fra Ivana Despota, nadučitelja Grgura IvanovićMrlića, fra Ante Lulića, fra Gabre Puratića, dra Cesara Pavišića, profesora Mihovila Glavinića, histo­ ričara Josipa Alačevića, dra Lovre Pavlović-Lučića i Ive Marije Vukovića, a pred ovima je, kao poznat �16 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1911. samo spomenut pjesnik »Ugodnoga razgovora«, fra Andrija Kačić-Miošić. Sve ove velikane pisac riše s istim zanosom i bez pristranosti. Čini nam se ipak, da je potpunost ovoga dijela iziskivala, da se i pjesnik »Ugodnoga razgovora«, ma bio on i poznat opširnije opiše. Svakako radi pristranosti nije izo­ stavljen. U drugome dijelu (str. 55.—103.) pisac pod mottom starca Milovana: »Primorje je inisto pono­ sito od starine, jer je vilenito«, riše Makarsku i P ri­ morje, te izlet na Biokovo, U opisu je Makarske i Primorja dosta precizan. Tu se u XVII. poglavlju u tančine rišu: Primorje, pučanstvo, razdioba opći­ ne, manastiri, podneblje, Primorci i njihova narav, prosvjeta i njezini zavodi, razne zadruge i bratov­ štine itd. »Izlet na Biokovo« uvodi nas u čare ovo­ ga vilinskoga mjesta, koga svake godine osim ini gih turista na 31. kolovoza — na sv. Jurja — t o D ^; do 1000 duša, gdje slušaju i glagolačku m: ■ Na koncu djela pisac ponovno upozoruje na lje­ pote Primorja, na njegovu krasnu prošlost i na nje­ gove velikane, te žali, da danas i to mjesto »mori ubitačni bratski razdor i zlosretn nesloga«, koja t a ­ ca u »moralni, narodni i ekonomi: ki nazadaf vito i slavno« Primorje. On s Ct ngić-Agor razdorom plače: »Oj hrvatska zemljo p sto gr’ješi nebu gori, da te tako razdor moi te s iVanteom Allighiemm vapi za mirom i slogom: »Pače, pače, ei va gridando, a qui, che un . uiro ed u ia possa serra«. Uopće je djelo uspjelo i svake hvale vrijedno. Ali kao što nije ništa na ovome svijetu tako savršeno, da mu kritika neće prigovoriti, tako i Alu^ »Slavni i zaslužni muževi« itd. Po mome mnijenju, pisac je trebo djelo tako rasporediti, da na prvo nije sto dogje drugi, a na drugo prvi dio. Primorje je krasno stablo, koje je uredilo s onolikim velikanima. Stablo se svakako prije ploda opisuje. Uz to se opa­ ža neka nedošljednost, kada piše sad Split, a sada (u naslovu) Spljet. U djelu se nagje i krupnijih gram a­ tičkih i sintakti* nih pogrešaka. Nr. pr. » ... s toga ga možemo smatrati kao njeki hrvatski Mezzofanti« (str. 13.), mjesto: kao nekoga hrvatskoga Mezzofanti-ja; »___ jerbo se tada nahodijaše u Zadru na uredniš­ tvu« (str. 16.), mjesto: u uredništvu itd. Ako sti­ listika i ne trpi uopće velikih izreka, ja im ipak u radnjama za višu inteligenciju nijesam neprijatelj, sa­ mo. kada se tako slože, da su i jasne i blagoglasne. A to kod gosp. Alačevića fali. Klasičan je tome pri­ mjer ona od 20 redaka složena rečenica, što se na­ lazi na str. 56. Djelo bi bilo puno praktičnije, kada bi imalo i kazalo. Dr. A. Koch: Lerbuch der Moraltheologie. Dritte vermehrte und verbesserte Auflage. Freiburg im Breisgau, 1910. Herdersche Verlagshandlung. Ci­ jena K 13.20, uvezanu K 15.—. C. Kirch, Enchiridion fontium historiae ecclesiasticae antiquae. friburgi Brisgoviae, 1910. Do izdatka ovoga djela crkvene je povjesničare trla jedna velika poteškoća. Tko je htio biti kritičnim crkvenim povjesničarom moro je u izvore zaviriti, a to je bilo mnogim uprav nemoguće. Izvori su ve­ ćinom u velikim bibliotekama, koje pojedinci posjemogu, a od velikih su biblioteka udaljeni, poteškoću god. 1910. odstranio učevni o. chT . vši svoj »Enchiridion«, u komu se nalaze 1002 fragmenta: kanona, okružnica crkvenih sabora, papinih dekreta, carskih zakona, natpisa, akata mu­ čenika itd., Kojim se razjašnjuje vanjska i unutarnja crkvena povjest do Vili. stoljeća. Grčkim je frag­ mentima nadodan i latinski prevod. Djelo se naru­ čuje u Herderovoj knjižari u Freiburgu i u Beču, a toji K 9.60, u platno uvezano K 10.80. »dušobrižnik«, što ga »uz sudjelovanje više sve­ ćenika« uregjuju Franjevci u Varaždinu, početkom ove godine stupio je u XVI. godinu. Ovaj »mjeseč­ nik za katoličke propovijedi« stoji na godinu 8 K. Svoje je vrsti jedini u velikoj Hrvatskoj katoličkome svećeniku toliko potrebiti list. Preporučamo! Glasnik sv. Franje. Imamo: »Glasnik sv. An­ te«, »Glasnik Srca Isusova«, »Glasnik sv. Josipa«, »Euharistični Glasnik«, a sada smo dobili i »G 1a sn i k s v. F r a n j e«, što ga uregjuju varaždinski F ra­ njevci. List je namijenjen trećoredcima sv. Franje. Izlazi u Varaždinu svakoga mjeseca jednoć. Cijena mu je na čitavu godinu K 1.50. Toplo preporučamo! D o p i s n i c a u r e d n i š t v a . Nekim je ovaj broj »Seraf. Perivoj« poslan na ogled. Ako ga zadrže, pozdravljamo ih kao predbrojnike. I drugi, koji ne misle držati »Seraf. Perivoj« neka ga odmah vrate, a ne istom u pol godine. Kogod »Seraf. Perivoj« nije još platio neka to Čim prije učini. List nije skup : 5 K na godinu — za gjake, trećoredce i sjeromahe 3 K- Tko sabere pet novih pretplatnika dobiva list badava. Pošto u »Seaf. Perivoju« suragjuju najbolji pisci, to se niko neće prevariti ako za nj plati odmah, što ga zapada. Opet velim o: širenje je dobre štampe, širenje Evangjelja. Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o, Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �& UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Najstarija knjigotiskara ćemaiuša ulica m . aoBosni i Hercegovini i л Preporučuje molitvenika, poslova, što u tis ukusnom ku i M oderno uregjena :: D , nBfldnih djela, brošura, i. vjenBnih -carta, kao i svih afsku striku zasjecaju sa Jnjerefiije cijene. knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjska narufbe obavljaju se brzo l točno. Slagaći stroj „TIPOGRAF". Brzojavi: Vogler, Sarajevo. �KS Podružnica o Sarajevu. Centrala u Llnbljani. Podrnžnice n Spljetn, Trstn, Celovca i Gorici, ii Dionička glavnica K 5,000.000. ■■ Pričuve preko K 500.000. mr Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka, 4 V ° l0 listo Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i nsmena obavještenja. vodov^ itd., te p» anje i izvagjanje vrsnih javnih zgrada, drumova, betonskih radnja, dnja u vodi, elektrana, tvornica manciranje gradnja uz povoljne i gjć svakovrsne cigle u vlastitoj k inoj ciglani. ' :: za Bosnu i Hercegovinu ETERNITA za pokrivanje krovova. — Hrvats anka društvo). Uplaćena dionička glavnica 2.000.000 kruna. ZI Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 1/30/0 čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonica Podružnica u Mostaru. Unovčuje mjenice, izŽrljebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. prima u zalog sve dragocjenosti kao: dragulje i ostalo. srebro, zlato, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3cc030fd3e49e333ab2a2f3e361193a1.pdf 461472e879a01ea640fe113d8b810cb7 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 3. SARAJEVO, 15. OŽUJKA 1911. GOD. XXV. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESMA: 1. 0 . Petar Vlašić: Kritika i protukritika golgotske ž r t v e ...................................................................... 33 2. 0 . Krsto Belamarić: Čemu slobodna škola? . . 37 3. Anka Topićeva: Bio jednom narod jedan! . . 40 4. N. fra. Lovro Mihačević: Zanimljivi ulomak iz povjesti Štovanja B. D. M arije.................................41 5. O. fra. Leon Petrović: Osvrt na o. Radoslava Glavaša „Život Isusa Krsta“ .................................43 B) LISTAK. C) VJESNIK. Papa Pijo X. opet proti sekularizaciji redov­ nika. - Javna rasprava. — Franjevac izumitelj. — Bogoslovni tečaj za naobražene ženskinje. — Ju­ naštvo jedne časne sestre- — Profesorski izpit. Adoracija — Valija odlikovan od Pape. — Mini­ star Canalejas i redovi. — Nečista savjest. — Obra­ ćenja. — Katolička Crkva u Prednjoj Indiji. — Tlotic.vaŠče u sv. zem lju............................................. 45 V KNJIŽEVNA SMOTRA. j -L ov . j Gančević: Father Paschal Roort Introduction to Franciscan LiteKršćanske Besjede...................... 47 I bez ikakvih poreza I L Kupuje i prodaje sve vrste papira cd vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog I papirnog novca. (L 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. -- B O S A N S K O -H E R C E G O V A Č K O -- G R A G JE V N O D IO N IČ K O D R U Š T V O U S A R A JE V U DIONIČKA GLAVNICA K 5 0 0 .0 0 0 - Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: Glavno zastupstvo za Bosnu 1 tlercegovlnu HOŽE SE POVISITI NA K 2 , 0 0 0 . 0 0 0 - TVORNICE ETERNITA Direktor: gragjevni savjetnik J o s ip pl. Vancaš. najboljeg m aterijala za pokrivanje krovova. �Hrvatska centralna banka (dioničko društvo). Uplaćena dionička glavnica 2.000.000 kruna, Centrala u Sarajevu. Podružnica u Mostaru. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 %% čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonka Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. je isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino- 'hna u zalog sve dr dragu.,, :{Q ,nosti kao: srebro, zlato, tale. Privile 5П*u. I H e r c e g r Uplaćeni dionički kapital 10 milijui." Vmn, љ тл. TRALA U SARAJEVU. S T A V E : u Bihaću, Derventi, Doboju B. GraF I L I J A L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mosu». i V A : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, diški, Lijevnu, B. Samcu Travniku, Trebinju i Viševradu. — Siocu i Zvomiku. V e le p r o d a ju d u h a n a u svim spomenutim mjestima. T T i r u v t o E a r n n n r l i o l i a r n a Daje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 4»/a°/o založnice i Ш Ј U U jtJ lJ C ilJ t? . 5«/o komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni i Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. fta n k o v n n o đ ip lip n ip Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima «/ kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. Odielienie ZH robu bankc ustr°ieno odjelenje robe, kao što i posebno odjelenje za zemaljske proiz* * vode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku za" sjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzećaJ J J G lavni eu pred m eti Izvoza suhe šljiv e 1 žito. Kod banke opatojeća generalna agentura c. кг. povi, osigurav. ,,A 8B E C U B A Z IO N I GENERALI** prima direktno Hi putem filijala ,,P R O V ID E N C IJA “ prima o si­ ili ispostava razne vfgte osigurania na život \ proti vafrp, a generalna agentura osiguravajućeg društva guranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ з SARAJEVO, 15. OŽUJKA 1911. 0. P etar Vlašić, p ro feso r, Dubrovnik: OOD. XXV. 2. Freyevi problemi. Kritika i protukritika golgotske Žrtve Da ima u muci Isusovoj dosta toga, što bi ražurnu ljudskomu — pripuštenom samom sebi — bilo nejasno, nerazumljivo, živa je istina: no nije istina 1. Otajstvo križa nekada i danas. ono>što moderni kritiiari vele- da 'е čitava muka ,susova klupko problema, koji su nerazriješivi doklegod jh se shvaća u katoličkom smislu, t. j. sa vrhunaravnog gledišta. Nije ni ono ispravno, što moderni kritičari nazrijevaju u evangjeoskom pripovijedanju muke jsusove nesuglasje i protuslovlje, pa na temelju toga krivo shvaćaju cijelu muku i izvrću njezino značenje Tako je p imjerice uradio џ llajnovije doba prof. F r e y , koji je u svom dielu, pod zvučnim naslovom » P r o b i e m i m u k e I s u s o v e « 1) podvrgo oštroj kritici Markovo pripovijedanje (pogl. 14 i d.), te ga usporedio sa Matejevim, Lukinim i Ivanovim. Najzamršeniji problem muke Isusove -za Frey-a su ovi. vijeće sinedrija, da se Isusa pogubi, pomazanje u Betaniji u kući Šimuna gubavoga, izdajstvo Judino i osuda izrečena nad Isusom. Rezultat pak njegovog istraživanja jest u glavnome ovaj: 1. Pripovijedanje Sinoptičara (triju prvih Evangjelista) ob ovom dogagjaju veoma je nejasno i nestalno, dočim je Ivan cijelu muku točnije prikazo. - 2. Vijest o izdajstvu jednog učenika psihologično je nevjerojatna, niti odgovara istini. Evangjeliste su to ustvrdili u inte­ resu Starog Zavjeta. U proročkim naime knjigama govor je o nekoj procijeni, za 30 srebrnika (Jer. 32. 6—9, Zah. 11, 12—13). Evangjeliste su izmislili Ju­ dino izdajstvo za 30 srebrnika, da mogu kazati, da su se i u tom pogledu ispunile riječi proroka o Isusu. Zato i veli Mat. (27., 9—10): »Tada se izvrši, što je kazo prorok Jeremija: I uzeše trideset srebrnika, ci­ jenu cijenjenoga, koga su cijenili sinovi Israelovi i dadoše ih za njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospo­ din.« — 3. Pogriješio je Marko, što je zabilježio po­ mazanje nogu Isusovih malo dana pred smrt Njegovu, jer je to pomazanje bilo učinjeno početkom javnog Isusovog života, kako to Frey hoće da dokaže na Korizmeno doba dozivlje nam u pamet prizor najpotresniji od svih, što se zbili otkako je svijeta i vijekova: k r v a v u ž r t v u n a G o l g o t i . Sintezu one potresne tragedije, one dirljive muke BogaČovjeka, predstavlja nam na živo križ Isusov. Taj križ, ili točnije govoreć, O t a j s t v o k r i ž a , bijaše kroz vijekove, a još je i dandanas predmetom ljubavi i mržnje, slave i prezira, časti i napadaja. Na to je vec upozorio Apostol naroda, kad je ono ičonnćanima u prvoj poslanici piso: »Mi p r o p o v i j e ­ damo Hri st a r azapet a, Ži dovom sabl a­ zan, a G r k o m b e z u m l j e ; o n i m pako, koj i s u p o z v a n i , H r i s t a B o ž j u| s i l u i B o ž j u p r e m u d r o s t . « (I. Kor. 1., 23—24.) Razlika je ipak megju negdašnjim i novijim na­ padajima na ovu svetinju kršćanstva. Noviji na­ padaji uijesu onako divlji kao stariji, bar ne u više slučajeva; niti se moderna borba vodi o znaku kri­ ža, nego o njegovom značenju, t. j. ob Otajstvu križa, a svrha je, da se c j e l o v i t u m u k u I s u s o v u p r i k a ž e kao p o s v e m a nar avni d o g a ­ đ a j , koji za nas nema nikakove važnosti, ili tek ne­ znatne. Te su pogubne ideje zaodjevene ruhom mo­ derne galanterije i znanstvene spreme, te po taj na­ čin sposobnije, da zavaraju neupućene duhove. Zadali tog racionalističnog tumačenja (golgot­ ske žrtve, dopro je iz tugjih krajeva i u našu domo­ vinu, te ga stanoviti listovi bezobzirno do prigode prinose na sablazan vjernika, a na nasladu naših protivnika. Zato ne će biti s gorega, da iznesem u ovo korizmeno doba dva tri napadaja modernih kri­ tičara na Božanstvo žrtve golgotske, i da istodobno protukritiku njihovih nazora podam, e da se tako ot­ krije plitkost i neosnovanost njihova, te nam po taj način jače zasine veličina i cijena presvete Muke 0 spodina našega. ‘) J. Егеу: Die probleme der Leidensgeschihtc Jesu. I. Leipzig, 1407. �Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1911. temelju Lukinog Evangjelja 7., 43—50. — Druge Freyeve zaključke radi kratkoće prostora mimoila­ zim. Što da kažemo na ovakovu kritiku? Sva vrvi od početka do kraja kritičnim pogrješkama i nedošlejdnostima. Začudno je, što Frey drži Ivanovo pripovijedanje točnijim od Sinoptičara, dok golema većina modernih kritičara ne samo što pretpostavlja pripovijedanje Sinoptičara Ivanovom pripovijedanju, nego oni naprosto niječu svaku historičnu vrijednost četvrtom Evangjelju. Tako, — da jednog samog spomenem —, J U1i c h e г, pored liarnacka najuvaženiji moderni kritičar Novog Zavjeta, veli o četvr­ tom Evangjelju doslovce ovako1): »Ivanovo EvangjeIje mora se već »a priori« isključiti iz povjesnih vre­ la za život Isusov. Auktor ne kani toliko pripovije­ dati prošlo, koliko upozoriti na vječno; njegove to­ božnje činjenice imadu se shvatiti kao s i m b o l i i a l e g o r i j e jedne ideje: »Utjelovljenje Božje u Hristu.« Isti ton previjava i ostalim radnjama kriti­ čara ob ovom pitanju, akoorem ovaj ili onaj dopusta koje zrnce povjesti i u četvrtom Evangjelju, napose ono, u čemu se slaže sa Sinoptičarima. Imajuć ovo na umu izgleda zazbilj začudno Freyevo mnijenje, no prestaje svako začugjenje, kad se sjetimo, da mo­ derni kritičari sasvim udobno i na laku ruku riješuvaju biblijska i u opće religijozna pitanja ne gledajuć, da li su pri tom u protuslovlju sa zaključcima svojih kolega, pače i sa samima sobom. U jednoj prigodi poriču svaku historičnu* vrijednost Ivanovom Evangjelju, u drugoj ga uznose kao najmjerodavniji povjesni dokaz iz davnine: sve prema tome, da li je u prilog ili ne njihovim krivim pretpostavkama. Isto tako čine i sa Sinoptičarima i drugim svetim knjgama Novog i Starog Zavjeta. To je bez sumnje udobno i praktično, no da se to ne slaže sa zdra­ vom kritikom priznati će svatko, ko zdravo sudi. Nedosljedan je Frey samome sebi, kad poriče Judino izdajstvo zbog toga, jer Evangjelista pripovijedajuć taj dogagjaj navodi ispunjenje proročan­ stva. On naglašuje, da hoće svako pitanje znan­ stveno i kritički obraditi, no ovdje radi tome na­ suprot. Uzimlje u pretres samo. jedan Evangjelistin redak, pa prema tome prosugjuje cijelo pitanje o Judinom izdajstvu, a opet naprosto pretpostavlja pro­ ročanstva nemogućim, niti ne pokušav, da bar je­ dan ozbiljni dokaz navede u prilog tome; radi toga čini mu se sumnjiva vijest o Judinom izdajstvu i o njegovom samoubojstvu, buduć da Evangjelista pri tom navodi proročke riječi. Da se je Frey malo kri- tičnijim okom zagledo u Evangjelje, brzo bi se bio uvjerio, da je onaj proročki navod, tek sporedno uinetnut, ne kao u z r o k , nego samo kao p o t v r d a Judinog izdajstva, o čemu su sva četiri Evangjeliste opširno izvijestili. Zar ne navodi i Ivan — za Freya u ovom pitanju veliki auktoritet —, ne jedanput ispunjenje proročanstva, kad nam pripovijeda nekoje potankosti muke Isusove?1) Hoćemo li radi toga držati cijelu povjest muke Isusove prostom legen­ dom? Frey se ne usugjuje toga dokazati, dakle i opet nedosljedan samome sebi. Što Frey veli, da je Marko pogriješio metnuvši, da se zbilo pomazanje nogu Isusovih, pred samu Nje­ govu smrt, dočim Luka kaže, da se zbilo pri početku Isusovog javnog života, moramo i ovdje priznati, da nije Evangjelista pogriješio, nego je pogriješio prof. Frey, koji misli, da je jedno te isto pomazanje ono, o kojem govori Marko 14., 3.—10. i ono, koje Luka 7., 43. 50. donosi, dočim su u istinu d v a r a z l i ­ č i t a p o m a z a n j a , kako to općenito tumače ka­ tolički egzagete2), a to se lasno iz evangjeoskog teksta razabire. Prvo pomazanje (L.) zbilo se u N a i m u, drugo u B e t a n i j i. Naim je u Galileji, Betanija u Judeji, dakle već iz ove okolnosti mjesta da drugih ne spominjem — lasno se uvigja dvo­ struko pomazanje. Tako bismo mogli ići dalje i sve redom rješa­ vati Freyeve probleme o muci Isusovoj. Svuda bismo naišli na kritične pogrješke, nedošljednosti, na tvrdnje, kojima ćeš uzalud tražiti dokaza. Dokaza nema, naprosto zato, jer ih ne može biti, i uzaludna su sva naprezanja moderne kritike, da ih izmisle. Evangjeliste su nam tako savjesno i točno opisali muku Isusovu, da im se nema šta prigovarati, a pri­ govori, koje Frey i njemu slični iznose, to su sitne paučine, koje pri svjetlu vjere svatko veoma lasno može rastrgnuti. Ч Ad. Julicher: Die Religion Jesu und die Anfange des Christenthums (u djelu: Die cristliche Religion). Berlir-Leipzig, 1906. str. 45. 9 Spor. Iv. 18. 9; 19. 24. 28 36. *) Spor. R. Cornely: Histor — etcritica Introduclio in U. T. libros sacros. (Cursus Scripturae) IM. Parisisis, 18)7. str. 192. 3. Historično riješenie Harnackovo. Biblijska pitanja većim su dijelom povjesne naravi, i imaju se riješavati povjesnim dokazima. Pitanje o autenciji, izvornosti, vrijednosti Evangjelja najbolje riješava tradicija, kao što nam ona najbolje tumači pojedina mjesta Evangjelja. To je sasvim shvatljivo. Prvi kršćani, za koje su Evangjelja bila neposredno pisana, i koji su bili u uskom saobraćaju sa piscima, dotično vijesnicima Evangjelja, bez sum­ nje će ih bit lakše i bolje shvatiti, nego li to može­ mo mi nakon punih 19 vijekova. Zato se baš kato­ lička nauka o biblijskim pitanjima temelji većim di- �Kritika i protukritika golgotske žrtve. jelom na tradiciji, na dokazima iz drevne prošlosti kršćanstva, dočim moderni kritičari zapuštaju i mi­ moilaze tradiciju, pa uslijed toga i upadaju u mnoge pogriješke. To je opazio prvak modernih kritičara, berlinski profesor teologije dr. A d o l f H a r n a t k , pa se stao i on zanositi za povjesnim dokazima iz predaje uzetim, te a njihovom smislu riješavat biblij­ ska pitanja, napose ona o životu Isusovu. No dok je s tog pogleda dobro uradio, pogriješio je na dru­ goj strani, u koliko je precijenjujuć povjesne dokaze stao ih iznositi na uštrb istog Evangjelja, kao protiv­ ne njemu. Evo n. pr. kako Harnack shvaća muku Isusovu1): Općenito se — veli Harnack — pripisuje toj muci veliko vrhunaravno značenje i ekspiatorni značaj. Prikazuje ju se kao žrtvu, i to žrtvu za spas svije­ ta. On se tome dosta načuditi ne može, jer ne može da uvidi »potrebu, koju je Božanstvo imalo od ta­ kove žrtve«, a opet čini mu se, da takovo shvaćanje vodi do mnogo i velikih besmislenosti. Kako dakle riješiti taj čvor? Pomoću povjesti. Isusova smrt u istinu ne nosi na sebi nikakav znak vrhunaravnosti, nego su ju vrhunaravnom prvi kršćani učinili. Troje su naime prvi kršćani držali o muci Isusovoj: 1. da je smrt Isusova na križu bila p r a v a ž r t v a, koja je upotpunila sve žrtve Staroga Zavjeta i posve zadovoljila Božjoj pravdi, te su uslijed toga i prestale sve krvne žrtve. Na temelju te prvotne kršćanske predaje piso je Pavo u poslanici k Hebrejima, da je Isus jednim prinosom savršio za uvijek one, koji bivaja posvećeni. (Una enim oblatione, consummavit in sempiternum sanctificatos — Hebr. 10., 14); — 2, da je smrt Isusova bila n a k n a d a z a g r i j e h e s v i j e t a, te je uslijed toga križ Isu­ sov najočevidniji dokaz Njegove ljubavi prama čo­ vječanstvu i ujedno najsjajnija potvrda Isusovih rije­ či: »Od o v e l j u b a v i n i k o v e će n e m a , d a ko d u š a s v o j u p o l o ž i za p r i j a t e l j e s v o ­ je.« (Iv. 15., 13.) On, koji je bio pravednik u pot­ punom smislu riječi, trpio je i umro za naše grijehe, prema onome, što se čita u 53. pogl. Izaije: »On bo­ lesti naše nosi i nemoći naše uze na se . . . bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja.« — 3. Jer u muci svakog pravednika imade nešto pomir­ benog (ekspiatomog) značenja, to su i prvi kršćani u istom smislu tumačili Isusovu smrt, pače oni su joj — kanoti smrti najvećeg pravednika — p r i p i ­ s a l i s v e o p ć i e k s p i a t o r n i z n a č a j , te su zato vazda uznosili križ kao znak spasenja i pomirbe za mnoge, t. j. za sve one, koji to hoće. ‘) Ad. Harnack: Das Wesen des Christenthums. 5. izđ. Leipzig, 1901. str. 97.- - 101. 35 Harnack opetovano naglašuje, da su prvi kršća­ ni u istinu tako shvaćali muku Isusovu; to da se ne može poreći, pa o tom nijesu niti najmanje posum­ njali ni isti S t r a u s s , niti »veliki kritičar« Ferdi­ nand Christian B a u r. To je sve živa istina i mi se u svim tim točkama slažemo s Ha mačkom. No začudno nam je, kako*on — inače duboki um — ne uvigja, da se ta starodrevna kršćanska predaja u s v e m u s l a ž e s E v a n g j e l j e m i krasno ga 'razjašnjuje, pa da je u istinu smrt Isusova o n a k o v a i o n a k o g z n a č e n j a , kakovom nam ju ti prvi kršćani u suglasju s Evangjeljem, dakle s Isu­ sovom i s apostolskom naukom prikazuju. Zar nije­ su oni mogli bolje poznati sve potankosti života Isu­ sova, dosljedno i uzrok, svrhu, značenje muke Isu­ sove, nego li to mi dandanas poslije toliko vijekova možemo znati? Berlinski profesor, kad je piso ono svoje veoma rašireno djelo »Bitnost Kršćanstva« nije sjegurno imo pri pameti, da tim posluži u čemugod katoličkoj nauci, no htio on ili ne htio, dokazi iz povjesti prvih vremena kršćanstva, koje on navodi u potvrdu svojih racionalističnih ideja, jesu baš po­ tvrda katoličkog mišljenja. To i jest svojstvo istine, ^а sv^gda svijetli, pa bila i na najtamnijem mjestu. To_ svietl° istine, štono je pomiješano sa racionalistidnim nazorima u spomenutoj tiarnackovoj knjizi, upozno je veoma dobro čuveni obraćenik najnovijeg doba Dr. A 1b e r t v o n R u v i 11 e, sveučilišni pro­ fesor u Halle, te je čitajuć Harnackovo djelo »Bit­ nost Kršćanstva« ostavio protestantizam i prešo u krilo katoličke Crkve.1) 4. Romantično riješenje Boussetovo. Prof. dr. Wil. B o u s s e t urednik je uvaženog protestantskog časopisa »T h e o 1o g i s c h e R u n d ­ s c h a u « i auktor najpopularnijeg protestantskog, točnije govoreći, racionalističnog, spisa o Isusu. Nje­ govo djelce » J e s u s«2) doživjelo je u malo vremena treće izdanje u 30 tisuća primjeraka. Nema nego ciglih 100 stranica, niti je strogo znanstveno djelo, nego je ragje tu sakupljen rezultat modernog raciona­ lističnog istraživanja o Isusu, pa sve prikazano u zamamljivom, pučkom stilu, da lakše nagje ulaza kod prostog puka. Bousset prikazuje Isusa kao nekog r o m a n ­ t i č n o g j u n a k a , pa u tom smislu tumači i N j eg o v u s mr t . Isus je imo velikih ideala, za koje je živio i koje je želio ostvariti. On se pouzdo u ‘) Spor. A. v. Ruville: Zuriick zur heiligen Kirche. — 13,—18. izd. Berlin, 1910. str. 9—11. *) W. Bousset: Jesus. (Religionsgeschichtliche Volksbucher) 3. izd. Tubingen. 1907. O našem pitanju raspravlja na str. 67—100 pod člankom „Das Geheimnis der Person". �36 Вг. 3. - Serafinski Perivoj. 1911. sama sebe i nado se, da će Mu zbilja poći za ru­ kom ostvariti ili. Zato onako često govori o budu­ ćem kraljevstvu, gdje će On biti možnini i uzviše­ nim vladarem, pun sjaja i veličanstva, od koga će i Njegovi učenici biti podignuti na visoka mjesta. Kada je Isus govorio o tom svom budućem kraljev­ stvu, govorio je vazda zanosno i pouzdano, ko sta­ lan o obistinjenju svega toga. Tek pred zadnji čas života puče Mu pred očima crna zbilja: uvidi kako su Njegove osnove teško izvedive, pače uvidi, da će nastradati prije nego li ostvari Svoju namiso. On ipak ne sustaje. Drže Ga buntovnikom, hvataju Ga, vode od sudišta židovskoga do sudišta rimskoga, na smrt Ga osugjuju i vode na Golgotu, da Ga na križ razapnu. Njegovo je duševno stanje bez sumnje iz­ gubilo dosta srčanosti, no ipak ne zdvaja. Tik pred samu smrt očekiva ostvarenje svojih ideala p om o ć u v i š n j e , n e b e s k e s i l e . U tom smislu tumači Bousset Isusovu molbu Ocu nebeskome » O če, a k o je m o g u ć e , ne k a m e ш i m о' i g j e o v a č a š a ! « Učenike Je do pred samu smrt so­ kolio i pripravljo ili na užasnu katastrofu, navodeć, sve i ako umre, da će se to zbit* Višnjom voljom i da će poslije smrti nastati zlatno doba Njegove sla­ ve. Tako je Isus »varo« svoje učenike i samoga sc be, a u toj varavoj nadi — umire na tvrdom oci k riža. . . Bousset na to pridodaje. Smrt Isusova to je k r u n a N j e g o v a ž i v o t a (»D i el K r o n e u n d V o l l e n d u n g d e s L e b e n s J , a križ i trnova kruna to su znakovi Njegove veličine. Kakove veli­ čine? Jer je pao žrtvom svojih ideala, njima je osto vjeran do zadnjeg časa svojega života, A to je znak junaštva i duševne veličine. Kolikogod se Bousset napreže, da nam prikaže veličinu muke Isusove u pomenutom smislu, to nam se ta muka pričinja to jadnijom i nesretnijom, a po­ java Isusova, ona svjetla pojava, koja je kadra uznijeti naše srce i dušu našu nad prašljivom zemalj­ skom nizinom u sjajne nebeske vedrine — ta Isu­ sova pojava — onako kako nam ju Bousset predstav­ lja — napunja nas nekom odvratnošću i samiljenjem. Prosti tesarov sin, bez sile i novca, bez nauke i dru­ gih sredstava, zaželio je biti gospdarom svega svi­ jeta, Onaj, kome će se vijekovi k la n ja ti!... Kako da se psihološki protumači zametak slične ideje u si­ nu tesarovom? Ima u povjesti ljudskoj na izobil primjera, da se neznatni ljudi digli nad obične smrt­ nike sjajnošću svojega uma, ili zavladali čitavim dr­ žavama pomoću oružane sile, mača i ognja, ali ne­ ma primjera, da se tko gradio Spasiteljem svega svi­ jeta, i to Spasiteljem duševnim i tjelesnim, te hotio ustanoviti sveopće kraljevstvo mira i ljubavi, a to postići samo propovijedanjem svoje nauke. Slične se ideje mogu poroditi u glavi kojeg suludastog čovjekan, Don Ouischotova kova, no ne u pameti raz­ boritog čovjeka. Neću kazati, da Bousset drži Isusa duševno bo­ lesnim, ima megju modernim kritičarima, koji Ga takovim u istinu drže, a to je žalosno i spomenuti ~ no doklegod on drži Isusa »prostim tesarovim sinom« a ne pravim Sinom Božjim, dotle logično slijedi, da je Isus u istinu bio pojava — sažaljenja vrijedna, a ne junak, kakovim Ga Bousset smatra. A muka Isusova bila bi s jedne strane opravdana, bar u tom pogledu, da bude drugima na usvijest, da se ne gra­ de većima, nego li što su — a s druge strane Nje­ gova smrt, bila bi naprosto konac jednog kukavnog života, za čiji se sjegurno nitko nebi zagrijo, po go­ tovu ne milijuni ljudi kroz punih devetnaest vijekova. Ja k o dakle Isusova smrt, doklegod ju se ne shvati kanoti s m r t B o g a-Č o v j e k a biva nera­ zumljivom, neznatnom, nevrijednom, da ju se spo­ minje, a htjeti ju romantično riješiti, kako je to Bous­ set pokušo, upada se u grdne pogriješke, koje se grusti kršćanskom srcu samo ih čuti. 5. Skup modernisti i jezgra Apostolske nauke. I ako zvani k a t o l i č k i m o d e r n i s t e « slič­ ni su u neku ruku majmunima. Ne obličjem niti duševnim sposobnostima, jer majmuni duše ne imaju, nego onom vlastitosti majmuna, što se zove »oponašanje«. Kako naime majmuni čine ono, što vide, da drugi rade, tako naši moderniste u religijoznim pitanjima povagjaju se za modernom racionalističnom kritikom, prepisuju njihove krive nazore i prikazuju ih katoličkom puku kao p l o d z r e l e i n e p r i s t r a n e k r i t i k e , kao plod svog vlastitog znanstvenog istraživanja. Najdalje je u tom pošo svakome već čuveni L o i s у, koji je zato i slavljen od racionalista kao prvi katolički učenjak'), no koga je Crkva potpunim pravom izopćila, a njegova djela osudila. Evo n. pr. kako Loisy sudi o muci Isusovoj2): U Isusu se polagano ali postepeno budila svijest, da je On Mesija — Spasitelj svijeta. U 30. godini života zadobi jasnu sliku svog mesijanskog poslan­ stva, te poče propovjedati skori dolazak kraljevstva nebeskog, t. j. mesijanskog. Pri tom Mu niti ne do') Ad. Jiilicher: Einleitung in das Neue Testam ent (Grundris der theologischen Wissenschaften), — 6. izd. Tubingen 1906. str. 21. 2) Ove nazore priopćio je Alfred"Loisy u raznim |svojim d je lim a /k a o : »Le7quatrieme*Evangile« (1903.) »Autour d’ un petit livre« (1903.) »Les Evangiles sinoptiques« (1907.) dva sveska i drugdje. '.Spor. »Bogoslovska" smotra« god. I. (1910.) str. 3 -3 3 . �Čemu slobodna škola? laži na pamet, da bi On radi toga mogo nastradati, pače On je sjeguran, da Njegov Otac nebeski ne će dopustiti da propanu Njegove osnove. No malo po malo nastupa razočaranje. Uvidio je, da ljudi ne mare vele za Njegovu nauku, pače, da snuju kako će Oa pogubiti. »Isus predvigja katastrofu, ali uz a sve to očekuje čudo, jer se još uvijek pouzdaje u skori dolazak kraljevstva mesijanskoga kraljev­ stva Božjega.« To Njegovo pouzdanje odrazuje se u govoru pri zadnjoj večeri, kao i u molitvi u vrtu Oetlisemani, a i u poslijednjim riječima, koje je na križu izreko, premda su te riječi bile ponriješane ne­ kom otajnom zdvojnošću. I Isus je umro, razapet na Golgoti, kao što drugi ljudi umiru, niti Njegova smrt znači išta velika za ljudski rod. Tu su smrt prvi kršćani shvatili kao žrtvu za grijehe svijeta, kao smrt otkupljenja, a već sveti Pavo toj muci i smrti Isu­ sovoj pripisuje ekspiatomi značaj. Sam Isus ne is­ tiče nigdje takova značenja svoje muke i smrti. Ta­ ko Loisy i njemu slični moderniste. Tko ne opaža na prvi mah sličnost moderni­ stičkih nazora o golgotskoj žrtvi sa nazorima racijonalista. Ono, što Loisy iznosi, nije drugo, do skup racijonalističnih nazora počev od Renana i prije njega pa do Harnacka, Roussetta i njima sličnih. C svakoga je po štogod uzeto i na svoju sakupljeno. Zato i nije od potrebe, da ovdje podam protukritiku Loisyeve kritike, jer ju već u glavnome gori podvrgoh.1) Ne mislim baš ni katoličku nauku o Golgotskoj žrtvi ovdje nanizati: ona je svakome čitatelju ove moje rasprave predobro poznata, pa je suvišno i spo­ minjati ju. Jednaka je onoj prvih kršćana, koju nam u glavnome ističe i Harnack, kako gore vidjesmo. A ta nauka prvih kršćana nije drugo, do vjerni odraz apostolskog mišljenja, koje se opet temelji na izja­ vama istog Spasitelja i na nadahnuću Duha Svetoga, pa je jedino pravo i istinito. Jezgru tog apostolskog shvaćanja muke Isusove zabilježio nam je lapidarnim stilom Apostol naroda sv. Pa.vo u 5. p o g l a v l j u svoje nedostižne p os 1a n i c e k R i m 1j a n i m a. To poglavlje u koliko je jedno od najtežih za razumijevanje, u toliko je sa druge strane jedno od najdragocjenijih Pavlovih po­ glavlja. U nekoliko redaka — u sve 21 — sadržana je tu č i t a v a H r i s t o l o g i j a : U p u ć e n j e S in a B o ž j e g a i svrha tog Upućenja, potreba naime, da se Čovjek izmiri s Bogom posredovanjem BogaCovjeka; s m r t I s u s o v a , koja je za nas: a) ž r') Nazore modernista, poimence Loisy-a, veoma je uspješ­ no pobio o. P e t a r G r a b i ć u svojoj učenoj raspravi »Va ž ­ n o s t m o d e r n e k r i t i k e « , što je izašla u »Hrv. Straži« god. VIII. (1909.-1910.) br. I., II. i IV. 37 t v a l j u b a v i : »j oš k a d b i j a s m o g r i j e šn i c i u m r i j e z a n a s« — b) po m i r b e u a ž rt v a : » p o m i r e n i s m o s B o g o m s m r ć u Si ­ na N j e g o v a « c) p l o d o n o s n a ž r t v a : »N j e g o v o ni s m o s e k r v 1j u o p r a v d a I i.« » J e r a k o k r o z g r i j e h j e d n o g a ( n a i m e Ad a ni a) p o in r i j e š e m n o g i, m n o g o s e v e ć a ni i I o s t B o ž j a i d a r i zj i o b i 1n o n a m п o g e (t. j. na sav svijet) m i 1o š ć u j e d n o g a č o v j e ­ k a I s u k r s t a.« Nema sumnje, da će nam štogod biti nejasno u ovome poglavlju, jer nam je teško prodrijeti do u tančine uzvišenih Pavlovih ideja, no jedno je stalno, da nam sv. Naučitelj u ovome poglavlju prekrasno razjašnjuje Otajstvo križa, te time ujedno podava nam najjače oružje protiv napadaja nad ute moderne kritike, a to je promatranje ovih Pavlovih riječi i u opće promatranje Otajstva križa. Niti ima uzroka, da posu lunjamo o vjerodostojnosti Pavlove nauke. O svojoj nauci on isti veli: »ne primili ju od čovje­ ka, niti naučili, nego otkrivenjem Tsukrsta« (Gal. 1.. .??.). A Isukrst je istina. O. K rsto B elatnarić, profesor: Čemu slobodna škola? Zlatna je dakle riječ: sloboda! Zlatna, velimo, budtić njom Svevišnji Stvorac obdario razumne stvo­ rove. čovjeka, to ponajbolje djelo stvaralačkih ruku svojih. Netom je čovjek zenuo na svijet, vidimo ga slobodna, pa i sami njegov pad živim nam je svjedokom slobodne mu volje. Praroditeljskim pak posrnućem nije ljudski rod ovoga dara izgubio, nego mu je malaksanjem volje i razuma otančalo čuvstvo shvaćanja i spoznaje, pa je mnogo toga krivo razu­ mio i o mnogočem nastranljivo utnovo. To i je uzrokom, da ljudi i sad zlo shvaćaju Bogom uđijeljenu slobodu, da se njom naopako služe, te da im ona mjesto dobrim, ragja često zlokobnim posljedi­ cama, ropstvom ljudskoga duha, pače - - što je naj­ žalosnije — katkad i ubijstvom cijeloga njegova bića. Ali sloboda ne samo da je zlatna, nego je njezina riječ zamamljiva, zvučna i krilata. Kad obuzeti nje­ zinim plamom, ljudski duhovi planu: naoseb kad njom opojeno mnoštvo nižih slojeva skakati i rušiti stane, eto biča, da mu se slična na svijetu naći neće. Žalosnim iskustvom podučeni, povješću u ruci mo­ žemo ustvrditi, da je od odmetnika Lutera do naših zemana u ime slobode više zla kod tobože prosvjet- �38 Br. 3. - Serafinski Perivoj. — 1911. Ijenili naroda učinjeno, nego li kod barbara i pogana dušu. Oplemenjenjem naroda ojača njihova samo­ svijest; naobrazbom uma i duha razviše se kod ljudi na račun ropstva i sužanjstva. Svega toga ne bi zaista bilo, kad bi ljudi dar osjećaji ljepote i koristi, ter tako brzo dogjoše do slobode pojimali onako, kako bi u istinu trebalo da spoznaje svojih naravnih prava. bude. Katolička Crkva dobro ovo znade, pa je kroz Katolička Crkva, vjerna duhu i načelima svog vijekove narodima tumačila spasonosne plodove do­ utemeljitelja, digla je odmah u svom početku visoko bro shvaćene slobode i po svojoj dužnosti označivala barjak slobode. Bez obzira na dotadašnje poganske njezine granice. To je bilo dosta, da na nju graknu zakone i običaje, uprla je svim silama, da sa ljud­ uortačeni dušmani križa Isusova, koreć ju svagdano skih pleća snimi sramotni jaram ropstva, eda tako svojom štampom, svojom osobito zaglušnom vikom. čovječanstvo pravom slobodom sinova Božjih udari Liberalcima naime svih boja i nazora već je u krv novom stazom, što bi ga vodila k odregjenom cilju. prešlo, da nas katolike objegjuju s natražnjaštva, pri- A da sve to postigne, trebalo je Crkvi svladati silne kazujuć nas svijetu ko protivnike i zatornike svako­ poteškoće, što su joj na putu bile. Tko poznaje ga napretka i slobode, a sebe iznoseć ko neki uzor povjest katoličke Crkve, taj ne može, a da se ne svega onoga, za čim ide današnje slobodno i napred­ divi njezinoj divskoj borbi, njezinoj otpornoj snazi i no doba, Neka je to sve pred očima čeličnih i pa­ ustrajnosti. Ona je za ukinuće ropstva morala rat metnih ljudi puka ironija i bezočna laž, ipak kod ov- navijestiti krivom mišljenju i ukorijenjenim navada­ like vojske duševnih slijepaca i ta se zargjana kovina ma svega staroga svijeta. Radi takih novotarija za­ pod suho zlato prima. Da, u vijeku općenite pokva­ mjeri se silnicima i mogućnicima, uhvati se u koštac re, kad zlo nad dobrim pobjedu slavi, podvale i laži sa svemožnim rimskim cesarima, koji su u toli na­ pazare se dosta dobro, guraju se na vas mah, jer se glom preokretu i u žilavom radu Crkve nazirali nije još desio slučaj, da se je tom odurnom pićom do suživanje svojih vrhovnih prava, propast svoje ne­ danas tko zadavio. Da pak saspemo u grlo sve laži ograničene moći. 0 pravoj slobodi nije poganski naših protivnika, dosta nam znati pravo značenje slo­ svijet imo pojma, a nije ga ni mogo imati u onakim bode, kako gore istakasmo, te obazrijet se trkimice okolnostima. Tko je Grku i Rimljanu smio i prispo­ na neumjetnu učiteljicu života, koja za hator ne zna, dobiti, a kamo li izjednačiti barbara i roba? To je već svaku po istini priča, bilo to kome drago ili mogla učiniti samo Crkva; jer je od svog Utemelji­ mrsko. telja nalog primila, da propovijeda jednakost, brat­ Svi narodi svijeta više manje teže za slobodom; stvo i slobodu svih ljudi. sama ih narav na to potiče. Го je jedan od poziva Nego nije se Crkva tako odlikovala u samome ljudske duše, što čovjeka ko razumno biće od ne­ ukinuću ropstva, već nju ide slava takogjer i rad razumnih stvorenja razlučuje. 1 najveći divljaci, ma­ ostalih sloboština i stečevina ljudskoga duha; ona kar im čuvstvo slobode s raznih okolnosti otančalo, je vazda bila prva, da čovječanstvu pokaže put na­ znadu ipak u stanovitim prigodama pokazati, koliko pretka i blagostanja. Njezine uredbe i zakoni, škole im je ona mila i kako nisu voljni nikome za ljubav i ženidbe, zavodi i ustanove, sve to odiše duhom nju žrtvovati, pa im se bud šta nudilo u zamjenu te Isusovim, duhom prave slobode. Ovakim duhom za čovječanstvo neprocijenive blogodati. prožeta, odnjihala je u svom krilu plejade junaka i Ovo pak čuvstvo, ovaj osjećaj slobodnog ljud­ veleuma, koji, osim što nju prodičiše, stekoše isto­ skoga duha pokazo se na svijetu u najvećoj mjeri po­ dobno na polju svake ljudske znanosti i umijeća vjejavom kršćanstva. Jest, sve do kršćanske ere, bilo kovitih zasluga. bi zaludu tražiti prave slobode; jer je ne bi našli. Na dugo bi otišli, kad bi o svemu ovdje istaknu­ A kako bi je i našli, kad je za toliko vijekova u po­ tu povjesne činjenice nizati stali. To nije naša za­ ganskom svijetu vladalo najodurnije ropstvo, a oti­ daća, već se samo nuzgredno toga dotakosmo, eda mačina i pravo jačega bilo u potpunom jeku? bolje odskoči ono pusto neznanstvo i zamjerna zloba Buduć je Božanski utemeljitelj kršćanstva svo­ naših protivnika, koji kod svih toli jasnih činjenica, jim naukom proglasio jednakost, bratstvo i slobodu što se zabašuriti i pobiti ne dadu, imaju pak obraza, svih ljudi, nastalo je onda na svijetu novo doba, otvo­ da katoličku Crkvu vazda napadaju, кб da ona to­ rili su se širi vidici svega, što je čovječanstvu pru- bože uzdržaje ropstvo i ruši ljudsku slobodu. Pa­ diti moglo. Od toga zemana bilježe učeni ljudi nagli metan i nepristran motrilac svjetskih dogagjaja, ma­ preokret u svemu, za čim je čeznula ljudska duša i kar on i ne vojevo u redovima katoličanstva, neće srce. Čega se dakle nije moglo naći kod prosvijet­ za živu glavu takova šta reći, buduć unaprijed zna, ljenih tobože Grka i Rimljana, donijelo je čovječan­ da bi takovom tvrdnjom pošo uz nos istini i pljunuo stvu kršćanstvo, jer mu je ono oplemenilo srce i u lice povjesti. Stoga i jesu pravi učenjaci i iskreni �Čemu slobodna škola? posmatrači svjetskih zgoda i nezgoda, mjesto borbe i’prigovora, sipali katoličku Crkvu punom pre­ gršti priznanja i pohvala, pletuć joj tim pred obrazom čovječanstva lovor-vijenac neumrle slave. Uza svu viku njezinih dušmana, neće katolička Crkva nigda pristati uz onaku slobodu, kakovu pro­ nose i propovijedaju vikači naših vremena. Ne mo­ že se Crkva sprijateljiti s takovom slobodom, jer je ona u svom pojmu izvrnuta, jer joj je izvor kriv, te jer su joj granice do skrajnosti prećerane. Takova sloboda podžiže strasti, kvari čovjeka i baca ga u naručaj najokrutnijeg ropstva; jer doista većega sužanjstva nema. Takova sloboda ragja skrajnom bije­ dom, a svršava se potpunim odmetništvom od Boga i njegova zakona. Gdje se je ona udomila i njezina načela razvila, tamo treba svesebice da pucaju spo­ ne, što čovjeka nužno vežu sa njegovim Stvorite­ ljem. Takova sloboda u svom zametku je kriva i lažna, a njezini učinci ljuto se osvećuju pojedincima i cijeloj ljudskoj zadruzi. Ovo se ne da kriti, jer osim dosada prošlosti, sadašnjost nam sve to najbolje potvrgjiva. Crkva dakle ne bi bila Crkvom, nit bi bila uči­ teljicom istine, a pogotovo ne bi se više smatrala djelom Božjim, kad bi laž priznala istinom, kad bi begenala ono, što narede truje i od Boga, vrela sva­ kog dobra, odvraća. Neka se dakle ne govori, da je katolička Crkva pravoj slobodi protivna, jer se za take smione (da drukčije ne reknemo) tvrdnje u povjesti čovječanstva ni u životu Crkve ne nalazi dokaza, pa ih valja zajimati u tugjoj mašti, zlobnoj namjeri, u iskrivljivanju činjenica, koje stoje na našoj strani. Tko inače sudi, taj sve može biti, ama nigdje i nikako nepristran sudija i objektivni tražitelj istine. Komu pripada škola i nastava? Nijedan Božji stvor ne treba toliko njege i bri­ ge, koliko ih iziskuje čovjek. Dok je nerazumnim bićima dostatan koji mjesec, što više, koji dan, a da se osove na vlastite noge i samostalno živjeti počnu, čovjeku to na dugo ne ide, dok dopre do onoga, što će mu služiti za dostignuće odregjena cilja, koji nije vremenit, nit je čovjekova svrha propast, kako to bi­ va kod životinja. Dijete je doprlo do dobe razuma; ali tim nije još ni na domak onome, što mu treba za budući život. Istom onda započimlje oko njega pravi trud i briga, koja se sve to većma povećava, što ono više odmiče u godinama. Pravac što mu se u to vrijeme dade, put kojim u to doba krene, vrijedit će za cio njegov život. A što je najznamenitije: taj će ga pravac i put dovesti i do vjekovječnosti, sretne ili nesretne, kakve već svojim djelima zaslužio bude. 39 U tu svrhu djetetu je potrebit uzgoj. Da, taj mu je od prijeke, najveće nužde; jer sama njegova op­ stojnost na svijetu, nebi ni njemu ni bud kojem dru­ štvu koristila, kad ono nebi davalo nade, da će u budućnosti biti dostojnim članom zadruge ljudske. Ali valja i ter kako zapamtiti, da ta nada jedino u pravom uzgoju počiva; bez njega ne samo da je pusta, nego i kukavno ono stvorenje ostaje sasma zanemareno, u duši — da tako rečemo — sakato, pustopašice pušteno, ostavljeno samome sebi, hrgjavim okolnostima i nehajnoj maćulii prirodi, ama ne da iz njega isteše savjesna čovjeka, što će dolično znati zastupati megju ljudima svoj značaj, nego da ga svojim lažnim i varavim obećanjima stranputi­ com zavede, da mu opčini dušu i srce, pa da vreme­ nom od razumna stvora vide u njemu ljudi kruto i grabežljivo zvijere, što će drugoga daviti i klati, a do zgode — što nebi ni zvijere - i na svoj vlastiti život kidisati. U današnjim prilikama, kad su razvikanoj pro­ svjeti i napretku putevi i do najzabitnije potleušicc svesebice krče; kad se po što po to hoće, da svak bude dionikom golemih stečevina modernoga doba, naravno je, da se veći i znamenitiji dio uzgoja pre­ pušta školi i školskoj obuci. U školi i nastavi raz­ vijaju se djetetu duševne moći, pucaju mu pred oči­ ma širi vidici; tu mlado srce traži i nalazi hrane i pokrjepe za budući život. A da mu to prijatno bude, dužni su se starati zanimani čimbenici, kojima je vlast u ruci. Ta vlast nameće im s jedne strane dužnost, a s druge im daje pravo zdušna nazora, e da poso uzgoja u svakom pogledu mladosti koristan i spaso­ nosan bude. Nego pitanje je za nas od najveće vrijednosti: ko da tim upravlja? komu pripada škola i nastava? Neće nitko zdravih moždana ustvrditi, da je Bog ovo znamenito pitanje ostavio neriješeno, prepuštajuć ga možebit ljudskoj samovolji, ili čak gruboj sili i tako zvanom pravu jačega; jer bi tim on, inače uzor mira i sklada, bio začetnikom ljute borbe i svegjernog trvenja, što bi se bez oduška izmegju zanimanih vlasti vodile na uštrb čovječanstva. Ne, to se ne da reći o Bogu, koji je sve na svijetu toli divno uredio, koji je sve vlasti postavio i jednoga te istoga čovjeka svakoj podvrgo. On se je dakle u svojoj mudrosti i za ovo pobrinuo, udarivši dojednoj vlasti granice i označivši joj megjaše, kojih nijedna nesmije prekoračiti, neće li da se iznevjeri svome cilju i svojoj zadaći. Obzirom na njegovo zvanje i na njegov društve­ ni položaj u budućnosti, zdrava nas svijest bez ičesa drugoga uči i uvjerava, da na dijete imaju u pr­ vom redu pravo roditelji, a za ovim Crkva, država �Br. 3. — Serafinski Perivoj. 40 i ljudska zadruga. Prava svih ovih čimbenika po­ tječu dabome iz jednoga izvora: od Boga; ali ne je­ dnako, već za neke neposredno i upravno, a za neke opet posredno i neupravno. Prava pojedinih mjere se prema naravi i cilju, što im je postavljen; jer je sasrna jasno, da država pa i zadruga ljudska — ako će stati na pravnom temelju svoje moći — ne mogu u nijednom a naoseb u ovom poslu svojatati prava roditelja i prava Crkve. 1 kad se spomenute vlasti u granicama svojih prava tako okreću, da jedna dru­ gu pripomaže i popunja, eto onda slobode i pravice, eto spasonosnih učinaka, što će od škole napraviti prosvjetne zavode na korist i spas sveukupnog čo­ vječanstva. U protivnom pak slučaju, kad se naime zanimam činbenici zalijeću u megjaše tugjih prava nastaje grdna pometnja, poragja se žestoka borba, a obima je konac: rasulo obitelji, države i zadruge ljudske. (Nastavit će se.) Anka Toplćeva: Bio jednom narod jedan! Bio jednom narod jedan; Od čelika srce imo, A duša mu bila rajska, Borio se i radio Na domaku svoga praga Na ognjištu svoje sreće. — Došla bura, došo vihor I razn’jeli žeravicu. — Nikad više planut neće Vatra sveta na ognjištu Samo jeka jadovanka Šaptom muklim šapat zbori: Bio jednom narod je d a n !------* U bešici od željeza Njihao ga babo vrli, A majka mu zdrava, mlada, Napajala vrelom krvi. МГјеко mazi, za slabiše Dovoljna bi hrana bila, A1 sokolu treba krvi, Treba snage i junaštva, Da se vine gor visoko, Na pećini gn’jezdo svije; A kraj toga ruke dvije Otlile su snažno djecu, 1911. U sred meka, slatka krila. 0 kako je dobra žena, Majka brižna ona bila! Sabljom, puškom i handžarom Igrao se, mačevao, Da očuva djedovinu, Da ostane svoj na svome; Sve, dok nije krunu skovo, Okrunio kralja svoga. Narod sretan, sretna zemlja, Ognjeno je sunce sjalo, A pod nebom toga sunca Pjevalo je, sve je cvalo, Što je narod zvao svojim .-----U pupoljku sreće svake, Crv nesreće tiho snije, — A ljudi su samo ljudi, Nad ljudima čovjek nije. — Stog zamrzi brat na brata, Narod izda krunu zlata! Od slobodnih gragjanina, Posta b’jelo, podlo roblje; Od poljana plodnih žitnih 1 livada, mrtvo groblje. — Slavujevu pjesmu, milu, Zam’jenio glas kukanja Kukavice, — nesretnice, U gnijezdu zarobljenom; — A ćuk noći kazivao: Eto smrti, — smrt je tuđe! — Jauk samo i kukanje, Uzdah, suze, naricanje, Narod bude ojagjeni, Raskidan, — zavagjeni;----------Da se prene, ne u zori, Ne u sunca rumenilu, Već u noći v’ječne tmine, — Gdje no nema zv’jezda zlatnih, Tračak sv’jetla tu ne sine---Jednog dana krvili se Na kristalnoj santi leda, Roditelja davnih djeca. — Megju njima srce stalo, U kojeg su nišanili; A tugjinac blažen gledo, Kako kaplje kap, za kapi Izmučene, krvi svete. Led pucketa, led se tali, �41 Zanimljivi ulomak iz povjesti štovanja B. D. Marije. A ona se ledom stvara, Dok stigoše paščad crna, Paklenoga, oka planina I pohlepno polizaše Što je nekoč živo bilo. Rajo kleta, — nesretnice, Zar paščadi ti si p ilo ? ! ----------Nasmiju se Iarfe žive, Iz tugjinskog grla siknu Kroz noć muklu: halia, - ha ha, A sa gore odzvanjalo Grobnim šumom, — smrtnim zvukom: Bio jednom narod jedan.---------* Godine su mnoge prošle, Pramaljeća mnoga evala Od kad mjesec zakrvavi, Kao što je danas sjao, Kad je na prag starac s jedi Satrvena t’jela stao. Gdje ’no vojska tulumi se, Tain’ je negda ono bilo. — Starce, hajde svojini putem, Pa se sjeti u samoći: Da je bio narod jedan! — Da, bio je narod jedan! Usahnula usta šapnu, A iz oka pomutjelog Suza zadnja teško kanu, Iznemoglost t’jelo sruši! Ncsta slave, nesta starca. Pogažen je grob pjesnika U tugjini, sred tugjega: Samo jeka jadovanka "uptnin muklim šapat zbori: Bio jednom narod jedan! - O. fra. Lovro Mihačević: Vratio se iz tugjine Lovorovim v’jencem svelim. Da zagleda još te jednom: Polja svoja, svoje luge; Da začuje milozvučni, Materinski glas govora I zagleda groblje n’jemo. Gdje su oci zakopani; Te se sjeti starih dana, Slave stare, — starih jada. Ali jao, — jao njemu, Nigdje svoga nema sada! — Sve je tugje, svagdje tugji I jezikom tugjim zbore. Zar to nije otadžbina? Zar to n’jesu moje gore, Šume moje i livade? Zapitao mnoge ljude? Tvoji starče? - Tvojih nema Već odavna jadan tuđe. To su polja, naša polja I livade naše blago, — Tamo pasu stada naša, Tu se ori naša pjesma, A na hurnku onom tamo Djeca su nam zakopana. — Gdje su kosti mojih pregja? — Zar i za njih da ti kažem? Eno, gledaj polje bujno, Zanimljivi ulomak iz povjesti što­ vanja B. D. Marije. Majko dobra savjeta, moli za nas! Skadar u XV. vijeku. Kako je slika »Majke dobroga savjeta« prešla iz Skadra u Generano u Italiju? Slika naše Gospe dobroga savjeta dogje iz Ska­ dra u Generano g. 1467. na slijedeći čudesni način. Scutari, Skadar, u turskomu jeziku Iscodar, grad je u gornjoj Albaniji, smješčen na obali jezera i ušća rijeke Bojane (Buna), koja iz jezera izlazi. Pokvarenost stanovnika bila je tolika, da ih je Bog kaznio sa provalom Osmanlija u njihovu zemliu. Ne samo da je nećudorednost bila na vrhuncu zloće, nego je još puk otpado od same svete vjere, kršeći katoličko jedinstvo i naginjući na otpad raskol. Omdetništvo, nezavist prema rimskomu Papi, nepodložnost prema biskupima i njihovoj vlasti, strast, voditi razgovore i prepirke o vjeri; ovo su bili glavni razlozi žalosnomu padu, koji Crkvi katoličkoj često uzrokuje krvava progonstva. Istočnjaci uvijek u zloj namjeri, sve su moguće činili dok nijesu vjernost Latina uskolebali i predobili. da im nametnu svoju lažljivu i lukavu ortodoksiju ili pravo rekuć eterodoksiju: te da se svi zajedno podvrgnu pod turski jaram, koji im ga je dragi Bog brzo i pošlo za kazan jednih i drugih. Puni mržnje na Papu, oni volješe. kako piše bilježnik Luka, za opsade Carigrada, po­ kloniti se polumjesecu, nego li tiari. Mahomet II. �42 Br. 3. — Serafinski Perivoj. baš se je ii zauzeo, da im ispuni volju, pa da stavi carstvo polumjeseca, umjesto kršćanskoga carstva propalih Paleologa. Jedinstvo Istoka sa Zapadom, moglo je tada spasiti istočno carstvo od propasti i rasula. Povjest nam svjedoči, kako je baš raskol uzrokom bio propasti Carigrada i svega grčkoga carstva. Grad Skadar pri općemu preokretu bio je uple­ ten. Godine 1434. Amurat 11. zaposjednu Albaniju, gdje neostavlja od vlasti nego samo jednu sjenu Iva­ nu Kastrioti, čiji sin Juro, zvani Skenderbeg, uzalud nastoji kroz sav svoj život propalu i pritisnutu otadž­ binu svoju podignuti i uzvisiti. Godine 1467. po smr­ ti ovoga junaka, Mabomet II., od veselja skače i kliče: »Tko će mi sada zabraniti, da neiskorjenim kršćane, pošto izgubiše svoj mač i štit. Prijetnju su slijedila djela, a puk videći, da više ni u koga uzdaпја nije doli u samoga Boga, pohrli u crkve, poče p u ­ stiti i Bogu se moliti, te razne zavjete činiti, e da bi dragi Bog odstranio bič, kojim ih šiba i pedipsaje. Malo udaljena od Skadra, stajaše crkva pod brijegom. U ovoj se je crkvi štovala čudotvorna slika blažene Glospe, poznata pod imenom »Djevica dobre dužnosti« ili »dobroga savjeta«. Ivan Kastriota kao i njegov sin Juro često je u ovu crkvu zala­ zio i sa pukom se molio, koji bi hrpimice hrlio u ovu crkvu u svojoj bijedi i nevolji. Nu ustrpljivost Božja bila je prevršila svoju mjeru, pa molitve iz straha prid Božji prijestol poslate, nijesu bile dovoljne, a da pedipsu odvrate. Marija odvraća oči svoje od puka, koji ju je toliko puta uvrijedio, te neće dalje da tu megju njima svoju sliku ostavi, gdje bi još gore bila izvržena porugama i psovkama muslimana. Megju tim ne ostavlja ona posve svo.ie stare štovate­ lje, jer ona udahnjuje kraljeviću Aleksandru veliko pouzdanje i jakost u žitelje skadarske, pa uz njiha i pomoć, koju im pružiše Mlječani g. 1474. Admiral Moćenigo, uprav na čudesni način obrani Skadar, tako, da dok su svi ostali gradovi, ne izuzevši ni samoga Carigrada, grdno bili orobljeni i oplijenjeni, sdm Skadar netaknut osta. Blažena Petrućija iz Genezana. Na drugoj obali Jadranskoga mora, upravo napram Skadru, leži varošica Genezano, utemeljena na staromu Latium-u, u današnjoj biskupiji Palestrini, glasovitoj zbog svojih učenjaka i svetaca, koje ona dade svetoj Crkvi, a ne manje glasovita radi velika štovanja prema kraljici neba. Povjesnici tvrde, kako se je ovdje od papinstva sv. Marka počelo u velike štovati i u pomoć zazivati BI. I)j. Mariju, te u V. vijeku za Pape Siksta III. bi podignuta jedna crkva na poštenje bi. Djevice pod 1911 nazivom »Naša Gospa dobroga savjeta« na zemlji­ štu, koje je pripadalo crkvi sv. Marije Veće u Rimu. Godine 1356. velmoža Don Petar Kolonna, do­ vede za čuvare ovoga svetišta oce Augustinovce, a g. 1475. Siksto IV. svojom bulom potvrdi posjed sa­ mostana sa crkvom. Početkom XV. vijeka ova crkva poče propa­ dati i pokaza se potreba, da se mora na novo sagra­ diti. U to vrijeme življaše u Genezanu neka starica zvana Petroćia Jenko, koja se odlikovah; svojim bogoljupstvom i svetim životom. Još u svojoj mlado­ sti prodade ona svoju očevinu i razdijeli megju sjeromahe, a da se što bolje usavrši u kršćanskim krjepostima poniznosti i poslušnosti, obuče habit trećega reda sv. Augustina. Odlikovala se je u štovanju bi. Gospe, od koje je mnoge milosti i dobila. Usljed du­ ge molitve, oćuti se nadahnutom, da ona sama pod­ uzme gragju ove crkve u najvišemu objamu. Ona za neko vrijeme oklijeva staviti se na taj zamašni poso, ali joj se bi. Dj. Marija ukaza i obeća joj, da da ju neće napustiti, ako se odmah stavi na poso. Gdje god bi ona pripovjedila svoju namiso i visoko poslanstvo, rugali bi joj se, ali bi ona na poruge mirno odgovarala: Ne uznemirujte se, djeco moja, jer sv, Djevica i moj sv. otac Augustin dovršiti će oni sami ovu crkvu, a ja imam od Marije obećanje, da godina neće svršiti prije, nego ova crkva bude gotova. I crkva se počela zidati i zidovi izišli koju stopu iz zemlje, kad na jednom sredstva uzmanjkaju, poso se je moro* ustaviti, a pučanstvo se utvrdilo u mnijenju, da od posla neće ništa biti. I crkvena se vlast umiješala u ovu stvar, te naredila, da se poso ne može proslijediti, koji se je počeo na preuzetnim vigjenjima i umišljenim ukazanjima. Petrućia se megjuto ne žalosti i duhom ne malakše, čvrsto se uzdajuć u Gospodina, te s ustrpljenjem čeka na Gospino obećanje. Ukazanje Gospino. Dok se je Skadar žalostio nad svojom nesrećom, neki Slaven zvani Slavić (Sclavis) i drug mu Juraj Albanez, odlučiše ostaviti grad, koji im i onako osob­ ne sjegurnosti pružiti ne može. Nu prije nego ostave nesretni grad, htjedoše dopust i blagoslov uzeti od čudesne Gospine slike u crkvi, gdje ju sa suzama na očima moljahu, neka im se smiluje i proslijedi pru­ žati im svoju moćnu zaštitu. Kada su iz crkve iz­ lazili, ugledaše, da Gospina slika na bijelom oblačiću izagje iz crkve. U isti mah opaziše, kako se sveta slika otrže od zida, koju oblak u dva stupa razdije­ ljen uze na sp, a povrh slike ukaza im se sjajan vijenac, pa se slika poče polagano dizati u zrak i pre­ ma zapadu ići. Gori spomenuta dvojica, ovo čudno- �Osvrt na o. Radoslava Glavaša »Život Isusa Krsta«. vato vigjenje spočetka pratiše samo očima, onda se zaputiše za slikom, bez poteškoće putujuć preko br­ da i dolina do obale morske. Došavši na obalu Ja­ dranskoga mora, opaziše, kako slika prelazi more, pa i oni potisnuti nekom nutrnjom silom zagaziše u vodu, i tako morem proslijediše put sve do Apenina. Pod večer oblak izgubi svoju bjelinu i njih dovede do rimskih vrata, gdje posve iščeznu. Ovo se zbi dne 25. travnja g. 1467. U Generanu svetkovaše blagdan sv. Marka, i ovom prigodom imali su vašar u mjestu blizu crkve. Pod večer, ka­ da je najviše svijeta, ukaza se sveta slika u zraku okružena bijelim oblakom. I poče se po malo spu­ štati, prisloni se uza zid nove crkve te odjednoč iš­ čeznu i više se ništa ne vidje, doli sv. Djevica i njezin Sin. U isto vrijeme počeše zvoniti sama od sebe sva zvona na tornjevima u znak veselja, a blažena Petrućia opomenuta od Marije dotrči na mjesto ču­ da, te poslije nego ugleda sveto sliku s ushitom zavapi: »Evo svete slike, koju sam očekivala!« Na to Čudo svijet ostavlja svoje poslove i trči mjestu čuda. te s radošću promatraju svetu sliku. Slika je pred­ stavljala: Gospu sa Sinom Isusom u naručju, u lije­ pom namaljanom kvadratu, pribijenu na zid u raz­ maku jednoga prsta. Naša dva putnika unišavši u Rim, ožalostiše se, kada opaziše da su izgubili ispred očiju svetu sliku, koju su sa velikom pomnjom svukuda tražili. Za kratko vrijeme čuše, kako se pripovijeda o čudnova­ tom skorašnjem ukazanju njeke slike na zidu crkve­ nom u Generanu, ne daleko Rima. Sretni, na ovu vijest odmah pohrliše tamo, pa videći sv. sliku, s ve­ seljem potvrdiše, da je to ona ista slika, koja je osta­ vila Skadar i koju su oni slijedili do Rima. (Nastavit će se.) Dr. fra. Leon PetmvIĆ Osvrt na o. Radoslava Glavaša „Život Isusa Krsta“. 2. Mudraci-zvijezdozoaiici došli su se pokloniti Isusu ; ah k a d a i g d j e su sv. Obitelj našli? O. Gla­ vaš je mnijenja da je poklon uslijedio ubrzo iza rogjerija, i to baš u š p i l j i betlehemskoj (str. ,50., bilj. 1.). Mislim, da se pouzdano može uzeti, e je pro­ teklo više dana — valjda i mjeseci — od Isusova rogjenja do poklona istočnih kraljeva, te prema to­ mu nije moglo biti u š p i l j i , premda se mora uzeti, da jest u Betlehemu. I sam o. pisac uzimlje za vje­ rojatno, da su mudraci i s p i t i v a l i » s t a r o ­ d r e v n e p r e d a j e « , čemu se hoće n e k o barem 43 vrijeme. Porijetlom su bili iz Perzije, ili Arabije ili iz Haldeje i u domovini su opazili čudnovatu zvi­ jezdu; nekoliko su dana trebali za put do Jeruzale­ ma i ondale do u Betlehem. Da su za cijelo ovo vrijeme Josip i Marija ostali u š p i l j i jamačno se može razborito podvojiti. Ima mnijenje starih i no­ vih pisaca, da su protekle čitave dvije godine od rogjenja do poklona. Po svoj prilici, da su kralji našli Isusa u špilji, to bi i evangjelisti spomenuli. Prema tomu obrezovanje i prikazanje Isusovo u hramu mo­ glo je biti vrlo lako prije pohoda maga. Krasno i jasno se upozoruje na proročanstvo starca Šimuna i Ane i onda nastavlja o pokolju ne­ vine djece, radi čega je angjeo Božji u snu se javio Josipu da bježi u Egipat. Posve je pravo učinio o. Glavaš, kad nije niti spomenuo neosnovano nakla­ panje nekih starih i modernih sanjara o nekakovom školanju Isusovu u Misiru, gdje bi se i u magije usposobio! Po ponovnom naputku angjela vrati se sv. Obi­ telj u Nazaret. Kako je sproveo Isus ovaj dugi dio svojega života nemamo odakle saznati. Evangjelisti su nam neke vrlo važne epizode iz ove dobe zabi­ lježili, ostalo sve naš je autor nastojo nadopuniti iz židovskih običaja. Što sve samo poznate činjenice razjašnjuje. Od dvanaeste godine do j a v n o g a života Isusova (30. god.) nikakovih podataka ne­ m am J a v n i ž i v o t Isusov počinje s onim časom, kad ga je u Jordanu u njegovoj 30. godini krstio Ivan sin Zaharijin. U isti je čas i nebo-Otac nebeski Isusa svojim sinom proglasio, rekav: »0 v o je m o j S in l j u b l j e n i , k o j i mi j e o ni i I i o.« S tim je Otac nebeski Isusa svojim n a r a v n i m Sinom javno nazvo i proglasio čovječanstvu, da je došo i da počinje djelo spasenja, j a v n o n a r o d p o d u č a ­ vajući. O j a v n o m ž i v o t u Isusovu govori Glavaš u d r u g o m d i j e l u svoje knjige, koji se, kako smo već prije spomenuli, dijeli na više k n j i g a . U p rv o m poglavlju prve knjige govor je o pokrajinama i pojedinim mjestima kamo je Isus na svojim putova­ njima dopiro. Ovdje je lijepo označio svako pleme židovsko. Iz povjesti je vrlo umjesno spomenuto o propasti kraljevstva židvskoga i prevlasti rimskih careva. Jordan, Jerusalem i hram jerusalemski po najboljim su piscima prikazani. U času potpunoga rasula židovske države i ci­ jele narodne slave pokazo se je Ivan Krstitelj i po­ koru čineći, Spasitelju je put pripravljo. Prispodoba izmegju Ivana Krstitelja i samoga Isusa nije precizno i jasno izvedena, što je svakako potreba bila istak­ nuti. �44 Br. 3 Serafinski Perivoj. — 1911. Poslije četrdeset dnevnoga posta i napasti od ljenja, na svijetu propanu mnogi istupiv iz lagje, t. j. strane vraga, pošo je Isus k Ivanu, koji je prstom iz crkve Isusove. Pri koncu prve godine javnoga narodu pokazo, da je on obećani po prorocima M e- života Isus upozoruje, kako je Mojsijev zakon zas i j a. Sada je već došlo vrijeme i Isus je stao ku­ starjeo i da ga valja promjeniti. D r u g u g o d i n u djelovanja Spasiteljeva opi­ piti oko sebe učenike. Prvi sastanak Isusov sa sv. Petrom znamenit je i zato, jer ga je odmah označio, suje veleuč. pisac u t r e ć o j k n j i z i drugoga dije­ da je on K e f a s, t. j. glava, hrid. stijena, pećina, na la (str. 153—248). Kad je Isus u subotu, židovski kojoj će počivati temelji » k r a l j e v s t v a Me s i - blagdan, ozdravio 38-godišnjega nevoljnika, diže se j i n a«. Malo zatim pristaše uz Isusa Filip i Bariša, proti njemu bura od strane farizeja, jer da je blagdan a Andrija i Ivan jesu još otprije uza nj pristali. Sa pogrdio. To dade lijepu prigodu Isusu, da se još ovom četom ljudi pogje Isus u Kanu Galilejsku, gdje jednom očituje Sinom Božjim, jednakim s Ocem, a je prvo čudo učinio, pretvoriv vodu u vino. Odgo­ o. Glavaš svaku Isusovu riječ lijepo razglaba i čita­ vor Isusov zabrinutoj Majci premda izgleda oštar, oca upozoruje na njeno dalekosežno značenje (str. ipak buduć je onakov način govora kod istočnjaka 158.). Ne mogavši Isus uvjeriti Zidove o svojoj mi­ siji. ode u Galileju, gdje je moralnu svoju nauku u zato oštrina ostaje samo prividna. U domovini svojih učenika ne ostade Isus dugo o s a m točaka narodu na brdu proglasio. U ovim vidi uzvisenost, Božanstvo Isusove navremena, nego se povrati u pratnji svojih učenika se točkama ioc u srce židovstva, u Jerusalem. Tu se Isus pokazo uke i njena nrednost nad Mojsijevom i cijeloga sta­ nemilosrdnim prema oskrvniteljima zakona Božjega roga zavjeta. Zgodno, premda dosta ukratko, tu­ mači o s a m b l a ž e n i h (str, 172.—3.). Dalje je nai sv. hrama. Ovom se je zgodom Isus sasto s Nikodemom i nizana Isusova nauka o ljubavi itd. (str, 174. 189.). U poglavlju t r e ć e m u ove knjige pripovjeda tada je Isus prvi put najavio svoj program i stavio osnovu za svoj Božanski nauk, I ako opaža lijepo o. se vjerno po evangjelistima djelovanje Isusovo u Ga­ lileji. Tu su osobito lijepe priče uvrštene, kojima je Glavaš. Pošto Isusu nije bio cilj sar o židovski narod po­ pisac vrlo zgodne opaske dodo. Ovo se proteže sve učiti i spasiti, nego cijeli rod ! udski. zaf ostavivši do strane 205. U slijedećem poglavlju nastavlja priJudeju, prolazeć kroz Samarim u Ga’ ju zaustavi povjedanje pojedinih čudesa Isusovih oko Genezase s jednom Samaritankom. Kad su ovo opazili uče­ retskoga jezera (str. 206.—232.). Dobro je učinjeno, nici Isusovi začudiše se, a Samaritanka je dalje me- tumačeći onaj pasus sv. Mate (X., 31.—32.), o grije­ gju svojim svoje iznenagjenje pričala. Razgovor Isu­ hu proti Duhu Svetomu. Upadno je, da je ostalo ne­ sov s Nikodemom i sa Samaritankom zapravo je po­ razjašnjeno, kadno je Isus reko prigodom stiske na­ četak j a v n o g a i s v e o p ć e g a propovijedanja roda: »Neko me se je dotako, jer ja znam, da je iz Isusova. 0 p r v o j godini propovjedania govori o. m e n e i z i š I a si l a. « (L. VII., 46.) Najveće djelo Isusa, Boga-Čovjeka jest usposta­ pisac u d r u g o j k n j i z i , drugoga dijela. Stigavši Isus preko Samarije u Galileju, tu je na­ va presv. oltarskoga sakramenta. Isus obećaje ovo rod podučavo, bolesne ozdravljo i mnoga inače ču­ otaistvo kao: »vječno jelo«, a narod od njega se od­ desa činio. Ali najzanimljiviji je svakako ribolov na vraća. govoreći: »Tvrda je ova besjeda, koju može genezaretskom jezeru. Divno je to naš autor pri- čuti!« Niti učenici povjerovaše Isusovim riječima (svišit će se.) kazo: jezero je ovaj svijet, pun ružnih strasti i miš­ (str. 233.—248.). LISTAK. Dr. Blažević: Modernizam u Italiji. Kad smo zadnji puta pi­ sali o Piju X. i modernizmu (»Serafinski Perivoj« 1910., br. 10.) natuknuli smo i razloge, koji su sretno vladajućeg sv. Oca prinukali, da se na modernizam obori. Onda smo rekli, da moderniste nijesu najed­ nom postali, nego su se malo po malo razvijali, orga­ nizirali da u svoje vrijeme svu svoju po katoličku Crkvu pogubnu djelatnost razviju. Oni su imali svoje novinstvo, koje im je u tu svrhu služilo. Ovim su raspolagali, a i danas raspolažu francuski, njemački, a napose talijanski moderniste, koji su mo­ že se reći uprav povodom bili glasovite papine okružnice proti modernizmu. Papa nije mogo mirno gledati, kako se temelji katoličke vjere polako, ali sistematično ruše u Italiji. Ondje bo već od nekoli- �Vijesnik. ko godina vlada takova zbrka pojmova i duhova, ra­ dikalnih pravaca, vjerskih maštanja, da je Rim moro skrajnih se sredstava latiti, da vjeru očuva. Vanj­ ske protuvjerske i racionalističke knjige nagjoše u Italiji zgodno za se tlo — mladež ih je gutala, a učeniji su dalje nabačene tvrdnje razvijali. Ali dok su se ovim knjigama bavili, išli su za tim, da kato­ ličku Crkvu prilagode idejama zastupanim u dotičnim djelima, idejama, koje uče subjektivizam, idejama, koje nepoznaju objektivne istine. Na ovaj način vjer­ ske istine bile su prepušćene volji pojedinaca, hoćeš li ih vjerovati ili ne. A šta ovo znači za katoličku Crkvu, ako ne to, da se danas, sjutra, ali ipak sjegurno sruši. Tomu nadogjoše razni filozofski pravci, koji još veću pomutnju proizvedoše, te se mnogi nijesu za pravo ni snaći mogli. U ovo vrijeme pada postanak modernizma, koji se je sada razmaho po Italiji, kao što ćemo iz slijedećih redaka vidjeti. Moderniste su se, kao što je napomenuto u zad­ nje vrijeme, organizirali, te propagandu svoju u naj­ ružnijim pravcima šire. Oni drže skupštine, osni­ vaju tiskare i knjižnice. Gradovi srednje Italije, Rocca, San Casciano, Perugia, glavno su sijelo moder­ nista. U Mlecima se isto tako modernističke skup­ štine obdržavaju. Neki Gennaro Avoglio u Napulju kupi milodare za jednu svećeničku kuću, kojoj će biti svrha, da udara na celibat. Drugi jedan modernista Romoletto, osnovo je školu, u kojoj se modernistička i racionalistička djela predaju. U Firenzi opstoji filozofsko društvo (sala filozofica), gdje se redovito modernistična predavanja dr­ že, a članovi su Murri, Minochi, većim dijelom sve­ ćenici apostate i najžešći moderniste. U Perugji, gdje Murri mnogo pristaša imade, vlada osobita ne­ ka zanešenost za modernizam, te je izmegju drugih sjegumo i taj razlog bio, da je ondašnje svećeničko sjemenište dokinuto. Modernističkim časopisima ne raspolažu niti francuski ni njemački u onolikom broju, u kolikom talijanski. Tako n. pr. C u I t u r a C o n t e m p o r a n s a izlazi u Rimu, suradnici socijaliste i rationaliste; A z i o n e d e m o c r a t i c a , službeno glasilo demokratske Murijeve stranke; V i t a f e m i п i I e i t a 1i a п a ; L i b e r ta, C o e n o b i u m ; V o ć e u u Firenzi zastupa pafitheisam; C u 11 u r a m o d e rn a, koju uregjuje suspendirani svećenik Battaini, koji već dvije godine izdaje biblioteku modernog re­ ligioznog mišljenja (bibliotheca del pensiero religioso moderno), i mnogi drugi. Sto osobito u oči upada jest to. da su se u Italiji za modernizam oduševile i osobe ženskog spola. Ta­ ko neka učenica Murijeva Antonietta Giacomelli, 45 uzima u obranu Murija proti Papi, napada na presv. Trojstvo, na misu, na pričest itd. Druge opet hoće, da oslobode svećenike ispod »jarma celibata«; neke pak hoće da »slobodnu ljubav« zavedu, rastavu bra­ ka hvaleć i braneć. Neki svećenik, Nediani, u svom djelu » Mi s t i c o 0 r i e n t e« život sv. Franje Asiškog ruglu i smi­ jehu izvrgava. Godine 1909. nekoliko seminarista izdade brošuru: »U n a m a j e s p a s « , u kojoj se najčišći modernistički program razvija i proti Crkvi i Papi buni. Drugi niječu Božanstvo Isusovo, pri­ mat, brane radikalne teorije, ispovjedaju skrajni pozitivizam, te svojom naukom temelje katoličke vjere potkopavaju. Nije li dakle okružnica sv. Oca potrebita bila? 0 tome neka sude čitatelji i nek se mole Bogu, da ovakovo stanje odvrati od naše domovine. VJESNIK. Papa Pijo X. opet proti sekularizaciji redovnika. U 8. br. »Seraf. Perivoja« od god. 1909. javili smo, kako je kongregacija redovnika u sporazumu sa sv. Ocem 15. lipnja 1909. izdala neke poteškoće za sekulazirane svećenike, polag kojih oni ne mogu: u bazilikama i stolnim crkvama vršiti kakovu službu te uživati u istim nadarbine makar inače i bili habi­ litirani za iste; biti profesori u kleričkim zavodima itd.; vršiti službu u biskupskim kurijama; biti upra­ vitelji redovnika i redovnica; te imati stalno prebi­ valište u mjestu, gdje se nalazi kuća redodržave, ko­ joj su pripadali. Tim je Papa htio, da pokaže, da on redove smatra cvijećem katoličke Crkve, te da žali, da se ono runi. Ove god. 15. veljače Papa je još veće zaprijeke stavio za sekulariziranje redov­ nika. On je izdo zakon za čitavu Austro-ugarsku, a osobito Bosnu, Hercegovinu, Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju i Istru, te Albaniju, kojom biskupima stro­ go zabranjuje primanje redovnika u svjetovno sve­ ćenstvo bez naročite dozvole sv. Stolice, koja se za svaki slučaj mora ponovno tražiti. Javna rasprava. Sarajevski bogoslovi nadbi­ skupskoga sjemeništa držali su 6. ožujka u oči sv. lo m e Akvinskoga javnu raspravu iz fundamentalne dogmatike i etike. U etičkome se je dijelu dokazi­ valo: a) da je pošljedna svrha razumna slobodna bi­ ća Bog, i to tako, da je izvanjska Božja slava po­ šljedna svrha formalna prvotna, a blaženstvo čo­ vjeka u posjednuću Boga kao apsolutne ljepote, po­ šljedna svrha formalna drugotna; b) da je ista ob­ jektivna pošljedna svrha takogjer posljednje objek­ tivno mjerilo moralnosti; a bliže mjerilo moralne do­ brote i zloće za čovjeka, da je samo njegova ra- �46 Br. 3. — Serafinski Perivoj — 1911. zumna narav kao takova. Dogmationoga je dijela rasprave predmet bio nadahnuće sv. knjiga. Pogmatične je teze protiv g. Bakovića Mate i g. Rajića Josipa krasno branio g. Barišić Jakov, a etičke pro­ tiv g. Ambrože Benkovića i g. Franje Poschka g. IJalili Augustin. Na koncu je g. Prgomet Stjepan čito juridičnu raspravu: »Koja prava imade svjetov­ na vlast obzirom na ženidbu kršćana, a koja joj se ne mogu dopustiti.« Kao početak tako i svršetak ne samo Čitave rasprave, nego i pojedinih dijelova zaslagjivali su klavir i violini. Franjevac izumitelj. U 12. br. »Seraf. Perivoja« od 1909. javili smo, kako je jedan Franjevac o. Наdrijan d’Antonio izumio aparat, kojim će se u budu­ će smesti sukob vlakova. Sad nam opet novine do­ nose vijest, kako je Franjevac o. Bontempi izumio električni aparat, koji automatično mijenja šinie na tramway-skim kolima. Ministarstvo trgovine i in­ dustrije poslalo je rečenom Franjevcu patenta na nje­ gov izum. 0. Bontempi rodio se je u Orscgni u Abruzzu; 1900. stupi u franjevački red, te se iza novicijata matematikom i fizikom bavio. Sada bo­ ravi u franjevačkom kolegiju sv Ante u Rimu, da se u navedenim strukama usavrši. Bogoslovni tečaj za naohvažene ženskinje. Moskvi je otvoren bogoslovni tečaj za naobražene ženskinje. Svrha mu je ženskinje usavršiti u tome, kako će društvo odgajati u vjerskom, ćudorednom i domovinskom pravcu, te ga podučiti o zadruzi kr­ šćanskih matera. Tečaj će trajati 2 godine, a na nje­ mu će se predavat apologija pravoslavne vjere i mo­ rala, sv. Pismo S. i N. Zavjeta, kršćanska pedago­ gija, usporedba vjera, kritika socijalizma, opća i rus­ ka povjest. Megju profesorima, koji predaju, nalaze se mnogi profesori i moskovske svećeničke akade­ mije. Junaštvo jedne časne sestre. U Grand Rapido-u (Michigau) buknuo je na 18. siječnja silan požar, ko­ mu je žrtvom pala čitava zgrada. Za požara je uspjelo spasiti 150 djece, koja su tu u zavodu bila i to najviše junaštvom jedne časne sestre - Marakolene. Ona je za požara triputa uletjela u goruću kuću i sjeročad iznosila. Pa neka neprijatelji opet viču na požrtvovne i blagosloveno djelujuće časne sestre! Profesorski ispit. Dr. fra Karlo Ikić položio je prošlog mjeseca u Gracu strogi ispit iz slavenske filologije kao sporedne struke za profesorat. Sa sre­ ćom i na drugi stupio! Adoracija. Prema običaju i ove je godine u fra­ njevačkoj crkvi u Sarajevu bila uoči čiste srijede od 6 sati iz jutra pa do 6 sati na večer izložba Presve­ toga. Isti su se dan govorile i mise od 6 sati iz ju­ tra pa do 12. U 8 sati govorio je misu presvj. gosp. biskup Marković. Svijet je još više nego li lani grnuo u crkvu, da prikaže Spasitelju kakovu zadovolj­ štinu za uvrede, koje mu se osobito u pokladno vrije­ me nanosi. Valija odlikovan od Pape. Skoro mgp. o. Angjeo Claureški, poglavar kapucinskih misija u Mesopotaniji i Armeniji pređo je ispred apoštolskog delegata u Beyrutu Mohamedu Aliji Ainibegu križ konturskog reda sv. Grgura Vel., Što mu ga sv. Otac pošlo u znak zahvale za zaštitu kr­ šćana pri pokoljima u Ciliciji. — Ainibeg se je lijepo zahvalio sv. O. Papi. Ministar Canalejas i redovi. Portugalska nam svaki dan iznosi po koju zanimivu iz života novih vladalaca. Nije se dakle čuditi, ako je i Canalejas s jednom izjavom izašo. On ne da reći, da je pro­ tivnik redova. Ne, veli on, ja hoću samo da redovi potpadaju pod odredbe, koje su u tome pogledu iza­ šle za sva udruženja. Redovi, koji se posvećuju nje­ zi bolesnika, potpomaganju sjeromašnih, ili provode razmatrajući život, mogu se uvijek 1 u svako doba osnivati, kao i druge zadruge. Jedno samo ne dopušćam, da se vječni zavjeti polažu. Redovnici tre­ ba da imaju pravo i slobodu, da se svaki čas opet u svijet vratiti mogu. Ako ovo nije reći redove progoniti, onda mi ne znamo šta je! - Miriši framažujistvom! Nečista savjest. Lisabonski dopisnik liberalnog lista »Corriere della Sera« Barzini, otkrio je u svojim dopisima golu istinu gledom na postanak i razvitak revolucije u Portugalskoj i upro prstom u one, koji su tome krivi. To im nije po ćudi, te list »Secolo« — vladin — poručuje rečenom dopisniku, da republi­ ka ne će trpjeti, da joj se žig sramote na čelo uda­ ra. Ujedno mu zabranjuje, da u takovom smislu ne smije više svoj list izvješćivati. — Vidi se, da im je savjest nečista! Obraćenja. Rajah Taipourski, Shiam Sinha, član vijeća za zakonodavstvo ujedinjenih pokrajina u In­ diji, obratio se je na kršćansku vjeru brigom o. Romula, kapucina. Na krstu je uzeo ime Franjo, a iza toga stupio u treći red. Na uspomenu svog obraćenja gradi krasnu crkvu u Taipounu. — Konzul engleski u Magadaru (Maroko) sprema se, da pregje u kato­ ličku Crkvu. Podučaje ga u vjeri o. Avelin Muinas, Franjevac. — Misije u Siriji, s lanjskih progona goto­ vo uništene, sjajno se podižu i napreduju. U Kessabu oko 40 obitelji traže prelaz u katoličku Crkvu. Fra­ njevci imaju s toga velikih okapanja s Armencima i protestantima. »Krv mučenika, sjeme kršćana!« �Vjesnik. Katolička Crkva u Prednjoj Indiji. Danas ka­ tolička Crkva u Prednjoj Indiji broji dvije nadbisku­ pije — u Agri i Simli, dvije biskupije u Allahabadu i Lahorite, te jednu apostolsku prefekturu — u Rajputanu. Do skora je bila samo jedna nadbiskupija — u Aagri, nu Pijo X. podigo je i drugu - u Simli. Simlski je nadbiskup skoro posvećen u Rimu, a po­ svetio ga je sam prefekt V j e r o p l o d n i c e kard. Gotti uz podvorbu westminsterskoga nadbiskupa Bournea i salaminskoga nadbiskupa Jagueta. Novi je nadbiskup Franjevac-kapucin, a zove se Aleksander Kenealy. U Londonu je opće poznat kao otac Anzelmo. Papa ga je Pijo X. na novu godinu primio u audijenciju, te je s njim više vremena govorio. Novi je nadbiskup na svoju stolicu krenuo istom po­ četkom ožujka. U Prednjoj Indiji kapucina ima sve­ ga 140, a svjetovnih svećenika 20. Crkava ima sve­ ga samo 113. Osim toga ima u Prednjoj Indiji 4 ko­ legija sa 600 pitomaca, 29 sjerotišta s 1760 sjerota, te 66 pučkih škola. U čitavu teritoriju, gdje kapu­ cini djeluju, ima 88 milijuna duša, a od tih je samo 30.000 katolika. Hodočašće u sv. zemlju. Budimski gvardijan fra Ferdinand Kaiser i komisar sv. Zemlje pošlo nam je program budućega hodočašća u sv Zemlju. Hodočašće će krenuti iz Budimpešte 1 kolovoza 1911. u sv. Zemlju. Ako se za put do 1. svibnja pri­ javi 300 hodočasnika, onda će cijena iz Budimpešte u Jeruzalem iznositi za I. razred 425 K, za II. razred 365 K, za III. razred 225 K. Ako tko želi iz Jeruza­ lema otići i u Nazaret, onda će ga sav put stajati za 1. razred 505 K, za II. razred 445 K, a III. razred 350 K. Ako se do 1. svibnja ne prijavi 500 hodočasnika onda će 1. razred iznositi 700 K, II. razred 550 K, a III. razred 350 K. U cijeni se sadržaje: vozna karta od Budimpešte do Jeruzalema i natrag; opskrba na brodu od Trsta do Jafe i od Jafe do Trsta bez alko­ holnoga pića; potpuna opskrba u sv. Zemlji za 9 da­ na; troškovi za izlete u Betlehem i sv. Ivanu, za ukrcavanje i iskrcavanje u Jafi, vidimovanje putnica i za posjet sv. mjesta, koja su u turskim rukama. Putnici će ići ne pod magjarskom zastavom, nego pod zastavom BI. Dj. Marije i sv. Stjepana. Putni pravac: Budimpešta—Trst- -Jaffa (ovdK izlaze oni, koji neučestvuju putovanju u Nazaret, ie polaze sa jednim na raspolaganje im stavljenim ocem franjevačkog svetog reda u Jeruzalem, gdje si promatraju svetišta, dok se ostali učesnici vrate iz Nazareta) Caifa—Karmelsko brdo—Nazaret (tro­ dnevni boravak skupa sa putovanjem tamo i nazad; za ovo vrijeme može tko želi o vlastitom trošku ići na Taborsko brdo na konju ili oslu) Caifa—Jeruza­ lem --B etlehem -Sveti Ivan (za ovo vrijeme može 47 tko želi o vlastitom trošku ići u Jericho K’Jordanu i mrtvom moru) Jaffa—Trst—Budimpešta. Prijaviti se može do 1. svibnja 1911. kod o. Fer­ dinanda Ka i z e r a (Budimpešta II., Margit-korut 23), kojom se zgodom imade poslati predujam od 50 kruna. Preostala svota imade se najkasnije d< 15. svibnja bezuvjetno priposlati. KNJIŽEVNA SMOTRA. Anton-Lovre Gančevlć. Father Paschal Robinson: A short Introductioii to Franciscan Literature (Kratki uvod u franjevačku književnost). New-York: Tennant and Ward; 287 Fourth Avenue 1907. Danas kadno se svijet koli učenjački toli prosti zanosi za sv. Franjom, čini nam se neophodno potre­ bitom ta knjiga, kojom je veleučeni auktor uprav htio istom spomenutom zanosu doskočiti. Moramo otvoreno odmah na početku kazati, da je o. Robinson danas najveći Franciskolog u Americi. Da nemamo drugih njegovih djela pri ruci, već da je samo ovo djelo Father Pascal objelodanio, za nas bilo bi do­ statno, da o njemu najpohvalniji sud izrečemo. Da i drugi, koji nemaju u ruci te knjige, uzmognu prilični sud o njezinu piscu kao i važnosti same knjige stvo­ riti, donašamo ovdje njezin kratki prikaz. Father-u Robinson-u poznata je oskudica kri­ tične literature o sv. Franji i njegovu redu. Zato on, ne obazirući se mnogo na današnje čestokratne publikacije bilo sa knjigama bilo sa časopisima, igje na izvor, t. j. igje onamo, gdje će moći sa znanstve­ nim aparatom prikazati publici pravu sliku sv. Fra­ nje. Za uspjeh toga treba mu ispitati same spise Poverollo-ve. 0 njegovim spisima (Scripta-Writings> donaša sve ono, što su stručnjaci ne zavedeni pred­ rasudama donijeli. Pri ovom uzimlje on u ruku za svoj poso i diplomatične dokumente, donacije, pa­ pinske bule i k tomu slično. Poslije nego je o tomu iznio kritičnog materijala, igje da ispita i sve one knjige, koje počimaju kod Franjinih savremenika, a svršavaju kod današnje inteligeuce. Ove je podi­ jelio po vijekovima: XIII. vijek: Prvi, koji je piso život sv. Franje bijaše Toma Celano. On je sastavio » Vi t a P r im a« po naredbi Pape Grgura IX. prije veljače godine 1229. Kašnje je moro Celano preraditi taj »prvi Ži­ vot« uslijed nekih nutarnjih redovnih prepirka, i to on učini izmegju g. 1244.—1247. u svojem djelu zva­ nu » Vi t a S e c u n d a«. God. 1257. (oko) ostavi nam, još neotkriveni pisac »T r a c t a t u s d e M i­ r a c u I i s«, prvi put objelodanjen od Isusovca Van Ortroy-a (Anal. Boli., 1899., tom. XVIII., pp. 81.— 176.). Legenda sv. Bone, napisana oko 1263., i Ie- �48 Br. 3. Serafinski Perivoj. — 1911. genda triju drugova »Legenda Trium Sociorum«, sa­ Augustin de Stronconio, de Moustier i Fortunatus stavljena oko 1246., vrlo su opširno snabdjevene sa Hueber. svom mogućom bibliografijom, tako da nam se ovo XVIII. v i j e k . — God. 1768. počeše Bollandisti mjesto u djelu čini najzanimivijim i najvažnijim. Jed­ ispitivati prva vrela franjevačke književnosti. U nako smijemo reći i za »Speeulum Perfectionis«, sa­ ovom vijeku ističe se konventualac Sbaralea sa svo­ stavljen od još neutvrgjena pisca. Još na ovaj vijek jim »Bullarium Franciscanum« i Francuz Kandid spadaju hronike Tome Eccleston-a (napis, oko 1260.), Chalippesa (Vie de S. Frangois) (Pariš, 1728. 2 vol.). Jordana Giano-a (sastavlj. oko 1262.), Fra SalirnXIX. v i j e k i n a š e d o b a. — Tko bi mogo i bene-a (pisana izrned 1282.—87.). Mora u svakom nabrojiti sva ona djela, koja su se pojavila kroz ovo pobuditi zanimanje piščevo istraživanje o »Sacrum doba? Ipak, u koliko je bilo moguće, auktor je ulo­ Commercium«, koje je prvotno djelo što nam kazuje žio vas mar, da i u tom zadovolji današnje franciskoo sv. Franji, a koje je valjda napiso bi. Ivan Parenti Ioge, te je pokupio dosta opsežnu literaturu naših ( t 1230.). vremena. Nami je dosta ovdje istaknuti: KonvenXIV. v i j e k . — U ovom vijeku imamo slijedeća tualca Nikolu Papini-a, Chavin-a de Malan, Fridrika djela, koja govore o sv. Franji: »Actus B. Francisci Morin-a i Ozanam-a, Da Magliano-a, Patrem-a, Criet Sociorum Fjus,« sastavljena izmegju 1322. i 1328., stofani-a, Leona de CIary-a. Godine 1885. započne pripisiva se fra Hugolinu di Morite Giorgio; »Arbor objelodanjavanje revija »Archiv fiir Litteratur- und Vitae Crucifixi« napiso je na La Vernia god. 1305. Kirchengeschichte des Mittelalters« po o. Deniffe-u, Ubertino da Casale; »Clironica Tribulationum«, na- - Analecta Franciscana« iz Zavoda u Quaracchi-u, pisana jedno 20 godina poznije, a većinom od Angela Miscellanea Francescana« po Mgr. Faloci-u, što Clareno-a, bavi se sa trpnjama Zelantu; »Chfonica nam doprinaša silne pomoći za franjevačku književ­ XXIV Generalium,« sastavljena po svoj prilici od nost. Nt smijemo mimoići Sabatier-a, Le Monnier-a, fra Arnolda Sarano-a oko 1379., podaje nam vele- Кпох Little-a, MiB Šalter, MiB Gordon, Mr. Carmivažne podatke za prvotač franjevačkog reda. »De chael-a, MiB Macdonell, Golubovića, Eubel-a i »PaConformitate«, djelo Rinonico-a (око 1399.), te »Trac- tres Editores-a, Quaracchi-u itd. Najnovije revije o tatus de Indulgentia S. Mariae de Portiuncula« od tom: »Archivum Franciscano-Historicum«, »Etudes fra Frane Bartholi-a, i »Provirciale Ordir'is Mino- Franci'Caines«, Bulletino Critico di Cose FrancesAugusta Perusia«, zaslužuju svaku prepo­ rum«, koje je iznio čuveni konventua1 Konrad cane«, Eubel god. 1892. zaključuju franjevačku književnost ruku. Eto to bi bio najkraći prikaz o. Robinson-a. iz XIV. vijeka. Ш Ш XV. v i j e k . — Ovaj vijek ’gja nam samo dva Mislim, da se je svatko mogo uvjeriti o vrijednosti djela za poznanje pravog franjevačkog duha, i to: njegove knjige. Nama se čini suvišnim išta dalje go­ »Dicta B. Aegidi Assisiensis« (objelod. u 1905., a voriti, osim da je djelo Father-a Robinson-a dosad sast. u 1463.) i »Laudes« fra Jacopone-a da Todi najbolje djelo svoje vrsti, napisano stručnjačkim na­ (god. 1490.), koja nam donose svjedočanstva o utje­ činom, snabdjeveno strogim kritičkim aparatom, i prepuno zanimivosti. caju sv. Franje na mladu talij. književnost. Napred budi istaknuto, da su izdavači ove knjige, XVI. v i j e k . — Na ovaj vijek spadaju: »Speculum Vitae« (tiskan u Mlecim g. 1504.), »Speeulum naime Tennant and Ward, spravili svakomu svako Minorum (u Rouen-u g. 1509.); »Chronica Fratris djelo nabaviti, koje se spominje u ovoj knjizi, kojoj Nicolai Glassberger« (Ouaracchi 1887.); »Chronica na žalost cijena nije naznačena. Kad bi tko zaželio Mariani de Florentia« (sastav, prije 1527.) i »Chronika 0 tom se detaljnije upoznati, može se najslobodnije Marka Lisabonskog« (tisk. u Lisabonu od god. 1556. obratiti i na pisca ovih redaka u Makarsku. Na koncu do 1568.). Ovaj vijek već počima udaljivati se sa knjigu o. Robinson-a od svega srca preporučujemo. Vuletin, Kršćanske Besjede, svezak II. i III. za­ izvora, kao što i potonji, zato primorani smo una­ prijed samo pisce i prama potrebi njihova djela na­ jedno vrlo je zgodan priručnik za propovjedi u svim vesti, akoprem kod našeg auktora slijedi prama gor­ prigodama nedjelja i blagdana, a napisana je lakim 1shvatljivim načinom, pa se zato osobito preporučuje njem načinu. XVII. v i j e k . — Sedamnajesti vijek dade nam za nabavu vel. gg. svećenicima kao neophodno po­ Luku Waddnig-a, čiji »Annales Minorum« za nas su trebit vodić za propovjedi u svim prigodama. Cijena je svim trim svescima broš. K 3.50 s po­ najmarkantniji prikaz djelovanja franjevačkog reda. Takogjer glasovito je njegovo djelo »Scriptores Or- štom 30 filira više, dočim ukusno i elegantno uveza­ dinis Minorum«. U ovom vijeku nižu se i drugi za- na u platno stoji 5 K. nimanici naše stvari, kao: Sedulius, De Gubernatis. Nabavlja se kod Knjižare Sjemeništa u Spljetu Serafinski Perivoj" izlazi na-dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja jcijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u S a ra je v u . (Bosna, S a ra je v o , franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �—I Ф I Tiskara i litografiia I” V O G LER I DRUGOVI, SARAJEVO :: (Komanditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, matic'* ^'"тглШ , matica vjenčanih, matica umrlih, prr •<r računa i exhibita, krstnib, yjenčr;iih i smrtnih listova i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom" uvezu, u vlat :*oj knjigovežnici. Služh-nih kuverata u svi Hčiiama. Prva hrvatska parna tvornica voštenih в в в в в в в в в в в в svieća i roedičarskih proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničkima za nabavu pravih i nepatvorenih vožtanica, gtearinskih svijeća, crkvenog nlja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dužica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama, рф* Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koji se franko dostavlja. �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Najstarija knjigotiskai Preporučuje molitvenika, poslova, što u ukusnom izra Moderno uregjena ĆemaluSa ulici 172. ni i Hercegovini đf< djela, brošura, mrt?,kao i svih ruku zasjecaju sa renije cijene. jen»_#’h knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske norutte abavljalu se trže i točno. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9f8fc127ba7f481d8f938d73cf9bb559.pdf 4cf9fcd1a509f3dfff11029fac9a1074 PDF Text Text serafinski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4. i 5. GOD. XXV. SARAJFVO, 15. TRAVNJA I SVIBNJA 1911. Anka Tdpićeva: U skrsnuće. Bog je umro! Čovjek neće mr’jeti! Padom jednim, pad se drugi diže Iz mramora, Na Golgoti goloj. Ali jao! starodrevna palma Uništena, satrvena leži; - S njome leže narod jedan < 1 bešiku budućnosti svoje, Zakop’o je on — te noći — s njome. Ruševine još i danas stoje, Ali nema lirama Salamona, Slomljeno je ime Davidovo; — A zgaženili, uništenih ljudi, Vapaj luta, — vapaj sv’jetom b'ježi: Krv Njegova na nas! Djecu našu! — Zlato, kumir, sunce, grom i zv’jezde, Raskidani u prašini sniju, Na istoku, preko Oceana; A kraljevi oholi i jaki, Snimili su s glave krune teške, Pa prigeo skromno od njih svaki, Tjelo svoje — svu ništetnost svoju. — Zemlja c’jcla u trzaju jednom Sa ljudstvom je zaiiešcno stala; II od straha, — ii jc nada sviju Od čeznuća, Na Golgotu — zvala!? — V’jekovi su tako dugi prošli, Golgota je u lovoru sjala. Još i sada nepomično stoji I stajaće dokle bude sv’jeta, Jer je na njoj satrvena tuga, Uništena tu jc - v’ječnost k le ta ... Nestalo je smrti iza smrti, Uskrsnuće slavi svoje slavlje, U životu slavi — život novi. — Mraka nesta — i tmina je pala, Čovječanstvo grije: Sv’jetlost, sunce! Bog je umro! — Čovjek neće mr’jeti! Padom jednim, pad se drugi diže Iz mramora, Na Golgoti goloj. — O. fra. Lovro Mihačević: Zanim ljivi ulom ak iz p o v jesti š to ­ vanja B. D . Marije. Majko dobra savjeta, moli za nas! 2. Čudesa. Slika Marijina bi primljena od puka sa velikim ushitom veselja i ljubavi. Čim se je više puk užgo u ljubavi i štovanju Majke Božje, tim je ova još više svoje milostive oči obraćala k njemu i milosti dijelila. Zato su oo. Augustinianci ustanovili jednoga pisara - bilježnika — neka bi u posebni zapisnik za poznija vremena ubilježio sva učinjena potvrgjena i dokazana čudesa — milosti. Ovaj se zapisnik još i danas čuva u arhivu samostanskom. Mi smo iz njega neke samo važnije dogagjaje izvadili. Nedjelko Gjtiliani iz Genezana, trpio je česti na­ padaj ludila. On je ozdravio poslije kako je vidio sv. sliku. Akile, stanovnik Genezana, zazvavši u pomoć Ma­ riju potpuno je ozdravio od bedrobolje. Jakov Skambelotti, iz Kastelzangati tako je bio slab, da niti je mogo govoriti ni jesti. Ozdravio je sa­ svim, kada je Mariju u pomoć zazvo. Tri su Čuda ubilježena 27. travnja dva dana na­ kon ukazanja. Na 7. kolovoza iste godine, dogodi se uskrišenje jednoga mrtvaca. Umrije neki sluga Kon­ stanti^ Karolis. Po običaju zamotaju ga u platu, a sve­ ćenici jur došli da obave pogreb. Gazda mrtvoga, koga je vrlo volio, unigje u sobu, da mu zadnji put reče �50 Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. 1911. s Bogom. Unigje u sobu, kleče i ovako se poče mo­ liti: o sveta Djevice, ja te molim, ako je to za slavu Tvoju, da povratiš život momu sluzi, a ja Ti obećajem, da ću ga odvesti u Genezano pred Tvoju sliku. Istom što je svršio ove riječi, kada mrtvac otvori oči, podiže se i zatraži jesti, tvrdeći, da je sasvim ozdravio. Za tri slijedeća mjeseca bilježnik pobilježi 161 čudo i zatvara svoj zapisnik tvrdeći, da se mnoga čudesa dogagjaju, da je crkva puna darova, zavjeta i slika, na kojima su prikazane razne bolesti, od kojih su bole­ snici ozdravili. Godine 1656. i 1657. bio je Rim i okolišna mjesta udarena od kuge. Svukuda okolo Genezana na stotine mrtvih padaju, samo je Genezano bilo izuzeto od toga biča, i ni jedan, koji se je ondje zaklonio, nije bio okužen. Takogjer Genezanci tvrde, da zaštitom bi. Dje­ vice, puk Genezana nikad nije trpio od kuge, kolere niti druge pošasne bolesti. Milosti duhovne. Čudesa i milosti, o kojim smo do sada govorili, sva se odnose na tijelo, a zbila su se mnoga u isto vrijeme, koja se odnose i na dušu. Tko bi sve izkazo, koliko je sumnja razpršenih, tmiaS razsvijetljenih, po­ gibelji izbjeglih, grijeha oplakanih, tužnih utješenih, :pogiblji pakla izbavljenih I u raj privedenih. Dne 2. veljače 1748. Andrija Baći, kanonik crkve sv. Marka u Rimu, jedan upravo izmegju apoštola štovanja Naše Gospe dobroga Savjeta, piše o. Orgiju jedan list, ovako sastavljen: „Kazati ću ti svom iskrenošću, otkako sam došo u Rim g. 1734., milosti prim­ ljene po zagovoru svete slike u Genezanu. Pun ljubavi i bogoljupstva za Majku dobroga savjeta, počeo sam puku propovijedati o osobitim Njezinim preimućstvima. Poznajuć iz iskustva one, koji mi ne bi dolazili na #propovijedi, tražio sam ih po kućama sredstvom uputa i nagovaranja, neka bi da je moguće sav svijet, oso­ bito žalosni i opterećeni utekli se pod moćnu zaštitu sa pouzdanjem ovoj Majci dobre ljubavi. Počeo sam sam takogjer dijeliti Njezine slike, opominjuć one, koji bi ju primili, da ju u svojoj kući često gledaju, natje­ čući se u bogoljupstvu i preporučujuć se Njoj svim srcem, sa čvrstom odlukom, da više nikada ne će vrijegjati Boga radi ljubavi Marijine. Tako radeći kroz četrnaest godina, ja sam vidio čudesne stvari i doživio prava čudesa> koja u savjesti potvrgjujem, prid kim bilo, sa svom istinom i iskrenošću. Vidjeh da sredstvom pobožnosti, koju sam propovijedo i udahnjivo pravovijernima prema ljubeznoj i prečistoj Majci dobroga savjeta, te po slikama, koje sam razdijelio do 86 hiljada, vidjeh u obitelji mir procvasti, mladost povraćati se sa pogibeljnoga puta svje­ tovnih naslada, i ozbiljno misliti o spasu svoje duše. Vigjeh otvrdnule griješnike bježati ne samo od grijeha, nego i od grješnih prigoda te ostavljati prijašnji griješni život. Vidjeh osobe, koje svaku nadu u svoj spas izgubiše, vesele, jer ohrabrene i osjegurane o svomu spasu po Našoj Gospi dobroga savjeta. Razumijeh, da pomoćju sv. slike, koju sam u puk bio razdijelio, da se mnogi oslobodiše dugotrajnih bolestih, vučca, suhobolje, otoka, sljepoće, neprilika u dihanju, kostobolje, smrtonosne groznice. Žene pod bremenom, štetno su ga se oslobodile, jedni su dobili parnicu, o *Rbjoj su bili izgubili svaku nadu u povoljno riješenje, jedni su našli izgubljeno, isprave, novac i druge vrijedne stvari. Neki su sretno svoje kćeri poudali a sinove oženili. Napokon sam s veseljem razumio, da su mnogi pobožnin ove sv. slike, snašli se u duhovnoj potrebi, zadobivši mir i utjehu savjesti. Kojim je bilo teško umri­ jeti, stavivši sv. sliku pred oči, zadobili su utjehu, ufa­ nje i mir. Bijaše to mjeseca prosinca 1734. bijah uznemiren i žalostan noćju i danju na toliko, da si nijesam mogo nigdje naći mira. Megjuto odem pohoditi jednu dje­ vojku, koja od osam godina trpi bijedobolju, da se nije mogla na nogama držati. Vidivši ju zdravu i ve­ selu, začugjen upitam ju, kako je došia do svoga iz­ gubljenog zdravlja. Ona mi pripovjedi, kako je koji dan prije išla u Genezano, da traži svoje zdravlje od bi. Gospe, prid Njezinom slikom. Dok su se litanije pjevale, ona je bila prid oltarom, gledajuć u Gospinu sliku, kad na jednoć ona se oćutje jakom da se kreće. Odmah odbaci svoji štake te poče hodati, kao da ni­ kada ništa trpjela nije. Ovaj me se dogagjaj toliko srca tače, te sam odmah odlučio pohoditi crkvu u Genezanu, sjeguran da ću tuđe naći zdravlje svojoj nevolji. U oči Gospina bezgriješnoga Začeća, uzprkos zla vre­ mena i ružna puta ipak se zaputih u Genezanu. Na 12 milja puta iz Rima, momu kočijašu dosadi neki dječko, koji se je otrag kočije bio smjestio, i htijaše pod svaki način da ga skine, da ga se riješi, pa da olakša teret svomu konju. Ja se smilova malomu jad­ niku jedanaestgodišnjem dječaku, drhćućemu od stu­ deni, a imajuć bolesne noge, nije mogo ići pješke. Njegovo bijedno stanje, pobudilo je u meni smilovanje. Uzmem ga sebi u kola i zagrnem ga svojom kabani­ com. Na putu svratim se u gostionu sv. Cesara da ručam, te pozovem i mališa; dok ručak bude gotov počesmo govoriti sv. RoŽarije, pa kada dovršismo on mi se okrenu pun vjere pa blago al ozbiljno će mi reći: „svetu krunicu govoriti ću svaki dan". Priuzesmo razgovor i on nastavi: za veliku ljubav koju ste mi danas iskazali, ajdete i tražite milost, od koje imate potrebu, od bi. Gospe, jer ćete dobiti." Sav izvan sebe odgovorim m u: „Ti dakle znaš, kuda ja idem ?“ A on �Zanimljivi jdomak iz povjesti štovanja B. D. Marije.___ nadoda: „Vi idete u Genezano tražiti od Gospe mi­ lost, koja Vam je na srcu. Ajdete megjuto pouzdano, jer će te ju i dobiti." U veliko se začudi čuvši od dječka ove riječi, jer on nije mogo znati za moju bo­ lest. Došav oba u koli u Genezano, na mjestu gdje se putevi križaju, dječko sagje s kola. Rekoh mu s Bo­ gom i dadoh mu nešto novčića za puta. Nije mogo učiniti nekoliko koračaja, kad mi pade na pamet da ga sa sobom uzmem u Genezano. Nu usprkos sve po­ trage za njim nije ga više bilo. Svrha moga hodočašća bila je pokloniti se prid slikom Marijinom, te od iste tražiti milost, od koje imam potrebu. Kada je bilo na pol litanija, slika bi. Djevice poče se bojadisati i postade crvena kao ruža. Časni oo. Agustinianci — od kojih sam bio dočekan u samostanu vrlo usrdno — kada opaziše promjenu lica sv. slike, rekoše mi na momu rastanku, da ću biti uslišan. 1 zbilja na momu povratku u Rim, izgubi se svaki trag mojoj žalosti, i ja oćutjeh mir i utjehu. Perta Gradilia, mlada čifutkinja od 10 godina, bi dovedena u Ghetto, u gojilište novoobraćenika, da se pripravi za sveto kršćenje. Malo dana kašnje, ona je oćutjela u srcu toliku žalost, da je na svaki način htjela izaći, uzprkos svim nagovorima, da ju zadrže. Zovnuše mene da joj donesem jednu slika Naše Gospe dobroga Savjeta. Kada sam tamo došo, darovah joj sliku i sa malo riječi spomenem je na poslušnost a u gojilištu naredih devetnicu. Već peti dan Perta ode prid starješicu, te izjavljuje, da ne može dulje odoliti Božjoj mi­ losti, i da će joj srce puknuti ako čas prija ne primi sv. kršćenje. Ovaj preokret u cijelom samostanu pro­ uzrokova veliko veselje, a dobra se Perta sa svom pobožnošću pripravi za primiti dostojno sv. krst. M. Nikola Piagin, poštar kralja portugalskoga pripovijeda, kako je on bio prošle godine 1733. u prisut­ nosti mnogo osoba u pogibelji i kako bi bez slike bi. Djevice, koju je držo na prsima, za sjegurno bio utopio u jednoj velikoj rijeci, koju je odvažno htio pregaziti, pa je bio od vode zanesen. 51 Takogjer se svake godine slavi uspomena Uka­ zanja, te tom prigodom bogati i sjeromašni prika­ zuju obilate darove za nakit i ukras svetišta, svaki želi na Gospinu oltaru ostaviti koju uspomenu svoga pohoda. Istina kroz cijelu godinu ovamo hrle pobožni hodočasnici, da traže pomoć u svojim nevoljama od Majke dobroga savjeta, a osobito to biva u jesen, u vrijeme praznika, kada je mladež na praznicima po obližnjim zaselcima, ovamo se sakupljaju, da se mo­ le, mise slušaju i srca svoja užgaju u pobožnosti i ljubavi prema Majci dobroga savjeta. Princip Colona, na čijem je zemljištu crkva i samostan u Genezanu, pokazo je veliku darežljivost prema ovomu svetištu, kako se i dolikuje rimskim velikašima. Don Filip Colona nije bio zadovoljan, da je crkvu sagradio, on liti jaše još i kapelu ukra­ siti sa skupocijenjenim mramorom, svijećnjake na­ bavi iz koralja, a sveto posugje iz srebra i zlata. Rodbinski grbovi u crkvi svjedoče potomcima o nje­ govoj pobožnosti prema Majci Božjoj. Štovanje bi. Djevice dobroga savjeta u brzo se proširi po svoj Italiji i na nebrojenim mjestima počeše se <jj,zati crkve, ustanovljivati bratovštine pod jmenom Majke dobroga Savjeta. Sveta se slika vješala ne samo po crkvama, nego i po kućama, po sokacima i po selima. Njezino se štovanje raširi i utvrdi po Francuskoj, Španjolskoj i Austriji. Još i danas hodočasnici, koji u Rim dolaze, da vide sv. o. Papu, putuju i u Genezano, ovdje oni mole b. Dje­ vicu, da im udijeli krjepost i jakost, e da bi odvažno čuvali i branili sv. vjeru i ipripravni bili umrijeti za slavu i uzvišenje sv. majke Crkve. U crkvi jedna gizdava zastava ostavljena po jednom hodočasniku svjedoči njegovu pobožnost i gorljivost. Svaki ho­ dočasnik želio je svojoj kući ponijeti iz ovoga sveti­ šta bar po koju blagosovljenu medalju, da tako što­ vanje Majke Božje dalje šire. Puk ovako bogoljuban neće ostati bez moćne zaštite od one, koju on toliko ljubi i štuje. Štovanje Marijino. Godine 1876. proslavljeno je četvrto stoljeće Istom što je glas puko o ukazanju Marijinu, od­ Ukazanja. Svečanost u crkvi i okolici genezanskoj mah se raširi po svoj okolici i svoj zemlji talijanskoj, bila je vrlo sjajna i veličanstvena. Kroz tri dana te odasvuda hrli puk u Genezano da se pokloni sv. kardinali, Patricijo vikar Njegove Svetosti, Amat, slici i pomoli se Mariji u njezinoj crkvi. Naročito biskup Palestine i Altieri ikamerlengo sv. crkve, na oni, koji su bili ožalošćeni, kojom nesrećom opte­ izmjenice su govorili svete mise. Ovom prigodom rećeni, pohrliše ovamo, da traže utjehu. Bijaše pra­ bi. Djevica i njezin Božanski Sin bili su okrunjeni vo i svegjerno veselje, koje je odjekivalo u veselim zlatnom krunom, što su ju žitelji Genezana prikazali pobožnim pjesmama. Od tada neprestano dolaze svojoj zaštitnici. posjetioci sa darovima, te se je mogla gragja crkve Da se podigne i proširi što većma ova lijepa proslijediti i dovršiti, a samostan oo. Augustiniana- pobožnost, sveti oo. Pape dopustiše mnoge obilate ca bi na novo sagragjen. To je početak pučkoga oproste; oo. Augustinci su držali trodnevnicu i de­ štovanje stfcte slike bi. Djevice u Genezanu. vetnicu, govoreći svete mise te ispovijedajući i pri- �52 Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. — 1911. poviiedajuć. Od zore do mraka svećenici s pukom pjevali su pobožne pjesme u čast i slavu kraljice neba. Osobita pobožnost rimskih Рарб. Uvijek su rimski Pape svjedočili veliko svoje štovanje bi. Djevici dobroga savjeta. Pavo II. podvrgo je strogom ispitu sve milosti i čudesa do tada učinjena te ih sva i postvrdio. Osam godina kašnje Siksto IV. sa svojom bulom potvrgjuje darovnicu crkve i samostana oo. Augustincima, te nadodaje još mnoge milosti i povlastice. Da im sve više zasvje­ doči svoju milost i odanost, darova im u Rimu dvije crkve svete Marije pučke i sv. Augustina, koje su iz vremena njegova pontifikata glasovite bogoljupstvom i dobrim djelima. Godine 1630. Urban VIII. praćen mnogim kar­ dinalima i velmožama dogje u Genezano da moh bi. Gospu, neka bi od Rima odvratila kugu, koja je ha­ rala po Italiji, a otac Torelli povjesničar reda tvrdi, da ga je vidio pred slikom molećega lijevati vruće suze, poslije rečene sv. mise. Godine 1682. Inocenc Papa XI. naredi kapitulu sv. Petra u Vatikanu, da sv. Djevici toli glasovitoj, prikaže jednu krunu. Nu. veličina i širina ove kru­ ne, ne dopusti, da joj se stavi na glavu, nego su ju morali o zlatni konopac objesiti više glave. Benedikt XIV. dijeli potpune oproste ovoj crkvi. Otpisom svojim od 4. prosinca 1751® podjeljuje po­ vlasticu ovlaštenoga oltara svima misnicima seku­ larnim i regularnim, koji bi ovdje misili. Svojim apo­ stolskim pismom od 2. srpnja 1753. on potvrgjuje po­ božnu Uniju i prvi se u nju upisuje. Klement Papa XIV. otpisom svojim od 6. pro­ sinca 1771. daje povlasticu svima misnicima seku­ larnim i regularnim da mogu čitati sv. misu zavjetnu bi. Marije Djevice, na svakomu oltaru, svaki dan, izuzevši dane zabranjene rubrikama I. i II. reda. Pio VI. g. 1777. dozvoljava vlastito officije od Ukazanja, koje je dozvoljeno i za cijeli red augustinski te za biskupije Palestrime i Bergama. Pio Papa IX., koji je bio sretan te je mogo pro­ glasiti člankom vjere, neoskvrnjeno Začeće bi. Dje­ vice Marije, u svojoj buli svjedoči, da je od mladosti svoje imo gorljivu pobožnost prema Majci Božjoj. Nije li ga bi. Djevica Dobroga Savjeta, pro­ svjetljivala u ravnanju sa crkvom, u toli teškim vre­ menima? Nije li mu sveta Djevica dala slavodobiće nad neprijateljima, i oko Njega što tješnje okupila biskupat u saboru vatikanskom? Kako je veličan­ stveno bilo, kada je Pio, da posvjedoči svoju zahval­ nost nad tolikim primljenim milostima, sam glavom sa velikom pratnjom pošo dne 15. kolovoza 1864. iz tvrgjave Gandolfo u Genezano. Nakon što je slušo sv. misu te iskazo dužno štovanje svetoj slici, darovo je jedan bogat diadem sa briljantima. Udostojo se je primiti ponugjenu mu gostoljubivost kod redovnika u njihovu samostanu, onda je otišo princu Colonni u njegovu palaču, odakle sabranome puku podijeli svoj apostolski blagoslov. Papa Lav XIII. stavlja u litanije Iauretanske na­ slov: »Majko Dobroga Savjeta«, da vječna uspome­ na ostane u cijelomu kršćanskomu svijetu na cijeli gori spomenuti dogagjaj t. j. na Skadar i Genezano. Crkve u Skadru i Genezanu. Crkva Gospina u Skadru (Albanije) svjedoči o istini čuda. Dva očevidna svjedoka), nadbiskup Skoplja i kapetan Medin, ostavili su nam slijedeće iz­ vješće: Crkva je malena i sazidana iz kamena. Vanj­ ština štila i boje ista je one u Genezanu. Katolici su vrlo pobožni ovoj crkvi i po predaji drže za stalno, da je ondje nekoč bila čudotvorna slika, koja je na čudnovat način ostavila grad i svoju crkvu. Jasno se vidi u Genezanu na »affresco« skadarska crkva. Po crkvenim zidovima i danas se raspoznaju stare slike u »affrescu«. Danas je ova crkva sama na četiri zida bez krova, vrata i prozora. Puk pripo­ vijeda, kako su razna čudesa zapriječila, da nije po­ sve srušena, niti po Turcima oskvrnuta; niti im je ikada pošlo za rukom okrenuti ju u džamiju. Jedan hodža popeo se bio na toranj — kao na minaret — da sazove muslimane na molitvu, kao u džamiju, u ovu crkvu, nu podigo se je silni vihar, da ga je sa tornja bacio u rijeku, gdje je i smrt našo. Neki muftija porušio je crkvu, nu na povratku svojoj kući nagje sedmero svoje djece mrtve, koju je ostavio zdravu, a on s&m od žalosti poludje. U noći od 24.—25. ožujka, vidješe više puta svjetlost oko zapušćenoga oltara i tako Bog dragi pokazuje, da on još nije zapustio ovo sveto mjesto i zemlju, u kojoj je Majka Njegova stanovala i stanuje. Godine 1905. kada se je sav Skadar i daleko okolica njegova jako, iz temelja potreso od silnoga zemljotresa, i brdo, sama hrid, na komu je skadar­ ska tvrgjava, a pod istim rečena crkva, potreslo se je živo i ogromne mase kamenja poletjele niz brdo, rušeći sve šta na putu nagje, samo dva ogromna ka­ mena, koja su pravcem prema crkvi sa brda se skotrljala, tik crkvenoga zida su se oba ustavila, u stra­ ni, kamen na kamenu, bez da se je i dotako zida. Crkva u Genezanu premda nije velika, to je do­ bro uregjena: dijeli se na tri lagje, a svršava na koru. Dva vijeka poslije ukazanja ova je crkva bila na novo prisagragjena, ali je kapela ostala ne­ taknuta, kalkova je bila u početku. Ova kapela do­ broga savjeta nalazi se na desnoj strani crkve. Ona �Zanimljivi ulomak iz povjesti štovanja B. D. Marije je zatvorena željeznim rešetkama, pod kojim su dva stupa iz ukusnoga 'kamena, darovi od Uzor- g. kar­ dinala Jerolima Colone. Oltar se odlikuje svojim mramorom, portirom i alabastrom te svojim stupovi­ ma starozelenim. Vjekoslav Tosi, genoveški maljar, mnogo se je trudio da snimi svetu sliku, pa tvrdi, kako sveta sli­ ka mijenja boju, niti je u štilu grčkom ni sredovječ­ nom, nego je osebina od vanredne ugodnosti i Ijubeznosti u svojim potezima. Uzalud su ju nastojali snimiti u običnomu izgledu i obličju, ona je uvijek ostala kako tvrde slikari, u nebeskoj ugodnosti i čaru. Kažu, kako je u času ukazanja ostala obješena o zidu bez ikakove podloge i naslona, da još i danas tako čudesno stoji. Dne 25. studenog 1682. prigo­ dom okrunjemja, i dne 11. lipnja 1747. bi ponovno ispitano ovo sveudiljno čudo, i poslato izvješće и Rim na kongregaciju obreda. Evo šta svjedoče te ponovne istrage svjedoci: »To je jedno čudo očito i svegjerno, vidjeti sliku visoku dva pedlja, a široku jedan i pol u svomu okviru na zidu, sačuvanu više od četiri vijeka (1467.) do danas; tim više, što slika nema otraga niikaikova naslona o čemu se drži. To što smo našim očima vidjeli, našim potpisima svjedočimo.« — Original ovoga svjedočanstva i izvješća još se i danas čuva u arhivu ovoga svetišta. Naslov dobroga savjeta. Slika, koju je prastara crkva u Genezanu imala, zvala se je »Gospa dobroga savjeta«, a ona u Skadru zvala se »Majka dobre službe«. A kada je prišla u Genezano, puk ju je prozvo »rajskom Gospom« s raz­ loga, što je ona čudesno megju njih došla Sasvim tim naziv »dobroga savjeta« prevlada, naslov krasan i sjajan, koji uključuje svu slavu- Marijinu. Ovaj naslov zbilja može značiti, da je Marija zajedno sa Hristom uključena bila u dekret predestinacije, jer poslije ove i -po ovoj oma predstavlja najljepši i najuzvišeniji pojam cijeloga svijeta. Ovaj naslov takogjer može značiti, kako je Marija od vijeka oda­ brana bila, koja će uništiti posljedicu grijeha, i zlo uzrokovano po jednoj drugoj ženi popraviti. Zove se takogjer Majkom dobroga savjeta, jer je ona za­ ručnica Duha svetoga, od -koga nam dolazi svaki do­ bar savjet. Napokon ona je vrutak, iz koga nama smrtnicima dolazi svako dobro. Njezin dobar sa­ vjet, prlilikuje -se sjajnoj zvijezdi, -koja razbija tmine i dovodi nas u luku vječnoga spasa. Svi su dakle razlozi umjesni, da se Marija štuje pod ovim na­ slovom. Smrt bi. Petrućije. Blažena Petrućija bijaše još na ovomu svijetu 53 na vrhuncu svoje utjehe i želje zbog Marijina Uka­ zanja, zatim čudesa i milosti, te pobožnost puka, bila je njezina neizrečena utjeha, dapače pri kraju njezi­ na života bijaše joj dano okusiti slast slave nebeske. Godine 1470. njezina duša doletje u naručaj Ma­ rijin, koju je za cijeloga svoga života nježno i toplo štovala. Puik uvjeren o njezinim krjepostima, od­ mah ju prozva blaženom. Njezino tijelo ukopaše u kapeli dobroga savjeta, zato, da i poslije smrti bude blizu one, koju je toli štovala i drugim povod da­ la štovanja. Ljetopisci njezina vremena 1 natpisi u svetištu Petrućiju spominju kao dušu čistu-, nevinu, blaženu, i ogledalo svih kršćanskih krjepostih. Dapače otac Orgio tvrdi, da je njezina živa vjera i vlastite zaslu­ ge, uzrokom bila, te je Marija izabrala Genezano za svoj stan, za svoje Ukazanje. Povjesničke isprave. 'Pobožnim čitaocima biti će drago, ako im se -iz­ nese koia povjesnička isprava, koja bi im dobro do­ šla, da ih utvrdi u vjeri, kako je povjest Ukazanja zbilja jedno veliko ču-do. Pavo II. čuvši govoriti o ukazanju povjeri ispit »o čudotvornoj slici« Gaucher-u biskupu Gapa i Nikoli od Križa, biskupu Hvara u Dalmaciji, koji je Skadar potpuno poznavo. Mi istina nemamo više ovoga prvoga izvještaja, ali znamo iz predaje, da je štovanje svete slike po rečenom Papi bilo potvrgjeno i odmah se crkva stala graditi. Otac Ambroza Coriolano, koji bje kašnje generalom Reda sv. Augustina, bijaše provincijalom u vrijeme ukazanja. Njegova je dakle dužnost bila odmah se zaputiti u mjesto i pomno ispitati dogagjaj. On je to i učinio, pa je sastavio jednu brošuru, koju je posvetio Sikstu IV. Niegovo nam je dakle svjedočanstvo od velike važnosti. Evo ga u istom jeziku u -komu ga je i pi­ sao: »Octava (mulier insignrs) fuit B. P etruđa de Jenazzano, quae venditis omnibus, in domo sua ecclesiam nostri Co-nventus fa-bricavit, adimplens consilium Christi; si vis perfectus esse, vade et vende omnia quae habes et da pauperibus et seguere me. Et cum ej-us facultates ad ecclesiam non sufficerent, venit in derisum toti populo; ipsa autem dicebat: Nolite curaire, filii mei, quia antequam moriar (cum tune decrepita esset) B. Virgo et S. Augustinus complebunt ecclesiam istam. Sed mirabilis fuit prophetiae adimpletio, quia a prolatis verbis vix transivit annus, quaedam Imago Beate Virginis in pariete dictae Ecclesiae m-iraculose apparuit, ad quam visendam tota Italia sic commota est, ut processionaliter illuc oppida et civitates confluerent cum si-gnis, miraculis et eIemosynis inexplicabilibus, �54 Br. .4. i 5. — Serafinski Perivoj. — 1911. et ita adhuc ea'vivente non solum Ecclesia sed pulcherimus conventus factus fuit, et moriens in cappella Dictae Imaginis tempore nostri provincialatus sepelitur, (Defens. pag. 11. cap. 3. Romae 1481.) Dva natpisa, koji potječu iz vremena ukazanja, potvrgjuju čudesni dogagjaji. Jedan od ovih, stavljen je u kapeli Dobroga Savjeta, na dan samoga uka­ zanja 25. travnja 1467., a drugi vrhu velikih vrata, a potvrgjuje navode (datum) prvoga. Evo toga nat­ pisa: »Divinitus apparuit imago haec, anno Dni 1467. die 25. aprilis«. 1467. sub atnnis, divi fešto Marci, hora vespere, Dei Genitricis Mariae, quam in hujus fani sacello marmoreo veneramini, ех alto figura prospexit.« , Svjedočanstvo Nikole Cambsi-a, ugledna žite­ lja iz Skadra, koje se je sve do danas sačuvalo u genezanskom arhivu, potvrgjuje jur navedeni iskaz o crkvi skadarskoj, kako je istovjetna sa onom u Genezanu. Obitelji ove dvojice hodočasnika to isto svjedoče. Jedna od ovih još prošloga vijeka se je utrnula, dočim druga još živi. Godine 1526. do 1559. izgubi se jedan dio zapisnika i isprava u dogagjajima zbivšim se u Genezanu. Nu ostala je živa predaja od vremena ukazanja sve do danas, o svim važnijim čudesima i milostima. Sveta kongregacija obred obrila je i officije čudesnoga ukazanja pod Pav 11., a drugi rimski pape samo potvrdiše isto a ovoga offičija naziva čudesno ukazanje spino. O. Branko Strahlmlr Škarica: P on os od B osne. (Ulomak iz života biskupa Sunjića*) Travnik 1827. Travnik-grade, vezitsko prijestolje, Spomenice zgoda svakakvije’, Sta se zgodi preko noći crne, Pa te tuga nepamćena bije? Rana zora s kršne Bukovice Pred tvojih se nasmijala vrati’, A ti snivaš, кб da ponoć gluhu S mrke kule odbijaju sati. Kudgod gledn’o uz demirli-pendžer Pa da imam sokolova oka, Ne bih zgledo ruke djevojačke Da zal’jeva kitu bosioka; *) Ova je pjesma spjevana još prigodom 50-godiSnjice smrti biskupa Šunjića, a posvećena je presvj. g. biskupu fra Marijanu Markoviću- Ili kren’o kamenim sokakom Ne bih sreo najprvog jarana, E, bih гекб i vjerom se kleo: Sva su tuđe čeljad pozaklana! — Posluži me sa Vlašiča vilo. Onako te poslužila krila, Ili kašalj sitnu djecu davi, II’ je LaŠva Travnik poplavila? »Moj pjesniče, jedan ubožniče, Svaka zgoda tvoju dušu lama; Gdjegod treba, svome rodu nosiš 1 sm’jeha i suza u pjesmama. £touo Travnik crna tuga bije, Nije ono s bolesna evlada; A i Lašva pitom ina sama Bez b’jesa se niz korito krađa. Gledni tamo gradu niz bedeme, Je li poznaš one kršne glave? Bezbroj iih je, rek’ bi da su žive, Sve do jedne modre i krvave. To su glave bosanskih plemića,1) hjkide ih silni Rahman-paša. na vjeri pogibiju sramnu Listom plaču sva gospoda naša, i zaišći od dželata ključe, АГ tu moga ne ćeš vidjet’ lica, Od jada bih svijet zam’jenula, I otvori vrata od tavnica, Ugledat’ ćeš do dva tavničara, Noćas, su ih jadom okova!i, Кб ovčari što su stadu svome dno jeste starac Skočibuha3) Proti vuku na braniku stali. A drugo je mladi Marijane3) Oba fratra, dvije krasne duše, Od naroda harno milovane. $to su čedu i otac i majka, To su raji mučenici ovi, АГ džidija kruti Rahman-paša Ne počini] dok ih ne ulovi. S tog’ je tuga Travnik ob’rvala, 1 s tog’ mu je neveselo lice: i) Ood. 1827. velikim vezirom u Bosni bio je AbdurRahman-paša, veliki krvolok i gladnik, koji nemilo podavi i isiječe bosanske begove i baše. Kad bi top na gradu рикб, bio je znak, da je jedan bosanski velikaš manje. ‘) Fra Ivo Skočibuha, u to vrijeme gvardijan samostana fojničkoga. *) Fra Marijan Šunjić, rogj. dne 6. siječnja 17U8. stupio u red sv. Frane dne 7. siječnja 1813., filozofiju slušo u Za­ grebu g. 1816. i 1817-, slijedeće četiri godine slušo bogosloviju u Ugarskoj, a g. 1822. štupi u akademiju istočnih jezika u Beču. Ood. 1825. ode u Bolonju, zatim u Rim, a na svršetku g. 1826. vrati.se u Bosnu u samostan fojnički. �55 Ponos od Bosne. Raja žali vrle zatočnike, Muslimani svoje poglavice; A ja jadna iz gorice vila, Tako meni današnjega dana, Kol’ko žalim svu gospodu našu, Tri put tol’ko sama Marijana. Dok je malen u povoju spavo, A majka mu kod koTjevke bila, Prevarih je sankom laganijem Пок sam d’jete ml’jekom zadojila. Od tog časa svojim sam ga zvala, Učila ga mudru knjigu štiti, 1 kako mi napredova dično, Pohvalili se, da će ponos biti, I najprvi megju najprvima Sirom Bosne izmegj’ braće svoje, I bio bi! — аГ ko danas znade Sta mu sutra zli udesi kroje?! Sve se bojim i strah me je ljuto, Da mu glave ugledati ne ću Na bedemu jadno okićenu, Cv’jet najljepši u svenulu cv’jeću! Rahman-oaša i bezi bosanski. U travanjskoj tvrdoj kuli, .Što u travmo gleda polje, Sjedi Rahman, ljuto zv’jere, 1 gorsko je od njeg’ bolje! Podviv noge po diivanu Kavu srče, lulu puši, Gledajuć’ ga svaik’ bi гекб. Da mu ključa b’jes u duši. Po čelu mu oblak pao Kao da će gromom pući, Čas usplamti, čas probrjedi Kao koji umirući. Bdije paiša s prve zore, Vidi mu se zlo je snio, Pa i sad mu ružan sanak C’jelu dušu poplavio. Vidi Rahman mrtve glave, Л to i jest ružna slika! Sjećaju ga sarajevskih Pa!ih baša kod Zvornika.4*) I travanjska tavnica je *) Rahman-paša došavši kao veliki vezir u Zvornik, na­ mami k sebi iz Sarajeva sedmoricu prvih bašinskih poglavica: janičarskog agu, dvojicu Tamišćija, Pinju barjaktara, Fejzu Tornadžiju i dva brata Bakarovića, konopcem ih podavi, a glavrma njihovim okiti bedemove. Otvorena pred njim stala, Jadna slika: mračno zigje, 1 prozori bez stakala; Na duvaru korov niko, U njemu se zmije kote, A po podu nečist sama Ko pred kućom od sramote. 1 u tome gadnom sramu Mnoga žrtva vijek vije, Megju njima noćašnje su: Haljina ih crna krije. Po licu im tuga pala, A kroz nju se nada smije 'J pripomoć Oca Boga 1 svetaca najsvećije’. Gleda paša tužne slike I bez iskre milosrgja, Koliko je gvožgje tvrdo Njegova je duša tvrgja! Gleuao ih mrka oka, 1 dotle je u zlo pao, Pusftv lulu, gjavotski se U sav grohot nasmijao: »Znam, papazi, da ste pravi Sred okova pali ovih, АГ tako mi alkorana6) 1 tespija") prorokovih Ne dadnu li crni vlasi Sve u žutu trin’est kesa7) Za ucjenu vaših glava, Otić’ ćete do bijesa!« Još je nešto reći htio, Kad pod kulom cesta zveknu, Кб da oblak iz visina Ljutim gromom ljuto jeknu. Sa divana klisi paša 1 ugleda do dva bega. Kud će? šta će? — eto šta će, Kavaz javlja: traže njega! »Neka ugju!« lanu mrko Kao da ga nešto žeže, Prvi ugje Ali-aga8) ‘ ) Alkoran = sveto štivenje, dotično sveto pismo kod muslimana. *) Tespije = zrna, kod bogataša obično čelibara, nani­ zana na vrpcu poput krunice kod kršćana, koja Muslimani i Židovi prebiru ili moleći nešto uz to, ili nemoleći ništa. 7) T rin ’est kesa, = do 3097* carskih dukata, a onda je dukat vrijedio 22 groša. 8) Aii-aga Rizvanbegović, kasnije paša i vezir nad Herce­ govinom. Ovoga pogubi Omer-paša g. 1851. nadomak Banjeluke u 75. godini, �56 Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. — 1911. Za njim beže Babić-beže8). Svaki pasi po adetu Selam viknu — dignuv ruke, A paša ih oštro gleda Ne кб bege — ko hajduke! l b Babiću mučno vele, Na ponos mu Rahmam jaši, Sve тш nešto-mozgom plete Da za grkljan skoči paši, AГ sjetiv’ se s čeg’ je došo, Tajnu srdžbu s mukom guši. »Sta hoćete?« — poče paša — »Je Г vam žao zlobnoj duši Onih glava odmetničkih, Što se suše po bedemu? Ko ne sluša Mahmud-cara Pa je Г sin mu — jao njemu!« I još dalje vr’jegjat htjede, АГ mu Babić riječ ote: »Gospodaru!« — tako A u sebi šanu: »sKote!« »Ti Bosanca znaš odavna Pa tu zbori blaže, tiše! Svako ljubi svoju grudu A Bosanac ponajviše. N’jesmo došli da molimo Za upokoj onih glava. Pokoj njima! ali Bosna Još imade ljutih lava, Koji no će znat’ osvetit Pogubljenu braću svoju. Ne na vjeri кб što ti si, Neg’ u ljutom, paša, boju. Mi smo došli, da nam pustiš Iz tavnice roblje novo: Starca fratra i Mar’jana, A za ime prorokovo. N’jesu fratri krivi ništa, Salih10) laže kano pseto, Njeg’ bi Babić bez istrage Do na mrtvo izdeveto! Nemoj, paša, da ti ime Bezdušnosti skvrni ljaga, N’jesu, vjeruj, krtvi ništa, ») Mustaj-beg Babić, zvani Hrnjo. Jedan od prvih izmegju sarajevske gospode. Kasnije je posto paša i načelnik u Gradačcu, i u Sarajevu 1840. I ovoga kao buntovnika ulovi Omer-paša g. 1850., otpremi ga u Carigrad, pa je u Brussi umro. ‘») Salih Telalogić i Sarajeva, zakupnik državnih poreza radi silnih nepravda optuži ga raja kod Rahman-paše, zašto ga paša oglobi. Iz osvete Salih optuži fojničke Franjevce, da bune narod, da ne daju poreza, s čega Skočibuha i Šunjić dopadoše tavnice g. 1827. Svjedok je i Ali-aga.« — »N’jesu krivi, gospodaru,« Rizvan-beže riječ uze, »Salih laže, saprile ga Sirotinjske teške suze! Ta i nebo vječno znade, Da su fratni vjerni Bogu, Pa nevjeru caru svome Kako, paša, snovat’ mogu!?« »1Г su krivi ili pravi — Uze paša malo tiše: »To su, aga, moje stvari, Ne treba ti zborit više! Kad ugledam na divatru Sve u žutu trin’est kesa, Pustit' ću ih, — a inače Otišli su do bijesa! Moje pravo — moja volja! \ sad ajte, jeste čuli? Dok vam n'jesu moji momci Rusih glava ukinuli!« — Babiću mučno vele, Na ponos mu Rahman jaši, Sve mu nešto mozgom plete Da za grkljan skoči paši, A1 sjetiv’ se što je došč, I šta jošte činit’ mora, Gušeć bijes s Ali-agom pašina krenu dvora. ; su bili kraj tavnica agi Babić šairuu: kako je u tom smradu rou fratru i Mar’janu? Tako meni moje vjere Ne će proći ni tri dana, Ogrlit’ ću u slobodi I tog’ starca i Mar’jana!« 2. Begovsko vijeće. U Saraj’vu, u dvoru svome Кб lave na tlu slobodnome Na minder sjeo Babić-beg, Kraj njega silni Ali-aga, Dva Rahmanova ljuta vraga Sad v’jeće čine protiv’ njeg’. Zabolilo ih u dno duše, Gdje tugje paše narod guše, Ah, narod dobar tako Кб janje što je dobro svako, I hrabar, da mu nema para, A rob je tugjih iztnećara. S tih misli crnjih crne noći S divana b’jesno Babić skoči, �57 Ponos od Bosne. ] lupi nogrni poput groma: »Sramota našeg slavnog doma, Па njime vlada tugje smeće, Bosanac v’jekom da je rob. Sloboda — izvor svake sreće, A ropstvo gore nego grob! АГ svemu tome mi smo krivi, U nama ropstvu sjeme živi. Na stotinu smio vikli mana, A svaka mana — jedna rana! Prvaci naši traže časti, Za njih bi vragu dušu dali; I novac im je prva sreća, Sto put bi sebe preprodali. Brat bratu s časti oči vadi, I tugjoj sili petu gladi. Iz pohlepe za žutim zlatom Zavrnuli smo krstu vratom. Svog’ rogjenoga eto brata Ogolili smo do nokata, Još ostalo mu da je živ, Pa da nas mrzi, ko je kriv?! I dok se tako braća ljube, S njih tugji ljudi glave rube, Slobodi našoj lance kuju, Na našoj grudi grob nam ruj Ej, dokle ćemo, aga, tako? Izrovili smo sebi ракб, Sad vaJja novi stvarat raj! Bosanac ko je, ko još ima Za narod vatre u prsima, U jedan ajde zagrljaj! Sloboda — nek’ nam prva čast! I ljubav bratska — prva slast! Naš narod dobar tako Кб janje što je dobro svako, I hrabar, da mu nema para, Nek’ strah je tugjih izmećara!« — »Poživio te Allah, beže, Кб munja svaka r’ječ ti žeže, Nek’ umre, ko ti protuslovi, Kom’ ropstvo drago i okovi!« — »Da živi raja, Ali-aga, I njeno pravo i sloboda! Povratimo jioj što smo dužni, U borbi da nam ruku poda! Oprostit’ će nam crne gr’jehe. Sto skriviše ih oci naši, I onda — zbogom Carigradu, A uže o vrat Rahman-paši! Da, uže o vrat sinu pakla, A nama, aga, brat po krvi. Da živi Sunjić! živi raja, I njeno pravo i sloboda, Povratimo joj što smo dužni, U borbi da nam ruku poda!« — »Da živi Sunjić!« — kliknu aga, »A Rahman-paša ajd’ do vraga! Zatrpajmo mu srce zlatom, A sutra v r’mmo psetu vratom. Još danas novac nek’ se kupi U otkup fratnim za slobodu, Nek’ živu na spas i na ponos Svom bosanskome milom rodu!« 3. Povjesnički dan. Munjevito ko jedan čas Po c’jeloj Bosni puko glas: Dva bega — prvi velikaši, U Travnik išli k Rahman-paši, Da milost mole i slobodu, Da do dva fratra spase rodu; ] paša, tugjin, ljući b ’jesa Za otkup išće trin’est kesa. Ej! silan novac, ko je željan Da najede se tvrda hljeba, АГ crna muka i nevolja 1 zv’jezdu istu skine s neba! I kršćani sad tihim mukom U zadnji uz6 segli rukom, I neko manje, neko više Dok pola c’jene sastaviše. A drugu polu, za utažit Za zlatom gladni pašin hir, Namirila su do dva bega I od Fojnice manastir. S tim novcem opet došli k paši Dva bega — prvi velikaši, 1 našli zmiju na divanu Gdje kavu srče, lulu puši. Kad zlato zgledo, кб da raj je Ukazo mu se grješnoj duši. S divan a skoči gladna hulja, I dlanom o dlan hitro lupi, 1 što bi neko okom tren’o, Pred Rahman-pašu kavaz stupi. »Dželata traži, ključe pitaj, U tavnicii mi mahom hitaj! I oba fratra amo svedi, Rec’, tako paša zapov’jed i!« ------Ne prošlo dugo, oba fratra Pred Rahman-pašu tiho stala; Iz oblaka ga str’jela takla! $ta trebaju nam tugje paše, Bosancu šta je Carigrad?! Prvake redom gube naše, �Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. — 1911 A rdji snose jad na jad. U čemu sad je krivnju našo, Па s nova raji za v rat skoči U zatvor vrgnuv' one fratre, Na pravdi, što joj kopa oči Za otkup išćuć trin’est kesa 1Г — fratri idu do bijesa!? Ш , znade hulja, da će raja Od zadnjeg kidat’ zalogaja Da spasi one, koji znadu, Da c’jelo srce rodu dadu. I Šunjić ko je — i to zna! Za njime žali Bosna sva. I sami fratri, mog’ mi dina, JoŠ n’jesu takog’ stekli sina! Ko rajsko biće lijep je i svet I uman, da mu ravna nije Megj’ deset hodža najvećije; Što turski ih je imo sv’jet! Od Bosne on je ponos prvi, Po licu sudeć, svak’ bi гекб, Da mjesece su bolovala Ubl’jedilo im tako lice U onoj zduhi od tavnice. — »Sad slobodni ste!« reć’ I prosto vam je hodit’ svuda. Ti bezi evo, dosta dana Obl’jetali su kojekuda, I pokupili nešto par& Za otkup vaših glava Iu Sad u red, krsti! bud’te Nek raja sluša Mahmud-cara, što sv’jetom drma, trista jad Nit’ ruši njeg’ ni Carigrada!« ------- Кб ptice malo iz krletk Kad prosto letne u slobodi, Ko čedo što je sretno ono, Što istom ti se na sv ’jet rodi, Slobode svete vijest vedra Na lice fratru ružu vrže, I mladi Šunjić Babić-begu U zagrljaj pred pašom trže, I šanuv’ samo: »hvala, brate!« Ne može više ništa reći, Tek ćutio je suzu svoju U kapnicama vruću te ć i. . . To čudom gledo silan paša, Ni u snu toga nije snio, A pred njim eto mrski krst se Uz polumjesec nježno svio. 1 htjede lanut psovku neku, AГ s jezika joj ne bi časa, Jer mladi Šunjić k njemu stupi, I poče zborit u рб glasa: »Dopusti, sv’jetli gospodaru, Da izreć smijem, što me peče. Slobodu si nam dao danas, АГ još mi s oka suza teče, I srce moje tuga smara Rad’ dvaju, paša, tavničara. To pravoslavna dva su kmeta, Što ostadoše trpjet’ dalje. Da vidi neko te bogalje, Bi гекб, s drugog’ da su sv’jeta! Nagrdila im tuga lice, I vedru miso istančala, A kuda ih je gvožgje steglo, Tud’ krvca im je crna stala. 0 milost, sv’jetli gospodaru, Slobodu daj im radi Boga, Jer teško onom, koga prije Pred Pravdom krvca nevinoga!« »Da smilujem se?« grmnu paša, >1 za njih još me molit smiješ? U ludo li si glavu šiješ. Ti moli svoga Očenaša! A moje pravo — moja volja! Bez sedam kesa, tako m’ vjere, Pa jedni da su u matere, Raztezat će ih vuci s kolja!« To reče paša i na divan Srm&li lulu ljutit spusti, T kletvu neku zaizusti. »Što jednom rekoh, ne porekoh, 1 mahom mi se kin’te s vida!« To lanu paša sa divana 1 bez svog srca i bez stida. АГ Babić-begu dosta bilo, Da igrajuć se sa životom Tu koplje slomi s tugjim skotom. »Daj lakše zbori, Rahman^paša, Ti kmeti, to su braća naša! Zar što nas, paša, vjera d’jeli, Da drugom zato dan se b’jeli, A nama vječno ponoć bije Sred jada mrijuć’ najvećije’? Ta miso samo tugjem bogu Na našem pragu sv ’jeću pali; Ej, druga b’ bila, da smo dosad Za ovu miso vojevali. АГ ne ću o tom zborit dalje, Neg’ dajde pusti te bogalje, Za koje Šunjić milost moli. Ko prašta, onog’ Allah voli! Ti, znadem, da im prostit ne ćeš, I zato evo sedam kesa, �59 Čemu slobodna škola ? Tek jadno roblje pusti kući, Da ne kune te umirući, I ’nako ti ćeš do bijesa!« Rasrdio se silan paša, АГ beg mu zlatom bijes steže. I kroz po ljutnje, kroz рб šale Za novcem gladnik rukom seže, I nalog dade da se puste Iz gadnog’ ropstva »do dva vlaha«. »Sad ajte!« — reče — »s mirom kući U zdravlju sv’jetlog’ padišaha, Sto sv’jetom drma s trista jada, Sred svoga sjedeć Carigrada!« Pjesnik i vila. Mlagjam pjesnik rano podranio, Pa se snužden po ćeliji šeće, Nit’ mu gode slavuljevi pjevi, Ni šareno na pendžeru cv’jeće. Svojom se je tugom zakitio, Pa za drugo ništa i ne mari. Pred dušom mu krvna povjest titra Kako Bosnom nesloga ro v a ri.. U te misli nikom poniknuo, Pa se snužden po ćeliji šeće, Nit’ mu gode slavuljevi pjevi, Ni šareno na pendžeru cv’jeće. •Upade mu na uzamak vila. Bosanka je, s ponosa je znade Ima zlatna do ramena kr Kako banu, za ruku ga uze Pustiv suzu niz bijelo lice, I povede snuždena pjesnika Viš’ Travnika u vrh Bukovice Pokaza mu čudo nevigjeno’ AГ željeno ugledat’ odavna. Da bi tako po svoj Bosni bilo, Noćca bi se raspršila tavna, I nad Bosnom, banovinom slavnom Slobode bi žarko sunce sjalo, I zadnjemu jadu bosanskome Utoma bi ponoć zakucalo! Vigje 'pjesnik do šest braće svoje, Sve ili redom po imenu broji; Sve dva a dva druga vjera d’ejli, AГ po krvi jedni su i svoji. Ispod grada na kamen-sokaku Sva se braća bratski zagrlila. Od ganuća pjesnik proplakao, S njim proplaka Marjanova vila, I kroz plač mu sve izbroji redom Sto se zgodi dana pošljednije’. I pjesnika s milja rasplakana Na vilinske tople grudi svije. »Moj pjesniče* jedan ubožnice, Svaka zgoda tvoju dušu lama; Gdjegod treba, svome rodu nosiš 1 sm’jela i suza u pjesmama. Uzmi sada gusle javorove, Sto ih vile pjesnicima daju, Pa uz gusle davoriju slaži 0 današnjem’ divnom dogagjaju. Ne bi Г braću dozvao pameti A na sreću domovine zlatne, Da se dignu iz ropskoga kala U slobode vise nebohvatne. 1 Sunjiću, od Bosne ponosu, čedu mome ne će I’ spomen poći, Kudgod bude drumom bosamskijem Ova tvoja davorija doći!« Г^ S l -Л O. K rsto B elam arić, profesor: ------------- Čemu slo b o d n a šk o la ? з. Koja su prava roditelji u školi i nastavi? Divna Ii je Božja uredba, što dvjema osobama ičitog spola u ženidbenoj svezi označuje njihove dužnosti i prava! Kršćanska je nauka te dužnosti i prava još bolje omegjaŠila i rasvjetlila, ter je, posta­ vivši ženidbu na čvršći temelj sakramenta Isusova, obi­ telj podigla i oplemenila, e da tako uregjena i posve­ ćena bude živim izvorom i tvrdim jamstvom napretka i blagostanja, čemu bi kroz vjekove mogo kročiti ljud­ ski rod. Na nas sad ne spada, da pretresamo o svim prav­ nim odnošajim ženidbom sjedinjenih parova, već držeć se postavljena upita, na jedno ćemo se ograničiti. Pre­ tražit ćemo ono domaće gnijezdo, koje je megjusobna ljubav savila; a to u ženidbenoj svezi, koju je Bog za rasplod i pomnožanje čovječanstva ustanovio, i jest glavno. Makar sve prevrnuli, što se muža i Žene tiče, kad bi zanemarili porod, kojim ih je Providnost obda­ rila, nebi opet ništa znamenita kazali. Nas katolike, u ovo razvratno doba, dužnost steže i potreba goni, da u pitanju škole i nastave bistrimo pobrkane pojmove; tim više što se dandanas i nepo­ zvani ljudi uprav grozničavo natječu, da u svoje ruke pograbe tjelesni i duševni razvoj našega pomlatka. Oni dobro znadu da na mlagjemu svijet ostaje, pa se tim nadaju osvojiti mladi naraštaj za svoje ciljeve i putem škole izrabit ga u svoje stranačke svrhe. Nego njihova jagma i naprezanje točnim označivanjem i isticanjem roditeljskih prava silno pada. �60 Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. — 1911. Na gore postavljeno pitanje: koja su prava rodi­ telji u školi i nastavi ? neda se točno odgovoriti, ne upre li se prije prstom u dužnosti, Što ih roditelji imaju u pogled uzgoja djece. Te dužnosti - ako smo sa­ vjesni i nepristrani sudije — ne ćemo jednostavno uzeti, već ih moramo promatrati s više strana; jer nisu roditelji samim gragjanskim zakonom obduženi, da se brinu za dobro — a dobar uzgoj najveće je dobro — svog poroda, već im tu svetu dužnost najstrožije peli i naravni i i Božji i crkovni zakon. Ovoj se dužnosti roditelji ne mogu nikako izmaknuti; jer bi i pred Bo­ gom i pred ljudima smatrani bili krvnicima svoje djece. Bez da na dugo i široko razglabamo dužnosti ro­ ditelja u opće, mi ćemo se ograničiti na trovrsne duž­ nosti katoličkih roditelja, pa ćemo reći, da su oni, što se uzgoja tiče, strogo dužni ulagati sve sile: neka im djeca budu vjerni sinovi, pravi kršćani-katolici i če­ stiti gragjani. Iz ovoga slijedi, da su njihove dužnosti i mnogobrojne i teške, a da i ne govorimo o odgo­ vornosti, što bi ju na se naprtili u ovom poslu ne­ marni roditelji Katolički roditelji, koji to zaboravljaju i zanemaruju, ogriješuju se o najprve i najznamenitije svoje dužnosti, te svojim porodom .ieće sebe obvese­ liti, neće crkvi koristiti ni državi potpore dati; jer se od djeteta takih roditelja, ako nije vjeran sin, dobar kršćanin i Čestit gragjanin nije nikakvu dobru nadati. Sve što bi se od takova individua moglo iščikati, jest: da će biti na sramotu svojih roditelja, na sablazan crkve i na teret države. Katoličkim dakle roditeljima po naravnom i Bo­ žjem zakonu stroga je dužnost, da svojoj djeci onaj uzgoj dadu, što će odgovarati stanovištu njihovih vjer­ skih osjećaja. Sasma je naravno, da djeca, čto su kost njihove kosti, put njihove puti, budu takogjer u cijelom uzgoju roditeljem u prvom redu podvržene, te da im život duše baš oni usavršuju, koji su im dali i život tijela. Ovoj dužnosti ne mogu roditelji sami po sebi udovoljavati. Domaće brige, mnogobrojna obitelj, pri­ rodni nedostatci i još mnogo toga roditelje u ovom poslu silno priječi, pa su i s ovih razloga prisiljeni, da svoj porod drugima na odgoj povjere, da ga u školu šalju, e da tu proslijegjeno bude onim, što je na maj­ činom krilu započeto Pod ovaj uvjet predaju roditelji svoje mališe školi. Nije taj uvjet zapisnički istaknut ili pismenim ugovorom s obe strane utvrgjen, nego je »mučke« megju roditeljim i školskim vlastima uglav­ ljen ; ali mu snaga pred misaonim i savjesnim ljudima nije ništa zato manja, nego da je svim mogućim pi­ smenim i usmenim formalnostima pokrijepljen. Prama tomu katolički će roditelji brižno paziti: kakve su škole, koje će im djeca pohagjati; jer one Škole, što se udaljuju od katoličkih i kršćanskih načela, što stoje na bazi uzgoja bez Boga i bez vjere, nisu za njihovu djecu, buduć ne odgovaraju načelima njihova vjerovanja, u opreci su sa onim vječnim istinam, na kojima se temelji i katolička Crkva i kršćanstvo. Duž­ nost je njihova da u take škole ne daju svoje djece* Nadalje isti roditelji dužni su bdjeti nad školskom obukom, koja ne samo ne smije bit protivna, nego se mora i slagati s njihovim vjerskim čuvstvima. A da ovoj dužnosti udovolje, bit će im od »potrebe nadzor učiteljskog djelovanja i pregledanje školskih knjiga. Samo se po sebi razumije, da hrgjav i nastranljiv na­ stavnik ne samo neće ispuniti roditeljskih nada u uz­ goju njihova djeteta, nego će još svojim predavanjem i tendecijoznim knjigama zlorabiti svoju vlast i povje­ renje, pa će ono isto dijete, što je pri svom nastupu u školu bilo sve uzdanje roditelja, malo po malo izgubiti prijašnje krjeposd i iz škole izaći sasma promijenjeno, tako da će u mnogom slučaju biti uzaludno svako na­ stojanje oko njegova popravka. Može bit će ko držati ovo prećeranim? Bog bi dao da nas katolike sablažnjivi primjeri francuskih učitelja nisu već dosta oparili! Tamo se, na žalost, ponavljaju u školi takovi prizori, koji nebi služili na diku ni najvećim prostacim, a nebi se u vijeku tobožnje slobode i napretka mogli zgagjati ni u najzapuštenijim krajevima svijeta! Zar da ovdje iznosimo sve one zloporabe, što se na štetu katoličkih roditelja onamo dnevice počinjaju strančarskim i protukršćanskim predavanjem učitelja i uporabom školskih knj:ga? Francuski su biskupi bili u svojoj pastirsko službi prisiljeni, da lani u rujnu na sve ovo upozore katoličke roditelje, te je rad toga pastirskoga pisma na nje skočila udružena bezvjerska klika, koja je sudbe nim putem mislila ušutkati vrhovne pastire francuskih katolika, i neznajuć, da ima posla s odvažnim borcima vjere, koji se ne boje ni osude ni progonstva, nego svegjer pravni stoje da za volju svoje uzvišene službe sve junački pretrpe, ne pokoravajuć se ni samoj oru­ žanoj sili, kad bi ova pokušala, da ih spriječi u vršenju njihovih dužnosti i prava. Za sve ovo dužni su se roditelji zbog uzgoja svoje djece brigati; jer njihove dužnosti nisu privre­ mene, nego svegjerne i trajne. Ne vežu ih naime samo za koju godinu, do dobe razuma, do početka školskih ljeta. Ne, one su jednake, dokle je god dijete pod ro­ diteljskom vlašću i paskom; jer samom tom okolnošću: što je dijete k pameti došlo i u školu stupilo, niti je postignut cilj uzgoju, niti je dijete zamijenilo svog na­ ravnog i zakonitog uzgojitelja: roditelja. Mi smo već kazali, da istom onda počimlje pravo zauzimanje oko uzgoja, pa je jasno i očito, da oni isti roditelji, koji su se do toga zemana za svoju djecu brinuli, moraju i nadalje taj poso voditi i nadzirati; a one vlasti, u �Čemu slobodna škola? čijim su rukama škole ne smjedu im u tome neprilika praviti, nego su ih dužne potpomagati i popunjati. Eto dakle roditeljskih dužnosti; one su nam mjera, kojom ćemo odmjeriti i njihova prava na Školu i škol­ sku obuku. Svak će se pravedan i pametan s nama složiti, pa reći: prava treba da odgovaraju dužnostima. Šta bi vrijedile u poslu uzgoja sve kolike roditeljske dužnosti, kad im roditelji s raznovrsnih zapreka nebi mogli udovoljiti? Komu je dužnost da nešto učini, taj došljedno ima privo, da mu nitko te dužnosti ne smeta. Ovo je tako jasrto, da ne treba daljnjega razlaganja i dokazivanja: Mi škole smatramo: pripomoćnim zavodima za uzgoj mladosti. Sva školska obuka tomu bi pravcu imala bit upućena; pa je sasma naravno, da onaj tko ima dužnost i pravo na uzgoj, posjeduje takogjer neo­ sporivo pravo na školu i nastavu. U naravnom redu nitko drugi nema prava, da se u to prti, već samo u toliko, u koliko bi tim mogo roditeljskim dužnostima u pomoć priteći. Neka nam nitko ne predbaciva: jedno je uzgoj, a drugo je škola i nastava' onaj jer se brine za jedno, nije u stanju, da na se rigu i za druge uzme. Tko tako govori, taj ili nern pojma o stvari, ili hotice muti pojmove u osobite svrhe. Zdrav razum i svagdanje iskustvo uče nas do\oljno, da se ovo dvoje rastaviti ne da; pa tko bi pokušo, da ih razluči, taj bi bio sličan onomu, koji čovjeka dušom rastavlja i hoće, da mu tijelo jednomu, a dušu drugomu izruči. Nastava je bitni dio i glavno sredstvo uzgoja, buduć po njoj dijete stiče dovoljno poznaja o svemu, što će mu kroz tijek cijeloga života trebovati i dovesti ga k odregjenom cilju. Ove naše tvrdnje mogli bi bezbrojnim navodima riječi Božje potkrijepiti. To ne činimo s jednostavnog razloga: što su i u redu naravi roditelji označeni kao neposredni uzgojitelji, ter im je kao takovim isključivo pravo na uzgoj djece. Ovo je pravo uključeno u rodi­ teljskoj vlasti, na njemu počiva temelj i napredak obi­ telji. Tko to niječe, ruši naravni red, drma temeljima obitelji, obara njezinu divnu uredbu, a ne pomaže doista ni onoj vlasti, za koju svojata roditeljska prava, kako ćemo to kašnje vidjeti. Vjerski momenat u školi i nastavi. Povjesna je činjenica, utvrgjena iskustvom svih vjekova, da je čovjeku na ovome svijetu vazda tre­ balo Boga. Bez Boga nebi čovjek čovjekom bio, a bez njegova vodstva on bi duboko pao. Ovu potrebu živo osjeća ljudsko srce i duša. Dajte slobodno čovjeku sve, a dignite mu ispred očiju Boga, učinili ste ga svačijim robom i najnesretnijim stvorom; vi ste ga kroz naj­ kraće vrijeme poživinčili, pače ste ga moralno i mate­ rijalno ubili. Odnesite pak čovjeku sve, a ne krećite 61 mu u Boga, eto vam ga sveisto sretna, čestita i zado­ voljna. Ovo se ne da pobijati, jer se temelji na neobo­ rivim dokazima, crpljenim iz života svijuh naroda. Bog je nadalje početak i svrha svakog ljudskog čina, u njemu je konac svih naših želja i nada; u jednu riječ: Bog je prvi uzrok i pošljedna svrha svega na svijetu. „Ne z a b o r a v i mo * — veli Viktor Hugo u svom govoru na skupštini francuskoga naroda 15. si­ ječnja 1850. — „ne z a b o r a v i m o i s v a k o m u k a z u j m o, d a j e B og k o n a c s v i j u h st var i . " Prema tomu vrijednost i dobrota ljudskih djela mjeri se aršinom Božje mudrosti, pravde i svetosti, niti čo­ vječanstvu može išta pruditi, ako se to ne oslanja na načelima vječnoga reda i pravice. U toliko je dakle nešto ljudskoga sveto, plemenito i korisno, u koliko se slaže s redom od Boga postavljenim. Sve ovo pak sili nas, da priznamo jednu ogromnu istinu, da je naime megju Bogom i čovjekom čvrsti vez i intimni odnošaj. Ovo su i bez svjetlosti objave Božje priznavali isti pogani, te se je na riječi poganskoga pjesnika Arata iz Cilicije pozvo i apostol Pavo, kad je u areopagu reko, da u Bogu živemo, da se u njemu mičemo i jesmo, »jer smo i od roda Njegova.« Tko bi ovaj toli uski vez i takav skroz tijesni odnošaj gledo oslabiti i pobrkati, taj bi se uz zlobnika pokazo i neznalicom, što zapostavlja prve i glavne uvjete ži­ vota, kojim treba da diše i žive naša duša, pa bi svak zdrave pameti i bistra oka zaključio, da je takav stvor pravi zlotvor čovječanstva, umet njegova roda i krvnik zadruge ljudske, kojoj bez Boga ni napretka ni slobode. Bilo je dakako zemana, kad su pojedini narodi ove istine više manje zaboravljali, pa kakav im je bio život, kolika sloboda i napredak, koje vrste prosvjeta, to nam opširno kazuje njihova povjest, iz koje razabiremo sve grozne posljedice njihova bespuća. Pred dolazak Isusov na svijet kotrljo se ljudski rod na vas mah nizbrdicom, a kad je uslijed nevjere odabrana puka zaprijetila pogibo posvemašnjeg i općeg odmetništva, onda se je Svemogući postaro, da po jedinorogjenomu sinu svomu čovječanstvo podigne, ob­ novi i spasi. Isus je vjerno izvršio svoje Božansko poslanje. On je svojim naukom, zapečaćenim pečatom vlastite krvi, ne samo ljude na nedoglednu visinu podigo, nego je takogjer kao njihov Spasitelj steko vrhovno pravo, da do skončanja svijeta ljudima vlada, da ih podučava i za kraljevstvo Oca svoga marno pripravlja. Tim je posto, pored kralja i gospodara, učiteljem i javnim uzgojiteljem ljudi, imajuć neosporivo pravo na svako čeljade, što dolazi na ovaj svijet, makar ono trista puta reklo: »nolumus hunc regnare super nos.* Toga prava Isusu ne ote više nitko, pa se vas pako s ljudima zajedno digo, da mu ga ugrabi, te da ga sa prijestolja tolike vlasti sbaci. �62 Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. — 1911. Nije ovo pravo ne s Isusovim uzašašćem na ne­ besa sa zemlje iščezlo; ono je na svijetu ostalo, buduć ga je Spasitelj ujedno sa svom svojom vlasti na proslijegjenje svoga započetog spasonosnog rada pređo odabranim ljudima, davši im strogi nalog, da idu i poučavaju u njegovoj vjeri sve narode (Mark. 16. 15.), da po cijelom svijetu propovjedaju svakomu čovjeku njegovo Evangjelje (Mat. 28. 19.) Pa ko što Isukrstu ne smije nitko toga prava poreći, ne može ga poreći ili ugrabiti ni onoj Crkvi, koju on iza sebe ostavi, da mu bude baštinicom, što će nastaviti i kroz vjekove provagjati isto njegovo spasavajuće djelo, bez bojazni da bi ju tko mogo od toga odvratiti, ili da bi joj pako mogo nauditi. Sve ove temeljne istine, koje ni najveći bezbošci ne mogoše do danas oboriti, uči nas kršćanska vjera. Ona riješava velika pitanja, što se odnose na ljudski ro d ; ona prstom upire u postanak čovjeka, u njegovu svrhu i budućnost, ter označuje odnošaje njegove s Bo­ gom. Na temelju vjerskih nazora počiva na svijetu od vajkada cijela društvena zgrada, kroje sc zakoni, pri­ hvaćaju stanoviti običaji i iraži se neka uredba svega, što bi se imalo smatrati lijepim kor snim, i istinitim. Nema dakle na svijetu društvene zgrade, što bi mogla na drugim temeljima počivati i odoliti nepogodam vremena. Nije li ona zidina na živcu i litici vjere, sve što joj se u temelje siplje, pijesak je, što ga svaki rik potoka potkopava i nosi, ter se tako zidanje brzo sasiplje i preko noći u gomilu obraća. Nema na zemlji ljudske ustanove, koja bi se — mimoišav načela vjere — mogla dugo uzdržati, a po gotovo smatrati za čo­ vječanstvo podesnom i korisnom Nema toga zakona, koji bi mogo šta vrijediti, ako nije krojen po kalupu vječnih istina; samo takav zakon sregjiva ljudska djela, vlada ljudskim srcima i donosi žugjena ploda; inače to je nagrda zakona, kadra jedino da pojedinca i svu ljudsku zadrugu turi u ponor bijede i svakovrsnih zala. Objektivni promatrači svjetskih prilika i pravi ljubitelji istine, makar oni i ne vojevali u redovima vijernih sinova Isusove Crkve, vazda su držali, da nauk Isusov vrijedi za sva vremena, jer je njim udovoljeno svim mogućim potrebam čovječanstva. Pa kad bi se ljudska zasukanost ili zloba drznula u nj krećati i na njegovo mjesto postavljati kojekakove nove nazore, onda su pametni i nepristrani sudije takove pokušaje okrstili zločinom, koji se ničim opravdati ne da, a naj­ manje pak tobožnjim zahtjevima vremena, napretka i oslobogjenja spućena duha, čim su se zlikovci vazda služili u svoje pakosne svrhe. Iz ovoga je lasno zaključiti: koliku ulogu treba da u školi igra vjerska obuka, koju protivnici svake pozitivne vjere kao kakvu sablast iz škole gone. Kad se po sudu misaonih ljudi iz nijedne ljudske ustanove ne smjedu isključiti načela vjere, zar može vjerski momenut u školi bit zanemaren? Za nas su upravo ne­ shvatljivi oni bijesni poklici: „ne ćemo u Školi Boga"! Šta će u njoj vjera, svećenik i katehizam"? Takim po­ klicima, uz pokvaru svoga srca, pokazuju protivnici manje nego površno znanje i skroz nastranljivo umo­ vanje. Tko je njima dao oblast, da mogu tako jedno­ stavno poricati Isusu pravo na uzgoj malenih ? za koje se je on toliko brinuo, da mu je bjjo teško žao, što su učenici priječili k njemu pristup njihov, pa im je odrješito kazo: pustite da mališi dolaze k meni, ne mojte ih priječiti, jer je njihovo kraljevsto nebesko (Mark. lu. 14.), dok na drugom mjestu kaže kaznu, Što bi ju zaslužio svaki od onih, koji se usugjuje da sablazni samo jednoga od malenih (Mat. 18. 6.) Čim bi dušmani Isusovi nadoknadili štetu, što se nanosi mladosti i ljudskoj zadruzi odstranjenjem katehizma iz škole f Čim bi oni zamijenili nauk vjere i sustav vječ­ nog zakonodavstva? Zar svojim mahnitim naklapanjima 0 postanku svijeta i svrhi čovjeka? Nek nam samo kažu: šta su oni dobra, sveta i korisna pronašli, Čim bi se dalo udovoljiti potrebam uzgoja, zapostavivši na­ čela i odredbe kat. Crkve, koja školom upravlja u i m 1 po nalogu svog Utemeljitelja? Usprkos svih nasrtaja i silničkoga bijesa nije Crkva kroz stoljeća ni za dlaku popustila u svetim i spasonosnim načelima uzgoja, već se strogo drži onoga, što je najbolji poznavalac naravi ljudske i njihovih potreba naredio, dok su protivnici Crkve zidali i rušili, izmišljali i zabacivali žalosne plo­ dove umne aberacije. Kod dušmana kat. Crkve vrijeme i okolnosti uplivišu na temeljne im nazore, tako da im najbolje pristaje oblik prevrtljiva mjeseca; a u Crkvi vrijeme i okolnosti treba da se prilagode onim nazo­ rima, što će netaknuta ostati do konca svijeta, što će vječnim svojim sjajem razgoniti mrak i tmine zemalj­ ske, ter poput žarkoga sunca svojim blagotvornim zrakam prodire u ljudska srca, koja će se na vatri i živoj žeravi nauka Isusova vjek braniti od poledice i mraza, što kod protivnika na garištu pogaženih ideala ubija svaki polet i svaki život na svijetu. Vjerski dakle momenat bitni je i najznamenitiji dio obuke, buduć se u školi ne radi samo o prosvjetljenju dječijeg uma, nego a to je svakako poglavita stvar — i o uzgoju mladenačkog srca. Sredstva su uzgoja: vjera i moral, bez njih dobra uzgoja nema, bez njihove pomoći ne da se uzgoj ni zamisliti. Nu jer za sve to pruža najveće jamstvo Crkva svojim Božan­ skim auktoritetom, shvatljivo je, da dušmani vjere i kršćanskog morala nastoje iz petnih žila istisnuti Crkvu iz škole. Ni po jada, da bi takova šta tražili u svoje ime i prama pozivima svoga srca; čovjek bi ih još nekako sažaljivo; nu kad to iziskuju u ime prosvjete, napretka i slobode, onda postaju ne samo do skraj- �Čemu sloboc a škola ? nosti smiješni, nego se i pokazuju u odurnoj slici natražnjaka i silnika, koji iskrivljuju svaki pojam prosvjete i napretka, skučuju svačiju slobodu rada i verugam svojih maštanija hoće da spute svačiju pamet. Nego crni ćemo dokazat protivnicim, da je vjer­ ski momenat u školi stvar najglasnija najpotrebiti­ ja? Da se pozovemo na nauk Isusov i njegove crkve, bio bi nam kod njih trud uzaludan i vrijeme izgubljeno; jer baš toga omi neće da čuju, sve im iz takovh izvora natražnjaštvom zaudara. Da za svoju stvar navedemo dokaze iz crkvenih sabora, svetih otaca i veleuma kat. crkve, oni će graknuti na take navode, prepisujuć im obilježje mračnjaštva, sredovječnih ustanova, crnoga klerikalizma. Ne ostaje nam stoga drugo, već ih sasuti svjedočan­ stvom pogana, dubokih mislilaca i istih njihovih sa­ veznika, za koje se sjegurno znade, da nisu bili ni­ kakvi privržemici kat. crkve, ni obožavatelji njezi­ na nauka i vlasti. Na dugo bi otišli, kad bi pričati stali: šta u stva­ ri govore ponajbolji poganski umovi: Sokrat, Ari­ stotel, Pitagora, Ciceron, Seneka i drugi. Mi ćemo se zadovoljiti samim Platonom, kome sjegurno ni naši protivnici neće poricati zdravih i dubokih mi­ sli. Ovaj dakle veleum iziskiva, da nastavnik, kao svaki drugi zanatlija, ima pred očima u svom poslu neki savršeni model, eda ne skrene s puta i udari stranputicom. A koji je to model? r! ) je po sudu Platonovu »vječno i nepromjcrliivo Biće«. Pravi majstor — veli on — kad u to gleda, mora stvoriti u cjelosti nešto divna, dok onaj što se zanosi za pro­ laznim, neće ništa lijepa napraviti. Nastavnika tre­ ba da zanima nestvorena i neprolazna ljepota, koja ne ovisi o vremenu ili ljudskome sudu; ona treba da je čista, sveta, prosta od svake primjese, bez sjene, savršena, apsolutna, u jednu riječ Božanska. Platon dakle šćaše, da se mladosti Bog piedstavlja kao mo­ del savršenstva i ljepote, a tim je dostigo na neki način onu Isusovu: »budite savršeni, kao što je sa­ vršen vaš otac nebeski.« Hoće li ova Platonova mi­ risati zagovarateljim slobodne škole? Glasoviti francuski bezvjerac Diderot u svojoj knjizi: »Trattato sulla educazione pubblica« piše: »prva bitna spoznaja treba da bude vjera, koja je jedini temelj morala. Vjera dakle neka bude prva lekcija, pače lekcija svakoga dana.« A u svom od­ govoru Bauze-u bez obzira veli: »posije neg sam se mnogo mučio, da dobro podučim moju kćerku, nisam za to našo podesnije knjige od biskupskog ka­ tekizma. D&, ne čudite se ništa. Ja se katekizmom služim i držim ga za uzgoj najstalnijim. Kakav bih čvršći temelj mogo udariti naobrazbi moje male?« U drugoj knjizi »Saggio su I nierito e la virfcu« pita: 63 »Koji moral može se usporediti sa moralom Isuso­ vim?« Utemeljitelj najmoćnije moderne republike, oslo­ boditelj svoje domovine, vojskovogja Wasbington kaže: »Vjera i moral dva su potrebita stupa svih od­ redaba i običaja, što kuće na političko dobro. Ba­ dava bi tražio lovore patriotizma onaj, što bi se usu­ dio rušiti ta dva velika stupa, što su ko vodici čo­ vjeku i gragjaninu. Kakvo bi imali jamstvo za vlas­ ništvo, za osobno poštenje i život, kad čuvstvo vjerske dužnosti nebi bilo spojeno sa svetošću pri­ sege, na koju se oslanja sudbeni pravorijek? Razum i iskustvo ne dadu nam vjerovati, da bi moral, odvo­ jen od vjerskih načela, mogo imati snage.« Ovako zbori pametan i iskustvom podučen čovjek, a šta će na ovo naše napredne i usijane glave? Veliki državnik i ne manji pravnik Por tališ go­ vorio je na francuskoj tribuni u brk Voltaire-voj dje­ ci: »vrijeme je, da pred čimjenicam umaknu vaše teorije. Nema nastave bez uzgoja, a ovoga bez mo­ rala i vjere. Dj^ca nemaju ideje o Bogu, ni pojma 0 pravici i nepravici. Odatle divlje i surovo pona­ šanje i veoma brzo surovi puk . .. Cijela Fran­ cuska vapi za vjerom, da spasi moral i zadrugu ljudsku.« Plodove vjerskog uzgoja oriso je Portalis veo­ ma dobro u zakonodavnom tijelu kazavši megju inim 1 ovo: »pobožimst puka to je zamjerili plod uzgoja; ovaj ga oplemenjuje čuvstvom pristojnosti, čini ga časnim pred sobom 1 drugim, uzdiže njegovu po­ niznost, umanjuje njegove potrebe, daje neko pošto­ vanje njegovu sjeromaštvu i njegovim patnjama. Bog vas učuvo puka bez vjere! Ne nabrajam mana, što će ga crvotooiti ni zločina, koji će ga nagiditi; go­ vorim sauno o naV»kam, što će ga u takom odgoju (bez vjere) učiniti surovim i neotesanim. Puk bez vjere bit će nadut i nepokoran; njegova će besjeda bit oštra i uzgorita, a njegov pogled divlji. Uzgoj bi se dakle moro poglavito posvetiti tomu, da oživi u puku svetost i priprosti tost domaćih običaja, eda u puku uskrisi obiteljski duh, i obnovi roditeljsku vlast. Neka djeca posluhom, ljubavlju i trudom uz­ drže kuću, nek se visoko ne penju, a poštenje neka ih nada sve resi. Ako ovake krijeposti nagju mjesta u njihovu srcu, puk će poboljšati svoje prilike, bez da se tovi pukim inaštamjam i lažnim obećanjem. Ovaj čedni uzgoj puka oplcmenit će bez sumnje nje­ gove misli, pobudit će u njemu utakmicu dobrih dje­ la, odvratit će ga od svili grdesija i nepodobština. To će biti pravi kršćanski uzgoj, jer samo kršćan­ stvo udahnjiva ono, što je plemenito i sveto.« Dobro bi bilo da se u ove krasne misli zanesu naši demo- �64 Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. krati, pa da vide: kamo vodi naš narod njihov bezvjerski i zatomi rad. Godine 1840. pošlo je francuski ministar Guizot filozofa Cousin-a u Njemačku, da onam prouča­ va metod pučke nastave, koji bi bio najprikladniji za francuske prilike. Na povratku, iskustvom po­ dučen, piso je Cousin: »najveću važnost treba sva­ kako dati moralnoj pouci. Treba pričvrstiti moral­ ne podloge, a za to u školskoj obuci neka je u pr­ vom redu vjerska nastava i recimo čisto kršćanska pouka.« Cousin-ov učenik Jouffroy u svojim: »Miscellanee filosofiche« na strani 424. piše: »ima jedna knjižica, što se mladosti za rana u ruke pruža, po kojoj se u crkvam mladost naučava. Čitajte ju, to je katekizam. U njemu ćete naći odgovor na sve bez iznimke postavljene upite. On poznaje postanak svijeta i ljudskoga roda, njegov cilj na ovome i dru­ gome svijetu, odnošaje čovjeka prama njegovu bliž­ njemu, njegova prava na stvorene stvari; ta knjiga poznaje sve. Tom knjigom poučen neće odrasli mladić više sumnjati o naravnom, političnom i megjunarodnom pravu, buduć sve to bistro i naravno proističe iz kršćanstva.« Massimo D’Azeglio u svojo, knjizi: »1 miei ri cordi« piše: »vjerska pouka najveći je problem uz­ goja«; a na drugom mjestu: »Osim ministra javne nastave, trebo bi i ministar javnog uzgoja; prvi bi teso učenjake, drugi bi podizo ekladne i poštene ljude. Ali koga uzgoja? Poštene i skladne ljude daje moral, a ovaj treba da je poduprti dogmom . . . Uzgojitelj, makar bio skeptik, neće uzeo dogme korana ili brame nego Evangjelja.« Putem dogme tre­ ba u srca gojenaca saditi čuvstva kršćanska, kojim će raspoznavati dobro od zla, a to je temelj m oder­ noga društva i jedino jamstvo blagostanja.« Znamenito je za našu stvar i ono, što u pred­ govoru svoje »Comedie liumaine« veli Balzac: »Sa­ mo religija može pripremiti, pripitomiti i upravljati miso, taj izvor zala i dobara. Kršćanstvo je pak je­ dina moguća vjera, koja je stvorila moderne naro­ de i koja će ih sačuvati.« Povodom toli izrazitih i oblih riječi piše Paul Bourget: »Mnogo treba raz­ mišljati o ovim formulama, koje potvrgjuju oprav­ danu osudu svjetovne (slobodne) škole. Ova nje­ guje i zaoštrava u djeci puka sposobnosti, koje bi trebalo mudro, sporo razvijati. Kritičnom analizom ona preko mjere uzbugjuje umove, kojima bi, da ih se navikne rra koristan i skroman rad, bilo bolje pružiti vjerovanja, stalna načela i nasljegjenu stegu. Pored toga ova svjetovna škola ne može naučiti mo­ ralnome načelu, jer moralnoga načela izvan revelacije (Božje objave) nema. Povjest filozofije doka­ zuje nemoć najsilnijih duhova, da učine, da ideja dužnosti iznikne iz više ili manje domišljatih teori­ ja, koje pak neće nikad imati općenito obveznoga ka­ raktera, dok ne budu imale Boga. Ja sam dakle uvjeren, da današnja pučka nastava ide na susret propasti, a predvigjam još, da će se iz zla poroditi lijek. U svakoj zemlji ima nešto, što neće da mre. To nešto uzbunit će se pred očitošću opadanja, koje je snašlo one zemlje, što su usvojile skroz lažan sistem vaspitanja. Crkva će biti spremna da izvrši svoju vječnu radnju, koja se sastoji u liječenju za­ bluda. Ona nas je spasila od varvarskih vremena; ona će nas spasiti i od novih varvara, koje nam sprema svjetovna škola. (Smotra Dalm. 21. IX. 1910. Br. 76.) »Poznati su nam plodovi — piše Faquet — »nasljegjenoga morala. Dobro nam je poznat značaj moralnoga učenja, kojim su se za dvadeset vjeko­ va vaspitavali naši preci. S druge strane plodovi novoga morala, morala bez Boga počinju se u nekim zemljama, a osobito u našoj već opažati.« (S. D. isti broj.) Juraj Вугоп, skeptik i u svom životu do skrajnosti gnjusan, htio je da mu kćer bude katolički uz­ gojena jer je baš u takom uzgoju uvidio najbolje jamstvo za oplemenjivanje ljudskoga srca, za ures ljudske duše. Bezbožni filozof Forney, koji inače nije znao štediti Isusa rri njegove Crkve, uza svu svoju mrž­ nju na katoličke ustanove, pri svjetlosti razuma evo kako je prisiljen zboriti: »Zaklinjem do jednog oca obitelji, da si uzdigne potomstvo, koje će poznavati Evangjelje.^. (Voltaire Oevres, edition de Kekl, tom. XXXIV. p. 175.) Julije Sirnon, koji nije bio katolik već teist, digo se je god. 1886. u francuskoj komori proti ško­ lam, koje bi iz svoje sredine izbacile Boga. Ja ne­ ću, vikaše vas razjaren, učitelja, koji ne poznaje Bo­ ga; ja do njega ništa ne držim, jer je to najsramot­ nija stvar na svijetu. Ima li takav učitelj koje mnijenje o Bogu ili nema? Ako ima, pa ga krije, to je kukavica; nema li, onda ga sažaljujem. Pa je ta­ kav zar uzor, što ga dajete vašoj djeci? Takova škola, to je sramotna škola, koje se treba stidjeti.« Neka na ovo odgovaraju napredni tobože naši lju­ di, koji u svakoj zgodi uzvisuju francuske slobošti­ ne, proti kojim se eto dižu svi svojom glavom mi­ sleći ljudi. Mi bi sebi u prilog mogli navesti još svu silu do­ kaza, a sve od ljudi, koji nisu našega kova, a kojima zdrav razum nije dopušto, da zabašuruju istine i da glavom udaraju o onaj tvrdi zid, štono ga ni vjekovi ni zloba svijeta ne mogoše do danas oboriti, �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4. 15. SARAJEVO, 15. TRAVNJA 1 SVIBNJA 1911. GOD. XXV. Pretplatiše se na „Seraf. Perivoj" za god. 1911. Ggjica Franjka Riickert, Gradiška. Franj. samo­ P. Sučić, L. G. Niko Sučić, L. Preč. o. Franjo stan Mariaradne. Župa Dubjca (2primj.). Franj. samo­ Lulić, Rim. Presv. Milko Cepelić, Gjakovo. O. fra stan Imocki. O. Vinko Sisarić, Vrgovac. Mirija Singer, Mirko Sestić. Preč. redodržavništvo Franjevaca, Sarajevo. Ggjica Kata Jović, Sarajevo. Marija Rid- Šibenik. Župa Koraće. Župa Ljubunčić. O. fra Fi­ zovna, Sarajevo. Župa Zenica (2. kom.). Voss’ Sor- lip Pašalić (1910. i 11.). Don Vid Lekić, Komin. Žu­ tirnent, Leipcig. Presv. Don Lazar Lazarević, gen. pa Zovik. Samost. oo. Franjevaca, Omiš. G. MiPrp’ć, postajevodnik. G. Emil Sarić, gostioničar. vik. G. Mihovil M. Simić Kapelčrć, Vareš. ШŽupa jat Штж Podmilačje. G. Stipo M. Sučića, L. lirv. čitao* .0. Josip Varga, rrarni zlatar. Franjo Smole, bank. nica, Dolac (1. polug.). 0. Petar Plepel, Suhi dola'' Ivan Krzynanovsky, listonoša. G. ; ičitelj. Ggjica Sofija Podemnik, ZeŽupa Tišina. Preč. o. Nikola Simović. g. p J ." a ojivala Ivošević, ljekarnik. G. Strpo ViPreč. o. Luka Begič, Mostar. .Ti. G. Petar Zrnić. G. Ivan Lazar, nović, Dubrovnik. Franj. samostai , Široki Brijeg. dović, u. ^arko Leskovar. G. Alois Jesieh, Vel. g. Petar Škarica (Dalmacija), župa Vijaka. G. oruž. stra Ivo Višević, L. O. Jure Bunjić, tupa Gala. Preč. gost. (1. po ^ e e . g. Franjo Sultajs, kan., Za­ Matija Seigerschrnidt, Zagreb, P reJ Don Mihovil greb. Preč. . .no Igre, arajevo. Vel. g. Petar HrPavlinović, Makarska. Fra Л ijan Jakovlje^ (2 ga, ŽemuL- L ■. g MHui Grnek, Sarajevo (1910.— iašt vić«. Oc' Trapisti 1911.) CĆ. se re i'losrdiiice, Derventa. F. F. V., primjerka). Društvo »fomašt Bluka (1908., 9., 10., l j . H Gd ojavo Jfp1.ј Ш Omi Ч fra M Veljko (od list. 1909. — kol. 1911 % :•< fsamustan u Siav. Brodu. ĆC. Dujam Ostojić, guar. Humac. župa ( . LJiKUaj- seTr s r f ’i e i Ln’evnu. Preč. Milan i H.J. G. Ilija Crvenkovic, “ Strah innik. Visoko. Fra Bariša Drmi^ ž j^ fc -d a c .' | Ж о deka rfcVeb Krril Simić, Krapina. Poslaše milodare ,,Seraf . erivoju“ Gala (Dalm.) 2 K. 0. Fra N. N. 10 K. N. N. 5 K. Filip Pašalić 10 K. PoOiiiiDiia d Sanjivo. Centrala n Ljubljani. Podrnžnice д Spljetn, Trsta, Celovca i Gorici, Dionička glavnica K 5,000.000. ■ ■ Pričuve preko K 500.000. Prima -uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa btz ikakvih poreza i odbitaka. \ и 4 V io žisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve i stranog kovanog i papirnog novca. vkste domaćeg i wim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i nsmena obavještenja. л �UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj ne. (Komanditno društvo) Najstarija knjigotiskara Preporučuje molitvenika, poslova, što ukusnom (emaluša ulica m. g fosni i Hercegovini , brošura, ' i svih zasjecaju sa cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , i2 ragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, veiečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Unn№ nnručbe obavljaju se № 01 točno. Slagaćl stroj „TIPOGRAF". u Brzojavi: Vogler, Sarajevo s � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4d666f137fccea28612b2074fb41cb0d.pdf 3494738f420e0c1e55030cfb192114a2 PDF Text Text LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 1S. LIPNJA 1911. BROJ 6. GOD. XXV. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESMA: 1. Dr. fra Franjo M. BlaŽević: Iz prošlosti crkve sv. Ivana Krstitelja u Kr. Sutjesci .................... 81 2. Fra Eugenije Matić: Socijalni nazori Andrevva 84 Carnegie-ja ................................................ 89 3. B. Markušić: Pjesma o nekom Žutiji . . B) LISTAK. 1. Ferdo Krčmar: Pabirci sa socijalnog tečaja 2. Izvještaj »Jukića« zbora franjev. bogosl. u Sarajevu za g. 1910. 191 filosofske radnje. — Socijalne i p: /jesne radnje. Beletristika. — Glazbeni produkt i deklamacije . 3. Fra J. B-ć.: Hipoteze čuvenoga materijaliste sara Lombrosa padaju . C) VJESNIK. Rastanak bivšeg poglavr vine s Franjevcima. — Dolazak novoga poglavice zemlje. — Hodočašće u Asiz. Antunovo u Sarajevu. — Regjenje. — Zahtjevi kršćana u. Turskoj. Pjesnik Žumberačkih elegija o „Seraf. Perivoju". — Čudotvorna slika BI. Djev. „Majke milosti" na Trsatu. — Generalov komisar. — Ispravak . . . . 94 NJIŽEVNA SMOTRA. mtiche leggende di Francesco di Assisi e la scana di questi ultirni decenni. — 0. vanić, Duhovne vježbe za redov­ nike i sve • Fra Angjeo Nuić, Molitvenik. Dr. A. M Lenrbuch der Kirchengeschichte. i vihologija. — Dr. Konst Holi, Fr. A. Maria Weiss. Die Kunst *" anka ogovmu (dioničko društvo). Uplaćena dionička glavnica 2.000.000 kruna. ZZZ Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 %% čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonka Podružnice: Mostar i Tuzla. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. prima u zalog sve dragocjenosti kao: srebro, zlato dragulje i ostalo. �Privilegovana zemaljska banka za osnu i Hercegovinu uvela je novi način Štednje podesan za svakoga! Da uzmogne štediti sa uspjehom i u najmanjim svotama, a da ne mora često ići u banku. Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ sliku), koje ona po Želji ustupa svakome uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. Iste su zaključane, raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom spremljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se •a Bosnu i Hercegovinu kroz prostrani otvor | |. dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupljinu O na pro­ banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva m je­ osobe svakog staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na m jestima, gdje samo u malim svotama, napose za obrtnike i banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, radnike ; za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene ravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te n svaki u*tegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za š ‘*ai.je. kokrkoć kuće leže u orm aru privede ukamaćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na taj način ла.по 3 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz godinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kru ',а. Sto se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će sr s,y*U i m.iiaditi i poradovati u. Ravnici koju će tako postići »ввагаа.. Da se dobije takova ku'tjr, dosta je doći u ba -- ? javiti adresu ili pisati. B O SA N SK O -H E k^ E i30V GRAGJEVNOPfO DRUŠTVO gr I'/ J ! DIONIČKA GLAVNICA HtOŽESE POVISITI NAK 2,00< Ditektor: gragjevni savjetnik Jos Centrala u Ljubljani. /agjanje vrsnih javnih imova, betonskih radnja, i vodi, elektrana, tvornica nciranje gradnja uz povoljne svakovrsne cigle u vlastitoj užnoj ciglani. :: za Bosnu i Hercegovinu ICE ETERNITA rljeg ^af^rijala za pokrivanje krovova. Poilmfliaaшајш. Podružnice n Spljetu, Trstu, Celovcu i Gorici, Dionička glavnica K 5,000.000. ■■ Pričuve preko K 500.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 41k °lo ŽistO Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. Л �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 6. SARAJEVO, 15. LIPNJA 1911. GOD. XXV. ninama iza Tarnovacza, od kojih jedna zove se Shoshgna a druga Hum*1) usijeku. Pošto im ovo nije dotjecalo, Iz prošlosti crkve sv. Ivana kupe oni od Varešana koji su u isto vrijeme svoju crkvicu prikrivali, još 400 komada lučeve šimlje. lste godine, t. j. Krstitelja u Kr. Sutjesci. 1820., dogje za gvardijana fra Petar Babajić, čovjek odSlabi krov, kojim je crkva ovaj put pokrivena važan i neustrašiv, te se još iste godine zaputi k^vebila, nije mogo dugo zubu vremena odoljevati, te ziru Dželaledih pašf, da bi mu ovaj aozvolu za po­ se već god. 1816. poče potreba osjećati, da se izmi­ pravak samostana i crkve izdo. Plativši silni nojeni. Zato slijedeće odmah godine braća počeše ■ ' f - dozvola bi izdana, koju gvardijan prikaza u ozbiljno misliti na popravak crkve, te u t^ ^ v r ;,1i Visokom; odakle se mnogi Turci zajedno s carskim sklapahu ugovore s rad- * nicima, tražahu dozvo­ lu i potrebiti materijal pripravljahu. Očevidac, učeni fra Stjepan Marijanović opisuje nam stanje rečene crkve, te veli da nije kutića bilo, kud ne bi prokisivalo.1) S ovim se slaže i izvještaj biskupa'Miletića vjeroplodnici u Rim poslani) ‘godine 1819. U ovom izvje­ štaju veli Miletić: »da se brez silne štete po biskupiju ne možemo odreći namjere da po­ pravimo samostan i crkvu u Sutjeskoj, po­ što su dotične zgrade koliko u zidu toliko u krovu u žalosnu stanju, Stara crkva sv. Ive u K. Sutjesci. te je prešna potreba, da se iz temelja preinače.«2) Braća bi sjegurno još i mjernikom podigoše da primjeraju crkvu i samo­ prije crkvu popravila bila, da nije bilo zapreka od stan. PrimjeriVšf sve točno i odredivši rok do ko­ oblasti, a uz to i očitih varka, koje ćemo na svoje ga treba da 'radnje dogotovljene budu rečeni Turci, vrijeme iznijeti. Napokon braći uspije da god. 1820. iza kako su se tri dana na samostanski trošak ča­ potrebitu japiju i šimlju, i to hrastovu, „u dvima pla- stili i gostili, odoše, a braća dne 29. svibnja sa 250 9 Podatke za ovo razdoblje do god. 1853. vadio sam iz radnika poso započeše r T. studenog kraju priverukopisa rečenog Marijanovića pod naslovom: Po koi način doše. Ovom prigodom o^im drugih popravaka u s komli arčom bi ponoglien ovi Manastir Svetoga Ive Karsticrkvi, sjediniše braća crkyu s manastirom dignuvši telja u Suttiszi godine 1821. Dr. fra Franjo M. Blažević: -- >) Batinic: Životopis Ira Augustina'Miletića. Zagreb. 1883. str. 21. *) Spomenuti Marijanovićev rukopis str. .8 �82 Вг. 6. — Serafinski Perivoj. 1911. pjevaliste s njegovog starog mjesta 1 smjestiv ga spram srednjega samostanskog trijema. Početkom prosinca dogje ponovno mjernik, primjeri' i češef učini gragje, te skupo naplativ svoj put, vtfati se u Travnik.1) 'лDok se je crkveni krov izmjenjivo, opaziše; da prijašnji svod od šašovine nije dugotrajan, te ga zato zamjeniše svodom od šepera i »oblipivši ga zemljom krečom obiliše.« Ovo se je megjutim bra­ ći osvetilo, jer buduć da je na taj šeper mnogo zemlje nakrbano«2), a uz to i sam krov pretežak za tanke crkvene zidove bio, počeše zidovi pucati, prijeteć da će se razrušit. Što da uklone, moradoše braća rečene zidove gvozdenim gredama u Varešu kovanim stegnuti. Osim troška za same grede, pla­ tiše braća i globu mulli sarajevskom za iste, a uz to i za oslobogjenje gvardijamovo iz tamnice, kamo ga bijaše rečeni mulla bacio3), veliku svotu položiše. Godine 1822. na 20. svibnja dogje biskup Miletić, te crkvu posveti. Oko godine 1839. nabaviše braća Gospin kip, koji predstavlja njezino uznešenje na nebo, a koji se i danas u rečenoj crkvi nalazi Slijedeće godine biskup fra Rafo Barišić svečano ga blagoslovi i okruni krunom, koja je u *u svrhu bila u Travniku od naših kujundžija napravljena. Ovako iskrpljena crkva stajaše do godin^ 1855., kad no ju pod nadgledništvom fra Martina Nedića srušiše a novu prostraniju zidat; r^češe. Prije sve­ ga trebalo je zgodno zemljište naći. Stara bo crkva bijaše okrenuta od istoka zapadu, te ie sve zgodno zemljište obuhvaćala. Jesu li braća htjela, da novu, veću crkvu na istom mjestu grade, to su morali silnu zemlju otkopati, a uz to i kamenje, koje je oko crkve stršilo ukloniti. Da se ovome izbjegne uzeše crkvi drugi pravac — od juga sjeveru. Istina i u ovom su pravcu zemlju otkopavati morali, ali u kud i kamo manjoj mjeri. Već 1853. pobrinu se fra Martin Nedić za do­ zvolu, koja mu nakon mnogog moljakanja bi izdata. Iste godine rečeni nadglednik radnje, sazva starješine sela, predoči im kukavno stanje crkve, kaza odluku, da će se nova praviti i pozva narod, da što izda­ šniju pomoć doprinese. Koliko je oduševljenje za novu crkvu megju ispaćenim narodom bilo, vidimo iz riječi, koje je nadgledniku reko: »Mi ćemo koliko god i čim god mognemo pomagati«.4) I u istinu vi­ dimo, da je narod pri gradnji tadanje crkve ne sa­ mo novčanu pomoć dao nego dapače i druge stvari ‘) Nedić, Ljetopis str. 101.; Marijanović op. cit str. 24. *) Nedić. ondje str. 102. Marjanović str 9. *) Nedić ondje str. 103. Marjanović str. 36. i 37. *) Nedić, Ljetopis str. 105. i 106. donosio, koje su bivši unovčene u gradnju okrenute. K tomu je narod uz druge stvari sav drveni materi­ jal pribavio i svuko.1) Pribavivši rečene godine potrebiti materijal, slijedeće ranim proljećem počeše radnici zemlju ot­ kopavati za novu crkvu, koja da se nebi dalje rušila udaren bi zid dug 102, a visok od 2—4 lakta, stavivši u njega ploču s natpisom za vječnu uspomenu toga dogogjaja! — Dne 27. svibnja 1855. redodržavnik fra Martin Nedić svečano blagoslovi temeljni kamen. Gradnja je u opće polako napredovala, sve je naime od kamena bilo, a domaći radnici — najprije iz Skoplja, a zatim iz same sutješke župe — kao da nijesu najvještiji tome poslu bili. Nu ipak najviše su posla zadavali ugalni kamemovi, za koje veli ljetopisac: »u mesecu Maju najdosmo mlogo mašeta i kamenja na Cerkovnjaku pod Aljinićim, prama Miljačićim, od ko­ ga kamenja ponačinjasmo ćošetnjake u Nove Cer.kve i vrata Sakristinska.«2) Crkva je bila duga 44, a široka 22 lakta, te je bila popločana velikim kame­ nitim pločama, od kojih su neke na sebi i natpise imale, te su i one sva je prilika s rečenog Crkovnjaka dovežene bile, a biti će da su za grobnice slu­ žile. Spomenuti ugalni kamenovi i sada su smješteni po uglovima tornjeva, dok su ploče, neke prenesene u novu podzemnu crkvu a neke u drugu svrhu okre­ nute. Uz silne troškove, pomoć naroda i dobročinite­ lja bi crkva kao što se općenito drži 1858. dogotov­ ljena. Po troškovniku megjutim istom godine 1860. bijahu majstori otpušćeni3), znak da je istom onda dogotovljena bila. Cjelokupni trošak u samu gragju iznosio je 50.000 groša. O kakovome štjlu kao i o broju lagja4) u crkvi, strogo uzevši, ne može ni govora biti. Na zapadnoj strani crkvi bio je trijem, koji je služio za muška vrata, a u dnu nje­ govu nalazio se je grob s kostima kralja Stjepana Tome, koje je Nedić pod žrtvenikom sv. Križa u staroj crkvi našo. ..Crkva je bila bez ikakovog dru­ gog uresa, osim starih žrtvenika — njih 6 na broju, koji su svi iz stare crkve prenešeni. Godine 1859. dobiše braća dozvolu da smiju i toranj podignuti, te ovu zgodu ovjekovječiše kame­ nom pločom s natpisom: »Prvi u Bosni postade G. G. 1860.« U nj bijahu smještena stara zvona. Iste go­ dine počeše misliti i na to, kako bi se za novu crkvu i veće zvono nabavilo. Prinosima naroda i braće ‘) Ondje str. 65. i mjestimice od str. 1,-64. *) Benić-Mikić III. *) Nedić, ondje str. 53.; »I dne 25. o. m. (kolovoza) maj­ stori i Irgati bjahu razpustjeni. Bogu hvala! i Slava vičnja!! 4) Barišić u Franj. Glasniku str. 234. veli da imade če­ tiri lagje, nu ja se nebi usudio ovo ustvrditi. �Iz prošlosti crkve sv. Ivana Krstitelja u Кг. Sutjescl. snabdjeven fra Dominik Andrijić, naruči još iste godine zvono 280 oka teško. Nu ova težina zvona bila je pogibeljna za podignuti zvonik, za to ga smjestiše s južne strane crkve pri ulazu u trijem, gdje je opstojalo sve dok se nije nova crkva graditi po­ čela. Godine 1882. fra Dominik Andrijić popravi pro­ čelje crkve, i time bijahu svi popravci na crkvi do­ vršeni. II. Sadašnja crkva. 83 koliko toliko umanji, zaključiše, da će podzemnu cr­ kvicu napraviti. Iza kako je sve potrebito pripravljeno bilo go­ dine 1906. dne 10. lipnja imenovani upravitelj gra­ gje, tadanji redodržavnik fra Franjo Komadanović uz prisutnost braće i mnogobrojnog naroda, blago­ slovi temeljni kamen, koji je smješten pod pragom župskog iureda, više muških vrata. Od ovoga vre­ mena gragja je lijepo napredovala pod nadgledništvom vrijednog Franje Holca. Slijedeće godine ranim proljećem došavši zidari započeti poso nastaviše i to tako brzo, da su već 12. rujna, rogove mo­ gli na srednjoj lagji dignuti — dok su pokrajne mno­ go prije pokrivene bile — a 25. listopada bi srednja lagja eternitom pokrivena. Tornjevi, koji su vi­ Što nam je navedeni o. Marijanović reko za crkvu na početku XIX. stoljeća, to mogu i ja isto na svršetku rečenog stoljeća ustvrditi. Nije bilo nai­ me kutića, kuda ne bi prokisavalo; vrijeme ju je na­ pokon tako iznakazilo, da je, kao što kućni Ijetopisac veli, više štali nego kući Božjoj naličila. Bila je dakle skrajna potreba, da se kuća Božja, dolična službi Nje­ govoj, odgovarajuća okolno­ stima i vremenu pridigne. Na to se je još davno i to odmah čim je novi samostan sazidan (1891.) misliti i u tu svrhu od naroda dobrovoljne prinose ku­ piti počeio. Razni ipak nijesu dopušćali, da se s grad­ njom onako rano kao što je općenita želja bila, pocrne. Istom godine 1904. na 22. rujna bijahu pozvana sva braća onoga samostana na zdogovor, kome je sam redodržavnik predsjedo, a na kome bi stalno odregjeno kako i kada, da se gragja otpocme. Na rečenom zdogovoru izmegju drugoga bi odregjeno, da braća uz nov­ čanu pripomoć potrebiti ma­ terijal pripravljaju, a narod Ponutrica stare crkve sv. Ive u K. Sutjesci. da sa svoje strane doprinese koliko mu to sile dopušćaju. Ujedno tom istom pri­ soki 45 metara — bijahu istom 1908. dogotovljeni, a godom nadglednikom i upraviteljem gragje imeno­ 20. lipnja r. g. uz pucanje mužara stavljena bijaše van bi, fra Franjo Komadanović, stari vještak u la­ kruna zvonicima, križ. Pokriveni su bakrom i mukim stvarima. Ovaj se odmah pobrinu za plan, te njovodima provigjeni. Krasna izradba tornjeva ugodno se upravo dojimlju posjetioca, ispod drve­ se npokon odluči za Vancašev. Slijedeće godine bivši materijal donjekle pri­ nih prozora na korniži, reda se sa svake strane po pravljen, stara crkva bi srušena, kao i nepotrebite 12 malih stupića, koji čitavu zgradu posebnim nači­ zgrade, koje su položaj crkve oteščavale. Pošto je nom rese. Pod ovim pak i to u lijevom tornju smje­ bilo zdogovoreno, da se crkva okrene od istoka za­ šten je sahat, djelo F. Moravus-a. padu, a uz to, da bude dulja nego prijašnja, to su braća pri pripravljanju zemljišta na dosta poteškoća naišla. Moralo bi se naime, da se crkva zgodno smjesti mnogo zemlje otkopati i izvlačiti, pa da se to Zvona, koja se u njima nalaze nabaviše i pla­ tiše braća godine 1908. i to od poznate ljubljanske ljevaonice Samassa. Zvona su ovim redom smješte­ na: u desnom tornju zvono sv. Ante, — teško 507.5 �B. 6. — Serafinski Perivoj — 1911. 84 kila, — s natpisom: Sv. Anto moli za nas; drugo, Blažene Djevice Marije — teško 883 kile — na kom se čita: Kraljice bez grijeha začeta moli za nas; u lijevom pak tornju nalazi se staro — iz godine 1860. sv. Ive zvono, i veliko sv. Franje s riječima: Sv. Frano moli za nas. Ovo teži 1680 kila. Težina zvo­ na razumije se bez zvečka i druge opreme. Udešena su harmonički, te ih je milota slušati, a napose veliko sv. Franje, koje se jakošću svog glasa odli­ kuje, tako te se pri lijepu vremenu, kao što su mi težaci sami kazivali na 2 sahata udaljenosti čuje. Jednom riječju, krasnim tornjevima odgovaraju kras­ na zvona! Lijep utisak i izgled daju crkvi i prozori sa svo­ jom izradbom. Izvedeni su u obliku luka; te kod ne­ okolo stavljeno žuto, kih — u srednjoj naime lagji a u sredini bijelo, a kod drugih — u pokrajnim lagjaша — okolo crveno, a sredinom bijelo staklo ugodno svijetlo bacaju. Od ovih se razlikuju dva kraj ve­ likog oltara umjetno maljana prozora, pređstavljajuć Srce Isusovo i Marijino, još mi je pripomenuti, da se na strani Evangjelja nalazi župski ured a poviš njega soba za spremanje crkvenih tvari, da te onda, dragi štioče, povedem u mitarnjost, i to najprije pod­ zemne, a onda gornje crkve. (Svrši' će se Fra. Eugenije Matić: Socijalni nazori Andre\va Carnegie-ja. Ime Cornegie-vo nije posve nepoznato. Dnevna štampa sviju naroda češće donosi vijesti ogromnim novčanim darovima, koje on daje u razne kul­ turne i humanitarne svrhe. 'Pakova šta moglo se je u najnovije vrijeme i kod nas čitati, jer njegova po­ datnost jest besprimjerna: on je dosad podijelio p r e k o 500 m i l i j u n a k r u n a u korist čovje­ čanstva. No dok nam je poznat isključivo kao dobrotvor ljudstva — nepoznat nam je kao socijolog. A ipak njegovi su nazori vrijedni, da se upoznaju. Ta okol­ nost potakla me je, da ih u kratko prikažem cije­ njenim čitaocima »S. P.«, no prija reći ću koju O značaju njegovih nazora. Carnegie nije učenjak — on je samo mislilac i opažač. Zato kod njega nema ništa sistematični: sad raspravlja o jednom, sad o drugom predmetu. Ali njegovi se nazori odlikuju nečim posebnim, što nas privlači, da uzmemo njegove spise i čitamo. To je iskustveni momenat. Kod današnjih mnogih teoretičnih nazora o socijalnom pitanju, koji su uvijek nešto idealno, dvostruko je zamimivo čuti jednog čo­ vjeka, koji poznavajući moderno stanje stvari, a uz to imajući srca za sveopće dobro, a napose za dobro potištenih hoće reforme, ali reforme, koje se mogu u sadašnjosti ostvariti. A taki je Carnegie: prilike su ga takim učinile. Rogjen u Dunferline-ju (Škotska) od sjeromašnoga tkalca, koji je, kad su uvedeni strojevi, potpuno propo, bio je odmah iz početka upućen na rad. To je on znao i htio je čim prije da postane »korisni član obitelji«. A domalo mu se pruži prilika. Njegovi se roditelji preseliše u Ameriku i nastaniše u Allegheny City — gradu fabrika. Tu se za nj’ nagje posla — u fabrici pamuka, suko je cijevi. Tada mu je bilo i2 godina. Na nedjelju dana dobivo je za to jedan do u i 2C centsa. To je »bila neposredna plaća poštenog rada« i ona je »predstavljala jednu nedje­ lju napornog rada, tako napornog, da ne bi za to bio prejak izraz »ropstvo«, kad ga ne bi cilj i svrha posvećivali«. No on je zdušno radio: njegove spo­ sobnosti, — a čovjek si jedanput postane svijestan njih — njegove su mu SDOsobnosti govorile, da to neće za uvijeke trajati. U 13. godini imo je malu promjenu. Jedan ga je zemljak primo u svoju tvornicu cijevi. Tu mu je bilo gore: moro je ložiti pod koto i bdjeti nad strojevima, da ne stanu. Na­ prezanje, to mu je bilo svagdašnji kruh, ali tu je prevršilo svaku mjeru, jer, kad bi pušćo veću koli­ činu pare, nego se traži, mogla bi cijela fabrika eks­ plodirati. U noći bi često ustajalo nebogo dijete i strepilo i gledalo — onako besvjesvjesno pod doj­ mom vječnog straha. Kasnije je u istoj fabrici obavHo poso pisara, a ujedno i radio. — Svaka od dobrih stvari ima tri stupnja, i s trećim dolazi spasenje — veli on. A treći mu je došo: namjestili su ga kod telegrafskog ureda u Pittsburgu kao raznosičca te­ legrama. Tu je došo u novi svijet. Bio je sretan: jedina mu je briga bila, da ne bude jednog dana ot­ pušten. Uz obični svoj poso pravio je šest prepisa raznih telegrafskih vijesti za šest pittsburških novi­ na’ i za to je dobio u nedjelju zlatni dolar. Dok je on tu službovo, upravo se je dovršivala pensilvanska željeznička pruga do Pittsburga. Toma A. Scott bio joj je nadglednikom, te kako mu je poso donosio, da češće referira generalnom inspektoru u Altoni, mno­ go je puta dolazio u telegrafski ured. Tu on upo­ zna mladoga Carnegie-ja i svidi mu se . . . a to po­ znanstvo bilo je za Carnegie-a sreća ili bolje uslov njegove sreće. Kad je pensilvanska željeznica po­ dignula svoju vlastitu telegrafsku lineju, uzme ga A. Scott za telegrafistu. Mjesečna plaća iznosila mu je �Socijalni nazori Andrevva Carnegie-ja. tu 35 dolara. 13 godina osto je u toj službi, nakon čega postane nadglednikom pittsburškog odjela kao iiašljednik A. Scotta. Od tog časa on se je sve više i više podizo. Jedinom mu kaza Mr. Scott, da je umro jedan dioničar Adam Express Company-a, koji je imo 10 dionica, pa da bi ih on mogo kupiti: dio­ nicu po 50 dolara. On je pristo. Nije imo novaca u gotovom, ali su mu roditelji založili kuću i tako smogli tu svotu. To je bio njegov sretni korak, koji mu je po'kazo i smjer, kojim će ić i. . . Odmah ga za tim vidimo kao dioničara kod poduzeća spavaćih vagona na istoj lineji i t. d. Smjelom duhu Carnegie-jevu dala su ta sretna dioništva pobude, da ide 85 zore. Mnoga točka činila bi nam se neosnovanom, mnoga činila bi nam se pretjeranom, ali kad znamo, da govori čovjek, koji je mnogo pretrpio, koji zna za jade i kubure sjeromaha; kad znamo, da govori čo­ vjek, koji je iskusio i nesreću i sreću, a u sreći se nije ponio, nego sve radi učiniti srećnim - moramo mu dati pravo: jer njegova je nauka reprodukcija njegova života. Misli A. Carnegie-ja o sjeromaštvu i bogatstvu.1) Svaki se socijolog mora dotaknuti ovoga pro­ blema: On je osnov i samoj socijalnoj nauci i raznim smjerovima te nauke. I Carnegie ga se dotiče. Pače Nova crkva sv. Ive u K. Sutjescl. dalje i da sam ustanovi kakvo poduzeće, a njegova mu je pronicavost garantirala, da će izabrati naj­ bolje. Tako je i bilo. Uzev kapital iz banke podu­ ze izgradnju željeznih mostova na pensilvanskoj že­ ljezničkoj prugi. Poduzeće je uspjelo i učinilo je Carnegie-ja posjednikom velike željezne fabrike, i dalo mu je naziv »ocjelni kralj«. U pisaca najbolje nam tumače njihove životne prilike ovo ili ono svojstvo. Na pr. pesimizam Leopardijev — razumljiv je samo, ako se poznaje nje­ gov život. Zato sam naveo i ja crte iz života Carnegie-jeva: One najbolje harakterizuju njegove na- svojom raspravom o tome steko je opću hvalu. Po­ znato je njegovo »evangjelje bogatstva« i »korist sjeromaštva«, što je ipak samo apologija prvoga. Carnegie nije radikalni reformator, kao socija­ listi. On ne zastupa načelo posvemašnje jednakosti u podjeli dobara. Njemu je sadašnji red i- dobar i nuždan. Mora biti i sjeromaha i bogataša. Samo se moraju bolje urediti odnošaji izmegju jednih i drugih. To je pravi put. (1 Pri izradnji ovoga članka služio sam se autorizovanim prijevodom njegovih radnja od dra. Pavla Heubnera, koji nosi naslov: Das Evangelium des Reichtums u. andrc Zeit- u. Streitfragen. Leipzig. Verlag von J. Schalscha — Ehrenfeld. �Br. 6. — Serafinski Perivoj. — 1911. 86 Sjeromaštvo nije nikakvo zlo. Razumije se čo­ vjeka dostojno sjeromaštvo, a ne ekstrem. — »U skromnoj kolibi kojeg sjeromaha veće i ^ fzadovoljstvo, plemenitiji život i bolje veselje, nego u palači bogataša. U tom smislu uvijek sažaljujem sjnove i kćeri bogataša. . . Oni imaju svoje roditelje, k,ao i sjeromasi, te misle, da taj blagoslov u potpunoj mjeri uživaju.« Ali ne! Sinovi sjeromaha, koji u'svom ocu uvijek imadu druga, učitelja, savjetnika, a u svojoj majci hraniteljicu, odgojiteljicu i čuvaricu, uži­ vaju bolje. Život je sjeromaha pravi život. I sjero­ masi su život svijeta. »Ako čitamo listinu onih, koji su rogjeni, da ne umru, naći ćemo, da ih je većina rogjena kao sjeromasi.«**) Razlog: »sjeromašni mla­ dići, koje odgajaju sami njihovi roditelji, posjeduju tako veliku prednost pred onima, koje nadzire i podučava tugjinac, i koji su izvrgnuti napastima bogatstva i svoga staleža, da nije nikakvo čudo, što oni u svakoj grani ljudske djelatnosti bivaju vogje. Om se pokazuju na pozornici svijeta kao gotovi borci. . . Zato su takovi ljudi uvijek na čelu i vogje svijeta, Zato takovi ljudi čine epohalno doba.. .«2) Sjeromaštvo ili bolje škola sjeromaštvo jedina može odgojiti genije. Dakle iz dva uzroka mora b ti sjeromaha! 1. što nije njihovo stanje s obzirom na zadovoljstvo hrgjavo, 2. što sjeromaštvo daje poticaja : mišljenje i stvaranje. Tim je rečeno, da mora biti i bogataša. Bogat­ stvo je kao neki, makar podregjeni cilj ljudski: za njim se teži. A i nužno mora biti bogatstva. Bez njega nije moguće pojmiti ni kulturni, ni materijalni razvitak čovječanstva. A sad se ono ne može uz­ držati, nego u rukama pojedinaca. S vremenom mo­ že biti drugačije. — Ali sad ne, jer bi evolucija po­ stala revolucijom. Zato se sva pažnja mora tome posvetiti, kako jedan bogataš ima upotrebljavati svo­ je dobro, da postane biti privilegovanim staležem i po tom, da se izbriše opreka izmegju klase bogataša i sjeromaha? Shvaćanje bogatstva daje odgovor na to pitanje. Bogatstvo ili bolje suvišno bogatstvo, koje posjeduje jedan čovjek, ima se smatrati kao na­ rodni zalog, s kojim po providencijalnoj odredbi upravlja dotičnik. Prema tomu bogataša vežu dvije dužnosti s obzirom na upravljanje svoga suviška: jedna negativna, a druga pozitivna. Negativna je, da ne smije upotrebljavati svoga bogatstva za luksus, koji je u glavnom s bogataške strane predmet oho­ losti, a sa sjeromaške predmet zavisti. Pozitivna je, da mora suvišak upotrebljavati na korist naroda ili uopće ljudstvu. Gomilat bogatstvo, samo da se osta­ ») Str. XVIII. Op. cit. *) Str. 65. Op. cit. vi sinovima, jest znak taštine, osim što se tim ne daje njime nikakove sreće, jer se sinovi nauče- la­ gano živjeti uzdajući se u očinski imetak i troše bez­ obzirno u svaŠto, ne znajući, koliki trud predstavlja izrada makar samo jedne krune. Ostavljeni novac ne čini njih sretnim i valjanim, nego njihova valja­ nost čini, da mognu lako steći novac. Stoga: je­ dnako je, ostaviti sinu svemožni dolar ili kletvu. Ovo se razumije, da se sva baština ostavlja po­ tomcima. Nego u pravu se svrhu upotrebljava suvišak, ako se upotrebljava na korist ljudstva, da svi oćute blagoslov od toga. A kako? Je li možda naj­ bolje, da se megju pojedince razdijeli? Na taki bi način veoma mali dio zapo svakoga i ne bi od tog bilo koristi za Čovječanstvo. Ili moguće, da se dadne raznim t. zv. karitativnim ustanovama? Nije ni to najbolji način, da se koristi čovječanstvu. Tu ima prijevara (?) novcem đatim u spomenutu svrhu uzdržavaju se često i oni, koji po svojim bilo materijalnim, bilo tjelesnim , kondicijama nijesu upućeni na potporu drugih. A to prouzrokuje lijenost, — što je čitavo zlo za ljudsko društvo. Koji su pako u pravom smislu potrebni, njih pomaže država. Nego bogataš najbolje upotrebljuje svoje bogatstvo, ako iz onog što potpomaže za cijelu jednu skupinu ili Ijudstvo proizlazi nekakova korist. To biva: osniva­ njem "slobodnih narodnih biblioteka; osnivanjem ili širenjem bolnica, liječničkih zavodi ili ponajpaČe la­ boratorija, gdje se upoznaje bitnost bolesti; osniva­ njem narodnih sveučilišta i njihovom dotacijom; sagjenjem javnih nasada i vrtova, gdje je svima dozvo­ ljen dolazak; opskrbljenjem naših gradova sa prosto­ rijama, u koiim bi se mogla držati razna predavanja ili zabave; izgradnjom pučkih kupališta, koja bi ima­ la odjele za muške i ženske, a u kojim bi se i školska djeca mogla stalnim danima kupati; podizanjem cr­ kava »gdje u svome magičnom okrugu živu njihovi sugragjani nekim unutarnjim životom, koji je drago­ cjeniji, nego vanjski.«1) Pojedino od tih ima pred­ nost jedno pred drugim. To je providencijalna misija bogataša. A da je mognu potpuno izvršavati, treba, da svoj suvišak dijele, dok su još u snazi, za života, a ne na smrtni čas. Onaj, koji testamentarno ostavlja, hoće da se pokaže velikodušnim, a u istinu nije: jer ostavlja za­ to, što ne može sa sobom ponijeti. A davanje za života još ima i tu prednost, što darovatelj može in persona nadzirati, da li se upotrebljava njegov dar u odregjenu svrhu. A je Ii takovo primanje bogatstva proti Evangjelju? Nije. Ono je dapače odjek Evangjelja, — jer traži da bogataš sve svoje proda i to u najboljem ‘) Str. 43. ibidem. �Socijalni nazori Andrevva Carnegie-ja. i najkorisnijem obliku dadne sjeromasima, — prije nego bude pozvan, da legne na počinak u krilu ma­ tere zem lje...« Kad se učini tako, riješit će se problem bogatstva i sjeromaštva. Odnošaj izmegju rada i kapitala. Ovo je dio gornjeg predmeta, ali je posebne naravi: u njem se očituje sva žestina i aktualnost socijalnog pitanja. Carnegie-jevi nazori o njem je­ su vrlo realni i polaze sa stanovišta pravde. Vidi se iz svega; da Carnegie nije nikakav kapitalist u običnom, zlom smislu riječi. Njemu radnik nije pro­ sto orugje, nije prosto sredstvo cilju, nego čovjek ravnopravan samom poslodavcu. Evo, kako razvi­ ja gornje pitanje: Rad i kapital još nisu u potpunom miru i skladu, premda se je radnički položaj veoma poboljšo. Opet i opet dolazi do mnogih trvenja megju njima, pošto u mnogočem imadu protivne interese. Kako će se tomu na put stati? Bilo je u svijet bačeno mnijenje, da bi tomu doskočio dionički režim, po kojem bi se mogli rad­ nici neposredno okoristiti proizvodom svoga rada. U sebi lijepa zamiso! Carnegie je načelno za nju i misli, da će se možda u budućnosti ostvariti, ali sad -Z$sad, da se veoma teško može samtrati kao sredstvo, koje će poboljšati socijalne odnosaje' Raz­ log je: 1. što treba velike spreme za vodstvo jedne tvornice, 2. što još ljudi nijesu odgojeni, da bi mogli pristati na nejednake uloge u radu, a to bi dionički režim nužno u sebi uključivo. S toga, dok svaki spomen o tom — potpuno is­ ključujem, držim, da se najbolje može doći, do trajnih mirnih odnošaja izmegju rada i kapitala na slijedeći način: 1. Ako se ljudima, daje plaća, koja će se mije­ njati prema primljenoj cijeni za proizvode. 2. Ako se osnuju shodne organizacije ljudi sva­ ke struke, koje će u posebnom slučaju izabrati sebi za naravne vogje najbolje ljude. Zadaća dotičnika bila bi, da sa poslodavcima slobodno raspravljaju. 3. Ako se ustanovi priziv na izbranički sud u svima slučajevima, koje ne mognu mirno urediti vlasnici i fabrički odbor. 4. Ako ne bi nikad prekidali posla, nego, ako bi se odmah obratili na izbranički sud, da stvar izravna.«*) U malo riječi rečeno je mnogo. Što se tiče prak­ tične provedbe gornjih točaka, nema nikakove po­ teškoće. ‘) Str. 46, ibdem. ») Str. 120. 121. Hidem. 87 Posebni odbor kontroliro bi, po što faktično igju proizvodi i prema tome odmjerivo bi plaću: kad se proizvodi bolje plaćaju bolju, a kad se proizvodi slabije plaćaju manju. To je s obzirom na prvu točku. Za drugu ne treba naputaka. Tek vrijedno je spomenuti, da se organizacije provagjaju više rad­ ničkom inicijativom. A poslodavac nek se ne boji takih Udruženja: ona po naravi svojoj djeluju uzgojno. Izbranički sud mogli bi najbolje sačinjati oni, koji su prije sami bili veliko-obrtnici, a sad su se povukli u mirni život. Jer samo taki posjeduju ono, što je nužno za jednog suca: i poznavanje stvari i nepri­ stranost. Carnegie drži, da bi takim načinom došlo do prijateljskih odnošaja izmegju rada i kapitala, jer bi interes radnika bio skopčan sa interesom poslodavca. Štrajh. Svoje misli o njemu izrazio je Carnegie, kad je 1886. vidio posljedice njegove. I tu dakle nije prosta teorija. Carnegie smatra štrajh pravom radničkim, kad na gore označene načine ne mogu polučiti svojih opravdanih tražbina On je dakle slobodan, pretpostaviv, da se je prije sve kušalo, da se urede stvari na mirni način. A da bude uspješan traže se ove pojedinosti: 1. Da se radnici, koji štrajhuju, dostojno po‘našaju i ne narušavaju opći mir, jer točno je označena megja izmegju nereda i bezakonja s jedne strane, a s druge izmegju reda. Bacanje bomba znači za sa­ mog bacatelja brzu smrt. Buntovnici, koji se skup­ ljaju u grupe i pljačkaju, padaju ne od jake aktivne vojske na zapovijed jedne vlade, ne od poslanih četa iz daleka, nego od možne vojske mirnih gragjana. .. sviju staleža. . . čiji upliv po demokratskim ustano­ vama 'predstavlja ono neosporivo, kao i javno mnijenje. 2. Da se ne čuvaju samo nasilničkih čina, nego i buntovnih govora. To s obzirom na radnike. A i poslodavac u vrijeme štrajha treba da po­ stupa s radnicima humanitarno. Kao s jednopravnim! Zato on neka ne uzima druge u službu, osini ako se ne može bez velike štete ustaviti promet. Na pr. na željeznicama. Razlog je, jer bi tako poslodavac odu­ zeo nekim rad, koji im je posve nuždan, o kom ovisi život njihove žene i djece; oduzeo bi im rad, koji je dotičnicima sve. A to bi sjegurno i podržavalo štrajh i pooštravalo megjusobne odnošaje. Megjutim pita­ nje je, bi li poslodavac dobio na taj način bolje ljude. �Br. 6. 88 Serafinski Perivoj — 1911, Dakle štrajh ima svoj uspjeli samo u slučajevi­ ma, gdje strast pojedinih stranaka nije tako raspaljena, da su spremni na skrajnosti i terorizam. Trustovi. Trustovi su udruženja raznih velikoobrta, koji su rasijani po pojedinim dijelovima zemlje u jedno jedino jako društvo. Na prvom mjestu cilj im je, da donekle uklone opasnu -konkurenciju i tako osjeguraju stabilnost proizvoda. Iz toga se vidi, da taka udruženja p o s e b i ne snizuju cijene proizvodima, nego ju dižu. Ali ipak donose sa sobom jednu vid­ ljivu pogodnost: umanjenje prevoznih troškova. Dakle hoćemo li za njih reći, da su korisni ili ne? Carnegie drži prvo. Udruženje velikoobrta pred­ stavlja uzmnožanje kapitala. A uzmmožanie kapitala jest prva pogodba za razvoj industrije na veliko, o kojoj ovisi blagostanje. Jer, gdje je veći objam pro­ izvoda, ievtinija je roba. Na taj način dolazi, da se i sjeromah može opskrbiti onim potrebama- pa da­ pače i luksusima u malom, što se pr'je mje moglo vidjeti ni u plemićkim đvorima. Uzmimo na pr. knjige. Uzmnoženje kapitala nema samo tog učin­ ka, da obogaćuje bogataše, nego ću obogaćuje i sjerornahe. U tom smislu vrijede \ trustovi. Oni čine. da se pojedina industrija može snažno razviti ne­ majući borbe za opstanak. UšIJed toga nastupi veća proizvodnja, te i istoimenih tvornica i eto već uzroka, da stvari pojevtine. No Carnegie je u tom naiŠo na prigovor: Nema mjesL oojevtinjeoju, kad oni monopoliziraju proizvod. Egoizam je jači i on će ih voditi svojim smjerom. - Dakle o pitanju mo­ nopola ovisi korist trustova. To i Carnegie priznaje. Ali niječe moć, da mogu monopolizirati. Dvije su vrste monopola: monopol po drž nom patentu i monopol po privatnim pretenzija ma. Trustovi obično nemaju prvoga. A da drugi imadnu traži se, da posjeduju neku kontrolu ili nad sirovim materijalom ili nad područjem, otkale se do­ biva sirovi materijal. A to rijetko i teško biva. U Americi se nalazi taki samo jedan jedini trust. Standart Oil Сотрапу. No uzmimo, da mnogi tru­ stovi i imadu monopol. Učinak je njihov da donekle uspore konkurenciju, ali ju ,ne mogu zapriječiti. Ta­ ki je danas kurs stvari. Monopolizirat se može sa­ mo na kratko vrijeme ili bolje monopolizirat se ne može nikako. Evo kako. Dobitci jednog trusta ušljed tobošnjeg monopola postanu veliki. Za to se zna. Jedan kapitalist videći to, pregovara sa kojim uplivnim članom trusta, pa osnuje novu fabriku s mo­ dernim strojevima. To dadne srčanosti drugim ka­ pitalistima i fabrika za fabrikom raste. Trust će na­ stojati, da im odoli kupujuć ih ili odstranjujuć ih, na to će istrošiti njihovu snagu i morat će Kapitulirati. Dakle se nije bojat od monopola. Monopolizirat nije moguće. Po tomu, kad je iz trustova isključeno to zlo — trustovi su korisni. I doći će dan, klice Caruegie, kad će se trustovi smatrati kao jedan veliki korak, koji je prouzrokovo svijetu jevtiniju proizvod­ nju dobara. Osvrt. Carnegie je protestanat i Carnegie je socijolog. S toga umjesno je ovdje pitanje, kako se odnose nje­ govi nazori prema Evangjelju i katoličkom pojimanju, te kako se odnose njegovi nazori prema pobolj­ šanju zbiljskih odnošaja u ljudskom društvu. P ita­ nje je ovo tim umjesnije, što se danas drži, da je ka­ pitalizam, plutokracija uzrok svega zla i što ga neki posvema osugiuju kao socijalisti1), Tolstoj'O i mnogi drugi. Po Evangjelju bogatstvo nije u sebi i po sebi mkakovo zlo. Ono je stvar indiferentna, koja svoju moralnost dobiva samo o namjeri onoga, koji se njim služi. Po tome bogatstvo je dobro, ako se upotreb­ ljava na dobro ili ako se smatra samo sredstvom za polučenje — našeg odregjenja, a zlo je, ako se upo­ trebljava na zlo ili ako se uzima kao c i l j . Svakako jedino taj smiso mogu imati riječi Hristove: »Ne m o ž e t e s l u ž i t i B o g u i M a m m o n i«, » l a k ­ š e j e p r o ć i d e v i k r o z i g l e n e uš i , n e g o b o g a t a š u unići u k r a l j e v s t v o nebes k o.« Kad bi ih apsolutno uzeli, bile bi apsurdum, jer vidljivo je, da bi značile, e se niko ne može spa­ siti, koji god makar prilično posjeduje A to bi bilo ponizivati Hrista. Megjutim glede ovoga ne mora­ mo tražiti kakve nutarnje dokaze: u Evangjelju je i protumačeno, kako se moraju shvatiti te riječi, i to s velikom bistrinom, jasnoćom i evidencijom, premda s malo riječi: » B l a ž e n i s j e r o m a s i d u h o m « propovjedo je Hrist narodu. Blaženi oni, koji ne priveuzju svoga srca o bogatstvo, ako ga i imaju. Blaženi oni, koji ne misle, da je bogatstvo cilj, svrha ljudska, nego samo sredstvo, da dobiju vječno bla­ ženstvo. To je tenor Evangjelja___ A i sv. Pavo veli nam, da imamo obećanja i ovo­ ga i budućeg života. Šta o ovome možemo reći? Zar da se njim osugjuje bogatstvo? Metnimo! Ali nema harmonije s riječima Isusovim. Pa stavimo, da sam ja dao taj smiso Isusovim riječima — ali zar se tako pojimanje ne protivi moralnoj zapovijedi Hristovoj: ne ukradi i zar se ne protivi tradiciji i na­ činu življenja kod prvih kršćana. Jer, ako je bo­ gatstvo zabranjeno, dotično ako nema neka prava *) 9 Isp. Marksov: Das Capital. *) Isp. Kurze Darlegung des Evangeliums. �Pjesma o nekom Žutiji. na nj, zašto nije slobodno robiti, oteti, zaplijeniti ga? Zašto nije bilo slobodno nikada? Ta dva dokaza: jedan direktno, drugi indirekt­ no, pokazuju, da Evangjelje nije proti bogatstvu, pa onda da nije ni proti skupljanja bogatstva, dok ga ne otruje žalac egoizma i lakomosti. U Carnegiejevoj nauci, koja uči, da je »bogatstvo pojedinca sa­ mo zalog narodni« — nema ništa egoističnog, pa ni protuevangjeoskog. Dobro je reko kardinal Manning: »Ovo je Evangjelje (naime Evangjelje bogat­ stva) . . . Evangjelje po duhu i životu osnovatelja kršćanluka.« Jedino bi mogli opservirati, da previše umanjuje karitativni momenat, ikako se danas poimIje. Doduše njegovi su nazori opravdani s obzirom na veću vrijednost duševne milostinje, koju on za­ stupa, jer se na taki način može koristiti cijelom čo­ vječanstvu, ali ipak valja znati, da se mnogi nalaze u velikoj bijedi, da država take slabo ili nikako ne pomaže — i da je zapovjed Hristova, te »gladne na­ li ran jujemo«. Sa socijološikoga gledišta trebamo s o c i j a l ­ n o g b o g a t s t v a , ali ne i n d i v i d u a l n o g . Smiso je: trebamo bogatstva, koje se ulaže za pro­ cvat društva, koje i n d i v i d u u m kupi za se, da uživa u njemu i s njime. Ništa ne smeta i ništa nije kontradiktorno, da opet individuum posjeduje to bo­ gatstvo. Gleda se samo, u što se upotrebljuje, i to daje kvalifikaciju. Ako se upotrebljuje za se, indi­ vidualno je; a ako za društvo, socijalno je. Rezultat toga jest, da je gotovo krjepost skup­ ljati bogatstvo, da se mogne koristiti ljudskom društvu. Socijalni se napredak sastoji u napretku intelek­ tualnom, moralnom i materijalnom. A za sve od to­ ga treba čovjeku sredstava. Dakle i s te strane opravdani su nazori A. Carnegie-ja. Poznato nam je naime, da je njegovo načelo, da čovjek upotrebljava svoje bogatstvo na korist dru­ štva, a ne za svoj luksus i rasipnost. Misli o odnošaju radnika i poslodavaca, kao što i misli o štrajhu imadu istu zdravu jezgru. On rad­ niku priznaje njegovo dostojanstvo, a tim mu pri­ znaje i sve, što spada u područje opravdanih tražbi­ na: skraćeno radno vrijeme, plaću primjerenu sa ci­ jenom proizvoda itd. Kod njeg se vidi više nego hu­ manost u postupanju, a stvarnost u pokazivanju na­ čina, kako se što ima provesti. Ne znam, da ne bi koji radnik bio s ovim zadovoljan. Što se tiče trustova ne možemo govoriti o nji­ ma s onolikim zanosnom kao Carnegie. Možda je to osebno mišljenje nas Evropljana, koji smo vikli samo na zloporabe kapitalizma, ali je ipak s obzirom 89 na nas opravdano. Ovime neću da reknem, da u njima nema nikakove koristi — ta dosta je, što oni prouzrokuju stabilnost u proizvagjanju - ali drži­ mo, da je jača njihova zla strana. Što Carnegie ci­ jeni, da se trust ne može održati, čim pogje samo za špekulacijom i zgrtanjem kapitala po monopolu ne sumnjamo, ali nama se čini, da onaki proces rastvaranja treba mnogo vremena. A to ide na štetu ljudskoga društva. Megjutim dosta! Nama Evropljanima mjero­ davna je glede trustova, pa uopće i kapitalista, ona izreka, koja se je u XVIII stoljeću češće čula o ple­ mićima: »Oni nam čine dobro, kad nam ne čine zla«.1) .--, R. Markušić Pjesma o nekom Žutiji. Zla godina orla prebi Ko mećava gladna vuka, I oro se gn’jezdu vrnu. Da porazne dane kuka. Za ideje opće sv’jeta Nu, poleta volju gubim, A lutat ću selim’ gladnim. Da ih gladne čvršće ljubim. Ej prosjaci sela moga, Što ne znate ništa reći; Ej prosjaci, tko bi reko. Da mi nismo tu najpreči?! A nekad su strune puste Proricale dane sveće. Hvaleći se krivokletno, Da nam ime propast neće. Gle, ja plamtim ne brinuć se, Da Г što naše pjesmom bunim; Selo zovem, što je nekad Zadovoljstvom cvalo punini: Ovud im se sa janjcima Naganjala kozlad mlada, I punije kuće bile Od podbuhlih ovih sada. Upamti li itko od vas Ko negdašnje priče puke. Kad bi blaga u ooporim’ I etjelo nam lizat ruke; >) Beaumarhais u svojoj drami Barbier de Geville. �Br. 6. — Serafinski Perivoj. — 181' 90 Sad prijašnja čobančad nam Po mehanam’ do po noći; Sto praznije dvore ima, Manje brige, kad će doći. A što laje, s tuge to je, Što pretromo čaši idu. чп- Tu baš skoro psovali nekog S glavom pjanom, s nogam’ bosim, A skot jedan drsko reče: »Glavu svoju sobom nosim! Zar što imam drugo žalit, По gladnoga kućnog zrička? Anatema porad mene Nad ognjišta izdajnička!« Kad nestane i tog blaga Pri potrebam danas novim, A ostanu dvori pusti: Razboj mačkam’ i parcovim’, Ah, onda će psina v r’jedna Bez sažalbe i bez časti Uz plot negdje klupkom smotan Vjerne službe žrtvom pasti. *Ui, eb A nu: odmah ovdje to su Psu Žutiji spomen-v’jenci; Jer istina selu mome Kotit će se novi štenci; I moguće nadobudni Da od Žutog budu jačim, Tek što dvojim, tek što dvojim Hoće Г imat lajat za čim?! Ej prosjaci sela moga, Imam ljutit reć’ vam nešto I samim ste sebi krivi Ludi ste mi i koješto. S tog i jest vam u toj noći U bezbrizi trunut prosto, Пок pod streham ’ blago gine Sam ga Žutov čuvat osto. Zla godina orla prebi Ko mećava gladna vuka, I oro se gn’jezdu vrnu. Da porazne dane kuka. Za ideje opće sv jeta Nu, poleta volju gubim, A lutat ću selim’ gladnim’, Da ih gladne čvršće ljubim. Sad baš njemu pjesmu jevam (Tom Žutiji vjernom, s'arom Sto još pazi kvcčke n.^što U toj noći pod hamba om; Dok je nekad važno cuvo Kraj torova punih straže Sad to pusto u dug odi Sto vremena nova traž u< Ej prosjaci sela moga, Sto ne znate ništa reći; Ej prosjaci, tko bi reko, a tu n’jesmo mi najpreči?! nekad su strune puste Proricale dane sveće, Hvaleći se krivokletno, Da nam ime propast neće. Tako gine v r’jeme Žutom Na buništu rahlo-meku; A trbuh mu glad već mota Pak iščika sreću neku . . . Svunoć luta lajuć muklo Umirovljen u svorp vidu; LI ST AK. Fra Ferdo Krčmar: Pabirci sa socijalnog tečaja. ( D o j a m p o s l i ­ j e i z l e t a u S l o v e n s k o j o d 25.—30. travnja o. g.) Socijalno se pitanje mora riješiti. Bijeda se mnoge hoće i moraju, ako im se ne pomogne ja­ kom organizacijom, da se mogu odavati veleindustriji. Nu nije organizacija potrebna samo obrtnici­ ma, nego i radniku i seljaku i trgovcu, — svakom svagdan množi, s druge se strane skuplja golemo bo­ gatstvo. Industrija napreduje. Veliki obrt dpminira, a mali (mnoge grane) pogiba, i sve ono, š,to je s tim malim obrtom svezano, osjeća ljuto pritisak jačega. Neke doduše grane malog obrta ne će izginuti, ali čovjeku, jer danas samo onaj vrijedi nešto, koji je pripojen jakoj sili (organizaciji), da mu otia čuva i brani prava; da mu ona jamči za kruh; da mu štiti riligiju itd. Blago si ga onome, koji bude tako sretan, da �Listak. riješi te stvari djelom. Taj će si zaslužiti mnogo i dobit će mnogo i na ovom i na drugom svijetu. Taj će moći svjesno stupati svojim umornim nogama po ovoj suznoj dolini. Toga ni Svemogući ne će ostavit nenagragjena. Pita se: a tko je podoban, da to učini? Može Ii to pojedinac? Može li to moderna država? Mo­ že li to moderno društvo, (liberalizam, materijalizam, soc. demokracija, framazuni, anarhiste itd.)? Na sve se to odgovara negativno. Sva je ta šarena četa već stotinu puta pokazala, da je ne­ moćna i suviše oskudna gledom na sile, gledom na moral i gledom na svoje pravne principe, a da bi riješila socijalno pitanje. Svi bi ti ljudi htjeli doduše usrećiti čovjeka, ali na vrlo smiješan način. Hoće naime, da udovolje tijelu, a na d u li posve zaborav­ ljaju, mnogi mu dapače uskraćuju i pogrgjuju otio, što mu je najnužnije - - religiju. Nema dakle sumnje, da će jedino onaj moći ri­ ješiti soc. pitanje, koji će poštivati svojim principima p r a v d u ; koji će poštivati m o r a l ; koji će zado­ voljiti čitava čovjeka. To može jedino kršćanstvo, ali žilavim radom ne samo na vjerskom i kulturnom, nego i n a g o ­ s p o d a r s k o m p o l j u . Tim je osvjedočenjem rodio u meni i u ostalim drugovima izlet i soc. tečaj, što ga obavismo od 25.—30. travnja o. g. u Sloven­ skoj. Tu smo i slušali, a donekle i gledali, kako se liječe slabe današnje društvene prilike. Uredništvo mi je dozvolilo samo po stranice u ovom dičnom časopisu. Zato mi je nemoguće opi­ sati ovdje cijeli tečaj, a još manje cijeli izlet. Spo­ menut ću samo nekoliko uputa, Što ih dobismo i ne­ koliko primjera, što ih vidjesmo u Sloveniji. Organizacije valja započeti na religijoznom te­ melju (III. red, kongregacije, bratovštine i slično). Na putu od Ljubljane do sv. Jošta pripovijedo nam je vlč. g. Finžgar, župnik u Sori, koliko udruga ima gospodarskoga značaja. Pitasmo ga, zašto nema kojeg političkog društva. »Toga nam ne treba,« reče on po prilici: »Politička su društva oblastima mrska, a slaba je korist od njih. Naša se pak religijozna društva sastaju kada hoće i gdje hoće. Nitko nas ne nadzire. Nitko se nas ne boji, a ipak, ako treba za vrijeme izbora ili inače poduzeti što, mi to možemo bez demonstracija, bez skupština, bez buke i vike. Tako vam je napokon to sve političko.« U d r u ž u j m 1a d e ž, a ne odrasle i starce. Sta­ riji su naši gotovo svi odgojeni individualistički, pa nemaju smisla za udruživanje. Slovenci tako i čine. U svakoj gotovo župi ćeš naći: III. red, kongrega­ ciju za mladiće, kongregaciju za djevojke, gimnasti- 91 čko društvo (»orel«), izobrazbeno društvo i slično. Članovi su — jedino mladež (osim u III. redu). Poslije religijoznih društava prvo mjesto ide I z o b r a z b e n a d r u š t v a . Tu je uključena či­ taonica, knjižnica, glume (predstave), zabave (jedan­ put na 8 ili 14 dana) itd. Prvo je kod tih društava, da u članovima probudiš želju za čitanjem. Odje su ljudi dosad malo čitali, neka odsad čitaju bar neke listove. U te listove neka dopisuje i sam voditelj društva, ili barem koji od spretnijih članova. Kad je dopis štampan, čitaj ga na nedjeljnom sastanku. To će u slušateljima prouzročiti zanimanje, pa će i sami poslije čitati. Diskutiraj s članovima o vanjskoj i nutarnjoj politici i o burzama, neka i oni vide, koIko mogu, parlamentarne i diplomatske mreže; neka znadu tko i kako odregjuje cijenu njihovu žitu i ku­ kuruzu. Čitaj im takogjer protivničke listove, na­ ročito markantnija mjesta, koja su podobna, da iza­ zovu gagjenje i odvratnost. Ne brigaj se ispočetka mnogo za brojn^ članove, za mnoštvo slušatelja. Ako ih je deset, budi zadovoljan. Za рб godine tvoja će desetorica dominirati i imponirati cijelom selu, cijeloj župi. S e l j a č k i j e e l e m e n a t kod nas u velikoj većini, a baš tai elemenat, koji čini jezgru u narodu hrvatskom, taj je elemenat najslabiji gledom na izo­ brazbu. Kamo si;eće da je ta obrazovanost niska samo relative prema radnicima i obrtnicima, ali naš je seljk niži od seljaka kojega ti drago kulturnoga naroda. To je valjda bilo uzrokom, da nam je dr. Krek najviše govorio o seljačkom staležu. Prevažno je pitanje za seljaka — s t a I a n d o m. U Americi seljak ne može prodati svu svoju zemlju. Nešto mu zakon ostavlja za uzdržavanje obitelji, makar bilo ne znam koliko vjerovnika, koji traže svoje. To je i za nas nužna ustanova, ali pošto mo­ ra ići zakonodavnim putem, dugo ćemo čekati, dok se nagje kod nas. S tim je skopčano n a s l j e d n o p r a v o . Jer, ako se kuća i kućište ne smije cjepkati niti posve zadužiti, mnogi će i mnogi brat ili sestra udavaj ‘ći se otići od kuće praznih ruku, buduć u domu više nema, osim ono, što mora ostati. To se pitanje mo­ že riješiti jedino osjeguranjem, t. j. uvesti valja novi porez, iz kojega će djeca dobivati svoj miraz, a star­ ci svoju mirovinu. Seljak u nas mnogo zaradi i skupi obilno plodova u polju, u vinogradu i voćnjaku, ali se ne razumije u trgovinu, ne zna prodati, što je pribro. Tako biva, da mnogi preprodavači živu od seljačkih žuljeva, da u njihovim šakama ostane ono, što bi moralo ostati u seljaka. �92 Br. б. - Serafinski Perivoj — 1911. Kako opet tu pomoći? Nema druge, nego osno­ vati ž i t a r s k e u d r u g e — spremišta (magazine). Ovamo neka seljak doveze izvlaćeno žito. Ovdje će mu se polovica odmah isplatiti onom cijenom, što je žito baš tada ima. Za drugu polovicu, dat će mu se jamstvo (svjedodžba). Ako mu je sila za novac može i ovu polovicu s mjesta dići u štedioni. Za­ druga će megjutim žito čuvati, te izaći van s njim, kad mu poraste cijena. Na taj način ne će seljak biti izigran i prisiljen, da poljske plodine daje za po­ la cijene. — Isto vrijedi i za vinograde. Samo je u tom razlika, da bi vinske zadruge morale dobi­ vati grožgje, — ne mošt. V o ć a r s t v o se kod nas tako slabo vodi, da milijuni odu u ništa. Mi plaćamo golemim novcem tugjinsko voće, a naše gnjili ili ga odvezu kojekakvi bezdušni kramari (puna kola šljiva na pr. po 25—30 K). Po gradovima se treba bez mjere ukuhanog voća. Gospoda su to pripravna dobro platiti, samo nema tko da im ga priredi. I to bi ope+ morale po­ primiti udruge, koje će znati robu prirediti i prodati; koje će biti u svezi s velikim gradovima, gdje će se vazda naći kupaca za njihovu robu. Žalim, što ne mogu dalje. Možda ću moći dru­ gom kojom prilikom opisati cijel', izlet, koji će, čini ini se, biti važan za cijeli moj žvot, jer me doveo u novo polje, koje sam dotad pozno samo po jednom kutiću. Ovdje mi je pukla pcd duševnim okom sva važnost i ljepota socijologije. I to će biti po svoj pri­ lici zanat moj na ovome svijetu. Izvještaj »Jukića« zbora franjev. bogosl. mla­ deži u Sarajevu za g. 1910.1911. Na koncu ove go­ dine rada zbor naš punim pravom može da se ve­ seli svome napretku, jer ne samo da nije ni u čemu zaosto za prijašnjim godištima svoga opstanka, ne­ go može bilježiti i novih uspjeha. Rad je nastavljen u dosadanjem smjeru. Sve što bi nam moglo biti korisno za poznija vremena, njetili smo u društvu, vježbajući se u književnim sastavcima, pobugjujuć na prosvjetni i socijalni rad u narodu — i već u neku ruku aktivno sudjeljujuć u javnosti. Imajući na pameti, da samo temeljita naobrazba vodi pravoj i potpunoj prosvjeti zbornici Jukića oso­ bito su ove godine uzeli pred oči, da se — uz bogo­ slovnu studiju u školi — u zboru kao takovom gle­ daju zanimati svaki samo jednom najmilijom stru­ kom, jer universalnost lako vodi do površnosti, a za­ nimanje oko jednog stalnog predmeta vodi temelji­ toj naobrazbi. I zato nije čudo, što se ove godine mogo opaziti očiti napredak u književnim sastav­ cima. U svemu smo imali 4 organizatorne i 14 literar­ nih sjednica. Na ovim zadnjim čitale su se radnje, iznosili glazbeni sastavci i izvodile deklamacije. Bogoslovno-filosofske radnje, fra A. G r g i ć čito je: Ima li se raširenje protestantizma pripisati osobitoj volji Božjoj? (ulomak); fra A. B r k o v i ć : Ruska crkva i njezino svećenstvo (ulomci); fra K. B r k i ć: Najveća socijalna- dobrobit (po njemačkom) i Vjera i sloboda znanosti (po njemačkom); fra M. Čondrić: Da li je stariji monotheizam ili politheizam; fra A. H r v a t : Vjera i znanost (s njemačkog). Socijalne i povjesne radnje: fra A. G r g i ć : Teorija slobodnog gospodarstva i ekonomski libe­ ralizam (s njemačkog); fra M. M i I i č e v i ć: Potre­ ba gospodarstva i ujedno kako da se provede; fra Rad. K I a j i ć: Kapitalizam i kat. Crkva i Šta spada na socijalno pitanje; fra Kazimir I v i ć : $ta je soci­ jalno pitanje i kako je nastalo, te Život i rad o. fra M. Nedića; o. fra M, K o z i n o v i ć: Blaženi fra A. Zvjezdović, Prosvjetni rad Franjevaca do pada Bo­ sne, Prosvjetni rad od pada do doba književnosti bo­ sanske (1611.); fra B. S v a b i ć : Djelovanje Franje­ vaca do pada Bosne; fra A. B l a ž e v i ć : Odnošaj Bosne prema Ugarskoj za Tvrtka I. (čitano na 7 sjednica). Beletristika: fra A. Ć i č i ć : Branku Str. Škarici, Uspomene, Cergaši, U molitvi1), Na morskoj obali, Nevrijedni, pjesme. Dva suvremena bosanska pjesnika2) književni essay; fra A. G r g i ć : U dani­ ma ropstva (crtica), fra Lj. Ku l i š : Nesugjena osveta (crtica): fra M. M a r k a n o v i ć : Sjetne uspo­ mene (pripovijest) i Hosanna, Golgotska žrtva, Resurrexit (slike). Glazbeni produkti i deklamacije. Tu je o. M. Ko z i n o v i ć izložio kompozicije: Kraljice slavna (4-glasno za mj. zbor). Svom silom (korač. od Hmocka, priredio za glasovir). I auretanske litanije (1—8) i Album narodnih bos. kola (1 -12). Dok je opet fra A. G r g i ć ganutljivo slovio: Zadnja zdra­ vica Hanibala i Heronejski lav od Kranjčevića. To je skromni književni rad Jukića. A u jav­ nosti može se ponositi zbor naš svojom edicijom: Socijalna obnova u kršćanskom duhu prevod s francrskog od dra L. D e h o n a. I hrvatska i slovenska kritika nailaskavije se izrazila o samomu djelu. Sera­ finski Perivoj, Hrv. Straža, H. Zajednica, Luč, Kat. List. Glasnik sv. Ante, Kršćanska obitelj, Dušobriž­ nik, Dan, Čaš, itd. sve su u velike preporučili knjigu, hvaleći je radi dobrog prevoda, njezine aktualne vri­ jednosti, jezgrovitog sadržaja itd. itd. Tim djelom*) *) Tiskano u »S. P« t. g. br. 2. *) Luč i. g. br. 6. �Listak. zbor Jukić osvjetlo si je lice, a svojim prijateljima pribavio iskrenog veselja, kao što se je moglo viditi iz mnogobrojnih pisama i čestitaka, prispjelih osobito od bos. Franjevaca. Napose ističemo presvjetloga gospodina fra M a r i j a n a M a r k o v i ć a , biskupa, koji je blagonaklono primio posvećeno mu djelo i pru­ žio znatnu potporu za pokriće troškova. Brigu oko razašiljanja knjiga vodili su naš vrijedni radenik fra K. Brkić i fra M. Čondrić, kojim od zbora budi topla hvala. Na II. pokrajinskom sastanku hrv. kat. gjaštva, u Sarajevu 27. i 28. srpnja 1910. ispred zbora držo je predsjednik fra A. Čičić referat: Gospodarstveni rad u narodu i kler, koji je primljen od svih učesni­ ka uz burno odobravanje i na predlog istih tiskan je u Hrvatstvu br. 199. i 200. Uspjeh svoj imade zahvaliti Jukić na prvom mje­ stu solidarnosti svojih članova, a onda korespondenci, što ju je vodio sa svim bogoslovnim zborovima, akademskim gjačkim društvima Domagojem i Hr­ vatskom, uvaženim ličnostima u našoj javnosti: dr. fra Karlom Eterovićem, dr.T.Alaupovićem, Msgr. M. Cepelićem, zanosnim pjesnikom Škaricom, mladim književnikom o. V. Ćurićem i s mnogim bivšim čla­ novima zbora; osobito s mladim našim bratom fra E, M a t i ć e m, koji je, i ako odsutan, najragje se đavo obavješćivati o prilikama zbora i priposlo nam radnju: Socijalna važnost III. reda. Broj po­ slanih pisama iznosi 250, a razmjerno i primljenih. Konačno zbor je držo 28. svibnja zaključnu sjed­ nicu, na kojoj je izabran i ferijalni odbor p r e d s j e d ­ n i k : fra -Krunoslav B r k i ć , t a j n i k : fra Rad. Kl a j i ć , pa je na istoj ovjerovljen i ovaj izvještaj. Fra Augus t i n Č ičić , Fra Ra d o s l a v Kl aj i ć predsjednik. tajnik. Fra J. B-ć.: Hipoteze čuvenoga materijaiiste Cesara Lombrosa padaju. Vogja kriminalističke škole u Ita­ liji C. Lombroso umro je na 18. listopada 1909. Na­ ravno uza svu razvikanu slobodu današnjih mo­ dernih mislioca nije uzmanjkalo ni pukog ropstva u pameti tih mnogih i tako se je na vas mah hvalilo i himne pjevalo pepelu i nauci svoga starješine C. Lombrosa. Ali u ovo ropstvo nije htjela upasti gospogja M.lle L. Fratjny, te objelodani jedan svoj in­ tervju, koji pravoj nauci u zgodan čas dolazi, a i naši ga se hrvatski zanešenjaci Lombrosove škole mogu stidjeti. Gospogja spomenuta gleda jedino metafizičnu stranu Lrombrosove nauke. Ove nje­ zine izvode sakupi jedan od najboljih poznavaoca L.rada Mignozzi-Bianchi. Tu se pokaziva, kako je 93 spomenuti materijalista i Židov Lombroso' bio odveć manjkav, da činjenice pravo istraži i tako bi često uzeo za dokazane, što ne bi ni izdaleka odgova­ ralo istini. Evo nekoliko klasičnih primjera. Lom­ broso pišući o Vacheru u »Progrćs Medical« (1899., br. 30., str. 77.) veli, da je u njegovim možgjanima našo sve' osebime epileptičara i rogjenog krimina­ liste. Ali u slijedećem broju istog lista Paul Boncour izjavljuje, da Lombroso nije nikad ni vidio Vacherovih možgjana i da u njima po izvidima Lamborda i Manouvriera nije bila nikakvog obi­ lježja po Lombrosi opisana. U »L’nomo di Genis« tvrdi Lombroso, da je slavni kipar Michelangelo bio posve indiferentan prama osobama drugog spola i da to ustali, veli da je njegova Baccante muškarača sa ljudskim muskuIima, izgrgjenih njedara i bez ikakvog ženskog mota. Ali gle nezgode! Kip, za koji je L. mislio tla je Bac­ cante, bio je naprotiv kip poganskog boga Balia, Lombroso mislL da geniji imaju tu osebinu, što su neplodni i za dokaz navagja Shakespeara, Miltona, koji nijesu imali potomstva; Galileo i Meyerber nijesu se ženili; Zola ne ima djece, a Verdi je bio ne­ ženja. Naprotiv ovomu La Fratiny dokazuje, da su svi spomenuti geniji imali i ženu i djecu. Evo dokaza, kako bi se Lombroso dao lako od drugog zavarati. Pisac Bellezza tvrdio je nešto o glasovitom Manzoniju. Tu njegovu tvrdnju popri­ mi Lombroso i u svojoj Knjizi »Novo proučavanje o geniju« (vol. I., str. 41.—91.) stavlja ju za temelj. Dok je to Lambroso radio, Bellezza javlja, da je on svoj dokaz o Manzoniju uzeo za šalu i tako se L. ljuto nasamari. Ovo njegovo lako zavaranje priznaju i njegovi isti sektarci Ferri u »Nuova Autologia« str. 156. god. 1910. i Sergi u istom broju spomenute smotre. Evo tako je Lombroso proučavo čine, na kojim je kašnje podizo svoje znanstvene gragje, pa nije ni čudo, da dok je naučavo, da veća ili manja pa­ met zavisi o veličini možgjana, uprav su njegovi možgjani težili tek 1300 grama, dakle manje, nego ljudi obične pameti, a naprotiv moralo se je po nje­ govu kazivanju nadati, da će težiti bar 1800 grama. Lombrosova metoda u stavljanju zaključaka ne( rijetko bi se temeljila na prostim: al i , a k o , r e k’bi, m o ž d a , k a ž e se, a kad bi s kim polemiziro, bio je tako goropadan, da bi i najbolje učenjake nazivo: nevaljancima, djecom i t. d. Zaključujemo sa Flechsingom, koji veli: »Lombroso ne pripada stro­ goj znanosti, i ne može ga se postaviti nego izvan nje.« �94 Br. 6. Serafinski Perivoj — 1911. Antunovo u Sarajevu. Crkva sv. Antuna u Sa­ rajevu svake godine biva sve milijim središtem što­ Rastanak bivšega poglavice Bosne i Hercego­ vatelja sv. Antuna. To je pokazala i ova godina, vine s Franjevcima. Na 25. svibnja prije podne došo kada se je na Antunovo još veći broj naroda zgrnuo je bivši pogl. zemlje preuzv. barun Marijan Vasešanin u trošnu crkvicu sv. Antuna, da tu otkrije svoje srce od Vareša na oprost osobno u franjevačkoj residen- svecu svega svijeta, te da mu ili pokaže što ga tišti ciju u Sarajevu. Oko njega su se brzo okupili svi ili izreče hvale na primljenim dobročinstvima. Sve­ sarajevski Franjevci, ispred kojih je prečasni redo- čanost je ove godine povećo preč. dr. Košćak, vrh­ državnik Mišić preuzvišenoga nagovorio s jedne bosanski kanonik, koji je taj dan držo sv. misu i strane sa žalosnim, a s druge s radosnim srcem. Fra­ propovijed. njevci se Bosne srebrene žaloste da iz svoje sredine Regjenje. Na dan presv. Trojstva podijelio je gube muža, koji je poteko iz njihove sredine i koji presvj. gosp. dr. Ivan Šarić u franjevačkoj crkvi sv. je znao osjećati za svoj narod; nu vesele se, da on Antuna u Sarajevu petnaestorici franjevačkih bogo­ ide svojom voljom, da je umirovljenje zaslužio; slova tonzuru i manje redove. Bilo srećno! s toga i žele da svoje dane umirovljenja sa zado­ Zahtijevi kršćana u Turskoj. U identičnim me­ voljstvom sprovede. Na ove se je riječi barun Vamorandumima ekumeničnoga, armensko-gregorijanrešanin od srca zahvalio, te je svoj govor završio skoga i armensko-katoličkoga patrijarhata, te bulriječima: »A vi Franjevci budite kakovi i jeste! Iza toga su naši bogoslovi Nj. Preuzvišenosti otpje­ garskoga eksarhata, izrazuju crkveni šefovi, da si vali: »Ljubimo Te naša diko«, što je Nj. Preuzviše- je do sada osmanlijska vlada u školskim pitanjima i u nost do suza ganulo, jer se je, veli, sjetio svoje mla­ pitanjima rekrutiranja konstitucijonalne jednakosti i dosti — sjetio se je, da ie bio istom lajtnant, kada je postojećih povlastica protuslovila. Pravedno riješenje ovih pitanja, jest jedina baza, na kojoj se temelji neumrli Preradović ovu pjesmu spjevo. dobro države. U memorandumima se stavljaju i na­ Dolazak novoga poglavice zemlje. Na treći crti za pravedno riješenje tih pitanja. Školski bi se dan Duhova unišo je novi poglavica zemlje preuz. programi od sada morali izragjivati i potvrgjivati od Oskar Potiorek u Sarajeva. Od katolištva su patrijarha i metropolita. Prosvjetnoga bi ministar­ ga na kolodvoru dočekali: preuzv. dr Štadl^r, pre- stva zadaća bila jedino općenite školske zakone izsvj. dr. Šarić, franjev. redodržavnik preč. fra Aloj- ragjivati. Crkvene bi vlasti morale potvrgjivati uči­ zij Mišić, grko-istočni generalni vikar 2uk, dr. Ko- teljske diplome. I strani bi se učitelji mogli na ško­ šćak, preč. Igre, sarajevski župrak Predmerski, isu­ le tako dugo prrpušćati, dok se dovoljan broj učite­ sovački redodržavnik Kujundžić i direktor Dostal, lja ne usposobi u otomanskome carstvu. Vladini bi dr. fra Jelenić i dr. fra Blažević. Sjutra dan ovim nadzornici mogli i u buduće škole nadzirati. O mo­ se je još pridružio predsjednik franjev. residencije žebitnim bi se nesporazumima u školi imale spora­ u Sarajevu Corković i profesor franjev. bogosl. zumjeti crkvene vlasti s učiteljstvom. Školske bi Ivandić, te su se svi u 8*/« Njegovoj Preuzvišenosti se svjedodžbe imale pisati u jeziku dotične općine, a poklonili. Novoga je poglavicu nadbiskup dr. Štad- turski bi se prevodi imali od crkvenih vlasti legali­ ler »u ime redovnoga i svjetovnoga klera« zirati. Abiturijenti općina imali bi ista prava kao pozdravio kao muža povjerenja i željezne ruke, i državni. Potpore za općinske škole imala bi vla­ komu želi da bude i sretne ruke, i od koga se da davat preko crkvenih vlasti. Obzirom na mili­ uzda, da će biti pravedan i miroljubiv, jerbo su še tarizam crkveni šefovi traže bolji razmjer u rekrutipravednost i mir poljubile — »justitia et рах oscula- ranju i rezerviranju, prevod vojničkih zakona u sve tae sunt«. Poglavica se je zemlje zahvalio, veleći, jezike, pripust kršćana na vojničke akademije, ispite da će sve učiniti, što cilja na procvat ovih zemalja u materinskome jeziku, modificiranje vojničkih za­ i dobro »naše vjere«. Na 9. o. mj. preuzv, je pogla­ kona obzirom na religijozni odgoj vojnika itd. vica zemlje sa svojim adjutantom posjetio našu rePjesnik žumberačkih elegija o »Seraf. Perivoju«. sidenciju te se s našim redodržavnikom podulje pri­ U svome 90. broju pisalo je lani »Hrvatstvo« o »Se­ jateljski razgovaro. raf. Perivoju«: » S e r a f i n s k i P e r i v o j « n a Hodočašće u Asiz na rodnu grudu sv. Franje h r v a t s k o m j u g u d a n a s s p a d a m e g j u Asiškoga pod vodstvom otaca kapucina kreće iz n a j u v a ž e n i j e i n a j p r i m l j e n i j e s m o t r e , Rijeke 5. srpnja, a vraća se u Rijeku 8. srpnja. Cije­ a u z t o o d l i k u j e s e t r i j e z n i m i s v a k o ­ na je za samu vožnju tamo i amo u II. razredu K 40, v r s n i m š t i v o m : z n a n s t v e n i m č l a n c i ­ a u III. razredu K 30. ma i p j e s m a m a , k u l t u r n i m p r i k a z i m a VJESNIK. �Vijesnik. iz s t r a n o g a i d o m a ć e g a s v i j e t a , a uz to n j e g o v o r e d a k c i j o n o o s o b l j e u ž i v a do­ s t oj no mj e s t o megj u h r v a t s k i m literat i m a.« Sličnu je pohvalu o »Serafinskome Peri­ voju« objelodanio i pjesnik žumberačkih elegija, grko-katolički svećenik Jovan liranilović u 12. sve­ sku »Letopisa Matice Srpske«, što izlazi u Novome Sadu. liranilović ocjenjujući razne hrvatske listove o »Seraf. Perivoju« veli: »lmade megju tim listovi­ ma i takovih, koji i ako im je glavna svrha moralno religiozna tendencija, otvaraju svoje rubrike i čisto književnim proizvodima poznatijih hrvatskih knji­ ževnika. Tako izlazi već XXV. godina u nakladi i uredništvu bosansko-hercegovačkih Franjevaca list: »Se-r a f i n s k i P e r i v o j « , koji je najprije počeo izlaziti u Visokom, zatim u Lijevnu i sada u Sara­ jevu. U n j e m u i m a i p e s a m a i p r o z n i h s a s t a v a k a i od p o z n a t i j i h h r v a t s k i h p i s a c a , od O j u r e A r n o l d a , T u g o m i ra Alaupovi ća, J os i pa Mi l a k o v i ć a i dru­ gi h. T o j e s v a k a k o j e d a n o d n a j b o l j e u r e g j i v a n i h te v r s t e l i s t o v a , a s t o j i da­ k a k o na a h t i m o d e r n i s t i č k o m e s t a j a l i ­ š t u. N a r o č i t o s u mu p r o z n i s a s t a v i pi ­ s a n i v r l o l e p i m i b i r a n i m n a r o d n i m je­ z i k o m, a i m a d e u n j e m u r a z n o v r s n i h istor. ijskih, f i l o z o f s k i h i p r i r o d o s l o v n i h,_____ p o u,č n. •i h _______ r a s p r ____ a v a . D r.. u g i i. s.. t. o..... g a.. ž a n r a l i s t o v i d a l e k o za nj i m z a o s t a j u , te.su vi š e ma n j e i š i r i m Kr u g o v i ma ne­ p o z n a t i . « Potakle ove krasne ocjene naše pređbrojnike, koji još ne uplatiše »Seraf. Perivoja«, te čim prije odgovorili svojoj dužnosti! Ni nama ti­ skara ne dopušća, da u dugu živimo. Baš smo ovih dana za sami papir platili 800 K a kamo slog, pre­ lom, marke itd.? Čudotvorna slika BI. Djev. »Majke Milosti« na Trsatu. Blizu i daleko dobro su poznate zidne slike BI. Dj. Marije Trsatske u velikom formatu. Imade tomu mnogo godina, što su prve slike te vrsti izragjene, te su tako omiljele našem narodu, da ih ne sa­ mo Primorje, već i Dalmacija, Istra, otoci, uža Hr­ vatska po svojim kućama čuva i poštuje, da naći ćeš ih i po Bosni i drugim hrv. zemljama. Što više, otkad nam se narod seli u daleke krajeve, on i ona­ mo polazi sa slikom Trsatske Bogorodice, te ćeš ju ne rijetko naći u stanovima naših zemljaka u Ame­ rici, Africi i Australiji. Ta slika sjeća čovjeka na njegovu rodnu grudu i pred njom se moli u svim pri­ likama i neprilikama svojeg mukotrpnog žića. Ta je slika bila stisnuta u više navrata, no sve su ove naklade raspačane. Zato je uprava zavjetne crkve na Trsatu dala izraditi novu takovn sliku, koja svo­ 95 jom izradbom natkriljuje dosadanje naklade. Slika (koja je 53 cm. široka a 46 cm. visoka) predstavlja u sredini lik BI. Dj. Marije onakov, kakov vidimo na glavnonPCfltaru trsatskog svetišta. Ispod lika nalazi se mjesto Trsat, a nad likom mala geografska karta, koja- pokazuje smjer puta sv. kuće iz Nazareta na Trsat, a odavle u Loreto. Vrlo su lijepe slike štono okružuju lik BI. Dj. Marije, a predstavljaju važnije zgode iz povjesti samog svetišta, rakovih slika ima­ de u okrugu osam, a svaka sa natpisom, koji nam tumači samu sliku. Naš narod kupuje kojekakve ne­ ukusne svetačke slike, od tugjih agenata, vrlo često i od inovjeraca, a eto mu sad lijepe zgode, da svoj hrvatski kršćanski dom, uresi slikom Gospe Trsat­ ske. Ta trsatsko proštenište omiljelo je našem na­ rodu, koji je kroz vijekove na Trsat hodočasti«. Cijena je slici sa poštarinom i otpremninom 1 K 20 li, a dobiva se kod uprave Svetišta Bogorodičiuog na 1rsatu z p. Sušak. Generalov komisar. Kako nam piše prijatelj s Trsata i fra Rafo Rodić, zagrebački gvardijan po­ sto je generalovim vikarom za tirolsku redodržavu sv. Leopolda, te se je u istu već zaputio, da ju po­ hodi. Ovo je lijepo svjedočanstvo za našu mladu redodržavu sv. Čirila i Metoda, koliko ona ima u Rimu povjerenja. Čestitamo! Ispravak. U zadnjem dvobroju S. P. pid prelamanju u pjesmi P o n o s od B o s n e « zabunom prelamača umetnuti su retci u »3. P o v j e s п i č k ; d a n«: »Iz oblaka ga str’jela takla« do »O d B o s п e o n j e p o n o s p r v i « uključivo, koji su se imali na­ staviti u pod razdjel bi »2. B e g o v s k o v i j e ć e iza retka: »D a, u ž e o v r a t s i n u p a k 1a«. KNJIŽEVNA SMOTRA. Anton-Lovre GanČević: Le antiche leggende di Francesco di Assisi e la critica Francescana di questi ultinii decenni. Studio critico con Appeudice di A п t o n i o D e m i c h e i i. Spalato — Tipografia Sociale Spalatina — 1908. Prezzo: 1 Cor. Najradosnije uzimamo pero u ruku, što možemo javiti široj publici, da se je evo i kod nas u Dalma­ ciji počelo zanimati sa franjevačkim stvarima. Meni je nepoznato, da je itko prije veleuč. Demicheli-a pozabavljo se e\ professo s tim pitanjem. Dok se ve^ćlimo takovu našem novom pokretu, dotle smi­ jemo r-eći, da i naše tlo mnogo obeća je, što će uzmoći i strani svijet zadiviti. Naše se nade opravda­ vaju već4z gore stavljene raspre profesora Demiche­ li-a. On zanesen za studijem sv. Franje pokušo je �96 Br. G. — Serafinski Perivoj — 1911. ispitati prvašnja vrela sa svim mogućim aparatom. radnju vruće preporučamo, jer je radnja baš kritički Sto je o. Robinson poduzeo na veliko, to je gosp. i stručnjački izvedena. Tko pak knjigu želi naručiti, neka se obrati na Demicheli uzeo na malo. Smijemo reći, da su ili jed­ naki ciljevii vodili. Profesor na spljetskoj realci gosp. samog pisca s ovom adresom: Anton Demicheli, pro­ Demicheli jedino se je posvetio u ovoj knjizi prouča­ fesor na c. k. vel. realci u Spljetu (Dalmacija). vanju prvotnih legenada o sv. Franji. Dakako da O. Bernardin Skrivanić, Duhovne vježbe za re­ prema tomu igje najprije da govori o životim sv. dovnike i svećenike, Rijeka, 1911. »Kuća dobre Franje, napisanim od Celano-a. Vrlo je zanimiv kri­ štampe« može se pohvaliti, da je i opet izdala novo tični studij pri ovim životim, koje cn kuša svesti u djelo, koje će bez sumnje biti na korist mnogome tačnu datu. Poznato je svima, kako se ta dva života, i svećeniku i redovniku,, a na ponos piscu — kapucini ako napisana od istog pisca, u mnogočem razilaze, skome redodržavniku fra Bernardimi Skrivaniću. ako ne dapače i protuslove. Moderni kritici kao Njegove D u h o v n e v j e ž b e opsežu 281 stranicu Sabatier i Tamassia nastoje da zataje auktorstvo tih u 8U, a krasne su i divne. Iz plemenita srca potje­ dvajuh života 1 omi Celano-u. Razlozi su im istom ču, pa nije ni čudo, da u srce diraju. U nas će se spomenuta razlika. Ipak što bilo da bilo pred silom u Bosni baš u srpnju držati za župnike-Franjevce argumenata gosp. Pemiclieli-a moramo da M priznamo mu.a.nu ua — duhovne duhovne vježbe, vježbe, U a VOgje vogje Ć će se tih puno trud olakunatoč svim onim varijacijama . e je zbilja auktor tili šatjj ako se odma)i obrate na oce kapucine na Ridvajuh života Toma Celano, drug Irug i suvremenik sv. ј ап ,бе. C' Franje, koji je bio prisiljen onakove različne ž’ . .. Fra Angjeo Nuić, Molitvenik, Mostar 1910. 0 istom Svecu napisati uslijed ondašnjih redo^dčk.m borba. Nakon Celano-vih divota gf . p Demicheli Ovaj kiasni i popularni molitvenik, koga često na­ uzima u pretres »Legenda Triiun Sbciorum«. Tko rod osobitO| radi p-eporuka traži, ugledo je i osmo ju je napiso i kako, kritički nam po .aziva veleučeni .izdanje. Naše preporuke ne treba — on je već dosta pisac. Iza ove Legende dolazi na red ona napisana poznat. Samo svakoga napućujemo, da se raspaod sv. Bonaventure. Gosp. Pemiclieli sa zadovolja­ čava u Mostaru u Hercegovini u franjev. samostanu. Dr. A, Knopfif r, Lehrbuch der Kirchengeschichte. vajućim razložim tumači nam sr.jtr, važnost i dob ovih legenada. Iza kako se je pisac na d ,o poza­ Freiburg m Breisgau, 1910. Ovo je peto izdanje bavio sa predstavljenim životim i legepdam, ©svrće glasovjte Knopflerove povjesti, koje broji s kazalom se takogjer i na neznatnija djela, Koja služe za fra­ XXVIII. i 8491Stranica.! Djelo druge slične crkvene njevačku stvar prvog vremena, i na one: Tome povjesti natkriljuje i s tim, što ima na svrsi i histoda Ceperano; Julijana da Spira i na nekoje latinske ričku kartu »orbis christianus saec. L—VI.« za cr­ stihove ostavljene od Tome Celano-a. Pri ovomu kvenu povjest toliko nužnu. Djelo naše preporuke auktor za usavršenje svoje rasp.e osjeća nužnim na ne treba. Naručuje se u Herderovoj knjižari u Freivesti i ono, što i kako najnovija kritika . Ciijena K 14.40, uvezanu K 16.20. drži. Megju zastupnike te najnovije kriti osip Stadler, Psihologija, Sarajevo, 1910. je: Sabatier-a, Voigt-a, Bonghi-a, Thcde-a, akladom kaptola vrhbosanskoga. 1 Walter-a Goetz. Na koncu svoje knjige auktor je Dr. Konst. Holi, Sturm und Steuer, Fin ernstes priložio jedan dodatak, koji nam služi kao sinopsa četiriju najvažnijih djela za franjevačku književnost, Wort iiber einen heikeln Punkt an die studierenđe t. j. dvaju Životd Celanovih, »Legende triju drugo­ Jugend. Freiburg im Bresgau, Herdersche Verva« i »Ogledala Savršenosti« (»Speculum Perfectio- lagshandlung. Preporučamo! nis«). Fr. A. Maria Weiss, Die Kunst zu Leben, Frei­ Pri svrsi ne možemo na ino, a da ne čestitamo burg, 1911. Ovo se vrlo krasno djelo dobiva u Her­ veleučenom gosp. piscu na sretnom uspjehu i da mu derovoj knjižari u Freiburgu. Neuvezano stoji Zaželimo i na dalje uspjeh, e bi nas opet doskora po­ 3.20, u platno uvezano 4.20, a u polukožu uvezano častio sa kojim onakovim djelom. Hrvatskoj publici 6 maraka. Preporučamo! Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja jcijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julian Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Prva hrvatska parna tvornica voštenih н в н н в i i i i i i i svieća i međičarskib proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničtvima za nabavu pravih i nepatvorenih voštani ca, stearinskih svijeća, crkvenog д!ја za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dužica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama. Рф- Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koji se franko dostavlja, -рц tamanditno ) :: preporučuje velečasni^ 6 „ o. j?nicima i župskim uredima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica kršte/lih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protokola, crkvenih računa i exhibita, krstnih, vjenčanih i smrtnih listova i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinam a. Posluga b rza.: : Cijene umjerene. Skladište uredovnih stvari, kao papira i svih pisatih potrepština. �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 11». (Komanditno društvo) Preporučuje '• za molitvenika, p. Д јс а ,, poslova, što у ukusnom izrao Moderno uregjena ĆemaluSa ulici 172. n djela, brošura, karta, kao i svih ruku zasjecaju sa renije cijene. o knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Voniske narufbe otrauljoju se tezo l tofno. Slagaćl stroj „TIPOGRAF". Brzojavi: Vogler, Sarajevo. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0bb1818dee763aa2a3af916d3bfe771b.pdf 0258a07480a1fb6ed9d137ee4e5d369c PDF Text Text Perivoj serafinski LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, BROJ 7. 15. SRPNJA 1911. GOD. XXV. SADRŽAJ A) ČLANCI I PJESMA: 1. 0. Petar Grabić: Zanimivi sud modernog rabina 2. Dr. fra Franjo M. Blažević: Iz prošlosti crkve sv. Ivana Krstitelja u Kr. Sutjesci................... 3. A, Čičić: Nevrijedni......................................... 4. 0. Krsto Belamarić: Čemu slobodna Škola? . . B) 97 99 102 102 LISTAK. C) VJESNIK. Redodržavnik Mišić odlikovan. — Poglavica Bosne i Hercegovine osvjedočeni katolik. — Nedeljni počinak vojnika. — Nemaju bogoslovne književnosti. — Za naobrazbu katoličkoga klera. — Zaista ruski. — Jurisdikcijonalni ispiti. — Regjenje. — Odgogjena hodočašća. — Milodari za grad­ nju Iжзе sv. Antuna u Sarajevu 110 KNJIŽEVNA SMOTRA. 1. Dr. Jelenić: »Zdravo Kraljice!« i ljice i « ................... 2. Izvještaj društva za gradnju u Sarajevu . . . . 108 РПиНешг U p laćen i d io n ičk i k ap ital Ш г кп F I L I J A L E : u Banjaluci, Bjelini, ’čkoi diški, Lijevnu, B. Šamcu Travniku. Л ost] ć: Matija Lisičar: Pripovijesti. — i^nače'a kršćansko-socijalnog po­ ........................................... .111 Za upo. kreta . . . i T i :eg -vri? '•х ' .. LWH IIPOST IV fa Stocu i Zvorniku. V eleprodaj,ч, dah an a u svim spom m PALA U SARAJEVU. Bihaću Derventi, Doboju B. Gra­ > С' .cku, Goraždi, Sanskom Mustu, pestim a. T T i r i A t a l r a r n r k n r l i a l i f m i o Da)e hi. “ - rtJmove do 33 godine. Izdaje 4*',% založnice i J -L ip U L c lid riJ U v U J v iJ b liJ C t 5•/„ komu; „.ne ~ ..gac j . Cve su založnice i komunalne obligacije u Bosni i Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu vjegJ> tost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ug^rskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. R ankovrm o đ ifilifiT lip Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima ~ * “ - -Ј -А Ј - Ч Ј * kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačniče, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva - Daje zajmove na vrijednosne papire. -- Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrjednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom okloplienom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. O d i e l i e n i e Z ft r o b u han^e us,r°ieno odjelenje robe, kao što i posebno odjelenje za zemaljske proiz- * J J J * vode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijetn u trgovačku struku zasjecajućim dobavama,, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeća. ...................... G lavn i su p red m eti iz v o za enhe ftljive i žito. ■ ,,A8BECURAZIONI GENERALI'* prima direktno ili putem filijala generalna agentura osiguravaj u .... tva_^PR O VIDENCIJA“ prima o si­ Kod banke opstojeća generalna agentura c. kr. povi, osigurav. ili Ispostava razne vrste osiguranja na iivot i proti vatre, a guranja za slučaj nesreće proti raznih žteta na strojevima i na drugim predmetima Kod banke je etablirano i „GLAVNO ZASTUPSTVO ZA BOSNU 1 HERCEGOVINU PRVOGA AUSTRIJSKOGA OPĆEGA DR U ŠT V A ZA O SIG URAN JE PROTIV NEZGODA* c prtma osiguranje svake vrsti protiv nezgodama po- jedinaca, radcnika, družtava 1 t. d.t kra&je. vodovodnih žteta: — nadalje prima osiguranja - protiv zakonite dužnosti jamstva, protiv prova! djece protiv nezgoda sa povratkom premije. �Prva hrvatska parna tvornica voštenib н н и и и ш и ii « ш u и svieća i rnedičarskib proizvoda М. LUKINIĆ, KARLO VAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuČa se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavništvima za nabavu pravih i nepatvorenih voštanica, stearinskih svijeća, crkvenog ulja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dušica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama, р ф - Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koji se franko dostavlja. kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protokola, crkvenih računa i exhibita, krstnih, vjenčanih i smrtnih listova i t d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinam a. Posluga brza. — Cijene umjerene. Skladište в г е М ћ stvari, kao papira I svili pisaEih p M itio a . �serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 7 0 . Petar Vlašić, Dubrovnik: SARAJEVO, 15. SRPNJA 1911. ----------- - Z ------ Zanimivi sud modernog rabina o Isusu i Evangjelju. 1. Odjek na Drewsove napadaje. Uzbunjenost, koju je prouzročio dr. Artliur D r e w s sa svojim bezočnim napaaajem na povjesnost Isusove osobe1), dočini se stišala u širim ma­ sama naroda, nije se stišala u učenjačklm krugovima. Tu se i nadalje pojavljuju skupno ili pojedince glasovi protiv Urewsovih nazora u »Christusniytlie«, a gla­ sovi su to prvaka njemačkih protestantskih bogo­ slova, ubrajali se oni megju rae onaliste ili ne Do svrhe prošle godine 1910. izišlo je o tom pitanju — u koliko je meni poznato — devetnaest znamenitijih spisu, većeg ili manjeg objasna, u kojima se pobijaju L)rewsove izmišljotine i brani se povjesnost Isusove pojave"). Megju ostalim čuvenim rat onalistUna pro­ govorili su o tom: Ad. J i i l i c h e r : Hat Jesus gelebt? (Halle.) H. Zi ni me r n: Zum Streit um die Christenmytlie. (Berlin.) H. NVei nel : lst das liberale Jesusbild widerlegt. (Tubingen.) H. von S o d e п: Hat Jesus gelebt? (Berlin.) K. A. D i e t z e : Kritische Bemerkimgeu zur neuesten Auflage von A. Drevvs »Christusmythe«. (Berlin.) Svi ti racionaliste ustaju otvoreno i odlučno na obranu Isusovog povjesnog opstanka. Čudnovato! Zazbilj čudnovato! Oni, koji svojim razvratnim spi­ sima potkopavaju ugled Isusov, i prikazujući Ga prostim čovjekom u istinu niječu Isusov povjesni op­ stanak; niječu naime Isusa, kakova nam Evangjeliste u suglasju sa starodrevnom kršćanskom pre­ dajom predstavljaju, — sad dižu toliko graje, što se u njihovom taboru našo jedan, koji je pošo malo dalje, te zanijeko opstanak i tog racionalističnog ili kako Ga oni nazivlju, »liberalnog« Isusa! A ipak, ako ') V. br. 1. i 2. „Seraf. Perivoja" t. g. a) Svih je devetnaest naveo i u kratko ocijenio Wi n d i s c h u prot. časopisu: „Theologische Rundschau" XIV. (Tu­ bingen 1911.) str. 114-137. 000. xxv. ćemo iskreno govorit, korak I)rewsov logični je za­ ključak radiohilstičnih premisa. Ako je dopušteno bez temeljitih razloga zanijekat povjesni opstanak cvangjeoskog Isusa - pravog Boga i pravog Čo­ vjeka — zašto se ne smije stavit u sumnju ili naprosto zanijekati povjesni opstanak njihovog »liberalnog« Isusa? Da je opstojo evangjeoski Isus imademo kud i kamo više dokaza, nego li ih racionaliste mogu iz­ nijeti u potvrdu njihovog »liberalnog« Isusa, prostog naime čovjeka bez oznake Božanstva? Najčudnovatije i najzanimivije u ovoj najnovijoj prepirci o IsčSJ jest što je u obranu Isusove povjesuosti progovorio i čuveni židovski rabin dr. Gottlieb Kl e i n, sveučilišni profesor u Stockholmu. Nje­ govo djelce pod zvučnim naslovom: »l st J e s u s e i n e hB| t o r i s c h e P e r s b n I i c h k e i t« — Je li Isus povjesna оч ba? (Stockholm 1910.) pobudilo je veliko zanimanje po Njemačkoj.') Nije velikog opsega, e obuhvaća nego ciglih 40 stranica običnog ” formata, ali je važno, jer u njem progovara uvaženi Lžidovski r abi l i , koji dobro poznaje prošlost svo­ jega naroda, kako se to iz ovog i drugih Kleinovih spisa može razabrati, a opet govori o Isusu, i to ob onom Isusu, koga su njegovi pregji svom silom na­ stojali pogubiti, pa su ga i pogubili. U doba, kad i iiežidovi napadaju Isusa i hoće Ga iz povjesti istisnu­ ti, ne bi bilo ništa čudna, da se je i dr. Klein već »iz načela« priključio Drewsu i pomogo inu u »doka­ zivanju« Isusove nepovjesnosti; a kad tamo židovski rabin dr. Klein ustaje javno u obranu Isusovu i poka­ zuje dokazima uzetim iz starodrevne predaje svojeg naroda, da je Isus u istinu opstojo i da je u glavnom istina ono, što o Njem Evangjeliste pripovijedaju, jer se to pripovijedanje u velike slaže sa tom staro­ drevnom židovskom predajom, koja nam je sačuva­ na većim dijelom u Tahnudu, kod Josipa Elavija (»Antiguitates«) i u spisima uvaženih davnih rabina. Evo nekoje Kleinove isporedbe megju židov­ skom predajom i Evangjeljeit). 2. Židovska predaja u Evangjelju. Otrag devetnaest vijekova — piše dr. Klein — bile su tri glavne religiozne stranke kod Židova: ‘) Spor. ocjena u „Neue Ziircher Zeitung" br. 2, t. g. 1911. �98 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 191 i. stvo Ivanovo, po uvjerenju Židova, bilo je uzrokorri propasti Irudove.«1) liillelov usklik potsjeća na le­ gendu, no to svejedno vijesti o umorstvu Ivanovu po Irudu ne umanjuje istinitosti. Zanimivo je, da Klein u metodi Isusovog propo­ vijedanja nazrijeva metodu podučavanja ondašnjih rabina. U Talmudu čitamo, da je način propovije­ danja bio ovaj: Učitelj uzeo je tekst sv. Pisma, pročito koji redak, pa je stao tumačiti i priopćivat svoje misli odnosno na ovaj redak. Isus je u istinu tako više puta naučavo, a klasičan'je primjer kod L. 4, 16 i dalje, gdje čitamo: »I d o g j e ( I s us ) u N azaret, gdje b j e š e o d r a s t o , i ugje poobičaju s v o m e u dan s u b o t n i u z b o r n i c u i u s t a d e da č i t a . I d a š e mu k n j i g u I z a i je, i o t v o r i v š i k n j i g u n a g j e m j e s t o , g d j e jedna se uporno držala Mojsijevog zakona, doslovno ga tumačeć ( S a d u c e j i ) ; druga je povrh pisanog zakona držala obvezanom i usmenu predaju ( F a r i ­ zej i ) ; treća je bila liberalna stranka, koja je zastu­ pala universaHstičmi nauku proroka; na čelu te stranke stajo je čuveni rabin Н i 11 e 1. Te su tri stranke bile u neprestanom megjsuobnom trvenju, ka­ ko to razabire iz Talmuda i pripovijedanja J. Flavija. A baš više puta dotiču se Evangjeliste tih prepiraka, u koliko su se na Isusa odnosile. Iz nekih potanko­ sti Evangjelista možemo sasvim lako zaključiti, da su Evangjeliste bili dobro upućeni u nazore pojedinih stranaka, te time dokazuju istinitost svojeg pripo­ vijedanja, kao i to, da su živjeli baš u ono doba, o kojem pripovijedaju. Farizeji su uprav karakteri­ stično ocrtani, kako nam ih i židovska predaja pred­ stavlja: bili su to licemjeri, koji su se gradili praved­ nicima, skrupoloznim obslužiteljima zakona, a ova­ mo su bili narodni krvopije, njegovi zavoditelji i upropastitelji. Zgodno ih — veli Klein - - isus na­ zivlje »obijeljenim grobovima«; a tu prspodobu tu­ mači židvoska predaja u tom smislu, da su farizeji često bijelili grobove, samo, da ih mogu iz daleka opaziti i ubjegnut ih, da se po taj način i u tome istak­ nu kao revnitelji opsluživanja zakona; po zakonu naime bilo je zabranjeno dotaknut se grobova. Isto su tako i Saduceji vjerno prikazani. Talmudiste o nji­ ma vele, da nijesu priznavali Uskrsnuća od mrtvih, a to isto Evangjeliste o njima pišu (Spor. Mt. 22, 23— 33. Mr. 12, 18—27. L. 20, 27—38.), a što Isus, da ih pobije, nije naveo kojegod jasno mjesto o uskrsnuću iz proroka, nego nejasno iz Pentateuha, to je za to učinio, jer Saduceji drugih knjiga Svetog Pisma ne priznavahu do samih pet knjiga Mojsijevih. Isus se dakle poslužio, da Saduceje pobije, njihovim vlasti­ tim oružjem. Na ovo pripominje dr. Klein, da bi ova vijest bila dostatna, da dokaže povjesnost Isusovu, i da to zanijekati može samo onaj, koji je izgubio svaki smiso za nepristrano promatranje novozavjetne povjesti.1) Vijest o umorstvu Ivana Krstitelja (Mt. 14, 1—12. Mr. 6, 14—29. L. 3, 19—20; 9, 7—9.) sačuvala nam je i židovska predaja, koja donekle upotpunjuje evangjeosko pripovijedanje, jer kaže, što se zbilo od gla­ ve Ivanove, koju je bila uzela žena Irudova. »Hillel je vidio glavu Ivanovu plivati povrh vode, te je uskliknuo: Jer si ti krstio pogubiše te; a konac onih, koji su te pogubili biti*će, da će i oni biti pogublje­ ni.« Kao tumač ovog Hillelovog usklika može slu­ žiti, što Josip Flavij o istom dogogjaju veli: »Umor­ m e n i i t d ___ I z a t v o r i v š i k n j i g u d a d e s l u z i , pa s j e d e : i s v i u z b o r n i c i g l e d a h u nanj . I p o č e i m g o v o r i t i : D a n a s se i z v r ­ ši o v o P i s m \ u ' u š i m a v a š i m . . . « . U toj sličnosti megju Isusovim podučavanjem i metodom podučavanja, o kojoj govori starožidovska predaja (u Talmundii sačuvana) vidi Klein dokaz »prvog reda« u prilog povjesnog Isusovog opstanka i isti­ nitosti evangjeoskog pripovijedanja. Još je zanimivije, što dr. Klein veli, da je i »Isu­ sov najsvetiji zapis, koji je ostavio svojim učenici­ ma-, naime » Oč e na š«, stastavljen po propisima ondašnjeg židovskog obrednika, pa i to dokazuje, da je Isus u ono doba u 'istinu živio. Po židovskom pro­ pisu molitva je morala sastojat od s e d a m p r o š ­ n j a ili eulogija, a dijelila se u tri dijela: počimala je jednom himnom, uzveličavanjem Boga, a zvao se taj dio ro&’ (Šebah) = uzdavanje hvale. Slijedilo je pi­ tanje kakove milosti, a zvao se taj drugi dio n7ĐP (Tefila) — molitva; a svršavala je cijela molitva sa ГРЛ1П (Hoduja ili Hodaja) == slava Gospodinu. Ovaj red u istinu se i nalazi u Očenašu kako ga nam je Matej 6 10—14 zabilježio; i to evo kako: I nDtr (Šebah): 2. Pridi kraljestvo Tvoje. 3. Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji. II ГЛСЛ (Tefila). 4. Kruh naš potrebni daj nam danas 5. I oprosti nam dugove naše, kako i mi opra­ štamo dužnicima svojim. 6. I ne uvedi nas u napast, no izbavi nas oda zla. III ГРЛП (Hoduja). *) U naznačenom djelu str. 22\ gdje je označeno djelo odakle je ovaj navod uzet. ') Klein je ob ovom umorstvu potanje raspravljao u »Zeitschrift fiir die neutest. Wissenschaft«, sv. II. str. 346. b j e š e n a p i s a n o : D u h je G o s p o d i n o v na �Iz prošlosti crkve sv. Ivana Krstitelja^u'Kr. Sutjesci. 99 7. Jer je Tvoje kraljestvo i sila i slava u vijeke 3. Isus u svjetlu židovske predaje. Arnen1). Da radnjom ne oduljim mimoilazim dosta toga Opširnije je Klein progovorio o »Očenašu« u dru­ iz Kleinove rasprave, niti se upuštam u potanko gom svom spisu »Die urspriingliche Oestalt des Va- pretresavanje njegovih nazora, koje je, kako sam terunsers«1), ovdje još u kratko pridodaje, da je i veli, višegodišnjim iskustvom steko. Jedno samo sadržaj »Očenaša« učinjen u smislu ondašnjih židov­ pri svrsi ističem, što je za nas katolike veoma utješskih mesijanskih želja. Dok se prva Kleinova tvrd­ Ijivo: po priznanju uvaženog modernog rabina staro­ nja, da je red Očenaša po židovskom Obredniku onog davna židovska predaja bjelodano svjedoči povjesvremena učinjen — može držati vjerojatnom, jer iiu istinitost Evangjelja; Utemeljitelj dakle vjere na­ tim Očenaš ne gubi ništa od svoje uzvišenosti ni iz­ še, Isus Hrist, prikazuje nam se u svjetlu židovske vornosti, to se druga tvrdnja Kleinova mora krivom predaje onakovim, kakova nam Evangjeliste opisuju, i neosnovanom nazvati: jer židovske želje odnosno a to je, da je On p r a v i Bo g i p r a v i č o v j e k. Naravski, po židovskoj predaji direktno i jasno na budućeg Mesiju znatno se razlikuju od prvih triju prošnja u Očenašu, \ njihovo očekivanje kraljestva to ne slijedi, ali slijedi indirektno kao nužna poslje­ Božjeg (»Adveniat regnum tuum«) sasvim je razli­ dica te predaje. Kad je dokazana povjesna vrijed­ čito od smisla, koji je Isus dao drugoj prošnji Oče­ nost Evangjelja uopće, kojim se pravom može za­ naša. U ostalom potpunim pravom kaže d-r. Klein, nijekati povjesna vrijednost onim dogagjajima i či­ da je u Isusovo doba kod Židova bilo uvriježeno oče­ njenicama u Evangjelju opisanih, koje nam dokazuju kivanje kraljestva Božjeg t. j. Mejsijina, kao što je Isusovo Božanstvo? A ako su i ti dogagjaji povjesno bila u njihovom srcu i nada, »da je blizu« to kra­ istiniti, onda ftema drugog izlaska do priznati Isusa ljestvo. Da nije toga kod Židova bilo, ne bi bio Isus pravim Bogom. Racionaliste toga neće da priznadu, onako često i zanosno govorio pred Židovima o tom ni moderni rabin dr. Klein neće da povuče nužne za­ kraljestvu: i ova dakle okolnost dokazuje kako lije­ ključke iz svojih premisa, pače- i on kao i raciona­ po Isusovo propovijedanje stoji u skladu sa ondaš­ liste odlučno poriče Isusu aureolu Božanstva, no sve njim religioznim židovskim težnjama, pa je i to jedan to ipak u stvari ne mijenja ništa. Je li dokazana po­ dokaz više, da se je Isus mogo u ono vrijeme po­ vjesna vrijednost Evangjelja zdrava logika sili nas javiti. A da se je u istinu pojavio, to nam opet do­ da priznajemo i Božanstvo Isusovo, kao što su u kazuje način, kojim su Evangjeliste Isusa prtakzali. istinu i priznali toliki veleumni tečajem devetnaest Da je Isus izmišljena osoba — kako Drews hoće — stoljeća i milijuni vjernika s njima. Dr. Klein završio je svoju raspravu ovom zna­ ili kakav kršćanski mitološki junak (heroj), to bi Isus moro sasvim drukčije biti prikazan nego li jest. čajnom izjavom: »Rezultat mojeg tridesetgodišnjeg Poznato je, da je već za prvih vremena kršćanstva istraživanja na polju novozavjetne povjesti jest du­ bila velika napetost megju Židovima i kršćanima: boko uvjerenje, da je Isus iz Nazareta povjesna oso­ napetost, koja je više puta bila povodom žestokih ba; ta činjenica počiva na tvrdom temelju niti će ili sukoba, je li dakle moguće i zamisliti, da bi kršćani ijedna filozofija oboriti!« Mi možemo potpunim pra­ bili uzeli za utemeljitelja svoje vjere jednog Židova, vom upotpunit ovu izjavu i kazati: »Rezultat istra­ i to baš u duši Židova, koji je svoje djelovanje ispr- živanja prvih veleuma svjetskih ne kroz trideset go­ vice ograničio samo na Palestinu, a tek učenicima dina, nego kroz devetnaest stoljeća jest duboko uvje­ svojim naredio, da propovijedaju njegovu nauku po renje, da je Isus iz Nazareta, pravi Bog, kao što je i cijelom svijetu? Da On (Isus) nije povjesna osoba, pravi Čovjek; to je činjenica, koja počiva na tako bez sumnje Evangjeliste ne bi Ga bili Židovom pro­ tvrdom temelju, da ju znanost nigda oboriti neće!..« glasili, nego bi Ga bili u drukčijem svjetlu prikazali. Jer su ga dakle kao Židova opisali mora se zaklju­ čit, da je On u istinu opstojo. Dr. fra Franjo M. B lažević:----------------------------‘) U Vulgati i u običnim grčkim tekstima nema ovog do­ datka Očenašu, nego se završuje sa »izbavi nas oda zla“ kao sedmom prošnjom. No nalazi se na nekojim uvaženim tekstima (hr Wm) a glasi u izvorniku ovako: Stt aoO I otiv jtaacXeia xać r) ouvapcc; xal тђ бо£а toui; acđivac;. ijrftv. Spor. Eb. Nestle: Novum Testamentum graece et latine.. . cum apparatu critico. — Stutfgart 1906. u bilješci pod Mt. 6 13. 3) Izišla je kao prilog ovećeg djela D. Kleina: „Der alteste christliche Katechismus und die judisehe Propaganda-Literatur. Berlin, 1909. Iz prošlosti crkve šv. Ivana Krstitelja u Kr. Sutjesci. з. Cim u podzemnu crkvicu stupiš već te neko čudnovato čuvstvo obuzima. Tišina i ono tajinstveno svjetlo doziva ti u pamet, da si u mjestu, koje nije za svakidanje svrhe odregjeno. I nehotice �100 Вг. 7. — Šerafinski Perivoj. — l9 l t . ti dolaze na usta riječi: »Pokoj vječni đaruj im Go­ to ti prvi već korak u crkvu vadi iz grudih usklik: spodine!« Te ti riječi mami natpis, koga na plafonu »u istinu je ovo mjesto sveto!« Sve štogod vidiš po­ srednje lagje čitaš — donja bo crkva ima tri lagje tiče te na pobožnost, budi u tebi čuvstva strahopoči—. »Beati mortui qui in Domino moriuntur« — »Bla­ tanja prama kući Kralja kraljeva. Na to te potiču ženi mrtvi, koji u Gospodinu umiru.« Vidiš vrhu krasni oltari, njih tri na broju, od kojih je glavni naj­ sebe obične znakove smrti, koji ti u pamet dozivaju: ljepši, a ujedno i najskupocjeniji. Za krasnu izved­ memento mori: sjeti se smrti! A1 da te možda ne bi bu ko li oltara to li propovjedaonice jamči samo ime strah zbunio, pogledaj na znak otkupljenja, koji je glasovite svjetske tvrtke Stuflesera. Osobito je uzajedno s onim smrti naslikan i sjetit ćeš se da je kusna propovjedaonica, koju naokolo rese reliefi tro­ Isus smrt pobijedio, da je smrt samo prelaz u bolju jice sv. otaca, dok s nebnice gleda Uskrsnuli Spasitelj domovinu. Pokoj vječni daruj im Gospodine! jer na puk, za koga je krv svoju prolio. Stol velikog oltara počiva na četiri ka­ u desnoj Iagji smješćen je menita stupa, te je od mra­ grob dobrog kralja Stjepana mora, a djelo je sarajev­ Tome, i to u onom istom skog klesara Lužine! kamenom sanduku, u kom je i našast, samo je pod­ Na to te potiče sama nožje novo. U lijevoj opažaš nutarnja gragja! Srednja novu grobnicu, koja u sebi naime lagja betonirana, dok krije kosti dvojice zemljaka su druge dvije ciglom izve­ Varešana, dvojice biskupa dene. Čitava ova slota be­ Franjevaca Lučića i Ilijića, tona kao i rečenih svodova a ploča nad grobom kazuje počiva na velikim i jakim ti kad su umrli, a ujedno stupovima, koji su prema te moli, da ih se molitvom ostaloj crkvi omaljani, te tim sjetiš*1). Bacivši još kratki načinom uresu crkve mnogo pogled na mramorni oltar, doprinose. A šta da rečemo koji u pozadini crkve na o samoj maljariji, koju je dva isto mramorna stupa poznati već u Bosni i izvan počiva, te uz „pokoj vječniм nje maljar Antonini izveo. ondje: počivajućim ostavimo Kako se je braći dopala vi­ ovu crkvicu, da se n gornju dimo najbolje iz same prizna­ popnemo. U tu svrhu treba nice, koja je iza svršenog da se uz 27 stepenica pe­ djela maljaru izdata. Mi mo­ njati, a da ti se možda ne­ žemo svoj sud u kratko ovim sreća ne bi dogodila čuva riječima izraziti: Krasno i to jaka željezna ograda. Već time smo sve rekli. Boje u smo pročelje crkve — koja tu svrhu upotrebljene tako­ je mimogred budi spome­ ve su da niti su previše nuto u romanskom Stilu jasne niti pretamne, što se gragjena — pripravlja te na najbolje iz samog svjetla Podzemna crkva sv. Ive u K. Sutjesci krasan utisak i pogled, ko­ crkve vidi. Po srednjoj laga ti ponutrica pripravlja: gji redaju se slike ovim Oni mnogobrojni stupići, što no se jedan do drugoga redom : u prezbiteriju u medaljonima prestavljeni su redaju, veliki prozor na sredini pročelja, sama izradba četiri evangjeliste, zatim sv. Ilija i sv. Juraj, a za ovim istoga, sve te to mami, da što prije unutarnjost raz­ dolaze sveci iz reda franjevačkog, i to: sv. Вопо motriš, jer si sam misliš, ako je pročelje i vanjština Kapistran, Ljudevit, Elizabeta, Didak, Janja Asiška, ovako krasna ni ponutrica neće sjegurno za njima Pashal, Ruža, Viterbska, Katarina Bononska, Bernardin zaostati. Sienski, Ljudevit Tolosanski, Elizabeta Portugalska, Pak i u istinu, tomu je tako! Jer dok ti već Margarita Kortonska, te Petar Alkantarski. Apsidu iza sama vanjska uredba crkve čudnovata čuvstva budi- velikog oltara nresio je umjetnik krštenjem Isusovim. Čitava je maljarija izvedena a fresco. Dok nam se oko pase na krasnoj izvedbi ponu') Natpis priopćen u Franjevački Glasnik (1895.) str. 170i 235 mjestimice je pogrješan. trice, dotle se je i na zdravstveno gledište pazilo �Iz prošlosti crkve sv. Ive u K. Sutjesci. 101 te su u tu svrhu provedeni ventilatori, koji ne samo koju su podigli, punim pravom mogo je godine 1910. da su s rečenog gledišta zgodni, nego takogjer i su­ »Bbsnischer Bote« napisati, da je »eine der sclmnhoći crkve mnogo doprinose. Ovdje još spominjem sten im Lande« jedna od najljepših u zemlji! Bog kao nuzgredno, da je crkva duga 39 metara 40 cm, a dragi blagoslovio sve one, koji su ma čim pripomogli, široka 18 metara 10 cm, te je običnim svetkovinama, da se onako krasno djelo uzdigne i dovrši, a narod nedjeljama puna pobožnog puka, dok je za veće blag­ one župe znat će i nadalje cijeniti, štovati, ljubiti dane premalena, a da bi mogla sav onaj puk obuhva­ one, koji su se za nj toliko žrtvovali, koji ga ni u titi, koji dolazi,^da se Bogu pomoli i svoje mu potrebe prikaže JoŠ ću te dragi štioče da odve­ deni na pjevalište, gdje su smještene nove orgulje, kojima jednakih, izuzam jednu u Bosni crkvu, nećeš naći. Orgulje su djelo prve hrvatske tvor­ nice orgulja, harmonija i glasovra u Zagrebu M. Heferera Udove i sinaGragjena su u pneumatičkom susta­ vu koji je mnogo zgodniji, a ujedno i durećniji od dosadanjih sustavaKlavijaturu sačinjava dvostruki manual sa koplama od 5.5’ oktava, dok pedal obuhvaću 2.4’ oktave. Regi­ stara ima 13, koji se ovim redoin redaju. Geigen-Prinzipal 8, Flautodolce 8, Bariton 8, Dolce 4, Prinzipal 8. Gamba 8, Liebl. Gedekt 8, Travers-fldte 4, Regal 4, Mixtur 4 f 2 2/з, Subbasforte 16, Subbas piano 16, Cello 8. Milota pojedinih regi stara teško se da opisati, to treba čuti. Zato se niti najmanje ne čudim, da su se neki domaći glazbenici ob orguljama najpohvalnije izrazili, a zagrebački ko li graditelju to li braći na uspjehu dotično na sretnom izboru Čestitali. U drugom pjevalištu — sa strane poslanice kraj velikog oltara — u kome braća svaki dan svoje molitve obavljaju, nalazi se stari or­ gan, koga je pokojni fra Blaž Jošić od nekoga magjarskog grofa, komu je latinsku pjesmu spjevo, — u čem je mimogred rečeno Jošić vještak bio — na dar dobio. A sada te, dragi čitaoče ostav­ P onutrica nove crkve sv. Ive u K. Sutjesci. ljam. Prikazo sam ti u kratko prošlost kao i sadašnjost crkve. Ako ti vrijeme, a i ministar financija dopušćaju, po­ vrijeme najgorih progonstva ostavili nijesu. Onima, trudi se, da sam osobno ovu velebnu zgradu vidiš. koji će osobno na samu svečanost doći, da zgradu Vjeruj mi ne ćeš se pokajati, jer ćeš naći nešto što .'ide i braći čestitaju, priključuje se i pisac ovih re­ se svagdje ne vidi! daka, želeć, da ni u buduće ne sustaju braća u radu Da završim! Sutješka braća Franjevci mogu za Boga, rod i franjevački red! se djelom na slavu Božju učinjenim ponositi. Crkva, �102 Br. 7. — Serafinski Perivoj. Fra Augustin Čičić, Sarajevo. Nevrijedni. Pokraj puta oprli se o tarabe gradskog parka Čudni druzi, poderanih i kaputa i pantola. O vratu im mašna visi precrvena i prežarka. Zgledaju se svjesna braća od veselja ili od bola? Pa ni čudo — s alkohola U očima krijese im se do tri sunca svijetla i jarka! 191 I što jošte, gladna vaši: nek ti i to bude; АГ kud brodi lagja vaša, kud smjeraju misli čedne: Tu stojite pune sate, sramoteći dobre ljude. Gdje vam s pića srce trune, miso staje, obraz bijedne, Na radnika ruke vrijedne Monopol ste zauzeli. — Njih pozivam da vam sude! I ja imam braću svoju ko dva hrasta, dvije stijene, Od djetinjstva muku muče i po danu i po noći. Čudo pa još dušom dišu, da se davno ne skamene S nesmiljene suze puste, otkad im se s oka toči Nijesu naši. Naši momci i pjani se stide toga, I tim jošte s alkohola ne ljeskaju zvjerski oči, A da ljude putem mjere ni pomislit ne može se. Još tu koji da se koči, Čudna družba u zrak gledmi, pa sred smijeha grohotnoga Pa da radu čast povrate, pa da ljudstvo procijene?! * Zagrle se čvrsto braća, rekao bi, da su blese. Kad najednoč rasture se — Pokraj puta oprli se o tarabe gradskog parka Jednom S glave kapa pade; a on prosio, da joj Čudni druzi, poderanih i kaputa i pantola. Boga!! O vratu im mašna visi precrvena i prežarka. Zgledaju se pjana braća od veselja ili od bola. I sad opet skupiše se pjani druzi; nešto zbore Pa ni čudo: s alkohola Upirući prstom nekud — a to mladi iratri idu: U oči im udarila do tri sunca svijetla i jarka. Bosa čeljad, glave gole, n;t što šapću nit govore, U rukave ruke djeli u čednosti i u stidu, Nijesu naši Naši momci još u poslu suze toče Ko da riječi reć’ ne smidu. Izdišući s teške muke i napora sve u krvi. A za glavu mislim ne bi burne digla razgovore. По nokata dogorje im, i već pravo svoje hoće. I vrijeme je! Pa još danas pred njih stat će pjesnik Nu što zato? Eto tu ih popljuvala pjana r lja, prvi: Na po puta, nek svak vidi; ko je luda, nck se smije; Neka umru lijeni crvi S porugom im jedan viknu: pogledajte svetih hulja, Bili gazde iT fukare! Na rad, na rad živjet ko će!! Zanosni su ko serafi, kad ih rujno vino grije! — Mladi fratri tek hitrije Projuriše, obasjani kao biser usred mulja. O. Krsto Belam arić, profesor: ------------- J i progjoše kao sjene, a u sebi praštal Prostila su smjerna braća — аГ sad pjesnik riječ ima Nevrijedna vaši gladna, svi vam raji pretjesni Ba podmire želje vaše: vam’ i vašim trbusima. A sad tijem angjelima Sto psujete bezobzirno, kad vam ništa krivi nisu. Niti njima maj ne cvate — osama ih teška bije, Sve od zore pa do mraka ti krvavo suze toče. Moleći se svome Bogu, a da sunce vas ogrije, I uz knjige danju, noću prsa lome: a sad hoće U prirodu da pokroče, Da udahnu svježa zraka, pa će opet ko i prije . . . Ti ne znaju sreće druge što imaše osta vama, Neka vama bolje bude, neka vaše zvijezde svijete; U zidine hladne i teške ponijeli su srca sama Da na križu raspinju ih, a sve za te mio svijete. I vi još ih sad psujete, Pjani skoti, pjani svati, pjana družbo neoprana! Čemu slobodna šk ola? 4. Kakva su prava države u školi i nastavi? Tko ima i zrno soli u glavi, taj odmah neće nijekati državi svako uplićanje u školu i nastavu. Sve kad drugoga i ne bi bilo, sama okolnost, da se u školi uzgajaju i dižu budući državljani, bila bi do­ statna, da se i državi priznadu stanovita prava na školu 1 školsku obuku. I država je neko zakonito društvo, koje imajuć svoj cilj, nužno treba da po­ sjeduje i ona sredstva, kojima će se služiti za po­ stignuće svog cilja. Želimo Ii dakle u ovom poslu točno opredijeliti prava i dužnosti države, stavimo samo časkom pred oči njezinu svrhu, pa ćemo po tom lasno označiti opseg i granice, do kojih državna vlast u ovoj stvari može doprijeti, ali ih ne smije prekoračiti bez uštrba i povrede tugjili, viših i svetijih prava. Moderni političari i svi prama Crkvi zlo raspo- �Čemu slobodna škola? 103 loženi ljudi, polazeć sa krivog i skroz natražnog sta­ vlasti, treba, da u poslu škole i školske obuke u pr­ novišta: »sveinogućstva države«, njezina prava vom redu podupire one činbenike, koji su naravnim preko izma povećavaju, razmiču joj granice do ne­ i Božjim zakonom zvani, da uzgajaju mladost. Dr­ vjerojatne daljine, ter joj sMimice sve na svijetu u žavi je stroga dužnost, da u ovom pitanju štiti i po­ ruke tiskaju, ne isključujuć ni pitanja vjere i kr­ štuje prava roditelja, da se obzire na prava Crkve, šćanskog morala. Oni, koji nemilice postrizavaju jer bi inače promašila cilj. Državi naime za nje­ krila crkvenoj vlasti iz bojazni, da Crkva svojom zine svrhe dostatno je, kad imade jamstvo, da iz vrhovnom vlasti ne bi po čemu postala država u škole neće izlaziti elemenat njoj protivan i javno­ državi, ne uvigjaju, kako svojim teorijama sami se­ me poretku štetan, nego da će se tu podizati čestiti bi protuslove, buduć kad daju pravo državi i u cr­ gragjani, što će kašnje i samoj državi od pomoći i kvenim stvarima stvaraju crkvu u Crkvi. Očito je koristi biti. Više od ovoga država tražiti ne može, da ti ljudi malo mare za razloge, da oni niti znadu buduć je tim u sve i po sve postigla svoj cilj. A da niti istražuju: koji je cilj državi; pa kakvo onda ču­ država u poštivanju i zaštiti roditeljskih i crkvenih do, da su i u poslu škole njihovi nazori krivi i poj­ prava za to sve imade najbolje jamstvo, to kaziva movi pomućeni? Uznositi državnu vlast nad svaku povjesnica i svečane izjave istih naših neprijatelja, drugu, isticati njezina prava nad naravna prava ro­ tako da bi nam bilo i suvišno o tome direktno go­ ditelja i Božanska prava Crkve, to je njima prosto, voriti, kad smo gore već spasonosni rad crkve istaknuli. to je sasma naravno i pravedno! Mi njihovim putem nećemo stupati, već držeć Ako ćemo da savjesno sudimo, priznat nam je, se one: »dajte, što je carevo caru, a što je Božje da državi nikakve usluge ne čine oni, koji proglaBogu«, kad smo gore kazali cilj Crkve i prama to­ sujuć^ju izvorom svih prava, uzdižu istodobno nad mu odmjerili njezina prava i dužnosti u uzgoju mla­ svaku drugu vlast na zemlji. Odatle državi ni pri­ dosti, ovdje nam ne preostaje već zaviriti u cilj i vidne koristi, jer dolazi u sukob sa pravim, što su svrhu države, pak ćemo Jasno doći do granice, pre­ i vremenom starija, a opet po svojoj naravi jača i ko kojih njezina vlast ne bi imala prelaziti. stalnija. Ovim zlobnim i štetnim razmicanjem gra­ Držimo, da ne ćemo ništa pogrješha kazati, ako nica državne vlasti polučuju se samo beskonačne kako nam žalosno prama mišljenju pametnih i nepristranih ljudj granice razmirice, trvenja i borbe, koje svakome štetu nanose, a državu državne vlasti i moći svedemo na: »očuvanje pra­ iskustvo priča va pojedinih gragjana«. Jest, narodi su se, obitelji ponajvećma rastrajaju i javni poredak na svijetu i pojedinci pod okriljem države baš zato okupili, da ruše. mogu svoja prava bolje zaštititi, te da im u vršenju Mi se ne možemo dosta načuditi kratkovidno­ istih nitko ne smeta. Država im je dužna jamčiti za sti i zlobi modernih nekih ljudi, koji prem u duši pro­ sveta i nepovrediva prava njihovih osoba, njihove tivnici do jedne vlasti i auktoriteta, usugjuju se ipak časti i zemnih dobara, te u slučaju potrebe i oru­ u pitanju škole i nastave zauzimati čudno, sveosve žanom rukom u pomoć im priteći. To je eto cilj i natražno i toli uzvisivanoj slobodi protivno stano­ svrha državne vlasti, kojoj izvor nalazimo u sa­ vište, ne zaziruć ni od monopoliziranja škole sa mome Bogu, začetniku svake vlasti i svijuh prava strane države samo da im je nejač oteti vlasti Crkve na svijetu. i uplivu vjere, makar se takova šta i kosilo sa na­ Kad država svojom moći i sredstvima, što su ravnim zahtjevima roditeljske vlasti. Roditeljska joj na raspolaganje, sve ovo točno i savjesno ispu­ prava i prava Crkve izgledaju za nje ko neka ne­ nja, onda ona potpuno odgovara svome cilju; onda mila strašila, pa bi diždume uzgoja ragje predali u su njezini narodi zadovoljni, obitelji sretne, a poje­ svačije ruke, nego dopustiti, da u školu zaviri na­ dinci Ijubavju prama vlasti opojeni. A kakvo je ravni žastupatelj roditelja ili predstavnik Crkve. A istom odatle korist državi i ljudskoj zadruzi, svak takovim postupkom rade li ti ljudi u prilog državi? će lasno uvidjeti, jer srećom i zadovoljstvom poda­ Ne, jer tim izopačuju red naravi, a da i ne iznosimo nika država se mirno razvija, postaje jaka, da joj jasnih odredaba Božjih. Tako izvrćanje naravnoga nijedna/ izvanjska sila ne može nahuditi, a to sve reda ruši roditeljsku vlast, obara iz temelja obitelj, ljudsku zadrugu u životu uzdrži i u svakom dobru a da onda ni državi nije dobro, to bi i slijepci lasno krijepi. U ovo malo redaka označismo svrhu drža­ vidjeti mogli. Prepisujuć pravo uzgoja državi, a ve, kako zamišljaju učeni i veliki ljudi (Schenach: dižuć ga obitelji i Crkvi, postavljaju državu pred Mtehaphysik str. 416.) obitelj i Crkvu, odregjuju joj mjesto, gdje po nijed­ Iz ovoga je lasno shvatljivo, logično i jasno da nom pravu ni zakonu zasjesti ne bi smjela, turajuć država, ako će, da stoji u pravim granicam svoje obitelj i Crkvu u pozadinu. A posljedice? Po obi- �104 Br. 7. — Serafinski Perivoj. telj, po državu, a i po zadrugu ljudsku one su uprav grozne, kako se to očito vidi iz nazatka i propada­ nja onih naroda, kod kojih je bezbožna škola držav­ nim zakonima zaštićena. Za čim idu zagovaratelji slobodne škole? »Pour fair ržgner parmi nous le bonheur social, pour la libćration du, peuple, »ce n’e s t p a s s e u l e m e n t l’E g l i s e q u ’ il f a u t a b a t t r e « , »ii faut tuer Dieu«. (Catćchisme republicain, populaire, scientifigue illustrć).« Kad se je zametnula u Francuskoj borba za slo­ bodu škole, neprijatelji katoličke Crkve bili su veo­ ma oprezni. Zagovarajuć slobodu nastave, bješe im svaka izreka prociegjena. svaka riječ izmjerena, a. e se nebi katolici dosjetili i skočili ha obranu ugro~ ženih naravnih prava i svojih vjerskih svetinja, te tako pomrsili račune uortačenim du š ma nima vjere i prosvjete, napretka i slobode. Tako je francuski ministar nastave Ferry godine 1876 u zastupničkoj komori tražio igrom riječi prekriti zločinačke na­ mjere framasonske lože. koin ie bila svim silam uprla, da se glasuju u komori školski zakoni, pretre­ sani prije i odobreni u njezinoj sr dini. Bilo . jepcim uvidno i iasno: za čim ide cjela osnova, buduć je svak u njoj m zrjevo ne samo ga­ ženje svetih prava katoličke Crkve, nego i rušenje najelementarnijih prava prirode, koin nikomu ne do­ pušta krećati i krnjiti roditeljsku vlast i tako dr­ mati temeljima obitelji. Uzbugienost bila je velika, razdraženost duhova ozbiljna i jaka, tako da je spo­ menuti ministar Ferrv smatro potrebitim, da sa nje­ gova stola padne kakva izjava, koja bi barcn, čas ;vito djelovala i razvedrila crne slutnje uznemirenih roditelja. 1 taj čovjek, koji je kao prosti zastupnik sve drukčije pjevo, uzvisujuć crnu internacionalu framasunskih loža i njihovo zatorno djelo, a obarajuć se na teologiju, dogmu i Crkvu, nije se stidio svome uvjerenju i mišljenju skroz protivnom govo­ rancijom poprskati svoje misli, svoje prijašnje go­ vorenje i svu svoju prošlost. On je dakle u punoj komori francuskomu narodu glasno jasno poručio: neka se smiri, jer projektirani zakoni poštuju u naj­ većoj mjeri individualnu slobodu, svetost domaćeg ognjišta, roditeljsku vlast i prava katoličke Crkve!? Toli bezočna tvrdnja mogla je izaći samo iz ustiju čovjeka, koji do svoje besjede, do svog obraza i do javnosti, pred kojom tako zbori, ništa ne drži. Nu ne treba se ovomu ništa čuditi. Obična je igra i stara taktika svih dušmana Boga i vjere, da se u svom istupu naumice kriju; pače neupućenim lju­ dima znadu se prikazati u slici umiljatih janjaca i nevinih dušica, koje ljube i poštuju Boga, priznavaju potrebu vjere, a s jezika im sami med teče, dok im je srce puno jalne žuči i najžešćeg otrova. Povjest čovječanstva bilježi nam rpu primjera, iz kojih razabiremo, da su se tako vladali svi Božji od­ metnici, svi rušioci vjere i oltara i zlotvori svih vje! ova. U ovomu se oni vjerno povode za svojim uči­ teljem, onim starini varalicom, koji se je od potrebe vazda znao i u angjela svjetlosti preobratiti, samo da zavara i stranputicom zavede one, što putem pravoga svijetla koracati žele. Francuski se narod megjutim veoma brzo osvje­ dočio o iskrenosti Ferry-eve govorancije; taj narod, a s niitn i vas izobraženi svijet očito danas vidi: što traže, za čim idu zagovaratelji slobodne škole. Da­ п: nas dakle protivnici vjere i kršćanske prosvjete više ne Uje svojih osnova; ono što im je odavna bilo na srcu, sad im je eto već i na jeziku. Ako ih mi po tomu sudimo, ne nanosimo ini nikakve krivice; riieči su tu : diehL pa opet plodovi njihova višego­ dišnjega rada, što se sve prekriti ili zabašuriti neda. Neće nam s toga nitko pametan zamjeriti, ako iz svega toga đogjemo do zaključaka, što se mimoići i prešutjeti ne mogu. Zagovaratelji neutralne (kod nas kažu slobod­ ne) škole u Francuskoj u pogled pitanja školske obuke ne taje više svojih osnova, njihovo se mišlje­ nje odrazuie iz svake im izjave. Nije tu više ništa zavijena ili igrom riječi prekrivena; nema onog običnog plašila: ..klerikalizma«, već se otprto i ja­ sno naviješta boj do istrage kršćanstva. Kršćan­ ski moral, koji je kroz vjekove bio temeljeni zakono­ davstva i služio stožinom, oko koje se vrtio vas na­ predak čovječanstva, danas za nje već ne vrijedi. Kršćanska prosvjeta, što je narode podigla, oboga­ tila svakim umijećem i obdarila blagostanjem, za nje se ie preživila; kod današnjeg napretka u znanosti njoj više mjesta nema, treba da se ukloni i pokloni onoj, što se temelji na tobože znanstvenoj podlozi, na neoborivim činjenicam i na općem uvjerenju (svoje maštanije nazivlju: »općim uvjerenjem«!) Povjesna je činjenica, da je ovaj svijet prebrodio devetnaest vjekova. Kroz vas taj dugi niz godina igro je na njemu vazda glavnu ulogu Božanski Ute­ meljitelj kršćanstva. On je svojom vrhunaravnom moći, svojim nebeskim naukum čovječanstvo za se osvojio, pa je posto glavnom, pače jedinom pot­ porom onoga društva na zemlji, koje se po Njemu kršćanskim zove. Svojim duhom prožeo je Isukrst sve prirodne i ljudske ustanove, te je kao kralj i gospodar svijeta sve to podvrgo vječnim istinama i učvrstio svojim nepromjenljivim zakonima. �Čemu sobodna škola? 105 Zlorabeć slobodu volje, mogu se ljudi Isusovoj 0 Božanstvu zbori. Božanstvo je u njemu, on je bog. vlasti otimati, mogu se izmicati njegovim naredbam, Pa ako je taj Bog dosad bio nesposoban, nestalan ali odatle nipošto ne slijedi, da ta vlast za nje pre­ 1 skučen teretom života, to je s toga, jer je laž i nestaje ili da te naredbe nisu više za nje obligatorne, znanstvo (katolička nauka) držala veoma dugo oko­ ko što na pr. ni roditeljska vlast ni carska ne pada, vane snage njegova duha. Naša je dužnost da ga što su se možebit sinovi ili podanici stali tomu oti­ oslobodimo, da ga u 'potpunom smislu riječi učini­ mati i njihove naredbe prezirati. Kod pametnih i mo čovjekom, pravim gragjaninom (Bullctin de la svijesnih ljudi ne će se nigda šta takova nazvati: societe d’Fducation 15. sept. 1906. p. 772 773.). težnjom za slobodom ili ostobogjenjem iz nametu iM. Buisson, koga u Francuskoj drže ko nekoga čkih ruku, već će svak misaon i pošten svaki takov modernog proroka u svojoj knjizi: »la Religion, mo­ pokušaj okrstiti: neharništvoni, odmetništvom i pra­ ral et la Science« p. 138 govori o nekakvoj novoj vim ropstvom, buduć u tom slučaju volja skučena vjeri, što će biti pravo katolička i društvena. Ova hrgjavim sklonostima i strastima pokvarena srca, vjera, kaže on, žrtvovat će spasenje pojedinca spa­ koje svojim pohotam zamrači razum, te tako oduzme senju društva, otkupljenje nekoličine otkupljenju svijuh. Blijedi i magloviti raj onkraj groba ona će čovjeku sve, što ga čovjekom čini. Ovu eto Isusovu vlast na zemlji ljudi hoće da veli pisac dalje — zamijeniti živim i aktivnim rajem obore, da svaki spomen njegova imena sa svijeta (na zemlji!?), što će ga stvoriti i uzdržati snaga svi•izbrišu, i — 1 služi pored ostaloga i slo­ i 'i, pravica za sve i ljubav niegjii svima. pa im u tu svrhu Drugi zagovaratelj lajičkog morala, što bi inio bodna škola. Dosta je da samo prigodno svoja usta otvore, već znadeš na što su upravljene želje njihova služiti temeljeni uzgoja, čisto kaže, da taj novi mo­ ral ne poznaje osobnoga Boga stvoritelja, da niegju srca. Godine 1904. odgovarajuć nekom predsjedniku čovjekom i živinom specifične razlike nema (Pavot, framasonske lože Combes je niegju inim i ovo reko: Bulletin de la Societe d'education p. 958. 959.). »U doba, kad staro (katoličko) 'vjerovanje, više ma­ U francuskoj smotri: Г Fiisegnemcut primairc nje bez smisla, a svakako pogrješno, iščezava (sic!), (No. 12., 18. dec. 1904. p. 94. 95.) kazuju nastavnici eto nam u ložam stjecišta za načela riavoga mo­ pučke škole, da su najstalniji zaključci znanosti: rala!« (Journal officiel 20. juhi 1904, p. 6,56.) lste » n e ma P r o v i d n o s t i, n e m a s t v o r e n j a godine u samome Senatu pošo je tako daleko Сош- s v i j e t a , d j e ! i p r i r o d e ne i m a d u n i k a ­ bes, da je ustvrdio: »Katolički život ne upliva u ni­ k v e s v r h e « , pa zaključuju, da su ova načela za jednu stranu realnoga života. On isključuje obitelj, uzgoj najpodesnija. To im je program, o kojem go­ a po tom ruši temelje društva.« Reče i ostade živ! vori Sčailles: »priviknite djete na razmišljanje, (go­ Ministar Ferry bješe već odavno kazo, da fran­ re izloženih načela), pozovite se na njegov sud; na­ cuski narod za uzgoj svoje djece ne treba sveće­ stojite da shvati sveopćeuost i stalnost prirodnih za­ ničke službe, vjerovanja ili bogoštovnih čina. Svim kona, pak će pasti vjerovanje u luda čudesa i ispraz­ potrebam uzgoja udovoljit će nastavnici, koji će na ne presude (istine vjere).« »Mi ne znamo, piše Bavet, opstoji Ii Bog, ili ga načelima laičkoga (bez Boga) morala uzgajati fran­ cuski pomladak.« (Fxamen de la loi Ferry Tequi. naprotiv nema.« (Mamici de Morale p. 93.) A na Pariš, 1879.) drugom mjestu veli: neumrlost duše nije gotova či­ Social-demokratski ministar Briand, predsjeda- njenica. To su stvari nepoznate, metafizične, vjer­ juć skupštini lože u Angersu, zagovaraše nekakvu ske; to treba zabaciti, jer se čisto, točno i znan­ svestranu (kršćanska je po tom jednostrana!?) na­ stveno ne da dokazati, buduć se sve to izmiče isku­ obrazbu djece ovim riječima: »Htjeo bih da u škol­ stvu. Znanost računa sa činjcnicam, vjerovanje i skoj obuci učitelji i nastavnici ne budu puki poduča- hipoteze ostavljeamo metafizici i vjeri.« A što bi i duljili sa citatim, kad se iz svake be­ vatelji, nego baš uzgojitelji, da od djeteta istešu čo­ vjeka, da se ne gube u formulam i počecitn, već da sjede naših protivnika očito vidi, za čim u uzgoju ga upućuju u stvari života, usprkos ludih presuda teže? Mi bi mogli još sijaset toga iznijeti: nu ne (vjerskih istina dakako), pa da se djete navikne lju­ treba dalje, pošto se sve na jedno svagja; na školu biti život, bez obzira na pogibli i jade, što mu on za­ bez Boga, bez Crkve, bez vjere. A da zbilja ne do­ daje.. . Onaj, komu moždani nisu otajstvom i dog­ lazimo bez temelja do ovog zaključka, evo nam po­ mom pomućeni. . . čovjek, koji traži cilj svojih mi­ red drugih usmenih i pismenih izjava i njihova kasli i djela ondje, gdje se u istinu to ive nalazi, to jest tehizma, koji je nazvan znanstveno-pučko-republiu njegovoj pameti i savjesti; taj čovjek, kad mu se kanskim. U tome ogromnomu djelu, koje će obuhva- �106 Br. 7. — Serafinski Perivoj. ćuti osam velikih volunia, jasno je izraženo mišlje­ nje tili nazovi slobodnjaka. Po svemu se vidi, da ni njima nije drago više se kriti, već da su odredili unaprijed bez uzla na jeziku govoriti. Bez uvijanja i cjepidlačenja prijeti se tu smrću i Bogu i Crkvi, a sve to dakako iziskiva napredak ljudske zadruge i sloboda puka. U predgovoru naime drugog vbluma stoji crno na bijelu: »П a z a v I a d a ni e g j u n a ш a d r u š t v e n o b l a g o s t a n j e , za o s Io b o g je ­ li j e p u k a, nije dosta rušiti sarno Crkvu, nego treba ubiti Boga.« Kad se uzme u obzir, da ovo djelo iz­ daje jedno dobro organizirano društvo, onda je i slijepcim jasno: za čim idu zagovaratelji slobodne škole. Pametnu čovjeku ovo je dosta, niti je po­ trebito ikakva drugoga komentara. Nas pako najviše zanima znati: idu Ii i naši slo­ bodni mislioci za istim ciljem? Da zagovaratelji slobodne škole imadu i kod nas stanovitu svrhu da rade prama dobro proračunanoj osnovi, 0 tomu nema sumnje. Istup i vas postupak naših slobodnjaka bio je na dlaku jednak onome njihovih francuskih istomišljenika. Zakulisne igre i svoje zločinačke namjere i naši su moderni plaštem napretka, slobode, pučkog oslobogjenja i sto drugih krilatica majstorski prekrivali, dok se nije raskrinkala i njihova obrazina. te uočila prava im svrha. _ li zadnje dakle doba, pritisnuti 0 7 otkriše nam naši naprednjaci svoje karte. Nije više ni kod nas tajna, da im u pitanju škole i školske obuke, ko što i u svim drugim kulturnim pitanjima, pred oči­ ma lebdi duh francuskih enciklopedista, te da je za nje mjerodavno, dobro i idealno samo ono, što u Francuskoj i drugdje na štetu vjere i ubijstvo ljudske zadruge rade i poduzimlju njihovi ortaci. Framašunske lože i kod nas su kovačnice, u ko­ jima se sprema materijal za osvojenje čovječanstva. Tu se kuje i brusi nož, namijenjen srcu katoličke Crkve. Jasan nam je za to dokaz u samoj Francu­ skoj. Otkako je onamo na upravu zemlje zasjela i na vrat naroda zajašila židovsko-framašunska klika, kroje se tu prvo poganski zakoni, što državu i na­ rod do skrajnosti crvotoče i pred naobraženim svije­ tom nemilo ponizuju. U trećoj republici kroz ovo zadnjih 25 godina nije u komori i senatu poprimljen ni jedan zakon, a da prije nije izragjen, pretresan j odobren u loži. Od laiciziranja škole pa sve do zakona 0 rastavi Crkve i države, maslo je framasonerije, koja je pokušala i poduzela sva usihia sred­ stva za iskorenuće katoličke Crkve. Od Oambette do Combes-a svi su francuski državnici i viši poli­ tičari bili same mašine i strogi vršioci naloga i na­ redaba, što su se izdavale u tajnim sastancima raz­ vratnih loža. Naši slobodoumuici sve ovo dobro znadu, ali da im borba pred očima neupućenih i lakovjernih bude lakša, umidu ju oni oličiti raznovrsnim bojani, znadu joj dati oblik, koji na masu časovito djeluje. Nu ako se samo za čas postavimo na čvrste i ne­ pokolebive temelje naravnoga prava, koje kako gore kazasmo — štiti u prvom redu roditeljsku vlast; ako se obazremo na nepovrediva prava Crkve; ako se kako treba osvrnemo na granice državne vlasti; ako nam je, makar prividno, pred očima na­ predak, blagostanje i sloboda zadruge ljudske, onda sve njihovo uvijanje i razlaganje pred pametnim ljudima pada, a njihove tobožnje tražbine u ime pu­ čkog oslobogjenja prave su i puke doskočice, koje u pravničkom i znanstvenom svijetu smisla, temelja i važnosti ne imadu. Mi smo već vikli slušati svegjerne prigovore i 7 danja naših protivnika. U nestašici ozbiljnih dokaza, oni su samo na jedno uprli, to jest: isključiti iz škole vjerski momenat, a za nas je u uzgoju baš to stvar najpoglavitija, kako smo jur gore kazali i potkrijepili mnogobrojnim izjavam misaonih ljudi, makar se oni i ne ubrajali u redove 'privrženika kat. Crkve. $ koju _ tako barem kazuju n0vovjeki pogani - - treba osloboditi nepozvanih štitnika i štetnih na­ metnika. l Tškoli — po njihovom umovanju — valja uzgajati svijesne, slobodne i poštene gragjane, koji se neće zanositi za stečevinam sredovječne mistike, što je narode ubijala strahom i nadom budućega ži­ vota i tim suzbijala slobodni kret, razvitak i napre­ dak ljudskoga duha. Čovjek je prama njihovu shva­ ćanju jedino gragjanin i uživaoc ovoga svijeta, na komu treba da žive, djeluje i promiče svoju vreme­ nitu sreću i blagostanje, da traži zernno i prolazno uživanje, i bez obzira na ono, što bi ga s onu stranu groha zapasti moglo. Ovo su glavne misli, što se vazda vrzaju po glavi naših protivnika; ovo su načela, kojih se ko pi­ jan plota drže svi dušmani nauka i duha Isusova, ma kojoj religioznoj struji ili političkoj stranci oni spa­ dali. No takim eto temeljima usugjuju se oni dizati kulu narodne budućnosti, a ni na kraj pameti jadni­ cima, da na pijesku zigju, te da će prva bujica strasti te labave temelje podrovati i sve skupa u more pro­ pasti zavaljati. Nama zaista ne bi više trebalo odgovarati na tolike neozbiljne prigovore i podvale protivnika, jer smo u posebnom poglavlju označili prava Crkve na školu i školsku obuku. Crkva je - kako smo to temeljito dokazali Bogom pozvana, da u ovoj usta­ novi vrši svoju spasonosnu zadaću; ona se tu niko- �Listak. 107 inu ne nameće, već se strogo drži naloga svoga bo­ nije nego ona stara pjesma, što se još od vremena žanskoga Utemeljitelja. Ipak uza sve to naši pro­ Isusovih suvremenika svegjerno na svijetu sad žešće tivnici, u živoj želji da Crkvu u vršenju prava i duž­ a sad laganije ponavlja: »nećemo da ovaj (Židovi su nosti ometu, zovu je nepozvanim štitnikom i štetnim tim upirali prstom u Isusa) s nama vlada!« A kad nametnikom! Naravno, ako je taka Crkva, onda su On, usprkos tolike vike i paklena naprezanja, ipak jednako taki i oni njezini radnici, koje ona u svoje svijetom vlada, upravlja i na njemu kraljuje, onda ga ime šalje da svugdje, pa i u školi, nastavljaju djelo pako u svom bjesnilu nazivlje nametnikom, turaHristovo na spas čovječanstva. Ne samo nego se juć ga svom snagom s njegova prijestolja, na koje ta kim- može okrstiti i sami Isukrst, koji se je bez hoće da postave barjak bezvlagja i potpunog vjer­ znanja i privole njegovih dušmana usudio vrhov­ skog odmetništva. nom svojom vlašću nametnuti čovječanstvu i pro­ Riječ dakle: »slobodna škola« nije nego konven­ glasit se njegovim Spasiteljem. cionalna laž u ustima naših protivnika. Iz slobodne Pa zbilja, sinovi ovoga svijeta, predstavnici škole — eno jasnih dokaza u Francuskoj - nikakva tmina, kojima je Isusova vlast vazda priječila razor­ dobra, a zla na sve strane svakakova, ko kad se nu rabotu i mrsila krive račune, nisu nigda prestali ljudi otmu Božjoj vlasti i uplivu vjere, pa se svom na Nj dizati svoj glas i grdit ga najvećim uvredam. snagom bace u naručaj pogubnih strasti, koje u za­ Danas u dvadesetom vijeku ova hajka na Isusa, na metku ubijaju svaku slobodu i svaki život na zemlji. njegovu Crkvu i na njegove predstavnike na zemlji Eto dakle čemu slobodna škola! Dr. Jelenić : »Zdravo Kraljice!« i »Spasi Kraljice!« Jedna od najslagjih antifona sastavljenih na čast prečiste Bogo­ rodice bila je kroz vjekove, a i danas je ona, što se latinski počima sa » S a l v e R e g i n a!«, hrvtaski sa » Z d r a v o Kr a l j i c e ! « , a stari ju Bosanci još i danas sa punim ustima počimlju sa: » S p a s i K r a ­ l j i ce! « Tko ju je sastavio i kada ju je sastavio za sjeguriio ne možemo ni otkle saznati. Jedni.hoće, da ju je sastavio biskup Adhemar Puyski, drugi biskup Petar Kompostelski, nu svakako je najvjerojatnije, da potječe od monaha Hermana Contractus-a iz Reichenau-a, koji je umro u drugoj polovici XI. stoljeća god. 1054. Megjutim potjecala ona od koga mu dra­ go, svakako je to sjegurno, da je na koncu XI. sto­ ljeća bila općenito poznata. Križari ju i hodočasnici upotrebljavahu još na koncu XI. stoljeća kao omiljelu koračnicu; španjolskim mornarima postane najobič­ nijom pjesmom »cantio nautica«; Cisterciti ju 1218. nadodaju primi ili prvoj uri u časoslovu, a od 1251. kompletama ili ti povečernji; Dominikovci zavedu u Parizu svagdanju procesiju sa » Z d r a v o K r a1j i c e !«; Franjevci ju 1249. primaju u svoj časoslov, a Papa Pijo V. nadoda ju kao zaključak kanonskim urama. Danas » Z d r a v o Kr a l j i c e ! « oni, koji se drže rimskoga časoslova, mole na koncu kanon­ skih ura, i to od presv. Trojstva do Došašća; a koji se služe Ambrozijevim časoslovom samo u korizmi. Kartuzijanci ju mole svaki dan iza večernje, izuzev dane od prve nedjelje došašća do svršetka osmine sv. Triju Kralja, te od Oluhe Nedjelje do maloga Uskrsa; a Karmelićani ju mole iza svake kanonske ure. Od 6. siječnja 1886. moli se još po svim crkva­ ma iza privatnih misa; bosanski ju pak Franjevci od pamtivijeka pjevaju još svake subote iza ručka. Na čast služi bosanskim Franjevcima i to, da su ju oni još u starodrevna doba u svojini crkvama, i hrvatski pjevali, i to sa početnim riječima: » Sp a s i Kr a l j i c e ! « To nam svjedoči i jedno muzično djelce: »R e g u l a e c a nt . p I a ni p r o i ne ip i e n t i b u s«, što smo ga neke godine vidjeli u franjevačkome samostanu u Kralj. Sntjesci. Ovo je djelo početo 1687., kao što to sam pisac tvrdi: »F r, M a t h e u s B a 11 i a F e I s i i D i o s, v e I a Bagn a 1u c a, s c r i b e b a t 1687.«, nu kašu je je n a s t a v ­ ljano. U djelu se nalazi u notama i »S z p a s z i k r a g I у c z e !« Vrlo je interesantno, da su bosanski Franjevci u ovoj molitvi riječi: » Zd r a v o ! « zamjenjivali sa: �108 Br. б. — Serafinski Perivoj. — 1811. »Spa s i ! « Tako su oni sve do skora s narodom molili: » S p a s i K r a l j i c e , M a j k o ni i I o s r g j a, ž i v o t e , s l a s t i i u f a n j e n a š e s p a s i .. mjesto: » Z d r a v o K r a l j i c e , M a j k o m i 1o s rg j a, ž i v o t e , s l a s t i i u f a n j e n a š e z d r a ­ vo. . . « Otkuda to? Mnogi će na prvi mali misliti, da su bosanski Franjevci pogrješili i zamjenili la­ tinsku riječ »salve« — »zdravo« sa »salva« — »spa­ si«. Nu tko dublje zaroni u prošlost bosanskih Fra­ njevaca i u internu evoluciju molitve: » Z d r a v o K r a l j i ć e«, postat će mu to mnijenje uprav smjcšnim. Bosanski su Franjevci imali takovih latinista, da im se svijet mora diviti. Humanista Aničić (Anicio), latinski gramatici: Babić i Marijanović, latin­ ski pjesnici: Barukčić i Jošić, latinski filozofi i bogoslovi: Dobretić fra Juraj, Barišić, llijić, Janković, Martinović i Putljičević, historici i govornici: Laštrić Pavić, te svjetski filolog Suiijić to nam najbolje svje doče. Apsurdum je dakle i pomisliti, da ti ljudi nijesu znali razlike izmegju »salve i salva«. Iz čega izvodimo, da bosanski »urci« » S p a s i K r a l j i ­ ce!« nijesii strogo preveli, nego ju preradili i to mnogo srećnije od onih, koji dar s u istoj antifoni mole: »... svrni dakle zagovornice naša m i l o s t i ­ vo s v o j e o k o na n as...« mjesto: »m š t i v e s v o j e o č i na nas ....: Bosansk i su Fra­ njevci sa svojim narodom tamo od 1463. bili u pra­ vome ropstvu: »Životarimo samo na časove — piše 1686. bosanski redodržavnik Radnić u Rim držeći svegjer smrt na ustima, te se skrivamo danju i noću po špiljama.« U takovim teškim okolnostima bosan­ skome se je i Franjevcu i katoliku činilo unosnije Majku Božju zazvati u pomoć, nego li ju pozdraviti — viknuti joj »s p a s i!«, nego li »z d r a v o!«. Па postupak bosanskih Franjevaca nije bio ne­ što na svijetu nečuveno — unicum, to nam dokazu­ je i sama povjest razvoja antifone » Z d r a v o K r aI j i c e!« Ni sama bo antifona » Z d r a v o K r a l j i ­ ce!«, pa preveli mi nju kako mu god drago, nije danas onakova, kakova je izašla ispod prvoga pera. Sastavljač joj, ma tko taj bio, nije ju molio: »Z d r av o K r a l j i c e , M a j k o m i I o s r g j a«, nego: » Z d r a v o K r a l j i c e m i I o s r g j a ...« — »Salve Regina misericordiae!« Uz to auktor nije molio: » . . . ž i v o t e , s l a s t i i u f a n j e n a š e , z d r av o!«, nego: » . . . ž i v o t a s l a s t i >... vitae dulcedo...« ; a za sv. Bernarda znamo pozitivno, da joj je, kada ju je u špajersku crkvu sa cesarom Konradom 1146. zaveo, nadodo ove konačne riječi: ». ..o b l a g a , o mi l a , o s l a t k a D j e v i c o Ma r i j o « — » ... o clemens, o pia, o dulcis Virgo Maria!« Jesu li za sve to znali bosanski Franjevci? Tko pozna, da su prvi bosanski Franjevci dolazili iz raznih krajeva: Talijanske, Španjolske, Njemačke i t. d.; da su kašnji svoje nauke svršavali većinom po Italiji, gdje su češće i profesorsku službu vršili i gdje su im arhivi i biblioteke bile otvorene, teško će a priori pristati na negativno mnijenje. Megjutim bilo to bosanskim Franjevcima poznato ili ne, to je svakako jasno, da bosanski Franjevci antifonu » Z d r a v o K r a l j i c e « nijesu preveli, nego ju liotice preudesili i da je ova preudezba ne samo uspje­ la, nego je i krasna pojava u kulturnoj povjesti bo­ sanskih Franjevaca. Izvještaj društva za gradnju crkve sv. Antuna u Sarajevu. Osma redovita skupština društva za gradnju crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajevu održana je 3. srpnja 1911. običajnim redom i nači­ nom u samostanu oo. Franjevaca. Iz tajnikova iz­ vješća saznajemo, da je društvena glavnica ove go­ dine što članarinom, što milodarima i kamatima po­ višena za 12.286 K 47 h. Ove godine pristupili su društvu kao utemeljite­ lji: Obitelj gosp. Lacknera, tehničkog oficijala u Sa­ rajevu Antun Josip Milorad, župnik u Staroj Rije­ ci; Josip Fbner, porezni nadkontrolor u Visokom; Ma to Simić-Kapelčić, veleposjednik u Varešu; dr. Luka Ćabrajić, gradski liječnik u Sarajevu. Oso­ bitim trudom gospojinskog društva za nabavu cr­ kvenog ruha za sjeromašne naše crkve pod pokro­ viteljstvom presv. gospogje Olge H 6 r m a n n dobila je i crkva sv. Ante u Sarajevu jedno lijepo misno ru­ ho uz još nekoliko komada ruha potrebitog za službu Božju, na čemu plemenitim gospogjama odbor i glavna skupština izriču najveću zahvalnost. Osobita zahvala i priznanje iskazuju se gospogjama Katalinić. Rukavina, te gospogjici Jović, napokon našim vrijednim rudarima u Pržićima kod Vareša za njihov požrtvovni rad u promicanju društvenih interesa. Odbor moli gospogju Hedvigu Biedermann rogj. Nonković sada nepoznata boravišta, da mu javi svoju adresu, da joj se može poslati diploma kao uteme­ ljiteljici. Za slijedeću upravnu godinu izabran je dosa­ dašnji odbor u cijelosti. (Vidi Serafinski Perivoj od 15. srpnja 1910. br. 7 strana 130.) Sto se pak tiče godišnjeg računa o novčanom stanju društva, on je slijedeći: �Listak. h K PRIMITAK 109 a) Početni blagajnički ostatak: — 1. u g o to v in i.......................... 2. u uložnim knjižicama . . . . 74 474 b) Uplate član o v a.......................... 5.519 c) Milodara je unišio...................... 3.485 d) Kamati za godinu 1910............... 3.281 IZDATAK — 11 29 23 95 Ukupno . . 86.760 Ii K a) Za tiskanice i diplome.............. 204 b) Za pisarničke troškove i poštarinu, provizija za sabiranje u Sarajevu 54 c) Uloženo na knjižice kod zemalj­ ske centrale i Unionbanke: 1. Od prije . . . K 74.47441 2. Naraslih kamata K 3.281-95 3. Nove glavnice . K 8.700' 86.456 d) Preostalo u gotovini.............. • 45 70 Ukupno . . 86.760 58 58 Fra Petar Ćorković, Ivan Krčmar, Nikola Sambrajlo, Mirko Premužić, blagajnik. revizori. tajnik. 01 06 81 Apelira se na sve dobročinitelje, a posebno na poštovanu gospodu župnike, da preporuče narodu našu zavjetnu crkvu sv. Ante, koju se misli u najkraćem roku graditi. ' Redoviti prinosi po pojedinim župama za gradnju crkve sv. Antuna u Sarajevu i to za vrijeme od 25. lipnja 1910. do 27. lipnja 1911 • IM E Ž U P E Banbrdo . . . . Karlovci . . . . Bihać .................. Brajkovići . . . . Brestovsko . . . B re š k e ............... B u č ić i............... Bugojno . . . . Busovača . . . . Crkvica............... Ć u k lić ............... Dubica gornja . . D o b o j ...................... Dobretići . . . . Dolac ............................ D oljani ...................... Domaljevac . . . Dubrave . . . . F o č a ............................ Fojnica ...................... Glamoč ...................... Gornji Vakuf . . Gračac-Triješćani . Gradiška bosanska Gromiljak . . . . Gučagora . . . . Ivanjske ...................... J a j c e ........................... Kiseljak ...................... K ljuč ............................ Za godinu 1904.— 1909 Za godinu 1910. K | h K ' Ii 29 28 — I— 1.256 45 307 82 99 85 8 20 550 90 627 94 500 856 40 654 90 1 234 35 13 40 24 — — — — — 587 1.165 273 2.797 600 37 3 30 94 777 14 21 90 63 - — 20 60 58 90 21 — 709 26 528 03 50 60 Ukupno i m e K Ii — б 60 ~ П I2 40 9 - - 17 50 32 10 — - — _ 1— 114 34 125 — 6 — 20 - — 1 60 - 27 20 20 — 50 60 6 — — Za godinu 1904.- 1909. K h Za god nu 1910. K h Ukupno K h Koraće . 243 74 248 74 Kotor-Varoš . . . 487 158 487 58 — — 1.526 45 ; Kreševo . 1.516 53 1.516 53 314 42: Kulaši 334 ' 20 334 20 — .. 99 85' Liskovica 128 128 — 19 20 Listani 498 27 498 27 550 90 Lijevno . 1 423 89 1 423 89 — * 630 34 Ljubmčić 49 50 49 50 — 509 Modriča . 50 50 102 10 856 40 Morančani 102 iO — — __ _ 672 40 Odžak . . 1.266 45 Osova . . 67 67 113 40 Ovčarevo 63 54 3 60 67 14 24 — Pećnik 573 70 7 580 70 — f Petrićevac • • • . 815 10 260 25 1.075 35 — 295 11 Plehan . 204 89 500 — 701 48 Podhum . 764 26 10 774 26 _ — 1.290 21 Potkraj -Dželilovac 52 60 52 60 — 279 90 Podmilačje . . . . 134 10 134 10 — 2817 63 Ponijevo- N. Šeher 532 40 532 40 i— 250 08 600 Potočani . 250 08 143 10 38 80 Prijedor . — !— 143 10 _ 244 — 3 60 Radunice • 244 — — — .. _ 30 58 Ratna . . — --122 10 Sanskimost . . . 35 ■40 35 40 16.372 08 1.872 60 18.244 68 778 41 Sarajevo . — 1— i— SivŠa . . 313 30 313 30 759 86 Sokoline . 211 80 14 40 226 20 534 i03 Stara Rijeka . . . 1.849 58 439 - 2.288 58 50 i60 Stratinska - 1— - !— 29 28 270 ;>UPE — �1 10 IM E Ž U P E Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1911. Za godino 1904, 1909. K | h Suhopolje-Kupres 260 52 K. Sutjeska . . . 1.192 52 Svilaj ............... 66 80 Špionica . . . . 163 60 T i š i n a ............... 252 94 T o l i s a ............... 813 08 Tremošnica . . 222 70 Tuzla ............... 149 36 Ulice ............... 512 10 Uzdo • ............... Varcar Vakuf . . 160 10 VareŠ ............... 1.136 42 V id o Š i............... 401 42 Za godinu 1910. K h Ukupno « i 10 270 62 90 1.336 42 170 20 40 167 80 20 — 252 94 847 48 40 — 222 70 — 185 36 — 546 10 — — — — 160 10 818 39 1.954 81 401 42 10 143 103 4 — 34 — 36 34 - VJESNIK. Redodržavnik Mišić odsikovan. Ovih dana pri­ mio je redodržavnik Bosne Srebrene od Njeg. Veli­ čanstva cara i kralja Franje Josip i I. red željezne krune trećega razreda. Odlikovanje našega redo državnika Mišića, jest jedno novo priznanje svi bosanskim Franjevcima od habsburške kuće u njiho­ vu radu za narod i dinastiju. Na primljenoj je previšnjoj odlici preč. Mišić primio svu silu čestitaka, pa i od istoga ministra baruna Buriana. Poglavica Bosne i Hercegovine osvjedočeni ka­ tolik. Novi poglavica Bosne i Hercegovine, preuzv. Oskar Potiorek, daje svima katolicima vrlo krasan primjer u katolištvu. On nije jedan od onih, koji su samo po maticama kršćenih katolici, nego on je i djelom katolik. To najbolje dokazuje i to, što on otkako je došo u Sarajevo, nije još propustio ni ne­ djelje ni zapovjednoga blagdana, a da nije sa svo­ jim adjutantom došo u crkvu sv. Antuna u Sarajevu i pobožno slušo sv. misu. Ugledali se u Njeg. Preuzvišenost oni, kojima je sve zemaljsko preče od nebeskoga, prolazno od neprolaznoga, vremenito od vječnoga! Nedjeljni počinak vojnika. U Belgiji je ratni ministar Hellebaut zaveo u vojništvu novi vrlo kra­ san zakon. On hoće, da vojnici nedjeljom imaju svoj počinak. U kasarnama će odsele nedjeljom osta­ jati samo toliko vojnika, koliko ih je potrebno za uzdržavanje mira. Ostali će vojnici ići na počinak kući, nu vraćajući se od kuće moraju imati svjedodž­ bu kuće domaćina, da su kod kuće bili. Nemaju bogoslovne književnosti. »Cerkovni Viestnik« u svome 16. broju tuži se, da u Rusiji bo­ I ME Ž U P E Za godinu 1904.-1909. H h Za godinu 1910. K | h _| Visoko od Članova 97 Visoko preko Glas. sv. Ante . . . 2.236 20 626 104 70 V ija k a ................ — —Vitez ................ Volar . • . . . 880 78 38 — Vrbanjci . . . . 45 — — Zelinovac . . . 147 60 — Z e n ic a ............... 186 22 — Zovik ............... 1.630 64 — 922 44 Žepče ............... Žeravac . . . . 854 50 10 UkupnoH. 53.659 35 5.519 42 Ukupno K h 97 42 40 2.862 60 — 104 70 — 80 — — — — — — 29 — 919 45 147 186 1.630 922 864 59.178 58 60 22 64 44 50 64 dovne književnosti i znanosti gotovo i nema, jer gotovo nijedne bogoslovne struke nema, koja bi mogla uprijeti prstom na štogod samostalna i velika. »Naša bogoslovija« — veli »Cerkovni Viestnik« — »živi od autoriteta zapada i hrani se rezultatima za­ padnih istraživanja«. »Znanstvena djelatnost naših akademičnih profesora ograničuje se češće« — veli »C. V. »na dvije rasprave, a izvan akademije samo se iznimno tko bavi (bogoslovnom) znanošću. U nas nema tako velikih bogoslovnih poduzeća kao u protestanata i katolika. Sve do sada nijesmo bili u stanju jedno znanstveno biblijsko slavensko izdanje stvoriti___« Sve se ovo u mnogo većem stupnju može primjetiti i na naše bosanske hrišćane. Oni ne samo da se u Reljevu služe protestatskim i katolič­ kim autorima u bogosloviji, nego ni za puka nemaju niti molitvenika niti religijoznih novina. Puk tra/i kruha, a nema tko da mu ga odlomi. Za naobrazbu katoličkoga klera. Mosinjor Wahls osnovo je zakladu u Sjedinjenim državama za odgoj katoličkoga klera. Zaklada iznosi 400.000 dolara — preko 2 milijuna kruna. Iz ove će se za­ klade odgajati kler sjeromašnih biskupija Sjedinjenih država. Za upravitelja ove zaklade imenovani su profesor Graliam i katolička sveučilišta. Zaista ruski! Skoro je u Kijevu u ruskoj Polj­ skoj obdržavan misijonarski kongres. Na kongres je prispjela jedna spomenica, u kojoj se tuži, da je u kijevskoj pokrajini još samo trećina grčkoistočnjaka, a sve ostalo, da je prešlo u katoličku Crkvu. Spo­ menica upozoruje, da će i ta trećina na katolištvu preći, ako ne stignu u Kijevo novi grkoistočni misijonari i ako se ne zabrani grkoistočnome življu po­ hod katoličkih crkava. Pa zar to nije ruski? �Vijesnik Jiirisdikcionalni ispiti. Na 30. lipnja položili su svršeni franjevački bogoslovi: fra Miron Kozinović, fra Valerij Filipović, fra Silvij Franjković, fra Arliangjeo Grgić i fra Augustin Ćičić, pred nadbisku­ povim povjerenstvom u Sarajevu jurisdikcijonalne ispite i zaputili se na odregjene si postaje. Regjenje. Na 18. i 24. lipnja primili su franje­ vački bogoslovi u Sarajevu: fra Augustin Cičić, fra Silvij Franjković, fra Arhangjeo Grgić, od presvj. g. dra Šarića, subdijakonat i dijakonat. Odgogjena hodočašća. Usljed glasina, što se još svejednako pronose o koleri, vlada je zabranila ove godine obadva hodočašća — i u Sv. Zemlju i u Asiz. Organizatori su hodočašća odredili naumljeni plan ostvariti slijedeće godine. Milodari za gradnju crkve sv. Antuna u Sara­ jevu 1910. 11. Milodari iz kašice u crkvi sv. Ante u Sarajevu K 1998.65, N. N. Sarajevo 8 K, Adela Kamiž 5 K, N. N. Voćarevo 1 K, Pero Jurić Busovača Ш K, Adnrija Kulijer 4 K, Rudolf Pisinger 5 K, N. N. Sarajevo 1 K, Ivo Dujlović Gradiška 5 K, Bonifacius-Verein za N. N. K 29.37, Blaško Petrović Vares 2 K, Kata Marković Gradiška K 2.60, Jozo Lozic Sanskimost 10 K, Llizabeta Orač 5 K, N. N. Saiajevo 20 K, Aleksa Cvjetić 20 K, Jelena Mervar Prijedor 2 1 . fra Stipo Ikić 10 K, N. N. Vareš 2 K, Preko »Schlesische Volkszeitung K 27.01, Lujza Karl Sarajevo 10 K, Antonija Ris Uvac 3 K, Auto Propadalo Lijevno 10 K, Mara Kajić Lijevno 2 K, Pater Puntigam sakupio 100 K, Mato Grebenar Odžak 20 K, Pater Josip Schonbach u Reinbachu 60 K, Ivo Tješo Zgosća za zvonce u sa­ kristiji 100 K, Ana Paulin Sarajevo 10 K, ivka Gjurić Žepče 12 K, Mirko Premužić 2 K, Nikola Sambrailo 5 K, Ivan Krčmar 6 K, Samostan trapista Banjaluka 200 K, Andrija Kasapović Vareš 5 K, Mijo Mijatović Vareš 10 K, Franjo 'Putić Petrićevac 10 K, fra Grgo Došen 10 K, M. Rohling Gelsenkirchen K 8.22, Lucija Dobrinić Banjaluka 5 K, fra Domin Pavlović 30 K, Ilija Kovačević Odžak 5 K, Vilim Kovačević Gučagora 10 K, N. N. Vareš 2 K, Frnest Skaloneck Ljub­ ljana 10 K, fra Jozo (Jarić 105 K, N. N. Sarajevo 3 K, Metod Senienčić Košljun 10 K, Braća Ilijaš 20 K. Stefanija Dukarić Belovar 3 K, N. N. Vareš K 5.40, N. N. Lijevno 10 K, N. N. Plehan 50 K, Drag. Kulijer Zenica 4 K, Jure Obučina Mostar 10 K, Mijo Pogar čić Vareš 5 K, Franjo Kulier Vareš 4 K, Kate Keško 1 K, Ivan Majetić Zagreb 3 K, Ljuba i Angja Dolić 2 K, Marijan Galović, spiritual Gjakovo 2 K, Fugen Tvrtković župnik 43 K, Franjo Dobrić Dolac 2 K, Ma­ rija Cerjak Gradiška Ш K, Ana Benešić skupila u Gjakovu K 23.70, Gjuro Vrinjanin Banjaluka 250 K, 111 Mijo Semunović Vareš 10 K, N. N. Vareš K 1.20, N. N. Gučagora 1 K, Karoline Rossler Sarajevo 2 K, N. N. Sarajevo 1 K, Trećoretci u Sarajevu K 60.90, Trećoretci u Polisi 20 K. — Ukupno K 3.485.23. KNJIŽEVNA SMOTRA. Vojislav Ćurlć: Matija Lisičar: Pripovijesti. Naša »Matica Hr­ vatska« izdala je za prošlu godinu više knjiga u jed­ nu ruku, da se oduži svojim članovima i pretplatni­ cima za njihove pare, a u drugu, da izvrši svoju kul­ turnu zadaću. Ima tu knjiga svakakvih, ali ja ću se pozabaviti samo s »Pripovijestima« Matije Lisičara. Ime toga našega pripovijedača nalazio sam u našim časopisima počešće. Gotovo sam sve ove pripovijesti štogdje čito, a sada su eto u jednu knjigu sakupljene. Silna je raznolikost tipova u svjetskih pripovje­ dača. Ali smo već odvikli čitati lijepu knjigu, u kojoj se opisivahu lijepi junaci s lijepim i poštenim djeli­ ma. Danas smo osugjeni na zabavno čitanje junaČKiii djela od tjelesno i duševno palih ljudi. Grijesi i opačine, tama i što mračnija skrovitost, uzburkano more, uzburkane ljudske strasti, časovita drska ugodnost opačine uz ćarlijanje vjetra, talasanje vode i njihanje granje i lišća. Tako se je i Lisičar odužio novom vremenu i modernim zahtjevima, te s pomo­ ću »Matice Hrvatske« izdade kolekciju tipova pu­ nih perverznosti, sa gnjilim mozgom i potrganim živcima. U prvoj noveli »Bolesna savjest« junak je nekakva kukavica, bolesni pronevjeritelj novca i sa­ moubojica, otac mu vječni bolesnik, a mati ih oboje prehranjuje prodajom svoga tijela. Pa dalje tako sve po redu do predzadnje pripovijesti, gdje neka­ kav ušljivac ljubi leldmaršallajtnantovu kćer. Ni­ gdje svjetla ni vedrine. Sve sami trulež i gnjiloća. Uz to tako umoran opis, da taj gnjili mozak i po­ kvareni živci još više gnjiju i pucaju. Takvom suinornošću pisanih knjiga još ne bi u našoj literaturi. 'Го se je moralo namaknuti. Za to je lako. Širok je svijet i na njemu svašta imade. More je svagdje more i pustoš je pustoš, a lopova je na svijetu ni broja se ne zna. 1 tako nasta opisivanje uzburkanog mo­ ra, crnih oblaka, »studenog svijetla« ko Gorkijevo Crno more, strasti beskućnika i tužna pustoš ruske ravnice. Oćutinio hladni zapali bazarovštine, gleda­ smo studene tipove sjevernih pisaca i Maupassautovo nesvršeno završivanje pripovijesti. Sve hladno, studeno. 1 još studenije nego kod ovih pisaca, jer i kod njih barem o 11inoj zasja sunce, a i čovjek kadkad se zdravo nasmije. �112 Br. 7. — Serafinski Perivoj — 1911. Nisam ni sam oduševljeni prijatelj slatkih juna­ lizati o lta re ... Kao da Bog nema drugog posla, ka romanticizma i optimizma, jer nema svako lijepa nego bez prestanka slušati jezuvite.« 1 tako se pisac gotovo u svakoj pripovijesti ma­ lica i junačke mišice. Dapače volim zgodne nega­ tivne figure kad ih je već Bog dao i trpi ih na svijetu, nje više češe o isusovačku družbu i njezine članove. i ako čine ovu »suznu dolinu« punijom plača i suza, Izgleda, ko da je ova zbirka izdana samo za to, da ali znadem uz to, i moram znati, da imam slobodan se osramoti jedna crkvena družba. Trebalo bi jednom »Mat. Hrv.« па pamet do­ izbor ua dobro i zlo. U Lisičara je naime pripovije­ danje samo golo konstatovaiije fatumom porinutili zvati, da ona ima članova, kojima je stalo do njihove zlih ljudskih činova i djelovanja. Ali su u njega dvije vjere i moralnog zakona, a diče se s redovima i markantne dobre osebine, a te su: nješto pretjerana družbama od crkve odobrenim, pa im nije drago, da i odsječena i kao naučena, no ipak krasna njegova se — makar i u lijepoj knjizi - to troje kako bilo tugaljiva pojezija i vanredno lijepi jezik, jedan od ruglu izvrgava. najljepših u našoj literaturi. Samo vječna šteta, što Za upoznavanje načela kršćansko-socijalnog po­ to krasno pjesničko crtanje i čisti naš govor opisuju kreta preporučujemo ovdje navedene brošurice, ko­ onako studenu i odurnu gnjiloću i opačinu. Ne znam je su u prvom redu vrlo jevtine, tako da si ih svatko kojeg je zvanja Lisičar. Ali se je moro mnogo vr- može lahko nabaviti. A u drugom redu odlikuju se zati oko ljudi slabe pameti i velike perv'erznosti, dok time, što su skroz jasno i shvatljivog pisane, a da su ga ta nesretna lica onako zaokupila, pa onda ili ni«u prevelike ni dosadne, da ih ne bi svatko rnogo on crta sasvim bezbrižno i nekako s visoka Naj­ čitati. Napose svaka pojedina je od njih poučna i manje je sudionikom pri sudbenim izvidima : u svom vrijedna, te se sama po sebi preporučuje svakomu poslu obiko i otvrdno na sve ko liječnik na seciranje. pojedinom našemu prijatelju. Evo popisa tili broA moral Lisičara? To je sve u nije moral. Kod šurica: njega se poštenje, stid, obraz upiuvo cinički ismjeProgram hrvatske kršćansko-socijalne organi­ hava. Tako u pripovijesti »Lopu .ska sirotica« čisto zacije. Cijena 10 lielera. pijetetu spr se vraški podsmjehuje Je li vjera privatna stvar? Cijena 8 helera. j'inju za grijeh roditelja, naravnoj odu mosti Naši socijal-demokrati što su i što uče. Cijena čnu s i »Lopudska sirotica« zapita Ueler&sj.' zavrigjen prezir odgovara sv Socijalistička zavaravanja. Cijena 6 helera. jravan na ublj^ffl ga. U »Strahu« je Rade Z. atolik^socijal-demokrat. Cijena 8 helera. ako mirno izgostvo, ko onaj (Jorkijev junak va nazora o socijalnom pitanju. Cijena 20 li. o ubiti čovjeka? vara onu strašnu izjavu: Šta 'ko su socijal-demokrati? Cijena 10 lielera. Kvrc i njega nema više. Sloboda, jednakost, bratstvo и svijetu socijal­ Ovakim i sličnim moralnim tizavdcmna vrvi Li- demokrata. Cijena 10 helera. sičareva knjiga. U njoj je još gadno potkadilo č. Isu­ Strukovna organizacija. Cijena 10 helera. sovcima, a sv. vjeri svakako. šćanski socijali i obrtnici. Cijena 6 helera. U prvoj se pripovijesti spominje i neki Isusovac Jesu li ‘kršćanski socijali klerikatci? Cijena 4 Ii. - Lisičar od milinja piše: jezu vita kao kukavan Kršćanski soci jal i i inovjerci, Cijena 4 lielera. pedagog i svećenik, koji, da iznudi od učenika neku Kršćanski socijali i radništvo. Cijena 2 helera. tajnu, nudi mu godinu dana oproštenja. U spomenu­ Izvještaj konstituirajuće skupštine »Hrv. Kr­ toj pripovijesti »Strah« govori o isusovačkim misio­ šćanskog Radničkog Saveza«. Cijena 20 lielera. narima kako kupuju crnce za funtu na glavu, pa ih Osim toga preporučuju se još slijedeće brošu­ onda silom krste. Pripovijest »Pata Brnja« ponav­ rice ilustrovane radničke knjižnice: Povijest jednog lja negdašnju izmišijenju i gadnu avantiru jednog Isusovca, da tobože opere okaljano ime »našega jednog učenjaka, a ovam o opet isti poznati otac Beruardo uči nevino dijete bibličkom farizejskom drža­ nju i vladanju. »Valja da se naučiš gledati sv e okolo sebe, a ipak gledati preda se,« itd. Kako su kukav­ ne ove riječi istog »časnog« oca: »Ne treba mnogo štrajka; Krvopije radništva i Varalice. Cijena je svakoj ovoj brošurici 6 helera, a tko od svake naruči 100 primjeraka dobije iste po 4 helera primjerak. S ve pak o v e brošurice mogu se dobiti, ako se za njih otpadajuća svota uz dodatak od 20 helera za poštarinu i omatanje pošalje na upravu »Glasa Na­ roda«, Zagreb. Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja jcijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julian Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Kl Pninnita i Sarajeva. Centrala u Ljubljani. Podružnice n Spljetn, Trstu, Celovcu i Gorici. ______________________ Dionička glavnica K 5,000.000. ■■ Pričuve preko K 500.000.. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 41ls°lo {isto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja & Л -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO ;——г ' rci zima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih ' ‘ tf-p zarada, drumova, betonskih radnja, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., v. financiranje gradnja uz povoljne uvjete; ia svakovrsne cigle u vlastitoj I , lijenoj ciglani. GRAGJEVNO ГН DRUŠTVO U Sj%AJEV Glavno z a |‘upstvo za Bosnu i Hercegovinu DIONIČKA G U ftNIOE ETERNITA MOŽE SE POVISITI NA . 2,000.000 boi] ’iTDuK нз!а za pokrivanje krovova. Direktor: gragjevni savjet -: Jo Hrvatsk cia banka za Bosnu i Hercegovinu (dioničko društvo). ~ ~ ~ Uplaćena dionička glavnica Centrala u Sarajevu. 2 .0 0 0 .0 0 0 k ru n a , s s s Podružnice: Mostar i Tuzla. P reu zim a uloge n a uložne knjižice t e u k am aću je iste uz 4 x/a% čistih. UnovČuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone E sk om p tira i reesk om p tira m jenice i tražb in e. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Daje zajm ove n a tek u ći račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, d evise, va lu te. Izvršuje isplate i nap late na svim trgovačkim središtim a tu - i ino­ zem stva. Zalagaonica prim a u zalog sve dragocijenosti dragulje i ostalo. k a o : srebro, zlato �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo (Komanditno društvo) Telefon broj 119. femaluša ulica 172. sni i Hercegovini Najstarija knjigotisl flilllm pi. rnefa« s № • • 1 stro'cuiffit Preporučuje se molitvenika, posje. poslova, što ukusnom ta , :s djela, brošura, ' karta, kao i svih шЉл litografsk’ oiiuku zasjecaju sa ije cijene. Moderno uregjena knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vonlske naručbe obavljaju se brzo I točno. S laga ti stroj „TIPO GRAF". i Brzojavi: Vogler, Sarajevo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0dc4df9c60795db3c75ebd54a1f10579.pdf 9bb19e44464fc771b8fe5a3c791cac2e PDF Text Text SEKAFiNSKi P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU B R O J 9. SARAJEVO, 15. RUJNA 1911. OOD . XXV. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESMA: C) VJESNIK. 1. Fra Petar V lašić: Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskoga sistema . . . • ..................... 129 2. Sijep. Ilijić: Jesenji p relu d ij................................. 132 3. Dr. Jelenić : Iz neobjelodanjenih bosanskih klasika 133 4. Fra Eugenije Matić: Socijalna važnost trećega reda za današnje prilike B) LISTAK. 1. Dr. Jelenić: Katolicizam 2. 0 . Alojzij Cvitanović 3. 0 . Miroljub Pukler: Književi Ćirila i Metoda . Dalmatinski Franjevci na sudu. — Primicija. Uprava zbora »Jukić« za prvo polugodište. — Westminsterski nadbiskup o papinu suverenitetu. — Iz najnovijega grčkoga ustava. — Fra Miroljub Pukler. — Katolištvo grada Beča. — Umro. — Ross' etov spomenik. — Portugalska vlada u brizi. - Espe.anti i katolici. — Katolička crkva u Sje^ v d rž f,v a m a .....................................................142 D) . 'ranjevaca sv. 141 VNA SMOTRA. Dnu sv. Jeronima. Fra Krsto Belamarić: Čem oboana škola ? - Spomenica Rugjera Jo sipa B o sk o v 'č a ............................................ 144 banka 4 (1 Uplaćena dionička glavnica 2.000.000 kruna. Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4%% čistih. Gskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonica Podružnice: Mostar i Tuzla. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. prima u zalog sve dragocijenosti kao: srebro, zlato dragulje i ostalo. �za Bosim i Hercegovinu. Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna kruna. — ------- — CENTRALA U SARAJEVU. F IL IJ A L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — IS P O S T A V E : u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra­ diški, Lijevnu, B. Šamcu Travniku, Trebinju i Višegradu. — Z A S T U P ST V A : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. V e lep ro d a ja d u han a u svim spomenutim mjestima. i T T irk n + o lrn rn rk П г1ш 1ш гП Р DaJe hiPotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 4*/*% založnice j J l i p U l t J K d l IJU UUJUlJuIJJtJ. 5 «/0 komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. R a n lć O V im o d ifilifiT lifi Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva, — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižjce. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. o ' •> Odjeljenje za robu. :ao što i p seb n o odjelenje za zemaljske proizboju, bave se sa svijem u trgovačku struku za■ - “dizanjem industrija i javnih poduzeća. ~ sjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlar davni 1 ž ito . Kod banke opstojeća generalna agentura кг _po\ 1. ocigurav. „A S SE C U R A ŠttDNI 0 3 ^ I ^ B A L I “ prima direktno Ili putem filijala ili ispostava razne vrste osiguranja na ž jKOti vatre, a generalna agentura osigura 'tva ,,P H O V ID E N C IJA “ prima osi­ guranja za s’ aj nesreće proti г-.znih žteta пг strojevima i i Kod banke je etablirano i ,,GLA redmetima. - i A S l 'UPŽ3TVO ZA P O S N U I P S R C E l \ 5 V* O PĆEGA D R U ŠT V A ЧА O d i U R A №JE jedinaca, radenika, društava i t, d., — |) otiv zak(tiit<~ 9 H nos i Jilt irotiv pr IR 7 P R VOGA A U ST R IJSK O G A рг!~ i os anje svake vrsti protiv nezgodama po- ч kjFagjj.jVoa сМЦћ ftteta; — nadalje prima osiguranja koje ^tlcoinprem^B t Prva hrvatska parna tvornica voštenih ш н в ш u н и и и н и svieća i medičarskib proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničtvima za nabavu pravih i nepatvorenih voštanica, stearinskih svijeća, crkvenog ulja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dnšica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i. pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama. Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koji se franko dostavlja. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU 1 ZABAVU BROJ 9. SARAJEVO, 15. RUJNA 1911. Fra Petar Vlašić, D ubrovnik:------------------------------------- Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskog sistem a. 1. ispod ruševina dalekog istoka. Kad je god. 1811. ^nglez Kiču, član indijanskog društva, na svom putovanju po ravnicama cuirata i ligrisa, našo lieKoliko ulomaka razoivenm opeka, na kojima se opažali neki čudni znakovi, ne ce bit m iz daleka preavigjo, kakovu važnost ti ulomci lrnadu. On ih je ipak pomnjivo sakupio i pošlo glasovrtorn britanskog muzeju u London, gdje su se brižljivo čuvali. S vremenom sakupili su Kich i drugi revni istražitelji istočnih ruševina mnogo drugih opeka sa isto onakoviin znakovima. Naga gjalo se, da to mora biti koje starinsko pismo i uče­ njake je snalazila silna želja, da ugju u trag aliabetu istog, isprvice činilo se, da ćc sav trud biti uzalu­ dan: pismena ostajala neraznješivom zagonetkom. Ipak željeznoj volji i oštrini angi.kanskog duha pogje za rukom pronaći alfabet tog pisma, koje je babilon­ sko, a obično se nazivlje k l i n o v i t o p i s m o . Glavnu zaslugu u tom imadu četiri Engleza, učeni orijentaliste: W.H. Еох F a 1bo 11, E. H i n c k s., M. O p p e r t i H. R a w l i s o n . Oni su god. 1857. svaki ponapose stali, da čitaju i prevode jedan babi­ lonski natpis pomoću prije uglavljenog načina iliti zajedničkog ključa i njihov trud bio je okrunjen sjaj­ nim uspjehom: Sva četiri prijevoda u glavnome pot­ punoma su se slagali. Europska javnost bila je u velike uzradovana takovim otkrićem, jer gle! na onim ulomcima razbi­ jenih opeka rnogo si čitati povjest starodavnih kraIjestva asirsko-babilonskih, zgode i nezgode stanov­ nika onih gradova, kuda se je šeto bogoduhi prorok Jona, navještajući pokoru, ili kraj kojih je mladi Da­ nijel piso svoja uzvišena proročanstva. Ispod ruše­ vina dalekog istoka pomolilo se svjetlo, koje je rasvjetlilo mrakom obavitu povjest davnijeh vre­ mena. Zanimanje za istočne iskopine bilo je sveopće, pogotovo, kad se stalo na tim iskopinama nalaziti zabilježena imena, nami već iz sv. Pisma Starog Za­ OOD. XXV. vjeta poznata, kao što su: Ninive, Babilon, Assur, Nabukodonosor, rijeke Kobar itd. i kad se opazilo, da su u onim klinovitim natpisima ispisani nekoji dogagjaji, koji dolaze u dodir sa povješću Starog Za\jeta. . . . , „ . , . Kao sto je bilo i očekivati, raspoloženje duhova p rerna tim istočnim otkrićima bilo je svakojako, Protivnici kršćanstva nadali se, da će bar sada, jSp0(j ruševina dalekog istoka pronaći koju vijest, koja’će dokazati pogriješnom povjest Starog Zavj|ta. mai0,dušni kršćani bojali se, da se u istinu ta|<ova §ta ne zbude, no katolički učenjaci bez straha j oklijevanja poticahu strukovnjake na revno istrabivanje i proučavanje tih iskopina, tvrdo uvjereni, da j te iskopine biti jedan novi, jaki dokaz u prilog povjesne istinitosti biblijskog pripovjedanja. 1 nijesu se prevarili.. Kroz zadnjih 20 godina, otkad se revnije počelo istraživat ruševine dalekog istoka, pro­ našlo se dragocijenih spomenika, koji zbore o izo­ brazbi, vjeri, običajima starih Asiraca i Babilonaca; našlo se nadalje puno toga, što je u skladu sa biblij­ skom povješću, te donekle tu povjest upotpunjuje i rasvjetljuje, a nije se našlo ni cigle vijesti, koja bi se očito kosila.sa biblijskom povješću. Uslijed toga razni sistemi racijonalista, koji su pokušali pomoću istočnih otkrića, umanjiti ili uništiti ugled sv. Pismu, ostadoše neuspjeli pokušaji, i sv. je Pismo zasjalo novim svjetlom. Ponad sviju jedan se racijonalistični sistem istaknuo u ovo doba, naperen na povjesnu vrijednost Starog Zavjeta, a to jc tako zvani panbabilonizam. Ovaj sistem sastoji u glavnome u tom, što se po njemu smatra cijelu po­ vjest starih istočnih naroda ovisnom o babilonskom pojimanju svijeta, koje se temeljilo na opažanju i obožavanju neba, zato se i zove a s t r a l n i (z v ij e z d a n i) n a z o r o s v i j e t u . Cijenjeni će čitatelj bolje shvatiti u čemu sastoji panbabilonizam iz onoga, što ću niže kazati: ovdje odmah pri početku ove raspravice pripominjem, da je ovaj sistem baš zadnjih dana po mnijenju istih racijonalista, doživio potpuni poraz, te ga se slobo­ dno može metnuti u ropotarnicu prošlih, mrtvih si­ stema. Evo u kratko kako je nasto, kako se razvio i kako je svršio taj novi protubiblijski sistem. �130 Br. 9. - Serafinski Perivoj. — 1911. 2. \Vincklerov panbabilonistični sistem. Glavni zastupatelj i možemo slobodno kazati, stvoritelj panbabilonističnog sistema jest čuveni ori­ jentalista i profesor na berlinskom sveučilištu đr. H u g o W i n c k l e r . Proučavajući istočna otkrića, poimence velevažno otkriće u E l - A m a r n a (jedno 300 km. južno Kaira u Africi), mislio je, da je našo ključ za riješenje sviju problema starinske mitologije i religije istočnih naroda, i to shvaćajuć sve u smislu babilonskog pojimanja svijeta. On je o tome pro­ govorio u raznim časopisima i napose otisnutim dje­ lima’), a nada sve u znamenitom djelu: »A 11 o r i e nt a 1i s c li e G e s c li i c li t s a u f f a s s u n g«, ех oriente lux. 11. Leipzig 1906., u kome su nepromije­ njeno otisnuti neki članci od godine 1904. u raznim znanstvenim časopisima objelodanjeni, lste je nazo­ re NVinckler još prije priopćio u preradbi glasovitog Schraderovog djela: »Die Keilinschriften unđ das Alte Testament« (Klinovito pismo i Stari Zavjet) izdanje 1903. Svaki povjesničar, tvrdi dr. Winckler, u prika­ zivanju povjesnik činjenica, ovisan je o pojimanju svijeta onog vremena u kome on sive. Sve do KePlera pako i do Kopernika, ljudstvo je bilo prikovano uz staroistočni nazor o svijetu, koji je bio istovjetan sa babilonskim. Taj pak babilonski nazo ) svijetu temeljio se па o b o ž a v a n j u n e b a (Gestirnreligion). Prema tome u ono davno doba nazor o nebu bio je sličan nazoru o svijetu. Stari Babilonci bili su vještaci u promatranju zvijezda, a držali su, da sve što je na nebu, mora bit’ i na zemlji, ili obrat­ no; sve što se na zemlji vidi i dogagja, nije drugo nego odraz nebeskih pojava. Oni su i nebo dijelili na tri dijela, kao i zemlju, na kopno (to bi bio sustav obodnice našeg sunca), na more, to bi bio predjel južno sunčanog sustava i na zrak, koji oboje paše. Suviše, sve što zemlja ima, ima takogjer i na nebu; države zemaljske, gradovi, rijeke, šume, sve su to slike nebeskih predjela. Po isti način rogjenje, ži­ vot, djelovanje i smrt pojedinih ljudi; razni dogagjaji kao ratovi, potresi, poplave, bolesti i tomu slično; sve je to — uči NVinckler — po mišljenju starih Babilonaca bila pošljedica nebeskih dogagjaja, utjecaj raznog smještaja zvijezda ili zalaza sunca u pojedina zviježgja. Prožeti takovim nazorima, starinski pisci nijesu >) Tako poim ence: Die W eltan sch au u n g des Alten O rients (P reusische Jahrbiicher 1901.) — A rabisch-Sem itisch-O rientalisch (M itteilungen der V orderasiatischen G eselschaft VI. 1901.) — H im m elsbild und V/eltenbild der B abylonier als G rundlage der W eltanschauung und M ythologie aller Volker (Der Alte O rient III. 1903.) — Die Babilonische G eistesk u ltu r in ihren Beziehungen zur K ulturentw icklung der M enschheit (1907.) prikazivali dogagjaje onako, kako su se dogagjali, nego onako, kako ini se činilo, da su odraz nebeskih dogagjaja i pojedine osobe, koje nam ti pisci spomi­ nju, više su ili manje predstavljene po zamišljenim uzorima nebeskih osoba. »Mitologija se dakle ušu­ ljala u povjesno pripovijedanje, davajuć pripovjeda­ čima predmeta za kazivanje i načina, kako će iste predmete prikazivati.«1) Slične nazore ide dalje NVinckler — imali su i p i s c i St a r o g Z a v j e t a , pa je u tom smi­ slu i napisan čitav Stari Zavjet. S ovog gledišta imali bismo promatrati cijelu povjest izraelsku, jer u svakoj pojedinoj izreci starozavjetnih pisaca, u svakoj misli nalazimo tragova, po kojima možemo zaključiti, da tu nije točan govor o pravim povjesnim đugagjajima i osobama, nego da je sve to pri­ kazano pod dojmom babilonskih astralnih nazora. Za bolje razjašnjenje ove nauke iznosi Winckler i an primjer i to iz II. knjige Samuelove (po Vul­ gati liber. II. Reg.) pogl. 13, gdje se opisuje zločin, koji je A m n o n sin Davidov, počinio na svojoj sestri Tamari. Pod tom Tamarom imala bi se razumjeti neka nebeska osoba, a ta je božica Istar, jer je me gju obim imenima neka sličnost, a opet ono, što se u Samuelovoj knjizi kaže o Tamari, da je bila dje­ vica, da je imala na sebi šarene haljine i da je bratu zgotovila jelo, slično je onome, što priča kaže o bo­ žici Istar. Sto se pak u istoj knjizi čita, da je Tamara obitavala u kući svog brata Apsalona, to je kazano za to, jer je božica Istar obitavala u pod­ zemnom svijetu. Amnon pak i njegov brat Apsalon bili bi Dioskuri. U tom smijem tumači dr. NVinckler i druge vije­ sti Starog Zavjeta. Ne niječe svaku povjesnu vrijed­ nost tim vijestima, nego hoće da su te vijesti znatno iskrivljene, iliti mitološki prikazane, već prema to­ me, kako je koji pisac posjedovo veću ili manju dozu babilonskih astralnih nazora. Kolika je besmisle­ nost, takova šta ustvrditi o starozavjetnim piscima, ovdje niti ne napominjem, jer ću o tom napose pro­ govoriti malo niže, a sad ćemo bacit letimični pogled na daljnji razvoj NVincklerove teorije. 3. Drugi poglavitiji pristaše panbabilonizma. NVinckler je sa svojom čudnom teorijom u brzo steko ne mali broj ozbiljnih pristaša, koji su se skoro više nego isti njihov učitelj zagrijali za ovaj protubiblijski sistem. U prvom redu moram spomenuti učenika NVincklerova i sadašnjeg sveučilišnog profe­ sora u Leipzigu, dra A l f r e d a .1 e r e m i a s. U ‘) »Altorientalische G eschichtsanffassung« str. 37. �Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskoga sistema. svojim trima spisima o panbabilonizmu1) upro je Jeremias svim silama, da obrani nauku svog učitelja od raznih prigovora i da ju bolje razjasni i utvrdi. On vidi jaki dokaz za ovaj sistem u tom, što je povjest pojedinih asirsko-babilonskih kraljeva obavita mitološkim potezima; pojava tili kraljeva prikazana je kao dolazak nekih nebeskih osoba na zemlju, kao osloboditelji ljudskog društva. Pri kazivanju o rogjenju kralja S a r g o n a veli se, da je prije njega vladalo 350 kraljeva: Jeremijas odmah zaključuje, da je onaj broj 350 postavljen za to, jer se hoće označiti, da sa Sargonom počinje novo doba u povjesti asirsko-babilonskoj, kao što mjesečna godina počimlje nakon 350 dana (točno baš 354 dana). S a n h e r i b, s kojim takogjer počinje novo doba babi­ lonske povjesti, označen je kao nebesko biće, kao Adapa, iliti novi pračovjek. Da je takogjer i Stari Zavjet napisan pod utje­ cajem babilonskih astralnih nazora, to hoće Jeremi­ jas da dokaže: 1. na temelju simbola u izraelskom bogoštovju; 2. jer su poglavitije osobe u Mojsijevoj Genezi prikazane kao spasitelji ljudskog roda, tako Adam, Denoh, Noe, Abraham, Izak, Jakov, Josip; 3. jer u kosmogoniji Mojsijevoj imade dodirnih to­ čaka sa kosmogonijom starih Babilonaca. Na te­ melju toga — zaključuje Jeremijas, — da je sav Sta­ ri Zavjet napisan u panbabilonističnom smislu. Pa i povjest proroka u istom bi smjeru bila na­ pisana, kako to hoće da dokaže napose pastor W. E r b t u svojoj poduljoj raspravi o trima znameni­ tim prorocima Starog Zavjeta, naime I l i j i , E 1 iz e j u i J o n i.1) Zagrijan i on za Wincklerovu teo­ riju iznosi razne činjenice iz života ovih triju proro­ ka, isporegjuje ih sa babilonskom mitologijom i na­ lazi povjest proroka ovisnom o ovoj, a ovu, t. j. ba­ bilonsku mitologiju, ovisnom o babilonskim astralnim nazorima. Ilija Tezbićanin bio bi sunce, Elizej mje­ sec, pa kao što mjesec vazda oko sunca ide, tako i Elizej ne ostavlja Ilije uza sve to, što ga Ilija nago­ vara, da ga ostavi, kako to čitamo u II. knjizi Kralje­ va (po Vulg. 1. IV. Reg.) pogl. 2.: »A kad Gospodin hotijaše uzeti Iliju u vihoru na nebo, pogjoše Ilija i Elizej iz Galgale. I reče Ilija Elizeju: ostani ti ovdje, jer mene Gospodin šalje do Betela. Ali Elizej reče: Tako živ bio Gospodin i tako živa bila duša tvoja n e ć u t e o s t a v i t i . I dogjoše u Betel.« — Ko*) Die Panbabylonisten, der Alte Orient und die 3gypti sche Religion. Leipzig, 1907. — Das Alter der babilonischen A stronomie (objelodanio u dru štv u W inckleru) Leipzig 1908. - - Der Einfluss Baby|oniens auf das Verstandnis des Alten T estam en ts (Biblische Zeit- und Streitfragen), Berlin 1908. *) W. E r b t: Elia, Elisa, Jona. (U ntersuchungen zur Geschichte der liebraer. I. Leipzig 1907. 131 liko samovolje i fantazije u ovom Erbtovom tuma­ čenju, prepuštam cijenjenom čitatelju, da sam pro­ sudi, i da se — nasmije! Žaliti je u istinu, da se ljud­ ski um ne će da otrese predsuda, koje ga logično dovode do ovakovih besmislenosti!. . . I uvaženi inače pisac hebrejske Arheologije, ko­ ja je primljena kao školski tekst na protestantskim sveučilištima, dr. I. B e n z i n g e r , pristaša je Wincklerovog sistema, pa na više mjesta svoje Ar­ heologije2) spominje upliv babilonskog mišljenja na zakonik, religiju, običaje Izraelaca. Poimence o tom raspravlja na str. 159—188. Po njemu I. pogl. Ge­ neze napisano je posvema u babilonskom smislu; a isto tako i obrednik (Ceremonijal) židovski, sadržan poglavito u III. i IV. Mojsijevoj knjizi. (Po Vulg. 1. Levit. et Num.) Evo dva tri primjera, koja Benzin­ ger donosi: Broj 7 kod Hebrejaca bio je sveti broj: u sedmi dan svetkovala se subota; i sedma godina bila je sveta, takogjer 7 X 7 — 49 (godina jubileja); velike svečanosti (Vazam, Sjenice) traju 7 dana ili 2 X 7 14 (posveta Salamunovog hrama); u svečane dane moralo se žrtvovati po 7 životinja, škropljenje krv­ lju redovito se obavljalo po 7 puta. Sve ovo — veli Benzinger, — potsjeća nas na babilonsku religiju, gdje je broj 7 bio takogjer svet, budući je označivo sedam planeta iliti po njihovom shvaćanju sedam velikih bogova, naime: Sunce, Mjesec, Danicu, Mars, Merkura, Saturna i Jupitra. Broj 12 takogjer je za Izraelce bio važan: 12 je sinova Jakovljevih, od kojih proističe sav narod izraelski; 12 stupova načinio je Mojsije na oltaru pod gorom Sinajskom; 12 je kamena ostavio Jozue u rijeci Jordanu za spomen sinova Izraelovih; na 12 mjedenih volova počivalo je saliveno more iliti umivaonica u trijemu Salamunova lirama; 12 koma­ da dragog kamenja sjajilo se na velikom svećeniku i t. d. — Taj broj 12 — veli Benzinger — uzet je iz babilonske astrologije, a označuje 12 mjeseci. Na ovakav evo način tumače nam panbabiloniste sveto Pismo Starog Zavjeta i u opće povjest istočnih naroda. Cijenjeni će čitatelj sa začugjenjem pitati, da li je u opće moguće, da razborit čovjek ovako tumači starodavne dogagjaje. U istinu čudit se je, da su onakovi umovi kao što su Winckler, Jeremias, Benzinger i njima slični, došli do ovakovih besmislenosti, no ipak, do takovih besmislenosti mo­ že se i mora se doći, doklegod se drži istinitim i neoborivim načelo, koje panbabiloniste uporno bra­ ne: sav negdašnji istok stajo je pod utjecajem babiг) 1. B enzinger: Hebraische Archaologie (G rundriss der theologischen W issenschaften) 2. izd. sa 253 slike. Tiibingen 1907. t �Br. 9. — Serafinski Perivoj. 132 lonskih astralnih nazora, po kojima ništa na zemlji ne biva, što nema kakvog odnošaja sa kojom poja­ vom na nebu. No baš u ovom panbabilonistični si­ stem jako hramlje, te ga je ista moderna racijonalistična kritika osudila i odbacila, kao što ćemo pri kraju rasprave čuti. Za sad ćemo časKom promotrit besmislenost ovog sistema osobitim obzirom na sv. Pismo Starog Zavjeta. (Svršit će se.) Stjep. I lijlć : Jesenji preludij. Tamo daleko goljet podrhtaje U bl’jedom sjaju dršće zadnji tračak Zamirujući nad poljanam snenim: Jesenja veče u sivkastom velu Prozirne magle ovija se tiho I sve polako1 iščezava vidu Toneć кб sjenka sred duboke noći. I tmica gluha, tamna i ledena Prirodu tišti kano avet г jema. I stenje život i stravična jeka Kroz bl’jedo lišće tajanstveno z Кб bol što dušom podrhtaje Ijudskon I priča tugu, bjedu i čeznuća Što mrak sakriva i trzaje srca Sred kojih nada tihano zamPe, I želje puste koje v r ’jeme krda S životnog stabla, dok ga ne o; I suze trpke što no izbijaju Iz tajnog vrutka bola i života. Velebna pjesan mrknu na krilima Goleme noći tužno se razl’jega I sjetnim šumom uspavanku poji Ljudskome srcu. Ja kroz maglu lutam I teške slušam kucaje života, Disanje noći, uzdisanje vjetra. Prirode jecaj kroz dušu mi struji Akordom muklim bola sveopćega Što ljudske snove, ko i suho lišće U vrtlog nosi bezkomačne ncći! E*3 1911 Dr. J e le n ić : --------- Iz neobjelodanjenih bosanskih klasika. Dok se je duh hrvatskoga preporoda i samom ponosnom Bosnom i Hercegovinom širio, te u jedno kolo okupljo: Nedića, Matića, Jukića, Bakulu i t. d.; dotle su se neki Franjevci u Bosni i dalje jedino klasikama bavili. Prvak je ovih fra Blaž Jo­ šić (1820.— 1868.), koji je klasičnom latmštinom i nenatkriljivom pjesničkom majstorijom spjevo i objelo­ danio više pjesama. Sve su ove posvećene raznim velikašima, jer je bez mecena i u najvećemu jeku hu­ manizma bilo teško objelodanjivati djela. Jošića: Ode honoribus excelentissimi iliustrissimi ac reverendissimi domini dom ini Petri Kobusitzky de eadem : m et apostolicae Sedis gratia metro-politanae ecclesiae Colocensis archiepiscopi; Carmen jubilaeis ho­ noribus illustrissimi, ac reverendissimi domini Caroli Pavić, electi episcopi Rosonensis etc.; Elegia festis honoribus illustrissimi, ac reverendissimi patris Mariani Šunjić etc.; Carmen honoribus Augistissimi Francisci Josephi I. Austriae imperatoris etc. svima su poznate. Nu Jošić ima i neobjelodanjenih pjesa­ ma. Vel. fra M i r k o Š e s t i ć ustupio nam je tako­ ve dvije a obe su posvećene fra Martinu Nediću, i to prva prigodom njegova povratka iz Rima s općega kapitula franjevačkoga reda 1856., a druga prigodom imendana iste godine. Ako objelodanjene pjesme i natkriljuju obe ove neobjelodanjene, to ipak, da i ove ne propanu, rado u »Serafinskom Perivoju« objelo­ danjujemo: . Rndo Patri M a r t i n o N e d i ć ех Deft. act. rovli. - - Vicario Gnli Eppi. Ono dum Romae celebrato Generali Capitulo Ordinis Seraphici ad Contum Suttiskensem reverteretur a fratribus salutatur. 1856. Motto. Vixit iter durum pietas, datur ora tueri Tua. Virg. Aeu. L. VI. E solites curiš, veteres revocanuir ad undas Et tenuis facili sydere puppis eat. Ibit, et id tuto, reduces-donare salute, Nam redit Ausonia clarus ab urbe Pater. Nunc, nunc si quando jucundos edere plausus, Nunc decet in laetas solvere corda sales. Nunc ope Musarum festivos scribere versus, Nunc iuvat alternis verba ligare modis. Omnia nunc fecisse juvat quae gratus amati Adventus Patris, quae pius optat anior. �h neobjelodanjenih bosanskih klasika. Scribere suadet amoi, pietas, gaudere sereno Vultu, guein cerno nos jubet esse modo. Ergo Pater ter amate! mihi benedicito dextra, Ut valeam metris Te recreare meis. Tu quoque Musa fave, Musarum Praeses Apollo Auxiliatrices porrige quaeso mamiš: lile etenim nostras tandem remeavit ad oras, Ouo dudam cupiit nostra corcna frui. lile cui pietas praeclara modestia mentis, Candor, рах animi, vita guieta placet. Qui res humanas animo sic ardiius alto Pespicit et subito cuncta peric’la subit. Nec luctus, lacrymas nunc, nec suspiria ducent, Cum populo fratres vel pia turba Patres Et Rectore bono sedulo commissa sequuntur, Nec stringet miserum sors inimica gregeni Oualis enim Рех est, tališ grex pagina dicit Rex pius et praestans, grex quoque tališ erit. tiaec quid at, enumero, quae praesens vita fatetur Nec nisi cum mundo sunt perituro prius. Namque Oeus voluit tali nos Patre beare, Cum de illo unanimes disposuere Patres Nec potuit nobis melior fortuua favere Ouam placito tales dando pectore Patres Tempore qui moesto fisos tuetur alumnos, Nec patitur saevis dilacerare lupiš. Quem angit non aliud semper, nisi publica Anxia communis sollicitudo boni. Dignus et hine, Patrum in pleno residere Senatu Rara fortuna, votaque ferre simul, Et post tot montes, post flumina, totque pericla, Et post tam duras diffici!esque vu Incolumis tandem nostras properavit a Et Iicuit patrios, sospiti adire Lares. Salve igitur felix Patriae, salveto Minister! Et refove paulum corpora fessa dorni. Salve inter proprias soboles cavosgue clientes, Salve sic u-num tota corona canit. Nos solitis semper pulsamus sidera votis, Et ferimus pro Te thura, precesque Пео: U vegetus, laetus, multis vertentibus annis Serveris florens, incolumisgue diu! Et Tibi sufficiant Dii semper robur et annos, Et cuniules meritis Matris ubigue bornim! Vivat! Honoribus. Admodum Reverendi Patris M a r t i n i N e d i ć , Lect. Theol. Gone. Prof. LL. 0 0 . Em. Ех Pefiriitoris Proviae Bosnae Argent. atque act. Ministri Provmcialis Ejusdem nec non Vic. Genlis. Illmi. Vicar. Aplici. Dignissimi. Oicata. Reccurrente Fešto Divi Martin i Ep. 1856. 133 Semper in orbe fuit magnorum fama Virorum Hoc monumenta probarit factaque plura docent: Orpheum sic quondam cecinerunt carmine Musae, Maro Mecenatem sic celebravit ovans. fVVos pius hic crevit, quia sic reverentia crescit, Laudatur virtus, et stabilitur umor. — Hine decet eximio Rectoii pandere carmen, Annua Patroni Qui pia Fešta colit. Rector amate! Suum nomen, laudesque maiiebum Nec valeo meritis digna referrć Tuis! Nomine sed nostri celebret Te Musa sonora, Et capias liymnum, quem Šibi laeta canit: Pesuper mitti bona cuncta scimus. Et dari Patrem Patriae, fatemur Coelitus, felix modo Bosniae Provincia gaude! Ouae duces plures pietate claros Ordini Fratrum dederas Minorum, Inter hos Nedić merito referre Jure tene ris. Qui mihi gessit sine laude magna (Jua studens quondam fuit inter illos. Pocta quos laudat memoratque saepe Pamiona tellus. Multa quae dexter faciebat olim pum fuit Matris junior sacerdos, Et dein Pastor populi fidelis Facta !aquuntur. Porro quae posthac fuerant peracta Rite coinmuneni meruere laudem Unde Pefinitor, et hine creatur Jure Minister. Impiger quare fragilern carinam Ut Pater verus vigilans regebat In bonum Fratrum, populi salutem, ac Emolumentum. Ejus en tempiis redidit cupitum, Quo Inclyctus Praeses pietate magna Aiinuam lucem recolit Patroni Plaudite Fratres! Voće concordi flagitate porro: Ut diu samim vegetumque nobis! Praesulem nostrum, decus, et coronani Numina servent!!! Ergo nihil superest, cordis quam promere vota, Laetus et incolumis vi vito care Pater! Ac demum senia fauste, plaudeque peracta In coelis sanetae numera pacis babe!! �134 Br. 9. — Serafinski Perivoj — 1911. Corgue sacrare valent Fratres et fervida vota, Hi dare plus nequeunt, cor tene, corde lubens! Quidquid habet dat, qui cor affert pectore puro Usque diu vivat corde precamur! Ave! Vivas!!! H SH Fra Eugenije Matlć : - Socijalna važnost trećega reda za današnje prilike. 2. Treći red i nevolje XX. vijeka. 1907. napiso je član francuske akademije Alfons Germain ove pohvalne riječi o trećem redu Ako se je u Njemačkoj moro svršiti Kultur-Kampf, ako satanizam nije mogo dobiti Italije, aku masonerija i socijalizam nisu mogli potpuno pokvariti francuske radnike, ima se mnogo zahvalit ovoj djeci sjeromašnog Asižanina.«1) On je govorio o činjenici. Mi ćemo u slijedećim retcima ocr.ati više sposobnost trećeg reda, da bi mogo stati na kraj današnjim ne­ voljama, poimence: socijalizmu, kapitalizmu, zatim laicizmu i alkoholizmu, a onda zloj štampi, koju bi punim pravom mogli nazvati savremenim Ahrimanom. Treći red i socijalizam Socijalizam je veoma opasni, pravi kužni bacil i opstanak društva i njegovo blagostanje. Premda je osnovan na materijalističkim ideama, koje sank­ cioniraju culte de noi, ipak je začudno posve protivan strogom individualizmu — zabludi, koja danas spada gotovo već u antikvitete, a koja je priie uči­ nila mnogo zla. Načelo je socijalizma: ni Boga, ni gospodara. Sve je svačije. Svi su jednaki. Tu nons crćas pour ćtre eganx, nature, a bienfaisante mere. Pourgnoi des biens et des travaux, L’ ingalite meurtriere. . . Dans Г enfance de genre hurnain . .. . 1a sainte et douce egalite, Remplit la terre et la feconde: Ti si nas stvorila jednake, Na­ ravi, dobrostiva majko. S toga čemu ubitačna ne­ jednakost u d o b r i m a i r a d u ? . . . U djetinstvu roda ljudskog sveta i slatka jednakost napunjaše zemlju i nju plogjaše. (De Darthe: socijalistička himna.) Ta bi se jednakost morala odnositi na sve. Ostvaranje njeno vide u kolektivizmu: zato privatno i) Alphonce Oermain : L’ influence de St. Fran^ois d’ Assise sur la Civilisation et les Art- Str. 31. vlasništvo nije opravdano, nije opravdana ženidba, jer je i ona najgore vrsti vlasništvo, nije opravdan moral i vjera. Živjeti na divlju — more pecundum. Oh kako su uzvišeni u tom pogledu bili Huni! Schoppenhauer i Hartman nisu trebali tražiti načina, kako će se ljudski rod približiti nirvani; socijalizam je nirvana. Treći red za svog opstanka sukobio se je sa slič­ nom naukom, kako sam pokazo. I uništio ju je: Ne smijemo sumnjati, da nema u sebi krjeposti, da uni­ šti i socijalizam. Svijet je u naravi religiozan; treći red mu to nudi na najlakši način, dok je socijalizam bezbožan. Pri­ vatno vlasništvo jest skopčano s naravi ljudskom: Treći red ga štiti naregjujuć uz to svojim članovima, da se na vrijeme napravi oporuka, te tim sjegurnije ostane u rukama onoga, koji ima pravo na nj, a so­ cijalizam ga odbacuje. Dakle je socijalizam proti na­ ravi. Puk to može lako shvatiti. Jednakost, koju propovjeda socijalizam, jest samo fraza, buduć da se ne može ostvariti, jer da ništa, svak nema na­ ravnih sposobnosti, da bude jednak u svemu. Hoće li svi raditi isto? Hoće li svi upravljati društvom? Odgovorimo li jesno za sve, onda mora biti razlike: ne stoji njihovo, da mogu ostvariti jednakost u radu. Ali ne mogu ostvariti jednakost ni u dobrima. Hoće li imati jednake plaće svi? Jednakost bi zahtjevala. No ko će onda htjeti raditi što teže? Metnimo, da ne: pada jednakost. Kako je oni pojimaju, utvrgjuje se jednakost u trećem redu, naime jednakost čovječijeg dostojanstva, na temelju čega moraju se i nižim —• puku dati ista prava kao i višim bogati­ jim i bogatim. Treći red prama tome posjeduje sve ono, što se u socijalizmu pričinja lijepo, na najbolji način, a daleko je od njegovih zabluda. Treći red isto tako odgovara težnjama ljudskog srca i ljud­ skoj naravi. S toga razloga može treći red biti naj­ boljim ustukom proti socijalizmu. Treći red i kapitalizam. Uloga se je kapitala u današnje vrijeme znatno promijenila. Novac ne vrijedi samo kao sredstvo prodavanja i kupovanja - vrijednost njegova stoji u tome, što se on na neki način kao plodi. Aristo­ telovu nazivu: nummus sponsor, trebali bi nadodati i nummus productor. Novac nosi interese, pa danas je to poso, koga vodi čitav jedan društveni razred: kapitalisti. Prema sadašnjem tijeku stvari, mi ne­ mamo ništa proti tome, premda ima nekih konservativnih i radikalnih ekonomičara, koji hoće, da je to nepravedno s jednostavnog razloga, što je novac fungibilna stvar, pak onda po tome mora se vratiti �Socijalna važnost trećega reda za današnje prilike. onoliko, koliko se uzajmi, a ne više — s kamatima. Ti se varaju dajuć ku oznaku novcu. Nesumnjivo je, da uzajmlji. :• *;jem novca dolazi za vjerovnika neki lucrum cessans, koji se po pravu mora nadokna­ diti; kod prostih fungibilnih stvari toga nema. Da­ kle ne smije se generalno osugjivati svaki interes — a buduć da taj novac daju kapitalisti, ne smije se generalno osugjivati kapitalizam. On je dapače ko­ ristan — osobito ako je kolektivni mjesto individual­ nog — pretpostaviv naravno, da uzimani interes nadmašuje lucrum cessans. Proti pravom kapitalizmu nismo, nego zloporabama kapitalizma, što se ipak označuje tim imenom. A ko ne zna, kako je veliko zlo taki kapitalizam? Sto je bio feudalizam u sred­ njem vijeku, to je kapitalizam danas. Oba ta siste­ ma imadu isti agresivni značaj. Za feudalizam smo čuli, za kapitalizam vidimo i sami. Na koje se polje niie dao kapitalizam, da može eksploatisati i lihva­ riti? Koje načine nije prokušo, da sve sebi podvrg­ ne? Dao se je na trgovinu. Dao se je na spekula­ ciju. Upotrebljaje prostu lihvu uzimajući visoke ka­ mate, pravi monopole, daje se na zakupljivanje u velikom, spekulira. A sve je to nepravedno; drugih namjera nema, nego da na sve moguće načine zgrne sebi čim više novaca. Sto time pojedinci stradaju, što strada društvo, njemu je svejedno. Na jednom mjestu ove naše radnje opisali smo, kako' kapitali­ zam nesmiljeno harači i ništi. On je veliko zlo našeg društva. Treći red ima snage, da stane na put i niemu. Širite ga samo! On uči ljubav prama svima, ljubav svestranu, izmjeničnu i efektivnu, koja nije ravno­ dušna prema nevolji bližnjega. U potrebi ne idie ona za tim. da ih izrabljuje, nego da ih potpomaže. Ona bi ukinula Hhvu* ona bi ukinula agiotažu, ona bi ukinula zakupljivanje na veliko i monopole. Mo­ žemo biti o tom sjegurni. Treći red ima i svoju tra­ diciju s obzirom na to. Franjevci su tijekom vjekova bili uviek proti ništenju i trvenju sieromaha. Sv. Auto Padovanski u svim svojim misijama propovjeđo ie proti varnnui u trgovanju. Sv. Bernardin Sienski i sv. Ivan Kapistran činili su to is t o ... Brat Bernarda. Franievac, utemelji prve zalagaone. Sv. Bernardin Feltrejski širio je zalagaonice i vodio ie energičnu i uspješnu vojnu proti lihvarima, koje nazivaše trgov­ cima suza: venditori di lagrime.«1) U psalmu 7L čitam: liberabit pauperem a potente, cui поп erat adjutor. Animas panperum salvas fadet: ех usuris et inkjuitate redimet animas eorum. (Oslobodit će ‘) Dr. D ehon-»Jukić’:« Socijalna obnova u duhu kršćanskom. Str. 148. 135 sjeromaha, koji nema pomoćnika. 1 otkup pribavit će sjeromahu: od lihva i nepravde otkupit će njega.) Trećem se redu to najpotpunijim pravom može primjetiti. Treći red i laicizam. Ta je struja kod nas raširena, premda je slabo poznata pod tim imenom. Njoj pripadaju svi oni, koji su antiklerikalci. Antiklerikalizam = laicizam. Ko ne trpi svećenika u javnom životu, on hoće, da se sve pripušći svjetovnjacima, laicima, on hoće, da vlada laicizam. Vidimo, kakova je to pogrješka bolje ćemo upoznati važnost trećeg reda u pobija­ nju te zablude. Laicizam nije političke naravi, košto mnogi mi­ sle, on je više vjerske. Njegovi povici: dalje od svećenika, klerikalizam je neprijatelj; ne idu za tim. da narodu prikažu, da je jedan svjetovnjak upuće­ niji u političkim stvarima, stoga da njima pripada vodstvo, nego da ograniče upliv vjere na narod. Dok su svećenici u javnom životu, nije im to moguće — valja raspršiti pastire, pak su ovce gotove. . . Nadoći će onda samo od sebe, što žele: čovjek bez Boga, obitelj bez Boga, država bez Boga. U prošlosti možemo uprti sličan slučaj: eno galikanizam za vrijeme Ljudevita XTV. On je zatvo­ rio . svećenika u sakristiju, da broje svjeće i čiste čirake i duh kršćanski sve je više plavio. Libe­ ralizam baš tom činu ima zahvaliti svoj opstanak. A u sadašnjosti možemo pokazati pošljedice samog laicizma. Bogu hvala, ako je kod nas mlad, u Francuskoj je već dozreo i plod bacio. Učitelji laičke škole i laičkog morala vide divan uspjeh. Kriminalitet se množi kod muških, kod ženskih, kod stari, pa jao! i kod mladi. Evo malo statistike s ob­ zirom na mlade po M. Tarde-u od g. 1836.—1880. Kriminalitet je nepimoljetnih (izmegju 16.—21. god.) skočio od 5.933 na 20.480, a kriminalitet nedoraslih ženskih od 1.046 na 2.839. Od godine 1881. za djecu valja slijedeći razmjer: U petogodištu od 1881.--1885. iznosi broj 61. od 1886.- 1890 iznosi broj 70. od 1891.—1894 iznosi broi 75. Za nepimoljetne pnko još je gore: 1881 - 1885. iznosio ie broj 309, od 1886—1890. iznosio je broj 366, od 1891.—1894 . pako na 450. Sebeuboistvo ide uz bok sa kriminalitetom. Od 1836.—1881. digo se ie broj od 2.574 na 6.295. Od 1881.—1894. naraso ie na 9.703.*) To je zbilja ogroman dekadentizam. Mnogi se ekonomičan boje za budućnost Francuske. Broj rogjenih spada, broj sebeubojstva raste, krjepost je rijetka, zločini su česti. Pa kako i ne: Daje se velika važnost atavizmu i rogjenim zločincima. ‘) V. Hrvatska Straža. G- VI. Sv. III. Str. 863. �136 Br 9. Serafinski Perivoj. 1911. židovski NVolzor telegrafski ured u Berlinu, Reutcrov ured u Londonu, agencija liavas u Parizu i agen­ cija Stepliani u Rimu. Zidovi su danas gotov simbol zla. S toga nije moguće, da govorimo o zloj štampi, a da ne govo­ rimo o Židovima. Oni su prestavnici zle štampe. Pa opisati veličinu njihova upliva, mislim, da znači opisati veličinu zle štampe. Ja sam to htio u ovome članku. A iz ovoga se takogjer vidi, kako je dobro organizovana zla štampa, kako je snažan naš nepri­ jatelj, s kojim se moramo boriti. Hoćemo li mi biti pobijegjeni? Hoće li biti pobijegjena sveta stvar? Ne smijemo sumnjati, jer je Hrist reko, da je vrata paklena neće moći nad­ Treći red i zla štampa. vladati, Ali može biti za čas potištena i naša ie . Javno mnijenje vlada svijetom, a javnim milije- dužnost, da odvraćamo zlo. U tome moramo imati njem vlada štampa. Koliko je po tome štetna zla taktike kao i neprijatelji; sila imamo samo nam tak­ štampa! Ona je otrov svijeta. 1 kao što svaki . tike treba. Moramo imati jedmi discipliniranu ured­ rastvorno djeluje, tako djeluje i zla štan1. a. Ona bu, koja će čelo o čelo kao prestavnica katoličke ništi sve dobro i plemenito. Podržavana i plaćena, misli boriti se sa židovskom najezdom. Moramo dapače u velikom dijelu i uregjivana od židcva, na­ imati jednu uredbu, koia je kadra po svojoj stegi v r­ pada na sve, što nije židovsko. A najviše kršćane šiti službu izvjestitelja, neposredno ili posredno plai kršćanske svetinje. U listu ZvJzi i Kapaly izišo oajuć za to posebnog činovnika. Moramo imati je jedan govor, u kojem se veii, da će Židovi saču- jednu uredbu, čiji će članovi imati apsolutnu obvezu. vati trajnu mržnju naprama kršćanima, V rt ubuji- ^ ne pj-jmaju zla Štiva, zle štampe, a šire dobru, čama i neprijateljima puka Izrajelova. Io se do- Jer jedno bez drugog istom je parcijalno sredstvo, šljedno i provagja. Oni dapače ne vji ujuć u svoj Mislim, đc je takva uredba i to u najsavršenijem novac, ni u vjernost plačen.h slobode umnika sami smislu treći red. Ko ne vidi, da bi on bio kadar, da su odabrali take pozicije, odakle bi mogli direktno obme izvršuje pretpostaviv samo, da bi se raši­ uplivisati. Megju izvjestiteljima raznili novina naj­ rio? Nema na svijetu nijedne organizacije, čiji su više se nalazi Židova. Megju gospodarima raznih članovi pripravnih i spremniji, da rade za proširenje korespondenca — listova, koji u najtanjim potezima slave Božje, nema ni jedne organizacije, koja bi kupe najznamenitije stvari po svijetu i služe za pu­ mogla biti univerzalnim lijekom — kao što je treći njenje drugih svagdanjih listova, koii nemaju svojih red. Druge takve organizacije nose značai ogranivlastitih izvjestitelja, ima takogjer najviše Židova, čenosti, jer su ili provincijalne ustanove ili narodne Megju gospodarima specijalnih korespondenca ima _ s toga ograničeno mora hiti i njihovo djelovanje. opet najviše Židova. Na pr. bečka korespondenca Jedini treći red — to katoličko framasunstvo toga Wilhelm za mjesne vijesti pripada Židovu, bečka nema. On je bez ograničenosti kao uredba, ako i korespondenca za skupštine, predavanja i t. d. jest pripadaju njegovi članovi ovome ili onome narodu. židovska (naslov joj je: »Allgemeine osterreich'sche Jer Članovi se ipak megju sobom ljube i potpomaže Korrespondenz«). Židovska je isto tako Politische jedan drugog u ostvarenju svojih ideala. Korrespondenz, Reichsrats-Korrespondenz, TheaterDakle? u. Konzert-Korrespondenz Lewy, zatim Korespon­ dencija TSncer, Herzog, 1 anger. Židovska je i Treći red i socijalno kraljestvo Hristovo. bečka trgovačka korespondenca (Orenzer) i nje­ Pranjo, ajde, popravi kuću mačka korespondenca (Oerzon) i slavenska kores­ m oju, koja se ruši. pondenca i konservativna korespondenca i poljska »Što više promatram svijet, to se sve manje korespondenca, pak zatim i Orafcv Information. mogu nadati, da bi čovječanstvo moglo ikada po­ Kao što to, tako su i telegrafski dopisni uredi stati mudra, razborita i sretna masa.« (Goetlie н u njihovim rukama. U bečkom c. i k. telegrafskom pismu na Herdera 19. IV. 1787.) Mi potpisujemo to dopisnom uredu većina je Židova i on je pod njiho­ mnijenje, ali s nadodatkom: bez Hrista. Da, bez vom upravom. Magjarski pako telegrafski dopisni Hrista, bez njegove ljubavi, njegove pravde, njegova ured u Pešti jest čisto židovski. Osim toga čisto su mira, što nam ga je donio na svijet. Hrist je nama Svjet mora taki biti, tako je sazdan. Oni ne poznadu nadnaravnih milosti i sakramentalnih sredsta­ va za vodjenje dobrog i poštenog života. Treći je red u svoj biti proti laicizmu. On po svojim pravilima traži svećenstvo. Predstojnik mo­ ra biti svećenik — s njim su u doticaju na mjesečnim skupštinama. Pohoditelj mora biti svećenik — s njim su u dodiru prigodom pohoda. Svećeniku osim to­ ga moraju uvijek ići, da ispune svoje dužnosti o mjesečnoj ispovjedi i pričesti. A i megju svojim čla­ novima ima treći red svećenika. Treći je red most izmegju laika i svećenika. Treći je red lijek lai­ cizmu. �Socijalna važnost trećega reda za današnje prilike. zalog socijalnog napretka i sreće. Jer kako je sa­ vršena ljubav, koju nas je ućio, kako je velika prav­ da, kako dostojan mir pravde! Ljubi i neprijatelje! Justitia et рах osculatae sunt. Promatrajmo samo njegovu nauku! S njome je stupio novi duh u društvo, a s njim i preobraženje. Ona je podigla obitelj, istisla nepravdu, oslobodila niže. U povjesti najdivnije su stranice, koje govore o tom. Njih prodahnjuje osjećaj zadovoljstva i sreće. Hrist je uvijek tješio žalosne, a potpomago opterećene. Oogjite k meni. . . i ja ću vas okrijepiti — to su riječi njegove i nijesu besplodne, kako već vidjesmo. Do­ takli smo se toga, da pokažemo, u čem se sastoji socijalno kraljestvo Hristovo i kako je ono jedino kadro, da stvori blagostanje na zemlu. Socijalno kraljestvo Hristovo jest opsluživanje njegovih za­ povijedi u društvenom odnošaju. Za treći red to je istom prva pozitivna zadaća. Njegova je svrha ne samo da posveti pojedinca, nego da po pojedincima posveti cijelo društvo. »Sveti je Franjo htio, da njegovi trećoredei budu kršćanski gragjani, koji će biti kadri, da uspostave vladu Hristovu u općini i državi1). Fto. siriti spasonosna na­ čela Hristova, a posebno izvršivati ta načela i giedati, da ih i drugi izvršavaju to je glavna misija trećeg reda, a s time dolazi sreća i zad voljstvo kao od sebe. Dobro smo dakle prije istakli, da je treći red perfekcija duha kršćanskog, jer vrijednost nje­ gova stoji u samom o p s I u ž i v a п j u. On je prema tome sredstvo za obnovljenje Hristova socijalnog kraljestva. Mi mislimo, da je i uspješno sredstvo. Članovima njegovim prirogjeno je, da se užgaju serafskom ljubavlju i revnošću za svetu stvar, lju­ bavlju i revnošću, koja ne pozna umora i granica. A taka ljubav i revnost ostvaraju ono, za čim idu. Vidimo to i sada u praksi. Koliko je i koliko župnika priznalo, da im se odmah župa popravila, čim su uveli treći red. Pronicavom Leonu XIII. nije bila nepoznata prikladnost trećega reda oko raširenja so­ cijalnog kraljestva Hristova. Za to je svakom zgo­ dom opominjo župnike, da šire treći red, zato je svakom zgodom potico vjernike, da stupe u treći red, a razne kongregacije svjetovo, da se upisuju u treći red (alokacija na članove od više kongregacija g. 1882., 1. XII.). I sadašnji Pijo X. nije drugačijeg mnijenja. 1 on radi oko raširenja socijalnog kra­ ljestva Hristova po trećem redu. To nam potvrgjuju i neprijatelji, premda oni to tumače kao klerikalnu najezdu. Framasunski meštar reče jedanput: »Pijo X. jest prije svega socijalni papa. papa puka, čovjek ’) Dr. D ehon-»Jukić:« Socijalna obnova u kršćanskom duhu. Str. 233. 137 koji si je postavio za zadaću, da kao i Leon XIII. raširi k l e r i k a l n o gospodstvo nad modernim dru­ štvom pomoću trećeg reda1). Neka ove riječi budu i za nas mjerodavne! Treći red i alkoholizam. Dosad smo govorili o trećem redu kao ustuku pojedinim opasnim sistemima: s alkoholizmom počimamo govoriti o trećem redu kao istrijebitelju пајgrdnije mane. Alkoholizam, pijanstvo, poživinčcnje čovjeka jesu na dlaku isti pojmovi. Gledajte samo jednoga pijanca! Samo gledajte! Ne morate nikog pitati, da vam ga pokaže. Vi ga i te kako možete sami poznati onako od naravi, bez dubokog poznavanja čovječje nutrine, bez psihologije. Na njemu utisnut je znak neprevarljivi i nefaljivi. Prati ga neured­ nost, resi ga podbulost, kiti ga tromost. Bježi od ljudi, ne mari za jelo, utaplja se u čašici. Ne voli crkve, smrdi mu čitaonica — tek birtija mu je mjesto ugodnosti. Gledajte ga: oduran vam je, Naravno raspoloženje čovjeka! Ali tim niste vidjeli sve nje­ gove bijede, a i bijede njegovih ukućana, njegove djece, jednom riječju njegove obitelji. Gledajte njega, pijanca na ulici, gledajte ga u kući, gledajte njegovu kuću i njegov porod. Kad vidite na ulici čovjekasliku Božju, gdje oborene glave, a na pola zatvore­ nih očiju tetura, naginjuć se sad na lijevu, sad na desnu stranu, kad ga vidite, gdje pravi cik-cak, kad ga vidite, gdje zapliće nogama . . . posrće . . . pada, kad ga vidite, gdje leži u grabi zakalian. zamazati, kad ga zatečete. gdie se valja po svojoj bljuvotini A ondale na vas glupo bulji — kad ga tako vidite i nemadnete riječi, s kojim bi ga usporedili — onda istom shvaćate bijedu njegovu kao osobe, kao raz­ umnog stvorenja Božjeg. To je samo ipak prvi pri­ zor — i dosta lijep. Pratite pijanca u kuću: naći ćete tu još više razočaranja. Njegov dolazak već je čitav nemir, on viče na ženu, tuče ju, viče na djecu, psuje ih: ničim nije zadovoljan. Baca predmete po kući. razbija ih ... A ženi, izrgjaloj, malaksaloj, kapaju suze jedna za drugom. Plače nehotice: ustavlja suze — a one još jače naviru. Ubija je mužev nehaj: ništa žitnog nema u kući. ništa vrućeg nema u kući: svud vlada glad, golotinja i studen. Djeca u kutu drhću: izobličena, bijedna, blijeda gotovo prozirna. Izgledaju ko bez čustva. U ono nešto haljinica zavukli su glave i šute. A prije su ‘) V. Revue Franciscaine br. 3. Str. 139. �Br. 9. — Serafinski Perivoj. 138 plakali i iskali kruha — a sad ne smiju, šute. On ili bije, kad plaču i govore---Grozna i dirljiva slika, a tako običajna! Meg.iu svima manama mučno ima, koja da je raširenija od pijanstva. Zegja za rakijom sad je gotovo veća nego žegja za zlatom! Pregledajmo statistike svih evrop­ skih država; svagdje ćemo naći, da se alkohol jako troši, da je broj pijanaca svagdje velik. A kod nas? Sita ćemo govoriti, kad svak zna. Šljiva i špira, meka i ljuta imadu svoje trošitelje, koji u tom ne poznadu granica. Šljiva i špira, mehka i ljuta imadu svoje ljubitelje, u pravom smislu ljubitelje do ludila. U stenjevačkoj umobolnici bilo je u vremenu od 1893. do 1902. ravnih 974 poludjela od pića izmegju 3416‘). Trećina! Za pobijanje ovoga zla osnivaju se razna apstinentska i temperantska društva. 1 u mnogočem ko­ riste. Djeluju bar antiseptički. No zar ne bi t reći red imo u svakom pogledu veći uspjeh? U tim dru­ štvima daje se samo riječ, obveza, da se neće piti, odnosno napijati, i iz poštenja se drži. Društva pako ne pružaju nikakovih sredstava za očuvanje ili bar ne pružaju moćnih sredstava. Naprotiv treći red nije bez njih. Kod njega jedna ačka (§ 3.) osugjuje alkoholizam, a druge napućuju na najiskušanija siedstva. da se očuva. To je svagdašnje ispitivanje sa­ vjesti, to je po mogućnosti svagdašnje slušanje sv. mise, to je mjesečna ispovjeć i pričest Ko će zani­ jekati važnost ovome, ko će zanijekati čestom ispiti­ vanju savjesti, čestom molenju, čestom ispovijedanju moć i upliv? Sve mogu u onome, koji me jači veli Apoštol. Treći red dakle više nego i jedno drugo društvo vrijedi koli za umanjivanje, toli za priječenje ovoga zla: narav je njegova taka. Zaključak. Jasno je dakle, da treći red posjeduje u sebi sila za sadašnji socijalni preporod ljudstva. No tu ćemo opet ovdje u zaključku potkrijepiti mnijenjima raznih autoriteta, ali ipak ne kao da bi nužno bilo, jer. i onako stvar ima mnogo evidencije, nego što to bolje utvrgjuje naše izvagjanje, budući da ćemo navesti upravo one, koji nijesu Franjevci. Непгу Raymond veli: »Sv. Franju izabro je Bog da sačuva kod puka duh kršćanski prelijevajući svoj serafski duh u sve svoje sinove sviju doba. A u naše pokvareno doba, doba egoizma, naslade, neodvisnosti, strastvene reakcije proti individualizmu, u doba socijalističkih težnja i oholosti, koju poka•) V. D ur-Š ubert: B orim o se, dok je v rem en a: Str. 8. O vu k rasnu bro šu ru sa m nogo slika preporučujem o svim a, tim više, što je čisto prem a narodnom shvaćanju pisana. C 50 h. zuju pristaše jednakosti, treba nadnaravne pomoći, da se ucijepi sjeroiuaštvo, poniznost, pokora, odrica­ nje sama sebe i duh bratski. . . To je primio sv. Franjo od lirista na križu, i dogje li takova šta u naša društva, oživjet će. Roulaix, Val-des-Bois itd. pokazali su nam, da moramo odobriti rezultate, što ih očekivamo od stvarne franjevačke akcije. Suum cuique! Jer je Bog dao franjevačkom redu dar socijalnog apostolstva, dao mu je s njime i posebne milosti: okoristimo se s njima!1) Alfons Germain ističe istu socijalnu misiju tre­ ćeg reda: »Živjeti po Asižaninu znači napredovati u duhovnom životu i uskorijevati socijalni mir.«') Msgr. Segur emfatično kliče: »Treći je red nada svijeta.« Mogli bi navesti još silu priznanja, no mislim, da nije potreba: Omne trinum perfectum. Ragje ćemo upozoriti na jednu činjenicu, koja naru jakim glasom dozivlje u pamet, da je socijalna misija trećem redu nešto bitnoga. A to je, da su prvi po­ četnici i najglavniji promicatelji socijalnog pitanja na katoličkom stanovištu bili svi trećoretci. Na­ vest ćemo izričito neke. Lav XIII. bio je treć'jredac, a on je otac t. zv. kršćanske demokracije; kardinal Manning, prvi promicatelj kršćanske soci­ jalne akcije u Engleskoj, bio je trećoredac; biskup Ketteller, koji takogjer nije nepoznat onima, što se zanimaju socijalnim razvitkom Njemačke, pripado je trećemu redu; liitiski (Belgija) nadbiskup Doritr.boux, dobar socijolog, takogjer je sin sv. Franje .sn trećem redu; tako isto neki stručnjaci u tom pitanju kao Mandet Salvator itd., jesu članovi trećeg re !.». Osim toga i u nas u Banovini nadbiskup dr. Bauer, te u Bosni prvi organizator radništva Gjuro Džam ?nja, pa i simpatični sa svog demokratizma narodni zastupnik pl. Gjurkovečki. Osim toga treći red шо/е se poditičiti, da njemu pripadaju i korifeji karitativne akcije sv. Vinko Paulski, osnovatelj milosrdnica, zatim don Bosco, Pavo od Križa itd. Širimo s toga treći red: njega šireći, širimo duh Hristov kao i blagostanje! Širimo ga! Tako ćemo izaći u susret željama papinim. Širimo ga! tako ćemo sjegurno osjegurati mjesto u raiu, jer nejma sjegurnijeg načina, kako bi osjegurali dušu svoga bliž­ njega, a Hrist je reko: Ko obrati jednoga, spasio je dušu svoju. Širimo ga! Širimo ga s ljubavlju, sa za­ nosom. On je potreban za današnje doba. On je koristan za današnje doba. Širimo ga! U njemu ćemo imati oslon za pastirsku službu, u njemu ćemo *) V. Revue Franciscain. G. 1909. br. V. J) Influence de St. Fran^ois su r la G ivilisation Act, 64. et les �Listak. imati utjehu u danima sve rastućeg bezboštva, u njemu ćemo imati veselje, jer nije moguće, da nje­ govi učinci ne će biti izvrsni, jer kao što je napiso u francuskom listu »La Croix« neki pod imenom »parižljija«: »on je zraka vječne zore, koja rasvi­ jetli čistim evangjeoskim mislima banalni život, tijelu 139 sirpotstavi duh, na ruševinama egoizma i lakomosti postavi hram kršćanskog sjeromaštva, jednostavnost stavi na mjesto raskoši, bratstvo na mjesto mržnje; pokoru, koja pomiruje i čisti na mjesto divlje raskalašenosti, na koju su se davali zapušćani duhovi...")« Sirimo ga! LISTAK. Dr. Jelen ić: Katolicizam u Francuskoj 1910. Stanje katoličke Crkve u Francuskoj u prošloj godini riše clr. Ivan Schreier u 26. broju »K a t li o 1i s c h e K i r e h e n z e i t u n g«-a. Kulturni boj u Francuskoj, veli dr. Schreier, nosi na sebi biljeg megjunarodnog znače­ nja. U nj su uprli oči ne samo katolici nego i neka tolici svega svijeta. U njemu i u činjenicarna, koje se u Francuskoj odigravaju, traže i jedni i drugi pouke i metodu djelovanja. Već je rečeno, da je Francuska po­ lje kušnje za akatolike—uspije li tu kušnja- nastavit će se drugdje. I u Francuskoj, i u Portugalu, i u Uruguayu, i u Italiji, nastavlja se samo u Francuskoj započeto djelo. Podlegne li. katolička Crkva u Fran­ cuskoj, po svoj prilici, promijenit će se u čitavome obrazovanome svijetu slika religije. Pa što se je lani u Francuskoj radilo? Možemo kazati, veli dr. Schreier, da se u svih romanskih naroda, a navlastito u Francuskoj u pro­ šloj godini opaža duh centralizacije naravni plod staroga liberalizma. Nekoč se je sloboda poprijeko gledala, a danas se ona više manje smatra prelomom osobito na političkim poljima. Moć obično počiva u rukama stalnih grupa, koje nište svaki pokret. U Latina su rimske tronove zasjedali bagrom okićeni cezari, a danas su cezari u frakovima i cilindrima. To je ono, što se u Francuskoj nazivlje demokra­ tskom vladom, koja nije drugo do rimski vremenu prilagogjeni Crkvu progoneći cezarizam. Nu suprot svemu tomu prošle je godine katolička Crkva u Fran­ cuskoj učinila jedan korak naprijed, ko li na polju kršćansko-socijalnoga rada i upliva na javni život, toli na polju unutarnjega jačanja i ujedinjenja. Inte­ lektualni je rad katolika u Francuskoj posljednjih de­ cenija uopće intenzivan. Jedva, da i jedan narod pro­ izvede toliko duševna ploda, bilo na znanstvenome polju, bilo na polju popularnoga djelovanja, kao fran­ cuski. U svemu prednjači francuski kler, kao što to svjedoče akademičke nagrade. Ali kler slijede i lai­ ci. Časopis: »L e ш o u v e ni e n t s o c i a I«, što ga objelodanjuje »A c t i o п p o p u I a i r«, prvi je svoje vrsti. U njemu su članci u francuskome, španjolskome, talijanskome, engleskome i njemačkome jeziku; a informacija mu je savršena. Uz »Le inouvement« nalazi se sva sila drugih publikacija, koje, ako i nijesu toliko interesantne, ipak čine na puk ve­ lik utisak. Isti liberalci ne mogu više propagande katoličkoga pera jednostavno ignorirati. CTz literarni rad, cvatu u Francuskoj i konferen­ cije. Ovi se na godinu na tisuće održi, a sve su popraćene s fotografijama. U Francuskoj opstoji 78 svećeničkih dijecezanskih zadruga, koje se bave s fo­ tografijama. »B o n n e P r e s s e« posjeduje i prodaje ođ svjh najsavršenije serije. Megjutim sav ovaj rad nije djelo jedne godine, nego decenija. Neprija­ telj je u Francuskoj daleko raspleo svoje mreže. »Nous avons perdu le peuple« viču sada zastupnici katolištva u Francuskoj. I uistinu, ako i nije sav francuski narod za katolištvo propo, jest veliki dio. Da se i ovaj dio spasi, treba ga duševno promijeniti. Sa spašavanjem treba od djece početi. Usporedu s katolicima oružaju se i neprijatelji, što je opet naj­ bolji znak, da i sami priznaju e Crkve nijesu pobije­ dili i uništili, nego samo orobili i oplijenili. S pismenom i usmenom podukom francuski puk nije zadovoljan. On traži i praktičnoga, socijalnoga rada. T zaista, francuski katolik može s ponosom uprti prstom na uspjehe i na tome polju. Ako svih tih djelovanja i nemamo skupljenih i statistično po­ redanih. ipak nas to uvjeravaju podatci pojedinih pro­ vincija. koji su do nas doprli. Provincija Nivernais broji 348.000 hektara, a odregjena je jedino za gospodarenje i stočarenie. Godine 1906. tu je bilo 7 kršćanskih gospodarskih sindikata; koncem 1908. 29, a 1909. 58. Osim djelovanja, koje je ovakim za­ drugama vlastito, te osim skupština, koje obdržavaju, imaju sindikati i drugih zadaća. Oni su osnovali 12 pripomoćnih zadruga, 4 marvu osjeguravajuća društva, fond za penziju svih gospodara i t. d. U 9 Navod po E. de Nćcy: Le Tiers-Ordre de St. Fran^ois Str. 70. �140 Br. 9. — Ser.ifinski Perivoj. Niveniais-u postoji 8 sindikata za sječu drva, jedan za sluge, 11 patronaža za mlade ljude, 20 turističkih društava, 6 muzikalnih zajednica i za gospogje 22 pa­ tronaža i t. d. Oimnastična i športna federacija pa­ tronaža prošle je godine u Francuskoj brojila 800 dru­ štava s 80.000 članova. Da si dobijemo kakav po­ jam o prirastu takovih ustanova, bacimo pogled na Gironde. Tu je 1902. bilo 30 patronaža, a 1910. 107. Ustanove svih ovih društava zahtijevaju, da njezini članovi vrše strogo kršćanske dužnosti, a obično im na čelu stoji koji svećenik. Prije nekih 11 godina po­ kuša jedan mladi kapelan Abbee Reymann, - da organizira željezničarske radnike svoje župe. Danas »Federat i on ca t h o l i g u e des travaill e u r s d e s c h e m i n s d e f e r « broji 230 sekcija s 40.000 članova. Ova je federacija strogo konfesijonalna — svake godine drže opću pričest i koje hodočašće. Na sličan se način napreduie ; ■■ najmanjim župama, gdje je nekoč izgleda! da se tu ne može razviti nikakov socijalni rad. Za ovaj su se pokret zagrijali i mnogi biskupi, koji su iz početka prijekim okom motrili te novotarije. Škole su i dalje u Francuskoj za katolištvo naj­ odlučnije pitanje, koje mnoge duhove mori. Neutral­ ne škole, što ih je Jules Ferry obećo, oče idno siju atheizam, kao što su to neki katolici još prije pro­ ricali. Katolički su biskupi mnoge tekste školskih knjiga osudili. Radi toga je učiteljska zadruga »A m ic a I e s d e s i n s t i t u t e u r« mnoge biskupe tu­ žila. Neka su sudišta tužbe odbila, a druga su ih prihvatila, usljed čega je i bordovski (Bordeau\) nadbiskup, kardinal Andrieu osugjen na 500 kruna globe. Još većom pogibelju katoličkim obiteljima obzirom na škole prijete profili novih zakona, koje su na diskusiju podastrijeli Brisson i Doumergue. Nu i francuski se katolici svejednako organizuju za spas duša svoje djece. Vrlo je vesela pojava, da i katolička literatura u Chateaubriandovoj domovini iz dana u dan dobiva sve veći interes. Proslavljena su imena Huysmans-a, Coppće-a, Brunetiere-a i Rette-a. Uz ove stoji još sila velikaša, čija se djela odlikuju i uzvišenošću ide­ ja i čistoćom stila. Иепгу Bordeaux, član akade­ mije i Rene Bario, prvi su novelisti ne samo Francrske, nego našega vremena uopće. Djela: » Le s y e u x q u i s’ o u v r e n t « i »La r o b e d e l a i n e « , što ih je Bordeaux objelodanio, te Barinova: » Un e t a c h e d’ e u c r e « i » D o n n a t i e n n e«, te najnovije »B a r r i e r e«, uprav su nenatkriljiva. Uz ove muževe i domaći i strani u zvi­ jezde kuju Charles-a de Pomairols-a i njegovo djelo: »A s c e n s i o n«. I kršćanska se pojezija u Francuskoj budi. Aka- 1911. demija je već uvažila Roberta Vallery-Kadot-a: »E o n s d u p u i t s«, te Gustava Ziglera: »T e гr e d i v i n e«, a te su časti vrijedne i Franje Mauriac-a: »M a i rus j o i n t e s«. Uz ove se susrećemo s Ivanom Verny-em i njegovim »L u m i e r e d e l a m a i s o n « , s Viktorom Lionetom, s Emilom Baumann-om i njegovim »L’ I m m o I e«, s grofom H. de Lacombe-om i njegovim: »A m o u r e t f o i«, s Davignon-om i njegovim: »L e P r i x d e l a v i e« i mnogim drugim. Politička se djelatnost francuskih katolika u 1910. ne može pohvaliti kakovim uspjesima. Prem­ da se pri svakoj promjeni ministarstva pita, ne bi Ii ta čast mogla koga katolika zapasti, ipak će proći 20, 30, pa i 40 godina, dok se to zbude. Svako zna, koliko se svaka stranka trudi, da se što bolje učvrsti i što dalje u svojim rukama moć zadrži. Sve da ka­ tolici imaju dvcjstruk broj zadruga, sindikata, osjeguravajućih društava i t. d.; sve da se oni brojem izjednače sa sogijalistima, imat će ipak dosta muke, dok prodru u aimreHgijozne komore. Treba polako i većinom mukom raditi; puk se mora nanovo odgojiti; njemu treba usaditi nove žile, pak će se istom onda svjetlo ukazati. Rastavni je zakon u Francus­ koj crkvi puno škodio, ali i koristio. Sada, kada kler od države ne prima nikakove potpore, sada on go­ vori slobodno; sada češće biskupi dižu svoj glas i nije se nikada s većom pozornošću sltišo ko danas. Biskupi, koje sv. Stolica neposredno stavlja, bez ika­ kova upletaja države, ti se biskupi diče da svoje časti obnašaju kao pojedini Uristovi namjesnici. Sami francuski katolici stoje pred strašnim pitanjem bivovanja i nebivovanja i ta ih je jasna alternativa prenula iz dubokoga sna, u kome su stoljeća snivali. O. Aloilzij Cvitanović. Mnogo žanje i jedan žeteoc, moglo bi se reći o velikom žeteocu - smrti, koja je kroz mjesec dana prisjekla život trojici otaca bosanske franjevačke redodržave. Najmalgji, za ko­ jim ona najviše i žaluje, jest fra Alojzij Cvitanović, koji je istom Hristove godine bio navršio. Vrijedni pokojnik potječe iz starodrevne varoši Fojnice, koja je dala bosanskoj redodržavi kolik nijedno drugo mjesto Franjevaca. Već je u djetinskim godinama bio poletna i vruća srca, te želio posvetiti sebe Bo­ gu, a svoj budući rad narodu; za tu je svrhu vlasti­ tom pobudom prigrlio franjevački red. Svršivši niže i srednje škole, u kojima je uvijek i u svem bio prvi, bi poslan od starješina u Rim, da u megjuuarodnom kolegiju cijeloga reda proučaje bogoslovske nauke. Tu se je još žarče zaljubio u duh i školu serafskog reda, gdje je bio u doticaju s mladim Franjevcima iz cijeloga svijeta. Nastavnici su mladog Bošnjaka ve­ oma cijenili, koli radi njegove muževne zrelosti i re- �Listak. dovništva, toli radi njegove umne darovitosti i raz­ vijenosti, osobito u filozofiji, te su mu neki davali ime »filozofa« u punom smislu. U domovinu se vrati dosta krhka zdravlja, a nije s dobrim ni otišo. Uza sve to povjeri mu njegovo starješinstvo službu uči­ telja redovničke mladeži. Ali kleti katar u plućima, koji se poslije popeo i do grla, prisilio ga, da se već druge godine zahvali na učiteljskoj službi, koja je ina­ če bila njegov ideal. Punih 8 preostalih godina pro­ živio je u svom rodnom mjestu. U bolesnom tijelu živio je zdrav i krjepak duh, koji nije mogo miro­ vati. Poletni je fra Alojzij svakom bio poznat kao idealista, koji je vječno sanjo o usrećenju svoga reda i domovine; no o njem se može reći, da je bio realni idealista, — snovo je i izvodio. Na peru je bio pri­ znata i zrela sila, te je mnogo toga aktuelnoga pritreso i opisivo; ali gotovo uvijek kao nepoznat. Uz institucije svoga reda, osobito III. red, imo je na srcu i živo radio za sve narodne institucije, bilo moralne, bilo materijalne. Па ništa drugo ne spominjem, dista ga osvjetljuje, što je kao skromni redovnik osno­ vo u Fojnici kulturno katoličko društvo »Rodoljub«, u koje mu je uspjelo spojiti sve elemente i slojeve mjesnoga pučanstva. Krasni dom »Rodoljuba«, ka­ kvim se ni naši prvi gradovi ne mogu ponositi, nje­ govo je čedo, njegov trajni spomenik, bilo mu potom­ stvo ili ne bilo zahvalno. Dok je dobri fra Alojzij i na smrtnoj postelji »fantaziro« o raznim planovima, pozvo ga je Gospodin k Sebi, koga je uvijek pri­ pravno i odano čeko, pošto je kod svakoga ostavio visoko štovanje o svome redovničkom i svećeničkom življenju. 0 idealni fra Alojziju, ovo ti nekoliko cr­ nih slova budi za otplatu prijateljevanja i istornišljenja. Fra X. O. Miroljub Pukler: Književnost Franjevaca sv. Ćirila i Metoda. Upravo mi je mučno dirati u ovo teško i nepoznato pitanje, kad se u nas o tom još ništa nije sistematički pisalo. Ali na nekome je ipak, da ga se takne.1) Prvi slavonski Franjevac, za kojega pozitivno znamo, da se je bavio literaturom, bio je bosanski redodržavnik (od 1687.- 1690.) o. Mijo R a d n i ć, kojega je car Leopold 1. odabro svojim teologom. On prevede na ilirski jezik »Contemtus vanitatum mundi« od s. Didaka Stella 1683.') O. Laurencije B r a č u l j e v i ć iz Budima, izda na korist prabral) Sm atram si dužnošću ovdje se javno zahvaliti g. J u ­ liju Kemfu, ravn. učitelju u Požegi i vtč. o. Antunu Gretschl-u knjižničaru požeškog sam ostana, koji su me savjetovali upu­ tam a i poslali mi nekoja pomoćna djela. ’) Služim se ovom literaturom : P a v i ć : Ramus viri­ dantis slivae in arcam militantis ecclesiae relatus seu paraphrastica et topographica descriptio Provinciae nuper Bosnae 141 tovštine sv. Franje knjigu: »Uzao serafinske goreće ljubavi, triput svezan« 1730. O. Antun B a č i ć, redo­ državnik: »Istina katoličanstva iliti skazanje uprav­ ljanja spasonosnoga žitka karstjanškoga i zabilježenje zabludjenja Garčkoga odmetničtva . . .« Budini 1732. Ostavi za tisak, što poslije izdade o. Velikanović: »Život majke Božje, kraljice i gospoje naše, prisvete divice Marie«. U Pečuliu 1773. O. J o s i p J a n k o v i ć, Vukovarac, redodržavnik i definitor reda, intiman sa Marijom Terezijom i Benediktom XIV., koji tijelo sv. Bone »in Patriam suam Syrmiensem (Vukovar) intulit, izda: »Promiptuarium Com. Visitatoris«, Ravennae 1742. i »Compendium sacrarum caeremoniarum pro ahna et antiguissima provincia Bosnae«. Venetiis 1751. O. N i k o l a K e s i ć. lektor bogoslovlja i gvardijan u Baji: »Epistole i evangjelja priko sviu nediljah«. Budim 1740. O. J er o n i . m L i p o v č i ć, Požežanin, lektor jubilarni u Budimu: »Dušu čuvajuće pohodjenje«. Budim 1750. Onda: »Stazica Nebeska« i »Treći red« 1769. O. A n t u n P a p u š I i ć, lektor jub. »Sedam govorenja za sedam svetkovina bi. divice Marije« i tri latinska na čast Svetih. 0. E m e r i k P a v i ć, dvaput komisar u Bugarskoj i lektor jubilarni, »vir perampla eruditione, ac subtili rerum indagine clarus«: »Ехешplar encomiorum commodo seraphicae juventutis Budimu. Zatim: »Oca posstovanog Goffine pravovirno, po misalu cerkvenomu uregjeno knjizenstvo iliti Kratki nauki i tcmacsenja svih nediljni i glavni svecsani evangjeljah«, Budim 1778. i »Prosvitljenje donatum, a guodam Lectore Generali«... 1754. u i ogrianje jesenog i zimnog doba iliti nediljne i svescane predike«, Budini 1762. Sve tri sam našo u zagrebačkom samostanu. Najvrijcdnjje mu je djelo: »Ramus viridantis olivae«, što sam ga dolje citovo. Osim toga napiše kalendar ilirski cd 1754. -1780. i kronologije provincije i slavenskih kraljeva. O. G j u r o R a p i ć iz Gradiške, lektor teologije izdade dva sveska nediljnih i svetačkih prodika. Cijeli na­ slov glasi ovako: »Svakomu po malko uliti Predike nediljne zajedno s’ korizmenima svima duhovnim pastirom vehoma koristnae a pravoviriiim karstjanom osobito hasnovitae kojae stanje, i svakoga csovika vechianje u selbi uzdarzaju i temelj evangjeoskoga zakona, svakomu, i inesetnomu obilato navisstuju, po P. F. Gjuri Rapics Gradiscaninu Reda MaArgentinae, jam vero S. Joannis a Capistrano nuncupatae. Budae 1766. pag. 70. C e v a p o v i ć - Synoptico memorialis Catalogus obs. niin Prov. S. Jean a Cap. Budae 1823. pag. 319. B a t i n i ć: Djelovanje Franjevaca u Bosni i Hercegovim I - I I I . sv. Zagreb 1881.-87. M a t k o v i ć : Bibliografia Bosanskih Franjevaca. Sara­ jevo 1896. �142 Br. 9. - Serafinski Perivoj. - le Bratje s. o. Francesca od obsluxenja, Provinciae S. Ivana Capistrana Sinu svetae Boghoslovicae sstioczu vridnomu, sloxjtae i na svitlost datae, godinae MDCCLXII. (1762.) u Pesti kod Eitzenbergera, pur­ gerskoga tlacsiocza 1762. (ima 474 strane i indeks). 0. I v a n V e 1i k a n o v ić, rodom iz Broda, isluženi redodržavnik, jubilarni lektor, v i r i n T h e o 1og i a D o g m a t i c o p o l e m i c a a c M o r a l i Cl a ­ r i s s i m u s (tako ga zove Ćevapović), bijaše ujedno po riječima našeg zagrebačkog nekrologa »vir prudentia, humilitate et patientia, octuagenario major; hic plura salubria edidit ligua illyrica opuscula« ( t 21. kolovoza 1803. u Vukovaru). Iz Cevapovića sa­ znajemo da je izdo Pouget-ovu »Istinu katoličku«, »Terezijine slave« i Bačićev »Život majke Božje« 1773. u hrv. jeziku. Osim toga latinski »speculum s. Bonaventurae«. Napiso je i dva L j e t o p i s a, pr­ vi od g. 1406.—1690. po Šipračiću (1774.), a drugi od 1702.—1735. u Vukovaru. Oba se čuvaju u knjiž­ nici franjevačkoj u Buđimu. 0. J o s i p P a v i š ev i ć, Požežanin, više puta redodržavnik (1783.— 1892. i 1797.—1880.), vrstan hronolog i pjesnik (versatissimus), koji dopisivaše s talijanski л literatima, izdad$: »Secula Seraphica« i »pnnegyres de.Sancto Josepho Sponso Beatae Mariae л irginis (et alia fra gmenta latina et illyrrica — veli nekrolog). Umre u Osijeku 24. studena 1803. 0. L a d i s l a v S p a i c s : »Regula vitae humanae«. O. B e r n a r d i n L e a к o v i ć ( t 8. siječnja 1815. u Sa’-engradu), lektor bo­ goslovlja: »Propovijedi nediljne i svetačke« i »Nauk kršćanski«. Nekrolog kaže samo: »Edidit lllyricas Gonciones«. O. J o s i p S t o j a n o v i ć signanter p a r a e n e s i m in morte celeberrimi Laudonis, S e r m o n e s idiomate lllyrico publica donavit luče; cuius insignes C o n c i o n e s Dcminicales typum praestolantur. O. M a r i j a n L a n o š e v i ć i z Orubice (f 25. studena 1812. u Brodu) izdade g r a m a ­ ti ku h r v a t s k o - n j e m a č k u i nj e ma č koh r v a t s k u, zatim hrvatske e p i s t o l e i e v a n g j e 1j a i još nekoje fragmente. Za nj kaže Cevapović, da je bio juriš Canonici et Litteraturae amoenioris cultor insignis; quem Augustus Impera­ tor Josephus 11. pro subsidio Litteraturae Ulyricae Viennam subinde vocavit«. O. G r e g o r i j e P e ­ š t a I i ć, Magister Artium Liberalium et Philosophiae na ilirski je protumačio »sedam psalama Davidovih« sa »pravilima kako se valja čuvati u vrijeme kuge«. O. A l e k s a n d e r T o m i k o v i ć , isluženi redodr­ žavnik, napiše 50 govora svetačkih. (Svršit će se.) 1911. VJESNIK. Dalmatinski Franjevci na sudu. Vatreni rodo­ ljubi: o. Kotaraš i o. Adžija bili su prošli dana na optuženičkoj klupi u Vrlici. Pokretaške perjanice Wilder, Šurinin i dr. Lorković tužili ili, što su pred narodom kazali i to o. Kotaraš u crkvi, a o. Adžija izvan crkve, da pokretaši i pokretaške novine go­ vore i pišu o BI. Dj. Mariji kao o bludnici, a o Isusu kao o lopovu. Na sudu je pokretaše branio napred­ njak pl. Grisogono, a o. Kotaraša i o. Adžiju dva od­ vjetnika, dr. Marović i dr. Krstelj. Dr. Marović i dr. Krstelj na sudu su pred sudca Vernazzu proti pokretašima iznijeli toliko dokaza, da je i sam pokretaški branitelj Grisogono kliknuo: »To je čitava bibliote­ ka!« Sili dokaza nije mogo odoljeti ni sudac Vernazza, te je dalmatinske oce riješio od optužbe, a tu" telje osudio na parbene troškove. Nakon ove pre­ sude pokretaši treba, da umuknu sa svojim dvoličnjastvom. Primieije. Na 27. kolovoza rekli su dva naša mlada Franjevca: fra Silvij Franjković i fra Ivo Mišković prvu svetu misu. Franjković je primiciro u Fujnici pod rukovodstvom p. o. fra Dominika Gojsilovića uz krasno slovo fra Leonarda Čuturića, višegodišnjega urednika »Glasnika sv. Ante« i profesora u Visokome. Mišković je pak prikazo prvu žrtvu u Tolisi. Njega je pod misom ru­ kovodio p. fra Grgo Došen, župnik >\ dekan iz Dubra­ va, a svojom je kićenom besjedom svečanost uzveličo dr. fra Franjo Blažević. U Kreševu je takogjer na 10. rujna primiciro naš mladi pjesnik fra Augustin Cičić. Bog blagoslovio sve naše mlade ujaj<e! Uprava zbora »Jukić« za prvo polugodište. Na početku školske godine, dne 10. IX. 1911. pod pred­ sjedanjem fra Krunoslava Brkića, ferijalnog predsjed­ nika zbora »Jukić« obavljeni su izbori za prvi seme­ star sa slijedećim rezultatom: Predsjednik: fra Mi­ roslav Markanović, bogoslov III. tečaja; potpred­ sjednik: fra Alfonz M. Brković, bogoslov III. tečaja; savjetnik: fra Franjo Klajić, bogoslov III. tečaja; taj­ nik: fra Emanuel Krajinović, bogoslov I. tečaja. NVestminsterski nadbiskup o papinu suverenite­ O papinome se je suverenitetu westminsterski nadbiskup skoro ovako izrazio: »Papi je za slobodno izvršivanje pontifikata civilna neodvisnost apsolutno potrebna. Ali nije dosti, da Papa suverenitet ima, nego je nužno, da se on njim i služiti može. Ovu je civilnu neodvisnost do 1870. garantiralo papino svjetsko gospodstvo. Svjetsko su gospodstvo uništili talijanski kralj i parlamenat. Garancije neodvisnosti, što ih je talijanska vlada zavela, apsolutno su iluzor­ ne, za svrhe nedovoljne, a parlamenat ih može svaki tu. �Vijesnik. čas uništiti. Ove su garancije više godina nepresta­ no ranjavane. Premda se tvrdi, da je papin suvere­ nitet priznat i da se brani, ipak se atentati na njego­ vo dostojanstvo i osobu trpe i ostaju nekažnjeni. Dužnost je talijanske vlade, da garancije civilne neodvisnosti poštuje i cijeni i da 1870. uništeno svjet­ sko gospodstvo kompenzira. Talijanska vlada od onoga vremena nije ništa učinila, da zahtjeve katoli­ ka u tome pogledu ispuni; velika nepravda još je­ dnako očekuje na svoj popravak.« Iz najnovijega grčkoga ustava saznajemo, da je u Grčkoj vladajuća vjera grkoistočna. Svaka se dru­ ga konfesija trpi, ali se i svaki prozelitizam i atentat na grkoistočnu crkvu kažnjava. Službeni je jezik u Grčkoj onaj, u kome su ispisani grčki zakoni. Svaki pokus, da se taj jezik pokvari, jest zabranjen. Grko­ istočna crkva u Grčkoj priznaje za vrhovnoga svoga poglavara samoga Isusa Hrista, u dogmatici se slaže s velikom carigradskom crkvom. Priznaje apostol­ ske kanone i kanone sabora, kao i sv. predaju. U upravi je autokefalna, ne ovisi o nijednoj drugoj cr­ kvi, a ravnaju ju sinode nadbiskupa. Kao što pod državni nadzor, potpadaju svećenici vladajuće vjere, tako potpadaju i svećenici drugih priznatih vjera. Tekst će se sv. Pisma smatrat: nepokvarenim. Bez­ uvjetno se zabranjuje svaki prevod sv. Pisma u dru­ gi koji dijalekat bez dozvole carigradske crkve. Fra Miroljub Pukler. Naš suradnik v. o. Miroljub Pukler, otišo je iz Varaždina, gdje je profesor­ sku i uredničku službu vršio, u Luven u Belgiji, da se u Filozofiji još više usavrši. Bilo na diku redu, a osobito redodržavi sv. Ćirila i Metoda! Katolištvo grada Beča. Na temelju lanjskoga popisa pučanstva »NViener Dibzesanblatt« javlja, da grad Beč broji 1,742.878 rimokatolika, 2.494 grko­ katolika i 121 armeriokatolika. Umro. U franjevačkome samostanu u Tolisi na 29. kolovoza umro je p. o. F l o r i j a n M a t u z o v i ć. Matuzović se je rodio u Grebnicama, u selu domaljevačke župe. Bio je više godina u gimnaziji profesorom, duhovnim pomoćnikom i župnikom. Zad­ njih je godina puno trpio na želutcu, što ga je i u grob svalilo. Počivo u miru! Bossuetov spomenik. Na papinu zapovijed po­ šlo je Мегу de Val biskupu grada Meaux-a pismo, u kome mu dozvoljuje, da se podigne spomenik veliko­ me govorniku i bogoslovu Jakovu Bossuetu (Bosie-u). Bossuet se je rodio 27. rujna 1627. u Dijonu (Dižnou). Nakon izvrsno svršenih svojih nauka bu­ de 1652. zaregjen za svećenika, te zaposjedne u Metzu kanonikat, što ga je još u 13. godini dobio. U Metzu se svojom revnošću za duhovnu pastvu i 143 svojim propovijedima toliko istače, da je dignut na čast saarbuškoga arhigjakona. Jedna jedina propo­ vijed, što ju je 1669. u Parizu držo, toliku je pozor­ nost na nj svratila, da je još iste godine posto kondomskim biskupom. Godine 1670. bude zaregjen za biskupa, nu iste godine odreče se svoje biskupije i bude stavljen za odgojitelja u kraljevu dvoru. Ovaj je položaj za Bossueta bio kritičan. Godine bo 1682.. kada je posto biskupom grada Meaux-a, razmaše se borba izmegju Ljudevita XIV. i Inocencija XI., u ko­ joj Bossuet iz početka stane na stranu Ljudevita XIV. i tako dijelomice bude početnikom onih 4 točaka Gallikanizma. Kada je Ljudevit XIV. svoje zablude opozvo i Bossuet se je povuko, te se je u buduće puno bciio proti Janzenizmu i Ouietizmu. Najveću je ipak slavu Bossuet postigo sa svojini klasičnim propovjedima. Megju mnogobrojnim njegovim djelima ističe se »Discours sur Г hist. univers.«, što ga je za odgoj dauphina sastavio. Na 12. travnja 1704. umro je ve­ liki Jakov Bossuet. Portugalska vlada u brizi. Neprijatelji su kato­ ličkoga klera u Portugalskoj prosuli u narod vijesti, da će se portugalsko svećenstvo gvardske nadbi­ skupije, iz crkava povući i Božje službe privremeno otresti, a to za to, da vladi demonstrira i katolički puk digne na ustanak. Ćim su ove glasine doprle vladi do ušiju, »prestrašen« ministar pravde saopćio ih je brzojavno gvadrskom nadbiskupu. Gvardski je nadbiskup odmah iza dobivenoga brzojava protesti­ ra, da se njegovu kleru takove izmišljotine podmeću. Esperanto i katolici. U kolovozu se je u Antvverpenu na kongres skupilo nekih 7.000 esperantista. Kongresu je učestovo i velik broj katolika. Ovi su na veliku Gospu dne 15. kolovoza slušali sv. misu, a pod sv. misom prviput prediku u esperantskom jeziku. Poslije mise bila je svečana procesija, na ko­ joj se moglo vidjeti oko 100.000 duša, a megju ovim su odmah iza Presvetoga bili pod zastavom esperantisti. Kongresu ie prisustvovo i magjarski prelat dr. Gieswein. Katolička Crkva u Sjedinjenim Državama, broji 13 nadbiskupa, 97 biskupa, 17.084 svećenika, megju kojima se nalazi i 4.437 redovnika. Crkava ima 13.641. Osim toga u Sjedinjenim Državama u Ame­ rici ima 82 sjemeništa sa 6.969 pitomaca, 225 dječinjih internata, 696 viših djevojačkih škola, 4.972 župničke škole s 1,270.131 učenikom, te 285 sjerotišta s 51.938 sjeročadi. �144 Br. 9. — Serafinski Perivoj. — 1911. 1. d i o : 1. U slavu Rugjera J. Boškovića (pje­ sma). — Ante Anić. Društvo sv. Jeronima šalje i ove godine u svijet 2. Život i rad Boškovića. Znanstvena djela nje­ svoje najnovije publikacije, i to sve ljepše od ljepših gova. — Ante Anić. i sočnije od sočnijih. Tu vam je: » D a n i c a « za 3. Boškovićev rad na filozofskom polju. - O. 1912. tiskana u 60.000 primjeraka, a nakrcana svako­ U. Talija. vrsnim poučnim i zabavnim štivom, tu: » B i b l i j ­ 4. Rad R. J. Boškovića na polju atomistike, me­ s k a p o v j e s t«, knjiga 11., dio 1., sv. 11., dok Mar­ teorologije i geodezije. — Prof. dr. Božo Cvjetković. ko M. Majević u svome djelu: » K a k o ć e š u z ­ 5. Per Г epistolario di R. 0. Boscovich. Memog a j a t i d j e c u « podučaje kršćanske roditelje, ka­ rie e documenti. — Prof. O. Gelcich. ko imaju podgajati svoj podmladak. Njemu je žao, 6. Boškovićevi nazori o Bogu i duši, — (). Pe­ da dok zanatlije, trgovci, suci, učitelji, svećenici i t U. tar Vlašić. uče po više godina svoju struku, jedini se roditelji u 7. Atomi i R. Bošković. - Prof. Juraj Carić. svojoj najvišoj zadaći i odgoju djece ne podučaju 8. (). Serafin M. Crijević (Cerva) o R. Boško­ uprav ništa, s čega se opet na svijetu opaža toliko viću..— O. Antonin Zaninović. zlih ljudi. Da se tim zlim posljedicama koliko toliko 9. Anica Boškovićeva. — Sveć. Niko I. Gjivadoskoči, Majević nam u svom djelu po Nijemcu Dies- nović. selu vrlo popularno, a ipak učevno razlaže: o zvanju 10. O. L. Tomagnino, tajniku Boškovića. — N. roditelja i njihovoj velikoj važnosti, o očekivanju no­ Gjivanovfć. voga člana u obitelji, o brizi roditelja pri poroci 11. R. Bošković kao redovnik. — Ante kan. Lieposlije, o prvim godinama i svitanj'. djetinjem, o popili. dobi od četvrte godine pa do istupa iz škole, te o II. d i o. 1. Decus Ragusii (pjesma lat.). - Sveć. skrbi roditelja poslije istupa iz š' ole. Dr. Milan Niko prof. Batistić. Gruber podučaje nas opet u : »Ć u v a j s v o j u r o2. O 200-godišnjici rogjenja R. Boškovića (pjeg j e n u g r u d u « , o zakonir- u, posjedu, vlasništvu, e). — A. Anić. zalogu i pogodbama; a Milan Лауег pruža 3. O 200-god1snjici rogjenja Boškovića (pjesma). zabavnu i poučnu povjesnu pripov ljest iz Jovan Hranilović. pod naslovom: » Š t i t k r a $ e v s t v' a h r 4. Crtice o R. Boškoviću. — Vid V. Vukasović. s k o g a « . S ovim je djelima D r u š t v o s v. J e ­ 5. R. J. Boškoviću (pjesme). M. Stipković i r o n i m a sjajno ispunilo svoju zrdaću, jer će u nji­ P. Perića D. I. 6. Neuvelom imenu R. Boškovića. — D. Andro ma duševne hrane naći, ne samo inteligencija naj­ više klase, nego i sami učevni muževi. Djela dru­ Mu rat. 8. Dva ljetnikovca (crtica). — Ante Anić. štva sv. Jeronima i samo društvo svima Hrvatima III. d i o: Kratka kronika katoličkog društva najtoplije preporučamo. Bošković« u Dubrovniku. Fra Krsto Belamarić: Čemu slobodna škola? Listak. Krasna rasprava našega suradnika fra Krste, dok je Kako se iz samog sadržaja vidi, nije ovo jedna 1 još u »Serf. Perivoju« objelodanjivana nailazila je kod čitaoca »Seraf. Perivoja« uprav na aplauze. Da od običnih spomenica, nego krasno znanstveno i za­ pisac mnogobrojnim molbama udovolji, otisnuo ju je bavno djelo, plod ponajboljih dubrovačkih pisaca — i naponase, te ju raspačaje u franjevačkom samosta­ megju kojima susrećemo i dva naša suradnika 0 . Tanu u Makarskoj (Dalmacija). Toplo preporučamo! liju i O. Vlašića — a svi hoće da s raznog gledišta istaknu znamenitost Boškovićeve pojave. U istinu, Spomenica Rugjera Josipa Boškovića. () 200-toj kad čovjek proštije ovako krasnu spomenicu, shvaća obljetnici njegova rogjenja (18. V. 1711. — 18. V. kakav je veleum bio naš Bošković i kako je zaslužio, 1911.). Daje na svijetlo Dubrovačko Katoličko Dru­ da ga sav učeni svijet štuje. štvo »Bošković«. — Dubrovnik 1911. Ne možemo, a da toplo ne preporučimo svim Primili smo ovu ornašnu knjigu, koju je izdalo našim čitateljima ovu zlata vrijednu spomenicu, ko­ velezaslužno katoličko društvo »Bošković« u slavu ja je urešena takogjer sa 10 lijepih slika. Može se 200-godišnjice rogjenja onog našeg velikana, čije ime nabaviti kod istog nakladnika, naime »Katoličko Dru­ isto društvo nosi. Knjiga obuhvaća 200 stranica ove­ štvo Bošković« u Dubrovniku uz neznatnu cijenu od ćeg formata, a sadržaj joj je slijedeći: same 2 krune, pridodav tome 20 helera za poštarinu. KNJIŽEVNA SMOTRA. Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julian Jelenić. Tiskara Vogler I drugovi u Sarajevu- �UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Ćemaluša ulici 172. sni iHercegovini Preporučuje molitvenika, poslova, što ukusnom izra cjela, brošura, karta, kao i svih »iruku zasjeeaju sa erenije cijene. Moderno uregjena кПЈЈдОУвХПЈМ , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi o bavljaju se po n aru čb i: u papiru, platnu i koži. Voniske nnrui&e olmulinju se №o l točno. �T isk a ra i lito g ra fija VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (Komanditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, m r atica vjenčanih, matica umrlih, ^čuna i exhibita, /jenča-ii i smrtnih listova Г Т с б Иu pojedinim krstnih. vje«Ča^h arcima ili u -clidnom uvezu, u vlast knjigovežnici. irnžnita i laraievo. *■ i r Dionička glavnica K 5,000.000. ■■ Pričuve preko K 500.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 4 V lo čisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. & 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i nsmena obavještenja. *»■ me ______________________ Podružnice a Spljetu, Trstu, Celovcu 1 Gorici, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d6efd3598165866d1be20835bc7063a7.pdf 253664cedddd5781fc2b197cbaf26fcc PDF Text Text SERAFiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU GOD. XXV. SARAJEVO, 15. listopada 1911. BROJ 10. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESMA: 1. 0 . Petar Grabić, Dr. Bazala o slobodnoj volji 145 2. A. Čićić, U V e le g ra d u ......................................... 149 3. Fra P. Vlašić, Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskog s is te m a ................................................. 150 B) LISTAK. 1. Dr. Blažević: Što je nama kršćanima sv. Pismo? 154 2. O. M. Jakovljević: Stogodišnjica rogjenja, i 25godišnjica smrti dra Franje L is z ta ..................... 155 j 3. Umjetnička izložba Gabriela Jurkovića . . . . C) VJESNIK. ■ Iz kurije franjevačkog generala. - Naš »Na predak*. — Blagoslov frar,. crkve u -aj^u. — Ve­ Centrala n Ljubljani Dionička g la vn i:' Prima uloge na štednju lika gimnazija u Tuzli. - Kardinal Vives у Tuto našemu redodržavniku — Crkva sv. Antuna u Sa­ rajevu. — S Trsata. Posveta Marijine Crkste u Sarajevu. — Napredak crkve u Sokolinama. . 156 D) KNJIŽEVNA SMOTRA. O. J. Markušić: Fra Branko Strahimir Ška­ rica: Ponos od Bosne. Dr. J. Schafer: Die Parnhtin des Herrn. - Prof. Ferdo Heffler: Slike iz omladinske duhovne pastve. Dr. Seb. ReinW : Elur.enta philosophiae scholasticae. — Dr. Fra uz Reck; Das Missale als Betrachtungsbuch. — Ai Gosp^ Lurdske. — Josip Milaković: Knjiga i 'mc u našoj narodnoj pjesmi. . . . 158 Pođrn^nice д S p ijetn , T u t n , Celovcn i Gorici, .CSC. ■■ Pričuva preko K 500.000. ne knjižice i tekuće crne i ukamaćuje ih sa ja^io Ž i S l e bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. & 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja Л �Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu uvela je novi način štednje podesan za svakoga! Da uzmogne štediti sa uspjehom i u najmanjim svotama, a da ne mora često ići u banku. Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ sliku), koje ona po želji ustupa svakome uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se 'p a k knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. iste su zaključane, raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom spremljena uštedprivilegovana tentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se ZE»M.)SKA ВМ*А .Šoanu i Hercegovinu kroz prostrani otvor |___ |, dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu O na pro­ banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva mje­ osobe svakog staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na mjestima, gdje samo u malim svotama, napose za obrtnike i banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, radnike; za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinos.* za razne društvene ravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te ne svaki uštegjeni novčić donijeti u banku, Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za štedn? e, koie kod kuće leže u ormaru privede ukamaćenju. ako se samo na helere štedi, mogu na taj način po** '0 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz godinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 krun? __ ___ 'S - ^to se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će ~e svak^ i poradovati uv ’lavnid, koju će tako postići. Da se dobije takDva dosta je doći u ba \ javiti adresu ili pisati. anka »nitko družv s), Uplaćena dionička Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 % % čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonica 2.000.000 kruna. družnice: Mostar i Tuzla. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. prima u zalog sve dragocijenosti kao: srebro, zlato dragulje i ostalo. �serafin ski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 10. SARAJEVO, 15. listopada 1911. 0. Petar Grabić, franjevac : ^ZZI Dr. B a za la o slo b o d n o j v o lji. »S pravom se dakle u kritici indeterminizma ističe: da je on ne samo kriv, nego da je ispra­ van da ne bismo mogli zamisliti gori dar prirode, nego što bi bila takova volja«. Dr. Albert Bazala. Kolo 1910., str. 104. 1. Savremeno pitanje. U ovogodišnjem »Kolu« naš je čuveni filozof dr. Bazala pod gornjim naslovom jednu raspravicu napiso. On pretresa jedno pitanje, koje je od aktuelne vrijednosti. Ko će ustvrditi, da je problem volje nesavremen, bespiedmetan? Ja cijenim, da ne bi smjelo biti jednoga iole prosvjetljenoga čovjeka, koji se ne bi zanimo s pitanjem slobode, koja tako snažno utječe na sveopću intelektualnu izobrazbu-. Mnoga se pitanja filozofije, socijologije, religije, etike ne dadu nikako riješiti, ako jednostavno napustimo problem slobode. Prama odgovoru o slobodi osobito se socijologija i etika orijentira, tako da su one pod upravnim utjecajem njezina tumačenja. Pod dojmom općenitoga zanimanja dobro je g. Bazala učinio, što ^е je u »Kolo« odlučio da napiše par stranica o problemu volje. Nije bio opširan. On se je ograničio na najnuždnije. Osobne nazore raznih filozofa nije u velikoj mjeri istico. Gosp. je pisac to odveć taktično učinio. Raspravica nije stručno izobraženoj javnosti namijenjena, nego je ona za široke slojeve hrvatskoga naroda opredijeljena. No, neka nitko ne misli da pisanje za šire slojeve nema svojih osobitih poteškoća, koje se u stručnim radovima ne opažaju. Mnogo je puta lakše stručnu raspravu na­ pisati, nego svoje filozofske misli u pristupačnom obliku za šire slojeve prikazati. Ako slične radove ne prati bistrina shvaćanja i shodan izražaj, oni svoje svrhe ne postizavaju, bezuspješni su, a često i škodni. Boluje li na kojoj od ovih mana i rasprava veleuč. pisca, to će se vidjeti tekom moga raspravljanja. Na ovu sam se raspravu tek onda odlučio, kad sam raspravu dra. Bazale dva puta pomno pročito. GOD. XXV. Preko nje ne niogu mukom proći, jer ju je napiso kod nas dobro poznati gosp. pisac. Njegovo ime kod mnogih znači mnogo, što radi svoje književne djelatnosti gosp. Bazala i zaslužuje. Dogagja se, kad čovjek steče priznanje da se njegove misli bez kritične rasudbe usvajaju. Već ih se unaprijed smatra ispravnim, pa odatlen pogibelj, da se zablude, ako ne namjerom pisca, ali slijepim usvajanjem publi­ ke množe, što ne može da bude u interesu napretka, znanosti. Nijesam htio da bez moga osobnoga rasugjivanja pristanem uz istaknute misli veleuč. profesora, što mislim, da gospodinu ne će biti ni najmanje žao, jer je u znanosti istina nada sve, nego sam njegove misli kritici podvrgo, pa evo što ja sudim o nazo­ rima gosp. profesora. Nije mi namjera da pred štovane čitaoce izno­ sim razne nazore, koje je tijekom vijekova problem slabode izazvo. Ja ću se na misli dra. Bazale ogra­ ničiti. Njegove ću glavne tvrdnje onim redom, kojim ih je on napiso, iznijeti i prama momu uvje­ renju trizmeno, hladno, skladno i objektivno ocjeniti. Prosvjetljeni će čitatelji suditi, da li je moja ocjena opravdana ili nije. 2. Oznaka determinizma i indeterminizma. Pitanje, kojim se filozofi zabavljaju jest slije­ deće: ima li čovjek slobodnu volju, ili je nema? Može li se uopće reći, da je čeljade slobodno biće, ili mu je ta sloboda po prirodi uskraćena? Ovo je problem, koga se nastojalo riješiti, a koga se evo uhvatio i naš dr. Bazala. Gospodin pisac zgodno ističe, da se na gornje pitanje odgovori kreću u dva oprečna smjera, po­ znata pod imenom d e t e r m i n i z rn a i i n d e t e r ­ m i n i z m a . I n d e t e r m i n i z a m je nauka onih, koji naučavaju, da je čovjek slobodan: »čovjek je u svom htijenju neovisan od uzroka i utjecaja; jer i ako se volji nameću neki uzroci i razlozi, odluka je njezina od njih neovisna tako, da se uz iste uvjete može odlučiti ovamo ili onamo«. U ovo par zagragjenih riječi gosp. je pisac dobro označio nauku indeterminista. Njihova nauka u tomu �Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1911. 146 uprav i sastoji, što se čovjek uza sve razloge i mo­ tive ipak može odlučiti tamo ili ovamo. Razlozi na volju nemadu prisilnoga upliva, kan da je naše htije­ nje njima tako uvjetovano, pa da bi ono iz njih nuždno imalo slijediti. 0. Bazala dalje nadodaje: »Volja se dakle odlu­ čuje bez obzira na motive«. Iskreno kažem, da bih volio, da je ovaj zaključak izosto. Ako ga je pisac i htio uvrstiti, moro ga je drukčije stilizirati. S ovim bi se zaključkom moga tkogod zavesti u bludnju. Nije isključena mogućnost, da nam gornje riječi veleuč. Bazale dadu kriv pojam o indeterminizmu, kako ga većina pristaše slobodne volje zagovaraju. Indeterminizam ne uči, da se volja bez obzira na motive odlučuje. Ovakov sud nije ispravan. Kad bi to indeterministe učili, veliku bi pogrešku, ako ne i glupost počinili. Indeterminizam priznaje upliv razloga, porive drugih bilo vanjskih bilo unutrašnjih činbenika na ljudsku volju, ali se u načinu upliva od determinizma razlikuje. Uza sve motive oni kažu da volja svoju autonomiju ne napušta. Neka razlozi i opstoje, ona ipak s njima nije tako skučena, — da im se ne bi mogla oteti. Veleuč. je Bazala stanovište determinista odveć dobro označio. Čujmo ga: »Determinizam zastupa protivno mišljenje (indeterminizmu). Po njem je volja vezana na motive, te nužne proizlazi iz zna­ čenja i posebnih prilika, u kojima se nalazi. Tko bi dakle poznavo sve prilike, mogao bi u svakom po­ jedinom slučaju odrediti, kako se volja morala od­ lučiti«. Ja ne bih imo što da nadodam jasnim izrekam gosp. pisca, jer je, kao u raspravi za šire slojeve namjejenjoj, jezgru nauke iznio, a to je za njegovu svrhu dosta. 3. Kritika dra. Bazale. Što naš filozof o teškomu pitanju o slobodi volje misli? Naginje li on k struji indeterminista, ili ga determinizam više zanaša? Naš pisac opaža mnoge poteškoće u indeterminizmu, ali ih ne niječe ni u nazoru determinista. Evo, što on sudi o iznešenim teorijama: » I n d e t e r m i n i z m u j e h t i j e n j e nekaki izolirani faktor, d e t e r mi n i z ­ mu a u t o m a t i č k i p r o d u k t ; onaj se doduše oslanja na svijest o slobodi, ali dolazi u opreku s mnogim činjenicama našega iskustva (?); ovaj vodi više računa o ovim potonjima, ali ne može da protumači svijest o slobodi, a i odgovornost i ubrojivost zadaje mu poteškoća.« Pri ovakom shvaćanju psihološki je shvatljivo, da gosp. pisca nijedan nazor ne zadovoljava. Tako- gjer je pojmljivo, kad se je jedan put odlučio da raspravlja o slobodnoj volji, da nam kaže način, po komu ćemo se jednih i drugih poteškoća znati riješiti. Čitavu borbu izmegju dva oprečna smjera deter­ minizma i indeterminizma, drži samo za »prosto ras­ pravljanje . . . koje nalazi svoju povjest samo u slaboćama i manama protivnika«. Veleučeni dalje slije­ di i nadodaje: »No već toliki utrošeni trud morao bi nas uvjeriti, da je problem slobodne volje ili privi­ dan ili krivo postavljen, i da rješenje njegovo valja tražiti u drugome pravcu«. Evo programa, koga će se u svojoj raspravi veleuč. Bazala držati. 0 namjeri unaprijed neću ništa govoriti, premda je on, sudeći prama stanovištu pisca, hvalevrijedan. Misli ću veleuč. profesora pred prosvjctljenu javnost iznijeti i tekar, kad ih objektiv­ no prikažem, onda ću moje stanovište, sa svom čašću gosp. piscu, nastojat da odredim. 4. Sloboda od nečesa. Veleučeni profesor pozajmljuje pojam slobode, kako ga je Schopenhauer shvaćo. Čuveni Nijemac drži, da je pojam slobode negativan, koji dr. Bazala nazivlje slobodom o d n e č e s a . Doslovne su rije­ či gosp. d o k to ra:/»sloboda uopće ili naprosto nije ništa«. Slijedeća opažanja dovela su ga do onake tvrdnje. Možemo govoriti o slobodnom padu. Ako kamen bačen s visine ne nalazi nikakve zapreke u svom padanju, mi taj pad nazivljemo slobodnim. Ta je sloboda negativna, sloboda, kako kaže dr. Bazala, o d n e č e s a . Kamen u svom padanju, jer nije spriječen nikakvim zaprekama (negativna strana), samo je pod ovim vidom slobodan, i ako on, ušljed zakona teže, nužno pada. Rado pripuštam gosp. piscu, da je primjer zgodno izabran za dokazati ne­ gativnu vrijednost slobode. O iznešenom primjeru ne može da bude prigovora, jer onako shvaćenu slo­ bodu i primjenjenu na konkretni slučaj padanja, mi istovjetujemo sa nuždom. Tekar se može u prenešenom smislu riječi »sloboda« u onom slučaju upotrebiti. Da nas tko upita: mora li kamen s visine bačen padati? Odgovorili bi, da mora (nijekanjem slobode). Da nas tko ponovno priupita: kamen bilo kojom energijom u zraku spriječen, može li da pa­ da? Odgovor bi bio jasan, da ne može (negacija slo­ bode). Onaka sloboda tekar u našoj ideji može da opstoji, u koliko neke zapreke otklanjamo; a slični su primjeri nuždi, koja iksljučuje slobodu, podvrg­ nuti. Gornji je primjer o slobodnom padanju tijela, dr. Bazala htio i čovjeku primijeniti. Njegovo je umo­ vanje: »Svako biće dakle, pa i čovjek, može nekako �147 Dr. Bazala o slobodno] volji. biti vezan, a da se ipak u neku ruku može zvati slo­ bodnim«. Iz cijeloga se raspravljanja velecijenjenog pisca razabire, da on hoće da svede htijenje čovječje na neki stalni prirodni zakon, po komu bi čovjek svegjerno djelovo, niti bi se čovjek niogo oteti uplivu toga zakona. Kao što god je tijelo u svom padu slobodno, ako nije spriječeno, jer je to prama naravi i svojstvu tijela, rek bi da se to jednako može i čo­ vjeku primijeniti. Ovaj se moj zaključak sadržaje u općenitoj stavci, koja kod dra. Bazale glasi ovako: »Tako nijedno biće ne može djelovati, nego prema svojoj prirodi, prema zakonima svoga bistva; a da tim ne prestaje biti slobodno; baš naprotiv, što više je njegovo štovanje proizišlo iz njegove prirode, to je slobodnije — j e r n i j e s p r i j e č e n o s t r a ­ n i m u t j e c a j e m«. Posljedne su riječi znamenite, koje sam pot crto, za shvatiti miso dra. Bazale. Gosp. pisac sma­ tra svako djelovanje slobodnim, samo ako ono nije spriječeno stranim utjecajem. Sloboda se jedino kosi sa prisilnim vanjskim utjecajem, dočim ono, što se radi unutar granica naravi, ono ima jednak način slobode, premda u djelovanju može a i mora da bude razlike. Na primjer kamen, s visine bačen zemlji teži; živinče gladno hranu voli; čovjek umuje. Kako sve ovo biva? To sve biva slobodno, ali slobodom o d n e č e s a , negativnom. Istaknuo sam, što to znači u misli gosp. pisca sloboda o d n e č e s a . Ta se sloboda ne sastoji u djelovanju bića, jer su ona — po običnom shvaćanju riječi, nužna, ili prirodno slobodna. Kamen bačen s visine nužno pada, gladno živinče nužno hranu ište, čovjek hoće, on nužno mora htjeti; jer nijedno od navedenih bića, nebi moglo protivno da radi. Ovakova djelovanja naš filozof nazivlje slobodnim, jer nijesu pod stranim utjecajem. Valjda bi koji prosvjetljeni čitaoc želio bližu oznaku o htijenju ili o slobodi čovjeka, koja bi pri­ kazivala u još jasnijoj slici miso našega profesora. Ja neću te oznake po sebi kovati, nego ću pustiti doktora, da on govori: »Sloboda nam neće biti u z r o k djelovanja, ni sila, koja bi bila kadra, što proizvesti, nego tek stanoviti oblik djelovanja. Slo­ boda ne može razbiti kariku uzroka, jer ne stoji nad njima, nego je sva u njima, kao izvjesni i u neku ruku nama vrijedni način djelovanja, t. j. stanovište djelovanja k v a l i f i c i r a n o kao slobodna«. 5. Je li dr. Bazala determinista? Malo je prije gosp. profesor izjavio da nije pri­ staša ni determinizma ni indeterminizma. To se logično dovodi iz njegovih riječi: »da rješenje nje­ govo (problema o slobodnoj volji) valja tražiti u dru­ gome pravcu«. Iz pomljivoga promatranja raspra­ ve gosp. pisca, meni se čini, da je gospodin pristaša determinizma. Istina, gospodin profesor izbjegaje izražaje, kojim se deterministe uopće služe, kao n. pr. nuždan, uvjetovan, sadržan, ali to na stvari ništa ne mijenja. Dobro mi je poznato, da se dr. Bazala s riječi »sloboda, slobodan« u svojoj raspravi opće­ nito služi. Strukovnjacima je dobro poznato, da su riječi konvencionalni znakovi, koji mogu i oprečne ideje označivati. U ovim je pitanjima glavno sadržina. Ima li se razloga, da se ustvrdi, da je gosp. Ba­ zala zagovornik determinizma? Što je determinizam? Smjer onih, po komu je v o l j a v e z a n a n a m o t i v e , te nužno proizlazi iz značaja čovjeka i posebnih prilika, u kojima se nalazi. Ovako gotovo doslovce dr. Bazala nauku determinista označuje. Kako veleuč. pisac sam osobno poimlje pitanje slo­ bode? On kale: S l o b o d a n e m o ž e r a z ­ b i t i k a r i k u u z r o k a , j e r n e s t o j i nad n j i ma , n e g o j e s v a u n j i ma , kao iz­ vjesni i u neku ruku nama vrijedni način djelovanja, t. j. stanovita djelovanja kvalificiramo kao slobodna. Koliko po prirodnom tumačenju riječi znače, me­ ni je jasno, da je nauka, u od mene potcrtanim rije­ čima, istovjetna sa naukom determinizma. Ili mi rekli, da je v o l j a v e z a n a n a m o t i v e ili tvrdili, da s l o b o d a ne m o ž e r a z b i t i k a ­ r i k u u z r o k a , stvarno'se bez dvojbe jedna te ista miso izrazuje. Velecijenjeni nastoji, da izbjegne determinizmu u koliko, povodeći se za Schopenhauerom, na drugi način poimlje slobodu i nuždu, nego Ii deterministe. Koliko ja shvaćam, svakako dr. Bazala nije našo sre­ tan izlaz. Stvarno se njegova sloboda negativna podudara sa nuždom determinizma. S l o b o d a o d n e č e s a u stvari znači, da svako biće radi prama svojoj naravi i drukčije nikako; jednako i de­ terminizam naučaje, i ako izbjegaje naziv »slobodan«. Na ovaj mi zaključak daju pravo i riječi veleučenoga profesora, gdje kaže, da sloboda ne može razbiti ka­ riku uzroka, nego da mi stanovita djelovanja k v aI i f i c i r a m o k a o s l o b o d n a . Ove nas pošljednje riječi uoblašćuju, jer su zaključak rasprav­ ljanja veleuč. pisca, da završim e je izmegju determi­ nizma i negativne slobode dra. Bazale razlike u ide­ alnoj primjeni naziva »slobodan«, bez da se u stvari očituje i najmanja razlika. * * * �148 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1911. 6. Primjena negativne slobode na ljudsku volju. neovisna od izvanjskih utjecaja kao i od unutrašnjih motiva. Takovu slobodu nazivlje izpraznom, da je nema. Njoj bi se protivilo cijelo naše iskustvo. Ovo su tvrdnje gosp. doktora, koje su potkrijepljene s ovim dokazom. On je od velike važnosti, pa ćemo ga doslovno prinijeti i opširnijem ga razmatranju podvrgnuti. » On o ( i s k u s t v o ) n a m k a z u j e , d a s u s v a g d a neki r azlozi pokrenuli našu v o l j u . . . « Ovo bi bio najglavniji dokaz proti na­ uci indeterminista. Meni se Čini, da izneseni dokaz o iskustvu, da su našu volju svagda neki razlozi pokrenuli, ne do­ kazuje ništa ni proti indeterminizmu ni za determi­ nizam. Indeterminista će pripuštati gornju stavku, , . , „ . . bez da se odrece svoga nazora; a determinist puno .. .... L_____ se u nju bez dvojbe pouzdavati neće. Zaštitnici slo­ bodne volje priznat će, da volju pokreću razlozi, ali će odmah nadostaviti pitanje o načinu toga upliva. Sasvijem će biti umjestan njihov upit: neka razlozi uplivaju na volju, ali je li taj upliv tako snažan, da mu se volja ne može oteti? Kako svak vidi pitanje promjenjuje oblik. Da se pogrešnost, neispravnost iridetermistične nauke dokaže, potrebito bi bilo ne samo da se ustvrdi, da na volju uplivaju razlozi, nego da se dokaže, da je utjecaj dotičnih motiva tako snažan, da mu se volja pokoriti mora. Meni se čini, da ovo nije dokazano. Dosljedno, uza sve prizna­ nje gornje stavke, indeterminizam nije porušen. Dr. Bazala svoj nazor o negativnoj slobodi hoće da primjeni i na slobodu volje. Premda je to vele­ učeni u kratko, načelno u jur iznešenim recim istak­ nuo, on hoće da bude opširniji. Ovo je sasvim razlo­ žito. Rasprava je o slobodi volje, pa je logično, da se s njom gosp. pisac više zabavi. Nužno je da znamo, što velecij. pisac razumi pod voljom. On volju smatra skupnim imenom » . . . v o l j a j e d a k l e s a m o s k u p n o i me ; n i j e n i k a k v o b i ć e.« Pustimo g. piscu slobodne ruke, neka on po svom shvaćanju označi volju. On je reko, da je volja skupno ime, a nije nikakvo biće. Premda bi se dalo štošta i izrazu zapaziti, ali nam veleučeni i sam svoju miso o volji tumači, koja se slično kod . .... x.. £ . ’ . v. ,. . najuvazemjih filozofa nalazi. On pripusta volju kao sposobnost za slobodno htijenje, a ta sposobnost nije bez dvojbe ništa, nego je ona nešto t. j. ima neku vrst bića. Usvajam riječi g. pisca, da je zgodnije govoriti o slobodnom htijenju nego li o slobodnoj volji. Slobodno htijenje jest čin volje. Nami su nje­ zina djelovanja pristupačnija i apsolutno nužna, da spoznamo samu narav volje. Kod filozofa je odavno priznata i istinitost ovoga staroga a i novoga prin­ cipa: effectus ducit ad causarr. Po učinku narav uzroka upoznajemo. Dr. Bazala sa svojih razloga ne stavlja pitanja: da Ii je volja slobodna? nego pita: -Smijemo li dakle htijenje zvati slobodnim?« 7. Indeterminizam i društveni poredak. Veleučeni pisac razlikuje tri stupnja duševnoga aktiviteta. Mi imamo refleksne kretnje, koje izvo­ Veleučeni Bazala opaža, da bi indeterminizam dimo bez da na nje mislimo. Na primjer čovjek rušio društveni poredak. »S kakovim bismo pouz­ sklapa vjegje, da mu što ne upane u oko ili bilo danjem — pita on — mogli očekivati, da će pošten i skoga mu drago drugoga podražaja, bez da na tu svo­ značajan čovjek raditi kako treba, kad bi htijenje ju akciju pazi. Takovi se čini kod filozofa nazivaju re­ njegovo bilo nemotivirano, kad bi on doista bio go­ fleksnim. Drugi stupanj duševnog aktiviteta sačinja­ spodar »de vouloir et de non vouloir pas« kako to vaju instinkti, koji služe životnim svrhama. Dr. Ba­ indeterminizam tvrdi.« zala razjasnjiva, da kod njih svrha nije svjesna, a Kad bi doista nauka indeterminista bila ovaka, da se izbor srestvi vrši više manje svjesno. Nagoni kako je veleučeni pisac ističe, ja bih je prvi osudio. u misli veleučenoga profesora imadu već i svrhu Kad bi pristaše slobodne volje istu sa krutom samo­ svjesnu, koji znadu katkada tako djelovati, da pre­ voljom, bezrazložnosti istovjetovali, tad bi bez vladaju sam razum. dvojbe ispravni bili izvodi i po socijalni poredak Dovlen ne bi imo velikih poteškoća, da u cije­ gosp. profesora. Koliko mi je poznato općenitu na­ losti pripustim miso dra Bazale. ali ovo što slijedi uku indeterminista ne smijemo u ovom svjetlu pro­ daje mi povoda mnogim poteškoćama. matrati. Slobodno htijenje ne znači isto, što i ne­ Dapače i indeterminizmu Dr. Bazala ponovno preuzimlje svoj već ozna­ motivirano htijenje. čeni pojam negativne slobode ili slobode od ne- svegjerno je htijenje motivirano, ako i ne s takom česa, pa ga prinosi na htijenje. Prema onome, što motivacijom, koja slobodu ništi. Mi jednako možemo smo prije spomenuli, ne će se kod slobode volje ra­ se pouzdavati u poštena i značajna čovjeka i od diti o tom, da bude slobodna naprosto, nego o tom, njega nesumljivo očekivati, da će i unaprijed po­ da bude od nečesa slobodna.« Veleučeni profesor šteno djelovati, i ako smo pristaše indeterminizma. Sloboda volje ne ruši zdravih moralnih načela. napada na indeterminizam, koji da uči: e je volja �149 Dr. Bazala o slobodnoj volji. Ona ne ruši razložitih i opravdanih motiva. 1 ako naša volja može se staviti u opreku sa zdravim mo­ ralnim principima; i ako se ona u praksi može suprotiviti razložitim motivima, odatlen nikako ne sli­ jedi, kad volja ne bi te opreke pokazivala, da ona ne bi bila slobodna. Ili volja bila u skladu s razbo­ rom ili se od njega odalečivala, ona ostaje svegjerno slobodnom. Ima čestitih ljudi, koji su svojim ponašanjem dokazali, da su se pošteno, značajno vladali. Nji­ hovo čestito življenje ne dokazuje ništa proti indeterminizmu. Za ovo dokazati bilo bi nužno, da se prikaže neodoljiva snaga dobrih motiva, koji su na dotičnika prisilno djelovali. Svaki indeterminista priznaje, da se mi u poštena čovjeka možemo po­ uzdati, a to s toga, što se on naviko pošteno djelo­ vati, bez da navika ništi njegovu slobodnu volju. Strogo govoreći nijedan čovjek nije tako savršen, pošten, značajan, da on ipak nebi mogo drukčije da djeluje. Iznimke su, da značajni ljudi postaju neznačajnim, ali te iznimke dokazuju, da je čovjek uza svu prošlost, sačuvo svoju individualnu slo­ bodu. Veleučeni je istovjetovo samovolju, razvratnost, bez čega se na neki način indeterminizam ne bi mogo ni da pojmi, a to mi se čini neispravno. On kaže, da indeterminizam u sebi krije samovoljnost, skrajnu nesaveznost i neproračunivost«, a to nipošto ne slijedi iz nauke o slobodnoj volji, kako ju indeterministe poimlju. ' 8. Idealno i realno dobro Indeterminizam uči, da volja pp svojoj naravi teži k dobru. Njezin je objekat dobar. U ovomu volja ne smije da se o di uči va. Ona je po svojoj na­ ravi tamo upravljena. Zamislimo idealno stanje sa­ vršenoga dobra, iz koga bi slijedilo svako zadovolj­ stvo. Bi li se mogla volja odlučiti na protivnu stranu, t. j. ne htjeti ovo idealno savršeno dobro? Volja takovo dobro nuždno želi, jer je ona uprav svom naravi tamo upravljena. Idealno dobro ne bi pripuštalo mjesto nikakvom protivnom razlogu, koji bi ga od toga odalečivo. Mi toga savršenoga dobra u praktičnom životu ne susrećemo. Svako dobro u ovom životu jest po­ jedinačno, konkretno, koje u sebi ne ima svih uvjeta, da volju u sve i po sve pritegne. U svakomu od njih volja može da nagje, što je posve ne zadovoljava. Svjetlimo ovo slijedećim primjerom. Predmet naše volje reko sam da je dobro. Dobar je rad predmet A, a dobar je odmor, bezbri­ žan život, predmet B. КаКо se volja prama A i prama B ima. Istina je, da čovjek vidi razloga za rad, koji je, kako svak znade, pun dobrih pošljedica za radišu. To ga pro­ matranje nužno ne siluje, da se na rad odluči. 1 ako su veliki razlozi, koji ga na rad potiču, ipak po sri­ jedi su i drugi razlozi, koji pitaju toliko žrtava, sa­ moprijegora sa strane čovjeka, što se ne bi zahtjevalo, kad bi se volja odlučila na stanje mira, odmora. Primijenimo ovo na konkretni slučaj. Pavo hoće da napiše jednu znanstvenu raspravu. Prije nego pane konačna odluka, pretresa razloge, koji vojuju za pisanje, a obzire se i na one, koji ga od toga od­ vraćaju. Za pisanje vojuju razlozi napretka, pro­ svjete, kod čega sudjelovanje naša volja svojim do­ brom smatra. No znanstveno pisanje ima svojih ve­ likih poteškoća. Ako hoće, da njegov rad bude cije­ njen, on mora pitanje dobro proučiti, čestokrat znan­ stveno putovanje poduzeti, novac izdavati itd. Ako se je Pavo odlučio ili na jedno ili na drugo, je li on na t^bio tako prisiljen, da nije mogo drukčije htjeti? Teoretično govoreći razlozi nijesu ni s jedne ni s druge strane prisilni; praktično pak determinizam nema nikakva razloga za se, jer se čovjek u sličnim radovima potpuno osjeća slobodnim. Ako radi, znade da radi neprisiljeno. Tomu je dokaz i to, što čovjek svoje djelo nedovršeno može da napusti. Takogjer se jednako slobodnim smatra i ako se na rad nije odlučio. < 9. Determinizam i iskustvo. Veleučeni Bazala tvrdi, da je deterministična tvrdnja u skladu s iskustvom. Neću reći, da nema nekih prividnih razloga, koji na prvi mah daju pravo determinizmu, ali s najglavnijim se iskustvom deter­ minizam kosi. On se protivi našem psihološkom individualnom iskustvu. O velikoj većini naših čina mi imamo svijest o našoj slobodi, u čemu i sastoji naše stalno iskustvo. Mi osjećamo, da su naša hti­ jenja djelo naše slobodne volje. Poslužimo se slijedećim primjerom. Profesor N. odluči preko praznika poduzeti znanstveno putova­ nje u P. U tu je svrhu sabro potrebitu svotu no­ vaca. Po prigodi dogje u bolnicu milosrdne braće u R., koja je puno oskudjevala. Profesor N. gane se na milosrgjc radi sjeromaštva, koje je tu vladalo. Dogje mu miso, da bi sabranom svotom novca priteko u pomoć bolesnicima. Djelo doista hvale vri­ jedno — humanitarno! Od te ga je misli nakanjeno putovanje odvraćalo, koga bi moro, kad bi djelo milosrgja učinio, napustiti. Ipak se odluči, da djelo milosrgja učini. Tko će se usuditi reći, da je profe­ sor N. to djelo takom prisiljenošću učinio, da ga nije mogo izostaviti? Svijest profesora N. svjedoči, da �Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1911. 150 je to on sa svojom slobodom učinio. Ona mu jamči, da se je on mogo i za svoje putovanje odlučiti. Teoretično prosugjujući, razlozi, koji su vojevali za djelo milosrgja nijesu bili prisilni. Moje je osvjedočenje, da se indeterminizam ne protivi našemu najbližemu iskustvu, svijesti našoj. (Svršit će se.) нвн Prva duša pokršćena, kojoj rana ne krvari. A vidjevši Vašu zvijezdu, nasmijano blago lice, Na šemluk snio tope vrgli, a na vrata od tavnice. Kroz Sarajvo serbez svakom: jadnoj raji ko i agi. Golubice čista i bijela palmu mira ti nam donije, Nek jednako bude svima: svi u miru i svi blagi, Па jednakost vlada stara, što je vrijeme neko odnije. 1 to malo, što je novo, to je samo sreća Vaša, A jednakost željna stara: nejma raja — nejma paša!! A. Ćlčlć: U v elegrad u . Ne klanjam se, gospojice, ni ne ljubim smjerno ruke, Pod crvenim suncobranom, a u halji sve od svile I preveć ste mila i sretna - ne poznate teške muke: Sunčani Vas traci zlate, skuti Vam se sami krile Sve Vas zdravi, sve Vam pjeva u suglasnom jeku i zvonu, Samo pjesnik ne klanja se bajnoj gosp* i salonu. Vi plovite morem sanja i kroz bašcu šarna cvijeća: Kad ponoćni sati biju, Vama podre skladno zvoni, S dana na dan novo ruho, nova zvijezda, nova sreći Fino društvo, tople želje i uzdarja i pokloni, U Sarajvu ništa gore, pače ljepše neg’ na Rajni, No napokon to je isto — svud njemački jezik bajni! Sretno gospo! A ja eto klanjati se ne umijem, No u počast plemstvu slavnu skiiit ću Vam verze ove. Odavna Vam tople želje na pjesničkom srcu grijem, Primite ih veledušno ko iz ruke pjesnikove. Pjesma Vama — a ta miso mučeničkom mome rodu Za vedrije dane bolje, čvrsti zalog za slobodu. Eto gospo, sunce sije sa kristalna neba vedra, Usijano zlato toči na biserje u gjerdanu; S blagoslova obilata nadimlju se sama njedra, Igra srce u grudima, radujuć se toplom danu. A kud jedri lagja Vaša, sve se smiješi i sve pjeva Dok i opet sunce jarko šalje svjetla i ogrijeva. E pa tu smo vijek na slavi i na svadbi i na piru. Tridest ljeta davno minu, kako prva puška puče, Kao poziv da se rekne: zbogom lancu i sindžiru! Da nam svane danak bijeli — mrtvi sahat nek ne tuče, Da vidimo zvijezdu sreće nasmijanu, a kroz suze: I stigosmo, što smo htjeli, što nam vrijeme dosad uze. Jurnuli smo kao lavi, a po bedru ruka pala Neko dolom, neko gorom, a svi listom mladi i stari, Jurnuli smo svojoj sreći — Vi ste, gospo, pred nas stala, Oh! zato se ja ne klanjam ni ne ljubim smjerno ruke. Pod crvenim suncobranom, dok Vam zvona skladno zvone, Vi šetate trideset ljeta — a ja sad ću u hajduke, u salone! Na novo r^ nut toP’’ na A stoput je vojska jača i nevolja stoput veća Sijevnuti će britke ćorde, pa što dadu Bog i sreća! Tu po korzu Vi šetate nasmijano i veselo, Uvijek ljepša i vedrija — ko na tugji račun, sele; A umorna u fotelju krijepit ćete bujno tijelo, Pa će pratnja sjajna stići, prinositi tople želje, Tridest ljeta Vi kušate pravo plemstva i pergamene, A moj narod još jednako plače, pati, mrije i vene. Nerodica sela bije trista zala tom je krivo. Po varošim ljudi pali — ko starinski i zanati; A tu eto što je stiglo u Sarajvo, a još živo, I po danu i po noći to s nevolje gorko pati. Ispiše ih dnevne brige i mozak se smrzo suši, A oblak se tmasti hvata i po srcu i po duši. I ta miso mene mori — i krila mi opet diže: Jednom mora sunce granut ojagjenu, iskr’anim. Neko drugi naše zvijezde kroz oblake sebi užiže, Naše suze nekom svijetle nebeskijem svjetlom bajnim — U salonu, gospo, gore, a u počast plemstvu slavnu, Da se vidi finoj dami po bespuću — na Balkanu! Ne klanjam se, gospojice, ni ne ljubim smjerno ruke, Druga miso mene vodi — a za sreću tužnom rodu, Što uzdiše bezufano s nesmiljene patnje i muke, Izvijajuć dane i noći sve za tugju za gospodu. Ne će dugo, gospo bijela — u topova riku i zvonu Ja ću prvi ljut nasrnut, a najnapre spram salonu. Srušit ćemo carstvo lasti; a dignuti carstvo rada, Da vidimo ko još vrijedi i koliko ljudi ima. Pa u Jijetu kad klonemo, a umor nas obavlada, Svi ćemo se odmoriti na bratskijem na srcima. Svima nam je zemlja mati, a u nebu nada nova! Ne klanjam se gospojice! Dakle zbogom do vidova!! �Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskoga sistema. Fra Petar Vlašić, Dubrovnik: - . ---- N euspjeh je d n o g a n o v o g a protub ib lijsk o g sistem a . 2. 4. Besmislenost panbabilonizma. Moderni kritičar Bezold označio je Wincklerov panbabilonistični sistem »smjelom fantastičnom sli­ kom, kojoj nema nikakve podloge ni u klinovitim natpisima.«1) U istinu i ne zna čovjek kako da drukčije nazove ovaj sistem, nego proizvodom ugrijane mašte, koja ima dosta analogije sa maštanijom starih istočnih naroda. Red je do istine priznati, da su stari istočni na­ rodi bili više manje ovisni o babilonskoj kulturi; priznati ćemo i to, da se u literaturama tih naroda, nada sve u poznijoj babilonskoj literaturi može za­ mijetiti tragova babilonskih astralnih nazora, no htjeti posvuda gledati te nazore - kako to panbabiloniste čine - dolazi se do takovih besmisle­ nosti, da se čovjek zdrava razuma mora nasmijati. Po panbabilonističnom sistemu slijedilo bi — kako veoma dobro opaža Fr. Wilke2) — da nije ništa na svijetu opstojalo, što se ne bi moglo protumačit u smislu babilonskih astralnih nazora. Je li ko imo sjajne oči, kao n. pr. Mojsija, to se mora o njem ka­ zati, da je mitološki junak sunca; počinje li ko u sta­ rosti gubiti očinji vid, kao starac Izak, to nas ta vijest potsjeća na pomrčinu mjeseca, je Ii kome drago boriti se kopljem kao Abner eto odmah umi­ šljen vitorogi mjesec, jesu li gdje dva brata odmah se pomišlja na Dioskure. U istinu takovo tumačenje prava je besmislenost. I dandanas, kad svak već znade, da ljudstvo dvadesetog vijeka ne stoji pod uplivom babilonskog mišljenja, mogli bismo ipak, kad bismo htjeli, svaki dogagjaj tumačit u panbabi­ lonističnom smislu, natežuć činjenice i tražeći im uzroka i sličnosti u nebeskim pojavama. Možemo priznati i to, da stari istočni pisci pri pisanju povjesti nijesu imali onakog kriterija, koji današnji povjesničari imadu, no zanijekati im svaki kriterij i proglasiti ih prostim orugjem stanovite re­ ligiozne struje, to je, da se najblaže izrazim malko odviše. Zar nijesu mogli i oni pisci vjerno prikazati osobe, koje su njima bile poznate i dogagjaje, koji su se zbivali pred njihovim očima? Nije im trebalo tražiti nejasnih znakova na nebu, kad su pred sobom imali realne činjenice. Dakle bar kod nekojih vije‘) Spor. »Theologische Rundschau« XI. (Tiibingen 1908.) £r. 212. *) Die astralmythologische Weltanschaung und das Alte Testament Lichterfelde 1907. str. 36. 151 sti starih pisaca ne smijem tražiti panbabilonskog utjecaja. Što se napose tiče povjesti Starog Zavjeta, to možemo slobodno priznati, da u Mojsijevom kaziva­ nju o postanku svijeta i počecima ljudskog roda imade dosta sličnosti sa babilonskim kazivanjem, kako to možemo razabrati iz onoga, što čitamo u Genezi, isporedivši sa dvama velikim babilonskim pjesmama, naime »E n u m a e I i š« i G i I g a m e š«1). No uzrok toj sličnosti ne smijemo tražiti u utjecaju babilonskog mišljenja na Mojsiju, nego u starodrev­ noj predaji, koja se je donekle i kod Babilonaca saču­ vala, a koju nam je Mojsije — Bogom nadahnut — nepokvarenu u Genezi priopćio. Tvrditi pako — ono što panbabiloniste tvrde —, da je sav Stari Zavjet napisan pod utjecajem babi­ lonskih astralnih nazora, znači, ne poznavati Stari Zavjet, ili zatvarati oči pred bjelodanom istinom. Ta.ev^o samo jedan ili dva primjera, koji nam jasno svjedoče golemu razliku izraelskog i babilonskog mišljenja i osuđuju svom snagom panbabilonizam. Religijozno mišljenje Babilonaca temeljilo se na obo­ žavanju neba: sunce, mjesec, zvijezde itd., sve su to za Babilonce pojedini, veći ili manji bogovi; za Izraelce nasuprot, ne samo da u tim nebeskim tjelesinia nema ništa Božanskog, već su za njih to puki stvorovi, d j e l o r u k u B o ž j i h , p o s t a v ­ l j eni , da u z v e I i č a j u s l a v u j e d n o g a , p r a v o g a Boga , koj i je s v e iz n i č e s a s t v o r i o . To se može iz više mjesta svetog Pisma razabrati, kao п. pr. iz Psalma XIX. 2.: » N e b e s a k a z u j u s l a v u Bo ž j u i d j e l a r u k u Nj e g o v i j e h g l a s i s v o d n e b e s k i « ; ili iz Ps. Vili. 1 —4.: Gospodine, Gospodine naš, kako je veličan­ stveno Tvoje Ime po svoj zemlji!... Kad pogle­ dam n e b e s a T v o j a , d j e l o p r s t a T v o j i h , m j e s e c i z v i j e z d e, k o j e si Ti p o s t a ­ v i o . . . « Gdje je ovdje i najmanji trag babilonskim astralnim nazorima? A takovih izraza ima na pre­ tek u sv. Pismu, osobito u Psalmima i Jobovoj knjizi.2) Još je važnije, što Bogom nadahnuti proroci ustaju otvoreno i odlučno proti svakoj vrsti a s t r ol o g i j e , iliti gatanja po zvijezdama, — na čemu se temeljila znanost i religija babilonska — proričući teške kazne Božje, na one, koji takova šta čine. O tome imademo klasični primjer u knjizi Izaije pro•) Obadva eposa preveo je u cijelini na njemački i bi­ lješkom popratio poznati orijentalista dr. H u g o Gr e s s ma n n , prof. bogosl. (protestanskog) u Berlinu, te ih objelodanio u omašnom djelu pod naslovom »Altorientalische Texte und Bilder zum Alten Testamente« 2. sv. Tiibingen 1909. Ћ) V. nadasve pogl. 38. Job. �152 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1911. roka, gl. 47., pa zaslužuje, da ga ovdje u izvatku pre­ nesem. Prorok se obraća babilonskom carstvu i megju ostalim veli: »Sigji i sjedi u prah, djevojko, kćeri babilonska; sjedi na zemlju, kći Haldejska; sjedi mučeći i ugji u tamu, jer se nećeš više zvati gospogja čaratarirna. .. radi mnoštva čina tvojih i radi velike sile č ar a п j a tvoga . .. Stani sada s v r a ć a n j e m svo­ jim s mnoštvom zlodjela svojih, oko kojih si se tru­ dila od mladosti svoje, ne bi li se pomogla, ne bi li se okrijepila. Umorila si se od mnoštva namjera svojih; neka stanu sada z v j e z d a r i , k o j i g l e ­ daj u z v i j e z d e , koj i p r o r i č u s v a k o g a m j e s e c a , i neka te sačuvaju od onoga, što će doći na te. Gle! oni su kao pljeva, oganj će ih spaliti, ni sami sebe neće izbaviti iz plamena; ne će ostati uglja, da se ko ogrije, ni ognja, da bi se posjedjelo kod njega. Taki će biti oni, kojima si se trudila i s kojima si trgovala od mladosti svoje, razbjeći će se svaki na svoju stranu, ne će biti nikoga, da te izbavi.« Ne ću duljiti drugim navodima iz sv. Pisma. Kad čitamo ovako strjelovite riječi protiv zvjezdara i vračara babilonskih, a s druge se strane sje­ timo, da je baš zvjezdarstvo i vračarstvo sačinjavalo glavnu čest babilonskih religioznih ideja, u istinu ne možemo vjerovati, da se može u prosvjetljenom dva­ desetome vijeku naći učenih muževa, koji hoće, da je sav Stari Zavjet napisan u babilonskom duhu. 5. Osuda panbabilonizma. Moderna kritika, uza svu pristranost, koju uopće iskazuje u biblijskim pitanjima, izrekla je nad panbabilonizmom osudu, koja je za Wincklera i njegove pristaše uprav porazna. O tome su u tri navrata progovorili Schmidt, Nowack i Kuchler u uvaženom protestantskom časopisu »Th e o l o g i s c h e R u n d s c h a u«1), koji, kako sam više puta spomenuo, stoji na racijonalističnom stanovištu, a izlazi u Tiibingenu. Opazilo se sa strane moderne kritike, da raz­ lozi, koje panbabiloniste navode u potvrdu svog si­ stema nijesu takovi, da bi ih nepristrana znanost mogla prihvatiti i s toga, da sav sistem počiva na veoma krhkom, nestalnom temelju. Tako je poimence dr. Schmidt2) prigovorio dru Alfredu Jeremijas, da ne iznosi činjenice kako su prikazane u klinovitim natpisima, nego da ih je on tako preudesio, kako bi bolje odgovarale zasnovanom sistemu. Da u pri­ kazivanju povjesti pojedinih babilonskih kraljeva imade mitoloških poteza, tome se nije čuditi, i to je ‘) XI. (1908.) str. 205.-218. - X'I. (1909.) str. 2149.-277. - XIV. (1911.) str. 237.-217. *) U »Theologische Rundschau« XI. (1908.) str. 213. lasno shvatit kod starinskih pisaca, no odatle nipošto ne slijedi, da su oni pisci to tako predstavili pod utjecajem babilonskih astralnih nazora, nego je to naprosto subjektivno mišljenje Jeremijino, kojeg ne bi smjelo biti pri znanstvenom istraživanju, jer jedno su objektivne činjenice, a drugo je naše privatno shvaćanje tih činjenica. Otvoreno, kao malo tko, usto je protiv istog sistema J. K б b e r 1e, te je u tu svrhu držo u Rostocku šest sveučilišnih slobodnih predavanja, pa ista predavanja u posebnom djelu na svjetlo izdo3). U dvama prvim predavanjima ocrta Koberle u krat­ kim potezima sliku izraelske povjesti obzirom na povjest prednje Azije. U trećem predavanju ras­ pravlja o utjecaju babilonske kulture na kulturu Izraelaca, dokazujuć, da i ako je izraelska kultura u nekom pogledu ovisna o babilonskoj, ipak se od ove znatno razilazi, jer se u mnogom pogledu samostalno razvila, kako se to razabire iz literature izraelskog naroda, а poglavito iz njegovog zakonika. Velike je važnosti četvrto predavanje, gdje se auktor bavi babilonskim politeizmom i izraelskim monoteizmom. Po Koberlu nalazimo i kod Babilbilaca tragova monoteistične iaeje, no ne nalazimo monoteizma, kakav jc kod Izraelaca, već višeboštvo i nejasnu sliku bo­ žanstva u opće. Dasiijedno tome mora se sa svom odluĆnošću poreći svaki odnošaj izraelskog mono­ teizma prema babilonskom politeizmu, kao u opće prema svakoj drugoj starinskoj religiji. Izraelski monoteizam nije tugjeg izvora, on je svojina naroda izraelskoga i nijednog drugog starinskog naroda. Peto i šesto predavanje najvažnije je za naše pita­ nje: tu se dokazuje temeljna razlika megju babilon­ skom mitologijom i biblijskom povješću, te se konačno kaže rezultat ove prepirke. Taj rezultat po Koberlovom mnijenju bio bi dvostruki: 1. Intelektualna i materijalna kultura starih Izraelaca u mnogočem je ovisna o sveopćoj istočnoj kulturi starih azijatskih naroda, a izvor te kulture imamo tražiti u Babiloniji. Doslijedno i Stari Za­ vjet mora se shvaćati i tumačiti u duhu stare istočne kulture.1) 2. No ujedno istina je i to, da Izrael u religioz0 Pod naslovom :»Die Beziehungen zwischen Israel und Babylonien«. Sechs VortrSge. Wismar, 1908. J) Kao katolici možemo slobodno potpisat ovu Kdberlovu izjavu. Jer nema sumnje, da su i Izraelci bili pod utjeca­ jem sveopće istočne kulture, kao što nema sumnje da su i sveti pisci starozavjetnih knjiga uza sve Božje nadahnuće tkoje ih je čuvalo od pogrješaka u pisanju) ipak bili djeca svoje dobe, te su i pisali prema duhu svog vremena. Zato baš, da se dobro razumije sv. Pismo Starog Zavjeta od potrebe je biti dobro upućen u istočne prilike ondašnjih vremena. Inače Stari Zavjet ostaje nam zagonetnom knjigom, a na nekojem mjestu komugod i kamenom smutnje, �Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskog sistema. 153 iiorn pogledu stoji osamljen megju svim ondašnjim narodima; pače izraelska religiozna načela kose se sa religioznim mišljenjem sviju ondašnjih naroda, pa i Babilonaca. i zato je posve nevjerojatno, da bi knjige Starog Zavjeta — svete i religiozne knjige izraelske — bile napisane pod utjecajem babilon­ skih astralnih nazora. — Tako Koberle. Poput Koberla podvrgo je oštroj kritici panbabilonistični sistem, gore spomenuti Fritz W i 1k ег), koji promatra ponapose izraelske nazore o Bogu i svijetu, te način prikazivanja starozavjetnih pisaca i sve to isporegjuje sa babilonskim nazorima. Wilke misli, da je megju izraelskim i babilonskim nazorima o svijetu u glavnome takova sličnost, da se ne može zanijekat megjusobna ovisnost, tako, da bi Mojsija svoje kazivanje o postanku svijeta itd. bio uzeo iz babilonskog pripovijedanja. Na ovo mora­ mo odlučno kazati ono, što već gore kazasmo: to nije ovisnost o babilonskom kazivanju nego o pra­ davnoj povjesti, koja se u suštini dakako iskva­ rena — i kod Babilonaca sačuvaia. U ostalom pri­ znaje i Wilke, da u jednom pogledu izraelski nazori o svijetu stoje u diametralnoj opreci sa babilonskim, naime u tom, što Babilonac u suncu, mjesecu i zvi jezdama vidi, neko božansko biće, vidi različite bogove, koje štuje, dočim je za Izraelca čitav sve­ mir naprosto djelo jednog pravog Boga, Stvoritelja neba i zemlje i svega, što je na njima i u njima. Takogjer u nazorima o vrhovnom biću, koji sve obu­ hvaća, naime Bogu, vidi Wilke neke sličnosti megju izraelskim i babilonskim nazorima - kao što takove sličnosti imađe u opće megju svim religijama, bar što se tiče pojma Božanstva — ali i u tom priznaje golemu razliku, budući kod Izraelaca vlada monoteizam, kod Babilonaca naprotiv politeizam, a to su dva nazora sebi tako opriječna, da se već ne može ni govorit o sličnosti religioznih nazora megju ovim dvama narodima. Sto se tiče starozavjetnih pisaca, to Wilke po­ riče sa svom odlučnošću, da su oni pisali pod utje­ cajem babilonskih astralnih nazora, i to zbog ova 3 razloga: 1. Razni dogagjaji opisani u knjigama Starog Za­ vjeta sasvim se lasno i naravno mogu shvatiti tuma­ čeći ih kao povjesne ili psihološke činjenice, dočim se valja naprezati, kad ih se hoće shvatit u panbabilonističnom smislu. 2. U opće cio Wincklerov sistem nije stalno do­ kazan; valjalo bi dakle, da njegove pristaše ponaj­ prije iznesu jake dokaze, na kojim bi se temeljio nji- hov sistem, pa bi se onda moglo u smislu tog siste­ ma promatrati starozavjetna povjest. 3. Ako su kod Izraelaca nekoji brojevi bili sveti (kao broj 7, 12, 14, 70, 72) nije od potrebe tome tra­ žit motiva u zvjezdarskoj babilonskoj znanosti, jer razlog važnosti pojedinih brojeva nalazimo u istim starozavjetnim knjigama naznačen. (N. pr. za broj 7 jer je Gospodin sedmi dan otpočimio od stvaranja; br. 12 jer je dvanaest sinova Jakovljevih, od kojih proistekoše svi Izraelci itd.). Suviše Mojsijev za­ kon strogo je zabranjivo Izraelcima miješanje bilo s kojim narodom; proroci su neprestano opominjali narod, da se čuvaju od krivih bogova tugjih naroda, kao i od njihovih običaja, ne isključivši ni Babilonce, doslijedno ti isti pisci — Mojsija i proreci — morali su se pomnjivo čuvati, da u njihovim spisima ne bude ništa, što bi tugjinstvom odisalo i tako je nemoguće zamislit, da bi oni u pisanju bili ovisni o babilonskim nazorima. Svejedno ima se kazati i o drugim staro­ zavjetnim piscima. Pored spomenute dvojice kritičara, naime Kbblera i Wilkea, i drugi su ustali protiv panbabilonizma, kao Konig, Stahelin, Bezold, Boli, zahtjevajuć od Vincklera i njegovih pristaša, da iznesu jačih doaza u potvrdu panbabilonizma, jer da izneseni do­ kazi slabo uvjeravaju. Panbabiloniste im takove izazive izmicali su se, kako su bolje znali, raznim doskočicam, kao što je u opće običajno kod onih, koji ne mogu pozitivnih dokaza iznijeti. No doskočicama može se zaslijepiti neuke i nevjeste, pravi učenjak vidi njihovu prozirnost, pa su pred učenjacima Wincklerove i Jeremijine doskočice slabo pomogle, pače puno su oslabile njihov ugled. Megjutim u zadnje doba — baš prošle godine 1910. — panbabilonizam srušio se sa one umjetne vi­ sine, na koju se bio podigo, a srušio ga je po mni­ jenju istih racijonalista - učeni orijentalista, P. Franz Ksav. K u g I e r. Isusovac u Valkenburgu. Upućen temeljito u klinovito pismo i u asirsko-banilonski jezik, za više godina proučavo je Kugler istočno biblijsko pitanje, poimence astralne babilon­ ske nazore. Plod svoga istraživanja priopćio je u raznim djelima1) i napokon u znamenitom djelu »Im B a n n k r e i s B a b e I s. P a n b a b у I o n is t i s c li e K o n s t r u k t i o u e n u n d r e l i g i o o s g e s c h i c h t l i c h e T a t s a c li e n«, što je objelodanjeno prošle god. 1910. S ovim djelom zado jc Kugler smrtni udarac panbabilonizniu, jer je tu, dokazima u ruci, pokazo, kako ne stoji ni stoti dio NVincklerovih tvrdnja, ponajviše već s tog prostog ') Die astral-mythologische Anschaungen und das Alte Testament. (Biblische Zeit und Streitfragen) Berlin, 1907. ‘) Die babylonische Mondrecbnung 1900. — Sternkurde und Sterndienst in Babel 1907. 1909. �154 Br. 10. — Serafinski Perivoj. razloga, što zvjezdarska znanost nije bila u davno doba Babiloncima poznata, nego se tek kasnije u 7. vijeku prije Isusa razvila, i to ne onako, kako Winckler tvrdi. Doslijedno tome prije 7. vijeka (pr. Is.) ne može ni biti govora o utjecanju kakovih ba­ bilonskih astralnih nazora kod starozavjetnih pisaca, kad takovi nazori nijesu ni opstojali. Kugler nadalje — i opet dokazima u ruci, uze­ tih iz klinovitih natpisa — pokazuje kako je grubo pogriješio NVinckler u prikazivanju babilonskog ka­ lendara, u tumačenju njihove astrologije, u imenima babilonskih bogova itd. Sve ovo u prah obara umi­ šljenu veličinu panbabilonske zgrade. Milo mi je kao katoliku ovom zgodom istaknuti, kako se je racijonalistična kritika veoma pohvalno izrazila ob ovom katoličkom učenjaku i pošteno pri­ znala, da poslije onako temeljitih dokaza od Kuglera iznesenih, ne može više opstojati panbabilonistični sistem. To je nadasve otvoreno naglasio Fr. K ii c li­ l e r u poduljem članku, otisnutom u već prije spo­ menutom časopisu »T h e o 1o g i s c h e R u n ds c h a u«s), gdje takogjer u glavnome ističe u čemu je Kugler pobio Wincklera. Kako je dakle brzo nasto, tako je i brzo i žalosno svršio ovaj novi protubiblijski sistem. Moguće, da VVinckler i njegovi pristaše uza sve to ne popuste; moguće, da oni ustanu novom snagom na obranu svog propalog sistema, no njihovo naprezanje biti će Sizifovo naprezanje, a njihovi dokazi proste do­ skočice, a kao što se sunce ne da dlanom sakriti, tako ni istina doskočicam zabašuriti. 1STAK. Dr. fra Franjo M. Blažević : Šta je nama kršćanima sv. Pismo? Ovako se možda pita danas mnogi i mnogi kršćanin, komu je vjera malaksati počela. Nekada je bio svaki kršćanin na čistu glede ovoga pitanja. Bio je na čistu onoa, kada se je sv. Pismu davala ona važnost, koja ga po njegovu porijeklu ide. Ali danas? Danas je na žalost drugačije! Danas se ne samo ne cijeni sv. Pismo — kao što bi se moralo nego se dapače navaljuje na nj sa svih strana i u ime sviju znanosti! I mnogi i mnogi kršćanin čitajući te navale pita se: Šta je nama kršćanima sv. Pismo? Drugi se tako pitaju radi toga, što nikada nijesu imali prigode, da se sv. Pismom podrobnije bave. Ovi se ne straše toliko navala neprijateljskih, ali s druge strane nijesu potpuno na čistu o važnosti sv. Pisma, o njegovu Božansko-čovječanskom pori­ jeklu, o duhu sv. knjiga. Jednim i drugim odgovara i naputke daje učevni dr. P. Romeis u svome djelu »W a s i s t u n s C h r i s t e n d i e B i b e l ? « 1) Sv. Pismo jest sama riječ Božja, upravljena nama ljudima, koja nam ot­ kriva sve ono što Bog hoće od nas da činimo i vje­ rujemo i time zadnji svoj cilj postignemo. Ovo je u glavnom predmet, koga razvija i dokazuje učeni pisac! Cilavni razlog zašto se danas toliko na sv. Pi­ smo napada, jest taj, što ga se ne razumije! Razu­ mjeti ga ne mogu svi oni, koji v r h u n a r a v n o niječu, koji ne vjeruju u o b j a v u B o ž j u , koju sadr*) Dobiva se kod Herdera u Freiburgu. Cijena M. 2'50. 1-Jvezano M. 3'40. žaje j pretpostavlja sv. Pismo. Čovjek je, pa i najveći umovi, kao što nam povjćst i iskustvo pokazuje, s puta istine i naravne spoznaje Boga zaluto. Čovjek, sam sebi prepušten, nije u stanju ni prvih pitanja: odakle? čemu? i kuda? riješiti. Badava se naprežu mnogi duhovi da ta pitanja riješe. Jedini je Bog moguć, da nam protumači. Kolika dakle sreća za čovjeka, da ga Bog sam o t o m e poduči. Čovjek osjeća u sebi da imade nekih dužnosti, koje propustiti ne smije. Ali s druge strane osjeća se sla­ bim da ih izvrši, treba mu dakle neke više moći! I koliko se puta dogodi, da zakon u srcu upisani pre­ krši, i eto se odmah diže onaj strašni i neumoljivi sudac — savjest , koji ga osugjuje, spočitava mu krivnju i čovjeka nagoni, da se svijuh sredstava lati e da bi se sudac umirio i uvrijegjeno Božanstvo ubla­ žilo. Da! čovjeka obuhvaćaju takova pitanja, salijeću ga takove misli, kojih se osloboditi ne može, koje ga u duševnu potištenost i zdvojnost gone. I opet je Božja objava, koja čovjeka čuva »i za to mora da griješni čovjek zahvalno poljubi očinsku Božju ruku«, koja mu rješava pitanja, koja »mu sama ka­ zuje način i put kojim da se krivnje oslobodi«. Či­ njenica je, da se je Bog u istinu objavio. O tome nas uvjeravaju sv. knjige izabranog izraelskog na­ roda, koje su spisane od uvaženih, nepristranih, trez­ venih ljudi, kojima nije bilo u interesu da štogod iz­ mišljaju ili kvare; uvjerava nas svjedočanstvo na­ roda izraelskog; uvjeravaju nas proroci, koji daleko *) Pod naslovom: Die »Altorientalische Weltanschaung« und ihr Ende. — Theol. R. XIV. (1911.) lipanjski broj tek. god. str. 237-247. �Listak. 155 to veoma pazilo. Evangjelja su vjerodostojna glede činjenica, koje se u njima pripovijedaju, a naročito glede osobe Isusove. I ovu vjerodostojnost badava je kušati oboriti, jer je zajamčena po ljudima, koji su mo g l i , h t j e l i i m o r a l i istinu pisati, inače bi im se još odmah bilo prigovorilo. Ova se vjero­ dostojnost odnosi i n a g o v o r e I s u s o v e , koje nam evangjelisti donose. Njihovu vjerodostojnost potvrgjuju ne samo evangjelisti, nego i sami narod, koji je Isusa slušo, te se je dosta toga još sječo kad su evangjelja spisana. Da dakle nijesu vjerodostojno napisani bili, sjegurno bi ih bilo koji bi tome pri­ govorili. U novije se doba najviše na Ivanovo Evangjelje napada, jer je u njemu Božanstvo Isusovo najjače naglašeno. Dvoje se dokazati želi: da Ivan nije napiso Evangjelja, koje se njemu pripisuje, i da Isus Ivanov nije isti kao kod trojice drugih evangjelista. Crkva je vazda cijenila, štovala i upotreblja­ Ova objava nalazi se u s v. P i s m u i p r e d a j i vala sv. Pismo. Ono je od vajkada ravnalo Napose, sv. Pismo veoma je važan čimbenik u na­ crkvenom znanošću i umjetnošću. Crkva ga šem spasenju, jer je ono najglavnije vrelo svega, što nije nikada branila čitati. Mjere pak opreznosti, nam je činiti, ono je »knjiga čovječanstva«, te natkoje je ona u tom pogledu stavila, posve su oprav­ kriljuje sve »druge spomenike religiozne književ­ dane, jer u sv. Pismu ima »teško razumljivih« stvari, nosti«. »Ono je, za spasom i istinom žegjajućern čo­ koje mnogi na svoju i drugih štetu tumače. »Dnevno vječanstvu rijeka, koja ga oživljuje«, a izvor toj ugleda tisuće knjiga svjetlo svijeta, a svake godine rijeci jest sami Bog, t. j. »njegov utjecaj i pomoć, ko­ pada ih 'tisuće u grob zaboravnosti. Samo knjiga jom Bog razum sv. pisca tako rasvjetljuje i na volju nad knjigama, sv. Pismo, preživljuje sve svoje male utječe, da sve i samo ono napiše, što Bog hoće, da i velike konkurente.« I zato završuje pisac, željom, se u Njegovo Ime ljudima saopći.« Naravno, da da se svi bavimo, svi čitamo, cijenimo, ne zaborav­ ovo nadahnuće sv. knjiga i svojih neprijatelja ima. ljamo nepresušivog izvora blaga i bogatstva, jer će »Nadahnuće je predmet vjere i jedino na temelju nam ono krunu spasa donijeti. Božje objave do spoznaje istoga dolazimo.« Ovu objavu Božju čuva sv. Crkva, kojoj je dužnost da 0. м . J. bdije nad sv. i nadahnutim knjigama, razlučujući Stogodišnjica rogjenia i 25-godišnjica smrti dra pšenicu od kukolja. Ona je to uvijek činila pa i da­ Franje Liszta. Glasoviti ovaj umjetnik rodio se prije nas čini, kad veli, da su knjige Starog i Novog Za­ 100 godina, te je od mladosti imo volju i neobični vjeta po njoj predložene u istinu Bogom nadahnute. dar za glazbu. Narav je njegova bila zadojena uz­ Crkva nije zabludila u tom pogledu. U tu svrhu višenima mislima i željom, da što više proslavi možemo se pozvati na izraelski narod, na Philona, umjetnost i uresi službu Božju. Vjera i znanost, ovo Flavija, na svjedočanstvo Sina Božjega, na apostole, dvoje mu je uvijek pred očima bilo. na starokršćanske pisce. Učinci su nadahnuća razni. Iz početka je zastranio, zaveden ljudskom sla­ Prvi učinak jest: j e d i n s t v e n o s t s v P i ­ vom. Upiso se je bio niegju krivovjerce Simoniste, s ma . Jedna te ista nauka povlači se čitavim sv. a još više, i megju slobodne zidare. Ali milost Božja Pismom. Knjiga »Postanka« kazuje nam početak, a i njegov odlučni duh učiniše, da je odmah svoj grijeh »Otkrivenja« svrhu svijeta. Sve je jedinstveno, bez prizno, čim je upozno, da je zastranio. Prekinu s do­ protuslovlja! Druge sve vjere, slabe su i nemoćne, tadanjim svojim životom, povrati se katoličkoj Crkvi, uz to prazne, suhoparne bez začine, te ne mogu da te iz ruku o. gvardijana u Budimpešti primi pokor­ zadovolje težnji srca ljudskoga, i ono se poput goluba ničku haljinu sv. o. Franje i postade trećoredac. Od Noe-va, vraća katoličkoj vjeri, u kojoj nalazi umi­ tada je bio preobražen; duša je njegova uživala u renje svoje! Naša se današnja Evangjelja s izvor­ miru, što mu ga je vjera pružala. Zaputiv se u Rim, nikom slažu, jer svaki i najmanji pokušaj, da se što primi iz ruku kardinala Hohenloha manje s. redove iskvari ili nadoda, bio je nemoguć, buduć se je na i sasvim se posveti duhovnom životu i kršćansk; nadmaŠuju sve proroke poganske. Oni, t. j. proroci, svjesni su si objave Božje, kao Što nam to njihova djela dokazuju. To posvjedočava kršćanska vjera, koja je bitno o b j a v I j e n a, jer je donesena od Sina Božjega, koji čitavim svojim životom pokazuje, da nije od ovoga svijeta. Svojom pojavom privlači sve ma i najljuće Svoje dušmane, da se njom bave. I uprav to je ono, što mnoge danas u očaj goni, te ne znaju šta bi s Isusom. Ali »jer vole tamu nego svjetlo«, ragje Ga niječu, preziru i mrze, nego da Ga priznaju, ljube i pokoravaju mu se. Cijelim djelo­ vanjem pokazuje, da je došo, da nam ono objavi, što Bog hoće, da činimo i vjerujemo, »a Onaj, koji Ga je pošlo, istinit je«, pak prema tome riječ Isu­ sova riječ je Božja. Ovu istu riječ Božju, ovu istu objavu, prigrljavaju i na zapovijed Isusovu pripovi­ jedaju a p o s t o l i i učenici Isusovi, i time posvjedočavaju činjenicu objave Božje. �156 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1911 umjetnosti. По onda je ои bio glasoviti glazbotvorac, symphonskih pijeva, velikan na klaviru, a od on­ da je počeo sastavljati samo za službe Božje, da ga je stoga Pijo IX. nazivo svojim Palestrinom. Dosta je, da spomenemo neumrla djela njegova, oratorije: »Život sv. Flizabete«, »lirist«, »S. Stanislav«. Kao trećoredac sastavi oratorij na čast sv. o. Franji: »Franjina propovijed pticama«, i u glazbi »Pjesmu suncu« za bariton-solo, muški zbor, orkestar i or­ gulje. U Bayreuthu kod svoga prijatelja Wagnera pre­ seli se s ovoga svijeta od svega svijeta čašćen i od­ likovan od svih vladara. Bio je posjednik šestdesetriju redova. Zadnja mu je želja bila, da ga po­ kopaju u franjevačkom habitu, i da mu se kod spro­ voda pjeva samo gregorijanski. Svaki drugi pijev je zabranio. U Bayreuthu pod divnom kapelom, koju mu sazida zahvalni Wagner, počivaju njegove kosti, a duša mu sjegurno uživa u zboru angjela i svetih, te pjeva vječnu slavu onome, koga je siavio svojim djelima na zemlji. Umjetnička izložba Gabrijela Jurkića. Dne 8. o. mj. otvorena je u Sarajevu prva iz! jžba slika doma­ ćeg umjetnika, akademskog slikara J u r k i ć a , ro­ dom iz L i j e v n a . Jurkiću ima tek 25 godina. Umjetnički dar izbio je u njemu kao u samouka, a onda je pošao da se umjetnički naobrazi. Počeo je obrtnoj i umjetničkoj školi u Zagrebu, a po tom je na osnovu ispitne radnje primljen odmah u četvrto go­ dište bečke slikarske akademije. Koliko je tu napre­ dovao, to pokazuje ova izložba. Umjetnik je u nju uvrstio samo svoje radnje od posljednjih dviju godi­ na, koje je izradio nakon obligatnih školskih radnja, dakle čisto iz svojih slobodnih umjetničkih pobuda. Ono, što nam taj mladi umjetnik, oosanski Hrvat, iznaša u svojoj izložbi, doista je nešto fenomenalno. Upravo je nevjerojatno po običnom iskustvu umjet­ ničke produkcije, da se u dvije godine može stvoriti toliko toga, a opet tako valjano. Ima tu oko 350 ve­ ćih i manjih slika izvedenih uljenom bojom, pastelom i crteža olovkom. Još više zapanjuje gledaoca ono široko područje, kojim se je pružio umjetnikov stva­ ralački duh. Ima tu portreta, krajeva, genre-a, hi­ storijskih predmeta, a sve je tako pomno izgragjeno i dotjerano, sve pokazuje umjetničku snagu i ljubav za dotični predmet, da se ne možeš odlučiti, u kojem bi području našao prvenstvo umjetnikove snage. U portretima ističe se osobito slika umjetnikove matere uljenom bojom, koja bi se mogla svojom uspjelošću uvrstiti mirne duše megju portrete najotmenijih galerija. I ostali portreti, imenito neki pa­ stelom ragjeni, pokazuju osobiti umjetnikov dar za Portretiranje. Megju krajevima ističu se predjeli iz umjetnikova zavičaja, oni odišu upravo Ijubavju, što ih je njegova duša nad njirna izlila. Svaka je od »tih slika postala pravi »stimung«, a gotovo istim umjetničkim zanosom stvarao je i pomorske slike sa dalmatinskog žala. No iz ove izložbe razabire se takogjer i osnova budućeg umjetnikovog stvaranja. Megju izlošcima ima oko trideset kartona najznamenitijih ličnosti iz bosansko-hercegovačke povijesti, izragjenih stra­ nom po historičnim pokretima, stranom po opisima i modelima iz naroda. To su študije za v e l i k i ci ­ ki u s s 1i k a, u kojima umjetnik kani iznijeti h i s t or i j u s v o g a n a r o d a . U izložbi imaju i dvije go­ tove slike toga ciklusa, a to su: »Vila roda moga« i „GuslarT Prva predočuje rosno jutro na visočini, gdje se vila naslonila na grobni stećak pa promatra krai pod sobom, a drugi večernje sijelo oko ognjišta, gdje se je kućna čeljad kraj ognjišta okupila oko starca guslara, pa prisluškuje njegovoj pjesmi o slavi djedova. Obje se slike odlikuju i tehničkom izved­ bom, prva prikazuje titraj svijetlih zraka tačkastom manirom pojedinih boja, a druga riješava problem sumračnog svjetla u zadimljenom prostoru. Vrlo su zanimivi i crteži kao študije pojedinim radnjama, jer nam otkrivaju svu ozbiljnost i pomnju, kojom umjet­ nik shvaća svoj poziv. Želit je, da ovoj izložbi, koju je otvorio zemaljski poglavica, preuzv. g. FZM. Potiorek, kao prvu kulturnu tekovinu te vrste u Bosni i Hercegovini, svojim posjetom dadu dolično pri­ znanje svi pravi prijatelji našeg umjetničkog na­ pretka.. Time će dati ujedno pobudu i našem mla­ dom umjetniku da razvije svoju snagu, koja se je u prvom svom poletu pokazala toli jakom. Koliko tek imamo od nje očekivati. Lj. D—ć. VJESNIK. Iz kurije franjevačkoga generala. Franjevački general preč. fra Dionizij Schuler izdo je u »A c t a O r d i n i s« u listopadskome broju na sve redodržavnike okružnicu, u kojoj im javlja, da je Nj. Sve­ tost Pijo X., kao prošle tako i ove godine, dozvolio svim Franjevcima i Franjevkama služiti se u franje­ vačkoj adventskoj korizmi mesom prvih 5 dana u sedmici, a u petak i subotu služiti se jajima i mliječ­ nim jelima, izuzam vigilije Bezgrješnoga Začeća, i ostalih općenitih crkvenih posnih dana. Za naknadu preč. general hoće, da se braća ne samo inače pri­ vatno mrtve, nego u petak pohode Presveti i tu ili sami ili skupa izmole: » O s a c r u m c o n v i v i u m«, sex P a t e r , A v e et G l o r i a ac semel S a l v e R e g i n a«. Na drugome mjestu Nj. Prečasnost jav­ lja, da je s v. Z b o r z a r e d o v n i k e 1905. na 6 �Vijesnik. godina odobrene U s t a n o v e za studije odobrio i na dalje i to samo dotle, dok sv. Zbor za redovnike ne bude gotov sa svojim U s t a n o v a m a . Uz to je sv. Zbor potvrdio preinaku u p-ogl. IX., br. 41., spo­ menutih U s t a n o v a , učinjenu na asiškoj skupštini 1909., polag koje će u buduće budući lekturi polagati ispite pred predsjednikom i 4 ispitatelja. Ispitatelje će za kandidate generalnih lektura izabirati iz gene­ ralnih lektura sam general reda; a za pokrajinske definitorij s redodržavnikom, nu i ove će potvrgjivati general reda. Naš »Napredak«. Ima tome više godina, da u Sarajevu opstoji društvo » N a p r e d a k«. Svrha mu je ista, koja je i srpskoj » P r o s v j e t i « , te muslimanskome »G a j r e t u« — potpomagati bosanskohercengovačke gjake i naučnike, da se usposobe u znanostima, umjetnostima i zanatima. Razlikuje se od »Prosvjete« i »Gajreta« samo u tome, što »Pro­ svjeta« potpomaže srpsku mladež, »Gajret« musPmansku, a » N a p r e d a k « hrvatsku katoličku. U pošljednje su vrijeme po rovinama zaredale sa stra­ ne ravnateljstva »Napretka« pritužbe, kao da su mnogi — osobito župnici i učitelji — u radu za »Na­ predak« pali u stagnaciju ili ga sasvim napustili. U koliko su te tužbe opravdane, a u koliko samo po­ buda, za što ustrajniji rad za našu mladež, ne znamo. Samo smo to vazda držali, a držimo i sada, da je u »Napretka« velika pogrješka, da on subvencije dijeli, a ne išće računa za njih, i da ih mnogim dijele, ko­ jim baš svećenstvo ne bi podijelilo. Čemu n. pr. subvencije dijeliti raznim renegatima, koji su ostavili gotove konvikte i masnu juhu, a pošli tražiti masniju? Čemu se ta svota ne bi ragje dala onome, koji bi nauke proslijedio, ali ni suha komad kruha nema? Zašto se ne išću od naučnika svjedodžbe, ne samo, kako su oni odgovorili svojim školskim dužnostima, nego i da li su se vladali kao osvjedočeni, praktični katolici? Ima se znati, da je naše svećenstvo zado­ jeno ljubavlju za svoju hrvatsku narodnost, ali, da ujedno mnogi često sa skepsom otkida, od krvlju i znojem stečenoga helera, heler i daje za »Napredak«, bojeći se, da se možda time ne potpomaže kojega lumpa, skitalicu i budućega rovara crkava i oltara. Povjest i sadašnjost hrvatskoga naroda puna je sva­ kojakih primjera, a koga su zmije klale i guštera se boji. Blagoslov franjevačke crkve u Jajcu. Na 8. listo­ pada kraljevski grad Jajce doživjelo je rijetko slavlje — blagoslov obnovljene samostanske crkve Rogjenja BI. Dj. Marije. Na -sami dan blagoslova dohrlio je sa svojim pastirima sav narod, ne samo iz mjesne jajačke župe, nego i iz: Dobretića, Liskovice, Var- 157 cara i Podmilačja. Blagoslov je obavio redodržavnik Bosne srebrene preč. o. Alojzij Mišić. Uz mno­ gobrojne čestitke, koje je obnovitelj spomenute crkve i gvardijan p. fra Stjepo Nevistić primio, istaknuti nam je čestitku Nj. Preuzv. i poglavice zemlje Oskara pl. Potioreka, kojom visoko uzdiže zasluge franje­ vačkoga reda u Bosni i tim navlači rumen na lice klevetnika bosanskih Franjevaca. Velika gimnazija u Tuzli. Sa zahvalnošću smo primili »Dvanaesti godišnji izvještaj velike gimna­ zije u Tuzli«, iz koga saznajemo, da je veliku gimna­ ziju u Tuzli prošle školske godine pohagjalo 229 re­ dovitih gjaka i 6 privatista. Od ovih je na katolike otpadalo 82 redovita gjaka i 2 privatiste, na srpskopravoslavne 86 i 2 privatiste, na muslimane 44, na španjolske Židove 1, na austro-ugarske Židove 16 re­ dovitih i 2 privatista. Kardinal Vives у Tuto našemu redođržavniku. Na. IZ rujna pao je kardinalu Vives у Tuto-u imen­ dan. Tom je prigodom naš redodržavnik preč. fra Alojzij Mišić po^lo u ime čitave redodržave Nj. Uzoritosti čestitku, a ovaj mu se brzojavno zahvalio. U zahvali Nj. I zoritost našemu redodržavništvu želi po zagovoru sv. Franje , Marije i Josipa redu i čitavoj redodržavi napredak i Božji blagoslov. Vives у Tu­ to pripada franjevačkome redu - kapucinima. Ro­ dio se je 25. veljače 1854. u Levaneras-u. Godine 1876. postane svećenikom. Od tada je vršio u redu u Guatemali, u Francuskoj i Španjolskoj razne redov­ ničke službe. Od 1885. nalazi se u Rimu. 1887. po­ stane konzultorom sv. Officija, 1896. generalnim definitorom reda, a 19. lipnja 1899. kardinalom djakonom. Crkva sv. Antuna u Sarajevu, kao što se je mi­ slilo, ove se godine nije počela, niti će se početi. — Razloga je bilo više, ali svakako je glavni, što se je plan vrlo kasno zgotovio, a od visoke se zemaljske vlade istom ovih dana odobrio. Megjutim preč. je redodržavništvo već počelo zemljište za buduću cr­ kvu regulirati. Dne 27. IX. nastojanjem vrloga kato­ lika g. Ivana Martinčevića, sklopljen je s El. KabiIjom ugovor, da do 31. siječnja bašču više crkve iz­ jednači s podom današnje crkve sv. Antuna i to za toliko, koliko to plan buduće crkve bude zahtijevo. Osim toga će do 31. siječnja morati biti gotov i čvr­ sti novi zid poviše crkve. S tim će se sve pripraviti za to, da se još u rano proljeće otpočme s rušenjem stare crkve, a stavljanjem temelja za novu. S Trsata, dobivamo vijest, da je tamo na 8. listo­ pada prikazo prvu sv. misu mladi Franjevac redo­ države sv. Ćirila i Metoda v. o. Adalberto Trux. I naše čestitke! �158 Br. 10. Serafinski Perivoj. — 1911. Posveta Marijine crkve u Sarajevu. U nedjelju na 1. listopada otvorena je, posvećena i javnoj službi Božjoj predana crkva Majke Božje na Banjskome brijegu u Sarajevu, koju su podigle radine i za pro­ svjetu vrlo zaslužne sestre »Božanske ljubavi«. Po­ svetu je obavio presvj. ljubljanski knez-biskup dr. Antun Jeglić, bivši nekoć ravnatelj časnih sestara »Božanske ljubavi« na Banjskome brijegu. Sveča­ nosti je, kao što se je i očekivalo, prisustvovala sva sila pobožnoga svijeta, zanosna i ugodnim osjećajima duboko ganuta, da već jednom u Sarajevu vidi i cr­ kvu Majke Božje. Iskrena pobožnost Nj. Preuzvišenosti poglavice zemlje pl. Potioreka Oskara, za­ stupnika Nj. Veličanstva mnogim je služila uprav na sagragjenje. Iza podne u 1 sat časne su sestre dale uprav velikaški ručak, komu su prisustvovale najviše ličnosti grada Sarajeva. Pod ručkom je presvj. knezbiskup držo nazdravicu Nj. Svetosti Papi Piju X. : Nj. Veličanstvu caru i kralju Franji Josipu I., čije su divno urešene slike resile blagovaonicu. Nj. Preuzvišenost poglavica zemlje istico je zasluge časnih sestara »Božanske ljubavi: na polju prosvjete. Isti su se dan požrtvovnih sestara na banjskome brijegu mnogi i brzojavno sjetili. Vesele su časne sestre istu i slijedeću večer, da svečanost povećaju, pripravile i ugodnu zabavu, koje su bile vrlo brojno posjećene. Na svršenom djelu zaslužnim sestrama .Božanske ljubavi« od srca čestitamo i molimo Majku Božju, da im njoj na slavu uloženi trud stostruko naplati! Napredak crkve u Sokolinama. Župnik iz Soko­ lina fra Jozo Peulić piše nam: »Došav u Sokoline, na prvi pogled opazio sam, da goiovo sve crkveno ruho, jest staro, poderano, i sagnjilo, te je bilo teško u takom ruhu i sv. misu reći. Odmah sam se po­ brinuo, pa zamolio dobre sestre u Nazaretu, koje me opskrbiše obilatim bijelim ruhom. Crkva je posve­ ćena Uznešenju BI. Dj. Marije. Crkvu je ozido da­ našnji gvardian u Jajcu o. Stipo Nevistić i napravio oltar, obojen jednostavnom lugastom bojom. Ja sam taj oltar najfinijim bojama uredio. Na oltaru je kip Majke Božje metar visok, obučen u bijelu košulju, a pripasan modrim pojasom, sa krunicom na ru­ kama i zlatnom krunom na glavi. Ovaj Gospin kip napravio je naš brat o. Grgo Kotromanović u Kotoru župnik, a biskup Miletić blagoslovio i obdario s opro­ stima. Original ovog oprosta čuva se u župnom uredu, te glasi: »Iliustrissimus ac Reverendissimus Oominus Augustinus Milletich Episcopus Dauliensis, et Vicarius Apostolicus, totius Bosniae Otthomanae Argentinae. Ad humilem supplicationem R. P. Gregorii Kotromanović actualis parochi in Kottor, benigne concessit quardraginta dierum Indulgentias omnibus fidelibus coram hac Statua Beatissimae Vir- ginis Mariae tria Pater et Ave cum totidem Gloria Patri etc. pro dilatatione Fidei Orthodoxae et felici Statu S. Romanae Ecclesiae pie ac devote recitantibus. Signaturu Fojniczae die 23. Decembris 1829. Fr. Augustinus Eps. Dauliensis Vicarius Apostolicus Bosnensis. Ad gratiosum Mandatum Suae Illustritatis, Fr. Laurentius Karaula, Secretarius Episcopaiis m. p. Lanjske godine, na 10. kolovoza i na 30. istoga mjeseca strašni grad, uništio je cijelu lje­ tinu u ovoj župi. Za četvrt sata, bili smo svi pro­ sjaci. U tolikoj našoj bijedi obratimo se sv. Anti za pomoć. Obećasmo nabaviti njegov kip i kip sv. Ive Krstitelja, što je i učinjeno. Još nabavismo tri lampe za ovu crkvu. Vijence od ružica za kipove i oltar, darovaše nam i opet sestre iz Nazareta. Ali tu se nije stalo. Naručismo veliko zvono od 400 kg. i jedno manje od 200 kg. za K 1660. Oba zvona imaju slike: sv. Ante, BI. Dj. Marije, sv. Ive i Propeće sa natpisom- »Ovo zvono uz pripomoć župljana nabavi o. fra Josip Peulić župnik sin sv. Franje, god. 1911.« Ni tu mi nismo šuštali, nego neimajući u crkvi lijepog Propela, naručismo iz Kraljičina Gradca, od umjetnika: Josipa Soudila, uz cijenu od K 60 takovo Propelo, da takog Propela u cijeloj Bosni nema. To je najprirodnija smrt na križu Spasitelja svijeta. Do­ brotom našeg milog pastira presvjetlog g. Biskupa fra Marijana Markovića, dobili smo sv. moći za 8 križeva, koji će se po brežuljcima Sokolina podignuti. U ovoj crkvi imadu i dvije starine, koje su zbilja velika vrijednost. Ima vrlo stara kutija za hostije. Još ima jedan pozlaćeni križ za nasaditi, sa tri rubina odozgor i sa strane. Tijelo Isusovo na križu saljeveno je od čiste srrrie. Križ je navezen sasvim umjetnički. KNJIŽEVNA SMOTRA. O. Josip Markušić: Fra Branko Strahimir Škarica: »Ponos od Bosne«. (Ulomak iz života biskupa Šunjića.) Mladi naš i vrlo simpatični pjesnik Škarica, po­ stavljen je u duhovnoj pastvi u Jajcu, od čega za poeziju imade i koristi i štete. Koristi imade, jer se tamo u najromantičnijem našem kraju identificiro ta­ ko rekući s narodom i s prirodom, a odatle mu žar­ ko čuvstvo; ali mu imade i štete, jer malo zgode imade, da se bavi i s teorijom pjesništva, a bez ovoga drugoga neće u njegovim pjesmama nikada biti pot­ pune dotjeranosti. Lani se je navršavala 50-godišnjica smrti bisku­ pa Šunjića, a to je pjesnika nadahnulo, da se s fragmentarnim stihovima oduži uspomeni velikoga naše­ ga biskupa. Istom je zgodom ujedno iskazo i dužno štovanje prema našem ne manje obljubljenom bisku­ �Vjesnik. pu, fra Marjanu Markoviću, koji nosi ne samo ime biskupa Šunjića, nego je nad njime kano po oporuci otpočino i duh njegov. Branko je uistinu talentiran pjesnik, pa da nije u Bosni, čuli bi za njega i priznati hrvatski kritičari; ali budući je Bosna prekosavskim Hrvatima još zem­ lja obećana, koju istom uhoditi i otkriti treba, ne bi bilo čudo, kad gore u Zagrebu me bi za Škaricu znali ni po imenu, dok se o drugim daleko manjim pjes­ ničkim »veličinama« već govori sa poštovanjem. Za­ grebački su kritičari površni, ili slabo ljubavi imadu za ovim vilinskim krajevima. Ipa neka pjesnik bude umiren, jer treba znati, da dragulj i u pijesku svijetli, a po tome i opazi se lako. Probugjeni talenat neće ostati zakopan, a čim se slučajnije nagje, tim će biti i čarobniji. Škarica je već izdo jednu zbirku pjesama, ali to su »prvijenci«. Poslije toga tisko je po »S e r a f. P e r i v o j u « i drugdje lijep broj pjesama, od kojih su nekoje dotjerani majstorluk. Nije još došo do toga časa, da izda drugu zbirku pjesama; a ovaj jedan spjev »Ponos od Bosne« nije zgodno izabran, jer dolazi pred sud šire javnosti, dok još dotjeran nije, i ne spada u broj onih pjesama Brankovih, kojima bi se moglo reći, da su pravi majstorluk. Naprotiv »Ponos od Bosne« odaje osjetljive mane pjesnikove: da nije sjeguran u teoriji i da se previše žuri. On imade veliku i neugasivu žegju, da svoje proizvode čim prije priopći javnosti, bojeći se valjda kratkoga boravka na ovoj našoj oplakanoj zvijezdi, premda ne bi mogo imati opravdana razloga strahu, jer je naš »Grga« zdrav kao i komotinske hridi, kraj kojih onako simpatično okukava uspomene naše. Govo­ rilo se već mnogo pjesniku, da se strpi i da se sa resignacijom povjeri vodstvu sudbine na putu do uspjeha u potraživanju pjesničke lovorike. On će moguće napokon ove poruke i poslušati, a onda će njegove pjesme uvijek odavati njegov potpuni talenat u sjaju, kakav uistinu i jest, dok mu njegova dosadanja praksa kadikada dosta toga oduzimlje. Brankovu »Ponos Bosne« fali zaokruženost cje­ line, makar da imade pojedinih partija ne znam ka­ ko lijepih! Po cijeloj se pjesmi opažaju jasni tragovi praznine; negdje opet nema niti motivacije, a niti jedinstva u razvoju dogagjaja. Pjesnik je moro sva­ kako nadopuniti povjest; ako li je pak nije mogo na­ dopuniti, onda nije smio ni opjevati onih ulomaka, jer onakovi, kako su ispripovjedani u »Ponosu od Bosne«, nisu za pjesme. Negdje nekim dogagjajima nije pjesnik dao života, nego se ponašo ko suhoparni Ijetopisac. Ideja, to je život pjesme i dogagjaja. Za što Rahman-paša ukide glave bosanskih plemića? Samo iz pohlepe za novcem? Ali to nije vrijedno «a 150 ovaj slučaj opjevati. Pjesnik je moro Rahman-pašu opisati kao predstavnika tugjinske uprave, a toga nema. Onaj veličajni sklad izmegju Šunjića, Skočibuhe, raje i plemenitih begova postaviti uporedo pre­ ma Rahmanovom ^sićušnom jogunluku i prostačkoj pohlepi za novcem (»A moje pravo moja volja — Bez sedam kesa, tako m’ vjere — Pa jedni da su u ma­ tere — Rastezat će ih vuci s kolja«), to nema raz­ mjera, i bilo bi ko izaći s toljagama na miša. Veli­ čajno je, što su rodoljubivi begovi (Babić i Aliaga) oslobodili zatvorene fratre i raju, ali od toga junač­ koga zauzimanja ne vidi se posljedica sa kakvom većom idejom; pa radi toga i uspjeh onih begova iz­ gleda sićušan, ko prosto zabilježenje jednog krono­ loškog dogagjaja. Fali dakle u pjesmi ideja; ili bo­ lje: fali razmjer izmegju ideje i dogagjaja. Dogagjaj kao veliki plast, a ideja kao sićušni krtičnjak. Na mnogim se mjestima u pjesmi opažaju prodrtine, koje dolaze odatle, što je pjesnik previše hi­ tio prbma svršetku, pa je ispušćo takove epizode, bez kojih pjesma izgleda kao kuća, koja prokisuje. Ne spominje n. pr, pjesnik, za što Rahman pozatvara i posmica bosanske plemiće? Za što zatvori Šunjića i Skočibuhu? Koji drukčije ne pozna Šunjića i Skočibuhu, po »Ponosu od Bosne«, ne bi dobio za njih nikakvih simpatija, jer se ne zna, da li je plemenita i velika ideja, radi koje stradaše oni? Da nisu mo­ guće bili prosti bundžije? Osuditi jednoga upravni­ ka, što nekoga zatvori, samo za to, što je taj uprav­ nik Osmanlija, ne može opravdanost nužno slijediti kao posljedica iz uzroka. Na drugom opet jednom mjestu spominje pjesnik nekoga Saliha, koji je tobože bio uzrokom, da su fratri: Šunjić i Skočibuha poza­ tvarani, a da nas s njime nigdje više ne upoznaje po­ bliže. To je osjetljiva praznina. U savršenoj epskoj pjesmi mora biti mjesta, gdje se upoznajemo sa glav­ nim licima. Salih je izveo znatan dogagjaj za ovu pjesmu, a ipak nas upoznaje pjesnik s njime samo po imenu i onim stihom: »S a I i h I a ž e k a n o p s e t o«. U noti je istina nadodato, tko je bio taj Salih, ali note ne smiju jednoj pjesmi bitnosti nadopunja­ vati. Da budem u ocjeni potpuniji, neću propustiti da navedem i nekoliko stihova, koji su po samome smi­ slu nespretni. Što znače ovi stihovi za jedan do­ gagjaj u prošlosti: »Ili k r e п o k a m e n i m s o ­ k a k o m — Ne b i h ( p j e s n i k - o p . ) s r e o naj p r v o g j a r a n a « ! Ili šta znači ovaj stih: »I I i k a š a l j s i t n u d j e c u d a v i « ? Pa onda i slije­ deći : » Mn o g a ž r t v a v i j e k v i j e « — » Ka d p o d k u l o m c e s t a z v e k n u « . I)olazi, da je cesta zveknula pod jemenijama (pa makar i pod kundurama)! �160 Вг. 10. — Serafinski Perivoj — 1911, Iniade nekoliko stihova hrapavih i po samoj me­ apsurdum za pjesnika, da za prilike svoga vremena tričkoj gragji; n. pr. »1 s m j e h a i s u z a u p j e - bude mrtav. Da ništa, mašta se u radu sregjuje i s m a m a« (deseterac, a nije odmor riječi ujedno i jača, a poezija dobije novih dojmova. odmor smisla). Nije ni slijedeći stih posve pravilan: Dr, J. Schafer, Die Parabeln des Herrn. Učevni » Sv e d v a a d v a d r u g a v j e r a d i j e l i « (fali profesor egzageze u mainčkome bogoslovnome sje­ takogjer nešto glede odmora), Ne razumijem ni pje­ meništu, priredio je evo i objelodanio i drugo izdanje snikovih apostrofa: g 1e d n’o, k r e n’o s t o g ’, svojih G o s p o d n j i h p a r a b o l a . Ovo je izdanje m o g ’. Ne treba metati apostrofa ondje, gdje se i sa zanosnim uvodom popratio dr. P. Wilhelm von onako u običnom govoru samoglasnik izbacuje, kao Keppler, rottenburški biskup. Schaferovo će djelo što u navedenim primjerima. Apostrof i nije drugo obveseliti i pomoći ne samo profesore egzageze, ne­ ništa, nego da se označi razliku izmegju dobroga iz­ go i propovjednike, jer bo je i obilno i skroz suvre­ govora svakidanjega i pjesnikove elizije za potrebu. meno. Dobiva se u lierderovoj knjižari u FreiburguPrikazujući Škaričinu pjesmu »Ponos od Bos­ Breisgau i u Beču. Neuvezano K 6.48, a uvezano u ne«, makar da sam naveo osjetljivih mana, moram platno K 7.68. ipak pripomenuti, da se sve navedene pogrješke kao Prof. Ferdo Heffler, Slike iz omladinske duhov­ takove moraju smatrati samo u odnošaju prema pot­ ne pastve spomen-spis za upotrebu u školi i na propunoj savršenosti, koju bi pjesnikov spjev mogo ima­ ti; ali neodvisno od te pretpostavke govoreći: te povijedaonici. Ovo je djelo prava riznica svakovrs­ pogrješke nisu tako krupne, da bi bacile sjenu n ? nih primjera, koji se odnose na odgoj mladeži. Tu pjesnikov nesumljivo odlični - - dapače i veliki taie- se govori o odlukama prigodom godišnjice našega nat. Pjesma je inače u pojedinostima vrlo lijepa. regjenja; o kršćanskome uzgoju, o duši, o dušobriž­ Šteta je samo to, kad je pjesma u pojedinostima do­ niku uopće; o omladinskoj i duhovnoj pastvi izvan bra, da pjesnik sebi nije metnuo pred oči savršenu škole; o kateheti; o vjerskoj obuci u školi; o dječijim umjetnost, kad je bio naumio opjevati onako zanimiv vrlinama i pogrješkama; o svrhunaravnim sredstvi­ komad iz XIX. stoljeća. Branko e talentiran pjes­ ma uzgoja; o ispovjedniku; o pokorniku; o molitvi; nik, pa će krivnja ležati na hrvatskoj kritici, ako o vježbanju u pobožnosti; o dječinjem apostolatu i pjesnika ne uzdigne ondje, gdje tim je odrr iio mje­ na koncu o drugim raznim stvarima. Pisac je djelo sto po nadarenosti. 1 ja, kad sam uzeo Ponos od posvetio presvj. zagrebačkome nadbiskupu koadjutoBosne«, da ga posve objektivno ocijenim, učinio sam ru dru. Anti Baueru, a stoji K 2.70. Najtoplije prepo­ to jedino s tom namjerom, da pokažem pjesniku put ručimo dušobrižnicima, a osobito katehetama i pro­ do vijenca lovorova, kojeg mu hrvatska vila poezije fesorima pastorala. sprema, samo ako ju opaziti znadne A postoji znat­ Dr. Seb Reinstadler, Elementa philosophiae na pogibelj, daju pjesnik svojom vlastitom riepom- scholasticae, vol. I., II. Friburgi Brisgoviae. B. Hernjom mimoigje, budući se osim drugih mana još i to­ der. Cijena neuvezanim svescima K 7.20, a uvezaim K 8.80. Djelo je praktično i savremeno, stoga liko slabo zanima prilikama svoga vremena (a to j za pjesnika apsurdum), te postoji pogibelj, da mu sve više u sveučilišta zalazi. kritički sud ostane u povojima, a na račun kritičkoga Dr. Franz X. Reck, Das Missale als Betrachsuda, da mu se mašta najprije previše razigra, da mu tungsbuch. Vortrage iiber die Messformularien. Herse iza toga raznježi, a napokon da mu se i dotle ras- dersche Verlagshandlung zu Freiburg im Breisgau pline, te mu od cijeloga pjesničkoga talenta preosta­ und Wien. Svezak II. K 5.76, uvezano K 7.20; III. ne samo pretanko, ali neplodno čuvstvovanje; isto svezak K 8.40, uvezano K 9.84. onako, kao što se i biljka u prevelikom dobru tako Almanak Gospe Lurdske za hrvatski katolički osili, da nikakva ploda ne donese. Bez borbe nema napretka. Neka me dakle pjesnik posluša, i neka se narod~već je ugledo svjetlo. Lijep je i obilan, te bolje uputi u teoriju pjesništva ne samo proučava­ urešen sa slikama. Naručuje se u otaca Kapucina na njem dobrih djela o pjesništvu i dobrih kritika, nego Rijeci. Josip Milaković, Knjiga i pismo u našoj narod­ i čitanjem velikih stranih pjesnika; a uz to neka se oslobodi groznice u priopćivanju svojih pjesama jav­ noj pjesmi. Naklada knjižare L. Finzi u Sarajevu, nosti! Na kraju uz to opet pripominjem, kako je 1911. Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julian Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu* �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Najstarija knjigotis Ćemaluša ulica 172. " * ^ 21' Bosni i Hercegovini pismenima, Preporučuje se za .anje novina, nakki Jt ih djela, brošura, molitvenika, posjetnica, zaručnih i vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tiskarsku i litografsk struku zasjecaju sa ukusnom izradom : uz najum jerenije cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske norufte obavljaju se brzo I točna. Slagaći stroj „TIPOGRAF". Brzojavi: Vogler, Sarajevo. �3 * 1 T is k a r a i lit o g r a f ija № VO GIERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (Komanditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, matica kri/Ti?nih, matica vjenčanih, matica umrlih, prot^ v Њ rač ina i exhibita, krstnih, vj^rčan1', i smrtnih- listu " d. n pojedinim arcimr ili u sol.dnom uvezu, u vla: knjigovežnici. Službf lih kuverata u svim ;сшаша. Prva hrvatska parna tvornica voštenib m н и н ш н и » ш к ш к svieća i medicarskih proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavniČtvima za nabavu pravih i nepatvorenih vo Stanica, stearinskih »vijeća, crkvenog ulja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dušica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama, рф* Za olakšati naručbu, valja tražiti cienlk, koji se franko dostavlja. i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/982d80a0b3fd295761ec181904fa83a3.pdf b773c9a5fa63b08ce49af4ebce174958 PDF Text Text SERAFiNSKi P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 11. GOD. XXV. SARAJEVO, 15. studenoga 1911. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESMA: Г. Motu Proprio Pape Pija X.................................... 161 2. 0 . Petar Grabić, Dr. Bazala o slobodnoj volji 163 3. P. Senjski-Tvrtković, S v a m i................................. 165 4. Dr. Blažević, Iz sarajevske trž n ic e ..................... 166 B) LISTAK. 1. Nadčovječno junaštvo. — S lažu se nijesu uda­ vili. — Protivnici uvažuju Franjevca. — Zbliženje Vatikana s Kvirinalom. — Osi is t r a g e ..................... 2. Julij br. Lav Kerval 3. O. Miroslav Pukler, Književi O rila i Metoda C) VJESNIK. Franjevac budući kardin vim Bivši general tranjev, nadbiskup. — Promjena generalnoga starješinstva franjevačkoga reda. — Akademija u čast Škotu. Kršćanstvo u Tripolisu. — Spomenik od mramora o. Franji Solanskom. — Chili. Najglasovitiji go­ vornik u Južnoj Americi. — Visoki gost. — Ka­ tolička štampa u Japanu. . .* .................................174 IJIŽEVNA SMOTRA. svi kršćani dužni čitati sv. pismo? Dr. Friedrich J. Knecht: Praktischei mentar zur Biblischen Geschichte. Socijalna n^va u kršćanskom duhu. — Nilkes, brana u borbi prmi modernom bezvjerstvu. — K. Ried‘ Frohi*Botschaft in der Dorfkirche. Ог. Knati ten, Rudimenta linguae he.ola Bucorjić, Povijest ustanka u 175 H rv a ts anka igovmii za Eto družtvo). U plaćena d ion ičk a glavn ica 2 .0 0 0 .0 0 0 kruna. Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 4 % čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje ) prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonlca Podružnice: Mostar i Tuzla. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. dragocjenosti k ao: srebro, zlato dragulje i ostalo. prima u zalog sve �za Bosnu i ZEU erceg'o^rin-a.. Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna kruna. ^ = — CENTRALA U SARAJEVU. F IL IJ A L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — IS P O S T A V E : u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra­ diški, Lijevnu, B. Šamcti Travniku, Trebinju i ViŠegradu. — Z A ST U PST V A : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. V ele p ro d aja d u h an a u svim spomenutim mjestima. T T m n t p l r a r n A П гП р Н а г П Р Daie hiP<>tekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 4»/,% založnice i -LLipULCJi.al llU U U j t J l j u l l j c . 5 komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni i Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. R nnkovno O fi lV llP T l ip Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima v J kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun in i uz ukamaćenje ,ia uložne knjižice. — Р г na vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom okloplji^oin prostoru — pod zatvorom stranke i banke. posebno odjelenje za zemaljske proizbave se sa svijem u trgovačku struku zapodizanjem industrija i javnih poduzeća. Odjeljenje za robu. Kod O 'Ј 0 vode UP ^. agci.v.,v.:: • sjecajućim dobavama, kako u кот!Ј:јДр^<- i ^ла a vlastiti račun, finaiK a p red m eti izvoza suhe SI ;г. povi,. osigurav. „ A S S E C U R A Z I O K I g e n k m H Kod banke opstojeća generalna agentura c iJi ispostava razne vrate osiguranja na ži_ vVto. ----- i proli va*re, a generalna ntura osiguravaiućt , ... .šr m prima direktno ili putem filijala „PHOVIDENCIJA** prima osl- g u ra n ja -a . učaj ntsreće proti Kod banke je etablirano i „GLAVNO Z A 8T U P r SGOVI 1 OPĆEGA D R U ŠTV A ZA O * ? ’rU R A F I jedinaca, radenika, društava i t. d,, - pr Mv zako n| Sj jnovalne I PRVOGA A U STRIJSK O G A e pnrr j дпје svake vrsti proliv nezgodama po- racte . d^. inih š teta; — nadalje prima osiguranja protiv nezgoda sa povratkom prei Лје. Podružnice д Spljetn, Trstu, Celovcu i Gorici. Dionička glavnica K 5,000.000. ■■ Pričuve preko K 500.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 41b0lo čisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. Л trn u € Centrala n Ljubljani. PodružniianSaialtvu. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 11. SARAJEVO, 15. studenoga 1911. Motu Proprio Pape Pija X. (Ustanova, koja uvodi nove reforme u franjevački red.) Quo magis incoiumis fiat unio quatuor Familiarum JVUnoriticarum, quae pari omnino iure parique minoritico titulo, sive Regularis sive Strictioris Observantiae S. Erancisci, unum morale Corpus constituebant, et quo facilius augescat opus feliciter absolutum a Leone XIII, piae recordationis, necessarium duximus prorsus eliminare quaindam permanentem semperque graviorem discordiae et mutuae diffidentiae causam, productam e fusione multarum Provinciarum Fratrum Minorum, inclinationes, usus et consuetudines diversas habentium, iuxta differentem ex-familiam, ad quam pertinebant, restituendo familiis antiquarum Provinciarum, quae super hoc Nos instantissime efflagitarum, et quae ob auctum sacerdotum numerum et ob alias causas poterant de novo constitui, ipsarum autonomiam, servata tamen perfecta unione Constitutionum et Regiminis, praescripta a Leone XIII, et hoc fine prae oculis habito, ut praefatae Provinciae differentia haberent territoria et non commixta, exceptione facta pro nonnullis magnis civitatibus relate ad aliquas Provincias. Quibus adhibitis mediis, revixit promissio facta et usque ab initio iterata ех parte Superiorum, qui promoverunt unionem; quo vocabulo significare volebant, non unionem, nec destructionem Provincia­ rum, sed plenam legislationis et regiminis unitatem, efformando unam dumtaxat magnam Minoriticam Familiam, perfecte imitam. Fusio illa Provinciarum ех parte Superiorum Maiorum bona fide facta fuit; verum finiš per se nobilis, quem prae oculis habuerant, in praxi id effecit, ut multorum animi magis seiungerentur: idcirco temerarie et iniuste reprobarentur, tum vivum desiderium, tum humiles preces, quas Apostolicae Sedi porrexerunt plures religiosi, non exceptis etiam iis dignioribus ob singularem virtutem, scientiam et auctoritatem, ut intra unionem recuperaretur antiqua autonomia quoad respectivas ipsorum Provincias, atque ita de medio tolleretur pomum discordiarum, quae, praecipue in Italia, fie- GOD. XXV. bant gravissimum, imo et imminens periculum completae ruinae unionis sanctissimae, factae per сопstitutionem Fellcitate quadam. Sublata hoc modo praecipua dissensionum causa, nunc, omnis cura est adhibenda, ut in hac magna Minoritica Familia, quam constanti amore prosequuti fuimus et prosequimur, gubernium generale, provinciale et Iocale totius Ordinis facilius, efficacius et salutarius reddatur, et insuper, ut in omnibus Generalifcijjs Comitiis, quando, sexto quovis anno, iuxta Constitutionum praescriptum, simul conveniunt quotquot gaudent iure suffragii in Capitulis Generalibus, semper fiant electiones Ministri Generalis et Definitorii Generalis, cum non dissimili temporis duratione. Sed quoniam, ut experientia docet, nimitis Consiliariorum numerus recto regimini magis nocet, quam prođest; necesse est, ut restringatur numerus Religiosorum, fruentium iure adsistendi coetibus definitorialibus. Expedit insuper, ut Ordo agnoscat, quinam de iure vices gerere debeat, Ministri Generalis aut Provincialis, Sede plena, aut Sede vacante; ut elec­ tiones fiant cum maturo examine, multa cum serietate et religione, remoto prorsus abusu iteratorum scrutiniorum cum excessivo omnino numero, qui saepius deploratus fuit, et qui non leves discordias fovet, et qudodammodo destruit aestirnationem debitam auctorltati tum eligendorum, tum electorum; ut, novae electiones semper debitis normis et intra debitos limites peragantur. Praeterea, cum tituli honorifici, ius praecedentiae, et exemptionum, seu personalia privilegia, concessa velut in praemium temporale et velut honor terrenus, religiosas familias facile avertant a plena regularis disciplinae observantia, et saepissime etiam a vero progressu inđividuali in virtuibus, iure meritoque quamplures e dignioribus filiis Seraphici sanctae humilitatis Magistri Francisci Assiensis, vehementissime cupiunt et instant, ut tales honores et privilegia, quae practice redundant in personale tantum et terrenum commodum, ех Ordine removeantur; cumque tališ petitio penitus respondeat desideriis Nostris; idcirco praefata privilegia tollimus, abolemus, abrogamus, exceptione facta, ех parte tamen, pro Ex-Provincialibus immediatis et pro Fra- �162 Br. 11. - Serafinski Perivoj — 1911. tribus, qui duas primas Dignitates totius Ordinis ехегcuerint, scilicet pro Ex-Ministris Generalibus et ЕхProcuratoribus Generalibus, et pro hisce ultimis, etiam quia officio Procuratoris Generalis erit adnexum illud Delegati aut Vicarii Generalis. Haec autem non excludunt, sed id etiam includunt, ut Patribus, qui vires suas consumpserunt aut consmunt in bonum Ordinis, !in difficilioribus aut gravioribus muneribus exercendis, omnes et singuli conentur specialem exhibere reverentiam, grati auimi significationem, in špiritu verae dilectionis, cliaritatis et cuiusdam veluti aequitatis: sed gratissimum erit Deo mutuum et sanctum illud certamen, quo subditi suos iam Superiores aliosque benemerentes adiuvabunt et reverebuntur, et quo isti totis viribus evadere curabunt humiliores, et eo magrs alieni fieri a quolibet vef desiderio honorum et specialium adiumentorum, quo maiora fuerunt ipsorum merita, tum praeterita, tum praesentia. Deo maxime quidem acceptus et benedictus a Seraphico Р а ^ е erit ardor ille laudabilissimus, quo viri apostohci, peritissimi sacrarum scientiarum professores, atque eximii educatores et moderatores Eratrum Minorum, nullum alium honoris titulum aut privilegium habere satagent, quam abiectos vivere in Domo Dei, novissimum locum quaerere, et nullum suorum operum praemium desiderare in terris, ut securius maiora praemia, imperituros honores, retributionem maximam in aeterna beatitudine consequantur. Ouapropter Motu hoc proprio sequentia omnino perpetuoque servanda edidmus, decernimus, mandamus: I. Sex tantum erunt Definitores Generales, ех quibus, duo pro lingua italica; unus pro lingua germanica; unus pro lingua anglica; unus pro lingua gallica; unus pro lingua hispanica. II. Lingua tamen hic sumenda erit promiscue eti&m pro imperio, regno, regione, cum linguis et regionibus, affinibus vel vicinioribus, dummodo tamen eligendus veram peritiam habeat linguae, in praecedenti articulo designatae. III. Officium Ministri, Procuratoris et Definito­ rum Generalium per sex tantum annos perdurabit. Post primum tamen sexennium Minister, Procurator et duo tantum ех Definitoribus rationabili de causa reeligi poterunt ad secundum sexennium, dummodo duas ех tribus partibus votorum favorabilium obtineant. Pro ulteriori sexennio requiritur licentia S. Sedis. IV. In electionibus Ministri Generalis, Procura­ toris Generalis et Ministri Provincialis, si post ter­ tium scrutinium non habeatur electio, fiat quartum, in quo voćem passivam habeant duo Patres, qui maiorem suffragiorum numerum in tertio retulerint: et si suffragia fuerint paria, electus declaretur religione senior. — In electionibus Definitorum, tum Generalium, tum Provi.ncialium aliorumve Superiorum seu Officialium per scrutinia secreta constituendorum, inaniter peracto primo et secundo scrutinio, fiat tertium tantum, in quo sufficiat maioritas relativa suffragiorum: quod si suffragia fuerint paria, electus proclametur religione senior. V. Ministri, Custodes et Definitores Provinciales per triennium in officio perdurent. Ministri Provin­ ciales, Custodes et duo ех Definitoribus rationabili de causa reeligi possimt ad secundum triennium; sed pro ulteriori triennio requiritur licentia S. Sedis. VI. Guardini per triennium in officio perdurent, seu de Capitulo ad Capitulum: abrogatis omnino congregationibus annuis seu intermediis. Elapso triennio, Guardiani justa de causa eligi possunt pro alio conventu; pro secundo triennio in eodem conventu, requiritur licentia Ministri Generalis. Pro tertio autem triennio in eodem conventu, et pro quarto triennio in alio vel aliis requiritur licentia S. Sedis. VII. Absente Ministre Generali, Procurator Ge­ neralis, et absente Provinciali, Custos Provincialis munere Delegati Generalis vel Provincialis respective fungi debet; qui, vacante officio, nomen Vicarii Generalis vel Provincialis item respective assument. VIII. Tituli praecedentiae et exemptiones de iure vel consuetudine in Ordine vigentes inter eos, qui actu Superiores non sunt, omnino tolluntur. Soli ЕхMinistri et Ex-Procuratores Generales, semper et ubique, et Ex-Provincialis Minister durante immediato triennio, sed in sua Provincia tantum, titulum et praecendentiam habere poterunt cum voće activa et passiva in capitulis generali et propriae Provinciae, si de Ex-Generali et Ex-Procuratore, et in Capitulo Provinciali, si de Ех-Provinciali agatur. Nullus vero, etiamsi sit Ex-Generalis, locum aut voćem habere poterit in congressibus definitorialibus, sive generalibus, sive provincialibus. IX. Fiant reformationes studiorum, et normae Lectorum constituendorum, suppressis titulis officiorum, quae actu non exercentur. X. Constitutiones Ordinis reformentur infra sex menses iuxta praescripta in praesenti decreto, idque per specialem Commissionem a S. Sede designandam, additis insuper necessariis aliis et oportunis modificationibus, tum ut plane respondeant hodiernis praescriptionibus Canonicis, tum ut e medio tollantur abusus, qui novissimis praesertim temporibus hine inde irrepserunt, tum ut spiritus vere seraphicus in toto Ordine efficacius uberiusque vigeat novaque semper inerementa suscipiat. — Haec tamen Consti- �Dr. Bazala o slobodno] volji. tutionum reformatio non importat sabstantialem mutationem earumdem, sed novam tantummodo editionem curn suppressione, vel modificatione eorum, quae, hisce Nostris praescriptionibus contradicunt, et cum emendationibus et additionibus opportunis et necessariis. Nomina Moderatorum Curiae Oeneralitiae Ordinis Minorum, per has Nostras praescriptiones reformatae, a Nobis electorum et constitutorum, in separato docurnento publicari mandamus. Circa Commissionem novae Constitutionum editioni parandae, cum novis Superioribus voluntatem Nostram communicandam curabimus. Denique ipsis Superioribus Generalibus, ad maius totius Ordinis bonum et incrementum, opportunas Regiminis Normas dabimus. Contrariis quibuscumque, etiam specialissima mentione dignis, minime obstantibus. Datum Romae, apud S. Petrum, die 23 Octobris, anni 1911, Pontificatus Nostri anno nm n^PIUS PP. X. h e h 0 . Petar Grabić, franjevac: Dr. Bazala o slobodnoj volji 2. 10. Ljudska je volja podregjena. Dr. Bazala uvažuje materijal fiziološki, patologijski, socijološki i statistički, s kojim se doneklen zgodno pobija stanovište indeterminista. Bez dvoj­ be je naša slobodna volja neposredno ovisna o na­ šem organizmu, a bez dvojbe na nju utječu i druge vanjske prilike. I ako naša slobodna volja u svojoj naravi nije uvjetovana po našemu organizmu; apso­ lutno govoreći, ona je u svojoj egzistenciji o njemu neovisna. Naš duh, u koliko se on na vanjski način očituje i u koliko uopće svoje funkcije obavlja, on je vezan na organizam, u komu djeluje. Organsko poremećenje, moglo se analizom ustanoviti ili ne, prije­ či normalno razvijanje rada slobodnoj volji, jer se ona s njima u sadašnjemu svomu stanju nužno mora da služi. Fizijologija je usko vezana sa antropologijom, i ako ovo dvoje ne smijemo pod nijedan uvjet istovjetovati. Ne samo da organizam upliva na djelovanje slo­ bodne volje, nego se ne smiju mimoići ni drugi čim­ benici, koji se kako tako odnose na duh čovječji. Pitanje podneblja* naravnih i baštinjenih sklonosti, odgoja i t. d., sve to koliko toliko utječe na slobodnu volju čovjeka. 163 Nastaje pitanje: kako sve to na slobodnu volju čovjeka upliva? Па li je taj upliv tako snažan, da pod njegovim pritiskom volja gubi svoju autono­ miju? Može li se volja, uza svu nazočnost sličnih motiva, na protivnu stranu odlučiti? Prije svega treba izuzeti slučajeve ludila i svih onih više manje sličnih patoloških pojava, koje odaju, da je čeljade umno bolesno. Kod ovih se slučajeva i ne pita o slobodnoj volji, i ako je često puta teško ustanoviti, da li je bolest u sve i posve spriječila funkcije slo­ bodne volje. Proti nauci o slobodnoj volji, rado se iznosi nazor Lombroza o rogjenom zločincu i materijal sta­ tistički, koga nam i dr. Bazala narivava. Dobro kaže uvaženi psiholog Mercier, kad bi se i pripu­ štala opstojnost neodgovornih zločinaca, to nebi ni­ šta proti slobodnoj volji dokazivalo, ko što ništa ne dokaziva proti zdravoj pameti, i ako ima onih, kojim je pamet poremećena. Otac kriminalne psihologije C. Lombrozo nastojo je, da ustanovi rogjeni uzorak zločinca, i to je htio dokazati po nekim znakovima anatomičnim, fiziološkim, psihološkim, ali je udario na hiljadu zapreka, kad su njegova rogjena zločinca nepristrani strukovnjaci počeli da proučavaju. Anatomičnim se proučavanjem, još nije dalo ustanoviti rogjenoga zločinca. Lombrozo je pokušo, da nagje zametak tomu tipu u fiziologiji. Danas najuvaženiji strukovnjaci o tom drukčije sude, kako je to dokazo uvaženi liječnik dr. Augustin Gemelli 0. F. M., prigodom njegove smrti u posebnom djelu »Cesare Lombroso. I efunerali di un’ uomo e di una đotrina«, 3. izd., Firenze 1910. Nitko ne pobija, da svaki u jednakoj mjeri nije odgovoran za svoja djela. Tko će zanijekati, da ne­ ma nekih baštinjenih bolesti, koje umanjuju i skroz dižu svaku odgovornost s dotičnoga, koji je toj bo­ lesti podvrgnut. Tipičan je dokaz kod našljedstva umnih bolesti, koje se znadu kadšto tako uvriježiti, da mnoga pokoljenja na vijekove prate. Nema sum­ nje, da i hrgjave navike na odgovornost čina uplivaju. Čini se pijanca ne rasugjuju kriterijima, koji­ ma se služimo, kad ocjenjujemo djela trijezna čo­ vjeka. Kao što je god stalno, da se i ovaki uzorci u društvu nalaze, tako je isto nedvojbeno, da se u njemu nalaze i takovi individui, koji svu odgovor­ nost svojih čina osjećaju. Pripustimo jedno i drugo, jer to odgovara činjenicama, a nemojmo kao Lom­ brozo počinjati veliku pogrešku, da i ona djela ne­ odgovornima sudimo, kad se sam krivac takovim smatra, i da ih kojekakvim sumnjivim, neodregjenim, neosnovanim zaraznim klicama primjenjujemo. �164 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1911. 11. Statistika prama slobodnoj volji. Statistički materijal indetenninizmu ne pravi ozbiljnih poteškoća. Obično se iznosi poprečno je­ dnaki broj moralnih čina, kao ženidbi, zločina bilo na drugom (ubojstvo) bilo na sebi (samoubojstvo) počinjenih, jednaki broj nezakonite djece i t. d. Iz ovoga se statističkog razmatranja hoće, da opravda nazor determenista, da je slobodna volja tako ve­ zana na neke bilo vanjske bilo unutarnje motive, pa da ona stoji pod neodoljivim njihovim utjecajem. Deterministe sa statistikom nimis probant. Pro­ nicavu su duhu neispravnost determinističnoga za­ ključka bez velike muke ukazuje. Sve kad bi pri­ pustili i matematičnu odmjerenost kod statistike, odatlen nebi slijedila ispravnost determinizma. Ako nam komparativna statistika pokazuje približno je­ dnak broj rogjenja, ženidbi, ubojstva, samoubojstva, slijedi li otalen, da se je tako nužno moralo dogagjati? Ta pitanja ni najmanje ne kreću pitanje o slobodi. Ona se kreću u drugim granicama. Statistika se sastoji od pojedinih ljudskih čina. Protivnici bi morali dokazati, d; su pojedinci bili tako okolnostima prinuždeni, da su se morali na uči­ njeno djelo odvažiti. Kad bi u većini pojedinih slu­ čajeva dokazali opravdanost determinističkoga sta­ novišta, tada bi mogli taj sud općenitosti primijeniti. Dok oni u pojedinomu slučaju ne mogu dokazati op­ stojnost prisilnih motiva, dotle im nije dopušteno, da onake izvode prave. Željezničke kao i parobrodarske uprave s godi­ ne na godinu poprečno nam pokazuju jednak broj putovanja. Ko će se usuditi reći, da su ti putnici tako bili prisiljeni na putovanje, da se om nijesu mogli oteti? Mislimo, da je bilo upitati sve te put­ nike, da nijedan nebi odgovorio, da tako nužno pu­ tuje, da nebi mogo od svoga putovanja odustati. Komparativna nam statistika dokazuje, da ljudi u stalnim prilikama jednako djeluju. Okolina, odgoj, fizične prilike, fiziološko-psihični uvjeti djeluju na ljudske čine, ali o načinu toga upliva ništa nam ne otkrivaju. To se pitanje s drugim kriterijima is­ pituje. 12. Psihični mehanizam osugjen. Veleučeni Bazala ljudsku slobodu ne podvrgava psihičnom mehanizmu. On hoće da se sloboda to­ mu uplivu otme. U misli gosp. profesora, kultura duha treba da stoji nad kulturom instinkta. U čo­ vjeku se pojavljuju ćutni porivi, nagoni, strasti, raz­ na čuvstva. I a k o ima individua, koji su robovi ovoga psihičnoga mehanizma, ipak se ne može za­ nijekati, da nema otmenih duhova, kod kojih su ra­ zumni motivi prevladali one strasti i nižega nagona. Ako ima slučajeva, gdje čovjek podliježe istaknutu mehanizmu, proti nauci dra. Bazale, odatlen se ne može ništa da dokaže, jer, kako veleučeni logično zaključiva, zato što ima pokvarenih strojeva, ne mo­ že se reći, da nema dobrih. Svigja mi se, što dr. Bazala ne istovjetuje slo­ bodnu volju sa nemotivacijom iste. On hoće, da slo­ bodna volja ne znači, što i nemotivirana volja. Proti ovoj stavci najveći indeterminista nebi imo što da prigovori. Iz cijeloga raspravljanja veleuč. gospodi­ na, jasno je, da on istovjetuje indeterminizam sa nenazočnošću motiva. Kad bi se indeterminizam u tome satojo, on bi imo potpuno pravo, ali, koliko mi je pitanja poznato, nauka indeterminista ne smije da se uzme u gornjemu smislu. Pogledajmo u odregjenj slučaj, koji nam jasno očituje miso veleučenoga pisca. On kaže, ako čovjek ubije drugoga u navali srdžbe ili pijanstva, ne može se u punoj mjeri (kadikad može biti pitanje slobode skroz isključeno. Mo­ ja op.) zvati slobodan, jer je jakim afektom ili pre­ komjernim alkoholom bilo spriječeno djelovanje ra­ zuma. Naprotiv pak smatra slobodnim onoga čo­ vjeka, kad bi poslije mjesec dana, nego li se sa svo­ jim protivnikom zavadio, iz zasjede ga, učinivši sve što je za to potrebito, ubio. Po mišljenju dra. Ba­ zale, slobodan je svaki čovjek, koji radi svjesno, prama razumu. Djelovo on dobro ili zlo, ako on to svijesno radi, on je slobodan. Dr. Bazala hoće da bude još jasniji, pa kaže, da se u slobodnom htijenju onda ipože govoriti: a k o su m o t i v i r a z u m ­ s k i bi l i j a č i od s v i h d r u g i h . Veleučeni pisac doneklen ima pravo, kad on za­ ključuje, da se o slobodnom htijenju onda može go­ voriti, ako su motivi razumski bili jači od svih dru­ gih, ali, to se razumije, ovo ne smijemo uzimati u isključivom smislu. Katkada čovjek radi iz časovitoga svoga raspoloženja, n. pr. strasti, ipak se u sva­ kom slučaju, pa i većini istih, ne može reći, da on slobodno ne djeluje. No, ovo je tek nuzgredna opas­ ka, kojoj orisani pojam slobode, koga dr. Bazala opi­ suje, nebi se protivio. Nebi suvišno bilo, da nam je gosp. profesor gor­ nju stavku o snazi razumskih motiva bolje protu­ mačio. Navedena se stavka dade razumjeti i u smi­ slu indeterminističnom i onom determinizma, a proti obim shvaćanjima doktor se izjavio protivnim. Ako su razumiski motivi tako jaki, da volja uza nje nuž­ no pristaje, tada imamo potpuni determinizam; ako li pak motivi u istomu na Č9 vjeka djeluju, ali, ako on kod svega utjecanja motiva ne gubi svoje auto- �Sva mi, nomije, tad bi se ovako shvaćanje podudaralo s na­ zorom indeterminizma. Ja se slažem s veleučenim, kad on najvećega zlikovca, kao i najvećega kreposnika jednako slo­ bodnim nazivlje, samo ako su pri njihovim djelima, razumski motivi bili odlučni, ali tekar u tom slučaju, ako kreposnik nije bio taka prinužden razumskim motivom, da je on moro onako raditi. Jesu li naj­ veći zlikovac, kao i kreposnik, bili pod neodoljivim utjecajem razumskih motiva, tada ih ja nebih nazivo slobodnim, nego silom motiva potaknutim strojem, koji su morali onako da djeluju. Ako bi ih se i na­ zivalo slobodnim, izmegju tako pojmljene slobode i nužde, koju determinizam naučaje, bila bi tekar lo­ gična razlika, dočim bi se u stvari s nuždom istovjetovala. 14. Dr. Bazala ruši slobodnu volju. Dr. Bazala očito isključuje mehanički, fizički, psihološki determinizam, ali njegova teorija o nega­ tivnom pojmu slobode ruši pravu, zbiljsku slobodu. Meni se čini, da bi stvarno gosp. pisac učinio, da se sa riječi »sloboda, slobodan,« nije ni poslužio, kad je sloboda tek negativna. Veleučeni pisac odbija kruti, vulgarni determinizam, kao da bi čovjek moro da bude rob svojih strasti. On se može vinuti do razumske slobode. Moje uvjerenje, da je našu slo­ bodu podvrgo snazi razumskih motiva, bili oni is­ pravni ili neispravni (primjer o zlikovcu i kreposniku), po čemu bi uvaženi naš filozof naučavo psihični determinizam ili intelektualni, razumski, Dr. Bazala zove čovjeka moralno slobodnim, ako su kod njega prevladali motivi ćudoredni. Ovo­ mu se poimanju dade prigovarati. Neispravno mi se čini, što se pisac svegjerno služi sa izrazom »jači«. On se kosi sa pojmom slobode. S drugoga gledišta mišljenje veleučenoga pisca ne može dh dopane. Neću raspravljati o tomu, bi li se za pojam moralnosti kao takove, zahtjevala mogućnost prekr­ šaja, nego ću samo upozoriti na to, da se u poimanju dra. Bazale nebi mogla protumačiti odgovornost, ko­ ja nužno slijedi svaki moralni čin. Mi smo naučni cijeniti kreposne ljude i u zvijez­ de ih kovati, jer prama moralnom kodeksu svoj ži­ vot udešavaju; a dočim smo priviknuli osugjivati i žigom sramote one bilježiti, koji se moralnom za­ konu ne pokoravaju. Ako bi dotičnici radili prama jačim motivima, pa oni bili mehanički, fizički, psihični ili pak razum­ ski, naša bi hvala kao i pokuda bila suvišna, nepra­ vedna. Mi zato osugjujemo jednoga zločinca, jer iz iskustva smatramo, da je on mogo dotično zlodjelo 165 izbjegnuti; a pohvalama obasipljemo one kreposne ljude, koji se u dobrim djelima ističu. Kad bi mi znali, da je zločinac jačim motivima, kako deter­ minizam liči, bio prinužden, da zlo djelo počini, mi toga nesretnika ne samo, da nebi smjeli osugjivati, nego bi se u nami moralo da poragja čuvstvo sa­ milosti, što je nesretnik posto žrtvom nekoga čud­ noga udesa, koji ga je na zlo naveo. Indeterministe su iz kazna, koje se krivcima nameću, htjeli dokazati svoju nauku o slobodnoj vo­ lji, ali ih je Leibniz gledo da pobije. On je naveo primjer o nepokornim životinjama, koje čovjek radi njihove nepokornosti kazni. Ugledni je filozof htio dokazati, kao što se nepokorna psa i konja pedipsaje, premda nemaju razuma ni slobodne volje, tako da se isto shodnost pedipsa i kod čovjeka tumači, a da se tim ne kreće u problem njegove slobodne volje. Poznati filozof i ako je po nekoj analogiji pri­ mjer i čovjeku primijenio, ipak u pedipse, koje se udaraju životinjama, od onih, koje ljudi za svoje po­ greške trpe, u skroz drugomu svjetlu posmatrane. Čovjeka se zatVosugjuje i zato se pedipsom kazni, ier je on mogo, da dotični prekršaj ne učini. Još je poganski filozof Aristotel ovu moralnu istinu upozno. On kaže: Kazni se onoga, koji je zlo mogo neuraditi; kao što se hvali onaj, koji se je svojini talentom na dobro znao poslužiti. Da se pedipse živinama odmjerene u svom shvaćanju ne uzimlju, to bi bilo suvišno dokazivati. suvi I s ovim sam glavne misli veleučenoga profe­ sora iscrpio. P. Senjić-Tvrtković, Sarajevo: Svatni*). Zanosna priroda svježa, gajima kićcna palma Smračila čarobno oko, na svetu neku se ljuti, Tanka što prozirna magla ogromno zrcalo sveto Tihom u bljeskavom Gangu prekrasni odraz joj muti. Mističnom istočnom nebu nedužni podsmijeh zginu Nevično krilit se iznad olujnog mora od pješka, Vedro si navlači čelo, plače i munjama lama, Gromorno mrmlja i buči, oko mu tresima bljeska. *) S v a m i je svetinja indijska o kojoj se priča, da ju je napravio neki Španjolac sa Indijcem — »djelo tajne« a ko­ či se na svetom brdu Nakotky blizu Bildahabada. Kumir je umjetno priregjen, da usmrti svakoga, tko bi mu skinuo na­ kit Danas uzidana ruševina. �166 Br. 11. — Serafinski Perivoj. Oluja urliče strašna, hrvuć se s palmama vitkim Kokosa nakit im skida, — tuča sa maslina pada, Gustog iz šikarja strašan, preplašen tigar se budi; Lavova ori se rika dolinom Bildahabada. — Nakotky spokojno snije, večer ga uspava sparna, Vihora olujna krila, krše se na njem u tami, Ne trepće ni jedan listak: štiti ga ruka božanstva; Priroda pred njim se klanja: — užasni vlada tu Svami. Tek se kroz guštaru gustu pomiče tajstvena sjena Podmukloj nalična zv’jeri; dva joj se oka tek sjaju, — B’jesnome prilična Indu za krvlju ljudskom što žegja, Ali nam užasne kletve Europejca odaju. Došo je tražit božanstvo; zlatnom se Teletu klanja, Koje ga bije prokletstvom više no Indijce Svami; Bije ga olovnom rukom, pali ga paklenim žarom; On mu se slijepo klanja, lutajuć za mim u tami. ' Ćuo je još u domaji, za indijskog alatnoga boga Velebno, nezgrapno djelo europe;skoga dl’jeta Njemu je došo na poklon, boštva da krunu mu skine Preziruć priče i bajke, glupoga indijskog sv’jeta. Sada se guštarom vere, preskače ponora zjal Zaglušni škrgut ga prati, žrtvenih mrtvačkih kosti, Boštvu se približa stranom, krunu da s glave mu skine Preziruć divsku mu snagu, o kojoj baia sv’jet prosti. Našo je žrtvenik gordi, b’jele gdje žrtvuju Što no sad spokojno sniju skrite u pećina tami, Našo je ogromno boštvo, tamnom što odsjeva noću K prijestolju stigo je ziatnom, na kome kraljuje Svami. Strastveno sjevnu mu oko, žrtvenik nogama zgazi, Boštvu na krilo se penje, krunu da s glave mu skine; Diže se, — zaurla b’jesno,-------udovi škripnuše jaki, Boštvo ga ogrli strašno, da ga na grudi si vine. — Gigantska, strastvena snaga ogromnom mjerena mjerom, Kojom je za zlatom čezno, — zagrljaj — kosti mu smrvi, Diže ga pesnicom jakom, u zjalo ponora rinu, Izažev sebi na oltar potoke rumene krvi. Nanovo pesnicu diže, sv’jetu da c’jelome pr’jeti, Spremajuć zagrljaj vrući, čeznuć za krvavom žrtvom; 1911 — Zavlada opet tišina, — tek se još glasala bura Pronoseć guštarom urlik: — tužaljku posmrtnu mrtvom. Razdražen vije se vihor, hrve se s palmama vitkim, Kokosa nakit im skida, tuča sa maslina pada, Gustog iz šikarja strašan, preplašen budi se tigar; Lavova ori se rika. dolinom Bildahabaaa. — Jednom u prikrajku gaja, gomila izgara drva, Varnice vihar joj diže, nemirno drhture plami, Uz nju se stisnula b’jedna indijska naga obitelj, Drhćući priča im otac o strašnom bogu — o Svami. Sutra će sunce u eter sm’ješeć se sažalno žrtvi Crtati Eata Morgana, krug Europe što hvata Pozorje najveće drame, što će je motriti Indi Prosvjetno igrati ljudstvo samo za mrvicu — zlata! Dr. Franjo M. Blažević: S Ž ir3 .i6 V S k C tf Ž fliC C ! J Mi smo Sarajlije sretni i nesretni, prema tome, kako se stvar posmatra. Sretni smo u tome, što se obično najljepše stvari, najljepši proizvodi u našu uprav sredinu donose, dok se pokrajina i s lošijim zadovoljiti mora. I često nam puta iz pokrajine, dolazeći u naš šeher, reknu: što bi ljepšeg, to vi Sarajlije potrošiste. I mi se s tim sudom potpuno slažemo, te dotičnicima zavigjamo drugu stvar, a to je: čisti zrak, koga u Sarajevu baš najmanje ima. — Nesretni smo pak u tome, što su cijene prema kakvoći velike, te koji puta uz najbolju cijenu nije nam moguće, da do onih lijepih proizvoda dogjemo i time se na neki način izravnjujemo š onim u po­ krajini. — Da Sarajevo je puno svega i svačesa, sa­ mo para dosta i eto ti stvarih, za kojima u pokra­ jini badava čezneš. — Osim tržnice, na kojoj se pro­ daju potrebite stvari za tijelo, imade i druga, gdje se nalaze stvari za dušu, za pamet, za srce. I u ovome pogledu smo mi Sarajlije najbogatiji, najopskrbljeniji. U nas su tiskare, u nas su razne mašine, koje svojim ustrojem i sustavom neodoljivo mame duh ljudski da ih proučaje, da u njihove tančine zagje. Naša tržnica proizvodima tiskara i mašina krcata ie, puna je, punija neg i jedna tržnica u pokrajini. Tu su novine dnevne i časopisi, tu su razne slike i raz­ glednice, tu su tiskanice svake vrste, tu su i knjige raznog smjera i sadržaja, pisacah raznih vjera i na­ rodnosti! Na mnogim mjestima izložene knjige, sli- �Iz sarajevske tržnice. ke, novine mame te, da staneš, da razgledaš, naslov pročitaš, i, ako je moguće, i unutra zaviriš, a ako ne u izlogu naslov te možda mami, da ju kupiš i svojinom učiniš. Da, naša je sarajevska tržnica u istinu u tom pogledu veoma bogata, i mi bi se time sretnim cijeniti morali, sretnijim nego naša braća u pokrajini. Ali na žalost u ovom smo pogledu mno­ go sjeromašniji, oskudniji, nesretniji, nego naši u pokrajini. Dok oni u svakom pogledu čisti zrak uživaju, dotle je kod nas u Sarajevu taj isti zrak okužen ne samo raznim dimovima iz tvornica, nego i neugodnim vonjom literature, koju nam pruža naše tržište. Iz nje bo se često puta takav zagušljivi dim vije, da se uprav čuditi moramo, kako nas sve ne zaguši, ne zadavi, i potraje li ovo dulje, zabrinuti smo veoma i u strahu smo, da nas nestane, da se ne izgubimo, da dalje ne znadnemo pravog pravca, pravog svjetla naći; da ne budemo poput onih, koji tumaraju u tami, a na pravi put ne mogu da izagju, premda ga vide pred sobom, premda je u njihovoj neposrednoj blizini! U istinu, zrak je u tom pogledu kod nas oku­ žen, i bacili ove bolesti već kao da se hvataju i nas i našeg dobrog katoličkog hrvatskog naroda, i ako im se ne bude na put stalo, brzo će nas kolera po­ plaviti, da svojim kužnim zadahom mnoge žrtve sa sobom ponese. U našoj tržnici nalaze se često puta takove stva­ ri, koje su podobne, da nam vjeru, a time i sve dru­ go otmu. Jesmo li jednom vjeru izgubili, ili joj te­ melje potkopali, čitava je zgrada društvenog života na slabim nogama. — U današnje doba mnogo se o javnom ćudoregju piše, i razni se načini iznalaze, ka­ ko da ga se uzdrži, promakne ili uspostavi. I punim pravom, jer je javno ćudoregje prvi uslov sretnog i zadovoljnog života i napretka, a ovo se bez vjere ni pojmiti ne može. To potvrgjuje po vješt, iznoseći istinitu, ali i žalosnu činjenicu, da su narodi malaksanjem vjere, i u ćudorednom pogledu padati po­ čeli. To priznaju i najveći neprijatelji katoličke Cr­ kve, kao i oni, koji nijesu ni u vjerskom niti u ću­ dorednom pogledu kakove sjajuće zvijezde. »Neki bi htjeli, da krepost na samom razumu temelje, ali ja ispovijedam i priznajem, da izvan vjere solidnog temelja za ćudorednost ne nalazim,« veli na jednom mjestu Rousseau. »Ćudorednost bez vjere izgleda, kao paradna sablja, a li. . . hoćete li ju da iz korica izvučete, izvući ćete paunovo pero, stvar, koja niti siječe niti bode.« Ovako sude ljudi, za koje se ne može reći, da su klerikalci, da im je katolička Crkva na srcu, da su katoličanstvu odani ili prijazni! Današnje je pak doba u tome pogledu čudno­ vato! Ono, kao da se je urotilo proti vjeri i ćudo­ 167 regju. Obadvome se razne zamke stavljaju, da ih se uništi, iskorijeni, iščupa iz srdaca ljudskih. Danas ko li vjeru, to li ćudorednost, sačinjava j a v n o m n i j e n j e , koje na žalost stvaraju više puta oni, koji za to baš najmanje prava, a još manje smisla imaju. Glavni znak našega vremena jest u ž i v a ­ nj e, o s j e t n o u ž i v a n j e . I da se do ovog dogje, sve je dobro i dopušćeno. Ovome granica nema! U tu svrhu uči se, da ništa nadosjetnog ne­ ma, sve je tvarno. Čovjeku mora da najveća briga u tome bude, kako će naravi svojoj ugoditi, u ovom bo se sastoji pravo dostojanstvo njegovo. Mrtviti svoju narav, podvrgnuti ju duhu, prema odredbi Bož­ joj, to je nedostojno čovjeka jednog. Uživaj, uživaj, ori se danas glas, jer te iza smrti ništa ne čeka, smr­ ću sve je prošlo, pak čemu onda, da se ne bi bar ovdje naužio! I nehote nam padaju na pamet riječi, žene Pasheremptah-ove, koje se na njezinom gro­ bu čitaju, a koje ona svome mužu dovikuje: »Ne prestaj, mužu moj, jesti i piti, ljubiti i zabavljati se! Ugagjaj dnevno tvojim požudama. . . Jer oni, koji u ovom podzemnom svijetu spavaju, ne bude se više. Ime boga, koji ovdje vlada, jest: »potpuna smrt«.1) Da, ove riječi potpuno odgovaraju duhu današnjeg vremena, koji sve, što mu osjetno uživanje priječi, hoće da ukloni, a s druge strane sve čini, da do njega dogje. A šta ovo znači, ako ne širom otva­ rati vrata nećudorednosti. Šta znači drugo, nego li zabacivati vječne ideale, koji su u opreci s našom naravlju! Šta znači drugo, nego Ii htjeti se otresti zakona u srce čovječje upisanog, da je on za nešto višega, a ne za ovu zemlju stvoren! Znači, htjeti se otresti one možne ruke, koja ga je do sada vo­ dila i ravnala! I čim smo se počeli otresati ove možne i sjegurne ruke, počeli smo posrćati. Ljud­ stvo istina koraca naprijed, ali mu je korak nesjeguran! Kako će u tome pogledu kod nas biti, to Bog zna. ali ako svi znaci ne varaju, moglo bi se i kod nas uvriježiti ono, čega se je veliki apostol Njemač­ ke sv. Bonifacije bojo. Do sada je naš narod još ipak odan vjeri otaca svojih, još čvrsto drži zakon Božji u srcu svome, još ima straha pred Bogom i ljudima, pak nam je sveta dužnost, da ga u tome uzdržimo. Jer »ušulja li se pak nećudorednost, megju anglosaski narod,« piše jednom spomenuti sv. Bonifacije, »to je on na putu propasti. Troga se je bojati: da će narod oslabiti i tim svoju hrabrost iz­ gubiti, da će mu ugled megju narodima pasti, i da će se nećudoregje baštiniti i ojačati. Time se otva­ raju vrata bezvjerstvu i srdžba Božja izaziva.« —)* *) Vidi: Dr. Fr. Kayser: Agipten Einst und jetzt str. 47. (Freiburg 1889. Herder.) �168 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1911. Čega su nekad velikani za svoj narod bojali, toga no za tim idu, da ćudorednost kvare. A mi to sve treba i mi, da se strašimo. A iskustvo nas uči, da gledamo, a mi to sve trpimo, i dapače dopušćamo, nam je sad odmah početi djelovati u tome pogledu, da i naša mladež do takovih knjiga dogje. Zaista upozorivati sve pozvane faktore na prijeteće pogi­ žalosna pojava. Na prvom mjestu spominjemo romane i kojebelji, da nam nebi kašnje poso ili uzaludan bio ili posve oteščan, ako ne i prekasan. Odstranjujmo, kakove crtice, koje su u sebi »pikantne« i time za­ upozorujmo na sve ono, što bi našemu narodu i mla­ nimljive, i čim su pikantnije tim im je veća progja. deži Škoditi moglo! To je upravo svrha ovim ret- Ovakovim romanima i crticama vrvi naša tržnica; uz to jevtino se prodaju pa zašto si čovjek ne bi pri­ cima. Naša sarajevska tržnica, puna je takovih stvari, bavio to veselje, da se u teškim i gorkim časovima koje su podobne, da vjeru potkapaju, ćudorednost ili malo razveseli. Da li će pri tome što vjera ili ćudounište ili oslabe! Naša tržnica pruža nam često pu­ regje štetovati, to se ne pazi. S jedne strane treba ta takovih djela i proizvoda, od kojih svaki po­ napraviti »gšeft«, a s druge čovjeku prigode dati, da šten čovjek, bježi i nekako ih sa zebnjom i strahom se iza uredovne ili školske prašine malo rastrese! u srcu gleda i boji se narodu svome. Pružaju nam »Lustige Anekdoten, Mikosch Witze, Geschichte se proizvodi uma, ljudskog, i to pod pokrovom zdra­ eines Corsets« itd. razbijaju umor i tugu čovjeka. vog i snažnog štiva, okrijepljujuće hrane, ali ako Pridodamo li tome još kojekakove Zoline i slične ro­ odgrneš pokrov, mjesto hrane nagješ otrov, koji ubi­ mane, te Tagebuch-e, i tko bi to još sve onda izbro­ jio, imamo dosta gradiva, da ga čitamo! ja, koji svojim zadahom prekrije čisto i nepokvare no zrcalo u dušu čovječju Bogom stavljeno! i Za ovim dolaze »znanstvena« djela, raspravljasmo si i smatrali dužnošću, da na ovakove proiz­ juća lih o »kršćanstvu«. Tu ćemo naći Harnacka, vode upozorimo, da ih se na vrijeme ukloni, jer su Feuerbacha, Spinozu, Nietzschea, Voltaiera, Rouspogubni, a veliku će odgovornost pred Bogom ima­ seau-a, Darvvina i slične, i već si pojam možemo ti, ko li oni, koji Sablaznjuju, to li oni, koji prem stvoriti kakova su. Da samo spomenem Feuermogu,-ipak neće da sablazan uklone! bach-ov »Bas Wesen des Christentums« izdan po Nije nam namjere, da čitavu tržnicu pretrese- dru. Ffenriku Schmidtu, Leipzig 1909. i njegove »Vormo, da iznesemo pred naše čitatelje sve one plodo­ lesungen iiber das Wesen dei Religion« i dosta nam ve, koji se ondje nalaze, i koji su ondje snešeni. To je da se osvjedočimo, kakova se djela prodaju. bi nas predugo vodilo, a čitateljima bi dosadilo, a »Čovjek je božansko biće, i izvan sebe ne treba da uz to i crven u obraz natjeralo. Nećemo ni o raz­ čovjek traži drugoga božanskoga bića; Čovjek je glednicama, da govorimo, koje na svakom uglu opa­ ens realissimum; čovjek sam u sebi treba da traži žamo, megju kojima imade ih »umjetničkih«, i kao spas. Članak vjere, koga ne pojimaš ne trebaš da takove posve su »čedne«. Umjetnosti se treba di­ vjeruješ. Tajnah u opće nema, nego se sve temelje viti, pak su za to i stavljene, neka mladež motri i na prostim, naravnim istinama. Crkva nije više ona divi se dotičnom umjetniku, a ćudorednost je spo­ čista zaručnica Isusova, ona je okaljana, jer je izgu­ redna stvar. Prelazimo i preko kojekakovih no­' bila onu pravu uzvišenu, veliku nauku, koju je Isus vinskih oglasa, koji sii upravljeni ženidbenim dru­ učio; sakramenta su samo dva« itd. (Vidi str. 149.) govima, da budu »pametni«, da »prištede novac«, da Ove i slične stvari čitamo u tom djelu, a pisac je da­ »umanje brigu«, da »uzdrže ljepotu«, da »ne imaju pače toliko odvažan, da poziva slobodno sve neka straha« i t. d., jer je o ovim stvarima već jednoć mu dokažu protivno, jer veli, da nije ništa napiso bilo u našem listu govora. Mi ne spominjemo niti što ne bi izvorima (?) potvrditi mogo! A ovi su vam raznih engleskih, francuskih, »Gummi-Spezialita- izvori Kant, Leibnitz, Malebranche, Calvin, Melanchten-a«, jer je to, dnevna stvar, koju cijenjeni čitatelji ton, i ovakovim djelima, puni se naša tržnica, a i sami mogu načitati, a koje se mal ne d n e v n o mi se ne mičemo! Nek mladež dogje do ovog djela, tiskaju, na »sazidanje« čitalaca i na njihovu korist, neka ga pročita, ne bude li upućena, onda će joj po­ da se kako bi Ungewitter reko »oslobode katoličkog četi vjera malaksati! morala«, koji se s ovakovim stvarima spojiti ne da! Napokon dolaze knjige, koje upravno vrijegjaju Dok preko svega ovog prelazimo, dotle ćemo ćudorednost, koje iznose stvari, pred kojima treba, si ma i u kratko pogledati knjige, koje nam se pru­ da se svaki čovjek stidi. Žalosno, ali istinito. žaju. I obuhvaća nas pri tome pogledu pravedni Upravo se zgražamo kad pogledamo naslove nekih gnjev! Pa kako i ne bi, kad svojim očima gledamo ovakovih knjiga. Kakova im je vrijednost. Umjet­ knjiga, koje su naperene proti našoj sv. vjeri, kad nička, literarna, znanstvena možda? Oh sjegurno svojim očima gledamo takovih proizvoda, koji uprav- ne! Koji im cilj? Taj, da ćudorednost potkopaju. �Listak. 169 Ta čemu nam mogu da služe knjige: Das Dirnen- saditi. Dok je po drugim zemljama ovaj pokret go­ tum in Berlin, Die Maetressen von Berlin, Frauen- tovo izdahnuo, dotle ga se hoće kod nas da probudi. reiz und Mannerschonheit, Пег Klapperstorch oder U tu svrhu ukrašena je naša tržnica slijedećim dje­ gewollte und ungewollte Kinder, Diskrete Antwor- lom: Die Nacktheit in entwickelungsgeschichtlicher, ten auf vertrauliche Fragen, Was die Frauen wissen gesundheitlicher, moralischcr und kiinstlerischer Besollten, Mutter hilf dir selbst itd., te razne još knjige, leuchtung, von Richard Ungewitter’). Mit 60 Abbiliznoseće nam prljavštine velikih gradova, kao Ber­ dungen. Stuttgart 1907. (Naklada izdavača.) Kad lina i drugih. Importiraju nam se uz druge i ovakove smo ovo djelo neki dan vidjeli, nijesmo mogli očima prljavštine, da ih mi čitamo, da ih mladeži dajemo, vjerovati, da će nam se ovaki proizvod pružiti. neka se i naša mladež »prosvijetli«, neka vidi »ju­ Same korice urešene su djelu odgovarajućim sli­ načka djela« kulture. Gospodo, poštedite naš narod kama, i onako su bile izložene s papirom preko od ovakovih proizvoda, ostavite ih ragje sebi, a nama slika. Drži li se nas i naš narod za divljake, za crn­ ih ne šaljite, jer je naš narod još zdrav i dobar. ce, za tako pokvarene, da ćemo se mi ovakom gnjuVrhunac bezočnosti, svakako smatramo u jednom sobom hraniti! Drži li se nas dotle pokvarenim-, djelu, koje smo ovih dana u jednom izlogu vidili. da snio svaki stid izgubili! Drži li se nas za tako Ono je uprav očito, otvoreno, hotimično napereno neuke, da ne prozrijevamo nakane, za kojom se proti ćudorednosti. Želio bih znati, bi li se ma i ide! Ne možemo prikazati sadržaja samog djela jedna majka našla, koja bi ono djelo svome djetetu niti njegovih mislili, da ne povrijedimo osjećaja cije­ u ruke dala. Onaj cinizam, onaj gad, koji iz svega njenih čitatelja. Ali se slažemo s njime, kad piše, probija, ne da se opisati, a našlo se je ipak ljudi, koji da bi se kojekakova »Schnudliteratur« zabraniti mo­ ga nama, i to za skupe novce, nude. Ta »znanstve­ rala. Jer ako ikoje djelo spada u onu literaturu, to no«, ta »moderno« je, pa nek se čita. je sjegurno navedeno, koje bi trebalo spaliti! Djelo Ovdje mi je učiniti malu digresiju. Izmegju je pisano u duhu Darwinovu, monizam se zastupa, drugih neprijatelja javnog ćudoregja, svakako je u a katoličku se vjeru, njezinu ćudorednu nauku, naj­ novije doba tako zvani: Nacktkult. Prije nekoliko pogrdnijim imenima naziva. Njezin moral nije drugo vremena nastade pokret, koji je najprije tvrdio, da nego pretvaranje, ugnjetavanje čovjeka i njegove je protunaravno, tijelo uvijek odijelom pokrivati, da slobode, a pravo dostojanstvo, sloboda, pravi moral, se naprotiv svaka zdrava kultura na golotinji te­ sastoji se u n e m o r a l u. 1 svi ljudi, ma bili oni ne melji, a svaka protivna, da je samo sjena kulture. znam ko, koji u golotinji nalaze štogod nećudoredNe treba nam se golotinje stidjeti. Haljine možemo nog, oni su pokvareni, dočim je jedini pisac norma­ uzeti samo onda, kad u veća društva idemo, ili ako lan, nepokvaren. Ovo je summa summarum njego­ ie vrijeme hladno i neugodno. Ovo se zatim počelo vog djela, a tim najveća uvreda čitavom čovječan­ i u praksu prevoditi, osnivanjem takozvanih »nackt- stvu nanešena. loža«, u tu svrhu, da se s jedne strane, što više pri­ Imali bi još na kojekakove uzroke, koji zlo na staša nagje, s druge, da se prema propisu istomišlje­ javnu ćudorednost uplivišii navesti, ali ih za sada nici mogu sastajati bez odijela na zabave. Dapače ostavljamo. A sve naše nadležne faktore molimo i na pozornicu bijaše se taj pokret popeo. Sreća da u interesu općeg dobra uklone sve ono, što vjeru samo, da se kao protunaravna stvar niti održati nije potkapa i ćudorednost ruši, prodavalo se to ina pod mogla, te s ove strane nije tolike pogibelji, koliko kojom firmom i izlikom. Time će veliku dobrobit s one, što danas slikarstvo i kiparstvo ovu ideju narodu iskazati, a sebi ime ovjekovječiti! A molili zastupa! bi i našu gg. zastupnike, da u saboru na ovome po­ Mi smo u istinu sretni. Sto ne može, da u dru­ rade, jer su vjera i ćudorednost prvi uslov sretnog gim zemljama uspijeva, to se kuša na naše tlo pre­ života. LIS TAK . Nadčovječno junaštvo! — Ovoga ljeta u Santa Marinella, kod Citta - Vecchia u Italiji, kupo se jedan radnik u moru, koga valovi zaniješe, te poče vikati u pomoć. Tom zgo- dom desilo se je mnoštvo osoba svake dobe i obojega spola, ali se ne nagje nitko, ko bi nesretniku 9 On je povjerenik za južnu Njemačku tako zvane- Aristokratisehe »Nudo-Natio« Allianz. �170 Br. 11. — Serafinski Perivoj. u pomoć priteko. Tu su se nalazila dva svećenika Tamarati i Augustus, i ova se dva junaka dadoše na poso. Do nesretnika su doplivali, ali je bilo sve uzalud, jer i oni u moru smrt nagjoše. Ko da se ne divi ovim junacima, koji i život svoj za brata iskrnjega pregorješe?! Na 27. rujna u Parizu na jednom se strovali u rijeku Seinu automobil, u kom je bilo 18 dječaka i 8 odraslih, izmegju kojih i mladi svećenik Richard (Rišor). U toj nesreći pogje za rukom svećeniku, da je kroz prozor automobila izašo i naŠo se na površini vode. Mladi junak nije mislio na svoj vla­ stiti život, nego je u vodu ronio i bijednike spasavo, iznoseći ih na obalu Seine. Šest se je puta u rijeku navratio i svaki put po jedno po dvoje djece spasio, dok i on nije sasvim onesviješćen iznemogo. Ovakove ljude francuska liberalna vlada pro­ goni! — O. P. G. S laži se nijesu udavili. - - Г Frankfurtu na Majni opstoji izvještajni bureau pod imenom »Central-Auskunftstelle đer katholischen Presse«, koji se potanko izvješćiva o svim stvarnim i umiš­ ljenim škandalima, kojima liberalna štampa katoličku Crkvu i njezino svećenstvo tereti. Iz ovogodišnjeg izvještaja razabire se. da se je bureau bavio o 892 slučaja, gdje se je sv enstvo na­ padalo radi ubojstva, radi hipeštrne, radi bluda, radi veleizdajstva, radi rodoskvrnstva i t. d. Centrala je sve ta zločinstva uzela u pretres i tačno ispitala, pa evo, što je od 892 zločinstva, o kojim je evropska framasonska štampa toliko bubnjala, u realnosti op­ stojalo. Za 75 slučajea nije se mogla nikakva istraga vo­ diti, jer gospoda liberalci nijesu se dostojali ni pckrajine, ni mjesta, ni osobe spomenuti. Pisali su samo, da se ocrnjuje. Premda su imena dotičnih svećenika i redovnika označivali, ta su imena bila skroz iz­ mišljena. Izvjestitelji su potanko ispitali 817 u grijeh upi­ sanih zločinstva i našli su, da se od 817 samo 90 slučajeva na istini temelji, dok drugih 727 slučajeva ili su skroz izmišljeni ili su zlonamjerno iskrivljeni. Ako se to 90 sučajeva razdijeli megju 500.000 što redovnika, što redovnica i inih crkvenih službe­ nika, ne dolazi niti jedan zločin na 5.000 što sveće­ nika, što redovnika. Neka gospoda otkriju zastor sa svog poštenog lica, pa će uvidjeti, da je svaki stalež u moralnom pogledu na mnogo nižem stepenu, nego li svećenstvo katoličke Crkve. Liberalci su svukud jednaki. Ako svećenik uči- 1911. ni i najmanji prekršaj, nazovi-slobodnjaci ga uvećaju, razglase, na cijeli stališ protegnu. U ovom su po­ gledu kod nas vješti majstori laži-naprednjaci. — O. P. G. Protivnici uvažuju Franjevca. — U uvaže­ noj i ako protivničkoj smotri »Revue de Metaphysique et de Morale« u ogromnom svesku od srpnja, gdje se potanko izvješćuje o megjunarodnom filozofskom kongresu u Bologni (1911.), nalazimo do­ sta laskav sud, kao s protivničke strane, o našem bratu o. Augustinu Gemelli-u, gdje ga usporegjuje sa uglednim, i ako protivnih nazora Gemelli-u, Barzellotti-om, Croce-om, Nariseo-om i kaže, da je i o. Gemelli jedan od glavnih predstavnika talijanske suvremene filozofije. Priznanje je tim dragocjenije, što dolazi s one strane, koja se proti neo-sholastici bori, a za koju Gemelli svoj vanredni talenat neumorno ulaže. Pri­ znanje Gemelli-u, jest i priznanje katoličkoj filozo­ fiji. - O. P. G. Zbliženie Vatikana s Kvirinalom. U zad­ nje su vrijeme liberalne novine donijele vijest, da je sveti Otac Papa Pijo X. upravio ručno pismo talijanskom kralju Viktoru Emanuelu, u ko­ mu, tobože, da mu je zahvalio na čestitci, koju da je talijanski kralj prigodom zadnje Papine bolesti na ozdravljenju upravio. U sadašnjim ratnim pri­ likama, dobro bi došlo talijanskoj vladi, da se smiri u svojoj vlastitoj kući, ali sv. Otac ne može da odobri otimačinu crkvenog posjeda, jer je korak ta­ lijanske vlade skroz nepravedan i inhunianitaran. Takogjer se čita po liberalnim novinama, da je sv. Otac naklon i da odobraje talijansku vojnu na Tripolis. 1 ovo je izmišljotina! Po sebi je stvar nevjerojatna, da bi sv. Otac odobrio nepravedne osvajalačke težnje talijanske vlade, koja je i s P a­ pinim posjedom pokazala, kako joj za tugjim zazu­ bice rastu. Ne vode talijansku vladu u rat ni vjerski, ni nacijonalni, ni drugi prosvjetni interesi, nego prirogjena kleptomanija (Docet Porta Pia). — (). P. G. Osuda bez istrage. — Svi mi, koji smo teologiju i filozofiju učili, bit ćemo bez dvoj­ be opazili, kako gotovo svi spisatelji bilo pri­ ručnih bilo filozofskih, bilo teoloških knjiga, na­ uku Franjevca bi. Ivana Dunscota zabacuju, na­ padaju i mnogi s prezirom preko nje prolaze. Slič­ ne su osude kao u baštinstvo nekim ter nekim ostav­ ljene. Dosta je, da se je netko u bogoslovnim knji­ gama na Scota nabacio, već to cijela legija čitatelja slijepo usvaja, a pisci bezobzirno osude prepisuju. Dosta ih je Egger i Tumer neispravnih prepiso, �List ak 171 ispod njegovih ruku: »Sainte Ages dans la legende et dans la histoire« — »Sv. Janja u pričama i povjesti«. Iza proglašenja sjedinjenja franjevačkoga reda spremi on djelo: »Saint Frangois d’ Assise et i’Ordre des Frores Mineurs en ltalie, en France et en priručnik za Franjevce i trećorece, da se iz njega nauče duhu franjevačkome. Oduševljeno je piso i 0 kruhu sv. Ante u »La Voix de S. Antoine« — »Glasnik sv. Ante«. A napokon ko bi izbrojio sve njegove članke u čast reda? Čim se je osnovalo: »Megjunarodno društvo za proučavanje djela franje­ vačkih u Asisu« slavni ovaj pisac trećoredac posta Julii br. Lav Kerval. Na svetkovinu sv. Ante, članom njegovim, te je bio glavni suradnik »Bolletino 13. lipnja zaklopi za uvijek svoje umrle oči slavni critico di cose francescane«. Dodaj još dugi niz pisac, trećoredac Julij br. Lav Kerval. Jules (Zil) članaka Revue Franciscaine »Sur les origines de Kerval rodi se g. 1852., 7. rujna. Istom, što je na­ l’Ordre des Freres Mineursen Italie, en France et en vršio 20 godina, primi iz ruku o. Franje Richarda Angleterre« — »0 početku reda Manje braće u Ita­ u Parizu pokorničko odijelo III. Reda, a za godinu liji, Francuskoj i Engleskoj«, te izdanje njegovo dana kašnje položi zavjete pred g. Liardom milosti- dvaju životopisa sv. Ante Padovanskoga, jednog do onda jpš neizdatoga, pa ćeš razumjeti kolikim je ra­ njarom Klarisa. U redu je dobio ime Lav. dom proslavio franjevački red. Od toga doba posta on prijatelj i vjerni učenik Julij Kerval je namjeravo još toga izdati, ali sv. Franje. Posveti svoj um i pero širenju slave sv. naporni rad oslabi mu živce. Ode u Italiju, da se Franje i njegovih sinova. Posto je najglasovitijim oporavi, i da prouči starije rukopise, ali nesmiljena piscem i braniteljem svoga reda, jedan od prvih pri­ smrt pomrsi njegov naum. Osjetiv konac svoga ži­ staša franjevačkih. Bio je urednikom Journala de vota, pobožno primi sv. sakramente i preko svakog Mans-a. G. 1880. u tome listu zametnu oštar boj očekivanja za par dana preseli se u Fiorenci na bolji proti d’ Avenir-u radi napadaja na oce kapucine. život izgovarajući presv. ime Isusovo. Tijelo mu do Uspjeh je bio, da je uredništvo L’ Avenir-a ostragroba dopratiše njegova braća: sinovi sv. Franje 1. nilo svoga tajnika, da se dadne potpuna zadovolj­ 1 III. reda. — O. M. J. ština Kervalu i kapucinima. O. Miroslav Pukler: 2. Svojim je perom proslavio i trećoretski list Književnost Franjevaca sv. Ćirila i Metoda. »Revue Franciscaine«, osobito člankom »Les Fran- Spominjem tu mimogred i o. P e t r a K a t a n ciscaincs et le peuple« — »Franjevci i puk koji iza- č i ć a, koji si je steko neprocjenjivih zasluga za li­ gje pošlje kao posebna knjiga. teraturu hrvatsku. Bijaše profesorom na osječkoj i Пје1а »Saint Јеап de Capistran, son siecle et zagrebačkoj gimnaziji, a poslije i na peštanskoj unison influence« — »Sv. Ivan Kapistran, njegovo doba verzi. Napiso je silu radnja iz geografije, arheolo­ i njegov upliv« pribaviše mu neopisivu zahvalnost i gije, filologije, poezije, topografije i biblikuma. Po slavu u franjevačkom redu, kod biskupa i glasovitih Čevapoviću izdaje »opera litteris calamotjue indesvjetovnjaka. П. Edouard Drumont napisa mu tom fessa«, pa je »in recensionibus Historicis. Pliilologizgodom: »Već dulje vremena sam ja zanesen kao i cis, Geographicis, Numariis, Antiquariis. aliisejue Vi veličanstvenom ulogom, koju su odigravali u sred­ scientiis Politicis hac aetate nemini secundus«. Kanjem vijeku sinovi sv. Franje, koji doista bijahu tančić je auktor ovih djela: duša puku, te je njih puk ljubio, jer su oni duboko »Dissertatio de Columna milliaria ad Essekum«. ljubili puk i jer puk uvijek ljubi one, koji ga iskreno i Osijek 1788. bez svoje koristi ljube.« Jednako se je proslavio i »Poskocsnica Pana i Thalie, na cernonm berdu«. s djelom »Sainte Rose de Viterbo, sa vie et son Osijek 1788. temps« — »S. Ružica, život njezin i nezino doba«. »In veterem Croatorum patriam inđagatio PhiFranjevci su priznali njegov um, pa mu povjeriše, da lologica«. Zagreb 1790. opiše život nekih glasovitijih njihovih drugova, što »Fructus autumnales in iugo Parnassi Pannonii on učini osobitim marom. maxima parte lecti, Latia et Illvrica cheri decori«. Kad se je bio uputio u Kinu, tu ga imenuju čla­ Zagreb 1791. nom društva »Cultores Martyrum«. Izagje tada »Specimen Philologiae et Geographiae Panno- a čije se priručne knjige i u našim krajevima po ne­ kim bogoslovnim učilištima rasprostranjuju. Imo sam prigode čuti, da se mnogi, jer su čuli valjda od svojih profesora, s napadajima na franje­ vačku školu i na vogju joj bi. Dunscota razmeću. Svoj bili toj gospodi jedan praktičan ali i opravdan savjet dao. Proučite djela dubokoumnog Škota, pa ga onda osudite; ako nemate vremena ili sposob­ nosti, da ga proučite, tad ga bez istrage nemojte osugjivati. Osuda bez istrage uvijek je nepravedna! 0 . P. 0. �172 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1911. niorum; in quo de origine, lingua, et l i t t e r a t u r a C r o a t o r u m , simul de Sisciae, Andautonii, Nevioduni, Poetovionis Urbium olim in Pannonia celebrium . . . disseritur«. Zagreb 1795. »Tentamen publicum ех Numismatica veteri«. Pestini 1797. »De Istro eiusque adcolis commentatio, in qua autochtones Illyrii ех genere Thracio, adducuntur«. Budae 1798. »Elementa Numismaticae Veteris«. Budae 1799. Najveće i najznamenitije mu je djelo: »Sveto Pismo (po Sikstu V. i Klementu VIII.) sada u jezik slavno-iIIyricski izgovora bosanskog’ prinesheno; tad ss. Otacah i Naucsiteljah tomacsenjem nakitjeno. Šest svezaka s’ osobitim protresom i povlastju poglavarah.« U Budimu 1831. Sadržaje praktična »ukazala« i malu konkordanciju. Izim ovih navodi Čevapović još 18 djela, koja dijelom čekaju tisak, a dijelom su već (1823.) u štam pi. To su raz-ne i epigrafičke geografije (10), povijesti i filologije. O. J o s i p M i h i ć iz Slavonije izda g. 1735. »Cerkvene pjesme«. 0. G r e g o r i j e Ć e v a p o v i ć, kao aktualni redodržavnik napiše 1823. u Budimu znameniti: »Sinoptico-nemorialis Catalogus — a dimidio saeculi XIII usque recentem aetatem, ех archivo et chronicis eiusdem recusus«. Broji 372 strane. Knjiga zlata vrijedna! Godine 1850. dne 14. siječnja umro je o. A d a I b e r t H o r v a t h , za kojeg kaže zagrebački nekrolog »edidit illyricas conciones«, g. 1825. — O. M a r f j a n J a i ć (rogjen u Brodu 1795. t 1858. u Budimu) »Rucsna knjižica za narediti i na sritno priminutje sa svetima sakramentih dostojno pripraviti bolestnike, kakono takojer i nad nemochnicih moliti, dushu jim priporucsiti, i kod umirajucsih spasonosne uzdahse ponavljati«. Budim 1837. No to još nije razlog, radi čega je o. Jaić glasovit posto. Danas nema gotovo orguljaša ni osobe, koja bi se bavila historijom naše glazbe, a da ne bi znali za ime i kompozicije Jaićeve. Njegov bogati »Vienac bogoljubnih pjesama« koji je danas kod nas po gotovo u Slavoniji, gdje je on službovo, jako ra­ širen izišo je još za njegova života u sedam izdanja. Najvrijednija mu je knjiga hrvatki kantual »Napivi bogoljubnih crkvenih pisamah« Budim 1850. za or­ gulje. Opšrnje ću О' njemu, kao i o narednom govo­ riti malo kasnie. Pravi virtuoz na orguljama i kompozitor o. F o rtunat Pintarić (rogjen u Čakovcu 1798., a umro 1867.) komponiro je sijaset crkvenih pjesama i misa, množinu figuralnih crkvenih i svjetovnih pje­ sama, školu za pjevanje, dosta preludija i fuga za orgulje i više komada za instrumentalnu glazbu. Ve­ ćinu ih i dragocjenu »crkvenu liru« posjedovo je g. Kuhač u Zagrebu. On ih je sve spiso u 11 strana. U jermenskom manastiru u Beču štampao je g. 1849. »Knj i ga bogoljubnosti ka rstjanske sadržavajuća pobožnih molitvah i pčsmah vežbanje. Mladeži školnoj posvetjena po otcu F o r t u - n a t u P i n t a r i ć u, reda s. Franje misniku, u varaždinskoj kraljevskoj većoj gymnažii blagorečja učitelju«. Strana 260. Ima tu kalendar, molitava i pjesama s pratnjom za orgulje (od 97.—252. strane). O. K ajo A g j i ć Pleterničanin ( t 1. prosinca 1892.) licencijat teologije i od g. 1848. ravnatelj požeške gimna­ zije. Tiskom je izdo ova djela: »Sastav bogoslov­ lja delorednog«, koje za obću korist napisa Kajo Agjić, reda s. Franje, deržave kapistranske’ misnik. Dvije knjige. Budim 1847. »Stijenje poslanici i evangjelja«. Zagreb 1851. »Stijenje poslanica«. Požega 1865. »Octava Seraphica pro faciendis quovis anno in ordine s. Francisci spiritualibus exercitiis adornata, nunc autem novitus recusa atque altero piarum meditationum cursu aucta«. Budim 1871. »Manuale Franciscanum in usum alumnorum ord. s. Francisci provinciae Capistrane ех dispositione P. Caji Agjić, ministri provincialis editum«. Budae 1872. »Dve ćudoredne predstave o Rozaliji i Margariti«. Požega 1862. U rukopisu je ostavio »Povjest crkve Kristove«, bio je neumorni suradnik lista »Slavonac« (od 1863. u Požezi) i ostavio biblioteci požeškog samostana dru ^ocjenu numismatiku. O. E u z e b i j e F e r m e n d ž i n , analista reda »membrum correspondens Academiae scientiarum et*artium Zagrabiensis; vir pietate, prudentia humilitate ac patientia conspicuus« ( t 25. lipnja 1897. u Našicama). F e r ­ m e n d ž i n , ta slava našega reda, rodom Bugarin, »jedan od najumnijih Franjevaca našega vijeka«, tradiro je 12 godina filozofiju i teologiju u Iloku. Godine 1883. bi imenovan generalnim definitorom i historičarom cijelog reda. Sada je mnogo putovo, a kako je dobro poznavo paleografiju i diplomatiku, poput neumornog crva je prekopo arhive i knjižni­ ce. Tko mu se je približio, toga je smjesta plemeni­ tom svojom jednostavnošću za uvijek osvojio. On je — po riječima fra Mate Ivaniševića — bio živa historija, bio je epohalan muž, bio je otvorena knji­ ga enciklopedije, bio je za Slavene u opće, a napose za nas Hrvate drugi Rački. Taj uzor svećenika-redovnika živjet će u narodu, dok bude i jednoga Hr­ vata. Uz nedostiživu učenost, neutrudivu marljivost, resila ga je duboka pobožnost i sve moguće vrline kreposnog života, da se kaže te je i svoju smrt braći proreko. Nastavio je i dovršio monumentalno djelo »VVaddingi Annales«. Bio je urednik »Acta Ordinis«, suradnik bugarskog kalendara »Godišnjak« i »Glas­ nika« gjakovačke biskupije. Jugoslavenska Akade- �Listak. mija ga primi objeručke u svoj gremij, te mu odmah ustupi svoje stupce. Izdala mu je slijedeća djela i rasprave: »Prinos za životopis Gjurgja Križanića«. Zagreb 1886. (u XVIII. knjizi zbirke »Starine« i separatno). »Acta Bulgariae ecclesiastica« u Monumen­ ta spectatoria historiam Slavorum miredionalium g. 1887. »O. Rafo Levaković i Vlasi u Hrvatskoj god. 1641.« (u XX. knjizi Starina str. 22—32.) g. 1888. Spominjani već »Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinac ord. s. Francisci seraphici« god. 1890. (separatno i u XXII. knjizi Starina). »Listovi o izdanju glagolskih crkvenih knjiga i o drugih knji­ ževnih poslovih u Hrvatskoj od god. 1620.—1648.« (XXIV. knjiga Starina 1891. str. 1—40.). »Acta Bo­ snae potisimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 — usque ad annum 1752.« (U Monumenta spectantia historiam Sla­ vorum meridionalium XXIII.) g. 1892. Tu je u 613 strana iznio 1520 isprava. Silu toga proučio je kod propagande u Rimu. »Isprave god. 157с>. 1671. tičuće se Crne Gore i stare Srbije« (u XXV. knjizi »Starina« g. 1892. str. 164—200.). Osim toga ostavio je Akademiji »Acta Croatiae ecclesiastica« i »Prilozi za poznavanje diplomatskog poslanstva Aleksandra Komulovića medju Slavene g. 1593.— 1597.« 0. Rob e r t K a u k, lektor bogoslovlja napisa pripovijesti »Zaručnica«, »Zadnji dani života Zrinjskoga« (Vuko­ var 1879.) i »Kaznenica« (Vukovar 1900.). Takogjer je ispjevo mnogo pjesama (f 1900.). O. J o s i p K o v a č e v i ć, požeški gvardijan i definitor ( t 1902.): »Svibanjsko cvieće ili duhovna razmatranja, molitve i pjesme, posvećene Mariji, Majki Božjoj za mjesec Svibanj«, Zagreb 1886. (treće, zadnje izdanje 1897.). »Kateheze za prvi razred kat. pučkih škola prema postojećoj naukovnoj osnovi, ter prema svo­ mu dosadanjemu iskustvu praktično svojim milim kolegom za porabu priredio o. J o s i p K o v a č e v ić, vjeroučitelj opće pučke i više djevojačke škole. Požega 1891. »Katekeze za II. razred katoličkih pučkih škola«, metodički obradio o. J. K o v a č e v i ć. Zagreb 1894. »Lurdska Gospa«, knjižica za puk. Druge katekeze, kao i opis svog putovanja u Jeruzalem, Rim i Atenu, ostavio je u rukopisu. Suragjivo je u »Obzoru« i »Katoličkom Listu«. O. I v o R o d i ć, rodom iz Nurkovaca kraj Požege ( t 18. veljače 1904.), isluženi redodržavnik: »Petdeset dvije subote« duhovna promatranja. Druga razma­ tranja za svaki dan godine. O. F z e k i j e I J u r in i ć ( t 1904.), lektor teologije i filozofije, dedinitor izdade »Svjetovni redovnik ili svjetovni treći red sv. Franje.« Udešen po odredbama apostolskim sa kratkim tumačenjem pravila i 173 obretnikom. Zagreb 1911. Vjerno je piso kri­ tike hrvatskih literata i pjesnika u znamenitu Mahnićevu reviju »Rimski katolik« i propovijedi u »Dušobrižnik«, ostavio je u rukopisu mnogo izagoških i asketskih radnja. 0. F i l i p F r i b e c ( t 1907.) kao vrstan lektor filozofije ostavio je nekoliko lijepih disertacija iz filozofije. Suragjivo je kod »Dušobrižnika«. 0. M a r i j a n S i r c a bivši član i denfinitor naše redodržave opiso je povjest Trsata u talijanskom i njemačkom jeziku, lzdo je »Duhovne vaje« po sv. Alfonzu i jedan hrvatski molitvenik. Pouka o molitvi i razmatranju: »Gospode, uči nas moliti« (Zagreb 1904.) veoma je raširena i odmah rasprodana. O. J o s i p I v a n č i ć u Jaski, mnogo piše u »Katolički List«. Počeo je na Sušaku izdavati i više godina bijaše urednikom mjesečnika za pro­ povijedi »Dušobrižnik« i lista za trećorecc »Ružičjak«. Napiso je »Kratku povjest Svetišta Majke Božje Trsačke u Hrvatskom Primorja« (Ljubljana 1905.) i »Zdravo Marija, Majka milosti« marijinski molitvenik i »Slava Bogu« molitvenik. Njegov »Ži­ vot Svetoga Franje« doživio je već drugo izdanje (Zagreb 1908.). Izdo je i »Treći red sv. Franje«, pa iz Dantea »la divina commedia« B o g i s v i j e t i Andrović-Nicolas-ovu »Rasudna rasprava o kr­ šćanstvu« (Etudes philosophigues sur le Christianisme). Sušak 1898. 0. M l a d e n B a r b a r i ć, gvar­ dijan u Iloku izdaje list za djecu »Angjeo čuvar«. Spjevo je više pjesama. Piso je u Prosvjeti »Kratka povjest crkve i samostana franjevačkog u Zagrebu« i u »Almanaku bogoslovne mladeži« u Baji. Više to­ ga napiso je o povjesti Iloka (Iločke starine i sv. Ivan Kapistran). Izdo je i lijepu »Malu službu bi. Djeve Marije« (Officium parvum). O. P 1a c i d B e1a v i ć, suragjuje u »Hrvatskoj Straži« i »Angjelu Čuvaru«. Mnogo je toga preveo iz engleskog, fran­ cuskog, španjolskog, holandeskog i drugih jezika. Zanimiva mu je »Basil H. C h a m b e r l a i n : »Japanske pripovijetke«, poslovice i t. d., s engleskoga preveo o. Placido Belavić. Zagreb 1905. (Tu je dodo i krat­ ku skicu japanskog jezika.) Opiso je borbu i rad sv. Ivana Kapistrana pod Beogradom. Nedavno je izdo: »Poviest samostana i župe vukovarske«, Vukovar; te: »Čudotvorna Gospina slika u Sotinu«, Vukovar. Napokon spominjem još djelo: »Vogja u duhov­ nom životu« namijenjen Manjemu Bratu. Izdala hr­ vatska franjevačka Provincija. Novomesto 1906. To je opširan rukovod i tumač Regule za braću lajike. Sastavili većim dijelom oo. Marijan Sirca, Ezekijel Jurinić i Gjuro Bencetić. Društvo pak Duns Skot u Zagrebu izdalo je u posljednje vrijeme više zanirnivih djela. �174 VJESNIK. Br. 1\. — Serafinski Perivoj. — 1911. sulli, fra Josip Bottaro, fra Petar Begley, fra Lju­ devit Antonelli, fra Kolumban Ргеуег i fra Valerijan Bendes. Kako »A c t a O r d i n i s« u ovomjesečnonie broju donose novi je general potvrdio sve, što je njegov predšasnik preč. o. Dionizij Scluiler zaveo, a nije opozvo. Franjevac budući kardinal. Kako » O s s e r v a t o r e R o rn a n o« javlja, Papa će na 27. o. inj. odr­ žati tajni, a 30. javni konzistorij. Na tome će se konzistoriju mnogi biskupi prekonizirati, te kreirati 17 kardinala. Izmegju kardinala, koji će se kreirati, Akademija u čast Škotu. Na 8. studenoga pala spominje se i Franjevac fra Diorned Falconio, apo­ je uspomena časnoga i suptilnoga Ivana Den Škota stolski delegat u Sjedinjenim Državama u Americi. (Duns Scot). Uoči toga dana zbor franjevačkih bo­ Fra Falconio se je rodio 20. rujna 1842. u Pescogoslova »J u k i ć« u Sarajevu, priredio je u svojoj costanzu u Italiji. Stupivši u franjevački red 1866. dvorani akademičku sjednicu, koja je posjetom bila postane svećenikom, a iza toga generalnim prokučedna — obuhvaćajuć samo kućnu obitelj —, ali ratorom reda. God. 1892. imenuje ga sv. Stolica aparatom uprav visoka i dostojna suptilnoga doktora. lacedonskim, a 1895. acerenckim i materaskim bi­ Radnja č. brata Ivića: D e n Š k o t p r e m a s h o skupom. God. 1899. dobije naslov naslovnoga larisl a s t i c i m a i n j e g o v u g l e d u C r k v i , uprav skoga nadbiskupa i apostolskoga delegata u Kanadi. je strukovno pobijala razna mnijenja, da Den Škot Od 1902. obnaša čast apostolskoga delegata za Sje­ potječe iz Škotske ili Irske, te dokazivala, da potječe dinjene Države. I tako će katoličku Crkvu uz doiz Engleske; razbila razne predsude, da je on bio sadanja dva Franjevca i treći resiti sa kardinalskim krvni neprijatelj sv. Tome; otkrila način njegova klobukom. naučavanja i odnošaj u nauci prema Platonu, Ari­ Nekrologij živim! Povodom najnovije papine stotelu i sv. Tomi, te kako su razni crkveni učenjaci ustanove »0 u o ma g i s « raznijeli su mnoge no­ i crkveni sabori cijenili Den Škotovu nauku, a Pape vine lažne vijesti, da je Papa franjevački red uki­ ju hvalili i preporučivali. Iza ove historično-filozonuo, a njihova dobra i članove pridružio kapucinima. fične radnje ističe se strogo filozofična rasprava č. Iza te vijesti zaredale su po istim novinama o franje­ brata Brkovića: O p o š 1j e d n j i m u z r o c i m a vačkomu redu razne osmrtnice. Takovu je donijela s v i j e t a . Radnja je opširnija, te je tom prigodom i sarajevska » B o s n i s c h e P o s t « u 246. broju t. g. č. Brković samo pretreso razne sisteme o suptilno­ Možda će se » B o s n i s c h e P o s t « malo prestra­ me ovome pitanju. C. brat Krajinović svojim kras­ šiti i pomisliti, da smo se povukodlačil kada joj se nim slovljenjem Kranjčevića: »Domovini«, sve nas predstavimo, i javimo, da su joj izvori neispravni, je trgo iz dubokih filozofičnih misli. Sjednicu je za­ koje je ona rabila pri pisanju našega nekrologija. nosnim govorom i otvorio i zatvorio predsjednik zbo­ Da franjevački red nije ustanovljen 1221. mogla je ra č. brat Markanović. Časnoj braći, kja su sasvim i odatle zaključiti, što je isti red 1909. i u Bosni spontano priredili ovu učevnu zabavu, na uspjehu od slavio 700-godišnjicu opstanka. Iz toga, što veli, srca čestitamo i veselimo se, da shvaćaju svoju zada je franjevački red do »Quo magis« imo samo 6 daću j visoko cijene svoje zvanje, generalnih definitura, zaključujemo, da joj »KonverKršćanstvo u Tripolisu. Prije mjesec dana sations-Lexikon« nije savremen, te bi joj savjetovali, da si nabavi kakov noviji ili barem »Ergiinzungs- buknuo je radi Tripolisa u Africi izmegju Turske i Band«. U ostalom, nijesmo bili daleko, pa je mogla Talijanske rat. Da li je taj rat opravdan ili ne, ovdje i k nama doći, te nam pokucati bilo i konstatirati se o tome nećemo, da bavimo. Ovdje samo donosi­ mo mali prijegled kršćanstva u Tripolisu, na koji spa­ smrt ili — život. da i Fez. Tripolis sačinjava jednu apostolsku pre­ Bivši general franjevačkoga reda posto nad­ fekturu, kojom od 1907. ravna fra Bono Rossetti s 23 biskup. Njegova Svetost Pijo X. uzvisio je bivšega druga Franjevca. Franjevačka misija u Tripolisu još franjevačkoga generala preč. o. Dionizija Schulera u XVII. stoljeću počima. Još 1630. Vjeroplodnica na čast nazijanskoga nadbiskupa. posla kao misijonare u Alžir, Tunis i Tripolis oce: Promjena generalnoga starješinstva franjeva­ Marka de Scalvo i Edvarda Bergamskoga. Godine čkoga reda. Nj. Svetost Pijo X. prigodom ustanove 1637. bude fra Franjo Mletački, koji je u Tripolisu »Ono magis«, u kojoj uvagja u franjevačkome redu djelovo, imenovan apostolskim misijonarom. Istom neke preinake, promijenio je čitavo generalno starje- 1643. bude u Tripolisu osnovana apostolska prefek­ šinstvo reda. Polag ove promjene generalom će biti tura. Prvi apostolski prefekat bude imenovan fra fra Mirko (Pacificus) Monza, prokuratorom fra Paslial Canto iz Francuske, kome bude iz raznih Milko (Placidus) Lemos, a vijećnici: fra Franjo Ma- francuskih redodržava podregjeno 8 drugih Franje- �Vjesnik. vaca. Na koncu XVII. stoljeća uspije Franjevcima u Tripolisu podignuti malu crkvu. Malo po malo di­ gne se po Tripolisu više kapela i franjevačkih residencija, koje češće budu od urogjenika porušene. Muslimane je u Tripolisu obraćati bio težak poso. To su smetali državni zakoni. Ako se je koji musli­ man obratio, trebalo ga je za sjegurnost njegova ži­ vota otpremiti u Evropu. U XIX. stoljeću misije su predane u ruke talijanskih Franjevaca, koje ih proslijediše u istom stupnju revnosti, u kome su ih počeli njihovi predšasnici. Po najnovijoj statistici od 1,260.000 duša u Tripolisu pripada 5541 katolicima latinskoga obreda, a 61 grčkoga ili armenskoga obre­ da. Osim Franjevaca, danas se u Tripolisu nalazi i 7 Marijanista, koje su Franjevci prije 25 godina do­ veli. U rukama ovih cvate i jedna škola. Uz te u Tripolisu ima još 16 drugih Franjevaca i 17 časnih sestara sv. Josipa. 1 ove drže škole i sjerotišta. Glavne su postaje tripolskih misijonara: Tripolis, Menscia, Comes, Bengasi, Bergast i Berna. 175 narskoga sjemeništa u »Die Kath. Missionen«. P. Steichen veli, da japanski katolici imaju dva lista: »Ko e« (Glasnik) i »O s h i e no S o n o « (Vjerski vrt). »Ko e« je odregjen za odrasle, a »() s h i e no S o n o « za mladež. Prvi list broji preko 1000 pret­ platnika, a drugi preko 1200. Prvi stoji na godinu K 2.50, a drugi K 1.50. Prvi list čitaju i mnogi po­ gani, te se po njemu i obraćaju. KNJIŽEVNA SMOTRA. Dr. Blažević: Da li su svi kršćani dužni čitati sv. Pismo? Odgovor M. A. Dobrovoljcu bivšem kat. svećeniku — sada protest, pastoru u Požegi. Napiso Josip Marić, ravnajući učitelj u Antunovcu i pravi član hr­ vatskoga pedagoško-književnoga zbora u Zagrebu. Cijena 30 filira. Zagreb 1911. Nakladom i tiskom hryatskog katoličkog tiskovnog društva. Str. 105. 8". U naše doba mnogo se piše i raspravlja o sv. Pismu. Naravno da pri tome često puta izbijaju na javu takove stvari, koje se skroz na skroz protive sv. Pismu, ili nauci čuvarnice sv. Pisma, t. j. Crkve. Neki to čine možda i nehotice, a neki i zlonamjerno, htijući time opravdati samog sebe ili svoj korak. Tako je učinio i g. Dobrovoljac, kada je izdo svoju brošuricu o čitanju sv. Pisma. Koliko smo mogli opaziti brošurica njegova vrvi uprav iskrivljivanjem sv. Pisma i crkvene nauke. Da ovoga pobije, na­ piso je spomenuti g. Marić drugu brošuricu, u kojoj točku po točku, zgodnim i jakim argumentima pobija krive izvode i nauke g. pastora. Nama je ova bro­ šurica tim draža, što potječe iz pera jednog svjetov­ njaka, koji visoko cijeni sv. Pismo i svoju katoličku Crkvu. Djelu, izuzev neke male pogrješke — kao oštrije izrazre prema g. Dobrovoljcu, koji inače iz ogorčenosti potječu, te navode raznih djela, koji su svi iz treće ruke, kao i tumačenja nekih mjesta sv. Pisma — ne imamo šta prigovoriti, te ga za to svima najtoplije preporučujemo, a osobito svećenstvu, da ga megju narodom proširi. Na ovaj ćemo način dati narodu prigodu da se upozna s naukom katoličkom gledom na čitanje sv. Pisma, kao i gledom na neke posebne nauke, koje je g. Dobrovoljac hotimično iskrivio! Spomenik od mramora o. Franji Solanskom. Argentinska vlada odredila je 150.000 K za spome­ nik sv. Franje Solanskoga, Franjevca, apoštola južne Amerike. Spomenik će biti od mramora, a pretstavIjati će sveca kao propovjednika. U desnoj ruci drži križ, a u lijevoj violine. Do noga mu kleče Indi­ janci, obuhvativ ga za koljeno. Time se Argentin­ ska vlada odužuje spomenu tristogodišnjice smrti ovoga svoga apoštola Franjevca. — M. J. Najglasovitiji govornik u južnoj Americi. Novoimenovani biskup u La Seri, Chili, Mons. Jara jest najglasovitiji govornik u južnoj Americi, ali ujedno i trećoredac i revni štovatelj sv. o. Franje i franjevačkoga reda. Kad je zauzeo svoje biskup­ sko mjesto, pozdravio je kršćane ovim riječima: »Osobito od srca pozdravljam, Vas, u sv. Franji, koji se žrtvujete za posvećenje duša. Ja sam kao trećoredac s redom sv. Franje nerazrješlvim vezom vezan.« A u svojoj prvoj okružnici veli: »I ja sam sin sv. Franje, te držim za najveću čast, što nosim odijelo trećega reda.« — M. J. Visoki gost. Na 21. listopada došo je u Sarajevo presvj. biskup Marković, te je odsjeo u franjevačkome samostanu. Presvjetli je bio ko obično tako i sada vrlo raspoložen i veseo. Biskup je u Sarajevo došo jedino radi saborske krize, a ne službeno, ko O. Petar Vlašić što su neke novine pisale. Na 26. i. m. u pranji preč. Dr. Friedrich J. Knecht: Praktischer Komrnenotaca redodržavnika: Mišića i Begića, ostavio je bi­ tar zur Biblischen Geschichte. 22. nepromijenjeno skup Marković Sarajevo i zaputio se u svoju resi- izdanje. Freiburg (im Breisgau). Herdersche Verdenciju. lagshandlung, 1910. Cijena K 8.40, vezana K 10.80. Katolička štampa u Japanu. O katoličkoj štampi Tumača sv. Pisma Starog i Novog Zavjeta imade u u Japanu piše Steichen, profesor pariškoga misio­ raznim jezicima sva sila, no ipak mislim, da je malo �Br. 11. — Serafinski Perivoj. 176 čiji tumač steko toliko priznanja, koliko gore nazna­ čeni praktični tumač dra. Knechta, posvećenog bi­ skupa u Freiburgu. Već ta okolnost, što je ovo djelo doživjelo dvadeset i drugo izdanje, podaje mu neki ugled i moglo bi ga se u neku ruku već »a priori« preporučit. Nije ovdje tumačenje sviju knjiga sv. Pisma, nego samo povjesnik, a i od tih izostavljeni su nekoji dijelovi, koji ne spadaju strogo u cijelinu biblijske povjesti, a koji bi se opet uza sve tumačenje mogli krivo shvatiti, pa je bolje, da ih se u tumaču namijenjenom za šire slojeve naprosto izostavi. Učevni auktor ne zadovoljava se samo sa pro­ stim tumačenjem teksta, nego je tome pridodo krasnih i zanimivih refleksija, pobožnih razmatranja, pokazo, koje nauke slijede iz dotičnog teksta, tako, da ovaj tumač jest u istinu za svakoga veoma prak.. v .. ... , ,.,. tican i svatko se može njime u velike okoristiti. _ . . . . . .. Sveta povjest napisana je nami na pouku, ah onako kako stoji u tekstu mnogima je nerazmljivn , mnogi ne znadu zahvatiti onih dubokih istin ., šiono se na­ laze u nepresahljivom vrelu Biblije. Uz ovaj prak­ tični tumač to će im biti puno lakše. Navesti ću samo jedan primjer, kako dr. Knecb* lijepo razjašnjuje biblijsku povjest. Tumačeć prve poglavlje Geneze — stvaranje svijeta — navodi ponajprije prijevod teksta i popraćuje ga kratkim bilješkam koje tu­ mače literalno značenje riječi. Ujedno p Java raspo­ red onih šest dana stvaranja i što je sve dotičnog dana bilo stvoreno. Slijede razne Jogmatične i mo­ ralne istine, koje su sadržane u onom I. pogl. Geneze, naime, da je Bog Stvoritelj svega svjfeta, da je On svemoguć, premudar, da Njegovo veličanstvo mora biti neizmjerno, kad je tako krasni i veličanstveni svijet stvorio. Raspravlja se nadalje o ustanovi subote i kako ju se imade posvetiti, a pri koncu dolazi kratko razmatranje o Božjoj dobroti, koja se poka­ zala pri stvaranju svijeta i o našoj dužnosti, da Boga tako velikoga i tako dobroga štujemo 1 ljubimo. U ovom smijeru tumači biskup Knecht i druge zgode Starog i Novog Zavjeta, sve do svrhe djelo­ vanja apostolskog, koje nam je prikazano u zad­ njem povjerenom djelu sv. Pisma, naime u »Dje­ lima Apostolskim«. Osobito se dugo zaustavio pri prikazivanju dogagjaja iz Isusova života, pa je za to djelo i izišlo veoma omašno; obuhvaća naime 880 stranica, što većim što sitnijim slovima napunje­ nih. Djelo je napisano ponajprije ža katehiste, ali je takogjer veoma zgodno za župnike, kao u opće za svakoga, te ga zato toplo preporučamo onima, koji razumiju njemački. Socijalna obnova u kršćanskom duhu, od dra. L. Deliona, s francuskog preveo zbor franjevačke bogoslovne mladeži »Jukić«. Cijena K 1 (prija K 1.40). Ovu je knjigu kritika oduševljeno pozdravila, zato bi trebalo, da ju naruči svako, ko se zanima s ta­ ko važnim pitanjem. Knjiga je vrlo jevtina prema sadržini i formatu. Naručuje se kod zbora franje­ vačke bogoslovne mladeži »Jukić« u Sarajevu. Nilkes, Obrana u borbi proti modernom bezvjerstvu. I. dio, cijena 50 h. Danas se na katoličku vjeru napada i u školi i u uredima i na cesti i na polju i t. d. Pošto nema svako dovoljne naobrazbe, , . . ,. . . . da vjeru može braniti, pisac je gornjega djela dobro , . . . , „ , . . <• o, sto se -e dao na pisanje ove brošure, u kojoj ^ se izvrsno raspravlja o: religiji, Bogu i svijetu, ateiz­ mu, materijalizmu, panteizmu, Božjim stvojstvima i djelovanju, čovječjoj duši i t. d. - brani se Svjetlo, a potiskuje u kut tamu. Od srca preporučamo. Na­ bavlja se kod knjižare sjemenišne u Spljetu. Dr. K. Rieder, Frohe Botschaft in der Dorfkirehe. Homilien ftir Sonn- und Feiertage. Zlatno ovo djelo, koje je na homiletičnome području lijepa novost, najbolje će doći svim, a osobito seoskim pro­ povjednicima. U njemu su ukratko istumačeni mno­ gi dijelovi Staroga Novoga Zavjeta, a kakav je odziv našlo, vidi se i odatle, što je za kratko vrijeme doživjelo i^drugo, pa i treće izdanje. Djelo se naru­ čuje u Herderovoj knjižari u Freiburgu-Breisgau i u Beču. Cijena neuvezanu K 3.60, a uvezanu K 4.80. Dr.'. Vosen-Dr. Kaulen, Rudimenta llnguae hebraicae scholis publicis et domesticae disciplinae brevissimae accomodata. Francuske, engleske i nje­ mačke novine izrazile su o ovome devetome izdanju Vosen-Kaulenove jevrejske slovnice, što ga je pri­ redio prof. Schumacher, najljepši sud. Dobiva se u Beču i u Freiburgu u Herdera. Preporučamo ško­ lama! Nikola Buconjić, Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. Nakladom i troškom pisca. Mostar, 1911. Pisac priznaje, da je o ustanku u Hercegovini puno pisano, ali krivo i neispravno, To ga je ponu­ kalo, na pisanje i izdanje ovoga djela, a ne možemo kazati, da nije uspio. Cijena je djelu K 1.60. Prepo­ ručamo! .Serafinski Perivoj* izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julian Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �R ® T ^ Tiskara i litograflia VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (Komanditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, m ^ir, V * munih matica vjenčanih, matica umrlih, p»* ' k računa i exhibita, krstnih, vjenčanih i smrtnih listova d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vla. knjigovežnici. Slu*beiiih kuverata u svim Posluga ličm am a. ne umjerene. Шш sredi sit stvari, lao papira i svil pinti! ршгеШш. Prva hrvatska parna tvornica vošlenih в н н н н i i i i i i i svieća i medičarskih proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničtvima za nabavu pravih i nepatvorenih vožtanica, stearinskih s r i, crkvenog ulja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dužica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama. Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koji se franko dostavlja. �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) fmaiuia ulici Najstarija knjigotis ni i Hercegovini Preporučuje s molitvenika, poslova, što ukusnom izrad dпii djela, brošura, h karta, kao i svih struku zasjecaju sa erenije cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske noruCbe obovllnju se brzo l točno. Š la g a « stro j „TIPOGRAF**, Brzojavi: Vogler, Sarajevo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/10bf5cb71e7330d147a9d53f3d0f6422.pdf 0fd4b1f2482edaec0110bb72a1574114 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 12. SARAJEVO, 15. prosinca 1911. OOD.XXV. SADRŽAJ: A) PJESMA 1 ČLANCI: 5. X., Savremena periodična štampa hrvatskih Fra­ njevaca ............................................................. 188 1. Dr. Tugomir Alaupović, Uz XXV-godišnjicu „Serafinskog P eriv o ja "........................................177 B) LISTAK........................................................... 190 2. Dr. Jelenić, Postanak i evolucija „Serafinskog C) VJESNIK........................................................... 194 Perivoja"..........................................................178 D) KNJIŽEVMA SMOTRA .................................. 198 3. U. Talija, Modernisti i kršćanska apologetika . 182 4^Dr. Arnold, Pred Božić......................... • . . 188 E) DOPISNICAUREDNIŠTVA............................. 200 Uplatiše „ god. 1911. Gosp. Mato Grebenarović, Kraljević, Grahovica; vel. g. 25); g. Vinko Malvić, Banjaluka Docu (drugo polugodište); fr° Župski ured Konjevrete (Dal.; Nazaret (kod Banjaluke); vel. 1910.); gja Kata Doubek, Kakarić, Nikinci; Cč. Sestre dr. Josip Lončarić, Zagreb; Žups' Drniša); fra Andrija Matutinovi ko Kapić, Zagreb; Zagreb; v Varcar-Vakuf; Župski ured, Kop grinec, Zagreb; fra Franjo Čuturić, Pa< zicijeva Braća, Spljet (1910); vel. g. Zvonii ^ Čakovac; vačko yači o; Fran, Draganović, Travnik; Hrv. Pje­ vo, Vareš; gja. Kata Cvitan, Sasamostan, Visovac; o. LTTomaš Otok; Velemožni g. preČ. g. L. Ivančan, Zakimost; Шја Jelenić^ Modjudevit, Visoko; Župski ured, limir Jurak, Lopatinec; g. Pea /о (ja 1910. i 48 h za 1911.); fra i 'K .0); g. Ivan Mutić, Vareš; ..um, Zagreb. ili smo preko vel. o. aMrkovića pretplata. Dok dobijemo i imena, njih. IR I Poiliuiiiiia« Saiajevu. Centrala u Ljubljani. Podružnice n Spljetu, Trsta, Celovcu i Gorici. Dionička glavnica K 5,000.000. ■« Pričuve preko K 500.000. Prima uloge na Štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa 4V Чо čisto bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste pnplra od vrijednost! po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog 1 papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zabtjev pismena i usmena obavjefttenj & r �Privilegovana zemaljska banka . za Bosnu i Hercegovinu uvela je novi nafin Štednje podesan za svakoga! Da uzmogne Šteđiti sa uspjehom i u najmanjim svotama, a da ne mora Često ići u banku, f* ш Privilegovana zemaljska banka za Bosnu I Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi sliku), koje ona po želji ustupa svakom e uz uplatu od 6 kruna itrošak kutije), koji se ulo­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih ima u svako doba pri ruci. Iste su zaključane, i napose uregjene za kovani i papirni novac, te je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ tentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje kroz prostrani otvor I I. doČim se papirni novac savije i utura kroz šupijinu O na pro­ tivnoj strani. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom času, ali svakako svakoga ili svako dva m je­ seca donese se u banku ili na m jestima, gdje banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinos- za razne društvene, i za osobe, koje stanuju u udaljenim m jestim a, te ne Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi sm isao za št 1 ako se samo na helere štedi, mogu na taj način post*' dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna. uzmanjkati, dočim će м ' — : -----J------ gdje će se kutija otvoriti sa tamo sprem lje­ nim ključem , novac iz nje prebrojiti i upisati kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno raspolagati. Ovaj se način štednje prema tome osniva na principu, da se jednom sprem ljena uštednja ne može opet olako dignuti, nego se mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje i najmanji iznos. Ovaj način štednje osobito je podesan za osobe svak og staleža, koje mogu da štede samo u malim svotama, napose za obrtnike i ra d n ik e; za domaćice i u uzgojnom smislu za vajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao aki ušteg;eni novčić donijeti u banku, o j e kod kuće leže u orm aru privede ukam aćenju. helera stavi u kutiju, zaštediće kroz gose u malome stavi u kutiju neće nikomu vnici. koju će tako postići. Da se dobije Hrvats Uplaćena dionička Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 % % čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonka 2.000.000 kruna. družnice: Mostar i Tuzla. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. prima u zalog sve dragocjenosti dragulje i ostalo. kao: srebro, zlato �serafin ski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 12. SARAJEVO, 15. prosinca 1911. GOD. XXV. Dr. Tugomir Alaupović: Uz X X V -god išn jicu „ S era f. Perivoja**. Da mirisno berem cvijeće, što po našem kršu raste I po davnim grobovima naše muke, naših jada. Krupno klasje, što za drugog žulj i žega teško plaste I krvavu kaplju znoja, što s patmčkog čela pada; Da prebirem crne knjige, našom krvlju ispisane, Gorke mrve mrka hljeba i nezgode naše davne I grčeve Što nam mrače od iskona jadne dane Patne staze i drumove i proplanke rijetko sjajne Bratskom suzom da prelijem, Da vam vijenac vijeml Svetost pada i tišina, a molitva vrela, stara h dubine, iz grobova tvrdom vjerom progovara : »Stoji kula ponosita, plamna ruka Serafova U milosti i ljubavi temelje joj iskopala. Mnoga bura i ^oluja progrmjela iznad'krova, Mnoga krvca mučenička stanac kamen zaljevala. Zalazio mutan mjesec, izlazilo u mrak sunce, Lomilo se gvožgje ljuto krliale se^zlobne glave A sa kule žar i ljubav grijala nam do, vrhunce, Vječan svjedok starih rana, naših nada,r naše slave. »Stoji kula ponosita, a oko nje u sve strane Perivoj se razgranao pun mirisna slatka hlada. Razgaljuje jed i čemer, melem kapa, vedri dane I vodi ih Bogu pravde i svjetlosti mladih nada. II cvrkuću ptice mile ii se teški sumor goni, Traži pravda i istina ii se gola laž obara: Glas istine, svet i miran, ko sitan se biser roni, Znanac stari djeci svojoj znanim glasom progovara.« Blago vama, zlatne ruke, što ste znale nastaviti Gdje vam časna braća stala i što glavnju raspaliste U plam ognjen. Po rupi će vlažni mrak se vazda kriti, A svjetlosti bijela dana traže duše srcem čiste. Nek vam nije muke žao: iz nje kapa medna mana Pa vijekove duge hrani, pokoljenja zdrava stvara. Apostoli u ljubavi, zatočnici od mejdana, Kad pridigne mržnja glavu i propišti zavist stara, Branite nam nejač sitnu, angjeosko sijte sjeme, Napajajte žedna usta Serafinskog slatkog pića: Pa će srećom zazeljenjet naša polja, naše sljeme Plač se smirit Milovani i patnički duh Jukića, Da vam mekši vijenac oko čela svija! �178 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1911. Dr. Jelenić: P o sta n a k i e v o lu c ija „ S e r a fin sk o g Perivoja',ii S ovim brojem navršuje naša revija 25 godina svoga postanka i svoga opstanka. Nije to ni sat ni dan ni nedjelja ni mjesec ni polugodište ni godina, nego ravan četvrt jednoga vijeka. S toga i jest vrijedno, da dok postanak naše revije nije umotan u mite i bajke, ukratko bacimo pogled i na nju i na njezinu 25-godišnju evoluciju. Pripreme za osnutak. Kako je kod Franjevaca Bosne srebrene na­ stala i sazrela miso, da se osnuje list, koji danas nosi naslov: »Serafinski Perivoj«, o tome smo se propitali na izvoru — kod samoga još, hvala Bogu, snagom i čeličnim zdravljem opasanoga prvoga ured­ nika našega jubilarnoga lista, fra Jeronima Viađića, a on nam je poput kakova Nestora sve to od riječi do riječi ispripovijedo evo ovako: »Još šezdesetih godina — veli on — htjede bi­ skup o. Pashal Vujičić, da osnuje u Bosni književno društvo, i dok se je mislilo, vijećalo, spremalo, pra­ vila kovala i zaključeno bilo, da se i tiskara nabavi i smjesti u Gučoj-gori, ko najprostranijem samosta­ nu, ter da se tuđe izdaje i jedan listić poučnog sa­ držaja, kome bi bio urednik pok. fra Anto Knežević; dotlen se u Zagrebu god. 1868. osnuje S v e t o j er o n i m s k o d r u š t v o , koje je slijedeće god. 1869. otpočelo svoju djelatnost. A bosansko knji­ ževno društvo zamrije prije rogjaja. Pok. Kneže­ vić dogje god. 1869. za duhovnika u gjakovački fra­ njevački seminar i preporuči nama mladim kleri­ cima, neka se postaramo, da u svoje vrijeme oživo­ tvorimo njihovu namiso. Ali sve to ostade kod sa­ mih dobrih želja, i to opet samo kod nekojih. Kada su neki srpski listovi sedamdesetih go­ dina prošlog stoljeća — osobito u vrijeme ustanka u Bosni i Hercegovini — ustali bosanskim Franjev­ cima poricati sve zasluge i spasonosno djelovanje za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, u Fojnici se rodi miso, da bi bilo neophodno potrebito, u jav­ nosti pokazati lažne tvrdnje srpskih klevetnika. U tom se združiše od starijih: oo. Bono Perišić i Ni­ kola Krilić, od mlagjih: oo. Blaž M. Kulier, Ivo Vujičić, Mijo Franjković i Mijo V. Batinić, na čija pleća svališe i teret, da napiše franjevačku povjest. Ovaj se otac svojski prihvatio posla i neutrudivo je radio, ter je god. 1881. izdo I. knjigu: » D j e ­ lovanje F r a n j e v a c a u Bosni i H erce­ g o v i n i za p r v i h š e s t v i e k o v a n j i h o ­ v a b o r a v k a « . Ali nije mogo pobaciti misli, da nam je vrlo potrebit makar i mali listić, koji bi zastupo naše interese. Ja sam došo u Fojnicu god. 1880. i odmah me je počeo salijećati o. Batinić, da štogod i pišem; jer će biti zbilja — i to na brzo — nužno, da osnu­ jemo svoj list, i ciljo je na me, da bi mu mogo biti urednikom. Ali je u Bosni opstojala u Sarajevu samo jedna tiskara, i to državna i u Mostaru nešto ručne, male štamparije, pa se nijesmo još mogli na to odvažiti, da na drugom mjestu uregjujemo list, a na drugom da se tiska. U tome se rastanemo god. 1882., on ode u Sutjesku, a ja na Golobrdo za župnika; ali nijesmo pobacili misli o listu. On je govorio o tom i s no­ vim starješinom, ocem fra Ilijom Ćavarovićem, koji nij bio tome protivan, ali ko starješina, predvigjajući sve poteškoće, koje bi mogle na koncu konca po njegovim legjima pucati, bio je konzervativan. Već mi je druge godine dosadila župa, ter sam želio, da se vratim u školu. To sam naglasio svom starješini, koji mi ponudi mjesto vjeroučitelja na ve­ likoj gimnaziji u Sarajevu, što je veoma obradovalo i mene a i sve prijatelje misli, da se čim prije osnuje ma kakav listić. Nu, došav god. 1884. u Sarajevo, starješina nekako hladno poče i misliti i govoriti o toj stvari, kano, da se nije mogo u me pouzdati, i kao da se je pribojavo, da se baš na meni ne bi dogodila ona: »Hic homo coepit aedificare et non potuit consumare«. I tako ostade stvar u samoj dobroj nakani. God. 1886. preseli novi starješina fra Anto Cufić u Sarajevo. Sada prijatelji davnašnje osnove, a oso­ bito o. Batinić, počmu još življe goniti stvar i kod mene i kod starješine, koji svom pripravnošću pri­ stane, da se list izdaje.« Program. Sastavak programa za novi list bude povjeren krugu izabranih Franjevaca, kome na čelo bude stavljen današnji čuveni historičar bosanskih F ra­ njevaca, fra Mihovil Venceslav Batinić. Ovaj ve­ leučeni muž, pun zanosa i ljubavi za svoj red i za svoj rod, nakon ozbiljnoga razmišljanja, uz pripomoć spomenutih otaca, stavi novome listu slijedeći pro­ gram: Novi će se list zvati »Glasnik Jugoslavenskih Franjevaca«, a izlazit će jedanput u mjesecu. On će saopćivati: a) Vijesti o franjevačkome redu uopće, ter sve �Postanak i evuluđja „Seraf. Perivoja". što važnijega čine u kojoj mu drago strani svijeta franjevački članovi; b) Javljati, što se važnijega dogodi kod Franje­ vaca u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji i t. d.; c) Donositi važnije crkvene dogagjaje, osobito koje se tiču djelovanja sv. Stolice; d) Vijesti i pouke o trećemu redu, rasprave o crkvenih, pastirskih i strogo redovničkih pitanji; e) Životopise zaslužnih Franjevaca na slaven­ skom jugu, rasprave iz njihove prošlosti, crte o samostanih, te literarne kritike i oglase; f) Uvršćivati i druge znanstvene rasprave o sustavu, potekle iz pera domaćih Franjevaca; g) Donašati važnije dogagjaje ovih pokrajina, te iznašati na vidjelo rijetkosti, običaje i starine okrivene kod Franjevaca i koje oni otkriju; li) Donašati i druge strogo poučne članke i ras­ prave; ali samo u duhu religijoztiom i crkvenom. ) Dozvola za izdavanje. Gornji program bude potkučen najprije tada­ njem redodržavniku fra Anti Curicu«. Ovaj zasluž­ ni otac, o svemu još prije potpuno informiran, pro­ gram odobri s primjedbom, da se ne zove »Glasnik Jugoslavenskih Franjevaca«, nego »Glasnik Bosansko-hercegovačkih Franjevaca-, S tim je prvi led bio probijen. Stvar se preda tajniku redodržave, da u tu svrhu napiše molbu na vladu, ali tajnik dok je molbu sastavio u smislu redodržavnikove želje, za­ boravi u programu izmijeniti naslov i saopćiti tu stvar budućemu uredniku. Molba se s programom spremi na visoku zemaljsku vladu, a ova je vrlo rado, bez ikakovih poteškoća odobri. 179 kulturnoga indejalnoga, ali ujedno i teškoga pothva­ ta, zametne se afera o naslovu početoga lista. 0 toj nam aferi prvi urednik »Glasnika Jugoslavenskih Franjevaca« ovako pripovijeda: »Kada smo vijećali, kako će se dati ime listu, jedni su bili za to, da se nazove: »Glasnik Jugo­ slavenskih Franjevaca«, a drugi: »Bosansko-hercegovačkih Franjevaca«, jer se o Hrvatstvu u to vrijeme u Bosni nije smjelo ni sanjati. Za prvi smo naziv bili ja i Batinić, koji je i program sastavio, s još nekoliciлот. Za drugi je naziv bio redodržavnik, kako je i u molbi za koncesiju stavio, a u programu je bio stavljen prvi naziv, pod kojim je i prvi broj izašo, a tog nije nitko ni opazio, dok nije — sasvim beza­ zleno Mehmedbeg Kapetanović-Ljubušak — pred barunom Kučerom pročito: »Glasnik Jugoslavenskih Franjevaca« i ovaj se osupnuo na to, kan da ga je o. redodržavnik prevario — dočim baron Kučera nije programa ni pročito. Zovne i mene i redodržavnika i censora Gejzu pl. Szirmaya na odgovornost. Ja sam censorK opravdo time, što on nije znao za redodržavnikovu molbu i za naziv ondje naznačen, a sebe sam opravdo istim dokazom. Napokon bude zaključeno, da se unaprijed zove: »Glasnik Bosansko-hercegovačkih Franjevaca« do druge odredbe. Poslije po godine reče mi censor, da je dozvolila vlada, neka se uzme naziv »Jugoslavenskih«, ali ja do početka drugog tečaja nijesam htjeo mijenjati na­ ziva.« Prvi saradnici. Iza minule afere s naslovom nastavi naš Vladić sakupljati oko sebe suradnike za novi list. Nu brzo opazi, da je to težak poso. Prije osnutka lista mnogi pomoć obećavaše, ali ih na djelu bijaše malo. Prve se godine kao saradnici ističu hrvatski Homer fra Prvi broj, naslovna afera. Grgo Martić, fra Mijo V. Batinić, fra Augustin Ćengić, fra Angjeo Franjić, fra Ignacij Strukić, fra Domin Na 1. siječnja 1887. osvane u tiskari Spindlera i Loschnera prvi broj »Glasnika Jugoslavenskih Fra­ Andrić, fra Blaž Ikić, fra Petar Bačić iz Sinja, gosp. njevaca«. Taj je broj bio uzrok općega veselja ne Vid Vuletić Vukasović s Korčule i o. Stanko Šalkosamo Franjevaca ponosne Bosne i kršne Hercego­ vić iz Zagreba. K ovima se god. 1888. pridružiše: vine, nego i Franjevaca Dalmacije, Banovine, Sla­ fra Franjo Omrčenović, fra Martin Mikulić, fra Rafo vonije i Istre. Svak je u tome broju vidio ono, što Banšić, fra Auto Knežević, fra Filip Ljubas i fra An­ je i moro vidjeti, jedan novi dobar korak kultur­ gjeo Šunjić. Sto je »Glasnik Jugosl. Franjevaca« bivo noga napretka svih Franjevaca širom velike Hrvat­ koju godinu starijim, tim je stico sve veći broj što ske. Već prvi broj »Glasnika Jugoslavenskih Fra­ odličnih suradnika. Od kašnjih se za Vladića osobito njevaca« uz zanosni »Poziv k pretplati«, te poziv istakoše: fra Franjo Nedić, fra Alfonzo Bralić, fra »Na rad«, pun je Martića kićenih stihova, sočnih čla­ Stijepo Bralić, gosp. Mirko Gjurkovečki, sadanji na­ naka i zanirnivih vijesti. Nu, dok je novi urednik rodni poslanik, gosp. Josip Milaković, profesor pre­ Vladić primo čestitke na krasnome početku novoga parandije u Sarajevu, fra Vid Lekić, fra Augustin Pejčinović, fra Robert Kauk iz Iloka, Ilija Okrugić iz Petrovaradina, fra Filip Poljaković itd. 0 Glasnik Jugoslav. Franjevaca, god. 1887. br. 1. str. 2.—3. �Br. 12. — Serafinski Perivoj 180 1911. »Franjevački Glasnik«. U mjesecu lipnju 1894. pogje osmogodišnji urednik »Glasnika Jugoslavenskih Franjevaca« fra Jeronim Vladić za predsjednika u rodni kraj — u Kamu. Na njegovo mjesto dogje sa svoga kićenoga pera još otprije poznati fra lgnacij Strukić, koji odmah preuzme i uredništvo našega »Glasnika«, te ga u mjesecu srpnju nastavi objelodanjivati. Strukić je bio poletan i okretan muž. On je kod preč. ordi­ narijata vrhbosanskoga i banjalučkoga isposlovo, da su ovi izdali naredbu, da svi župski uredi njihova područja primaju naš list, te dali dozvolu, da ga žup­ nici mogu plaćati iz crkvene kase. Uz to Strukić uza sve poteškoće, koje su i uregjivanje i izdavanje lista pratile, god. 1895. naš list podvostruči. I tako 1895. počme današnji »Seraf. Perivoj« pod imenom »Franjevački Glasnik, poučni i zabavni list« uz stari tekući broj izlaziti dvaput na mjesec — svakoga .1 i 15. Koji je glavni motiv bio ovoj reformi naslova, mi ni danas ne znamo, ako ne ona arhaistična če­ stica: »Jugoslavenskih Franjevaca«, koja je kod mnogih, koji nijesu poznavali onouobnih političkih okolnosti u Bosni i Hercegovini, dovodila bosanske Franjevce u sumnju, da se ne priznaju ono, što su i po krvi i po jeziku — Hrvatima i da su širitelji za­ starjelih ideja — Jugoslavenstva. Smjer metamorfoziranome listu još u prvome broju najljepše orisa prvi na hrvatskome Parnasu štićenik vila, sadanji direktor tuzlanske gimnazije, dr. Tugomir Alaupović. Reformirani će »Glasnik« kao do sada tako i od sada: zaboravljati burnu prošlost, kad je brat bratu dušu na grlo ispijo, on neće vrijegjati »rane neprebone«. Kroz burnu dobu povjesti nam krvne Brat bratu dušu na grlo ispijo; Nad razvalam a sreće zakopane Nad hladnim čelom zlobni duh se smije Umukni pjesmo, vječnom zaboravi, Ponavljat čemu ljute uspomene? A1 čemu v r’jegjat rane neprebone, A vama mir neokajane s je n e ! ... On neće tražiti ni zlata ni srebra, nego će »tek ljubav nježnu, kćerku nebesnicu« sijati i nositi gran­ čicu mira: Na osvitaju pomlagjena dana 1 naša sunce ogrijat će vrata. Za blistom sjaja želja nas ne mori, Mi ne tražimo srebra niti zlata: Tek ljubav nježnu, kćerku nebesnicu Iz krila, silni Bože, spusti k nama. Ti maslinovu grančicu ponesi Ti, Glasniče, se vini domovinom Nek ljubav samo ravna l’jet ti krila, I budi vjesnik ljubavi i mira! On će poput patnili pradjedova paliti zublju pro­ svjete, razgoniti tmine, raditi prema geslu velikoga Strossmayera, pa i bosanskih ujaka: Sve za vjeru i domovinu: 'П, Glasniče, nam vječnu zublju pali Božanske vjere i razgoni tmine, Ko vjerno čedo patnili pradjedova Za vjeru radi, za spas domovine! I zaista, novi je urednik uprego sve svoje ple­ menite sile, da mu list bude ono, što je bio za predšas ka mu Vladića i da bude ono, što mu u historičkome i proročkome duhu pjeva pjesnik »Nesugjenice«; a koliko je u tome uspio, to najbolje pokazuju uz krasne pjesme: dra. Alaupovića, Kranječevića, Martića, Eugenije Šah itd., uspjele rasprave: Jemeršića, Radića, dra. Bana, Kozinovića, Matkovića, Šestića, Bralića, Cengića, Bačića, Barišića, Ivaniševića, Cvjetka Grubera, Ivana Klarića, Brkovića, fra Mladena Barbarića, fra Ambre Miletića, Gla­ vaša, Jelice Belović-Bernadzikowske, Pejčinovića i mnogih drugih, koje je Strukić oko sebe okupio, a oni s njim dihali i radili. Sve su ove radnje, kao i krasne vijesti, književni prikazi i dopisi u hrvat­ skome jeziku bili tako slatko prikazani, da su, oso­ bito po Zagrebu, mnogi »Franjevački Glasnik« či­ tali uprav najviše radi jezika. Naravno, da se ta osebina »Franjevačkoga Glasnika« ima pripisati naj­ više njegovu uredniku, a koliko je to Strukića sta­ jalo, osobito otkako je on 1899. počeo list tiskati u »Hrvatskoj Dioničkoj Tiskari« u Mostaru, a nasta­ vio ga uregjivati u Sarajevu, to može samo rijetki pojmiti. »Serafinski Perivoj«. God. 1900. prenesu bosanski Franjevci svoju gimnaziju iz Guče-gore u Visoko. Megju profeso­ rima, koji su se tada preselili iz Guče-gore u Visoko, nalazio se je i marni saradnik »Franjevačkoga Glasnika« sadanji župnik u Tuzli, fra Arhangjeo Brković. To je za naš list bilo od velike koristi; jer uprav te godine od naporna rada oslabljeli o. S tru­ kić, dobiv od vrhovnoga starješine reda dozvolu, krene na dulji oporavak u južne krajeve - u Aleksandriju. Naše redodržavništvo da uredničko mje­ sto popuni, smatralo je i po poziciji i po poletu i po sposobnosti za to najvrijednijim visočkoga profe- �Postanak i evolucija „Seraf. Perivoja" šora fra Arliangjela Brkovića. Ovaj odmah s praz­ nika bude iz Vareša pozvan u Sarajevo, gdje od nadležne strane primi u tu svrhu uredničku misiju. Do listopada Brković »Franjevački Glasnik« uregjuje kao Strukića zastupnik, a s brojem od 1. listo­ pada postaje mu pravim urednikom sd sjedištem u Visokome. 181 priznati, da je česta promjena urednikova boravištva »Serafinskome Perivoju« za Brkovića najviše ško­ dila, čemu on nije bio ni najmanje kriv. Najnovija metamorfoza i kriza. Na preporuku Brkovića, redodržavništvo Bo­ sne Srebrene preda god. 1907. uredništvo »SeraU Visokome je Brković »Franjevački Glasnik« finskoga Perivoja« mladome, a ženijalnome profe­ uregjivo sve do konca god. 1901. Pošto je Brko­ soru franjevačke gimnazije u Visokome — fra Josipu vić htio, da naš list što više proširi, a mnogi su Markušiću. Do 1906. »Serafinski Perivoj« bio je za mješovitu publiku. Buduć je god. 1906. u Viso­ tome zaprijeku nalazili uprav u ograničenome na­ slovu, s toga on u zadnjem broju »Franjevačkoga kome fra Angjeo Bašić pokrenuo novi pučki list: Glasnika« u pozivu na pretplatu oglasi, da će abo­ »Glasnik sv. Ante«, što ga danas u preko 6000 pri­ nenti »Franjevačkoga Glasnika« od nove godine pri­ mjeraka uregjuje i tiska fra Teonard Čuturić, to se mati novi list — »Serafinski Perivoj«, koji će se je »Seraf. Perivoj« još zadnje godine Brkovića urednikovanja počeo dizati na viši niv6. U tome je dijeliti na tri grane. smjeru još više pokročio Markušić god. 1907. i 1908. Na prvoj će ragjati razne rasprave iz franje­ Megjutim 1908. »Seraf. Perivoj« dogje u krizu. Mar­ vačke »kulturne poviesti«, na drugoj će se brati naj- kušić, preopterećen profesorskim dužnostima, za­ mirisavije cvieće: . .. š t o je uzraslo u crkvi kato­ hvali se na uredništvu »Seraf. Perivoja«. Tadanji ličkoj i što čovjeka na krjepostan život silnije pri­ ređodržavnik pteč. o. Franjo Komadanović, da spasi vlači«, a na trećoj će se blistati »sve važnije vijesti list, ponudi zboru profesora bogoslovije u Lijevnu iz cieloga katoličkoga svieta i sve zanimive sgode, uredništvo >Seraf. Perivoja«, s opaskom, da će, ako koje će koristiti čitaocima novoga lista«. Uz to će se još tu uredništvo ne primi, list o novoj godini list izlaziti ne dvaput nego na dva arka jednoć u prestati. Profesorski zbor sa svojim prodirektorom mjesecu, a tiskat će se, ne u Vlostaru, nego u Sa­ Vidovićem, uzam u obzir s jedne strane veliku uda­ rajevu. ljenost od tiskare, te neurednost zimske Ijevanjske Tek što je Brković novim smjerom zajedrio, pošte, a s druge važnost »Seraf. Perivoja«, preč. bude još iste godine 1902. iz Visokoga premješten za redodržavništvu odgovori, da je u Lijevnu vrlo teško župnika na Ulice kod Brčkoga, odakle ga drugom »Seraf. Perivoj uregjivati, ali da je za spas lista polovicom srpnja nastavi uregjivati. Daljina mje­ profesorski zbor na sve žrtve pripravan. sta od tiskare i župski poslovi Brkovića su u uredSada. nikovanju puno smetali. S toga se je on, kada se Na temelju izjave profesorskoga zbora u Li­ je 1904. fra Mirko Šestić na tajništvu zahvalio, rado odazvo pozivu za tajnika i s uredništvom se u Sa­ jevnu. imenuje preč. o. Komadanović pisca ovih re­ rajevo preselio, gdje je 1906. »Seraf. Perivoju« na- daka urednikom »Seraf. Perivoja«. U Lijevnu je dodo oznaku: »Glasilo hrvatskih Franjevaca«. Me- uredništvo »Seraf. Perivoja« bilo tamo od 15. rujna gjutiin god. 1906. Brković svoje tajništvo svrši i po­ 1908., pa sve do 15. rujna 1909. U Lijevnu je po­ stane župnikom u Tuzli. Tome se Brković puno četkom 1909. nadodana »Seraf. Perivoju« oznaka nije otimo, jerbo je mislio, da će i u Tuzli moći »Se­ »List za katoličku prosvjetu i zabavu«. Nu s tim rafinski Perivoj« ne samo uregjivati, nego ga i ti­ list nije nipošto presto biti i »Glasilom hrvatskih F ra­ skati. U Tuzli Brković brzo uvidi, da su njegovi njevaca«, i to j e d i n i m z n a n s t v e n i m »Glasi­ nazori bili Platonovi nazori - preidejalni. Tuzlanska lom hrvatskih Franjevaca«, u kome se blista ostva­ tiskara »S. P.« ne mogne tiskati, a premnogi župski rena lozinka Asiškoga Patrijarhe: »Ne samo sebi poslovi Brkovića su toliko oslabili, da se je on 1907. živjeti, nego i drugim koristiti«. Oko »Serafinoćutio prisiljenim odreći se uredništva, koga je sa skoga Perivoja« i danas se kupi lijep broj čitalaca svojim marnim suradnicima, osobito: o. Vjekoslavom ne samo iz Dalmacije, Banovine, Slavonije, Bosne, Krešićem (Ivša Mijov), fra Matom Ivaniševićem, Hercegovine i Tstre, nego i iz Ugarske. Poljske, Bel­ fra Ignacijem Strukićem, fra Ambrom Miletićem itd. gije, Westfalske, Italije, Turske, Amerike itd. U nj kroz 6 godina uzdržavo. Kao za Vladića i Strukića, piše veliki dio elite hrvatskih učenjaka i književ­ tako je i za Brkovića nekoČ »Glasnik Jugoslaven­ nika: dr. Gjuro Arnold, dr. Tugomir Alaupović, dr. skih Franjevaca« i »Franjevački Glasnik«, a sada fra Karlo Fterović, Urban Talija, fra Petar Grabić, »Serafinski Perivoj« krasno uregjivan, ali mora se fra Petar Vlašić, dr. fra Franjo Blažević, prof �182 Br. 12. Serafinski Perivoj — 1911. Dvorniković, prof. Milaković, Anka Toipćeva, fra Josip Markušić, fra Branko Strahimir Škarica, dr. fra Leon Petrović, Miroljub Pukler, fra Pajo Mi­ šu ra, fra Lovro Mihačević, fra Augustin Cičić, fra Leonard Cuturić, fra Eugenije Matić i mnogo drugi, a kritika ga je uvrstila rnegju prve revije na sla­ venskome jugu.1) Na koncu dvadeset i pete godine želimo »Seraf. Perivoju«, da i dalje živi, raste i cvate! U. Talija: M odernisti i kršćanska apologetika. (Ulomak iz oveće radnje »Religijozna skepsa i kršćanska apologetika.) Kada su modernisti kušali, da na novo oživu temeljne ideje religijozno-filozofske Jakobi-a i 6chleirmacher-a, i da ih u nečemu popune negdje modificiraju, imali su neku svrhu. Oni su je formulirali na više mjesta u razasutim tamo, amo svojim spisima, naročito u svomu programu, kojim su se htjeli reabilitirati i opravdati pred enciklikom Pija X. »P a s c e n d i«. Svrha im je b la, -- ko što oni а т м se (p sami to kažu, — da spase religijozni duh. kojemu sve više i više izmiče zemljište ispod n ?u, i oču­ vaju kršćanskoj religiji i Crkvi vitalnu moć, da k se­ bi privuče i ovije okolo sebe sva jna uda, koja joj se otugjuju. U ovomu času — pišu u svomu » P r o g r a m m a« — kada vrije sva sila moralnih prevrata, kada se svijet otugjuje Hristu i njegovoj Crkvi, te kreće različitim pravcima prema još neizvjesnom preporodu svoje psihologije; mi (modernisti), postavljamo čisto naš problem. Taj je problem: Katolička Crkva, taj jaki organizam, u kojemu se je realizovo evangjelski duh, hrani li još on u sebi snage da osvaja, ili se on samo zadovoljava, da se održi samim instink­ tom. Imade li Crkva još u svojim naborima čudno­ vate svoje organizacije spremnosti za proselitizmom, ili joj je iza vrata potpun rasap. — Je Ii mi­ sija katoličke Crkve svedena samo na to, da nepo­ vjerljivo čuva vjeru vulgarnu, svojih rijetkih sljed­ benika, ili joj steći nove snage, koju su joj činili iz­ gubiti duge godine njenog osamljenja? . . . mi ushi­ tom zaneseni za novim idealima sveopćega bratstva, sudili smo, da smo se dohvatili — u čitavom tomu vrtlogu sintoma — jednoga krasnoga religijozneg preporoda. Blaga Spasiteljeva riječ pomolila je na naše usne: »Gledajte, kako se polja žute klasjem: ‘) Sravni uz ostale dva prikaza pretiskana u »Seraf Perivoju« g. 1911. br. 6. podignite čelo vaše, već je blizu spasenje vaše«. 1 kušali smo, približiti Crkvenu nauku našemu vreme­ nu, e da bi tako u zbliženju odskočila duboka megjusobna srodnost. A to smo kušali da postignemo, govoreći mu njegovim govorom, njegovom misli. . . Ako Crkva nije izgubila osjećaj svoje katoličke mi­ sije; ako se još čuje u dno duše njene proročki glas: »bi t ć e j e d n o s t a d o i j e d a n p a s t i r « , ona valja da iskoči iz ograde samotnoga središta, do kojega ne dopire žar kolektivnog života, što bukti u tvornicama i sveučilištima; ona valja da potraži saobraćaj ljudi, da prodre do u njihovu savjest, da odstrani nepouzdanje u se, što joj je privukla njena odaljenost i njene zablude. Ovdje se radi, da se uspostavi narušenu religiju, da se potraži u najdub­ ljim slojevnima nu*rnjega života iskre još neutrnute stare ga kršćanskoga duha, da se ucijepi osjećaj altruizma i požrtvovanja, što je samo Evangjelje sposoono uliti, čim se hrani djelotvornost današnjega doba; da se prikupe napokon rasijani odlomci kršćanske obitelj’ onoga religijoznog uhvanja, u kojemu je cijela Isusova nauka, u jednu spoljašnju veću. Ali se Crkva i civilno društvo ne mogu susresti na bazi tridentinskog sabora, niti se mogu razumjeti, ako budu govorili sredovječnim jezikom . . . :1_____ г 1• . : , . . . : . :: л ^ Filozofija i _.rtligijozne ideje, Ikoje se ______ razvijaju sve­ općim razvijanjem javnoga duha, danas su posve različite od onih, što su mogli zamisliti monasi medijoevalnih sveučilišta i apologeta protiv reforme. Nije čudo stoga, da su stari dogmatički formulari ne­ razumljivi našemu dobu, i da te tobožnje teokratske tradicije vrijegjaju najelementarnije osjećaje perso­ nalne odgovornosti. .. Crkva ne smije zahtijevati da »S u m m a« odgovori svim zahtijevima religi ic jozne misli stoljeća XX,, kao što nepotpuna teologija karolinških vremena nije zadovoljavala istraživa­ njima XIII. stoljeća, i kao što je platonizam sv. Ota­ ca u III. i IV. vijeku preobličio Pavlovu nauku. Megjutim Crkva se nema bojati, da religijozna tradi­ cija, koju ona čuva brižno, nije više sposobna prilagogjivanju. Sto je moguće bilo prije, moguće je i danas, i ibt će moguće poslije.« Ovo je dakle svrha modernista. Ali, da oni tu svrhu postignu, valja da potraže neku operacijomi bazu. Oni su je potražili, i misle, da su je našli. A ta je baza, u koliko se dade ra­ zabrati iz njihovih principa: agnosticizam u filozofiji i u »praeambilima fidei«, a u kršćanskoj vjeri do­ gmatički transformizam. Principi njihovi ovi su: 1. Bog, oslon religiji, ne može da bude predmet znanju (scientia). 2. Izvan ljudskoga duha ne mogu se tražiti ka- �Modernisti i kršćanska apo'ogetika. 183 kovi dokazi ni za opstanak Božji, niti opstanak ka­ Na ovo ne bi smjeli pristati ni modernisti, jer se kažu, kove revelacije: to se samo može naći u vitalnoj da su oni poslušni sinovi rimske Crkve. U hipotezi da bi im dozvoljeno bilo staviti se na imanenciji. (Sravn. Enc. »P a s c e n d i D o m i n i agnostičnu i transformiznu bazu, njihov apologetični c i g r e g i s.) 3. Religija je neki vitalni fenomen, koji se po- trud bio bi neuspješan. Prema modernističnoj teoriji religija proistječe iz ragja u čovjeku iz neke u njemu potrebe (indigentia) Božanstva, što čovjek osjeća u svomu duhu. (Enc. nekakova slijepa čustva; religija je nešto neponjatna, protuumna, i na neku ruku absurdna. Nju um ne »P a s c e n d i«.) 4. Ova potreba Božanstva, koja se osjeća samo može ni oboriti ni poduprijeti. A u ovakomu slu­ u nekim prilikama, ne spada u granice naše svije­ čaju čitav modernistični napor valja da bude beskosti (conscientia), već je ona u tajinstvenoj našoj ristan. U duhu, u kojemu bude postojalo to religijozno čustvo, ta imanentna religijozna potreba, svijesti (subconscientia): tu joj je korijen. 5. Znanost se proteže samo na vidljivi svijet, a razvit će se samo; gdje je ne bude, tu ne će apolo­ to je vanjski termin, i na činjenice naše svijesti, a geta ništa koristiti. Razlog je tomu, što je u moder­ to je nutarnji elemenat: izvan ovoga okvira ostaje nističnoj teoriji apologetika n e r a c i j o n a 1n a. Da bi bila modernistična apologetika racijonalna, nešto nepoznato (incogniscibile). pripustila bi neke principe stalne, izvan svake pre­ 6. Potreba Božanstva ( i n d i g e n t i a d i v i n i t a t i s ) , što osjećamo u sebi, budi u nama neki oso­ pirke — bar za se. Iz tili principa već poznatih biti osjećaj, a ovomu osjećaju objekat je Božanska izvagjala bi zaglavke dotle nepoznate, dokle bi na­ realnost, koja je skupa i objekat i sebi uzrok i koja pravite znanstvenu apologetičnu zgradu. Volja, koja je slijepa, pitala bi savjeta u razuma, pa bi se nas udružuje s Bogom. (Enc. »Pascendi«.) 7. Osjećaj ovi, koji se krije u s u b c o n s t i e n- ona odlučila tamo ili amo, prema zadnjim njegovim t i a«, izvor je svim religijama, ko;e su bile i koje će sudovim. Praktika, koja bi bila orijentovana vo­ ljom neposredno, a posredno umom, imala bi svoju biti, a tu se ne isključuje ni kršćanska. 8. Ovaj se je osjećaj isprva u zametku razvijo bazu, a ta je baza odgovor na pitanje »za š to« se malo po malo sa razvijanjem ljudskoga života i po­ tako radi. Ovo je racijonalna apologetika, koja utječe na volju i može je okrenuti tamo, i amo, ostav­ sto nekakovom formom. 9. Kršćanska religija je nastala ovako: u svi­ ljajući netaknutu njenu slobodu. Ali toga svega ne­ jesti Hrista, čovjeka najizvrsnije naravi, kakove do staje u modernističnoj apologetici: religija je tu sada nije bilo niti će biti, porodila se je razvitkom čustvo imanentno, na koje ne može ništa utjecati: gdje bude, tu će ono biti i ostati; gdje ne bude, tu te vitalne imanencije. (Encikl.) ga ne će nikakova dijalektika stvoriti niti uzbuditi. 10. Kršćanski su se dogmati malo po malo razvija­ Apologetika valja da privuče agnostika k gnozi. li i mijenjali prema potrebi imanentne religijozne sa­ vjesti, ali to mijenjanje ne može se smatrati objek­ Ali iz agnoze ne potječe drugo no agnoza. Tko se stavi na bazu agnoze, ne može drugomu terminu tivnim, već samo subjektivnim. U ovoj modernističnoj teoriji znamenita je: v i ­ da dopre već do agnoze. To je smjer i modernistične talna i m a n e n c i j a, » p o t r e b a B o ž a n ­ apologetike. s t v a « (indigentia divinitatis) i »subconscientia«. Modernistična obrana. Promašena je modernistlčna apologetična svrha. Modernisti hoće da sebe zaštite, oni govore, da Iz gore navedenih principa jasno je, da se mo­ dernisti postavljaju na bazu agnosticizma i dogmatičkog transformizma. Apologetika kršćanska ide pravcem da privuče inomišljenike kršćanstvu, a megju takove ubrajaju se i agnostici i dogmatički transformisti. Ali ako se modernisti, kao kršćanski apologete, postave na bazu agnosticizma i dogmatičkoga transformizma, oni takove ne će k sebi pri­ vući, već im oni idu u susret. Modernisti indentifikujii kršćanstvo sa agnosticizmom i transformizmom, a tim uništuju kršćanstvo. A na ovo nijedan katolički apologet ne bi smio pristati nakon toliko osugjenih propozicija, naročito nakon vatikanskoga sabora. nijesu agnostici. »Prije svega - pišu oni — valja da natrag posegnemo, na izvor naime gnosticizma, i to mi činimo prema razlaganju Erberta Spencera, korifeja agnosticizma, koje je on razvio u svojim »Prvim principima«. Ako mi budemo ispitali narav i nutarnju vrijednost religije i znanosti, mi ćemo naći u religiji neke prvotne ideje, neke elemente, koji ne mogu tu ne biti; a u znanosti neke zaglavke, koji se ne mogu svesti na nikakove druge, s toga nemoguće da se protumače. Na bazi i religije i znanosti mi nalazimo »t e r r e п u m n e u t r u m«, koje se izmiče analizi našega uma: to je neka smjesa ideja i čustva, koju da raščinimo ne može nikako da nam to pogje �184 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1911. za rukom. Mi smo prisiljeni konstatovati gospod­ stvo ovoga »i n c o n s c i u m-a«. I baš s toga, jer je takov, moramo se čuvati, da mu ne pokušamo pro­ drijeti u narav i da mu specificiramo njegove atri­ bute i njegovu akciju našim djetinjastim metafizikama. Ovakovo priznanje svoje nemoći, koje ispo­ vijeda agnosticizam pred tajnom ovoga svemira radikalno se odaljuje od našega pojimanja. Naša ie apologetika pokušaj, da se umakne agnosticizmu, kao nauci spoznaje, i da ga se svlada, kaono što je prije agnosticizam bio pokušo da svlada pozitivizam i materializam. Agnosticizam sit i presit racionalističnih principa ne pozna drugih formi spoznaje, osim iskustva sensilnog fenomena i osim razuma, koji je pozvan da obori dokaze, kojim se služi religijozna filozofija protiv nekih teorija o postanku svijeta, o ovisnosti o nekom vrhovnom biću. Kao što je Kant otkrio antimonije u kozmološkoj, psihološkoj i teološkoj ideji, tako je Spencer htio pokazati čistim obrazloženjem svojevoljne i aprioristične elemente, koji ulaze u metafizično i "eligijozne naše tumačenje realnosti. S toga je ustvrdio, da imade neki temelj realnosti, koji izbjegava sna? i naše spoznaje, i komu je prepriječen svaki pristup. Naše je stanovište prama problemu spoznaje i njene vrijednosti posve različito i sudara se sa onim stanovištem, koje je poprimljenc danas od najraši­ renije filozofije i nije drugo, već nastavak general­ nih rezultata znanstvene kritike. Mi dijelimo spoznaju u različite redove: feno­ menalna spoznaja, znanstvena, filozofska i religijozna, Fenomenalna obuhvata sensilne predmete u nji­ hovoj individualnosti; znanstvena udružuje fenome­ nalnim grupama, što se osjete, kalkul kojim izrazuje zakone konstantne evolucije; spoznaja filozofska je shvatanje svemira prema nekim kategorijama, što su nam urogjene, i koje nam odrazuju duboke i nepromjenive potrebe naše akcije; religijozna je spo­ znaja iskustvo što mi imademo, Božanstva, koje se pojavljuje u nama i u svemu. Naravno, da ovim načinom padaju stare defini­ cije, koje je sholastika baštinila od nekih klasičnih tradicija o znanosti, koje su shvaćale znanost »c o gn i t i o r e i p e r c a u s a m « i filozofije, koja se je •definirala, » s p o z n a j a s t v a r i B o ž a n s k i h i l j u d s k i h u n j i h o v i m n a j z a đ n j i m uzroc i m a.« Ali mi za to ne odgovaramo, jer je filozo­ fija znanstvena već dokazala za svoj račun, koliko imade konvencijonalizma u svakoj znanosti, a psi­ hološka analiza pokazala je u svoje vrijeme i otkrila subjektivne i personalne elemente, koji sudjeluju u stvaranju abstraktnih spoznaja. S toga je nemoguće danas govoriti više o nekomu svojstvu spoznaje (f a­ c u 1t a s c o g n o s c i t i v a ) , koja bi se razvijala izvan svakoga utjecaja savjesti i koja bi dosegla do izvjesnosti i istine, koja bi se mogla zvati »a d eq u a t i o r e i e t i п t e 11 e c t u s«. Spekulacija je danas akcija u najširem smislu riječi i ona je poslušna akciji. Akt naše spoznaje rezultat je teškog duševnog napora, kojim se traži dohvatiti, koliko je to moguće bolje, realnosti, i njom se služiti, preko mentalnih skema, koje čovjek sebi utvori. Takovo shvatanje stvari stoji na naj­ višem stepenu slobode. Ako stanemo promatrati svojstvo naše spoznaje u prepletaju cjelokupnim čo­ vječjim nutarnjim životom; ako ne zaboravimo onu jaku korelaciju izmegju abstraktne spoznaje i na­ šega djelovanja; ako oborimo onai umišljeni zid. Što je sholastična filozofija sagradila izmegju misli i volje, rni raširujemo preko mjere granice spoznaju i k >emo čov:eku mogućnost, da dosegne do viših realnosti - pa bilo baš to i preko formi spoznaje do sada neuvaženih, koje pojačavaju vrijednost životu i obogaćuju je novim potencijalnostima. Kao što nam znanje pomaže u upotrebi realnosti udruženjem empirije i kalkola. kao što metafizika odgovara pntrebi da se u praksi dade voditi od nekog opredijellenog oojimanja svijeta: tako zahtjevi našega moralnoga života i osjećaj Božanstva, koji se stvara u najtmastijoj dubini naše savjesti, vode nas osobitomu osjećaju nadsensilne realnosti, koja upravlja čita­ vom našom etičkom ekzistencijom. Nama više niie do toga da dopremo naime do Boga preko dokaza medijoevalne metafizike, ili preko čudesa i proročanstva, jerbo su ovo činjenice, koje ne samo u čudu sluša današnja svijest, već su joj u očitoj protimbi, i izbjegavaju svaku kontrolu empirije. Mi bilježimo druge načine, da upoznamo Božanstvo, mi nalazimo u sebi » s e n s u t n i 11 a t iv u m«, o komu je govorio Newton, a tim možemo obuhvatiti opstanak viših energija u nedokučivoj njegovoj tajni. Ako se isporedi agnosticizam sa ovim našim gnoseološkim mišljenjem, prikazuje nam se agnosti­ cizam sistem hladan i raciionalističan, kao što on zbilja i jest. Mi primamo Kantovu kritiku čista uma i Spencerovu; ali smo mi daleko, da pribjegnemo apriornomu svjedočanstvu praktičnoga uma, koji si­ lazi na afirmaciju opstanka jednoga » i n e o g n o s e ib i 1e«. Mi kazujemo u duhu ljudskomu druge staze, koje nas vode k istini, a te su s t a z e jednako sijegurne (fo r t i) kao i one uma, koji umuje. Istina je, naši su postulati zadahnuti imanentističnim principima, jer svi polaze sa pretpostavke ove: subjekat nije pasivan u svojim operacijama znan­ stvenim i religijoznim, on vuče iz sebe svjedočanstvo �ZA GODINU 1911. ^L/S S DOZVOLOM CRKVENE 1 REDOVNIČKE, V VLASTI UREDIO DR 0 . JULIJAN JELENIC. o n U SARAJEVU. TISKARA VOGLER I DRUGOVI. 1911. �SADRŽAJ „S. P.“ ZA GOD. 1911 Pjesme. Sirana Ah, mnogi misli (Dr. Gjuro A r n o l d ) ..................... 113 Bio jednom narod jedan (Anka Topićeva) . . . 40 Ja ćutim (Dr. Gjuro A rn o ld ).......................................... 70 Jesenji preludij (Stjep. I lijić ) .........................................132 Još pjevam (Dr. Gjuro Arnold) ......................... 1 Na seoskom groblju (A. Č ičić).................................. 7 Nevrijedni (A. Č i č ić ) ..................................................... 102 Pjesma o nekom Žutlji (B. M arkušić)......................... 89 Poni s od Bosne (O. Branko Strahimir Škarica) 54 Pred Božić (Dr. Gjuro A rn o ld ).................................... 188 Svami (P. Scnjić-T vrtković)........................................ 165 U molitvi (A. Č i č i ć ) .......................................................23 U Velegradu (A. Č ič ić )................................. Uskrsnuće (Anka T o p ić e v a )..........................................49 Uz XXV-godišnjicu „Seraf Perivoja" (Dr. Tugomir A la u p o v ić )................................... Znadem da sva mora držiš (Dr. (jjuro Arnold) . . 7 Zvijezde i cvijeće (D r/G ju ro Arnold) . . . . 7o Članci. Čemu slobodna škola? (0. Krste Belamarić, pro­ fesor) .............................................. 17, 37, 59, 102 Djelo izvanredne vrijednosti (O Petar Grabić; 5, 23 Dr Bazala o slobodnoj volji (O. Petar Grabić) 145, 163 Franjo AsiŠki, svetac Euharistije (Dr. fra Karlo E te ro v ić )...........................................................1, 20 Iz neobjelodanjenih bosanskih klasika (Dr.Jelenić) 133 Iz prošlosti crkve sv. Ivana Krstitelja u Kr. Sutjesci (Dr. fra Franjo Blažević) . . 70, 81, 99 Iz sarajevske tržnice (Dr. B la ž e v ić )..................... 166 Kritika i protukritika golgotske žrtve (0 . Petar V la š ić ).................................................................33 Modernisti i kršćanska apologetika (U. Talija) . .1 8 2 Motu Proprio Pape Pija X. .........................................161 Najnovija prepirka o Isusu (0. Petar Vlašić) . .5 , 23 Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskoga sistema (0 . Petar V l a š i ć ) ......................................129, 150 Osvrt na o. Radoslava Glavaša „Život Isusa Krsta" (Dr. Fra Leon P e tr o v ić ) ..................... 26, 43, 74 Postanak i evolucija „Seraf. Perivoja" (Dr. Jelenić) 178 Pokus književnog društva u Bosni god. 1868 (Dr. Jelenić).................................. . . . 25 Strana Religija i čovječanstvo (F. F. S l a v i ć ) ..................... 117 Savremena periodična štampa hrvatskih Franjevaca 188 Socijalna važnost Trećega reda za današnje prilike (Fra Eugenije M a tić ).................................. 113, 134 Socijalni nazori Andrevva Carnegie-ja (Fra Eugenjje M a tić ) .................................................................... 84 Ulomci iz socijalnog djelovanja bosanskih Franjevaca (Dr. fra Franjo B la ž e v ić )..................................119 Zanimivi sud modernog rabina (O P. Vlašić) . . 97 Zanimljivi ulomak iz'povjesti štovanja BI. Dj. Ma­ rije (0. fra Lovro M ih ačev ić)..................... 41, 49 149 Listak. Fra Grgo Martić Hrvat (A. Č ič ić ) ..................... 000 Hipoteze 177 čuvenoga materijaliste Cesara Lambrosa padaju ^Fra J. B i ć ) .......................................... 93 Izvještaj društva za gradnju crkve sv. Antuna u Sarajevu ................................................................ 108 Izvještaj „Jukića’ zbora franjevačke bogoslovne mla­ deži ulSarajevu za g. 1910.—I I ......................92 Julij br. Lav Kerval (0 . M. J . ) .................................. 171 Katolicizam u Francuskoj (Dr. Jelenić)................. 139 Književnost Franjevaca sv. Ćirila i Metoda (0. Miroljub P u k l e r .................................................141, 171 Luter i Kršćanstvo (F. E. M , ) .....................................125 Modernizam u Italiji (Dr. B lažev ić)............................. 44 Monarhija ili republika (Dr. B lažević)..........................12 Muslimani i biskup Šunjić (0. Markušić) . . . . 29 Nadčovječno junaštvo (0 . P. G . ) ................................ 169 Novi školski zakon u Belgiji (Dr. Blažević) . . . 75 0 . Alojzij Cvitanović ( X .) .............................................140 Osuda bez istrage (O. P G . ) .................................... 170 Pabirci iz socijalnog tečaja (Ferdo Krčmar) . . 90 Privilegium fori i Papa Pijo X. .......................... . 194 Pokus književnog društva u Bosni, god. 1868 (A. Č i č i ć ) ......................................................................191 Protivnici uvažuju Franjevca (0 . P. G .) ....................170 Silan požar u kraljevskom V is o k o m ........................192 S laži se nijesu udavili (0 . P. G . ) ............................ 170 Skotistički pokret u katoličkoj filozofiji (Fra J. B-ić) 13 Stogodišnjica rogjenja i 25-godišnjica smrti Franje Liszta (0 M. Jakovljević).................................... 155 �Strana Strana Katolička crkva u Sjedinjenim Državama . . . 143 Katolička crkva u prednjoj Indiji . . • .................... 47 Katolička štampa u J a p a n u ......................................174 KatoliŠtvo grada B e č a ............................................. 143 Knez Btilow kod Pape . « . . . • ....................... 30 Konzistorijalna kongregacija bosanskimFranjevcima 30 Kršćanstvo u T rip o lisu .............................................174 Lažni biskup .............................................................127 Milodari za gradnju crkve sv. Antuna u Sarajevu 1910.-1911......................................................... H l Ministar Canalejas i r e d o v i .......................................46 Vjesnik. Mostarski biskup.......................................................... 78 A doracija................ 46 Najglasovitiji govornik u južnoj Americi................. 175 Najnovija statistika Bosne i Hercegovine . . . . 78 Akademija u čast Škotu ........................• . . . 174 Najnoviji „Motu Proprio" Pija X. . • ................. 126 Američka zlatna ja b u k a ............................................127 Napredak crkve u Sokolinama.................................158 Antunovo u S arajev u ............................................... 94 „Naprednjaci** ponovno osugjeni kao protivnici vjere 196 Apostolski d e l e g a t................................................... 30 Naš „N apredak".............................................. 157, 195 Apostolski delegat u B o s n i ................................... 76 Naša slika...................................................................... 15 Bibliotheca Hieronymiana................................... 197 Nečista savjest..............................................................46 Biskup Marković u Sarajevu................................. 14 Bivši general franjevačkog reda postonadbiskup . 174 „Ne da mi ovo!“ .................................................... 196 Blagoslov franjevačke crkve u J a j c u ......................157 Nedjeljni počinak v o jn ik a .........................................110 Bogoslovni tečaj za naobnženo ženskinje . . . . 46 Nekroiogij živ im .........................................................174 Nemaju bogoslovne književnosti . . . . . . . 110 Bossuetov s p o m e n ik ........................................... 143 Nova vjera Božična alokucija sv. Oca kardinalim a................14 . . L4 Novi austrijski poslanik u V a tik a n u ..................... 77 Car Vilim II. katolik? .................................... 78, 157 Novi odlični trećoredci u Zagrebu ................... 77 Crkva sv. Antuna u S a r a je v u .................... Čudotvorna slika BI. Dj. »Majke milosti« na Trsatu 95 Obraćenja . . . 126 Obnova crkve u T o lis i.............................................. 77 Čuvajmo starine!................ . . 30 O b z n a n a ..................................................................... 78 Da li će Papa napustiti Rim? . . . 142 Odgogjena hodočašća................................................ III Dalmatinski Franjevci pred sudom . 196 Organizacija gimnazijalaca na T rs a tu ....................... 77 Deklaracije kongregacije za redovnike Devetnica Bezgrješnom Začeću . 197 Papa Pijo X. kardinalu Fischeru...............................29 Dr Ante Bauer imenovan biskupom • . . . 14 Papa Pijo X. o nasljedstvu a p o š to la ....................... 78 45 Dva fra A ugustina....................................... 77 Papa Pijo X. opet proti sekularizaciji redovnika Engleska se povraćak Hristu .. ................................. 126 Pastirski list grko-nesjedinjenog biskupa o sjedi njenju Crkava............... • .......................... 30 Esperanto ij katolici.................................................. 143 77 Fra Miroljub P u k l e r ................................................. 143 Pjesnik, koji se divi sv. Franji........................... Franjevac budući kardinal......................................... 174 Pjesnik žumberačkih elegija o „Seraf Pirivoju" . , 94 Pod zaštitom, a ne pod kontrolom....................... 126 Franjevac imenovan nadbiskupom ....................... 77 Poglavica Bosne i Hercegovine osvjedočeni katolik 110 Franjevac izum itelj......................................................46 Portugalska vlada u brizi . . • ........................... 143 Generalov k o m is a r........................................... 78, 95 Portugalski katolici prosvjeduju ,• ..................... 15 Hajka na b is k u p e ................................................... 31 Hodočašće u A s i z .......................................................94 Posvećenje crkve u Kr. Sutjesci .* ....................... 127 .158 Hodočašće u sv. zemlju...............................................47 Posveta Marijine crkve u S arajevu................... Poziv na uplatu i p retp latu .....................................194 Instalacija.................................................................. 15 Ispravak ...................................................................95 Praktična sre d stv a ..................................................... 31 Izgubljeni plijen srpske »Prosvjete« . . . . . . . 196 Pravi uzroci žalosnih pojava na srednjim školama . 195 Iz kurije franjevačkog generala................................. 156 Prenesen novicijat . . . . ■ . • . • ................... 127 Iz najnovijega grčkoga u s ta v a ................................. 143 P rim ic ije ....................................................................142 Javna rasprava.............................................................. 45 Primanje u treći r e d .................................................197 Junaštvo jedne časne sestre . . . . • . . 46 Profesorski ispit . . • ..............................................46 Jurisdikcijonalni isp iti................... 111 Promjena generalnoga starješinstva franjevačkoga Kada će biti konzistorij ? ........................................... 15 r e d a ................... • ....................... • . . . . 174 Kardinal Vives у Tuto našemu redodržavniku . . 157 Promjena u redodržavi Bosne Srebrene................... 76 Katolička crkva u Engleskoj . . . . • ....................15 Raspored hodočašća za sv. ze m lju ........................... 78 Sv. Franjo Asiški ire n e s a n s a .................................... 190 Što je nama kršćanima sv.Pismo? (Dr. Blažević) 154 Temeljna načela starosemitskoga prava (0. Josip Markušić) .........................................................122 Tko je sastavio himnu „Tebe Boga hvalimo"? (Dr. Jelenić)................................................................... 28 Umjetnička izložba Gabriela Jurkića (Lj. D-ić) . .156 Zbliženje Vatikana s Kvirinalom (0. P. G.) . . .170 „Zdravo Kraljice * i „Spasi Kraljice" (Dr. Jelenić) 107 �Strana Strana Franjo Asiški (Dr. fra Karlo Eterović) . • . . . 80 Frohe Botschaft in der Dorfkirche (Dr K. Rieder) 176 Glasnik sv. F ra n je ................................................ 16 Katekizam trećega reda sv. Franje („Duns-Skot") . 80 Katolički Đak (Grgur Galović)............................ 80 Knjiga i pismo u našoj narodnoj pjesmi (Josip Mila k o v ić ).......................................................160 Kršćanske besjede (V uletin)................................ 48 Le antiche Leggende di Franctso di Assisi e la criticana Francesca di questi ultimi decenni (Antonio D emicheli).................................... 95 Lehrbuch der Kirhengeschichte (Dr. A. Knopferj . . 96 Lehrbuch der Moraltheologie (Dr. A. Koch) . . . 16 Melita del Naufragio di S. Paolo e 1’ isola Melada in Dalmazia (V. Palunko) . . • ................. 79 Molitvenik (Fra Angjeo N u ić ) ............................ 96 Nov život (Ljubomir Maraković).........................31 Obrana u borbi proti modernom bezvjerstvu (Nilkes) 176 Opuscula Ascetica Joanis Cardinalis.....................80 Pastoral Medizin (Dr. F. V. M. von olfers) . . . 80 Pjesme (Ivan Ev. Šarić)....................................... 200 Ponos od Bosne (Fra Branko Sirahimir Škarica . 158 Povjest ustanKa u Hercegovini i boj kod Stoca (Ni­ kola Buconjić)............................................... 176 Praktischer Kommentar zur Biblischen Geschichte (Dr. F. J. Knecht)....................................... 175 Pripovijesti (Matija Lisičar)................• ..................111 Književna smotra. A short Introduction to Franciscan Literalure . . 47 Psihologija (Dr. J. Stadler).................................... 96 Put k spasenju (fra Marijan Jakovljević. . . . . 200 A Tuscan Penitent ог the Life of St. Margaret of Rudimenta linguae hebraicae (Dr. Vosen — Dr. Kaul e n ) .............................................................. 176 Almanak Gospe Lurdske . . . ....................... i 60 Ćemu slobodna škola (Fra Krsto Belamarić) . . . 144 Slavni i zaslužni muževi: Makarska i Primorje. Iz­ let na Biokovo (Nikola A lačević)............. 15 Das kroatisch-serbische Schriftum in Bosnien und Slike iz omladinske duhovne pastve (Prof. Ferdo Hercegovina (Dr. Dragutin Prohaska) . ..198 H e ffle r).......................................................160 Da li su svi kršćani dužni čitati sv. Pismo (J. Marić) 175 Socijalna obnova u kršćansksm duhu (Dr. Dehon Das Missaleals Betrachtungsbuch (Dr. F. X.Reck) 160 „Jukić") . . > i ........................................... 175 Die Kunst zu leben (Fra A. M. W e iss).............96 Spasimo domovinu („Duns-Scott")..................... 80 Die Parabeln des Herrn (Dr. J. SchSfer) . . . . 160 Spomenica Josipa Rugjera Boškovića................ 144 Društvo sv. Jeronim a...........................................144 Sturm und Steuer (Dr Konst. Holi).....................96 Duhovne vježbe za redovnike i svećenike (0. Ber­ Th Кеу to the World’s Progress (Charles Stanton nard in Škrivanić........................................... 96 D evas).......................................................... 127 Dušobrižnik........................................................... 16 Vedri Danci (Josip M ilaković)............................200 Elementa philosophiae scholasticae (Dr Seb. Reinstadler . • .................................................. 160 Dopisnica uredništva. Enchiridion fontium historiae ecclesiasticae antiquae 16, 32, 80, 202 (C. K ir c h ) .............................................. ... . 16 Rastanak bivšeg poglavice Bosne i Hercegovine s Franjevcima...............................................94 Rasulo u luteranskoj državnoj c r k v i .................15 Redodržavnik Mišić odlikovan........................... 110 Regjenje.............................................................94, 111 Ruska vlada protiv papinskih naredaba............. 31 S T r s a t a ............................................................. 157 Saski knez Makso o sjedinjenju crk a v a............. 14 Spomenik od mramora o Franji Solanskom . . .175 Svibanjska pobožnost............................................77 Španjolska...............................................................15 Španjolski kralj i Euharistija.................................78 Tursko poslanišUo u Rimu? . . . • ............. 78 Umrli......................................................................127 U m ro......................................................................143 Uprava zbora »Jukić« za prvo polugodište. . . . 142 Valija odlikovan od p a p e .................................... 46 Velika gimnazija u T u z l i ....................................157 Visoki g o s t ............................................... .175 VVestminsterski nadbiskup o papinu suverenitetu . 142 Za II. hrv. kat. sastanak ......................................... 197 Za naobrazbu katoličkoga k l e r a ........................ 110 Zahtjevi kršćana u Turskoj . . . 94 Zaista ru s k i................................... . . • . . . 110 Zavjetovanje i oblačenje trećoređaca u Sarajevu . 71 �Urednici ,,S. P.“ i to na pročelju: VLflDIĆ, s desne Vladića: STRUK1Ć i MHRKUŠIĆ; a s lijeve: BRKOVIĆ i JELENIĆ. �186 Br. 12. - Serafinski Perivoj. 1911. opstanka neke više realnosti, čiji opstanak gleda ili njenu abstraktnu formulaciju. Ali taj vitalni prin­ cip imanencije da li je donapokon tako koban, kako Enciklika misli?« Modernistična ova obrana ne pomaže. Čitava modernistična obrana može se svesti na ove tačke: 1. Agnosticizam je u tomu, što se čovjek u svo­ jim filozofskim i religijoznim istraživanjima nagje pred nepoznaticom (i n c o g n i t u m), koja izbje­ gava analizi njegova uma . . . 2. Filozofsko znanje nije drugo, već tumačenje svemira prema nekim kategorijama, što su čovjeku prirogjene, u kojemu se zrcali duboka potreba naše akcije. 3. Religija je aktuelni osjećaj Božanstva, koji je u nama i u svemu 4. U svakomu znanju imade i konvencionalna i subjektivna. 5. Dokazi sredovječne metafizike mti čudesa i proročanstva ne vode nas k poznaji Boga: tamo nas može odvesti potreba našega mo.alnoga života i osjaćeaj Božanstva. 6. Božanski taj osjećaj je a nekom »i l a t i vn o m o s j e ć a j u « , koji nam kaže opstanak nekih viših sila u nedokučivoj tajni. 7. Pristajemo uz Kantovu kritiku, ali ne prista­ jemo uz njegove praktične postulate. Mi se tim po­ stulatima ne služimo, jerbo imadenio druge puteve, koji nas vode k Bogu, a ti su — i m a n e n c i 1a. Ova čitava modernistična obrana ne pomaže, jer smjer, kojim kušaju modernisti da nas privuku Bogu, a odaleče od agnosticizma, vodi nas ravno, što više, potiskuje nas u agnosticizam. Agnosticizam je dakle — a tako govore i sami modernisti — u tome, što se čovjek i na znanstvenom i religijoznom polju nagje pred nepoznaticom (i nc o g n i t u m), koja se izmiče analizi njegova uma, a ta je nepoznatica »t e r r e n u m n e u t r u m« i za filozofiju i teologiju. Kako nam dakle modernisti tu nepoznaticu objašnjavaju i rješavaju? Ako im se je izmaknuti a g n o z i, valja da privedu g n o s i . Oni nam ovu nepoznaticu, koju hoće da riješe, zamijenjuju drugom nepoznaticom, ništa manje tma­ stom, nego li je prva. A ta je nepoznatica » a k t u a l ­ ni o s j e ć a j B o ž a n s t v a « i » i l a t i v n i o s j e ­ ćaj , koji nam u nedokučivoj tajni kaže opstanak nekih viših sila.« Ovo su nepoznatice kažem ništa manje maglo­ vite od nepoznatice agnosticizma. Što je taj »a k t ue 1n i o s j e ć a j B o ž a n s t v a « , što li je taj »i 1a- t i v n i o s j e ć a j « ? Postoji li zbilja, možemo li mu povjerovati? Na ovo nam naš um ne može ništa odgovoriti, jer mu je to sve obavilo nedokučivom tajnom. Neka se isporedi ova modernistična tajna sa » n e p o z n a t i c o m « agnostika, koja se izmiče analizi ljudskoga uma, kakva će se granična crta moći prevući izmegju ove dvije nepoznatice. Nepoznatica ostaje i na jednoj i na dugoj strani: obe nepoznatice, koje izbjegavaju analizi ljudskog uma, obe nepoznatice, koje se svrstavaju u kategoriju nepoznatica. Agnosticizam zove nepoznaticom, jer se izmiče analizi ljudskoga uma; a modernisti isklju­ čuju svaki utjecaj ljudskog uma na njihovu nepoznaticu i poriču, da ona može biti njegova elaboracija. I modernisti dakle i agnostici poriču utjecaj uma, a to je bitna nota agnosticizma, dosljedno izmegju jednih 1 drugih пе može biti bitne razlike- S t0^ - sve- štj modernisti navode, da sa sebe izbrišu notu agnosticizma, neuspješno je: to su samo riječi, u suštini oni nostici i nužno su agnostici. Interesantnije je to, što tim prestaje i potreba i korist modernističke apologetike, ako se obazremo na njihove premise, koje oni pretpostavljaju ili na bazu, na koju se oni postavljaju. Modernisti uvlače u filozofiju i u religiju subjektivizam. Ako je — a to čisto govore moder­ nisti — filozofija znanstvena, dokazala da imade konvencijonalizma u svakoj znanosti, ako je psiho­ loška analiza otkrila subjektivne elemente i perso­ nalne, koji utječu u stvaranje abstraktne spoznaje; kakve više koristi i potrebe možemo očekivati i tra­ žiti od apologetike, koja je čitava oslonjena na subjek­ tivnim elementima? Cijela ta apologeticna zgrada može vrijediti samo za onoga, u komu se razvija ta subjektivna spoznaja, na drugoga ne može utjecati, jerbo je tu sazidan debeli mir subjektivizma, koji dijeli jednoga od drugoga. Neuspješnost modernistične apologetike odsjeva i odatle, što modernisti prihvaćaju Kantonu kritiku, a zabacuju njegove praktične postulate, pa te praktične postulate zamje­ njuju nekim drugim postulatima, koji manje vode k istini, nego li Kantovi postulati. Taj je postulat — po modernističnom mišljenju — »i m a n e n c i j a«, to jest neki slijepi, subjektivni osjećaj Božanstva. Pa misle li zbilja modernisti, da je ta njihova »i m a n e n c i j a« nešto krepčije od Kantovih prak­ tičnih postulata? Modernisti morali bi napustiti svoju imanenciju s istoga razloga, radi kojega odbijaju Kantove prak­ tične postulate tada, kada bi njihova imanencija bila dajbar toliko krepka, koliko i Kantovi postulati. Ali njihova imanencija nema ni toliko krepčine. I evo za što. Kant sa svojom kritikom prerezo je žile �Modernisti i kršćanska apologetika. umovanju ljudskomu — a to je učinio, jer se je abuziro dogmatizmom. On je tada uvidio, da mu etika ostaje bez oslona, jer je on oduzeo racijonalni temelj onim nekim istinama, bez kojih etika ne može opsto­ jati; a to su Božji opstanak, sloboda, ljudska neumrlost duha. Kant da spasi etiku i socijalni poredak, proklamiro je: valja pripustiti kao stalne, ujamčene principe: opstanak Božji, neumrlost duha, slo­ boda ljudska. Kraće: ove postulate — ako i nijesu znanstveno dokazani — valja ih pripustiti. Kazo sam, kada bi modernistična »i m a n e nc i j a« imala bar toliko krepčine, koliko Kantovi po­ stulati, morali bi je modernisti zabaciti, s istog raz­ loga, radi kojega zabacuju Kantove praktične postu­ late; ali ta »i m a n e n c i j a« ne ima ni toliko krep­ čine. Kant je dakako pogriješio, kada je zanijeko ovim postulatima znanstvenu vrijednost, a do toga ie došo, jerbo se nije htio zadovoljiti dogmatizmom, već je htio tražiti, što nije mogo ni smio. Naćelno Kantovi postulati — i u njegovoj teoriji — nemadu pozitivne znanstvene vrijednosti; ali im se može poricati neka negativna vrijednost. Ta negativna vrijednost u tomu je. kada se pretpostavi da istinita nauka ne dovlači sobom kobnih posljedica praktifnih. Ako dakle iz jedne nauke protječu štetne poslje­ dice, ta nauka nije ispravna: ona valja da bude kriva, valja je zabaciti. Sa ovom pretpostavkom Kartovi postulati po­ stižu snage ovako: kada se zaniječe opstanak Božji, neumrlost duha, sloboda ljudska, oduzimlie se etici oslon; a kada etika u narodima oslabi ili se poruši, valja da se rastepe i društvo, pa tim da zaredaiu sve nemile posljedice. Ovakove posljedice prak­ tične ne mogu teći — prema postavljenom principu — iz istine, dakle nije istinit princip, da Boga nema, da sve svršava rasulom našega tijela, da je ljudska volja sputana gvozdenim obručom nužde. S toga kontradiktorna propozicija ovim propozicijama valja da odgovara istini. Kantova argumentacija sličila bi indirektnoj ar­ gumentaciji logičnoj, koja se zove e х a b s u r d i s, premda joj ne odgovara na dlaku. Ali modernisti na što će osloniti svoju i m aпе n c i j u, to slijepo čustvo Božanstva? Na ljudsku narav možda? Ali ako upitamo naše iskustvo, ono će nam kazati, da pojam Božanstva običajno dobi­ vamo izvana — odgojem, poukom, naročito u djetinstvu - da tu nauku, što poprimimo preko auktoriteta, možemo i znanstveno dokazati pretpostavlja­ jući neke principe, što tu trebaju, kao u svakoj znan­ stvenoj demonstraciji, jer nikakove znanstvene de­ 187 monstracije ne može biti bez osnova, a to su prin­ cipi. Iskustvo nam kaže i narav, da kada taj pojam o Božanstvu mi ne bi stekli preko tugje riječi (auktoriteta), mogo bi ipak čovjek svojim umovanjem naslonjenim na empiriji iz poznatih nam stvari i osjetilnih zaglaviti na opstanak nekih bića, koja iz­ bjegavaju osjetilima, al ipak ne možemo kazati, da su manje realna, nego li je ono, što nam pada pod naša osjetila. Ova mogućnost, da se naime čovjek dovine do spoznaje, nešta što mu nadmašuje osje­ tila i što nadilazi rad ovim redom, u komu žive, ako se ne bi mogla protegnuti na svakoga pojedinog čo­ vjeka, može se protegnuti na kolektivno ljudstvo, hoću reći na neke obdarenije umove, koji bi otkrili te metafizične istine i naveli razloge, koji bi mogli udovoljiti ljudskomu umu. Razlog je shvatljiv, jer sve ljudske inteligencije nijesu poredane jednako na jednoj orizontalnoj crti, već na krivulji, koja se diže ' sPllštava: izme^ u inteligencije i inteligencije imade katkad 0j j 0mni'' razlika- 0vo možemo raziasn,tl isporegjivanjem istraživanja prirodnih znanosti, cisto racijonalnih - - kakove su matematičke, i mješovi­ tih, kakove su prirodne udružene sa matematičkim. A1 . „ . , Ako svakl p'! e ,'п’ 00v)ek пе svojom umnom naravnih za­ snaS°m oprijt . > spoznaje ne i kona, ipak drugi to mogu ili više takovih. Ovo nam potvrgju'e historija prirodnih znanosti u opće. Sto su otkrili na polju geometrije i fizike Pitagora, Arhimed, Oalilej, Euler, Newton i drugi, nadmašuje ja­ mačno umnu snagu dobra dijela ljudstva, koji je bio. koji je sada i koji će biti. Sto vrijedi za empirijske znanosti i čiste matematike, to isto vrijedi za meta­ fiziku i religijsku znanost. Obdarenije i jače inteligencije mogu — a da ništa i ne prime preko tradicije — elaboracijom svoga uma i empirijskim istraživanjima doprijeti dn prvoga uzroka iliti — kako bi moderna filozofija kazala do viših energija. A i ovo nam potvrgjuje povjest filozofije, ako se samo odatle izuzmu skeptici, agno­ stici i njima srodni modernisti. Ovo nam govori narav i empirija. No, može li modernistima narav ili iskustvo ka­ zati taj »i n t u i t« (vigjenje) Božanstva, što ga čoviek u sebi nosi? Ja mislim, da ne. $to pojam o Božanstvu mi ^adn imađemo, koji kao nekako prirogien nam je na­ ravi; ali odatle ne slijedi da taj pojam klija iz toga »i п t u i t a«. Slijedi, da je taj pojam tu i ništa drugo Da je pojam o Božanstvu »i п t u i t« u ljudskoj naravi ,svaki bi ga čovjek imo; ali čini se — pa i prema modernističnom mišljenju — da ga svak nema. Modernisti pišu u svomu » P r o g r a m u « (o p. ci t . s t r . 115.). Matematik, kao matematik, �188 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1911. može i ne uživati u jednoj armoniji, u kojoj će uživati muzik. Ali s toga, što matematik ne osjeća armonije, ne slijedi, da tu armonija ne postoji re­ alno.« Ovako pišu modernisti. Mogo bi dakle — prema njihovu mišljenju — negdje i nepostojati taj intuit. Ovaj slučaj kazo bi, da »i n t u i t« nije ima­ nentan ljudskoj naravi, jer što je imanentno ljudskoj naravi, to valja da bude ondje, gdje je narav, već da joj je dodat izvana ili odgojeni, ili auktoritetom ili samostalnom umnom elaboracijom. Narav može biti bez onoga, što joj poslije nadolazi, premda o ovomu pojmu, o komu je govor, faktično takvih slučajeva neće biti. Radi ovih razloga modernistična »i m a n e nc i j a« pada, i tim se kaže čak slabija, nego li su Kan-tovi praktični postulati, koje su htjeli modernisti zamijeniti svojom »i m a n e n c i j o m«. Dr. Gjuro Arnold: Pred B ožić. Sunce sada Za goricu sjeda A krajem se < Seta večer bi To su oni dani I večeri tije, Gdje se ljudsko srce S preobilja smije Gdje svak zv’jezdu Sto no rodi Hrista, Da mu zadovoljstvo Još i krunom blista; I gdje morem tihim Mirisa i sjaja Vraćaju se čaši Izgubljena raja. To su oni dani, Gdje no budnem d’jete I ako sam blizu Svog života mete. * — * X Savrem ena periodična štam pa hrvatskih Franjevaca. Kad senior hrvatskih franjevačkih listova slavi mali jubilej, to slavlje nema značenja samo za njega, nego za sve novinstvo hrvatskih Franjevaca; svi bo njihovi listovi ili su od »Serafinskoga Peri­ voja« nadahnuti, ili su počeli živjeti, ugledavši se u »Serafinski Perivoj«. Zato nije bestemeljno, baciti ovaj put letimični pogled na pokret i stanje naše fra­ njevačke periodične štampe. Nepovršan motrioc može opaziti, da je od kako datira ujedinjenje i reformacija franjevačkoga reda (1898.), zastrujio neki svježiji i krepčiji život kroz žile toga reda. Ne spominjem unutarnje približenje reda duhu sv. Franje, niti njegovu intenzivniju djelat ^st na polju religijoznom i socijalno-karitativnom, nego ovdje ističem napredno kročenje reda u pro­ svjeti., Ne treba nam ići dalje od naših hrvatskih redodržava, jer vidimo u svakoj neku plemenitu utakmicu u naobrazivanju svoga redovničkoga po­ mlatka i usavršivanju u znanosti nekih sposobnijih članova reda Tu gotovo svaka redodržava ima svoje srednje i isoke škole, na kojima djeluju vla­ stiti sinovi, neki usposobljeni na prvim emporijima znanosti, a neki privatnim trudom nadoknadili for­ malnu habilitaciju. Pa i megju učećom franjeva­ čkom mladeži opaža se mnogo napredniji polet za solidnim znanjem. Za mjerilo ovoga zanimanja s knjigom svakako može služiti franjevačka štampa, koli književna, toli novinska. Nijesam pak preduzeo tu zadaću, da osvjetlim književnost hrvatskih Franjevaca, nego samo novinstvo. Priletio sam najpre pameću hrvatsku katoličku štampu, pa sam se uvjerio, da mogu ustvrditi: ni­ jedan corpus kod nas nema brojem obilnije perio­ dične štampe, nego franjevački red. Ima šest časo­ pisa i jednu reviju za propovijedi. Pred nekoliko godina bilo je 130 listova, što ih izdaju Franjevci po cijelom svijetu u 14 jezika, najviše u francuskom (30); ali nije razmjerom narodnosti ni hrvatski jezik zaostao sa svojih 7 listova. Ti listovi jesu: » S e r a ­ f i n s k i P e r i v o j « (Sarajevo, » D u š o b r i ž n i k « (Varaždin), » G l a s n i k s v F r a n j e « (Zagreb), » K r š ć a n s k a O b i t e l j « (Mostar), »A n g j e o Č u v a r « (Ilok), » G l a s n i k s v. An t e « (Visoko), » E u h a r i s t i č n i G l a s n i k « (Zadar); dakle po jedan franjevački list u svakom glavnome gradu hr­ vatskih pokrajina, osim u Osijeku. » S e r a f i n s k i P e r i v o j « , pri svom osnutku skroman i šarolika sadržaja listić, danas je strogo znanstveni list hrvatskih Franjevaca, koji se u zad- �Savremena periodična štampa hrvatskih franjevaca nje vrijeme bavi pretežno bogoslovijom, (samo bi bilo poželjno, da je ova bolje zadahnuta franjevačkom školom); nu zastupana je i filozofija, socijologija, historija, te kronologija cijele franjevačke obitelji, »Serafinski Perivoj«, koji je proživio razne faze i programa i imena, može danas zadovoljstvom gledati na preživjelih 25 godina, a još zadovoljnije na svoj sadašnji život. On se je svojim sadržajem digo na dostojnu visinu, okupivši oko sebe za suradnike ponajvrsnije naše franjevačke pisce; naše sinove muza, ali nerijetko možemo naići na vješto pero i kojega odličnog lajika, većinom prijatelja franjevačkom redu. »Serafinski Perivoj« steko je u našem naučenjačkom svijetu znatan ugled, te ga neki, vrlo mjerodavni, ubrajaju megju najbolje stručne listove kod Hrvata. To može biti samo na diku redu, a na pobudu njegovome zauzetnom uredništvu! » D u š o b r i ž n i k « jest smotra za katoličke propovijedi. Već joj teče 16. godište. Ona unaprijed donosi propovijedi za sve nedjelje i blagdane u mjesecu. Kad se uzme na um, da velik dio današnjega zla i liberalizma dolazi od manjkava, površna, nesavremena naviještanja riječi Božje, moći će se onda shvatiti važnost ovake periodične smotre, koja svećeniku donosi gotovu gragjti za propovijedanje. »Dušobrižnik« donosi propovijedi — a nekad i nacrte — od čuvenijih naših propovjednika, koli redovničkoga, toli svjetovnoga svećenstva. Te propovijedi za naše su slušateljstvo prikladnije, što su sastavljene prema duhu, potrebama i prilikama našega naroda i kraja. »Dušobrižnik« je prije izdavo i priloge, kao: tumačenje katekizma, duhovne vježbe, svibanjska pobožnost itd. Svakako je bilo smiono poduzeće, pokrenuti ovaki časopis za malo­ brojno čitateljstvo, — a k tome smo ili još imali istoga smijera — no ipak se je »Dušobrižnik« uzdigo nad druge i posto glavnim glasilom za hrvatske pro­ povjednike. Dužnost je zato svega hrvatskog sve­ ćenstva čuvati, da se njegov »Dušobrižnik« ne uguši u moru financijalnih neprilika, koje ga tište, ko mnoge hrvatske listove. Treba nam imati jednu, i dosta je jedna smotra za katoličke propovijedi. Ostali naši franjevački časopisi namijenjeni su prostome puku, — odraz demokratskoga duha si­ nova sv. Franje. Svi su ti, osim »Glasnika sv. Frane«, postali poslije reformacije reda, što pot­ krjepljuje moju gornju tvrdnju. Što da reknem uopće o svrsi franjevačkih pučkih listova kod nas? Po njima sinovi divnog Asižanina nastoje nadokna­ diti kod naroda svoju živu riječ, — kud naime ne mogu oni, može njihov list. Poimajući hrvatski Fra­ njevci važnost i korist štampe u današnje doba, pregnuše oko nje, da tom sjajnom i toplom zubljom m razbijaju mrak bludnje i led zloće, da šire duh Isusa i sv. Franje, socijalnog reformatora, da podržavaju megju našim milim pukom staru tvrdu vjeru i uzornu bogoljubnost. Ovi iranjevački listovi zalaze svuda, gdje ima Hrvata; ne samo naime po hrvatskim dubravama, nego po svim onim dijelovima svijeta, kamo borba za kruhom odagna našu mnogu djecu, Svakako je utješljivo, jer ovi tražeći i u daljini svoje vjerske listove, pokazuju, kako ostaju odani djedovskoj vjeri i materinoj riječi! Ukupni broj predbrojnika na franjevačke listove kod nas iznosi - kolko sam se mogo informirati — oko 15.000 osoba, a đa­ kako peterostruko tolko čitatelja. Osim općenite svrhe imaju spomenuti franjevački listovi svaki svoju posebnu svrhu i smijer. Evo toga ukratko: »G 1a s n i k s v. F r a n e«, osnovan 1895. Prije je nosio ime »Ružičnjak sv. Frane«, i to sve do ove godine. Bio je prvotno glasilom za gradnju crkve Marijine na Trsatu i u drugom redu organom 111. reda. Od ove je godine s promjenom imena izrazitije istupio sa svojim programom: podizanje 111. reda; dakle sad je čisto trećoredski list za hrvatske katolike. Glasnik sv. Frane« nastoji provesti organizaciju trećoredskih općina u Banovini, poput one u njemačkim zemljama, te izvješćuje o radu toga smijera. Pohvalno je, da donosi, kao za uzor, opširnije izvještaje o trećoredskim konferencijama, što ih priregjuju Franjevci u Zagrebu. Ne bi li doži­ vjeli, da na ove uže sastanke nastupe širi, dapače sveopći sastanak za hrvatske trećorece — o čemu se je pogovaralo —, što bi istom razmahalo krila 111. redu kod nas. » K r š ć a n s k a Ob i t e l j « . 1899. pokrenuše ju Franjevci u Mostaru, najviše za bosansko-liercegovački puk. Nije imala zaokruženog programa, ali se ipak trsila donositi štivo, koje bi odgovaralo nje­ zinu naslovu — obitelji i za obitelj. Prvo svoje desetgodište bila je »K. Obitelj« .skroz religiozni list; nu od lani s no.vim uredništvom počela se ba­ viti pomalo i profanim stvarima te đogagjajima. 'Гај dvostruki smijer ne može se odobriti, nego bi po mome skromnom mnijenju bilo probitačno, da »K. Obitelj« promijeni svoj program i pretvori se u posve profani kršćanski list za bosansko-hercegovački katolički puk, kojemu takov listić neophodno treba u razvijenijim danas prilikama političkim, kao što sve ostale hrvatske pokrajine imaju po koje pučke kršćanske novinice. Ovaka reforma najzgod­ nija je baš ovome list, jer joj je najbliži i sadržajem i naslovom, a listu bi bez sumnje osigurala procvat i raširenje. »A n g j e o Č u v a r«. Počeo ga je izdavati g. 1901. O. Mladen Barbnrić, te je listić za njega, kao �190 Br. 12. — Serafinski Perivoj — 1911. urednika i nakladnika, još i danas privezan. List je, kao svi ostali naši listovi, mjesečnik. Jest nabožnozabavni list za mladež pučkih škola. Po uregjivanju i opremi vidi se, da urednik razumije dječinju dušu. »Angjeo Čuvar« čita se, mislim, najviše po Slavoniji, pa i od srednjoškolaca. Svakako je dobro, što našim nevinim početnicima u učenju imamo dati u ruke neokaljano periodično štivo! » G l a s n i k s v. An t e « . Reko bih, da je mo­ ralna potreba pokrenula ovaj časopis. Nevjerojatna je ljubav, koju goji prema Svecu čudesa naš pleme­ niti puk, navlastito u Dalmaciji i lierceg-Bosni. Da se taj ljubavni žar ne samo podrži, nego još više raspiri i raširi, te blagoslovi miloga Sveca nad dragi nam narod što obilnije privuku: nakanili su bosanski Franjevci izdavati glasilo sv. Ante. Tu spasonosnu nakanu i ostvariše g. 1906. List narodnog milje­ nika na nebu prigrljen je od Hrvata to Ikom susretljivošću, da danas broji sam on čitatelja, blizu kolkn svi ostali franjevački pučki listovi ukupno; tolko sc je ubrzo raširio, da se on danas štije, kako u S ara­ jevu, tako u Clevelandu; kako u Zagrebu, tako u Australu; kako u Spljetu, tako u Kitaju; kako u Osi­ jeku, tako u Misiru; kako u M ostar , tako u Bugar­ skoj. Ničemu se drugome ne može pripisati širenje ovoga lista, kolko onoj čarobnoj moći, što ju u sebi krije samo ime nad sve simpatičnoga Sveca, i snažni njegov zagovor kod Boga. Glasniku je, istina, prva svrha: širenje pobožnosti prema sv. Anti, što čini člancima, pjesmama, objelodanjivanjem primljenih po Njemu milosti; ali nije isključio iz svoga programa pridizanje religijoznoga duha u našemu narodu svim mogućim sredstvima: raznostranim nabožnim šti­ vom, vijestima, beletristikom, ilustracijama. U listu ima posebni odsjek za miljenicu sv. Ante — mladež a zove se »Ljiljan sv. Ante«. Po tome »Glasnik sv. Ante« može udovoljavati svim zahtjevima pučkoga religijoznog časopisa. »E u h a r i s t i č n i G l a s n i k « jest istom tro­ godišnje čedo megju listovima franjevačkim. Kako ga je pokrenula ljubav prema presv. Euharistiji, tako mu je i prva zadaća: nijetiti poput Vestalke oganj ljubavi prema ovome najbožanstvenijem Otaj­ stvu ljubavi. Svoju svrhu postizaje »E. Glasnik« donoseći nježna razmišljanja i pjesmice o presv. Eu­ haristiji, te životopise velikih štovatelja Euharistije, opisujući Erharistične pobožnosti i svečanosti, kao: osnutak društva za svagdanje klanjanje i društva malenih podvornika. »Euharistični Glasnik« je za­ pravo utemeljitelj tih društva po hrvatskim kraje­ vima i glasilo svih euharističnih bratovština, napose dviju spomenutih. Buduć su ove bratovštine presagjene većinom iz Italije, to se i u »Euharističnom Glasniku« opaža neki duh gledanja na Italiju. Ovo je samo u bitnosti pregled periodične štampe kod nas, hrvatskih Franjevaca. No proma­ trajući prilike naše franjevačke žurnalistike napose, a hrvatske religijozne uopće, dolazim do mnijenja, da u nas vlada hiperprodukcija ove štampe. Nema r naime razmjera megju kontigentom čitalačke publike i obiljem periodičnih publikacija; :ili možda bolje rečeno :jiem a proporcije megju konsumentom i pro­ ducentom sve štampe. Trebalo bi uzet u obzir anal­ fabetizam i siromaštvo našega naroda; treba uzet u obzir, da se njegovoj duševnoj potrebi može udo­ voljiti s jednim solidnim nabožnim listom, kolko i sa tri: pa ga zato ne bi smjeli preopterećivati sa mnogobrojnim listovima. Ne samo da za još dugo vremena ne bi bio nuždan kakov novi list za puka, nego bi bilo korisnije i opstojeće reducirati, ili s dru­ gima fuzionirati; td i onako mnogi životare, te samo izlaze, da se broji. A ne bi bilo bez koristi pove­ ćati zato profanu kršćansku štampu kod nas, koja je brojem vrlo kukavna. Ovaj predlog valja objektivno i zrelo shvatiti, a ne krivo uzeti. Da bi se nešta u ovome smislu reformirala naša štampa, ne može išta pojedinac, nego svi, ili većina onih, kojih je ta stvar. Kod nas se još i ne pomišlja na sastanak ka­ toličkih novinara, koji bi jedini bili mjerodavni nešta slična izvesti, organizaciju naše religijozne štampe provesti, megjusobno uloge razdijeliti itd. Tome bi možda bila najprijatnija zgoda na II. hrvatskom ka­ toličkom sastanku, o kome se počelo po našim no­ vinama nešto šaptati. Bože, podupri!1) L IS T A K . Dr. Blažević: Sv. Franjo Asiški i renesansa. Godine 1876. bi na uspomenu velikog borca za slobodu katoličke Crkve u Njemačkoj Ivana Josipa pl. Gbrres-a usta­ novljeno i po njemu prozvano društvo: Gorres- Gesellschaft. Društvu je svrha njegovati znanost megju katolicima u Njemačkoj. Od *toga si je vre­ mena do danas rečeno društvo svojim znanstvenim radnjama, knjigama, te pomaganjem sjeromašnih ‘) Na želju pisca, ostavili smo nepromjenjen pravopis. �Listak. učenika veliki glas i ugled postiglo. Svake godine imade se držati glavna skupština, na kojoj se o broju članova, izdatim djelima, te stanju blagajne potanko izviješće daje. Ovogodišnja glavna skupština u to­ liko nas zanima, u koliko je na njoj bilo govora o sv. Franji. Profesor na freiburškom sveučilištu dr. Gustav Schniirer — koji je prije nekoliko godina krasni ži­ votopis sv. Franje izdo — i ovom je prigodom za predmet svoga govora uzeo sv. Franju, dotično njegov odnošaj prema renesansi. Mnogi su naime držali, da se sv. Franjo od renesanse rastaviti ne da, da je on njezin bar preteča bio. Govornik megjutim dokazuje protivno, a publika ga burnim pljeskom nagragjuje. Njegov krasni govor dono­ simo u izvatku. Sabatier i Thode, veli rečeni profesor, u svo­ jim djelima o sv. Franji, kušaju, da dokažu, da je svetac više naginjo renesansi, nego svome t. j. srednjem vijeku. Ali da se ovo dokaže, najprije treba znati u čemu je bitnost renesanse. Ova se pak ne sastoji u uskrišenju stare kulture, niti u indi­ vidualnoj izobrazbi ljudi. Renesansa se naprotiv ima da smatra plodom pokreta za napredak kulture, koji se već u XII. vijeku opaža, a prouzročen je go­ spodarskim napretkom talijanskih gradova, iza kako je islam iz srednjeg mora potisnut. Ušljed raznih momenata, Kao i ušijed toga, što su si mnogi gradovi neke zadaće preuzeli, koje je do toga vremena Crkva vršila, stvori se neka vrst opreke prema Crkvi. Treba nam samo spomenuti gradske škole i gradska sveučilišta. Ovo je dopri­ nijelo, da su svjetovnjaci u opreku sa svećenstvom došli. Renesansa, znači nadalje malaksanje sta­ rog zadružnog duha, koji je u srednjem vijeku vlado. Stare je vjernosti nestalo. Talijanska je renesansa doba državnog nezadovoljstva i prevrata. A sad se pita, kakovo je stanovište prema ovim novim pri­ likama zauzeo sv. Franjo. Raskošnosti renesanse suprotstavio je sveti Franjo potpuno sjeromaštvo. Izboru govorničkih oblika, kao što ih je renesansa gojila, pokazuje sv. Franjo svoju odvratnost. I dok su glavni čimbe­ nici renesanse jezik tako jednostrano odgojili, da su radi toga često puta na sadržaj posve zaboravili, dok su njemački učenjaci svoja imena latinskim za­ mijenili i uporabom latinskog jezika, jaz megju naobraženim i nenaobraženim, koji još i danas opstoji, stvorili, dotle je Franjo to sve zabacio, a osobitu si je odliku time steko, što se je obično pučkim jezi­ kom služio. Пок je renesansa zadružni siniso gu­ šila, dotle ie Franjo ovim zadružnim duhom napu­ njen bio i time stare redovničke ustanove novim 191 duhom zadahnuo. Neki bi htjeli, da nekom vrstom religioznosti Franju s renesansom spoje. Istina je, da se Franjo u prvom redu srcem Bogu obraća, i na našljedovanje Isusa potiče. Ali time nije Franjo došo u opreku s Crkvom, niti se to može današnjim protucrkvenim subjektivismom nazvati. To nam najbolje razjašnjuje jedno mjesto u Franjinoj opo­ ruci: »Gospodin mi je takovu vjernost prema kato­ ličkim svećenicima dao, da bi ih slijedio, i kad bi me progonili.« Iz svega toga slijedi, da ništa nije nepravije, nego Franju pretečom renesanse činiti. Naprotiv, njegova sama pojava nije drugo do li re­ akcija proti novim tendencijama, koje se u rene­ sansi svršuju. On ne stoji na početku renesanse, nego na svrhi kulturnog razvoja, koji se skroz i skroz protivi renesansi! A. Čićić: Pokus književnog društva u Bosni, god. 1868. Pod ovim naslovom izašo je u S. Perivoju, br. 2. god. 1911., omanji članak od dra. Jelenića. Glavna miso članka jest, da se je u Bosni osnovalo književno društvo, koje bi imalo pred očima niži puk, jer po­ stojeća »Matica Ilirska« u Zagrebu nije udovoljavala prosvjetnim potrebama prostoga naroda u Bosni, buduć da je bila nešto više iznad njihova shvaćanja i kulturnog nivoa. Zato je najviše nastojanjem biskupa Vujičića osnovano novo društvo, kome je bio prvi predsjednik fra Grgo Martić. Dr. Jelenić iznosi jedan poziv ji taj zbor, što ga je Martić pošlo na o. fra Iliju Ćavarovića. Sami poziv može se čitati u S. Perivoju na označenome mjestu. Dr. Jelenić veli, da je društvo osnovano za Bosnu, a to se isto još jasnije razabire iz Martićeva poziva, pa bi i književ­ ni plodovi na svjetlo izlazili u knjizi pod imenom »Bosanska književnost«. Ovaj megjutim pokušaj je zašto; a glavni uzrok zastoju imo bi biti osnutak sličnoga društva u Zagrebu pod imenom »Društvo sv. Jeronima«. Po nalogu o. gvardijana dra. fra Danijela Bana uregjujući ja pismene stvari fra Grge Martića, kojih, osim njegovih uskih djela, što su u rukopisu, neima bogzna koliko, naišo sam na jedno pismo, što ga 16. 9bra (novembra?) 1868. pošlo Martiću iz Mostara Fr. Angelus Episcopus, a na omotu vlastoručno Mar­ tić je notiro: u D r u š t v o B i s k u p K r a l j e v i ć . Ja ne ću da nadodajem svojih refleksija na ovaj kulturni dokumenat naših starih ujaka, jer ko sravni članak dra Jelenića i osobito Martićev poziv sa ovim listom biskupa Kraljevića, lako će opaziti svu slič­ nost i različnost; hoću reći: lako će pojmiti misli sadržane u ovome pismu kao logični odziv na Mar­ tića poziv, a proširiti će mu se poznavanje, što ga je dobio o tome pokusu iz članka dra. Jelenića tim, �192 Br. 12. — Serafinski Perivoj. što će se upoznati s nekim potanjim mislima za ustrojstvo toga društva. Ja samo upozorujem na jednu osebujnu diferenciju Kraljevićeva odziva, koju ne bismo mogli očekivati iz poziva na o. Ćavarovića, jer kod Ćavarovića ambijenat ovoga društva pro­ teže se na b o s a n s k u r e d o d r ž a v u i djela bi izlazila u knjizi pod naslovom » B o s a n s k a k n j i ­ ž e v n o s t « : ovdje pak odgovor je na poziv, što ga Martić upravio na Hercegovca Kraljevića: a to je već Širi ambijenat — društvo bi dakle bilo i za Her­ cegovinu! Posebna opet ideja Kraljevića bila je, da se pozove u društvo i dalmatinska redodržava »ss. Redemptoris.« Bez daljnjeg komentara ja ću ovdje iznijeti Kra­ ljevića pismo na Martića, a ko ima volju za tu stvar, neka prispodablja što hoće i kako hoće: a najbolje bi bilo, ne bi li ko potražio još sličnih pisama o toj stvari, pa da ih priopći ovdje u Perivoju. Pismo doslovno glasi: Stasi: Reverendo Patri Grege io Martić Def. atque Pajregorio t rocho. Saraevo. ilio p p f Dragi zemljače! Ja sam onu knjigu primio nešro čito i pridao Bakuli. Sad evo opet primi Vaš poziv u društvo knji­ ževno. Kad biste Vi mogli amo pripast da se zbiljno dogovorimo i moje opaske metnemo, čini mi se da bi dobro bilo. Ja bih hotio uvest ovde T i p o g r a f i u . Ovde bi bilo Misto bivši ova R e s i d e n z i a dosta prostrana. Ima ovde jedan fratar koi bi mogao bit director iste, i kalendarista. 2. da bude jedan censor od strane biskupove. 3. da pozovemo i Provinciu Dalmatinsku Ssmi Redemptoris u društvo. 4. da učinimo 1. Maticu. 5. Znam da bismo imali i Popo­ vah nikoliko s nam ter da nešto bude divno, i stalno. 6. da skupimo para ter metnemo na I n t e r e s j e r p a r a i š j a p a r (?) r e č e t u r č i n . Još mloga druga imadu koja bi ja s Vama zborio, i činili bi, da zavedemo jedno zbiljno i divno društvo. No što se mene tiče, ja ću štogod mogao g a r j e t i t više, svu snagu uložit i ovu amo bratju probudit: ali velim mlogo bi mi drago bilo s Vama se razgovorit: pak onda započet radit: ako Vi ne morete amo doć brez dopušćenja Vašeg Biskupa morete istomu javit. Meni je takodjer drago dasu Vas učinili U r e d n i ­ k o m. Predloga nisam primio, kog velite, da ša­ ljete. Ja znam da biste Vi došli amo, bio bi jedan e l e c t r i c i s a m za probudit ovu bratju Vaše zem­ ljake. Popove bi mloge ja iz Dalmacije naveo da primaju iztiske naše i para šalju; a čini mi se još koga i Biskupa Dalmatinskoga da nam koju paru pokuči za podignutje Matice. — Više bi se medju nama 1911 prijateljstvo razplodilo, a mir napridovao, bez koga sve je zaludu. — Stog Jesuite idju naprid, jer je vas Red kao jedna kuća. — JVliogo bi bilo koristno uvest Tipografiu: ama da bude sub inspectione obaju Bi­ skupa to jest da Vaše spise prigleda Censor Vaš Biskup, a naše amo, da ne bi štogod s vrimenom se iztizkivalo contra bonos mores vel politicam. Ova ako begenišete tamani, ako li ne a Vi bacite. — Ja upavam (?) što mogo više garjatit, neću zanemarit. Crkva Mostarska dosad zapala 424 kese, a još će do 80 otić dok se dovrši. Tamo idje M eštar isprid naroda, nek Vam je priporučen. Mostar na 16. 9bra 1868. Srčani priatelj Fr. Angelus Episcopus. n požar u kraljevskom Visokom. Padala mi je onda na um Kartago, Roma, Mediolanum, Magdeburg i druge žrtve velikoga požara, kad sam promairo njihovu en miniatur sliku u požaru Viso­ koga. Bijaše veličanstven i grozan prizor, kad oveću varoš proždire žedni oganj, kad stotine zgrada prave bajnu rasvjetu, koja mrklu noć čini jasnim danom toliko osvjetljuje obzorje, da sva mjesta u okolici od 40—70 kilometara daljine opažaju požar. Dusi bosanskih kraljeva, koji no nekada sjediše na svom gradu Visokom, gledali su jamačno iz visina, kako pred lju­ tom »jangijom« iščezava njihovo, nekad kršćan­ sko, sad muhamedansko, Subvisochium, gledali su, kako divlji vihor savija visoke stupove plamena preko deset, dvaest drvenih krovova, koje jednim mahom obujmi u svoj nesmiljeni zagrljaj. Pogorjelo je srce, sva sredina industrijalnoga grada Visokoga, pola ga je sad ugljen i pepeo; pogorjelo je bogatstvo i imanje, mnogi bezi, hadžije, age i trgovci; jadna fukara izgubi i ono droljavo pokrovlje, te sa polunagim i gladnim sibjanom ostade na polju. Nije, hvala Bogu, pogorio istina nijedan od onih malo­ brojnih katolika, ama mi je opet žao svoje po krvi braće muslimana i pravoslavnih, pa se ne mogu lako oteti maštanju nad ovom katastrofom, te reći koju konkretnu. Prem da bi ovaj opis pristajo za novin­ sku samo kritiku, ipak mu nećete, mislim, uskratit mjesta u Vašem uglednom listu, kao franjevačkom glasilu, jer se u ovoj zgodi istakoše baš Franjevci. Jutro od 24. studenoga nastalo je prije vakta, već u 3 sata se je umjetno svanulo i sve oživjelo. Na prasak pušaka — topovi im zargjali — probudi se svijet; na to udari zvono s franjevačke crkve, pošlje s pravoslavne, a i mujezini s nekih džamija se oglašiše, — sve je alarmiralo na pomoć. Ne znam, šta se je dotle dešavalo, osim po čuvenju, da se je vatra �I® I [-t T iskara i lito s ra llia VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (Komanditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protok'' ?Petina i exhibita, krstnih, vjenčanih ^..лп;п usu -> d. u pojedinim arcima ili u S'dHnom uvezu, u vla* knjigovežnici. m м ^ Službe* Л1 kuverata u svim 'Л Posluga D7? i, _______ nama. nar __-_ n { ' ] 'ene umjerene. Prva hrvatska parna tvornica vostenib в н в в в в в в в в в в svieća i medičarskih proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničtvima za nabavu ргатШ i nepatvorenih vožtanica, atearinskih svijeća, crkvenog ulja z i ^ i vo. tamjana, stienja, dušica 1 t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 Župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama. Za olakšati naručbu, valja tražiti cienlk, koji se franko dostavila. 1 ^- '' '1"~ �UTEMELJENA GODINE 1882, UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) ćemaluša ulici 172. Najstarija knjigotiskara i s l i č i l a к Bosni i Hercegovini Preporučuje molitvenika, poslova, što ukusnom Moderno uregjena i djela, brošura, ka.ta, kao i svih .uku zasjecaju sa nije cijene. knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske nmotte oMlalu se Ono l tofiio. Slagaćl stroj „TIPOGRAF" Brzojavi: Vogler, Sarajevo. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj 1911 Description An account of the resource Br. 1; 3-7; 9-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1911 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 https://kolekcije.nub.ba/files/original/6cfa6169a6097d2ec431c889c4f7a292.pdf dcae1e00869a1da3fd63741c960755ba PDF Text Text SERAFiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, BROJ 1. 15. SIJEĆNJA 1912. GOD. XXVI. SADRŽAJ: A) PJESME 1 ČLANCI: 1. 2. 3. 4. 5. Dr. Gjuro Arnold: Zvijezda mora G. Guenot: Neronove žrtve P. Senjić-Tvrtković: Genij Hrvatstva Pjesnik i pravnik b. Jakopone da Todi Dr. Gjuro Arnold: Što se više bližim . . j B) LISTAK .............................................. 1. Dr. Jelenić: Sraz kršćanstva i islama pod P' gradoi^ 1456 . . . . 2. F. A. G .: Socijologija u Špar;jolsk; .■ oeiuinarima 12 C) VJESNIK . . Ж Д р Г .............................. 13 Naša domovi л. Zahvala franjevačkoj gim.i .ziji п Visokome — Skupština za gradnju crkvo гл. Antuna u Sarajev — Obnova crkve u Tolisi. - 'romjene..— U — Kužan vjetar s mora. — i postolski d gat ItaMj.i Deficit jubilarne godine. — Žrt Čudan način propovijedanja . . Švicarska. Borba proti spaljivanju tje le sa............... 15 Engleska. Značajni govor kardinala Bourne . . . . 15 uiturni boj N Njemačka. ...................................................15 r ’— 'ka Joahima III............................................. 15 D) Kiv : NA SMCTRA . • ..............................15 Prikazi i ocjene. Dr. Bl\ v : L>atka povjest glazbe.................15 'rum!i smo na prikaz i ocjenu. Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta. — Kine­ ske oitanje ц fiosn i Hercegovini. — Der Rosenkranzf de> Priesters Erklarung des kleinen De^H|tjschen Katechizmus. — Aiban Stolz, ErzidiuMg u n s t ............................................................................... .... . . . 14 ______________________ Podrnžnice д Spljetn, Trstu, Celovca, Gorici i Celje, Dionička glavnica K 8,000.000. ■■Pričuve preko K 900.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa 4 V lo čisto bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog k o v a n o g i pap irn og novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i nsmena obavještenja & 16 “ opisnica uredn s t v a ......................................16 �ANTUN HUBER, Bruneck, Tirol dekoratorni slikar i pozlaćivač. Atelier za crkveno slikanje. PREPORUČUJEM SE VELEČASNOM SVEĆENSTVU ZA SLIKANJE CRKAVA U SVAKOM ŠTILU I IZVEDENJU UZ UMJERENU CIJENU. ISTO SE PREPORUČUJEM ZA GRADNJU I POPRAVLJANJE OLTARA, KRIŽNIH PUTEVA I T. D. -------SA NACRTIMA I CIJENOM PRIPRAVAN SAM ODMAH POSLUŽITI.-------Brzojavna adresa: HUBER, BRUNECK, TIROL. Privilegovana iska banka novi n i Da uzmogne štediti sa б K Privilegovana zemaljska akoga! di iaba a često ići u banku. . jt zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz če ка (v sliku), koje ona po želji ustupa sve. (om e :e kut.ja otvoriti sa tamo spremi j e \ kl. em, n^vac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), kop se u kćo шо i uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet pred:, zavodu, žica , vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki svoJ »л које su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. Iste su zt ključan raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni u m e , s način štednje prema tom e osniva je vagjenje i ispadanje novca z a p r v з P , r ipu, da se jednom sprem ljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ,'a г može opet olako dignuti, nego se kroz prostrani otvor I I. dočim Snijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu ma prima kau štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u >vaj način štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva mje osobe svak og staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na m jestim a, gdj samo u malim svotam a, napose za obrtnike i banka nema podružnice, na odregjeno m ^ sto, radnike; za domaćice i u uzgojnom sm islu za djecu; za stoln a udruženja i sabiranje za . prinosa . društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi sm isao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede ukam aćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz go ­ dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, d osta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO - - G R A G J E V N O D IO N IČ K O D R U ŠTV O U SA R A JEV U Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 — MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 - Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu Direktor: gragjevni savjetnik Josip pl. Vancaš. najboljeg materijala za pokrivanje krovova. TVORNICE ETERNITA �serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ l. SARAJEVO, Dr. Gjuro Arnold: 15. SIJEČNJA ■ Z v ie zd a m ora. Noć i mrak; a tamno more Vrije opet srcu u mom — Diže vale poput gore 1 gromotnim šumi šumom. Lagje mnogih nada mojih Kroz valovje mutno jure Svaki čas se druga znoji U mukama skrajnje ure. A1 meni je tek do one, Što rio moju krije vjeru Ole, kako je vihri gone I po virim’ b’jesno deru. Mislim, da je sada stala Blistat nad njom blijeda zora . . . Ne, ne! — Ti si! Tebi hvala. Majko Spasa, zvijezdo mora! G. Guenot: --------------------- N e r o n o v e ž rtv e. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura.) 1. Subura. Pod Aventinom, na Tiberovim obalama, u carskome Rimu, vijuga se poput zmije nečista, smrd­ ljiva, kriva ulica, imenom Subura. Tuda vrvi ne­ voljno, besposleno, prljavo stanovništvo, koje se uzdržaje državnom blagajnom na troškove svijeta, koji je plaćao čast, što je rimskim postao. Ova svjetina prognana s Foruma od pada republike, nije održala od svoje stare moći, do prava na kruh i kazališta. Povjest pripovijeda, kako su cezari za to veliko­ dušno doprinosili terete prvoga reda: cirkusi i amfi­ teatri rijetko su praznikovali. Jednoga jutra 64. g. Isukrstove, mnogo prije dana, sve je bilo u vrtnji u jednoj od ogromnih 1912. GOD. XXVI. zgrada na osam podova, koje su se nalazile s jedne strane uzduž ulice, a s druge uzduž rijeke. U jednoj najubožnijoj sobici otoka — ovako su se zvale ove prostrane zgrade radi njihova osamljena položaja, — stanovalo je šest ljudskih stvorenja: čovjek, žena i četvero djece, od koje najstarijemu bilo jedva osam godina. Čovjek, gospodar stana, glavar obi­ telji, bio je u naponu dobe; potezi su pokazivali rimsko lice, preinačeno smjesom tugjinske krvi, ka­ kovo se je pojavljivalo u one dane propadanja; na njemu se je čitao ponos zajedno sa potištenošću, uspomena na staru slobodu i osjećaj sramotnog rop­ stva. Obučen u vunenu togu, suburski stanovnik dostojanstveno je navlačio na se kabanicu od kostrijeti; noge su mu bile obuvene u sandale, zakop­ čane sa četiri vezane steznice. On se je spremao na dvor, premda se još nije bilo svanulo. Žena mu, otmena stasa, visoka, stajala je kraj njega. I ako joj je bijeda, a možda i glad, lice ispio, još je bila lijepa. Oči su joj imale neku značajnu nježnost: one su odrazivale ustrpljivu mirnoću, koju je kršćan­ stvo, od tog doba, onako divno udahnjivalo siroma­ štvu. Ovoj ženi bilo je jedino odijelo i nakit jedno­ stavna crna tunika. Četvero djece bez reda se pru­ žilo po vremenom izjedenom prostiraču i mirno je spavalo. U jednom zakutku sobe ležala je malena mjedena cijev pod utisnutim imenom vlasnika na zidu i označenom kolikoćom žita, koju mu se da­ valo svakoga mjeseca iz državnih žitnica. Još su se u sobici opažala dva kamena, koja su služila za mljeti žito; jedna klupa i jedan stol sačinjavali su ostalo pokućstvo. Rimski gragjanin živući ob dan pod trjemovima hramova, bazilika, u atriju veli­ kaša, kojim se je udvarao, u kupalištima ili termama, prostranim dvorovima, koji su bili za nj sagragjeni s nekim kraljskim sjajem, prezirao je ugodnost do­ maćega krova; to je raskošje bilo pričuvano oda­ branim obiteljima, koju je obogatio i ugojio plijen svijeta. Što se tiče njegove žene, malo je glavu raz­ bijao: željezni zakon činio ju prvom robinjicom čo­ vjeka; pa i djeca bila su podvržena neograničenoj vlasti poglavice obitelji. Unutrašnjost onoga, što smo opisali, koju je �2 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1912. rasvjetljivala zadimljena svijeća postavljena na ka­ men, koji je bio u zid zabijen, vjerno se odrazivala sa svim sitnicam golotinje i skrajne bijede u hilja­ dama stanova, odregjenih rimskom puku. Čovjek i žena, čiju smo sliku digli, mukom su se gledali za nekoliko časa. Zora je počela bijeliti daleke sabinske planine, kad je prvi koracao prama vratima; jednim kretom žena ga ustavi, govoreći mu uzru­ jano: — Gdje ćeš tako rano, Veturije? Gradske su ulice još puste; sve počiva u stanu bogatih patricija. — Siromašni štićenik ne smje, da ga čekaju u trijemu velikaša. Ti znaš, Koralijo, rimskim se sret­ nicima mili brojiti dugi niz dvorjanika na vratima nji­ hovih prekrasnih dvorova. — Koga ideš danas pozdraviti? prihvati Rimljanka. — Namjeravam se prikazati Pedaniju Sekundu, prefektu grada. — Mogu li znati uzrok ovoga izbora? Mislila sam, da si imao druge osnove. — Pedanij Sekund večeras prregjuje sjajnu ve­ čeru; možda će i mene na nju pozvati i posaditi me na klupicu kraj njegovoga bogatoga stola. Ovaj odgovor smrači lice bijedne majke; jedna suza poput bisera zasja na kraju njezim crnih tre­ pavica. — A nama, reče ona sa bolnim uzdisajem, ko će nama priskrbiti večeru? Veturij saže ramenima s nekim nestrpljivim iz­ gledom. Ipak Koralija proslijedi: — Ne ćeš li imati milosrgja na ovu nevoljnu djecu? Već su se juče morala zadovoljiti s kruhom i s kašom skuhanom na vodi, megjutim ti si primio dar od sto kvadranta1), svotu, koja ti se nije činila zgodnom, da se i mi s njom okoristimo. — Sastao sam se sa Hermom, Tigelinovim oslobogjenikom, odgovori Veturij, u smetnji; on me je odvukao u p o p i n u2). Nisam se mogao oprijeti čo­ vjeku, čiji gospodar zaprema tako važno mjesto u Rimu. — Tu si, bez sumnje, potrošio novac, koji je bio dovoljan, da ti se djeca za dva dana prehrane. Onoga časa, kada si ti jeo ovnovu glavu s lukom i kada si pio pečeno vino, pitali su me, hoćeš li im povećati njihovu mršavu hranu. — Stvar je učinjena, više o tomu ne govorimo, odvrati Veturij, više ponižen, nego rasrgjen prigo­ vorima svoje žene. Taj izljev riječi ne će izliječiti zlo, na koje se tužiš. ‘) Franak i dvadeset i pet centima. *) Tamna i gnjusna krčma. — Lako bih se utješila s neprestanih oskudica, koje podnosimo, kad bih imala nadu, Veturije, da ćeš u buduće više misliti na svoju obitelj. - Za našu djecu i za te, Koralijo, žurim se kući Pedanija Sekunda; ja držim do toga, da me tu nitko ne preteče: rimski je prefekt veledušan; on me po­ znaje, neće me zaboraviti pri diobi svojih dobročin­ stva. — Još ćeš novca primiti, s kojim ćeš, bojim se, kao jučer upraviti. — Gdje ćeš dakle, da se prikažem? upita Rim­ ljanin zlovoljno. Treba li, da se odem udvarati ko­ mu strancu, ili komu od onih poreznika, koji, iza kako su se natrpali državnog imanja; zvjerski odbi­ jaju siromašne gragjane? — Nije pitanje o tomu, Veturije, ti zlo tumačiš moje riječi. Ja bih voljela, da se ti jutros pokloniš Aulu Plauciju. Za što ragje Plauciju, nego Pedaniju? Megjutim rimski prefekat pFolazi kao velikodušan čovjek, on nam je o tome često dao dokaza. — To ja ne niječem; ali, po mome mnijenju, skuplje su darežljivosti bivšega konzula Plaucija. — Vrlo bi' mi drago bilo znati, koja je razlika izmegju aša1) jednoga i drugoga. — Ja ću ti to kazati: kod Plaucija uvijek se puni košarica siromašnog štićenika s mesom i vo­ ćem, diobe se obavljaju razborito. Tu se dijele do­ bročinstva onim, koji ih traže, ne radi samoga hvastanja; računa se, da ima iza gragjanina, lišena sre­ će, obitelj, žena, djeca, koji u njihovoj uzanoj so­ bici rijetko imaju prigodu, da se dobro nahrane. Tu je nježnosti i osjetljivoga načina u postupanju, na koji nas nisu privikli ostali patriciji. Eto, za što bih željela, da kreneš jutros Plaucijevoj kući. — Ići ću drugi put, možda sjutra, k bogatomu konzularcu Plauciju, odgovori Veturij, koji nije lako žrtvovao nadu u izvrsnu večeru. U ostalom bo­ gati patricij, prama kome imam osobitu čast, često ima dobru misao, da priskoči u pomoć na domu si­ romašnih gragjana. To je zbilja, nešto nova u Ri­ mu, što se razno tumači. — Imamo li se mi na to tužiti? prihvati živo Koralija. Morali bismo se držati presretnim, kad bi slična dobrohotnost tako često dolazila u pomoć našoj bijedi. — Pa i ja štujem Aula Plaucija. — Vjerujem u to dobro; svakako dužnost je pokloniti se onomu, koji ima pravo na to. Ima u kući Plaucijevoj čestita žena, dika rimskih gospogja; nje­ zino je življenje čisto, njezine krjeposti divne. Pom’) Rimski novac. �Neronove Žrtve 3 ponija Grecina, žena konzularca ima jedinoga sina; mramora i u zid zamjerne jednostavnosti, jedina su nego, ona ga je odgojila, kaže se, u strogim običaji­ se vrata ovoga pročelja otvarala na dva krila, a ma; ona ga je, da sve u kratko rečem, na svoju sliku svako je bilo sastavljeno od dvije pregrade mjedotjerala. Ovo je plemenita gospogja, koja bdije nad dom optočene, prekrivene s velikim čavlima sa po­ dijeljenjem mesa, ulja, voća, pa i novca, što nas je zlaćenim glavama. Na njima je bila dvostruka brava više puta iznenadilo po našim nevoljnim otocima. umjetnički izragjena, dotjerana oblika. Na ta se je Ona ima požrtvovnih robova, njezinim duhom za­ vrata ulazilo u četvorni dvor, nazvan a t r i u m. grijanih, punih samilosti prama stradajućim stvoro­ Štićenici, na svoje veliko razočaranje, još su bili vima; ovi izvrsni službenici znadu dobro naći put nekoliko časova zadržani ispred ovih vrata; oni do naših sobica; ne boje se unutar ući, sisati smrdljivi su pod glas saopćivali svoje misli, ne znadući druk­ zrak naših stanova. Čovjek bi malo sumnjao, kad čije, no nagagjanjem tumačiti ovo neobično zakaš­ ih vidi, jesu li rogjeni pod pozlaćenim krovovima njenje. Pa, kad su se dva krila krenula na svojim koje palače, stanuju li u mramornim stanovima, gdje šarkama, nestrpljivo je ljudstvo naprijed poletjelo; su se nagomilale sve slasti, koje mogu život uljepšati. nego, od jednom je uzmaklo u čudu, kao prestrašeno Koralija je govorila sa oduševljenjem i zano­ od prizora, koji mu se ukazao. Vojnici, sa mačem som o dobročinstvima Pomponije Grecine. Veturij u ruci, ispunjali su dvorište opkoljavajući prefektove je mislio, da se mora pridružiti harnosti svoje žene, robove. Pas iz Epira, privezan s jedne strane, suče­ pa će reći: l e prama vratarevoj sobi, kadšto bi turobno za­ — 1 ja priznajem plemenitoj Plaucijevoj ženi, vijao. Pa i vratar inače oštar u traženju koga asa premda mi njezino ponašanje izgleda čudnovato; a i komu se je obično malo htjelo, da odbije dosadne ima ih, koji to nazivlju i ludošću. štićenike sa udarcima štapa, poniknuo je glavom i — Veturije, prekinje Rimljanka, ne ponavljajmo bio je tužan i očajan; očito se je dogodila nesreća u nikada takovih nesmišljenih brbljanja; bilo bi po nas ovoj patricijskoj kući. Posjetnike obuze muk zloružno grditi pomoćnicu ruku. udesna proricanja; nitko, ni vojnici, ni robovi riječi Veturij strese glavom šuteći i mahom otvori vra­ im ne progovori, tako da su stali nepomični, ne zna­ ta, bez ikakova odgovora. Dostojanstveno sagje, dući, šta će činiti. Veturij nije bio čovjek da gubi kako je dolikovalo rimskom gragjaninu, sto i pedeset svoje jutro u nijemom očekivanju. Budući došao stepenica stuba od svoga stana i dogje na ulicu ono­ megju poslijednjim i ne videći no djelomično, što se ga časa, kada je sunce pozlaćivalo svojim prvim je dogagjalo, stade mahati rukama, napravi prolaz zrakam vrhunce kapitolske tvrgjave. Grad se je kroz svoje takmace i dokopa se prvoga reda. Kad stao buditi; robovi i pučki ljudi obilazili su ulice, hi­ se je primakao robu, upitat će ga bez oklijevanja: ljadu nejasnih glasova dizalo se s raznih krajeva. — Što to znači? Je li tvoj gospodar upao u ne­ Stanovnik Subure išao je uzduž bjelušastog Tibera milost? Da mu nije cezar svoju milost ukratio? prama brdu Palatinu i njega ostavi na desnu. Kad Jao! odgovori plačnim glasom vratar, koji je došo podno brda Kapitolina, pogje lijevo jednom je bio u svojoj sobici svezan, kao kakov epirski pas, prostranom ulicom, za tim se ustave pred jednim hiljadu bi puta bilo bolje, da je tako. sjajnim dvorom: bio je rimskog prefekta, Pedanija — Kako! misliš li ti, da je ništa carska milost? Sekunda. Već je mnoštvo štićenika čekalo u po­ Upasti u nemilost Neronovu, nije Ii najveće zlo? vorci na vratima; ovliki broj nije se milio Veturiju, — Ovo, barem, zlo tišti samo jednoga čovjeka; jer je osjetio dobro, kako su njegovi izgledi u večeru što se tiče našega gospodara, on se više neće ništa s patricijem, bili silno pali. Zaglušni šapat išao je ni bojati pi nadati. ovom svjetinom, koja se je snebivala nad okašnje— Govori jasnije. Zar je dakle mrtav Pedanij njem vratara. Napokon se prva vrata stana otvore. Sekund? Štićenici ugju u vestibul ili čekaonicu, prostrani peri­ —Pogodio si; noćas ga je ubio rob, priregjivač voj posagjen lovorikom, javorom i brižno pošišanim gosdba. šikarjem. Tu se je opažao kip rimskoga prefekta, Na ovu kobnu vijest, štićenici poraženi većinom vodometi, okruženi cvijećem, koje je saginjalo svoje se povukoše; Veturij i neki drugi, srčaniji ili pozna­ miomirisne vjenčiće nad mramornim jezercima. Na tiji, ugjoše polako u atrij. Ovaj dio stana, uz koji dnu pored zida, koji je prolazio kroz vrata ulaza, su bili prostrani trijemovi, bio je pokriven grimiz­ dizalo se je glavno pročelje, koje je u stupovlju pro­ nim zastorima i osvježen oširokim jezercem okru­ zora, u dražesnim crtama korniža s dlijetom naprav­ ženim rijetkim cvijećem. Pošto su Veturij i nje­ ljenih i u raznolikim uresima, pružalo sve krasote govi drugovi prešli preko jednoga hodnika, došli su staroga graditeljstva. Umetnuta u stupove bijeloga do peristila, urešena sa stupovima od karitskog mra- �4 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1912. mora; stropovi su bili umjetno izragjeni, zidovi oblo­ ženi krasnim pločicama, sve se je prelijevalo bijelim sjajem. U etrurskim posudam, koje su resile mjesto izmegju stupova, sjalo se je cvijeće najugodnijeg mi­ risa; sve što je izumjelo raskošje onoga doba, sve je tu bilo sabrano. Ali žalostan prizor bio je u opreci sa ovim raskošnim sjajem: na zemlji, ili bolje, na mozajičnom pločniku peristila, ležalo je tijelo Pedanija Sekunda. Oko njega je bila rodbina i nešto prijatelja. Prefektovo je lice, blijedo poput slonove kosti, nosilo tragove smrtne trzavice; grimizni sag, na komu je ležao, bio je krvlju nakvašen. Vidjela se je na njegovim otvorenim i krvavim prsima brit­ kim bodežem zadana rana. Oružje, s fcojim se zlo­ čin izveo, crveno do ručice, bilo je tu blizu postav­ ljeno na mramorni stočić, kao dokaz. Pedanijev li­ ječnik stao je uz glavu lješine i turobno motrio ranu i već pomodrene usnice: znanost je bila nemoćna, a da povrati život bogatome patriciju. Dva koraka odalje tri su vojnika, s mačem u ruci, čuvali uuojicu, izvaljena na uznak i čvrsto svezana. Na sve je strane prevrćao divljim očima, u kojima je još bio uslikan bijes, strast i osveta; skučeno mu i krvavo lice svjedočilo je o borbi, koju je održo prije no se je pustio uhvatiti. Nesretnik je od n uke i ognjice di ri­ tao; jer saponi, koji su ga sapinjali, stegnuti skrajnim divljaštvom, meso su mu bili zaparali; on se megjutim nimalo nije tužio. Kad Veturij prepozna izmegju prisutnih oslobogjenikp Aurelija Pudenta, imenom Filoksena, primače mu se i propita se o okolnostima, koje su zločin popratile. p — Koji je povod, reče, s koga ]e ovaj nesretnjak, pokazujući roba, tako udario svoga gospodara? Filoksen povuče Veturija na stranu u jedan za­ kutak atrija i niskim glasom mu odgovori: — Ako je istina ono, što se pripovijeda, Pedanij Sekund je teško skrivio onome čovjeKu. — Gospodar ne smije voditi računa o svome robu, prekine Veturij. — Slažem se u tome, prihvati Filoksen; megju­ tim kršenje besjede nikad nije dopušteno, pa ni go­ spodaru prama robu: dakle, Pedanij Sekund poka­ zao se je nepošten. Ubojica je, na silu štednja, oskur dica i truda, u znoju svoga tijela skucao nešto ma­ loga imetka, s namjerom, da kupi svoju slobodu. Kad je mislio, da je dosta bogat, prikaza se gospo­ daru: ima od toga dva dana; zapitao ga je, pod kojim bi uvjetom pristao, da se otkupi. Pedanij zatraži osam hiljada sesteraca1) Rob se je čas otimao ci­ jeni, koju je prefekt udario, napokon je primio. Sutra dan opet se prikaza Pedaniju Sekundu sa za‘) Šesnaest hiljada franaka. traženom svotom, moleći gospodara, da ispuni za­ htjeve oslobogjenja; ali Pedanij promijeni mnijenje i ne htjede više ni riječi čuti o oslobogjenju. Uzalud je rob spominjao sinošnju pogodbu, prefekt je bio neumoljiv: pače, on se je stao rugati nevoljniku, iz­ javljujući mu, da mu je u ropstvu umrijeti, da bude spravan. Rob se povuče sav bijesan i očajan. U to mu se ote nekoliko nejasnih prijetnja, za koje ga go­ spodar oštro kazni. Srdžba robova nije više pozna­ vala granica: u nerazboritosti zače strašnu osnovu osvete: cijelu je noć vrebao zgodan čas, pa jutros, dva sata prije svanuća, uspije mu da unigje u sobu Pedanijevu, pripravan, da izvrši svoj zločin. Gospo­ dar, koji je sinoć obilato večerao, prama svome obi­ čaju, kasno je legao, u dubokom je snu spavao; rob oružan s bodežom, udari ga pouzdanom rukom. Eto, kako se je izvršilo ubojstvo rimskoga prefekta. — Je li onoga časa ostao mrtav Pedanij Se­ kund? upita Veturij. Kad je vidio, da je ranjen, još je imao snage, da zaviče, što je činilo, da se njegov sin i više vjer­ nih robova sleti. Oni su teškom mukom svladali ubojicu, jer se je bjesomučno sa svojim bodežom branio. Kad su ga oborili, svezali su ga i bacili ovdje u peristil, pa čekaju, da ga stave na mučilo, e bi doznali, je li imao sukrivaca. — Pa zašto to, kad zakon bez razlike sve ro­ bove osugjuje, pa i onda, kad ni malo nisu u zločinu sudjelovali? — Istina, tako se je nekoč radilo; nego sam do­ znao, da će se o pitanju u senatu raspravljati. — Tako, prihvati Veturij, prefekt je na mjestu poginuo. On je izdahnuo uprav onoga časa, kad je sin k njemu doletio; bodež je bio pogodio u izvore ži­ vota. — Znade li vladar za dogagjaj? — Cezara se je obznanilo; on je odredio da se odmah pravda otkroji, jer je Pedanij Sekund bio jedan od ponajboljih njegovih prijatelja, ako se ipak može ovaj naziv dati vladarevim miljenicima. Kad je Veturij svoju radoznalost zadovoljio, pri­ mače se skupu, koji je bio oko lješine. Sin pokoj­ nikov tada se obraćao Štićenicima i zahvalio im sa jednim migom očiju na posjetu; za tim naredi, da im se udijeli nagrada od sto kvadranta, pa ih zamoli, da ostanu kraj mrtvaca sve do pogreba, koji se je imao još ove večeri obaviti, o zapadu sunca. — Idem narediti, doda, da vam priprave užinu. Štićenici zahvališe mladiću na njegovoj brizi i izjaviše, da su sretni, što su mu ugodni. —- Moje robove, prihvati on, pošto su pod udarcom zakona, u nijednu službu ne smijem upotrebiti; �Neronove Žrtve. usljed počinjene nasilne smrti njihova gospodara, moraju ostati pod vojničkom paskom, sve do onoga časa, kada senat proglasi osudu. Ja bih bio sam sve dotle, dok bih druge namakao. — Ti možeš računati na nas, prihvati Veturij, u ime svoje i svojih drugova. — Dobro je, na to će mladi Pedanij, vi nećete žaliti svoga truda. Veturij se iznova rastapao u obećanjima samo­ prijegora. Ovaj poziv za nj je bio krasna sreća; misilo je, da ga je zapao masni zalogaj u ovom bo­ gatom dvoru, pa se je nadao novom dobročinstvu. Sin Pedanija Sekunda, rodbina i prijatelji, iza kako su čuvanje mrtvaca povjerili štićenicima, udaljiše se; za tim poduzetnik pogrebnih obreda ugje sa svojim robovima. Ovi ljudi uzmu mrtvaca, pom­ njivo ga operu, oškrope ga miomirisnom vodom, obuku ga u časno odijelo njegova dostojanstva, pa mu prama običaju, pokriju lice s nekakovom obo­ jenom tjesteninom. Za tim posade pred kućom čempres, nakite pročelje znakovima žalosti i ispune ostale zahtjeve, koje je tražio običaj, kad se je radilo 0 bogatim gragjanima. Povrativši se tijelu mrtvaca, dignu ga sa saga, na kome je ležalo, prenesu ga u atrij i tu ga polože na mrtvački odar, okrenuvši mu noge prama vratima. Zidovi su bili obučeni u crne pokrove. Robovi, koje su vojnici s početka čuvali u atriju, bili su odvedeni u državnu tamnicu, isko­ panu u samom podnožju Tarpejske pećine, i bačeni pod zemlju, mjesto nazvano T u 11 i a n u m, po imenu kralja, koji ga je dao iskopati. Kad je to bilo uči­ njeno, poduzetnikov glasonoša obleti rimske ulice javljajući zvukom trube smrt Pedanija Sekunda i utanačeno vrijeme svečanih zadušnica i pozivajući na njih narod. Već je kobna vijest o prefektovu umorstvu kolala po gradu i s gradom potresla. Dva oprečna dijela rimskoga društva, koje se razlikovalo od našega življenjem i običajima, bavila se zločinom 1 njegovim posljedicama. Patriciji i bogataši su se sa visine zgražali nad drzovitošću jednoga roba i većim dijelom bili su mnijenja, da se zakon izvrši sa svom svojom strogošću. Robovi, čepani nogam rim­ skih sretnika, držani, kao prosta marva, drhtali su od straha i užasa na pomisao, da je njihov život predan na milost i nemilost radi jednoga bjesomučnika, čijim su ih se sukrivcima smatrali, što su na svoju nesreću pripadali ubijenom gospodaru. Na­ rod, koji je bio, kao srednja ruka, i koji je brojio u svojim redovima mnoge oslobogjenike, naginjao je na milosrgje i prijekim okom gledao raspoloženje velikaša. U večer, redatelj pogrebnih obreda dogje s tuž­ nom povorkom svojih crnih liktora, sa plaćenim 5 trubljačima i narikušama. Kad je tijelo bilo polo­ ženo u lijes od cedrova drveta sa osam ploha, naj­ bliži rogjaci pokojnikovi uzmu ga i stave na ramena, pa ga ponesu gologlavi grobu, koji mu je bio priregjen na Apijevoj cesti. Tu je bila podignuta i lo­ mača. Iza mrtvaca dolazile su voštane slike nje­ govih pregja, oznake dostojanstva, koje je obnašao i isluženih časti; ove posljednje oznake ljudske ispraznosti nosile su se na nosiljkama za to odregjenim. Veliki broj patricija išao je u sprovodu, pa su svojim držanjem pokazivali, kako su jednodušni u osveti i kako nisu voljni popustiti u staroj stro­ gosti. Za cijeloga su puta od mrtvačke kuće do lo­ mače, rogjaci, prijatelji i štićenici, megju kojim se isticao Veturij, svi sa zubljom, jaukali i spominjali vrline pokojnikove. Narikuše su se derale, čupale kosu, noktima grebale jagodice, okolicu ispunjale vikom i jaukom i svjesno vršile svoju plaćeničku službu. Svjetina je grnula, kuda je povorka prola­ zila, iz radoznalosti, a ne iz ljubavi. Kad se je došlo k pozorištu turobnog obreda, sprovod se ustavi. Lijes postave na zemlju, a rogjaci, prijatelji i štiće­ nici poredaše se oko njega u redu uobičajenom i pro­ pisanom samim prilikama. Grob, koji je imao za­ tvarati Pedanijeve ostanke, dizao se je nedaleko Scipijonova; bio je sagragjen prama naredbama sa­ moga prefekta, pa je divnim svojim razmjerima po­ davao veličanstvenu sliku. Lomača, nakladana bo­ rovim drvljem, bila je odmah po strani smještena. Kada su imali početi pogrebni obredi, opazilo se je, gdje nadolaze mnogi ljubimci Cezarovi, kojim je još jučer prefekt bio drug po izbor: bili su to Tigelin, Servilij Tusko. Senecij i neki drugi, kojim je Neron bio naredio, da budu na Pedanijevu pogrebu. S nji­ ma su bili došli Marko Plaucij, sin konsularca i Pomponije Grecine i oslobogjenik Filoksen. Po običaju velikih obitelji, prije no se je prešlo na spaljivanje tijela, najbliži rogjak uze riječ, da proslavi pokoj­ nika. Kad je u zanosu pripovjedio glavna djela nje­ gova života, dostojanstva, koja je imao, časti, koje su uzdigle sjaj njegova plemena, prijatelji i štićenici pokojnikovi odgovoriše laskavim odobravanjem, običajnim izrazima, u kojim se nitko nije varao. Po­ što je bilo vrijeme, stavilo se je tijelo na lomaču, koju su dva gragjanina zapalila. Kad je meso izgor­ jelo, pokupiše pomnjivo kosti, u vinu ih upraše i onda ih zatvoriše u srebrnu žaru. Toga časa po­ duzetnik mrtvačkih obreda, koji je upravljao službom u svim prostorijama, umoči maslinovu granu u po­ sudu punu čiste vode, tri puta poškropi prisutne i otpusti ih izgovarajući tajinstvenu besjedu: »11ic e t ! « »Možete otići!« Ovi okrećući se prama žari, u kojoj je bio pepeo pokojnikov, zavikaše, što �6 Вг. 1. Serafinski Perivoj — 1912. ih grlo nosilo: »Zbogom, zbogom! zbogom!« Primakoše se sinu Pedanija Sekunda, opet mu iskazaše svoju žalost i pustiše ga, da sakrije u grob ostanke svoga oca. Kod mladića ostadoše samo dva prija­ telja, Veturij i još štiećnik. Kad je sve svršilo, mla­ di se Pedanije tužan kući vrati u društvu četiriju spo­ menutih lica. Na povratku kući, naredi nastojniku, da obilato nagradi njegove štićenike, a osobito Veturija. Moramo priznati, na njegovu čast, da se je danas čankoliz sjetio Koralijinih preporuka; dosta se je rano povratio pod bračni krov i sa svojom obitelju podijelio izvanrednu nagradu, što ju zaslužio. Obilje je vladalo jednu sedmicu u siromašnom stanu; Ve­ turij je živo žalio, što nije katkad otišao u krčmu, da potroši jedan dio svoga dobitka; nego ovo kajanje bilo je kratka vijeka. Dok je sin Pedanija Sekunda ispunjao posljed­ nje dužnosti prama nesretnome rimskom prefektu, turobna se je povorka raštrkala u mnoštvu skupova i u grad se vraćala. Jedra od tih skupina, u kojoj je bio Marko Plaucij, oslobogjemk Filoksen, i Servij Tusko, šuteći je stupala, zadubljena u teške misli. Napokon, Servilij, koji je možda prvi put u životu razmišljao, reći će svojim suputnicima; »Prijatelji, kako li su žalosni ovi pogrebni obredi! S tim dakle svršava naš život? Jeli grob .krajna granica ljud­ skoga života? Tako je nekoliko trudnih godina, u kojima je smiješano više zla, nego dobra, cijela naša baština. Čas se pojavimo na pozornici svijeta, a za tim nam vječni san vjegje zaklopim Ove je riječi izgovorio klonulim glasom i poka­ zao dušu, koja je počela hladnjeti u tjelesnim nasla­ dama i odvratnost je bila blizu. Servilij, Neronov prijatelj, bio je učesnik njegovih pijanaka i raskalašenosti; ali već se je osjećalo sito srce mladoga čo­ vjeka; on je kušao tajinstvena nadahnuća, žegju sre­ će, koju se nije nadao, da će moći zadovoljiti. On je bio iscrpio naslade ove zemlje; na dnu čaše, koju je bio pomamno zgrabio, našao je samu gorčinu. Nego, on je znao, da kraj njegove patricijske kuće ima ljudi, koji su poznavali put neumrlih sreća. — Možeš li ti ozbiljno vjerovati, Silvije, da nam u grobu sve svršava? — odgovori oslobogjenik. — Jao! ne znam. Naša je sudbina nerazrješljiva zagonetka. — Nisi li pohagjao škole filozofa? Pa još i danas nisi li u općenju sa učiteljima znanja? — Jest, bez sumnje, ja se družim sa Senekom, najslavnijim od njih. Nego, ja kažem na žalost, ovaj čovjek tako velikoga glasa, nije me ništa naučio. Čitanje me je njegovih spisa utvrdilo u svim mojim sumnjama. Megjutim je filozof, učitelj i prijatelj vlada­ rev, napisao veličanstvenih stranica o neumrlosti, koja čeka krjeposne duše. — To je istina; ali inače on veli, da je njegovo vjerovanje pjesnička šala i da smrću sve svršava. Seneka je, molim te, prosti skeptik i glumac. Kad on, čovjek takvoga znanja, nema osvjedočenja, ka­ ko ćeš, da ja vjerujem, ja, čovjek uživanja, kao što svak zna? Za što bih ja posmatrao život sa ozbilj­ ne strane, kad se ljudi, koje se drži ozbiljnim, malo bave s takovim stvarima? Mislim, da ti ne držiš, Filoksene, e ja vjerujem u stare basne, koje bajaju o Stiksu, Karonu i njegovom čamcu, o mirijadama bogova, kojim se svjetina klanja? — Ne, doduše, pa ni ja u to ne vjerujem. O vjerskom sustavu, koji se još megju nami podrži, nema ni govora. -- Koje su dakle tvoje misli u poslu vjere? Što ti misliš o našoj sudbini? U času, kad je Servilij upravljao ovaj upit sta­ romu oslobogjeniku, tri su čovjeka bila na domak brdu Ćeliju, na čijem je obronku bila sagragjena ku­ ća Aula Plaucija, gdje je Marko stanovao. Oslobo­ gjenik, jer nije htio stavljati ova visoka pitanja, i jer je mače znao, kako je Servilij Tusko slabo pri­ pravan slušati ozbiljan razgovor, zadovolji se s od­ govorom : — Bilo bi nemoguće, Silvije, da se danas ovaj predmet duboko pretresa. Biti će možda vremena ili podesnije prigode. Kako mu drago bilo, ja ću ti iskreno reći: što se mene tiče, ja tražim sudbinu drukčiju od sudbine ovoga svijeta; jer sam uvjeren, da duše ne mogu umrijeti. Sretan sam, da s tobom u to vjerujem, Filoksene, — odvrati Servilij. I oni se rastadoše. (Nastavit će se.) ЈШ L j P. Senjić-Tvrtković: Genij Hrvatstva. Gdje svemir grle krši Velebita, gdje strašnog vihra bjesni grozan huj, megj’ klisurama — zora gdje ne svita, strahovit, kažu, ponor zjeva tuj. Za vedrih noći, kad no viš Jadrana svud svemirom se širi blažen raj, tad muklo, tromo, puže s onih strana pučinom mora, bolan uzdisaj. �Genij Hrvatstva. Tad zdvojan urlik moru iz dubina uz šum se vala gromko ori svud, i opet zamre; — zavlada tišina, za novi urlik nadimljući grud. U crnog zjala strašnoj raspuklini tajnovit neki tu se priča dvor, gdje stoljet mnogu čami u dubini, hrvatstva silnog pobornika zbor. Uz hladne hridi tri su spete vile, simboli slave: — megj’ njih roda spoj simboli vječni: — slobodne su bile, dok rod im i dom negda bio svoj. I dizali se gordi gorski dvori, što sad ih puste krije mašak siv, na Kapeli, na Zagrebačkoj gori i gdje se koči Vlašić kršni div. Tu pjevale su rodu pjesme svete, slobode dične dok još blista trak, dok dušman stenjo još mu ispod pete visoko bljesko pobjede se znak. A burni vihor kršnih sa p:anina raznosio je svemirom taj poj, navještajući narodima svima, da Hrvat još je u svom domu svoj. Sad mjesto pjesme teške negve zvuče, (— zar sam ih rod baš imao im dat? —) kad sloge bratske zagrljaj im puče: kad bratu nogom na vrat stade brat. Sad kletvu Pravde zalud blaži uza i zdvojan jauk, — zubi mukli škrip, zaludu potok gorkih teče suza; ti vitki stasi koče se ko kip. U moru suza čudna neman reži i strašno sikće, hropće, riga jed sa strave vlas se uznicima ježi, na oku suza kruti se u led. U drhtu strave usnice se kupe i sv’jetli nekad ukoči se gled, uz stanca tvrdog orijaške stupe, gdje kostura se čudan koči red. Tek kosti suhe, — zgin’o pepel slave i desnica im zgin’o udar čvrst, bez lovora su okrunjene glave, tek gdjekom čelo prazno resi krst. Pod nogom leže žezla polomljena i krune puste — davni ponos taj, već rosna hrgja s vlažnih prekri st’jena, pod maškom sivim zginu divni sjaj. Dok orijaške strše kosti one; što jedin ostan divske snage jest, i šuplje oči katkad suze rone, i suha katkad grči im se pest. — Na škripu kosti junačkoga stasa u ponor sagje čudan sjene lik, a neman suza more ustalasa, iz divljih ralja vine joj se rik. To navještaj je borbe divske davne, već stoljet mnogu što ju krije jaz od doba onog, kada krvi slavne na pokolj braće prvi brižnu mlaz. Gromoviti se odjek borbe gubi kroz raspukline u tugaljiv muk, u suzno lice vila vilu ljubi, аГ zalud kostur kuša napet luk i neman zgodit: sputane su kosti, a sjen već mine, divski pušta boj kroz ponor zgine, zboreć: »Prosti, prosti ah, Bože, prosti, rod što zgr’ješi moj!« Strahota briše uznicama s lica i zadnje nade prosinuli pram, a šuplje oči golih okosnica po suzu spuste studeni na kam. Tek jedan kostur stišće luk u šaki i trga uze, kao sputan lav, јеГ Tvrtko silni, Ljudevit li jaki, јеГ kralj nam prvi slavni Tomislav? To tajne vječne mračno velo krije za domovinu sluti pjesnik njen: T& nesloga je neman boj što bije, Hrvatska genij ona čudna sjen! — U crnog zjala strašnoj raspuklini tajnovit neki tu se priča dvor, gdje stoljet mnogu čami u dubini hrvatstva silnog pobornika zbor. �Br. \. — Serafinski Perivoj. — 1912. Tu borba strašna v’jekom vodit će se i vječni bjesnit s netnanim će boj, dok rod za gr’jehe svoje pokaje se, dok suza s krvlju zbriše gr’jeha broj. Hrvatstva tad će genij neman b’jesnu u borbi svladat, uze skršit jak i zapjevat će vile, rodu pjesmu, slobode sinut izgubljeni trak. — Duh pomlagjeni junački nam pregja uz davne slave vratit će se glas, glas slave, za kom Slaven v’jekom žegja u bratskoj slozi podignut će nas. I viti će se kolo, košto davno brat, bratu past’ će u zagrljaj čvrst, na glavi lovor dizat će se slavno, a snažne grudi kitit će nam k r s t ! — Pjesnik i pravnik b. Jakopone da Todi. BI. Jakopone, rodio se je g. 1240. u Todi, u uba­ vom gradiću Umbrije od plemićkih roditelja. Na kr­ štenju mu nadjenuše ime Jakov, a od miiinja ga prozvaše Jakopone. Mlade je dane svoga života sproveo pod strogim nadzorom svojih rodnelja, dok se u nje­ mu ne porodi želja za naukama; čemu roditelji i udovoljiše, poslavši ga u osnovnu škoiu, koju svrši s od­ likom. Nakon toga Jakoponu sinu zora bolje buduć­ nosti, jer on ode na sveučilište u Bolonju; tu svrši nauke sa općim priznanjem, te zadobije lovor-vijenac, postade doktor prava. Otalem se povrati kao odvjetnik u svoju domovinu, gdje ga je čekala vi­ soka služba. Po želji svojih roditelja, zagleda se u lijepo djevojče imenom Vannu Koldimezzo, grofovske poro­ dice, veoma bogatu i krjeposnu. Ali ona nije bila prava njegova zaručnica, nego samo uzor njegovu pjesnikovanju, namjesto muze. Jedne večeri g. 1268. kuća Jakoponova blistaše od narodnoga slavlja. Sla­ vila se je jedna stara svečanost, koja se danas ne slavi, nego se samo spominje. Tu se bjehu skupile odlične i dragocjeno obučene rimske matrone, naj­ veći bogataši i plemići, kao i prosti narod. Megju ovima nije smjela faliti ni mlada Vanna, buduća za­ ručnica našeg odvjetnika. 1 ona je, vragoljasto djevojče, megju vršnjakinjama svojim i odličnim ma­ tronama na pozornici mjesto zauzela. Kod prisutnika vladalo je neopisivo veselje i raspoloženost, a na sve strane brujilo je neodoljivo odobravanje prestavljačima, poput šumećeg vjetra u atmosferi. 1 u najvećem trenutku živatnosti i veselja, do­ godi se rijedak i koban slučaj: Pozornica se sruši! Ah! B o ž e !... strašna prizora! Ranjeni jadikuju, satrveni izdišu, oholi su zastrašen i!... Jakopone kao gromom ošinut radi strašne katastrofe, poleti na lice mjesta, te napokon pane megju ruševine od sla­ bosti . . . pita . . . viče, traži, gdje je moja vila? . . . Oči su mu bile pune suza, a glas iznemogo i u grlu zapinjao. Jao! strašna prizora, žalosna iznenagjenja! Napokon megju ležećim mrtvacima, pod ru­ ševinama raspozna svoju vilu po haljinama i zlat­ nom ovratniku. Jakopone sav preneražen od ža­ losti odmah rastrgne zlatni ovratnik na nevinom angjelu, sagne se k nevinoj žrtvi i stane prisluškivati, da !i još diše; ali nenadano opazi pod sjajnim odije­ lom strogu pokorničku haljinu; zbog toga mu se strašna borba u duši porodi. To je bilo za našeg mladog odvjetnika gorka čaša mučeništva — trenu­ tak u pravome smislu tragičan. Smrt njegove mlade zaručnice, bješe poziv ne­ beski i krasan primjer njegova obraćenja. Bog nje­ ga tim ganu na obraćenje, a on sav izmučen svjet­ skim ispraznostima i prolaznim užitcima, ču glas svoje savjesti, i osjeti gdje mu dovikuje: bježi i plači! Jakopone prezrevši prolazne stvari ovoga svijeta, obrati se i poče uzdisati prema svomu Spa­ sitelju na križu, moleći ga, da mu oprosti. Razdijelivši sve svoje bogatstvo siromasima, ži­ vio je sam u žalosti punih deset godina po zabit­ nim mjestima, ili je putovao tražeći ukor, prezir i poniženje od ljudi. Tako sprovede naš Jakopone svoj svjetski ži­ vot, a g. 1278. potraži — kao i pjesnik Dante Aleghieri — samoću u franjevačkom redu. U jednom apokrifnom životopisu, kaže se pogrješno, da je bi. Jakopone obukao franjevačku haljinu g. 1296. Jakopone ostavivši svijet, a stupivši u franje­ vački red, tu u samoći ispjeva svoje pjesme, koje su slavne u književnoj povjesti, kao što su važne i radi poznavanja prilika, u kojima vladaše papa Bonifacij VIII. Najvažnije su mu pjesme: »S t a b a t m' a t e r« (Stala majka) i »C u m m u n d u s m i 1it a t s u b v a n a g 1o r i a«. Da se je potpuno bi. Jakopone Bogu obratio, najbolji su nam dokaz dva njegova hvalospjeva: »A m o r d e c h a r it a t e« i »A m o r m e i n p u l v e r e m сопv e r t i t«. No svaki čovjek, pa i izvanrednih kreposti, kat­ kada pogriješi. Naš bi. Jakopone kao vatreni pri­ staša Gibelina, pristade uz nasilne političare i tako �Pjesnik i pravnik b. Jakopone da Todi. se uplete u akciju proti Bonifaciju VIII., koji sumnjiv bijaše radi izbora s obzirom na zakonitost. Papa braneći svoj zakoniti izbor i čast, izopći iz Crkve Jakopona i sve njegove pristaše. Jakopone bude još osugjen na zatvor u samostanu u Palestrini, i tu živući, o suhu kruhu i vodi, promišljaše zloće ovoga svijeta. Vatreno je ljubio svoje pristaše Gibeline, pa mu je zato i misao na papin izbor još uvijek lebdjela pred očima, izopćenje mu se je gore činilo od paklenih muka. A energična izjava sa strane zbora stožernika: da je valjan izbor Bonifacija VIII., palilo ga je u srcu kao munja. Napokon Jakopone priznade svoju krivnju, te spjeva i posla Papi Bonifaciju VIII. pjesmu pri­ znanja: 0 papa Bonifacije Evo moja duša stenje Radi riječi, kojom na me Baci prokletstvo 1 izopćenje.------ A po Bogu Tebe molim Otpusti mi prekršaje I sve druge kazne jošte Dok ovoga sv’jeta traje. Ova nam pjesma otkriva svu njegovu duševnu žalost, što je od ostalih kršćana, braće svoje, bio odijeljen, ali ovu poniznu molbu na prvi mah ne usliša namjesnik Hristov. Jakopone opet spjeva pjesmu, u kojoj moli svetog oca da ga odriješi, te ju godine 1300. po hodočasnicima pošalje Papi u Rim. Ćuj pastiru glas barem sada, Ne daj da sam izvan stada, O pastiru Ti se još ne budiš, Nit’ za ovcu hoćeš da se trudiš! Megjutim Papa nije ni ove druge molbe našega žalosnoga i neustrpljivoga pjesnika htio da primi, nego i tom prilikom ostade neumoljan, a naš starac Jakopone pjesnik ostade i nadalje u izopćenju. Zašto je Bonifacije odbio tu Jakoponovu molbu, drži se da su tomu bili uzrokom stanovnici vatreni Gibelini, koje je Jakopone volio, i koji su čeznuli za gospostvom u Rimu. Bonifacije VIII. ožalošćen radi strašnoga vjerskoga • svetogrgja, što ga počiniše francuski vojnici pod vojskovogjom Julijanom Nogaretom umrije god. 1303. Poslije Bonifacija izabran 9 je za papu Benedikt XI. Ovaj iste godine 1303. 23. prosinca izdade bulu, kojom ukidaše sve cenzure svoga predšasnika. Tom bulom bješe i Jakopone oslobogjen tamnice i izopćenja, te se povuče u samo­ ću u samostan u Kolaču u Kampaniji i ovdje je sav blažen u miru posvetio se pjesništvu. Živio je tri godine u pripravljanju na bolji život i sretnu smrt, u najstrožijoj pokori, sastavljajući pjesme i revnujući za slavu Božju, obranu Crkve i korist domo­ vine. Iza burnih dana prošlosti pokazaše se' našem Jakoponu vedri dani života, kao što se običaju po­ kazati poslije silne bure. Ali Jakopone je bio već veoma slab nešto radi starosti, nešto opet radi pre­ trpljenih suprotivština. Osjećajući da su mu dani već izbrojeni, a smrt blizu, primi zadnju utjehu svetih sakramenata. No Jakopone iznemogavši od goruće ljubavi napram Bogu očekuje, dok mu dogje " jerni duhovni prijatelj Ivan od Verne, koji ga je u slabosti višeputa svojim milozvučnim pjesmama tješio. No to se upravo činilo nemoeuće da će njegov prijateljv prije doći nego što će Jakopone do­ vršiti svoje odiseiske dane. Napokon Jakopone na rukama svojih ljubitelja i svoje braće u zadnjem času srmtnc borbe sa slijedećom pjesmom opraštaše nepi ijateljirna svojim: Dušo blagoslovljena Od stvoritelja sv’jeta Gledaj na Gospodina, Na križu razap eta!. . . Ta je pjesma slična ostalim pjesmama, koje su nam do danas od nje.ga preostale. A prestao je pje­ vati ovu divnu pjesmu onda, kad mu je došao nje­ gov vjerni prijatelj od Verne. Jakopone kao po­ kornik okrijepljen sa sakramentima, veseo videći slavu nebesku blaženo uzdahnu u naručaju svoje braće, na Božić ob noć god. 1306. Ostanci su mu prenešeni s velikim slavljem u njeeovo rodno mje­ sto, a pokopan je u samostanu Klarisa, zatim je bio prenešen u samostan sv. Fortunata, i pokopan u grobnicu, koju je po svoj prilici kao spomenik digo njegov strić, biskup Angjeo Cesi (Todi), na kojoj stoji napisano: Ossa Beati Jacoponis de Benedictis Tudertini, fratris Ordinis minorum, qui stultus propter Christum nova mundum arte delusit, et coelum rapuit1). Narod ga je odmah poslije njegove smrti štovao i držao blaženim, a i njegovi ostanci, pokazuju nam znak svetosti i neumrlosti njegove. Dvostruku slavu postiže, jer je svijetu poznat kao pjesnik, kao ‘) Kosti blaženoga Jakopana „de Benedictis", Tudertinca, brata reda manje braće, koji lud za Isusa novim načinom sv i­ jet prevari i nebo zadobi. �10 Br. 1. — Serafinski Perivoj 1912. Blaž. Jakopone ostavio nam je sto i jedanaest pjesama porazdijeljenih u sedam svezaka, a sadržaj im je: epski, lirski, satiričan i dramatičan; namjera im je uništivati zablude svijeta. Uz ove pjesme imade i čisto duhovnih pjesama, kao što i prigodnica: prijateljima, prigodnim svečanostima itd. Te pjesme obiluju čistim stilom, vjerskom isti­ nom, dirljive su čuvstvene i uzvišene, misli su i osje­ ćaji čisti kao kristal, a proistječu iz duše pune suza pokornica; duboki su glasovi molitve, nose znak negdašnje duševne krize, koja poslije tolike bure, Žalosti se Crkvo, plači i jadikuj. (tuge) žalosti i progonstva, nagje sebi izvor mira i Snosi sudbinu, žalosnog stanja svog. utjehe, obrativši se Bogu i stupivši u franjevački red. Ovaj sin sv. Franje Aziskoga pozdravljen je kao Druga glasi: pjesnik Pindar i Anakreont, i steko je sebi neumrlu O Papa Bonifacije, slavu. Mnogo li se sa sv’jetom igrao?! Njegove su se pjesme pjevale na njegovim mrt­ vim ostaneima »Dies irae«, a pjevo ih je i prosti puk Zato je bi. Jakopone doživio sudbinu, manje po ulicama i šumama, kao što se dandanas Danteove više kao i ostali glasoviti ljudi, koji podnesoše mrž­ rime »Božanske Komedije« pjevaju. Talijanski su nju, zavist i progon. To *u velike kušnje u povje- se pjesnici Dante, Petrarka, Tasso, Manzzoni, na­ sti života, i povlastica su onih ljud;, koji putuju pu­ tjecali da prestignu bi. Jakopona u duhovitim inspi­ tem krjeposti u slavu nebesku Bez tih kušnji racijama, kao Vircril Eneju. Promjenljive okolnosti nema pobjede. I Jakopone je :'mo povlasticu i u vremenu mogu katkad iskorjeniti u narodu lijepu kušnje i prezira; pa buduć da ou se napokon tmasti uspomenu na pjesnika, kao i na vojskovogju, umjet­ oblaci kritike smirili, ponosno smijemo reći: n a š nika, učenjaka itd. Ali što se tiče Jakopona — veli je J a k o p o n e ! Prva pjesma satiričnoga sadržaja Fridrik Ozanam proučavanje i poštovanje nje­ nije bila naperena protiv Bonifaciju VIII. Nema tu gove poezije moramo sada uskrisiti. On je u Х1ТТ. ni jedne protivne riječi, koja bi aludirala proti papi; vijeku zatekao tlo talijansko napunjeno samo primi­ nego tuđe izrugiva Jakopone one ljude, koji se pre- tivnim pjesmama, koje su iz Sicilije proizlazile, a već brinu za zemaljske stvari. Tim se je pokazao pjevao ih je narod. To su većim dijelom bile pokra­ Jakopone gorljivim za slavu Božju i crkvu nje­ jinske pjesme, a složio ih je prosti narod po predaji govu. u formi: zvonjelicćl (sonetta), popjevaka (Canzone) Druga pjesma takogjer sadržajem je satirična, ili poskočica (balada). Pjesnik iz Todija promjenio a napada Papu Bonifacija VIII. Megjutim je ona je ukus i sadržaja i čuvstva i forme. apokrifna, jer je nemamo nikako u kodeksu JakoRadi toga se je činilo u to vrijeme, da je kla­ ponovih pjesama iz XIV. vijeka; ne nalazimo je ni sično taliiansko pjesništvo dosta pretrpjelo i uzmaklo u prvim izdanjima tih pjesama, koje svjetlo ugle­ pred bi. Jakoponom sa prvacima, koji su bili preteče daše: jedno u Florenciji god. 1490., a drugo u Ve­ florentinskoga pjesništva i novoga i slatkoga stila, neciji god. 1617. kao što ga zovu: »đ o 1c e s t i 1 n o v o«. Ti su pr­ Ta pjesma — pravo veli Ozanam — ne odiše vaci bili Enzo, Petar od Vigne, Jakov od Leutine, svetošću Jakoponovom, stil i fantazija ne slaže se Arrigo Testa di Arezzo, Gvido od Kolone, Bonagisa štilom i fantazijom drugih njegovih pjesama. unto Orlicciani, Gvido Arezzo, Gvido Gvinicelli. Kontradikcije i anahronizmi najbolje nam svjedoče f^onone je daleko nadvisio svoje savremene da ta pjesma nije djelo Jakoponovo. Tu je dakle pjesnike, a nije mnogo zaostao ni za kasnijim pjesni­ konkluziju stavio Ozanam nakon strogog istraživa­ cima, zato ga punim pravom možemo ubrojiti u red nja i proučavanja Jakoponova kodeksa. i kasnijih velikih pjesnika. Opisavši ovdje ukratko javni i privatni život Dante je poznavao i žarko ljubio našeg pjesnika bi. Jakopona, povratimo se sada na njegov rad, na Franjevca; jer je Dante kao poslanik u dvoru mnoge njegove pjesme, i na harakter njegovih pjesama. verze citirao kralju Filipu Lijepome, iz pjesama Jakoponovih. Pa ne samo to, nego Dante još i pred ‘) Neokaljanu krjepost mrzimo, a kada uteče od očiju tražimo ju zavidno. cijelim naraštajem sviju vremena naglasuje, da je svetac. Katolička ga crkva štuje kao blažena, radi njegovih izvrsnih krjeposti, o kojim pripjeva uzvi­ šeni pjesnik Horac (III. Od. XXIV, 31—32.) »Virtutem incolumen odimus: Sublatam oculis, quaerimus invidi.1) Neprijatelji su rimske stolice svojim klevetama bili okrivili našega pjesnika kod naroda radi dviju satiričnih pjesama, koje su po njihovom mišljenju bile naperene proti Papi Bonifaciju VIII. Jedna glasi: �Listak bi. Jakopone kao pjesnik bogoslov, satirik i narod­ njak epik, prije svih drugih, svojom pjesmom narod zadahnuo. BI. Jakopone kao uzvišeni pjesnik bogoslov raspravlja u svojim pjesmama o metafizici, o kršćan­ skim načelima na laki način, pa nas ne samo poučaje o uzvišenim stvarima, nego nas i zamamljuje pjesničkom ljepotom. On je opjevao svu mističnu teologiju; prestavlja nam strahovit prizor o osudi grješne duše, crta nam u mističnom duhu kraljestvo nebesko, poučaje nas zornim primjerima, kako se moramo poniziti pred Svemogućim Bogom; to je sve poslužilo Danteu pjesniku, kad je sastavljao svoju pjesmu »Raj i Pakao«. Jakopone se je prvi poput orla digao u visine, te nam pjesničkim poletom rje­ šavao vjerska pitanja. Kao pjesnik satirik — prije Dantea — strogo kori naraštaj svoga vremena i zle običaje svojih zemljaka. Neustrašivo se bori kao lav, te šiba i obara nemoralnost sjedeći kao Židov svrhu Jeruzolima, a tugaljivo vičuč" Teško domo­ vini! Jao se ovom naraštaju! Kao pjesnik narodnjak pjeva narječjem, koje se govorilo u Umbriji. Znamenito je osobito to u nje­ govim pjesmama, što često upotrebljuje izmjene sad iz sv. Pisma sad opet doživljaje iz svoga ži­ vota, zorno nam crta i opisuje dušu svoga naraštaja, krjeposti i surovost svojih zemljaka Pjesničkim zanosom opjevao ljepotu svoga rodnoga mjesta, te se čini kad ili čitaš da pred očima gledaš te lijepe gorovite i romantične predjele Umbrije. Dante je zato najviše imao sebi za uzor bi. Jakopona i držao ga plodnim i rječitim pjesnikom. Jakopone se je mnogo trudio i učio ne samo kod kuće, u školi i samoći, nego je marljivo i često putovao kroz Umbriju i druga mjesta Italije, pa tako je marljivo sabirao gradivo svojoj liri. Dante uznešen prirodnim ljepotama Mantove i Solmone, a marljivo proučavajući Lukana i Stazia odluči oponašati bi. Jakopona, opjevajući te krasne predjele jezikom i verzom Virgilovim: Ultima regna canam fluido contermina tnundo:1) Megjutim Dante nije s tim toliko zainteresovao 11 publiku, jer su učenjaci kao i prosti puk više se za­ ljubili u lirsko pjevanje svog narodnog jezika. I to je bilo uzrokom da je Dante napustio latinski eksametar, a priuzeo narodni jezik i oblike, kao što je to davno učinio Jakopone. Kao pjesnik mističan pjeva čistim i uzvišenim štilom o putujućoj kršćan­ skoj duši po trima putevima, i to putem: pomirenja, rasvijetljena i sjedinjena s Bogom u nebu; a kao apostol revan za slavu Božju i spas ljudi, pjeva du­ hovne pjesme o stožernim krjepostima. Kao pjesnik dramatik i tragik, prije Dantea, penje se daleko u visinu sa svojom dubokom »trilogijom«, te otalen upravo divno i zamamljivo crta i mjeri pogrješke svoga vijeka. Osim spomenutoga on je još spjevao pjesme: »Otkupljenje roda ljudskoga«, »Neopisiva radost u Nazaretu«, »Utjeha u Ebronu«, »Božić i ljubav Bo­ žja u Betlehemu«, »Žalost i radost u hramu jerusalemskomu«, »Bijeg u Egipat«, »Bijeg, žalost i suprotivštine u progonstvu«, »Veliki petak«, »Duhovi«, »Muka i krvna žrtva na Kalvariji«. —ć. Dr. Gjuro Arno! — ------------------------- Što se v iš e bližim . . . Što se više bližim žića svrsi, To se, Bože, više mrače puti U daljini samo sjaju vrsi, Za kojima srce Tebe sluti. • I po mraku ja se mukom vijern Kroz kamenje i kroz trnje gusto, S rana mnogu gorku suzu slijem Na to svoje živovanje pusto. Potraje li dugo kušnja ova. Strah me ipak: jošte da ne zagjern Ne daj, Oče. nakon zimskih snova, Da ti barem sveti prag ne nagjem! LISTA K. Dr. Jelenić : Sraz kršćanstva i islama pod Biogradom, 1456. Srednji vijek sačinjava drugu heroičnu periodu kr­ šćanstva. U njoj nailazimo na neprestane sukobe *) Pošljedna ću kraljevstva pjevat, s tekućim, koja gra­ niče svj’etom. sljedbenika Hrista i Evangjelja sa Sljedbenicima Mu­ hameda i alkorana. Ne samo u Maloj Aziji, Africi i Španjolskoj; nego i na samome Balkanu, vode se lju­ ti bojevi. Od balkanskih krvavih okršaja, puno se u kršćanstvu slavi pobjeda križara pod Biogradom, koju su ovi nad Turcima izvojštili na sv. Magdalenu �12 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1912 — 22. srpnja 1456. BI. Bernardin ab Aquila, koji je iza 7 godina iza ove bitke pod Biogradom, postao vi­ karom franjevačke bosanske vikarije, opisuje u svo­ me ljetopisu ovu pobjedu i pripisuje ju zaslugama Franjevca sv. Ivana Kapistrana i Imena Isusova. Buduć se Ime Isusovo baš ovoga mjeseca slavi, to od­ nosni ulomak donosimo iz ljetopisa bi. Bernardina, što ga je u Rimu 1902. objelodanio fra L. Lemmens pod imenom: »B. Bernardini Aquilani Chronica Fratrum Minorum observantiae«. Taj ulomak glasi: »Čuvši otac fra Ivan, da se je Turčin puno protiv kršćana spremao, da im oduzme neku zemlju na Dunavu1), koja je Turčinu puno smetala, a kr­ šćanima — osobito u Ugarskoj puno pomagala, prohtjedne mu se, da se Turčinu opre kao lav, koji trči ža plijenom. I buduć je već bio silu kiižara skupio, i svejednako skupljao, najednoč ostavi Njemačku i prijegje u Ugarsku, gdje se predstavi kardinalu sv. Angjela, preč. gospodinu poslaniku Gospodina Na­ šega2). Očev je glas tako rastao kod onoga naroda, da je izgledalo, da je na poslanika Apostolske Stolice zaboravio i samo s Kapistranom govorio. Otac ga je pak, kao što mi njegovi drugovi kazaše, svakom zgodom častio i nukao druge, da ga časte; ali bu­ duć je puk njega obožavao, jedva je mogao kako je želio svoje dužnosti da obavi. On je uvijek običa­ vao i najmanjim crkvenim prelatima najveće časti iskazivati. Nu nije bilo moguće, da toliku silu sklo­ ne, da preč. gospodinu poslaniku iskaže čast, jer nije poznavao jezika — činio je ipak, što je mogao. Napokon je Turčin s velikom vojskom prispio. Otac je pak, prema mogućnosti, danju i noću bdijući, upregao sve moguće sile, da s pomoću pisama i poslanika potakne na obranu vjere. Na koncu Tur­ čin, da tvrgjavu dobije, razašalje Dunavom mnoge zastave, utvrgjene, kako se je bolje i znalo i moglo. Vidjevši to kršćani, rasporede se, da turske zasta­ ve opkole. To se uistinu i dogodi.. Sve turske lagje budu kršćanskim lagjama opkoljene. Vidjevši pak Turci, da neće izbjeći, sve svoje lagje potope, a sami pobjegnu na kopno. Turci su, izuzev četiri, sve lagje potopili, bojeći se, da se njima ne bi kr­ šćani poslužili. Takogjer su rasporedili po kopnu veliku vojsku, te su mislili, da će izgubiv lagje, kopno osvojiti. Rasporede strojeve za rušenje bedema. Pripreme vojsku, koja će, kada se bedemi poruše, zemlju pri­ svajati, ljude tući i zarobljavati i prodavati, i koja će, kada postanu gospodari grada, pokazati prema kr>) Bolje grad Biograd.3, *) Papinim je poslanikom tada u Ugarskoj bio Ivan Carvajal. šćanima veliki ponos. Svojim strojevima poruše veliki dio grada. Tada Turci unigju unutra i u ve­ likoj preuzetnosti, te u velikoj moći i oduševljenju pomisliše, da su gospodari. Zaposjedaju zemlju, dok kršćani još jedinu tvrgjavu drže. Otac stoji na tvrgjavi sa drugovima, te u koliko može molitvama i savjetima hrabri. Križare je pak opomenuo, da, ka­ da on velikim glasom vikne: »Isuse!«, svi odgovore: »Isuse!«, da se u ime Isusovo svako koljeno pokloni. Suprot bedemima tvrgjave stavljaju se stroje­ vi. Strojevi se pritegnu, a veliki se dio bedema ospe. 500 ili oko 500 Turaka unigje u tvrgju i po­ kažu se kao gospodari. Dobri Gospodin, da pokaže, da će radi zasluga svoga sluge udijeliti pobjedu, mjesto, na kome je on stajao, na čudan je način hotio da brani. Bijahu bo u tvrgji trstike smolom na­ mazane ili oblijepljene, koje kršćani uzmu i upale i ne s malim nego s velikim oduševljenjem stanu na Turke bacati. Poviče otac: »Isuse!«, a sva kršćan­ ska vojska odgovori: »Isuse!« I porodi se veliki ža­ mor i veliki strah megju Turcima, a megju kršća­ nima užganost, što su Turci na bacanje nasmbljenih trstika i na poklik: »Isuse!«, počeli malaksati i bje­ žati. Najveća ih je pak množina u opkopima grada sa zapaljenim smolama izgorjelo i u gradu od kršćana pogubljeno. A samih je pet (hiljada) 0 kri­ žara, kao što su pripovijedali drugovi očevi, koji su bili prisutni, svu tursku vojsku nagnalo u bijeg. Ta­ da ohrabeni kršćani, dugo su ih gonili, a i otac je skupa s kršćanskom vojskom gonio Turke. I prem­ da je gotovo neprestano u sredini strijelica stajao, ipak ga za čudo nije nijedna ranila — što su kr­ šćani za čudo držali. Čuo sam, da je kršćana 60.000 mučeno. Turci su pak ostavili sve strojeve, i više ih je hiljada ubijeno. A čuo sam, da su Turci pri­ povijedali: Kada su kršćani počeli vikati :~»Isuse!«, da su izgubili duh i tjelesnu snagu; da su, dok ih nije niko progonio, bježali, i da su im sulice i ostalo oružje iz ruku ispadalo, kao da su bez udova ili bo­ lesni. I pošto su Turke dugo progonili, ostaviv ih, vrate se u grad, (zahvaljujući se )2) Gospodinu naše­ mu Isusu Hristu, u čije su ime postali pobjednici i bi. Mariji Magdaleni, na čiju se je svetkovinu vodio rat i izvojštila pobjeda« . . . F. A. G.: Socijologija u španjolskim seminarima. Socijal­ no pitanje sve više uzrujava svijet. To je već ta­ ko jasna činjenica, da bi u najboljem slučaju nazvali slijepcem, ako ne i neznalicom onoga, koji bi to nije‘) Zagragiene riječ u izvorniku fali. s) Zagragjene riječi fale u izvorniku. �Listak. kao. Krvavi štrajkovi, barcelonske barikade, pa i nedavni bečki nemiri, odveć jasno govore. No što nam kod svega toga ovaj čas najviše u oči upada jest to, da su bezdušni agitatori crvene internacijonale znali gotovo uvijek tu borbu izglad­ njelih masa svrnuti proti »omraženom klerikalizmu«, te da su se ti nemiri redovito svršavali ubijanjem svećenika i rušenjem crkava i samostana. Stoga su katolici ozbiljno stali pomišljati na to, da tome na put stanu. Znajući, da se klin jedino klinom izbija, pohrlili su megju radnike i stavili su se na čelo sva­ koj pravednoj stvari bijednih proletaraca. Po Au­ striji, Njemačkoj Belgiji, već je sva sila bogoslovskih seminara sa socijologijom kao obligatnim pred­ metom. No katolička je Španija u tome košiju od­ nijela. Godine 1901. ustanovljena je u toledskom sje­ meništu prva stolica za socijologiju. Iza burnih rad­ ničkih nemira, koji su podrmali i prijestoljem mlagjanog kralja Alfonza, uprli su katolici još življe na rad u tome smijeru. Zaslugom španjolskog prima­ sa, toledskog nadbiskupa, kardinala Franjevca Aguirre-a Španjolska danas broji preko 50 takovih semi­ nara. Po nalogu istoga kardinala imadu se u bu­ duće u svim španjolskim sjemeništima podizati ta­ kove katedre. U uvaženom »Kirch. Zeitung«-u upoznaje nas dr. Schreyer malo pobliže s tim seminarima. Socijologija se u tim sjemeništima predaje pod raznim imenima. U većini se seminara ustanovljuju »katedre za socijologiju«, no dolaze takogjer i ime­ na »katedra za etiku i socijologiju«, »katedra za so­ cijalne probleme«, »za socijalni moral« i t. d. 13 Ni broj učevnih sati nije takogjer svuda jednak. U Madridu traje socijalni tečaj četiri godine sa dva sata predavanja nedjeljno; u Toledu i Bilbao-u tri, a u Valenciji dvije godine sa tri sata nedjeljno. U samom predavanju nema još svuda jedinstve­ ne podloge. Na nekim se mjestima teoriji posveću­ je veća pažnja, dočim na drugim prevlagjuje prak­ tična poduka. Energičnom primasu španjolskom, koji je cijelu stvar u svoje ruke uzeo i zauzetnim biskupima španjolskim, od kojih su neki pravi ka­ paciteti u socijalnoj struci, poći će sigurno za rukom, stvar i s toga gledišta jedinstveno urediti. Kod predavanja dolaze u obzir španjolski i stra­ ni auktori, u koliko su na španjolski jezik prevedeni. Od stranih auktora i profesori i slušatelji najragje posežu za Biederlackom i simpatičnim Hitze-om. Kraj tih dolaze još u obzir i Toniolo, Turmann, Goijau, Antoine, Pottier i Garriguet; od domaćih najviše se rabi kao priručnik »Soziologia cristiana« od P. Slovere, no ne zanemaruje se ni Cartrovigo, Vicent, Sanz Escartim Innocencio Gimenez i ostali. I već se opažaju krasni plodovi toga rada. Iz tih seminara potekoše dva vrsna socijalna časopisa »Revista Social« i »Paz Social«. Uregjuju ih sveće­ nici, nekadanji slušaoci socijalnih predavanja u tim seminarima. Gotovo svako socijalno poduzeće špa­ njolskih katolika ima svoj početak u redakciji tih dvaju listova. Preko tih časopisa dobivaju španjol­ ski katolici vjernu sliku o kulturnom i socijalnom djelovanju katolika po Njemačkoj, Austriji, Francus­ koj, Engleskoj, Italiji. Svako plemenito poduzeće nalazi u tim središtima socijalnog života u Španjol­ skoj vjerne zagovornike i očinske prijatelje. Tako u Španjolskoj. A kod nas? VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Zahvala franjevačkoj gimnaziji u Visokome. »Sarajevski List« u broju od 16. prosinca objelodanio je pod naslovom »Javna zahvala« slijedeću zahvalu višoj franjevačkoj gimnaziji u Visokome: »Potpisani odbor cijeneći primjerno i požrtvovno djelo mladeži i gg. proferskog zbora, ovdašnje franjevačke gimna­ zije, oko spašavanja pojedinih porodica, izišavši na dan katastrofe dne 24. (11,) t. g. sa svom gimnazij­ skom omladinom i tako spasiše, što se je spasiti dalo, imetak pojedinih familija; kao i stoga, da je školska omladina i pri samom gašenju učestvovala potpi­ sani odbor ovim putem izražava slavnom predsjed­ ništvu rečene gimnazije svoju najtopliju blagodarnost. Odbor za pogorelce grada Visokog. Predsjed­ nik: Salihaga Sehović, gradonačelnik.« Skupština za gradnju crkve sv. Antuna u Sa­ rajevu. Redovita glavna skupština za gradnju nove zavjetne crkve sv. Ante Paduanskoga u Sarajevu, držana je dne 28. prosinca 1911. Prisutni su bili potpisani članovi. Na skupštini: 1. Blagajnik izvješćuje o stanju blagajne do kon­ ca godine 1911. — U gotovu novca K 48.63; Uloženo na knjižice K 95,170.51; Ukupno K 95.219.14. �14 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1912. 2. U ime revizora izvješćuje g. profesor I. Krč­ mar, da je blagajnu sa g. prof. N. Sambrailom pre­ gledao, i da je koli gotovi novac, toli onaj uloženi na knjižice u redu pronagejn. 3. U ime odsutnoga tajnika društva g. M. Premužića (otsutan radi bolesti), izvješćuje blagajnik o predradnjama za gradnju crkve. Predradnje su po­ čele od dne 28. rujna, te neke poteškoće do danas lijepo napredovale. Preporučuje društvu, da izgrad­ nju crkve primi prema učinjenom proračunu u vla­ stitu režiju uz sudjelovanje graditelja gosp. Franje Holza. Sve tri se gornje točke primaju jednoglasno. Zaključeno i potpisano. Sarajevo, dne 28. prosinca 1911. Predsjednik: Perovogja: 0. Alojzije Mišić. Nikola Sambrailo. Ostali članovi odbora: Ivan Strauss, vi. savjetnik, Ladislav Schuller, Ivan Krčmar, revizor, Tomo Igre, potpredsjednik, Josip Brogjanac, Antun Peršić, Eduard Sokolić 'Jr. Luka Čabrajić, 0. fra Petar Ćorković, blagajnik. Obnova crkve u Tolisi. Iz Tolise dne 19. XII. p. g. piše nam prijatelj: Naša je crkva izvana već davno gotova, a i iznutra je u glavnome već namaljana, te su skele danas iz nje izbačene. Još nije do kraja, popločana — mogla bi biti do nove godine gotova, ali nijesu još stigle sve pločice, te će si­ gurno biti gotova do 15. siječnja. Novo veliko zvono — od 1050 kila — dignuto je dne 19. X., te sada imamo 4 zvona. Veliki novi oltar biti će gotov slijedećeg mjeseca, a propovjedaonica je već go­ tova. Trsi se, da se barem i 2 pobočna oltara nabave. Tornjevi su pokriveni bakrom, a crkva, sakristija i trijem eternitom. Crkvu slika g. Antun Huber iz Tirola, i to sa sveopćim zadovoljstvom. Četiri Evangjelista, mislim, da ovakova uopće na Balkanu nema. Promjene. Vel. o. Tugomir Marković premješćen je iz Gučegore u Vitez za duhovnoga pomoć­ nika, a fra Jozo Vukadin otišao je u Gučugoru. Isto tako fra Stanko Marinović otišao je iz Tuzle za du­ hovnoga pomoćnika u Jajce, a fra Nedjeljko Dugonjić iz Jajca u Tuzlu. Umrli. Na 26. prosinca umro je na Plehanu fra Petar Arelijić, rodom iz Bukovice; a u Derventi 1. siječnja 1912. vel. prof. Nikola Odić, brusnički župnik. Počivali u miru! Kužan vjetar s mora. Dopala nam je ruku brošura: »Trijalizam i hrvatska država«, što ju je neki N. B. objelodanio u Dubrovniku, 1911. N. B. sliči onome, što je pravio ražanj, dok je bio zec u šumi ili onome, što je pravio račun bez krčmara. On u za­ mišljenoj ujedinjenoj Hrvatskoj, ne samo, da svojom voljom uregjuje liturgična i hijerarhična pitanja, nego dokida i sve pučke konfesionalne škole. Na str. 14. veli: »Nu s v e p u č k e š k o l e m o r a l e bi b i t i d r ž a v n e . P r i v a t n i h li k o n f e ­ s i o n a l n i h ___š k o l a n e bi s m j e l o bi t i . « Na str. 19.: » P u č k e š k o l e s u s v e d r ž a v n e . N e m a n i p r i v a t n i h ni k o n f e s i o n a l n i h š k o l a . . . n e bi s m j e l a b i t i n. pr. k a t o l i ­ č k a p u č k a š k o l a ---- « Apostolski delegat, kako se čuje, ovih će se dana zaputiti iz Sarajeva u Banjaluku, k presvj. biskupu Markoviću. ITALIJA. Deficit jubilarne godine. Lani je sv. Otac Papa u Italiji proglasio žalobnu godinu, jer se je navršilo ravnih 50 godina, da mu je silom oduzeto kraljev­ stvo. Talijanska vlada naprotiv proglasi tu godinu jubilarnom godinom, otvori izložbu i s raznim rekla­ mama pozva sav svijet u Rim. Da talijansku oho­ lost i prkos skrši, posla Bog na Italiju koleru, koja je po čitavoj Italiji harala i tako oni, koji su mislili pohoditi Italiju i njezinu izložbu, od namisli odusta­ nu. S toga, kako novine danas glasaju, Italija na iz­ ložbi ne samo da nije ništa dobila, nego je štetovala 2 milijuna lira. Žrtva klevete. Prije dvije godine bude sveće­ nik don Riva, ispovjednik u zavodu P. Fumigalli na potvore neke petnaestgodišnje djevojke osugjen na 16 godina tamnice. Pred nekoliko dana spomenuta je djevojka dala izjavu, da njezine osvade ne odgo­ varaju istini, da su potvore, koje je ona na nagovor drugih iznijela. Kako socijalistični list »Avanti« tvr­ di, do skora će se povesti istraga, koje tu djevojku nagovorio na one klevete. Ćudan način propovijedanja riječi Božje. U ne­ kim talijanskim mjestima vlada čudan način propo­ vijedanja riječi Božje — sličan raspravama, što se u bogoslovnim i filozofičnim zavodima drže. U spo­ menutim mjestima ne drži jedan, nego dva svećenika propovijed. Prvi se popne na propovijedaonicu i is­ postavi temu. Kada ovi svrši, drugi se svećenik izmegju puka digne i napane nekoliko tačaka prvoga govornika. Na to prvi govornik ustane i svoga pro­ tivnika dokaze pobije. Take predike traju češće i više od sata, a narod ih vrlo rado sluša. * �Književna smotra. ŠVICARSKA. Borba proti spaljivanju tjelesa. Na 7. o. inj. dr­ žalo je veliko vijeće u Bazelu svoju izvanrednu sjed­ nicu. Na sjednici ustao je slobodoumni Gehrig i predložio, da se zakon o pokapanju mrtvih revidira i da se za buduće uzakoni, da se tjelesa mrtvih spa­ ljuju, a samo ne izričitu molbu pokapaju. Na to se je razvila debata, u kojoj su se liberalci i katolici našli proti prijedloga slobodoumnoga Gehriga, dok su Gehrigov prijedlog branili slobodoumnici i soci­ jalisti. S 49 proti 42 glasa potisnu katolici i liberalci Gehrigovo mnijenje u kut. Pitat bi se moglo: zašto slobodoumnici toliko ustaju proti pokapanju tjelesa? Odgovor je jednostavan i jasan. Nijesu tu po srijedi ni higijenični, ni ekonomični, ni estetični, ni ikakvi drugi razlozi, nego, mržnja na sve što je katoličko i što potječe od katolika. Istina je, spaljivanje se tje­ lesa ne protivi nijednome članku katoličke vjere, ali protivi se obredima katoličke Crkve i njezinoj stezi. Uz to spaljivanje tjelesa pobugjuje ljude na poganske obrede i na njihovu vjeru, da s tijelom prestaje i ljudska duša bitisati. 1 to je onaj glavni i pravi mo­ tiv, koji vodi protivnike katoličke Crkve, da se to liko angažuju za spaljivanje tjelesa. ENGLESKA. Značajni govor kardinala Bourne. Ovih je da­ na kardinal Bourne bio ustoličen u svojoj crkvi sv. Pudencijane. Pri ustoličenju Bourne je držao vrlo značajan govor, koji nam razjasnjuje odnošaj angli­ kanske crkve prema katoličkoj Crkvi. »Misli mno­ gih — veli Bourne - u Engleskoj sa žarom su na to upravljene, da se opet uspostavi onaj vez, koji je prije 300 godina pukao. Ali većinom se traži po­ stignuće cilja ondje, gdje se nikada neće naći — u kompromisu vjerskih istina. Raznovrsni su planovi, koji su na površinu izbili, nu svi su jednako neutješIjivi radi nemoći napora, koji su tako dobro zasno­ K N J IŽ E V N A PRIKAZI I OCJENE. Dr. Blažević: Kratka povjest glazbe, po Bernardu Kotheu i Fr. X. Kuhaču, priredio Stjepan Hadrović, kanonik vrh­ bosanski. Vlastita naklada, Zagreb. Tisak A. Scholza. 1911. 8". Cijena 1 K. Str. 144. Prijateljima glazbe sigurno je davna želja bila, 15 vani. Uspjeh može imati samo jedna shema — Bo­ ga Isusa Hrista, koji je iz Petra i njegovih našljednika načinio stup svoje Crkve i njima dao vlast, da svoju braću u vjeri potvrgjujii. To je ona velika činjenica, o kojoj mi tako ozbiljno želimo osvjedo­ čiti naše zemljake i tako stvoriti opet zajednicu vje­ re, koja je dugo bila jakost Engleske, koja je ostavila tako duboke tragove u vjerskome značaju puka tragove, koji u svojim učincima preživljuju uzroke, ali koja je na žalost davno usahnula.« NJEMAČKA. Kulturni boj. U Bavarskoj dulje vremena vodi se žestoki kulturni boj. Sama vlada upregla je sve moguće 4sile, da sačuva većinu protivnu centrumu. Nedavno je ministar prosvjete Wehner obnovio pro­ tiv Isusovaca stvoreni zakon — da se Isusovci iz­ bace iz svih aktivnih društava. Po dosadanjem obi­ čaju —v veli zakon — Isusovci mogu samo tihu misu govoriti. U crkvi ne smiju držati predavanja niti o znanstvenim nitr o vjerskim pitanjima. U duhovnu se pastvu ne smiju miješati, a osobito sv. vježbe držati. TURSKA. Ostavka Joahima III. Na 26. prosinca grčki je patrijarha dao ostavku na patrijarskoj časti. Kao uzroke ovoga koraka patrijarha navodi teški polo­ žaj patrijaršije i ino. Ima se znati, da je ovo treći puta, kako patrijarha Joahim daje ostavku, a kako brzojavi iz Carigrada stižu, on ju je i opet povukao natrag. Patrijarha Joahim, kadgod je ostavku davao - veli se — da je s njom htio, da učini presiju na vladu, za podijeljenje raznih milosti. Slično se je i sada dogodilo. Patrijarha je zahtijevao za kršćane, da se stvari kršćanskih vojnika u Turskoj dostojno urede, da vlada ne progoni kršćanskih škola i t. d. S toga, što je patrijarha ostavku opozvao, dovode ne­ ki, da mu je vlada pošla u susret. SM O TRA. da im se dadne u ruke kakova knjižica, koja će im biti putokazom, na širokom glazbenom polju, napose na njezinoj povjesti. U istinu, za glazbenika nema veće slasti, nego kada se može zadubiti u svu onu raznolikost, koja se je tečajem vremena na glazbe­ nom polju ragjala. Prvi početci kao i daljni razvi­ tak glazbe zanimaju ga i on u tu svrhu poteže za �16 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1912. ^zgodnim djelcem. I našim hrvatskim glazbenicima, kao i prijateljima glazbe, evo je takovo djelce pru­ ženo, na koje ćemo se kratkim potezima osvrnuti, kao što su to već neke hrvatske novine učinile. Sadržaj djela u glavnom je slijedeći: Grčku gla­ zbu za temelj uzevši, i njezine osebujnosti navedavši, prelazi pisac na crkvenu, za koju veli, da se teme­ lji na grčkom načinu i pravilima, ali ne na duhu i melodiji«. Prvi početci crkvene muzike bili su pro­ sti, a kašnje su usavršavani po sv. Ambroži i Grguru Velikom, koji se punim pravom ocem liturgijskog horalnog pjeva nazvati može. Što je još iza Grgu­ ra manjkavo ostalo, to su kažnje drugi učenjaci na tom polju, kao Guido od Arezza, Hucbald i drugi po­ punili, i time vrata višeglasnoj glazbi otvorili, koja se tijekom vremena po raznim pjevačima — truba­ duri, Minnesangeri, — a napose nizozemskoj školi razvija. Za ovima dolaze Palestrina i Orlando Lasso reformatori glazbe. Zatim se prikazuje azvitak muzikalne drame« — oratorija — i opere u Italiji. Crkvena glazba u 17. i 18. vijeku pada, a opera se, nastojanjem Handela, Bacna, Glucka, Haydna, Mozarta i drugih, diže. Ovime se za\ ršuje povjest gla­ zbe, ako izuzmemo još nadometak o ilirskim glazbe­ nicima, kao i nekim — u svemu b — novijim hrvat­ skim. Neki kao prilog, moglo bi se reći, knjizi, sači­ njava povjest razvitka gradnje gusala i guslanja, gla­ sovira i glasoviranja, i napokon povjest orgulja, nji­ hov sastav, povjest gradnje orguija i sviranja na or­ guljama. S »kazalom imena« zavr.šuje se ovo djelo. Što se našega suda o djelu tiče, to ćemo ga ovako izraziti: Djelo imade svoju vrijednost u toliko u koliko je prikladno da početnicima glavne upute u razvoj glazbe pruži. Nu opet s druge strane imade i nekih manjaka, koji se mjestimice bolno osjećaju, te djelu namijenjenu vrijednost umanjuju. Ona mje­ stimična zbijenost, kratkoća, te prosto nabrajanje imena raznih glazbenika, piščeva mjestimična neiz­ vjesnost; ispušćanje stalnih faza crkvenog pjevanja — canto fratto, koji je podloga našeg uobičajenog pjevanja — kao i slabi obzir na novije glazbenike, neugodno nas se dojima. Poželjno bi bilo, da nam je pisac opširniju sliku rada tridentskog sabora, kao i Palestrine na polju reforme crkvenog pjevanja dao. Za povjest crkvene glazbe od važnosti je i Motu proprio Pija X., koji je ispušćen. — Djelo preporuču­ jemo! Primili smo na prikaz i ocjenu. Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta. P re­ veo i bilješke prikupio dr. Valentin Cebušnik. Iz­ dao Zbor Duhovne Mladeži Zagrebačke. Svezak I. U Zagrebu, 1911. Štamparija Hrv. Kat. Tiskov­ noga Društva. Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini. Na­ pisao Vojislav Hranić. Preštampano iz »Hrvatske Zajednice«. Cijena 1 K, za seljake 50 h. Sarajevo, Tiskara i Litografija Vogler i Drugovi, 1911. Fra Andrija Matutinović, Rukovet cvijeća, 1911. Tisk. umj. zavod »Miriaum«, Rijeka. Cijena 30 hel. De» Rosenkranz des Priesters, ein Mittel zu seiner fieiligung, geistliche Lesung von Dr. Fer­ dinand Rudolf, papstl. Hauspralat und Domkapitular in Freiburg i. Br. Mit Approbation des hochw. Herrn Erzbischofs von Freiburg. Freiburg im Breisgau, Herdersche Verlagshandlung, 1911. K 3.60; geb. in Leinwand K 4.56. Erklarung des kleinen Deharbeschen Katechismus von Dr. Jakob Schmitt, pdpstl. Hauspralat und Domkapitular zu Freiburg i. Br. Mit Approbation des hochw. Herrn Bischofs in Meinz. Zehnte Auflage. Freiburg im Breisgau, Herdersche Verlags­ handlung, 1911. K 3.12; geb. in Leinwand K 4.08. Alban Stolz, Erziehungskunst, mit einer Einfiihrung von Dr. Julius Мауег, Prolessor an der Universitat i. Br. Achte Auflage. Herdersche Ver­ lagshandlung, Freiburg im Breisgau und Wien. Geb. in Leinwand K 2.88. Dopisnica uredništva. — Upozorujemo, da smo u „Seraf. Perivoj" neke preinake zaveli radi lakšega prijegleda. — Na neka djela, koja su ogla­ šena i koja budu oglašena pod rubrikom: „Primili smo", svoje­ dobno ćemo se opširnije obazrijeti. — Sve naše prijatelje mo­ limo, da nam barem na dopisnici jave svaki znamenitiji pokret, da nam „Vjesnik" bude Što puniji, biraniji i originalniji. Koji još ne platiše „Seraf. Perivoja" lijepo ih molimo, da se požure. „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �M I L O D A R I : za gradnju crkve sv. Ante Paduanskoga u Sarajevu. (U mjesecu prosincu 1911.) Anton Hanyš 1 K, Marko Cović 1 K, Ana Gašić Osova 2 K, Anka Lučić 10 K, Mijo Mijatović 10 K, 1 K, sakupio g. Sokolić 10 K, N. N. Sarajevo 5 K, N. N. iz Vareša K 3.20, članovi iz Jajca K 18.30, N. Š. Sarajevo 65 K, N. N. Banjaluka 5 K, obitelj Mijo i Ana Pavlović 50 K, Vilim Servis 5 K, presvj. Marušić 60 h, Suzana Ruppert K 2.50, sakupila Ivka g. o. Marijan Marković biskup 500 K. Davidović K 4.90, Marko Gavranić K 11.20, Marija Sv. Anto Paduanski isprosio svima dobročini­ Lisac 30 K, sakupio Zlović 11 K, sakupila ggja Kateljima i sabiračima milodara obilje blagoslova! talinić (Novo-Sarajevo) K 26.90, Mara StojanovićPreporučamo i dalje svima štovateljima velikog Vešarić K 4.87, ggja Zwiefelhofer 3 K, sakupila Katica .lović K 29.10, župa Osova od članova 8 K, N. N. Čudotvorca njegovu zavjetnu crkvu u Sarajevu. P retplatiše i uplatiše „Serafinski P erivoj1*. N. N. Sarajevo (K 70); biskup Marković, Banja­ luka, za 1912.; Fra Franjo Stepanek, Banjaluka, za 1912.; O. Bernardo Brlić, Drvenik, za 1911.; Franjev. samostan, Knin, za 1911.; Župa Podhum 1912.; Fra Juro Tvrtković, Osova, (10 K, i to 5 za 1912., a 5 K milodar za dobru štampu); l)r Karaman, Krilo-Jasenice, za 1911.; Ft kovljević (2 primjerka) za 1912.; Dubrovnik, za 1912.; Dc л ^foite ić, Dragove, za 1912.; vel. Ivan Kozhiović, 5 K za »S. P.«, a 10 K u Pletikosić, Sarajevo, za 1' Leber, Zagreb, za 1912.; za 1912.; Fra David Brlić, 7л O. Leonarđ Radoš, Goranci, M. Glavina, Šibenik, (za 1911. i 1912.; Fra Ciril Sti g. Josip pl. Ivanišević pok. 1912. ; o. Augustin Pavlić, SI nica rad. Hrvata, Vareš, za 1912., рг L Stepinec, Varaždin, za 1912.; Franjev. samoštan, Osijek Ц za 1912.; Zemalj. Vlada I. Bureau H. Sarajevu, z 1912.; Župnički ured, Dubrave, za 1912.; vel. gosp. Ivan Crnić žup., Piškorevci, za 1912.; Župa, Barlov ci, za 1912.; Župa, Petrićevac, za 1912.; Biskup dr. Krapac, Gjakovo, za 1912.; Fra Jure Samac, Stankovci, za 1912.; Franjev. samostan, Petrićevac, za 1912.; vel. g. Stjepan Bojanić, bog. Zadar, za 1911.; č. sestra Dionisija Basilijanka, Lavov, za 1912.; Hrv. društvo Zvijezda, Vareš, za 1912.; vel. g. Matija Dolenec u Pozgi za 1912.; vel. g. Nikola Gjebić, Sarajevo, za 1912.; Franjev. samostan Imocki za 1912.; Župa, Varcar, za 1908., 1909. i 1910.; o. P. Strukan, Petravlje, za 1912.; Samostan sv. Dujma, Pašman, za 1912.; Biskup Marčelić, Dubrovnik, za 1912.; Biskup dr. Voršak, Gjakovo, za 1912.; nad­ biskup dr. Bauer (za Kat. djet. društvo, Varaždin), za 1912.; Franjev. samostan, Kr. Sutjeska, za 1912.; Franjevci u Šarengradu za 1912.; Župa, Sanskimost, za 1912.; g. Marija Singer, Sarajevo, za 1912.; o. Tomo Brbić, Plima, za 1912.; Franjev. filozofsko učilište u Zaostrogu, za 1912.; Župa, Domaljevac, za 1912.; o. Ambroz Živković, Domaljevac, za 1912.; ggja Barbara pl. Drugčević, Bihać, za 1912.; Fra Angjeo Nuić, Megjugorje, za 1912.; Župa, Prijedor, za 1°12.; Župa, Bugojno, za 1912.; Biskup Roko enj, za 1912.; o. Makarij Križan, Cernik, za ' • pr^č, ćr. Gustav Baron, Zagreb, za 1912.; vel. Milorad, Stara Rijeka (10 K, i to 5 K za za dotru štampu); Fra Ante Gojak, žup. Nevesta, 1912.; g. Emanuel Fialka, Sarajevo za 1912.; prc v Suk, Zagreb, za 1912.; Franjev. samostan, 1 n, za 1911.; Fra Rafael Babić, Ulice K, i to 5 k pretplata za 1912., a 10 K kao čestitku jubilarcu »S. P *); ^upa, Zelinovac, za 1910. i 1911.; pres Svindcrnii i, Zagreb, za 1912.; Fra Andrija Buzuk, ILmbrdo (10 K, i to 5 K pretplata za 1912., a 5 K za dobi u t ipu) ; ggjica Brigita T. Lenz, Glo­ g o v a, za 191 ; ra Bonifacij Vidović 21 K (10 K za primejr! a S. p .«, za 1912., a 11 K za gradnju crkve sv. A nte u Sarajevu, dar L. Lisice i Mate S. Kaića); Jozo Garić, Vrbanjci (za 2 primjerka), za 1912.; preč. Milan Strahinšćak, Zagreb, za 1912.; Presvj. Milko Cepelić, Gjakovo, za 1912.; vel. gosp. Stjep. Zorac, Podgorac, za 1912.; Župa, Dobretić, za 1912.; Župa, Dolac, za 1912.; Samostan »Marija Po­ moćnica«, Banjaluka, za 1912.; Župa, Trernošnica, za 1912.; vel. g. Kraljević, žup. Oriovac, za 1912.; vel. g. Ivan.Kristić, žup. Novigrad podravski, za 1912.; Franjevački Bogoslovi u Gyongyošu, za 1910., 1911. i 1912. Preko bivšega našega povjerenika u Zenici, vel. o. Tugomira Markovića osim prije oglašenih platili su još »Seraf. Perivoj« za 1911.: Ivan Radoslav Palinić, asistent. Nemila; Matija Dević, strojovogja, Ze­ nica; Franjo Smole, bank. činovnik »Hrvatske šte­ dionice«, Zenica; Sofija Podmenik, trgovkinja, Ze­ nica; Stipo Jozić, radnik u željezari, Zenica; Nikola Hellmann, financ. respicient, Zenica; Hrvatsko pje­ vačko i tamburaško društvo »Zvečaj«, Zenica; Anto Strepački, upravitelj postaje, Nemila; Ivan Novaković, gruntovničar, Zenica, za 1910.; »Organizacija radnika Hrvata«, Zenica, za 1910. �—I ® I Tiskara i lito g rafija I^ N VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (K o m a n d itn o d r u štv o ) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica. - kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, prot^' ' raci na i exhibita, krstnih, vjenčarl^ . »mrtnih listo* d. r pojedinim arcima ima ili u solidnom uvezu, u v la j^ o ^ n jig o v e z n ic i. Službe ih kuverata u sviin \^Hči^ema. s i Prva hrvatska parna tvornica voštenib в н » н и i в i i i i i svieća i roedičarskih proizvoda М. LUKINIĆ KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničkima za nabavu pravih i nepatvorenih vostanica stearinskih svijeća, crkvenog nija za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dnšica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama. Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koji se franko dostavlja, - p j . i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3c61c3f61693f1fd3ca005df80b966ff.pdf 177a349b432f52d036849f3de075cc4b PDF Text Text Ovaj broj ima 4 strane priloga. serafinski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, IS. VELJAČE 1912. BROJ 2. GOD. XXVI. Pretplatiše i uplatiše „Serafinski Perivoj U Fra Augustin Cičić za trećoredsku općinu u Kreševu za 1911.; Župski ured Bos. Gradiška za 1912.; o. Ambroza Radmanović za 1912.; Župski ured Ivanjska za 1912.; don Kleme Sumić-Klajić, Klepci za 1912.; g. Nikola Tajić, Peći za 1912.; Redodržavništvo sv. Jeronima 10 K, i to 5 K kao pretplatu za 1912., a 5 K za dobru štampu; g. J. Matić, Županjac za 1912.; vel. A. Švarić, Odra za 1911. i 1912.; Fra­ njevci, Šarengrad za dobru štampu 5 K ; o. J. Tomaš, Prgomet za 1911.; Franj. samostan. Kreševo 1911. ; Župa Gornji Vakuf, za 1912.; Franj. Otok, Korčula za 1912.; don Vid L 1912. ; Franj. samostan, Kostajnica /.a 1912.; Župa Kr. Sutjeska za 1912.; Preć. Antun Kotlarski, Zagreb za 1912.; Fra Josip Andrić, Vareš a 1912.; Žu reš za 1912.; Župna ekspositi ranl i 1912.; Vlč. g. Ivo Cvrkc vlč. g. Petar Hrga, Zemun za eo gimn. Sarajevo za 1912.; fr£ Arli Tuzla za 1912.; Župa Tuzla B 1pa Г12.; F 1912.; Franj. samostan Subotk L Kora]; ran c, Mat mostan Trsat za 1912.; vlč. g. čević za 1912.; Župa Ovčarevo Košta lidrmann, Sarajevo za 1912., 1r Josip Lang, kan., Zagreb za 1912.; Franj. sam ostan Čakovac za 1912.;' Župa Bučići, za 1912.; Župa Spiv. 1912.; Župa Tolisa za 1912.; Fra Bona Brkić Tolisa za 1912.; Franj. samostan, Tolisa za (1912.; fra Ivo Maretić, Ilok za 1912.; Kat. brv. prAsvj. društvo -Rodoljub«, Fojnica za 1912.; Franj. samostan, Ko- privnica za 1912.; ggjica Milka Mostarčić, Sarajevo za 1911.; »Cvjetje«, Gorica za 1912.; vlč. g. Silvestar Turzan, Mihovijani za 1912.; Franj. samostan Živogošće za 1912.; fra Angjeo Ikić, Zovik za 1912.; Ćč. Sestre sv. Križa, Djakovo za 1912.; Samost. III. Reda sv. Franje, Preko za 1912.; fra Mijo Kotaraš, Otok za 1911. (za godinu 1912. prije plaćeno); Župa Potočani za 1912.; fra Marijan Marić, Poticani za 1912.; fra Milivoj Mijatović, Vi1912.; preč. don Milio Pavlinović, Makarska г. Ravlić, Zavojane za 1912.; preč. DiijW' у, Zagreb za 1912.; g. Stjep. Vuković, Sa­ rajevo , .5. veljače 1911.—15. veljače 1912.); vlč. g. Alojzij ovk\ Kunić, za 1912.; fra Marijan LoBresti sko nj K, Sto: 5 K za pretplatu, a 5 K ra Marijan Sirca, sv. Gora za rv. o Miličić,- ž. Krapanj za 1912.; fra L. rišić ^а б. gfr.m. Visokom) za 1911.; Župa Zenica za 1p 1_ ®Ш^Зо1 ’ iblanović, Zenica 10 K, i to: 5 K 1912 a ¥ u -dobru štampu; gosp. Ivo ović, Сјч :i\-< ora za 1912.; vlč. gosp. Stjep. rniet, H e l., Otinovci za 1911.; Franj. residenllR aj^a za 191^.; g. Josip Mikić, Kostrč za 1912.; vlč. g K. Moaričin, žup. Hol (Hrv.) za 1912.; vel. M. Bozo r o, Nazaret (Banjaluka) za 1912.; v. g. Gu­ stav Lapušić, Rameta za 1911.; v. g. Franjo Horvat, za 1911.; fra Altonz Kudrić, Binać 10 K, i to: 5 K za pretplatu 1912., a 5 K za dobru štampu; Msgr. dr. Pajić Pavao, Banjaluka za 1912. Podiuiniia u Sarajem. Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Gorici i Cel|e, Dionička glavnica K 8,000.000. ■■ Pričuve preko K 900.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 41h0lo čisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog I papirnog novca. svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i nsmena obavještenja. Л �B o s n u i HCercegovirru.. za, Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna kruna. —= — CENTRALA U SARAJEVU. F IL IJ A L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — IS P O S T A V E : u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra­ diški, Lijevnu, B. Šamcu Travniku, Trebinju i Višegradu. — Z A ST U PST V A : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. V e lep ro d a ja duhana u svim spomenutim mjestima. T T in r d 'A lr n r n D п ^ 1 а Н р п 1л Daje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 4*/,% založnice X lip U tt? K d r i lU U U J c lj c I J j^ . 5° 0 komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. R ankovno n H ip lip n ip Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima U .... ~ ~ UJ UAJ CAJJ ' ; ’ kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. O d i e l i e n i e Z ft r o b u banke ustroieno odjeienje robe, као što i posebno odjelenje za zemaljske proizJ J J * vode u Brčkom sa Doboju bave se sa svijem u trgovačku struku za sjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vi•> ; podizanjem industrija i javnih poduzeća r. Kod banke opstojeća generalna „dm etl iz v o z a suhe" s i v „ASSECURAZIO* .entura i. k«- po prima direktno ili putem filijala tii ispostava razne vrste osiguranja na život • рпЛЈ vatre, a generalna »gentura osigurav . guranja za r D R U ŠT V A ZA >a aj nesreće proti raznih šteta na itrojeviffla i n. O S If .U R A l Г ЈЕ r O PĆ E G A 1 je d in a c a . r a d e n ik a , d r u š ta v a i t. п ., — p , tiv z a k o ii ’ V ] » C V riir Ј И Д т l l t U j M M v a . p r o tiv р к : p ie c e рг<ЈI H s r povrati« ' koje р п k r a g je ijj* f ,,P R O V ID E N C IJA “ prima osi­ cdrnetima. ''s i • n ije s v a k e v rs ti o r o tiv n e z g o d a m a po 1’ ih š t e t a ; — n a d a lje p r im a o s ig u r a n ja 1 Hrvatsl za Bosnu i Hercegovinu (dioničko društvo). Z = Uplaćena dionička glavnica 2.000.000 kruna, u z : Centrala u Sarajevu. Podružnice: Mostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 47*% čistih. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. Zalagaonica prima u zalog sve dragocjenosti dragulje i ostalo. kao: srebro, zlato �serafinski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 2. Dr. B lažević: " SARAJEVO, 15. VELJAČE 1912. OOD. XXVI. Koje čudo, ako katolici otajstvenog Isusa, ovako svečanim načinom štuju? Nije li On središte, nije K budućem euharističnom li žarište, nije li os, gdje se sve usredotočuje, na kongresu u Beču. kome se sve grije, oko koje se u katoličkoj nauci sve vrti! Nek nam se otajstveni Isus uzme, naše će Mi živimo u vremenima sastanaka, koji našoj crkve puste, naša vjera suhoparna izgledati! Nek dobi neko posebno obilježje daju. Malo koja godina nam se uzme otajstveni Isus, i naše će crkve izgle­ progje, a da nas bar kojim — većim, manjim — sa­ dati kao i svaka druga zgrada, koju možemo kititi stankom ne usreći. A to je posve i opravdano, da * resiti, al kojoj ipak nešto manjka, nešto što ju oživ­ čovjek kao društveno biće, na druge upućen s njima ljava, što ju milom i ugodnom čini. Naše će srce 0 svom boljku i napretku radi, da načine traži, kako ostatDbijedno i prevareno u svojim težnjama. »Kako će možebitno svoje ugroženo stanje održati i saču­ su sjeromašni oni, koji nikakovog više oltara nemaju, vati ili svoju misao i osvjedočenje u društvu s dru­ pred kojim bi moliti mogli. Srce hoće, srce mora, gima sjajnije manifestirati. Prema naravi stvari rav­ da se klanja, ono hoće da sve svoje moći utopi u naju se i sastanci, te su ili socijalni ili samo vjerski. rijeku Božanstva, hoće da se opoji, hoće da se oboNas zanimaju u ovaj čas samo vjerski, napose žanstveni.«*1) Da bez otajstvenoga Isusa, srce bi nam katolički sastanci, koji za tim idu, da vjersku stvar prevareno bilo, a crkve naše bile kao kakovi uredi, pospješe, na pogibelji upozore, na zgodna sredstva koji se samo otvore kad činovnici dogju, a zatvore za-očuvanje vjerskih svetinja upozoie! Ovakovih čim isti izagju! katoličkih sastanaka, Bogu hvala, mogli bi više na­ I evo gdje nakon dvije godine katolici sveg svi­ brojiti, na plodove njihove upozoriti, ali to nije svrha jeta ponovno hrle, da svoje štovanje i svoju vjeru u ovim retcima. Želimo samo, da se ovakovi sastanci otajstvenog Isusa, javnim načinom iskažu! Da, hrle što češće opetuju, jer im je svrha spasonosna i Bogu i pripravljaju se, da, ne na drugom mjestu, nego u ugodna! srcu katoličke Austrije, u carskom gradu Beču od Ali bili ovi sastanci socijalni ili katolički, u smi­ 12. do 15. rujna svoje osvjedočenje i vjeru mani­ slu u kome se obično to uzima, kad se ovaki sasta­ festiraju. Ako nas sve ne vara veličanstven će biti nak drži — ipak im nešto manjka! Oni su naime taj brojem 23. megjunarodni kongres. Sudeći po ograničeni ili na jedan stališ, ili na jednu pokrajinu, pripravama, koje se već sada čine, biti Ce to nešto zemlju, i time u svojim učincima za dotični stališ, velebnoga, tako, da bi već unaprijed mogli reći »da«, pokrajinu ili zemlju privezani. Kolikogod su ovakovi ako je po riječima kardinala Vanuteli-ja »londonski sastanci dobri, plemeniti, dotle su ipak manjkavi i euharistični kongres historičnu razvojnu točku zna­ stegnuti. čio; Kolu svojom impozantnom procesijom vrhunac Ovim nasuprot stoje u novije doba sastanci, vjere u euharističnog Isusa postigao, a Montreal koji nijesu privezani za jedan stališ, pokrajinu, zem­ amerikansku velebnost pokazao«1’), da će se u Beču lju, nego koji sve stališe svega svijeta u svoje kolo p r a v a k a t o l i č k a velebnost pokazati. Za ovo svode, koji su megjunarodni. Ovamo spadaju euhanam donekle jamče austrijski katolički sastanci, u ristični megjunarodni kongresi, koji se dosta često 1 veličanstveno obdržavaju. Svojom svrhom i ciljem ovom nas ukrijepljuje živi interes megju katoličkim za kim idu — iskazati štovanje otajstvenom Isusu, pučanstvom za ovaj kongres. Sve se uprav natječe, koji nam se ovdje ne prikazuje u svojoj slavi i veli­ da kongres što velebnije ispane, da se slava uzčanstvu, nego u neizrecivom poniženju; probuditi i množa! oiačati vjeru u Njegovu prisutnost, rasplamtjeti srca ‘) V. F. Hettinger: Apologie des Christenthums 6. II. 2. ljudi ljubavlju prema Neizmjernomu — nadmašuju str. 256. Freiburg 1887. oni sve druge sastanke! ž) V. Serafinski Perivoj 1910. str. 183. �18 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1912. Kardinal-nadbiskup u prvom svom pastirskom pismu od 25. prosinca 1911. opširno govori ob ovom sastanku i poziva sve vjernike »da zajedno s vrhov­ nim pastirom sve upotrebe, da ovu svjetsku sveča­ nost, na koju će i sv. Otac svog zastupnika poslati, načinom dostojnim Beča proslave...« Na ovaj po­ ziv odazvaše se bečki katolici, te se u tu svrhu osnovaše odbori, koji neumorno na pripremama rade, a interes općinstva sve to više raste, što se najbolje vidi iz raznih i mnogobrojnih upita, savjeta, sve više rastućeg broja pomagača, i to ko li iz svećeničkih, to li svjetovnih krugova. Već je i program za pro­ cesiju ustanovljen, kao i crkva, u kojoj će se kongres obdržavati. Po sebi se razumije da je za to najzgod­ nija crkva sv. Stjepana. Ulazne, dotično učesničke karte, kao i učesnički znakovi već su odregjeni. Protektorat nad kongresom primila je posve­ ćena osoba Njegova Veličanstva. Pa tko bi • bio zgodniji za toga! Ta poznato je, da je uprav štova­ nje otajstvenog Isusa, svetkovina, i to par excellence habsburške kuće. Dosta nam je u tom pogledu spo­ menuti veličanstvenu procesiju n Tijelovo, gdje se sav sjaj prejasne carske kuće razvije i zablista u počast Kralju kraljeva! I drugi članovi previšnje kuće rado su se odazvali pozivu. Tako je nadvojvotkinja Anunciata preuzela protektorat nad sudjelova­ njem gospogja u pripravama za kongres, a Isabela je obećala, da će megju magjarskim gospogjama u istom smjeru akciju pokrenuti, dok su druge nadvojvotkinje svoje sudjelovanje najpripravnije obrekle. I tako vidimo da su glavne uloge u prvim rukama. Koliku djelatnost razvija pripravljajući odbor, neka nam svjedoči ovo pismo koga je upravio na češki narod: »Cesi, katolici! Veliki i slavni dani po austrij­ ske katolike eto se približuju. Glavni i stolni grad naše države zapast će velika čast, jer će se u njemu od 12. do 15. rujna ove god. obdržavati svjetski kon­ gres u čast Presv. Oltarskog Sakramenta — svjetski Euharistični kongres. Nakon slavnih svjetskih euharističnih kongresa u Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Americi i Špa­ njolskoj — dolazi na red katolička Austrija. Zastupnici svih staleža i naroda katol. svijeta dohrlit će u Beč, da dadnu čast presv. Euharistiji, koja je izvor svake jakosti i središte svake snage katoličkog života. Na tome kongresu, čiji protektorat uze Nj. Veli­ čanstvo, učestvovat će na osobiti način svi katolički narodi Austrije; pa i katolički narod češki ne smije zaostati,a da kao narod, koji časti Euharističnog Spa­ sitelja, ne učestvuje i on u velikom broju u tomu svetomu činu. Česi, katolici! Sijači sjemena nevjere i zavisti proti Hristu u narodu našemu zameću borbu, da bi ga odvratili od vjere u Boga Spasitelja: ne dopusti­ mo, da bi se ti dušmani pred svijetom ponosili s пеdična uspjeha u toj mrskoj borbi. Narod sv. muče­ nika Vojtjeha, Vaclava i Nepomuka, neka se ne iz­ nevjeri svojim svetiteljima, vjeri svojih otaca, nego neka pred čitavim svijetom na tom svjetskom euhar. kongresu u velikom broju učestvuje i svoju vjeru u Boga jakoga glasno ispovjedi. Česi, katolici! Iz svih strana svijeta, gdje se božanski naš Spasitelj časti, dohrlit će prestavnici katoličkih naroda, da čast iskažu Isusu Hristu, te da zajedno s drugima iz toga crpe snage i zanosa, i da u srcu uzbude duboko čuvstvo vjere i poKlona Bogu, da bi otvorenije ispovijedali svoju vjeru. Megju tima ne smiju izostati ni prestavnici češkoga naroda. Zato se već sada pripravljajmo. Neka se već sada za to spremaju sva društva, sve organizacije i sve korporacije. Neka ne bude nikakva društva, koje ne bi poslalo svoje predstavnike na taj veličan­ stveni kongues. U tu je svrhu i god. 1912. od austrij­ skog episkopata proglašena euharističnom u mjesecu studenom minule godine. Na posao dakle!« Katoličko novinstvo, s osobitim zanimanjem prati akciju i rad odbora u tome pogledu, te o tome od vreVnena do vremena i općinstvo izvješćuje. 1 mi ćemo s naše strane to isto činiti, a sada velimo: Dogjite, poklonimo se! O. P etar Vlašić: ~ ~ - = Pretkršćanski Isus. 1. Nastavak prepirke o Isusu. Najnovija prepirka o Isusu, o kojoj sam opeto­ vano progovorio u »Serafinskom Perivoju« prošle godine, kao takogjer u prvom ovogodišnjem broju »Hrvatske Straže«1), neće da prestane, nego se još i dandanas nastavlja većom ili manjom žestinom ras­ pravljanja. Doduše, smatra se općenito posve izjalovljenim pokušaj dra. Arthura Drevvsa, koji je hotio prikazati presvetu osobu Gospodina našega Isusa Hrista nepovjesnom, ali pojedine točke Drewsovog dokazivanja, još se i sada sa stanovite strane nje­ govih privrženika ističu kao istinite ili bar vjero­ jatne, pa se o njma i nadalje raspravlja u krugovima modernih kritičara. Jedna od takovih točaka i to bez sumnje poglavita — kojoj je Drews posvetio či‘) Pod naslovom: Osvrt na prošlogodišnju prepirku o Isusu. »Hrv. Straža« g. X. (1911.—1912.) br. 1. �Pretkršćanski Isus. tav prvi dio svog bezočnog djela »Die Christusmythe« — jest pitanje o p r e t k r š ć a n s k o m I s u s u . Drews se naime napreže, da dokaže, da je i prije kršćanstva opstojalo štovanje nekog Boga imenom Isus (Jehošua, Bog Spasitelj), te je to štovanje prihvaćeno i od kršćana, s tom razlikom, da su kršćani tog Isusa umišljali povjesnom osobom i utemeljiteljem svoje vjere. Pravo govoreć nije Drews začetnik ove drske izmišljotine o pretkršćanskom Isusu, nego su i prije njega nekoji to isto tvrdili i uporno branili, a na čelu im W i 11 i a m B e n j a m i n S m i t h , profesor ma­ tematike u tulanskom sveučilištu u New-Orleansu. Ovaj je u svom djelu pod naslovom » De r v o rc h r i s t l i c h e J e s u s « — pretkršćanski Isus (Giessen, 1906.) na temelju nekoliko zlo shvaćenih i krivo tumačenih mjesta u »Djelima Apostolskim«, kao i spisima svetih Otaca, pokušao da dokaže od­ stojanje štovanja nekog Boga Spasitelja imenom »Isus« i prije ere kršćanske; dosljedno tome ustvrdio je Smith, da Isus kršćanski nije naziv povjesne oso­ be, nego naprosto naziv nekog umišlejnog boga Isu­ sa, koji je kao takav bio poznat i štovan prije po­ stanka kršćanstva. Drews sa svojim pristašama, rado je i veselo prihvatio ovu Smithovu tvrdnju, jer je veoma u pri­ log njegovom nijekanju povjesnosti Isusove; kad bi naime bilo istinito ono, što su Smith i njegovi isto­ mišljenici ustvrdili o pretkršćanskom Isusu, povjesnost Isusova bila bi bez sumnje, ako ne nužno obo­ rena, ali svakako jako uzdrmana. Nego takova tvrd­ nja, tako je drska i na tako slabim dokazima osno­ vana, da su je sa negodovanjem odbili golemom veći­ nom moderni kritičari, pa i oni najradikalnije racio nalistične struje, koji inače nijesu baš nježne savjesti u vjersko-biblijskim pitanjima, pa i u njhovim spisi­ ma nalazimo na izobilj pogrješaka povjesnih, filo­ zofskih i teoloških. No zato je baš začudnije, da su oni u velikom broju ustali protiv Smitha, Drewsa i njihove družine upiruć prstom u ništetnost njihovog dokazivanja i nazivajuć njihove dokaze nedostoj­ nim naziva znanstvenih dokaza. Nadasve oštro i temeljito ustao je protiv pomenute dvojice čuveni mo­ derni kritičar Heinrich W e i n e 1, profesor bogoslov­ lja (protest.) na sveučilištu u Jeni1), koji je završio pobijanje Smithovih tvrdnja sa ovim značajnim rije­ čima; »U čitavom Smithovom dokazivanju nema ni mrve istine. Smith ne bi bez sumnje bio izišao pred*) *) U opširnoj raspravi pod naslovom »Ist d a s l i b e ­ r a l e J e s u s b i l d w i d e r l e g t ? — Eine Antvort an seine positiven und seine radikalen Gegner, mit besonderer Rucksicht auf A. Drevvs: Die Christusmythe. - Tubingen, 1910. 19 javnost sa onakovom knjigom, da poznaje malo te­ meljitije vrela starokršćanske povjesti i da znade, kako se pametan čovjek mora služiti tim starim vre­ lima.«1) Uza sve to W. B. Smith smatra se nepobjegjenim, te je svoje nazore o pretkršćanskom Isusu obje­ lodanio nepromjenjeno, pače upotpunjeno, u drugom izdanju svog djela, i to otrag malo mjeseci"). Tu on odmah pri početku naglasuje, da ga sva pobijanja bogoslova nijesu mogla o protivnom uvjeriti i da je s toga on primoran ostati pri svojoj tvrdnji o pret­ kršćanskom Isusu i novim ju dokazima potkrijepiti. Dakako da ni na ovo drugo izdanje Smithovog djela nijesu kritičari umukli, nego su po raznim časopisi­ ma nemilice otkrili svu golotinju i plitkost Smithovog dokazivanja. Poimenice je to uradio profesor u Gdttingenu dr. W. Bousset u raspravi »N o c h e i n m a 1 d e r v o r c h r i s t t l i c h e J e s u s « (Još jednom o pretkršćanskom Isus), što je otisnuta u protestant­ skom racionalističnom časopisu »Theologische Rund­ schau« mjeseca listopada netom minule godine 1911. Pri svrsi te rasprave Bousset je primjetio: »Smith se hvali, da on uza sva pobijanja svojih protivnika može otisnuti u drugom izdanju svoje nazore (o pret­ kršćanskom Isusu) bez bitne promjene. No mora znati, da time njegovi nazori ne dobivaju pečat isti­ nitosti, jer zaoluda ne može postati istinom kolikogod se puta ona (zabluda) opetovala. Čudna je u istinu Smithova tvrdnja; još su čud­ niji dokazi, koje on iznosi u potvrdu te tvrdnje, a najčudnije je to, Sto on drži, aa u tim dokazima imade nešto što uvjerava. Da li je on o tom u duši svojoj osvjedočen ne znam ; znam samo to, da će svaki raz­ boriti čovjek kad samo malo pomnjivije prosudi te aoKaze, morati kazati sa Weineiom, da u njima nema ni mrve istine; ih sa Boussetom, da oni ne postaju istinitim uza sve što ih Smith opetovano naglasuje. Cijenjeni će čitatelj i sam sasvim lako razabrati иеosnovanost Smtihove tvrdnje i ništetnost njegovih dokaza iz nekojih niže navedenih primjera, uzetih iz bezočnog Smithovog djela »Der vorchristliehe Jesus«. 2. Poglavitiji Smithovi dokazi. Na što temelji Smith svoju tvrdnju, da je opstajalo i prije kršćanstva štovanje (kult) nekog boga imenom Isus? Dokazi, koje navodi, jesu povjesne i filološke naravi, no koji na koncu konca ne doka­ zuju a ma baš ništa, te je red priznati, da je Smith ') U naznačenoj raspravi str. 103. 2) Pod cjelovitim naslovom: W. B. Smith: Der vorchristliche Jesus. 2. Aufl. Vorwort von P. W . Schmiedel. — Jena, 1911. �20 Br.'2. — Serafinski Perivoj. — 1912. u istinu smion preko reda, kad se usudio — on sve­ učilišni profesor — pred javnost ili iznijeti. Ponajprije naglasuje Smith, a za njim i Drews sa družinom, nekako apodiktički i auktoritativno, da »Isus« nije vlastito ime, nego je to ime općenito, ko­ jim se označuje Boga spasitelja ili pomoćnika: jer je ta riječ semitskog porijetla (>12ПГР čitaj Jeliošuah), a znači doslovce »pomoz Bog« (Gotthilf) i uslijed toga nije to ime kakove povjesne osobe, nego ime božanstva; a božanstvo pod tim imenom bilo je po­ znato prije kršćana. To Smith zaključuje na temelju istog sv. Pisma Novoga Zavjeta, i to knjige »Djela Apoštolskih«, jer da tu imade spomena o nekojim ljudima, koji su obožavali Isusa, a da nijesu znali za kršćanskog Isusa. Tako n. pr. čitamo u »Djelima Apošt.« gl. 18, 24 i d. slijedeće: »A dogje u Efez jedan Židov po imenu Apolon, rodom iz Aleksandrije, čovjek rječit i silan u knji gama. Ovaj bijaše upućen na put Gospoomov i goreći duhom govoraše i н č a š e p o s t o j a n o o Isusu, a z n a d i j a š e s a mo k r š t e n j e I va ­ n o v o « 1). Smith tumači ovaj zadnji redaK ovako: Glavni predmet Apolonova propovijedanja bijaše o Isusu, (xi ттер? хоо Tr^ooO — om , što se odnosilo na Isusa), a uza sve to poznavao je samo Ivanovo kršćenje. Apolon dakle nije propovijedao kršćan­ skog Isusa, jer bi u tom slučaju bio morao znati za Njegovu glavnu nauku o krštenju, nego je propovije­ dao drugog nekog Isusa, pretkršćanskog, koji nije krštenje naučavao, koji u opće nije ni opstojao, neg'o se naprosto štovao kao vrhunaravno biće. Isto tako — ide dalje Smith — čitamo u slijede­ ćoj 19.glavi »Djela Apošt.« ovo: »Dogodi se pak, kad bijaše Apolon u Korintu, da Pavao prolažaše gornje zemlje i dogje u Efez i našavši nekoje učenike reče im: jeste li primili Duha Svetoga? A oni mu re­ koše: nijesmo ni čuli, da ima Duh Sveti. A on im reče: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Ivanovo. A Pavao reče: Ivan krsti kršte­ njem pokajanja, govoreći narodu, da vjeruju u Ono­ ga, koji će za njim doći, to jest u Isusa«**). Smith pri­ dodaje: što Pavao kaže, da vjeruju u Onoga, koji će za Ivanom doći, ne slijedi, da je taj već došao, nego, da Onaj, koji ima doći jest »Isus (6 ’ir^co; = der Jesus = ille Jesus), a to znači Spasitelj; ovdje je dakle ime općenito, a ne vlastito i odnosi se na pret­ kršćanskog Isusa. U istinu od potrebe je silnog naprezanja i po­ tezanja i rastezanja teksta »Djela Apošt.«, da se izaxa ‘) Grčki tekst veli doslovce ovako: Kal eSćSaaxev ахрф т? хоО Tr/aoO, Ž7Uoxa|xevo? |jlovov х4 рагсхсзра Ttodvou. Tiepl г) Grčki te k s t: тоОх’ eaxtv eč$ x4v 'lija&Ov. žme onaj smisao, koji Smith u njemu nalazi. Ili go­ voreći točnije moramo se slagati sa dr. Weinelom, koji ob ovakom tumačenju veli1): Čovjek se mora ovdje zapitati proizlazi li takovo tumačenje iz ne­ znanja grčkog jezika ili iz hotimičnog iskrivljivanja teksta? Jer i početnik u grčkoj gramatici mora znati, kad se u grčkom jeziku stavlja spolnik pred kakovu imenicu, da se u tom slučaju hoće pokazati, da nam je ta osoba već poznata. Ovdje je pak jasno, da je auktor »Djela Apošt.« (dotično govornik sv. Pavao) s onim spolnikom ispred imenice Isus liotio naznačiti čitaocima osobu već svima poznatu, Isusa Hrista, jer sigurno ni sv. Luka ni sv. Pavao nijesu obožavali drugog Isusa do li našeg kršćanskog Isusa. A ni Apolon nije drugoga obožavao, jer ako i nije znao za krštenje Isusovo ne slijedi da nije znao za istog Isusa, utemeljitelja kršć. vjere. Do istine dandanas nije moguće naći kršćanina, koji ne bi znao za krštenje, ali u prva vremena kršćanstva, nepo­ sredno nakon smrti i uskrsnuća Isusova, takovih je moglo biti, a u istinu ih je i bilo, megju tima i Apo­ lon, koji su Isusa poznavali kao povjesnu osobu, pri­ znavali Ga Bogom i Njegovo čudesno djelovanje razglasivali, a ipak ne znali, da je Isus ustanovio krštenje posebno od Ivanova krštenja. Što se pak tiče onog Smithovog dokaza, uzetog iz etimologije Isusovog imena, to i taj dokaz ništa ne vrijedi; odatle bi se mogla zaključiti naprosto mo­ gućnost, da se je kakovo božanstvo nazivalo opće­ nitim imenom Jehošua Bog pomoćnik, kao što ga se moglo nazivati i »Emanuel« = »Bog s nami« i drugim mnogim sličnim nazivima. Pače baš iz eti­ mologije Isusovog imena možemo zaključiti na nevjerojatnost Smithove tvrdnje; jer Jehošua ne znači naprosto »Bog pomoćnik« nego » J a h v e pomoć­ nik«, te su pod nazivom »Jahve« ( m n 1) samo liebrejci Boga nazivali; »Jahve« je bio specifično samo njihov Bog. Jasno je pak da kod Hebrejaca nema ni traga kakovom obožavanju nekog Jehošua, ako ne da kažemo sa istomišljenikom Smithovim — R o b e r t s o n o т г)(> da su Isus i starozavjetni Jozue, jedno te isto. No takova šta ustvrditi toli je očita besmislenost, da ni isti Smith nije se usudio opetovati ju. Nego Smith misli, da imade pozitivnijih dokaza u prilog svoje tvrdnje. Megju takovima jest i ovaj dokaz: U jednom psalmu gnostičke šljedbe — Naassenske — nalazimo spomenuta i Isusa. Čitamo na­ ime u tom Psalmu, kako nam ga je ITippolyth') po­ četkom trećeg stoljeća po Isusu, zabilježio: »Na to ') U gori naznač. raspravi str. 92. *) H. Weinel: Ist das liberale Jesusbild widerlegt. Str. 91. *) Philosophumena, V. 10. �Pretkršćanski Isus. 21 reče Isus: Gle! Oče, pošlji mene, ja ću se na jedrima opet sebi u prilog. Tako on iznosi u svom djelu je­ spustiti dolje na zemlju« (da ljude spasim/. Nije nam dan starinski natpis, koji je prvi pronašao C. Wespoznato — veli Smith — kad je ovaj psalam sastav­ sely na komadu papira, a potječe valjda iz četvrtog ljen, ali po onome, što sude Harnack i Preuschen, vijeka po Isusu, te glasi na grčkom izvornom jeziku ovako: mora da je veoma starinski. брхс Е;о> ae хата тои = Zaklinjem te . .. U istinu i jest ovaj psalam u davno doba sastav­ |i,ap7rapxoupt0- vaaaa marpakurit nasaa ljen, ali je starodrevan samo u kršćanskom smislu, pt vatqiap3 ran racpt ri naiemare pai pari pripada naime prvim vijekovima kršćanstva, kad su A na drugom mjestu istog papira čitamo: po istoku bile razgranjene gnostičke sljedbe. Sa­ бру.i^w as хата хои freou tcov 'E[3paiwv Trjaoou = stavljen je kako Harnack, uvaženi poznavalac kršć. starine, tvrdi u II. ili III. vijeku po Isusu. Smith zaklinjem te hebrejskim Bogom Isusom. Smith, a po njemu i Drews, priznaju, da je ovaj pako čitajuć na jednom mjestu u Harnackovoj ras­ pravi, da je ovaj psalam veoma starinski, pridodao natpis zabilježen u kršćansko doba, ali da mu je sa­ je odmah, da je sastavljen prije kršćanstva i da je držaj pretkršćanski; ovdje bi naime bila sadržana za­ s toga prije kršćanstva opstojala neka sljedba — kletva starih pretkršćanskih čarobnjaka, koji su znali Naasena —, koja je Isusa štovala. Može Ii se naći za neku šljedbu »nazarejsku« ili za nekog boga »Naveće zablude od ovakove? U sebi nije isključena zarećanina«, dakle Isusa, jer se i u Novom Zavjetu mogućnost, da je prije Isusa opstojala šljedba Naa­ na više mjesta utemeljitelja kršćanske vjere zove sena, obožavatelja zmije — jer to znači hebrejska »Isusom Nazarećaninom«. Pače to je izvan svake riječ !*ТП (č. nahaš) — ali je izvan svake sumnje, sumje, jer eto ti čarobnjaci u svoioj zakletvi izričito da je ovaj psalam proizvod jedne gnostičke sljedbe, spominju Isusa kao hebrejskog Boga. Ne znam koiim nravom i po kojoj egzegesi može koja se za vremena prvih vijekova kršćanstva u Egiptu pojavila, te je po tom kriva kršćanska sljedba, se takova Šta zaključiti. Ponajprije onaj prvi tekst koja je za Isusa znala i na svoi Ga način obožavala1). skroz i skroz ie nejasan: razumljive su nam samo zakliniem te: druge To je jasno već odatle, što ti Nanseni. o kojima Hip- dvije prve riječi• opxi£w oe po!yth piše, priznavahu Evanejelje Ivanovo i pa- riječi uzalud ćemo tražiti pod rječnicima grčkim, ili slanicu sv. Pavla k Efežanom, kao svete knjige, očito kojeg drugog jezika. Tu su, kako je dobro opazio je dakle, da su to kršćanski Naaseni Ili će valjda Wern!e (str. 102.) naprosto nagomilane tamne riječi Smith ustvrditi, da su i te novozavjetne knjige na­ bez ijednog značenja i kad čovjek hoće da time pot­ pisane koji vijek prije kršćanstva? Ne bi bilo čuda, krijepi svoju tvrdniu o opstojanju pretkršćanske kad bi on i takova šta ustvrdio, no onda bismo mi sljedbe nazarenske ili o pretkršćanskom štovanju s naše strane mogli mirne duše kazati, da tom sve­ Isusa, tad se zazbilj s tim čovjekom ne može ozbilj­ učilišnom profesoru matematike fali bez sumnje koji no raspravljati, pa taman on bio profesor matematike na jednom sveučilištu. One druge riječi: »Zaklinjem broj u moždanima___ te hebrejskim Bogom Isusom mogle bi se onako na­ prosto uzete nekako shvatiti u Smithovom smislu, 3. Što da sudimo o Smithovim dokazima. ali tekar onda, kad bi bila istinita nieeova pretpo­ Čitavo Smithovo razlaganje pokazuje čovjeka, stavka, da su to riieči izrečene prije kršćanstva; što koji ili nije pri zdravoj pameti ili hoće da sve zlobno Smiht niti je dokazao niti može dokazati. Kao što na svoju izvrne. U starinskim povjesnim vijestima, je papir, na kom je zakletva zabilježena, trećeg ili koje su svakome jasne, nalazi on nejasnoće, pa iz četvrtog vijeka po Isusu, tako je i zakletva iste dobe; nejasnosti iznosi na vidjelo zaključke, koji su u pri­ a što se Isusa nazivlje hebrejskim Bogom, lasno se log njegovoj tvrdnji, ali koji se protive znanstvenom tumači tako, da je koji poganski vračar ili pisac za­ zaključivanju i u opće zdravom razumu. Vidjeli smo, mjenjivao židovsku sa kršćanskom vjerom držeći kako Smith tumači ona dva jasna mjesta »Djela Apo- obe jednom te istom; te je po tom kazao, da je Isus štolskih« i onaj gnostični psalam i na kako čudni na­ hebrejski Bog. U povjesti u istinu imade slučajeva, čin izvodi on odatle svoje zaključke. No Smith da se kršćane držalo Židovima i obratno Židove znade ne samo jasno izvrnuti u nejasno, nego i obrat­ kršćanima. To mislim, da i Smith i Pre\vs znadu ili no: ono, što je nejasno prikazati jasnim, i to naravski bi bar morali znati. To bi bili eto ti neoborivi Smithovi dokazi usli­ ’) O toj sljedbi čitat će cijenjeni čitatelji potanje u „Роjed kojih je on primoran — »uza sva pobijanja pro­ vjesti crkvenoj" od raznih auktora. V. napose: J. Магх: Lehrtivnika« — pridržati svoje mnijenje, da je i prije buch der Kirchengeschichte, 2. i 3. izd. Trier, 1906. str. 83. �Br. 2. — Serafinski Perivoj. 22 1912. kršćanstva opstojalo štovanje nekog Isusa i da kršćanski Isus nije povjesna osoba, nego onaj pret­ kršćanski umišljeni Isus1). Pripominjem, što sam već jednom spomenuo: ne možemo zaviriti u dušu Smithovu i saznati, da Ii je on u duši uvjeren ob onome, što je eto ponovno pred svijet iznio; no da to cijelo njegovo dokazivanje ne dokazuje a ma baš ništa, jasno je, da jasnije ne može biti. Te Smithove do­ kaze, koje on nazivlje »neoborivim, nepobijenim« možemo prispodobiti onim malim kućicama ili ku­ lama, štono ih malo dijete napravi: ludom djetetu čine se te igračke neoborivim, ali odrasli čovjek smije se toj djetinjskoj naivnosti i sa jednim lakim udarcem noge ili štapa, dokaže djetetu koliko su čvrste njegove gragjevine. Razlika je ipak velika megju Smithovim dokazima i djetinjim igračkama: jer dijete je dijete: to svak znade, pa se njegovo? naivnosti nitko ne će čuditi; ali se je u velike čuditi jednom sveučilišnom profesoru matematike, što iz­ lazi pred svijet sa onako neosnovanom tvrdnjom, sa onako djetinjastim, smiješnim, ništetnim dokazima. I to u dvadesetom vijeku, pod plaštem znanstvenog istraživanja!. . . Kamenovat divlju dušu, Sto zborove tajne kupi! Tako mišljah, a to upro Svatko u me pogled tupi. Uzaludna borba sva je, Makar divskom snagom segli! Ja sam kući čaman pošo: Odžaci su glavni legli. B. M arkušić: КоГко puta i sad gledam Kršne momke po sokacim’, A kunem se: uv’jek moram, Da se na njih okom bacim: Ej vi »Turad« Гјера stasa, Hrvatsko ste stablo mlado; Kad nam na dar sv’jetla puste, To ćete nam priznat rado. Iz „Pjesam a Ruši (Visoko u po: 1Г čaršiju plamen ništi, Da otjera na štap ljude, IГ to neki osvetnici U krivom se v ’jeku bude? Od Lužnice samostana Prostili su valjda s v e ti. . . Već rgja se s gradom prila, Sad im sudi oganj kleti. Gle Šadrvan-sokak planu, A do njeg je grada pola; Sad tu vrište po sokacim’ Sa ženama djeca gola. To i džini vatrom pljujuć Pale skakom napopr’jekom, Sazivlje ih vještac zloban U poslanju g r’ješnom nekom. ’)ЛО svjedočanstvu sv. Epifanija, kog navodi Smith sebi u prilog progovoriti ću napose drugom zgodom u poseb­ noj raspravi, jer je i tom e dandanas u krugu modernih kriti­ čara živahna prepirka. Nadahni me, vilo, sada, Da zaplačem nad tim gradom, Od ćuprije nad prosjacim’, Nad hadžijam’ s Гјерот bradom! Nek me zovnu na sud zato, Tamo ću im grgje reći. Na nekog sam ljutit nešto: Kroz srce mi bura ječi. Krvno li se nekad kolo Po garištim’ ovim v'ilo; АГ Visoko od sad više eće biti, što je bilo: jezdo krvnih od junaka, (Bar moje je tako mn’jenje); duše im ode spomen ožjom voljom u bescjenje. A gle nije tlapnja luda, Da nejačke kuga voli; Vjetar ragje suhar krši, Neg stoljetni hrast oholi. Gledajući momke take Zanos mi se srca prima, Jer pod gladnim kapam’ tijem Ja tu gledam: vatre ima. АГ da prošlost! — Bješe (rekoh) I pametnih i budala, S neopranom ćulah-kapom Od Orašca harsuz-Tala. I kulaš mu pogan jedna Htjeo stoput smetat redu, Bagav parip manu krijuć Za čestitog Čejvan-dedu, �Neronove žrtve. I Kostreši tu se legli Hodeć putem više pr’jekim. Pokoj svima! — ljudi bjehu, Tek falio ukus nekim. Nu sad nema takog sv’jeta, АГ ni Hrnja slavnih' više; Izrode će (strah me) ragjat, Tko i sobom jedva diše. Nekad grad je Nadu imo, Kašnje su se razvjenčali. Naglost moja! - - stihom pitam, Па Г ga moma danas žali? Zvanično će pisat mislim, Što baš nije pov’jest c’jela; Po jeziku grč mi šeta: Istina mu na vrh sjela. Gledao sam zadnje sljeme Ponajvećim plamom planu, Ko narodu pozdrav da je Pri pr’jetećem nekom danu . . . Smije Г i moj grad ga čekat? Rekoše mi, da se sprema. Bez takta sam u r ’ječ upo: U prosjacim’ kruha nema. Sa Kraljevca čujte, bezi, (Ma da sumnjam - to se znade) Pregorit se mnogo može, Nu Šadrvan što nam p ad e !. . . Ovud bilo Гјеро proći Sa pjesničkim zamišljajem; АГ obrast će trnjem sada П’ još gore — tugjim sjajem. Kad nam neki dogju, grade, Htjet ćeš konak da im dariš; Šadrvan će posjest za tim I zagrmit: deutsch-ungarisch. Ah, onda ću mrzit tebe I bogznade dokle s tije m !... Prostit će se dašto meni, Jer se nemaš branit s kijem. Eto pjesma, »Rušigrade«, A u njoj su dv’je-tri suze; Mogo sam ti alem dati, АГ nema ga — netko uze. Ja tu sanjam noći l’jepih Od junaka naše krvi; Htjedoh slavan epos spjevat, Nu zape mi o stih prvi. c> o 23 G. G uenot: ■ Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura.) II. Hostilijska Vijećnica. Sutradan po pogrebu Pedanija Sekunda, u osvit dana, pojavila se neobična graja u okolici Foruma. Senatori, odjeveni u grimizom obrubljene tunike, počasni znak, osnovan na predaji njihova dostojan­ stva, grnuli su ovome središtu staroga Rima, posred koga se dizao zlatni stupac, točka, s koje su pola­ zili divni putevi, koji su rodili legije sve do granica svijeta. Odabrani oci prolazili su kroz dvostruki trijem napravljen od dva reda stupova korintskoga sloga, koji su bili na kraju trga sa četiri strane. Na dnu se je dizala govornica; ali oni su išli dalje, svrha njihovoga jutrošnjega puta bila je drugamo. Iza go­ vornice nalazila se je zgrada jednako kao i ona zna­ menita, bila je toliko puta svjedokom oluja slobode, tu su se nekoč pretresali udesi naroda — kraljeva: bila je ovo hostilijska vijećnica, redovito mjesto senatskih sjednica. Tu su se često, u doba republike, izdavale odredbe, koje su zbacivale kraljeve i narode strahom napunjale. Osmera vrata zgrade razvaljena izmegju devet stupova divskoga sloga, da­ vala su lak pristup pozvanim patricijima, da vije­ ćaju u njezinim prostorijama. Pod kubetom dizao se je žrtvenik Pobjede, Čiji kip ponosno je širio zlatna krila. Doista, ovo je mjesto bilo znamenito i sa uspomena, koje je u pamet dozivalo i sa svoga graditeljstva. Dok su se vijećnici žurili, da unigju u vijećnicu, da drže sjednicu, molimo čitaoca, da se prenese u bogati dom brata Ćelija, uprav u onaj, gdje smo vi­ djeli, da je sinoć ušao Marko Plaucij, na povratku s pogreba. Tu se odigravao prizor, koji moramo pripovijediti. Aulo Plaucij, plemeniti konzularac, koji je nekoč pod Kaligulinom vladom vodio uspješ­ ni rat proti Bretoncima, spremao se, da ostavi svoju kuću i da se pridruži svojim drugovima u senatu. Plaucij je bio u tablinumu, sobi spisa. U već poodmakloj dobi, slavni je patricij, komu je vrijeme i bojni napori glavu pobijelili, odavao svojim licem i svojim držanjem onu kiparsku ljepotu, često otisnutu u stare spomenike i novce. Neka muževna odvaž­ nost. ublažena izrazom velike dobrohotnosti blistala je u njegovom sjajnom pogledu; on je ustezao svoju dušu od onih pogubnih dojmova, koji pretvoriše Rim­ ljane u najkukavnije robove. Nije ga bilo megju ovim ljudima, koji se nije, po snažnom izrazu Teutovu, strmoglavio u ropstvo. Njegov dugi boravak �24 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1912. u pokrajinama, na čelu vojska, bez sumnje ga je sa­ čuvao od progonstva, koje je udaralo tako često pod sramotnim gospodarima bjelodanu krjepost, koja je bila kao najveći zločin. To znači, da je Aulo Plaucij imao malo prijatelja, osobito na carskom dvoru. Ozbiljnost njegova vladanja i njegovi poznati osje­ ćaji nisu imali prava na povjerenje. Plemeniti konzularac malo je za to glavu razbijao. Zadovoljan s ljubavlju, koju mu je obitelj posvjedočavala, pa i njegovi robovi, nije ništa drugo tražio. Poslije rat­ nih trzavica, mir domaćeg ognjišta lijepo je pristajao njegovoj duši. Uz Plaucija bila je njegova žena, Pomponija Grecina, još lijepa, kraj svojih četrdeset i osam godina i mnogih kušnji, koje su joj prešle preko glave. Časna gospogja kroz trideset godina bila je dika svoga muža, njemu je bila ravna u srča­ nosti i u dostojanstvu. Marko, sin Plaucijev, komu je bilo oko dvadeset i pet godina, izgledao je izmegju oca i majke, kao draga veza njihova jedinstva .! t o bavi, koju nikad nikakov oblak nne notammo. Ušavši u život kroz zlatna vrata sreće, odgojen u ozbiljnim načelima stroge filozofije, rekao bn da Će se posvetiti zanimanju časti. Vidjeti ga u njegovom otmenom i plemićkom držanju, narešena najsjajnijim svojstvima, proricalo mu se sjajni uspjeh u napred govorilo, da će dostojno održati slavu svoga plemena. Ali mladi patricij slatko bi se smijao ovim laskavim pro­ ricanjima svjetskoga veličanstva. On je gajio druge misli, kako ćemo kašnje vidjeti. Ispraznosti vremena slabo su ga dirale, ili bolje, on ih je živo prezirao. Njegove težnje, njegovi ukusi i njegovo ponašanje stvaralo je izmegju njega i mladića njegove dobe i njegova stališa veliku opreku. Opažalo se. da je ne­ premostivi jaz izmegju njegovih i njihovih želja. Tri opisana lica, rekao bi, da su, onoga časa, kad smo čitatelja k njima uveli, zaokupljena veoma ozbilj­ nim razgovorom, koji je bio od velike važnosti. — Budi milostiv, Aulo, — govorila je gospogja tronutim glasom. — Promisli, da su ljudi, kao i ti oni, o Čijoj sudbini imaš glasovati i jedina je razlika izmegju njih i nas, što su oni u ropstvu rogjeni, pa trpe, pa su nesretni; dvostruki razlog, s koga su do­ stojniji naše ljubavi, jer ih je priroda s nama izjed­ načila. — Naši pregji, Pomponijo, nisu nikada pripuštali tih čudnih nazora, odgovori senator. — Ako su naši pregji bili prestrogi, ako su se va­ rali, je li to razlog za nas, da počinjamo iste po­ greške? Ne, sigurno, ali je zakon jasan; božanski ga je August iznova potvrdio. — Pa, što veli taj strašni zakon? — On proglasuje smrtnu kaznu svima robovima, od njih ubijenoga gospodara. — To je krvnički zakon. — Slažem se u tome; ali on postoji. — Megjutim, Aulo, ja se usugjujem nadati, da ćeš se danas s ugledom, koji dolikuje tvome imenu, tvomu značaju, tvomu neokaljanomu glasu boriti proti izvršenju. Molim te za ovu milost. - Hoćeš li ti, moja draga, da još sumnji iza­ zovem? Znadeš, malo je vremena, kad si bila tu­ žena, da slijediš tugjinska praznovjerja, bila si do­ vedena pred kućni sud. Ja sam, istina, izrekao osudu, s kojom sam te nevinom proglasio; ali ova je parnica zabavila općinstvo i ono je sačuvalo nepo­ vjerenje1). Pa što je stalo za narodnim sudom, moj oče, kad se radi o pravici? odvrati Marko u zanosu. Li­ jepo je i plemenito uzeti u obranu stvar nesretnih, potlačenih i nevinih, pa i onda, kad bi se izvrgao po­ gibelji klevetanja tvojih namjera. Na te riječi Plaucij u čudu pogleda svoga s-ina; slavni je patricij nastojao čitati iz mladićevih očiju, prozrijeti u njegovu dušu, da otkrije razloge, s kojih je onako govorio. Napokon duboko uzdahnu i tre­ sući glavom tužno reče: — Pa i ti, sinko, zar si i ti pohagjao kuću Aurelija Pudenta? — Kad bi to i bilo, zar bi zlo bio učinio, moj oče! Držiš li zločinom općenje sa ovim strogim sena­ torom? — Ne, ne, ja neću, da to rečem. Aurelij Pudent mudrac je i pametan; on pripada, mislim strogoj stojičkoj družbi, koja nam je dala Musonija Rufa2), najkreposnijega Rimljanina. Nego, od nekoga vre­ mena, reklo mi se je, on prima u svoju kuću strance, ljude, koji su sa Istoka došli, da propovijedaju novi nauk i da uče ćudoregje nama do sada nepoznato. Ovi strani učitelji zabacuju naša božanstva i bogo­ štovlje naših pregja. — To je istina, nisu te prevarili, moj oče. Ovi čudni ljudi propovijedaju samu krjepost; oni uče svoje učenike, da provode savršeniji život; otkrivaju im otajstvo ljudske sudbine; njihovo je znanje veliko, a njihovo požrtvovanje zamjerno. Na prvi mah Plaucij ne odgovori, neko vrijeme osta zamišljen, poniknutom glavom k prsima; kad ju podiže, zadovolji se sa ovim riječima: — Vrijeme bježi, čekaju me u senatu. — Ti ćeš biti milostiv; ti ne ćeš osuditi nevinih, još zamoli Pomponija. *) Tacit, A n n a l e s . 3) Filozof, koji je Živio za Nerona, koga je, kako veli jedan Otac, Sotona progonila radi krjeposti. �Neronove žrtve. 25 — Ja ću učiniti, kako želiš, odgovori Plaucij. Cezareje, donijelo je u skutovima kabanica uzvišenu Rekavši ove riječi zaputi se k vijećnici. Senat filozofiju, odakle je imao poteći preporod svijeta. je bio dupkom pun. Ovo društvo, nekoć toli moćno, Miješali se oni megju robove, pučane i sve razbaštikoje je kroz vjekove namećalo zakone čitavome svi­ njenike svijeta; udahnjivali su im ne bunu, ne mržnju jetu, pod Neronom drugo ništa nije bilo do sjena nje­ proti gospodarima i tiranima, nego ustrpljivost, gova. Carska je vlast od Augusta oteta svaki ugled oprost, junačke krjeposti, meleme bačene usred i narodu i patricijskom stališu. Cezar, koji je u svo­ strašne pokvarenosti, što je moralo nabrzo ustaviti joj gvozdenoj ruci usredotočio sve snažne sile vlasti, haranja. Ovi ljudi, koji su imali Božansko poslan­ bio je više nego smrtnik u očima odrogjenih Rimlja­ stvo, ulazili su u boljarske dvorove, nalazili su pri­ na; bio strasniji bog, no onaj na Kapitolu. Za života staša pa i u carskim dvorovima, pa i megju carskim su mu podizali hramove i žrtvenike; poslije smrti ga prijateljima. Oni su malo po malo ulijevali u život je javno ulagivanje, nezasitne podlosti stavljalo na ugodnije i čovječnije težnje. Za carevanja Klaudinebesa megju zvijezde, odakle je još rukovodio jeva došli su u prijestolnicu svijeta, njihovo djelo­ udese svijeta. Cesarova volja bila je vrhovni za­ vanje već je bilo u jeku i oni su znali za otpor, koji kon; najponosniji značajevi, brzo ubijeni, saginjali su ih je čekao u senatu i narodu grozni kazneni za­ glavu pred nakaznim idolom. Megjutim, još i u ove kon, što je na smrt osugjivao robove Pedanija Se­ žalosne dane, neki ostatak staroga veličanstva ostao kunda. je u rimskom senatu, koji su sačinjavali poglavice Aulo Plaucij, došavši u hostilijsku vijećnicu, velikih i bogatih obitelji. Cezar mu je kadšto do­ sjede megju svoje drugove, nedaleko Aurelija Pudenpuštao, da neograničeno sudi u nekim pitanjima, u ta, Sofonija Tigelina, prefekta pretorija i Servilija kojim ne bi bilo ni zere političke važnosti. U dobi, Tuska, prijatelja Tigelinova, koji je kao i on bio pri­ u kojoj počinje ovo pripovijedanje, senat je mnogo jatelj Neronov. Servilij je pripadao onomu društvu više drhtao, nego pod Tiberijem, čiju je uspomenu mladih raskalašenika, kao i Oton i Senecijon, vični slavni povjesničar Tacit, žigosao, barem u onome, s vladarom provoditi g r i j e Š n e п o ć i, o kojim Što se odnosi na općenitost uprave. Neron je bio ^ govori sv. Pismo. Oni su pokvareno živjeli i tu su onaj okrutni lav, o kome govori sv. Pavao1); u nje­ sjedili cvijećem ovjenčani, kao da su na kakvoj mu je bila paklena naslada zla, znanje i moć u izvr­ gozbi; uživanje pod svaku cijenu, izbjegavanje pat­ šenju sotonskih osnova grozne mu duše. nje; u tome je, po njihovu mnijenju, sastojala čovje­ Onoga dana, koga smo početak pripovjedili, čja svrha, ovo im se jedino činilo pametno tražiti. Neron je bio pozvao u vijeće izabrane oce, da iznova Servilij Tusko, kao i Tigelin, bio je zakleti neprija­ posvete barbarski zakonik o ropstvu. Pošto je Pe- telj novih misli, donesenih sa Istoka, jer je znao, da danij Sekund poginuo zločinom jednoga svoga roba, one udaraju proti njegovim epikurejskirn navadama. zakon je sve ostale na smrt osugjivao. No njih je On je bio zaboravio sinoćnju sjetu, koja mu se bila bilo četiri stotine; okolnosti ubojstva rješavale su ih žalosno u srce zasjekla povodom pogreba rimskoga svakoga sudjelovanja; okrivljenik stavljen na mu­ pret kta; on je došao u senat, odlučan boriti se proti čila uvijek je govorio, da je sam ubojstvo zamislio; svakome prijedlogu, koji bi išao za pomilovanjem. da je onoga istoga dana, da tako reče, ugledao prvu Kad su izabrani oci zasjeli, zavlada duboki muk misao zločina. S druge strane bilo se je bojati, da u dvorani. Tada konzul, koji je predsjedao, stavi ne bi kazna tolikoga nesretnoga mnoštva pobudila narodni bijes; ne, što bi proljevana krv bila na užas pitanje umorstva Pedanija Sekunda. Aulo Plaucij, rimskih gragjana; njima se je naprotiv mililo gledati komu je položaj i časti, što ih obnašao i njegov upis ju teći na potoke u borbama cirkusa; nego, kad bi na ploči, davao pravo, da glasuje prvi, odvažno se uzeli u obranu nesretnike, čiju je sudbinu veliki dio izjavi za dokinuće staroga zakona, koji on nazva oslobogjenika dijelio, oni bi bez sumnje držali, e je okrutnim, i ztraži, da samo ubojica bude kažnjen suvišno ovo krvoproliće, da se sačuva život patri­ skrajnom kaznom. S velikim začugjenjem slušali su cija. Ovi su ini bili mrski do skrajnosti, radi svoga njegove riječi. Odmah u istom smislu glasova Auredrzovitoga razmećanja, radi svoga neizmjernoga bo- lij Pudent; on još s većom žestinom udari na ne­ gastva, plijena čitavoga svijeta, stečena lupeštinom, pravdu, koja bi imala obuhvatiti u smrtnoj osudi to­ pronevjerenjem i kamatima. Treba spomenuti, da je like nevine. Govorio je na dugo s rijetkom rječitošću onda neki novi duh, neki tajinstveni dah prolazio usprkos žamora s jedne strane vijeća. Kad je Pudent Rimom. Nekoliko ribara, što se zaputilo sa obala svršio, Sofonij Tigelin baci na nj užasni pogled. Ovaj sramotni starac bio je svemoguć nad Neronovim duhom; on je izgledao kao zloduh vladarev. ‘) Poslanica na Timoteja. �Br. 2. 26 Serafinski Perivoj. — 1912. Neprijateljstvo prijatelja bilo je užasnije, što je ono bilo skoro uvijek smrtonosno. Na sami mig čovjeka po njegovu srcu, cezar bi na smrt osugjivao. Servilij Tusko bio je jednako ljut kao i Tigelin na Pudentov govor; ali, kako ćemo kašnje kazati, on je imao razloga, da se obzirno vlada prama časnom senatoru, pa zatvori svoje nutarnje osjećaje. Jasno je, jedan je dio senata bio protivan popuštanju, koje je pripisivao kukavičluku. Kajo Kasij, okrutni starac, diže se, da protumači svoje misli. — Senatori, reče on, zar ćemo mi tražiti raz­ loge, kad su naši pregji, pametniji od nas, tako od­ redili? Od četiri stotine robova nijedan dakle nije posumnjao, nijedan čuo, nijedan vidio zločinca; ni­ jedan ga ni zaustavio, ni izdao? Reklo vam se, da su nevini; a vi vidite, da su sukrivci. Usugjuje se tomu nadodati, da se je ubojica osvetio na nepravici; u ovome slučaju proglasimo, da je umorstvo gospo­ dara pravedno bilo. Naši pregji nisu se u robove pouzdali, pa ni onda, kad su se na našim imanjima i u našim kućama ragjali i sa životom pnmali osjećaj ljubavi prama gospodarima. Danas, kad su od hi­ ljadu raznih naroda, tugje vjere ih' bez vjere, strah je jedina uzda za ovaj izrod čovječanstva. Nu, mi ćemo činiti, da nevini poginu! Kad u vojsci pone­ stane odvažnosti i kad se desetkuje i juna i se i ku­ kavice sudbini predaju. U velikom djel i ima uvijek nešto nepravedna; ali se pojedine nesreće nadoknagjuju općim dobrom1). Ovo mnijenje, poduprto Tigelinom, Servilijem Tuskom i s njihovim prijateljima, nadvlada. Smrtna kazna bila je odlučena četirima stotinam nesretnih robova Pedanija Sekunda: morali su se na križu po­ gubiti. Kada im je bila ova grozna osuda saopćena tamnici, u koju su bili strpani, megju ovim nesretni­ cima nastade silno jadikovanje, vika i urlikanje. Svodovi su Tulijanuma odlijegali iznemoglim klet­ vama i proklestvima, kojim su zvali nebesku osvetu proti nemilosnim gospodarima, začetnicima ovoga užasnoga pokolja. Bilo je robova svake dobe i obojega spola. Jedni su pokazivali svoje sijede vlase i naborane poteze na svome licu, tragove truda muko­ trpnoga života, što no im čitav protekao u vjernoj službi njihovih gospodara. Drugi su, u cvijetu mla­ dosti, ponizno molili, da ih još puste uživati ugodnu svjetlost dana; žene su dojile svoju djecu i molile krvnike, da se smiluju ovim nevinim žrtvam a; dje­ vojke su pružale svoje slabašne ruke prama vojni­ cima i povjerenicima senata. Ali to je bio uzaludan trud i ove jadikovke, molbe, suze i žalosni povici bili su upravljeni tvrdokornim i okrutnim srcima, duJ) Tacit, An п a l e s , XIV. šama odgojenim s uvjerenjem, da je rob neka stvar, a ne čeljade, s kojim se može gospodar služiti po mi­ loj volji, bilo da utovi ribu u svojim ribnjacima ba­ civši joj ga za hranu, bilo da se bori u krvavoj borbi u gostinskog dvorani. Netom osuda bi doznačena osugjenim, liktori spopadoše robove, koji su osim žena bili svezani. Iza kako su ih iz podzemlja izvukli, poredaše ih u dva duga reda, da ih povedu preko Tibera, kraj Neronova cirkusa, gdje se priregjivalo četiri stotine križeva. Po prilici tri sata prije zahoda sunca, za­ puti se tužna povorka, a pratili su ju liktori i neko­ liko vojnika. Trebalo joj proći jednim dijelom grada, da dogje do stratišta; ali jedan neočekivani slučaj ustavi odmah na početku puta osugjene. Otkako je bila proglašena osuda, strašna pobuna buknula je u gladu, narod je bio uzrujan. Guste rulje pod vod­ stvom usijanih glava sukale se brdu Kapitolinu, očito prijeteći. Mnoštvo, u kome je bilo oslobogjenika i siromašnih gragjana, planu bijesnom rikom, kad ugleda dva dva povezane robove i većinu u mu­ kama groznoga očaja. Ovo mnoštvo bez prestanka potiskivano prijetnjama patricija, odlučilo je sprije­ čiti izvršenje nepravedne osude. Na pogled ove bu­ jice naroda, koja se valjala prama Kapitolu poput olu­ jom uzburkanih morskih valova, straže osugjenih zadrhtaše; robovi začmu slabu nadu spasa, pa sta­ doše zvati u pomoć trčeću svjetinu i vikati na ne­ pravdu. Megjutim su liktori vojnici gledali prodri­ jeti kroz zbijenu svjetinu, koje je bila puna ulica; ali su bili žestoko suzbijeni. Svjetina zgrabi kamenje i sve što joj pod ruku došlo i stade se hitati na oru­ žanu pratnju, što no osugjene okružila. Vojnički vogja stade govoriti i tumačiti narodu, kako se od senata izdana i od vladara potvrgjena osuda ne mo­ že opozvati; novi poklici i užasne grožnje prikriše njegov glas. On dade zapovijed na uzmak i da se na v rat na nos unigje u utvrgjenu ogradu m amertinske tamnice. Bilo je vremena, jer istoga časa v rata su se teškom mukom zatvarala i narod navalio. Još su tu bili povjerenici senata; vojnički se vogja s nji­ ma posavjetova i bi uglavljeno, da valja cara odmah obavijestiti o narodnoj pobuni. Odmah bi poslan jedan stražar tamnice u carski dvor, da javi cezaru, e se ne može osuda senata izvršiti. Neron se spre­ mao na večeru sa svojim običnim uzvanicima; bili su kod njega Tigelin i Servilij Tusko i gledali su za­ čarati njegove dosade sa pokvarenim razgovorom. Poslani iz tamnice drhćući provali u carski stan. Odmah doveden pred vladara pripovijedi, što se do­ godilo i kako je sm rt robova bila na silu obustav­ ljena. �Neronove žrtve. Neron problijedi od bijesa slušajući ovu vijest. Još mu nije bila misao na pamet pala, njemu, koji ie, da tako reknem, od djetinjih nogu uživao neogra­ ničenu vlast, pa da su mogli rimski gragjani i naj­ manje pokušati njegovoj se volji oprijeti. Kad je po­ slanik svršio, vladar se okrene prama Tigelinu: — Što veliš ti? zapita ga izobličenim glasom. Ti ne ćeš dopustiti, cezare, da se tvoja vlast ne poznaje, odgovori prefekt pretorija. — Ne, tako mi bogova! Ako se narod nastavi opirati, ja ću ga znati dovesti k dužnosti. — Svjetina je, na mome odlasku, stajala pred tamnicom, prihvati poslanik; njezino je držanje iz­ gledalo sve više i više prijeteće. — Onda nam, reče Neron, treba vojnika, da suz­ bijemo drzovitost naroda; nekoliko Iješina opruženih po javnom trgu, biti će lijepim primjerom i strah će zadavati onim kukavnim prosjacima, koji nisu za­ dovoljni s kruhom i s igrama, što no im se daje. Neka više četa ode tarpej^koj pećini, da otprati osugjene na stratište. Tigelin, s privolom Cezarovom, naredi Serviiiju, da on sam preuzme zapovjedništvo vojske, pa da žurno krene u pomoć onima, što su čuvali robove. Mladi patricij ništa bolieea niie tražio do izvršenja ovoera naloga: njegovi okrutni osjećaji, njeeove misli, koje je jutros pri glasovanju u senatu otkrio, pot­ puno su se slagale sa Cezarovim naredbama. Zakle se Cezarovom glavom, da će narod biti kažnjen i da će na brzo osugjenici na smrt stupati. Kad je Servilij Tusko otišao, Neron reče Tige­ linu: — Odakle ovo naglo narodno smiljenje nad tom šakom robova? To me tim većma u čudo stavlja, što sam hiljadu puta vidio, kako se svjetina opija s mirisom krvi, kako odreejuje smrt gladijatorima i kako u ludilu s pljeskanjem odobrava, kad zub lava ili tigra kida po pijesku drhćuća uda žrtava ili drobi njihove kosti. Ja tu više ne raspoznajem naroda rimskoga; mora, da su me prevarili. Možda je, cezare, više istine u tvojim rije­ čima, nego u tvojim mislima. — Pa dobro! kakov može biti uzrok ovom čud­ novatom pojavu? - Ne treba ga dugo otkrivati, odgovori Tige­ lin s nekim opakim posmjehom. Nu, napokon koji je? zapita neustrpljivo Neron. — Cezare, treba da znaš za silni preokret, koji je na putu k ostvarenju i s koga sam ja nemiran. Od nekoliko godina jedna opaka šljedba, kivna na obi­ 27 čaje naših pregja, propovijeda narodu nekakov opas­ ni način življenja, a robu ljubav za slobodu. — Više sam puta čuo govoriti o toj sljedbi, pre­ kine vladar; nije li to ona, o kojoj se radilo u tužbi proti Pomponiji Grecini? Upravo! Njezin muž Aulo Plaucij, bio je predsjednikom u domaćem sudištu, na kome je ona bila riješena. Aulo Plaucij, sjećam se, bio ju oslobodio i izjavio, da nije kriva. Jest, takva je bila osuda Plaucijeva, prihvati Tigelin; ali ja mislim, da je on u sporazumu sa ženom. — Što! Aulo Plaucij, bivši konzul! Teško je vjerovati, da se takov stari borac daje na lijepak smiješnim majkama. Ne mislim, da se je on potpuno predao prazno­ vjerju, koje je stalo poganiti grad i carstvo; ali ja se bojim; inače mogao bih iznijeti časnih lica, koja su zaljubljena u ove pogubne nauke. Cezare. biti će mi dosta jednu riječ nadodati: po mome mnijenju, ako nova sljedba bude slavlje slaviti, već je odzvonjelo carskoj vlasti. — Koji su to ljudi, koja čeljad, o kojoj govoriš? — Senator Aurelij Pudent. - Nije li nakanio Servilij Tusko zaprositi ruku kćeri ovoga patricija? Doduše, Servilij se želi združiti s kćerkom Pudentovora; on ljubi Aureliju, jedinu senatorovu baŠtinicu, ali se bojim, da se njegove osnove neće ispuniti. — Za što neće? Servilij je bogat i plemenit, on uživa naše prijateljstvo. Pudent ne bi mogao že­ ljeti bolje sreće svojoj kćeri. - Možda; megjutim ja ostajem pri mome miš­ ljenju, jer ga. držim, osnovanim. — Na kakovim se razlozima osniva to mišlljenje? - Aurelija, kći Pudentova, zavedena, kao i mnoge naše gospogje, živi u tuzi i samoći; nikada je nije vidjeti u društvima ni na vjerskim svetkovi­ nama rimskih gospogja: ona će odbiti Servilija. — Mislio sam, da ti sokoliš Servilija u njegovim nadama. — Zbilja, tomu je tako; ali ja imam sasvim drugu svrhu nego se misli, odgovori T igelin prasnuvši u divlji smjieh, koji je uvijek naviještao grozne naume. — Koja je to svrha? upita Neron postajući sve pomnjiviji. — Ja bih htjeo upropastiti Pudenta i njegovu kuću; njegova zaplijenjena dobra tebe bi zapala: ona bi obogatila tvoju blagajnu. — Tigeline, ta je misao izvrsna! zaviče Neron, ganut do suza; s tvojom pomoću, ja mogu živjeti, �28 Br. 2. — Serafinski Perivoj — 1912. kako se dolikuje jednome caru. Ti si mi već priskr­ bio baštinu mnogih patricija, koji su s raskošjem i bogatstvom vrijegjali moje veličanstvo. Tigelin se nakloni cezaru, govoreći, da je vladar punim pravom gospodar života i imanja stanovnika svoga carstva. Za vrijeme ovoga razgovora izmegju Nerona i zloglasnog Tigelina, Servilij je Tusko digao više četa u pretorijanskom taboru, pa je njima na čelu išao na sav mah mamertinskoj tamnici. Dolaskom pretorijanaca najedanput se sleže narodni bijes; pogled na vojnike i na oružje, što no se sjalo u posljednjim zrakama sunca, utjera svjetini spasonosni strah i nauči ju, da se cezar ne šali sa pobunom. Robovi strpani u ogradi tamnice, ne čujući više ni graje ni vike svjetine, razumješe, da je svaka nada izgubljena i nanova stadoše plakati i jaukati. U taj čas, Servilij Tusko, u društvu sa poglavicam vojske, unigje u ogradu, naredi, da se zublje zapale, jer se je smrkavalo, pa da se krene na put, koji je vodio na stratište: liktori brzo poslušaše. Nesretni osugjenici, koji su za nekoliko sati očekivali drugi izlaz, dušili su se pritisnuti očajem. Iznova se o tv iše vrata tamnice, osugjeni kroz njih izagjoše i nagioše se izmegju dva reda vojnika, koji su potiskivali svjetinu i nemilo ju grdili. Servilij Tusko, kad su posljednji * bovi izašli iz mamertinske tamnice, naredi, da se 'tane. Zatim cbrativši se svjetini, pročita cezarov ukaz, koji ih je opoininjao oštrim izrazima radi njezine drzovitosti i grozio joj se strašnim ustukom u slučaju, kad bi se unapred usudila prkositi izvršenju osude senatove. Veliki broj gragjana, od straha pred vojni­ cima, a možda i Neronovim hirima, jer se je znalo, da je spreman hladnokrvno pokolj narediti, povuče se i ostavj puste ulice, kuda su imali proći osugj nici. Stalo se je dakle bez zaprijeke ići u turobnom svijetlu zubalja. Tužna povorka pregje preko Tibera drvenim mostom i polako je išla prama Neronovu cirkusu, gdje su podignuti križevi od više sati čekali žrtve. Više je krvnika tu bilo i nestrpljivo čekalo da izvrše svoju službu. Napokon robovi dogjoše na mjesto, gdje su morali poginuti. Servilij zapovjedi, da se ustavi; naredi, da se smjeste voj­ nici iza svakoga reda križeva i ostavi liktore, da iz­ vrše jutros izdanu osudu. Mjesto, gdje su se križevi dizali, nije bilo pusto; osim krvnika, opažalo se je razne skupine, koje su šuteći čekale dolazak mučenika. Kad se ovi ustaviše pod svojim mučilima, opaziše se dva čovjeka, kako se dijele od jedne nejasne skupine, koja je bila nabaška, i kako se primiču napravljenim redovima robova. Jedan od njih, u koliko se je moglo raza­ birati u svijetlu zvijezda i zubalja, bio je još mlad: lice mu je bilo na pola sakriveno u kabanici; njegov drug sa sijedom glavom i bradom pokazivao je, da je prekoračio granice zrele dobe. Ova se dva čo­ vjeka šuteći došuljaše do stisnutih redova osugjenika, a da vojnici ni vremena nisu imali, da ih spri­ ječe; oni polako obigju dva reda posred liktora i posred krvnika. Ustavili bi se kod gdjekoga roba i pod glas im nešto rekli; za tim bi starac učinio neki tajinstveni znak, dizao ruke nad njihove glave, a oči u nebesa i odmah ih ostavio. Nejasno svijetlo zubalja, pometnja, koja je morala vladati u tolikom mnoštvu, hitnja, s kojom su ljudi izvršivali svoju službu, ne dopusti ni vojnicima ni njihovim poglavarim: da ih odbiju prije no su dovršili. Osugjenici, kojim je starac govorio, u kome je broju bilo više ženski! ustrajno su mirovali i čekali svoje muke. Kad ih staviše na mučilo, mjesto da se, kao i nji­ hovi drugovi, tuže na muke, oni se zadubiše u du­ boko razmišljanje i zanesoše se nekom ushićenom pobožnošću; kadšto bi se njihove oči dizale prama nebu s nekim neopisivim izrazom nade i veselja: njihove duše, odcijepljene od zemlje, već su gledale u bolji svijet, u kome nije ni nepravda, ni patnja, ni suza. Krvnici se zapanjiše nad ovim junačkim dr­ žanjem mučenika i uzalud su tražili uzrok strpljivo­ sti, koje nijesu razumijevali. Servilij, primakavši se slučajno mučilima, na kojim su bile smiješeće se žrtve u zagrljaju smrti, opazi opreku, u kojoj su bile s drugim osugjenicima. U isto doba opazi starca i mladića, koji ga je pratio, pa će kroz zube promrmljati: Zar ću se svagdje na njih namjeravati; na ove proklete ljude. Zatim ih časom poprati rasrgjenim pogledom, pa doda: — Nisam se prevario, ono su kršćani; oni imaju bez sumnje pristaša megju ovim nevoljnicima; nego, strpi se! skupo će platiti svoju smionost. Jedva su svi robovi bili na križ dignuti, a na­ redba bi izdana, da se brzo pošalju na drugi svijet, to jest, da im se ruke i noge prelome i da ih smaknu, . ako su još na životu ostali poslije te strašne muke. Za nekoliko časova potraja užasna glazba urlika­ nja, jaukanja i smrtnoga hripanja; za tim grobni muk obavi mučila i poginule. Divljačka se osuda senata ovršila; četiri stotine robova Pedanija Se­ kunda podnijelo je svoju kaznu. �Listak. 29 L15 TAK. Proto Ilić o sadanjoj crkvi neujedinjenih Srba. U Beogradu već je s malim prekidom 30 godina, da izlazi »Н r i š ć a n s k i V e s n i k«. Urednikom mu je kroz sve to vrijeme bio sadanji mu vlasnik proto Aleksa Ilić, koji je te, inače dobro uregjevane smotre, uredništvo u dvobroju od listopada i studenoga pro­ šle godine predao profesoru A. Obradoviću. U isto­ me dvobroju riše proto Ilić tužno stanje crkve neujedinjenili Srba izvan i u Srbiji. Izvan Srbije u Staroj Srbiji i Macedoniji srpski se narod bori sa carigradskom patrijaršijom, koja hoće, da ospori pravo Srba stavljati za kandidate ispražnjenih eparhija Srbe. Borba se je u toliko raz­ vila, da su neki listovi u Srbiji - » P o l i t i k a « — počeli širiti devizu: ili stara prava ili prelom s pa­ trijaršijom. U Bosni i Hercegovini Ilić opaža još »onaj duh udvorništva i despotije kao i za vreme vladika i nji­ hovih sledbenika«; jer »nekoji crkveni predstavnici ne samo što ne obraćaju dovoljno pažnje na opasno­ sti, koje prijete crkvi i narodu, nego se više brinu kako bi uslugama i udvaranjem vlastima, došli do najvišeg blagovolenja.« Čudi se, da jedan arhipastir za jedne narodne svečanosti ostavlja svećenstvo i duhovnu pastvu, te ide u posjet oficirima; da drugi metropolit za posvete crkve sv. Konstantina i sv. Jelene sjedi »megju dva Latina sa žalosnim sveće­ nikom g. S. P., dok se drugo zaslužno svećenstvo zapostavlja. Svećenstvo mu je u Bosni malobrojno, nezaštićeno i neosigurano. To je uzrok da su, kako ga iz Bosne krivo izvješćuju, učestali u Bosni i Her­ cegovini napadaji na srpsku crkvu(I), a svećenstvo mu se ne može, da opre. »Ovo se ponajbolje opaža u zahumsko-hercegovačkoj eparhiji, gdje se pravo­ slavlje danas nalazi u najvećoj pogibelji(I). Rimski misionari svojim sistematskim i potajnim radom po­ stigli su najveći uspjeh u Bosni i Hercegovini, a to im ne može nitko osporavati. Pored bosansko-hercegovačke vlasti njima su uvjek na usluzi katolici činovnici, učitelji, pa i sami poslanici katolici(l). . . Katolički klosteri i kapele nalaze se u mnogim srp­ skim selima, u kojima nije bilo do sada ni jednoga katolika osim žandara, cestara i upravitelja ispo­ stave.« U karlovačkoj mitropoliji »ne stoje stvari nimalo utešno«. Tu se je u sinodi stvorio tajni statut, u komu se osobito dvoje protupravno uvodi: isklju­ čenje svećenika u disciplinarnim sporovima i neke preinake na uštrb autonomije. Proti ovih preinaka srpska je zagrebačka omladina izdala »jednu žučnu rezoluciju, kojom osugjuje taj korak sinoda mimo sabora crkvenoga«. Najcrnijim bojama riše Ilić stanje crkve, koje on najbolje pozna u Srbiji. »Crkva naša — veli on — daje nam neutešnu sliku . . . Crkva naša bo­ luje, boluje opasno, boluje onu dugu hroničku boljku, kojoj nikakovi palijativi ne pomažu. Očevidno njoj su potrebna radikalna sredstva, potrebne su snažne doze, od kojih se ili umire, ili odlučno ozdravljava. . . sa svih strana čuju se vapaji: dajte nam kiseonika, dajte nam svetlosti, dajte nam novih životnih sokova, inače ćemo se ugušiti u ovoj strašnoj atmosferi! . . . Ali to su sve glasovi vapijućih u pustinji.« Jedan prosvjećeni i u crkvene stvari u Srbiji upućeni Englez »jamačno bi ovako — veli Ilić — stilizovao svoje utiske iz Srbije: U istoriji hrišćanske crKve mučno da bi se našao ma i jedan momenat, Koji bi se po ružnoći svojoj mogao uporediti sa momentom, koji se danas preživljuje u crkvi srpskoj. Bilo je veoma teških i surovih trenutaka u životu Hristove crkve; bilo je nesumnjivo mnogo gorkih iskušenja i velikih uniženja, ali ove sramote, ovoga razorenja verovatno nigde i nikada nije bilo, otkako je Spasitelj raspet na Golgoti. Od onoga dana, kad je Hristos darovao Apostolima vlast da vezuju i dreše na zem­ lji, nikada se ni u jednom delu Hristove crkve nije ovako vavilonski i smetenjački vezivalo i drešilo, kao što se vezuje i dreši u srpskoj crkvi! Otkako je postalo na zemlji slovesno stado Hristovo, nikad i nigde nisu pastiri ovako kurjački pasli svoja stada, kao kod nas, niti se stado tako besomučno džilitalo na svoje duhovne pastire, kao što se džilita pravo­ slavna pastva kraljevine Srbije . . .« — Dr. J. Vindthorstova stogodišnjica. Usred ratne vreve saborskih izbora proslavili su njemački katolici 17. prošlog mjeseca stoti rogjendan svoga velikana, Ludviga Vindthorsta. Sta je za Njemačku ime Vindhorstovo, nama je tek malo poznato; bolje to znadu njemački katolici, koji upravo u znaku njegove organizacije već dece­ nije izdržaju divsku borbu sa udruženim protivni­ cima. Potekav 17. siječnja 1812. iz Caldenhofa blizu Osnabriicka u Hannoveranskoj od oca advokata, po­ sveti se javnom životu. Kao zastupnik meppenskog kotara sjedio je sve do smrti u njemačkom saboru i tu se istom pokaza sva veličina njegova genija. Već 1870. vidimo ga megju prvim osnivačima njemačkog Centruma, te danas nepobjedive kule nje­ mačkih katolika. Kao skroz moderni političar neu- �30 Br. 2. — Serafinski Perivoj — 1912. moljivom je logikom rušio državni i privatni apsolu­ tizam. Na socijalnom si je polju stekao neprocjenji­ vih zasluga. Na čelu snažnog Centruma grmio je proti raznim državnim i privatnim monopolima, a dušu je dao za stare i nemoćne radnike. U povjesti katoličke Crkve ostat će mu trajna spomen, jer joj je upravo Vindthorst izvojštio ko­ načnu pobjedu u famoznom »Kulturkampfu«. Nje­ gova je zasluga, da je pobjednik kod Sadove i Kralji­ čina Graca išao ipak u Kanosu. Mislimo na sveinožnog »željeznog kancelara«, koji se malog Vindtliorsta bojao ko žive vatre. Svoje pobjede sticao je svojom nenatkriljivom taktikom. U debatiranju nije mu bilo premca, a kao stranački pročelnik znao je držati takovu disciplinu, da su ga njegovi stranački drugovi slušali kao oca, a protivnici ga se bojali ko groma. Ponugjene časti, koje su mu obećavale najsjajniju budućnost, kao karakter odbi, voleći kao slobodni političar raditi za dobro svoga naroda. Njemaekoj za baštinu ostavi ponosni Volksverein, zadnje djelo svoga veleuma, koje mu i danas raznosi slavu po svem svijetu. Braneći kršćanski značaj njemafikih škola domogne se upale pluća i kao časn: starac blago u tjospodinu preminu 14. ožujka 1891. Uz saučešće cijelog svijeta pokopan je u Mari­ jinoj crkvi u Hannoveru, a zahvalni mu katolici nje­ mački još i danas grob suzama oplakuju. 0. A. G. Ijuju sve nemoralnosti kat. svećenika i redovnika. I nije bilo broja, u kojemu se ne bi kat. kleru pripisi­ vale opačine svake vrsti. A dok su se ti »branitelji« morala zgražali nad najmanjom pogrješkom kojega svećenika, dotle se u miru »čiste savjesti« nisu žaeali počinjati najgnjusnije opačine, na koje katolički svećenik ni pomisliti ne bi smio. Zaista krasan pri­ mjer framažunske iskrenosti. Vrijedno je, da se i ovo uzme na raboš za zgode, kad nam »Pokret« i slična mu čeljad stane puniti uši o tobožnjim nemoralnostima katoličkog svećenstva. - O. F. G. Javna sablazan. Socijal-demokrati optužiše svećenika Deziderija Samberga, vjeroučitelja na ka­ toličkoj samostanskoj učioni u Temešvaru, da je nečuvene sramote na školskoj djeci činio, Slobodnjačke su novine, kao »Volkswi!le«, u taJambase udarile, da dokažu, kako je katoličko svećenstvo nemoralno i pogibeljno, Bijedni Uesiderijo dosta je pripatio! Proti njemu je sudbena parnica vogjena, te je na 8. prosinca, na Qospu od Začeća, sudbeno n e v i n i m p r og 1a š e n. gt0 mislite: je su ц libera|na gospođa j njihove n o v jne povukle natrag ono, što su proti nevinom svećeniku onake sramote iznosili? Liberalci su dav­ no zaboravili na kršćansku zapovijed; Ne reci krivo svjedočanstvo, i na onu drugu: Tugje nevraćeno, griieh ne oprošten! — O. P. Framažunsko licumjerstvo. Prije nekoliko vre­ mena iznenadilo je čitavu francusku javnost uhapšenje g. Plachona, urednika lista »Lanterne« sa više odličnih drugova. Pošto je dotični gospodin stajao u tijesnim vezama sa najodličnijim krugovima u Francuskoj, njegovo je uhapšenje pobudilo veliku senzaciju. Nu napokon je stvar izašla na vidjelo. Na kaznenom sudu dokazano je g. Plachonu, da je sa svojini društvom počinjao najogavnija nedjela na maloj djeci, da je dapače i djecu, vraćajuću se u bije­ loj haljini sa pričesti, upotrebljavao za svoje živinske nagone. Optuženi je u liberalnoj Francuskoj osugjen na godinu dana teške tamnice, a njegovi drugovi na nekoliko mjeseci. To je zgoljna činjenica, a mi ćemo sa svoje strane nadodati samo nekoliko redaka, da cijelu stvar malo ilustriramo. List »Lanterne« poznat je daleko izvan granica Francuske. Poznat je barem po tome, što su svi bezvjerski listovi iz njega, kao nepresušivog vrela crpili informacije o moralnom, dotično nemoralnom životu katoličkih svećenika. Sa strane spomenutog lista postavljeni su bili dapače i špijuni, da dojav- Za kulturni program. Sve pravaške pokrajinske stranke izjavile su se, da stoje u religijoznim pitanji­ ma i u onim mješovite naravi na stanovištu pozi­ tivnog kršćanstva. Vrhovna pak uprava stranke prava šuti ko zalivena o kršćanskom kulturnom pi­ tanju! Kako to!? Ako se prestavnici pravaške mi­ sli u svim pokrajinama iskazuju za kršćansku ideju, ne znam, što može priječiti, da se vrhovna uprava stranke na isto stanovište postavi? Mi svećenicižupnici u ovom pitanju morali bi biti na čistu. Starčevićeva nam je politička nauka draga, ali religijozno pitanje u vijeku razvratnog liberalizma ne smi­ jemo s vida puštati. Naša je dužnost, da narod u svakom pogledu odvažno, ustrajno odgajamo za Bo­ ga i Hrvatsku. Iznevjerili bi se našoj najsvetijoj dužnosti, kad u današnje doba nebi zahtjevali od stranke, kojoj pripadamo, da. se izričito postavi na solidnu bazu kršćanske prosvjete i pravog patrio­ tizma. Nije nam dozvoljeno ničije vjersko uvjere­ nje vrijegjati, ali ne zahtjevati, da se naša religijozna čuvstva od samih katolika u javnosti, a osobito u politici pozitivno štuju, to bi bila skrajna malo­ dušnost i mladenačka kratkovidnost. — Svećenikpravaš. �Vjesnik. Malikov predlog. Prošlog zasjedanja našeg par­ lamenta u Beču, zastupnik Malik iznio je prijedlog za reformu ženidbenog prava u zemljama, zastupa­ nim na carevinskom vijeću. Liberalna reforma igje za tim, kako da sruši nerazrješivost sakramenta že­ nidbe. Dakle pitanje kulturno, katoličko. Što mislite: kako su se naši dalmatinski zastup­ nici u ovom poslu ponijeli? Čast zastupnicima stran­ ke prava i Biankiniju, jer su oni, glasujuć proti Malikovu prijedlogu, svoju dužnost, kao prestavnici ka­ toličkih izbornika, savjesno ispunili. Mi imamo još četiri zastupnika tobože katolika: Ivčevića, Smodlaku, Tresića i Čingriju. Je su li oni svoj glas digli na obranu katoličke ženidbe? Oni su kroz to vrijeme, da ne glasuju ni za ni proti predlogu, iz sabornice pobjegli. Ovo je kukavičluk i farizejština prvoga reda! Pred svojim izbornicima zaklinju se, da oni nijesu proti vjeri, a kad tamo u 31 Beču, kad se vjera sa bezbožnim predlozima napa­ da, bježe i neće da je uzmu u zaštitu!?! Ivčević se pred nadbiskupom jada, što svećen­ stvo proti njemu kao poznatom katoliku u izborima kortešira; Smodlaka donapokon ide na poklon bi­ skupu dru. Gjivoji; Tresić nosi svijeću pri crkvenim obredima za vrijeme izborne bitke; Čingrija se jav­ no, da posvjedoči svoje kršćanstvo, križa pred vrligorskim i neretvanskim biračima. Kad se oni pri­ znaju katolicima? Kad hodočaste katoličkim bisku­ pima? Onda, kad im je u pogibelji saborski mandat. Kad budu raspisani ponovni izbori, opet će oni steći kršćansko uvjerenje pred narodom, ali će duž­ nost biti svakog pravog rodoljuba, a osobito sve­ ćenika, da te farizeje raskrinka pred zavedenim bi­ račima. Volimo očite neprijatelje, nego farizeje: Ivče­ vića, Smodlaku, Tresića i Čingriju! Dalmatinac. VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Dr. Ritig o tonu našega novinstva. S trećim brojem ove godine primio je uredništvo »Kat. Lista« dr. Svetozar Ritig. Novi je urednik tom prigodom mjesto svoga programa u urednikovanju na uvod­ nome mjestu iznio vrlo krasan članak o tonu našega novinstva. I dr. Ritig polaže u novinstvo veliku važnost, pa s toga i zaključuje, da novinari moraju imati i veliku spremu, »da predvode javno mnijenje u narodu«. Neće, da rešeta novinare, da li su oni za svoju zadaću dostojni, nego naglasuje da način pisanja naše publicistike i metoda njezine borbe ni­ jesu dostojni i da vrše vrlo pogubni upliv na naš puk i i a same naše izobražene slojeve. »Većina« naše publicistike »živi od neprestanoga ratovanja«. U nas svako si prisvaja monopol na istinu i pravicu, a dru­ goga opada i slabi. »Naša borba redovno nije stvar­ na, nego osobna. Mnogi misle, da braneći nepogrje­ šivu nauku Crkve, i sami ju brane — nepogrješivo. Dr. Ritig drži, da bi u naše vrijeme više uspio sv. Ivan Evangjelist i sv. Franjo Saleški, nego li sv. Pavao i sv. Jeronim. U članku ima i gorkih po ured­ nike katoličkih novina, ali držimo, da je sve potaklo »ех bona fide«. Mlada misa. Na 4. veljače otčitao je v. o. Arhangjeo Grgić u svome rodnome mjestu u Kr. Visokome prvu sv. misu. Na mladu je misu svijet dohrlio iz Sarajeva, Vareša, Kr. Sutjeske, Kiseljaka, Brestovskoga itd. Na misi su o. Grgića dvorili kolege: o. Cičić iz Kreševa i o. Franjković iz Fojnice, a ruko­ vodio p. o. Stjepan Ikić, predsjednik gimnazije, istaknuti govornik fra Leonard Cuturić svojim je cr­ tanjem svećeničke djelatnosti u puku mnoge pod misom do suza ganuo. Skladni poj i svirka visočkih činovnika na prisutne je vrio ugodno Gjelovao, te su se kućama razdragana srca povratili. Iza mise je predsjednik ikić dao bogat objed, na kome su se našli uz visočke činovnike i zastupnici Franjevaca: iz Sarajeva: predsjednik o. Čorković, protesori Jelenić, Ivandić i Blažević; iz Kr. Sutjeske o. Aug. Pejčinović; iz Fojnice o. Silvije Franjković; iz Kreševa o. Aug. Čičić; iz Zenice o. Miron Kozinović, te za­ stupnice čč. sestara Božanske Ljubavi: sestra Nada i sestra Amanda, koje su inladomisniku napravile i poklonile vrlo krasan vijenac i jastučić. Na ručku je o. Ikić kao kum mladog Grgića nazdravio najprije inladomisniku i svećenstvu, zatim redodržavniku bos. Franjevaca, a onda visočkome činovništvu, dok je Čičić čestitao ispred kolega. Mladoinisnik se je u duljem govoru zahvalio svima, koji su što dopri­ nijeli, da se je on popeo na tako uzvišen svećenički stališ i da se je tako krasno proslavila njegova mlada misa. Pogl. predstojnik Zimonjić zahvalio se je is­ pred činovništva na nazdravici o. Ikića. Čitava je proslava u sve prisutne utisla mio i dubok dojam . . . �32 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1912. Okružnica biskupa dra. Marčelića. »List Dubro­ vačke Biskupije« u 2. br. donosi na uvodnome mje­ stu okružnicu bisk. Marčelića, koja se bavi s školama. Biskup Marčelić najprije ističe važnost škola, o ko­ jim ovisi budućnost, a za tim navodi dvostruku vrst protivnika katoličke Crkve, koji nastoje, da ugrabe prevlast u školama: »Prvi su na redu današnji bez­ vjerci, koji brane tako zvanu beskonfesionalnu školu, ili kako kažu, da bolje prevare nevješte, školu indi­ ferentnu . . . Drugi, u načelu jednaki s prvim, hoće tako zvanu slobodnu školu, slobodnu od Crkve i dr­ žave«. Upozoruje na prvome mjestu svećenike, te učitelje i učiteljice, »napose one, kojim je povjerio nauk vjere radi nestašice svećenika«, da budu oprezni i za Crkvu složni. Zemaljska vlada visočkoj gimnaziji. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu upravila je na o. Stje­ pana Ikića, kao predsjednika franjevačke gimnazije u Visokome priznanje i zahvalu, uad požrtvovnošću prigodom prošloga požara. Priznanica i zahvala gla­ se: »Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Ad broj 6372 Prez. ех 1911. Sarajevo; dne 24. januara 1912. Prečasni gospodin o. Stjepan lkić, predsjednik franjevačke gimnazije u Visokom. Prigodom poža­ ra u Visokom u noći od 23. na. 24. riovernbra 1911. Vaša je prečasnost megju prvima pritekla u pomoć i požrtvovno sudjelovala kod spašavanja. Na ovom plemenitom činu čast mi je ispred zemaljske vlade izraziti Vašoj prečasnosti moje priznanje i zahvalu. Za poglavara zemaljske vlade, gragjanski doglavnik Benko.« — Visočka je gimnazija što skupila što od sebe dala za pogorelce u Visokome preko 1500 K. Matura. Iz Tuzle nam se javlja, da je na tamoš­ njoj velikoj gimnaziji fra Kazimir Ivić, bogoslov III. godine, član bosanske redodržave s vrlo lijepim us­ pjehom položio maturu. Čestitamo! Prelaz na islam. Kako neke novine donašahu, prešao je prošle godine jedan austrijski državljaninkatolik u Sarajevu na islam. Prema propisima naše svete vjere to nije moguće, jer sakramenat krsta utiskuje duši našoj neizbrisivi biljeg; samo državni zakon priznaje — odnosno dopušta taki prelaz ili bolje reći otpad. Spomenuti je samo na papiru mu­ sliman, dočim je u istinu i nadalje kršćanin. Isti je otpadnik oženjen. Muslimanski »rijaset« u Sarajevu razriješio je njegovu po katoličkom obredu sa katolikinjom valjano sklopljenu ženidbu (po svoj prilici za to, da novi brak može sklopiti). Zajedničko mi­ nistarstvo financija proglasilo je dotičnu odluku »rijaseta« ništetnom, budući da se po austrijskomu ženidbenomu zakonu ženidba (katol. sklopljena) otpadom jedne stranke od kršćanstva nikako ne razrješuje. Uz to bosanski šerijatski zakoni imadu valjanost ne za Austrijance, nego samo za muslimane nadležne u Bosni i Hercegovini. Veći pape od Pape! Na 21. siječnja proglašena je po Bosni ustanova Pape Pija X. o ukinuću nekih svetkovina. Tom je zgodom radi ukinuća spomenu­ tih blagdana u nekim mjestima, pa i u Sarajevu, došlo do izgreda. Naravno, da su se u tome najviše istakli socijal-demokrati, jer kada je njima u prilog, oni se znaju pokazati većim papom i od samoga Pape. Devedeset-godišnjica rogjenja. Na 5. veljače navršilo se je punih 90 godina, da je u Posušju u Her­ cegovini prvo svjetlo ugledao neprežaljeni hrvatski Homer fra Grga Martić, čije kosti počivaju u staro­ drevnome Kreševu. Profesorski ispiti. Iz Graca nam pišu, da je ta­ mo na 6. veljače dr. fra Dragutin lkić položio i pro­ fesorske ispite i bio promoviran na čast profensora. Uvo je za našu redodržavu i za našu visočku gimna­ ziju monumentalan čin; jer je novi profesor prvi, koji je na filozofskome fakultetu postigao eto najviši akadem. stupanj, s koga će resiti našu gimnaziju u Visokome, nasu redodržavu Bosnu srebrenu, pa i čitav red. Bilo na slavu Bogu, korist narodu i redu! Papin delegat. Preč. Petar Bastien delegat sv. Stolice povratio se je 31. siječnja iz Banjaluke u Sarajevo. Antunovo u Docu. Ubavi Dolac kod Travnika proslavio je i ovaj put sv. Antuna Pustinjaka na vrlo svečan način. Narod svjestan predaje svojih pregja skupio se je 17. siječnja iz čitave travničke okolice u Dolac. S narodom su se našli redodržavnik fra A. Mišić i okolišni župnici, te gučgoranski gvardijan fra Marijan Duić. Svi su ovi svijet ispovjedali i pričešćivali, a uz to je svečanu misu i svečani prigodni govor držao sam redodržavnik preč. Mišić. NAŠA MONARHIJA. Skupština Marijine kongregacije u Beču obavila se je prošle godine na 10. prosinca u velikoj pučkoj dvorani vijećnice. Prije podne skupštinu su držale gospogje, a poslije podne gospoda. Obadve su skup­ štine brojile preko 6000 članova. Na večernjoj se je skupštini uz mnoge druge odličnjake našao i kardinal-knez-biskup dr. Nagi. Velika skupština štampe u Budimpešti. Magjarski su katolici upoznali važnost štampe, pak često o tome misle i rade, kako bi s jedne strane osigurali štampi opstanak, a s druge ju što više raširili. Na to je ciljala i velika skupština katoličke štampe, što �Vjesnik. su ju magjarski katolici 7. siječnja obavili. Na skup­ štini su govorili 3 izvrsna magjarska govornika prof. Stjepan Miklosy, dr. Kriiger i gvardijan peštanskih Franjevaca fra Anto Buttkay. Prof. Miklosy govo­ rio je o duhu slobodnozidarske štampe, dr. Kriiger, velikovaradinski odvjetnik podvrgao je oštroj kri­ tici nemoralni rad zle štampe, a gvardijan I3uttkay raspravljao je o načinu, kako bi se štampa iz sve­ ćeničkih krugova što više u puk proširila. Poslije smrti bečkoga nuncija Bavone. Na 20. si­ ječnja umro je u Beču apoštolski nuncij Bavona. Dok se je u nuncija na smrtnoj postelji borio duh s tije­ lom, raznijeli su neprijatelji senzacije, đa je Bavona išao za tim, da uništi trojni savez, da potakne Au­ striju i Njemačku na rat s Italijom i tako uskrisi pa­ pinu državu. Katoličke novine danas na sav mah pobijaju te izmišljotine. Nasljednik nuncija Bavone. Za našljednika nun­ cija Bavone sv. Stolica imenovala je Mons. Rafaela Scapinelli-a, koji je u Rimu poznat kao čuveni diplo­ mata. Mons. Scapinelli rodio se je 1866. u ReggioEmiliji. Nauke je svršio na rimskoj akademiji, gdje je kašnje profesorovao. Za Leona XIII. bio je komornik, za Pija X. od 1905. prefekat vatikanske pa­ lače, a od 1907. tajnik kongregacije za izvanredne crkvene stvari. U isto je vrijeme Mons. Scapinelli postao apostolskim protonotarom. RIM. Reforme redovničkih škola. Obnovitelj crkvene stege Papa Pijo X. poduzeo se je i reforme redovnič­ kih škola, koje su u nekim pokrajinama i u nekim redovima na vrlo nisku stepenu. Kako budimpeštan­ ski » E g y h a z y K 6 z 16 n у« donosi, sv. Otac za­ tražio je u toj stvari savjet i od franjevačkoga gene­ rala preč. fra Pacifika Monze,* koji mu je sa svojim vijećnicima u tu svrhu dao praktične nacrte. Muzej za kršćanske starine. Na 20. siječnja za svečane proslave sv. Sebastijana, osnovan je u Rimu na Apijevoj cesti kod bazilike spomenutoga sveca muzej za kršćanske starine. Ima se znati, da je tu uprav i kolijevka kršćanske arheologije, jer tu su u 15. i 16. stoljeću kršćanski učenjaci počeli najprije proučavati kršćanske starodrevne katakombe. Reforme rimskoga vikarijata. Rimska je bisku­ pija papina biskupija. Ali buduć papa ne može smoći da osobno sve biskupske dužnosti izvrši, to je od davnina ustanovljen vikar, koji mjesto sv. Oca vrši biskupske dužnosti u toj biskupiji. Na 1. siječnja 1912. izdao je sv. Otac novu ustanovu, kojom uvodi neke reforme u svojoj biskupiji. Polag ove ustanove bi­ skupiji će i dalje na čelu stajati jedan kardinal kao 33 vikar. Uz njega će biti tajnik, ali u svojstvu biskupa. Čitava uprava dijeceze dijelit će se na 4 sekcije: 1. na sekciju kulta i vizitacije, 2. na sekciju stege, 3. na sudačku sekciju i 4. na sekciju uprave vremenitih dobara. Na čelu prve sekcije stajat će jedan k om i s a r — sada Mons. Ceppetelli, carigradski patri­ jarha; na čelu druge sekcije a s s e s s o r ; na čelu treće a u d i t o r, koji će s kardinal-vikarom činiti jednu osobu; na čelu četvrte p r e f e k a t . Druga se sekcija opet cijepa na 4 dijela. Prvi će se brinuti za stegu svjetovnoga i redovnoga klera; drugi za ženske kongregacije; treći za škole, kolegija, kon­ vikte itd.; a četvrti za razne pobožne zadruge. U čitavoj se ustanovi vidi neka centralizacija i decen­ tralizacija biskupske vlasti. Mnogi drže, da je ova ustanova pokus, pa ako bude praktična, da će se protegnuti na sav katolički svijet i tim će se ukinuti eksemcije redovnika. ITALIJA. Vjeronauk opet ulazi u škole. Kako je poznato, državno je vijeće u Italiji vjeronauk izbacilo iz re­ dovitih predmeta. Proti tome su se u mnogim po­ krajinama, a osobito u Mletcima katolički roditelji listom digli. Duge je borbe uspjeh bio taj, da je pri­ siljeno općinsko vijeće u Mletcima dozvolilo, da se vjeronauk u školama neposredno iza drugih pred­ meta predaje, i to od 2 do 2 i pol sata. Od 10. siječ­ nja u mletačkim se školama ova dozvola već prakti­ cira. Vijest o pobjedi katoličkih otaca i matera, te da se je u mletačke škole vjeronauk već zaveo, naj­ više je obveselila Nj. Svetost Papu Pija X.. koji je tu radost i svome nasljedniku kardinalu patrijarhi Cavallari-u pismeno izrazio. ENG LESKA. Godišnji napredak katoličke Crkve. Koliko je katolička Crkva u Engleskoj kroz prošlu godinu na­ predovala, to pokazuje i najnoviji engleski »Catholic Directory«. Polag ovoga sama Velika Britanija sada broji 4549 svećenika, dok je prije godinu dana bro­ jila ih 4302. Od ovo 4549 svećenika otpada na re­ dovnike 1709, a ostalo na svjetovni kler. Što se tiče crkava i kapelica i tu je lijep prirast. Ove se go­ dine u Velikoj Britaniji broji 2182 što crkve što ka­ pele, dok ih se je lani brojilo samo 2167. Westminsterska nadbiskupija broji 1776 svećenika i 666 cr­ kava; livrpulska (Liverpool) 1379 svećenika , i 642 crkve; birminghamska pokrajina 835 svećenika i 478 crkava. Osim toga katolištvo je u lijepu broju prodrlo i u zakonodavne odsjeke i u viteštvo. Megju 90 katoličkih vitezova kao najnoviji ističu se: Вугпе, Dempser, Redmond, Coghlan, Lincli i Hane. �34 Вг. 2. - Serafinski Perivoj. 1912. KNJIŽEVNA SMOTRA. PRIKAZI I OCJENE. A. Č ičić: Ivan Ev. Šarić, Pjesme. Uredništvo »Seraf. Perivoja« predalo mi je prvu knjigu pjesama presvj. g. biskupa Sarića, s opaskom, da što o njoj napi­ šem. — Vanjska njezina elegantna oprema i čisto pjes­ nička fotografija pjesnikova, učinile su na me vanredno ugodan utisak, pa sam zato s ne malom znatiželjnošću zavirio u njezinu unutarnjost, a to i jest prava vrijednost ove edicije. Pravo govoreći, ja sam prije vrlo malo čitao Šarićeve pjesme; ne radi toga, što me poezija ne zanima, nego zato, pošto je u biskupa Šarića druga narav i umjetnički nazori, nego u mene. Ali je drukčije, kad se mora izreći javni sud o njegovoj poeziji, jer niti su sada niti su ikada bile sve jednake naravi i umjetnički nazori svih, pa i najboljih pjesnika: a ipak njihova djela mo­ gu biti u svojoj vrsti lijepa i dotjerana. Pročitavši dakle cjelokupnu zbirku Šarićevih pjesama, prizna­ jem, da su njegove pjesme općenito lijepe, a pos na vrijednost im stoji u originalnosti, jasnoc i nekoj psalamskoj veličajnosti. Zbirka je razdijeljena u 4 skupine D e o m e o — S a l v e R e g i n a — P r o p a t r i a — Gl or i o 1 e. Spomenuo sam pjesnikovu originalnost. Ta se sastoji ne u tome, kao da bi nam Šarić iznio neke nove ideje o Bogu, svetijem . . . ili nas zagrijavao za posebni sistem u radu za domovinu; sve je to u nje­ ga tradicijonalno, ali se njegova originalnost sastoji u skladu pjesničkih produkata sa njegovim životom i praktičnim manirima, a to bi običnije rekli: iskre­ nost — što je vjerni odraz piščeva srca. Jer ko pročita njegovu zbirku, vidjet će u njoj njega onako religijozna, srdačna, na riječi slatka, odana svojim učiteljima, pa nije ni ovdje izašao bez svojih običnih latinizma. — Druga odlika njegove poezije jest jas­ noća. Pjesnik je na čistu sa svojim nazorima i po­ imanjem života, pa nam je jasan i u stihovima. Mo­ derni parnasovci češće su puta nejasni, a to je nužna pošljedica njihove idejne nesregjenosti, jer »moderni vijek boluje od čežnje i tuge za božanstvom« (Jules Simon). Šarić dobro pozna Boga svoga i on je kao drijemajuć na evangjeljima pjevao pjesme svoje, pa odatle u njega jasnoća i obilje teoloških nazora, — odatle i najveličanstvenija oda V j e č n o m u , iz koje spominjem samo prvu kiticu: Gospodu mojemu, Bogu svemogućem. Ljubavi mojoj Želim siroče da podignem srce i uzdahe svoje. O Jaki, Pravedni i Blagi! Pogledaj na me sirotu, Roba nedostojnog svoga udostoj da preda Te pane, Žeravom ko Isaiji očisti usta i meni! Gospode, dika Ti, hvala na Ijubeznom Tvome pogledu, Hvala i dika Ti i slava, o Jaki, Pravedni, Blagi! Treća osebina Šarićeve poezije jest: psalamska veličajnost. Ovo i jest, rek bi, naravni dojam, što ga mogu pobuditi u nama ideje, koje su nadahnjivale starozavjetne proroke i bogadahnog sionskog pjesni­ ka. Tomu je uzeo i pristalo ruho: klasični m etar i pogdješto slobodni metar na način Davidovih psalama. Л Nego ću nešto spomenuti, glede ovoga slobod­ nog meira u njegovim pjesmama, a to je, da je Šarić uspio s ovim metrom najbolje ondje, gdje direkt­ no veliča Božju dobrotu, milosrgje . . . ili gdje di­ rektno slavi koga ( R e g i n a c o e l o r u m , V i v a t R e х), naprotiv pada u malo slabiju prozu. Ja ću za primjer ove druge tvrdnje uzeti neke stihove iz sredine pjesmotvora P e r M a r i a m a d J e s u m : i mi se ko budali Narugali ni mi se grotko nasmijali Ko dječaci na slobodi I prstom mi pokazali Širok ravan, a kriv put. Ja se tužan namučio Hodajući, Lutajući* Sav se sav izmorio, Tijelo i dušu umorio. I ko vatra bio sam ljut, Dok srećom ne opazili sjaj, Sjaj ko zvijezde Danice Na čistoj kruni Tvojoj, O Kraljice pomoćnice — 0 Imakulata! 1 meni se odmah ukazo kraj Pjesme presvj. gosp. Šarića jesu lirske naravi; u njima opet prevladava ideja. Religijozna poezija Šarićeva u nas je do u najnovije doba bila osamljena, �35 Književna smotra, jer pravo nijesmo se susretali sa stihovima ove ruke listajući stranice naših literarnih časopisa. Od zna­ menitijih parnasovaca u novije vrijeme najbolje kod nas uspijeva u toj struci Sabić, pjesnik rijetkog talen­ ta u religijoznoj poeziji. Šarić je kao svezao Martića Posvetnike sa savremenim religijoznim pjesničkim jedinicama, i zato je on u tome pogledu karakteri­ stičan. Popunio je jednu vremešnu prazninu i pre­ dao novim kršćanskim parnasovcima taj amanet sta­ rih naših pjesnika, ter nije duh paganizma, koji se od dva decenija duboko uvriježio u hrvatskoj lite­ raturi, posve prekinuo ove od sebe pjesničke niti. Vrijedno je stoga iznijeti nekoliko stihova iz njegove pjesme 0 r 1e! Drago mi te vidjet, orle, Kad se vijaš I Iako uzvijaš Pod visoka Božija nebesa! Makar si se vjerio s pećinom, Krilo ti se lako nje otresa; Mrsko tebi lebdit nad planinom Pa gledati divlju trku zvijeri Od uranka do večeri; Gledat crve gladne, svakojake, Mrke vuke I ljute hajduke I oduške brda ognjevitih I puzanje zmija Šarovitih I gudure krivudaste, blatne. Tebi duša ronit u oblake, U oblake nedohvatne Kad ih sunce jarko poljubilo Poljubilo pa i pozlatilo Tad se dižeš ko nebesnik jedan I ljepote i svjetlosti žedan Letiš ravno k njihovom vrhuncu Zarkovitom suncu. Orle, U plave vedrine Zamako si u najdalje . . . Srce moje žudi još i dalje. Za serafinskim krilima uzdišem Danju i noću uzdišem Da poletim Nebesima svetim — Svetotajstvu Najvišem. Pa mi duša praha se otresa, I drago mi gledat u nebesa, Drago mi te tamo vidjet, orle! * Najljepše Šarićeve pjesme jesu: Orle!, Vječno­ mu, Ubi majestas, Pastor bonus, Pod stablom, Coram Sanctissimo, Vrati se odmetnice, U Gjakovačkom hramu, Hrvatskim mladomisnicima, Samaritanka, Asperges me, Marijin pjesnik, divna pjesma Regina coelorum, Pred Gospom u Lurdu, Dukatu, Na vodama Babilonskim, Travniku, U šeher-Sarajevu, Vivat Rex, Fra Grgi Martiću, i njegovi sonetti. P r i a m o v plač pr ed Aki l om i Fo r u m R o m a n u m , pjesme su posebne hvale vrijedne. Osobito parafraza P r i a m o v p l a č , umjetnina je svoje vrsti i idejom i vanjskom formom. Tu je kon­ centrirana jedrina, kratkoća, jedinstvenost i savrše­ nost sa puninom psihologije, a sve promatrano u svijetlu kršćanskog osjećaja, i to je primjer, kako kršćanski pjesnici mogu se zanositi za stari kulturni svijet i na koji način. Kad ja ne pročitam nikoje Šarićeve pjesme, naučit ću (i već je znam) njegovu ovu klasičnu umjetninu na pamet, pa ću je recitirati uvijek s nasladom i užitkom. U ovoj ediciji ima i nekoliko loših pjesmica, gdje pjesnik iz istančanog čuvstva prelazi u preveliku naivnost, koja ne stoji ni u kakvoj proporciji sa onim stojnim klasičnim duhom mnogih mu pjesama (pr. P r o s j a k , Uz d a h , Go s p i , D a r a k Go s p i , Sa Ma r i j o m, Mo j e sr ce) . N e d u ž n o m o k u slučajno te sjeti Gregorčićeve P o g l e d v n e d o l ž n o o k o ! Kolika diferencija u uspjehu! — : Nikar, nikar se me ne boj, Nedolžni nežni angel moj, Le semkaj k meni sedi, Oko v окб mi gledi! Kad mi na srce tuga pane ili kad zloba na me ustane, Ili kad zvijer ljuta Stane mi nasred puta Početak sam u Gregorčića koliko je naravniji, muzikalniji i bez naučenosti i natege. I još se opazi tu i tamo po koja osjetljivija mana i nedostatnost u pjesmama presvj. gosp. Šarića, oso­ bito ako uzmemo, da bi se mnoga mjesta dala za­ mijeniti sa boljim — a ovo je prva norma za pjesni­ ka, koje nikako s uma ne smije smetnuti, hoće li da mu umjetnina bude savršena. Jezik je u Šarićevim pjesmama čist i izbrušen, kakav je uopće kod bosanskih pisaca i pjesnika. On ga je usisao s mlijekom od matere, pa mu se ne treba mnogo mučiti ni za naglasak, u čemu prekosavski pjesnici mnogo fale. To je kratki prikaz ove pjesničke edicije presvjetlog pjesnika. Što će nam njegova Vila donijeti u buduće, vrlo je zanimivo, jer je naš pjesnik jako u naponu snage i u najboljim godinama za stvaranje. Primili smo na prikaz i ocjenu. Srpsko-hrvatski Almanah za godinu 1911. iza­ šao je koncem prošle godine u Biogradu pod redak- �36 Вг. 2. — Serafinski Perivoj. — 1912. čijom dra. Milana Ćurčina, a posvećen je uspomeni Dositija Obrađovića, prvog velikog borca narodnog jedinstva. Sto se tiče vrste sadržaja, promijenjen je u toliko, što su u ovogodišnji Almanah ušli knji­ ževni kritičari mjesto pripovjedača, a ostalo je sve isto kao i lani. U uvodnom su dijelu, koji je posvećen ideji na­ rodnog jedinstva Hrvata i Srba, radovi od: V. Jagića, S. Novakovića, Matije Murka i .1. Cvijića. Iza ovoga su pjesnici i njihovi kritičari. Pjesama ima 33 od 20 pjesnika i 11 kritičkih članaka od 10 autora. U jednom od ovih kritičkih članaka prikazuje dr. Dragutin Prohaska pjesnički rad naših pjesnika Ška­ rice i Markušića, koji su još i davno zaslužili, da se o njima braća preko Save makar malo zabave. U predgovoru ovog Almanaha poručuje urednik, da Hrvati pišu svoje članke za Almanah ćirilskim, a Srbi latinskim pismom!? , . Knjigu bi sa zanosom pohvalili, kad bi a n bilo toliko etike, koliko artistike, ali io je ono, što fali. Nikako se načuditi ne možemo, da ima ljudi, koji su dotle pali, da sve svoje s ihove posvećuju lascivnosti — da slavu poje prolaznosti. Godine 1908. bijaše u senjskoj okolici od 30, što Franjevaca, što svjetovnih svećeniki-dušobnznika, N 't k d samo 8 unešeno u izbornu listinu, a РП UZ U O c. k. kotarskoga poglavarstva, dosudi se, da se u izbornu listinu unesu svi župnici » o s i m F r a n j e ­ v a c a ž u p n i k a , k o j i ni j e s u u o p ć i n i r og j e n i « . Godine 1910. fra Mijo Kotaraš na čelu u općini neurogjenih Franjevaca, potraži svoja prava. Odbijen kod općine i kot. poglavarstva, dadne žaobu na c. k. upravno sudište, koje čitavu borbu dovrši s predsudom u prilog o. Kotaraša. Da u sličnim slu- čajevima i u buduće župnici pred očima imadnu ka­ kav kompas, o. Kotaraš iznio je čitavu ovu borbu u brošuri od 32 strane u 8n. Mi od srca preporučamo ovu brošuru. U njoj će svi redovnici, a osobito F ra­ njevci naći lijepih temelja, na kojim počivaju njihova redovnička prava, i pomoću koji se je o. Kotaraš branio. Malta ili Mljet? Napisao dr. Rudolf Vimer, sve­ učilišni profesor, Zagreb, 1911. Tisak Hrv. Katol. Tiskovnog Društva. Zbirka pučkih predstava po slovenskoj Zbirka ljudskih iger. Priredio o. Ivan Vuković. Svezak I. Naklada knjižare sjemeništa, Split, 1912. Istočno crkveno pitanje. Napisao dr. Fran Grivec profesor bogoslovlja u Ljubljani. Izdao »Apo­ stola! sv. Ćirila i Metoda pod zaštitom BI. Djevice Marije«. 'Cijena knjižici 50 helera, Zagreb, 1911. Tiskpra^HiV. Kat. Tiskovnoga Društva. Naručuje se na adresu: ^postolat sv. Ćirila i Metodija«, Zagreb, Kaptol 29. Dr. Franjo Novak* Pogledi u Svećenički i Bogoslovski Život. (Aforizmi.) Zagreb, 1911. Tiskara primili ovoga ili onoga broja. Upozorujemo svakoga, da odmah još onoga istoga mjeseca reklamira za neprimljeni broj. Da znam0 * oqmah potražiti čijom se je krivnjom to dogodilo, Reklame nijesu težak posao. Na komadiću papira napiše se: „ R e k l a m a novj na. U r e d n i š t v o Serf. P e r i v o j a , S a r a ­ j e v o , F r a n j e v c i . " Unutra se napiše: „Nijesam primio taj ili taj broj Seraf. Perivoja." Zatim ime, prezime i zadnju poštu. Za reklame se ne plaća ništa, niti se stavlja marka, biljeg, pula. B. u M. I drugi su nam kao i Vi predbacivali, da se u „Seraf. Perivoju- „Eccelsior" i ne oglasi. Ali imate znati, da se i mi kao i svi urednici držimo načela, ništa ne oglašivači što barem ne vidim o, a spomenute brošure niti sm o kad pri­ mili ni vidjeli. Ergo! „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, — za gjake, trećoredce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u S a ra jev u . (Bosna, S a r a je v o , franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julijan Jelenić. Tiskara V ogler i drugovi u Sarajevu. �MILODARI: za gradnju crkve sv. Ant e Paduanskoga u Sarajevu, (U mjesecu siječnju 1911.) Obitelj Sturnpfegger 60 K, g. Som ogyi 35 K, Ruža Franjić K 2.60, Emil Zorić K 4.80, sakupila ggja Sczen sen K 56.90, ggja Franz 5 K, Anton Hanyš 1 K, župa P etrićev a c 43 K, Marija Lisac 30 K, župa Jajce K 17.40, preko »Ql. sv. Ante« 110 K (isto za zvono) K 50.20, sakupio g. Sokolić 8 K, župa L ivno 11 K, sakupila ggja D avidović K 7.50, sakupila ggja Katalinić K 31.90, Hrobaček 5 K, Krpan 2 K, sa- rajevski trećoreci K 32.40, Mato Čalušić 10 K, župa Potočani K 17.90, sakupio Zlović K 15.90, Gregurić 3 K, g. Schon 25 K, župa Ivanjska 100 K, sakupila K. Jović K 29.90, N. N. 2 K, Tomić 3 K, g. Vidmar 20 K, kanonik Pavlinović K 3.40, župa Tolisa 28 K, ostali članovi iz Sarajeva K 27.60, sakupio fra Ma­ rijan K 260.36, N. N. Vareš K 1.20. eporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim uredima svoje obilata snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protokola, crkvenih računa i exhibita, krstnih, vjenčanih i smrtnih listova i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinama. Posluga brza. : Cijene umjerene. Skladište uredovnih stvari, kao papira i svih pisaćih polrebštioa. �ЏШ p m ANTUN HUBER, Bruneck, Tirol m ш Atelier za crkveno slikanje. m ш Ш Ш IH ш ш ш vk > k )'/у>4' Л"^'V''г< ?£*4 Y^ тжћч^ У->. .Ov .O . s O / v—V V -<1X- s —v v-v- <\ —r v~w M pf 'fШ a? d e k o r a t o r n i s lik a r i p o z la ć iv a č . ш w a m « m PREPORUČUJEM SE VELEČASNOM SVEĆENSTVU ZA SLIKANJE CRKAVA U SVAKOM ŠTILU I IZVEDENJU UZ UMJERENU CIJENU. ISTO SE PREPORUČUJEM ZA GRADNJU I POPRAVLJANJE OLTARA, KRIŽNIH PUTEVA I T. D. ------- SA NACRTIMA I CIJENOM PRIPRAVAN SAM ODMAH POSLUŽITI, RrTniavna arfrpsa • HITRFR RRIINFCK TIROI. 'vfs’ -- 'у BOSANSKO-HF-RCEOO /AĆKO -■ GRAGJEVNO D'ONIČKO DRUŠTVO U tj tRAJFV; DIONIČKA GLAVNICA I 00 j f i O Č s**c> Ereikfa* .snivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privati 'a, drumova, betonskih radnja, vodovoda1 ;dm\ u vodi, elektrana, tvornica iid., te pruiz . financiranje gradnja uz povoljne uvjfetepnro^vgja vakovrsne cigle u vlastitoj :: I inoj ciglani, :: Glar 50( MOŽE SE POVISITI NA K 2,0 Vr° ’lA m c tv n J z a Bosnu i Hercegovinu E TER N ITA Direktor: gragjevni savjetnik o is lb p l. Vancaš. Prva hrvatska parna tvornica voštenib в и н и н i i i i B i i svieća i medicarskib proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničtvima za nabavu pravih i nepatvorenih voštanica, stearinskih svijeća, crkvenog ulja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dušica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama, рцр" Za olakšati naručbu, valja tražiti clenlk, koji se franko dostavlja. - ф | i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/23b2867fb8c18c4b95042976662d2f4d.pdf 8eba668e236b315a7195e01d09f39aa5 PDF Text Text SERAfiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU �38 Br.-З. — Serafinski Perivoj Мр. o. fra Alojzij Mišić, mostarski biskup! Godine 1891. u pramaljeće nazdravljajući presvj. g. o. fra Marijan Marković, biskup u Banjaluci, o. fra Alojziji Mišiću, gvardijanu na Petrićevcu, svome nekadanjemu tajniku, reče: neće te obaći biskupska čast! I što proreče, to dočeka. Njegov bivši tajnik postaje eto Božjom providnošćii drug mu u apoštolskoj časti! Jer dne 11. o. mj. stiže u našu residenciju u Sarajevu vijest: Mp. o. fra Alojzij Mišić imenovan je za biskupa u Mostaru! A njegova se djeca u sv. Franji obveseliše, ali odmah se i rastužiše. Radost ih obuze, jer Hercegovina dobiva bi­ skupa vrijedna, radina, Ijubezna i ne krijemo! sveta. Žalost nam srce obuze, jer u njemu gubimo starje­ šinu, koji je, a nek nam svak oprosti, što moramo reći, u preteškim vremenima za nas po'agaH svoju. . . Zaista će svak na ovu vijest reći: i zaslužio je da bude biskupom! Istina, crk-ene časti nijesu plaće za krjeposti, ali se hoće krjeposti za dosto­ janstva. I po tome možemo reći, krjeposnici mo­ raju dobivati te časti, da svijetle svijetu svojim ži­ votom. A takav je, velimo bez laskanja i mp. o. fra Alojzij Mišić. Ko je on, i kakav je, to zna i svako dijete u većini Bosne. Mp. o. fra Alojzije Mišić rodio se je u Bos. Gradiški g. 1859. 11. studenog od bogobojaznih rodi­ telja Mate i Marije. Majka mu je i sada u životu, krjepka i brižna starica za svako dobro Na kršte­ nju je dobio ime Stjepan. Osnovne je nauke svršio u Gradiški pod paskom i podukom o. Marka Dulibića. Videći ovaj otac darovitost njegovu i pobožnost, preporuči ga za »ujaka«. Latinsku slovnicu po ondašnjem običaju svrši u Fojnici, gdje g. 1874. obuče habit, a 1875. položi proste zavjete. U Gučoj gori svrši s odlikom filozofske nauke, a u Ostrogonu bogoslovske. Svak je opazio darovitost, mar i pobožnost mladoga Franjevca i ko predvigjao da će ga stići velike časti u Crkvi. Samo je on do sebe malo držao. G. 1883. 6. srpnja prikaza prvi put žrtvu neokaljanog Jaganjca, a zatim odmah bi poslat u S a r a j e v o za duhovnoga pomoćnika. Tu je pokazao pravi apostolski duh. Svjedokom je tomu preuzv. g. Nadbiskup dr. Stadler, koji se je često divio njegovoj revnosti za spas duša. Ko što sv. Pavao apoštol veli za se, da je svima sve postao, isto je činio i mladi »fra Alojzija«, kako ga obično zovu. Nije on pazio ni na vrijeme i ne­ vrijeme, ni na zdravlje ili slabost, kad se je radilo 1912. 0 spasu koje duše. Dogagjalo se je, da su ga mo­ rali dizati iznemogla od napora. Iza dvije godine imenova ga naše starješinstvo, na želju presvj. g. 6. fra Marijana Markovića, za tajnika biskupova u Banjaluci. Pa je ušao u volju 1 presvj. gospodinu i svemu gragjanstvu sa svoje revnosti i pobožnosti. Sedam je godina bio tajni­ kom i pošljednih godina još i njegovim vikarom. G. 1891. bi imenovan za gvardijana na Petrićevcu kod Banjaluke. Tom mu je zgodom rekao one riječi presvj. g. o. biskup. Mudrom upravom i pra­ vom apoštolskom revnošću pridiže onaj samostan. G. 1894. bi imenovat za župnika u Bihaću. Tu mu se otvori široko polje radu. Župa ogromna. Škole mnoge. Na sve stiže »fra Alojzija«. Župa procva, gragjanstvo i seljaštvo se poče pridizati. Svak je štovo svoga župnika, svak ga cijenio. U to doba posta i definitorom po smrti o. fra Joze Curića g. 1898. G. 1903, bi ponovno izabrat za gvardijana na Petrićevcu. Iste je godine posto kustodom redodržave. Presvj. g. o. fra M. Marković ga takogjer imenova za svoga vikara u to doba. G. 1907. bi odregien za predsjednika u našoj gimnaziji u Visokome. Svagdje pokaza svoj neumorni duh i redovnički život. Na kapitulu g. 1909. bi izabrat za Redodržavnika. Kakova su vremena bila, svak zna. Kako je bio miroljubiv, ali i odvažan, svak je uvidio. Kako­ god je umio i prije progutavati gorke, samo da po­ stigne, neka budu svi jedno u Isusu, znati će i sada u časti uz pijev i hvalu držati se jednako u revnosti za spas povjerenog si stada. Svome milom ocu čitava Redodržava in »S. P.« od srca čestitaju, i žele, da upravlja stadom onako, kako traži sv. Pavo apoštol u svojim poslanicama na Tita i Timoteja. »Stet — AIoysius noster — et pascat in forti tuđine tua Domine, in sablimitate nominis tui« — oves Hercegovinae Tuae! HDH O. P. O. r. М.: Borba za moral. U Njemačkoj opstoji udruženje pod naslovom »Verband der Mannervereine zur Bekampfung der offentlichen Unsittlichkeit«, što bi u hrvatskom prevodu glasilo: »Savez muževa za pobijanje javnoga nećudoregja«. Savez je nastao iz skrajnje nužde, da se ujedi­ njenim silama opru zatornom uplivu pokvarenosti. �Borba za moral. koja ugrožava opstanak moćnog njemačkog carstva. Svi su se uplivni i pametni ljudi sastali, izradili pra­ vila, izdaju svoje posebno glasilo »Volkswort«, koje se neustrašvo bori proti sramotnim sastancima, gad­ noj književnosti, nepristojnim riječima i t. d. U savez su stupili ljudi, koji pošteno misle, bez razlike vjere i stranaka. Njihove su namjere svete. Mnogo je potrebitija ova borba, nego li borba proti koleri ili kugi, jer one ne traže toliko žrtava, koliko nesretni nemoral. Brojke su po srijedi! Sudbeno osugjene mladosti od 12—18 godina bilo je godine 1905. 51.498, a u godini 1906. taj je broj poskočio na 55.270. Na hiljadu vojnika bolovalo je od sramotnih bo­ lesti 413. Broj nesretnih učenika u godini 1894—95., koji su bolovali od istih sramota iznosio do 69 na sto. U javnim bolnicama ležalo je godine 1900. bo­ lesno radi nećudoregja 196.008 čeljadi. Godine 1906. iznosio je broj nepoštenih ženskinja u Njemačkoj ništa manje 1,500.000, Pruska je imala u godini 1904. 36.657 manje porogjaja, nego u godini 1901. Broj nezakonite djece u Berlinu iznosi na godinu do 18.000. Bračnih rastava Pruska je vidjela u godini 1909. 9070. Gdje nemoral vlada, tu nema zdravlja, kao ni duševnog ni moralnog napretka. On narode u sva­ kom pogledu natrag baca. Računa se, da Njemačka za veneričke bolesti godišnje potroši 90,000.0000 maraka; a zapadaju je sramotni romani, nepristojne slike, razglednice, ki­ nematografi do 50,000.000 maraka! Pa da ovo nije užasno!? Pred ovakim žalosnim činjenicama strepi nje­ mački moćni narod i svim se mogućim sredstvima hoće, da odupre kužnim efektima nemorala. Kako stojimo u našoj kući? Nemojmo se zavaravati! Kod nas, ako nije go­ re, ništa nije bolje nego u Njemačkoj. Nemoral je u nekim krajevima zafatio (Slavonija) i široke mase našega hrvatskoga naroda. Vojništvo nam s dana u dan propada i na povratku kućama nemoral i psov­ ku bezobzirno širi. Iseljenici sve mane stranog svi­ jeta u našoj domovini presagjuju, a časne su iznimke, ako je ko štogod dobra i plemenita u tugjem svijetu naučio i u rodnim ga krajevima širio. Mladež nam na srednjim i visokim školama fizično i moralno pro­ pada, tako da se javno govori i piše, da »Potporno sveuč. društvo u Zagrebu« troši 90% svojih prihoda 39 za bolesti, u koje je mladost s nemoralnog ponaša­ nja upala. Naši se brojniji gradovi mogu u nećudoregju na­ tjecati sa Parizom i Budimpeštom. Žalosna je činje­ nica, da u Zagrebu broj nezakonite djece iznosi 29%. Sarajevo malo zaostaje za glavnim gradom Hrvat­ ske. Njegove je moralne prilike vješto ocrtao fra Franjo dr. Blažević u »Serafinskom Perivoju« pod naslovom »Iz sarajevske tržnice«. Zaslužuje čuti, što kaže dobri poznavaoc tamošnjih prilika dr. Bla­ žević: »Naša sarajevska tržnica, puna je takovih stvari, koje su podobne, da vjeru potkopaju, ćudorednost ili unište ili oslabe... Pružaju nam se proizvo­ di uma ljudskog, i to pod pokrovom zdravog i snaž­ nog štiva, okrijepljujuće hrane, ali ako odgrireš po­ krov, mjesto hrane nagješ otrov, koji ubija, koji svo­ jim zadahom prekrije čisto i nepokvareno zrcalo u dušu čovječju Bogom stavljeno.« Nami je Dalmatin­ cima svima poznato, da je Spljet sa svoje neuglagjenosti, divljaštva, nemorala, najprvi grad u Dalmaciji. Ne ćemo reći, da u Spljetu nema čestitih ljudi, ali su oni u zatišju. Ne smiju se niti da pokažu pred zanešenom svjetinom demokrata, koju je dr. Smodlaka za svoje osobne hire odveć vješto znao da izrabi. Nekoć bogoljubni spljetski težak svoje je kr­ šćanske dužnosti marno ispunjao, a sada, možemo bez i malo pretjerivanja reći, otkad je Smodlaka svoju pogubnu sektu razvio, da je izvršivanje kr­ šćanskih zapovjedi spalo barem za 70%. Pojmljivo je, što je kadra ta masa počiniti, kad se Boga ne boji, a u crkvu ne ide. U nas nije nikakvo čudo, da se spljetski težak kamenjem nabaciva ne samo na svećenika, nego i na sama biskupa (Presvj. Palunka). Uličarsko pisanje »Pučke Slobode«, »Slobode«, »Pučkoga Lista«, »Na­ šega Jedinstva«, sve je ugledne svećenike oblatilo. Imadu srca, da blate ugled jednoga don Franje Bulića, učenjaka na glasu i marljivog, na ekonomskom polju prezaslužnog don Franju Ivaniševića, dva od stari­ jih najpriznatijih svećenika spljetske biskupije. Ko­ liko su podvala učinili dru. Alfireviću! ? Sreća Bož­ ja, da je to čovjek od rada i eneržije, inače bi davno klonio pod udarcima spljetske klike. Nadamo se, da će taj neustrašivi borac i nadalje u Spljetu djelovati na zator neprijatelja vjere i doma. a uz njega će se vjerno boriti mirsko i redovno svećenstvo. * Letimično sam iznio žalosne prilike, koje i u Hr­ vatskoj u pogledu morala vladaju, sa svrhom, da po­ gibelj uočimo, i da joj se suprotstavimo. Ovo je dužnost svakog pojedinca, ma kojoj vjeri ili stranci pripadao. �40 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1912. Bi li se moglo i kod nas štogod slična osnovati? Mi mislimo, da bi to dapače bila skrajna nužda. Isti­ na, da mi imademo udruga, redova, organizacija, ko­ je se bore proti razvratnosti i nemoralu. To je dje­ lovanje raspršeno, nesustavno i ne zahvaća cijelu našu domovinu. Mislimo, da nepovoljne moralne pri­ like u domovini, nužno nameću dužnost, da osnujemo jedno udruženje ad hoc, koje će imati zadaću, da u svim područjima progoni kužne pojave moderne razvraćenosti. Gdje da bude sijelo ovoga saveza? Najnaravnije je, da to bude u Zagrebu. Manja mjesta s mnogo razloga ne mogu da budu uspješna za slična podu­ zeća. Ovo pitanje stavljamo na srce svim rodoljubima u našim glavnim gradovima: Zagrel.u. Sarajevu i ------oa Spljetu, da se s ovim pitanjem, ozbiljno pozabave, za konkretne upute spravno je, da bude svakomu pri ruci upraviteljstvo gore spomenutog njemačko; veza Coln, Triererstrasse 11. Ii jm * Svećenički sastanak U Spljetu« Takovo je bilo učestvovanje da1ma+' >koga mirskog i redovnog svećenstva na skupštini (19. velja­ če) u Spljetu, da se ni najveći optimista onako im­ pozantnom broju (preko 250 svećenika) ni iz daleka nije nadao. Demokratska je i liberalna štampa pro­ ricala, da će priregjivači ovoga zbilja u povjesti neupamćenog sastanka, doživjeti grozno razočaranje. Po njihovom nagovještanju sastanak je morao da bude zadnje pomazanje katoličkoj miagjoj generaciji, koju kod nas u glavnom predvodi veliki biskup dr. Mahnić i neumorni radiša dr. Alfirević. Liberalci sviju dlaka, nadali su se, da će ovom prigodom puk­ nuti jaz izmegju episkopata i nižega svećenstva; da će uspjeti nekolicini zabludjele braće svećenika ome­ sti rad za ideale vjere i doma, za koje se najodriješitije bore prvaci mirskog svećenstva: dr. Alfirević, don Franjo Bulić, don Franjo Ivanišević uz brojnu falangu neustrašivih boraca, kojima se franjevačka redodržava Presv. Otkupitelja punim pravom može da ponosi. Protivnici nijesu uspjeli! Oni su ostali pora­ ženi! Episkopat ne crpi svoje informacije o socijal­ nim, kulturnim, političkim, ekonomskim prilikama Dalmacije iz mutnog vrela liberalnog i antireligijoznog novinstva, kao što je »Sloboda« i »Naše Jedin­ stvo«. Naši biskupi visoko drže stijeg propetog Nazarenca i nesebičnog patriotizma, te je nemoguće da do naših dostojanstvenika dopre licumjerno, sebično udvaranje jednoga Smodlake, a još manje poznatog vrtikape Antonija Stražičića. Naš je sastanak doka­ zao, da megju svećenstvom ne može da bude raz­ dora. Isus je vogja mira, kralj ljubavi! Mi se pri­ znajemo njegovim našljednicima i učenicima. Sve naše osobne nazore Njemu žrtvujemo. Isusova nas nauka tako ujedinjuje, da je za istu svaki od nas i krv svoju proliti pripravan. Liberalci Ga napadaju. On je za njih signum cui contradicetur. No, neka znadu, da je nami Isus, Njegov sveti križ, zalog po­ bjede i našeg vječnog jedinstva. Sastanku je učestvovalo šest hrvatskih biskupa: An' e Ma1hnić,' ^ J; dr. A. Gjivoja, L. Pappafava, dr. J. Сапс, V. Palunko uz mnogobroj­ no mirsko i redovno svećenstvo. Iz provincije Presv. Otkupitelja sastanku je prisustvovalo 55 Franje­ vaca sa mnogopošt redodržavnikom drom. Karlom Eterovićem. Prije zborovania prigodom sv. mise, koju je presvj. dubrov. biskup dr. J. Marcelić za sretan uspjeh sastanka čitao, sam je presvijetli par riječi sakupljenom svećenstvu u starodrevnoj bazilici sv. Duje na srce stavio. Dr. je Marcelić sa svojom poznatom intuicijom sakupljeno svećenstvo upozorio, da se ne možemo nadati restauraciji društva u Isusovu duhu, ako mi svećenici sami sebe u tom duhu najprije ne obnovimo. Po sv. misi svećenstvo je korporativno s epi­ skopatom otišlo u prostorije »Kršćanskog radničkog društva«, gdje je na prijedlog našeg opće ljubljenog predsjednika središnje spljetske organizacije, dr. Alfirevića izabrano per acclamationem vodstvo našega sastanka: pokrovitelj dr. Ante Gjivoje, predsjednik dr. Ante Mahnić, potpredsjednik dr. Karlo Eterović, redodržavnik, tajnici: dr. Bervaldi, prof. fra Ante Cikojević. Vodstvo zauzimlje svoja mjesta. Presvjetli se Mahnić na povjerenju zahvaljuje, te ističe modernu nuždu, da episkopat po ovakovim sastanci­ ma dogje u povjerljiv doticaj sa svojim dušobriž­ ništvom. Ovakovi sastanci, kaže, da su imperativ modernog doba. Upravlja prorokove riječi na naše javne prilike: liaereditas nostra versa est ad alienos, domus nostrae ad extraneos; servi dominati sunt nostri. Ovi pojavi nas sile na ustrajnost, kompakt­ nost u radu. Osugjiva popustljivost, stari naš konzervatizam proti liberalnim strujama. U našem reformatornom radu stavlja nam pred oči askezu, ob­ novu nas istih, a preko nas preporod naroda. Spo­ minje zlatne riječi, koje je Pio X. hrvatskim bisku­ pima upravio: fuori dalla sacristia! �Neke misli o trećoredskom pokretu u Hrvatskoj. Na do podnevnoj i po podnevnoj sjednici četiri važna socijalna pitanja bila su predmetom opće paž­ nje i zanimanja. Prof. 1. Butković referirao je o svećeničkim organizacijama; vlč. Pušić o novinstvu; vlč. don Niko Gamulin o zadrugarstvu; vlč. o. fra Ante prof. Cikojević o omladinskim društvima. Re­ ferenti su svoja temata na općenito zadovoljstvo is­ crpivo, svestrano, praktično izradili i pred uglednim općinstvom živom intonacijom svoje razlaganje raz­ vili. Treba priznati, da je dr. Alfirević kao pred­ sjednik središnje svećeničke organizacije bio sretan u izboru gg. predavača. Referenti ne samo da su pokazali teoretičnu naobrazbu u svojim referatima, nego, što je glavno u ovakim raspravama, oni su svo­ jim praktičnim iskustvom sve svoje nazore u životu vagnuli. Kao plod našega razlaganja i svestranog deba tiranja, pri komu su sudjelovali mnogobrojni govor­ nici uz izrazitije, kao što su: dr. Juraj Carić, dr. Marcelić, dr. Gjivoje, don Franjo IvaniševK, don Franjo Bulić, dr. Carević, dr. Alfirević, prof. Truta i t. d., stvoreno je nekoliko praktičnih rezolucija, od kojih se spominjemo: 1. Da se pod nadzorom diecezanskih biskupa čim prije po svim dekanatima provede svećenička orga­ nizacija u smislu pravila pod naslovom svećenička zajednica«. 2. Neka se glasilom svećeničkih organizija pri­ zna časopis »Svećenička Zajednica«, koja izlazi na Krku. 3. Nijedan svećenik ne smije podupirati onu stranku, koja direktno ili indirektno napada vjerske svetinje. 4. Neka se osnuje dioničko društvo, u koje mogu stupiti i dobri katolici svjetovnjaci, za otkup knjižare sjemeništa i Leonove tiskare, kojima će zavodima upravljati odbor, od dioničara za to uoblašten. (Dio­ nica K 50.—.) 5. Neka se svećenstvo što energičnije zauzme za procvat našega katoličkog novinstva osobito »Da­ na«, »Mladosti« i »Pučkih Novina«. 6. Neka dalmatinsko tiskovno društvo bude u što tjesnijem odnošaju sa svim katoličkim društvima ovoga smjera u Dalmaciji i izvan nje. 7. Neka se, po mogućnosti, u svim selima uvede seoska blagajna, a po većim varošima štediona. 8. Neka se osnuje za Dalmaciju jedna potrošna centrala, koja će opskrbljivati seoske blagajne i ine institucije potrošnim potrepštinama. 9. Neka se u svakom mjestu, prema prilikama, osnuje Marijina družba ili omladinsko katoličko pro­ svjetno društvo. 41 10. Neka upraviteljstva omladinskih društava nastoje, da ona budu žarištem gospodarskog, soci­ jalnog i kulturnog života. 11. Neka se ove godine u Dalmaciji priredi omla­ dinski slovensko-hrvatski sastanak. * Ovo su tekar važnije rezolucije, pri kojima je osobito sudjelovao poznati svjetski socijolog dr. Krek. Kada bi se htjelo doznati za sve one praktič­ ne izvode gg. referenata, a osobito dra. Kreka i prof. Cikojevića, trebalo bi opširnu brošuru napisati. U ostalom, to za naš »Seraf. Perivoj« *) nije potrebito. Ko se sa ovim sastankom želi opširnije baviti, pre­ poručujemo mu izvješće, koje izlazi u spljetskom »Danu«. — Učesnik P. 0 . A. Čičić: - Neke misli o trećoredskom pokretu u Hrvatskoj. (S osobitim obzirom na 11. kat. sastanak u Zagrebu.) Ajde, Franjo, popravi kuću moju, koja se ruši. Imam pred soborfi okružnicu o. Raiaela Rodića, franjevačkog gvardijana u Zagrebu, što ju je 15. siječnja o. g. poslao na upravitelje 111. reda širom hrvatskih zemalja, a radi o organizaciji Ш. reda u našim krajevima. Pri ruci su mi i 2 broja ovo­ godišnjeg »Glasnika sv. Franje«, koji je do lani bio tek provincijalno glasilo za trećoredce hrv. redodržave, a ove godine priuzeo je zadaću da sakupi oko sebe svu trećoredsku vojsku po svim hrvatskim pokrajinama. Ovo dvoje: okružnica o. Rodića i reformacija »Glasnika sv. Franje« udarit će osnov jednoj velikoj zgradi — udruženju, oživljenju i javnom djelovanju III. reda; tim više, što je ovaj jasni istupak za trećo­ redsku organizaciju prispio u najzgodniji čas; a odzivi iz Bosne, Hercegovine i Dalmacije, sudeći po izašlim brojevima »Glasnika«, srdačni su i zanosni. Brez svake bo je sumnje, da je u ovo nekoliko zadnjih godišta neki novi duh unišao u hrvatski svijet. Nove aspiracije i težnje, koje svakako imaju najmarkantniju notu s o c i j a l i z m a , provejavaju *) O paska. — Vaša se je brzojavna čestitka, g. uredniče, skupštinara ugodno dojmila. Ne bi li se i kod vas u Bosni, gdje je povoljnije tlo za katoličku akciju dalo poraditi u smislu gornjih rezolucija? (Držjmo, da nijesmo od toga da­ leko; jer nakon već minulih bura i oluje sviću i u nas dani rada, — Dodatak ured.) �42 Br. 3. — Serafinski Perivoj. našim životom. Lokalne i provincijalne prilike; pri­ vatni razgovori i govori na sastancima; političke, gospodarstvene i druge okolnosti odišu novim duhom; a o novom smjeru i pisanju u našem no­ vinstvu ne treba ni govoriti. Socijalizam je duboko uhvatio korijen u našoj javnosti. Hrvatska se je ne prikučila, nego utonula posvema u evropejskom životu 1 to već nije sudbina naših glavnih gradova ili sudbina Banovine ili obala Dalmacije: svi mi s kraja na kraj velike Hrvatske osjećamo ovu struju. Novi ovaj duh, koji je zavladao u našem svijetu, koliko je neumoljiva potreba vremena, i kao taki skroz indiferentna, pače u mnogom i dobra stvar: toliko opet s druge strane donio je sa sobom i ne male rane razvratnog europejskog svijeta: indiferentizam i liberalizam u vjerskom pogledu, ekonom­ sku krizu na socijalnom polju i druge neke ne naj­ bolje stvari. Već u našem životu opaža se gubitak mnogih krjeposti: vjere, pravednosti, milosrgja, č nosti; javno mnijenje osvajaju novine i knjižice ne vjerničke boje; na sastancima se vode svakakvi razgovori; u društvima se pjevaju nečedne pjesme, na pozornicama i u kazalištima se daju bestidni ko­ madi. Sve su ovo zle strane novoga života u vatskoj, koje valja liječiti i odst aniti. I baš s ovoga razloga velim, da je istup za orga­ nizaciju III. reda u našim zemljama došao u naj­ bolju oru. Organizaciji prija duh vremena; a i nužna je organizacija, hoćemo li popraviti javne rane i zlo vjersko i socijalno stanje Hrvatske. U katoličkom životu u Hrvatskoj opažaju se tu i tamo razna udruženja za iskorjeienje gore spome­ nutih zala: ali organizacija III. reda, koji je kod nas najbrojnije društvo, prožeto duhom evangjelja i po svojoj naravi skroz organizovano, samo ga eto treba, da tako reknem, sklopiti: o v a o r g a n i za č i j a je n a j s h o d n i j a , da i z l i j e č i j a v n e rane. To je uvidio i veliki papa L a v XIII., koji je, sam bivši trećoredac, uvijek preporučivao III. red kao najshodnije sredstvo za melioraciju vjerskih i socijalnih trzavica u Europi. Misao velikog Lava i druge dobre socijalne strane III. reda iznio je lani u »Serafinskom Peri­ voju« (br. 8—9) vrijedni fra E. Matić; a ja i inače ne sumnjam ni najmanje, da će našoj publici biti po­ znata narav III. reda barem u krupnijim potezima. * Iznijet ću tada neke konkretnije misli o trećoredskoj organizaciji kod nas, gdje ću se dotaći i II. kat. kongresa u Zagrebu, jer će u njemu hrv. trećoredci igrati ne malu ulogu, a i oni će tom zgodom 1912. megju se vijećat o čim boljem uspjehu III. reda u Hrvatskoj. Prije svega da ove nade, koje polažemo u III. red, ne budu puke obsjene, prvi i najnužniji uvjet jest, da se drže u redu lokalne trećoredske organi­ zacije: moraju se obdržavati mjesečne skupštine, trećoredci neka se upućuju u svoje vjerske, obitelj­ ske i socijalne dužnosti itd. — sve u duhu sv. o. Franje i na temelju kršćanskih krjeposti. Glede opće opet organizacije III. reda u hrvat­ skim zemljama, najprije treba »placet« hrvatskih redodržavnika i valja održat još ove godine jedan sa­ stanak trećoredskih vogja, na kome će se napraviti plan za čim solidniju organizaciju III. reda po cijeloj Hrvatskoj. S ovim planom i u smislu rezolucija stvorenih na sastanku vogja poradit će dalje trećoredski upravitelji — a onda do godine se mora sa­ zvati I. opći sastanak hrvatskih trećoredaca. Obzirom na postignuće »placeta« to će biti si­ gurno već gotova stvar, jer će hrvatski redodržavnici svjesni važnosti III. reda i njegova poziva u da­ našnje doba dragovoljno ne samo odobrit, nego da­ pače pohvalit i preporučit istup o. Rodića za ujedi­ njenje III. reda. Više treba pažnje posvetiti sastanku vogja. O. Rodić znati će jamačno udesiti ovaj sastanak i naći zgodna temata za pretresanje, iz kojih će se onda izvući zgodne rezolucije, koje će biti norma daljnjem djelovanju trećoredskih upravitelja. Ob ovome sastanku vogja piše mi o. Rodić u pismu od 15. II. t. g. slijedeće: »Sastanak, što ga ove godine sredinom srpnja kanim sazvati, ograničuje se lih na vogje, dočim drugi na njega ne bi imali pristupa. Za ovaj sastanak izradit ćemo točan pro­ gram, temata i referente naći, koji bi ova temata obradili. Ujedno ćemo točno fiksirati mjesto i dane vijećanja. Sve ovo bit će posebice svim vogjama još svhkako do Uskrsa javljeno radi znanja i ravnanja.« Ovako ustaljen III. red moći će onda da ne­ smetano dalje uspijeva i s ovim pretpostavkama go­ tova je daljnja njegova organizacija, samo ne treba gubiti dalje volje i ljubavi; a blagoslovljeni njegovi plodovi pokazat će se brez svake sumnje. Jasno je dakle da ne treba mnogo riječi trošiti u to. da trećoredski vogje shvate svoju zadaću u ovim časovima, kada dolazi fdra, da se III. red po­ kaže u sadanjim prilikama, koje su mu tako povoljne, u svojoj pravoj jakosti i veličini. S ovim nacrtom nastavit će trećoredski upra­ vitelji daljnje svoje djelovanje. »Glasnik sv. Franje« stati će na sigurne noge i onda eto ti serafinske �Noćno spominjanje. vojske u našim krajevima probugjene i s novim po­ gledom u život, da onda serafinskom ljubavlju i gorIjivošću razasiju sjeme kršćanskih krijeposti širom hrvatske domovine. Pa onda do godine, kada se sastane II. kato­ lički kongres u bijelu Zagrebu, hrvatski trećoreci biti će najpouzdaniji pobornici rezolucija, koje će se stvoriti na tome kongresu; širiti će njegove ideje s onom voljom i požrtvovnošću, kako to mogu sa­ mo serafinski sinovi Asiškog Patrijarhe. Na II. k a t o l i č k i k o n g r e s p o h r l i t i će i o g r o mn a voj s ka f r a n j e v a č i k i h trećor e d a c a t i m r agj e, š t o će t om z g o d o m b i t i i I. s v e o p ć i t r e ć o r e d s k i k o n g r e s . Razlog tome jest: pošto sva sila franjevačkih trećoredaca rado bi prisustvovati II. katoličkom kon­ gresu, koji će uprav u trećorecima imati najpouzda­ nije pobornike svojih rezolucija: a jedino ovako može se trećorecima pružiti prigoda učestvovati kod II. katoličkog kongresa i opet održati svoj apso­ lutno potrebiti I. kongres: a obadvoje s Jednom dan­ gubom i jednim troškom. Osim toga i o. Rodić mi javlja, da je to takogjer njihova (u Zagrebu) namisao i želja, »da se I. trećoredski kongres održi za­ jedno s II. katoličkim kongresom; a to je vruća želja samih priregjivača katoličkog kongresa. Ovo bi bilo istom u kolovozu g. 1913. Do tr a vremena nada se, da ćemo se moći lijepo i jezgrovito pripra­ viti i našu vojsku, dobro uregjenu na taj kongres dovesti«. Da priregjivači II. katoličkog kongresa u Za­ grebu shvate dostojno ulogu III. reda u preporodu Hrvatske, za kojim ide i ovaj II. kongres: to će biti briga o. Rodića, koji će poznatom okretnošću znati ishoditi dostojno mjesto trećoredskoj ideji na II. kat. kongresu — volja ga je, da I. trećoredski kon­ gres bude održan kao posebna sekcija II. kat. kon­ gresa ili neodvisno od ovoga pod neposrednim vod­ stvom i nadzorom franjevačkog starješinstva, ko­ jemu III. red juridično potpada. * S III. franjevačkim redom, odnosno njegovim udruženjem katolička stvar u Hrvatskoj postići će ne mali uspjeh, jer je to jaka disciplinovana vojska, osnovana na evangjeoskoj i demokratskoj podlozi, a samo kao ovaka može da donese blagosovljeni plod evangjeoskog života, i to u svim slojevima društva, ponajpače u puku, koji i jest srčika naroda. Demokratizam franjevačkog III. reda to je eminentna njegova odlika, i taj demokratizam daje ovomu redu opću vrijednost, jer su u III. redu svi braća, bez ob­ zira na staleške povlastice: svi smo braća i svi se 43 moramo megju se ljubiti i štovati, pravični biti jedni prema drugom — a manjak baš ovih krjeposti i jest stvorio današnje zlo i razrovanost u društvu ljud­ skomu. Kada se pokaže u hrvatskoj javnosti jaka voj­ ska serafinske braće, okupljena sa svili strana: sa obala mutnog Dunava i Jadranskog mora, od neho­ tičnog Triglava pa preko Banovine, Bosne i kršne Hercegovine: onda će cjelokupna Hrvatska dahnuti novim životom; životom vjere, pravde, ljubavi i čistoće; jer je III. red uspješni lijek proti indiferentizmu, egoizmu i sensualizmu našega vremena (Dr. L. Dehon). U to ime ponovno moramo pozdraviti istup za­ grebačkih Franjevaca za trećoredsku organizaciju; a svi, koji smo na to zvani: ponajprije braća I. reda sv. Franje, koji su se zavjetovali na ideale; ponajprije, ve' n, Franjevci valja da se zagriju i zauzmu za ovaj trećoredski pokret, da budu na ruku o. Rodiću, i onda na skoro eto nas u eri boljih i sretnijih dana! •--------P. Senjić-Tvrtković: = Noćno spominjanje. 0 noći n’jema, tihi raju žića, Gdje kr’jepost svaka svojim sv’jetlom kr’jesi, Kad zemnik kuša zaboravi pića Dok danju trudan vapi: »Gdje si! — gdje si! 1 meni raj si, аГ već n’jesi tako Ko nekad davno; — n’jesi mi ni pako АГ mene boli, kad mi šaneš tio: »Ah, ti si kerub bio!« Da, bio ja sam; — čemu spomen ovi? — Ukorit želiš zar me s prošle sreće 1Г otkrit ponor, gdje mi truhnu snovi: Na prvoj zraci utrgnuto cvjeće; ЈГ misliš, da je utjehe to znamen; — Ne, nije, noći; — tvrd sam kao kamen I sve što ćutim, što bi reći htio: »Ah, ja sam kerub bio.« Nek bruji spomen, nek me njiha samo U besvjesnici pobrkanih slika; — АГ što me kružiš, pamučna ti tamo, Još n’jesam dahno dahom očajnika. Nek bruji spomen, uv’jek nek mi zbori O zv’jezdi sitnoj, štono nekad zgori Na čelu tvome, dok sam — dijete - snio; »Još, kad sam kerub bio!« �44 Вг. 3. — Serafinski Perivoj. — 1912. Jest, ja sam kerub bio; — v’jek mi šanu U polnoć dusi dobri, — ne znam, — zli li; Ja stisnem oči, kad mi suze kanu I pitam noćcu: »Gdje su, gdje su bili Ti dusi, kad sam bio malo d’jete, Čuvari one žarke luči svete, Sto trepetala noćnim nebom tio, • »Još dok sam kerub bio!« I šapću dusi, ko da pčele zuje I pričaju mi o zlatnom lepiru, O cvjetnom grmu, gdje se krile guje, „ 0 mnogom prošlom lakomlju i hiru. A ja ih slušam, pa im reknem: »Pravo, Da, napast sv’jet je i lepir je gjavo, A ja to Ijubljah, o tom sam i snio »Ah, kad sam kerub bio.« Znam, onog doba ruže mirile su 1 da sam s trnja njinog plako često A1 neznah jošte objestan na plesu Kud gazi noga, nit bi ples^t presto, Kad ubod trnja ragjo kapkom krvi, Sve bilo jedno, samo da sam prvi I onda, kad čuh prvi puta »Jest, ti si kerub bio!« Svejedno, — rekoh, — polje cv’jeta o Leptiri l’jeću,------ sv’jedno, život ovi U danu zgara. АГ kad zjene sklope Na počin blagi svemu ljudstvu snovi, Tad spazih nebo čara i milote АГ jedna zv’jezda oku mi se ote, U koju v’jek sam ponajragje zrio — »Ah, kad sam kerub bio.« A noći n’jema, tihi raju žica, Gdje kr’jepost svaka svojim sv'jetlom kr’jesi, Kad zemnik kuša zaboravi pića Dok danju trudan vapi: »Gdje si? — gdje si?« I meni raj si, аГ već n’jesi tako, Ko nekad davno; — n’jesi mi ni pako, АГ mene boli, kad mi šaneš tio: »Ah, ti si kerub bio!« Da, bio ja sam; — čemu spomen ovi? — Ukorit želiš zar me s prošle sreće 1Г otkrit ponor, gdje mi truhnu snovi: Na prvoj zraci utrgnuto cv’jeće? IP misliš, da je utjehe to znamen —? — Ne, nije, noći, — nego zlatni pramen Od zv’jezde one moja nosi lira, Pa s nje me uzdah dira; — A šušt tvog perja uz nju šapće tio: »Ah, ti si kerub bio!« — G. Guenot: ■ Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura.) III. Večera. Sofonij Tigelin, postavši prefektom pretorija i pouzdanim savjetnikom Neronovim, pokvari, razvrati i raskalaši mladoga vladara. On je stanovao u okružju Flaminijeva cirkusa izmegju Panteona i Augustova mauzoleja. Njegova je zgrada bila sagragjena skoro po istom nacrtu, kao i ona Pedanija Sekunda, a bila je snabdjevena još sjajnijim pokuć­ stvom. Kada bi kamenje ove krasne i raskošne kuće imalo glas, ono bi pripovjedalo, koliko je zapljena, nepravdi i ljudskih života zapalo bogatstvo, koje ona krije. Rijetki mramor, kipovi, mjed, djela naj­ glasovitijih umjetnika, bila su krvna nagrada, za koju se nije nikada Neron pogagjao sa svojim miljenicim. Ovi su se zlotvori igrali sa sudbinom, sa čašću i sa životom gragjana. Nitko nije mogao misliti, e je zaklonjen od njihovih namjera, pa da je pobjegao na kraj svijeta. Bio je dosta jedan centurijon, kad bi se iz Rima zaputio sa cesarovom na:dbom; on bi im naredio, da se priprave na smrt. A oni otvaraj žile ili zapovijedaj oslobogjeniku, da ih smakne, pa ostavljaj jedan dio imanja Neronu i njegovim prijateljima, a ostalo svojoj obitelji. Tri dana poslije smrtne kazne četiri stotine Pedanijevih robova, okupljalo se u večer po izbor društvo kod Tigelina. Uzvanici prefekta pretorija, čekali su večeru i sjedjeli u eksedri, u dvorani za razgovor prostrtoj sjajnim sagovima. Tu je bio Servilij Tusko, s kojim smo se imali prigodu već više puta upoznati, za tim Aulo Plaucij. Premda bivši konsul nije imao nikakove naklonosti prama Tigelinu, mi­ slio je, da je dužan na neke obzire: ne, što bi se za se bojao; nego jer je nježno ljubio svoju obitelj, pa se je nadao, da će ga mržnja proći, kad mu nešto popusti. Tu se je izmegju uzvanika vidjelo i Otona, Neronova prijatelja, koji se je kašnje zacario. Malo dana od kako se popeo na carsko prijestolje, rekao bi, e je htio zabašuriti svoju osamotnu prošlost i pokazati se dostojnim najviše časti. Za tim tu su bili i Senecijon i Veturij u svojstvu štićenika i čankoliza, pa napokon i oslobogjenik Tigelinov, još gori i još grozniji od gospodara, ako je moguće. Ovaj čovjek, po imenu Hermes, u već poodmakloj dobi podržavao je strasti mladosti; on je bio zloduh svoga gospodara, on je bio ogrezao u sva nedjela. Nešto podalje vidjelo se tri druga čovjeka ogrnuta u vu­ nene toge. Oni su mučali. Bili su to štićenici pre- �Neronove žrtve, fektovi, panduri uvijek spravni, da izvrše i najmanji njegov mig. Onoga časa, kada smo čitaoca uveli u sjajnu kuću tijesnoga Neronova prijatelja, Tigelin je izlazio iz kupelji i rukom popravljao svoje odijelo. Dok se je oblačio u svečanu bijelu tuniku, rob odregjen za pozivanje, kazivao mu je broj i ime pozvanika. Kad je ovaj svoj posao svršio, drugi je rob dao gospodaru po običaju popis jela. Tigelin pregledavši ga, udo­ stoji se s jednim znakom glave posvjedočiti svoje zadovoljstvo. Tada stavi na svoje čelo vijenac ruža i bio je spreman, da časti svoje goste. Kad je pošljednji pogled bacio na srebreno ogledalo ispred sebe obješeno, ugje u eksedru. Tigelinu je bilo oko šestdeset godina. Posijeda mu kosa sa gustim i oštrim pramenima prikrivala glavu. Njegov sitni i inače lijep struk, bio je malo debelinom nagrgjen. Lice mu je bilo otegnuto, boja živahna, oko crno; ono je upadnuto u očnicu sijevalo mutnim svjetlom; nos mu je bio savijen, kao u kakove ptice grabilice. Himbeni je posmijeh vječno titrao na nje­ govim tankim usnicama. Sve je to podavalo izrazu njegova lica divlju sliku; pa i njegovi ponajbolji prija­ telji kadšto su jedva mogli odoljeti njegovu oštru pogledu. Netom se pojavi u eksedri, svi se uzva­ nici naglo ustanu, on pozdravi poglavitije, s njima se izljubi, a Veturiju i ostalim štićenicima samo pruži ruku. Jedva je Tigelin imao vremena, da sjedne izmegju Servilija Tuska i Otona, kad rob, koji je vrijeme pokazivao, zaviče u eksedri. Na taj znak, koji je javljao, da je gotova večera, Tigelin i uzvanici se digoše. Veturij je pošto mu je napo­ kon uspjelo dokopati se dobre gozbe, sa nasladom udisao miris hrana, koji je prodirao u eksedru kroz na pola otvorena vrata. Gospodar povede uzva­ nike i oni ugju dostojanstveno u t r i c 1i n i u m, bla­ govaonicu, koja je bila tek do razgovaraonice. Triklinijarh ili glavni sluga pri stolu, u kratkoj tunici bez rukava, kao i svi ostali robovi, koji su stajali blizu stola, dade znak i u bijelo obučeni dječaci primakoše se uzvanicima. Jer im je bilo zabranjeno usta otvarati, pružiše im mučeći srebrene vrčeve, pune miomirisne vode, da operu ruke i nekakovu rubeninu da ih otaru. Kad je ovaj uvod svršio, Tigelinovi gosti legoše tri po tri na oniske postelje, na­ pravljene kraj stola i pokrivene grimiznim pokri­ vačima. Na desnu prefekta pretorija bio je Aulo Plaucij, a na lijevu Servilij Tusko. Bili su na istoj postelji Oton, Senecijon i Veturij; a tri se štićenika smjestiše na treću. Zidovi su dvorane bili ukrašeni bogatim slikama, koje su prikazivale bahovske pri­ zore i lovačke zgode i nekoliko erotičnih predmeta. Dragocjeno mrainorje okružavalo je slike ili ono je 45 bilo uklesano u korniže koje su držale bjelokosni štrop. Raskošje je bilo prosulo sva sredstva, da uresi ovu gostinsku dvoranu, u koju je svake sed­ mice dolazio Neron i prve ličnosti carstva. Tigelinovu je duhu bilo prirogjeno lagodno živovanje jed­ nako, kao i spletka i osvagjanje; u ovim posljed­ njim poslovima bio je majstor. Ovi su poslovi za apsolutizma postali umjetnošću. Podno postelja bili su nožni robovi, kako ili se nazivalo. Njihova je služba stala u tome, što bi uzvanicim izuvali obuću i za gozbe nijemo stajali i vršili njihove naredbe. Stol je bio od dragocjenog drveta, obložen sedefom i srebrom. Na njemu je bila samo jedna kristalna amfora, kroz koju se je iskrilo neko piće rubinove boje; to je bilo vino odregjeno za žrtve. Tigelin uze amforu i poli po stolu nekoliko kapi skupocjenog vina, sa uobičajenim ob­ redima, koje rob mahom otare. Za tim bi prostrt po stolu stolnjak, bjelji od snijega, a naokolo vijenci od lovorike, bršljana i zelenkastog lozovog lišća. Veturijevo se je oko od nestrpljivosti krjesilo; ova se je predigra gladnomu čankolizu bez sumnje su­ višnom činila, njegov je glad bio nezasitljiv; on je od čežnje umirao. U to doba pojave se robovi sa hranom na sre­ brenom spremniku, koji je bio velik kao stol. To je bila prva služba. Svi uzvanici s veseljem po­ zdrave ovu ugodnu pojavu. Tu je bilo jaja, obične salate, maslina, voća i jetara od bijelih gusaka, na smokvam othranjenih. Takav je bio uvod obilatih i beskrajnih gozba u doba rimskoga carstva. Jedva bi mig redateljeva oka dao odstraniti ovu prvu službu, druga bi se primicala, ili da se poslužim su­ vremenim govorom, drugi se je stol donosio. Tu se je izvalilo trojansko prase, tri pijevca utovljena sa tijestom umiješanim u mlijeku, volići, slavujevi jezici, kampanski golubovi i rode. Cim se je ova hrana stolu pokazala, odmah se našla u rukama razdirača, koji se brzo oslobodiše svoga posla; a za tim se prihvatiše razdavači, da s njom ponude uzvanike. Tigelin osokoli uzvanike, da počaste gozbu i u tome im dade primjer. Veturija nije tre­ balo podbadati. On je prionuo, bez ikakova him­ benoga srama, oko ogromnih komada preda nj po­ stavljenih. Ovi su pred njim sa čudnom brzinom iščezavali u dubine njegova želudca. Ipak rekao bi, e mu sve nije bilo na mjestu i njegov se pogled nemirno gubio po robovima i po vratima blagovao­ nice. Napokon, poslije nekoliko časa, diže se vratarica blagovaonice i ugju robovi, koji su imali vino točiti. Odmah donesu kristalnu amforu, kroz koju se blistalo staro vino iz Falerna. Prije no će se uzvanici služiti, jedan će ga rob okušati: potrebiti �46 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1912, oprez glede života gospodara u tolikom svijetu ro­ bova, s kojim su bili okruženi. Poslije falernskog točilo se je cekubsko i masičko, obljubljeno Vergilovo vino, pa onda sve ponajbolje italske kapljice. Kad i kada se je častilo i Neronovirn izumljenim pićem: s vrelom vodom u snijegu razlilagjenom. Gozba je sve dotle bila mukla, svaki je uzvanik bio zabavljen, kako da zatomi svoju prvu želju za hranom s pohlepom, s koje se je ponosio onaj ža­ losni vijek. Vino otvori usta, razveza jezike i raz­ govor proključa. »Ti se, Tigeline, razumiš u uredbu goz'oe, reče Oton. Jela su bez prigovora, podvorba najboljega ukusa, večera najtočnija; ipak mi dopusti, da izra­ zim jedno žalovanje. — Koje? upita Tigelin u čudu. Njegovo je samoljublje grozno trpjelo i s najmanjeg kugjenja. — To je, što večeras nije megju nami cesara. Osim neizmjerne časti, s kojom bi nas njegova pri sutnost odlikovala, on bi stavr.o svoje hvale mojim pridružio, jer, ti znaš, vladar se razumi u krasne večere; on svagdje pokaziva svoj dar umjetnika. — Božanski cezarov glas, odgovori Tigelin, treba pažnje. Neron se pripravlja, da skoro u kaza lištu zapjeva. — Ako se cezar uplete u borbu sa naši ličnijim glazbarim, opazi Plaueij, teško ć slavlje slaviti. Srdit Tigelin baci pogled na konzularca, što se je usudio u sumnju staviti Neronovu prednost u pje­ vanju. — Aulo, prihvati on osorno, nije dopušteno po­ ricati divni cezarov talenat. Zar ne znaš, kako je otrag malo mjeseci platio sa životom neki nesretni glumac Parid, što se je objesno drznuo vladara u glazbi natkriliti? Ova je kazna bila pravedna; jer ,. svagdje, gdje se udostoji vladar na natjecanje izaći, treba mu prvo mjesto ustupiti. Plaueij umuča pred tim podlim načelima. Se­ necijon, koji je bio odregjen na skoru smrt, stade natkriljivati u laskanju prefekta pretorija. Imaš hiljadu razloga, Tigeline, zaviče. Neron je najveći umrlik, nedostiživi genij; što velim, cezar je bog! — Da, ponovi Veturij, koji je sve do ovoga časa više žderao, no jeo; da, ja to potvrgjivam i kunem se, cezar je bog! A ti, slavni Tigeline, blagoslov­ ljena zvijezdo, što no ju nebo nad carstvo stavilo, ti si njegov dostojni doglavnik. — Potomstvo će tvoj genij slaviti, doda Sene­ cijon, kao što i mi to danas radimo. — Potomstvo će te slaviti, Tigeline, opet će čankoliz ponoviti; ja se kunem, tako će biti. Dok su se Senecijon i Veturij takmili u podlim laskanjima, Tigelin će ravnodušno čašu masičkoga vina ustima primaknuti, pa ju iskapiti. Kad se je s pićem nasladio, s jednim će pogledom omjeriti za stolom sjedeće uzvanike, pa će im reći s nekim zlob­ nim posmjehom: - Priznajte, moji prijatelji, Neron je navijestio novu dobu; on je smrt preobrazio. A pošto su ga uzvanici gledali, bez da su ga razumjeli, doda: Danas se više ne oprašta zločin, kad koga cezar zamrzi; gragjanin, koga je ova nesreća za­ letjela, hiti, da izagje iz života. Danas se ide na smrt, ko na kakovu svečanost; rekao bi, da ona nije drugo no neka igra; a ja mislim, da je ona za neke neka promjena uživanja. U isto doba, kad je dovršivao ove grobne riječi, Tigelin osinu Plaucija s otrovnim pogledom, u kome su bile strašne prijetnje; ali konzularac ne pokaza, da je to opazio. — Treba, prijatelji moji, proslijedi Tigelin sa svojim užasnim posmjehom, treba prije no robovi donesu treći stol, da vam pripovjedim, kako je Petronij platio prirodi svoj posljednji dug. Što, Petronija više nema? viknu Plaueij. On je živio, odgovori nehajno Tigelin. Svoj je život svršio najvišom otmenošću, s kojom se slu­ žio u svim svojim djelima. Htio je po tenanu kušati opore i tajinstvene užitke smrti. Neki neosjetljivi posmjeh otvori na pola nježne Otonove usnice. On je megjutim mučao. Senecijon, pošto ni malo nije znao za smrt svoga prijatelja Pe­ tronija, oćuti pusti strah na prefektovo pripovije­ danje; strah, koji je osjećao, odrazivao se je u blijedilu njegova lica. — Pa je li umro hotimice? upita on zabrinuto. — Pod slatkom Cezarovom vladom, prihvati Tigelin, sretna smrt uvijek zapada onoga, koga se božanska vladareva usta udostoje osudjeti. - Megjutim, proslijedi Senecijon, Petronij je bio neograničeni gospodar Neronovih svečanosti. Ništa, po Neronovu mnijenju, ne bi bilo ukusno uregjeno, ako Petronij ne bi dao savjeta. —To je istina, na njegovu nesreću, odvrati gorko Tigelin; on je bio nevješt u osvajanju vladareva srca. Jer njemu ništa nije bilo velebno, prijatno i divno, nego ono, što bi se njemu svidjelo. On se je razmećao, da me natkriljuje u znanju naslade i Neron je neprestano izdizao njegove zasluge. To je bilo preveć; Petronija je moralo nestati. Dva su tome dana, bio je u Kumama, u Kampaniji sa nekoliko prijatelja. Opremao se, da dogje u Rim: ja sam ga iščikao. Dra­ goga su Petronija tužili, kao krivca neke urote, �Neronove žrtve. vladar mu odma naredi, da stoji daleko od grada. Neodlučan u dugomu izboru nade i straha, nespo­ soban živjeti daleko od Rima, znajući dobro, da uda­ ljen od dvora, ne može više ni malo upliva imati na Nerona i da je njegova sudbina predana na milost i nemilost neprijatelja, Petronij stade snovati o smrti. Megjutim nije htio nagliti ni nenadano život ostaviti; odluči mu izvore kap po kap izcrpsti. 'Гако, poslije no je žile otvorio, zatvori ih, pa ih opet otvori, a tricam se je zabavljao sa svojim pri­ jateljima, slušao njihove razgovore, ne o besmrtno­ sti duše ili o filisofskim načelima, nego o pokvare­ nim pjesmama i popjevkama. Nadari pogdjekoga roba, a druge kazni i stade za stol, pa se najede, zatim leže i zaspa, da mu smrt, premda nagla, bude izgledala kao naravna. Kad se probudi, opet žile otvori; krv mu poteče nanovo i on mirno izdahnu. Ja velim, dovrši Tigelin, da je bilo lijepoga načina i umjetnosti u takovoj svrhi. Oton se po drugi put nasmije ovom nesmilje­ nom pripovijedanju. Neki nejasni strah harao je uzvanike. Senecijon i Servilij, premda su odavno bili u vladarevoj milosti, nisu mogli sakriti nutarnjih osjećaja. Sami je Oton vedra lica i stalna pogleda slušao i nije blijedio. U njegovim se je očima neko čudnovato udivljenje prelijevalo. Njemu se je činilo, da je divno žrtva odigrala svoju posljednju ulogu. — Eto, reče on, kad je Tigelin dovršio, kako mora čovjek dobro uzgojen život ostavljati. Petro­ nij je dao izgled, koji će, nadam se, naći šljedbenika. — Ja sam tvoga mnijenja, odgovori Tigelin sa svojim zvjerskim posmjehom. — Radostan sam, Tigeline, da smo u ovoi. pred­ metu istih misli. Jest, Petronij je svoje poslove uvi­ jek ukusno opremao; ali u pošljednjem času sama je sebe natkrilio. Pravi mudrac mora iz života izla­ ziti, kao što izlazi uzvanik iza stola, gdje se je obi­ lato gostio. Oton je tako govorio s uvjerenjem i zanosom. On će jednoga dana, još u cvijetu svoga života, mjesto da se bori za posjed carstva, spokojno u po­ stelju leći i mirno spavati, a kad se probudi, rinuti će u se bodež s nekim strašnim nehajem. U duši ovih odrodnih Rimljana, bila je sasvim iitrnuta vjera u drugi život; njima su bile naslade cijelom ljud­ skom srećom. - Ja moram ipak nadodati, prihvati Tigelin. da Petronij nije bio na smrti okretan. — Sto dakle? upita Oton, zar on nije umro lijepo, sve divno proračunavši? Ja toga ne niječem, nego ostajem pri mome mnijenju. 47 - Možemo li znati, s kojih razloga? Dakako. U ostalom, što ću kazati, biti će brzo razglašeno: Petronij je uvrijedio cezara. - Vladar je, reče Servilij, bez sumnje požalio svoga staroga i duhovitoga dvorjanika? — Ti se varaš; Neron je htio, da on pogine. Nego, Petronij nije ništa namro cezaru; on nije slije­ dio pametni primjer tolikih drugih, kojim je vladar dopustio sa životom se rastati. Oni su ga, da iskažu duboko štovanje njegovoj blagosti, učinili baštinikom jednog dijela svoga imanja, onoga časa, kad su bili slobodni predusresti krvnički mač, oni su se poka­ zali opreznim; jer se je vladar u svojoj dobroti dostojao ostaviti njihovoj djeci ostatak imetka. Onoga časa, kada je Tigelin svoj govor dovršio, zvuk truba oglasi treći stol. Lice se je uzvanika, a osobito Veturija razvedrilo. Zbilja, ovaj je glas obe­ ćavao po izbor jelo, kao kitu večere. Nije ju se če­ kalo. Robovi se pojave sa ogromnom jesetrom, lo­ vorom okrunjenom i opruženom na velikom srebre­ nom pladnju. Nju su pratile morune iz Pesinonta, čančice iz Hija, kamenice iz lukrinskog jezera, svježa tunjevina iz Halcedonije i na brašnu i peče­ nom vinu othranjeni spuževi, po propisu, glasovitoga sladokusca Fulvija Herpina. Ova je pošljednja služba zapala silnu svotu. Ine su strane svijeta ne­ kako doprinijele, da ju se priredi; Tigelinovi su ih uzvanici, kraj sumornih misli, koje im pobudilo maloprvašnje pripovijedanje, dočekali pljeskanjem ruku. Svi do nebesa pohvališe izbor jela, njihovu spremu, njihov vještački razmještaj po srebrenom pladnju. Prefekat pretorija sa očitom hladnoćom primi ove jednodušne čestitke, taj je čovjek bio vičan često sličnih primati. Netom se uzvanici okusiše ovih krasnih i izabranih jela, robovi u cvijetu mladosti, obučeni na žensku, u tunike od tanke vu­ nene tkanine, izvezene sa biserjem, a stegnute sa grimiznim pojasom, primakoše se sa namirisanom glavom, pa stadoše svojim bijelim rukama neštedice nalijevati čaše, iskreće se s dragim kamenjem, kras­ nim vinom iz Krete i Cipra. Nalijevanje je učestalo; i Aulo Plaucij, kraj sve svoje opreznosti, umjere­ nosti i strogosti življenja, podleže općem veselju. Primoran odgovarati na nazdravice, koje su mu na­ pijali prisiljeno Tigelin i Servilij, na brzo oćuti, kako mu glava pada i požali, što je s pravoga puta skre­ nuo u ovom epikurejskom društvu. Gostovima rimskoga prefekta lijepo je ovo ime pristajalo, jer jedino njihovo zanimanje i njihove najživlje želje odnosile se na nasladu i na tjelesna uživanja i na življenje u nepristojnoj pokvari. Oni su svi bili od­ gojeni u takovoj razuzdanosti i u takovom sibari- �48 Br. 3. Serafinski Perivoj. — 1912. tišmu, da bi im najmanja neurednost ruku njihovih robova pobugjivala gagjenje. Sami su se sebi, da se tako reče, gadili i na zemlju prolijevali vino, što bi im u čašam ostajalo, poslije no su ga pili. Pa, pri svrhi gozbe, mozajični je pločnik dvorane pli­ vao i stapao svoju paretinu sa zadahom hrane i vrućim disanjem u zakutak zbijene vojske robova. Bilo je to, kazali smo, u puklo doba mjeseca srpnja. U trikliniju je bila nesnosna sparina, jer su svi pro­ zori bili zatvoreni i mnoštvo svijeća gorjelo. Nego, duhovita raskoš onoga vremena, predvigjala je te neugodnosti i izumjela sredstvo, kako da se ostrane. Na mig gospodarev bjelokosni se strop naglo otvori; divni ustroj, dok je uvodio vanjski zrak, od­ stranjivao je iz dvorane smradni zadah; zatim je s nekim novim djelovanjem pao nekakov oblak, iz koga se je miomirisna kiša proljela po čelu uzva nika. Ugodna svježina zamijeni nesnosljivu vrućinu, što je čas prvo vladala; uzvanici stadoše kliktali od udivljenja osim Otona, koji se nježno smiješio, bez da je odao ikakova začugjenja. — Vidiš, reći će mu 1 lgelin, mi se znademo oko­ ristiti s tvojim divnim izumom. — Cezaru treba pripisati s\ u zaslugu u ovome poslu. — Neka bude i cezaru i tebi, priuze Tigelm. Izmegju tebe i vladara ima neka plemenita takma u ukrasivanju naših gozba, u umnažt iju naših uži­ vanja i u uljepšavanju našega života. Tebi dakle i njemu naša vječna hvala! — Ti mi laskaš, Tigeline, odgovori nehajno Oton. - Ne, doduše; ja nisam zaboravio, e si ti na­ učio cezara, kako da namiriše tabane na nogama. — Ne protivim se; ali to nije oogzna što. — Ja se sjećam i onoga dana, kad sam se s to­ bom kod Nerona gostio u nedostiživom trikliniju nje­ gova dvora, pri svrhi gozbe naše su glave bile poIjevene dragocjenim miomirisim. - To su one ljubljene usluge, na koje nas je vladar priučio. Jest, bez sumnje; ali sutra dan bio je na tebi red. Cezar je bio tvojim uzvanikom sa više svojih pouzdanih službenika. Ništa nije nedostajalo uredbi gozbe. Mi smo te svi jednodušno proglasili kraljem lijepoga ukusa i otmenosti; ali, kakovo je bilo naše začugjenje, kad na tvoj znak, vidjesmo gdje sa svih strana bjelokosne i zlatne cijevi na vladara, na uzva­ nike, pa i na robove prosiplju onu maglovitu i mi­ risnu rosu! Mi ne možemo biti nego tvoji oponašatelji i tvoji našljednici. Aulo Plaucij za ovih više no djetinjastih razgo­ vora, izgledao je silno zlovoljan. Kraj dima vina i dobre hrane, što mu se je po malo dizao u moždane, bio je potpuno pri sebi i svrši sa nekoliko riječi pro­ svjedom proti neobuzdanom raskošju vremena. Ali Servilij Tusko, rekao bi, e je preuzeo ulogu u iza­ zivanju konzularca, neprestano odapinjući na nj ljute i otrovne strijele. Njega bi kađikad Tigelin zlobno podbadao, da se oštrica još dublje zabode u srce časnoga patricija. Opazivši, da se je ovaj po­ čeo grijati i da mu se malo hoće do srdžbe, prefekat mu reče: - Ne slušaj Servilija, blagorodni Plaucije: on je zloban na tvoga sina i zato večeras on se tebi nevinu osvećuje. — Zašto on može biti zloban na Marka? živo upita Plaucij; on je bogat, plemenit i on sjedi u se­ natu, a, što je još više, njega vladar ljubi. - Ja ću ti tajnu otkriti, primjenu Tigelin baca|ur licumjerski pogled na svoga oslobogjenika Herma. Marko, kaže se, snuje o ženidbi sa Aurelijom, kćeri Pudentovom. Naš prijatelj Servilij, sa svoje strane, silno bi se zadovoljio sa bogatim mira­ zom, koji je djevojci odregjen. Bogatstvo, što no bi Aurelija donijela u kuću svoga muža, sjaj bi joj uzveličao. Razumiješ li sada? dovrši opako Tigelin. - Izvrsno, odvrati Plaucij nešto zamišljen, nisam poznavao Servilijeve osnove. - Megjutim, doda prefekat pretorija, ono, što ćii ti kazati, još će te možda više uvjeriti, što se tiče Markovih nazora. Nisam Servilijev pouzdanik, jer, u ostalom, rek bi, da nije sklon upoznati nas sa svo­ jim nutarnjim osnovama. Kako mu drago bilo, ja mogu izjaviti, da će takov brak teško postići Ceza­ rovu privolu. Radi koga će mi razloga, zapita Servilij, od­ biti svoju privolu, kad bih se htio vjenčati sa Aurelijom? - Jer se drži, da su Pudent i njegova obitelj prožeti tugjinskim praznovjerjem, koje je nedavno rnegiu nas unešeno. Oni su primili kao goste ljude, koji su došli iz neke proklete židovske zemlje; oni su ih nevjerni učitelji zaveli. Zato, ja se usugjujem ustvrditi, da cezar neće nikada dopustiti, e mu se, da tako rečem, kućno čeljade, vjenča sa pristašom nove vjere. - Aurelij Pudent je krepostan čovjek, prekine Plaucij; a to mu ni naši pregji ne bi porekli. - Je li to, što se ti usugjuješ činiti, proti mojih riječi? srdito odvrati Tigelin; zar si me naumio u laž natjerat. - Ne, doduše, mirno odgovori Plaucij. Moja namjera nije ovdje nikoga vrijegjati, a tebe najmanje Tigeline, u času, kad si me častio s tvojim stolom; nego ja sasvim slobodno iznosim moje mišljenje o �Neronove žrtve. Pudentu; k tomu ću nadodati, da je ovaj senator moj prijatelj. Bio bili dakle kukavica, kad ga ne bih u obranu uzeo. — Aurelij Pudent, sa svoje strane, priuze Tigelin s nekom smjesom ogorčenosti i ruganja, Aurelij Pudent prijatelj je jedne slavne gospogje, koju ti po­ znaješ i koja se zove Pomponija Grecina. Ova je gospogja, ti znaš, digla glasine po Rimu, a to se ima zahvaliti naučim Pudentovih učenjaka. — Pomponija Grecina je, odvrati Plaucij, ple­ menita žena, ponos moje obitelji. — Megjutim, bila je nedavno pred cezarom tu­ žena, a on ju otposlao pred domaće sudište. — Ona je bila riješena s privolom svih članova moje obitelji, mi ju nismo našli u ničemu krivu, od­ govori snažno Plaucij. — Kako mu drago bilo, proslijedi Tigelin, in te opominjem na razboritost; ja svjetujem tebe i tvoje, da ne zlorabite vladarevu blagost. I aucij se muče nakloni; ali je sama sebe živo korio, što je primio poziv prefekta pretorija. On je bio čudnovato izgubljen posred ovih raskalašenika; on, koji još vjeruje u krepost i božju pravdu, nagra diteljicu dobrih djela, a osvetnicu zloće i nedjela. On se je spominjao čistoće svoje žene i tim mogao prkositi svakom sumnjičenju; spominjao se je i nevi­ nosti i čednosti svoga sina i zato je mnogo trpio, što je bio osugjen na slušanje takovih kleveta. Ti­ gelin svrši sa napadajem, prepunim mržnje na kršćane. — Prokleta šljedba, štono nam sa Istoka došla, reče on, već je prekovratila veliki broj pučanskih kuća; ona se je podlo obratila na naše robove i oni ju rado slušaju. Cezar ih je više u svojoj kući otkrio, oni su puni tugjinskog praznovjerja. Ja se ne bih čudio, kad bi bilo megju onima, što nas okru­ žuju, i pristaša i učitelja židovskih, jer se ovi stranci znadu svagdje s nekom osobitom vještinom uvlačiti. Žalosno je gledati, kako se Rimljani zaboraviše svoga plemenitog postanka, pa se bez stida združiše sa smrtnim neprijateljima naših drevnih predaja i našega bogoštovlja. Gozba se je nastavljala; robovi su iznova obila­ zili s vinom. Flabeliferi su, u mirtinu granju, mahali oko postelja sa lepezam paunova perja. Kad bi koji uzvanik klonuo, robovi bi preda nj stavili ga r um, silno namirisanu začinu, napravljenu sa tekućinom, štono teče iz usmrgjene ribe. Ova je stvar bila na­ mijenjena oživljivanju teka, koji bi se dugom gozbom gubio, i bugjenju želudačnih snaga. Ove sitnice, koje nam se danas čine nevjerojatnim megjutim su sasvim točne. Tacit, Suetonij i Juvenal, svi savre- 49 meni pisci dugih carskih pijanaka, vjerno ih pripo­ vijedaju. Vjerodostojnost se ovim spisateljima ne može poreći. Oni su u svojim spisima žigosali sra­ motno življenje, štono je ponizivalo čovječanstvo, strašnu pokvaru, u kojoj se je društvo bez spaso­ nosnoga križa, koji je bio s Kalvarije još vlažan s bo­ žanskom krvlju, u Rim donesen, kao u jazu sramote topilo. Kad je gozba svršila, glazbari se oglasiše; za tim Tigelin naredi, da ugju gladijatori, da pobude u uzvanicim posljednju radost. Ovi grozni ljudi ćutjeli su Dotrebu udisati oštri vonj krvi. Njihovo uživanje nije bilo potpuno, kad ne bi vidjeli koga nesretnika, gdje se bori u smrtnim trzavicam. Ali Aulo Plaucij, sjećajući se savjeta svoje plemenite žene, pokaza svoju zlovolju prama ovoj vrsti zabave. - Pa što? reče mu Hermes, odabrani Tigelinov oslobogjenik, ti stari borac, pa ti se bojiš gledati, kako se mačevi križaju! Herme, priuze dostojanstveno konzularac, kad bismo bili pred neprijateljim Rima, ja bih te naučio, kako se ničega ne bojim. Moji su dokazi od davnog vremena, pa neće uspjeti tebi, koji si se cio život hranio u velikaškim dvorovima, tebi ipak neće uspjeti, da me prikažeš kukavicom. Nego, ja pitam, čemu ovo beskorisno profjevanje krvi ljudske? Zar mi ne možemo jedan dan provesti, a da ne gledamo, kako se u divljem prizoru nesretnjaci megju sobom kolju! - Evo ti mišljenja ljudi, koji su otrag tri dana hotjeli u senatu, da slavlje slave nauci milosrgja, da preinače kaznen zakone i oslobode robove Pedanija Sekunda! odgovori bolno prefekat. — Ja sam odlučan u mome mišljenju, Tigeline, na to će, jako Plaucij. Otkako sam ga s visine bra­ nio, pa sve do danas ga ne bi opozvao. U sličnoj prigodi, izjavljujem, da bih jednako činio. Cezar nije bio uz tvoje mnijenje, doda Servilij. — Cezar je gospodar raditi i misliti, kako hoće; a ja, kad je pitanje glasovanja u senatu, ispitujem jedino moju savjest. Ja mislim, da svaki pošteni čovjek mora ovako raditi. Na te riječi grozni posmijeh zadrhta na Tigelinovim usnama. Njemu se nije činilo umjesno odgo­ varati. On opozva gladijatore na osjetljivo razoča­ ranje svih uzvanika. Napokon rob, koji je stao kraj klepsidre, upozori uzvanike na prolaženje vremena i na.primicanje dana. To je bio znak za odlazak. (Nastavit će se.) O ® 0 �50 A. L. Gančević, O. F. M.: Br. 3. — Serafinski Perivoj ■ ....... — = Savremeno Robinsonovo preda­ vanje o sv. Franji Asiškome. Gospodo!*) Mislim, da nema na svijetu onoga, koji ide za pravcem novog povjesnog proučavanja i ispitivanja, a da ne priznaje onu činjenicu, koja pred svačijim očima dandanas lebdi, naime, da se kroz ovo par posljednjih godina opaža zamjerili porast općenog zanimanja za život i rad Sv. Franje Asiškog. Ovo zanimanje ponajviše se pojavljuje u književničkim i akademskim krugovima. Književ­ nici i akademičari usredotočiše svoj rad najprije u proučavanju prvotnih isprava, što se tiču osobe sv. Franje i početaka redova, koje je isti Svetac utemeljio. Priznati će mi svatko, da nam sredo­ vječna vremena ne ostaviše izglednijeg životopisa sa brojnijim ispravama nego li je životopis asijicog Poverello-a. Na prvom mjestu nalazimo spise — barem nekoje — umbrijskcg domorolca. Iz ovih smo kadri najmjerodavnije podatke crpsti za oznaku zna­ čaja i važnosti Bernardonova sina, Nakon tih spisa susrećemo razne životopisce, koji su živovali sa našim Svecem sve do njegova zadnjeg ovozemnog časa. Bijografi Franjini bili su — smijem ustvrditi ljudi neporočna življenja kao što i ljudi željni ostaviti potomstvu vjernu sliku svjetskog Ubogara. Ljudska nesavršenost očitovana i kod ovakovih životopisaca umanjuje se sa ondašnjim do nas ne­ cjelovito doprlim — ljetopisima franjevačkog reda. Tim dobismo tri vrste najboljih Vieia, koja nam naj­ izdašnije pripomažu za točno karakterisanje djelat­ nosti i života sv. Franje. Nego, gospodo, čini mi se, da mi danas odosmo korak naprijed. Ispitivanje tih istom navedenih iz­ vora načinilo je u naše vrijeme potpunu prijepornu književnost. Odatle svatko, pa i ne bio posve — što *) Vrsni predavač i književnik Father Paschal Robinson poslao je piscu ovih redaka nekoje podatke iz svojega preda­ vanja, koje je držao na zamolbu corkičkih učenjaka u St. Anthony's Hall-Corc-u dne 12. studenoga prošle godine. Dakako da je pišući bio primoran zbog malena prostora u listu pokratiti i preudesiti svoje predavanje. O vrijednosti i zanimivosti predavanja irske novine sa zadovoljstvom su istaknule uspjeh predavačev. S naše strane biti će dovoljno ako samo napomenomo, da je Robinson jedan od najuvaženijih amerikanskih franciskologa. Svoju vrijednost i prednost pokazao je svojim dosad objelodanjenim djelima, kao: T h e W ritin g s of S t F r a n c is of A ssisi-Pp. XXXII. 208 (1906.); T he Go l d e n S a y i n g s o f B l e s s e d B r o t h e r Giles-Pp. LXIII + 140 (1907.); A I hor t I n t r o d u c t i o n to F r a n c i s c a n L i t e r a t u r e Pp. 55 (1907.) i T h e Li f e of Sa i n t Cl ai re-Pp. XLIll + 169 (1910.) O ovim dvama potonjim vrlo se laskavo izrazio i kri­ tičar naše dične »Hrvatske Straže«. 1912. no riječ — domaći sa zamršenim pitanjima i stručnjačkim nazivima, koje vidimo u pretraživanju prvih franjevačkih isprava, primoran je, da se upozna s tom najnovijom granom povjesne znanosti. Ali, časni prisutnici, izvinite, što ja u ovaj čas1) nijesam nakan o tom na dugo zboriti. Ipak da izmaknem vašoj možebitnoj upadici pri ovim riječima, sma­ tram dovoljnim dozvati vam u pamet svu onu lju­ baznu i gorljivu skrb, s kojom u naše doba potvrgjeni učenjaci, bez razlike vjere i narodnosti, pre­ tražuju i prebiru svaku i najmanju sitnicu, samo nek se odnosi na Franjin život. Povjesnoj znanosti na­ nijeli bi štetu, kad bi zanijekali takovu skrb i pri­ jašnjim vremenima. Zbilja priznati nam je, da je svaki viiek - počam od XIII. ostavio tragove bes­ primjerna zanosa za Poverello-vu osobu. Ali opet - istini u čast — moramo istaknuti, da je sadašnji pokret za proučavanje i ispitivanje Franjine djelat­ nosti potekao u ili oko godine 1894. U razmaku od 17 godina ovaj pokret tako je brzo napredovao i za­ hvatio tako znatne proporcije, e se može s punim pravom reći. franjevački pokret danas sačinjava po­ sebni odio povjesne stručne nauke. To se tim jače potkrepljiva, što se za promicanje te nauke u raznim pokrajinama s dana u dan osnivaju mnoga dru­ štva; otvaraju se serije čisto znanstvenih djela; iz­ daju se časopisi sa obilnim gradivom; nižu se ras­ prave i knjige; a brošire i članci sve to brojniji po­ staju. Dok smo, gospodo, pri tomu, moje je mnijenje, da je još prerano izreći ikakov sud vrhu dojakošnjeg uspjeha u pokretu franjevačke književnosti2), jer ako nas činjenice ne varaju — ovaj pokret sa svojim nepristranim i kritičnim nazorom obećava mnogo, što će najpovoljnije doprinijeti za što iskreniji oris sredovječnog reformatora. Svakako u opće se drži, da mi do današnjega dana još ništa nova ne prikučismo onomu, što je poznato i nekolicini marnih trud­ benika, koji nam životopise o sv. Franji otkriše u nečitljivim sredovječnim manuskriptima i premetnuše one na po zaboravljene knjige, što se najvećma bave sa franjevačkom literaturom. Iz ovoga, gospodo, kao da izbija suvislost na­ šega franjevačkog pokreta. Nipošto, dragi! Bilo bi skroz kratkovidno i nerazborito htjeti umanjiti važ­ nost zanosnog istraživanja i književnog rada na *) Kako u početnoj bilješci natuknusmo, ovo predavanje u hrvatskom ruhu u mnogočem je okrnjeno. Tako n. pr. učeni predavač na dugo je besjedio o glavnijim dogogjajima iz Svečeva žića kao i o markantnijim crtama njegova karaktera i utjecaja. 2) Pod imenom franjevačke književnosti dolaze svi oni književni sastavci, koji se bave sa ispiiivanjem i proučavanjem života i djelatnosti sv. Franje. I ako naziv nije baš pogogjen, ipak dandas mora se uzeti u smislu napomenutom. �Jedan prinos kulturnoj povjesti bos. Franjevaca. ovom polju kroz mali broj potonjih godina. Jer taj pokret nije nam samo iznio nekoliko važnih tekstova iz prve dobe spadajućih na početak franjevačkog re­ da, niti se je on odlikovao jedino u brižnom preizdavanju i prevagjanju svih - - ili blizu svih -- savremenih svjedočanstva, koja se tiču franjevačkog pred­ meta, nego taj pokret izazvao je — a i danas izazivlje — od najvrijednijih učenjaka najfinije kritične studije. Sigurno, gospodo, nije baš loša imovina franje­ vačke književnosti, ako se sjetimo, da je naš pokret proizveo mnogo lijepih teorija, da je on iznio na površinu razne manuskripte zatrpane u zaboravi, i da je isti ponovno objelodanio ona stara djela, koja nam donose najsvježijih podataka za savršeniju i toč­ niju povjest djelotvornog žica sv. Franje. Ovo po­ sljednje cijenim, da je nami upravo najpotrebnije. Stoga sa najvećom slobodom tvrdim, štovani sluša­ telji, da mi danas još nemamo pravo realnog životo­ pisa sv. Franje, i da je to još nenapisana knjiga koJ svih naroda. Donoseći Vam, gospodo, to na um, držim, da će biti dobro, ako navedem, da se život asiškog sv. Franje ne može odijeliti od vremena i zemlje, u ko­ joj je Svetac živio. Zato je prvi uvjet onima, koji se kane posvetiti temeljitom proučavanju njegova žića, da se ponajradije zaustave na ispitivanju Svečeve dobi i okoline. Svima nam je, cijenjeni poznato, da je sv. Franjo živio pošljednjih dvaju desetaka dvanestog vijeka i za prve četvrtine trinestog stoljeća. Takogjer nam je u uspomeni, da ono zadnjih dvadeset godina dvanestog vijeka sa ono prvih dvadeset i četeri godine trinestog sačinjava — kako to struč­ njaci prikazuju - najzapletenije poglavlje u sredo­ vječnoj povjesti, koje zahvaća periodu promjena i nemira. Koje povjesne zgode u ovoj perijodi igraju najzamršeniju ulogu, kazuje nam najbolje kritički obragjena povjest. Ova nam znade lijepo pripovije­ dati: o feudalnom sustavu kao i o zloporabama, koje je takav sustav prouzrokovao. Upravo u ovoj dobi prelazi granice pravičnosti borba njemačkog carstva proti rimskom papinstvu. Pošljedice, što su nužno slijedile iz križarskih vojna, započirnaju djelovati na duhove baš za vrijeme Svečeva življenja. U ovo doba pojavljuju se čudnovati duhovi, koji nastoje, da uspostave evangjeosku priprostitost po nazoru tako­ zvanih bonskih siromaha i njihovih nepoznatih sljed­ benika. Množenje gradova u početku XIII. vijeka privlačilo je piičane, da se otmu skromnom življenju zabitnih monaha i da se smiješaju svi zajedno po prljavim kućercima. Općinska lena nigdje se broj­ nija ne ukazuju kao u Umbriji, domovini sv. Franje. Sredovječno velelijeplje i raskošnost kod viših kru­ 51 gova, cvalo je i sada — možda kao nikada — uspo­ redo sa siromaštvom i gubom kod nižih slojeva. Su­ višno bi bilo nabrajati potanko sve one momente, koji se sa svojim posljedicama očituju za vrijeme Franjina živovanja. Ta dosta nam zlogubih uspome­ na donosi sami spomen sredovječnih viteških borba kao i onih famoznih pjesnika-trubadura! Sa ovim samim brojenjem raznovrsnih epizoda, hotio sam vam, gospodo, predočiti, o kakvom se ov­ dje poslu radi, dok se mi mislimo baviti sa preciz­ nim ispitivanjem žića sv. Franje asiškoga. Vrijeme nam u tom najbolju nadu pruža. Stoga, gospodo, ovo par gornjih stavaka mogu zaključiti sa jednom jedinom, a ta je, da čim više mi upoznavamo okoliš života sv. Franje, koji je na njega djelovao, tim bolje mi napredujemo u pojimanju Poverello-vih idejala i u prosugjivanju njegove veličine. Fra Eugen Matić ------- Jedan prinos kulturnoj povjesti bos. Franjevaca. Bosanski su Franjevci svini silama radili oko prosvjetljivanja sebi povjerenog naroda. 0 tom nema sumnje! Svaki se dan otkrivaju dokumenti, koji to bjelodano pokazuju. Evo jednoga! On nam detaljno iznosi mišljenje Franjevaca u predokupacijonom vremenu, a uz to sadržaje nacrt pravila za književno društvo, koje su mislili osnovati g. 1868. Zamisao se nije doduše ostvarila, ali time stvar ne gubi svoje vrijednosti: ako igdje može imati smisla latinska poslovica: sat est voluisse, može sigurno u ovom slučaju. Jer koji je glavni uzrok, da se dru­ štvo nije dalo na rad po zamišljenoj osnovi, na koju su pristali veoma uplivni Franjevci, a na čelu im sam apostolski vikar Vujičić? Dr. Jelenić s pravom drži osnutak slične institucije u Zagrebu svetojeronimskog društva1). Franjevci dakle nisu htjeli da čine konkurencije, e ne bi uništili i jedno i drugo poduzeće, do čega obično dolazi kod malih naroda, ako opstoje dva društva sa istim glavnini ciljem. Za to: dosta je da su htjeli. Takim svojim nastojanjem oni su dobro dokumentirali shvaćanje svoje kulturne misije. Ovom zgodom ne možemo, a da ne istakne­ mo, e bi društvo najljepše uplivisalo na kulturni raz­ vitak naše pokrajine Bosne, da se je ostvarilo. Jer društvu nije bio samo cilj okupiti bosanske književnike-Franjevce u jedno kolo, da bi tako bilo sposob') V. dr. Jelenić: Pokus književnoga društva u Bosni, g. 1868. S. Perivoj Br. 2. g. XXV. �52 Br. 3. — Serafinski Perivoj. no izvršavati svoju glavnu zadaću: publikaciju pučkih knjiga, nego takogjer dati prilike samim Fra­ njevcima, da se čim temeljitije naobraze, a uz to sku­ piti sve kulturne spomenike naše Bosne u jednom centrumu — da ih vrijeme i nemarnost ne unište. Prvo se vidi iz tačke, koja stavlja, da se osnuje — središnja knjižnica, a uregjuju samostanske knjižnice, a drugo iz stavke da se sabiru knjige, listine, nat­ pisi, novci, prstenje, prilike, kipovi, posugje itd. No nije potrebe, da dalje razvijam samo će to upasti u oči, kad se bude čitao predlog i nacrt, koji doslovno s nepromijenjenim pravopisom glasi ovako: »Od kako je postao naš red u Bosni, još odtada nalaze se tragovi u književnosti svakoga gotov pismenoga vieka, da se je po gdjekoji od redovnikah naših marljiviji za znanosti kojom bilo na tom polju rada pojavljivao, osobito od šestnaestoga vieka ima mo njihovih i ovećih djelah, koja su iz tminah tiskom spašena, a može se misliti, da su mnogo veća u tiem poginula. Tiem nam fali povjestnica va’jastinu sta­ rih. Malo s’ manjom dikom smjeli bi se i u našemu književnomu vieku iz djela našega slavnoga Šunjića i vriednoga Jukića takom klicom i a polju književno­ sti ponieti, nu ta se s’ gubitkom rečenih vrlih muževah i s’ nepogodom udesa pričepi i njihov1' početci ostadoše glas vapijući u pustinji. Tomu pak svemu osta vjekovita uspomena kod onih, koji će znati za­ sluge njekoč procieniti. Nego jurve kamo nas?; ja scienim da jako i kod kuće početne nauke štogod obilatije prifaćamo, i u inozemska učilišta puno razgranitijih naukah prilazimo, i tečaje umjetstvah dovrŠujemo, nego li su naši predci, a živemo u vieku, koji gotov i čobane na štivenje nuka i u poznanje 0 smenosti dovodi, ter iz svake struke čovječanskih družbah književnici niču, a u našoj nebogoj državi bi već ohladili dusi od ljubavi za znanostima, utrnula se iskra gorućnosti spram rodom, baš ni ćuha na tom polju kriepostnoga poslovanja, kano da nas je tama nevjetstva ili nehajstva obujala većma negoli naše u trudnoj prošlosti! Šteta je to za naš har, još veća za dobro ime, s kojim su naše stare zabilježili pisaoci inostrani u povjestnici, a najveći kvar i gubitak za našu budućnost, jer tko ne sije i ne niče mu, rusticus expectat dum defluat annis — ako čuješ inostrance, prigovaraju nam, kore nas, i malo ostaje, da nas jav­ nim putem niesu počeli osvadjati, mnijući da bi mi mnoga i mnoga mogli, ako ne sva ona što učeni do­ morodci u svojim otačbinam, u koja i nas tobože po izvršenju naukah brojiti imadu — činiti mogli, nu valja da mi njima prostimo, jer neznaju da mi, ako 1 jesmo učili, niesmo učenjaci, ako i jesmo rodoljubi i domorodci, da mi niesmo u onakoj ugodnoj srećom i načinima državi kao ini; ipak ima nješto zašto mi 1912 nikad oproštenja ni od njih, tako neizvjestno sudećih, niti od domaćih, kad se osvieste imati nećemo moći; reći hoće nam sluge bezkoristne bijaste, njivu gospodnju težiliste vrstno, i plodove daste š’ nje, a jedali i oko te blagosovljene njive nebijaše moguće još koju voćku po divjim stabalcima navrnuti i uploditi? Mučno će nam biti na ovo razlog dati; naši predci pokazaše, da mogoše, a mi istor da se prav­ damo nemogućnostju, osramotili bi se; radi toga vrieme je po čemu bi se i kod sadašnjosti u lice, i kod potomstva u nadi, sramu i priekoru ugeli, pričeti i izvan ogradah njive potezati se što je mo­ guće, i što nam snaga daje u dio krčevine zaraliti, i tiem bezukorne viesti naše naraštaju ostaviti, rekli biše bo, dasnio u svoje vrieme i priko izvršenja dužne zadužbine sjetili se osim hljebca svagda­ njega, još koju mrvu blage hrane nudjati stadu svo­ jemu, šte će mu srce užgati, ćut pitomiti i um kojom / iše iskricom žara prosvietljujućega žarnuti, a to je Poštovani Otci! knjiga književnost! Ona božja neizmjerne cijene blagodatnost, bez koje zna se očito niti sami Mojsia nije mogao prostnomu na­ rodu volje božje istine božanstvene priobćiti, niti isti neznabožački mudroznanci i zakonodavaoci svietini zakona predavati, a tako ni isti Spasitelj svieta svjetlosti nebeske za spasenje narodah po zemlji razglasiti; sve je knjigom bilo, knjiga je sliepim vidjenje, gluhim čuvenje podjelila, ona je odkrila neizmjerne svijeta širine, ona je upoznala medju se ljudska razsijana plemena, ona je stekla Ijudma i iz gore i iz vodah, ta je otvorila put svakomu svakuda, a svakom na pose da teče k’ svomu cilju i usrećenju - ta knjiga je i nas pastire puku našemu dala, i ono čim njih duhovno pitamo iz nje imademo, knji­ gom se uzdržaju i u podpunost dovode krieposti, i one koji njih djeluju pridaje vječnosti s dobrim spo­ minjanjem da su se te vrle duše za svoje dobi tru­ dile, da su put svoj blaženo putovale, i svomu iz­ voru brez duga blaženo odputovale. Braćo, ja niesam toj časti ni naukom ni dostojanstvom dora­ stao da bi smio i umje(o) ovoj družbi redovničkoj u tomu zadatku početnikom biti, ili u toj kakvo vriedno kolo povesti, nu usudio samo se na toliko da Vam na dobro počtikač budem, i to ne svojim, nego imenom Prisvietloga našega Pastira fra Paškala. kojino iz prirodne ljubavi spram nas svo­ jih pastirskih drugovah i stada svoga pozivlj(e) na njivu teženja književnoga u dičnu tu vršitbu, kojano će našemu bratstvu blagosivljanje zadobiti. — On dade svoju častnu rieč, a evo je ja vama dodajem da će k’ toj svrhi i novcem i svakim načinima po­ magati, a želi od nas da se najdemo u dobroj volji �Jedan prinos kulturnoj povjesti bos. Franjevaca. i skladnosti, ter da protražimo i proberemo izmedju nas, jednu kitu, jedan odbor Bratje, koja bi se od­ redila za početak i unapredjenje književnoga djelo­ vanja u Državi. Mi ovomu čestitu glasu našega Natpastira treba da se i dragovoljnim posluhom odzovemo, a kad ne bi tako učinili i s’ riešenjem pri­ stali, ostali bi prezreni i ukleti od Ijubiocah prosvietljenja. Držeći indi i poznajući da u našoj bratskoj državi ima srčanih knjige ljubiteljah, marljivih štiocah, i vještih pismenu sastavljanju, a drugi, koji ovim načinom niesu vriedni u kolo pristati, ali su vrući za podpore i pomoći ovako dobroj svrhi; za to ja bi se usudio pouzdati i u jedne i u druge toliko, da se mo­ žemo u Ime Božie upustiti u zdogovor, na koji način da zavedemo i osnujemo jedno malahno književnosto Družtvo, koje da baci zrno gorušice u pustu zemlju, i po tomu da ubrusimo i u djelovanje, čim bi ono izniklo i hlada dalo po vriemenu dušama za naukom čeznućim. Mi veliko štogod u istinu početi nem^ žemo, a još manje velika ploda obećavati, parvos parva decent, dosta će biti da ono blago nauke što imamo, i ono dobre volje, što pojtdini kod sebe goji, u jednu torbu saberemo, pak istiem na vidik izi­ šavši u starijim utinjami iskricu poživimo, a rnladjc s’ izgledom na usavršenje svojih darovah podjarimo. Početak od svakog rada trudan je, a ovaki osobito nezgodan; sredstvah slabo, učenjaka oskudnost, a ni vriemena obilnost ne godi, buduć smo svaki službom zvaničnom naprtjeni, ni zgode za viećanje, jerbo smo raštrkani; ali sve ove nezgode moći će se olahkotiti, ako se skladno riješimo i slatko posla latimo, dimidium facti qui bene cepit habebit — niesu ni drugi mahom se na krila digli pod oblake, nego pješke pogamzili fatajući se drva i kamena, kriepkoj volji, počinimo. Bog će dati pak će dobro uroditi, i naš zadatak može steći prijateljah pomoćnikah i tako okrilatiti, ter po vriemenu r o d u s l a d k i i d r a g i u h a r d o n i e t i . Hic labor, hoc opus! Parvi properemus et ampli, si patriae volumus, si nobis vivere čari!! — Kako pak da mognemo ovo blago djelo započeti valjati će: 53 a tako i sabjerači starinah, gdjegod se nalazili, da posluju i svoja djela Zboru Upravljajućern predaju. 3" Pomagači mogu biti svi koji novčanom podporom ili stalnom ili izvanrednom na korist i uzdržanje družtva pristati budu. 4“ Ako kada ovo družtvo u red dojde i ugled svoj dobije, neka se neuskrati ni inostranim književnicim i knjige prijateljima u naše kolo stupiti i u prilog našeg posla djelovati. 5WOdbor upravljajući imati će vlast članove odabirati, promjeniti, zakone iliti uprave sastavljati, članovima poslujućim književne predmete predlagati, njihove spise pretresati, ocienjivati, popravljati, lak o isto i pomagajućim kolikoću podpore odregjivati, inostranim, ako bi koji u družtvo stupio, po­ velje izdavati, dopisivanja držati, vrieme sastanka na viećanje opredjeljivati — dohodke i troškove upravljati i za sve štogod bude Družtva se ticalo na se odgovornost uzeti. 6U Ovi isti odbor kad bude odobren i uredjen u sporazumljenju * Prisvietlim G. Biskupom, Držav­ nikom i drugim otcima od Države, koji nebudu u ovom kolu, da odredi u jednomu od središnjih naših Samostanah, kao: u Gučogorskomu ili Fojničkomu pristojnu stanicu jednu, ili ako bi se moglo dvie, u kojoj da se smjesti osobna Družtvena Knjižnica, pridielci za stvarih drugih, koje budu družtvenom poslu potrebite prostor za viećanja, pisanja itd. U tomu mjestu da stanuje uviek jedan od oda­ branih viećnjikah, ili bilježnik za držati stvari u redu. T Ima se zavesti kassa, u tu polaže Prisv. G. Biskup fra Paškal grošah 5000. — Za njim nek po­ loži svaki član i upravljajući i poslujući a tako i pomagajući za prvi mah svaki koliko koji mogne, a poslie da se odredi svota godišbenoga stalna pri­ loga, s’ razlikom dokle je koji na župi i u Samostanu. Glavnica kase ako bi bila znatna, mogla bi se dati na tvrdo mjesto da plodi, sa zakonitom Kaniatom. 8° Odbora upravljajućega Članovi, a tako ako bude moguće — i glavniji od poslujućih da se I. sastanu u godini barem jedanred ako ne više na vie­ Probrati iz sve Države Redovničke koji su što ćanje u mjestu, koje jim bude za poslovanje odrejezgrovitie u književnosti upućeni, i u štivenju mar- gjeno, ili u koje drugo koje im predsjednik naznačiti ljiviji, pak iz ovih izabrati zbor upravljajući, Članove razlog imadne. U tomu sastanku svjetovati se o svemu što je potrebito za uzdržanje Družtva i što­ poslujuće i pomagajuće i tako: Г U zboru Upravljajućern da bude glava i pre- god se tuđe predloži i odredi, da se kako državnom sjednik Prisvietli Gosp. Biskup ili Državnik, jedan upraviteljstvu, tako i svakomu članu objavi. podpresjednik i jedan Bilježnik. Ovi da se bave 9° Svi članovi Družtva valja za sada da žrtvuju uredbom i upravom, Članovah koliko treba da im i trud i nastojanje za poštenje Države i ljubav roda, se dade. a ako bi Bog dao zavodu mogućan uspjeh, tada bi 2” Članovi poslujući biti će koji su vriedni pisati se moglo onim redovnicim koji izminivo oko posla bilo izvorna djela, bilo privode iz drugih jezikah, Družtvenoga budu trudili i plaća kojagod opredie- �54 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1912. liti, kano n. pr. uredniku spisah, Bilježniku i pripisivačima... II. Rad cieloga u obće Družtva da bude: Г Brinuti se za promicanje knjige u puku, za tu svrhu u koliko novčana snaga dopustila, da se prištampava koja knjižica od onih, koje su u našem puku obljubljene, ili koje iznova, pak da se o jeftinu cienu razdavaju, i vrlo učećoj se djeci u vrieme ispi­ tah za uzdarje poklanjaju. 2° Da se knjižnice Samostanske u dobar red dovedu (a sva) ki član književni u svom području da na se uzme brigu. 3° Nabavljati knjige ako ne svekolike koje u na­ šemu jeziku izlaze na svietlost bilo latinicom, bilo ćirilicom, a ono barem koje su vriednije i koristnije po jedan iztisak za svaku knjižnicu Samostanah; ako se to nemoglo, da je Družtvo za svoju knjižnicu dužno znatnija djela pribavljati sva kolika, radi toga valja se sporazumjeti s Matičnim Družtvima, koja se nalaze odavna u Jugoslavenskom Narodu za iz­ davanje knjigah, ta su u Zagrebu, u Biogradu, u Zadru, Pešti, Novom Sadu i Ljut ijani. 4" Truditi se oko književne radnje, svaki Što po svojoj darovitosti unjeo, koji bude vriedan izvor­ na djelca, koji za privadjanja iz drugih jezikah, koji za sabjeranje narodnih pjesama! , pripovjedakah, poslovicah, pričanjah. — Odbor upravljajući da pred­ laže predmete radnje svakom koji zašto vješt se pokaže. 5° Kad ove spise i zbirke odbor pregleda i ocieni tada se proberu vriednije i koristnije vrste djelca, pak da se čine tiskati u jednoj svezei pod naslovom: » B o s a n s k a k n j i ž e v n o s t « od oo. Franjevc-.cah. A za knjigu bili bi predmeti kanoti: Pouke za puk duhovne i ćudoredne, istomačenje jasno i pro- sto članakah vjere, — jezgrovita i Iahka govorenja pastirska, naših izvrstnih govornikah, ćudoredne pripoviedke bilo pučke, bilo iz knjigah izvadjene — istomačenje stvarih narodnih po pravilima zdravoga razuma naravoslovacah, ukori i opomene svrhu hrdjavih običajah puka, kano pjanstva, lienosti i rasipnosti od kojih prirodjenih pomanjkanjah gube se; svjetovanja na družtvo trizmenosti i štedljivosti napućenja u težačtvu, stočarstvu i pčelarstvu početne crtice zemljopisne za upoznanje svieta — tako povjestnice obćenite, osobito mjestne iz pro­ šlosti i sadašnjosti — bilježbe dogadjajah u našoj otačbini, stanje puka, učilištah, Crkavah, godine, plo­ dine itd. 6° Nebi zgoreg bilo, kad osnaži kassa, da se odredi i uzdarje, kao nagrada za najbolje djelo u pogledu sadržaja i jezika. 7° Sabjerati starine, kano: a) knjige, listine, nadpise, novce, prstenje, prilike, kipove, posudje i ostalo, b) vrste rudah, spužalinah, okamenjenih stvarih, izvanrednih plodinah naravnih kostih itd. c) Biljah iliti travah od svake vrste iz svake pokra­ jine s’ korjenjem, s tabarikam, i cvietjem — koje sve da se u liep red ponamješćuju i učuvaju. Daljne odredbe u Skupštini, u Sarajevu, dne 17. Rujna 1868. Poslano iz Sarajeva na Lučindan godine 1868. Fra G. M a r t i ć. Taj dokumenat našao sam u knjižnici samo­ stana Gorice kod Lijevna. Poslan je pako »Mnogopoštovanom Ocu fra Lovri Karauli Članu III. Od­ bora Upravljajućega književnosti Bosanske«, a pi­ sala ga je nepoznata ruka. Martić je pako domet­ nuo datum, uz ono »Poslano iz Sarajeva«, sebe vla­ storučno potpisao — i stavio gore spomenutu adresu. LI S TAK. Mladohrvatstvo. Megju hrvatskim gjaštvom izbila je na površinu ideja »mladohrvatstva«. Za­ stupa ju ona skupina bivšeg starčevićanskog gjaštva, koja je za fuzije stranke prava sa. kršć. socijalima samostalno istupila kao odijeljena organiza­ cija na pravaškom programu. Glavni razlog toga »exodusa« bilo je, kao što sami rekoše, navodno klerikaliziranje stranke prava pristupom kršć. socijala. Pobijanje klerikalizma u pravaškim redovima jest raison d’ etre mladohrvat­ stva i u tom smjeru kreću se sve točke mladohrvatskog programa. Da je vjera privatna stvar svakog pojedinca, naučni smo slušati od socijalne demokracije, a ne od jedne grupe, !y na se razmeće pravim libera­ lizmom, dakle objektivnim posmatranjem svačijeg vjerskog uvjerenja. Princip Slobode savjesti mogu mladohrvatska gospoda sugerirati drugim konfesi­ jama, kojim to kanonske dispozicije dopušćaju, no za katolike ne može vrijediti, jer se diametralno protivi nauci katoličke Crkve, da je na Božjem auktoritetu osnovan infalibilitet rimskog Pape ob­ vezatna norma za sve pripadnike te Crkve u kon­ fesionalnim stvarima. Dakle pada taj glavni princip mladohrvatskog programa, »sloboda savjesti«. 1 ko se prema tome principu smatra dotle slobodnim, �Listak. taj se već ne može brojiti megju katolike, jer negira jednu od glavnih nauka kat. Crkve. A na to se svodi liberalizam mladohrvatstva. Tako je isto i princip »slobodnog kulturno-prosvjetnog naziranja u naučnim i kulturnim stvarima« u protimbi sa naukom kat. Crkve, koja u dispozici­ jama kanonskog prava od svakog katolika traži, da se i u j a v n o m i u privatnom djelovanju ravna pre­ ma normama kat. vjere. Ni u politici nije slobodnih ruku, jer ga i tamo prate načela katoličkog morala i prava. Za katolike ne smije vjera biti kaputom, kojim će se ogrnuti možda jedino, kad u izbore pogju. Napokon ne znamo, šta mladohrvatski program razumjeva pod sebi toli mrskim klerikalizmom, ko­ jem u 2. broju »Mlade Hrvatske« navješćuje naj­ žešću borbu. Ne tumače nam toga izraza, no na­ pokon nije ni nužno. Ta »Pokret« nas je sa osta­ lom braćom već dovoljno o tom podučio. Notorna je naime činjenica, da se napredna gospoda služe tim izrazom, kadgod na prekriven način hoće, da izvrgnu ruglu katoličku vjeru. Posta je pročitati nekoliko brojeva tih listova, da se o tom osjedočimo. To je značenje tako ustaljeno, da se danas pod »klerikalizmom« i ne razumijeva drugo, nego kršćan­ ski život. O nekoj suptilnoj distinkciji, iznešenoj sa strane nekih pravaša, prema kojoj se pod ime­ nom »klerikalizma« ima razumijevati nekompetentno presizanje svećenstva u svjetovne, osobito poli­ tične stvari, kod nas je apsurdno govoriti, kad znamo, da je upravo naše svećenstvo danas glavni nosioc pravaštva po svim hrv. zemljama. Baš sa strane pravaša nesmisao je i ludorija danas govo­ riti o najezdi i pobijanju klerikalizma (u tome smislu), kad se sve političke stranke otimaju za pomoć sve­ ćenstva, a pravaštvo i svoj opstanak u svim burnim vremenima zahvaljuje katoličkom svećenstvu. Bit će dakle nešto drugo, što gospoda razumi­ jevaju pod imenom »klerikalizma«, no zato ćemo se iz svih sila boriti proti takim idejama, pa ma ne znam odakle dolazile. Ne može nas zanijeti ni tobožnji pravaški pro­ gram mladohrvatstva, jer je poznato, da bez čvrste religijozne podloge nema pravog patriotizma. Ideju ovakoga mladohrvatstva ne možemo nazvati jedi­ nim prirodnim putem, kojim je našoj mladeži udariti. Svoj braći i svim pravim prijateljima našeg naroda preporučamo, da se ne dadnu zavarati. Zalog naše sretnije budućnosti vidimo jedino u krasnim organi­ zacijama našeg »hrv. kat. narodnog gjaštva«. Svaka druga struja, koja reflektira na našu mla­ dost, naći će u nama nepomirljive protivnike. — F. A. G. 55 Dominikanac ubijen pri kragji. »Jedne noći, dok je stražar bdio nad zaplijenjenim dobrim domini­ kanskog samostana u Portugalskoj, nenadano ugleda pred sobom noćnu avet, koja ga napade i s hitcem rani. Stražaru pogje za rukom, da toga nepoznatog gosta sa smrću sastavi. Pri razgledavanju usta­ novilo se je, da je to bio redovnik sv. Dominika. Koja je sreća tog nevoljnog Dominikanca na noćnu pustolovinu natjerala? Red je,posjedovao samo­ stan Barro, koga su revolucijonarci oduzeli. Lu­ kavi redovnici sve dragocjenosti, prvo nego su bili protjerani, u okolišu samostana zakopaše. Zako­ pano blago iznosilo je više od 5 milijuna kruna. Dominikanci su više puta pokušali, da dogju do tih milijuna, dok evo nije jedan njihov član na nečuven način životom platio.« Znate Ii, ko je ovu gatku izmislio? Framasunsko glasilo »Liegnitzer Tgbl.« br. 264. Šta je pak na stvari? Dominikanci u cijeloj Portugalskoj nemaju nego samo jedan jedini samostan, koga portugalska vlada nije mogla zaplijeniti, niti ga je zaplijenila, jer u njemu stanuju redovnici iz Trske, a samostan je pod protektoratom Engleske. Sve da je samo­ stan i imao blaga, nije ga trebalo zakopavati, niti ga noći s pogibelji života otkopavati. Čudimo se, kako ovu bajku nijesu prodale naše hrvatske novine: Sloboda, Novi List, Pokret pod gotov groš? Liberalcim je sviju dlaka laž u krv prešla! - O. P. Mladenačke organizacije u Dalmaciji. Jedna od najljepših točaka u programu kat. pokreta za Dalmaciju zaista su organizacije seoske, varoške i gragjanske mladeži. Tako se one brižno šire, da imaju i svoje uprav krasno uregjivano glasilo »Mla­ dost«, (urednik prof. Butković u Zadru). Na dnevnom je redu za diskusije na skupštinama »svećeničkih organizacija«, o njima još referirao na sastanku od 19. veljače vrsni dalm. organizator profesor fra Ante Cikojević upravitelj omladinskoga društva u Makarskoj. Tek su u početcima, a već ih ima do 30—40. Naravski da su gotovo uvijek svećenici za­ četnici i rukovoditelji ovih mlad. društava, a svrha im, da svojim članovima pribave solidnu i savremenu kršćansku naobrazbu u svemu, što se na njih može odnositi. Glavna su im sredstva: društvene sjednice, poučna predavanja, izleti, javne zabave, a gdje je zgodno i tjelovježbe. Da li ova omladinska društva pokazuju kakvu praktičnu korist? Da, i to veliku! Pisac se je ovih redaka više puta na svoje oči osvjedočio, kako je ova mladost poučena u kršćanski život i kako čisto �56 Вг. 3. — Serafinski Perivoj. — 1912. i bistro shvaća prilike Vremena, te korist hrvat, kat. pokreta. 1 starije ona umije sebi privući, a proslijedi li ovako, obilne će plodove brati kršna Dalmacija na religioznom, kulturnom i ekonomskom polju od ovakih omlad. organizacija. 1 svjetovno i redovno dušobrižništvo svojski se je zauzelo za propagiranje ove spasonosne ustanove, a dosada je najbolje uspjelo u makarskom primorju brigom i marom fra A. Cikojevića. Zaslužni ovaj otac za svoj okoliš već je osnovao i »savez hrvat. kat. omlad. društava«, a po svoj prilici, dojdućeg će ljeta sazvati i njihov kongres. Zivila, evala i na­ predovala ova omladinska društva, te se što više razgranala po svoj našoj široj domovini!! — L. B. VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Redodržavnik Mišić — mostarski biskup. Na 11. ožujka stigla je u franjevačko bogoslovno sjemenište u Sarajevu vesela vijest, da je redodržavnik bos. Franjevaca fra Alojzije Mišić imenovan rnostarskim biskupom. »Seraf. Perivoj« na prvim stranicama donosi imenovanoga biskupa klise i kratku ; grafiju, a ovdje originalno navještenje imenovanja, što mu ga je ministarstvo Onancija spremilo. »Presidium des K. u. k. Gemeinsamen FinanzMinisteriums in Angelegenheiten Bosniens und der Hercegovina Z. 365. Pr. B. Reverendissime D( Maiestati Suae Imperiali et Regiae A istolicae, _________ ± 1 ____* ______ О _____ __ vi conventionis cum Sancta Sede Apos*j ac_ ПBeatissimi Patris consensu, suprema resol tione die 14. februarii a. h. data Domination n Vestram Reverendissimam episeopum Mandetriensem On Mostar) benignissime nominare placuit. De quibus Dominationem Vestram Reverendissimam certiorem facio providendo simul, quo necessaria Suprema Praesentatio ad Sanctnm Sedem Apostolicam prosequatur. Praeconisatione dein secuta Dominationi Vestrae Reverendissimae notum facere non omittam, quid Maiestati Suae Imperiali et Regiae Apostolicae quoad locum et tempus iusiurandi a Dominatione Vestra Reverendissima praestandi statuere placuerit. Vindobonae, die 5. Martii 1912. Imperialis ac Regius minister financiarum communium: B i 1i n s k i.« Novoimenovani biskup dolazi u Sarajevo. Na 11. ožujka nalazio se je redodržavnik Mišić u službe­ nom poslu u franjevačkoj gimnaziji u Visokome. — Iza dobivene vijesti o imenovanju za mostarskoga biskupa, Mišić se je zaputio u Sarajevo. U Sarajevo su ga dopratili predsjednik visočke gimnazije fra Stjepo Ikić, direktor Markušić, te profesori oo.: Martinčević, Marković, Sarić, Cuturić, dr. prof. lkić, Ćubelić, Džaja i Cosić. a Na sarajevskoj je štaciji dočekan i pozdravljen od tajnika redodržave i predsjednika bogoslov, sjemeništa Ćorkovića, direktora bogoslovije Jelenića i prof. Ivandića. Sa štacije novoimenovani je biskup dopraćen u fijakerima u svoju rezidenciju. Pred bogoslovnim sjemeništem dočekan je od dra. Blaževića, o. Jakovljevića i bogoslova. Predsjednik »Jukića«, Tvić, zanosno je pozdravio novoga biskupa, zatim je . Jukić« iza urnebesnoga trokratnoga »Živio!« otpjevao »Ljubimo T e ...«. Rušenje crkve sv. Antuna u Sarajevu. Već golovo nedjelju dana visi oglas na vratima crkve sv. Antuna u Sarajevu, kojim se štovateljima sv. Antuna navješćuje, da će u petak dne 15. o. mj.j. biti u spom oM iif, » n i n rl- -г n n r lin rln ii cir in i menutoj sta~oj crkvi pošljednji sv. nčini. Poslije po­ dne spomenutoga dana iza put križa svečano će se prenijeti Presveto i kip sv. Antuna u proširenu kućnu kapelicu, a onda će se odmah iza toga početi s ru­ šenjem stare crkve i kopanjem temelja za novu. Prof. Perić o Franjevcima u carskome vijeću. Zagrebački »Neues Tagblatt« u svome broju od 25. veljače donosi govor, što ga je narodni zastupnik prof. Josip Virgil Perić držao o hrvatskome muzeju u Kninu i o dalmatinskim, te bosanskim i hercego­ vačkim Franjevcima. U raspravi o hrvatskome mu­ zeju u Kninu, hvali marni rad fra Alojzija Maruna. U daljnjoj raspravi o Franjevcima, ističe, da su oni po predaji došli u Dalmaciju još 1212., kada je vjetar sv. Franju putujućega iz Jakina u Egipat bacio u Dalmaciju. Polag historičkih izvora pak došli su u Dalmaciju iz Bosne, gdje su se još u vrijeme sv. Franje borili protiva patarena. U 15. stoljeću oni broje mnoge samostane izmegju Drine, Drave, Ja­ dranskoga mora i Bojane kod Skutarija. 1463. Mehmed II. ulazi s 150.000 vojnika u Bosnu, osvoji ju i 32 franjevačka samostana poruši. Ispred bjesnih Azijata narod bježi u gore, sakriva se u pećine, dok mu fra A. Zvijezdović ne isposlova slobodu vjere. U to se je vrijeme svjetovno svećenstvo za uvijeke razbjeglo, a Franjevci mu ostaše jedini dušobrižnici kroz 3 stoljeća, boreći se za egzistenciju i svoju �57 Vjesnik, i svoga naroda. To priznaje i Farbati, koji je 1620. obašao Ilirik. Oni se istakoše u Dalmaciji u ratu s Mlečanima protiv Turaka, kako to i papin legat 1708. priznaje. Ali ne samo, da se oni istakoše kao vojskovogje, nego i kao duhovni pastiri, te književ­ nici. Da to potkrijepi uz ostala citira dva Marmontova izvješća poslana Napoleonu, u kojima Napoleona nuka, da ili u ratu s Austrijom sebi privuče, jer inače, da ne će uspjeti. Suprot tome Franjevci ne bijahu uz Francusku, nego uz Austriju, kao što su kroz stoljeća bili. Kroz stoljeća su Franjevci mučeni za Austriju, a najnovija kruna toga njihova djelovanja jest osvojenje Bosne i Hercegovine. Obara se na dra. Hiptmaira, koji ih je onako nepra­ vedno napao u jednome znanstvenome i bogoslovnome časopisu, te pozivlje da se u buduće posvećuje više obzira naprama toliko zaslužnu redu. Novi šibenski biskup. Na 11. i 12. prošlo? mje­ seca bilo je svečano posvećenje i ustoličen] novog šibenskog biskupa presvj, Luke Panpafave. Presv biskup poznat je čitavoj Dalmaciji sa svoga oso­ bitoga rodoljublja, te apoštolskoga žara, a nada sve vesele mu se pristaše kat. pokreta, jer mu on pri­ pada još od njegova početka. Bilo sretno i blago­ slovljeno! Svečana akademija franjevačkih bogoslova u Makarskoj. Pišu nam odatle: Na l 1 veljače zbor franj. bogoslova »Milovan« iznenadio je naše gragjanstvo sa javnom koncertnom akademijom u čast N a š e G o s p e k u r d s k e . Nije to bila kakva obična zabava, nego se je zbor marno pobrinuo, da uz najraznovrsniju glazbu, pjevanje i deklamaciju, održi svojim gostim i dvije kratke konference. l Tz obljubljenog pomoćnog biskupa dra. Carića, gosp. po­ glavara i općinskog načelnika, prisustvovalo je aka­ demiji više i niže činovništvo, sokolaši, kot. omla­ dinsko društvo i veliki broj graejanstva. U I. dijelu fra Božo Milošević bogoslov III. teč. čitao je svoju raspravu: L u r d s k a o z d r a v l j e n j a i l i j e č ­ n i č k a z n a n o s t . Mladi konferencijer svakog je iznenadio i na koncu dobio silni aplauz, kao što i bogoslov I. teč. fra Bono Radonić, koji je u II. dijelu raspravljao o t r i u m f u kat . C r k v e : svi su proti Njoj, a Ona stoji nepomična, što joj dokaziva Bo­ žansku ustanovu. Deklamatori fra Franjo Alfonz Klarić I. teč. i fra Juro Božitković III. teč. pokazali su osobitu naravnost i uspjelu mimiku. Na izvan­ rednom uspjehu u glazbenom dijelu zahvaliti je vri­ jednom glazbeniku i suradniku »sv. Cecilije« fra Konradu Odaku III. teč. Na opću želju morao je opetovati neke partije na violinu, flautu i glasoviru. 1 pjesma »Laku noć« dvaput je ispjevana kao i na tamburicama komad »Savski valovi«. U pjevanju istakao se je mješćanin fra Gabro Žarnić I. tečaja i kolega mu fra Franjo Klarić: prvi tenor-solo, a drugi bas-solo. Izgleda kao da smo samo htjeli hvaliti, ali je tako bilo i svaka čast i priznanje nadobudnim članovim zbora »Milovan«. Na ovake poučne i za­ bavne akademije vrijedi poći kao i sa više kraja po­ trebno je, da se češće drže. »Bogoslovska Smotra«. Godište III. izlazit će i odsele u Zagrebu, četiri puta na godinu, a opseg biti će joj najmanje 6 do 7 araka u svakoj svesci. »B. S.« izdaje profesorski zbor bogoslovnoga fakulteta kr. sveučilišta Franje Josipa T. u Zagrebu uz sudjelo­ vanje ostalih prof. zborova bogoslovskih svjetovnih i redovnih, u Hrvatskoj, Slavoniji. Dalmaciji, Bos­ ni, Hercegovini i Istri, ter uz sudjelovanje dosadanjih mnogobrojnih suradnika. Po ovom sudeći bit će »B. S.« na visini svoje zadaće. Urednici »B. S.« jesu vrsne, prokušane na peru sile. sveučilišni pro­ fesori : đr. Josip P a z m a n i dr. Fran B a r a c, koji takogjer jamče, da će ovaj jedini bogoslovski na hrvatskom jeziku časopis biti dobro uregjivan. Za to preporučujemo i pozivamo dosadanje pretplatnike i one, koji se kane u buduće predbrojiti na »B. S.«, neka se izvole bezodvlačno pretplatiti, ili barem predbrojiti, da se uzmogne udariti naklada. Cijena »B. S. neznatna je, K 4 na godinu; bo­ goslovi i gjaci dobivaju jc za K 2, a za inozemstvo iznosi pretplata K 5 na godinu. — Pretplata neka se Šalje na: Upravu »Bogoslovne Smotre«, Zagreb, Kaptol 29. RIM. Skotova beatifikaciia. Franjev. general preč. fra Picifik Monza skoro je razaslao okružnicu na svu braću, u kojoj im megju inim javlja i to, da je Papa Pijo X. vrlo rado primio memorandum za što skorije proglašenje blaženim suptilnoga dra. bi. Ivana Den Skota i da je obećao takovo pospješenje, kako bi se ta stvar još ove godine svršila. S toga preč. general naregjuje, da se kroz svu godinu za što srećniji svršetak procesa svake subote moli iza otpjevanja: »T o t a p u I c li r a . . .« » Z d r a v o K r a ­ l j i ć e«, te savjetuje svećenicima, da subotom go­ vore zavjetne mise Bezgrješnoga Začeća. Nove reforme klera. U Rimu se sve ozbiljnije govori o novim reformama, što ih kani sv. Otac pro­ vesti u klerikalnome stališu uopće, a napose u svećeničkome. »Corriere della Sera«, kako »Egyhazi Kdzlony« javlja, prema vijestima dobivenim iz Va­ tikana tvrdi, da će se te reforme sadržavati u do­ kumentu »De vita et honestate Ciericorum«, što ga više godina sprema glasoviti jurista Gasparri. Bečka pak »Reichspost« u broju od 7. ožujka prema vijesti- �58 Br. 3. Serafinski Perivoj. ma dobivenim iz Rima priopćuje neke točke nove ustanove, koju bi Papa imao oko Uskrsa objelodaniti, a odnosila bi se na preustrojstvo bogoslovnih nauka i regjenje svećeničkih kandidata. Prema ovoj bi se ustanovi klerici za svećenike mogli rediti istom 28. godine. Bogoslovija bi trajala 6 godina. Prve bi se godine proučavala biblija, a drugih 5 godina druge struke. Koji bi klerik svoje nauke svršio prije 28. godine, redio bi se za gjakona, te bi kao gjakon pomagao koga župnika u funkcijama, koje ne traže svećeničkoga haraktera. Ovi bi dekret po vijestima iz Rima imao stupiti u krjepost 1913. NJEMAČKA. Glasoviti učenjak postao Franjevcem. Rašireni njemački list »Germania« donosi iz Breslave vrlo interesantnu vijest, a ta je: da je Franjevac Lamberto, koga je skoro kardinal Kopp redio, onaj isti glasoviti povjesničar i tajni vladin savjetnik dr Vilelm Schulte, bivši direktor kr katoličke gimnazije u Glatzu. On je kao povjesničar stekao velike zasluge za Šlesku. Kao učenjak upoznao je ništetnost ovoga svijeta, odrekao se njego’* h časti i lasti, te početkom 1909. stupio u franjevački red uzev ime fra Lamberto. Fra Lamberto Schulte broji 68 godina. ŠPANJOLSKA. Čuveni učenjak Casanova umro. Kako pošljednja »Ac t a O r d i n i s« donose na 8. siječnja umro je u Guadalajari čuveni učenjak Uabniel Casanova, redodržavnik redodržave sv. Grgura Velikoga na Filipinima. Ovaj glasoviti Franjevac rogjen je u Consaburonu, 18. ožujka 1860. od Petra Casanove 1912. i Julijane Amaro-e. U red su ga primili sadanji: kardinal toledski nadbiskup Aguirre i biskup fra Martin Garcia Alocer. 8 je godina iza novici­ jata učio filozofiju, filologiju, matematiku, fiziku i bogosloviju. U 24. godini postane lektorom u Manili i cenzor »casuum moralium parochorum«. 1886. postane profesorom filozofije i teologije u Passrani. Tu ga kardinal Monescillo, toledski nadbiskup ubroji megju doktore katoličkog sveučilišta. 1898. postane profesorom u centralnom kolegiju reda u Rimu, gdje je 4 godine predavao fundamentalnu dogmatiku i socijologiju. Povrativ se u Španjolsku postane prosinodalnim egsaminatorom više biskupija, a 1908. redodržavnikom spomenute redodržave' sv. Grgura Velikoga. Spisao je više djela u latinskome i španjolskome jeziku, koja se odnose na filozofiju, dogтпа^ 11\ socijologiju, povjest itd. Uza sve to Casanova J e • izvrstan govornik, te je za svoga živ )ta 0(^ ' а0 3700 propovjedi. 1ТД1 IIA ' * Kako talijanski katolici poštuju sv. Franju. Od 25.—30. rujna 1911. obdržavala se je u Asizu VI. socijalna nedjelja talijanskih organiziranih katolika. Časopis »L’O r i e n t e S e r a f i c o « donosi, »da je sve govore, koji su imali socijalni predmet, provejavao i prožimao duh franjevački«. Na večer dru­ gog dana g. De Simone držao je konferencu »Demo­ kratične organizacije i sv. Franjo«. Zadnjeg dana imali su trećoreci svoj kongres, gdje je bio i referat: » Tr e ć i Re d i P u č k o U j e d i n j e n j e K a t o ­ l i ka u I t al i j i «. Sastanak je svršio sa hodo­ čašćem na Svečev grob. KNJIŽEVNA SMOTRA. PRIKAZI I OCJENE. O. Petar Vlaiić: Malta ili Mljet? N a p i s a o dr. R u d o l f V i ­ me r, sveučilišni profesor. Zagreb 1911. Tisak hrv. kat. tiskovnog društva. Poznati biblicista, sadašnji rektor biblijskog za­ voda u Rimu, dr. L e o p o l d F o n c k , dok je još u Innsbrucku bio profesorom biblijskih znanosti, do­ taknuo se je jednom preko svojih predavanja pitanja, da ii je sv. Pavao bio na Malti ili na Mljetu. Odmah na početku tog predavanja istaknuo je Fonck, da ih imade, koji iz patriotskih razloga hoće po što po to, da dokažu, da je sv. Pavao bio na dalmatinskom Mljetu, pa je pridodao, da i ako je taj njihov patrio­ tizam pohvalan, nijesu pohvalni razlozi, koje oni iz­ nose u potvrdu svog mnijenja. Meni, rogjenom Dal­ matincu i to baš susjedu Mljeta, bilo je nekako ne­ ugodno čuti takovu izjavu iz ustiju uvaženog sveu­ čilišnog profesora i to pred onolikim brojem sluša­ telja raznih narodnosti — bilo nas je u prostranoj sveučilišnoj dvorani preko 200 : no kad je Fonck obrazložio svoju izjavu, u meni je svijest istine pre­ vladala nad patriotskim čuvstvom. U istinu dokazi, koje se obično iznosi u potvrdu mnijenja, da je sv. Pavao bio na našem Mljetu, rek bi na očigled, da uvjeravaju, ali pri dubljem promatranju u brzo se uvidi njihova nestalnost i netemeljitost, te je red pri­ znati, da zaostaju za dokazima, koje se iznosi u po­ tvrdu drugog mnijenja, naime, da je sv. Pavao bio na Malti. U zadnje doba izišle su kod nas dvije rasprave, �Književna smotra. koje se bave ovim pitanjem, a odgovor je jedne u opreci sa odgovorom druge. Prva je rasprava presvj. pomoćnog biskupa u Spljetu don Vi č e P a ­ lu n k a i to na talijanskom jeziku pod naslovom: Me l i t a de l n a u f r a g i o di S. P a o l o e Г i s o l a M e l e d a in P a l m a z i a. Spalato 1910. Tu se, kako već sam naslov kaže, dokazuje, da je sv. Pavao bio na našem Mljetu. Tome nasu­ prot objedanio je naš zaslužni sveuč. profesor u Za­ grebu dr. R u d o l f V i m e r, ponajprije u »Bog. Smotri« (br. 3. i 4. prošle god.), pa i napose otisnuo raspravu pod naslovom »Malta ili Mljet«, gdje doka­ zuje, da se je sv. Pavao iskrcao na Maltu, a nipošto na naš Mljet. Znatna je razlika megju dokazivanjem ove dvo­ jice naših pisaca. Presvj. Palunko dao se zanijeti od patriotskog čuvstva, pa se poslužio i takovim do­ kazima, koji su sumnjivi, n. pr. odmah na početku zabacujuć puno običnije čitanje eupaxuXu>v sjeveroistočnjak«, a prihvativši veoma rijetko čitanje еирохлиXu)v, što on tumači: scirocco — južnjak; ili do­ kazima, koji se moraju prije dokazati, n. pr. da na Malti nije nikada bilo zmija otrovnica (str. 37. i d.) ili opet dokazima, koji ništa ne dokazuju, n. pr. što se je sv. Pavao grijao pri ognju, zaključuje presvj. Palunko, da je to moralo biti na našem Mljetu, a nipošto na Malti, jer na Malti, da nema svrhom li­ stopada ili početkom studenoga zime (str. 37.). Sta­ vimo, i da nije bilo zime, svejedno ljudi mokri morali su se naime putnici, kad se lagja nasukala, baciti u more i do kraja preplivati, — potrebovali su vatre da se ogriju i osuše bila zima ili ne. bilo na Mljetu ili na Malti ili gdje mu drago. Druga, naime Vimerova rasprava, odaje objek­ tivnog istraživaoca istine, koji je pomnjivo i svestra­ no proučio svaku okolnost ovog pitanja, a dokaze protivnika podvrgao savjesnoj kritici. Vimer se nije zadovoljio sa jednim ili drugim dokazom, nego ih iznosi na izobil i to jakih temeljnih dokaza, protiv kojih malo se što stvarna može iznijeti. I da nema drugih dokaza, već onaj prvi, što ga Vimer na po­ četku svoje rasprave spominje i o njemu od str. 5. do 13. razlaže, naime, koji je vjetar gonio lagju na kojoj je bio sv. Pavao, već sami taj dokaz dostatan je, da stavi u sumnju, pače do pokaže naprosto uza­ ludnim svako dokazivanje, da se je sv. Pavao is­ krcao na naš Mljet. Jer, ako je u istinu duvao £'jpaxuXo)v — sjeverozapadnjak, — a to je više nego vjerojatno tad je izvan svake sumnje, da lagja nije mogla zabasati na dalmatinski Mljet. Zanimivo je, kako dr. Vimer usporegjuje na str. 12. kazivanje pisca Djela Apoštolskih, sa kazivanjem dvojice pro­ kušanih engleskih kapetana, odnosno na put, koji je 59 lagja prevalila, tako da bi se kazivanje te dvojice kapetana potpunoma slagalo sa kazivanjem sv. Luke, u pretpostavci, da je lagja prispjela na Maltu. U opće cijela Vimerova rasprava odlikuje se te­ meljitošću, pisana je lijepim jezikom, lakim stilom, razumljivim razlaganjem: odlike, koje rese sva Vi­ merova pisana djela. Preporučujemo od srca svakom stručnjaku ovu krasnu raspravu, a željeti je, da veleučeni pisac obradi, onako lijepo, kako on znade, još koje biblij­ sko pitanje i time pripomogne našu dosta mršavu bogoslovsku književnost. Herbert Vaughan: Der junge Priester, Konferenzen iiber das apostolisehe Leben. Njemački pri­ redio dr. Mathias liohler. Drugo izdanje. (Str. 345 XII.) Iskreno priznajemo: Otkako su »Ka­ toličkom Listu« prestali krasni članci o životu mla­ dog svećenika »Mlado vino«, »Neobragjene njive« itd., nismo ljepše knjige za mlagje svećenike čitali, nego što je ova. Sijedi kardinal engleski govori u njoj zjenici oka svoga, mlagjem svećenstvu svome, za koje je i cijeli život radio. Kao što sam kaže, nije mu bila namjera pisati za one, koji se još u seminaru nalaze, niti za već osjedjele pastire duša; pozornost svoju svratio je na one svećenike, koji se još nalaze u pogibelji punom prelaznom stadiju iza regjenja, kod kojih duh i harakter nisu još uzeli stalnog oblika, ni čvrstog pravca. U devetnaest konferencija nakrcano je nepro­ cjenjivo blago za svakog, a osobito mlagjeg sveće­ nika. Počima sa svećenikom kao »drugim Hristom, te govori o svetosti svećeničkog života. L krasnim člancima nastavlja o odnošaju njegovu prama Bogu, sebi i bližnjemu. Jedre konferencije o »apostolskom duhu«, o »apostolskom djelovanju«, o »svećeniku u raznim prigodama života« u ovo razvratno doba općeg meteža na dušu mladog svećenika kao blagi melem. To je najljepša baština, koju taj dobri pastir na koncu života svoga ostavlja djeci svojoj. Dr. liohler priredio je to djelo vrlo zgodno za svećen­ stvo, a vrijedna ga je Herderova knjižara u lijepom ruhu izdala na svijet. Nijedan mladi svećenik ne bi smio bez nje biti. Naručuje se: Merder, Freiburg im Breisgati, ili Wien, I., Wollzeile 33. Broširana stoji K 2.88, a u platnenom uvezu K 3.84. - (). A. G. Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini. Na­ pisao Vojislav Hranić. Preštampano iz »Hrvatske Zajednice«. Cijena 1 K, za seljake^ 50 lielera. Sa­ rajevo, 1911. 4°, str. 56. U zadnje vrijeme pisalo se je kod nas, a još �Br. 3. — Serafinski Perivoj. 1912. 60 više kod Srba o agrarnom pitanju u Bosni i Herce­ govini. Većina pisaca, koji su o ovomu pisali, kako se iz njihovih radnja vidi, bili su slabo upućeni u naše agrarne odnošaje. Drugi su opet pisali u prilog zemljovlasnika, a protiv kmetova i obratno. Mnogo su objektivnije radnje, što ih napisaše o ovom pi­ tanju neki stranci1). Djelo našeg Hranića jest jedno od najuspjelijih djela, što su do sad ugledala svjetlo, a bave se ovim pitanjem. On kao dobar poznavalac bosanske pro­ šlosti, kao sin seljačkih roditelja i kao svećenik, koji uvijek ima posla sa seljacima, proučio je posve do­ bro agrarne prilike u našoj domovini, i onda nam to obradio posve temeljito s historijskog i pravnog gledišta. Hranić počinje ovu brošuru sa tumačenjem rije­ či »kmet«, a onda govori o kmetstvu prije i poslije kobne 1463. godine, a onda o najzanimljivijem pita­ nju u cijelomu kmetovskomu pitanju Bosn*r otkit,.. toliki kršćanski kmetovi u Bosni. Na ovo jc pitanje odgovorio pisac držeći se strogo faktičnih podata­ ka. Dalje slijede članci c ukmećivanju kršćanskih zemljišta i kolonizaciji Bosne posli e kosovske bitke 1389. i za dobe otomanske vlade, te o nesregjenosti kmetovskih odnošaja za turske vade i o pokušanim reformama u turskoj državi. Brošuru završuje član­ cima, koji govore o kmetovskom pitanju »oslije 1878. godine. U zadnjem članku (»Na koji način, da se riješi agrarno pitanje u Bosni?«), koji je pisac obra­ dio uprav prema onoj: »i vuk Su, i ovca čitava«, iznio je vrlo lijep i podesan način, kako bi se imalo riješiti pitanje. Pri izragjivanju ove brošure služio se je autor sa vrlo malo priznatih djela, te da nije inače u stvari bio upućen, bilo bi djelo male vrijednosti. I ovako ne možemo mu oprostiti, što nije rabio pomenuto djelo dra. K. Kadleca i njegove članke u »Oesterreichisches Staatsw6rterbuch«r-u, te djelo St. Novakovića »Glasnik zem. muzeja« i t. d. Ovo djelo našeg Vojislava najtoplije preporučamo svakom, ko se za kmetovsko pitanje iole interesuje. — H. K. Jesu li naprednjaci-demokrati bezvjerci? Jedna senzacijonalna rasprava u Vrlici 5. rujna 1911. — Mislite da nisu? Izvolite samo pogledati ovu foto­ grafiju, koju im je izradio kotarski sud u Vrlici, a dobri ljudi reproducirali u tisuće primjeraka. Zanimivo je zbilja, kako su se ta »nevina janjad« mogla dotle »zaboraviti«, pa o Isusu pisati kao o najgorem lopovu, a našoj dragoj Gospi, kao o kakovoj blud­ nici. Ide, da budemo tako uslužni, pa da po cijeloj Bosni raširimo tu njihovu fotografiju, za slučaj kad nas gosp. Lorković ili koji od slične gospode izvole posjetiti, - da ih odmah po fotografiji prepoznamo. Ta se zanimiva brošurica dobiva: 1. Kod Sjemenišne knjižare u Spljetu, 2. Kod »Hrvatske Rije­ či« u Šibeniku, 3. Kod O. Mije Kotoraša, župnika u Otoku kod Sinja (Dalmacija). — Cijena 15 helera. Primili smo na prikaz i ocjenu. Povjest Bosne od najstarijih vremena do pro­ pasti kraljestva. Sastavio dr. Milan Prelog. Sarajev Naklada J. Studničke i Druga. Dobiva se kod J. Studničke i Dr. Sarajevo. Cijena K 1.50. Marinko Lacković, Dojmovi s istoka. Djakovo, 1912. Vlastita naklada. Dobiva se kod Marinka Lackovića prebendara stolne crkve u Djakovu ili u biskupskoj tiskari u Djakovu. Broširano K l — po­ štom 10 helera više. Katehetična obućna i uzgojna metodika za bogoslovske i učiteljske škole napisao prof. Ferdo Heffler. Cijena K 2. U Zagrebu, 1912. Naklada ka­ tehetske knjižnice. Anieitung zur IZrteilung des ErstkomunikantenUnterrichtes von dr. Jakob Schmitt Pralat und Domkapitular zu Freiburg im Breisgau, zwolfte Auflage mit Approbation des hochw. Herrn Erzbischofs von Freiburg. Freiburg im Breisgau. 1911. Dobiva se : Herdersche Verlagshandlung, Freiburg im Breis­ gau — Wien. K 3.60; u platno uvezano K 4.80. Alban Stolz, Predigten. Dritter Band Fest- und Gelegenheitspredigten K 5.52; u platno uvezano K 6.72. Dobiva se u: Herdersche Verlagshandlung, Freiburg im Breisgau — Wien. ■ Josip Milaković, Jedan naš prosvjetni jubilej. (Sarajevska učiteljska škola na književnom polju.) Sarajevo. Zemaljska štamparija, 1912. Mala Biblijska Povjest satroga i novoga zavjeta za niže razrede katoličkih učiona. Sa 46 slika. Nje­ mački napisao dr. F. J. Knecht, preveo Vladimir Bakotić, svećenik. Izdala knjižara Herder, Feiburg ') A. Karsznievicz, Das bauerliche Recht in Bosnien und der Hercegovina, D. Tuzla, 1909.; K. Kadlec, Agrarni pravo v im Breisgau — Wien I., VVohlzeile 33. Uvezana stoji 44 helera. Bosne a Hercegovine, Praha, 1903. ,Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, - za gjake, trećoredce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Jnlijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu (dioničko društvo). = Uplaćena dionička glavnica 2.000.000 kruna, Centrala u Sarajevu. Podružnice: Mostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 Vt®/* čistih. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inounstv*. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zai ia o n alog svv drag — Privi ^ocijrnosti kao: ostalo. 1ka banka L, . svakoga! novi Da uzmogne štediti sa uspj Privilegovana zemaljska ban^a za srebro, zlato fim' . ^ itelm ora često ići u banku. 'mi nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ sliku), koje ona po želji ustupa svakome uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa svotama, koje su iskazane u knjižici sobođno Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih ima u svako doba pri ruci. lste su zaključane, raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom spremljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se uSS kroz prostrani otvor I 1. dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a Bosnu! Hercegovinu banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje novac savije i utura kroz šupijinu tivnoj strani. i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način štednje osobito je podesan za osobe svakog staleža, koje mogu da štede času, ali svakako svakoga ili svako dva mje­ samo u malim svotama, napose za obrtnike i seca donese se u banku ili na mjestima, gdje banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, radnike; za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede ukamaćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz go­ dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u Kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. �UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 18M . Tiskara i litografija » Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 113. (Komanditno društvo) Ćemaluša ulici 172. ^~4«!M i Hercegovini Preporučuje molitvenika, pcs, poslova, što ukusnom Moderno uregjena djela, brošura, kao i svih asjecaju sa ije cijene. knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papini, platnu i koži. Vanjske погаае obavljale se brzo I tofno. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6b421e0d85ede396a0ce6214ab6ae3b7.pdf af820ad6264bb00991d0e0bed114c110 PDF Text Text SERAFINSRl PERlV' LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4. SARAJEVO, 15. TRAVNJA 1912. GOD. XXVI. Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu uvela je v. novi način Štednje podesan za svakoga! Da uzmogne štediti sa uspjehom i u najmanjim svotama, a da ne mora često ići u banku. P rivileg ov an a zem aljska banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ sliku), koje ona po želji ustupa svakome uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ ka ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po .om sa Te kutije može svaki ponijeti kuć', da svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci.' Iste ~u zaključa raspolagati. i napose uregjene za kovani i .pirni novsr. Ovaj. se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječen pa­ n . p incipu, da se jednom spremljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac i acuje nja ne može opet olako dignuti, ..ego se kroz prostrani otvor |___ Ј, dočim se >apirni mira donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu C a p 'anka p !ma kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili pri i jodnom vaj i ačin štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako l « mje­ osobe akog staleža, koje mogu da Štede siur : ;а!кп napoce za obrtnike i seca donese se u banku ili na ’ uat gdje banka nema podružnice, na odregr" mjest radnikf ; za domaćice i u uzgojnom smislu za itur.uc đ u i u s tvene, ucuc, u s i g u i .у в ј г t , dobrotvorne u djecu; za stolna udruženja i cMriranič prin oa i a razne osiguravajuće, i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanujr < rdalienim mjestima, te n° mogu svaki u teg ni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da tedl smisao za štednje i d?. uštednje, koje ко cuće leže u ormaru privede ukamaćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na +aj i ačin postati stotine ko dnevno san. - heiera stavi u kutiju, zaštediće kroz go­ dinu dana 75 kruna, za pet godinaT’ks.4 Л k-una, a za 10 godina oko 900 krun to se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će s_ BVak iznenaditi i poradovati uspjeR gV'nici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, osta ie doći u banku i javiti adresu ili pisati, :■ PoliužBica i Ssiajm . Podružnice u Spljetu, Trsta, Celovcu, Gorici Ttfelje, Dionička glavnica K 8,000.000. ■■Pričuve preko K 900.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 4 1|2°! o čisto Kupuje i prodaje sve vrste p apira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovan og i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja € Л �yt ш m ц u ш Ш v-je> to?* -A - ^0'„ lolrcO;. ч<-4> ш A N TU N H U B E R , B ru n e c k , T ir o l dekoratorni slikar i pozlaćivač. Atelier za crkveno slikanje. шшт Ж ш i IH ™ PREPORUČUJEM SE VELEČASNOM SVEĆENSTVU ZA SUKANJE CRKAVA U SVAKOM ŠTILU I IZVEDENJU UZ UMJERENU CIJENU. ISTO SE PREPORUČUJEM ZA GRADNJU I POPRAVLJANJE OLTARA, KRIŽNIH PUTEVA I T. D. --------SA NACRTIMA I CIJENOM PRIPRAVAN SAM ODMAH POSLUŽITI.--------. . ----- = Rrvniavna adrpsa- HIIRFI? RPITNFPK- ТИ?П1. m 'Л 0 n e, 'S•:: C' *£ £: a &У ®@£■ ~""^'V’&* £5Ш?. i ■ : u. St/ (Jlrich, u Tircl, kraljevske umjetničke aka­ demije počasni čla 4agjen više puta, a dvaput i na i veleč. p. n, kleru: oltare, tspovjedaonice, ki□ M t b e t l e m s k e stalice i svjetkim izložbama pi * acr ti л m svi vlastiti! Ns :: olvaju tH i se b 1 ovim narudčbama na nju se upravno obraća! Nemojte kupovati crkvenoga odijela dok se nijeste osvjedočili o izvrnosti i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakina, zastava = crkvenoga rublja i kovne robe, što ju pi odaje — ■. J o s eOLOMUC, f NMORAVSKA. eškudla Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog prometa kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li u konkurrentih tvrtkih ! Siromašne crkve dobivaju znatan popust. Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nad— biskupa Štadlera i preč. g. Andrij Predmerskoga. — м. HEFERER - ud. i Sin.- Za odmah prodati stoje jedne nove orgulje po pneumatičnom sustavu sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeumu u Zagrebu. Osim toga preporuča se potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom :: :: :: :: �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4 SARAJEVO, 15. TRAVNJA 1912. 0 . P e ta r V lašić, D ub rovnik: Dvije okolnosti snuća. Isusovoga Uskr­ Napadaji moderne kritike. Isusovo uskrsnuće bilo je u svako doba izvrg­ nuto žestokim napadajima protivnika kršćanstva. Ti napadaji sasvim su shvatljivi. Uskrsno čudo je­ dan je od najjačih dokaza istinitosti kršćanstva i kad bi se dokazalo lažnim uskrsnuće Isusovo uza­ ludna bi bila vjera naša, kako to ističe prvi kršćan­ ski apologeta sv. Pavao (I. Kor. XV. 17.). Zato nije nikakovo čudo, što protivnici kršćanstva nastoje na sve moguće načine kako da oslabe apologetičnu vri­ jednost ovog dogagjaja prikazujuč isti dogagjaj ne­ istinitim ili ga tumačeći posve naravski. Moderni kri­ tičari — najnoviji protivnici kršćanstva - ne napa­ daju ipak odjednom sav uskrsni Jogogjaj, nego se postepeno obaraju na pojedine okolnosti ovoga ve­ likog čuda, krivo ih tumačeći i prikazujuć ih u protusovlju sa cijelim dogogjajem. Oni misle, da će na taj način uspješnije dokazati neistinitost Isusovog uskrsnuća, jer je lakše otkriti megju pojedinim okol­ nostima uskrsnog dogagjaja, kako nam ga Evangjeliste prikazuju, bar prividno nesuglasje, nego Ii od­ jednom dokazati lažnim cio dogogjaj. A kad bi im uspjelo, da dokažu samo jednu okolnost neistinitom, imali bi u ruci jaki dokaz, da stave u sumnju, pače da i zaniječu istinitost čitave uskrsne vijesti. Dvije su osobito okolnosti uskrsnog čuda, s ko­ jima u novije doba raspravljaju moderni kritičari, okolnost t r e ć e g d a n a i p r a z n o g g r o b a . Tu­ mačeći na svoj način i jednu i drugu okolnost naglasuju moderni kritičari, da temeljito proučavanje tih dviju okolnosti dovodi do zaključka, da je uskrsna vijest neistinita i da ne može biti govora o kakovom uskrsnom čudu. Kojim pravom to oni naglasuju ra­ zabrat će cijenjeni čitatelji iz ove kratke rasprave. 1. »Treći dan«. Da je Gospodin naš Isukrst treći dan uskrsnuo od mrtvih članak je naše vjere, koji katolik izrazuje u apostolskom vjerovanju, kad ispovjeda: »Vjeru­ g o d . x x v i. jem -------i u Isusa Hrista, Gospodina našega, koji — u s k r s n u t r e ć i d a n od m r t v i h«. Ta okolnost »trećeg dana«, jasno se razabire iz čitavog kaziva­ nja uskrsnog dogagjaja kod sve četvorice Evangjelista, a očito ju je naglasio i sveti Pavao u I. poslanici Korinćanima XV. З1. kad ono veli: »J e r v a m p r e d a d o h , š t o i p r i m i li, da H r i s t u m i r e z a g r i j e d i e n a š e , po p i s m u : i da bi u k o p a n i da u s k r s n u »treći dan« po p i s mu « . Riječi su svetog Apostola jasne, da jasnije ne mogu biti, a i kazivanje Evangjelista ne sadrži nikakove nejasnosti ili protuslovlja, te je izvan svake sumnje, da je okolnost »trećeg dana« u nerazriješivom spoju sa čitavim uskrsnim dogagjajem. Baš zato moderni kritičari ustali su svom žesti­ nom protiv ove okolnosti i pokušali su, da ju na svoj način protumače, kako bi uspješnije pobili istinitost uskrsnuća Gospodinova. Tri su poglavita mnijenja modernih kritičara ob ovoj okolnosti. Prvo je onih, koji govore, da broj t r i ne treba uzeti kao matematičnu vrijednost, nego naprosto kao općenitu oznaku vremena. »Treći dan« naime bilo bi isto, što i »po­ slije kratkog vremena. To oni zaključuju na temelju Starog Zavjeta, gdje dolazi isti izraz »treći dan«, a značio bi »kratko doba«. Гако poimence Ozeja VI. 1.—2. Hodite, da se vratimo Gospodinu, jer on razdrije i iscjelit će nas; rani i zaviti će nas. P o v r a t i t ć e n a m ž i v o t do d v a d a n a , treći dan p odignut ć e na s , i ž i v j e t ćemo pred u j i m«. Ili II. Kralj XX. 5: (I dogje riječ Gospodinova Izaiji govoreći): »Vrati se i reci Ezehiji, vogji naroda mojega: ovako veli Gospodin Bog Davida oca tvoga: č u o s a m m o l i t v u t v o j u i v i d i o s a m s u z e t v o j e ; e v o i s c i j e l i t ć u t e ; do tri dana i ć i ć e š u d o m G o s p o d i n o v « . Mo­ derni kritičari na to pridodavaju: »treći dan« ili »do tri dana« znači, »kroz kratko doba,« ili »do malo vremena«; u tom smislu govorio je Isus, kad je za života kazivao svojim učenicima, da će treći dan ustati od mrtvih, a tako su učenici i shvatili, pa su u istinu držali, da će im se njihov Učitelj malo poslije smrti živ prikazati. Tom mišlju bili su zaokupljeni, �62 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 19 l2. da su ga malo poslije smrti pred sobom ugledali; ali objekat njihovog gledanja nije zazbilj bio uskrsnuti Spasitelj, nego im se tako u njihovoj razgrijanoj ma­ šti pričinjalo.J) Drugi su kritičari mnijenja, da su ovu okolnost novozavjetni pisci istaknuli, jer je Isus u više na­ vrata za svojega života naglasivao, da će »trećeg dana« uskrsnuti. Tako n. pr. Mt. XVI. 21. »Od t a d a poče Isus k a z i v a t i u č e n i c i m a svoj i m, da n j e m u v a l j a i ć i u J e r u z a l e m i m n o ­ g o p o s t r a d a t i od s t a r j e š i n a i od g l a ­ v a r a s v e ć e n i č k i h i k n j i ž e v n i k a i (La ć e g a u b i t i i treći dan d a ć e u s t a t i . « Spor. Mr. VIII., 31; IX. 31.; X. 34.; L. IX., 22.; XVIII. 33.; Iv. II. 21. i d. A jer t3 Isusova proročanstva nijesu povjesna to je naravna stvar, da okolnost »trećeg člana« nema šta činit sa pravim shvaćanjem uskrsnog dogagjaja. Začudno mi je, da uvaženi profesor crkvene povjesti na sveučilištu u Kalle-Wittenberg dr. Friedrich Loofs,2) koji inače brani povjesnost uskrsnog dogagjaja protiv napadaja moderne kritike, slaže se u ovoj točki sa onima, koje pobija. I Loofs naime dr­ ži, da proročanstva Isusova o uskrsnuću trećeg dana nijesu povjesne i stoga, da se ne smije na nijh raču­ nati pri dokazivanju istinitosti uskrsnuća Gospodi­ nova. To Loofs tvrdi ponajviše na temelju onoga, što četvrti Evangjelista naglasuje, da Apostoli nijesu razumjeli Gospodina, kad im je za života govorio o uskrsnuću trećeg dana, nego, da su to shvatili tek poslije Njegove smrti. Evo duhovne riječi Evarigjeliste: »Isus reče: razvalite ovu kuću i za tri dana ću je podignuti. A Židovi rekoše: četerdeset i šest godina gragjena je ova crkva, a ti za tri dana, da je podigneš? A on govoraše za crkvu tijela svojega. A kad u s t a i z m r t v i j e h , o p o m e n u š e s e u č e n i c i n j e g o v i , da o v o g o v o r a š e i v j e ­ r o v a š e p i s m u i r i j e č i , k o j u r e č e I s us . « (Iv. II., 19.—22.) Ne znam po kojem egzegetičnom pravilu slijedi, da je nepovjesno Isusovo proročan­ stvo o Njegovom uskrsnuću zato, što to Židovi i ,učenici nijesu dobro razumjeli. Svako proročanstvo više je ili manje nejasno prije nego li se zbude ono, što je prorečeno; nije stoga nikakovo čudo, niti je to kakav dokaz neistinitosti ovg proročanstva o uskrsnuću, ako su. ga učenici Isusovi pravo razum­ jeli tek kad je Isukrst u istinu uskrsnuo. Treće je mnijenje onih modernih kritičara, koji ‘) Spor F. Loofs: Die Auferstchungsbericlite und ihrW ehrt 3. izd. Tubingen, 1908., str. 13. *) U gore naznačenome djelu. u onoj okolnosti »trećeg dana« ne vide drugo do be­ smisleni prijepis nekih starozavjetnih proročanstva, poimence gore navedenih riječi Ozeje proroka. ApoŠtoli su — vele ti kritičari — poznavali prilično do­ bro. Stari Zavjet; tu su našli govora o n e k o m 0 ž i v I j e n j u » t r e ć e g d a n a « (Oz. VI., 2.) pa jer su bili uvjerenja, da se mnogo toga u Starom Zavjetu opisanog odnosi na Mesiju, primjenili su oni 1 to oživljenje trećeg dana na svog Učitelja, koga su Mesijom smatrali, te su za to kazali, da je on ustao treći dan iz groba. Potvrdu tom svom mnije­ nju nalaze moderni kritičari u Pavlovim riječima, koji izričito veli: »u s kr s n u tr e ć i d a n po pismu.« Ovog je mnijenja megju ostalima i H. Windisch, u časopisu »Theolcgische Rundschau«1) Sva^tri rfmijenja podvrgao je oštroj kritici dr. Loofs u opetovano spomenutoj raspravi »Die Aufersteliungsbericht und ihr Wert« (Uskrsna vijest i njezina vrijednost), gdje dokazuje na temelju Pav­ lova razlaganja I. Kor. 15, da je okolnost trećeg dana posve istinita i da potječe od neposredne apo­ stolske predaje, kao što to sam Pavao ističe: »A ja v a m p r e d a d o h š t o i p r i m i h« itd. Pavao se je obratio treće ili četvrte godine poslije Isusove smrti; a možda kako Harnack tvrdi, iste godine muke Gospodinove ili godinu kasnije; u svakom slu­ čaju dakle vjerodostojni svjedok predaje apoštolske, te mu možemo vjerovati, kad nam kaže, da je Isus treći dan uskrsnuo. On je to mogao sasvim točno saznati od Apoštola očevidaca dogagjaja na Golgoti, koji su se vlastitim očima uvjerili trećeg dana po pokopanju, da Isusova tijela nema u grobu. Tako dr. Loofs. Njegovim lijepim opaskama dodajem i ja sa­ mo tri, kao odgovor na trostruki napadaj modernih kritičara protiv okolnosti trećeg dana. Pravo govo­ reći moglo bi se iznijet na izobil umjesnih primjed­ ba, ali su dostatne i tri same, a da cijenjeni čitatelj upozna, kako su uprav nespretni moderni kriti­ čari pri pobijanju istinitosti bilo kojeg biblijskog dogagjaja. Ponajprije, Što se tiče prvog mnijenja, nije isti­ na, da onaj hebrejski izraz kEP'T’ZfT! □'ОГЗ (Č. bajom hašelišij) = № (>* = tertia die trećeg dana, znači u opće neko kratko doba, nego zapravo označuje ono, što glasi, naime r o k od t r i d a n a , ni više ni manje. A sve i kad bi taj izraz označivao neko kratko vrijeme u opće, a ne samo tri dana, opet se u našem slučaju, naime u uskrsnoj vijesti, ne može uzeti nego u prvobitnom značenju ') XII. (Tubingen, 1909.) str. 182. �63 Lipa. od sama tri dana. To se jasno razabire iz kazivanja Evangelista. Ovi naime jednoglasno svjedoče, da je Isus umro na križu u petak (Parasceve Sabbati priprava subote - petak) isti dan bio pokopan, sta­ jao u grobu cijelu subotu, a u osvitu prvog dana po suboti, dakle u nedjelju, nestalo ga iz groba. »Us­ krsnuo je« kako reče angjeo ženama. Petak, subota, nedjelja: tri su dana, mora se dakle kazati, da je Isukrst uskrsnuo trećeg dana, a ne kako bi moderni kritičari lukavo ili zlobno htjeli tumačiti: nakon kratkog vremena. šaj, da se izrazu »treći dan« dade drugi smisao, nego li to općenita katolička predaja uči. Objektivno pro­ matranje uskrsnog dogagjaja dovodi svakog nepri­ stranog mislioca do bezodvlačnog priznanja, da je Gospodin naš Isukrst ustao treći dan slavodobitan iz groba. (Svršit će se.) Moderni kritičari (oni, koji zastupaju drugo mni­ jenje) nadalje umuju: Kad je Isukrst za života go­ vorio svojim učenicima, da će treći dan uskrsnuti, ovi ga nijesu razumjeli, kako su dakle mogli kasnije ustvrditi, da je treći dan uskrsnuo? Začudno je u istinu, da moderni kritičari postavljaju ovakovo pi­ tanje. Ta zar ne vide, da se na taj način sami zapliću u mrežu, koju razastiru katoličkoj egzegezi. Jer baš zato, što učenici nijesu razumjeli svojega Učitelja, kad im je on za života govorio o svom budućem uskrsnuću, a tri dana poslije Isusove smrti to razumješe očito je, da se je moralo nešto dogoditi, uslijed česa postadoše im jasne nekada nejasne riječi nji­ hova Učitelja. A to nešto, što se dogodilo mora da ima odnošaja sa nekadašnjim Isusovim govorom; drugim riječima: Isukrst je morao trećeg dana us­ krsnuti; inače bi bio Apoštolima na vijeke nerazum­ ljivim ostao govor Isusov o Njegovom Uskrsnuću. Anka T o p iće v a : Što pak zastupnici trećeg mnijenja tvrde, da je okolnost trećeg dana u uskrsnom dogagjaju izvagjena iz Starog Zavjeta, to ćemo priznati, da sv. Pavao u svojoj poslanici (I. Kor. 15.) kaže, da je Isukrst » u s k r s n u o t r e ć i d a n po p i s rn u«, ali ne kaže sveti Apostol, da je ta okolnost izmiš­ ljena u interesu Starog Zavjeta, nego, da je okolnost istinita, predvigjena i prije navještena već u St. Za­ vjetu. Apoštol je otprije spomenuo, da je po predaji čuo da je Isukrst uskrsnuo trećeg dana; on tome svjedočanstvu neposredne predaje pridodaje i svje­ dočanstvo sv. Pisma, da bolje uvjeri svoje čitaoce ob onome, što im piše. To pak proročanstvo, da će Isukrst uskrsnuti treći dan, nije uzeto iz nejasnog proročanstva Ozeja, kako to moderni kritičari iz­ vode, nego poglavito iz života Jone proroka, koji bijaše u ovom pogledu slika (tip) Isusa, kako to sam božanski Spasitelj izričito tvrdi: » J e r k a o š t o j e J o n a bio u t r b u h u r i b l j e m tri da na i tri noći: t a k o će bi t i i Si n č o v j e č j i u sr c u z e m l j e t r i d a n a i t r i noć i « . Mt. XII. 40. Uzaludno je dakle svako izvraćanje sa strane modernih kritičara, uzaludan je svaki njihov poku­ Lipa. Zar da pjesma pjesmom bude Kad je duša raskidana? Zar je ikad prolistala Maslinova sv’ježa grana Iz grobišta okosnica ? Čimpresa se tamo vije A na njojzi skoro nikad Slavujeva — glasa — nije . . Stog ne traži pjesme moje, Jer je bolju satrvena, A čemera suzom gorkom Nakvašena, — ojagjena Već u gluho, noćno doba, Kad mrtvaci kolo vode, Tada pitaj: Što cvjetovi Lipe naše već ne rode? ( !) Jer dok stenje granje suho I zamre lišće svelo; Sve dok bura grozničavo Zviždi, vije njoj op’jelo, — Dotle neće prelistati, Nit u cvatu cvatom biti! Zaludu je tugja ruka Krasotama svojim kiti . . A kad opet pomladi se Ko u davno, davno doba, Onda, dogji da ti pjevam, Jer će ne stat moga groba,— Ne stat boli otadžbine; Slobodan će narod biti, Da u sjaju pramaljeća Sjcn’ djedova lipom kiti. [7 4 �64 G. Guenot: Br. 4. — Šerafinski Perivoj. — 1912. " Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo MiSura.) Igre u Velikom Cirkusu. Nema ništa u našim savremenim društvima, kršćanstvom uljugjenim, njegovim duhom zadajenirn, što bi nam moglo dati i malo pojma o preziru, što ga je stari Rim nosio prema ljudskom životu. Da se steče potpuna slika rimskoga svijeta za prvoga vijeka naše dobe, treba se čitaocu časkom prenijeti u Veliki Cirkus. Tu će se slijedeći nit povjesti, koju smo preuzeli opisati, potpuno upoznati skupa s groz­ nim življenjem, što no ga je Hristova nauka za uvijek uništila. Poslije toga on će bolje otkriti ve­ ličinu djela, što no ga apostoli ovršiše, divotu svjet­ skoga preporoda i čudo ustanove golgotske vjere. Po ljudsku sudeći, pravo se je opetovalo mnogo puta, uspjeh je bio nemoguć; filosofija je propala, genij je bio nemoćan: sami Boe mogao je, u krilu neiz­ mjernih ruševina i neograničene pokvare, uraditi, da proklija, za tim, da uzraste i razvije se krjepost i svetost. U svojim bezbožnim rukama držao je cesar žezlo sramote; ali i veći je dio svijeta bio njegovim suradnikom. Hajdemo dakle u Veliki Cirkus, gdje ćemo proučiti i pošljednje poteze, slike, kakovu je onda prikazivalo društvo i gdje ćemo se namjeriti na više lica spomenutih u ovome pripovijedanju. Bilo je u Rimu više cirkusa. Gospodari su svijeta umnožavali mjesta odreg;ena za kazališta; ovo je u njihovim rukama bilo neko sredstvo vla­ danja. Narod je bio pohlepan za užasnim igrama borilišta. S toga je odstranjivao pogled od ostalih djela carske samovolje, a da se samo naužije, gle­ dajući, kako teče krv, kako se motaju žrtve u smrt­ nim trzajima i u bolnom urlikanju, što se izvijalo nesretnicim, dok ih je lav ili tigar svojim zubom raskidivao. — Najstariji cirkus, s koga je i deseto augustovo okružje svoje ime dobilo, nalazio se je na brdu Palatinu, okrunjenu sa Neronovim dvo­ rom i na Aventinu, glasovitu u burnim danim re­ publike. Ovu je orijašku zgradu, imenom Veliki Cir­ kus, sagradio Tarkvinij Stariji, rimski kralj za tim ga poljepšaše i obnoviše Julij Cesar i Klaudij, predšasnik Neronov. Osam dana poslije Tigelinove večere, još u zoru, svjetina je hrlila iz ovih kotara rimskih u okružje Velikog Cirkusa. Ona je po ulicama žuborila poput valova uzburkanog mora. Dok je letjela u grozničavoj brzini okolicom borilišta, već se je poštara robinjica spuštala niz obronke brda Ćelija i mučke se je šuljala kroz mahnito valovlje svjetine, pa je, nakon nekoliko časova, došla do podnožja spomenika osobitoga oblika, što se tužno i žalosno kočio ne daleko zelenoga trga. Robinjica se ustavi ispod ovoga okrnjenoga stupa, što se je zvao mliječ­ nim stupom; jer su tu i patriciji i pučani bez srca i duše ostavljali djecu, kad ih ne bi htjeli hraniti. Katkada bi koja pučka žena davala svoje prsi po gdjekomu od tih nesretnika, koji čim su progledali, na smrt osugjeni; ali takovo smilovanje bilo bi nešto rijetka. Veći dio bačene djece ispod krova odrodne obitelji, ginuo bi u ponoru blizu grada. Robinjica kad je došla pod stup, prignu se, uze neki ružni predmet, umotani tanki omot i stavi ga pod svoje odijelo. Odma se vrati i dogje u okolicu brda Ćelija, pa ugje u kuću Aula Plaucija. Stara je robinjica pripadala slavnom konsularcu. Ona ode ravno u odaje, koje su bile s protivne strane peristila sa za­ padne strane, uz triklinij, a pred knjižnicom i dvo­ ranom slika. Tu nagje svoju gospodaricu, Pomponiju Grecinu, koja nije bila zaokupljena podrobnim regjenjem same sebe, nego davanjem naredaba za lijepu uredbu svoje kuće. Plemenita je gospogja bila mirna i vedra, kao i onoga dana, kada je svoga muža molila, da uzme u obranu stvar robova Peđanija Sekunda. Duboki mir njezine duše odrazivao joj se na licu, pa joj poljepšavao ono njezino prirogjeno dostojanstvo. Ona dočeka robinjicu Ijubeznim i ozbiljnim posmijehom i naredi joj, da kraj nje, kao kraj svoje prijateljice, sjedne, pa joj reče sa svojim čuvstvenim glasom: »Je li tvoj put bio sretan, moja Agapito? Ima li što nova? Moj je put bio izvrstan, moja časna gospoda­ rice; sigurna, da ćeš sa mnom biti zadovoljna: nu vidi! U isto vrijeme Agapita razvije omot i pokaže se pred očima dviju žena mala lijepa djevojčica. »Strašne li okrutnosti, pustiti ovo nevino stvo­ renje, priuze gospogja. Doista, roditelji ovoga dje­ teta imaju nečovječno srce. Sto ćemo s njim učiniti? upita stara robi­ njica, pogledajući na gospodaricu. — Ti ćeš se za njom starati, draga Agapito; ja ću joj biti majkom, kad ju je vlastita odbacila. — Isukrst će te blagosloviti, gospodarice, radi ovoga novoga dobroga djela. On, koji je toliko ljubio malenu djecu. — Oh, da bi on, na uzvrat, ganuo Plaucijevo srce! odgovori Pomponija nježnim glasom. • — On će te sigurno uslišati, plemenita gospo­ darice! Gospodin, koji ne pušta bez nagrade ni čaše �Neronove žrtve. vode u njegovo ime dane, ne može, a da ne primi tvoju molitvu. — Kad bi to istina bila! Kad bi moj slavni muž jednoga dana jednak bio mome plemenitom Marku! Znaš li, gdje je sada moj sin, moj ponos i moja utjeha, gorljivi štovatelj Isukrstov? — To sam nagagjala. . — Ovoga časa on je još u kući Aurelija Pudenta, gdje je noć proboravio. Kakve su se nove zgode ondje odigrale? zapita robinjica. — Tu smo uživali divni prizor; jer i ja sam tu, moja dobra Agapito, sa dopustom Plaucijevim bila. O tome ću ti malo poslije pripovijedati. Još danas čeka božanskog Učitelja veliko veselje i to ću ti ka­ zati, jer sada nemam vremena. O Agapito, sretnih li nas, što smo upoznali one strane, na koje smo s početka sumnjivo gledale! kakovih li nam nepro­ cjenjivih dobara ne pribaviše! kakovih li nebeskih ljepota ne ulješe u naše duše!« Toga časa prekine Pomponiu Grecinu galama svjetine, koja je trčala u Veliki Cirkus. Snažna graja prodirala je i u zabitne odaje ove gospogje. «Što je dakle? zapita ona; što znači ta neiz­ mjerna vika? — Jao! odgovori stara robinjica, još divljački prizor narod opija; danas mora ljudska krv krvariti borilište Velikog Cirkusa. Pa i cesar sa svojim dvorjanicim Tigelinom, Otonom, Servilijem Tuskom i s mnoštvom drugih, gleda ove grozne igre. —Moj Bože, je li moguće! zaviče s tugom na srcu Pomponija; koliko sam strepila Dred viješću, što mi ju kazuješ! — Megjutim, dobra gospodarice, kako se često obnavljaju u Rimu ove krvave naslade. — Bez sumnje, ali ovoga puta imam osobitih raz­ loga, što se bojim otvora borbi u Cirkusu. Sjećaš li se Glabrijona, onoga roba, što mi ga je muž otrag tri mjeseca oslobodio? — On je bio tvoj najvjerniji sluga. — E, pa dobro, ima više sedmica Glabrijona su odredili, da se u borilištu bori. — Doduše, čula sam govoriti. — Zbilja čudan je ovaj čovjek. On je žedan pljeskanja svjetine i jednog cesarova pogleda. Eto zašto hoće, da izlaže život u borbama Cirkusa. Do­ znala sam. da se je ovo zadnje vrijeme neumorno vježbao za prve prizore. — Ja mislim, odgovori Agapita, e Glabrijon ima drugih razloga, da sagje na borilište. Njegova želja nije isticati se pred očima javnosti. — Sto misliš, da bi to bilo? — Ne znam; nego se bojim, da u njegovoj odluci osveta igra veliku ulogu 65 — Jesi li se namjerila na koju misao, uhvatila koju riječ, koja opravdaje tu slutnju? — Jest doista. Prijatelj Glabrijonov, silno vjerodostjan, pripovijedao mi je, kako se je tvoj oslobogjenik više puta sastao u krčmi s Atalom, gladija­ torom Servilija Tuska. Uvredljive riječi izmakle se Atalu; ova su se dva čovjeka posvadila i Glabrijon se je zakleo, da će se svome neprijatelju sjajno osvetiti. - Glabrijon će nedvojbeno, reče tužno Pom­ ponija, podleći. — Za što misliš tako? — Jer je Atal div, obdaren izvanrednom snagom. — Priznajem, ali je Glabrijon okretan, žilav, srčan i neustrašiv. Borba izmegju ova dva čovjeka bit će užasna. — Nesretni Glabrijon sve je dosad odbijao biti kršćanin; Bog ga kazni radi njegove tvrdokornosti. Njegova duša srće u velike pogibli u ovim grješnim igrama, u kojim sudjeluje. — Nadajmo se, da će mu Gospodin biti milo­ srdan, da će ga očuvati i da će mu svjetlost oči otvoriti. — Mi ćemo se, Agapito, Bogu moliti. Dok se je tako razgovaralo u stanu Aula Plaucija narod je neprestano grnuo u Veliki Cirkus. U brzo je dvjesta i pedeset hiljada gledalaca zauzelo mjesto po neizbrojnim mramornim stepenicama. Zgrada je bila jajasta oblika, izuzev joj temelj, gdje je bilo u pravcu dvanaest staja, nazvanih c a r c er e s ili tamnice, u kojima su se držali konji i zvijeri. Ove su se tamnice, nalazile prama Tiberu. Ulazna su vrata bila na Apijevoj cesti. Cirkus je bio okružen od temelja sa tri reda trijemova, a ispod njih su bili mramorni stupovi, urešeni s kipovima; u vrhu je sli­ čio polumjesecu. S pročelja, na Apijevoj cesti dizala su se tri šatora, jedan po srijedi a druga dva na ug­ lovima. Tu su bila dvoja dosta prostrana vrata, da može prolazit valovlje svjetine. Ovi su šatori služili za lože činovnika i bili su glavnim uresom Cirkusa i sa ljepote i sa graditeljstva. Na njihovoj visoravni bile su sjajne dvokolice sa četiri konja naporedo upregnuta. U ostalom, ovo je bio skoro jedini spo­ menik u okružju starog Rima, po komu se je i naziva­ lo. Ispred trijemova na razmake su se razmiještale stepenice, na kojima su stali gledaoci. Da se izbjeg­ ne pogibelji, kada su se izgonile divlje zvijeri, iska­ pale su se ispred prvog reda stepenica i borilišta jaruge od deset stopa u širini i u visini. Da budu pot­ puno sigurni gledaoci prvoga reda jaka je rešetka dijelila donje stepenice od jaruge. Čitavo je borilište bilo ogragjeno cijelom svojom dužinom sa ogradom iz klesanog kamena ili opeke. Bila je obložena mra­ morom, a u njoj su se vidjeli kipovi. �66 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 1912. Kad se je narod smjestio, dvanaest liktora sa svojim šibicama na ramenu, okićenim lovorikama, najave dolazak cara i činovnika. Tada ga se ugleda, gdje ulazi u Cirkus i gdje se penje u svoju ložu, oslon­ jen o dva svoja dvorjanika. Bio je obična stasa, mli­ tav i nerazmjeran. Noge su mu izgledale odveć tanke prama prsima i izvaljenom trbuhu; ogromna mu gla­ va počivala je na dva široka i nezgrapna ramena; lice mu je bilo okruženo pouzom žućkaste brade, koja mu je dijelila debeli vrat. Na pjegastoj i nabo­ ranoj koži bili su neizbrisivi znaci neuredna života; otvorene nozdrve rekao bi, e s nasladom udišu miris krvi. Bacao je po svjetini užasne poglede sa svojim zelenim, škiljavim, žmirkastim i tupim očima. Kad se­ natori ugledaše ovoga čovjeka, zadrhtaše kao na po­ gled kakove divlje zvijeri; a imali su i za što: taj je čovjek bio Neron, najpotpunija slika nedjela, razvratnosti i zloće. U 30. godini na svoju je glavu sasuo ne čuvene zločine. Današnjega kazališnoga dana javljao se je Rimljanima okaljan krvlju svoga po ocu posinjenog brata Britanika, od roda svoje ubijene majke Agripine. On je dao svoju ženu Okiaviju udušiti u sobi za kupanje. On je otrovao i svoga prefekta pretorija Bura, čovjeka, koji ga je na čelu vojske prvi kao cara pozdravio. Svaki se je dan igrao sa životom mnogih najslavnijih gragjana; naregjivao im, da žile otvaraju i umiru, ubijao ih i trovao. Lokust je igrao važnu ulogu u carskoj politici. Car Neron, odjeven u svoje svečano bijelo odijelo, isprugano grimizom a zlatom optočeno sjede na odregjene meke grimizne dušeke, zlatom izvezene. Kraj nogu mu i oko njega smještiše se njegovi dvorjanici Tigelin, Oton, Senecijon, Servilij Tusko poglaviti mu oslobogjenici. Na samu njegovu pojavu i patriciji i pučani digoše se sa stepenica pa svi zajedno zavikaše: »Dug život Cesaru Neronu!« vjerovali; narod poslije nego je vidio, kako postaje bogom Tiberij, sramotni kaprijski pustinjak i tupoglavi Klaudij, uze misliti e je povjest njegovih bogova prosta basna po volji izmišljena. Kroz malo narod ne­ strpljiv postade, poče mrmljati i stade silno vikati, upirući oči u carski podij, doksat od mramornih stupića, na kome je bilo cesarovo sjedalo. Neron i nepazeći na opću zlovolju neprestano se je smijao sa svojom družinom i izgledalo je, kao da se zabavlja sa narodnom uzrujanosti. A budući da je vika postala preveć nesnosna, baci vladar jedan grozni pogled po stepenicam zatim prišapne Tigelinu: »Imadu Ii snage pretorijanci?« —Sve su čete na svom mjestu i na tvoju zapovjed, cesare, odgovori prefekat. Više je od jednog puta Neron s nekom nasladom nagnao pretorijance na narod; nego sada ovo je bila šala, na koju se nije srdio. Vladar za sada osta tu. U ostalom od časa do časa stanovita bi se rika iz podzemlja izvijala i naglo bi umirivala galamu i srdžbu svjetine. Užasni glas lavova i tigara odregjenih za borbu nosio je strah, pa i u najvičnije duše na ovakove igre. U jedan mah sve umuča; bijeli veo, bačen sa carskih dušeka, pade talasujući se u Cirkus: to je bio vruće očekivani znak. Dvije su vrste borbe bile na dnevnom redu: borba divljih zvijeri i gladijatora. Netom se je bijeli veo dignuo, pojavi se čovjek na borilištu, ^krenuvši se podiju radosno pozdravi ce­ sara i počeka. Borac je bio obična uzrasta, ali njego­ va žilava i okretna uda, razvijene prsi, snažna i širo­ ka ramena odavala su veliku snagu. To je bio Glabrijon, oslobogjenik konsularca Plaucija; on se je upi­ sao još prvo mnogo dana, da se može odmah na po­ četku boriti s lavom, a za tim sa gladiatorom AtaJom. Ovo je onaj rob Servilija Tuska, koga se je bio zakleo ubiti. Koplje mu je bilo jedino oružje, pa je za to Glabrijon uložio najokretnije držanje. Prvi su ga od straha pozdravili, a drugi iz ljuba­ vi : jer reda je kazati, na sramotu onoga vremena, na­ Velika rešetka na vratim lavljega podzemlja bila rod je ljubio cesara, jer ga je bogato nadarivao na je dignuta, užasna zvijer kao strijela izleti u Cirkus račun bogataša i jer ga je krvlju pitao. Pučka korist i preleti ga u tri odskoka, a da nije opazila Glabrijopod njegovom vladavinom nikad nije na manje do­ na, koji je stao nepomičan; ali ga opazi na povrat­ lazila. Smrtne su kazne jedne druge nastupale. Žrtve ku, gdje ju izazivlje s kopljem. Tada se pruži trbu­ su jedne druge zamijenjivale na veliku radost go­ hom po zemlji, snažno glavu položi na spružene no­ spodara i naroda. Jedva se je Neron udostojao po­ ge i Čas pogleda ovoga drzovitoga protivnika, žmi­ kazati kad je čuo klicanje svjetine; on je bio već reći sa divljim očima, kojim kao da je svijetlo škodilo. otupio u takovim pozdravima; on se odmah stade Grobni muk obuzeo je nebrojeni svijet. Jedva je ne­ razgovarati i smijati sa svoiim oslobogjenicim i s koliko časova proteklo, kad lav, potresavši dugom Tigtiinom. Vjerski obredi prije igara bili su predugi. grivom, nasrnu s užasnim skokom na borca. No Ophod svećenika raznih redova osukao se je na veliko čudo većega dijela gledalaca, Glabrijon u cirkusu uz obične službe propisane starinskim zako­ dobro poučen iskustvom ovih igara, koje je često gle­ nom. Gledaoci su su se milo zanimali, jer je u to doba dao obori se u sukob na ponosnu zvijer. U času kad ružno pogansko bogoštovlje stalo mrznuti, pa i u je ova mislila, da drži svoj plijen, borac ju sa čudnopjžjm slojevima društva. Boljari više nijesu u ništa vatim udarom svlada i lav se nagje pod njim. Gly- �Neronove žrtve. brijon brzo se okrene i zabode nogu u bok svoga ne­ prijatelja, a on padne na pješak na borilištu krvareći i natapajući zemlju silnom krvlju. Narod zapljeska, kao i cezar, u počast borcu. Poslije Glabrijona nastupiše tri druga borca i proti jnima bila su puštena tri lava; nego ovi nesret­ nici nisu imali uspjeha Plaucijeva oslobogjenika. Oni jedan za drugim podlegoŠe. Pobjedonosni lavovi raspršaše njihova krvava uda po borilištu, proždrijeŠe njihovo pušeće se meso i zdrobiše sa svojim nesmil­ jenim zubima njihove kosti. Svjetina je pijana s ve­ seljem ovoga strašnoga prizora, jače pljeskala no malo prvo, kad je Glabrijon pobjegao. Kad lavovi nisu više imali suparnika, trebalo ih je strijelama oboriti. Neron s nasladom ubi prvoga, ostali poginuše po udarcim njegovih oslobogjenika. Ovi su im smrt po­ slali daleko od svake pogibelji, odozgor sa carskoga doksata. Narodu, žednu krvi, krvava pohlepa bila je tek podražena s opisanim prizorom, pa je s velikom vi­ kom tražio drugi dio dnevnoga reda. Imala su dva čovjeka megdan dijeliti, to je bio najmiliji prizor svje­ tini, jer je uvjek imao jedan život ljudski platiti; dok u borbama sa divljim zvjerima borci bi znali kadšto tako okretni biti. da bi smrti umakli, kako se je dogo­ dilo sa neustrašivim Glabrijonom. Gledaoci bi bili kao prevareni u svome očekivanju da ne bude ljud­ ska krv potekla. Barem ovdje u gladiatorskim bor­ bama, ako pobijegjenik ne bi bio smrtno ranjen narod bi se utekao c a r n i f e х - u, nekakvom krvniku. On bi svršio one, koje bi narod osugjivao spuštanjem palca. Borba proti divljim zvijerima svršila je s pozna­ tim načinom, svjetina sa divljim bijesom, krijesećim se očima, nadnijela se je nad borilište, a da što prije vidi kako izlaze gladijatori. Cesarova je veleduŠnost njihov život svjetini darivala. Na dati znak oni izagju na borilište. Bilo ih je samo šest. Cesto bi stotine boraca natapale krvlju borilište, poslije koje sretne zgode. Glabrijon sa Atalom dolazio je prvi. Kad se je Plaucijev oslobogjenik na novo pojavio pred narod, dočeka ga silno oduševljenje. Takav je čovjek obećavao po izbor nasladu i odulje uživanje. Atal je od srdžbe poblijedio, pa primaknuvši se Glabrijonovu uhu, promrmlja nekoliko uvredljivih riječi. On se nije dostojao odgovoriti, nego ognjeni plamen sjevnu s njegovog crnog oka. Mislio je u jedan čas skupo platiti svomu neprijatelju i ove i prvašnje uvrijede. Gladijatori se poredaju ispod carske lože i upi­ rući prama vladaru svoje poglede i svoje oružje, zavikaše: >>Cesare, spravm na smrt tebe pozdravljaju!« 67 Neron je stao nepomičan pri ovom darivanju krvi. Njemu je to nešto odveć niska bilo i nevrijedno nagrade. Cijeli se je svijet takmio, da cesaru ugo­ di: a ovi su imali samo život i drugo ništa, pa su se imali presretnim držati, što mu ga daju. Pošto mu je Servilij rastumačio, kako je njego­ vog gladijatora Atala izazvao oslobogjenik Aula Plaucija, pa kako ide u borbu, cesar postade pažljiviji. »Koji je povod mogao dovesti na borilište jedno­ ga slobodnoga čovjeka«, upita on. — Rek’ bi da se je Atal uvrijedlivo izrazio na račun Plaucija; on je žigosao, kako je i trebalo, obi­ telj konsularca, jer je pustila da ju pokvari tugjinski naum. To je u redu, odgovori Neron, milo mi je što mi kažeš. U tom slučaju nema milosrgja; ako Glabrijon ostade na životu, on će se sve dotle boriti s drugim gladiatorima, dok ne podlegne. -A ako pobjedi? upita Servilij, jer može biti svašta-sa čovjekom, koji je ovoga časa lijepo dokazao svoju vještinu i hladnokrvnost. .—E dobro! odvrati Neron, a u isti mah oko mu zakrijesi bijesom, zar nema krvnika i s p o l i a r i u m? Truba zatrubi a gledaoci po drugi put zavikaše: »Dug život cesaru!«, Odmah se Glabrijon i Atal približiše sredini Cirkusa. Umjetno naborana grimizna tkanina, pri­ čvršćena uz tijelo sa sjajnim mjedenim pojasom, od drugih ih je razlikovala. Glabrijon je okretan i spre­ man kao da je zaboravio prvu borbu. On je nosio na lijevoj nozi koturnu1) od modre kože, a na desnoj bakrenu cipelu. Na glavi mu se dizala duga kapa, a niza nju su visjele zlatne mrežice. U jednoj je ruci držao trozub, a u drugoj nekakovu mrežu: morao se boriti poput tako zvanih mrežara — retiarii. Atal oružan iskrivljenom kosom i okruglim šti­ tom, imao je značajnim biljegom ribu kao nakit na vrhu kacige. Dva gladiatora, kad su jedan drugom na doinaku bili, udare se sa žestinom. Atal je, sa orijaškim stru­ kom cijelu glavu viši od svoga protivnika, digao nada nj svoju kosu takvom brzinom, da se je mislilo e je Glabrijon pogogjen; ali mrežar, obdaren čudnovatom okretnošću, lukavo izbježe udaru, uzmače dva kora­ ka pa zatim se naglo izvrati na neprijatelja i od jed­ nog maha baci svoju mrežu. Atal se na vrijeme pokri sa štitom, osujeti Glabrijonov naum i izmače mu. Ali nastade živahnija borba. Opijeni poklicim i pleskanjem naroda, puni osvete, dva gladiatora ništa dru­ go nisu gledali, nego kako će jedan drugoga ubiti. Trozub i kosa opisivale su po zraku brze kretnje, pa ‘) Glumačka obuća, �68 Br. 4. — Serafinski Perivoj. su se križali i sudarali bez prestanka. Lica dvaju pro­ tivnika bila su puna neizrecivoga bjesa, bilo ih je užasno pogledati. Glabrijon sabravši svu svoju sna­ gu i svu sposobnost brzo stisnu svoga protivnika, pogna ga naprijed i nagna ga vratima tamnica, pa izrabi hinjeni nasrtaj Atalov, zahvati ga svojom mre­ žom, baci ga na zemlju, padne na nj i stane mu prsi gnječiti sa svojim snažnim koljenima. Ponosan nad pobjedom Plaucijev oslobogjenik okrenu oči k cesaru da dozna što on zapovijeda; ali Neron ostade hladno­ krvan. Tada Glabrijon zatraži to od naroda, a ovaj pruži prama njemu ruke sa zavinutim palcem, to je bio smrtni znak, neopozovljiva osuda, koju ni cesar nije bez pogibelji mogao oporeći. Ta osuda ispuni nje­ gove želje i žegju za osvetom, pa će pobjedonosni gladiator malo koljeno ukloniti, dignuti ruku i sa trozubom probosti prsi svoga protivnika i ove mu riječi upraviti: »Hajde sada u podzemni svijet i grdi časne patricije, najkrijeposnije gragjar.e Rima U Servilij ču ove riječi, pobjesni od jeđa, pa se na­ gne vladaru i reče mu: »Cesare, hoćeš li pustiti bez i azne takovu đrzovitost?« Neron odgovori mladom senatoru i naredi, da se Glabrijon iznova bori. Drugi gladiator st' na Atalovo mjesto, a Atal prama običaju bi odvučen u s,ooliarij s jednom kukom. Pijesak se posu po borilištu krvlju nakvašenu i borba opet otpočne. Novi Glabrijonov protivnik poleti, a da mu nije dao vremena da se odmori. Kraj toga strašnoga juriša i truda, što ga je morao podnijeti Plaucijev oslobogjenik junački podnese udar, oprije se sa nevigjenom okretnošću i uspije mu protivnika sa zemljom sastaviti. Jsarod je bio nemilostiv, on dade smrtni znak i nova se žrtva pruži pred Glabrijonovim nogama. Proti svim pravi­ lima igara, cesar zapovijedi treću borbu. Zalud je ne­ sretnik molio čas odmora, premda je stao razumije­ vati da se traži njegova smrt. Neron je bio neumoljiv. Borba se megjutim proslijedi za nekoliko časa sa ne­ jednakom srećom. Napokon se dva gladijatora, odranjena, stadoše valjati po pijesku s njihovom krvlju napojenom. Narod se pokrenu u prilog Glabrijonu i uza sve, što je bio izdan znak smrti iz carske lože, on je tražio njegov život. Već su ga nosili kroz vrata odregjena za pomilovanje na borilištu, kad prijeteći Neronov znak naglo ustavi robove, koji su bili uzeli gladijatora. Jedan će se od njih primaknuti k cesarovu podiju pa primiti naredbu, da se ranjenik vuče u spoliarij; tu su dva roba čekali na borilištu pale ne­ sretnike, jedan bi ih krećao sa usijanim gvožgjem, da vidi jesu li mrtvi, a drugi, kad nebi bili, razbijao im glavu sa udarom drvenog bata. Ne samo što je živio 1912. Glabrijon, nego on nije bio ni smrtno ranjen. Onoga časa kada se gladijatora vuklo u spolijarij, neki će se oslobogjenk dovući do ulaza dvorane i naglo tamo poletjeti. To nije bio nitko drugi nego Filokseri, prija­ telj Marka Plaucija. S naglom kretnjom on potisnu dva roba, koji se spremali da izvrše mrtvačku službu, primače se Glabrijonu, nadnije se nada nj i prišapnu mu nekoliko riječi na uho. Lice se je nesretnikovo razvedrilo poslije patničkog bljedila, otvori oči, upo­ zna Filoksena i promrmlja nekoliko riječi u sretnom posmjehu. Tada Filoksen, držeći u ruci staklenu boči­ cu, izli na čelo gladijatorovo malo vode i pod glas iz­ govori neke tajinstvene riječi. Kad je to naglo opre­ mio, kako su prilike i zahtjevale, okrene se robovi­ ma koji su ga u čudu gledali: »Ovaj je čovjek ovdje pogrješno uveden. On nije smrtno ranjen a narod mu je, kako sam i ja sam vi­ dio, dao znak pomilovanja.« Rot n nijesu znali, što će mu odgovoriti; ali to­ ga časa unigje krvnik, živo ih izgrdi i zapovjedi, da odmah gladijatora pošalju na drugi svijet. »Narod ga je pomilovao,« ponovi Filoksen. — Šuti, prokleti čovječe! zaviče krvnik, ne znaš li da se je cesar izjavio? On naregjuje, da ovaj čovjek umre. Odmah, bez daljega razgovora, jedan od odregjenih robova za ove grozne poslove dotače se gla­ dijatorovi prsiju sa usijanim gvožgjem, a drugi mu s drvenim batom razlupa glavu. U isti se mah pojavi od Nerona poslani oslobogjenik. Krvnik je razumio, što se je htjelo carskom poslaniku, pa mu pokaza ležećega gladijatora, opružena po zemlji, razlupane gla­ ve. pa će mu reči: »On je živio!« Oslobogjenik bez jedne riječi dade znak zado­ voljstva i vrati se k vladaru, da mu pripovjedi, što je vidio. Nekoliko vremena poslije ovoga krvavoga i stra­ šnoga prizora, jedan je rob išao kroz svjetinu, koja je bila na povratku iz cirkusa, prama brdu Ćeliju. Kad je došao pred kuću Aula Plaucija, unigje unutra. Mahom ode u najzabitniji dio stana, u sobu Marko­ vu. Mladić je bio tužan, sumorno i blijedo lice odava­ lo neku plašljivu zabrinutost. Što je nova? naglo ga zapitaju. Je li se Glabrijon borio? —Jest, on se je borio. —Je li pobijedio? —On je ubio jednog lava i dva protivnika sa zemljom sastavio. —Onda je spašen! zaviče Marko veselim glasom. —Ne, na nesreću. —Sto govoriš? brzo stvar razjasni! Nisi li mi �Louvenski prof. M. De Wulf o nauci Ivana Duns Scota. rekao da je dva protivnika sa zemljom sastavio? —On se je borio i po treći put, u ovoj novoj bor­ bi nije imao istu sreću, kao u prvim. Kako to može biti? živo će Marko, zašto te tri borbe? —Cesar je tako htio —Što.se je dogodilo? Je li dakle Glabrijon mr­ tav? —Glabrijon je mrtav, rob će s promjenjenim gla­ sam odgovoriti, jer je od dugog vremena živio u prijajateljstvu sa Plaucijevim oslobogjenikom. Premda mu je narod milost udijelio, cesar je naredio da gine. —Moj Bože! moj Bože! promrmlja mladi patricij pokrivajući rukama lice. Kad će dakle ove užasne igre svršiti? Rim pije krv, ali pare krvi dižu se k ne­ besima i vape osvetu. Da bude barem nesretnik imao vremena, doda, da kršćanski umre, mogli bismo se tješiti. —Imao je vremena, odgovori rob. —Govoriš li istinu? Ko mu je u zadnjem času otvorio vrata Crkve? —Filoksen se je tu trefio onoga časa, kad su ga vukli u spoliarij; on je za njim uzastopce poletio, govorio mu i imao je dokad, da svetom vodom kršćenja polije glavu žrtve. Neka zraka radosti obasja Markovo lice. Miadi sin Aula Plaucija i Pomponije Grecine bio je krš­ ćanin, njegova je majka isto bila. Prvi uzrok njihova obraćenja bio je oslobogjenik Filoksen. On je bio u Jerusalemu na dan duhova, onoga časa, kada su apo­ stoli prvi put propovjedali. On je donio u kuću Pudentovu klicu Evangjelja. Zatim kad su poslanici Isukrstovi došli u Rim, on ih je odveo u odnošaje sa PIuacijevom kućom. Pomponija Grecina nije kasnila u zagrljenju vjere. To je bilo onda , kad se je nekako odbila od svijeta. Za to su je bili tužili sa tugjinskog praznovjerja i za to je bila privedena pred kućni sud, gdje ju je njezin muž riješio i proglasio njezinu ne­ vinost. On ju je lfubio i njezinu krijepost častio. Louvenski prof. M. De Wulf o nauci Ivana Duns Scota. Istina je čovjeku draga, jer odgovara njegovoj naravnoj težnji. Ocrnjuje li mu je kogod, to ga i peče. Ali nadogje li jednom vrijeme, kad mu je i njegovi protivnici stanu očito priznavati, eto čovjeku nove radosti. Ova nam refleksija dolazi u pamet, kad se sjeti­ 69 mo današnjeg scotističkog pokreta. Franjevci i njiho­ vi ostali sumišljenici svjesni ispravnosti nauke svog naučitelja, u filosofiji i bogoslovlju njega sijede. Ali kako sturiji, tako i današnji Tomiste to im prigova­ raju. Nu jer scotizam zahvaća sve toviše maha to se je i sa protivne strane stalo ozbiljnije misliti: U tom pogledu, veleč. čitateljstvu prikazujemo izjavu louvenskog profesora M. D e W u 1f a. Važnost je nje­ zina tim veća, što je ona došla s a g l a v n e u n iv e r s e u k a t . f i l o z o f i j i . Iz Louvena je počeo neoskolastički pokret, u njemu je i danas najveće stjecište kat., a ujedno i prave naobrazbe. Ali prije nego navedemo samu izjavu, želimo na nešto upo­ zoriti: 1. Neke opaske. Mislimo, da ne ima kat. mislioca, kojemu hi se u isti mah više prigovaralo, nego što se uprav pri­ govora prvaku franjevačke škole č. Ivanu Duns Scotu^Što se svega o njemu ne govori?!: — da je voluntarista kao i Schopenhauer, da uči kašnji spinozizam, da zagovara antropomorfizam, inderterminizam; opet neki u Scotu vide Sljedbenika starih Pironaca, on je skeptik, predšasnik Decartes-a, Paskala. Raznovrsnost mnijenja prevršila je optužujuć ga sa modernističkih teorija imanencije i pragma­ tizma; Što je Kant u modernoj filozofiji, to je bio Scot u skolastici. Možemo zaključiti, da je većina, inače vrsnih učenjaka, stajala na strani protivnoj Duns Scotu. To se osobito razabire iz djela Scheeben-a1), Stockla2), Haureau-a3), i. t. d. Naravski, da je ovo moralo izazvati reakciju sa strane Skotista, te uza sve protivnosti ipak fra­ njevački red u svojim generalnim ustanovama od 1897. naregjuje svojim l e k t u r i m a . d a u f i l o z o f i j i i u teologiji slijede franjevačku školu (br. 245.), ali ipak da ne zaborave i ostale naučitelje sholastične dobe. Ujedno im se zapovijeda (toč. 246.) da se kod naučavanja čuvaju pretjeranih sloboština. Iz ovoga logičko slijedi, da su Franjevci bili potpuno stalni o ispravnosti Scotove nauke, jer upravo on repre­ zentira »franjevačku Školu«. A kako se zabranjuje i prevelika sloboština, to je znak, da se ni Scot nije ni za dlaku udaljio od ortodoksnosti kat Crkve. Slavni Leon XIII., blagohotno je potvrdio ove na­ redbe i tim je sa najbolje i sa najkompetentnije stra­ ne odgovoreno na protivničke navale. U isto vrijeme i seotistička literatura po­ čela je iznova cvasti i broj se njezinih pristaša J) Handbuch der Katholisđien Dogmatik - 1873. *) Geschichte der Philosophie des Mittelalters. ii. 1865 Lehrbuch der Philosophie 1881. 3 Hjstoire de la philosophie scolastique, 1880, �70 Br. 4. — Serafinski Perivoj — 1912. množiti. Eto tako danas imamo velikili Skotista a njihov rad marno i pohvalno napreduje u Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Španjolskoj, Italiji i Njemačkoj.1 E da se ima pred očima kratka sinteza Scotova sistema, i za to se pobrinuo O. d. Basly.2) Reklo se, da Scotov kriticizam naliči onom Kantonovom, a koliko ova objeda ne odgovara pravoj kri­ tici, pokazali su S. Belmond i O. Raymond.3 Uopće proti iznešenim prigovorima a u obranu Scoovih na­ uka, može se reći, da ifnaju veliku ulogu francuske smotre »Revue de philosophie« i »Etudes francis.caines«, te najnovija družica louvenske škole milan­ ska »Rivista di filosofia neo-scolastica«. Na četri glavne objede Scotove filosofije odgo­ vorio je savjesno i učeno bavarski Franjevac P. Minges. Sa četri oveće knjižice obranio serafinskog naučitelja. 1. od pretjeranog indeterminizma;4) 2. da je neispravno reći, da Duns Scot u nauci o moralnom činu nije davao dovoljnu važnost objektu, okolno­ stima i svrhi,5) nego naprotiv, da je istina, da on u suštini uči isto kao i angjeoski Toma a razlika je jedi­ no u formi; 3. Duns Scot nije nigdje naučavao, da je pojam opstojnosti (esse) Boga i st\ orenja, supstanci­ je i akcidenata univočan; on priznaje analogiju, ali na svoj način;" 4. objegjivati ga sa pretjeranog rea­ lizma i to je preuranjeno i neispravno.1 — ') V. »Rivista di filosofia neoscciastica«, br. 4-5, 20, otobre 1910., str. 416-417. *) Deodat de Basly 0 . F. M CaDitalia opera Beati Joannis Duns Scoti collecta 1. Praeparatio philosophica. edit. II. p. 553 in8, Havre 1908*) Isp. Rivista di fil. neoscol. 20 ctobre 1910, Članak : Da J . Duns Scoto a Kant i P. Raymonda: La pliiiosophie criticjue de Scot et le Criticisme de Kant u »Ćtudes franciscaines« aout 1909. *) P.P. Minges: Der Gottesbegriff des Duns Scotus auf seinem angeblich eszessiven Indeterminismus gepruft. W ien Verlag von Мауег, 1907. 5) Isti: Bedeutung von Objekt, UmstSnden und Zweck far die Sittlickeit eines aktes nach Duns Scotus Fulda. Izvadak iz »Philosophisches Jahrbuch« B. 19, H 4. *) Isti: Beitrag zur Lehre des Duns Scotus iiber die Univokation des Seinsbegriffes- Izvadak iz »Philos. Jahr.« B. 20, H 3-1907. Takogjer ob ovomu dobro će d o J rasprava Isoscova O M. Petazzi: »Univociti od analogia« izašla u lanjskom 1911) 1. broju sm otre »Rivista di filos. neoscolastica«. 7) Isti: D e r a n g e b i i c h e e s z e s s i v e R e a l i s m u s d e s D u n s S c o t u s , Beitršge zur Geschichte der Philosophie des Mittelalters, heraus. von Dr Bauem ker, Georg von Herling und Matthias Baum gartner, B. VII, H. 1, Munster 1908. Aschendorff. U pitanju Scotizma još se mogu proučiti i slijedeće ragje: V £tre transcendant d’aprfes Duns Scot od S. Belmonda u Revue de philosophie. Pariš 1 Janvier, te od istog auktora i u istoj smotri od 1. octobre 1909: La perfection de Dieu d’ aprćs Duns Scot; Symphorien de Mons: La distinction formelle de Duns Scot et les Universaues u „Etudes franciscaines'1, m arš 1910. Kako crnm odisti krivo shvaćaju Duns Scota isporedi pisanje učenog i marljivog O. G rabića: „Franjevački m o­ dernizam" u *S. Perivoju« br. 10, god. 1909. 2. I z j a v a p r o f. D e. W u 1 f a. Franjevac Kmilio Chiocchetti imao je prigodu, da na louvenskoj univerzi čuje prof. De Wulfa, koji je kao historičar filozofije govorio i o B. Ivanu Duns Scotu. Jer je ovim javnim predavanjem prof. De Wulf ispravio svoje nazore još od prije istaknute u svojoj velikoj i uvaženoj »Histoire de la philosophie medievale« (1905), to je O. Chiocchetti pokupio te izjave, te u obliku pisma poslao na čuvenog F ra­ njevca dr. Gemelli-a. Je r pismo ima veliku važnost u pitanju scotizma, a sastavljeno je od njegovog vrs­ nog i marljivog suradnika, dr. ga je Gemelli pod rub­ rikom » T r i b u n a 1 i b e r a« objelodanio u svojoj smotri »Rivista di filosofia neoscolastica«, a mi ga donosimo po prijevodu u cjelosti. Dragi O. Gemelli! Dok je 1909. naša smotra u kratko prikazivala djela O. Mingesa o Scotu, zaista ni ti a ni ja nijesmo se nadali, da će tek godinu kašnje oni isti zaključci (već smo fh vidjeli, op. prevod.), do kojih ie došao naš vrsni brat iz Bavarske, naići na potpuno suglasje kod najvećeg središta historično sholastične kulture a kroz usta čovjeka, koji «=fr kao malo ih — može go­ voriti sa auktoritetom historika filozofije, naročito o onom razdoblju filozofije, u kojem je Scot stavio svu svoju suptilnu kritiku u službu jedne od najvećih i najženijalnijih izradaba peripatetizma. Ovdje naime u Louvenu pred cijelim sveučiliš­ tem prof. De Wulf izjavio je, da usvaja te zaključke i ispravlja neke tvrdnje, koje je on bio iznio o franje­ vačkom naučitelju u svojoj »Histoire de la Philosop­ hie medievale«. Za izbistrenje sotističkih prepiraka, ovaj čin po mom mnijenju, preuzimlje veliku zamašitost, jer ti zaključci ne tiču se samo koje ili mnogih nuzgrednih točaka, nego baš uprav kreću se temeljnih pitanja u skotizmu. »Scota se je često puta krivo razumjelo«, rekao je De Wulf: — mnoge osvade na njegovu nauku proistječu iz nedostatnog dubljenja i sa nepotpunog proučavanja svih njegovih djela; ili se dade za­ varati od nekih prilika (similitudini), koje rabi Scot e da objasni svoju nauku. N. p. optužilo se Scota sa pretjeranog realizma, a prigodu ovoj optužbi pru­ žila je jedna poznata usporedba Suptilnog naučitelja, koju je on upotrebio. U knjizi: »De rerurn principio«, 9. 8. art. 4. p. 53, sqq (navod iz De Wulfove: Hi­ s to ir e .. . 2 vid. str. 399.) piše Scot: »Mundus est arbor quaedam pulcherrima, cuius radix et semii) Od početka godine 1911., dr. Gemelli sam je preuzeo uredništvo ove uvažene sm otre, a pismo je zvorniku izašlo u broju od 20. U 191). na talijanskom �Louvenski ptof. M. De Wulf o nauci Ivana Duns Scota. narium est materia prima, folia fiiientia sunt accidentia; frondes et raini sunt creata corruptibilia, flos anirna rationalis; fructus naturae consimilis et perfectionis natura angeiica. Unicus autem lmc seminarium dirigens et formans a principio est manus Dei . . . Odmah se reklo evo tvar (materija) n u m e r i č n o jedna a realno zajednička svim bi­ ćima! 1 ovaj tobožnji dualizam Scota — s jedne strane B o g , actus infinitus, a s druge tvar ili sve­ mir numerično jedan stavljalo se uz bok Giintherovu sistemu, kojeg je ovaj preuzeo šest vjekova kašnje. Neispravno je ovo, kaže profesor De Wulf zajedno sa O. Mingesom. Po Scotovu materija jedna, zajednička svim bićima, naprosto je proizvod ap­ strakcije i u stvari (in realta) ona je u bićima multi­ plicirana: svako biće ima svoju v l a s t i t u ma­ teriju i svoju v l a s t i t u formu. Svako je biće individualizirano: da je Bog stvorio materiju prvu, i ona bi takogjcr bila individualizirana. Čim je Scot pokazao, da je realnost individualna, ide da ju protumači na novi način: u ovom n o v o m n a č i n u tumačenja stoji osobina njegove nauke. Svakom apstraktnom pojmu odgovara u materiji jed­ na formalitas, koja opstoji u smislu bića još prije od apstrakcije — nastaje jedno pitanje: kako se dade složiti jedinstvo bića sa (curh) iormalitate? — »Evo nam jezive (delicato) točke u Skotizmu« - veli de Wulf. .Ali ipak što bilo da bilo, stalno je, da i za Duns Scota kao i za i sv. Tomu, vrijede ova dva načela: a) Pojedinac sam jest jedna supstancija; b) Univerzali su proizvod apstrakcije. U jednu riječ: Metafizika Scotova jest, kao i za sv. Tomu, meta­ fizike pojedinog (metafisika delP individuale). Iz metafizike pregjimo u teodiceju. Reklo se je »Scot je panteista, ili barem na nj naginje.« Zašto? »Jer po njegovoj nauci biće je univočno Boga i stvo­ renjima.« Ne, veli još De Wulf — slijed'' ći Nfrngesa: - pojam bića po Scotovu samo je logično »univočan«, dok je metafizično »analogičan«. Uza­ ludno bi bilo, da ovds3 ponavljam sve istumačenje, kojeg je učinio O. Minges vrhu Scotove nauke o slobodi u Bogu: već je o tom naša smotra jednom iznijela prikaz. 1 kao što u dvijema napomenutim točkama, које su, kako i vidiš, temeljne, tako i glede onoga, što se tiče naravi i upliva, kojeg ima sloboda u ljudskom životu, te o moralnosti naših čina, prof. De Wulf potpuno se slaže sa 0 . Mingesom, tvrdo stojeć na tom, da je u s u š t i n i j e d n a t e i s t a n a u k a S k o t o v a i o n a sv. T o m e . Uzevši dakle sve u obzir, možemo zaključiti, da ocjena nauke Suptilnog naučitelja, kao što i kriterij, po kojem da se rasugjuju odnošaji izmegju Tome 71 i Scota, po mnijenju ove dvojice vrsnih pisaca, dali bi se ovako svesti: 1°. Scotova je nauka u potpunom suglasju sa ostalim temeljnim pitanjima skolastike: njegova filozofska sinteza ima svoj osobiti pot­ puni i solidni odijel u polaganoj i trudnoj izradbi kršćanskog peripatetizma. 2°. Sve se je do sad držalo, da za ova dva velika naučitelja vrijedi tii pravilo, da se ne slažu, a iznimka bi bila, da se slažu: dok baš sve je naprotiv istina, i to ako se pazi nć na formu, ne na osobiti način tumačenja i poj^egjaja misli u sistem, nego na s a d r ž a j , na same ideje: u kratko na Weltanschaung. Je li ovo konačna riječ o Scotu? Ti znaš, da se mnogi priboljavaju da nije. Za ove su zaključci, koje je stavio 0 . Minges vrhu nekih točaka, odveć opti­ mistični, a to stoga, jer više ne pripuštaju mjesta njihovim sumnjama, koje se ragjaju iz njihove i ako ne posvemašnje, a to barem djelomične artiiicioznosti? Tim više pripustivši ovo suglasje, ipak ostaje riješiti jedno veliko pitanje. — Nije Ii Duns Scot pobijajući s^. Tomu, stao se boriti proti vjetrenjačam? Nije li on sam isti pao žrtvom, budući da nije shvatio angjeoskog naučitelja? — De Wulf si : ; stavio ovaj upit, ali riješavajuć ga, žalibože — bvem u pitanju ljudske slobode — naginje na straru protiv­ noj Scotu. Čini mi se , da je ovdko riješr :/je dosta radi kalno; nu jer do sada ne imamo boljeg, kojim da ga zamjenimo, to se mnogi n* ćute obvezatnim da ga poprime. Ja držim, d^ se konačno ne da izreći sud 0 Duns Scotu, nego tek onda, kad ga se bude prouča­ valo na k r i t i č n o m izdanju njegovih djela, a kojeg — kako je poznato — još ne ima.1 Ipak je stalno, da na t e m el j u d a n a š n j i h 1z d a п j a, najkompetentniji, dapače koji su jedini kadri, da vjerodostojno sude — slažu se u tom, e da što više nego li prošli vijekovi, u sklad svagjaju Scota i sv. Tomu; osobito što energično otkrivaju neke teže osvade, koje se na račun franjevačkog naučitelja opetuju po krugovim i sjemeništim, te sa najumornijom dosadom prikupljaju ih neki priručni­ ci historija filozofije, a iz ovih prelaze u članke, na konference i ___ drugdje. Zaista ovo je Iasno i ako ne možda uvjek pošteno. Pozdravljam i čestitam O. Belmondu. Tvoj svegjerni O. E. Chiocchetti 0 . F. M. Louven, 2. siječnja 1911. ’) Franjevački učenjaci u Quaracchi (Firenzal izdali su glasovito kritično izdanje svih djela sv. Bonavcnture. Sad do tosam otaca tog zavoda pripravljaju tako izdanje od »Summa heologica« Aleksandra Halesa u 12 vol. od istih se je otaca nadati, da će oni prvi objelodaniti kritično sva djela Duns Scota. �Br. 4. 72 Serafinski Perivoj — 1912. 3. Z a k 1 j u č.a k. Bez sumnje je, da je prof. De Wulf na temelju nih i objektivnih zaključaka. Filozofija suptilnog dok­ tora izmegju svijuh drugih sholastika, zahtjeva izvor­ no proučavanje i to svijuh njegovih djela. Tim je nužnija kod njega ova kondicija, što ga se površnim istraživanjem često puta krivo razumi. Iz ovog nerazumljenja potječe većina onih osvada proti Duns Scotu. Ovako se dade razabrati ne samo iz znan­ stvenih rasprava, nego i iz privatnih disputa, gdje se često dogodi, da kad se i najžešćem tomisti ob­ jektivno razloži Scotovo mišljenje, na svršetku ti prizna, da je on bio drugačije informiran i sad da ne ima ništa proti. U čemu je ipak prof. De Wulf ostao pri svojoj, to se i mi nadamo sa O. Chiocchettiom, da će se i to vremenom poravnati, osobito kad dobijemo novo kritično izdanje svih Scotovih djela.1) Kad tada scotizam zahvati to veće dimenzije, hoće li biti od toga koja korist? — Odgovor je lak i to da hoće. Veliki katolički mislioci sliče zlatnim rudnicima. Rudnik mi imamo, zlato posjedujemo. Tako i danas po djelim Bonaventire, Scota i Tome imamo temeljno oružje za obranu sv. vjere i prava J) Kritičnom izdanju svih Scotc.ih spisa mn^go će Vo ristiti nota, što ju je objelodanio historik i matematičar Petar Duchera u „ A r c h i v u m f r a n c i s c a n u m h i s t o r i c u m , " 1910 broj 4: Sur les mateorologicorum libri quatuor faussemant attribues a Jean Duns Scoto. Po nazoru ovog vrsnog historičara ta djela imala bi se izbaciti iz Scotovih knjiga, jer da ih on nije napisao. Iz humanitarnosti proti katolicizmu?! I u hrvatskim je zemljama, rekao bi, unišlo u modu da se bez obzira napadaju i vrijegjaju katoličke svetinje. Golobrada, raspasana, liberalna, naprednjačka mladost misli, da je svu mudrost zakupila, kad se s nekoliko glupih viceva proti katoličkoj Crkvi i njezinim predstavnicima istrče. Stara na­ predna gospoda slijede primjer svojih sinova, pa se i oni u svome pomlagjenome žaru osjećaju inteligentnim, modernim, humanitarnim, kad u ime napretka, slobode, čovjekoljublja, nekakve modernosti izaspu pregršt osvada proti katoličkoj ideji i njezinim pionirima. Grjehota, što se ta gos­ poda irjesu našla mjeseca siječnja 191?. u nujve ćemu gradu Amerike New Yorku i prisustvovala svečanostim, kojim je najmoderniji velegrad pred­ stavnika katoličke Crkve, kardinala Farley-a u nevigjenoj mjeri obasuo . razuma. Sto se rudnici više kopaju, to se i zlata više nahodi. Slično je tomu kod velikih filozofa. Njihovo proučavanje otkriva nam novih misli i boljih vidika, a što nam je sve od velike vrijednosti. U današnje doba, kad svaka prava znanost na temelju tradicionalnih principa traži novih puteva e da bolje odgovori modernom duhu ni katolička nauka niti zaostaje a niti smjede zaostajati, već »v ev e t e r a n o v i s a u g e r e « . Scotovo proučavanje i danas nam u tom potpomaže. A da će i ubuduće, to je lahko razumjeti, kad znademo, da je sistem Scotove škole — osobito i gde je to dozvoljeno u teologiji — više izragjen po naravnim zahtjevima razuma i prepreten je snažnijim logičnim dedukcijama. Ob ovomu ćemo se tim lakše uvjeriti, što dublje zaro­ nimo u Scotove principe i silogizme. Kad je ovako, prava znanost i dosljedno kat. nauka ne smije se ništa bojati od procvata scotizma. Angjeoski naučitelji i veliki sv. Toma uvjek će — sa svojih osobitih razloga — u glavnom ostati vogja kat. škole, ali valja dobro razumjeti, da niti objektivna znanost, niti Tomizam a pogotovo kat. Crkva ne po­ trebuju nikakovih pristranosti, nikakvih nekritičnosti, a načelno je protivna svakim osvadama. Stvarna i učeniačka izjava louvenskog profe­ sora M. De Wulfa puno će kod objektivnih učenjaka razbistriti pitanje Scotizma. Bilo bi dakle razložito i pravedno, da i h r v a t s k i z a n i m a t e l j i uvaže ovo priznanj e pr v a ka u hi s t or i j i shol asti čke filozofije. Neću spominjati sve ono slavlje, koga su američki katolici svom duhovnom poglavici priuredili, nego samo spominjem to: da je s t o dva desetpet ne-katolika novoimenovanom kardinalu priredilo kraljevski objed u New Yorku, WaIdorf Astoria, na koji je bilo pozvano sve što ima bogatijeg, prosvjetljenijeg u nekatoličkom amerikanskom gradu. Izmegju visoke gospode bio je pozvan sam predsjednik Saveznih Država W. H. Taft. Ovom svečanom prigodom kardinal Farley bio je predmetom burnih ovacija. Izmegju mnogobrojnih govornika istakao se je sam namjesnik i načelnik New Yorka, veliki rabin dr. Gimmermann. Ame­ rički posjednik W. H. Taft, jer je bio zaprije­ čen osobno prisustvovati, upravio je priregjivaču ovoga sjajnoga carskoga objeda slijedeće pismo, koga �u prevodu donosim našim Iiberalcima i dobrim kato­ licima na razmišljanje: Washington, 26. siječnja 1912. Dragi gospodine Metz: Žao mi je, što ne mogu prisustovati objedu, priregjenu u počast kardinalu Farley-u prigodom njegova promaknuća na visoko dostojanstvo kardinala rimo-katoličke Crkve. Obilježje priregjenog objeda dokazom je velikog napretka u amerikanskom društvenom životu u duhu uzajamne snošljivosti i pravog bratstva izmegju onih, koji su predstvnici raznih vjeroispovijesti i do­ tičnih organizacija. N e k a t o l i c i i m a d u s t o menata, framazona, koji su izvojštili pobjedu svako­ vrsnim makinacijama u nesretnom Portugalu. Libe­ ralnoj je gospodi bio dodijao jaram sužanjstva, u ko­ je ga je, kako oni kažu, bilo strovalilo kraljsko žezlo i papina tiara. Program je nove framazonske vlade, u čijim rukama stoji sudbina portugalskog naroda, slijedeći: n e o g r a n i č e n a i n d i v i d u a l n a i d r u š t v e n a sloboda. Čujte, čitaoci, pa dobro upamtite, kakva je na djelu ta moderna liberalistička sloboda! Danas u Portugalskoj, toj najmodernijoj i najprosvjetljenijoj državi, kako se hvale naši liberalci, leži u tamnicama ništamanje,- nego č e t e r d e s e t h i l j a d a bijednih utamničenika! Pitati će te, zašto r a z l o g a , da j a v n o i z r a z e s v o j e v e l i k o je ta najliberalnija vlada s njima tako okrutna? Znate poštovanje katoličkoj Crkvi radi zašto, jer utamničenici neće da priznadu zločinstva, koja su liberalci pri revoluciji u Portugalu počinili. njezina blagotvornog upliva u dr ud r u š t v u , j e r s e o n a n a j ž i v l j e o p i r e p o ­ Oni neće, da misle onako, kako slobodni zidari žele. Ovo je jedini uzrok, radi koga, tobože humanitarna g u b n i m a n a r h i s t i č k i m n a u k a m a i j e r je vlada, onako na nečovječan način nevine ljude u ona s n a ž n a z a š t i t a vl asti , reda i za­ zemaljske podzemne tamnice trpa. Ni po jada, da k o n a . Činjenica, da je Vrhovn’ Glavar Crkve po­ se s tamničarima po ljudsku postupa! Ni poganski častio ime amerikansko, imenovavši kardinalima tri pisci nijesu sličnih grozota u Nerona i Dioklecijana Amerikana, izvor je dike i ponosa za nas sve zabilježili. Na hiljade se bijedne čeljadi u podzemne Amerikance, najradosniji, što' su na to dostojanstvo prostorije zajedno smješća tako, da je bjelodano dokazano, da ih je na stotine od gladi i svake ne­ uzdignuti naši zaslužni i vrijedni gragjani. volje, usred najgroznijih muka, ostavljeni od svojte Molim Vas, da me cijenite svegjerno iskrenim i iodbine, u smradnim tamnicama smrt našla. I ovako čestitanja kardinalu Farley-u, koji me sa svojim je postupanje još prava blagodat, kad se znade, da prijateljstvom časti još od mnogo godina. su mnogi tamničari u daleke portugalske kolonije Molim Vas, da me cijenite svegjerno iskrenim odvedeni i da ih je tamo nevidom nestalo. Uzalud je rodbina tražila svoje mile; uzalud se mučila, da William H. Taft. bi barem mrtva tjelesa svojih dragi po zadnji put Iz pisma se razabire, da predsjednik ne gleda mogla da vidi i poljubi. Na hiljade je jadnika brodo­ toliko na osobu kardinalovu, koliko na blagotvorni vima se uputilo u portugalsku Sibiriju, ali je liberalna upliv katoličke Crkve na moderno društvo. Ovo je vlada našla načina, da ni jedan tamo ne dopre. Ako ono, što nas zanima i što našim nazovi — napred­ je ko i došao u zemlju sužanjstva, tamo je pod bla­ njacima stavljamo na razmišljanje. Ako su naši gim milovanjem liberalnih činovnika nenadno iščehrvatski liberalci toliki megalomani, zanešenjaci, zao. da se drže prosvjetljenijim, čovjekoljubivijim mo­ Evo vam primjera slobodne portugalske države! dernijim nego je predsjednik Taft i najuglednija Ne misliš li, kako hoće framazoni, moraš u ime mo­ gospoda amerikanskog velegrada, tada neka slo­ derne slobode u tamnicu, u more, moraš od mača bodno i dalje blate ugled katoličke Crkve, ali neka ginuti!! Grozne li ironije! Moderni liberalizam i znadu, da je nigda, u prosvjetljenom društvu om- njihovo postupanje!? Pri ovakim grozotama morao raziti neće, nego da će ih pri njihovom nezahvalnom bi i naš hrvatski narod da vidi, kamo bi i nas libe­ ralne stranke dovele, kad bi se vlasti dokopale. poslu pravo moderni i liberalni ljudi samo sažaljivati. — S Miljevaca. U Ime slobode četrdeset hiljada zarobljenika! Liberalna je Štampa svih evropskih zemalja, ne izuzevši ni našu hrvatsku, s neopisivim veseljem pozdravila pobjedu portugalskih razvratnih ele­ Proti ovakom liberalizmu rat do istrage, a bori­ mo se za slobodu pojedinca i društva u duhu Isusovu! — G. Turski Koran i katolički katehlzam. Talijanska vlada namjerava u zaposjednutom dijelu Tripolisa �74 Br. 4. — Šerafinski Perivoj. — 1912. osnovati talijansko-arapske učione. Ovaj je pothvat u sebi pohvalan. To je jedna izmegju najvažnijih misija kulturne evropske države. Izdan je nalog od talijanske vlade, da se u tim školama mora urogjenicim, pristašama islama koran predavati i po njemu arapsku djecu brižno uzgajati. Za učitelje korana biraju se Arapi. Mi ovaj korak talijanske oblasti razumijemo. Nikomu dozvoljeno nije tugje vjersko uvjerenje vrijegjati ili ga bezobzirno omalovaživati. Ne samo to, nego je prirodno, a i pravedno da se inovjerci u svom religioznom pogledu po sojim propisima podučavaju. Ima nešto što tali­ jansku vladu baš u pogledu religijoznog odgoja trsati i sto najzasukaniji liberatac mora da osudi. U Tripolisu Italija zapovijeda, da se turskoj djeci koran tumači, d o k n a j s t r o ž i j e zabran j i v a k a t o l i č k o m s v e č e n i k u , da k a t o ­ l i č k u d j e c u u k a t e h i z m u p o d u č a j e ! Ovo je snošljivost, liberalizam moderne mlade Italije!?! ako liberalizam nije tiranija najgore vrsti, nebi se, mogle u pogledu religiozne katoličke obuke onakve tiranske, nekulturne, nesavjesne zapovjedi izdavati. Bože nas učuvaj slobode i n ipredka, kako ga talijanski slobodni zidari shvaćaju! — O.P.G Anton G ančević, O. F . M .: Najnoviji prevodi »Fioretti-a«. Irski mjesečnik »The Franascan Terciary« počeo je sa novom go­ dinom donositi u prevodu krasne Franjine F i o r e tt i-e pod naslovom »The Little Flowers of St. Francis«. Prevagja ih profesor Berlitz-ke Škole u Cork-u Shemu* O’Sullivan. Uvod k ovom prvom irskom prevodu napisao je Father Paschal Robinson, koji nam u kratko riše zanimivost i važnost toli omiljelih Franjinih Fioretti-a. Sjetimo li se, da su »Fioretti« najtočniji odraz religijoznog življenja u srednjem vijeku, onda se ne ćemo čuditi, što su se »Fioretti« počeli prevagjati u svim mogućim evropejskim jezicima. Ovih dana uprav izlaze »Fio­ retti« i na japanskom jeziku po profesoru Anesaki-u sa Tokio-skog sveučilišta. Tim nam sve to jasnije biva, kakovu ulogu igra u svijetu nekadašnji samotni »poverello« sv. Franjo. Ko se želi uspješno pozabaviti i sa irskim prevodom »Fioretti-a«, nuždna mu je kratka uputa za gelički jezik stručnjački napisana od Rev. T. A. Fitzgeral-a, o. F. M. VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Ministar Bilinski biskupu Mišiću. Prigodom naimenovanja za mostarskoga biskupa presvj. je g. Mišić primio svu silu što usmenih, što pismenih, što brzojavnih čestitaka. Megju brzojavnim je i ministra financija ekscelencije Bilinskoga. Ekscelencija Bilin­ ski puno se veseli, da je član prezaslužne redodržave Bosne srebrene postigao tu veliku crkvenu čast, te nastavlja: » Mo l i m V a s d a b u d e t e u v j e r e n i e ć e mi d o b r o F r a n j e v a c a , k o j i su s t e ­ kl i n e p r o c j e n l j i v i h z a s l u g a po s t a n o v ­ n i š t v o B o s n e i H e r c e g o v i n e bi t i uvi ­ j e k na s r c u. « Na trećoredski sastanak! Na 28. ožujka poslao je zagrebački gvardijan na vogje i prijatelje trećega reda sv. Franje okružnicu, u kojoj im megju inim i ovo piše: »Kongres vogja III. reda sv. Franje biti će u Zagrebu u franjevačkom samostanu, na 4., 5. i 6. rujna o. g. 1912., što ovime javljam svoj braći u sv. Franji znanja i ravnanja radi. Želio sam, da se drži taj kangres u velikim praznicima sredinom srpnja, ali s razloga, što ću morati u to vrijeme biti službeno otsutan, i što će se o. g. i kapitul obaviti u našoj redodržavi sv. Ćirila i Metoda, moradoh opredijeliti kongresu navedeno vrijeme, kad će moći velečasna braća, koja idu na megjunarodni euharistični kon­ gres u Beč (12., 13. i 14. rujna), prisustvovati usput i kongresu trećoredskih vogja u Zagrebu. Kongres vogja trećega reda svršava se 6. rujna u petak, da se mogu lako vratiti kući do nedjelje (8. rujna) oni vč. oci, koji moraju biti na dan Gospodnji kod svo­ jih stada . . . Nacrte rasprava razdijelih megju hr­ vatske provincije našega reda, dok nekoja temata pridržajem zastupnicima ostalih redova sv. Franje Želim, da dogje na sastanak što veći broj vogja tre­ ćega reda i uopće svih onih, koji se zanimaju za treći red, pripadali ma kojem ogranku serafinskog stabla. Poraditi ću, da budu zastupana i braća domi­ nikanci, kao i gospoda svjetovnoga klera, koje će zanimati predmet zagrebačkog kongresa. Za vreme­ nite potrepštine učesnika brinuti će se -»Vodstvo III. Reda« u Zagrebu«. Iza ovoga o. Radić donosi u svo­ joj okružnici krasni rasporegjaj tema, koje radi preopširnosti izostavljamo. Nro. 225. Provincialatus Franciscanorum Bosnensium. Facultate a s. Congregatione Consistoriali obtenta praesentium vigore concedimus omnibus et singulis Patribus fratribusciue ordinis s. Francisci Provinciae Bosnae-Argentinae ciuatenus obire et r> tincre valeant officia in arcis vel mensis ruraJibus (»Montes pietatis«) non obstante decreto ejusdem �75 Književna šmortna. s. Congrg. Consist. de die 18. Novembris 1910. eadem quibuscumque sacerdotibus prohibente, et quidem ad beneplacitum nostrum. Monemus tamen omnes et singulos, ut in memoratis officiis omnem curam adhibeant, ne quid ех inconsiderata actione male gestum inveniatur, neve ех mala administratione scandalum damnive periculum oriatur. Similiter mandamus omnibus et singulis, ad quos principalis directio dictorum »Montium pietatis« spectat, ut in fine cujuslibet anni conspectum introitus exitus concreditarum pecuniarum ceseraque, quae ad id spectant, mittant ad Ministrum Provincialem. Peramanter omnibus et singulis seraphicam benedictionem impertimus! S a r a j e v o , die 9. Aprilis 1912. Fra Aloysius Mišić o. m. Hercegovci svome biskupu. Cim je redodržavnik Bosne srebrene Mišić imenovan mostarskim biskupom, odmah su ispred franjevačke hercegova­ čke redodržave došli preč. Ambro Miletić i post. fra Blaž Jerković, te su osobno novoimenovanoga bi­ skupa Mišića pozdravili. Štovateljima sv. Antuna javljamo, da je stara crkva sv. Antuna u Sarajevu već porušena. Dne 26. ožujka počeli su se temelji već kopati, a 30. postav­ ljati. Gragja vrlo lijepo napreduje, a graditelj g. Fra­ njo Holz, koji se je u Kr. Sutješci i u Podmilačju producirao, jamči da će i u Sarajevu postići naj­ ljepše uspjehe. Sve štovatelje sv. Antuna lijepo mo­ limo, da svojim novčićem pohrle u pomoć ovome no­ vome pothvatu na čast sv. Antuna. Milodari se mogu slati i na uredništvo »Seraf. Perivoja«. Sarafinska Udruga. Svjetovni bogoslovi u Senju zaveli su u svome sjemeništu treći red sv. Franje Asiškoga, te poput onih u Zagrebu osnovali Serafsku udrugu. Ugledala se u njih i druga bogoslovna sjemeništa! RIM. Papa postavlja u Rimu redovnike za župnike. »Katolički List« u svome broju od 14. travnja piše: »I ako vječni grad broji okolo 400 crkvi, ono kako se je Rim osobito u zadnje vrijeme naglo počeo širiti, nastala je potreba u novim predjelima držati i nove župe i nove crkve. Poznato je, kako je u spomen jubileja Leona XIII. u novom gradskom kotaru preko Tibera prilozima čitavoga katoličkoga svijeta izgragjena crkva sv. Joahima, a tako je u zadnje doba sv. Otac Pijo X. živo nastojeći, da duhovnu pastvu što bolje ustroji, podigao u Rimu njekoliko novih župa, a s njima i njekoliko upravo krasnih kuća Božjih. Na jugu Rima u blizini Monte Testaccio, koji je nastao od crepovlja polupanoga i amo svezanoga sugja, sagragjena je župna crkva S. Kamila de Lellis, van glasovite Porta Pia, kuda su 1870. provalili Piemontezi, opva je crkva sv. Josipa, a baš zadnjega Josipova posvećena je istome svecu nova župa pri Porta Triomfale. Kako je sv. Otac »pastoralni papa«* ima­ jući oštroga oka i velikoga srca za dušobrižne po­ trebe vjernoga puka, nema sumnje, da će on za koju godinu organizirati pastoraciju rimsku, da će biti na uzor svemu katoličkome svijetu. Zanimivo je, da u mnogim novim rimskim župama dobivaju redovnici curam animarum«. Koje novine ne smiju čitati Franjevci? Kako razne novine pišu redodržavnik je rimske franjeva­ čke redodržave sebi podložnim Franjevcima zabra­ nio čitanje i pretplaćivanje na slijedeće novine: na milanski U n i o n e, turinski M o m e n t o, bolonski A v v e n i r e d’ I t a li a, bergamski E c c o i rimski C o r r i e r e d ’ I t a l i a . Povod je zabrani taj, što su ove novine zaražene modernizmom. KNJIŽEVNA SMOTRA. Prikazi i ocjene. Dr. Milan Prelog, Povijest Bosne od najstari­ jih vremena do propasti krajevstva. Ima tomu više godina, da Bosanac i Hercegovac, te lju­ bitelj prošlosti Bosne i Hercegovine zalazi u knji­ žare i traži povjest Bosne i Hercegovine i da, ne našav ju, uprav s nekom indignacijom iz istih izlazi. Prof. Klaića: Povjest Bosne; Kneževića: Kratku povjest kralja bosanskih itd., te Pad Bosne i Bašagića: Kratku uputu u prošlost Bosne i Herce­ govine (1463.— 1850.), a pogotovu našeg mučenika Jukića: Zemlopis i povjesnicu Bosne već je vrlo te­ ško i kod specijalista bosanske povjesti naći, a kamo Ii u knjižarama na raspačavanju. Uza sve to Jukića povjest ne može podnijeti današnje kritike. Kneže­ vić je svoja djela pisao zadojen prevrućim lokal­ nim patriotizmom, u Bašagića fali prijeglednost, u Klaića uz neke ispravne nedostatke fali i Kneževića stil. Mislimo da su ti vapaji i nedostatci prinukali i dra. Preloga, gimnazijalnog profesora zemljopisa i povjesti u Sarajevu, da je ove godine objelodanio svoju: P o v i j e s t B o s n e od n a j s t a r i j i h v r e m e n a do p r o p a s t i k r a l j e v s t v a . A da li je dr. Prelog u svome pothvatu uspio? A priori teško je na to odvratiti. Generalno možemo samo to reći, da djelo dra. Preloga ima svojih i dobrih i zlih strana. Dobro je, što je djelo dra. Preloga kratko — iz­ nosi samo 78 stranica. Uz to je dosti prijegledno. Stil je lagan, tako da bi ga da nije nekoliko znan­ stvenih potrebnih i nepotrebnih termina mogao i najprostiji seljak s nasladom čitati. Uz to je dr. P re­ log i mnoge nove publikacije zgodno upotrebio. Megjutim djelce dra. Preloga ima i svojih ma- �?6 6r. 4. — Serafinski Perivoj. — 1912. njaka. Najglavnija je ta, da djelo nije pisano po izvo­ rima, nego po literaturi, a ni ovo sve nije poučno. Odatle u dra. Preloga mnoge neispravnosti i zastar­ jela mnijenja. Da svoju tvrdnju potkrijepimo, navest ćemo samo nekoliko konkretnih slučajeva. Dr. Prelog kao i pof. Klaić, dr. R. Morvat, dr. Truhelka i drugi tvrdi, da je uz patarenstvo pri­ onuo i sam Kulin Ban (str. 14. i 16.). Nu ovo mnijenje danas se teško može održati. Istina od izvora to tvr­ di pismo dukljanskoga i dalmatinskoga kralja Vukana, pisano papi Inocenciju III. (Fermendžin, Acta Bosnae, str. 5.), ali Kulin Ban to niječe, dapače on tvrdi, da je patarene samo radi toga trpio » j e r i h j e d r ž a o ne z a k r i v o v j e r n i k e , n e g o z a k a t o l i k e « — »quod eos non haereticos sed catholicos esse credebat« (Theiner, Monumenta Slav. Merid. I., str. 15.) Na »Boilino Poili« prvaci se pa­ tarena 1203. odriču svoje zablude, a o Kulinu se samo veli. da je to sve bilo u njegovoj prisutnosti a f a v o r i b u s b a e r e t i c i s, q u o s a r c li i e pis c o p u s S p a 1a t e n s i s d e s u a p r o v i n c i a e х u 1a v i t . . .« (Fermendžin, Acta Bosnae, str. 7.). Ako bi ovaj fragmenat bio vjerodostojan, onda bi Kulinu Banu produljili vladanje barem sve do 1215. U tome bi slučaju, znajući, da Kulin počimlje vladati 1180., u dlaku bila istinita i Farllatijeva predaja, koja tvrdi, da je Kulin 36 godina Bosnom vladao. »Quеш a n n o s s e x et t r i g i n t a B o s n a e p r a e f u i s s e t r a d u n t « (Farllati, lllyricum sacrum, tom. IV. str. 47.). Iz svega ovoga, te iz toga, što ne držimo, da je Kulin igda bio pataren, slijedi, da dr. Prelog (str. 18.), kao idr. Truhelka (Glas. zernalj. muzeja, 1898. IV.) bez temelja zaključuju, da je Ku­ lin Ban izmegju 1203.— 1204. sazidao onu crkvu u Kučevskome Zagorju, što joj se je neke godine nat­ pis našao u Muhašinovićinia kod Visokoga. Na 30. stranici dr. Prelog piše: »Osobito je živahnu dieiatnost razvio za 51јера|1а Kotromanića n k V o ^ o s n a e « “(Theiner, Monum. S.'M -'str. Peregrin (1349.-1356.) Stjepan K. živo Mislimo dakle, da je Kulin Ban bio samo pokrovi J poniagap^egova nastojanja, obratio se^pace pi telj patarena, a ne pataren, prern se je u -eunjemu srnom па papu Klementa VI. da pošalje Peregrinu pomoćnike , koji znadu nauk vjere i koji su vješti vijeku i takav kažnjavao istim kaznama, kojim i kri- slavenskom jeziku ili bi ga barem mogli naučiti«. vovjernici. Ovoga je mnijenja i P. Aleksandar Hot- Nadalje traži ban, da bi se biskupu bosanskome ier (Dr. Šarić, Spomenknjiga, str. 68.). dozvolilo, da može sam u Bosnu pozvati redov­ Na 17. stranici dr. Prelog ’aspravlja o obra­ nike . . .« Iz луо par* riječi najbolje se vidi, što je ćenju patarenskih poglavica, ce eli: »Godine 1203. grabiti vodu iz loka\ ал a šta iz izvora. Da je fra sastade se zbor patarenskih poglavica na Boljmom Peregrin i kao biskupjm no djelovao za dobro Cr­ polju (apud Bosnam juxta fliimen) kod Visokog.« kve i naroda u Bosni o tome nema sumnje, to do­ Na prvome mjestu upozorit nam je, d . u visočkoj nekle tvrdi i ugarski Ijetopisac Ivan Thurocz (Rad. okolici nema Boljina Polja, nego Bijelo Polje. Na jugosl. akad. VIII. str. 124.—5.) Ali fra Peregrin drugome mjestu izrazujemo, d^ se i opet s ovim mnijenjem, koga i prof. Klaić i :iatinić slijede ne je s banom Kotromanićem takogjer puno za Crkvu možemo nikako složiti. Bjelo Poiie nije uz riieku i narod radio i ko prosti vikar bosanskih Franjevaca. I upravo rad^ toga rada i radi njegova uskoga odBosnu — apud Bosnam juxta flunieH. 1) Zenici se nošaja prema Stjepanu Kotromauiću neki ga usponalazi neposredno uz Bosnu Bilino Polje. Puno nam regjuju s d r ž a v n i m k a n c e l a r o m « , a drugi se vjerojatnijim čini, da je to polaganje vjeroispo- s m i n i s t r o m i z v a n j s k i h p o s a l a « , a svi vjesti pred papinim delegatom Ivanom de Casamas glasovitim Himenesom. Pa i ono pismo, ris 8. travnja 1203. bilo na Bilinome Polju u £enici, općenito ? što ga je Stjepan Kotromanić pisao Klementu V!.. nego li na Bjelome polju. S nama se i u ovome slaže ^ nije ga pisao za fra Peregrinova biskupovanja, nego i P.Hoffer. (Dr. Sarić, Spomenknjiga, str. 68.) Kada je Kulin Ban prestao vladati još je tajna za vikarevanje. Ban S. Kotromanić spomenuto je pod pečatom. Prof. Klaić (Poviest Bosne str. 65.), pismo pisao 3. t r a v n j a 1347. (Fermendžin, Acta dr. Truhelka (Glas. zernalj. muzeja, 1898. IV.) i drugi Bosnae, str. 28.—29.), a fra Peregrin je bosanskim drže, da mu se ime gubi 1204. Njihovu mnijenju pa- biskupom postao istom 28. s i j e č n j a 1349. trocinira dr. Rački (Rad. jugosl. akad. VII., str. 145.) Takovih majnaka u djelu dra. Preloga ima još, Megjutim megju kratkim sadržajima zagubljenih pi­ ali mi ih dalje nećemo da parbičimo i u »Seraf. Peri­ sama Inocencija III. (1198.— 1216.) na ugarskoga voju« izlažemo, jer većina se ovih manjaka osniva kralja nalazi se i jedan, polag koga bi Inocencij III. na generalnoj gore istaknutoj pogrješci, što se djelo i 1215. ponukavao ugarski dvor, da prisili Kulina nije pisalo po izvorima, nego po literaturi i što se ni sva literatura nije proučila. Djelo se nabavlja u Bana, da se okani protežiranja patarena: » quod Sarajevu kod .1. Studničkc i druga. Dr. Jelenić. C u l i n u m b a n um c o m p e l l a t d e s i s t e r e .Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u nij.; godišnja cijena 5 K, — za gjake, trećoredce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački\ samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �MILODARI: za gradnju crkve sv. Ante Paduanskoga u Sarajevu. (U mjesecu travnju i svibuju 1911.) Fra Domin Pavlović (Breške) 20 K, Obitelj Lakatoš 9 K, vlč, g. Milan Crnek 100 K., Suzana Ruppert 2. 80 K, Župa Petrićevac 27 K, Burgmaejer Pfarrert 3 K, Vilim Servis 5 K, N. N. (Tolisa 3 K, Gjga Katalinić (sakupila) 24. 12 K, Rozalija Horvat 2 K, „Glasnik sv. Anteu 107. 80 K, „Glasnik sv, Ante" za (zvono) 24, 80 K, M a g a r e t a K o ž e nj i 5 0 0 K, Lucija Begović 1. 40 K, Elizabeta Horvat 1 K, Johana Veiner 1 K, Ema Glumac 2 K, Otilija Andrašić 2 K, Anica Jovanović 2 K, Joka Davidović (sakupila) 9. 10 K, Pavo Jazvo (Livno) 20 K, N. N. (Livno) 1 K, Gosp. Sokolić (sakupio) 7. 40 K, Marija Lisac 4o K» (na temelj) 10 K, (za zvono) 50 K, obitelj Lakatoš 8 K, pošt. o Fra Franjo Štepanek200 K, Sarajevski trećoredci 2o K, Katica Jović (sakupila) 25. 30 K, Zwiefelhofer 3 K, Obitelj Marušić 0. 60 K, M. P. o. Provincija. 5o K, N. N. (Ilidže) 10 K, Članovi (Sarajevo) 8 80 K, Lucija Putre 4 K, N. N. (Slavonija) 1 K, vlč. oo. Trapisti 100 K, Gjga Sczenzen (skupila) 31. 60 Kl Župa Ulice (članarna) 26. 60 K, Suzana Ruppert 2. 50 K, Ana Gašić 1 K, Kata Cvitan 7. 40 K, Anton Homijš 2 K, Župa Sutjeska 59. 40 K, Joka Davidović (sakupila) 9. 80 K, Vilim Servis (Gacko) 5 K, Gosp. Sokolić (sakupio) 8 K, Ivan Kramarić 5 K, Ivan Mutić (VareŠ) 10 K, Teodor Gračanin 1 K, Ggja Katali­ nić (sakupila) 2 5 ,2 0 K, Janja Pitić 2 K, Gdja Horvat (sakuni’.đ) 9. 20 K, Franjevački samostan (Sarajevo) 500 K, Andrija Slokar 2 K, Članovi (Sarajevo) 12. 20 K Hrvats anka zanosnu i негсодсгппи (dioničko društvo). Uplaćena aic.ficka glavnica 2.0 0 0 .0 0 0 kruna. Centrala u Sarajevu. ?odiivžni(e: Mostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 %% čistih. Eskom ptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonica prima Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu - i ino­ zemstva. u zalog sve dragocjenosti dragulje i ostalo. k ao : srebro, zlato �UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo (Komanditno društvo) TelefoD broj «8. ćemaluša ulici m . Najstarijaknjigotiskara ш ? “"т uBasni iHercegovini шшмгпшт | ; | m alerlliilr: 'trojsvlpa. T Preporučuje sc za molitvenika, pov; inica^ poslova, što ukusnom izrad "1 njćkladni'i djela, brošura, n Kai ta, kao i svih - uku zasjecaju sa ■ ^ r c n ije cijen e. Moderno uregjena к Ш Ј д О У в Ш Ј С а , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske nnručbe obavljaju sc №o l točno. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/238513870710d7aefbc986e1c1366781.pdf a979732e9af85fa1b1f13ee7c99fe7a4 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 5. i 6. SARAJEVO, 15. SVIBNJA -LIPNJA 1912. 001). XXVI. Privilegovana zemaljska banka ZA BOSNU I HERCEGOVINU uvela je novi način štednje podesan za svakoga! Da uzmogne Slediti sa uspjehom i u najmanjim svotama, a da ne mora često ići u banku. Privilegovana zemalj. banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika ' Kad se 1kutija napuni ili prije u zgod­ (vidi sliku), koje ona po želji ustupa nom času, ali svakako svakoga ili svako svakome uz uplatu od G kruna (trošak dva mjeseca donese se u ‘banku ili na kutije), koji se uložak vraća, kad se ku­ Tijestima, gdje banka nema podružnice tija opet preda zavodu. na odregjeno mjesto, gdje će se kutija Te kutije može svaki ponijeti k otvvirili sa tamo spremljenim ključem, ih ima u svako doba pr novac iz nje prebrojiti i upisati kao zaključane, i napose uregjcne za I log u uložnu knjižicu. Ta se pak knjii papirni novac, te je vagjenje i i mučuje vlasniku, koji može po tom danje novca zapriječeno patenti’ volamn, koje su iskazane u knjižici spravom. Kovani se novac ufc- ;aj~ slobodno raspolagati. prostrani otvor I f. do^im г 0 v’ se način štednje prema tome osniva novac savije i utura kroz šupljili*. 0 na . >incipu, da s£ jednom spremljena protivnoj strarn. iju ne može opet olako dignuti, nebo se mora donijeti u bank., gdje laćuje, :a ulog na ukarnaćenje i najmanji Mtnjni. za 4*so»e fcmi - stali iznos. Ovaj način štednja osobit je i da šlede samo u malim ^vo­ muliće i u tama, napose za obrtnike i rad za stolna udruženja i sabiranje Д п smis] prinosa za razne društvene, osigui iv; iće. dobrotvorne i obožne svi i za osobe, koje stanuju u udaIjenim mjcstbi a, igu sva eti u banku. tei Ovaj način štednje ima zadaću, da smisao za štedenje koje kod kuće leže u ormaru priveđe ukamaćenju I ako se ssmo na helere štedi, mogu na taj nac. ’ Ц ш Koducvno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz godinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 *- :ш., . za i0 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će se svako iznenaditi i poradovali uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u bauku i javiti adresu ili pisati. — --------------------------------- *----------------------------------------------------------- ^ ? Cjubljanska kreditna banka ^ Podružnica n Sarajeva. Centrala u Ljubljani. Podružnice u Spljelu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Dionička glavnica K 8,000.000-— PriCuve preko K 900.000-— Prima uloge na štednju na uložne knjižice A li 01 , . ., .... . i tekuće račune i ukamaćuje ih sa 4 |2 |0 kakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. J �Н III f Antun Huber, Bruneck, Tirol dekorativni slikar i pozlačivač. A telier za crkveno slikanje. Preporučujem se velečasnom svećenstru za slikanje crkava u svakom šlilu i izvedenju uz umjerenu cijenu. Preporučujem se takogjer za gradnju i popravljanje oltara, križnih :: puleva i l. d. - Sa nacrtima i cijenom pripravan sam odmah poslužiti. :: § WM -------------------- BRZOJAVNA ADRESA: HUBER. BRUNECK. TIROL. ---------------------- Crkveni umj ni zavod ti crkvenoga odijela — — ičiii o izvrsnosti i jeftinoći: Misnih lakira, zastava, crkvenoga rublja : vn obe, «to ju prodaje ---------- --------------------------- • đ № > češka tvornica u St. Lirici umjetničke 1 T Vt i t i I nagragjen više у dl, dvhjlt i na svjetskim izložban i. 1шЈОгиШ leleč, p. n. kleru: o 1Uf r p ' o n o v j e d a o r na® , ж© o n i c e , i s p o v j e da c T. : ce, kipove, aosu.vljaju na ogled bez obveze. Cijenici i k r i ž ne , p u t e vejfPf *b L v .t -TT-^ ii badava! Radi velikog prometa kao i radi toga, š ta l i c e i. t. to je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto Cijenici i nacrti dobi vaju se besplatno. Proizvodi su zavoda svi vlastiti! Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! jeftinije, nego li u konkurentnih tvrtkih! Site mašne crkve dobivaju znatan popust. IW Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Stadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. Za odmah prodati stoje jedne nove orgujje po pneumatičnom sustavu sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Goppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeumu u Zagrebu. Osim toga preporuča se potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. ' ........ M. H eferer ud. i S i n . ...................... = ......... �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU 1Ж0Ј 5. i <». (>. Petar Grabić: — SARAJEVO, 15. SVIRNJA . —— Slobodni moral. (Nekoliko pabiraka iz moderne etike). Mislim, da ću ugoditi čitaocima našega dičnoga »Serafinskdga Perivoja«, ako ukratko prikažem osnovne misli Kantova (1724. 1804.) moralnoga sustava i upo­ zorim na neosnovanost njegovili tvrdnja. To za to činim što sam uvjeren, da su svi naobraženi čitatelji čuli u zvijezde kovati njemačkog filozofa i njegov mr ih. i sistem; suviše i s toga razloga, što Kani jo i d; znatno upliva na razvoj suvremene filozofske misli. 1. Tri istine. Koje su prethodne misli 1 ziranja? Njemački se nčenjak divio zvjezdanom nebu nad nami i moralnom zakonu u nami. On je priznavao nuždu moralnoga života. Njegova je nauka, -da mi moramo po njemu živjeti. Ako je nužno, da po zakonu ćudoregja živimo, to je znak, da smo mi u stanju po moralu svoje življenje udesiti. Uz ovu moralnu dužnost usko je skopčano pitanje o slobodi ljudske volje i jedino je ona kadra da nam etičku dužnost razjasni. Ako ostanemo pri ovim zgoljnim tvrdnjama, one se na prvi mah čine ispravnim. Zaronimo li dublje u nauku kenigsbergskog mudraca, povoljni će se utisak u tili čas rasplinuti. Kant u svom djelu »Kritik der reinen Vernunft« uči, da sve ono, što se u vremenu dogagja, ne izuzavši ni moralno djelovanje ljudi, biva po jur ođregjenim, ne­ promjenljivim gvozdenim zakonima. Očiti je nesmisao! U moralu naučaje, da je čovjek u svom etičkom djelovanju neovisan, slobodan; kad se pa kradi u konkretnom slučaju, da on svoju moralnu obvezu ispuni ili je prekrši, tad čovjek nije slobodan — on je sapet lancem prethodnih uzroka, kojim se nikako oteti ne može!? Dakle čovjek je slobodan i nije!? Kant se želi izmaknuti ovoj poteškoći. Po njemu mi treba, da razlikujemo dva svijeta. Pojavni svijet, koji nam se očiluje u našemu vidljivomu svakidašnjem životu i nadosjetni, intelektualni, koga naš um promatra. Čovjek LIPNJA 1012. Ш ) . XXVI. nije slobodan u pojavnom svijetu t. j, sve šio god on liic eL nunc čini, to se nužno zbiva, on tako mora dje­ lovali — on je determiniran. Uza sve to nami nilko ne priječi, da mi ljudsku slobodu u inteleklualnoin svi­ jetu naučajemo, dapače je lo nužni zahtjev našega praktičnoga umovanja. Ova razdioba nije dovoljna, da Kanla izvede iz neugodnoga položaja. On je hol io, da spasi društveni, moralni poredak sa naukom: čovjek je slobodno biće. U čemu stoji realni društveni poredak? On se sastoji u lom, ako članovi napose i uopće izvršavaju svoje moralne obveze, a to izvršivanje nije nešto apstraktna, nego konkrelno djelo­ vanje ljudi. Je su li oni u ovakim činima slobodni ? Nijesu. Ako u praktičnom djelovanju čovjek nije slobodan tad je pitanje slobode po društveni poredak skroz bezpredmetno i suvišno. Koja je korisl, ako mi samo teoretično držimo, da je čeljade u nadosjelnom carstvu, u carstvu uma slobodno, kad mu tu istu slobodu u realnom niječemo!? Moralni i društveni zakoni ne spašavaju se teoreličnim tvrdnjama, nego s onom naukom, koja upliva na stvarno, praktično življenje, što se uprav o Kantovu nauku neda ustvrditi. * Sama sloboda nije dovoljna da utvrdi temelj mo­ rala. Za to se hoće i neumrlosL našega duha. Mi smo nužno podvrgnuti moralnim zakonima. Nije nam dozvoljeno da radimo iz kakve sebične svrhe. Dužnost je dužnost. Nju treba izvršivati bez obzira na osobne pošljedice. Mnogo puta čovjek u izvršivanju svojih moralnih obveza mora da se odrečc sebe i svojih lagod­ nosti. Uza sve to savjest nam jasno govori, da svako dobro djelo nagradu zaslužuje. Može li se nagrada još na ovom svijetu očekivati? Sve da bi se naša dobra djela i mogla amo na zemlji dostatno nagraditi. Kant kaže, da moralan čovjek ne smije za tim da hlepi. U ostalom dnevno gledamo, kako su moralni ljudi na ovom svijetu progonjeni. Zloba nad mnogim krjeposnim mu­ ževima slavlje slavi. Dok najsvetije dužnosti ispunjuješ prezirom te nagragjuju. Suviše imamo lako teških duž­ nosti, da je primjerena nagrada na ovom svijetu ne­ moguća. Ko može primjereno da nagradi vojnika, koji je u boju pao žrtvom svoje palriotičke dužnosti? Njegove �?8 Br. 5. i 6. »SERAFJNSKI PERIVOJ« — 1912. se zasluge na ovom svijetu ne mogu dovoljno ocjeniti, a još manje po zasluzi naplatili. Hoće li njegovo heroičko djelo ostati bez nagrade ? Zahtjev je naše savjesti, da svako dobro djelo zasluga s nagradom prati. Amo joj se nadati ne možemo. U boljem životu nagrada treba da bude. Sve ovo traži, da je ljudska duša duhovna i neumrla. * Kada kreposna duša u carstvu vječnosti nagradu primi, ona se osjeća sretnom — blažena je! Ko je onaj koji je blaženstvom obasiplje? Njemački filozof kaže, mora da bude jedno biće obdareno svemogućom i pre­ svetom voljom, koje upravlja svemirom, a to je Bog. On je začetnik prirode i slobode, vidljivog i nevidljivoga svijeta, koji sve ovo u općenitu i vječnu harmoniju slaže. 2. Kategorički imperativ. Kategorički imperativ jest općenit^ pravdo, po komu mi moramo moralno pošteno uje!ovaii. On ne proističe odatlen, što bi mi bili razumom uvjereni o ispravnosti našega moralnoga djelovanja, nego mu je izvor u nekom nužnom zahtjeve lašega bića, da se moralno vladamo. U misli njemačkog filozofa ka tegorički sr mj izraziva sa slijedećim (radi jasnoće* slobodna prevedenim) temeljnim moralnim načelom: T a k o r a . d a t v o j e djelovanje postane vrhovno općenito p r a v i l o m o r a l n o g života. Ko će nam kazati, što moramo djelovati, da naša djelovanja postanu općenitim etičkim pravilima? Razum nam to ne može da kaže, jer se njegova moć ne pro­ teže preko granica osjetnog svijeta, on ne može da za­ viri u carstvo metafizike, kao što je pitanje o moralu. Može li nas u tom podučiti kategorički imperativ ? Ni on nije razumnim poznavanjem praćen. Uveden je radi praktične nužde, da se kako tako doskoči nekim moralnim i religijoznim potrebama čovjeka. Moralnost naših čina ovisi po Kantu o zakonu. D u ž n o s t j e p o t r e b a d j e l o v a n j a iz o b z i r a p r e ma zakonu. Ovo nije ispravno. Često se dogagja — kao što se zadnjih doba u Francuskoj i Portugalskoj dogodilo — da su državni i gragjanski zakoni nepravedni i da nije za to neko djelovanje moralno, jer je to zakonom naloženo. Progon nevinih ljudi, redovnika, svećenika ničim se opravdati neda. Makar zakoni slobodnih zidara ovaj progon hiljadu puta nalagali, to će djelo ostali svegjerno nemoralno. Suviše pak pitanje o moralnosti nekih čina nikako se neda privezati uz pozitivne zakonske odredbe. Pozi­ tivni zakoni, općenilo govoreći, ne nalažu milostinju si­ romasima, no, ako vidimo, da netko siromaha potpomaže, mi ćemo taj čin jednako moralnim nazvati, ako i nije zakonom zapovigjen. Kant pQd imenom zakona razumi one, koje čovjek sam sebi nameće i koje, jer je u društvenoj zajednici, na se prima. Ako čeljade isključivo po ovim zakonim žive, ono se nazivlje moralnim. Ovo je stanovište pogrješno. Kant neće, da prizna ovisnost našega morala s nekim vječnim moralnim na­ čelima. Po njemu čovjek je sam sebi svrha. Neovisan u umovanju kao i u moralnom životu. On je slobodan — autonoman. Što je moralno, što li nemoralno, razum ne može da kaže, jer mu je njemački filozof digao spoznaju stvarnih, nadosjetnih istina. Razumno biće prama svojim unutrašnjim potrebama zakone kroji i po istim se ravna. Kontrola nikomu dozvoljena nije! Ova ie nauka strašno pogibeljna. I ako joj Kant sve t , edicc predvidio nije, ona dovodi do potpune društvene anarhije. Mi ne smijemo stezati pitanje mo­ ralnosti na krutu ljudsku samovolju. Ubojica može sto puta misliti i za ^ zakon stvoriti, po komu bi njegovo ubojstvo bilo moralni čin, uvijek će ostati neoborivo moralno gledište, da je ubojstvo djelo nedozvoljeno, ne­ moralno. Lažac može dati maha iz vraćanju istine, ocrnji­ vanju brata iskrnjega, ali će nepobitna moralna istina vječno živjeti: da su slična djelovanja nemoralna i da čovjeku nije slobodno lagati, nego da je on ovisan o većim moralnim načelima u jednu riječ — on nije autonoman. 3. Načelna pogrješka. Koliko god se činile lijepe i uzvišene neke religijozne i moralne ideje njemačkog■ lilozofa, ta uzvišenost i ljepota iščezavaju pred destruktivnom snagom Kantova temeljnoga načela: r a z u m ne m o ž e d a u p o z n a s t v a r i k a k v e s u u s e b i — Di n g a n si ch, n e g o s a m o v a n j s k e , v i d l j i v e p o j a v e E r s c h e i n u n g e n . Temeljna misao vrvi kontradikcijom. Ako naš razum ne može nikakvu stvar poznali u sebi — Ding an sich — tada i sama tvrdnja, da naš razum ne poznaje stvari u sebi otpada. Logično bi sli­ jedilo, da je razum upoznao realnu nesposobnost svoju, koja ipak u stvari nešto je — Ding an sich. Kad bi Kant ovaj zaključak prihvatio, morao bi svoju temeljnu misao zabaciti. Neće li ovo da pripusti, tada je njegova tvrdnja proturječna. Logično bi se zaključivalo, da naš razum u Kantovoj teoriji može i ne može poznavati stvari u sebi. Nije li ovo očita kontradikcija? �Slobodni moral Njemački lilozof naučaje, da naš razum može samo vanjske pojave da upozna, a stvari u sebi podnipošlo. Nastaje pitanje: poznajemo li mi i vidljive pojave baš onako, kakove su one u sebi? Ako ih poznajemo, tad smo u posjedu realnog poznanja samih pojava, dakle znamo neke stvari u sebi — an sich. Pripusti li se ovo, pada Kantovo temeljno načelo; ne će Ii se ovaj zaključak da pripozna, tad imademo u Kantovu sustavu jedno proturječje suviše. Pojmovi o ljepoti, o dobroti, o religiji, o metafizici uopće sama su iluzija, zavaravanje. Ako ja držim, da Bog opstoji, da je moja duša neumrla, sam sebe varam. Kani uči, da se slične iluzije nekakvom unutrašnjom neodoljivom snagom našemu duhu nam3Ću. Nesmišljena je ova tvrdnja filozofa-pustinjaka. Ako naš razum ni­ kakve stvari u sebi ne može da upozna, došljedno ni iluzija kao takovih Ako se je Kant na gornju izjavu odvažio, to je još jedan novi besmisao na njegovu adresu. Kant je navjeslio borbu skf pticizmu, koji je po­ ricao znanje ljudskome razumu. U ime koga je Kant mogao, da navjesti rat ovomu sustavu? Njegova je borba neosnovana. On niječe realno pcznanje u svakom pravcu, uprav onako kao i skepticizam I ako je naučavao, da mi možemo osjetne pojave upoznati, no i to poznanje ne može se zvati stvarno, jer ga je sveo na svoje subjektivne osobne oblike vremena i prostora. Bez ovih oblika čovjek ne može ni vidljive stvari da upozna, U ostalom, da je čovjek drukčije osobno disponiran, on bi i pojave u drugom obliku promatrao. Na koncu svako je poznanje, po Kantu, pitanje subjektivnog ukusa. Borba proti skepticima neosnovana je, kao što je cijeli Kantov sustav, pa i onaj tobože autonomnog mo­ rala neispravan, nelemeljit i kontradiktoran. 79 Miris joj je bio mekan kao zvuci meke pjesme sa ciganskih violina, što se u noć toplu steru, širio je prsa moja, budio mi nade krasne, da još ima ono nešto, što mi jača mir i vjeru. Dao sam je drugom svijetu punu cara i mirisa, da si kiti svoja prsa, da ovjenča vedra čela pjesme sreće i ljubavi. Mislio sam, da će procvast na toplijoj, tugjoj grudi, ali mi je nešto svela. Ne znam je su Г tugje grudi, što ne znadu moje želje bili vrele kao suze, što i oko moje proli, pa su ruže moje svele ko i želje srca mlada u ružičnu toplu, mladost, kada cvatu rane boli. 1Г su one tugje grudi, što su hladne kao mramor i jeseni rodnog kraja, mrazom ruže posipale, pa je propo mnogi sanak i smrzlo se često srce, a latice svele ruže na zemlju se osipale. Ruža bila bež mirisa, pusta kao mutni dani za jesenjih krasnih kiša. Bjelina se lako truni sa prozirnog, čistog cvjeta ko sa duše djevojčela u maštanja doba sneno, dok je ljiljan lijep kruni. Uzeo sam ružu svelu, pritisno na svoje grudi što su svele ko i ona: neka barem na njim vene gdje će naći smilovanja, jer i one jadne znadu, kako bole teške misli i još teže uspomene. Smilovanja moje grudi imale su i odviše, pa je ruža oživjela i miriše već tiliano, ali nije za nju svijet, što je htjede da uništi; dok je još u cvatu bila u proljeti doba rano. (»• Gueiiot: Neronove žrtve. Nonca: Spomen. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). V. Kuća Aurelija Pudenta. Ubrao sam ružu čistu u dalekoj, pustoj bašći, gdje mirišu karanfili, a jorgovan tiho vene, kad se spuste topli mraci u sanjljivo ljetno vere puno mira i čeznuća, kad se dižu plave sjene. Nježna bila kao sanja, ko i onaj spomen sveli, što ga čuvah u dnu srca od mladosti tople, rane, dok sam imo mir i pjesmu, što ih ote svijet ovaj, pa sad čekam ljepše doba i dok sunce ljetno svane. Noć prije krvavog dogagjaja, koga smo pripovje­ dili. odigravao se je sasvim drugojačiji prizor u patri­ cijskom stanu senatora Pudenta. Plemeniti je Rimljanin stanovao na brdu Ćeliju, nedaleko od Auia Plaucija, s kojim je živio u prijateljskim odnošajima. Pudent je uživao bogatstvo, što no mu časno pregji stekli. On ga je povećao sa svojom ženidbom sa kreposnom gospogjom Klaudijom. Njoj bi se bio Rim divio u manje �80 Rr. 5. i (). — «SER A FINSKI PERIVOJ« — 1012. pokvarenom vijeku. Aurelij Puđent, prijatelj umjetnosti, pozvao je bio umjetnike, da mu kuću urese i umjetnost je bila skoro u sitnicama kao i ona Pedanija SekundaAli pretjerani sjaj, koji je vladao kod većeg dijela rim­ skih velikaša, bio je daleko od Pudentova ognjišta. On je još za rana uredio svoj, život po načelima starih. Još u cvijetu mladosti bio je u cijeni mudra čovjeka i filozofa; krasni mu um. pohlepan znanja, temeljilo ргоzre u djela najglasovitijih ljudi Grčke i Italije; on je bio žedan istine. Kuća plemenitog senatora od nekoliko je godina slala svraćali pažnju Rima. Kraj sve čednosti njegovih nazora, jednostavnosti' života i zabili, u koju se zabio. Aurelij Pudent bio je predmetom hiljade tumačenja. Pripovijedalo se je, pa i u narodu, da su u njegovoj sjajnoj kući našli gostoprimstvo čudnovati stranci sa Istoka. Govorilo se, da ovi nepoznati ljudi propovijedaju nove nauke, otkrivaju ludost rimskih bogova, osu;;juju i ponizuju savremeno življenje. \ još je bilo čudnije što su prezirali običaje grčkih učenjaka, koji su se obra­ ćali višim i uzgojenim umovima. Oni зе nisu bojali mi­ ješati se u najniže slojeve društva, \ . se i do roba spu­ stiti, da i on čuje visoke i divnr- besjede. Ovi strani učitelji govorili su, da istina ne smije biti samo u svelišlima, nego da ju se mora proglasivati sa krovova i po boljarskim dvorovima, kao i u sobici ibožnoga šti­ ćenika i po robijašnicama, gdje rob čam Bogato se boljarstvo uze s početka rugati, kad je doznalo, da Pudent sluša lako zvane basne i smiješna praznovjerja. Patricij je uronjen u pokvari. U gozbama i u nečuvenom sjaju, ispijao je sve do dna čašu života. Za tim, sit naslade, tražio je ljekariju u samoubojstvu. Iražio je na neki način pošljednje uživanje u smrti. Megjutim bogataše i sretnike Rima, stadoše uzbugjival, ove, s početka prezrene novotarije. Vidjevši čudne us­ pjehe po njima izvedene, razumješe snagu apostolske riječi Smetoše se i ozbiljno omjeriše zamašaj nauka, potkopavaj ućega iscrvotočeno i do temelja srušeno dru­ štvo, a da ga obnovi na čistim i nepomičnim načelima. Pošto je ovo društvo bilo skrojeno prema njihovom mišljenju i divno se podudaralo sa zahtjevima njihovih strasti, nastojali su ga podržati. Odatle se porodi ne­ prijateljstvo proti kršćanstvu. Neron, sa svoje strane, nije se nimalo mogao zaljubili u strogo bogoštovlje, jer je prijetilo lagodnim božanstvima Rima. Mržnja je klijala i razvijala se u njegovoj groznoj duši. On je mislio uto­ piti nauku Hristovu u krvi njezinih pristaša. On se je plašio, što su mnoge drevne obitelji, kao ona Pudentova i jedan dio Plaucijeve, prigrlili novu vjeru. On se je ozlojegjivao, što ju susreće i u svom dvoru izmegju oslobogjenika i robova. Tako su se pred užasnim otporom, što se opažao, kršćanski obredi, razborito, [to noći obavljali. Eto za što su išli Pomponija Grecina i njezin sin Marko k Pudentu u oči dana krvavih igara i Glabrijonovc smrti. Te noći u najskrovitijem dijelu stana Aurelija Pudenta bila je pripravljena jedna velika dvorana. Po­ božne ju ruke sjajno uresiše i nakitiše miomirisnim cvijećem. Ova je dvorana podavala sliku naših kršćan­ skih svetišta. Na dnu se je vigjao u jednom dijelu mra­ mornoga zida, ukrašena krasnom radnjom, uokvireni žrtvenik. Na njemu je bila slika raspetoga Boga, okru­ žena nebrojenim svijećama. Ali, prije nego opišemo uzvišenu službu, obavljenu ove svečane noći, neće bili s gorega, da upotpunimo, što smo prije rekli o obitelji senatora Pudenla; čim će se Iftkše spoznati kakov je položaj zapremala u ragjajućoj se rimskoj Crkvi. Aurelij Pudent, rogjen za Augusta, u vrijeme svoga pripovijedanja imao je oko šezdeset godina. Kao poto­ mak jedne od najdrevnijih rimskih obitelji, usprkos po­ kvari vremena, bio je, kao šio smo kazali, odgojen u ljubavi kreposti. Duboki nauci i Česti odnošaji s lju­ dima, koji su slpvili kao mudraci, ne mogoše zadovo­ ljiti njegov um i njegovo srce. Razumio je po nekom nutarnjem nagonu, da je primio samo mrvice istine, i da je u svjetlu ovih nestalnih nauka, nemoguće pouz­ dano život provoditi. Njegov uzvišeni i nepokvareni um govorio mu, da je današnji život čovjeku samo pred­ igra, jer se njegova sudbina ne može ograničiti na ovaj svijet. Nego bi ga malodušnost spopadala, kad bi se pitao, gdje može naći riješenje pitanja. Nisu ni stari, ni živući filosofi, ni svećenici s dokazima odgovorili na njegova pitanja. U takovom je trudnom stanju bio, kad mu je otac umro i ostavio ga gospodarom velikoga bo­ gatstva. Pudent je tražio ženu po svom srcu, i našao ju u Klaudiji, plemenitoj Rimljanki, dostojnoj drugarici ži­ vota. U vjerskim stvarima mlada senatorova žena nije bila naprednija od njega. Sumnja je vladala i u njezinoj duši, dok je živo za svjetlom čeznula. Izmegju oslobogjenika Pudentove obitelji bio je jedan, imenom Filoksen, čovjek naobražen, ozbiljan i krepostan. On je mnogo općio sa rimskim Židovima. Pudent, koga je on u djetinjstvu njegovao, ljubio ga, osobito je povjerenje kod njega imao. On mu malo po malo srce otvarao, govorio o svojim sumnjama, razo­ čaranjima i tajnim željama svoje duše. Filoksen je ljubezno slušao mladoga patricija; pa videći njegovu žarku želju za naobrazbom, stavi mu u ruke svete hebrejske knjige, pripovjedi mu divnu povjest izabranoga naroda, njegove seobe, kušnje i uzvišenu vjeru, toli različitu od vjerovanja i surovoga poganskoga življenja. Pudent je uživao u ovim nadahnutim knjigam i one postadoše �Neronove žrtve. običnim predmetom njegovih razgovora sa Filoksenom. Napokon oslobogjenik i gospodar zajedno proučiše pro­ ročanstva i ona ih zadiviše sa potpunim slaganjem sa kolajućim glasinama, e je spas svijeta sa Istoka izašao. Obojica osjetiše, da su na putu istine i da se moraju veliki dogagjaji zbiti, ako se nisu ostvarili. Filoksen, već obraćenik, odluči otići u Jeruzalem, da se tamo pokloni pravom Bogu, da vidi gdjekoje svetkovine svetoga grada i da se na licu mjesta uvjeri o istini židovskih nauka. To je bilo one godine, kad je Isus, na vrhuncu Golgote, izdahnuo pribijen na križu i svršio svoje božansko djelo. Filoksen sa raznih nezgoda zakasni na svom putovanju i ne dogje u Jeruzalem ( nego sutradan po Mojsijevoj pashi. Nagje grad pun ga­ lame, pod utiskom strašnih i otajstvenih dogagjaja, što su se tu dogodila na očigled sviju. Pripovijedali su Rim­ ljaninu, kako se je kroz tri godine proslavilo po Judej1 ime Isusovo: kazivali mu o njegovom Čudnovatom - pri­ prostom nauku, o jednostavnosti i svetosti njegova ži­ vota i o njegovom uzvišenom ćuđoregju. Za tim su mu otkrivali mržnju, s kojom su ga narodni poglavice pro­ gonili, njegovu osudu i smrt u najstrahovitijim mukama. Nepristrano i iskreno mu pripovijedali i opisivali ču­ desa, koja su se pokazala pri zadnjem Isusovu uzdisaju: pomrčinu sunca, potres zemlje, pukotinu kalvarijske pe­ ćine, razdor zastora u hramu i nada sve pojavu mr­ tvaca, kako su odigli grobnice, da prosvjeduju proti izrajelskom zločinu. Ovi neprijeporni čini, pošto su bili javni, duboko se dojmiše Pudentova oslobogjenika. Za tim je čuo gdje se pod glas govori, da grob, u kojem je bilo zatvoreno tijelo kažnjenika, nije sačuvalo svoga plijena i da je Hrist pobjednik smrti, pun života. U smetnji svećeničkih poglavara, u uzrujanosti grada, u nesuglasnim i bezsmislenim tumačenjima, što no ih slušao, uvidi Filoksen, da su ovi dogagjaji od najviše ozbiljnosti i odluči pomno ispitati njihove po­ sljedice. Jednoga dana namjeri se na jednog Židova, imenom Josipa, s kojim se nekoč u Rimu upoznao, pa će ga upitati o onome, što se dogagjalo i što on misli o Hristu. »Hrist živi, on je uskrsnuo, zavika ovaj sa pridušenim zanosom, jer mu je neki strah ovaj obzir namećao. Ja sam ga vidio, s njim sam jeo. — Da te nijesu tvoje oči izdale? Da nisi bio igračkom kakove obsjene? Ne, ne. Mi smo ga svi vidjeli, mi, njegovi apo­ stoli, prijatelji i učenici; on sjaji životom i slavom. Filoksene, Isus je svemogući, on je Sin Božji!« Oslobogjenik umaknu pred ovim nepokolebivim uvjerenjem i Josip priuze: Filoksene, on nam ga je obećao. Svijet, koji se je imao utopiti u sramoti i pokvaru, evo ga uoči pot­ 81 punoga preokreta; on će se preporoditi u svetosti i kre­ posti«. Filoksen sve više u čudu, zapita, bili i on mogao vidjeti Isusa? »Ne znam, odgovori Josip. Svakako, mnogo moli i budi pun pouzdanja, a ja ću ponizno Učitelja moliti, da ti udieli traženu milost«. Nakon ovoga sastanka, Filoksen se zatvori u svoj Stan i tu je dva dana razmišljao o onomu, što je čuo. Trećega dana u jutro gorljivo se je molio i zazivao bo­ žansku svjetlost, a u to će ga neki slatki glas pozvali, da ostavi svoju sobu i da ide k podnožju maslinske gore. On se brzo diže i ode bez otezanja k naznačenom mjestu. Jedva je došao, kad mu se divni prizor prikaza. Dugi red duboko sabranih i da se tako reče prcobraženih ljudi, primicao se je ozbiljnim i svečanim ko­ rakom k brdu. Sad su ljudi molili, sad su pjevali, a sad se razgovarali s čovjekem punim veličanstva i bo­ žanske ljepote. On je bio u njihovoj sredini. Kad progje ispred Filoksena, okrenK glavu prama njemu i upravi mu neiskazani posmjeh i potrese sa svim osjećajim njegova srca, cijelim mu životom zadrma i uli mu takovo čuv­ stvo ljubavi, da Rimljanin nije mogao odoljeti zanosu, što no ga osjećao i pade licem na zemlju. On je vidio Isusa, ovjenčana dikom i slavom, gdje prolazi kroz svoje i daje im višnje pouke. Kad je Filoksen ustao, sve je bilo iščezlo; ali on je uvijek u sebi osjećao istinu i vratio se je u svoj stan prepunim srcem neizmjernoga veselja. To je bilo upravo na Uzašašće. Onoga časa, kad se je oslobogjenik Pudentov vraćao u Jeruzalem, Bog — Čovjek, na oči­ gled svojih učenika dizao se je sa zemlje blagosivljajući ih i dizao se je k nebesima. Filoksen je živo želio opet vidjeli Josipa; ali dozna, da se je, netom se vratio sa maslinske gore, zatvorio sa apostolima i učenicima u blagovaonicu zadnje večere. Filoksen se je za deset dana navijao oko svetoga mjesta i srce ujedinjavao u žarkoj molitvi s Hristovim prijateljima. Duša mu je izgarala za njihovim razgo­ vorom; znao je da su oni čuvari nauka svoga Učitelja i bio je neustrpljiv, a da se upozna sa Isusovom naukom. Desetoga dana iz jutra, tu je još bio Filoksen, pred vratima blagovaonice, uzdišući za sretnim časom, kad bi se slobodno mogao sa apostolima sastali. Iznenada oćuli, gdje mu se zemlja pod nogama koleba: ču nešto poput huke oluje i poput duhanja nagloga vjetra, premda je obzor bio tih i vedar. Tada je blagovaonica izgle­ dala sjajem okupana; nebeska su svjetla sjala i čudo se je prvoga reda izvršilo: Duh istine, po Isusovu obe­ ćanju, salazio je na apostole, da konačno rasvjetli njihov um i da osnaži njihovo srce. U isti mah vrata, �82 Br. 5. i 6. SER AFINSKI PERIVOJ« 1912. do tada zatvorena, otvoriše se; Šimun Petar preobražen božanskim plamenom nad glavom, s čelom blistajućim se nadnaravnom ljepotom i sa krijesećim se očima razumom i ljubavlju, poleti posred zgrnute svje­ tine. Tada s odvažnom i rječitom besjedom proglasi božanstvo Hristovo, njegovo uskrsnuće, udijeljeni spas posredovanjem njegova svemogućstva. Tu je bilo ljudi svih naroda i raznih jezika: svi, pa i nepismeni s nekom osobitom lakoćom razumiše Šimuna Petra u svome jeziku, s kojim se on služio. »Što treba da radimoV zaviče svjetina. — Činite pokoru i primite kršćenje«, odgovori apostol. lste večeri, Filokscn kleknu pred noge prvoga na­ mjesnika Isukrstova i vrhovnoga svećenika novoga za­ vjeta, pa zatraži i primi kršćenje. Više drugih Rimljana, koji su s njim došli u sveli grad, imadoše sreću vjero­ vati riječi istine; oni su bili jednako kršćeni rukom si muna — Petra, pa tako postadoše prvim kamenjem rimske Crkve. Filokscn ostade još više dana u Jeruzalemu, da se utvrdi u vjeri; on ;e bio svjedokom apostolskih čudesa: ozdravljenja bolesnika i uskrisivanja mrtvih; bez prestanka je zahvaljivac Bogu za primljene milosti. Kad se je povratio k Pudehtu, pripovjedi mu. što je čuo i vidio. Časni ie patricij s početka kolebaoali svjedočanstvo Rimljana, koji no su bili u pijizalemu u isto vrijeme, kad i Filoksen i koje je obratilo prvo apostolsko propovijedanje, neizmjerna sreća, što ju uži­ vao oslobogjenik i divne krepos*' što ih vršio, osvjeđočiše Pudenta. Od tada je očekivao s opravdanim neuslrpljenjem učitelje nove nauke, da i on i njegova žena Klauđija prime iz njihovih ruku krščjnje. Filoksen jo bio donio iz Jeruzalema utješljivo obećanje: Simun — Petar mu je bio rekao: »Ja ću obaći Rim i zatražiti gostoprimstvo u Aurelija Pudenta«. Poslije dvanaest godina glasnik će javiti Filoksenu, da se je više stranaca iskrcalo u Ostiji; oni su došli iz Judeje i jedan se od njih zove Šimun-Petar. Na tu veliku vijest, Aurelij Pudent ostavi sve i odmah se za­ puti sa svojim vjernim oslobogjenikom pred tako dugo željkovanoga apostola. Oni ga zateku na ostijskoj cesti, kraj groba Kaja Cestija. On je ulazio, u grad. Namjes­ nik Hristov i poglavica njegove Crkve, bio je prosto obučen prama Učiteljevoj naredbi; nosio je u ruci svoj putnički štap. Nego uzvišeno dostojanstvo osvjetlivalo je lice ovoga čovjeka, jučer siromašnoga ribara judej­ skih jezera, a danas najvišega izmegju zemaljske djece. Mjesto je bilo puslošno, a noć se je spuštala. Aurelij Pudent po primjeru svoga oslobogjonika, padne na zem­ lju ispred otajstvenoga putnika. Toliko je bilo veličan­ stva na čelu i u hodu velikoga svećenika. Petar ih digne i blagoslovi. Već su apostolski poslovi natjerali bijele vlasi na njegovu časnu glavu i gustu mu bradu, koja mu je na prsi padala — trag velikih truda bio mu je otisnut na ozbiljnom i tugaljivom licu. Dvije du­ boke brazde posred bora na njegovim jagodicama po­ kazivale su, kuda su njegove suze često tekle. Bez sumnje gorke uspomene na zanijekanje u Kajifinoj kući, još su kidale njegovo srce, puno ljubavi prama božan­ skom Učitelju. Gledajući toga čovjeka opažalo se, da živi pod težinom neizmjerne odgovornosti: stvorenja no­ voga svijeta s riječju Hristovom. Aurelij Pudent ponudi svoju kuću za stanovanje apostolskom poglavici, a on ju bez oklijevanja primi. U pobožnom sabranju senator je preuzeo dužnost vod­ stva svoga gosta k brdu Ćeliju; ali Šimun-Petar, sam se zaputi, kao da je od dugo vremena poznavao glavni grad, obigje i okrene se oko Velikoga Cirkusa i zagje u ninske ulice Veliki Hristov svećenik uzimao je u mast glavni grad Crkve; išao je naprijed sve do kapitola, kao da je htio navijestiti paklenim dusima, obo­ žavanim u “vom glasovitom hramu, strašni boj, koji je imao trajati tri vijeka, pa se svršiti s njihovim padom. Dok su išli malo se je riječi otelo apoštolovim ustima, jer je on molio. Kad je prolazio ispred Jupitrova hrama, učinilo se Petrovim drugovima, e se je u.prirodi javljao neki neobični preokret. Kapitol se je iz temelja potresao, kao da je pojava velikog svećenika preslrašila stanovnike svetišta, posvećena krivim bogovima. Doista, vječnost najpoglavitijega grada osnivala se je na pećini čvršćoj, nego je bio Kapitol. Tu pećinu vrala paklena nikada neće pobijediti. Stožer, oko koga se svijet okrećao. skršio se: Šimun-Petar je sakupljao cesarovu baštinu. S. Foruma, apostol se vrati podno Će­ lija i uspe se u kuću Aurelija Pudenta. tu nagje ple­ menitu gospogju Klaudiju. Ona ga dočeka okružena sa svojim vjernim robovima. Njegovi drugovi, većinom na svećeničku odjeveni, bili su časno dočekani. Sutra dan po dolasku, apostol zatraži, da mu se dade jedna dvorana, da u njoj obavlja obrede nove vjere i njezina božanska otajstva. Aurelij Pudent, zanešen veseljem, što je napokon svoje želje ispunio, dade velikom svećeniku najprostraniju i najmilovidniju odaju svoga stana. Po njegovoj naredbi ona bi ukra­ šena s bogatim sagovima, umjetno urešena i što je bilo više moguće dolična visokoj svrbi. Tuđe dade podig­ nuti mramorni žrtvenik i pokri ga sa svijećama na zlatnim i srebrnim čirjacima. Pomponija Grecina i Klaudija s pomoću Filoksena iskite cvijećem mjesto, što je imalo poslati prvim svetištem Hristovim u Rimu. Napokon Pudent naredi, da se prenese u dvoranu bjelokosno i zlatno sjedalo, vječna stolioa nepogrješivoga učitelja, na kojoj još i danas sjede nasljednici Šimuna- �Neronove žrtve. Petra. Ova vječna sLolica, s koje se naučava i upućuje svijet u božanske odluke, čuva se u mjedenoj navlaci u bazilici sv. Petra. Prednja je strana stolice široka četiri pedlja, a visoka tri i pol; pobočne strane široke su nešto više od dva pedlja i pol; visina je uzevši na­ slonjač, od šest pedalja. Ona je od drveta, a urešena je sa stupcima i lukovima: stupci su visoki dva pedlja i dvije unče; a lukovi dva pedlja i pol. Na prednjoj je strani stolice urezano osamnaest bjelokosnih predmeta rijetkom savršenošću dotjeranih i ispremiješanih s ma­ lenim zlatnim ukrasima, izvrsno usagjenim. Uokolo je mnogo utisnutih sličica. Naslonjač je četiri prsta debeo. Ovu se je slavnu stolicu obuklo u bakar, da ju se učuva od nepogoda vremena. Ona je služila kao nosiljka senatoru Pudentu. To svjedoče na njoj pričvršćeni koluLi. Istinitost ove časne stolice ulvrgjena je više puta sta­ rinskim strukovnjacima: o tome se više dvojiti ne može. Male rezbarije u bjelokosti prikazivale su djeda Herkulova i razne bajoslovne zgrade. Filoksen to opa zivši, naredi pred apostolom da se znakovi laži odstrane, jer je ona imala postati stolicom istine: Petar se je tome usprotivio. *Ostavimo, reče on, te prazne oznake umirućeg bogoštovlja, l e će slike, kada budu lažna božanstva srusena, potomstvu svjedočiti nesavladivu moć Isukr stovu. One će biti spomenici i pobjedni zna ovi njego­ vog slavlja«. Filoksen se nije protivio; urezane slike ostadoše na stolici vrhovnih svećenika. Šimun-Petar ugazi svojom nogom u glavni grad svijeta i tu ustanovi svoju nepovrijegjivu stolicu za carevanj.a Klaudija. Ovoga tupoglavoga Cesara baci Bog na rimsku holost, kao strašnu i zasluženu porugu. Pudenta, njegovu ženu Klaudiju i jedan dio njihovih robova, već poučenih u pravoj vjeri krsti apostol. 1 ako je odavno bio oženjen Aurelij Pu­ dent, na veliku svoju žalost, nije još imao djeteta. Petar ga utješi i obeća mu, da će ubrzo njegovo og­ njište prestati biti pusto i da će se na njemu vidjeti kolijevka. Doista, godinu poslije dolaska velikoga sve­ ćenika, rodi se Pudentu kći i nju krsti imenom Aurelije. Kreposni patricij i njegova plemenita žena ovo su bla­ goslovljeno dijete najnježnije njegovali i prionuše, da mu udahnu ljubav kreposti i da ga upoznadu sa pra­ vilom kršćanske vjere. Kroz dvadeset i tri godine, štono su protekle ot­ kako je došao u Rim Šimun-Petar, pa do dana, s ko­ jim smo počeli naše pripovijedanje, apostol je više puta ostavio grad i išao nositi Evangjelje u razne kra­ jeve, pa pohagjati kao glavni pastir nove crkve. U dobi u kojoj smo, nedavno je bio došao i rek’bi odlučio više iz njega ne izlaziti. Upućen bez sumnje u odredbe 85 božanske, znao je, da je došao čas, kad bi trebalo uda­ riti u temelje Crkve njegovu krv i njegove svete os­ tanke. Kazali smo, kako je svetište pravom Bogu podig­ nuto u kući Pudentovoj bilo narešeno osobitim načinom u oči smrti Glabrijanove i krvavih igara u Cirkusu. U po noći Aurelij Pudent i njegova žena Klaudija tu ugjoše, klekrruše i stadoše se moliti. Kraj njih je bila krasna djevojka, ukrašena svim milotaina prirode; a duša joj bila još hiljadu puta ljepša od tijela: bila je to Aurelija. Otrag dvadeset i dvije godine nju je svojim mo­ litvama od Boga isprosio veliki svećenik. Nježna dje­ vica, u bijelo obučena, prikrivena dugim velom i bez ikakova drugog nakita osim njezine angjeoske nevinosti, u ljubavi je sklopila ruke, pa je žarka molitva tekla iz njezina srca i dizala se pred Hristov prijeslo. Ne daleko od nje, a bliže k žrtveniku, opažalo se i mlada čovjeka na koljenima, gdje je uronio u duševnom ushi­ ćenju, upirao oči u zlaLnu posudu, koja je zatvarala sveto li krstovo tijelo: to je bio Marko Plaucij, sin odličnoga konzularca. S njegove je strane molila majka mu Pomponija Grecina. Kroz malo vremena bila je razsvijetljena prostrana dvorana. Mnoštvo se svijeta zgrćalo ozbiljno i sabrano j smjestilo se u potpunom redu; za tim se pojave posvecem službenici u sjajnoj odori i polako su stupali k žrtveniku. Za njima, na glavi s papinskom tijarom, obučen u počasne znakove najvišega dostojanstva, išao je Šimun-Petar, Aronov nasljednik, namjesnik Isukrstov i poglavica nove vladalačke papinske obitelji i vječnoga svećenstva. On je prolazeći blagosivao prostrLe i sa­ brane vjernike, rekao bi, e je sam Krist kroz njihove redove prolazio. Krasno je bilo Petra pogledati onoga časa, kada se je u svemogućslvu svoga Učitelja pojavio, da obavi istu Isukrstovu službu. Uspeo se je na stepe­ nice žrtvenika, klekao, molio se i klanjao, za tim sjeo na svoju stolicu, ukrašenu sa grimiznom navlakom. Tu se okrene k vjernicima i oglasi se sa ozbiljnom i do­ stojanstvenom besjedom u jeziku gospodara svijeta. On je govorio s nekom osobitom lakoćom. Najavio je po­ četak božanstvene službe, u kojoj je imao položiti ruke na sina Aula Piaucija i zarediti ga za Isukrstova sve­ ćenika. Neko bučno iznenagjenje, popraćeno sa živim čuvstvom veselja proleti skupštinom. Oni koji su tu bili, znali su, kakva je bila opreka izmegju Marka, toga mladoga patricija, pozvana na časti i na sjajnu sreću, koji se svega toga odrekao, i ostalih mladića njegove dobe i njegova stališa, koji ništa drugo nisu tražili do svjetskih uživanja. Petar je još najavio, da će mladu djevicu Aureliju, kćer Pudentovu, posveliti službi Isukrstovoj; preporuči ove dvije duše molitvama vjernika i svečani se obredi otpočnu. �34- fer. 5. i 6. — »SfeRAFINSKl PERIVOJ« 1912. Marko sc piimače k žrtveniku, primi polaganje ruku namjesnika Kristova i svećeničko pomazanje. Po­ tomak patricijski je od davnoga vremena Čeznuo za svećeničkom čašću, što ju Isus ostavio u baštinu riba­ rima galilejskim sa naredbom, da predaju tu posvećenu vlast onim, koje nagju, da su dostojni. Poslije regjenja, za kojega je mnogo suza od uzbugjenja poteklo, ŠimunPetar prikaza božansku žrtvu, koju Isus ustanovi u oči svoje smrti. Svi prisutni, na čelu s Markom i Aurelijom išli su, da prime iz ruku apostolovih sveto Gospodi­ novo tijelo. Veliki svećenik, poslije nekih molitava okrene se prama djevojci i ona izgovori riječi zavjeta i za uvijek se združi sa odabranim nebeskim vjerenikom. Nijedna Crkva, pa ni ona u Jeruzalemu, nije natkrilila u gorljivosti ovo malo stado, što no se u Rimu okupilo pod pastirski štap najvišega pastira. U kući Pudentovoj nije se vidjelo do svetih duša, spravnih ragje sve žrtvovati, nego nešto učiniti proti Isukrstovoj vjeri. Kad je služba svršila, tada će vrhovni svećenik opet s tijarom ovjenčanim čelom, uspeti se na svoju stolicu, pa će navijestiti vjernicima, da će prije no se svićajući dan svrši veliko veselje zapasti rimsku Crkvu. »Naš brat Pavao, reče on, ta odabrana posuda, koga je sam Isus otrgao od svijeta, opet dolazi u ovaj grad; on je već bio svojom nogom stupio na itals. tlo. Prvi put. kad ste ga vidjeli, on je došao iz Jude, vezan kao kakav zločinac; pošto je vidio da se snici rimski neće da odluče, pa ga sude; on se je pri­ zvao na cesara. Vi znadete, kake se je na sudu bra­ nio i kako je bio riješen; vi ste svi bili svjedoci nje­ gove srčanosti i njegovih uzvišenih kreposti; vi ste ga ovdje često vidjeli u maloj iznajmljenoj kući; on je silno pomogao svojim neumornim radom, a da se vjera i Crkva učvrsti u ovoj prijestolnici svijeta. Ja vam đakle, moja braćo, naviješćam veliko veselje i obznanjujem vas, da ćemo brzo Pavla vidjeti u našoj sredini«. Vjernici se razveseliše na vijest brzoga dolaska velikog apostola, jer svi, koji su ga poznavali, žarko su ga ljubili. Šimun-Petar, kad se je po zadnji put pred žrtvenikom pomolio, povrati se s jednakom svečanošću, s kakvom je bio i ušao. Svjetina se je malo po malo muče razilazila i u malo vremena ostade u svetištu sam Marko Plaucij, majka mu i Filoksen. Mladi konzularev sin htio je pre­ nijeti svoje srce, puno ljubavi i zahvalnosti, u srce Isukrstovo; on mu se na novo zakle, da će ga slijedili sve do smrti, kad bi trebalo; suze su radosnice tekle po njegovim jagodicama. Filoksen oslobogjenik i prija­ telj Pudentov i on se je žarko molio. Od davnog vre­ mena starac je obnašao svećeničku službu; apostoli nijesu imali od njega gorljivijeg službenika. On se je ono bio uvukao u krepost svoga dostojanstva i svega sveće­ ničkoga upliva megju robove Pedanija Sekunda one ve­ čeri, kad su bili osugjeni, a da utješi one, koji su bili kršćani. U onome času, kad se je on ničice molio u svetištu Pudentove kuće, znao je, da Glabrijon ima ži­ vot na kocku u Cirkusu staviti; on se je molio za ovoga nesretnika milosrgju Božjem i spremao se bdjeti nad njim u času borbe, da, kad bi bio ranjen, konačno pokuša, e bi ga sklonio, da zagrli Hristovu vjeru. Sve do tada, i ako je Glabrijon bio pun poštivanja prama Filoksenu, uvijek je odbijao kršćenje. Poznato nam je, kakovim je samoprijegorom starac izvršio svoje dvo­ jako poslanstvo kod robova i kod krvnika. Kršćani su se, u potrebi, množili, a da pomognu svoju braću ili svoje prijatelje. Na nje se svagdje namjeralo od cesarovih dvora do radionica, gdje su živjeli okovani Kad se je Pomponija Grecina vratila svojoj kući, prii како je već bilo kazano, staru Agapitu s jednim siroče tom više, da ga hrani i spasi. Toga joj dana pri­ povjedi, prama obećanju, kako se je obavila božanska služba u kući Pudentovoj i kako će brzo doći Pavao. »Sada, nadoda plemenita gospogja, ja sam sretna; Marko obnaša svetu vlast Hristovu; on će moći miriti naše duše i radili, da Gospodin salazi u moju kuću pod tajinstvenom koprenom Euharistije: silne li sreće!« — To je istina, dobra gospodarice, odgovori Agapita; nego, jesi li miolila, da Marko više nije svoj, da njegova obitelj više nema na nj prava i da će morati ići svugdje, gdje mu veliki svećenik naredi! Znam ja to; nego bih bila sretnija, kad bih ostojna još jednu žrtvu Gospodinu prikazati. On mi je dao u Marku plemenita sina, njegova je duša jedno od najnevinijih i najuzvišenijih svetišta kreposti: pa mogu li što više tražiti? Ah, proslijedi plemenita Rimljanka, da bi Hrist takao Plaucijevo srce, ja bih mu rado prikazala moga sina, jer sam sigurna, da ću ga jednoga dana naći u mjestu vječnih uživanja«. Tako je govorila Pomponija Grecina, žena odlič­ noga patricija. Stara je robinja sa zanosom slušala, ne znajući čemu bi se više divila u svojoj plemenitoj go­ spodarici, ili preziru zemaljskih dobara, ili junačkoj samozataji,. s kojom je hladno gledala na žrtvu svoga sina. Što je u Rimu bilo više raskalašenosti i podlosti kod bogatih pogana, to je bilo više duhovne snage i veličine kod kršćana: opreka se je svaki dan sve više isticala i očevidnije izbijala. (Ш �Dvije okolnosti Isusovoga Uskrsnuća. O. Petar Vlašić: . - - ____ __ Dvije okolnosti Isusovoga Uskrsnuće. 2. „Prazan grob“ . Sva četiri Evangjelisla kazuju nam, da jo prvog dana po suboti, to jest u našu nedjelju, nagjen otvorenim grob, u kojem je, bio tri dana urije naš Spasitelj poko­ pan. To su prve opazile-žene, pa onda nekoji od uče­ nika, a poslije su se o Lom osvjedočili i poglavice židovskog naroda. Clrob je začudo bio prazan, ako prem je izvan svake sumnje, da je. u njem bilo položeno tijelo Isusovo. Pečat udaren na grobni kamen svjedočio je, da je pokopanje obavljeno uz prisutnost vladinih povjerenika, Niskjučena je dakle svaka prijevara. Pa opet rimski vojnici bili su danju i noću na straži kraj gro­ ba, nema dakle za ubojice Isusove bojazni, da bi ko bio osudio dignuti tijelo Isusovo iz tog grci a. po^a viti ga drugamo, a megju svijet baciti kakovu lažnu '“vijest. A ipak uza sve to Isusova' je tijela trećeg dana nestalo iz groba; svatko, ko je hotio, mogao se nad grob nadiviriti, mogao je u nj stupiti: grob bijaše prazan. To priznaju i stražari, a priznaju i poglavice ži ske, koji su zahtjevali i Isusovi smrt. Kako da se 'protumači ova okolno?' debnog us­ krsnog dogagjaja? Moderni kritičari i ovdje su u opreci sa čitavom kršćanskom predajom, koja se na Evangjelju temelji, pa nam iznose svakakvh tomačenja, samo da u čemugod oslabe apologetičnu silu uskrsnoga čuda. No kao na druga pitanja, tako je i na ovo njihov ododgovor, da se najblaže izrazim, jako nespretan. Spo­ minjem samo dva odgovora dana na naše pitanje sa sirane modernih kritičara; prvi je dra. A r n o 1d a Ма у е г а ' ) koji glasi; Vijest o praznom grobu ne pri­ pada prvobitnom Evangjelju; to je kasniji umetak, koji se mora odbaciti, kad se znastveno proučava uskrsni dogagjaj. Drugi je odgovor dao čuveni racionalista Henz. Jul. I l o l t z m a n n , koji veli: Činjenica je, koju se poreći ne može, da je trećeg dana po ukopanju grob u kom je prije ležalo tijelo Isusovo, bio nagjen prazan, ali se ne smije tu činjenicu tumačiti u smislu katoličke Crkve, koja uči, da je Isukrst treći dan ustao iz groba, nego se ima tumačiti ovako: Josip iz Arimateje samo je privremeno bio ukopao Isusa u onaj novi grob, te ga je odmah drugog dana pred večer ili obnoć odatle prenio na drugo mjesto; dosljedno sasvim je naravno, da je onaj novi grob, u kom je prije ležalo tijelo Isusovo, ostao prazan.2) ') Dic Auferslehung- Cbristi. Tubiiigen, 1905. :) Pas lecre Grab und clie gegeinvilrtigen Verhandhmgen iiber die Auferslelning Jesu — izašlo u »Theologische Rundsđiau< IX. Či'ilbingen, 190(3.) str. 72.-813. i 119.-132. 85 Upozorujcm cijenjenog čitatelja na protuslovlje megju mnijenjem ove dvojice kritičara, protuslovlje, ka­ kova se nalazi na svakoj skoro stranici, koju moderni kritičari napisu. Меуег naprosto briše iz Evangjelju vijest o praznom grobu, kao nešto, što nema posla sa uskrsnim dogagjajem: Holtzmann naprotiv priznaje kao pravu povjesnu činjenicu vijest o praznom grobu; a jedan i drugi imaju islu svrhu; oborili povjesnu vrijed­ nost uskrsnog čuda. Kome da se od ove dvojice povjeruje? Pametan čovjek neće povjeravali ni jodom ni drugom, jer su odveć prozirne i. nišlelne njihove tvrdnje, a da bi se u njima opazilo i n jmanji tračak svjetla isliim Na to su upozorili već isti nekoji njihovi kolege, mo­ derni kritičari, poimence Riggcnbach*), KntiT34), Eoo!sr’), koji su odrješito ustali protiv tako besmislenog tuma­ čenja uzkrsnog dogagjaja kako sam to već istaknuo u prošlogodišnjoj »Hrvatskoj Straži« (IVr. str. 890. -40U) u raspravi pod naslovom: »Preokret u kritici Isusovog Uskrsnuća*.) U istinu obe su tvrdnje takove, da će svatko, kn samo jednom ^ ro č ila cvangjeosku povjesl uskrsnuća Gospodinova, odmah morati priznati, da su nespretno izmišljene. -Меуег veli, da vijest o praznom grobu ne pripada prvobitnom Evangjelju. A ne uvigja li, da bi valjalo cijelo evangjeosko kazivanje o uskrsnuću dignuti iz Evangjelja, kad bi se bijelo dignut vijest o praznom grobu. Svćjedno kao što, kad bi se htjelo zanijekati gore spomenute okolnosti trećeg dana. Obe okolnosti tako su usko spojene sa uskrsnim dogagjajem, da je apsolutno nemoguće raslavil ih. Uskrsna vijest u Evangjeljima nije duga, ne obuhvaća nego po jedno kratko poglavlje, a ipak u kratkoj uskrsnoj vijesti spomenut je do d v a d e s e t p u t a p r a z a n gr ob. Pomislimo dakle, što bi ostalo od le uskrsne vijesti, kad bismo iz nje digli spomen o praznom grobu. A dobro je ovdje pridodati i ono, što je Korlf opazio protiv Meverove neslane tvrdnje: Kako bi učesnici bili mogli onakovim osvjedočenjem govorili o uskrsnuću Isusovu pred Žido­ vima, da je grob jošter bio zatvoren i u njem ležalo tijelo Isusovo? Židovi bi ih bili u bazu ušutkali i do­ kazali neosnovanosl njihovog pripovijedanja, a to sa­ svim uspješnim i ujedno Jakim dokazom: poveli bi ili bili na zatvoreni grob i bili bi im kazali: »Eto u grobu vašega učitelja, kako dakle vi velite, da je uskrsnuo?* Proti tome dokazu ne bi bilo izlaska. Slično bi se moglo i Mollzmannu prebacili: Da je Josip Arimatejski prenio drugamo tijelo Isusovo bili bi Židovi to odmah saznali od slražara, koji su grob ču3) К. Riggenbach: Pie Auferstchung Jesu. 2. i/.il. Lichlcrfdde-Berlin, ЈУ08. ■*) Tli. KorlT: Dic Auferslelning Chrisli und dic radiludc Thcologie. Halle, 1908. ®) l T gori naznač. rasprav'. �Вг. 5. i 6. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. 86 vali. Da dokažu dakle lažnim pripovijedanje Apostola o uskrsnuću Isusovu, nije bilo od potrebe židovskim po­ glavicama, da potkupe stražare e da ovi razglase, da su ućenici ukrali tijelo Isusovo, nego je dostatno bilo, da kažu Apostolima: »Čemu se trudite, da razglasile Isusov ustanak iz groba, kad mi stalno znademo, kako je Njegova tijela nestalo iz groba: Josip Arimatejski prenio ga je u drugi grob!« Time bi bile u prah oborene tvrdnje apostola o Isusovom uskrsnuću. Poglavice ži­ dovsko bili bi se bez sumnje poslužili ovim dokazom, da je u njemu ma i sjena istine, jer znademo, Sto li sve nijesu protiv Isusa izmišljali; a jer se ovim nijesu poslužili, oćito je, da je dokaz s temelja ništetan. I red je iskreno priznati: postupali su pametnije od nekojih današnjih sveučilišnih profesora na protestanskim bogoslovnim fakultetima. Holtzmann tvrdi nadalje, da Pavao I. Kor. 15. ne spominje prazna groba, akoprem tu govori o uskrsnuću Isusovu. No zar je bilo od potrebe, da to sveti Apostol spomene izričito? Ne spominje izričito groba, ni kad govori o ukopanju Isusovu, slijedi li rđalle, da Isus nije bio ukopan u grob? Kad Pavao kaž : »I b i u k o p a n , i u s t a t r e ć i dan«, jasno je, da ,asmje ne može bili da sveti apostol podrazumijeva grob i u prvom i u drugom dijelu ovog retka; u prvom dijelu »т is je bio ukopan u grob«; u drugom dijelu: »Isus je ustao iz groba treći dan«. Čudit se je u istinu, da Holtzmann toga ne vidi, kao što se je čuditi i nedosljednosti mo­ dernih kritičara u opće, koji dok đrugda zabacuju vje­ rodostojnost 15. pogl. prve poslanice Korinćanim, to se na ovom mjestu hoće njome da posluže Иа uštrb Evangjelja. No donekle je i shvatljivo, da tako rade, jer kad kogod hoće, da se protivi poznatoj istini, tad je narav­ na stvar, da mora posegnuti za ludim i nedosljednim i smiješnim dokazima. A takovi su većim dijelom do­ kazi moderne kritike, kojimi oni ' hoće oboriti pojedine objavljene istine svetoga Pisma. Fra Mijo V. Patinić: .— -----: Bosanski ljiljan. (Istinita pripovjest iz prve polovice XVII. stoljeća). Katolička Crkva zaista izgleda u današnjem na­ raštaju ne samo kao vojska dobro uregjena, već i kao divni perivoj - cvijelnjak, gdje su brižno zasagjene sve vrlino i krjeposti, koje mogu samo resiti čovjeka, a mirisom svojim napunjati nebo i zemlju. One su plo­ dovi sv. Kvangjelja i darovi Duha Svetoga, koji ulijeva sokove i život u katoličku Crkvu. A izmegju svih vrlina osobito se ističe posvemašnja čistoće i djevičanstvo, prije svijetu nepoznato, njegujući ona taj cvijelnjak ne samo u svojim samostanima, već i u svećenstvu i nekim izabranim osobama na svijetu ostavšim, da budu što sličnije svomu uzoru i praliku — Isusu, Sinu Božjemu. Uza sve nepogode, koje snagjoše našu užu domo­ vinu i uza sav progon katolika, ponikao je jedan divan ljiljan u krilu katoličke Crkve i pojavila se je jedna čarobna djevica, koja je podala u ono žalosno doba osobiti svoj sjaj sv. vjeri, trećemu redu sv. o. Franje, čija je bila članica, a po tom i domovini, dapače i ono­ dobnim Franjevcima, koji su znali učuvati i nj eliti u onim jadnim sužnjima ovako uzvišene krjeposti. Ona je zaisto lijepa zvijezdica na katoličkom obzorju, da se njome ne samo ponosimo, već da u nju i danas oči upiremo, a ta je Mundalina Pereš-Vuksanović*) Ona se je rodila u Jelaškama, sada selu vijačke župe. kod Vareša, i to u mjesecu srpnju god. 1601). Otac joj se zvao Mijo, a majka Angja Bogdijanić, oboje veoma bogobojazni i čestiti katolici. Nad ovom skromnom obitelju kao da je izlila Božja1dobrota obilje svojih milosti, pa kao što izmegju samotnih gorskih kosa teku najbistriji potoci, tako i ovdje u tihom obiteljskom krugu odnjiha se veoma pobožna djevojčica, koja se još nejaka posve predade Bogu i štovanju Majke Božje, te za rana upoznavši cijenu djevičanstva, obeća svojoj ne­ beskoj Gospoji živjeti i umrijeti u potpunoj čistoći duše i tijela. Ova pako preuze za nju svoju materinsku brigu, da ju je zbilja u cijelom njezinu životu vanredno štitila. Pod ovako moćnim okriljem naša je Mandalina napre­ dovala u dobi, razboritosti, ljepoti, ali i u djevojačkoj postidnosti i pobožnosti, pak se je brižno klonula svih svjetskih zamama i pogibelji, kojim je izvržena svaka mladost i neiskustvo. Kada je već odrasla pade u oči svoj muškoj mladeži, ali osobito se u nju zagledao mladić Franjo Božić, i tako se zaljubi, da mu se je činilo, ć će umrijeti, ako je ne uzme. Megjutim držao je, da neće biti tomu ni otpora s njezine strane, buduć je bio iste skoro dobe, a uz to imućna i ugledna roda, i buduć oda svuda op­ koljeni muslimanima, koje je ona kao vatrena kršćanka izbjegavala, mislio je, da će teško dočekali i rado poći za Sljedbenika vjere Isusove. Ove i slične misli ulijevale *) Nju prvi spominje akademik I. Crnčić u raspravi: »Imena Slovjenin« sr. Starine krij. XVIII.; na prve podalkc o njezinu burnom životu namjerio se je prvi naš iicutmdivi o. Euzcbije Fermendžin, Franjevac redodržave prije kapistranske, poslije sv. Cirila i Metoda (sr. »Acla ttosnae ecđ.« Zagrabiae 1902 p. 401 —2.) a sve vijesti o njoj pobrao je dr. Luka Jelić, dalmatinski svećenik i učenjak u članku »Gragja za životopis Magdalene Pereš-Vuksanović, poznate pod imenom Fianice Slavonke«, priopćen u Glas­ niku zem. muzeja u Bosni i Hercegovini. Sarajevo sv. XVI. god. 1904, kojim sam se i ja poslužio, a osniva se ponajviše na živo­ topisu pisanu, a ne dovršenu njezina ispovjednika o. Virgilija Spada, Oratorijanca u Rimu, koji je imao prilike nju iz bliza po­ znavali i o svemu potpuno se osvjedočiti. �Bosanski ljiljan su mu slatku nadu, da će je brzo nazvati svojom, ali nije se mogao odvažiti, da ju zaprosi, jer nije vidio u djevojci nikakva znaka privrženosti prama njemu, ćemu se nije mogao načuditi. Megjutim je Mandalina iz dana u dan sve to većma što iz pouka svojih duhovnih pastira, što iz živih primjera svojih roditelja i kršćanskih susjeda, napredovala u sa­ vršenosti kršćanskoj, imenito u ljubavi prama Bogu i pobožnostima prama svojoj nebeskoj Majci, smišljajući, kako će ju bolje nasljedovati. Izgledi svetaca i svetica Božjih, o kojim je slušala u Crkvi i kod kuće, probudiše u njoj želju za samostanskim životom, gdje bi se posvema posvetila Bogu kroz cio svoj život. Ali buduć nije bilo u njezinoj domovini takoga zaklonišla za ženske, ona je nekom svetom zavišću zavidila Franjevcima, što .su se mogli sklonili u samostane i podvrći se slatkom jarmu sv. posluha, uboštva i uzdržljivosti; pak stoga, kada bi slučajno susrela ili vidjela kojega redovnika u svome selu, bolno bi uzdahnula i rekla: -Blc\ i ti se vama, o sluge Božje, koji ste se sretno za mladih dana izmakli od svijeta i sklonili u samostansku tišinu. 0 kako mora biti vaš život ugodan, prost od svjetskih briga i nevolja, bliz samomu nebu. 0 kako bi se cije­ nila sretnom, da mogu i ja moju odjeću zamijeniti vašom grubom haljinom i opasali se tankim užegom. Tada bi i ja svoju volju predala u ruke svojih starje­ šina. 0 blažena stanja i rajskog za mr života«. Obu­ zeta ovakom čežnjom za redovničkim i djevičanskim životom, zgražala se je i na sami spomen od udaje, pak je Svakom prilikom odbijala od sebe zaljubljenog mladića i oduzimala mu svaku nadu, da će igda bit njegova. Po svemu njezinu ponašanju jasno se je vidjelo, da na udaju i ne misli, pa bio on ne znam tko. Ovo njezino osebujno držanje prama muškim onog je jadnika toliko žalostilo, da već nije mogao jesti ni spavati, a po tom ni raditi. Dolazila bi mu koji put napast, da upotrebi silu ili prevaru, kako bi to činili okolni muslimani; ali brzo bi se sjetio, da bi je time teško uvrijedio i nigda više ne bi mogao računati na njezinu ljubav i odanost. On je nju toliko u srcu po­ štivao radi njezinih vrlina, da je nije htjeo toliko po­ niziti niti se ogriješiti o crkvene propise. To je opazio i mladi musliman Mustafa, njegov bližnji rogjak i prijatelj, čiji su se roditelji prevjerili, pak mu savjetovao, da dulje ne čeka, već upotrebi silu, kako to čine i njegovi jednovjerni, nudeć mu pri tom svoju pomoć i potporu. S početka je ovaj bogobojazni katolik odbijao takove nagovore i obećanja, jer da se to protivi njegovoj savjesti, onda se ovaj domisli dru­ gome načinu, a da ne povrijedi Franjine vjerske osje­ ćaje. Ponudi mu se, da će s nekoliko muslimana uvrebat je i svojoj kući dovesti, a odmah naći katoličkog 87 župnika i ondje je dati vjenčati, vjenčana pako po ob­ redu svoje vjere otići će mirno u Franjinu kuću i lamo pir slaviti, misleći, da će je na to lako molbama i raz­ lozima skloniti. Na to nekako privoli i Franjo, jer nije u tome vidio nikakova prekršaja crkvenih zakona. Megjutim je Mandalina sve to većma težila k sa­ vršenosti kršćanskoj, sve slobodno vrijeme upotreblja­ vala za molitvu i pobožne uzdahe, tako, da je pri tom kušala nebeske slasti. Uz to je umrtvivala tijelo postom i pokorom, a ušljed toga poče blijedjeti i gubiti onu ljepotu lica, kojom se je do sada isticala. Kada joj to opazi majka, poboja se za njezin život i zdravlje, pak ju otpravi u obližnje selo k njezinoj strini, da se ondje rastrese i oporavi. Sama strina dogje po nju, ali Man­ dalina, kao da je neko zlo predvigjala, stane se tomu protiviti, nu na izričitu majčinu zapovijed umiri se i ode. Kako su budno na nju pazili Franjo i Mustafa, doznadu odmah, da je Mandalina ostavila očinski dom i otišla k rodbini u drugo selo, te odluče tamo je uhva­ titi i oteti. Nagju još sedmericu muslimana, koji se pri­ vuku polajno ohbj kući i vidivši Mandalinu u vrllu, časkom priskoče ogradu, uhvate ju i začepe joj usta, pak popadavjU ju megju se, odvuku u obližnje musli­ mansko selo, tješeći ju, da joj ne misle ništa zla uči­ nili. Ugleda to Mustafa iz daleka, raslrijebi jednu sobu i kada ju dovedoše smjesti, zatvori, a otmičare otpravi njihovim kućama. Tada poruči odmah po Franju, koji se brzo tu nagje i dogovoriše se s njime, poruče po župnika. Redovnik dogje, te sva tri unigju k njoj. Vi­ djevši ona svećenika i zaljubljenika sjeli se, na što je ovamo dovedena, pak isti čas, poput sv. Katarine Sijenske uzdahnu prama svojoj zaštitnici i majci Mariji, da joj ona učuva čistoću, a odlučno stade opirat se njihovu nagovoru. Buduć je Franjo tu stajao ne znajuć ništa primjetiti, Mustafa preuze njegovu ulogu i reče: »Djevojko! ljubav ovog mog rogjaka, tvoje pako vrnjosenje uzrokom su bili, da su te moji drugovi silom ovamo doveli, a nipošto kakva zla namjera i da te osramotimo. Odavna ovaj kršćanin čezne za tobom. On te ne ljubi toliko, što si lijepa, već više radi tvojih vrlina. A da li, dokaže, koliko te štuje, neće te se ni dodirnuti, premda si u njegovoj vlasti, dok ne budeš vjenčana po propisu njegove vjere. On je zbilja zavri­ jedio tvoju ljubav i ruku. Vidiš sama, kako ga raslužujc tvoje nećkanje. Ovdje je i vaš svećenik, da blagosovi vašu privolu i po propisima vaših biskupa, da vas na vijeke sjedini, kao muža i ženu. Ali ako se ipak budeš opirati, znaj, da nećeš ovdale izaći, dok ne poslaneš moja žena. Sada oberi, šta voliš, ili ostali kršćanka i poći za Franju, ili se polurčiti i biti moja«. Ove zadnje riječi ohologa muslimana kao strijela prostrijeliše srce ove bogobojazne djevice, pak vidjevši se poput osam- �88 Вг. о, i 6. — »SEUAFINSKI PERIVOJ« — 1912. Ijene golubice u pandžama ljuta jastreba, pokuša spa­ si Li bar vjeru, kada više ne može očuvati dragog si đjevičanstva, bolno uzdahnuvši te izručivši se zaštiti svoje nebeske Majke, izjavi preko volje, da voli poći za Franju. Ovaj sada pun harnosti približi se sa župnikom ustrašenoj djevojci, dade svoju izjavu da ju uzima za ženu, svećenik pako obavi u kratko crkvene molitve, a time i ovo prisilno i nedostojno za kršćanina vjenčanje. Sada se Franjo zaleti, da je zagrli, a ona ga vanrednom jakošću odrinu od sebe, da se je prostro po zemlji, pak stade skakati u vis i rušiti sve oko sebe, što joj je ruku došlo, da se je svima činilo, e je u nju ušao duh Samsonov i njegova jakost. Svi prisutni oslaše zapa­ njeni, te pogledavši jedan od drugoga izagjoše iz sobe i zaključavši ju, odoše u drugu sobu, da se dogovore, što će sada činiti. Franjo je to držao pošljedicom neke tajne bolesti, Mustafa ženskim pretvaranjem, a župnik vražijim opsjeJiiućem, pak sva tri zaključe ostavit je istoj sobi, kamo su svaki dan dolazili i jelo »oj davali, čekajući, dok se umiri. Ona se je megjutim jednako uzdala u pomoć Gospinu; samo su njezini roditelji pla­ kali i raspilkivali na sve strane. Jeaino je ove tješio stric, Franjevac, kojemu su bili poznati njezini plemeniti osjećaji i težnje za samostanskim životom, pak je držao, da se je sklonula u koju pustoš, kao što mu e višepu naluknula. Franjo i Mustafa megjutim opaz la ostavlja njezina zanešenost, ali do sve l< ve na blijedi i naglo propada u licu, pa zato ostane joj prost ulaz u domaći vrt, da se naužije čista :aka i očuva se od leže bolesti. Ona bi i na polju češće pravila čudne skokove po vrtu kao suluda, a tacfa opet ušla u svoju sobicu, da se poda miru i molitvi, iza 12 dana ovakog zatvora popuste oni u čuvanju, a ona jedne noć* uskoči, premda je bio pao dosta dubok snijeg. Dok su naune domaći mirno spavali, ona je neprestano suze ronila naslonjena na prozor, te zazvavši pomoć Gospinu tiho izagje iz svoje klijeti i dogje do kućnih vrata. Dugo je vremena kušala ih otvoriti, pak htjede se đpel vratiti u sobu, kad joj nešto zape za nogu, ona se sagne i nagje, a to bio ključ, otvori vrata i bosa, noseć u ruci obuću, pobježe na polje. Ali kamo? Sama nije znala, gdje je, nu ipak žurno je išla i kada sunce ogranulo, ona se nagje pred crkvom sv. Mihovila, koju raspoznade po slici svecevoj nad glavnim ulazom. Htjede unići unutra, da se tu pomoli, ali bijahu vrata zabravljena, pak od­ luči dalje poći, kada se vrata sama odjaziše i ona unigje, a da ne nagje tu ni žive duše. Ovdje prostrta pred glavnim oltarom zahvaljivala je Bogu na izbavljenju i čudesnom otvorenju. Sjetivši, se, da su ostala vrata jazom otvorena i bojeći se, daj e tu tko ne opazi i time se ne oda progoniteljima, skoči i pritvori ulaz, a onda kleče pred oltar presv. Bogorodice, na kojemu je bila slika Gospina sa djetetom Isusom u naručaju. Ovdje u zanosu svoje harnosti kliknu: »Preslatki moj gospodine, čime sam ja nevoljna službenica tolike milosti zavrijedila ? oto sam ja za Te učinila, da se je Tvoje veli­ čan ivo na me obazrijelo? što sam rekla ili pomislila v ri,| i Tebi ugodna, te što ima pri meni, a da ni aru i će što morala učinili? Ako sam prikazala svoje djev. m.:tvo Tvojoj prečistoj Majci, tko mi je to stavio na s ' Tko je to u mojoj duši pobudio, ako ne Ti moj li eznivi Isuse?'Zar za tu malu želju, djelo Tvoje dobrote iskazuješ mi toliku pažnju? 0 ljubavi duše moje, tko f< ne bi rastopio'od harnosti? Tko ne bi htje služili t; ko dobru gospodaru?« Na krilima ovih i slični izdisaja obraćala se je Mandalina od Isusa k njegovoj presv. Majci, kano svojoj zaštitnici, Časteć je nebrojenim pozdravima, a do ćas od Majke povraćala se k njezinu Sinu. sjećajuć se njegovih dobročinstva, koja izkaza svemu rodu čovječjemu u ljudskoj spodobi, kao i gorkih njegovih muka na Kalvariji. Tu naša dje­ vica bi uv tena u tajne svog nebeskog zaručnika, ko­ jemu se je bila posvetila, ter je ušljed smrtonosne gorkosti osjetila i rajske slasti, drugom svijetu nepoznate. Ovaj dragocjeni vijenac njezinih osjećaja kao da su angjeli kupili i uznosili pred prijestolje nebeskoga Oca i sami raj njihovim mirisom napunjali, a Bogu je to godilo, kao što nekoć žrtva zahvalnoga Noa. (Nastavit će se) LISTAK. Svećeničke organizacije. Danas su nastala laka vremena, da je organiziranje, udruživanje svih gragjanskih slojeva poslalo apsolutnom nuždom, samo ako oni hoće da urade nešto stvarna i jaka, pa da se tim i na nje računa. Osamljene jedinice izjednačene su gotovo ništici i na štogod ozbiljna u socijalnom životu danas se ne može ni pomisliti, ako nema uregjeno i discipli- novanc zajednice, koja će biti kadra to proizvesti. Ovako nam je lako razumjeti, kako se danas svak ujedinjuje, svak traži sebi slične, u jednu riječ svak se organizuje. Potreba dakle i svećeničke organizacije jest impe­ rativ modernog doba i to je tim preča nužda, što savremena praksa uči, da gdje je svećenstvo organizirano �List;;k. kao n. p. u Njemačkoj, Slavoniji, lu i katolicizam na svakom područja bujno se razvija, a gdje se naprotiv podržava stari i krivo shvaćeni konsorvatizam, kao u većini Francuske, Španjolske i Italije, tu uvijek i po­ stepeno ruši se sloboda i prava Crkve, a katolicizam kao da gubi svoju nepresušivu i blagu reformnu snagu i moć. Sve je ovo predobro uvidio naš presvj. hrvatski biskup dr. Mahnić, te njegovo oštroumno oko htjelo je i tu pomoći i to tim prije, što je znao, da je prvi uslov svega kulturnoga i socijalnog napretka jednoga naroda o r g a n i z i r a n o s v e ć e n s t v o , jer bez svećeničke organizacije u praksi je gotovo nemoguća organizacija puka na bazi katolicizma. Zato presvj. biskup prošle godine stari svoj list »Euharistia« obnovi i pretvori u » S v e ć e n i č k u Z a j e d n i c u « , čija je svrha: s v e ­ u k u p n o hrvat , s v e ć e n s t v o o k u p i t i u m j e s n e o r g a n i z a c i j e , da i m one b u d u p o t i c a l o n j i ­ h o v e o s o b n e s v e t o s t i i d a š e p r e k o ij i b o d r e i z a j e d n i č k i t r a ž e s r e d s t v a i načine, k a k o će p r a v o i u s t r a j n o h r v a t s k i n a r o d o s v o j i t i za k r a l j e v s t v o Bož j e . Uistinu velik i uzvišen cilj a koji se, hvala Bogu, već dobro i posti­ zava. Mal da ne sve istarsko i dalmatinsko svećenstvo probugjeno je na novi život; svjetovno i redovno sve­ ćenstvo ozvalo se glasu presvj. Mahnića: - v e ć e n i č k c z a j e d n i c e « osnovane su gotovo po svim deka­ natima. A kakav je plod? Spomenut ću samo, što su u Dalmaciji učinili i čine sveć. organizacije: Smodlakov šuplji i krivi demokrat zam već se je podobro stao rušiti a narod preko svećenika osvješćivati i podizati seoskim blagajnama, težačkom zajedni­ com, kat. štampom, trećim redom, omladinskim dru­ štvima, Marijinim kongregacijama, kat. sokola Vuna itd Plod je ovih organizacija onaj velebni i epohalni svoc. sastanak prošle veljače u Spljetu, gdje se skupilo više od 250 svjetovnog i redovnog klera sa šest svojih bi­ skupa na čelu, da vijećaju o svećeničkim zajednicama, našoj štampi, zadrugarstvu i organizaciji madeži. I to je plod sveć. organizacija, što će kat. Dalmacija u naj­ kraći zeman dobiti svoje »tiskovno kat. društvo« i knji­ žaru. U kratko: u Dalm. se je slalo ozbiljno raditi na kulturnom i ekonomskom polju, a to je sve poteklo jedino iz sveć. zajednica, koje imaju svoje mjesečne sastanke, gdje se pretresaju sva savremena i razno­ lika pitanja, koja se odnose na kat. pokret i boljak naroda. — F. L. B. Smijemo Ii isticati treći svjetovni red sv. Franje kao najbol ju kat. organizaciju I Od početka ove god. hrvatski Franjevci i Kapucini stali su, da upravo nešto snažna i ozbiljna porade oko procvala trećeg reda u svojoj domovini, jer on je poznat kao 89 najuspjelija kat. organizacija. 1 hrvat. kat. štampa kad­ god se na to poli val no osvrne a osobito je to učinilo dično kat. glasilo »Dan« u broju od ll./IV. t. g. Iz­ gleda da je sve to bilo kao začudno gosp. A. V. te u istom »Danu« od 9. V. pod naslovom: Katoličke orga­ nizacije, veli: »Nije ni uputno isticati pojedino drušlvo pojedinu kat organizaciju, tako, kao da bi ovo društvo bilo najvažnije, najbolje«. Gosp. pisac ovdje misli i na treći red, jer njega i Marijinu kongregaciju poimenice i na više navrata spominje, te zaključuje: »Nije sve za sve. Niti su svi ljudi za Marijinu kongregaciju niti za treći rod, niti je Mar. kongregacija ili treći red za sve ljude«. U misli gosp. pisca treći je red obično društvo i kao takovog ne smije se isticati. A je li ovaj osobni nazor uputan i ispravan? — odgovaramo da nije, a evo samo nekih dokaza uzetih većinom iz sv. o t a c a P a p a: 1. »Treći je red — veli Pijo IX. - ne samo svet, zaslužan, odgovara kršć. savršenosti, nego još više on sačinjava p r a v i i i s t i n i t i r e d »divno udešen i zgo­ dan da obnovi svetost ćudoregja u cijelom kršćanstvu: on obuzima oba spola i ne isključuje nikakav stalež, nikakvo stanje života^, (u pismu od 25. IV., 1909.) 2. 1 ako je treći red pravi red i od sv. Matere Crkve naumice turen u svijet, da se po njemu, kako reče Deon XIII., obnavlja svijet, ipak on nije kakva nova Tebaida. ili samostan, nego naprosto najzgodnije sredstvo, da se svagdje i u svemu živi po smislu i duhu čistog nenatrunjenog katolicizma, naročito u o b i t e l j i i d r u š t v u . Treći red u misli njegove sv. utemeljitelja i sv. Crkve jest jedna o p ć a k a l o 1. l i ga, društvo p r a k t i č n i h katolika, čija je zadaća, da koli n a j a v i , toli u p r i ­ v a t n o m ži vot u z a v l a d a j u Kr i s t o v a načela: Bo g u s t o j e Bož j e , c a r u š t o j e c a r e v o . 3. Sv. je Crkva u najsvečanije prigode pozvala bez razlike sve vjernike, da stupe u treći red. Г velike ga islakoše i pohvališe d v a g e n e r r a l n a k o n c i l a , onaj u Vienni 1311. -1312. i lateranski 1512. Preporučiše ga i veli­ kim povlasticama obdariše više od š e z d e s e t (60) papa, a preko d v i j e s t o (200) papinih bula tumače treći red i brane ga od napadaja. Grgur IX. veli: »Ko bi se god usudio kritikovati, napadati ili u posmjeh stavljali treći red sv. Franje, upasti će u prokleslvo Božje i bi. apoštola Petra i Pavla«. 4. Lcona XIII. kao što možemo nazivati socijalnim papom, tako isto mo­ žemo i papom trećeg reda. »Neka svi dušobrižnici veli on — propovjednici, ispovjednici, bili oni svjetovni ili kojega mu drago reda, sve pokušaju e da potaknu vjernike, naročito muške a povrh svega mladost, da stupi u treći franjevački red«, (pismo od 30. IX. 1882.) a u audijenciji nekih franj. redodržavnika na 12.|V. 18SG. megju ostalog, reče im: »Ja s a m u v j e r e n , da po �90 Вг. 5. i 6. — »SERAFINSKl PERIVOJ* 1912. t r e ć e m r e d u mi će i no s v i j e t s p a s i t i « . Kad mu se jednom prikazali potpisi od 500.000 talijanskih trećoredaca, odgovori: »Ja bih želio, da broj trećoredaca prekorači milijun, dva milijuna, još više ja bih htio, da s v i v j e r n i c i p o s t a n u t r e ć o r e t c i « Prigodom zadnje 700-godišnjice franjevačkog reda, slavno vladajući Pijo X. piše vrhovnom starješini reda, da će glede trećeg reda u vremenu slijediti stope Leona XIII. te ga uvjerava, da ga ništa toliko ne veseli, koliko sa­ vjesno vršenje trećoretskih naredaba. »Mi želimo i pro­ simo od Boga, da ova sedamstogodišnjica (ustanov­ ljenja serafinskog reda) bude povodom razvitka za treći rcd«4 Dakle Franjevci imaju dužnost od sv. o. pape, da šire i ističu treći red, a katolički je princip, da se u socijalnom radu ima pokoravati odredbama Crkve. 5. Kat. socijolozi naučavaju, da je socijalno pitanje u svom korjenu ujedno i moralno pitanje. A koliko ima trećoretsko pravilo uprav krasnih naredaba i -savjeta za liječenje socijalnih bijeda, to ćemo se odmah osvjedo­ čiti, samo ako ga proučimo »Zapravo se može reći — veli Leon ХШ. u enciklici » Au s p i o a t o « — da kućni mir i javni poredak, neporočnost bičaja i dobrohot­ nost, dobra uporaba i uzdržavanje baštine, što je naj­ bolji temelj civilizacije i stalnosti država, izvire iz ćeg franjevačkog reda kao iz jednog korjenu dijelom Evropa duguje Franji očuvanje s\ i dobara«. Nije H još isti papa u eneiklikam » Hu ma n u m ge nus« i » Au s p i c a t o « suproslavio treći red kao naj­ bolji ustuk framasuneriji ? ■ Evo dakle što svaki katolik mora držali o trećem redu, a ko se želi i praktično o tom uvjeriti, neka iz­ voli čitali njegovu povjest i po stranim trećoretskim glasilima pratili njegov suvremeni rad na religioznom, kulturnom i socijalnom polju. Pa da ne smijemo isti­ cali treći red kao najuspjeliju katoličku organizaciju? Nije li u njemu sljubljen kršćanski obiteljski život sa dužnošću socijalnog rada? — L. B. 0. Eugenij Olivieri, Franjevac. Bila je 8. ura u jutro dne 10. februara. U širokim prostorijama biblio­ teke »Male braće« u Dubrovniku sakupljeni su bili bo­ goslovi ovdješnjega franjevačkoga bogoslovnoga učilišta, svećenici iste obitelji i Redodržavenik iz Zadra. Bilo je to vrijeme semestralnih bogoslovnih ispila. Prema obi­ čaju morao je upravitelj izreći proluziju, koja se je* običajno odnosila na taj svečani čin. On je zbilja ustao, ali mjesto proluzije rekao po prilici ovo. »Dok Vas ja ovdje svijeh pozdravljam, javljam Vam, da običaj, koji je vladao, da se u ovomu momentu drži jedan uvodni govor, ja danas ukidam. To činim iz pijeteta plama o. ()livier-u, kojega nam smrt prije pol sata ugrabila u ovom samostanu, iz pijeteta prema čovjeku, kojemu dosta duguje ovo učilište, kao marljivu i savjesnom lektoru, koji je kroz tri godine predavao kanonsko pravo i moralnu teologiju. Mjesto predgovora, neka se izvine iz naše duše sada vruća molitva za upokoj nje­ gove duše; neka ovaj »Do p r o f u n đ i s « što ćemo ga sada izmoliti bude zadnji pozdrav, što mu ga šalje ovo bogoslovno učilište, dok još njegovo hladno tijelo po­ čiva u ovomu samostanu, i bude mu jamstvo duboke harnosti, što će trajati u našim srcima i bili zapisani u fastima ovoga učilišta«. — Tronutim glasom bi izmoljen »De p r o f u n đ i s « . Zbilja o. Olivieri tako je i zaslužio: radio je on i vršio savjesno i tiho svoju tešku dužnost bez preten­ zije i razmetanja. Kako tiho i skromno živio, tako tiho i blago preselio se u vječnost u najljepšoj dobi, 33. go­ dini života. Mlad je umr’o, ipak posve odan Božjoj volji. — Kroz dugu i opasnu svoju bolest, predvigjao je možda i ne predvigjao, da bi moglo doći do katastrofe: al ipak uvijek mu ostajao po koji tračak nade, koja znade razveseliti i osokoliti tužno ljudsko srce, one nade, koja nikada ne oAavlja čovjeka ili, ako ga ostavi, najzadnja je, koja ga ostavlja. — Ali ipak kada je o. Olivieri bio očito javljeno, da više ne ima spasa, već da mu se je prepraviti, da koraci u vječnost; sasluša u muci tu te­ šku vijest, pa svladavši prve valove, što su se morali pobuditi u njegovu duhu, mirno reče: »umrijeti je te­ ško, ali ? teže u 33. godini života . . . . koliko sam mogao dobra učiniti i mislio učiniti ? Ali eto tim sve prestaje . . . . Odade se ipak posve Božjoj volji te oče­ kivaše mirno smrt, a to se je moglo čitati na njegovu licu, po kojemu se je prolijevala mirnoća i titrao mu kadikad okolo usta posmjeh, premda je trpio jake muke. — Gorka je smrt: ali to gorčilo može zasladiti nada bolje budućnosti. Čini se, da je i o. 01ivieri-u vedrina budućnosti razgoniala tinušu ovoga svijeta. Kakve sumisli prelijetale po njegovoj pameti, koja je uvijek bistra bila, kakva li su se čuvstva budila u njegovoj duši gledajući u oči smrt plašila. — Dvadeset i četiri sata prije svoje smrt zamoli starješinu samostana, e da bi dozvolio jednom teologu, da na pianu, koji je bio u sobi tik njegove sobe, udara ariju neke njegove uglazbljene, pjesmice, koju je on bio spjevao u čast Majke Rožje, kada je bio u »S a n t u a r i.u m«-u na Barbani. Htio je tim možda o. Olivieri zatražiti zadnju us­ lugu pojezije i muzike, da mu one pridignu duh njegov prama izvoru krasole, kojega su oni slabi odraz, što se pojavljuje na mahove u ovomu životu. Starješina mu udovolji želji, a teolog mu odigra na pianu zaželjenu melodiju. Ta malena ugodnost bila je možda preludij njegova boljega naskoro života, kojega je on po svoj prilici neustrpljivo i očekivao i u sebi osjećao, jer sjulra dan, tek u 4 sali u jutro kada zazvoni zvono samoslansko na ustanak čini zvati odmah starješinu, zamoli, �Listak. 91 da mu se pruži za zadnji put sveta pričest, dade svelo dnevnika, a o belelrisličnom listu možemo samo sa­ ulje, jer da se on osjeća već na vratima vječnosti. Bi njati. Uzmimo izdanja »Društva hrv. književnika«, »Matice mu učinjeno po volji. Sat kašnje izdahne. Hrvatske«, »Savremenik«, p*a i »Prosvjetu«, pa ćemo 0. Olivieri rodom je bio iz Cervara, kod Rima. vidjeti kakvim duhom diše naša inteligencija. Više nauke filozofske i teološke izučio u internacional­ U takva teška vremena posla nam Providnost ve­ nom franjevačkom ko!egium-u u Rimu, gdje je položio likog muža krčkog biskupa dra. A. Mahnića. On je od­ sLroge ispite iz kanonskog prava i moralne teologije i mah vidio naše jadno stanje, znao je. da ne će ništa usposobiv se za magisterij iz tih struka došao je u moći učiniti sa ljudima, koji su se već uživjeli u Dubrovnik g. 1905. i to kroz tri godine susljedne pre­ miran, tih život bez borbe i rada, pa je zato svrnuo davao izmjenično crkveno pravo i moralku. Skrupolozno oko na mladost i prije nekoliko godina izniknu divan je vršio svoju dužnost, intezivno se bavio svojim stru­ plod njegova nastojanja hrv. kat. akad. društvo Hr­ kama, kojim je htio prodrijeti sve do u najmanje tan­ vatska« u Beču. Bili su to mladi ljudi puni žara i za­ čine. To pokazuje njegova disertacija, koju je dao tis­ nosa, nijesu se bojali ni smijeha ni prezira svojih ko­ kati u Rimu g. 1909. » D i s e r t a c i o n e t e o l o g i c a lega ni čitave hrvatske javnosti, koja ih je osugjivala, i n t e r n o a ll’ e s s e n z a de l S a c r a m e n t o d e l l a nego su pošli teškim putem, da preporode sebe i narod P e n i t e n z a « . U ovoj disertaciji o. Olivieri zastupa svoj u Hristu. Od toga svijetlog momenta u našoj, no­ mišljenje Skotistične škole. I ako ovdje ne iznosi no­ vijoj istoriji postoji hrv. kat. gjački pokret, koji će do­ vih dokaza za Skolističnu tezu, on je ipak osvjetljuje nijeti našoj napaćenoj domovini ljepše dane sreće i sa svakoga pogleda, te joj se može lašnje vidjeti u ci­ slobode. Naskoro je zasjalo i njihovo glasilo »Buć i jelomu svjetlu njena vrijednost, kao i vrijednost pro­ pozvalo onda još malu čelu hrabrih borilaca na prvi tivnog mišljenja. Ova studija kaže, da je u o. Olivieri-u sastanak na Trsat. Tamo pod zaštitom kraljice Hrvata bilo osobite marljivosti, umne oštrine i zanimanja za sakupilo se 50 mladih borilaca, koji su se zavjerili na ovakovu studiju, što bi bilo sve poslije urodilo boljim i težak i uspješan rad. Prvi uspjeh toga sastanka bio je obilnijim plodom, da mu nije smrt potrgla konac ži­ osnutak »Domagoja« u Zagrebu. Zatim su se redali sa­ vota u cvijetu mladosti, kad tek čovjek p -inje da oz­ stanci u Zagrebu, Gjakovu, Travniku, SpljeLu, gdje ili je biljno misli. — 0. Olivieri bio se je zaljubio u naše bilo preko 700, onda u Osijeku, Sarajevu i Podgori. krajeve tako, da se je dao ozbiljno na učenje našega Lani je osnovan >Preporod« u Gracu i tako sad imamo jezika. Pisac ovih crta poučavao ga je u hrvatskom je­ tri akad. društva i svu silu srednjoškolskih organizacija, ziku i može konstatovati, da je u njemu našao osobitu u kojima se odgajaju ljudi karaktera i znanja. To će volju, pa i sposobnost, kakva se rijetko može naći kod bili naša mlada inteligencija, koja će preporodili naš jednoga rogjena i odgojena Talijanca. 0. Olivieri mo­ javni i privatni život. Hrv kat. nar. gjašlvo ne će, da žda je namjeravao, izučivši naš jezik, posvetiti se is­ se u nas o Hristu govori samo sa oltara i propovjeda­ povijedanju i propovijedanju; ali je Rog drukčije odre­ onica, ono hoće, da On vlada u našim obi Ičijima, u dio i to nije moglo biti a da ne bude bolje. Bilo je našoj školi, znanosti i umjetnosti, da njegova nauka bolje dakako, što je Božja Promisao odredila, mi joj zadobije vrijednost u privatnom i javnom životu. Pa se duboko klanjamo. ^ zato, čim su organizovali sve gjašlvo baciše pogled na »Platila enim erat onima illius narod, da u njemu oživotvore svoje ideale. »Propter hoc properavit eđucere illum demedio Niknuo je »Pavlinović« za Dalmaciju, »Dobri kc iniquitatum«. T. za Istru, »Marlić« za Bosnu, a rad u Banovini preuzeo Hrvatsko katoličko narodno gjaštvo. Samo na sebe »Domagoj«, sve su to društva akademičara ljudi uska pogleda mogu ustvrditi, da je kod nas svaki svjetovnjaka i bogoslova za narodno gospodarsko i kul­ kulturni boj nepotreban, a protna tome i naše isticanje turno predizanje na hrv. i kat. načelima. Prije tri go­ katolicizma na svim linijama i u svakoj zgodi. Njima dine izagje u Dalmaciji »Mladost« or.ean seljačke i rad­ je još uvijek hrvatski narod, a i njegova inteligencija ničke omladine, što je sada uregjuje najistaknutiji boprožeta katoličkim načelima i oduševljena za svoje rioc u kat. gjačkom pokretu pop Ivo Bulković. Odmah sLare ideale. Oni još ne vide, da je baš inteligencija iza nje stadoše se osnivati mladenačke organizacije u svojom ogromnom većinom'liberalna, a i katolicizam Dalmaciji. Istri, a sada nešto i u Banovini, a mi se na­ manjine nije onaj, što ga mi hoćemo da uvedemo megju damo, da će ove godine nastojanjem mladih kapelana naš svijet, naime katolicizam života i rada. Franjevaca i našeg, odeševljenog gjaštva u Bosni neko­ Svrnimo okom po našem novinstvu i žalosna ćemo liko takvih organizacija osvanuti. srca morati priznati, da je gotovo sve liberalno - - ta, To bi bio u kratko neki prikaz našeg gjaštva. Mi, mi katolici, Hrvati nemamo nijednog čislo katoličkog koji pozorna oka pratimo njihov rad i nastojanje ino- E �92 Br. б. i 6. — «SER AFINSKI PERIVOJ« — 1912. lamo priznati, da su to mladići, koji imaju pred sobom pirali svaki njihov pothvat. Policali su bogoslove u visdke ideale, ideale cijele katoličke Hrvatske, a koji će Gjakovu, Senju pa po Dalmaciji na rad i osnivanje i postići te ideale. Oni biju težak boj, s jedne strane društava. Da su mislili i na Bosnu vidi se iz toga, što očiti liberalizam naprednjaka i naprednjačke inteligen­ su Gjakovčanima na njihovo izgovaranje predbacili: cije, s druge strane još pogubnije lnlađohrvatstvo podu­ »Zar je Vama teško, a što će tad reći braća u Bosni pirano i od dobrih katolika, koji misle, da je sve ono, koja toliko trpe«. A i kasnije pomagao je »Zbor«, vje­ što se krije pod naslovom pravaštva sveto i nepovre­ ran tradiciji pregja, Bosance svojini knjigama. Društvo je živjelo u uskoj svezi sa Slovacima, Če­ divo, a povrh svega Loga nehaj kat. inteligencije. Duž­ nost je zato naša, da podupiranu) hrv. kat. nar. gjaštvo, sima, Poljacima i Slovencima, jer su njegovi članovi jer u njemu gledamo slobodu svoje domovine preporo­ bili zagrijani za slavensku uzajamnost. Bilo je općenje đene u Kristu, da mu pokažemo, da i mi stariji s ve­ lako, jer je svaki član morao naučiti bar jedan sla­ seljem pozdravljamo njihov pokret, pa će zato i »Sera- venski jezik i dobro poznavati njegovu literaturu. finski Perivoj« odsada češće iznašati rad te naše jedine Osnovali su knjižnicu te iz nje crpiii znanje i pleuzdanice. — I. M. menili svoja mlada srca da se’ tako osposobe za pro­ Proslava sedamdesetpot-godišn jice „Zbora duh. svjetitelje naroda. mladeži*. Koncem 18. i početkom 19. stoljeća bude se Kad je godine 1839. Gaj, posjetivši klerike vidio svi narodi zadojeni novom idejom nacionalizma, a hr- niif’ov zanos, reče pred svojim drugovima od priliko valski narod spava tvrdi san - spava, rekao bih da : , : Gospodo ako mi svi propadnemo naše ideje ne nikad probudili ne će. 6e jzgmuti, jer će ih ovi ljudi raširiti u narod. 1 nije Pavao Stoos na to se gorko tuži u »Kipu domo- se prevarijo ! Kroz 75 godina šalje »Zbor« megju navine« i pjeva: rod Širitelj 'i stoga Hrvatstva. Mnoge znamenite muževe »Vre i svoj jezik zabit Horvati lajike na po znanstvenom, umjetničkom, političkom Hote, ter drugi narod postati.« odnjihalo je društvo na svojim krilima kao n. pr. Gjuru Tužio se spravom tako, jer je aristokracija odna- Deželića, JuckoGća, Tomića, Perkovca, dr. Milu Starčerogjena, a narod neosvješćon i prepušćen sam seb ća. Klaića i t. d. Svećenike ne treba ni da spominjem. Čovjek bi mislio, kad gleda one dane: »Ja ropast će Njima je bio otac i majka. ' narod, jer nema tko, da ga probudi i jesti.« No, Već kod proslave trideset godišnjice mogao je Providnost je htjela drugačije ! Doskora e narodni du ;jednik društva mirno reći: »Zbor je svoju (prvu) ipak budi. rrliu postigao, jer je ono, što si je preduzeo: da u člaGjaci, nikli iz naroda, vidjevši sjeverne Slavene, novih svojih pobudi i uzgoji djelotvornu ljubav prama i narodnoj knjizi, a time posredno prema kako se bore za svoj •»jezik, spozndš> ' što znači cijeniti domovini ----------»svoje«, te počeše misliti na svoju grudu i jezik male- svetoj našoj vjeri - zbilja postigao rinski. Megju ovima bili su i zagrebački bofgosWi A danas? »Zbor* biva sve mlagji i živi upravo Godine naime 1835. piše Mlinarić, hrv. bogoslov bujnim životom. Budnim okom gleda potrebe naroda, i na peštanskom učilištu, svom prijatelju Jakova Petku, pruža svojim članovima sve što je potrebno, da kao tla su tamo Slovaci osnovali društvo, koje će čuvati pobornici ideje: »Sve za vjeru i za dom« mogu čuvati narodni jezik i širiti narodnu misao. Petek pozove dru­ u narodu ono, što je zdravo, a lječiti što je bolno. Za gove i oni odluče, da će buduće godine osnovati tu ih ideju pripravljaju: apologetski klub sa sekcijom društvo. za istočno pitanje, beletristički klub, deklamatorni s Godine 1836-7. bude osnovano društvo pod ime­ dramatskom sekcijom, zatim socijalni, koji u svom nom : »Kolo mladih rodoljuba«, a prvi inu je pred­ okviru sadržava: 'sekciju za omladinska društva, apslisjednik Jakov Petek. Društvo je pod lim imenom egzi­ nentski klub, Marijinu kongregaciju, Treći red, zatim stiralo do 1856., kad mu vlada zaprijeti raspustom, upute u osnivanje zadruga i t d. Uz to društvo, koliko ako ne promijeni njoj toli zazorno ime. Društvo se najviše može, pomaže knjigama pučke knjižice,, pritada prozva »Zbor duh. mladeži zagrebačke« i kao ta­ regjuje nova izdanja i tako podaje narodu zdravu du­ ševnu hranu. kovo egzistira još i danas. Prvobitna svrha društva bila je: »da se članovi Zbor slavi sad slavu a toj slavi radovat će se ne što boljma uče narodni jezik i u njem vježbaju, a uopće samo njegovi članovi i kat. svećenstvo, već sve što hr­ narodnim duhom zadahnjivaju i narodnost s vjeroza- vatski misli i osjeća. konskog gledišta podupiru.« A i Vi, sincj ponosne Bosne — krepka grana na Članovi društva bili su u živom saobraćaju s ilir­ slitblu Hrvatstva, radujte so, što je Nestor hrv. knjiž. skim preporoditeljima Gajem, Babukićem i t. d. i podu- drušlava doživio ovu rijetku slavu. To više, što je On •I i L -J •> O 1 �Listak. 93 pokazao svima kako treba raditi onaj, koji želi. da trajno »Mladenačka organizacija«; fra A. M. Brković: »Povjest živi t. j. raditi pod narodnim barjakom na kojem se crkve i samostana u Olovu« (u više navrata ja); fra Avije sveti križ. Uz takov život Zbora, puni me pogled Blažević: »Vjera Tvrtka 1.«, »Ban Stjepan Kotromanić i u budućnost nadam u bolje dane, hrv. naroda. Svrncm bosanski Franjevci«; fra Bono Švabić: »Lažni proroci«; li duhom u prošlost, vidim, kako se iz Zbora širi na­ fra A. Kristić: »Uzroci socijalne bijede, socijalna de­ rodni duh po župnim dvorovima i odatle prodire i u mokracija i buduća država«, Štrajk promatran s etičkog zadnju potleušicu. Kad to gledam silom mi se nameće i materijalnog gledišta«; fra M. Fvić: JesuJi redovnici misao: »Hrvatski narode, koliko li to zadužilo ovo bili neprijatelji znanosti'?«, »Opis nekih, starijih i no­ društvo! Spoznaj to i budi mu haran. A njegovim osni­ vijih iznašašća«; fra A. Hrvat: »Što priječi našemu na­ vačima, što snivaju već vječni san, čuvaj trajnu uspo­ rodu, da ne napreduje u gospodarstvu«; fra E. Krajinović: »Židovi i kršćani«. menu i kliči radosno: »Slava im«. Beletristika: Izvještaj ,,Jukića“ zbora franj. bogoslova u Fra V. Ćurić, senior. »Gorski car« (Hrama u peL Sarajevu za god. 1911.—1912. Kada se sastasmo zadnji puta ove školske godine, da biramo novo vodstvo ba- čina); fra M. Markanović »Novi vijek«, »Prvi osjećaji« (crtice); fra A. Hrvat: »Tužna uspomena« (crtica). cismo pogled na naš rad u prošlosti. Kada smo ga Knj i ževnost i umj et nost : pregledali, bili smo zadovoljni i veseli, vidjeli smo, da Fra N. Dugonjić senior: »Kritika pjesama dr. Ivana ne samo nijesmo popustili u svome radu, nego da nam Šarića, biskupa«; fra A. Kajić: »Crkva katolička i sli­ je ove godine rad i potpuniji i veći i opet jed'n .eni.i karstvo«, »Sveto pismo i Homerov ероз«. Rad je u glavnom takav kao i prijašnjih godina , Deklamacije: prvo nam je bilo, da se u svojim bogoslovnim naucima Fra M. Ević: »Pamet i sreća« (od Silvija Kranjusavršimo i da budemo u tome stručnjaci; a onda smo čevića); fra E. Krajinović: »Domovini«^ (od Silvija Kranjradili i pisali baš u onim stvarima, koje svakoga mo­ čevića), »Fratarska oporuka« (od A. Šenoe). To nam je bio tako rekuć literarni rad, nu mi raju pratiLi cijelog njegova života Ove godine možemo smo i inače u zboru radib — radili smo oko svoje so­ bilježili napredak u tomu. jer nam je rad potpuniji, imamo naime u svojim radnjama i takovih, kojih se do cijalne naobrazbe, što će nam trebati, kad izagjemo iz sada nije nalazilo u našem zboru n. pr. o umjetnosti. sjemeništa i upustimo se u Laj široki svijet, radili smo Rad nam je ove godine veći, nego inače jer nas je bilo i raspravljali smo o organizacijama. U tu smo svrhu i dosta u zboru i mnoge su radnje upravo morale izostati, osnovali mladenačku sekciju u našem zboru, da se čla­ jer se nijesu mogle pročitati. 1 opet je naš rad pot­ novi što više upoznaju s organizatorniin radom, da bi puno jedinstven, nijesmo se laćali sad ovoga, -sad onoga, još bolje mogli raditi u narodu. I još smo sasLavili i svako je gonio svoju glavnu struku, a drugo je bilo otpremili kao neki priručnik u mladenačkim organiza­ nuzgredno; gledasmo, da nam bude kod pojedinaca je­ cijama, svim našim istomišljenicima, da se i kod nas dinstvenost struke, a u zboru svestranost i mislimo, da jednom počine raditi na tomu polju, kao i kod svih kulturnih naroda. Samom je dru. fra Julijanu Jeleniću nam je uspjelo. U svemu je bilo pet organizatornih i 16 literarnih to vrlo milo bilo, te je on i pročelnik sekcije, koja će se tijem baviti. sjednica. I još možemo bilježiti jedan veliki uspjeh, šLo je Na njima su se čitali i govorili sastavci, pjevale usko skopčan s našim zborom. Ove su godine u Viso­ i deki amo vale pjesme. kom naši gimnazijalci osnovali literarnu sekciju i time Bogoslovno-filozofske radnje: se je ispunila davna želja naša. 1 tako je danas sva Fra K. Brkić: »Zastupnici novijih prirodnih zna­ nosti i kršćanstvo« (čitano na tri sjednice); fra F. Mili- franjevačka mladost organizirana i sva se prema svojim ćević: »Prava razlika izmegju čovjeka i životinje«; fra. silama bavi književnošću, što obećaje ne lošu bu­ A. M. Brković: »Poslijednji uzroci svijeta« (čitano na dućnost. Zbor je vodio veliku korespondenciju ne samo s tri sjedoice); fra K. Ivić: »Časni Ivan Duns Skot pre­ ma sholasticima i njegov ugled u Crkvi«; fra Bono akademskim i srednjoškolskim društvima, nego i sa raznim odličnijim osobama iz Bosne i Dalmacije. Broj Svnbić: »Crkva majka prosvjete«; fra E. Krajinović: pisama iznosi preko 300. »Budizam i kršćanstvo«. Napokon je zbor držao svoju zaključnu sjednicu S o c i j a l n e i p o vj e s n e r a d n j e : 27. svibnja na kojoj je izabran ferijalni odbor. Pred­ Fra E Milićević: »Nešto iz gospodarstva«; fra Fr. sjednik: fra Alfonzo Brković, tajnik: fra Emanuel Kra­ Klajić: »Socijal demokracija i religija prema socijalnom jinović. Na istoj je takogjcr ovjerovljen ovaj izvještaj. pitanju«; fra K. Ivić: »Važnost proučavanja socijalnog Fra Kazimir Ivić, Fra Marijan Ević, predsjednik. tajnik. pitanja za svećenika i redovnika«, »Svjetski trg i burza«, �94 Br. 5. i 6. - - »SER AFINSKI PERIVOJ« 1912. Baš u vrijeme kad je Baltić počeo praviti školu, dogjoše iz Zagreba sestre milosrdnice u Travnik, a ostalo nije bilo nigdje naći samostalnih pučkih škola, u kojim bi se domaća mladež u knjizi podučavala. Franjevački po želji biskupa fra P. VujiČića u Dolac. Baltić ih pri­ samostani bili su jedino rasadište prosvjete, a u njima vremeno smjesti u kuću Ane Bezića. Kad je škola do­ učila mladež, koja se pripravljala za svećeničko-redov- vršena bila, preseliše se sestre i počeše žensku mladež nički stališ. Tek početkom 19. stoljeća sinu bolje doba podučavati. God. 1873. preuzeše i prvi razred dječačko za pučku prosvjeta, kad se naime Franjevci dadoše na škole a kasnije sva četiri razreda. Sad se opazilo, da podizanje pučkih škola. Takova se podiže u Tolisi 1825., je škola pretijesna, te ju m'oradoše proširiti za 13 aršiml. U tu svrhu priteklo je u pomoć društvo Neoskvr. Za­ u Docu 1827., o kojoj sam naumio ovdje govoriti. Sa školom u Docu susrećemo se u doba, kad su čeća iz Beča sa 100 for. Za proširenje škole potrošilo se bos. Franjevci dali na življi rad oko pučke prosvjete se je 10.000 gr. i 10 para. Potom ukupni trošak za iz­ gradnju škole iznosi 43.316 groša i 10 para, ne ubrojiv i pridizanja škola. Osnova ju fra Stjepan Marković god. 1827. Te se u to trošak za popravke što ovdje što ondje u iznosu naime godine otvori u Docu nova župa, a prvim župni­ do 1.950 groša. Školu u Docu pohagjala su djeca katolička iz okokom imenovan bi fra Stjepan Marković. On se dade na što bolje unapregjenje iste. U onu malu kućicu, što si lišnjih mjesta. Djece je bilo jako uboge, a bilo je i ta­ ju uzeo sebi za stan, otvori on i školu za mjesnu kat. kove ženske, koja su se, ako smijem reći, jedino od mladež. Odatle se kasnije prenese u jednu iznajmljenu svoga ručnoga rada uzdržavati morala. Blage uspomene privatnu kuću, koja je zahtjevima školskim vise odgo­ biskup Sunjić za svoga života snovao je podignuti jedno varala. Školi je na čelu bio sam župnik, a učiteljevali sirotište u katoličkom mjestu Docu. Tu bi se imale pri­ su mjesni kapelani! U škoii se učile najnužnije stvari mati djevojčice od siromašnih roditelja; zatim djevoj­ kao: čitati, pisati, vjeronauk i računati pri čem se naj­ čice, koje su u pogibelji, da izgube sv. vjeru i one, koje više rabila knjiga zvana »Biskup^vača« od fr. A. Mile- bi prešle na katoličku vjeru. Ali smrt prepriječi i pre­ tića, biskupa. kinu uzvišene snove Šunjića i stvar još u svom začetku God. 1836. nailazimo na škole u još nekim mji propade. Župnik Baltić izvijesti tadanjega biskupa fra stima, no sustav školski i gradivo ostalo je isto. VujiČića, u kako se bijednom stanju nalazi katolička Tek kad god. 1848. izbi na javu Jukićeva misao ženska mladež, te kolikim je pogibeljima izvrgnuta. Bi­ o osnivanju škola te o prosvjetno-ćudorednom unapri- skup Vujičić promotrivši stvar ozbiljno zapovijedi Baljegjenju domaćeg pučanstva, krenu školstvo znatno na­ tiću, da se pobrine za sirote. Baltić ispuni svoju dužnost prijed. Jukić nagje u pokrajini dosta pristaša, koji se i nagje kuću Stjepana i Ive Bojanovića, gdje smjesti si­ pozivu odazvaše i na ostvarenje djela dadoše. Broj škola rotinju, kojom preuzeše upravljati sestre milosrdnice iza naraste odmah na 11. kako su ovamo došle. Baltiću je pako predano, da se Rad u dolačkoj školi bijaše odsada nešto življi. Г za sve što je potrebno za izdržavanje sirotišta, pobrine. njoj nailazimo već samoga pokretača-Jukića, gdje s ve­ Troškovi na sirotište su slijedeći: God. 1872. pre­ likim poletom i oduševljenjem mladež podučava i mlada dao je Baltić sestri predstojnici iz sirotinjskih novaca srca njihova svakom plemenitošću zadaja.*) na 30. prosinca 603 groša; za 1873. dao je 9.500 gr., Škola krenu još na bolje, kad joj se na čelo stavi — 1874. dao 7.323 gr. i 23 pare, — 1875. dao 10.553 neumorni radiša fra Jakov Baltić god. 1871., koji se gr. i 80 p., — 1876. dao 8.279 gr. i 46 p., — 1877. svom dušom dade oko nje. Došav za župnika u Dolac dao 3.118 gr. i 20 p’, — 1878. pako 1.060 gr., a za uz ostalo bijaše mu na umu sazidati novu školsku zgradu. Mjesto joj izabra pred crkvom. U tu svrhu obrati se na 1879—80. do 900 gr., malo kasnije opet dade 3.158 gr. i 26 para. razne strane za pomoć. I zbilja, nagje odziva. Samo­ Da je mogao izmaći tolikim troškovima, obraćao stan u Gučojgori dade mu 6.400 groša; fra Jako Duić 320 gr.; turska vlada iz novca, koji je za škole išao se je na razne strane moljakajuć i vapeć za pomoć. 4.000 gr.; zatim izmolio je od pobožnog društva Neoskvr. Dohodak za sirotište bio je ovaj: God. 1872. dobio je Zač ća bi. djev. Marije u Beču 3.000 gr.; k tomu po 4242 gr., god 1873. primio je: 1154 gr. 20 para; 1874. Ivi Dervenkiću spremio mu neki Židov iz Beča 100 gr., pritekoše mu u pomoć okolišnji župnici Franjevci žitom, ško skupa iznosi u vrijednosti novčanoj do 3399 groša. a sam od svoje štednje doprinio je 17.834 gr. Baltić imajuć već nešto u ruci, počme školu zidati God. 1875. obrati se Baltić na Nj. V. Ferdinanda te God 1872. potrošio je. na nju 7.803 gr., a 1873. 25.513 isposlova za sirotište 1000 for. a vr,; 1 for. trošio je gr. Koncem god. 1873. bila je škola dogotovljena. po 11 gr. Zatim od društva sv. Ljudevita iz Monakova dobio je 1000 franaka, te je I franak trošio po 5 gr. *) Predavao je: čitati, pisati, računati, vjeronauk, zemljopis i domaću povjest u kratko. Kasnije je steko još 1639 gr. Ukupni dohodak za god. Osnovna škola u Docu. Prije 19. stoljeća u Bosni �Listak. 1875. iznosi 17.639 groša. God 1876. i 1877. primio je 4367 groša; god. 1879. pako 1116 gr., a 1880. 636 gr. i napokon 1881.; 512. gr. Pripominjem još, da je u istu svrhu biskup Vujičić dao 600 for a vr. Počam od 1827., pa do 1882 učiteljevali su u dolačkoj školi slijedeći Franjevci: Nikolić, Jolić, Marinović, Alaupović, Jeličić, Sladojević, Tuzlančić, Lučić-Jablanović, Vučević, Krilić, Jukić, Marković, Katavić, .laranović, Barać, Alaupović, svjetovnjak, Barać ponovno. Mihaljević, Alaupović, svjetov., Marković, fra Alaupović, Mandić, Elegović, Vuksanović, svetovnjak, Dujmušić, Gjebić, Dujmušić ponovno i napokon fra J. Matković. Franjevci učitelji bili su plaćani iz novca, što ga je austrijska i turska vlada godišnje doprinosila, a do­ bivali su godišnje po 300 for. Pošto je dolačka župa svojim prostorom preopsežna bila, to su kapelani mo­ rali češće a osobito u korizmeno vrijeme školu ostaviti i krenuti u duhovnu pastvu. Zamjenjivao ih je mjesni župljanin Mato Elegović i djecu podučavao u nauku kršćanskom. Kasnije pako Marko Alaupović, koji je i mjesečnu plaću dobivao. Svako bi mu naime dijele mje­ sečno davalo po 12—24 32 novč God. 1870. dobaviše pravog ispitanog učitelja g. Božu Vuksanovića, koga je plaćao austrijski konzulat godišnje po 500 for. Po od­ lasku njegovu preuzeo je opet Franjevac. God. 1876.—-80. sestre milosrdnice podučavale su djecu obojega spola. God. 1880. zabrani vlast sestrama podučavati mušku djecu i zapovjedi, da mušku djecu ima podučavati u sva četiri razreda učitelj — Franjevac a žensku čč. sestre. God. 1882. nadbiskup u dogovoru s Baltićem odredi, da se djeca obojega spola imadu predati sestrama, a kapelan će imati samo katehizaciju. Plaća, koju je kapelan — učitelj primao naime 30° for.. neka se razdijeli, po polovica sestrama a pola kateheti. Ona polovica katehetska uginu, dočim je druga ostala bila na životu. To je dakle kratki historijat dolačke škole. Njom još i danas jednako upravljaju milosrdnice i jesu prava blagodat za tamošnji kat. narod, odgajajuć im djecu koli na prosvjetnom toli opet na vjerskom stanovištu. Fra Miron Kozinović. Socijalno-karitativua djelatnost katoličkih re‘doviiica u Njemačkoj. Na 22. ožujka zatvorila se je u Berlinu izložba: Die Frau in Haus und Beruf. To je dosada prva specijalna izložba te struke u Njemačkoj. Od svih mnogobrojnihpodručjaženskogarada i djelovanja,koja su tu bila prikazana kao: Žena u obitelji, žena u javnom životu, u umjetnosti, u socijalnom radu i t. d., najvećma se je isticao i osobitu privlačivost imao odjel: Socijalno karitativna djelatnost katoličkih redovnica.' I ako je u opće poznato i priznavano bilo, da katolički ženski re­ dovi i kongregacije po Njemačkoj vrše blagoslovim mi­ 95 siju i u velike promiču narodno blagostanje, ipak je svak ostao iznenagjen nad vanređnim naprelkom i cvatom tih neshvaćenih mučenica i njihovih raznih po ljudsko društvo spasonosnih institucija. Prema statistici spomenute izložbe broj katoličkih redovnica u čitavoj Njemačkoj iznosi oko 72.000. Osim njih po prilici 500, koje se bave većma podukom u gospodarstvu, ostale su sve: ili po bolnicama, sirolištima, odgojilištima, školama ili drugim raznim zavo­ dima. Bolnica, koje su u njihovim rukama, ima u Nje­ mačkoj 1216 sa poprječno 97.899 bolesnika, 2123 po­ staje za tako zvane »ambulante Krankenpflege«, koje su prošle g. 1911. bile zaposlene s 476.161 bolesni­ kom, škola 986, djevojačkih zavoda 11о2, sirotišLa 428, zavoda za gluhonijeme, slijepce, lazare 111, za onernogle starce i starice 423, hospicija za siromake 135, kod kojih dnevno dobiva hranu 3,788.751 osoba, k tome 135 kuća za čeljad, koja traže službu. "•Iz ovog popisa jasno se vidi, kako je to sve lijepo uregjeno i na najzgodnji način doskočeno svim višim potrebam ljudskog društva tako, da se i najviši socijolozi, koji si toliko razbijaju glave s riješenjem pitanja socijalne bijede, moraju smatrati pobijegjenim od pri­ prostih katoličkih milosrdnih sestara. — Po sebi se razumije, da toli velika vojska mora imati i svoje vogje Svakoj od pojedinih kongregacija na čelu stoji jedna generalna starješica. Ova obično residira u t. zv. ma­ tici - Mutterhaus, kojih po Njemačkoj ima u svem 138. Neke od ovih imadu do 300 svojih podružnica, često i izvan granica njemačkoga carstva. Da katoličke redovnice i kulturno visoko stoje, i 0 tome je nekidašnja izložba podala jasno svjedočan­ stvo. Tako uz mnogobrojne usposobljene apotekarice i sestre asistentice, koje pri operacijama znadu nado­ mjestiti i najvrsnije liječnike, imadu ženski redovi po Njemačkoj do 200 nadučileljica, koje su kao redovnice dovršile akademske nauke. Njemački su listovi s oso­ bitim zanimanjem pisali o izloženim predmelim redov­ nica, što su po misijama u inozemstvu, kao na pr. o novinama na urogjeničkom jeziku, što ih sestre izdavaju i tiskaju, o ženskim elektrotehnicima, mašinistima 1 t. d. u redovničkoj lialji. Ovo su Činjenice, koje nešto znače najljepše do­ kazuju neopravdanost prigovora, što ih često libe­ ralna štampa podiže protiv katoličke Crkve i njezinih redova. Neka se gospoda ne ustavljaju na onom, što valjda u kakvom gnjusnom i tenđencijozno napisanom romanu ili ložinom listu pročitaju, nego neka zavire u jednu od onih tisuća i tisuća po čitavome svijetu nahodećih se kuća, u kojim milosrdna braća ili sestre njeguju bolesnike. Nek zavire, velim, pa ruku na prsa i nek se izjave o onoj običnoj framasunskoj krilatici: �96 Br. 5. i 6. »SERAF1NSK1 PERIVOJ« — 1912. Katolička Crkva uzgaja samo trutove. — Lasno je nešto ustvrditi, ali, da li to i istini odgovara, drugo je pi­ tanje. Zar time što katolički redovi ne prave bučne re­ klame, niti se razmeću, nego u skromnosti rade, zar zato njihov rad prestaje biti velik? Nosioci moderne kulture na sav glas viču, kako su oni usrećili čovje­ čanstvo sa toliko novih socijalnih ustanova ; a ja ipak ne vidim, da bi se, u pogledu koristi za čovječanstvo, i najznamenitija moderna socijalna institucija mogla i iz daleka mjeriti sa katoličkim kongregacijama posvećenim njezi bolesnika. Tu imate hiljade i hiljade mladih ži­ vota postavljenih na oltar ljubavi iskrnjega. Ostavili su dom, oca, majku i sve, što im je najmilije u životu bilo, pa eto ih, ne da možda zamijene način lagodnog življenja s drugim tome sličnim, nego upravo da za­ počnu život, od kog se priroda ljudska sama od sebe najvećma žaca. Život megju kužnim, priljepčivim bo­ lestima, u svagdanjem razvijanju pa i najširav.mjih rana, danju i noću slušajuć jauk i bolno stenjanje, smrtnu muku i izdisanje. Svemu tome se oni drago­ voljno podlažu, bez da zato traže nagradu ili plaću, ako ne možda česte kletve i pogrde sa strane surovih bolesnika, pa i mnogo puta preranu svoju smrt, kao što sam nedavno u jednoj monakovskoj bolnici sam svjedokom bio: Djevojka, u cvijetu mladosti, njegujuć sušičave sama oboli i nakon nekoliko dana bila je već na putu u vječnost. A takovi su slučajevi na dnev­ nome redu. Kad čovjek sve ovo promotri, mora, da se divi i čudi, čudi i divi i samo od sebe mu se nameće pi­ tanje: Ma koja je to onda otajna moć, koja na takove žrtve nuka? — S odgovorom zatezati neću, nego na­ prosto velim: Isukrst, Bog-čovjek, donio je tu tajnu na svijet i povjerio ju svojoj zaručnici katoličkoj Crkvi. Ј( katolička Crkva, ona sama i jedina ona kadra je st.. takova svijeoi dati. — 0. K. Bulat, Monakov. VJESNIK. NAŠA DOMO1 INA. Promjena u redodržavi Rosne Sreb kapilulu redodržave Bosne Siebrene u tajcu, dne 1 o. m, pod predsjedanjem generalova komisara preč. o. Trbana Talije, izabrano je za redodržavno starješinšlvo slijedeće osoblje: m. p. o. Covro Mihačević za redodržavnika, p. o. Bonifacij Viđović za kusloda, pp. oo. Augustin Pejčinović, Stjepan Nevjestić, Marijan Marić, Petar Ćorković. za definiloro. Novo je redodržavno -tarješinslvo u Sarajevu, dne 14. i 15. o. m. provelo u redodržavi Bosne Srebrene promjenu, ušljed koje su postavljeni gvardijanima: u Gučoj Gori fra Alojzije Per-. činlić, u Кг. Sutjesci fra Jozo Andrić, u Fojnici fra Leonard Čuturić, u Jajcu fra Jaroslav Jaranović, u Cijevnu fra Bernardin Sarić, na Petrićevcu fra Jozo Loparević; predsjednikom u Visokome kustod fra Bonifacij Vidović, tajnikom redodržave fra Velimir Martinčević. Za profe­ sore u Visokome stavljeni su: fra Anto Capandić, fra Alfonzo Čolić, fra Vinko Lalić, za prefekta klerika i pro­ fesora, fra Miron Kozinović za profesora i urednika »Glasnika sv. Ante«. Za župnike su stavljeni: u Cukliću fra franjo Ćurić, u Bos. Gradišci fra Marijan Dujić, u Volaru fra Franjo Valentić, u Jajcu fra Jaroslav Jara­ nović, u Kotor-Varošu fra Stjepan Nevjestić, u Cijevnu fra Jako Pašalić, na Petrićevcu fra Jozo Coparević, u Sokolinama fra Franjo Pavlak, u Stratinskoj fra Angjeo Bašić, u Bugojnu fra Angjeo Franjić, u Doljanima fra Grgo Kotromanović,u Dobretićima fra Anzelmo Alaupović, u Domaljevcu fra Zvonimir Mikić, u Vijaci fra .Jozo Vuki'ć, u Var. su fra Augustin Pejčinović, u Tremošnici fra Am­ brozu Živković, u Podhumu fra Blaž Pordušić, u Kr. Sutjesci fra Jozo Andrić, u Tolisi fra Bono Brkić, u Gučoj Gori fra Alojzij Perčinlić, u Vitezu fra Ilija Gjebic, u Banbrdu fra Bafo Condrić. Osim loga dolaze: u Bihać fra Živko Konjević za kapelana i gimnazijalnoga katehetu, u Jajce fra Anto Mačinković za vikara i kape­ lana, fra Ivo Mišković za kapelana i katehetu, u Cijevno fra Mirko Džaja za kapelana, na Petrićevac fra Vladimir Dolić za vikara i kapelana, fra Rafajel Ostojić za kape­ lana i fra Ambroza Radmanović za katehetu u narodnoj osnovnoj školi u Banjojluci, u Sanski Most fra Anto Cuturić za eksponiranoga kapelana u Sasini i katehetu, u Bugojno fra Silvij Franjković za kapelana i katehetu, u Busovaču fra Ernilij Milićević za kapelana, u Vareš fra Arhangjeo Grgić za kapelana i katehetu, u Zenici fra Krunoslav Brkić za kapelana i katehetu, u 'Polisu fra Milivoj Mijalović za vikaraa, katehetu i kapelana, fra Jozo Božanović za kapelana, Fra Florijan Nadarević za diskreta, u Breške fra Grgo Odić za kapelana, u Guču Goru fra Tugomir Marković za vikara i kapelana, u Fojnicu fra Gaudencij Kulijer za organistu, fra Marijan Milićević za diskreta, u Plehan fra Stanko Marinović za vikara i kapelana i fra Jozo Peulić, u Kr. Sutjesku fra Franjo Nikolić za kapelana, fra Sljepo lkić za ka­ tehetu, fra Serafin Jurić za kapelana, u Kreševo fra Stjepo Barišić ml. za vikara i kapelana, u Podhum fra Mirko Mačuga za kapelana i katehetu, u Vitez fra Sta- �Vjesnik. 97 nislav Antunnović za kapelana, na Petrićevac fra Ma­ noga sjemeništa sve prisutne goste pozdravio, a nad­ rijan Jakovljević za katehetu na višoj djevojačkoj školi, biskup dr. Štadler u ime svi zahvalio se je i novome u Sarajevo fra drnd. Tomislav Džnja za profesora bo­ definitoriju čestitao na izboru. goslovije, fra Mladen Momčinović za vikara i profesora Ministar Bilinski u Bosni. Na 8. lipnja prispio pjevanja u bogosloviji, u Kreševo fra Andrija Buzuk za je ministar Bilinski u Sarajevo. Na kolodvoru je doče­ diskreta. kan uz mnogobrojno činovnišlvo i od predstavnika grkoBlagoslov temeljnoga kamena. Na Anlunovo istočne i muslimanske vjeroispovjesti. Predstavnici su Sarajevo je imalo i opet jednu impozantnu religioznu katoličke vjeroispovjesti ovaj put izostali, jer su pri do­ svečanost — posvetu temeljnoga kamena od davna žu- čeku zapostavljeni. Ministar Bilinski izrazio se je pred gjene crkve sv. Antuna. Na posvetu je dohrlio naš po­ predstavnicima drugih vjeroispovjesti, da mu je milo, božni narod iz Vareša, Kr. Sutješke, Tuzle, Guče Gore, da ih vidi, ali da žali, da tu nema predstavnika kalo-, Viteza, Kiseljaka, Fojnice Kreševa i t. d. Dan je bio, da ličke vjere, kojoj i sam srcem i dušom pripada. Na 9. nije mogao biti ugodniji: sunce krili tanki zastori ob­ Nj. je Preuzvišenost primala u audijenciju predstavnike laka, a umjereni vjetar igrao ulogu gospojinskih lepeza. raznih vjeroispovjesti i činovnišlva. Prvo je primljeno Na samome gradilištu crkve kao i u kućnoj kapelici katoličko predstavništvo: preuzv. dr. Štadler, biskup dr. govorene su mise, te je ispovjedano i pričešćivano tamo Šarić, biskup Mišić, preč. dr. Košćak, preč. Igre, Predod 472 sata, pa sve dok nijesu počeli sv. obredi — do mersky, Pajić, Antun Alaupović, preč. Žuk, fra Petar 9 sati. Budući su Nj. Preuzvišenosti ministar Bilinski, Gorković, dr. fra Jelenić, fra Bono Ivandić, p. Dosta! i te poglavica zemlje Potiorek željeli, da prisus uju po­ p. Pmjtigam. Ispred svih je nadbiskup Štadler Nj. Presveti temeljnog kamena, a do 10'Д sati nijesu mogli uzvišem t pozdravio i zamolio, da nastoji Bosnu i Her­ prispjeli, to je najprije otpjevana misa, rečena propovjed cegovinu u gospodarskome pogledu što bolje podignuti: a onda istom posvećivan temeljni kamen. Misu, pro­ katoličkoj mladeži za sveučilišta što više stipendija pri­ povjed i posvetu uz sviranje vojničke muzike držao je skrbiti i kleru kongruu zavesti. Njegova je Preuzviše­ obljubljeni pjesnik — biskup . presvj. dr. Ivan Jarić. nost obećala, da će svim mogućim željama katolika Biskup je Šarić sa svojim vatrenim i kićenim risanjem koliko je to do Njega poći u susret, nu kongrua, veli, života sv. Ante Paduvanskoga mnoge uprav do suze spada najprvo na sabor. Zatim se je Nj. Preuzvišenost ganuo. Točno u 107, na gradilište su u automobilu s pojedinim članovima predstavništva porazgovorila, te prispjeli dvije Preuzvišenosti — preuzv. ministar Bilin­ je tom prigodom Franjevcima izrazila: »Milo mi je, da ski i preuzv. poglavica zemlje Potiorek. Pri ulazu u ovdje vidim predstavnike najzaslužnijega reda. Ja dobro gradilište Nj. je Preuzvišenost dočekao i pozdravio poznam, što su sve Franjevci u Bosni i Hercegovini odbor za gradnju crkve sv. Antuna u Sarajevu. Poslije kroz vjekove za narod i prosvjetu uradili«. General franjev. reda liiskupu Mišiću. Koliko mise a prije blagoslova presvj. je dr. Šarić držao po­ novno govor, kojim je istakao značenje blagoslova i se je imenovanje Mišića za mostarskoga biskupa doj­ budućega Božijega doma, koji se na čast sv. Antunu milo čitavoga franjevačkoga reda, pokazuje nam če­ diže; pozvao sve koji su zainteresovani, da budu zah­ stitka, što ju je general reda preč. fra Pacifik Monza valni onim, ikoji su što doprinijeli za gradnju; a do­ biskupu Mišiću, dne 16. ožujka 1912. spremio. Čestitka bročinitelje, da sve dotle ne uskraćuju svoje blagodarne glasi: desnice, dok se spomenula crkva sasvim ne zgotovi. Rim, S. Antonio Via Merulana, 124., dne 16. ožujka 1912. Prečasni i premili u Hristu oče! Iza ovih riječi slijedio je uz pjev pobožnih psalama Blagoslovljen Bog, otac miiosrdnosti i Bog sve sam blagoslov temeljnog kamena. Ganutljivo je bilo vidjeti, kako Nj. Preuzvišenost ministar Bilinski za spo­ utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj neprilici. Kad razabirem iz Tvoga lista tu veselu vijest, menutoga blagoslova pred 4—5000 duša uzima u ruke čekić i tri puta kuca, govoreći hrvatskim jezikom: »Za silno me obuzima veselje. I ne radujem se ja sam, Boga, v j e r u i d o mo v i n u ! « Iza toga je čekićem nego i sva braća naše kurije, kojim sam odmah pun kucao u temeljni kamen poglavica zemlje, te ostala radosti saopćio tu vijest. Duša se naša veseli, srce nam poigrava, ne samo, prisutna gospoda. Iza posvete slijedio je u blagovaonici franjev. bogoslovnoga sjemeništa obilni ručak, na kome što uvigjamo, da je najvrijedniji sin presiromašnog i je prisustvovalo osim domaćih do 50 gosta: nadbiskup poniznog Franje podignut na uzvišeno biskupsko dosto­ dr. Štadler, biskup dr. Šarić. protonotar Hadrović, janstvo, nego i jer se nadamo i ufamo, da će se uz kanonik dr. Košćak, preč. generalov komesar o. Talija, pomoć Božju po Tebi najviše podići i pomoći ko li msgr. Dujmušić, msgr. Canknr, vladin savjetnik Slrauss, njegova sveta Crkva to li serafinski red. Tako Tebi, premili oče, ispred sve braće, koja u dr. Čabrajić, i t. d. Na ručku je predsjednik bogoslov­ �98 Br. 5. i 6. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. ovoj našoj kuriji borave, da ispred, cijelog reda iz sveg srca čestitam i molim od svemogućeg Boga, da Ti bude sve blagoslovljeno i povoljno na korist svete Crkve na sreću serafmskog reda, na radost i veselje sve naše braće. Na mnogo godina! Tim željama neka bude posvećeni znak i vjesnik blagoslov serafmskog oca sv. Franje, kojega Tebi iz srca podjeljujem. Tebi najodaniji u Gospodinu Fra Pacificus, ministar general. Kardinal Falconi biskupu Mišiću. Čim je presvj. biskup Mišić dobio iz Rima prekonizacijonu bulu, od­ mah se je obratio na kardinala, uzoritoga gospodina fra Diomeda Falconija, moleći ga, da bi ga on u crkvi sv. Antuna u Rimu redio za biskupa. Na tu je molitvu uzoriti gospodin Falconii odgovorio slijedećim pismom: Piazza Cavour, 17. Rim, dne 2б. svibnja 1912. Presvjetli i prečasni gospodine! U preteškim današnjim vremenima sv. Božj i Crkva najviše potrebuje prokušanih, u nauci, mudrosti i pobožnosti glasovitih ljudi. S toga se nije ni najmanje čuditi, što je najviši svećenik Pijo X., vrlo pronicavi posmalrač ljudi baš Tebe hotio izabrati za biskupsku čast i breme; jer Ti si za franjevački red, osobito upravom bosanske redodržave, stekao najviših zasluga. Iz dna Ti dakle srca čestitam na dostojanstvu, kojim te sada sv. Božja Crkva hoće, d; iresi. Ja sam čvrsto uvjeren, da će Tvoj rad za čitavu Tvoju dije­ cezu biti vrlo koristan. Megjutim drage volje uslišaj em Tvoju želju i pri­ dajem Ti se, a Ti ćeš me vrlo obveseliti, kada mi ja­ viš, da si gotov. Na koncu ti vrlo rado podjeljujem sv. blagoslov. D. Kard. Falconii, R. M. Odlazak biskupa Mišića u Rim. Dne 9. lipnja oprostio se je biskup Mišić s braćom u Sarajevu i za­ putio se u pratnji p. o. Jozipa Andrića preko Jajca i Banjaluke u Rim, da se u gradu nasljednika sv. Petra, a namjesnika Isusa Hrisla redi za biskupa. U Jajcu se je biskup Mišić srdačno oprostio sa svom redođržavom sa kapitulom Bosne srebrene. Biskup Mišić redit će se u Rimu u franjevačkoj crkvi sv. Antuna, a redit će ga Franjevac, uzoriti gospodin kardinal fra Diomed Falconi. 0. Hoiiorij Zauinović. Redodržava sv. Jeronima pretrpjela je težak gubitak; nemila smrt ugrabila joj i opet jednoga mladoga, a odličnog sina, vrsnu silu u svakom pogledu. Na 23. travnja t. g. preminu u fra­ njevačkom samostanu na Otoku kod Korčule, u napunu života o. H o n o r i j Z a n i n o v i ć , g e n e r a l n i l e k t u r f i l o z o f i j e . Rodio se u Grablju na Hvaru g. 1882; nije mu bilo dakle nego samo 29 godina, od kojih 13 je godina redovničkog života a 6 misništva. Bio je duša od čovjeka, zrcalo redovništva, svećenik baš po Srcu Isusovu. Svak tko ga je poznavao, jednodušno je o nje­ mu pohvalno govorio. Vazda ponizan, tih, skroman; vazda Ijubezan sa svakim, vazda megju prvima po umu i po srcu. A bio je pameti bistre, kriterija zdrava, vo­ lje za radom čelične, pa se u njega velike nade polagale. Nakon svršenih bogoslovnih nauka u Dubrovniku, starešine ga poslaše za godinu dana u Tirol, da se uvježba u njemačkom jeziku, a odatle u Ri m, da se u m e đ u n a r o d n o m z a v o d u sv. A n t u n a usavrši u filozofskim naukama, uz koje bijaše dušom i srcem prionuo. I vječnom gradu boravio je pune tri godine, mio svakom sa svoje dobrote i učenosti, te su starešine svakom prigodom imali o njemu pohvalnih riječi. 11 Ri muj e položio s o d l i č n i m u s p j e h o m s t r o g i i s p i t iz f i l o z o f i j e , koju stade predavati franje­ vačkim klericima u Z a d r u i to onakovim zanosom, kakova je on imao za tu struku. Pri tom se marljivo bavio proučavanjem pojedinih filozofskih aktuelnih pita­ nja, prikupljaj uć bilješke o tom, namjerom, da ih kas­ nije u red svrsta, obradi i objelodani u našem »Serafinskom perivoju«, »Hrvatskoj Straži« i drugdje. Kako je u pokojnika bilo svestrane izobrazbe, finog kritičnog duha i naravne logike, njegove bi radnje bile bez sum­ nje veoma zanimive i poučne. Ali eto, nemila bolest — sušica — oborila mu sve osnove, te njegovo i onako slabo tijelo u grob strovalila. Nadali smo se, da će mu sviježi zrak ubavog Otoka okrijepiti istrošene sile i povratiti poremećeno zdravlje, no na žalost i ta se naša nada izjalovila. On otide Bogu na istinu, a megju svo­ jom redovničkom braćom ostavi duboku prazninu, koju će za dugo osjećati. Duša mu se raja nauživala, a nje­ gove vrline drugima na ugled bile! KNJIŽEVNA S H O T RA . PRIKAZI I OCJENE. Fra Lovro Mihačević: Po Albaniji. D o j m o v i s p u t a , Z a g r e b . 1911. I z d a l a M a t i c a H r v a t s k a , Ovo je najnovije djelo o. Mihačevića. Do sada je Fra Lovro izdao nekoliko djela većom stranom bogoslovne naravi; a ova je poučno - zabavna knjižica napisana u vrijeme, kada se sva Evropa zanimala i željela više informacije o Albaniji i junačkim Arnautima. Ovajeknjižica (str. 144) napisana na način putopisa: �Književna smotra. ostalim putopisima ima tu prednost, da je manje u njoj izvještačenog čuvstva, nego je to živa slika suvre­ mene Albanije, prikazana tako plastično, kako kazivati može onaj, koji je uronuo u dušu Arnaulima i provcrao se po najnastranijim krajevima KaŠtriolićevih potomaka. Mihačević je proživio u Albaniji 13 godina; pro­ živio ih je na način Fratra-narodnjaka; te je kao čovjek osobite naobrazbe i snizivši se i uživivši se u narod mogao, kao malo tko, da prikaže Albaniju u pravoj njezinoj slici. 1 zato Mihačević sasvim originalno i na svoj način piše o Albaniji. Do sada što se u nas pi­ salo o Albaniji, najviše je to pisano na njemačkom jeziku; ali osim stručnjački što je pisao o arheološkom dijelu Albanije dr. Patsch, druga pisanja kao općeniti prikazi Albanije ne mogu se mjeriti sa pisanjem o. Mihačevića,. koji je radio u Albaniji i za Albaniju i kao privatnik i poslije pozvan za službu u javnosti (provin­ cijal) doživio je, što doživi obični Arnaut a imao je prigodu da gleda Albaniju; na očale diplomacije - nije čudo dakle, da oca Mihačevića i danas Arnauti spomi­ nje kao svoga, koji im bio dao i srce i život i sve. Knjiga je ova razdijeljenja u Mo j a p u t o v a n j a Kat ol i čka cr kva u Albaniji - P r i l i k e u Al ba ni j i — Obi čaj i Ar b a n a s a — A l b a n s k a n a r o d n a k n j i ž e v n o s t i K n j i ž e v n i ( u mj e t n i ) rad. U odsjeku Mo j a p u t o v a n j a riše pisac svoj put n albanaške planine, prijelaze preko najpogibeljnijih voda, dolazak inegju narod raznih plemena, o kojim nam priča najzanimljivije, naročito o junačkim i haj­ dučkim Miriditama; nadalje nas upućuje u istom od­ sjeku u povjest i sadašnjost poglavitijih arnautskih mjesta i sve to stavivši pred oči završuje zdravim krasnim, romantičnim Skađrom, odkuda je pošao na put i gdje je i svršio svoje putovanje. U odsjeku K a t o l i č k a c r k v a u A l b a n i j i pošto je već pisac dovoljno nas upoznao sa topo­ grafijom te zemlje, sad nabacuje, kao na okosnicu meso, najzanimivije note o Albaniji, i tu nam jasno prikazuje samoprijegor a ujedno i uspjeh katoličkih svećenika u ovoj provinciji naročito je zanimivo, što učeni pisac pripovijeda o Franjevcima, koji svagdje znaju vršiti svoju službu na svoj način: samoprijegorno i neopaženo, a tako je doista i s albaneškim fratrima. P r i l i k e u Al b a n i j i i Obi čaj i A r b a n a s a to su dva odsjeka, koja može napisati stvarno samo onaj, koji ne gleda Albaniju na tugje, nego na vlastite oči; i to ne samo u gradovima, u koja je prodro duh suvremene Europe nego više je o. Mihačević zagazio, bolje rekuć, đopuzao u najzabitnija gnijezda junačkih Kaštriotića, da nam ih odatle prikaže, kakvi su u domu i porodici, njihove zaruke i vjenčanje, pogreb, nošnju. 99 kako se ponašaju u društvu, kod svetišta, koliko drže do »bese«, što je to krvna osveta kod Arbanasa, po­ bratimstvo i krsno ime i ostalo. Odsjek A l b a n s k a n a r o d n a k n j i ž e v n o s t govori o narodnoj poeziji i narodnim poslovicama. Napokon u K n j i ž e v n o m r a d u daje nam o Mihačević zanimive podatke o umjetnoj literaturi Ar­ banasa, u kome odsjeku nas najviše zanima suvremeni i najdarovitiji pjesnik Arnautski Franjevac F i s h t a , koji je prvi pravo rekuć počeo domaću umjetnu knji­ ževnost arnautsku. Visoko naobražen, proučiv ponajbolje svjetske književnike, a Martićeve »Osvetnike« poznajući kao malo koji i Hrvat, on je prvi pregao za umjetnom literaturom na podlozi narodne poezije arnaulske. Možda je baš ovdje najuputnije da se spomene i za o. Mihačevića, daje prvi uveo u arnautske franjevačke škole arnautski jezik, slomivši krilo talijanskom duhu i talijanskom jeziku u arnautskim franjevačkim učiliš­ tima. Tako u kratko iscrpismo sadržaj Mihačevića puto­ pisa po Albaniji, označivši i njegovu književnu vri­ jednost. Čujemo sada, da o. Mihačević kani hrv. publiku podariti još s jednim djelom o Albaniji — lo je »EJ ovjest Albanije Bilo sve na diku radišnom o. Mihačeviću i za vječnu uspomenu slavnimKastrioti i Kastriotićima! — Č. Marinko Lacković: Dojmovi s istoka. Gjakovo 1912. (Preštampano iz »Glasnika biskupije Bosanske i Srijemske*.) Gijena 1 kruna: — Istok zanima svakog Evropcjca, napo&e istok u užem smislu, m.kne Palestina te se rado kupuju i čitaju knjige, koje istočne krajeve opisuju. Zato baš i imade kod raznih naroda veliki broj opisa istoka, napose opisa sv. zemlje. Mi Hrvali kao u mnogočem tako i u ovom oskudijevamo, te je veoma pohvalno, što je gosp. Lacković, kad je već bio srcian da vlastitim očima vidi opjevanu Palestinu, holio »da iitisne na papir misli i čuvstva svoje duše; mile uspomene sličice, impresije svoga putovanja po Pales­ tini«. A lijepo je, što te svoje dojmovo onako toplo, nenategnuto, naravno prikazuje tako, daše spravom ugod­ nošću čitaju. Pri lom čitanju čitalac kao da preživljuje sretne časove auktorove, kao da se i on — čitalac — šeće po čarobnom istoku, pohagja sveta mjesta, cjeliva tihu betlehemsku špiijicu ili još sačuvani grob u kome je ležalo presveto Tijelo Spasitelja našega. »Šteta samo, što pisac nije umetnuo više povjesnih i topografičnih bilježaka, a i egzegetičnih, jer bi tim korist od čitanja bila puno veća, a da uza sve to knjiga ne poslane znatno većom, niti opisivanje suhoparnim. Ko isporedi n. pr. »Un autunno in Orienle« čuvenog Bonomelii-a sa Lackovićevim »Dojmova s istoka« lasno će uvidjeli da je vrijednost Bonomellijeva putopisa trajna zato �100 Br. 5. i 6. — »SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1912. je i doživjelo već više izdanja — dočirn je putopis, našeg Lackovića prolazne vrijednosti, navlastito, jer je prikazao svoje dojmove s istoka, a ne opis istoka. Doduše je pisac bio došljedan samome sebi, jer je u uvodu istaknuo: »ovo nije niti učena rasprava, niti historičko ili geografsko opisivanje sv. zemlje i kršćan­ skih svetinja u njoj«, ali baš taj način opisivanja ni malo mi se ne mili, jer je vazda dobro, »miscere ulile dulci«. Po gotovo to vrijedi, kad se radi o sv. Zemlji, jer svak, ko čita čijmudrago putopis Palestine, 1raži tu i razjašnjenja nekojih mjesta, običaja, izraza, koje po­ često nalazi spomenute u sv. Pismu, a koje su mu dosta nerazumljive. Po tom, što bi u kakovom drugom putopisu bilo dosadnim, u putopisu Palestine postaje zanimivim.— 0. P. Vlašić. P. R. Leguil. 0. F. M: Le Tiers-Onlre cle saint Fran<jois d’ Assise. Ova knjižica sa 80 str. na odveć zanimivi i slručnjački način prikazuje motive radi kojih bi svak morao stupiti u treći franjevački osobito su poučne tačke: Kako nam vruće preporučuje treći red sv. majica Crkva, što treći red može učiniti u obitelji i u društvu t. j. kako treći red rješava soci­ jalno pitanje. U drugom dijelu ph c vještački pobija prigovore protiva trećem redu, kao n. рг. ja sam premlad, ili već u drugim bratovštinama; ja mogu biti dohar kršćanin i bez trećeg reda, nijesam dosta f ± bojim ga se; treći red puno iziskuje, ne slaže sp dužnostima u svijetu, odveć je pučki ili on je samo za pobožne ženice. Kad se pročita knjižica sv* ovi umišljeni i smješni razlozi mahom padaju. Kako je knjižica u ob­ liku propagatorne brošure, bilo bi odveć poželjno, da ju koji franjevački bogoslovni zbor izda u hrvatskom ruhu. Cijena je četredeset (40) hel. a naručuje se: Couvent des Pereš Franciscains, Metz, rue Marchant, 17. F. L. B. (ж. Моу: Vollstiindige Katechesen fftr đie untercKlasse der katholischen Volkschule. 13 Aufl. Freiburg i. B. 1911. Herdersche Verlagshaiidlung. Meyeve kaleheze doživjele su evo i trinaesto izdanje: znak, da nečemu vrijede. 1 jesu u istinu ove kateheze vrijedne preporuke. Sav kršćanski nauk prikazan je .u malom prostoru od 476 str., pa se je uprav čuditi vještini auktorovoj, što je smogao toliko materijala u lakom malenom prostoru nagomilali, a da ipak sve bude jasno i djeci shvatljivo. Knjiga se dijeli u 2 dijela, već prema dvjema školskim polugodištima; u prvom je govor o Bogu; stvorenju o 10 zapovjedi Božjih i važnijim biblijskim dogagjajima Starog Zavj., dočim je u II. dijelu prikazan život Isusov, ustanova kat. Crkve i važniji dogagjaji Novog Zavj. Zanimivo uprav tumači Меу školskoj djeci kršćanski nauk: njegove riječi teku iz srca, i nema sumnje, da će se primati dječinjeg srca. Naši hrvatski katehete mogu se mnogo ovom knjigom okoristiti. Cijena je K 4.20. vez. K 5.40. Može se na­ baviti i u Beču kod podružnice Herdera. Prim ili smo na prikaz i ocjenu: Dr. Paul W’llielm von Keppler, Homilien und Predigten 1 —3. Auflage. Freiburg im Breisgau, 1912. Herdersche Verlagshandlung. Cijena K 8.84, u platno uvezano K 4.80. Može se dobiti i u Beču kod Herdera. Dr. Milan Prelog, Repetitorij Povjesti Austro­ ugarske Monarhije. Sarajevo. Cij na K I 50. Dragan Dujmušić, Kritična Povijest sv. Kuće Marijine u Loretu i njezini prenosi. Izdala »Kuća Do­ bre Štampe« (oo. Kapucini) na Rijeci, 1912. Dr. Mat, Eberhard — Dr. Agiđius Ditscheid, Kauzel-VortrUge. 6 Band. Predigten und Betrachtungen tiber Sonn- und Festtags-Evangelien. 4. Auflage. Freibug im Breisgau — Wien. Herdersche Verlagshandlung. Cijena K 6.60, u polukoži K 7.50. Vladimir Bakotić, Un Poeta Mitrato della Bosnia. Milano. Sip. Časa Editrice Ambrosiana. 1912. DOPISNICA UREDNIŠTVA. Č i t a t e l j i m a » S e r a f . P e r i v o j a « . Puno smo primili reklama za 4. i 5. br. »Seraf. Perivoja«. Nekima smo pismeno dali razloge, ali svima nijesmo mogli odoljeti. S toga to činimo ovim putem: Prije 15. travnja nastao je djelomični štrajk u tiskari »Vogler i dr.«, gdje se je »Seraf. Perivoj« tiskao. Štrajk se je malo pomalo ■ generalizirao ne samo u tiskari »Vogler i dr.«, nego u svim sarajevskim tiskarama osim zemaljske tis­ kare. 1 tako je »Seraf. Perivoj« većim dijelom u slogu zastao. Kada se je (štrajk i opet samo na tiskaru »Vogler i dr.« ogra­ ničio, nijedna nam tiskara započetoga 4. broja nije htjela, da primi. To je uzrok, da smo s nepočetim 5. i 6. brojem u tiskaru »Bosnische Post« prišli, dok će se 4. broj čim prije bude moguće u tiskari »Vogler i dr.« svršiti i ekspedirati. Molimo, da nam se ovo uzme na znajc. N o n c a . I oslalo će doći. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Ju lijan Jelen ić. Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �Pretplatile $e na „SerafinsHi Perivoj** za 1912. Biskup fra Alojzije Mišić (milodar) 100 K; o. Bruno Kovačević, Našice; Voss. Sortiment, Leipzig; residencija franjevaca, Konjic; franj. samostan, Sinj; fra Jozo Peulić, žup., Sokoline za 3 komada K 15; trećoredci, Bihać; fra Andrija Matutinović, Pasičina; fra Silvije Franjković, Fojnica (1911. i 1912.); veleč. g, Nikola Milčić, Magjarevo (za 1907. 8., 9., 10.11.) 25.; Župa Čuklić; fra Jako Pašalić, Čuklić; vel. g. Milan Antolić, kateh., Zagreb, (1911. 12.); dr. Franjo Zagorac, Karlovac; vel. g. Gjuro šimončić, Gradec; g. Niko Sučić, Lijevno; g. Pavo Jazvo, Lijevno; o. Anto Franjić, Vidoši; o. Jure Runjić, Gala (Dalmacija); čč. sestre milosrdnice, Derventa; redodrž. presv. Otkupitelja, Šibenik (i milodar K 5); Hrv. čit. pjev. i tamb. društvo »Bobovac«; Кг. Sutjeska župa Bu­ šo vača; g. Ivan Mutić, Vareš; g. Niko Gjivanović, Dubrov­ nik; čć. sestre milosrdnice (S. Stefanija) Zagreb; Rev. Elias Gušić, Amerika (1910. i 11.) K 10, a 10 za dobru štampu; fra Mirko Šestić, Koraće; župa Koraće; Župa Grabovica; bogosl. sjemen. Sarajevo (1911. i 12.); Gertruda Pinart, Sarajevo; Velem. g. Nikola Ćurić, Kiseljak; N. N. Visoko; župa Podmilaeje. MILODARI za gradnju crkve sv. Ante Paduanskoga u Sarajevu. ) Zlović (Vareš) sakupio ^9*01 ista. Zekić (Vareš) obitelj Baklan 4 K, N. N. (Vareš) 2 K, K, Suzana Rup2 K, Franjo Fiala 10 K, Martinče’ pert 2'50 K, Anica Katalinić Marušić 0*60, G. Sokolić do- ć skupila 0 7 0 K, ggja Zviefelhofer 3 K, Jeka Davide, 10'50 K, sarajevski trećoredci 18 0 K, MKild p' 2'80 K, Blaž Tomašić, župnik ^neJve) 20 K. Doubek 5 K, samostan čč. oo. trapista 300 K, Angja Milarđović 50 K, Ana Bilić 40 K, N. N. (Sarajevo) 10 K, Katica J ovj . -akupda 2670 K, ggja Sczeuzen sakupila 32’90 K, čč.lsestro Krvi Isusove (Banjaluka) 25 K, župa Bihać (članovi)- 200 K, g. Ivo Andrić (Visoko) 10 K, Ana Lister 2 K, Mara Kopić 3 K, g. Haraszil 2 K, župa Jozehna Marek 2 K, župa Domaljevac 8'80 K, Margareta Povek 5 K, N. N. (Sarajevo) 20 K Članovi (SarajRo 15 K. Uplaćena dionička glavnica 2,000.000 kruna. Centrala u SARAJEVU. Podružnice: MOSTAR i TUZLA. m џ ■■ Preuzima uloge na uložne knji­ žice te ukamaćuje iste uz 4 1j2° l0 čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na teknći račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Z , d Iđ g đ O lilt < l Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i ku­ pone. Pohranjuje svakovrsne depo­ zite i upravlja njima. Iz vršuje isplate i naplzte na svim trgovačkim s edištima tu- i inozemstva. ■ II 1 j ■ ■ prima u zalog sve dragoeijcnosti kao: srebro, zlato, drag u lje j ostalo. �JJ______ LL □ Т15Ш Д □ Preporučuje se za izradbu svib u tiskarsku Struku spadajućib poslova. - - Stereotipna. =Vlastita knjigovežnica. — ■■ H гг � https://kolekcije.nub.ba/files/original/567aee11ea50c556166c87ee9b346bdd.pdf 454cd58ac990c20bf030f2162ab48cf8 PDF Text Text serafinski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 7. SARAJEVO, 15. SRPNJA 1912. 001). XXVI. Privilegovana $г zemaljska banka ZA B O S N U I H ER CEG O VINU, CENTRALI U SARAJEVU. Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna kruna. FILIJALE- u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju. B. Gradiški, Lijcvnu, Eos. :: Šamcu, Travniku, Treb nju i Višegiadu. — ZASTUPST' r4’ 11 Аас’ u, Goraždi, Ssnskom Mostu, Stocu i Zvorniku. Veleprodaja duhana u s4 m spomenutim mjestim a. ј ~ Љ :. л naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i HIP0TEKARN0 ODJELJENJE Daje hipotekarne i komunalne zajmove d' godine Izdaje 4V3°/0 založnice i 5% komunalr' obligaeije O e su zaloznice i komunalne obligacije u Bosni i Hercegovini prosti od proveza, imaju pupilarnu sjegurnos’, te se mogu potrijebiti kao jamče­ vine pri trgovačk m poslovima. Osim to mogu služiti u čitavoj austro-ugaiskoj monarhiji kao vojn? e ženiđbene kaucije BANKOVNO ODJEL jENJE. Kupuje, kovine. mjenice nice uz prodaje i izdaie vrijednostne papire, dev - Preuzima kupone i vučei'f; srećke, i doznačnice, daje zajmove u konto-kr covoljno pokriće ili osigu «-: Oba plate roje* maćenjL pohranu i svihu uregj* ne knjižice — Plima vrijednote svake vrsti u \ kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu 'uljenom p ostorom — pod zatvorom stranke i banke. DJ .LJENJE ZA ROBU. ust счјп о djelerje robe, kao što i posebno odjezerraljske pro /ade u B čkom sa agencijom u Doboju, ' sa svijer u 1 govačku struku zasjecajudim dobavama, omisiji iako \ a vlastiti račun, tinanciianjem i podizanjf.n istrija i javnih poduzeća. jjH^i и p i r u e t i izvora suhe Š!” ~-o i žito. Kod banke opstojeća generalna g'-entur; povi. osigurav. ХА L ;NI GENERALI" prima direktno ili putem filijala i ispostava razne 1: te o u uranja na živpt i proti vatre, a ger ralna'agent ura osiguravajućeg društva „PROVIDENCIJAu prima osiguranja zalslueaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima. Cjubljanska kreditna banka Podružnica n Sarajeva. Centrala u Ljubljani. Podružnice u Spljelu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. | Dionička glavnica K 8,000.000*— Pričuve preko K 900.000*— | = = ........ ' 1 1 : -------= Z Z Е З Е-З.== ЕВ i Prima uloge na štednju na uložne knjižice л\\ 0l , .. t ., ...... i tekuće račune i ukamaćuje ih sa T 12 Ј0 bez ,kakvln Poreza 1 ođbltakaKupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve ^ vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. ш I O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. -------------------------------------- - ------------ c 5 �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko društvo). :: Uplaćena dionička glavnica 2,000.000 kruna. Centrala n Sarajevu. Podružnice: jdoslar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te uka­ maćuje iste uz 4Vo čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbi*' Daje zajmove na tekući raču Kupuje i prodaje vrijednosne i valute. Unovžuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne oapire : kupone. - 7 u;c svakovrsne depozite i upravlja • * в lzvršuje «аЧч i naplate na svim trgovačkim sreu. a Л- i inozemstva. Zalagao Siromašne crkve imaju znatan popust. B h I шт * Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok .se. .niJeste osvJedoffli 0 izvrsnosti . ~ i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica JOSEF NEŠKUDLA, ошмис. Moravska Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: :: u konkurentnih tvrtkih! Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. Siromašne crkve imaju znatan popust. :: :: 9« ж ш S i шшт �Bosanski ljiljan. one mjere, koje je prama njoj upotrebio, pak najposlje i crkvenom se vlašću poslužio, a to svakako bilo zako­ nito vjenčanje, i prema tomu ona postala njegova za­ konita žena, koja je dužna s njim zajednički živjeti. Kraj svega toga Franjo se je ipak prama njoj pristojno ponašao, te ju nije ni jednom prilikom zlostavljao ni vrijegjao. Na ove i slične riječi ovoga redovnika ublaži se srdžba očeva i primi tu ispriku, a oprosti uvredu nanešenu njegovoj obitelji, ali što se tiče njezine udaje to odgodi na drugo vrijeme dok se ona oporavi, bojeć se sam da i ne umre ovako izmučena, stoga poručFranji neka još ovamo ne dolazi. Jedva je to izgovorio, kad mu javiše, da se je djevojka onaj čas onesvjestila. Redovnik se oprosti, a otac ode k bolesnoj kćeri. Velikom nestrpljivošću čekao je Franjo na povra­ tak svećenika, žaleći, da je toli nesmetano postupao i bojeć se otpora njezina oca. Ali čim je razabrao, kako je povoljno riješeno ovo pitanje, odmah mu se povrati nada i dade očitati nekoliko sv. misa za svoj zaruč­ nicu, te zamoli i druge redovnike onoga kraja, da se pomole za njezino zdravlje. Megjutim je i Mandalina molila Boga, da je ovom prilikom oslobodi iz tamnice tijela i primi u rajsko veselje, tim većma, što su i pri­ zvani liječnici teško dvojili, da će ostati u životu. Tri mjeseca trajala je ova bolest, a ona bila posve odana u volju Božju. Napokon Franjo doznade, da se njegova miljenica po malo oporavlja pak s toga opet posla onog redovnika k njezinu ocu, da izrazi njegovo veselje i zamoli ga da smije koji put doći u njegovu kuću, po­ sjetiti djevojku i počastiti svojim dolaskom novu svojbinu. Mijo to ovaj put sasluša nekim zadovoljstvom, ali kao čovjek razborit, odgodi još na neko vrijeme, dok i on na to pripravi svoje dijete. Ovim odgovorom zado­ volji se redovnik, a još većma nestrpljivi mladić. Otac djevojčin opazio je naime, da se Mandalina svaki put uzrujava, čim joj se spomene što o udaji, a svaki put bi rekla, da se ne misli udavati. Nu on je i to znao, da se djeca s početka opiru roditeljskim namjerama s njima, ali .kada vide, da njihovi stariji ne popušćaju, ona njima volju ispune, ako su i priuba u drugom po­ slušna. Od ove udaje on se je mlogom dobru nadao, jer je znao, da Franjo ima velike rodbinske i prijatelj­ ske sveze sa najvigjenijim obiteljima u onome kraju, koje bi njemu vrlo dobro došle, osobito u ono žalosno po Bosnu doba. Opažao je takogjer, da bi mu i trebala ovaka sveza, da se ima na koga osloniti u raznim pri­ godama sužanjskog života, da ne nastrada onako osam­ ljen. Sada se je počeo bojati i Muslafine osvete, kojem su stajali na usluge toliki njegovi jednovjerni, uvijek spremni, da u čem naškode svojim kršćanskim susje­ dima, koje su one prezirali, što su ostali vjerni krstu, a njihovi mu se starenici za vremenitu korist iznevje­ 103 rili. Sve to uvaživši Mijo, jednog dana ugje k njoj i našavši je izvan postelje, otvori joj svoje srce i reče: »Draga kćerko, mislim da si potpuno uvjerena o mojoj očinskoj ljubavi, pa da ćeš rado sa svoje strane olak­ šati ocu brige, koje ga odavno muče, a sve radi tebe. Teška je bila za me žalost, kada sam te 12 dana dr­ žao izgubljenom i unesrećenom, ali i velika radost mi je nadošla, kada si se onako čudesno povratila. Bog te je vanredno štitio i čuvao. Hvala mu i slava! Nadao sam se, da ćeš mirno provoditi djevojačke dane pod mojim krovom, ali eto napade na te bolest i u malo da te nisam izgubio. Sada kada si i tu pogibelj pre­ metnula, došlo je vrijeme, da mene i svoju majku raz­ veseliš. 0 tebi sada zavisi sreća naše obitelji. Šta je Franjo (ne ljuti se, ako mu ime spominjem) tebi učinio, znaš bolje od mene, ali zašto, možebit i ne slutiš. Na ono ga je navela silna ljubav prema tebi, a za to ga treba ispričati i od srca mu oprostiti, jer nije imao zle nakane. Premda si bila u njegovim rukama, ipak nije ti ništa na žao učinio, niti te osramotio. To mene sili, da mu ne samo oprostim, već da ga i očinski ljubim, što se je tako plemenito ponašao u toj mladenačkoj zanešenosti. On je iza tvoga povratka lijepo se ponizio i preko župnika se ispričao, moleći za oprost. Kada je Čuo, da si se razbolila, dao je za te izgovoriti više sv. misa, podijelio ubogim obilnu milostinju i preporučio le u molitve redovnika. Osobito mi je u volju unišao, što te nije u bolesti pohagjao, premda je silno želio, samo da tebe poštedi. On već zna, da si se ti prilično opo­ ravila, pak hoće da zna, kada će moći slaviti svadbu i po te doći, da te vodi svojoj kući. Treba mu dati po­ voljan odgovor, ili se opet izvrći novim neprilikama. Meni je moja kćerko, veoma žao, da toliko zazireš od udaje i ja bih te rado ostavio u tome stanju, da nije drugih viših razloga. Ponajprije, ti si vjenčana, pa ne možeš tomu se više opirati, a drugo mi smo u zemlji progonitelja vjere Isusove, pak nas nema iko štititi ni čuvati. Baš onaj Mustafa u velikoj je milosti kod upra­ vitelja ovoga kotara, a čovjek zvjerske ćudi, pak bi mogli navući na se velike nesreće, ako bi se ti dalje opirala udaji za Franju. Zar bi ti mogla to mirno gle­ dati ? Zar da upropastimo naš imetak i naš život samo za to? Ej, kćerce, kćerce, zapostavi tu namjeru i želju koristi naše obitelji, sreći svog oca, i opstanku svog doma. Ako ti ne trpiš nikako Franje, kaži mi zašto i ja ću ti razagnati i zadnji trag te odvratnosti. Možebit i opet ćeš' mi navesti za glavni uzrok to, da si Majci Božjoj obećala očuvati djevičansku čistoću i što si to­ like nazaredne milosti pri cvom dogagjaju iskusila. Ali o kako se često prevari čovjek, misleći, da je nešto volja Božja i dobro djelo što čini, a kad tamo to je bila vražija utvara i napast. Mi kršćani znamo, da rao- �104 Br. 7. — »SERAFlNSKl PERIVOJ« 1912. ramo starije slušati u svemu, što nije očiti grijeh, da volja mlagjih mora biti u rukama starijih i da ne vri­ jedi ni zavjet, ako na to ne pristane njegov zakoniti starješina. Oni mogu ovaka obećanja obeskrijepiti, da mlagje ne vežu, jer se protive kućnome redu i dobru. Ako bi ti mrzila na udaju, jer bi ti škodila duši, ja te ne bi u tome priječio, ne dao mi dragi Bog, ali zar nije i ženidba sakramenat, zar nije i ona u sebi dobro djelo? Zar neće i Isusu biti drago, kad se dvoje zako­ nito sjedini i uzgoji porod u strahu njegovu? Znaš da je Spasitelj sazidao crkvu na Petru oženjenu, a ne na Ivanu djevcu i ljubimcu svomu. Nu pogjimo dalje. Zar misliš, da ćeš ugoditi Bogu i blaženoj djevici Mariji, ako se opreš volji svojih roditelja, dok oni žele i na­ mjeravaju uklonit sebe i tebe velikim nesrećama. Vjeruj mi, kćerce, da je to napast, koja potječe od zlog duha. Hoćeš li to jasn’je poznati? Čuj! Zamisli, da ni ja ne mislim na tvoju udaju. Dobro! U nas nema kao u dru­ gim kršćanskim zemljama ženskih samostana, gdje se zaklone takove djevojke i služe Bogu posve mirno, uklonivši se od svjetskih briga i pogibelji za njihovo djevičanstvo. Trebovalo bi dakle, da se tamo zakloniš, Ali ti ostaješ ovdje u ovoj kući. Ako ja umrem, što će biti do nekoliko godina, tko će te onda hraniti i braniti? Zar ćeš pod ovom nekršćanskom vladom i zaštitom nesmetano živjeti? Zar ćeš igda biti sigurna za svoju čast? Zar ti ne bi uvijek bio u opasnosti i tvoj dobar glas i moj život? Ovo su razlozi veliki i silni, moja kćerce, a nisu pusta naklapanja, koji me nukaju, da te lijepo smjestim prije, nego umrem. Iz svega ovoga vidiš da treba priklonit se volji Božjoj, koji te radi obitelj­ ske koristi zove u ženidbeni stališ. Nek te na to sklonu moje molbe i tvoje tužne majke, te nemoj me silovati, da ti to isto i zapovjedim kao tvoj otac«. Ovdje Mijo završi svoj govor. Očeve riječi rastužile su nanovo Mandalinu, osobito za to, što je znala, da ju je uvijek nježno ljubio. Njegovi razlozi ganuli su ju do u dno duše, ali kako Bog ne ostavlja nigda pravednika ni u najvećoj kušnji, tako i nju rasvjetli i ohrabri, da je od­ vratila ocu: »Dragi oče, ja dobro poznajem tvoju ljubav prama meni, pak ću ti biti uvijek zahvalna. Žao mi j$ da nisam to ničim zavrijedila, osim što sam tvoje di­ jete. Ja ću te do smrti štovati slušati i po tvojoj se volji vladati. Ali sada se radi o udaji, to jest, da se vječnim vezom s mužem spojim. Da se na to odlučim treba mnogo i ozbiljne priprave, a osobito, da mi Go­ spodin očituje svoju volju i namjeru, da dozfiam što je po me bolje. Dozvoli mi dakle još koji dan, dok se bolje oporavim i molitvom zaprosim nužno mi svjetlo, da ti mogu razborito odgovoriti na stavljeno mi pita­ nje«. Ne znade Mijo odbit joj ovu djetinjsku molbu, već joj dade još dva dana, da se može predomisliti i odvažiti, misleći, da je njezinu težnju za djevičanskim stanjem iz temelja uzdrmao i o potrebi udaje dovoljno je osvjedočio. — Čim otac ode, ona se zatvori i podade plaču i uzdisajima. Sada doleti joj i majka, mi­ sleći, da se je ona već sklonila ispuniti roditeljske želje. Nu ona joj samo reče, da će potražiti u molitvi volju Božju, pak što htjedne Bog ona će i učiniti. Nje­ zina se nada ispuni, jer slijedeće noći dok su svi u kući mirno počivali, ona prostrta pred slikom Gospi­ nom vruće se molila i u suzama se kupala. Kada učini joj se, da ju presveta Djevica razsvjetli i da joj reče: »Bježi, Mando, bježi i ne boj se, ja ću biti uza te«. Na ovaj otajstveni poziv ona se osnaži i obradova te ne odgagjajuć ni jednog časa, izvede sve što joj je srce kazivalo, i pošto je već bila zora, spremi se na put. U tu svrhu dohvati se očeve sablje i jedne odjeće, te uzevši jednu njegovu košulju i nešto rublja, izagje kra­ dom iz očeve kuće. Već je zora nebo rumenilom oblijevala, kada j9 mlada i lijepa bjegunica dala se na nepoznato putovanje. Njezinom srećom biše otvorena gradska vrata, a ona izišavši iz egipatskog ropstva uputi se k bližnjoj šumi, gdje skrećući s pravog puta, zagje u najgušći kraj. pak ovdje odloživši oružje i sve, što je nosila, pade na zemlju i bježeći od zemaljskog zazučnika, stade tražiti vrućom molitvom nebeskog i slatko tu odahne. Osam je dana ona tu proživjela, a da se nije imala ničim okrijepiti, te da je ipak nisu sile izdale, što je negdja i seraf asiški iskusio na otoku jezera Trasimenskog, provedavši cijelu korizmu 0 dva krušca. Napokon je trebovalo kuda mu drago poći, ter preudesivši prama sebi mušku odjeću i odrezavši druge svoje pletenice, preobučena ostavi šumu, noseć u njedrim muško srce, divno pouzdanje u Boga 1 u zaštitu svoje nebeske majke, rastavi se s očevim domom i milim zavičajem. Megjutim njezin dobri otac teško je čekao na njezin odgovor, pak ono jutro pogje u njezinu sobu, da ju upita trebuje li štogod, a ne našavši ju, stane pre­ traživati svaki kut i dozivati, pa videći, da je nekud pobjegla, silno se rastuži, a njezinu zaručniku poruči, da se je njegdje sakrila. Za čas ovaj prispije i obojica na sve strane obletiše; nu uzalud. Ona je slijedila ne­ beski poziv, a čitatelj ovih crtica duguje hvalu Bogu, koji je divno ravnao staze naše bjegunice. Na ovome putovanju, koje je trajalo 6 dana snagje je paklena napast, da bi samoj sebi život oduzela i tako svoje djevičanstvo očuvala. Već je bila počela o tome raz­ mišljati, kada prečista Majka Božja razagne iz njezina srca ove crne misli, a ona utješena još se vjećma privine zagrljenju svoje zaštitnice. Šestog dana dosta na­ pornog hoda pregje Savu i dogje u grad Mitrovicu, uzevši sebi ime Ivan, valjda radi svoje odanosti ovom �105 Bosanski ljiljan. djevičanskom ljubimcu Isusovu, pak ćemo ju i mi od­ sele tako zvati. Dok je on ulicom obazirao se, gdje bi otpočinuo i štogod založio, nanigje neki gragianin i za­ gleda se u njega. Sada Ivan čedno i uljudno zamoli ga, da mu pokaže koju gostionu, a onaj opčaran nje­ govim lijepim držanjem odluči pozvati ga k sebi. ter ga stade raspitivati o njegovu zavičaju, stanju i zani­ manju. Ivan mu odvrati, da je iz Bosne, da je poštena roda, pak se je uklonio, što su ga roditelji nagonili na ženidbu, čemu on nije ni malo sklon, već želi još koju godinu ovako neoženjen ostati, a to sve ispriča nekom vanrednom iskrenošću i ljupkošću, da mu je gragjanin Lovro ponudio službu kod sebe. Ivan to rado prihvati, osobito kada je razabrao, da je Lovro katolik, bez djece i da živi sa ženom u najvećoj ljubavi. Ovu po­ nudu smatrao je Ivan velikom Božjom blagodati, jer tu ga nitko ne pozna, nema novaca za dalji put. a nije znao kako bi se uzdržavao. I žena Lovrina obradova se mladomu slugi, osobito kad uvidi, da je zbilja po­ slušan i točan u svakomu poslu. Nije trebovalo njego­ vim gospodarima nikada ponoviti zapovijed; on je slu­ šao rado, bez prigovora, dapače, kada je upoznao nji­ hove navade, znao je preteći im želje, slijedeći provo­ diti uzoran život, pak u sebi ujediniti sabranost duha Marijina i marljivost sestre joj Marte. Nije on ni sada izostavljao molitvu ni drugih dobrih djela. Ove njegove krjeposti kroz prva četiri mjeseca službe prinukaše go­ spodare kućne, da su mu izrazili ne samo svoje zado­ voljstvo, nego i nakanili posiniti ga, i oženiti, ne bi li bar po njemu dobili željeni porod, kojem bi ostavili svoj prilično znamenit imetak, a time da zaštite i svoju starost od svake neprilike. Iza zrela promišljanja, Lovro mu progovori: »Čuješ, Ivane, već su četiri mje­ seca, da si nam došao u službu, a mi nismo ništa uglavili o tvojoj plaći, niti si ti nas za to još upitao. Ali ako ti iz postidnosti ništa još ne tražiš, hoću ja da izvršim svoju dužnost.« Htjede Lovro i dalje govoriti, ali ga naš Ivan prekinu, veleći: »Gospodaru, ja znam, da je slaba moja posluga i puna kojekakvih nedosta­ taka, pa što me ipak trpite, meni je i suviše isplaćeno. Ja znam da ste vi odlični gragjanin, pak ste zavrijedili valjanijega poslužitelja. Ako ipak hoćete ukazati mi koju plaću, to će bit samo vaša dobrota, a ne moja zasluga. Ja ću bit posve zadovoljan ako me budete trpjeli, ma kako bila nedostatna moja posluga.« Ova smjerna izjava Ivanova još većma utvrdi Lovru, da ga trajno uza se priveže, ter više ne odgagjajući sa svojom i ženinom nakanom reče mu: »Eh dobro! Ja hoću, moj Ivane, da te naplatim, ne toliko za tvoju službu, koliko za tvoje vrline. Hoću, da od danas prestanu megju nama nazivi gospodara i sluge, jer ovo ne dolikuje našoj megjusobnoj ljubavi. Ti se i tako više pokazuješ sinom, nego li slugom, i po svemu što vidim na tebi, ti si rodom i odgojem priličniji, da ti drugi služe, nego da ti služiš. Ja ću na skoro uzeti tebe za sina i ti ćeš u meni i u mojoj ženi steći nove roditelje, a tim načinom zakon će mi dati, što mi je narav uskratila. Ono što, hvala Bogu, imam i posjedujem i što ću do smrti steći, sve će prići na te kao zakonitog baštenika. Ja sam se već pobrinuo i za vrijednu ti drugaricu, a iz tog udruženja poniknuće, uzdam se u Boga, naše potomstvo, što želim da se na skoro ostvari. Ovo će bit jedina moja uLjeha prije smrti, ovo je želja moje supruge, a ovo će bit i i tvoja volja. Ivane, nisi ti više naš sluga, nego milo nam dijete.« Ove zadnje riječi poprati Lovro uprav očinskom ljubavju, ogrlivši ga i po poljubivši u čelo. (Svršit će se.) gED G. G uenot: N e r o n o v e ž r tv e . (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). VI. Pavlov Dolazak. Servilij Tusko, koji no je na igrama u Cirkusu bio na carskom podijumu uz Nerona, vrati se kući silno srdit radi Atalove smrti. Ovaj se je mladi patricij ponosio sa okretnošću i snagom ovoga gladijatora. On je bio došao do velikoga glasa sa velikog broja održa­ nih borba. Atal je bio pogubio mnogo ljudi bilo u Cir­ kusu, bilo poslije sjajnih i dugih večera Neronovih pri­ jatelja. Servilijeva zlovolja bila je jasna njegovim pri­ jateljima, pa i samome cesaru. Ovaj je šalu zbijao, što se je tako zaljubio u prostoga roba. Nego, mladi se senator zakle, da će se osvetiti obitelji kon su Jarca Plaucija, a Marku osobito. U ostalom Atalova smrt bila je samo prigoda, koja je odlučila sa izljevom nje­ gove srdžbe. Dva su razloga bila, s kojih Servilij nije opraštao Marku. Najprije, što ga se nikad nije vidjevalo u pokvarenim sastancima mladosti rimske. On ga je objegjivao sa prezira, sa nadutosti i sa osornog ponosa. Drugi razlog Servilija Tuska proti Marku bio je, što je sin Plaucijev tražio, barem on je tako mislio, ruku Aurelije, kćeri Pudentove; jer je bio Servilij bacio svoje oko na plemenitu djevojku i htio se s njom vjen­ čati. On je dakle gledao Marka, kao škodnoga takmaca, pa je izmišljao načine, kako bi uklonio njegovu lakmu. Servilij svojim mislima podboden, ostavi se svoga obič­ noga nehaja i odluči boriti se do skrajnosti, pa i do smrti, kad bi trebalo proti čovjeku, koga je nazivao neprijateljom. �106 Вг. 7. — «SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. Dok se je on gubio u ovim sumornim i strašnim mislima, rob će najaviti jedan posjet. Servilij želeći biti sam, dade znak nestrpljivosti; ali je rob svoju službu izvršio, kad se pojavi u dvorani čovjek. »Jesi li ti to dakle, Herme? reče Servilij, a na licu mu se javi neko ugodno iznenagjenje. Doista, nisam ti se nadao. Mislio sam, da si sa gospodarom Tigelinom. — Prefekt pretorija, odgovori- Hermes, pošto ga je cesar ustavio, otišao je s njim u carski dvor. — Imadeš li mi štogod nova kazati? — Možda, odvrati oslobogjenik, zlobno se smi­ ješeći. — Jesi li danas vidio Marka? — Ne, nisam se mogao s njim sastati. — Je li ti barem uspjelo ući u poznanstvo sa Pudentom ? — Nije još na nesreću. — Pa dosad nisi dakle ništa učinio? — Priznajem malu stvar izlažući se pogibelji, da slabo misliš o mojoj darovitosti. — Ti tako ne misli; ja poznajem tvoje zasluge i rado t ' hvalim pred vladarom. — Zbilja! prihvati pomilovani Hermes. — Misliš li, imam li ja priličnih izgleda, e cu dobiti ruku Aurelije? — Toga ne znam, moje mi glave! — Kakvo je tvoje mišljenje? čisto mi kaži; ja mogu slušati istinu, pa bila po me i uvredljiva. — Ja mislim, Servilije, da je čovjek s dobrotom cesarovom silno moćan. — Sigurno; nego kakov odnošaj ti opažaš izmegju vladareve ljubavi i moje želje za domaćicom Aurelijine ruke? — Moja se misao, čini mi se, lako može shvatiti Kad se ne može uspjeti osvjedočenjem, onda ne ostaje druge, no latiti se sile. — Što ti s tim razumiješ? — Ako ti Aurelijini roditelji nju ne dadu za ženu, ti ćeš pametno učiniti, ako se pozoveš na vlast cesarevu. — To je moguće; nego bi mi neizmjerno milije bilo ovaj savez na prijateljsku sklopiti; premda, neka bude megju nami rečeno, tražim bogati miraz Aurelijin, da popravim moje imanje, koje je oštećeno sa malo ovećom razsipnošću. Ipak ne bi mi bilo žao računati na lijepu naklonost i djevojke i njezinih roditelja. — Ako ideš za takovom svrhom, a nisi se utekao nego osvjedočenju, mislim da ćeš teško uspjeti. — Zašto? koji su razlozi da tako misliš? — Više je razloga, koji me sile ovako govoriti. — Koji su? izjavi se. — Prije svega, Aurelija i njezini roditelji prožeti su novim praznovjerjem. Pudent je u svoju kuću primio židovskoga naučitelja, koji izgleda, kao da je poglavica svih drugih. — Pa što mi je stalo ! malo me uznemiruju Au­ relijini vjerski osjećaji. Što spada na me, njihov način klanjanja božanstvu, kad ne vjerujem u ništa? Jesu li lugji ili manje štovanja dostojni oni, koji se klanjaju raspetome Židovu od onih, koji se smjerno klanjaju na­ šemu smješnomu Jupitru i čitavoj olimpiskoj četi? Sve su to ludi načini, zgodni u najboljem slučaju, zabavljati ili obuzdavati narod. — Privrženci nove vjere uzimlju strogo oznaku njihova vjerovanja. — Jesi li o tome siguran? — Sasvim siguran; ja mislim, da ih je većina, a barem poglavice, koji su spravni ragje smrt podnijeti nego zanijekati svoju vjeru. Ako je tako, posao je ozbilniji, nego sam mislio, pa bi mi prijateljstvo cesarevo moglo biti od silne koristi. Kad ne bih imao uspjeha, ono bi mi pri­ bavilo osvetu. — Nisam svršio, prince Hermes. — Pa što mi još imaš kazati? — Noćas držala se je brojna skupština kod Au­ relija Pudenta. — Koja su lica na njoj bila? — Tu je bila cijela senatorova obitelj i više rimskih plemića. Pomponija Grecina i njezin sin Marko bili su megju prvim.« Na spomen Marka Plaucija, bijes plane u očima Servilija. Na pola će usta otvoriti, kao da je htio izljeti burna čuvstva, koja mu se u duši m otala; ali zadovolji se reći Hermu: »Proslijedi. — Obredu je predsjedao vrhovni poglavica krš­ ćana. Obred se je obavio u najdostojanstvenijim obli­ cima? — Kako znaš te potankosti i te tako točne osebine ? — Ja sam tu bio? — Kako, ti? zaviče Servilij i prasne u smijeh. Ljubav tugjinskog praznovjerja, bi li i tebe mogla zanijeti ? — Dobro znaš da je to nemoguće, odvrati Her­ mes s nekim strašnim izrazom mržnje. — Onda mi razjasni, kako si mogao ući u kuću Aurelija Pudenta i prisustvovati otajstvim, koja su kršćani obavljali? — To je sasvim lako: ja sam u tjesnim odnošajima sa jednim Pudentovim robom, koji se, s mojim posredovanjem, prodao Tigelinu; nevoljnik me prepustio �Neronove žrtve. 107 pa sam se mogao iza jednog zastora sakrili i gledati iskrcati u Italiju njihov najglasovitiji učenjak i da će jedan dio službe. još danas ući u Rim. — 0 kome hoćeš da govoriš? — Pa što je dakle tu bilo? Ti budiš moju rado­ 0 onome Židovu iz Tarsa, koji je s jednim znalost. — Vidio sam veoma važnih stvari po te i po vojnikom u gradu dvije godine kao zarobljenik u oko­ vima boravio. tvoje osnove, u koliko sam mogao razabrati. — Što, Pavao se u Rim povraća? — Kaži mi i budi kratak. — On će biti večeras u njemu, ako već nije. - Marka je Placija kršćanski poglavica posvetio - Doduše, taj je čovjek nečuvene smihonosti, nekoj vrsti svećenstva i on je primoran na život dosta prihvati Servilij. sličan našim vestalkama. — Kad su ga đomorodni Židovi tužili, on je za­ - U tome ne vidim, da se ta okolnost ne bi tražio, da ga cesar sudi. Kad su ga u Rim doveli, li podudarala s mojim željama. Naprotiv, u tomu vidim znaš bolje od mene, prikaza se bez straha pred Nejednu zapreku manje, opasnog takmaca za uvijek iz­ ronovim sudištem i bio je riješen. gubljena, ako je istina, što mi pripovjedaš, jer se veŠto je poslije činio? znaš li ti? stalke ne udavaju. Marko je, ako sam dobro shvatio - Obašao je pokrajine Azije, gdje je stekao smisao tvojih riječi, dužan na neženstvo. mnogo pristaša. Pavao će ovdje biti od velike pomoći — Doduše; nego se je i Aurelija noćas jednako vrhovnom poglavici kršćana. Ova dvojica, u koliko su mi poznata, vrijedna su preokrenuti grad. Oni imaju pri­ zavjetovala na nešto istoga. — Ti se varaš! usklikne Servilij; biti ćeš slabo staša u svim slojevima društava, pa i u cesarevu dvoru; vidio, slabo Čuo, a možda'msi dobro ni razumio. Nemo­ oni su najjači megju pukom i robovima; njihov će ih guće je, da bi bio Pudent žrtvovao budućnost jedinog nauk osloboditi, ako ne budemo na oprezu. . Kako da radimo? Slučaj je zamršen. Da se djeteta. Ja se ne varam, Servilij, budi siguran. Ja sam smaknu poglavica kršćana, trebalo bi imati barem iz­ lika, a ja ne znam, kako bih ih mogao zgodno izumjeti. te točno o službi izvjestio. -— Tako, da se Marko i Aurelija ne misle nikako Naći ćemo ih mi. Moj gospodar Tigelin mali je prijatelj nove nauke; siguran sam, da će nas on kod ženiti ? — Ne, sigurno; ono što sam ti pripovijedio do- Nerona snažno poduprijeti i da će nas pomagati, a da uspijemo u našim osnovama. kaziva i suviše. — U tom slučaju, nemam se više bojati takme sina - Taj je posao teži nego ti to misliš. Tigelin, Plaucijeva. kako ti to znaš, jer s njim zajedno živiš, teško se od­ - Istina je; možda, bi njegova takma više vrije­ lučuje na službu tugjega mnijenja; on se uvijek boji, e dila, nego današnje stanje stvari. Značaj je kršćana, u će izgubiti stečeni upliv nad vladarom. Neron je mu­ koliko ga poznam, tvrdokornost, mislim da su tvoje šičav; on se naslagjuje u nečuvenim stvarima, pa ako nade više no ikad izvrgnute pogibelji. jednoga dana bude misliti, e je našao neku prepredePa je li meni za nuždu uteći se cesaru? nost uživanja u propasti svojih ponajboljih prijatelja, — Nema druge pomoći. Radi dakle brzo i on će ih bez oklijevanja žrtvovati; nijedan od nas o tome ne dvoji i mi prama tome uregjujemo naše vla­ oprezno. — Što misliš, da treba činiti, kakovu vještinu danje. Ti mi malo prvo reče, da radim razborito; nada sve je potrebita razboritost netom se radi o naklonosti upotrebiti, a da dogjem mojoj svrbi? cesarevoj; ništa nema opasnijeg od njegova prijateljstva, — Imalo bi se prije svega udariti na ove strane ništa jadnijega od njegove lju b a v i.« došljake, koji su od nekoliko godina u Rimu, kao po­ Hermes je za to izvrsno znao, jer je on bio Tiglavari Sljedbe. — To je misao, koju treba dobro proučiti, priuze gelinova prokleta duša. On je došao obaći Servilija poslije no se je sporazumio sa prefektom pretorija; Servilij s nekom smetnjom. — Ne smije se vrijeme gubiti, poslijedi Hermes; nego on je primio naredbu, da onoga mišljenja ne kaže mladom patriciju. kršćani se ovoga Časa komešaju. »Cesar ima potrebu od sviju vas, odgovori on. Njihov je upliv posve slab; oni se uzalud bore da začini svoje naslade, da uredi svoja svetkovanja i proti općenitom preziru. — Njih se treba mnogo više plašiti, nego ti mi­ da vlada carstvom. Vi ste mu potrebni vi se dakle sliš. Još sam doznao na noćašnjem sastanku, da će se ništa nemate bojati. �108 Br. 7. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« 1912. — Jest to je općenito mišljenje; nego, koliko ih je u Rimu, koji ništa boljega ne bi tražili, no nas is­ tisnuti! Cesar je gospodar svijeta, on ga.smatra svojim vlasništvom. Svak je griješan u njegovim očima, netom mu omrzne ili netom ga više ne zabavlja. - Megju tim radi se o ljudima, koji uče i vrše strogi način življenja; naravno, vladar ih mora mrziti. — Toga neću nijekati; njihova načela, njihov život i njihovi primjeri kugjenje su i oštra osuda Neronova življenja. — Onda dobro vidiš, da on ne može drukčije činiti nego nastojati da oslobodi Rim i carstvo. — J a o ! odvrati Servilij tresući glavom, bojim se da ih još ne poštedi za svoje nerazumljive prevrtljivosti. Nemoguće je. — Na žalost nije tako, to nije nemoguće; za do­ kaz ništa drugo neću do slučaja onoga života iz Tarsa, čiji si mi dolazak malo prije najavio. Pa dobro! kakov odnošaj'? . . . - Pusti mene, da svršim. Pošto je bio kao tam­ ničar doveden u Rim, što ti znaš, dvije je godine stao pod okom Afranija Bura, prefekta pretorija, koga je nedavno Tigelin istisnuo, da se domogne njegova polo­ žaja. Kad je to vrijeme isteklo, Pavao se pojavi pred cesarom1). Mi smo okružili sudište, dogovorili smo se, kako ćemo šalu zbijati s tim čovuljkom, s kome se svakakov glas raznosio; jer su ga njegove propovijedi upoznale s velikim brojem ljudi, koji su ga ocjenjivali prama pouzdanju, koje su davali njegovim riječima. Nego mi čudom zanijemismo, kad ga vidjesmo, gdje se primiče k sudnici sa osobitim dostojanstvom. Bio je ćelav i nosio je dugu bijelu i lijepo uregjenu bradu. Boja mu je bila blijeda, a godine su mu malo pognule skrušasti stas; njegov živi,, žarki i nadahnuti pogled nami se je namećao proti našoj volji2). Njegov orlovski nos nešto nagnut, davao je suviše neku lijepotu njegogovom značajnom licu. Pa i Neron, koji zna svakomu prkositi i ljude za ništa držati, podlegao je uplivu ži­ dovskog učenjaka. Neki će vladarev časnik pročitati li­ stove cezarejskog namjesnika i nabrajati osvade uprav­ ljene na tamničara, a on će uzeti riječ na svoju obranu. Govorio je grčki i izrazivao se sa oštrom i zrelom rječitošću; nikada nismo čuli lake besjede, pa smo slu­ šali s nekom radoznalošću i pomnjom, koja nas ni Časa nije izdala. Cesar, zadivljen, videći, gdje su sve nave­ dene objede proti Pavlu, sasvim srušene, nagje se ne­ kako prisiljen priznati njegovu nevinost; on ga riješi i proglasi slobodnim. Za to se bojim, da se što slično i po drugi put ne dogodi.« Hermes je izgledao kao da razmišlja, pa će nakon nekoliko časa odgovoriti. »Siguran sam, da će se prigode pružiti i mi ćemo moći okriviti kršćane i njihove poglavice s koga veli­ koga zločina. Ne more li si jednoga ili drugoga dana dignuti urota ili pogrda proti cesaru? Neron, ti si bio više puta svjedok, ne šali se, kad se radi o njegovu životu ili o njegovom božanskom glasu. — Ja ću o tome misliti«, odvrati zavlačeći Servilij. On nije ljubio kršćane, nego se je protivio ubijati ih na izdajdajnički način. »Čankoliz Veturij, koga si skoro vidio kod Tigelina, priuze Hemes, bit će mi od velike koristi kod prefekta pretorija. Ovaj čovjek ima dobre volje, on će što bude moći bolje poslužiti.« Servilij i ako nije potpuno shvaćao Hermovih na­ mjera, nije cijenio umjesnim od njega tražiti razjaš­ njenje. Tigelinov oslobogjenik hinio je protivnost, što no ju ćutio gledajući mladoga patricija tako neodlučna; ostavio ga i odlučio bez njega raditi. U isto vrijeme, dok se ovaj razgovor vodio kod Servilij a Tuska, Pavao je ulazio na kapenska vrata. On se je bio zaputio iz Azije vodeći sobom odlične vjer­ nike u svojstvu biskupa i svećenika. Megju njim je bio Demas, koji ga odma na početku puta ostavi radi lju­ bavi zemaljskih stvari, Krescent, Tito, jedan od najmi­ lijih učenika, evangjelist Luka, Tihik, Erast i Trofim. Sami ga Luka doprati sve do Rima, a ostali su na putu primili drugu naredbu. Apostol je susreo, kad je nogom u grad stupio, veliki broj vjernika, koji su se zgrnuli preda nj. Vidjevši ga u izvanrednom se veselju zaniješe i baciše se mu oko vrata s nekom čudnovatom ljubavlju. Megju svim kršćanima svih stališa bili su Filoksen, Puđent i Marko. Oni su od sreće plakali, što su opet vidjeli ovoga čovjeka i ovoga odličnog službenika Kri­ stova, koji je bio obašao dio svijeta, izvršio neizmjerna djela i podnio svakojake muke za slavu svoga božan­ skog Učitelja. Pavao je s njima brzao kući Aurelija Pudenta, gdje je Šimun Petar stanovao; jedva je čekao, da po­ zdravi vladara pastira, apostolskog i crkvenog pogla­ vicu. Veliki svećenik, sa svoje strane, sa svetim nestr­ pljenjem Čekao Apostola naroda. Kad je došao pred namjesnika Isukrstova. Pavao se htjede na zemlju ba­ citi, da počasti Boga-Ćovjeka u osobi njegovog dičnog zastupnika; ali mu Šimun Petar toga ne dopusti. »Ovamo se na moje srce, preljubezni brate! uskliknu s duboko potresenim glasom. Odabrana posudo i dragi Učiteljev Apoštole, blagosivljem Gospodina, koji te je k meni doveo.« ‘) Nicefor, knj. II., gl. XXXVII. Ovaj sastanak dvaju apostola pružio je divan pri­ *) Sv. Pavao je, kako kažu mnogi povjesničari, dva puta zor; grljenje dvaju staraca, prije vremena istrošenih u bio pred Neronom. �Neronove žrtve. teškim i neizmjernim apostolskim trudima. Čuvari pu­ nine božanske vlasti, oba su se borila u dobroj borbi, njihov se je mukatrpni život svršavao; bili su u oči odlaganja odjela tijela, a da odu po krunu pravde, koju im je pohranio pravedni sudac. Pošto su se apoštoli dugo vremena grlili, zajedno se pomoliše, a vjernici se njima pridružiše. Za tim Petar prikaza Pavlu Marka, sina konsularca Plaucija. »Noćas sam ga, reče on, zaredio za svećenika Isukrstova. S ovom riječju Apostol se razveseli, jer je poznavao Marka i ljubio ga kao svoga sina. »Aurelija se je, priuze vrhovni svećenik, noćašnje noći da se posveti Isukrstu i da u djevičanstvu živi odrekla nada svijeta i sjajne budućnosti, koju joj svijet dosugjivao. - Blagoslovljen bio Bog, Otac Gospodina Našega Isukrsta, usklikne Pavao, koji se je udostojao ova ču­ desa megju vama izvršiti!« Za tim Apostol razdragan ovim kazivanjem, kraj svoga putnoga umora, upravi oko sebe natiskanim kršćanim rječitu pouku, u kojoj mu se velika duša sva rastapala. Uze hvaliti neženstvo, dokazivati njegovu slavu pred Bogom, njegovu silnu zaslugu i njegove ne­ osporive koristi. Vjernici su ga slušali vjeseći o nje­ govim usnama, pohlepno kupeći božanski nauk. koji je tekao kao zlatna rijeka sa apostolskih usta Pavlovih. Oni se povukoše oživljeni, osokoljeni i utvrgjeni uzdavaući hvale Bogu za nove udijeljene milosti, što im je doveo slav­ nog naučitelja. Kad su kršćani otišli, dva starca u tjesnom i bratskom razgovoru saopćivali su jedan drugomu svoje bilješke o položaju kršćanstva u Aziji i Rimu. Oni su na neki način u svojim rukama omjerili sudbinu svijeta, koga su se pothvatili da ga preporode sa besjedom i krvlju Hristovom. Složiše se, da bi trebalo podvostru­ čiti samoprijegor, a da se utvrdi rimska Crkva; jer su oni došli u večer svoga života i Petar je imao brzo da preda drugomu sveto prvenstvo, koje mu bio Gospodin udijelio, prije no na nebesa uzašao. U ostalom su znali, da više jedan drugoga neće ostaviti, nego da će zajedno na smrt, pa da će braća u apostolstvu, biti braća i u mučenštvu. Sjutra dan po dolasku Pavlovu u Rim, Hermes čovjek podle duše, hladnokrvan u grozoti, dao se je na posao obogaćivanja sa sramotnim zanatom doušivanja i prolazio je krcz trijemove Foruma, snujući bez sumnje o kakvome nedjelu. Kad je htio proći kraj desnoga kuta trga, sa strane govornice, susrete Veturija Štićenik, tražeći po svoj prilici kakvu novu večeru, stade govo­ riti Hermu s nekim smjernim požrtvovanjem i pitati ga za gospodara: »Je li zdravo, slavni Sofonij Tigelin? zapita on. 109 — Posve zdravo, Veturije, odgovori oslobogjcnik, i zaustavi svoj korak. Susreo sam te baš u zgodan čas: budi dobar, pa hajde samnom.« On ga odvuče daleko na stranu iza govornice kraj Julijske vijećnice. — Pa tvoji poslovi, moj dragi Veturije, na čemu su? priuze Hemes s nekim hinjenim zanimanjem za čankolizem. — Moji su poslovi na ničemu, Ilerme, odvrati Velurij; slabo se miču; pače se ni malo ne miču i Koralija, moja draga polovica, život mi ogorčuje. — Ti nisi sretan, ja vidim, reče Hermes. Bilo bi teško, da bude sretan siromašni šti­ ćenik, kao što sam i sam. Kad se stanuje u nesretnoj sobici u Suburi i kad se živi sa žitom iz državne žit­ nice i milostinjom sakupljenom na velikaškim vratima, daleko je čovjek od poštene sreće, u kojoj je nekoć pjevao naš pjesnik Horac. — Megjutim, Veturije, ja se ne mogu oteli misli, da čovjek tvoga kova ne može uspjeti i domoći se onoga zlatnoga osrednjega puta, o kome govori pjesnik, što no si ga sada duhovito naveo. — Ti se hoćeš šaliti, Ilerme. Nego proslijedi, ja sam dobre ćudi, pa ako ti je u tome i malo uživanja, slobodno ti sa mnom uvijek šalu zbijati. Ja govorim posve ozbiljno. Uvjeren sam, da je samo do tebe, da se domognem udobna života, a možda i bogatstva. Tko nema ništa, ne može ništa ni dobiti, pri­ uze nenaravno Velurij. Tko nema ništa, može se kadšto dočepati ve­ like koristi; sve je u tome znati se snaći. — Oh! zaklinjem te! ponizno je molio štićenik sklopljenih ruku, kaži mi način ako ga znaš, kako da se domognem imetka. Vjera ti je, nećeš nezahvalniku ljubav učiniti. — Čuj me, Veturije, i utuvi dobro, što ću ti reći. Ti imaš ženu i četvero djece hraniti, nije li tako? Pet je grla i suviše meni siromašnom gragjaninu. Imao sam se ne ženiti. Zahtjevi su obitelji ne­ snosni teret, kad nema druge pomoći do slabe boga­ taške milosti. — Pa dobro! Veturije, ako hoćeš, Koralija tvoja vrijedna žena, i tvoje četvero djece kroz malo će moći promjeniti ružnu bijedu, u kojoj s tobom zlopate, s ljepšim položajem. —- Bih li, Herme, bih li hotio izaći iz bijede! pa da, dakako. Kaži mi samo, što moram činiti. — Malu stvar. — Nego još? bolje se izrazi molim te. �110 Вг. 7. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. — Pokrsti se, naglasivao je polako Tigelinov oslobogjenik, dok mu je prozirni pogled prodirao u dušu čankoliza. Pa ja, da se pokrstim! viknu Veturij. Da ja pristanem ući u društvo zloglasnih ljudi, podatih tugjinskom praznovjerju! Ti na to ne misliš. — Ja na to i ter kako mislim. — Ne razumijem te, odgovori Veturij s nekom očajanom kretnjom. — Nudim ti nepogrešivo sredstvo, kako da se obogatiš, to ću ti poslije razjasniti. Za sada se obve­ zujem, u ime moga gospodara Tigelina, davati ti na sedmicu trista kvadranata, bez obzira na veoma oblu svotu, koja će ti se poslije odbrojiti.« Ova ponuda zavrati Veturijeve oči; mašta mu je slikala dobre gozbe, koje će/ po krčmama slaviti; nije se opirao ni iz daleka nadi hranjenja po miloj volji s ovunjskim glavam s lukom i pića vrućega vina, pa će s mjesta odgovoriti. »Pristajem, ja ću se pokrstili. Kako mi treba do toga doći? — Ti poznaš kuću Aula Plaucija — Tu sam više puta primio velikodušni dar. — U tome ćeš se poslu tu sjutra prikazali; nastojati ćeš zavesti se u razgovor sa kojim robom u atriju, oni su svi kršćani; u razgovoru ćeš hvaliti novu vjeru, a ja te mogu uvjeriti, da će se drugoga puta ako ne i prvoga, tražiti, kako da te uvrsti u vjernike. — Gotovo je, reče Vetunj. Nego, kada budem kršćanin, što mi je činiti? — Ti ne smiješ biti potpuni 1 m; nemoj počiniti tu nerazboritost. Ljudi što no su sa Istoka došli, imadu vračarske napitke, pa s njima kadšto preobrazuju one, koji se s njima druže. Vidio sam mnogo svojih prijatelja, koje je s početka radoznalost privukla, kako su svršili slušajući ih ozbiljno i grleći njihov nauk. — Ti moraš siguran biti, e se neće tako sa mnom dogoditi. Svakako tvoj ću savjet slijediti, bit ću razborit. — Pusti me, da svršim, priuze Hermes. Kada budeš povjerljivo pripušten i upisan u novake ili katehumene, kako ih oni zovu, doći ćeš k meni. — Toga propustiti neću.« Poslije još nekoliko savjeta, Hermes se oprosti sa čankolizom. Nego se odma naglo povrati i nagje Veturija, gdje stoji zamišljen na istome mjestu. »Baš mi pade na pamet, reče on, da svakako kažeš, kako kadikad večeraješ kod Tigelina i u njegovu kuću zalaziš.« Lukavi oslobogjenik tu je našao izlaz, kada bi štićenik bio neoprezan; on je držao do toga, da se me bi na nj odgovornost smišljene osnove svalila. »Zar se misli prefekt pretorija pokrstiti? prostodušno prekine štićenik. — To baš ne, odgovori Hermes smijući se toj misli. Napokon ostavi svoga prijatelja. Veturij, prama udešenoj osnovi, sjutra dan dogje k Aulu Plauciju, pri­ vidnom svrhom, da traži milostinju. Sa robovima, na koje se namjerio, zaplete se u razgovor o kršćanstvu. Ovi su sprva malo pazili na njegove riječi; nego kad su opazili, da je ustrajan i da se zagrijaje za njihova pitanja, jedne će ga večeri odvesti u Pudentovu kuću, pa ga pokazati Filoksenu. Starac, koji je poznavao Veturija, kao čankoliza bez savjesti i bez značaja, jedino zaokupljena, kako će ga bogataši pozvati k Aulu, primi ga nepouzdano. Nego, poslije nekoliko dana, ne shvaća­ jući, kakova ga je korist mogla zanijeti, da zagrli krš­ ćanstvo, ako nije osvjedočen, stade ga poučavati. Ve­ turij se pričinjao, da sluša pomnjivo božanske nauke. Doduše moramo i to priznati, da mu se je kadikad i srce potreslo. Nego ljubav za dobitkom i zlato, s kojim mu Hermes na ušima zvonio, ugušiše lijepe osjećaje, što no mu imali u srcu niknuti. U ostalom, Hermes nije ga s vida puštao, često se s njim susretao i sa zlobnom ga porukom pitao, je li napredovao u novoj znanosti. Veturij, s početka smetan na ovaka pitanja na javi, pa i na stolu Tigelinovu, napokon razumi, da mu treba otvoreno odgovarati i da to ulazi u uslove aric gospodara. Tako je čankoliz prolazio kod svih svojih znanaca kršćanskim vjernikom. Morao se predati svojoj sudbini, pa trpjeti njihove prezire i lakardijaške šale. Tigelin, kivan na vjernike, često je puta odao svoju zlovolju proti štićeniku. Ovaj bi se samo nešto smutio, jer se jer Hermes starao, kako da ga utvrdi, obećava­ jući mu kako će jednoga dana steći krasnu milost kod / . . . . . . gospodara <m će biti zadovoljan sa današnjim njegovim vladanjem. Tako je prolazilo više mjeseci. Napokon Filoksen sudeći, e je Veturij dovoljno poučen, odluči ga krstiti. Ali čankoliz, sjećajući se Hermovih savjeta, odbi, na ve­ liko čudo učitelja. On je mislio, da se je katehumen u poniznosti cijenio nedostojnim takove milosti. Megju tim je Veturiju počela dosagjivati čudnovata uloga, koju je uzeo odigravati. Jednoga dana kad je bio na sa­ stanku s Hermom kod groba Augustova: »Kada će se ova gluma dovršiti? Jesam li na svrhi moje kušnje? upita on nekako zabrinuto. - Ona će se do malo svršiti, odgovori Hermes, i to na tvoje potpuno zadovoljstvo. Dogji meni u po­ hode kod Tigelina kroz tri dana. — Govoriš li istinu? upita štićenik pun veselja. — Ja ti govorim istinu. Budi točan na ročište.« Veturij radosna Srca obeća. U očekivanju obilate nagrade od oslobogjenika, oživi svoju srčanost, pa je prkosio neugodnostima, koje su mu pribavljale njegovi pohodi Pudentovoj kući. �LISTdK Ustoličenje biskupa Mišića. Nedokučiv je Bog u namjerama svojim le i u tuzi i plaču daje djeci svojoj po kcji veseli i ugodni časak, da lime pokaže kako nad njima bdije, i kako je nedokučiva providnost Njegova. Tako je i braći Franjevcima bosanske redodržave uz gorku čašu kušnje i tuge nad gubitkom prvaka sina, blagopokojnog biskupa Markovića, za utjehu dao dan 14. srpnja, kađno je uz radost i ‘sudjelovanje mno­ gobrojnih svojih nekadašnjih sinova a sada braće, brat njihov zasjeo na uzvišenu biskupsku stolicu u Mostaru! Nek bude slava nedokučivoj providnosti Svevišnjega! 0 samom ustoličenju primamo iz Mostara ovo: Već davno prije dolaska presvjellog gospodina Mišića počeli-su se uvigjavni gragjani zdogovarati kojim načinom da manifestiraju radost pri dolasku njegove Presvjetlosti. U tu se je svrhu ustanovio posebni odbor sa velemožnim gosp. dr. Mazziem na čelu, koji je izdao proglas na gragjanstvo da u što većem broju prisustvuje dočeku i ustoličenju, da kuće u znak radosti okite hrvatskom trobojnicom. Dne 13. ovog krenuo je presvjetli gospodin iz Bosne u svoju novu postojbinu praćen svojim štova­ teljima i~ prijateljima, a ponajviše svojom braćom iz Bosne! Dugo prije dolaska njegove presv. opazila se je neka žurba po gradu, narod je hrlio prema kolodvoru. Točno u zakazano vrijeme dojuri vlak, a na prozoru se pokaza njegova Presvjetlost u pratnji bosanskog dr­ žavnika i upravitelja biskupije banjalučke! Čim je iza­ šao iz vlaka pristupi k njemu presv. g. don Lazar Lazarević, dade mu križ na poljubac i u kratko ga oslovi, na što je njegova Presvjetlost odvratila. Iza pozdrava od strane svećenstva predstavilo se je gra­ gjanstvo ispred koga je govorio dr. Mazzi, a presvjetli je bio očito dirnut. Zatim je prestavljeno presjedništvo srpske općine, mostarski muftija, generalitat a zatim drugo činovništvo s okružnikom na čelu. Iza toga je presv. krenuo u ustupljenu čekaonicu, gdje se je obukao, a onda je povorka odregjenim redom krenula u crkvu. U povorci su zastupana bila sva javna društva kao i oblasti. Iza otpjevanog »Tebe Boga hvalimo« primio je presvj. poklonstvo od strane svećenika, a zatim je istim redom dopraćen do svoga stana, gdje ga je dočekao tajnik fra Јегко Boraš i biranim riječima oslovio. Pred palačom čekalo je presvj. žensko sirolište, ispred koga ga je pozdravila jedna učenica i predala mu kitu cvijeća. Oprostivši se od prisutnika presvj. se je povukao u svoje prostorije da se od puta odmori. Kad je vidio da ga narod još neprestano čeka pokazao se je na balkonu, a narod ga je burno pozdravio. Istu večer priredilo mu je vojništvo podoknicu, na kojoj se je i presvj. okružen braćom pokazao, a zatim vrijednog dirigenta svratio u svoj gostoljubivi stan na razgovor i rashladu. Dne 14. prije ustanovljenog vremena skupio se je narod, da svečano doprati novog svog biskupa u crkvu, gdje će biti ustoličen. Točno u 9 sati krenula je povorka u crkvu, gdje ga je na vratima čekao presv. gosp. biskup dr. Ivan Šarić. Pred crkvom je stajalo vojništvo, koje je pod sv. misom davalo salve. Za vrijeme sv. mise pročitana su pisma Nj. Sv. Pape Pija X. o imenovanju Mišića za biskupa. Pod misom je presv. gosp. držao prvu svoju pastirsku riječ, zanosom kao što on samo znade. — U crkvi — koja je dupkom puna bila — vidjeli smo zastupnika vlade odjelnog predstojnika Adalberta pl. Scheka, dvorskog savjetnika Paula, generalitet, saborsko predsjedništvo, činovništvo kao i druge korpo­ racije. Sve obrede vršio je presvj. gosp. s mladenačkom lahkoćom tako da su mu se svi čudili. Iza dovršenih obreda odvezao se je presvj. u svoju palaču, gdje ga je dočekao savjetnik Pauli, predao mu posjed koli palače toli drugih vremenitih dobara! Nakon toga slijedile su poklonstvene deputacije i to ispred zemaljske vlade, generaliteta, činovničkog zbora, svjetsko, pravoslavnih, muslimana, predsjedništva sabora, općine, grada, saborskih poslanika, svećenstva, hercegovačke redodržave, franjevačke gimnazije na Širokom brijegu, spljetske redodržave koju je zastupao fra Stanko Marušić, nadbiskupa vrhbosanskog kao i sve nadbiskupije, biskupije banjalučke. Iza toga je došla bos. franj. redođržava s redodržavnikom na čelu i uz srdačnu čestitku predala mu darove: prsten, štap, prsni križ, što je presv. osobito obradovalo. Zatim su dolazile druge kor­ poracije kao „Napredak", bratovština sv. Ante, katoličke institucije i napokon seljačka deputacija pod vodstvom gosp. Gjure Džamonje. Na svečanom objedu, koji se je obdržavao u 2 sata po podne u „Hotel Narenta“ palo je više zdravica, izmegju kojdi spominjemo samo neke. Presv. gospodin naz­ dravio je Nj. Svetosti, Njegovu Veličanstvu, zatim za­ jedničkom ministru, zemaljskoj vladi i njezinom pred­ stavniku poglavaru zemlje fzm. Oskaru Polioreku, koje su sve tri bile burno primljene i pozdravljene. Iza presvjetlog gospodina biskupa govorio je presv. gosp. odjelni predstojnik Shek. Svojom poznatom vještinom govorio je dr. Mandić, ističući zasluge franjevačkog reda te je govor na sveopće odobravanje naišao. Zatim su slijedile nazdravice od fra Ambre Miletića. koji je u zastupstvu bolesnog redodržavnika u ime franjevačke redodržave, pozdravio njegovu Presvj. Don Angjelo Glavinić pozdrav­ lja ga u ime trebinjske biskupije, izaslanik iz Dalma- �112 Вг. 7. — »SERAFJNSKI PERIVOJ « — 1912. čije u ime franjevačke redodržave. Krasni govor izrekao je bos. redodržavnik, kao oprosnicu od njeg. Presvjetlosli, naglašujući da i ako se od braće iz Bosne dijeli, da to biva samo donekle a ne posve, jer će se braća njega sjećati, a ni on neće braće zaboraviti. U ime vrhbosanskog kaptola i nadbiskupa govorio je preč. g. dr. Ivan Košćak. Uz ove osobne čestitke i zdravice, primio je presvj. i premnoge druge iz vana i iznutra, te nam je žao da ih ovdje nemožemo sve nabrojiti. Isti dan u večer, pošto su se braća iz Rosne spremala da ostave Mostar, oku­ pio ih je presvjetli gospodin oko sebe na večeru, tekom koje je presv. gospodin otkrio svoje srce braći zaželivši im napredak, procvat, sreću i blagoslov Božji, koga će i on u svojim molitvama za svoju majku moliti. Na zdravicu je odgovorio mnogop. otac fra Lovro Mihačević, obećavši da će ga braća u vječnoj uspomeni zadržati i svakom se zgodom na nj za savjet obraćati. I tako progje taj dan, a braća krenuše na put, oprostivši se sa svojim bivšim ocem. Presvj. gospodine i pisac ovih redaka rastaje se s Vama sa željom: Dug život udijeli Gospode, njegovoj Presvjetlosti, na slavu Tvoju, korist roda i reda na ra­ dost i veselje franjevačkog reda i Vaših prijatelja i štovatelja! Mijo Sarajlija. Katolički mladenački pokret. De Clermont Fonnerre u jednoj svojoj raspravi kaže, da je >socijalno biće bez sumnje dobro, plemenito i milosrdno, uz to još više, to je biće proizvodilac i ništilac energije, a u tomu i jest novost«. I zbilja je socijalno biće sila i puno kontrasta, tu visoki položaj jednih, a tamo skrajna potištenost drugih. Danas se svijet dijeli na dva opriječna tabora, ekonomski na kapitaliste i proletarce, da srednjih ni ne spominjem, jer naginju jednoj ili drugoj stranci, vjerski na vjernike i bezvjerce. Ti su vam fak­ tori na socijalnom tijelu proizvodioci i ništioci. velike socijalne energije. Tu je tvornička hiperprodukcija i za­ tiranje mnogobrojnih radnika i obrtnika, tu su oni divni primjeri kreposti i kršćanske ljubavi, pa i ona zla, čije se pošljedice vide svuda po ulicama, bolnicama i lud­ nicama. Dakle ipak socijalno stanje nije zlo u sebi, ali ima mnogo zločestih strana, na koje se svaki mora obzirati i na njih računati. Mnogo je ozbiljnog motrioca kod nas pred neko­ liko godina obuzimala sjeta i žalost, kad bi gledao našu mladež na školama i kako se vlada kod kuće na praz­ nicima, te bi se pitao: Dokle će to doći, pa što će nam škole, ako one moraju baš takove uzgojiti? Istina, bilo je i dobrih gjaka, ali ih je ona velika većina, koja nije marila ni za vjeru, ni za domovinu, zasjenjivala. 1 nijesu bili zajedno, te se nijesu ni opažali. Danas pako naš kat. gjački pokret jako krasno napreduje, na zagrebač­ kom sveučilištu ima naših preko 70, ima ih dosta u Beču i u Grazu i gotovo na svim srednjim školama Osobito je dobro organizirano bosansko gjaštvo. Cjelo­ kupni gjački savez broji preko 3000 svojih pristaša Doista jaka vojska! Nu to nije dosta. Treba, da je inteligencija kato­ lička i organizirana, ali je ipak ona mali broj narodne snage, »puk je broj, on je sila, on je vrhovni gospodar općim glasovanjem i on je gospodar narodne sudbine ništa se ne može učiniti nego s njim i po njemu«. Narodna je snaga u gragjanstvu i seljaštvu, kod nas Hrvata osobito u seljaštvu. Potreba je organizacije očita, jer je kako kaže Dontreloux: »Demokratski je pokret neukloniv, on će se zbiti s nama ili bez nas, ako se zbudne bez nas bit će proti nama i kršćanstvu«. Treba danas orga­ nizacije na čistim i jasnim katoličkim principima. S odraslima nije lako raditi i neće se mnogo us­ pjeti. Ako hoćemo čestite# provest narodnu organizaciju, moramo početi s onima, na kojima svijet ostaje, to je nužno, da mi svuda počmemo s mladošću. osnivajući hrvatska katolička mladenačka društva. Mladež je živahna radina, ustrajna, ona je nada sve požrtvovna, samo je treba za što predobiti i to će biti, ona će sve zaprijeke svladati, da dogje do cilja. Treba joj dati putokaz, treba joj pokazati cilj i svrhu njezinu, da budu dobri katolici i Hrvati. - - To je svrha tih društava. Čovjek je kao drvo, koje se dok je mlado, lako savija i priljubi uz kolac, a kašnje, uzraste li krivo, slomiće se, neće se popraviti. Ni on šale ne napušta svo­ jih načela, svojih običaja, koje je u mladosti naučio. Počme li dobro s mnoštvom svojih drugova, sretne li otadžbine, koja će imati uzor sinove, značajne ljude! — Haraktere će nam stvoriti mladenačka organizacija. Da se naša mladež blagdanima ne vuča po krč­ mama i još kojekuda, treba joj dati zgodno mjesto za zabavu, gdje će se društvu sebi jednakih veseliti, zaba­ vljati i pjevati. — A to baš može i mora učiniti mla­ denačko društvo, kad ga u svakom mjestu osnujemo. Svako doba ima svoje ideje voditeljice, prema kojima teži, svoja načela, koja ga vode u djelu. I naše moderno doba nije bez svojih ideja, bez svojih načela, Kao što je za liberalizma bila ideja sloboda, a načelo, da niko njoj za liatur ne smije stupiti u društvo, da je se tobož ne moradne odreći, pokoravajući se starješini, tako se danas opet drži, da je pojedinac slab, ništica, nema ga, a kad se udruži, biće jedna velesila. Prema tomu se i vlada, te vidimo, da dnevice izbijaju društva kao jesenske gljive. To nam pokazuje ukus i želju svi­ jeta. Naš će svijet potražiti društva, naš mlagji svijet, muško i žensko stupiće u njih. Ne nagje li katoličkog društva, naći će socijaldemokratsko, ta eto oni na sva- �Lislak. kom trgu, na ulici i u prikrajku u lijepim i šarenim košarama nude svoje gnjilo voće. Mladenačka društva imaju biti utočište onih, koji će se organizirali izvan socijalne demokracije i ona nam moraju pripraviti terrain za druga društva, kojim će se naš narod podi­ gnuti duhovno i materijalno. Maksim Gorkij u svojoj pripovjesti Jemeljan Piljaj, istražujući uzroke, što je bolje u drugoj Evropi nego u Rusiji, kaže: »zato, što tamo glave ljudima nisu u tu svrhu, da se češu po zatiljku ; tamo misle — • • ■« Valjda ni kod nas Hrvata ne će biti u lu svrhu, pak ipak po­ gledamo П danas našeg čovu, on je bijedan i na svaku zaprijeku sagne ramenima, počeše se po zatiljku i tu mu je sva otporna snaga. Ta, šta bi drugo učinio, kad ne zna, kako bi inače, a nema ga ko podučiti ? — Mla­ dost se već jednom mora uputiti u te stvari, koje ga okružuju; na sastancima će se o svemu pritresati i kako će se vjera braniti, ako budne napadnuta i kako će ^е domovina ljubiti, ne samo pri čaši, nego van, čineći kod kuće djela, koja ne sramote otadžbine i kako će se i na sudu vladati i napraviti molbu i si. Mladenačka društva uvest će nam solidarnost megju mladeži, a ta će do koju godinu biti ljudi i onda će se istom moći raditi. Istom će se tada kod nas moći razviti i procvasti zadrugarstvo, konsume, apstinentska društva itd. Opravdanost mladenačkih društava uvigjaju svi prosvjetljeni narodi. Oni su . počeli kao i mi, nu prije nas sa gjaštvom, a danas se natječu Španjolci s Belgijancima, Nijemci s Talijanima u osnivanju društava za gragjansku, radničku i seljačku mladež. Osobitu su pomnju na to svratili Francuzi. Badava je Chateaubriand u svome »Gćnie du Ghristianisme« opisivao, kako bi lijepo bilo, da se iz ruševina podignu Božji oltari i da se povrati sjaj kulta i čast službeni­ cima oltara i badava je Brunetičre upozorio na bankrot znanosti i sve pozvao, da se obrate pravom znanju, koje je kršćanstvo odgojilo; eto je Francuska danas u vjerskoj slobodi i snošljivosti, stala gore od Turske. To je sklonulo Francuze na radikalnu reformu pomoću mladosti. Kod Francuza danas nije rodoljub, koji ne napregjuje mladenački katolički pokret, zato i stoji kod njih tako visoko mladenačka organizacija, da se mogu nadati boljim danima u budućnosti. U organizacijama ima 30.000 mo­ maka, osim onih, koji su postali već ljudi, a prije su bili u njima. S njima se uspješno popravlja cjelokupni narod, tako su Franjevci s njima popravili cjelokupnu okolicu Limogera, da je danas upravo uzorna. Oni su osnovali za mušku i žensku djecu »socićte v. efants du peuble« i po njima su dobili pristup k roditeljima. Iza nekoliko godina rada, mjesto poruga, koje su pratile sve­ ćenika na svakoj ulici, on je bio svima poštovana osoba. 113 Slavenski se narodi silno interesuju za taj pokret, u Češkoj kroz dvije godine opstanka stupi u nj 8.000 članova. Najljepše pako napreduje kod Slovenaca. Kod njih se znade skupiti po 8.000—10.000 momaka na skupštine Kod njih su mladenačka društva pripravila i pripravljaju radikalnu reformu na vjerskom, prosvjetnom, gospodarskom i političkom polju. Sloveni su svojom organizacijom premda malen narod (1,500.000) ipak jaki. Kod Hrvata je mladenački pokret počeo u Dalmaciji. Tu već lijepo napreduje, ima oko 35 društava s 1.500 članova. Sad se već giblje i po drugim hrvatskim zemljama. Dužnost je svakog rodoljuba, osobito svećenika, da svrati na to pozornost i da pruži svoju pomoć, makar i bilo poteško, Već je u starom vijeku kod pjesnika sve­ ćenik igrao veliku ulogu kao Hriso, Žrec Kalkas, Sibila, Vestalinka, no to je kako kaže Chateaubriand nuzgredno umješano u epos, a kod kršćana može i mora igrati sve­ ćenik najznamenitiju ulogu н epopeji, a još više u javnom životu. — Fra K. J. Nešto o naslovu VII. knjige Martićevih „Osvet­ n ik a^ Čitalačka publika i štovatelji hrvatskog Homera znat -4e, da naslov Vil. knjige »Osvetnika« glasi: Po­ sjede, aće B o s n e i H e r c e g o v i n e po c e s a r o k r a l j e v s k o j v o j s c i g o d i n e 1878. Tako je u štampu došlo i tako je u javnosti poznato. Megjutim važno je znati nešto glede naslova te knjige Osvetnika. U ostavštini fra Grginoj našao sam 2 pisana ruko­ pisa od te pjesme. Prvi rukopis u jednom sveščiću ne­ potpun je i ne zaprema nego trećinu pjesme. Drugi ru­ kopis, u tri sveščića, potpun je, a važan je stoga, što na početku, pred samom pjesmom, ima ovu notu: »—Pjesma bivši jur u svoje vrieme donekle spje­ vana, očika dosada e bi joj se naslov » p o s j e d n u ć e « »u »os voj e nj e < srećno okrenuo, nu pošto toga, »premda tvrdo držimo, gdje se je tu se je, jošter ne»dokučuje, da slava borioca nezavješčava i da se za »budućnost nepobacuje izlaz na svjetlost radi viteškog »spominjaja i harnosti« Eto lako dan 7. listopada 1908. izmjenio je naslov Vll. knjizi »Osvetnika«, što je sijedi Omer čekao, ali nedočekao, umrvši ne na mnogo vremena prije toga dogagjaja. Štovani čitaoci mogu slobodno u dosadašnjim izdanjima riječ » p o s j e d n u ć e « zamijenit sa »osvoj e n j e«, tim više, jer pjesnik ništa ne bi nadodao pjesmi, da ju je spjevao i posije aneksije, ako ne bi pjesma bila mnogo slabija, jer su i pjevaoca sile poizdale. Moju tvrdnju posvjedočaju i zadnji stihovi Vll. knjige »Osvet­ nika«, posjednuće bilo je za uvijek otrgnuta jabuka sa stabla turskog carstva. Njemu milo vidjeti nas bilo, A nas carsko dragalo gledanje, Mi vjerili vjeru neizdajnu, A on skrbav zalagao stajnu, Jer se bio, da bi nas dobio, A mi željni, da njeg dobijemo, Ter evo ga i dobili blaga, Da Bog spasi, moja braćo draga! I carevu slavu veličajnu I s’ njim našu sreću neizdajnu. Č. �114 Br. 7. -SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Biskup Markovič. Na 19. lipnja umro je u Banjojluci općenito obljubljeni biskup fra Marijan Marković, te je pokopan uz sveopće sažaljenje u katedralci, koju je sam sagradio. Prigodom smrti biskupa Markovića dozujila je u Banjaluku sva sila sažalnica, izmegju kojih spominjemo sv. Oca Pape Pija X. i Nj. Veličanstva cara i kralja Franje Josipa I. Na pokopu biskupa Mar­ kovića bilo je do 100 Franjevaca. Pogrebno je slovo držao fra Blaž Čengić. »Seraf. Perivoj« u više je na­ vrata ukratko isticao biskupa Markovića — osobito u jubilarnome br. od 1909. Ovom prigodom donosimo na uvodnom mjestu pjesmu dra. Tugomira Alaupovića, a nadamo se, da će brzo svjetlo ugledati i biografiju do­ stojna velikoga biskupa Markovića. Papin delegat. Prije nekoliko nedjelja zaputio se je papin delegat preč. don Petar Bastien u Belgiju, odakle se je spustio u vječni grad Rim. Na 29. lipnja papin se je delegat iz Rima preko Beča opet sretno povratio u Sarajevo. Jurisdikcija. Na 29. lipnja položili su pred nad­ biskupskom komisijom u sjemeništu sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu jurisdikcijonalne ispite vel. o. fra Ivo Mišković i gjakoni fra Kruno Brkić i fra Em Milićević. Ispiti u franjev. bogosiovuome sjemeništu u Sarajevu svršeni su 5., 12. i 20. lipnja. Na 21. bogo­ slovi su otpjevali »Tebe Boga hvalimo« i zaputili se na praznike. Proširenje franjevačkih zavoda u Bosni. Na zadnjemu kapitulu redodržave Bosne srebrene zaklju­ čeno je, da se bogoslovno sjemenište u Sarajevu i gi­ mnazija u Visokome prošire. Bogoslovno će se sjeme nište tako proširiti, da će se još ove godine dignuti još jedan boj, te će se tako urediti, da će svaki bogoslov imati svoju posebnu sobu. Viša će se gimnazija opet tako proširiti, da će se nadodati još jedno krilo, gdje će vremenom bili 7. i 8. razred. Gragju u Visokome nad­ zire kustod i predsjednik fra Bonifacij Vidović, koji se je i do sada s gragjama u Vidošima. Podhumu kod Lijevna i u Cijevnu istakao, a u Sarajevu definitor i predsjednik fra Petar Ćorković. Književna objava. Ovih ću dana objelodaniti » Sudbi nu i z da j i c e «, religijozni epos u XII. pje­ vanja. Knjiga će obuhvatiti do jedanaest štampanih агака. a biti će elegantno opremljena. Cijena je knjizi K 1. Predplata se šalje na potpisanoga. U to ime najtoplije molim ljubitelje hrvatske lijepe knjige, da me pretplatom pripomognu. Istodobno, molim ugledna uredništva naših novina, da bi ovu objavu donijela do znanja svojim čitaocima. Sinj, 17. lipnja 1912. Fra. Pajo Mišura, upravitelj gim­ nazije u Sinju. Dalmacija. AUSTRIJA. 0. Vinko Grebler umro. Upravo je 4. svibnja u pet sati u jutro umro o. Vinko Grebler u 89. godini života. Taj se je slavni učenjak iz frajevačkog reda pri nekom padu pogibeljno ozlijedio pred više sedmica. On se je~ istina očevidno oporavljao, ali je ipak zbog velike starosti bilo nemoguće potpuno ozdravljenje. 0. Vinko Grebler R. M. B. rodio se je 30. rujna ^odine u Telfsu u gornjoj Inskoj dolini. Postao je Franjevac i 1846, bude regjen za svećenika. Dugo je bio profesorom, a kašnje direktorom u franjevačkoj gimnaziji u Bozenu. 0. Grebler bio je što se tiče ento­ mologije (nauka o kukcima) i konhiologije (nauka o okamenjenim ostatcama mekušaca) učenjak svjetskog glasa, čijoj se istraživalačkoj sposobnosti imaju pripisati mnoga otkrića njegove struke. Od mnogobrojnih se njegovih djela o prirodnim znanostima ističu: tirolske kopnene i slatkovodne okamenine mekušaca, dva sveska; tirolski mravi; tirolski kornjaši, dva sveska; etičke naravne slike u Tirolu; o kitajskoj fauni konhilija i Porfiri u okolici Bozena. 0. Grebler s uspjehom je radio i na belelrističnom polju, tako je izdao: »600 poslovičnih trijesaka«; »400 pilotina«; »200 epigrama i naravnih slika«, u kojima se pokazuje pravi odnošaj učenjaka prema živoj i mrtvoj odi, koju je on proučavao. NJEMAČKA. Papin nuncij i polemika njemačkih katolika. Kako je poznato u Njemačkoj se dulje vremena vodi megju katolicima žestoki boj, koga su izazvali razni na­ zori glede organizacije radnika. Da se ova po katolike štetna polemika što prije i što uspješnije svrši, ovih je dana apostolski nuncij u Minhenu izdao proglas u kome veli, da je želja sv. Stolice, da se s polemikom, oso­ bito u Štampi prestane i da se čitava stvar pripusti njoj. Proglas završuje: »Sv. Otac stavlja veliku nadu u odanost svojih sinova u Njemačkoj, da će oni poći u susret ovoj njegovoj želji.« Oporuka abertskoga nadbiskupa. Bamberški di jecezanski list objelodanio je oporuku abertskoga nad­ biskupa, koja od riječi do riječi glasi ovako: »U ime presvetoga Trojstva, Oca i Sina i sv Duhu Amen. Pri �т к х ш т т ш ш Za odmah prodati stoje jedne nove orgulje po pneumatičnom sustavu sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeumu u Zagrebu. Osim toga preporuča se potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. — M . H e f e r e r u d . i S i n . ■■ 1 ===== ХХХХХХХХ ХХХХХХХХХХХХ Antun Huber, Bruneck, Tirol dekorativni slikar i pozlačlvač. ------------ A te lie r 7« H sveno s lik a n je . . ' ~ Preporučujem se velela iiun svećenstvu za guranje crkava u svakom štilu i izvedenju uz umjc.enu čijem J Preporučujem se takogjer za :: radnju i popravljanje oltara, križnih puteva eni umjetnički zavod Josipa Ablettera u St. Ulrich, Gradcu Tirol kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, 0 ^ 3 Proizvodi propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, križne ptiteve, betlemske štalice i t. d. :: (IJENICI I NAČETI DOBIVAJU SE BESPLATNO. С^П С ^ГЈ su zavoda svi vlastiti! -— Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! �u_ _ _ u Preporučuje se 2a izradbu svib u tiskarsku Struku spadajućib poslova. - - Stereotipima. Vlastita knjigovežnica. ==s==== TI гг � https://kolekcije.nub.ba/files/original/24a1f69d9725a61f141f2ede23416499.pdf 962fff0e7d1de83b1d9691551dcbdcd4 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BRO.J 8. i !>. SARAJKVO, 15. KOLOVOZA RUNA 1912. GOD. XXVI. Privilegovana fr zemaljska banka Z: a . B O S N U I H E R C E G O V I N U . Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna kruna. PENTRALA U SARAJEVU. ihaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Lijevnu, Bos. Samcu, FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini. Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISP''" Sanskom Mostu, Stocu i Zvorni u. Travniku, Trebinju i Višegradu ZASTI*1'* nica . ivaČkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Veleprodaja duhana u svim spomenutim mjei Hercjeovine, Austro-cgarske i inozemstva. — Daje zajmove na HIPOTEKARNO 0 vrijednosne рариеЧ— Prima novac uz tekući račun i uz ukaDalje hipotekarne i komunalne zajmove d( r$3 godine. Izdaje maćenje na ožneNknjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u 4V.,% založnice i 5"/„ komunalne obligacijT Ove su založnice i pohranu i lkpravu, kao otvoren polog ili kao .Safe“ — u za tu ■komunalne obligacije u Bosni i Hercege ni prosti od proveza, svihu urcgjenot \ oklopijencm prostorom — pod zatvorom stranke ? i banke. imaju pupilarnu sjegurnost. te se mogu upotrijebiti kao jamče■Vine pri trgovačkim poslovima. Osim ил a mogu služiti u čitavoj ODJELJENJE ZA ROBU. austro-ugarskoj monarhijf* ftao voini.tie ženiidbene kaucije. Kod banke ustroje, o ct jelenje robe, kao što i posebno odjelenje za zema’jske proiz/ode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave BANKOVNO ODJE JENJE. Kupuje, prodaje i izdaje vrijednosti-papire, izH i dru£fe se sa 'm u trgovac u struku zasjecajudm dobavama, kako u kovine. — Preuzima^ к и ш е т vi'č'.ie srećk Eskomptira komisiji tak< i na vlascii račun, financiranjem i podizanjem indumjenice i doznačnlcepffl^&^rajmove u Lonto-k irentu i na mjestriia > javnih poduzeća, niče uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjelavni su predmeti izvoza suhe šljive i žito. Koti banke opstojeća generalna ac jtur; c. кг. povi. osigurav. ..ASSECURAZIONl GENERALU prima direktno ili putem filijala i ispostava razne vrste Msiguranja na život i proli vatre, a eeneralna'agentura osiguravajućegllruštva ,,PROVWENCLJA“ prima osigurc.njdUa*;dučaj nesreće proti raznih štita na strojevima i na drugim predmetima Cjubljanska kreditna banka P o d ru ž n ic a u Sarajeva. Centrala u Ljubljani.. I s p o s ta v a : G rađo. Podružnice u Spljelu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Dionička glavnica K 8,000.000* Pričuve preko K 900.000*— Prima uloge na štednju na uložne knjižice i l i 01 . . . . .. . , i tekuće račune i ukamaćuje ih sa |2 |o ^ez kakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. ; �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko društvo). Uplaćena dionička glavnica 2,000.000 Kruna. Centrala n Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te uka II\20|0 Eskomptira i reeskomptira mjenice i traž^ Daje zajmove na tekući račun. :: Podružnice: jdostar i Tuzla. II Unn\čuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne м “> Papire i kupone. svakovrsne depozite i upravlja hjimal lzvršuji i naplate na svim trgovačkim sreo1 na^u i inozemstva. Kupuje i prodaje vrijednosne pjpire, devize i valute. j.. Nemojte kupovati crkvenoga o d ije la itok se n|jesU' osvjedoau o izvrsnosti — " i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakina. zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica JOSEF NEŠKUDLA, OLOMUC, Moravska Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: u konkurentnih tvrlkih! :: Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. Siromašne crkve imaju znatan popust. �SERAFiNSKj P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSV JETU I ZABAVU KROJ K. i <). 0. SARAJEVO, 15. KOLOVOZA Лrli. Brković, Tuzla: Divni razvoj Duns Skotove šk ole u XVII. vijeku Taj naslov može iznenaditi mnogoga čitatelja. Pita se megjutim najprije, da li je u istinu opstojala ta ško­ la? Da li je ragjala dobrim plodovima? Kod nekih po­ vjesničara školastičke filozofije uzalud ćeš tražiti i spo­ mena o tom velikom pokretu. Prolistajte na primjer Četiri sveska povjesti filozofije, šio ju je napisao Domi­ nikanac o. Zefirin Conzales koji je kušnje poslao kar­ dinalom, pa ćete vidjeti, da tu nema ni govora o Škotu i njegovoj školi u 10., L7. i 18. sfi ' jeć.i, nema pače ni jedne riječi, iz koje bi se dalo naslućivati, da je još u tom dugom razdoblju postojala velika franjevačka nau­ ka.12*) Pročitajte isto tako tri sveska povjesti filozofije, što jo izašla ispod pera veleč. gosp. Ilije Blanca, pa ćete se osvjedočiti, da se i tu prešućuje i zaboravlja Škotova nauka.'-’) Tko bi se držao |tih inače zaslužnih povjesničara, mogao bi se u istinu zapitali, da li je red koji je u 13. i 14. stoljeću dao crkvi Aleksandra Haleš koga, Bonavenluru. Rogera Bacona, Duns Škola, još op stojao iza 15. vijeka, ili da li se je potpuno iznevjerio slavnim znanstvenim predajama svoje prošlosti. Drugi upućeniji povjesničari spominju, da je u 16. 17. i 18. vijeku bilo još zastupnika školisticke škole, ali nam se čini, da im ne poklanjaju tolike pažnje, ko­ liko zaslužuju?') Ono nekoliko redaka, šio mu ih posve­ ćuje na primjer De Wulf u svojoj povjesti filozofije srednjega vijeka, pruža nam samo mali pojam o opstan­ ku te škole u 17. stoljeću, a megjutim ona je onda vanredno i u istinu divno evala, čini se dapače, da velika franjevačka nauka nije nikako blistala većim sjajem, jer su joj njezini slavni predstavnici opet bili povratili nje ') Tko dobro pozna o. Gonzalesa, ne će ga iznenadili la njegova šutnja. U njega je sv. Toma najviši kriterij za prosudjivanje filozofskih sistema, a svi su drugi na krivom putu. Tu više ne sudi razum nego slijepa strast. z) Da se je Ilija BIare držao ozbiljnih i neprislranih pisac4, mogao je u svom djelu divno pisati o Skotovoj nauci. a) Žao nam je, što se o. Euzebij Slateczny, profesor u kolegiju sv. Antuna u Rimu, u svojoj povjesti filozofije nije više držao franjevačkih pisaca zadnjih vremena. RUNA 1912. 001). XXVI. zine najljepše dane. .Jedan je odlični pisac mogao god. 1651. napisati ove znamenite riječi: *8 c o t i s c H o 1a n u m e r o s i o r e s I a I i i s s i in u 1 s u m p t i s « . 1) (Sko­ tova je škola mnogobrojnija od svih drugih skupa uze­ tih). Mislit će se bez sumnje, da su tako pohvalne rije­ či mogle pasti samo iz usta jednoga oduševljenoga što­ vatelja oštroumnoga naučitelja, jednoga revnoga učenika, koji hoće po svaki način tla dade palmu svomu učite­ lju u naučavanju Skolastike. Kolika pogrješka! Odlični pisac, koji tako odlučno tvrdi, nije drugi, nego glasoviti Cistercita Ivan Caramuel, kašnje biskup, jedan od najučenijih ljudi svoga vremena. Glasoviti Ivan Poncius, tako kompetentaH u toj stvari, isto tvrdi u predgovoru svoga djela o školasličkoj teologiji.*) Fridrik Btuinei u svom djelu De d is t i n e l i o n e f o r m a l i piše opet: »S c h o l a 8 coli, s i v e p r o f e s s o r u m n u m e r u m s i v e (| u a I i t a t e m s p e c t es, n u l i i s e c u n d a « : 1) Ako nas čitatelji budu do konca pratili, mislimo, da ee biti istoga mnijenja kao i ta tri glasovita bogoslova XVIII. vijeka. I. U ro k tomu velikomu pokretu. Svak priznaje, da su dva velika reda sv. Domini­ ka i sv. Franje imala tu providnosnu zadaću, da dove­ du u sklad razum i vjeru, te tako stvore veliku Skolas­ tiku. 8vaki je od ta dva reda imao svoj dio slave u divnom rascvatu katoličke ideje. Aleksander Haleški, Bonaventura, Roger Bacon, Duns Škot, Petar Oriol, Vilebn Okamski s jedne strane; Albert Veliki, Toma Akvinski, Durand de Saint Poureain s druge strane u mnogom su pogledu doprinijeli mučnom sazidanju te velebne zgrade. Kao što su u tom tegolnom poduzeću djela sv. Tome predstavljala glavni trud braće Propov­ jednika. tako su isto djela Duns Škotova bila glavnim zastupnikom rada Manje braće. Ta su dva diva Skolas­ tike kao oporučno ostavila svaki svojoj redovničkoj obi­ telji dragocjenu znanstvenu baštinu. Tako je isto svaki od ta dva reda okupio svoje sile oko obiteljskoga blaga da ga sačuva, brani i dadne mu pravu i zasluženu nje­ govu vrijednost. To je bilo posve naravno i sasvim za­ konito, pa je već onda nastalo inegju Franjevcima i 1) Theolog. Fundament., lih. II., disp. 10. Caramuel. 2) Cursus theologiae, in p r o lo g o m e n a . J) Tractatus ll.d e dislinelione formali, controv. 1., quaest. 1 �118 Вг. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. Dominikancima neko natjecanje, koje je služilo za po­ suda, što su ga pravi učenjaci imali o Duns Škotu i ticalo u istraživanju i prikazivanju istine. \ išeput je, njegovoj nauci. Jedan odlični sin sv. Dominika, sv. Am­ istina, to natjecanje davalo povoda dosta živahnim pre­ broz Catharin, u jednom djelu, što ga je sastavio za pirkama, u kojim su se katkada prekoračivale granice tridentski sabor, mogao je napisali ove znamenite riječi : umjerenosti,**)1*) ali su dva prvaka Skolastike sačuvala »Samo ljudi poremećene pameti mogu nepriznavati, ko­ sav svoj ugled. Premda Crkva nije službeno Duns Ško­ lika je punim pravom slava Duns Skotova u Crkvi ta proglasila svecem, predaja ga je ipak rado kitila vi­ Božjoj V ) jencem svetosti, koju je svak visoko cijenio, a osoba Megjutim se je početkom sedamnaestog stoljeća se je pronicavoga naučitelja prikazivala veličanstvena i zbio jedan slučaj, koji je mnoge zadivio. Ta je činjenica časna kao i ona angjeoskoga naučitelja.-) Njegova je postala izhodnom točkom novoj fazi za škotističku školu nauka ostala čista i bez ljage, te su ju svi trijezni lju­ i bila je povodom njezinom novom razvitku. Jedan Po­ di smatrali jednim od najobilnijih i najplodnijih vrela, ljak imenom Abraham Bzovius, iz reda sv. Dominika, odakle su katolički naučitelji neprestano crpili zdravu poduze da nastavi C r k v e n e l j e t o p i s e učenoga nauku/5) B aroniusa; ali mjesto da slijedi savjesnu metodu glaso­ Drugi vijek iza smrti Duns Skotove još nije bio vitog kardinala, kao da je bio naumio jedino hvaliti istekao i već se je mašta slobodno izrazila o osobi svoj red. Pošto je vjerski upliv srednjega vijeka bio časnoga naučitelja.4) Njegovi protivnici stadoše proti osobito podijeljen megju dvije velike obitelji sv. Franje njemu širili bajke, da ismjehavanjem i klevetom pobiju Dominika, da bolje istakne slavu svoga reda onoga, koga dokazima zdrava razuma nijes - : 'gii po 3zovius osobito je to imao pred očima, da svim sred­ bijediti. Bezsavjesni pisci5) nijesu se bojali pobirati te stvima umanji zasluge Franjevaca. Preduzeo si dakle, bajke, (kad ih ne bi sami iznašli) plcd zavisti, te ih da ostavi u sjeni sve činjenice, koje su za njih slavne, uvršćivati u svoje spise. Alalo po malo kasniji pisci, ne dočim s druge strane pomno i marljivo istraži sve, što poznavajući im sumnjiva izvora, po štampavahu te lažne su bezsavjesni pisci mogli zamisliti proti njima ; sabra podvale, i lako učiniše, da im se e donekle vjerovalo. sve što ih je moglo omalovažiti i osramotiti ; nepravOzbiljni megjutim ljudi nijesu do loga ništa držali, pa dama, koje su im bile nanešene, dodade još svoje sva ta zlobna iznašašća niiesu mogla odo' dobroga vlastite klevete.-') ‘) Velike rasprave megju učenicima Škol m i sv. Tome ticale su se osobito pitanja o Bezgrješrom začeću; škotisti su u svakoj borbi pobjegjivali. *) U životu Škotovu, što ga je napis >\Vadding, znamenite su ove riječi: »Per omnem integerrimaf1 cursum nullum invenis, qui vel minimum naevum objiciat; invenis tamen plurimos, qui sanctorum virtutum micantera affirment«. (Anrial. Min., tom. VI-, ann. 1308). *) Što se liče nauke, treba istaknuti, da je Duns Skot imao prvenstvo nad sv. Tomom. Nauku angjeoskoga naučitelja censurirala su dva velika sveučilišta u Parizu i Oksfordu, dočim ona uzvišenoga naučitelja nije bila nigđ,e osugjena. *) Poznato je, kako su veliki branioci tomizma Herve de Nedellec, Petar Pelude i Ivan Capreslus učinili sve moguće, da oslabe ugled Duns Škotov; ali megjutim nijesu mogli naći ništa, što bi moglo diskreditirati njegovu osobu. (Ann. Min., tom. VI., au. 1308). ®) Jakov-Filip de Bergame p r v i veli, da je Duns Škot umro od kapi. Djelo pako toga pisca izašlo je god. 1486. Hartman Schedel tvrdi isto; ali svećenik Trithćme, koji je pisao god. 1494. veli, da je taj pisac doslovno navodio riječi Jakova-Filipa Вегgama, te sve njihove izvode smatra bajkom. Kašnje Pavao Jove piša, da je Duns Škot zakopan živ, pa zazivaj badava svoju braću u pomoć, da si je o grobni kamen razbio glavu Ali on ne navagja nikakova svjedočanstva. Aubert le Муге govoreć o tom piscu, kaže, da je on više radio za novac, nego za istinu, »laudat, vituperat non ad normam veritatis, sed pro ratione praemii«. (Wađd. Ann. Min., tom. VI., an. 1308. i Nitela Franjiscanae Relig. pag. 71). Bzovius je znao da je Duns Škot megju velikim franjevačkim naučite ima blistao neprispodobivim sjajem, znao je, da je Škot divno ovjenčao djelo Aleksandra Haleškoga, sv. Bonaventure i Roger-Baconovo, kao što je sv. Toma okrunio djelo Alberta Velikoga ; znao je on, da je oštroumni naučitelj ostavio iza sebe moćnu školu, koja se je kraj više od tri vijeka sa školom sv. Tome naijecala za prvenstvo. Bzovius dakle, vjeran svo­ joj metodi, obori se osobito na Duns Škota. Trebalo ga je na svaki način omalovažiti. Ali dajmo ovdje riječ ocu Prosperu : »Bzovius je bio zamislio, ne znam iz koje svrhe, da u fod. 1294. svojih C r k v e n i h a n a l a skupi sve, što je nezdrava i nepravedna kritika mogla iznaći proti uspomeni Duns Škota. On je obnovio sve klevete, što su ih neznanje i zloba širili proti najodličnijem učitelju franjevačke škole.«3) «Bzovius najprije dokazuje, da je Škot učenik Aleksandra Haleškoga na ‘) In disputatione de Concept. B. V. M. ad Conc. Trid.. p. I. (ех Nitela francis. relig). 9 Gravior hine injuria patris Abraham Bzovii domiiiicani in franciscanam religionem, cujus famam unđique minuit, cujus infamiam, undique conquisitam, adauget. . . . (Ann. Min., epist. ad lectorem). Wadding veli, da su starješine dominikanskoga reda odsudili Bzoviusovu osvadu, te izjavili, da je to bila osobna mržnja na Franjevce. 8) La Scolasticjue et les trad, franciscaines ehap. V, �Divni razvoj Duns Škotove škole u XVII. stoljeću. pariškom sveučilištu. Kako je Aleksander umro god 1245. nužno slijedi, da se je Škot morao roditi oko godine 1220. To je malo rano. osobito kad se zna, da je god. 1304. Škot još bio megju onima, koji su se imali uz­ dignuti na čast učitelja na pariškom sveučilištu. Bzovius tvrdi, da je Škot, htio ne htio, umro god. 1294. 41 o c a n n o v o l e n s n o l e n s , е х l u i m a n i s a b i i t .1 o a n n e s , D u n s i u s , n a t i o n e S c o 1.us, e х M in o r u m f a m i i i a « . Ma kako znamenita bila ta njegova tvrdnja, mora ipak pasti pred sigurnim povjesničkim dokazima. Povjest pako svjedoči, da je godine 1304. Škot još živio i da još nije bio naučitelj na pariškom sveučilištu. Dakle bi prema tome oštroumni naučitelj tek u osam­ desetim svojim godinama bio težio za sveučilišnom čašću. Možda će svale kao i mi biti uvjeren, da ta či­ njenica nije vjerodostojna i da ništa ne dokazuje u prilog Bzoviusovim tvrdnjama. »Ma kako bilo stim datumom, Škot je opet po Bzoviusu — rogjen u najudaljenijim krajevima Škotske usred maglovitoga zraka, u nepristupačnom predjelu. Duh je dječakov sačuvao kroz sav njegov život utisak toga kobnoga rodnoga mjesta. Premda je Škot bio obda­ ren divnom oštroumnošću, ipak ;e svoje riječi i spise ometao tako gustom tamom, da su ga pravom prozvali mračnjakom (nejasnim piscem). Te su tmine Lako de­ bele i guste da ih sva njegova škola nije mogla potpuno rastjerati te učiniti, da dopre svjetlo do njegovih misli. Stoga je Bzovius odobrio misao svoga subrata Siksta Sijenskoga, da se na čelo Škotova tumača poslanice na Rimljane slave slijedeći stihovi, što ih navodi sv. Jero­ nim, samo što ili je Bzovius želio staviti na čelo svim Škotovim djelima : Hic lahor, illa domus, et inextricabilis error, Ut quondam Creta fertur Labyrinthus in alta, Parietibus textum coecis iter, ancipitennjue Mille viis habuisse dolum, quo signa sequentum Falleret indeprehensus, et irremeabilis error. (E.\ Nitela Franc.) »Rado bi Bzovius i drugi Škotovi protivnici njemu oprostili, što je nejasan u svojim spisama, da on nije imao te neoprostive pogrješke, što je bio vogja škole. Radi te same činjenice Škot je po sudu oca Bzoviusa postao krivcem triju strašnih zločina. On je najprije osnovao jednu Sljedbu ili školu, koja otvoreno napada na spise sv. Tome. Zatim se je služio tako smjelom i lukavom dijalektikom, koja mu je dopuštala, da bez počitanja i kao igrajuć se raspravlja članke vjere. Na­ pokon je izložio svoje učenike, da padnu u mnoge za­ blude, a s druge sirane tako ih je naoružao za prepi­ ranje, da ili je teško ušutkati. »Slična su nedjela zasluživala primjerenu kaznu. Bzovius misli, da ju je pronašao. Škotu je pala kap, 119 da se nije mogao ni maknuli s mjesta. Braća su nje­ gova mislila, da je mrtav, pa ga brzo ukopaše. Bzovius nam ne kaže, da li je to bilo za to, da ga se što prije riješe, ali je očito, da su Franjevci svojom prenaglošću izvršili odredbu Božju. Kad je on već bio u grobu, o kom veli Bzovius da je bio prostran i ozidan, siromašni naučilelj dogje k svijesti iz svoje obumrlosli, uzalud zaziva u pomoć, jauka tako bolno, da ni najtvrgje srce ne bi moglo slušati, a da se ne gane na sažaljenje. Us­ prkos tomu zazivanju, usprkos toj plačućoj vici, o kojoj govori Bzovius, kao da ju je on. sam čuo, braća Škotova zaboraviše na njegove borbe, njegove pobjede, njegovu uzvišenu nauku, zatvoriše svoje srce svakom sažalnom osjećanju, pače svakom osjećaju uljudnosti, pustiše da si nesretni zarobljenik razbije lubanju o kamen, što je pokrivao njegov grob. Tako po Bzovuisu umrije Škot.*123) Djelo su Bzoviusovo s veseljem primili svi nepri­ jatelji katoličke Crkve. Raskolnicima su dobro došla sva osvadna našašća, što su bila na om ilana u C r k v e ­ n i m 1j e t o p i4 i m a, da ozloglase svoga najstrašnijega protivnika, jednoga od najčvršćih branioca prave vjere.-) Ne samo da je otac Bzovius svojim spisima dao prilike raskolnicima nego i svim neprijateljima skolas­ tike, da po miloj volji izvrgavaju smijehu poglavicu jake škole. Oni su te krive njegove nazore vješto izrabili na veliku štetu zdrave nauke. Mnogi pisci zadojeni гаcionalističkom ili polukršćanskom filozofijom, ponoviše kašnje з najvećim uživanjem u raznim formama i u najvećim potankostima osvade i klevete Bzoviusove.:1) Odatle je kod nekih katolika, koji su inače imali ple­ menitu dušu, ali su bili zlo upućeni, neko nepouzdanje, katkad pače neki prezir prema časnomu Duns Škotu, njegovoj nauci i školi.4) ‘) La Scolastique et les trađ. franciscaiues, p. 256.—258. — Conf. Gravina, in praescriptionibus cath. lib. I. 2) »Za nauku sv. Tome, veli o. Prosper, bila je La osobita čast što ju Luter nije odotravao, a istu su čast i Škotovoj nauci dali engleski reformati. Kad se je ta kraljevina odijelila od Crkve, kralj Eduard VI., našljeđnik Henrika VIII., dade spaliti knjige školastičkih naučitelja, a to bez sumnje s toga, da ih ne mora pobijati. Tom su prilikom bila osobito odlikovana djela Škotova i njegovih učenika. Uz stoput opetovanu viku: »Funus Scoti et seotistarum« u plamenu nestade njihovih djela«. (La Scolast., ch. V., §. 2.). 3) Toga se je pokvarenoga vrela najčešće držala racionalistička škola Viktora Cousina. Stoga se i na povjesnička djela te škole o Skolastici ne može u opće pouzdano oslanjati, premda su se katkada njihovi pisci dosta trudili. (Cf. E s q u is s e d' une h is t o r ie g e n ć r a le et c o m p a r ć e des p h i l o s o p b i e s mćd i ć v a l e s par Framjois Picavet, ch. X.). 4) Otkako se je kod katolika počela obnavljati Skolastika) mnogi su neupućeni pisci posvetili Duns Skotu i njegovoj školi dosta stranica, koje nisu na čast njihovoj kritici. �120 Br. 8. i 9. — »SER AFINSKI PERIVOJ« 1912. Izvodi oca Bzoviusa, koji nijesu nikako dostojni valja­ na povjesničara, prouzrokovaše u reda sv. Franje veliko i opravdano negodovanje, i za to se sa svih strana po­ javiše ogorčeni prosvjedi. Savjesni povjesničari, gorljivi branioci prihvatiše pero, da osvete čast reda i obrane nepravedno napadnutoga vogju frajevačke škole. Stade se listati povjest serafskoga reda, usljed čega mnoge njegove slave, koje su bile malo po malo pale u zabo­ rav, izagjoše na svjetlo. Pisci izvadiše životopise ili apologije oštroumnoga vjeroučitelja,1) te se svagdje po­ češe nepoznatim do onda marom proučavati njegova djela. Mnogi se pisci izvan reda pridružiše Franjevcima, da osvete uspomenu časnoga Duns Škota izmegju ostalih o. Possevin, D. I., o. Jakov Gualter, D. I. o. Jakov Gualter. D. 1. Niemac Ivan Stommel, biskup u Senogagliji, Belgijanac Nikola Vermuleus, Aubert Муге i t. d / Ali je bilo pridržano o. Luki Wadingu, da povra franjevačkomu redu svu njegovu slavu i sjaj ; njemu je bilo dosugjeno, da divno osveti oštroumnoga na u'.elja i njegovu slavnu šk o lu ; njemu je bilo dosugjeno, da pripravi novi škotistički procvat. Istina, on nije sam početnik toga pokreta, jer su i drug i, bilo prije, bilo kasnije, igrali u tom važnu ulogu. Oko njegova imena stadoše se okupljati svi novi plodovi te škole. On j isinu bio duša pokretu, te je doprinio više nego ijedan drugi, da se taj pokret neodoljivom silom proširi. II. 0 . IVading snuje, da vrati škotlstičkoj školi sav njezin Taj se veliki muž rodi u Irskoj 10 listopada 1588. Drugi dan na kršćenju dadoše mu ime sv. Luke Evange­ liste, čija se je svetkovina taj dan slavila On je bio jeda­ naesti od četrnaestero djece, ali radi svoje dobre ćudi i angjeoske pobožnosti bijaše roditeljima najdraži. U buri protestantizma njegovi su pregji bili sačuvali čistu i potpunu vjeru svojih otaca, za to su roditelji i mladoga Luku kršćanski i katolički uzgojili. On za rana očitova svoje umne sposobnosti, a već je u trinaestoj godini lijepo pisao latinski u prozi i pjesmi. U Četrnaestoj l) God. 1620. glasoviti o. Hugo Cavellus, kaŠnje nadbiskup u Armaghu i primas Irske, izđade u Anversu život Duns Škotov. Još objelodani drugo djelo pod naslovom: A p o l o g i a рго e s d e m v i n đ i c a n d o ab i n j u r i i s a l l a t i s p e r A b r a b a m u m Bz o v i u m. Kad je belgijanski Dominikanac Ilija Jansenius uzeo u obranu Bzoviusa, o. Cavellus odgovori mu u jednom trećem djelu: A p o l o g i a a p o l o g i a e s u p r a d i c t a e p r o S c o t o s c r i p t a e , što bijaše štampano u Par.zu god. 1623. i u Kolonji 1625. pod imenom o. Hugona Magnesiusa, učenika Caveliusova. — Jedan drugi Irac, o. Antun Hyquoeus, koji je bio profesor bogo­ slovije u Kolonji, Louvainu i Rimu’ napisa vrlo poučno djelo: N i t e l a i r a n c i s c a n a e r e l i g i o n i s et a b s t e r s i s sord i u m q u i b u s e a m c o n s p u e r e f r u s t r a t e n t a v i t Abr a h a m u s B z o v i u s . (Cf. Biblioth. franc.) a) Nitela francisc., pag. 19, godini izgubi oca i mater, te se odsele skrbio za njega najmlagji mu brat. U svojoj domovini izuči logiku i fiziku, a onda ga brat odvede u Portugalsku i smjesi i u Lisabonu u Irski kolegij, kojim su upravljali oo isu­ sovci, da tu nastavi svoje nauke. U tom kolegiju ostade šest mjeseci. Roditelji mladoga Waddinga bili su do skrajnosti odani redu sv. Franje, pa su živo željeli, da im sin prigrli pravila asiškoga Serafa, s toga su mu već za rana usisavali ljubav prema serafskomu redu. Kad je navršio šestnaestu godinu, sjećajuć se želje svojih ro­ ditelja te vučen milošću k tomu izvrsnom utočišću evangjeoske savršenosti, zaželi da stupi u red sv. Fra­ nje. Jedan njegov prijatelj u kolegiju, imenom Rikard, pogje njegovim tragom. Ta dva prijatelja otidu k redodržavmku portugalske redodržave, o. Petru od sv. Fra­ nje, koji je radi svoje učenosti i ugleda bio uvažen i čašćen muž u cijelom kraljevstvu. Ovaj im za novicijat odredi samostan Bezgrješnoga začeća bi. dj. Marije u Matozinhosu, tri kilometra od Porta. U tom su samo­ stanu bili Rekolekti, koje je narod tako cijenio i lju­ bio, da im nije bilo potrebito prositi. Luka i Rikard sprovedoše godinu kušnje u toj gorljivoj redovničkoj obitelji, te su bili na izgled tim ^svetim redovnicima, zato jednoglasno bijahu pripušćeni na zavjete. To je bilo godine 1605., kad je brat Luka imao sedamnaest godina. Po svršenom novicijatu Wadding se dade na pro­ učavanje filosofije i teologije pronicavoga Naučitelja, a zatim bi poslan u Koimbru, da tu nastavi svoje nauke pod ravnateljstvom oca Didaka Limedenoškoga. Tu je ujedno kroz tri godine slušao javna predavanja na sve­ učilištu. Tada je prvu bogoslovnu stolicu zapremao naj­ glasovitiji bogoslov iz Družbe Isusove, o. Franjo Suarez. Wadding je u isto vrijeme slušao učevna predavanja o. Egidija od Presentacije, glasovitoga bogoslova iz reda Eremita (Pustinjaka) sv. Augustina. Po sudu Luke W addinga ta su se dva profesora brojila megju prve uče­ njake cijele Evrope, »inter primos Europae doctores connumerandis«. Pod uplivom takovih učitelja Wadding je brzo napredovao u školastičkoj teologiji. Učevni i pobožni Lav od sv. Tome, iz reda sv. Benedikta, koji se je upoznao s našim Lukom za njegova boravka u Koimbri, veli nam, daj e on bio dika sve svoje subraće i da ili je sve natkrilio svojom pronicavošću.1) ’) »Memini etiam ego B. P. Lucae in alma nostra Academia Conimbriceusi aliquando commorantis, quem si brachiis nequeo, corde tamen amplector. Memini iilius tam singularis modesliae et religionis, quae si non loco ac dignitate, e.vemplo saltem, cunctis jam aliis seraphicae famiiiae commilitonibus praeerat. Memor semper ero, caeteris inteiim praetermissis, ingenii tui acuminis, scoticaeque in arguendo subtilitatis, qua jam peracutos quoque longo superabas intervallo«. (Annal., t. 1., p. VIII.). �iž i t)ivni razvoj Duns Škotovc Škole u XVII. stoljeću. Svršiv Wadding svoje nauke, bi regjen za sveće­ nika godine 1613. i poslan u samostan u l.eyriji, d aše tu posveti propovjedalaekoj službi. Iz Leyrije bi pozvan u Lisabon prigodom redodržavnoga kapitula, gdje mu bi povjereno, da pred cijelim kapitulom brani tezu o sedam raznih znanosti, a on ju je divno razvio i branio. Otac Antun iz Treje, generalni vikar reda i pred­ sjednik kapitula, bi tako ganut njegovom učenošću, da ga je po svaki način htio sa sobom povesti u veliki samostan sv. Franje u Salamanci, da se taj veliki ko­ legij reda okoristi njegovom znanošću. Za svoga tamo­ šnjega boravka održa s najvećim odobravanjem mnoga javna predavanja, a slobodno vrijeme posveti prouča­ vanju hebrejskoga jezika. Do malo bi poslan u Leon kao lektor bogoslovije, gdje podučava godinu dana. Za­ tim ponovno bi pozvan u Salamanku kao nadstojnik kolegija i učitelj bogoslovije. Te je dvije službe uzorno vršio do godine 1618. Te se godine^generalni kapitul održa u Salamanci, pa i tu o. \Vadding drža javna predavanja iz bogoslo­ vije o marijalogiji i presv. Trojstvu kojom se prilikom odlikova poznavanjem grčkoga i hebrejskoga jezika te franjevačke povjesti. On tu natkrili sve druge učitelje. Tim steče štovanje i ljubav o. Benigna iz Genove, koji na toj istoj skupštini bi izabran za generala, te je od­ sele imao u njemu vjerna i odana pokrovitelja. Mefjutim Filip III. imenova o. Antuna iz Treje, generalnoga vikara reda, koji je Waddinga iz Lisabona bio doveo u Salamanku, biskupom kartagenskiin i kra­ ljevim poslanikom kod Pavla V., da pokrene pitanje o Bezgrješnom začeću. Novi biskup odabra o. Waddinga svojim bogoslovom u tako teškoj stvari. Najprije ga dovede u Madrid, da ga predstavi dvoru, a onda po nalogu kraljevu obojica odu u Rim, kamo stigoše u prosincu 1618. 0. Wadding dade se odmah na posao. Nije naša svrha, da ovdje ističemo sve, što je on učinio u prilog Bezgrješne, nego je dosta samo to reći, da je on o toj stvari sastavio tri djela1) i da je pripravljao još i če­ tvrto, ali ga nenadano pohodi smrt baš onda, kad je sastavljao djela kraljeva poslanišlva kod pape2) za ob­ ranu Bezgrješnoga začeća. Wadding u Rimu brzo steče osobite simpatije kod papinskoga dvora, te bi 'odmah pozvan, da igra važne*) ‘) Opusculum, in quo ostenditur Immaculatae Conceptioni Beatisimae Virginis non adversari ejus mortem corporalem Romae, 1655. — De baptismo Virginis pro eodem mvsterio, ibidem — — De redemptione Deiparae semper Virginis opusculum aliuđ in graliam suae lmmaculatae Conceptionis. Ibidem, 1656. *) Lovanii 1624. in fol. uloge u crkvenim poslovima.1) Crkveni poglavari upo­ znaše njegove velike sposobnosti, te tako postade vrlo cijenjeni:«.! pomoćnikom starješina svoga reda. Došav Wadđing u Rim po osobitoj odredbi Božje providnosti, tu ostane sve do konca svoga života i na­ pisa ono glasovite djelo A n n a l e s (ljetopise), koje je toliko doprinielo časti i slavi franjevačke obitelji. Na­ vedimo ukratko, kako je on došao do te velike namisli. Dok je mladi Wadding bio još novic, mnogi su ga njegovi prijatelji nastojali odvratiti od njegova zvanja, a da ga na to sklonu, izmegju drugih razloga navagjali mu i taj, da su redovnici sv Franje bili neznalice, bez naobrazbe i književnosti. Treba priznati, da je to bilo osobitim pripušćenjem providnosti Božje, jer se Wadding već od toga vremena stade spremati na skupljanje po­ dataka za ljetopise svoga reda, te odlučno odgovori svojini prijateljima, da će sve svoje sile posvetiti slavi svoga reda. •Najprije nakani dokazati, da sv. Franjo nije bio neznalica- . U tu svrhu za svoga boravka u Koimbri poće pomno skupljati djela sv. utemeljitelja. Svoja istra­ živanja nastavi u Salamanci i Rimu, te već god. 162A. izdade spise serafskoga oca, poprativši ih najvećom pomnjommnogim opaskama i tumačem/1) Slijedeće godine obje­ lodani prvi put glasovite moralne konkordancije sv. Ante Padovanskoga.4) U isto vrijeme dade štampali znameniti tumač evangjelja po sv. Marku i Duki, što ga je napi­ sao časni Otac Angjeo del Pas.5) Silni napori oko izdavanja tih mnogobrojnih djela nijesu ni najmanje iscrpili sila o. Waddinga. Ohrabren nagovorom svojih glavara zauze se, da napiše ljetopise reda. Poznato je, kako je on divno izveo to djelo, na kom je radio punih trideset godina. Nije naša svrha da ističemo njegove zasluge kao ljetopisca, nego ćemo samo to reći, da su po sudu svih njegovi Anali remek’) Dilectum filium religiosum Lucam Waddingum, egregiis dotibus nobis apprime carum, negotia vestra disserentem, quoties opus fuerit, peculiari propensione audiemus, etc.« Urbanus VIII. Slično o njem piše i Inocent X. na biskupski sabor u Irskoj, iz čega se jasno vidi, da je Wadding uživao velik ugled u Rimu, -) Kardinal Gabnjel iz Treje u jednom pismu na Waddinga spominje ovaj slučaj: Jedan propovjednik u Španjolskoj nekom prilikom u propovjedi govoraše, da je sv Franjo bio neznalica.. U taj čas glasoviti inače govornik poče tepati, dok najposlie ne zaniemi te sav zastigjen sagje s propovjedaonice. Tomu dogagjaju bijahu svjedokom biskup i kapitul te mnogobrojn’ narod, koji je bio pozvan na svečanu propovijed. ®) Commenlaria ascetica ad opuscula S. P. N. Francisci AnUverpiae ann. 1623. 4) Concordantiae ann. 16'M. morales S. Antonii Patavini. Romae, *) Angeli del Pas religiosissimi ac doctissimi minorilae commenlaria in Marcum, vol. in fol. ibidem impresum. anno 1623. �122 Br. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. djelo svoje vrste, te zaslužuje, da se stavi uz C r k v e n e l j e t o p i s e glasovitoga kardinala Baroniusa.1) To je njegovo djelo najljepša apologija našega reda. Megjutim je 0 . Wadding u svojoj pameti i svom srcu imao drugu nakanu. Mi smo vidjeli, da je on po dovršenom novicijatu proučavao Školovu filosofiju i teo­ logiju. Svojim živim i bistrim umom bio je duboko shvatio misao velikoga mmčitelja. On je vidio, koliko Škota cijeni njegov učitelj S uarez;2) vidio je učiteljske stolice u Koimbri, Salamanci, Alkali, gdje se je javno tumačila njegova nauka.:!) Proučavajuć povjest svoga reda, uvidio je, koliko su Duns Škotovu nauku cijenili sv. Bernardin Sijenski,4) sv. Ivan Kapistran, sv. Jakov Markijski,6) sv. kardinal Ksimenes6) i stotine drugih muževa, koji su se odlikovali svetošću i učenošću. Nje­ gova djela o Bezgrješnom začeću još su mnogo dopri­ nijela, da se u njemu poveća udivljenje i ljubav prama gorljivomu braniocu te slavne Marijine povlastice. On je nadalje znao, što je sve zavist uiia iznašla, da diskreditira osobu, spisft i cijelu školu časnoga naučitelja. W adding stiže u Rim baš u vrij me, kada je 0 . Bzovius bio izlio na Škota svoje osvade i pogrde, s čega osjeti u svom srcu veliku bol. Trpio je radi toga jer je bila povrijegjena Čast njegova r e d a ; trpio je, jer se je htjelo oduzeti Crkvi jednoga od najja h njezinih branioca, zato se i odluči, da će Škotovoj školi povra­ titi sav njezin sjaj i veličinu. ILI. AVadding; osniva glasoviti šk o listirki kolegij sv. Isidora u Rimu. Za vrijeme velikoga vjerskoga prevrata u Engleskoj pobjedonosni protestanti napadoše katolike svim mogu­ ćim sredstvima, s toga mladi ljudi, koji su htjeli ostati — Ejusdem Angeli commenlaria in Lucae Evangelium ibidem, annis 1625. et 1627., tom. 2, in fol. — \Vadding je izdao još djela. г) 0 . Jeronim od sv. Josipa, karmelitanac, povjestničar svoga reda, veli: »Existimo enim Annales Minorum a Waddingo digestos non inferioros Ecclesiasticis a Baronio compositis« 2) U mnogim pitanjima filosofskim i teološkim Suares, a s njim i većina pisaca Družbe Isusove slijede nauku Duns Skotovu proti sv. Tomi. 3) _Ad tres nobilissimas in Hispania accessi universitates Conimbricensem, Salmaticensem, Complutensem; in unaqtiaque harum vidi instituta subsellia et destinatos magistros рго Scoti disciplina tradenda . . . eo etiam habetur pretio, ut multis in locis non cedat ejus cathedra illi, quae S Thomae relinet nomen. (Annal. M n., t. VI., anu 1308 ) 4) Sv Bernardin Sijenski vrlo često navagja Uzvišenoga naučitelja в J’) Po svjedočanstvu O Possevina, D. J. sv. Jakov Markijski napisao je djelo: D o c t r i n a S c o t i in t a b u l a s r e d a c t a (Biblioth. francisc , tom. II) °) Glasoviti je kardinal htio, da Duns Škot zauzme prvu stolicu na sveučilištu u Alkali [Annal. Min., t VI. — Biblioth francisc, t. III.]. vjerni vjeri svojih otaca, bijahu prisiljeni ostavili domo­ vinu te na drugom mjestu tražiti odgoj, kojega kod svoje kuće nijesu mogli imati. Za vladanja okrutne Elizabete počeše se iseljivati odlični Englezi i Irci, te se nasta­ njivahu u evropskim gradovima, gdje su postojala uči­ lišta, da se u njima naobraze, a onda povrate u svoju domovinu, da svojim ugledom, savjetom i svom svojom plemenitom požrlvovnošću zaštićuju svoju nesretnu braću.1) Uz pripomoć papa i crkvenih dostojanstvenika osnovaše sjemeništa u Donai, Rimu, Lisabonu, itd. I ka­ tolički kralji od svoje strane primiše s velikom pripravnošću u svoje države junačke sinove Irske, te im pomogoše da sagrade nova sjemeništa u Salamanci, Alkali, Sevilli, Valladolidu, itd...2) Ta su sjemeništa bila pravi rasadnici svećeničkih zvanja i tako je katolička hierarhija bila osigurana za svoj podmladak/’) je isto bilo i sa redovničkim franjevačkim podmlatkom. Kroz tri stoljeća red je sv. Franje osobito cvao na britanskim otocima. Od njihova dolaska u En­ glesku kralji su ih u velike štovali i cijenili; gradili su im samostane i odabirali ih za svoje savjetnike.4) Robert Grossetete5) im odmah u početku povjeri sva bo­ goslovna predavanja, a Roger Bacon, Duns Škot, Vilelin Okamski i njihovi našljednici osiguraše im najvaž­ niji j iupliv u znanstvenom pokretu u Oksfordu.0) Kad se pojavio protestantski raskol, u franjevcima nagje najjači bedem prave vjere.7) Oni su bili prva žrtva progonstva, a redovnici, koji umukoše maču, bijahu pri­ siljeni, da u raznim državama Evrope potraže sebi zaklonište. Megjutim usprkos svim poteškoćama Englezi su, osobito Irci, i nadalje slupali u vojsku Asiškoga sil) Za vrijeme kraljice Elizabete bilo je pod kaznom smrti zabranjeno rediti nove svećenike, a i svaki strani svećenik, koji bi došao u Englesku, bio je smrću kažnjen. Htjelo se je dakle uništiti katoličku hierarhiju l l i st . de Г Eg l i s e , par Rohrbacher, t 25., p. 500. -) Mnoga sjemeništa još posloje, kan na primjer onaj u Sa­ lamanci, Valladoldi itd. :i) Svako dijete, koje bi se poslalo preko mora na odgoj, bilo јз lišeno svake baštine, nasljedstva ili darovanja. Rohrbacher l. 25, p 324 U tim su se dakle sjemeništima odgajali pravi vjerovjesnici i budući mučenici. 4j H i s t o i r e d e s e t u d e s d a n s Г O r d r e S a n t I' г a n c o i s, par lc P. Hilariu de Luernc. ed 5) Poznato je, da je taj veliki muž bio veliki organizator filosofsko-teoloških nauka u Oksfordu b) U ono su doba, kao što je koro istakao glasoviti Gladstone, najodliČniji ljudi pripadali redu sv. Franje. ') O. Peyto, propovijedajući jednom prilikom pred Uenrikom Vi l i , nije se bojao javno reći, da njegova ženidba s Annom de Boulen nije zakonita, a njegov brat po redu, o. Elstow to isto spomenu slijedeće nedjelje u crkvi, Hi s t . d e I’ E g l i s e , par Rohrbacher, t 23, p. 389. �Divni razvoj Duns Škotove Škole u XVII. stoljeću. romaka. Oni su uzgajani u raznim redodržavama fra­ njevačkoga reda te se pripravljali, da se onda vrate u svoju nesretnu domovinu, gdje će uz pogibelj vlastito­ ga života podržavati svoju braću u vjeri i kušati, da odmetnike privedu u krilo rimske Crkve.1) Kad se je umnožao broj tih redovnika, dogje irn lijepa misao, da osnivaju sjemeništa blizu sveučilišta, te da se u tim sjemeništima uzgajaju mladi redovnici irskoga porijekla. Tu osnovu izvede prvi glasoviti o. Florent Conrius On obuče haljinu sv. Franje u Salamanci te sjajno svrši svoje nauke. Zatim postade redodržavnikom irske redodržave, te osnova u kouvainu ko­ legij sv. Antuna Padovanskoga, odakle su morali izaći toliki glasoviti redovnici.2*) 0. Waddingu pruži se naskoro prilika, da osnuje drugi kolegij u samom Rimu. Bosonogi Franjevci u Španjolskoj bijahu dobili od Grgura XV. povlasticu, da imadu u Rimu posebnoga prokuratora, da zastupa njihovu stvar kod rimskoga dvora.4) Oni su bili sagradili neovisan gostinjac sv. Izidora, da unj smiešćaju svoje redovnike, a otac prokurator bio je po samom svom položaju star­ ješina toga kolegija. Ovaj bijaše po prilici dvije godine u njihovim rukama, a onda, da se uzdrži mir i sloga, tu im povlasticu oduže Urban VUL, nasljednik Grgura XV. na stolici sv. Petra, te gostinjac sv. Izidora bi pripušćen na slobodno raspolaganje s. Bernard, u Sijenskomu, ondašnjem vrhovnom starješini reda.4) Megjutim je gostinjac bio opterećen velikim du­ govima, pa da se ovi isplate, general je bio prisiljen da se obrati na požrtvovnost o. Wađdinga. Ovaj nakon zrelog razmišljanja ponudi generalu, da dug gostinjca prima na se, ali pod tom izričitom pogodbom, da se gostinjac pretvori u naukovni zavod, da za uvijeke pri­ pada pod upravu irskoga redodržavnika i da će služiti za uzgoj franjevačke mladeži, koja pripada irskoj narodnosti5) General vrlo rado pristade na pogodbu o. \Vaddinga. Ugovor bi potpisan 13. lipnja 1625., a malo kašnje potvrdi ga i papa Urban Vili. Dne 21. lipnja iste godine o. Wadding zaposjednu stalno novi kolegij ; on mu bijaše prvim ravnateljem, te velikom mudrošću i razboritošću upravlja njime kroz .trideseti dvije godine./’ ’) Mnogi umriješe kao mučenici. -) Klemcnt V ili. ođabra sv. FJorenta Conriusa, da prati vojsku, što ju je Filip 11 bio poslao u pomoć katolicima. Zatim bi imenovan nadbiskupom u Toarnu, ali pošto Englezi ne odobriše izbora, povuče se u Belgiju, a onda uŠpanjolsku. On se posveti proučavanju djela sv. Augustina, sastavi mnogo knjiga i umrije u Madridu god 1629 !l) Orbis seraphicus, t. VII , c. II. *) Ibidem. 5) Kolegij sv. Izidora bio je dakle u svom početku narodni kolegij, ali je ujedno bio kolievkom škotističkoga pre­ poroda. (1) Annal. min., t. I., vita Wad. 123 Kad je Wadding uredio tečaj predavanja, za pro­ fesore odabra četiri najodličnija redovnika irske naro­ dnosti. Prvu bogoslovnu stolicu povjeri o Antunu Hiquetu, koji se je izticao svojim uzornim ponašanjem, obsluživanjem redovničkih pravila i svojom svestranom nao-^, brazbom: izvrsno je poznavao školastičku filozofiju i teologiju, sveto pismo, nauku crkvenih otaca i odredbe sabora, kanonsko pravo i crkvenu povjest, a odlikovao se je osobito u vjerskim raspravama. God. 1679. o Benignus, vrhovni starješina reda1), bijaše ga pozvao iz Kolonje, gdje je naučavao bogosloviju, da bude na raspo­ laganje o. Waddingu, kojemu je mnogo pomagao u nje­ govim poslovima. On je bio pun mudrosti i savjeta, te je zavrijedio, da god. 1639. postane generalnim definitorom svoga reda/( Wadđing nije mogao poželjeti bo­ ljega suradnika, jer mu je bio od velike pomoći u svim njegovim poduzećima sve do svoje smrti, koja mu po­ kosi život god. 164-1 .;l) Prva filozofska stolica bi povjerena o. Patriciju Flemengu, koji kašnje bi poslan u Louvain u kolegij sv. Antuna Padovanskoga, da ondje podučaje filozofiju. Zatim bi imenovan starješinom istom osnovanoga sje­ meništa u Pragu. Tu neko vrijeme obučava u bogoslo­ viji, dok god. 1532. ne podleže mučeničkom smrću koju mu zadadoše češki raskolnici.4) Drugu je bogoslovnu stolicu zapremao o- Martin Valesius, redovnik kalabrijske redodržave. Ovaj je naj­ prije podučavao filozofiju u napuljskom samostanu zvanom Brdo Kalvarija, a onda dogje u Rim, da pre­ daje bogosloviju u zavodu sv. Isidora, kojemu postade i ravnateljem. Dok je sastavljao djelo: De s i n g u l a r i h a r m o n i a p r i n c i p i o r u m s u b t i l i s s i m i Doc t o r i s S c o t i , umrije preranom smrću god. 1034/') Drugu je filozofsku stolicu zasijedao glasoviti o. Ivan Poncij, koji se je kašnje toliko proslavio te postao najvećom slavom škotističke škole. Nauke je bio svršio u kolegiju sv. Antuna Padovanskoga u Louvainu. Bio je vrlo vješt humanitetnim naukama, a odlikovao se je svojom krjepošću i redovničkim duhom. Najprije je predavao filozofiju, a onda postao prvim profesorom teologije u kolegiju sv. Isidora. Postade isluženim lektorom te umrije u velikom pariškom samostanu oko god. 1660. Napisao je potpuni tečaj filozofije i teologije, ') Kako smo gore rekli, o. Ben gnus iz Genove bijaše iza bran za generala u Salamanci god. 1618. On je sv.ikom prilikom cjenio zasluge o. Waddinga i pomagao mu u svim njegovim poduzećima. ž) Orbis seraphicus, t IV., p. 40. čisto ;i) Annal. min., t. I., životopis Waddingov. — Biblioth. ord min., t. 1. 0 Ibidem. 5) Biblioth. francise., t. U. �124 Br. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. te ostavi još šest svezaka in folio tumača Duns Skotove teologije. Sva su ta razna djela ostala klasična i po sadržaju i po jeziku.12*) Kad je Wadding imenovao prve profesore, pozva mlade irske redovnike, koji su se nalazili megju raznim evropskim narodnost ma, te je naskoro imao trijestak mladih učenika pod svojom upravom. Odmah se saslaviše mudra pravila, kojih su se imali držati učenici toga kolegija, a papa Urban VIII. odobri ih pečatnicom izdatom dne 13 studenoga 1625.-) Osnivajuć VVadding kolegij sv. Isidora. namjeravao je, da odgoji dobre filozofe i dobre teologe, te se potrudi, da rasporedi naukovno vrijeme i da uspostavi metodu predavanja, kako bi se postigao taj cilj. Profesori su morali kazivati u pero svoja preda­ vanja.4) Svaki su dan dva sata bila posvećena pitanju zadaća, a treći je sat bio odregjen za discusiju. Na taj se je način Iako dalo naučiti sve. što dolično pi­ tanje ima za i proti. Svakog su tjedna bivale po dvije svečanije disertacije, od koiih se je jedna ticala filo­ zofije, druga teologije, a obdržavale su se redovito petkom i subotom, ali nijesu smjeh trajati manje od dva sata. Wađđing im je osobno r redsjedao, te usprkos svDjim mnogobrojnim poslovima, smatrao si je za dužnost, da nikad ne izostane. Svi su oci k egija bili obvezani da prisustvuju tim raspravama Wadding nije đopušćao, da se tko ma \z Koga lilo razloga od toga dispenzuje. Teolozi su bili dužni prisustvovati raspravam a, što su ih držali filozofi. Tako su imali priliku, da ponove filozofske predmete i da ne skin s vida što su jedan put bili stekli. Isto su tako učenici filozofije prisustvovali teološkim raspravam a/ da se za rana pri viknu na teološki jezik i izraze te se unaprijed tipute u pitanja, o kojim se tu raspravlja, i da se nagju pripravnijim kad ih budu sami temeljitije proučavali. Osim svagdanjih i sedmičnih rasprava Wadding je još bio propisao i mjesečne rasprave, da uvježba mlade re­ dovnike, kako će javno raspravljati pitanja. Teme, koje bi se tu razvijale, bivale su opširnije; morale su biti napisane, te su im i izvanjske osobe mogle prisu­ stvovati. (Nastavit će se). LSU ’) Ibidem. 2) Annai. ord. min , t I., vita Wadd. *) Veliki bogoslovi u Salamanci običavali su takogjer kazi­ vati u pero svoja predavanja, a to jc prvi počeo o. Franjo Vittoria. Stj. Iliji«}: ................ .........= Hrvatskom starinarskom društvu u Kninu. (Prigodom XXV. godišnjice opstanka I. rujna 15)12.) Pod debelim slojem praha Г okrilju tvrde sjene, Kano I jelo, a bez daha, Ležale su mrke sl'jcne Sa vidika svjetu skrile, Teškim sankom obavite. Preko st .jena i lukova Prohujiše vjeci davni, Preko druma i grobova Proljeteše dana tamni, ne vigje bjela dana Slava naša zakopana. Samrtna je teška tmina Priliskala sveto groblje, Sred visova i nizina Jadalo je pusto roblje, U okovim tvrda mraka Stenjala je duša svaka. (VI kad rujna sa visine Zaleprša zlatnu zora I kad tračak svjetla sine Sred hrvatskih pustih dvora mrtve se prenu st jene Novim svjetlom osvjetljene. Vrcnu iskra, plane nada Iz hrvatskih žednih grudi, Stade prošlost sjajna tada. Pa se iz sna tvrdog budi I iskrsne s tromog san a Povjcst naša zakopana Tad junaka četa smjela Zagrijana svetim marom, Velikog se maši djela Herojiskim da nam žarom S krila zemlje pov'jest vadi I budućnost bolju gradi. Četvrt vjeka elo minu, Pa herojsko djelo traje, Da nam milu domovinu Stara slava obasjaje, Iz Kninskijeh da nam ravni Iskrsnuše danci slavni. �Neronove žrtve. Napred, napred sinci vrli, Napred smjelo i veselo, Vr'jeme brzim l’jetom hrli Nastavite sveto cijelo, Dok nad čelom Majke slavne Svane zraka slave davne. I tad sine ko nekada U potpunoj svojoj moći, Ko nevjesta krepka, mlada Kolom svjetskim da pokroči, Da zavojšti ponos, davni 1 slobode bajrak plamni! Sarajevo, koncem kolovoza 0 . Gnenot: Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pujo Misura). VII. Ггс<1 eesarom. Neron, sin Domicija Enobarba i Agri ine, četvrt Auguslov našljednik u carstvu svijeta, u sebi je usredo­ točio sve zloće, sve mahne i sve pokvarenosti svoga plemena. Otac mu, veliki boljar, ali i veoma pokvarena duša, bio je na smrti Tiberijevoj u isti mah tužen s uvrede veličanstva, sa preljuba i rođoskvrnstva sa rogjenom sestrom. Sada bi se zabavljao u gaženju kojega djeteta pod konjskim kopitim. sad u ubijanju kojega roba, koji mu ne bi bio po volji, a sada u izbijanju oka kojemu vitezu rimskom na sred foruma. U cirkusu gdje je, kao pretor, davao igre, gledalo ga se, kako u utrkama krade dobivene nagrade. Svršit ćemo ovu sliku dodavši, da se Domicij nije stidio ni svojih malina ni svojih zloća; on je u tomu nalazio slavu s nekom od­ vratnom bezobraznošću. Pri porodu svoga sina odgovori na čestitanja svojih prijatelja ovom značajnom besjedom; »Što se može dobra rodili od mene i Agripine!« Doista, bio je to cesar što došao na svijet, a svi potomci ove kuće, sve od Augusta, bili su nakaze; ali ovo je morao biti Neron, čije je ime postalo: Najkrvnijim silnicima najkrvavija uvreda. Kad se je Klaudij, bral Germanikov, a sinovac Tiberijev, popeo na carsko prijestolje, vjenčao se sa svojom rodicom Agripinom, poslije no pogubio zloglasnu Mesalinu, svoju prvu ženu, koja mu ostavila dvoje djece, Drilanika i Oklaviju. Premda je- Prilanik bio pravi i zakoniti baštinik, Agripina učini, da posini Eucija Do­ 125 micija, njezina rogjenoga sina. Ovaj uze ime Klaudij Neron. Malo poslije mladi vladar, po naredbi svoje majke, oženi se sa Oktavijom, kćeri Klaudijevom, da bolje osjegura prelaz carstva u svoje ruke. Klaudij, tupoglavi vladar i u vlasti Agripine, odredi Nerona svojim nasljednikom. Megjutim je na koncu opazio Agripininu lukavštinu, pa joj se odluči osvetiti; nego ona ga pre­ teče i otrova ga na 13. listopada godine Kristove 54. Kada su pretorijanci proglasili carem Nerona, pokaza se dostojan svoga roda, dostojan baštinik cesara. Brzo će on pozvati glasovitu otrovnicu Lokustu, a ova će napraviti piće, koje će ga u nekoliko časova osloboditi od Britanika. Odtada se Neron nije zaustavljao na putu zloće: o majci će posumnjati, pa će ju dati smaknuti: žena će mu Oktavija umrijeti, otvorenih žila, zađušena sobi za kupanje; učitelj i najpouzdaniji prijatelji jedoga od posljednjih cesara doći će na red. Takav je bio vladar Rima i cijeloga svijeta u doba, ada srao uzeli, da pripovjedimo jednu zgodu. Pa reda je priznati, i Rim i svijet bili su dostojni takvoga gos­ podara. I Neronu su bile zajedno sve pokvarenosti, sve zloće i sve sramote njegovoga vijeka. On je bio slika zloće na najvišemu stepenu. Megjutim onaj, koji e stravio i grad i narode, kadi kad bi morao za svoju glavu strepiti. 1 rijetkim časovima, kada bi vrtoglavica svemogućstva prestala i u nastupima razuma, kada bi mu popustila mahnita ognjica zloće, cesar je razumi­ jevao, da se more mržnje, stvoreno sa patnjama ljud­ stvu zadanim, diže i diže uvijek, pa da će ga ono more progutati.' Od vremena do vremena ruka bi se urotnika proti njegovu životu oružavala. Kada je bio kao opojen svojom moću, nastupila je strava, s kojom Bog u svojoj pravednosti, ud ura samosilnike. Koncem rujna godine 66. Servilij Tusko i Tulij Sencijon, ova dva cesarova prijatelja, o kojima smo već govorili, šetala se po Salustijevim vrtovima, na kraju grada. Nekoliko su časa nijemo hodali. Servilij je iz­ gledao rastrešen, a Senecijon živo zabrinul. Ovaj je po­ sljednji još bio s Neronom u nekoj prividnoj svezi; njega se je rijetko pozivalo na cesarove gozbe; svako je prijateljstvo bilo prestalo: zlokobni znak i užasna slutnja punim pravom stravila je Senecijona, jer je ne­ milost vladareva uvijek bila preteča smrti, kad ne bi bila bezodvlačna osuda na nju. Servilij je znao za ovu hladnoću, i ako joj nije poznavao uzroke. Uzroci su bili nepromišljene i šaljive riječi, koje bi se otimale mladom patriciju. Ipak ova zgoda služi Serviliju na čast, jer se on nije odalečio od svoga prijatelja. On se je prema njemu vladao u ovim danima nemilosti, kao i u vrijeme njegove najviše sreće. Servilij je imao ple­ menito srce; život, koji je provodio na dvoru Neronovu, još nije bio nagrdio lijepa svojstva, s kojim ga priroda �126 Rr. 8. i 0. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« 1912. obdarila. Kad je Senecijon odvukao Servilija u najzabilnijt dio vrtova, gdje je bio stalan, da ne će biti smetnje, prvi će uzeti riječ i reći na po usta mladome čovjeku: »Meni se čini, Servilije, da su naši odnošaji od nekoliko mjeseci ohladnjeli. Imaš li proti meni kakovu tužbu? jesam li te nehotice uvrijedio?« Ne, ja nemam nikakove tužbe; ne, ti me nisi, prijatelju, uvrijedio, odgovori Servilij. Odakle onda to, što se regje vigjamo? Prije nego se stanem opravdavati, ja ti jamčim da se moje prijateljstvo nije promijenilo; ono je danas, ao što je uvijek bilo. — Ja očekivani dokaz, odvrati tužno Senecijon. — To je lako. Dao sam se na neke poslove, koji mi ne dopuštaju uvijek željenu slobodu diugovanja sa mojim prijateljima. Za tim, ti se sada u rijedkim pri­ godama pojavljivaš na dvoru cesarovu, gdje smo se nekoć običavali skoro neprestano sastajati. — Navedeni su razlozi dobri, ja ih primam. Megjutim dopustit ćeš mi, da jednu riječ rečem pogle­ dom na moju izočnost na dvoru. Istina je, da nisam išao sa cesarom u Kampaniju, nisam ga pohodio ni u Anciju, njegovom rodnom mjestu, gdje se svake godine po nekoliko sedmica odaljuje; nego opet bio sam točan u Bajima, u Pisonovoj kući, u kojoj cesar boravi, primamljen ljepotom mjesta. — Pison je cesarov gost, on je gospodar toga raskošnoga zaselka, o kome govoriš. Tvoji se dakle po­ hodi odnose na nj, a ne na cesara. Nije li istina? — »Ne protivim se«, reče smiješeći se Senecijon, Poslije mučanja, u kome kao da se sabrao, uprije prodirući pogled na svoga prijatelja: »Znam, Servilije. da se mogu pouzdati u tvoju iskrenost i računati na tvoje poštenje, što je rijetko u vremenima, u kojim živimo«. Servilij dade znak pristajanja, lice mu je odavalo, koliko ga je dizalo Senecijonovo pouzdanje. »Ja ću ti priznati otvoreno, proslijedi pošljednji, da, kad sam išao u Baje, hotio sam nada sve vigjeti Pisona. Što se tiče cesara, okoristio sam se pruženom prigodom, da se spasim izlikom«. Servilij je s nekim čugjenjem slušao ovaj govor i nije ga dobro razumio. A Senecijon znadući, da mladi par licij nije vrijedan nikada izdati čovjeka, koji mu se pouzda, pa će bez oklijevanja dalje potjerati, tim više, što je naumio sa svojim riječima odkriti slijedeću svrhu: »Današnja vladavina, doda on, ne može dulje vremena trajati. I Rimu i cijelome svijetu Neron je dosadio. Žezlo je gospodara omrzlo, značaj je vladarev ponižen; nama treba drugi čovjek na glavi carstva«. Senecijon umuča, proučavajući na licu svoga pri­ jatelja dojam svojih riječi. Servilij odma ne odgovori; naprasitost ga ovoga mnijenja iznenadi. Videći, da mu prijatelj muči, Senecijon proslijedi: »Zar ti nisi moga mnijenja? — Promjena gospodara, odgovori Servilij s nekom tužnom ozbiljnošću, hoće li biti jamstvo bolje uprave? 0 tome sumnjam. Tiberij je naslijedio Augusta i on je naše okove oteščao. Lugjak Kaligula sjeo je za carstvo, kao za gozbu; njegovo je carevanje bilo pusta pijanka. Blesasti vladar Klaudij obeščastio je vrhovnu vlast Neron je možda gori od sviju; nego, tko nam kaže, da ga njegov nasljednik ne će nadkriliti? — Ne, to ne može biti. *— Osim ako niste naumili uspostaviti staru slobodu. — Ne misli, da su zbilja takove naše osnove. Današnje se življenje protivi povratku republikanske vlade. Nama, rimskim izrodima, hoće se vlasti jednoga Čovjeka. — Ako je lako, za&to uklanjati Nerona? U nje­ govim žilama teče krv cesara. On je po tankoj krvi je­ dini potomak. U očima je pretorijanaca i vojske ovo porijetlo sveto. — Prenijet ćemo carstvo na jednu odličnu obitelj. — Koga mislite staviti na Neronovo mjesto? — Kalpurnij Pison naš prijatelj, čovjek je narodu mio : on ulaže svoj govornički dar na obranu siromašnih gragjana. Prama prijateljima je darežljiv, prijazan pa 1 onim, kojih ne poznaje, a i sreća ga služi: stasa je ugodna, lica lijepa. — Znam to; ali Pison nema ozbiljnosti u svome vladanju, ni mjere u svojim uživanjima. On je rasipan i raskalašen. Čemu tjerati glazbara na harfi, pa ga za­ mijeniti glumcem ? Ta, znadeš ti, ako Nero udara u liru i u ostala glazbila, ono Pison žestoko govori u tragičnoj nošnji. Na ove se riječi nasmije Senecijon i primaknuvši ustnice Servilijevu uhu, reče: »Povjerit ću ti i pošlednju riječ urote, jer se na­ dam, da ne ćeš dopustiti, da se išta razglasi. — Čuvat ću tajnu, moje ti besjede. — Pa dobro, mi smo se odlučili otresti Nerona pomoću Pisona; a onda ćemo i samoga Pisona srušiti. — Onda, koja je vaša namjera? što mislite raditi? — Podignut ćemo Seneku na carstvo. S ovim će se slavnim filozofom popeti na prijestolje kreposl i mudrost. Novo će doba svanuti svijetu.« Servilij prasnu u smijeh na te riječi; pa dok gaje u čudu gledao Senecijon : »Što, reče mladi patricij, pa ti prijatelj cesarov, ti, koji poznaš Seneku, ti mi to ozbiljno pripovijedaš ! Megjutim znadeš, kako treba cijeniti filozofovu krepost �Neronove žrtve. Seneka je povlagjivao na smrti Agripi ne, a možda ju je i svjetovao, on se je obogatio na račun prognanika, on se je utovio krvlju žrtava. Seneka nema ni savjesti, ni poštenja, ni značaja. Slabi je to starac, nadut i slavohlepan. Nanj se ne može računati: Slobodno, ja bili volio Pisona.« Tulij Senecijon, videći mišljenje svoga prijatelja, nemogućnost, da ga dobije za urotu i prezire prama ljudima koje se nosilo za Neronove nasljednike, nije više govorio. Servilij, osim tog, što nije razabirao koristi u naumljenom zločinu, bio je privržen vladaru, njegovim prijateljima i njegovoj okolini, i ako ne prijateljstvom, barem običajem učestvovanja na njegovim večerama i u njegovim uživanjima. K tomu malo mu je bilo do toga proigravati sadašnju milost i svoj mir, koji je nada sve ljubio, u pogibeljnom podhvatu. »Vidim, priuze tužno Senecijon, li ne dijeliš n^-e nazore. — Nikako. Ja ne želim promjene; ja nastojim da budem sa današnjim slanjem zadovoljan. — Prijatelju, ja računam na tvoju besjedu, a ne ćeš izdati moje povjerenje. Tu se radi o mojoj glavi. — Senecijone, za me bi bila uvreda, kad bi tome više govorio. Budi uvjeren, da ću ja vjerno moju besjedu držati.« Tada se dva prijatelja rastadoše. Senecijon izagje iz Salustijevih vrtova, dok se je Servilij nastavio šetati po ovim javorovim drvoredima, misleći o onome, što je čuo. Senecijon ništa nije pretjeravao; ozbiljna se urota kovala proti Neronu. Na čelu su bili Flavij Scevin i mladi Lateran. Ovoga je dala sjajna kuća, poslije lute­ ranska bazilika, plijenom cesarovoj mržnji. Dok je Se­ necijon istraživao Servilijevo mišljenje, stvar je naglo napredovala: urota je bila dozrela, imala je planuti. Odabralo se, da se izvrši na dan igara u cirkusu, posve­ ćenih Cereri. Premda je car malo izlazio i zatvarao se u svoj dvor i vrtove, često bi dolazio na ove svečanosti, pa ga je bilo lakše u kazalištnom veselju napasti. Evo kako su urotnici bili udesili napadaj. Lateran je imao, pod izlikom, kao da milost traži, ponizno pasti pred vladareve noge, pa ga naglo srušili na zemlju. Laleranu je bio namijenjen ovaj dio učina, jer je bio odvažna srca i silne snage. Dok bi on na zemlji pritiskao Nerona, centurijoni, tribuni i ostali urotnici imali su se sleliti i cara ubiti. Tada bi pred narodom proglasili novoga cara, za tim bi odma tražili, da ga priznadu pretorijanci i senat, koji hi se imao onoga časa sakupiti. Urota je bila vješlački uregjena i imala je velik izgled u uspjeh. Kolovogja Scevin tražio je, da zadade prvi udarac. Bio je uzeo bodež u hramu boiinje Zdravlja u Etruriji ili, kako drugi hoće, u hramu sreće u Ferentu i on ga je 127 uzeo kao svetinju, posvećenu ovome velikome djelu. Nego izdaja izagje iz njegove vlastite ruke one noći prije odregjenoga dana smrti Neronove. LI oči naumljenoga umorstva, Flavij i Scevin, poslije no se je dugo dogovarao s jednim urotnikom, koji stanovao u aventinskom okružju, povrati se s večera kući. Ode u sobu spisa, uze svoju oporuku, pomnjivo ju pročita, napravi više preinaka, pa ju zapečati. Kad je to učinio, pozove osiobogjenika Miliha, pa Irgnuvši iz korica bodež, odregjen za smrt Neronovu, reče : »Drži Mi libe, naregjujem ti, da ovo oružje dobro urediš. — Što treba s njim uraditi? upita oslobogjenik. Vrijeme je otupilo rt ovoga bodeža ; treba ga brižno naoštriti. Kad posao bude gotov, ovamo ćeš ga donijeti i opet ga u korice slaviti.« Milih uze bodež i izagje, da posluša svoga gospo­ dara. Scevin odma priredi gostbu, sjajniju no obično, u isto vrijeme udijeli slobodu robovima, koje je najviše ljubio, a ostalim novca. Kroz to je izgledao turoban i zabavljen velikim naumom, premda je u nejasnim raz­ govorima hinio veselje. Kad je Milih ušao u blagovao­ nicu i javio svome gospodaru, da je učinio, što mu je bilo naloženo, Scevin mu naredi, da pripravi zavoje za rane i ostalo, što služi za krv sušili. Oslobogjenik začugjen, stade sumnjali. Scevin to spazi i kako je u njemu imao podpuno povjerenje, nagne se i na uho mu prišapnu nekoliko riječi i tako mu odkri svrhu ovih lajinstvenih priprema. Ali Milih nije imao srca, da se izvrgne pogibelji sukrivnje. Uze razmišljati o izgledima u uspjeh, pa mu se učini, da bi ponj bilo sigurnije i koristnije odati tajnu. Kad je bilo o ponoći, Milihu uspije, na odlazku uzvanika, prokrasti se izvan kuće sa ukra­ denim bodežem. Kad se je dočepao ulice, na vrat na nos krenu prama Tigelinovoj kući. On je u taj par bio kod Nerona, ali nije to bio kakav ljubimac, s kojim je Milih htio govoriti. On je imao tražiti savjeta, pa tu je poznavao čovjeka, koji će ga naučiti, što mu je činiti. — Kad su se vrata otvorila, nešto će vrataru priŠaplati, a ovaj će ga s one stope odvesti u sobicu gdje je u nemirnom snu spavao starac, čije je divlje obličje odavalo hladnu zločestu prevejanost. To je bio Hermes, moćni i lukavi Tigelinov oslobogjenik, vičan, kao i gospodar mu, na sve sramote i na sva zlodjela. »Što me se traži?« zaviče Hermes, naglo se budeći i dižući na postelji. Mala je svijeća gorjela kraj njegove postelje, pa je on odma poznao svoga noćnoga posjetnika. »0, to si ti, Milihe, reče. Dobro je, sjedi kraj mene. A ti, robe, doda okrenuvši se onomu, što ga je budio, vrati se u svoju sobicu.« �128 Br. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. Milih nije ni riječi izustio, pa nije ni sjeo, nego je ispitujućim pogledom promatrao Tigelinova oslobogjenika. Netom je rob otišao i vrata zatvorio, Milih turi krakun, da ga se ne bi pometalo u naumljenom raz­ govoru. Poslije ovoga opreznoga postupka sjede uz Hermov krevet. Milih bio je blijed i mučen nekom straš­ nom mukom. Razmišljajući, e će mu nevjera više do­ nijeti no vjernost, bio je odlučan prodati tajnu i život svoga gospodara. Ali Scevinov oslobogjenik, ko čovjek razborit, da bude stalan o uspjehu, došao na savjet Hermu. »Kakov te težki posao vodi u ovo noćno doba?« upita Tigelinov prijatelj. — Želim čuti tvoje mnijenje u jednom ozbiljnom koraku, na koji sam se evo odvažio. — P a je li posao tako hitan, da si morao iza­ brati čas, kad sav svijet opočiva ? Nisi mogao do sutra čekati. — Sutra bi bilo prekasno. Treba da radim od­ sada do nekoliko ura. — Što je to ? zapita Hermes, jer mu se je rado­ znalost budila s tajinstvenim odgovorima posjetnika. Radi se o ozbiljnim poslovima u kući Flavija Scevina. Što ! Scevin, taj raskalašeni stvor? Pa kakovim se ozbiljnim poslovima može baviti ? — On misli o cesarovom svrgnuću. — Ti se šališ, Milihe, viknu Hermes. R m is li; opasno je na laku ruku osvagjati. — Ja govorim o onomu, što sam vidio i čuo. Ništa nije istinitijega od onoga, što sam kazao«. Tada pripovjedi ono, što je znao : o Scevinovoj zabrinutosti, o sjajno priregjenoj večeri i o naregjenim pripremama. Pa, kako je izgledalo, e Hermes još dvoji i podpuno ne vjeruje oslobogjenikovom pripovijedanju, ovaj će izvući bodež : »Evo, reče zločinačkog oružja, koje je imalo uki­ nuti posvećeni vladarev život.« Pred ovim dokazom Hermes nije više dvojio. On se sasvim ustade iz postelje, pa se ustoboči pred svo­ jim drugom : »Milihe, priuze, ne smijemo vrijeme gubiti ; jer će brzo dan svanuti. Hajde brzo k cesaru i odkrij mu urotu. Ne sakrivaj mu ni jedne sitnice. — Ne će me primiti; u ostalom, ovoga časa cesara nije na d v o ru ; on od nekoliko dana stanuje u Servilijevim vrtovima. — Jedan razlog više, da se radi sa svom mogu­ ćom pomnjom. — Ali ako mi vratar ne otvori vrata, ako mi ne uspije ući, što ću raditi ja bijedni oslobogjenik ! — Potraži u moje ime Epafrodita, najmilijega Neronova oslobogjenika«. Milih, ode snabdjeven sa ovim zahtjevima. Projuri gradom, a da se ne ustavi. U svanuće dana dogje na vrata Servilijevih vrtova, posred kojih je bio sagragjen zaselak, sličniji tvrgjavi no kući uživanja. Malo prije Servilij Tusko, čija je ova kuća bila, darova ju caru. To je bilo neko sredstvo, koje su često upotrebljavali u onim tužnim vremenima bogati gragjani, a da od­ strane svaku izliku osvagjanja. Kad bi cesar bacio oko na koje imanje ili na koji krasni stan, pa bio on i najbo­ ljih njegovih prijatelja, kada mu ga ovi ne bi nepro­ mišljeno ponudili, dostavljači bi tužili nerazboritoga vlasnika, osuda bi nastala i vladar bi postao baštinikom. Vojnici su stražili na vratima i unutar. Na prvi je mah Milih bio odbijen, kako se je bilo i nadati. Ali on je ustrajao i govorio, da nosi strašnu vijest i po Hermovu savjetu da traši Epafrodita. Gesarov oslobogjenik primi MHiha u vestibulu ispred atrija. Jedva je čuo o čemu se radi, odma ga povede k Neronu. Cesar se je iz postelje ustao, muči ga skrajni ne­ mir. On, koji se je redovito ustajao mnogo poslije iz­ laza sunca, jutros je svojim prstim a zapucketao u prvi osvit dana. Na taj znak doleti rob - c u b i c u l a r i u s —, pa će mu donijeti laneno platno sjajne bjeloće, togu, sandaie i čiste vode za glavu i ruke. Cesar se je dugo umivao u mirisnoj vodi, puštao svoju kosu željezu vlasuljara i stao se oblačiti poslije no se je nakvasio sa mirodijama. Za tim brižno omota vrat, da očuva svoj lijepi glas od jutarnjeg hlada, sve pjevuckajući pjesme, koje je sam složio. Sebe je držao neprispodobivim glaz­ benikom i više mu je laskala jedna hvala njegova pje­ vanja nego sva okivanja svijeta u zvijezde njegove moći i veličanstva njegova položaja. Neron je stao ispred velikog srebrenog ogledala, urešena s dragim kamenjem. U njemu se je odrazivao od pete do glave. Tada Epafrodit naglo stugi u njegovu sobu. »Što ćeš? zapita cesar uznemireno, ja te nisam zvao. — Jedan oslobo­ gjenik senatora Flavija Scevina, gospodaru, moli dopust da mu bude slobodno s tobom se porazgovoriti o jed­ nom veoma važnom poslu. Taj posao ne trpi oklijevanja. — Jesi li ga pitao? je si li siguran o tome čo­ vjeku ? prihvati Neron, strašiv, kao veći dio samosilnika. — Nemaš se ništa b o ja ti; inače, ako dopuštaš, ja te ne ću ostavljati. — Ja tako hoću. Uvedi ga.« U isto vrijeme vladar s jednim znakom otpusti robove, koji su mu pomagali pri oblačenju. Milih se po­ kaza, drhćući pred žučljivom nemani, na čiji su se mig ukidali ljudski živ o ti; pripovjedi, što je znao i svrši pokazujući bodež. Neron je, preplašen s onim, što je čuo, dugo propitivao oslobogjenika ; za tim izda naredbu, da se odma dojavljeni urotnici i k njemu dovedu. �Neronove žrtve. Dok se je ovo zbivalo u Servilijevim vrtovima, Hermes nije zaboravljao obećanja zadana Tusku, da će prvom prigodom zaplesti kršćanske poglavare u smrtnu tužbu. Prilike su izgledale zgodne njegovim naumima, on se odluči s njima okoristiti. Ako mu uspije, da budu pogubljeni apostoli, mislio je, e ništa ne će biti lakšega, no prisiliti Aurelija Pudentia, da dade svoju kćer Serviliju; k tomu, Crkva bi bila rastrojena i bez dvojbe podlegla bi još u svojoj koljevci. Tako je nesretnjak umovao, ne znajući, da je ova Crkva primila božansko obećanje i da ju nitko, pa ni sami pakao ne može uništiti. U ono doba, kada je Milih bio pred Neronom. Hermes je ostavljao Tigelinovu kuću, išao je uzduž Tibera i ustavio se pred jednim otokom Subure. Ušavši u prostranu kuću, popeo se je na osmi pod, otvorio vrata jedne sobice i našao licem u lice sa Veturijem. Ne pazeći na ženu i na djecu Tigelinova štićenika, reći će m u : »Veturije, ti mi trebaš, hajde sa mnom.« Cankolizu nije služilo dva put govoriti; on ode s Hermom bez da i riječ izusti. Dva su čovjeka neko vrijeme nijemo stupala pokraj rijeke; zatim, kad su se namjerili na jedno prostrano i osamljeno mjesto, zaustave svoj hod. Hermes, priuzimljući rije č : »Veturije, reče svomu drugu, treba da ovoga časa igješ na cesarov dvor. — J a ! na cesarov dvor! ponavljao zatežući i drhtao od straha. — Jest, odmah. — Pa, što ću tu raditi? — Ono, što ti rečem. — More li biti bez ovoga posjeta? — Ne može, ako se želiš obogatiti. — Želim i ter kako. — Onda moraš slušati moje upete. — Ja slušam, odgovori Veturij s nekom nemir­ nom ustrpljivošću. Cesar je u Servilijevim vrtovim a; zatražit ćeš, da te k njemu pripuste, pa ćeš mu kazati, da si kršćanin. — Što to od mene tražiš, Herme? viknu prestra­ šeni čankoliz. Ti dakle tražiš moju sm rt? — Ja ti pokazujem put sreće. — Nego cesar mrzi tugjinska praznovjerja, nikada mi ne će oprostiti takov prkos. — Čuj me, ne prekidaj me, prihvati Hermes, koji je malo mario za viku i tužbu Veturijevu, jer je znao da će ga zlatoljubije na sve prignuti. Ponizno ćeš moliti vladara, neka ti oprosti, što si se dao zavesti od kršćanskih poglavara, Petra i Pavla; nadodat ćeš, kako stalno znaš, da su oni cesarovi neprijatelji. 129 Ja ću lagali s takovim govorenjem, odvrati Vetu­ rij, jer židovski učitelji uvijek vjernike nagovaraju na poslušnost prema vlasti. — Nisam znao, da ti je savjest tako nježna, Ve­ turije, odvrati Hermes šaljivim glasom. Herakla Li! laž te danas osobito vrijegja; to je nešto nova kod tebe i dobro je, da se zna. Vidim, tvoj je kršćanski uzgoj na te djelovao. Ne misli to, Herme; ja sam spreman i reći i učiniti sve, što hoćeš, samo ti održi besjedu, pa da ja budem bogat. — U dobar čas, to je pametno. Budi miran, sa mnom ćeš biti zadovoljan. Evo dakle, kako ćeš svoju ulogu izigrati: ti ćeš utvrditi cesara, da su mu Petar i Pavao neprijatelji; nadodat ćeš, da si od više sedmica na njih vrebao, pa da si došao do uvjerenja, da su se urotili sa Plavijem Scevinom. — No, ja ne znam ni prve riječi o toj uroti. Ne smeta; pamti samo moje riječi. Kroz malo vremena, ako već nije posao gotov, krivci će biti u vladarevim šakama«. Veturij obeća sve, što je zahtijevao Hermes i os­ tavi mrskoga Tigelinova oslobogjenika, da kukavički ode, kao tobožnji brat, dojavljivati kršćane i njihove poglavare dovoditi pred cesara pod težinom smrtne osvade. Kad je Veturij došao, Servilijevi su vrtovi bili puni vojske. Pješaci i konjanici, ispremiješani sa Ger­ manima, jer ih je Neron držao sigurnijim s toga, što su bili stranci, oblijećali su po krajevima zaselka, svu­ kuda pretraživali i vukli k vratima buljuke optuženih. Ovi su ulazili na ispit. Veturij, čas smeten na pogled toga zlokobnoga pripravljanja, oživi na pomisao dobitka, koji ga čekao. Prijavi se, da on ima važnih stvari, odnosećih se na urotu. Ođma bude doveden Neronu i kako je bolje znao ponovi nauk, što no mu ga Hermes dao. Nije on razbijao glave u ispitivanju težine, s ko­ jom nesretnjak teretio dva apostola Petra i Pavla. Vla­ dar naredi, da ih se uapsi i odmah preda nj dovedeVeturij se povuče, opčaran samim sobom, a nada sve uspjehom svoga poduzeća. Šimuna-Petra nije bilo u Rimu od nekoliko dana, kad su vojnici došli, da ga uhvate. Pavao se je molio u maloj kući, koju je bio unajmio još u vrijeme svoga tamnovanja. — S čega me se tuži? upita on cenlurijona, kad mu je ovaj saopćio naredbu, da se prikaže pred vladara. — Brzo ćeš znati, — odgovori čovjek. Pavao dalje nije govorio; ustade se i pogje sa časnikom. Kad je došao u Servilijeve vrtove, bilo mu je čekati sve do svrhe dana, jer je broj tuženih bio velik. Neron, sjedeći izmed Tigelina i svoga oslobo­ gjenika Epafrodita, ispitivao je privedene, a onda nare- �Br. 8. i 9. — «SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1912. 130 gjivao, da ih se muči i ubija. Sunce je zapadalo za brda, koja okruživala rimski obzor s onu stranu Tibera, kad je red došao na Pavla. U laj čas bilo je strašno Nerona pogledati; bijes, srdžba i strahota bili su uslikani u njegovim zelenkastim očima; njegovo izobličeno i grdno lice odrazivalo se sa ljutim mukama okrutne mu duše. Urota je bila samo dijelom otkrivena; još se nije moglo staviti ruke na sve, koji ju skovali i Neron je za to znao. Potrese se na Pavlov pogled, kad ga dobro prepozna. Iz nova osjeti čudni dojam, što no ga prvi put osjetio, kad no se apostol pred njegovim su­ dom pojavio. Istoga časa dogje Servilij i sjedne do cesara. Pa i on, mladi patricij, nije mogao protumačili osjećaja, koji se motali u njegovoj duši na pogled Pa­ vla; on nije mogao svojih očiju skinuti s ove žarke i odvažne pojave. Apostol se je primicao s nekim nedostiživim dos­ tojanstvom i veličanstvom. Neron megjutim stade ga pitati o uroti. Kad Pavao razabra o čemu se radi, uze riječ s nekom osobitom vatrom. On sam pred ovim divljim lavom, kako će poslije reći u jednom listu Tiinoteju, izdan od jednog himbenog brata, i od drugih na cjedilu ostavljen, stade ga braniti s takovom rječitoš da je slavlje slavio nad zlobom svojih neprijatelja pomeo njihove paklene nade. Tako je živo dokazao pod­ lost tužbe, da je cesar bio uvjeren o njegovoj nevinosti. Pavao se je pozivao na nauk kršćanske vjere, oslonjen na dužnom poštivanju društvene vlasti i dozivao u pamet svoje naputke o poslušnosti prama vladarima. Neron nije mogao, a da mu ne povladi, govoreći, kad bi svi Rimljani vjerovali besjedi ovoga stranca, kako ne bi bilo urota. Tigelin je htio prigovarati; ali ga apo­ stol s nekoliko riječi potuče. Neron se izjav: da je zadovoljan i otpustiti Pavla na slobodu. Ovo je riješenje uključivalo i ono Petrovo, premda ga tu nije bilo; uzrok je bio isti, pa i nevinost jednoga posvjedočavala je nevinost drugoga. Pavao se povuče blagosivljajući Boga, što ga je oslobodio silničkih ruku i pandža okrune zvijeri, koja uživala u prolijevanju krvi. (Nastavit će se.) Nonca:: Vogji svome(Presvj. g. dru, A. Mahuiću.) Zapjevajte 7>jesmu novu, pjesmu slave i veselja, bašče naše pune ruže, ravna polja i planine; suze naše radosnice neka budu spomen želja, što Ti šalje vedra mladost, Tvoja mladost iz daljine! Teške suze prolivene, mnogi jadi neplakani, što nam duše naše more, neka ginu, nek’ ih nema! Pjevaćemo pjesmu slave, svi veseli, nasmijani, jer se nama dan veselja, dan slobode drage sprema. Kroz godine duge, teške, mnoge su nas pekle rane, kandžija nas bila lugja, pelin-čašu mi smo pili, a sada će oko naše bašče gledat rasvjetano i domove obnovljene, što smo za njih suze lili. Sjećanja na prošle dane, od olova što je teže nestaće u pjesmi novoj, punoj žara i topline, a jesenja pjesma tmurna, što nam prsa mlada steže uginuće ko u proljet, kada sunce toplo sine. Ostarjele majke naše molitve će slati vrele Gospodu u svetom hramu, što pogleda sluge svoje, pa nam posla Tebe vogju, i ruke će dizat svete na blagoslov prvom sinu ispaćene zemlje moje. Mlaka srca braće naše zapaliće ljubav nova za rogjenim domovima. Ne će pjevat pjesmu staru, pjesmu straha i nemoći, sjetiće se i sinova i njihove pjesme vedre, zargjalom o handžaru. Tuga nas je svaka bila, — a i sada još nas bije — nema u nas lovor grana — otkad lovor u nas raje? — da za glavu srebrokosu vjenac ruka Tebi vije, da poklone svoje Tebi u biseru skupom daje. Sestre naše uz molitve ubraće Ti kitu ruža sa čaira mirisavih, udahnuće u nju nade duša svojih čistih, svetih, to je lovor, Što ga pruža ljubav naša siromašna, sve najljepše što imade. A mi ćemo puni žara volju snažnu, srca čista, vedru miso, snagu mladu žrtvovati idealu; žrtvu ćemo prikazali za Hrvatsku i za Hrista i Gospodu silnom, našem zapjevati novu hvalu. I kraljevi naši slavni dići će se iz grobova, gdje tjeskobna srca leže, veseli će pogledati, gdje pod Hrista svetim znakom Hrvatska se budi nova jer je kletva teška pala, što od Gvozda sve nas prati Zapjevajte pjesmu novu, kuće naše porušene, majke naše, ostarjele, braćo naša čvrstih grudi, pjesmu slave i slobode, želje su nam ispunjene: Pravednost je poslala Te, nova zora nama rudi! �Neronove žrtve. Di*. Gjuro Ar nol d Bogorodici Da si zdravo, Bogorotko, Jedin dragulj u čistoći! Bog ti ruho zvjezdani protko, Da nam sjajiš i u noći. Sa visina svetih sigji Naše grješne u nizine; Dvorove nam sve obigji, Da ih groza mraka mine, Šatri legla one zmije, Što nas nekoć liši r a ja ; Nek nas Tvoje Ijub’vi tije Sveta veza samo spaja. Ah, ojači ljudstvo cijelo Da verige zemske skrši 1 hvati se za propelo U nebesa koje s tr š i! If3 d :> • Dr. Oj uro Arnohl: Ja san? gu sle svoje Ja sam gusle svoje noso svud po sv'jetu, Opjevao njima radost si i sjetu; One su mi bile Bogom dana druga, Spajale me s nebom kao zemlju dtiga. Ali kad sam jednom na svom putu s njima Pod propelo pao — podišla me zima 1 sa groze tajne nisam žica tako, Molio sam samo — molio i plako. I od onda često žice moje šute, Prolazio bučne ili tihe pute Samo jedna nikad ne će da se smiri Ko da kroz nju vjetar sa Golgote p iri! [Ш Fra Mijo V. Datinić: г----------- Bosanski ljiljan. (Istinita pripovjest iz prve polovice XVII. stoljeća). 3 Ivan slušajući ove riječi koliko nenadane, toliko srdačne, snebivao se je i rumenio od stida i smetnje, da nije znao ni riječi probijeliti, pak oborenih očiju samo je kretnjama pokazivao mu se zahvalan na toli­ 131 koj pažnji i ljubavi. Ovaj njegov muk tumačio je Lovro veoma povoljno, misleći, da mu je radost zavezala je­ zik, a ne zabuna, pak se požuri, da i ženi saopći, kako je Ivana ugodno iznenadio. Nasuprot Ivan osupnut od čuda ovom toli zamamnom ponudom, a obuzet sa sto­ tinu kojekakvih misli i briga, nije se znao snaći u toj neprilici, pak se s mjesta zaputi u crkvu, da tu u ti­ hom razgovoru s Bogom i Bogorodicom, najmoćnijom svojom zaštitnicom, potraži svijetla i savjeta. Tu prostrt i zaduben u molitvu velikim mirom očekivao je nebesku odluku i poticaj, koje je i suzama prosio. Skoro čitavu uru ovako je ostao, kada na jeđnoč osjeti se dovoljno upućenim, pak ustavši, ne htje se više povratiti Lovrinoj kući, već se mirno zaputi natrag u Bosnu, i stiže u Modrič, gdje je znao, da ima franjevački samostan uzdajuć se naći kod tamošnjih u j a k a zaklon i duhov­ nog vogju, a time uklonit se svjetskim zamkama. Megjutim je Lovro sa svojom ženom isticao vrline svoga posinka i dogovarao se, kako će ga lijepo oženiti, a što se Ivan još ne javlja, držali su oboje, da se on tiho Bogu zahvaljuje na tolikoj milosti. Već su bili naručili i novu odjeću, da ga pristojnije zaodjenu. Ne moguć dulje održati se, a da ga ne vide, potraže ga najprije u kući, a zatim u gradu, ali nitko im ne znade kazati kamo se je djeo. Možemo sami pomislili, kako ih je ova potraga žalostila, bojeći se, da ga je kakva nenadna nesreća snašla. Istom nakon tri dana uzaludne potrage dogjoše na misao, da je Ivan plemenitijeg stališa nego li su oni, pa da se nije mogao s njima tako ujedinili a možebit imao i drugih važnih razloga. Ostavimo ovo dvoje dobre čeljadi, da se sami utješe, a mi slijedimo Ivana. Imajući uza se nešto novca, prijegje Savu i uputi se ravno u Modrič, te se najmi kod nekoga gragjanina po imenu Stjepana. Ovaj se je za mlagjih godina bavio konjima, tovare prenašajući u razna mjesta, i time prilično obogatio se, a tada najmio nekoliko momaka, te im povjerovao tovare, a od dobitka lijepo životario. Dogodi se, da mu jedan radnik umrije i on ode u gostionu, ne bi li se tu na kojega valjana momka namjerio, da ga najmi. Gostio­ ničar ponudi to Ivanu', a ovaj se odmah primi, obećajući, da će vjerno služiti, a time naknadili što ne bude mogao ili znao u prvi mah. Čim Stjepan zagleda našeg Ivana, zavoli ga i povede kući, putem raspitujući ga o njegovoj prošlosti, i dobi take odgovore, da je odlučio povjerit mu svoje najbolje konje i kućne poslove. Jedva se može i pojmili, kojom je točnošću on sve to obav­ ljao, a da se nije zaboravljao ni molitve ni vježbanja u kršćanskim krijeposlima, već je uza svoju službu ugagjao Bogu, vršeći sve na veću slavu Božju i spas svoje duše. To je sve brzo uvidio i novi gospodar, pak je čestim darovima i Ijubeznim riječima, na samu i �132 Br 8. i 9. — »SKRA FINSKI PFRIVO.J« - pred drugim, rado to posvjedočavao. Ovo je opazila i gospodareva jedinica kćerka, premda istom djevojče, te se u njoj pojavi velika sklonost prama domaćem slugi, i ne opazivši, da se je u njeg zaljubila. Njezino mlade­ načko srce, gledajuć ga svaki dan, naskoro bi obuzeto silnom ljubavju, koju nije mogla više ni sakrivati. S bolju je uvigjala, da su ipak jedno drugomu nedolični, ne samo rodom, već i položajem; jer dok je njezin otac ugledan gragjanin, Ivan je prosti najmenik i stranac, a po svoj prilici veliki siromak, dok je spao na ovake grane. Kraj svega toga ona nije znala to dovesti u red, već je jednako čeznula za Ivanom. Istina, neko je vri­ jeme to brižno prekrivala, nu napokon morade to i vani pokazati. Svaki put kada bi otac pred njom što govorio o Ivanu, ona bi se u licu mijenjala ili brzo govor na što drugo skrenula, što nije moglo izbjeći ni Stjepanu, vještu mladenačkim pobudama; a kada bolje pripazi na nju, vidio je, kako mu se kćerka zagleda u Ivana. Ipak nije kušao, da ju od Ivana odv^ai*. toliko je cijenio njegove osobne vrline. Ovaj pako toliko je bio sjedinjen s Bogom i mislio na svoje dužnosti, da nije ni zamjetio privrženost ovoga nevinoga djevojčeta, od koga se nije bojao nikakove ne rilike. Napokon i Stjepan opazi, da se je njegova !.jerka zbilja zaljubila u domaćeg slugu, pak se stade nakanjivati, da pusti i udalji od svoje kuće, ali ujedno je ža i se morati rastati sa ovako čestitim slugor u sval pogledu. Dugo se je s tom mišlju borio, a napokon od­ luči udovoljiti želji djevojčinoj, pak Ivana njome ože­ niti i uslavit ga u svojoj kući. Megjutim je prošla go­ dina dana i kćerka se u potpunu djevojku razvila; stoga htjede Stjepan biti s oboma na čistu i on jednog dana oprezno kćerku upita, da li joj se svigja Ivan. Ona porumenivši u prvi mah od djevojačkog sb'da na ovo pitanje, brižnu u plač i uzdisanje, a tada ocu is­ kreno priznade tajne svoga srca. Sada otac stade ju tješiti i razgovarati, priznajući, da i on Ivana veoma rado ima, pa da ne bi ni sam mogao biti bez njega} ter obeća, da će i sam nastojati, da ih u ženidbi sje­ dini, kojim će sve svoje imanje ostaviti, a ovo tim ra­ dije, što je Ivan zbilja vrijedan svake hvale i obzira. Čuvši ove riječi, za čas prestadoše teći joj suze i skoči da poljubi ocu ruku i zahvali mu na tolikoj dobroti. Ostavši sama nakani svoju želju saopćiti Ivanu i na­ šavši ga pri nekom poslu, reče mu bez okolišanja, kako već zna mladež biti u tome otvorena: »Ivane! Odavna sam želila, da mi po duši kažeš, jesi li opazio, da te veoma ljubim, više nego samu sebe i da bi rado bila tvoja?« Na ovaj upit Ivan obori oči u zemlju i poru­ menivši od stida, ne odgovori joj ni riječi. Videći, da on šuti, ona poče pripovijedati svoj razgovor s ocem i da će se naskoro vjenčati. Sada istom on odvrati: »Je 1912. li moguće, moja gospojice, da vas je ta neuredna strast toliko ovladala, da vam je potamnio razum i vi dotle zastranila? Zar ste već zaboravila na svoj stališ i po­ ložaj, pak se zagledala u osobu tako nisku, koja vas poslužuje? Zar bi vi prezreli svoje plemstvo i udala se za ovakog nevoljnika? Zar bi vi tako bogata i li­ jepa, za kojom čeznu mladi gragjani ovoga mjesta, poš­ la za tugjina i siromaka? Molim vas, okanite se toga; jer ja to nisam zavrijedio, a ne bi nigda na to ni pristao«. Ovdje Ivan umuknu, a kada djevojka htjede nastaviti, on se žurno udalji od nje i ne obziruć se na nju. Kako se je to dojmilo ove gospodske djevojke, možemo sami naslućivati. Ostavimo je megjutim i sli­ jedimo Ivana. On se ravno uputi u mjesnu franjevačku crkvu i prostrije se pred glavnim oltarom, gdje se je nalazio I s u s u t a m n i č e n i k l j u b a v i . Tu se je m molio, razmišljao i uzdisao, da je bio sav izvan ^ebe. Iz prikrajka crkve gledao ga je mlad redovnik, koji je tu obavljao pohod presv. otajstvu i ne mogav dulje čekat* pristupi k njemu i pozdravivši ga, u p ita : da li je gragianin ili stranac te čime se bavi. Kaza mu uz to, da ga je višekrat vidio u crkvi, ali uvijek pobož­ na i sabrana. »Nisam ja, oče, takov, kakva me opisu­ jete, odvrati, ali ću vam odgovoriti na naša pitanja. Ja sam ovdje stranac i od nekog vremena u službi. Inače sam katolik i od poštena roda, pak bih želio što bo­ ljega naći, a vas molim, da mi u tome pomognete, kol’ko znate i možete. Onda preuze redovnik: »Pa što bi želio, brate? Istina, ne mogu mlogo kao siromašni fratar obećati, ali i ono malo, što mognem, rado ću učiniti«. Već iz ovih riječi uvidi Ivan, da se nije uzalud na njeg obratio, pak padnuvši mu pred noge i polju­ bivši skut njegove haljine, odvažno preuze: »Ništa rugo, oče, ne želim niti ću želiti, vać da budem kod osobe, koja bi me poučavala, kako ću lakše spasiti dušu, pak mi se čini, da bi to postigao, kad bi me pri­ mili u ovu kuću, da poslužujem tolike dobre redovnike, kao što ste vi. Ako vam se ne čini ova molba odveć smiona, uzdam se u pomoć Božju i Blažene Djevice Marije, da se ne ćete pokajati, što ste me uzeli pod okrilje«. Redovnik udivljen ovom gorljivošću Ivanovom, obeća, da će s mjesta govoriti o tome s ocem gvardi­ janom, a taj bijaše o. Nikola iz Gradovrha, koji je uz učenost spajao najuzorniji život, iz kog se je zrcalila redovnička savršenost, a koju je on više dobrim pri­ mjerom, nego li riječju, širio megju svojim redovnicima. K ovomu se zaputi ovaj mladi Franjevac i pripovje­ divši, mu što je vidio i čuo, nagje ga pripravnim pri­ miti novoga došljaka. Uveden u samostan, rado se primi službe i nagje svoj mir. Ali brzo se doču u gradu, da je SLjepanov sluga najmio se u mjesnom samostanu. �Bosanski ljiljan. Ni Stjepan ga nije dugo tražio, već stupivši u samostan, brzo se namjeri na svog bjegunca, koji ga uljudno po­ zdravi te mu se ispriča, što ga je onako ostavio.1) Uza­ ludni su bili svi nagovori i molbe Stjepanove, jer naš Ivan ne htjede više vratiti mu se, već osta poldrugu godinu u službi crkve i samostana, ali tako, da je bio svim onim redovnicima uzor svih krijeposti i dobrih djela, pak svi izrazise želju, da se primi kao brat lajik. Sada je već uvidio i sam, da mu nije više mo­ guće pretvarati se muškim, te kradom opet pobježe u kršćanske zemlje i doprije u Budim, gdje se najini za kočijaša u turskom taboru i tu je 5 mjeseci proveo. Buduć je ondje bio i obolio, po savjetu i pomoću nekoga biskupa ode u Dalmaciju, jer je ovomu valjda svoje tajne otkrio. Tamo se namjeri na odličnu gospoju i preobukavši se opet u žensko odijelo, sprovede čitavu godinu kao dvorkinja, moguć bez zaprijeke vršiti svoju pobožnost. Ali ona, koja se je priučila bila na razgovo s nebom, nije se mogla ćutiti zadovoljnom u Н■_ *-;.A ženskih, odanih raskošju i taštinama r-vo^a svijeta, a možebit osijećala se tugjinkom, pak odredi vratiti se opet u domovinu. Najpreča joj bila briga posjetiti Olovsku Gospu, čuvenu svuda radi ( desnih ozdravljenja, kao danas u Lurdu. Moralo je to biti uoči Velike Gospojine, kada su mnogobrojni hodočasnici i iz Dalnmčije onamo dolazili. Ondje je tri dana provela u mo nmlitvi, te bi možebit i oslala u svome za^ i, da nije čula, kako su joj roditelji pomrli, a rodmna i >dbina i znanci radi kužne pošasti Jelaške ostavili i kojekuda se razišli. Ovom prigodom sastala se je s Vukosajem, bratom Frane Božića, svoga nesugjenoga muža, koji htjede vjenčat je. Una mu je sigurno izjavila što i njegovu bratu, da se ne kani udavati, ali on je ipak gojio nadu, da će mu se smilovali, pak je potražio preko crkvene oblasti od sv. stolice oprost zapreke javno ćudorednosli radi sklopljene, a neizvršene udaje Mandine. J ovaj ženidbeni pokušaj nije se ostvario, a ona još jednoć ukloni se napasti. Ovo ju je valjda i sklonilo, da se opet preobuče u muške haljine, to da se na novo vrati u Dalmaciju, gdje će moći kršćanski živjeti i češće pri­ mali svetotajstva, bez kojih ona nije mogla biti. Ondje se namjeri na nekog Franjevca, koji je opet uputi svomu nećaku, a ovaj vidivši Ivana neiskusna prodade ga nekom mletačkom trgovcu sa žitom, taj pako mletačkoj vladi za vojnika, a da to Ivan nije ni opazio' Istom kada dogje u Mletke, uvidi, daj e zarobljen i kao takov bi otpravljen u Brešiju, u tamošnju tvrgjavu Orzo. Tu je morao vršili sve vojničke dužnosti megju ‘) Ovdje završuje o. Vigilije Spada svoju pripovijest, jer je valjda obolio i umro, a ja nastavljam pričanje na temelju daljnjih podataka, koje je u pomenutoj radnji sabrao Dr. Luka Jelić, boraveći u Rimu. 133 onom raskalašenom družinom i lime došla u očitu po­ gibelj njegova djevičanska čistoća. Nu i tu mu ne uzmanjka Božja pomoć i zaštila Marijina. Dogovoriv se sa jednim francuskim vojakom, kojemu nije godio onaki život, obojica pobjegoše i zapuliše se najpre u Milan, onda u Rim, braneći se višeput zeljem i spavajući pod vedrim italskim nebom. Stigavši nekako u Rim, namjeri se na nekog dal­ matinskog svećenika, koji je vršio službu ispovjednika u crkvi sv. Petra, a po njemu upoznade se sa Oralorijancem o. Paći-em, ovaj pako namjesti je kod ugledne udove Agneze Codolcino, kao služavku. Tu ona odloži mušku odjeću i pod imenom Franice Slavonke osta u službi 7 godina, uzorno se ponašajući, tako, da je kod one okoline stekla štovanje i ljubav, osobito kod go­ spoje Agneze, da se je ćuljela dužnom obezbijediti njezinu budućnost, pak je svojom izjavom od 1. ožujka 1Г 48. prenijela na nju tri dionice štedionice sv. Bonav,c ure u Rima, а zadržala pravo preuzet ih, ako bi Franjica prije nje umrla. 1 zbilja pošto je Agneza umrla koncem god. 1650, položeni novac prijegje u vlasnost ove tugjinke. Skoro 13 godina ona osta još na svijetu, a da ne znamo čim se je bavila, nu po svoj prilici bila je u službi koje druge gospoje, jer nije takla u d i o n i č k e knjižice, već ih pove&ln. Konačno u ožujku * 16СЗ' u«i« u kolullnCk' samostan sv. Siksla i borninika te posta trećoretkom. Tu je opet proživila 7 go­ dina i 10 mjeseci, a preminula 31. prosinca 1670. Svoje svelo življenje zapečatila je svetom i uzornom smrću, pak je u brzo prosuo se po svemu Rimu glas o nje­ zinoj svetosti. Na žalost, spomenuti učenjak Dr. .Jelić nije mogao, uza sav napor, namjerit se na njezin grob ni na posmrtni nalpis, jer su iza loga nastala za Rim burna vremena te su sve bilješke o njoj negdje se zaturile. / a njezin boravak u Rimu doznao je nekako i nesugjeni joj muž, te je po nekom franjevcu, koji je iz Bosne išao na opću skupštinu franjevačkog reda. po­ slao molbu na sv. stolicu, da Mandalina bude prisiljena stupiti u koji ženski samostan ili da bude on oslobogjen od svake ženidbene obveze, pošto on neće tla primi onakovu skitnicu, a hoće, da se drugom oženi. Manda­ lina sa svoje strane opet izjavi, da je bilo nasilno nje­ zino vjenčanje, pa da neće ni njega ni drugog muža imali. Dok se je ovo pitanje kod sv. stolice pretresalo, došao je u Rim glavom Mandalinin stric ili najbliži rogjak o. Martin Brguljanin u poslu reda, te se je dne 20. juna 1039. sastao sa Mandalinom i velikim veseljem slušao njezine čudnovate doživljaje. Ne znamo, kako je dokrajčena ova parnica, ali je sigurno, da je Franjo ostao neženja i nakon njezine smrti zahtjevao sve, što je iza nje ostalo. * * * �134 Вг. 8.-i 9. SERAFINSKI PERIVOJ« Ovako se dokončaše Mandini burni dogagjaji, ali je ona onako neuka ostavila nam primjere dobre kršćanke, uzorne djevojke i velike rodoijupke. Skroz pro­ žeta kršćanskom naukom i pobožnim osjećajima, živila je i umrla kao svetica, iskusivši u svakoj neprilici oso­ bitu božju zaštitu, a ovu je zaslužila radi svoje izvrsne vjere i odanosti, koje je česta sv. pričest u njoj do konca života njetila i raspirivala. Visoko cijeneći dje­ vičansku čistoću, ovu je povjerila bezgriješnoj djevici Mariji, pa sloga i vidimo je u svim neprilikama života punu pouzdanja i odvažnosti, dok ju nije zaklonila u sigurnu luku spasa, najpre pod nadzor dobre gospoje i napokon u samostanu i to onoga reda, koji je nebrojene ovakove cvijetke u nebeski vrt presadio. — Napokon je posvjedočila i svoje rodoljublje, što se je zvala Sla­ vonkom, ili kako bi danas rekli, Hrvaticom, u gradu i središtu svih katolika, ne stideć se svoga roda i ple­ mena. Uz rodoljubne osjećaje učuvala je i svoju ženost prema franjevačkom redu, od к о ^ ^ ^ Т čila znanosti svetaca. Ovako mila Bogu i ljudina ostav.ja nam uspomene, koje ćemo čuvati u srcu i povodit ;e za mirisom nje­ zinih pomasti, dok je ‘jednoć ne ugledamo i u nebu, kao lijepi i gizdavi ljiljan u zboru čistih djevica, koje prate božanskog Jaganjca, kud g<.d krene. O. (jljuro Hnicetić, Vukovar: Pabirci iz nekrolog! samostana u Vukova Predgovor. U nekim redodržavama franjevačkoga reda lijep običaj vlada, da se svaki dan čita nekrologij (negdje prije objeda a negdje na večer) t. j. imena one časne braće, koja su taj dan u redodržavi blago u Gospodinu preminula. Počima čitanje riječima: » N o m i n a f r a t r u m n o s t r o r u m h a c d e p i e in D o m i n o d e ­ fu nc t o r um.« Završuje pako : O u o r u m a n i m a e a l i o r u m q u e omiss(»)orum per m i s e r i c o r d i a m Dei r e q u i e s c a n t in p a č e — Amon.« Ovo čitanje slijedi ps. »De profundis« (ako se prije objeda čita) sa molitvom; » A b s o l v e q u a e s u m u s D o m i n e animas f a m u l o r u m tuorum — co nfratr um n o š t r o um . . .« I/ijep je to običaj, znak kršćanske i bratske ljubavi, koja smrću ne prestaje, nego i preko groba vlada. Osim navedena razloga imade i mnogo drugih, koji ovaj običaj odobravaju i preporučuju. Ako samo to spomenem, kako ovo sjećanje pokojne braćo danomice 1912. doziva u pamet živućoj braći kratkoću života, pobugjuje na rad, na pravi redovnički život, oduševljava na na­ sljedovanje uzorne, gorljive, požrtvovne i radine braće, dosta sam rekao i vrijednost samostanskih nekrologija pokazao. Franjevački samostan u Vukovaru posjeduje lijepi nekrologij, koji sadržaje do 3070 pokojne časne braće. Megju ovom pokojnom časnom braćom spomen je mno­ gih, koji su sv. Crkvu, Red i rod svoj proslavili. Uspomeni ovih slavnih sinova Asiškoga Patrijarhe, odani sin Sv. Crkve, Reda i roda, posvećuje ovaj ne­ znatan rad. Za razjašnjenje, zašto se u nekrologiju franjevač­ koga samostana u Vukovaru spominju i neki drugi sa­ mostani izvan granica naše domovine, po tom i Časna br ;a, koja su u tim samostanima preminula, donašam ovgjo - E r a ' t k i opis D r ž a v e K a p i s t r a n s k e ReчАа' S. F r a n j e « . Ovaj opis čuva se u vukovarskom samostanu a napisao ga je : »Timolia Stančik 1846« Opis glasi: »Slavni Isukerstov naslidnik S. Franjo Serafinski utemeljio je Red svoj Godine od porogjenja Isukersla 1206. Red ovaj tako se je za kratko vrime rasplodio, da nijedne skoi države nije bilo, gdi se ne bi ljudi od ^ovoga reda na veliku kerstjanluka korist nalazili, puke s rječjom i dobrim, primjerom k' kriposti vodeći, uduč pako kanogod nijedno družlvo^ne može biti brez 'oglavara iliti Upravitelja, tako nije ni moglo bili, da ove redovnike po svem širokom svitu rasploejeno jedan neposredni poglavar upravlja, zato upravljanje oviuh redovnikah razdiljeno je bilo na mloge države, od kojih svaka imala je, a i dan danas imade svoje Deržavnike iliti Provinciale, koji se svake tretje godine rpo bratji istoga reda izabiraju. Tako je iznjedj’ mlogih ostalih Deržavah iliti Provinciah postala takodjer Provincia Bosanska i to godine 1235.1 Ova Provincia priko 200 godinah bila je veoma prostrana tako daj u po jednom Provincialu nije moguće bilo upravljati : zato se od nje odiliše godine 1444. Provincia Salvalorianska u Magjarskoj (jod. 1469. Provincia S. Jerolima u Dalmacii God. 1474. Provincia Raguzanska. God. 1514. Provincia Kranj­ ska, God 1676. Bugarska, God. 1735. Provincia S. Ot­ kupitelja u Dalmacii. Pak najpbsli ova Provincia Bosan­ ska lolikih provinciah mati, Godine 1757. na dvi sirane jest razdilila, tako da su Manastiri Bosanski od kojih dan današnji samo tri imade zaderžali ime Provincie Bosan­ ske ; ostali pako Manastiri po Slavoniji i Magjarskoj Provincije S. Ivana Kapistrana ime dobiše, koja se je Godjne 1825 s četirima u Austrii manastiri uziqložala. I lako sada Provincia Kapistranska ukupno broji 20 Manastirah i ovi jesu slijedeći...« �Pabirci iz nekrologija franjev. samostana u Vukovaru. Godine 1900 osnovana je nova franjevačka Provin­ cija pod zašlilom slavenskih ApoŠtola Sv. Girila i Me­ lodija, pod koju spadaju svi franjevački samostani u Hrvatskoj i Slavoniji, le samostan u Čakovcu (Megjumurje), njih 22 na broju. Ц srpnju, ove godine (1910) nastaniše se u vukovarskom samostanu reformirana braća i to njih 9 na broju -š e s t braće svećenika i trojica braće lajka. Prvi gvardijan reformiranoga samostana izabran je na skupštini redodržave 5. srpnja na Trsatu obdržavanoj, vel. o. Bono Matković, rodom iz Cernika. Kako je i kada je osnovan samostan u Vukovaru i 0 tom nam kratak ali točan izvještaj daje jedan stari spis iz godine 1838., koji se nalazi u samostanu Vukovarskom, a nosi potpis : »scripsit Franciscus landa — Poeseos Alumnus Essekiensis 1838».Izvještaj glasi ovako : »Uspomena monašlira vukovarskog Reda Sv. Franje Serafinskog Deržave pako S. Ivana Kanistrana. Misnici Reda S. Franje Deržave kapislranske vech pod Turskim jarmom i posle Puku Vukovarskomu jesu duhovno sluxili premda stalnoga kakvagot Stana« iliti kuche nisu imali, nego uvik kad je od pol ribe bilo Gvardian Monastira Bacskog jest j đnog ili dva misnika u Vukovar slao i odavud natrag u Bacs kad. je hotio odazvav. 1 to j e ’lako trajalo do godine 1704. Г ovo doba dignuvshi se buna u Magyarskoj Rakoczy ustade proti Kralju Leopoldu vojevati, ni: kerstjanom, nit Cerkvama, nit Misnicima nedade mira ;, doshav da grad Bacski osvoji, zapalio je Monastir, koji skupa sa Crkvom izgori. U ovoj tugi i protivshtini' Gvardijan Bacski, u to doba Antun Orshich, Ujagmivshi shto je mogao od vatre crkvenih stvarih poslao je shlogod s nekoliko misnikah u Petrovaradin; tako u lllok i Sharengrad; on pako s nikima stvarima i s nikoliko Misnikah u Vukovar dojđe. Ovamo doshavshi recseni Antun Orshich buduch da samo lisnu jednu kuchichu u koj su se Mi­ snici prije kad bi iz Bacsa dolazili zaderžavali jesi nashao, zato perve odma godine dade naesiniti Refectoriu, podrum, kuhinju i esetiri sobice, i to sve od derveta. Buduch pako da je i Cerkvica jedno bila slaba, a drugo u dollu. zato isti Antun Orshich poese takogjer Cerkvu polig Residentie praviti (gdi sada stoji kapela sv. Ivana Nep.) koju je i dovrshio; pol lim toga pun dobrih dilah i zaslvgah s'ovog svita jest priminuo. Posle njegove smerti brixljivi Redovnici opet su, koliko je moguehe bilo Monastir Bacski popraviti, i u njemu su Guardiani opet pribivali, u Vukovaru pako jest samo Vikar illi drugaesije Paaesidens stajao koj je uvik pod oblastjom Guardiana Bacskog bio do godine 1723. — Oslobodjen od vlasti, Gvardijana Bacskog Praesidens 135 Vukovarski (ovi je pervi bio Marko Dragoevieh csitavih G godinah zasebice) mislio je vech od zidanja Monastira i Cerkve, kojeg zbilja s Вохјот milostjom i dobriuch kerstjanach dobriuch kerstjanach pomoehom Godine 1723 dana 24 lipnja na dan sv. Ivana Kerstitelja, kad je pervi kamen velikom slavom u zemlju postavljen zidati jest zapoeseo i strit.no shto on, shto njagov Naslidnik Otac Mijo Pavunovich do godine 1727 usidashe tako, da su Redovnici svi iz stare Residentie (koja josch i dan danas stoji, sad jest kucha Gyure Vorgicha oza njegovih starih za promivju uzeta) u Monastir prishli, ossim Oca Martina Balicha, koji se nije mogao od starosti i slabosti po skalini penjati i zato u staroj Residentii jest do smerti ostao i u njoj umro; Svi drugi геко pridoshe i u onaj isti dan, kad je pervi kamen u zemlju postavljen, jesu pervi put u Refectorii ruesali. — Premda su Redovnici kako геко Godine 1727 u Mo­ nastir unishli. u Cerkvu novu istom godine 1732 buduch da pri.je nebijashe sa svim gotova unidoehe i to 15 meSeca studena iste godine jest novu Cerkvu blagoslovio vishje1puta!1 spomenuti Otac Marko Dragoevieh i pervi pUta u isti dan jest u novoj Cerkvi Misu rekao, drugi рнко dan to jest istog miseca jesu sveti Sakramenat iz stare Cerkve u novu s velikim processionom unili i pervu pridiku u taj dan rekao je u novoj Cerkvi Otac Gjuro Dubravcsevieh Vikar Monastira Bacskog. Poslije i ovo uspomene vridno znati, da je tilo Sv. Bone Mucsenika, koje blažene uspomene Mnogo Poshtovani Otac Josip Jankovich, od Pape Benedicta 14. na poklon dobio iz, Rima donesheno i 24. lipnja go­ dine 1754. u Vukovarsku Cerkvu s velikim processionom unesheno i na oltar sv. Josipa za shtovanje postavljeno.« Povjest' ovu slijedi popis gvardijana samostana vukovarskog od njegova utemeljenja do god. 1737. Kroz to vrijeme izmijenilo se je 59 gvardijana, a od godine 1837. do danas 14. Kroz 188 godina opstanka samo­ stana, upravljalo je njime 73 gvardijana. Smatrao sam za nužno navesti u kratko povijest provincije sv. Ivana Kapistrana i samostana vukovarskog, jer će osvjelliti mnogu stvar, koja bi inače bila nera­ zumljiva. Radi boljeg pregleda radnju sam moju razdijelio, te na prvom mjestu dolaze: Z n a m e n i t a b r a ć a s a s v e t o s t i i kr je p o s n a života. Januarii 5. siječnja 1260. Sccundus vicarius Vicariae Bosnae Joannes, multis ornalus virtutibus, Budae ad S. Joannem sepultus. Petrum Minislrum Provinciae Hungariae a gravi et exlrema aegritudine liberavit. 5. Januarii 1799. — Budae : P. Ladislaus Spaić, Eector Generalis, Ех Custos, Ех Provincialis, Ех Definitor, Vicarius Provincialis et actualis Provinciae Con- �136 Br. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. 22. M a r t i i 1847.—V u k o v a r i n i : P. Clemens sultor, p i u s e t i n l a b o r i b u s a s s i d u v s , qu i Majstorović, R elig io su s pr obus et m an su etu s. o p u s c u l u m e d i d i t »de e l e c t i o n e s t a t u s « . M a r t i i 1760.—P o ž e g a e : P. Franciscus a 6. Januarii 1758. — Cernekini: P. Augustinus 30. Rožić, C u r a t o r a n i m a r u m Z e l o s i s s i m u s i n Lašva, p i e t a t e c o n s p i e u u s . 5. A p r i l i s 1747.—O to k i n i : P. Stephanus San v e r b i s i l l i s. » Ma r i a m a t e r g r a t i a e « , spiritum ković, eiusdem Parochiae Administrator, q u i f e r v i d u s Deo reddidit. ve r bi d i v i n i P r a e c o e x t i t i t et v i r t u t e ora15. Januarii 1813.—Baiae: P. Michael Lazarević. Sacerdos Jubil. Annorum 90. p a u p e r e t R e l i g i o s u s t i o n i s e x c e l l v i t . 9. A p r i l i s 1757.—C e r n e k in i: P. Andreas Beo p t i m u s. 24. Januarii 1735. — Šarengradini: P. Andreasnacić, a Def. Prov., et actualis Guardianus, p r u d e n t i a , m a n s u e t u d i n e ac p i e t a t e c e l e b r i s . Kamengrad — octogenarius, vir magnae pielatis. 27. Januarii 1770. — Batini: P. Joannes Lukić 10. A p r i l i s 1483.—C e r n e k in i: P. Georgius Lector Jubilatus, Defmitor Emer. et tam huius, quam S. Mirković, Em. Novitiorum Magister, p i u s et m a n ­ Ladislai Provinciae olim Comissarius Visitator Genera- s u e t u s . 10. A p r i l i s 1869.—W ie n a e : P. Bonaventura lis — d o c t r i n a e t r e l i g i o s i t a t e c o n s p i n c u u s Glatz, Gone. et. Mag. Novit. Emer., Spir. pro Religiosis. 29. Januarii 1781. — Vukovarini: P. Martinus M a n s u e t u d i n e o m n i b u s carus. Hercegović, Ех Defmitor Provinciae, v ir d e v o t u s et 13. A p r i l i s 1760.—V u k o v a r i n i : P. Stephanus saepius Guardianatus officio functus. Novoselić, Sac. Jubilarius, 80arre maior, p i e t a t e , 8. februarii 1755. — Budae: P. Philipus Leber, o r o t i o n e et p a t i e n t i a c l a r u s . SS. Theologiae studens, m o đ e s t i a ac m a n s u e t u 15. A p r i l i s 1780.—B u d a e: P. Emericus Pavić, dine pollens. Lect. Jubilatus, Ех Defin. bis Comissarius Provinciae 11. februarii 1744. — Petrovar .dini: P. Augustinus Immaculatae Conceptionis in Bulgaria; qui Chronologiam Benković, d o n o c u r a t i o n i s e-t d a e m o n e s et. Provinciae, aliave opuscula utilia Latina et Croatica in pellen di gr atia exornatus. lucem eddidit. V ir p i e t a t e ac R e l i g i o s i t a t e 13. februarii 1793.—Essekin P. Ladislaus Gessik, i n s i g n i s , cu i C r u c i f i xus, du m j e j u n u s 8-a Ех Custos, SS. Theol. Lector Jub?;atus et actualis Min. 9-bris 1761 o b d o r m i s s e ;t, a p p a r vi t , s e q u e n t i Provincialis, v i r z e l o s u s , p i u s e t a e q u u s . b u s e u m a l i o q u e n s v e r b is: »Non s u f f i c i t 3. M a r t i 1805. B u d a e : P. Fabianus GrolI, Lector Ti b i p r o me p a t i i nt га ho s mu r o s , v e r u m Theologus, Gone. Emer. et Adm. Par. Christinopoli, se- e l i a m e x t r a c o s d e m t e p a t i o p o r t e t Evend u l u s e t pi us , ibidem sepultus. t u s r e m đ o c u i t , d u m e x t r a o r d i n a r i a e Com4. Ma r t i i 1729. S u t i s c a e l in Bosna: P. Augu­ m i s i o n i P r o v i n c i a e d e s t i n a t a e , b r u m a l i stinus a Salinis, olim Provinciae Custos et Ех Minister r i g o r e m t e r e s s e d e b u i t . Anno 1762. Provincialis. m e r i t i s e t v i r t u t i b u s c l a r u s . 18. A p r i l i s 1770.—V u k o v a r i n i : P. Simeon 8. M a r t i i 1779, P o ž e g a e : P. Andreas LužanBabić, z e l o s a l u t i s a n i m a r u m p l e n u s . čević, Concionator, p i u s e t e h a r i t a t i v u s . 19. A p r i l i s 1764.—E s s e k in i: P. Andreas Stoj11. Ma r t ii 1865—\Vi e n n ae: P. Aloysius Ossčević, SS. Theol. Lect. Gener., p r a e c i p u a r u n vi r \vald, Secr. et Consult. Prov. Emer, Sacer. Jubil. Spir. t ut um p r a e r o g a t i v a clarus. V ir s p e e t a t a e p i e t a t i s e t C o n f e s s a r i u s 19. A p r i l i s 1798 — N a š i c i s : P. Antonius indefessus. 13. M a r t i i 1805.—C e r n e k i n i : P. Hyacinthus Zvekan, p i u s d e v o t u s , c h o r i q u e a ma n s . 20. A p r i l i s 1802 — R a d n a e : Fr. Mathias Mandikić, olim tempore belli Borussici Capellanus Regim. Brodevsis, Ех Defmitor, e x e m p l a r i s e t t a c i - Eisler, fabriferrarius, p i ujs e t, d e v e t u s. 21. A p r i l i s 1771 Bajae : P. Lucas Č i 1i ć, Lect. turnus. 15. M a r t i i 1809.—V u k o v a r in i: P. Caecilianus Iubilatus et Custos Provinciae Em., qui apoplexia tactus Ockl, SS. Theol. Lect. Emer. v ir d o c t r i n a , p r u - et novem annis loquela, aliisque viribug destitutus super d e n t i a , a l i i s q u e v i r t u t i b u s p r a e d i t u s , act. stratum suum jacens, magna eum patientia vitae suae terminum expectavit, olim Bulgariae Provinciae Visit, Guard. Ceneralis. 19. M a r t i i 1741.—Š a r e n g ra d in i : P. Lucasa 23. A p r i l i s 1797 — Cernekini: P. Blasius TaNiemci, l o n g a e v a e et e x e m p l a r i s v i t a e . dijanović, Ех Def. et Ех Prov., q u i t e m p o r e s e p21. M a r t i i 1818.—E s s e k in i: P. Adalbertus t e n n i s B e l l i B o r u s s i c i , q u o d a. 1756 i n c e p i t Vomačka, Professor Ешег. vir ex e m p la ris et pius. �Pabirci iz nekrologija franjev. samostana u Vukovaru, c a pt i v os G r o a t o s s pont e ad c a p t i v i t a t e m e s t s e c u t u s , u t i 11i s a s e r v i t i i s s p i r i t u a l i bus esset. 24. A p r i l i s 1773 — Z o m b o r i n i ; P. Emericus Zoraborlić, a Quinque Ecclesiis, SS. Theol. Lector tsexennalis, H u m i l i t a t e et p a t i e n t i a c e l e b r i s . R a r o e x e m p l o с о г а ш o m n i b u s P a t r i b u s sac e r d o t i b u s , g e n e r a l e m t o t i u s v i t a e Confessi onem publice ante m o r te m deposuit. cujus с о г р us p o s t no v e m a n n o s , d u m C r y p t a re f o r ш a r e t u r, r e c e n s i n v e n t u m a c i n c o r r u p t u m. 25. A p r i l i s 1825 — Vukovarini : P. Tobias Pustaić, Sac. Iubilarius, act. Provinciae Consultor, p 1urium annorum zelosus animarum curator, m a n s u e t u s oc i n e x c i p i e n d i s f i d e l i u m c o n f e s s i o n i b u s indefessus. 28. A p r i l i s 1726. — B e l g r a d i : P. Simeon Iob a Inogl, Missionarius in Valjevo, c u i u s e o r p u s post t r id u um f l e x i b i l e m i r a b i l i t e r repert um, v i r v a l d e s a n c t a e vitae-. 28. A p r i l i s 1706 — Šibenik in Dalmatia: P Paulus Mirčetić, a d m o d u m pi us. 30. A p r i l i s 1787. Vukovanni: P. Joanues Gla­ vaš, Provinciae Aggregatus et betlo septenni Boroissico primi Regimiuis Banalistici in Croatia Gapellanus Gastrensis, conservata integra Religionis veste ejuisque forma et tunica semper indutus ; qui ех pecuniis sui officii per oeconomiam retentis Residentiam Ćuntićensem aedificavit, ac postea pluribus annis Vukovarensis Parochiae zelosus Administrator fuit. Sacerdos pius ac indeffessus — Annorum 70.! 1. Maii. 1777 — Požegae: P. Petrus Komaričić, olim Pater Gastrensis, Legionis Palfianae annis 18, rel i gi osus probus. 4. Mai i 1738 — Bajae: P.Josephus SliOar, Prov. Aggregatus et Residentiae Zomboriensis Praesidens. V ir d e v o t u s et sedulus. 9. Maii 1733 — Essekini: P. Bonaventura a Gra­ diška, act. Theol. Lector, D o c t r i n a e t R e l i g i o s i t a t e conspicuus. 14. Maii 1869 — Wiennae: P. Josephus Matzek, SS. Theol. et Iuris Eccl, Licent euisdemque Lector lubilatus. Tertio Ех Min. Provincialis, Senior, Ех Def. Totius Seraphici Ordinis, Ev Commis, Visitator et actualis Terrae Sanctae Comisoarius Generalis, Sacerdos Iubilaris Decanus Provinciae. Z e l o p r o m o v e n d a e religionis e t d e x t e r i t a t e rer um gerendar u m c l a r u s . A u‘ c t. 76. Re 1. 48. 22' Ma i i 1784 — Bajae: P. Philippus Katić, Ех Definitor R e l i g i o s u s e х e m p 1a г i s. 137 25. Ma i i 1888 — Wiennae: P. Camillus Rubner, Gone. Em. iterato Ех Def. Prov. Ех. Provincialis, actualis Custos Provinciae, Guardianus Gonv. VVieuensis, Bibliothecx. Histor. Domus-Consiliarius Archi-Episcopi Archi-Dioec. Wienensis. Cruce aurea cum corona propriis meritis decoratus. Anno aet. 72. Rcl. 54 — P i u s ac d e v o t u s . 27. Ma i i 1496 V e n e r a b i l i s S e r v u s Dei B e l p a r t u s a T e m e š v a r , v i r S c i e n t i a e t pie t a t e s p e e t a b i l i s claruit anno 1490. Obiit Budae et sepultus est in Ecclesia S. Joannis Baptistae. 4. J u n i i 1828 Ad S. Hyppolytum in Austria : P. Augustus Glaser, Sac. Jubil. p r u d e n t i a a c modestia clarus. 13. Junii 1748 — Livno in Bosna: P. Bonaventura Aglinić, Christianis sub jugo O t t o m a n i c o g e me n t i bus , S a c r a m e n t a F r u c t u o s a a d m i n i ' s t r a n s 7. J u n i i 1800. Vukovarini: P. Michael Plauck, ao Egra, Pannificinae Viče — P r a c f e c t u s , l a b o r i osus, o m n i b u s c a r u s et p r o b u s. 13 J u n i i 1780 — Požegae: P. Marianus Bilinović a m a t o r ehori. 20. Junii P. Michael ab Ilok, qui saepius praefuit Gonventibus. floruit (1561?) tempore. quo Fratres Bigotti, vulgo Kmenses orti sunt, tempore Goncilii Gonstantiensis, ac plenus meritis Vilaci (Ilok) obdormivit in Domino. 23. J u n i i 1798 — Požegae: P. Gregorius Mikašić p a c i f i c u s Jet in a u d i e n d i s C o n f e s s i o n i b u s a s s i d u u s. 29. Junii 1781 — Ilokini: P. Joannes Berkić, Ех Def. Provinciae, ultimus Philosophiae Lector Belgradi — r e l i g i o s i t a t e clarus. 6. Julii 1781 — Aradini: P. Laurentius Rubin, Spiritualis, r e l i g i o s u s , h u m i l i s a c d e v o t u s . 7. J u l i i 1772. — B u d a e : P. Daniel Zeidler, O r g a n i s t a c e l e b r i s , S e m i n a r ii Ma g i s t e r , vi r h u mi l i s , S i m p l e x e t r e e t u s cor de. 9. J u l i i 1739 — B a j a e : P. Petrus a Baja, Vic, Gonv., v ir m a g n a e p i e t a t i s . 10. J u l i i 1758. — Budae: P. Job Zetl, Gone. et Goop. Parochiae Tabaniensis, v ir e x i m i a e p i e t a t i s 18. J u l i i 1748. — Baj ae: P. Lucas Karagić, Ex-Minister Provincialis, P r u d e n t i a , G u b e r n a n đ i q u e d e x t e r i t a t e cons pi cuus. 24. J u l i i 1769. — Budae: P. Laurentius Živković, Aggregatus Provinciae, q u i z e l o s u s ani r a a r i u m curator p l u r i b u s a n n i s e х t i tit, i ngent e s q u e . Deo f r u e t u s p r o t u lit. 24. J u l i i 1772. — Budae: P. Franciscus Velikanović, act. Gone. m a n s u e t u d i n e , a n i m i q u e mod e s t i a pollens. �138 Br. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. 24. Julii 1788. — Šarengradini: P. Marcus Gabrilovac, Aggr. Sac. Jubilaris, annuorum 85 — p i u s a c R e 1i g i o s u s. 27. J u l i i 1710 — Velicae: P. Marianus Trvan, Daemones expellendi g ratiaaD eo donatus 28. J u l i i 1809. -r- Aradini: P. Samuel Blas, v ir magnae pietatis. 3. A u g u s t i 1764. — Essekini: P. Mathaeus Gassler — SS. Theologiae Lector Generalis Actualis, s c i e ntia e t o b e d i e n t i a , m a n s u e t u d i n e aniinique ca n d o r e praecla rus. 5. A u g 1861. Budae: P. Gabriel Gjurma, Conc. Emer. S a p t i m o ех M i n i s t e r P r o v i n c i a l i s et Ех Def. Provinciae, alias de Conv. Devensi. Annorum 71. Rel. 52. 7. A u g. 1785. — Madridi in Hispania, Regius Hispaniarum Infans, Serenissimus Dominus Aloysius, Caroli III. Regis Gatholici Frater et Comes de Chinchon (Činčon) totius nostri Ordinis Patronus UrJvei alis et Protector. 8. A u g u s t i 1761 Bajae: P. PtArus a Baja, Lact. Jubilatus, Ех Gustos, Ех Cus’os Provincialis et Decanus, ac olim Commissarius Vis t. Generalis huius Provinciae, d o c t r i n a , h u m H i t n t e c o n s p V'c u u s. 12. Aug. 1772. -i- iRadnaet P. Thaddae’’s Pekić aetate p r . o v e c t u e e t cu 11or B. M. V. i mi us. 16. Aug. 1774. — Temešvarini; . \enceslaus Raichard, Conc. e g r e g i u s , p i u s d e v o t u s q u e . 17. Aug. 1758. — Brodii: P, Л !,rus Seratlić, aetate provectus — Missionarius et Catecheta — z e 1o s alutis a n i m a r u m plenus. 17. Aug. 1761. — Budae: P. T h o m a s Maj s t o r o v i ć , p a u p e r t a t i s et o r a t i o n i s u m a n t i s s i m u s. 18. Aug. 1806. — Petrovaradini: P. .Joannes Fetlmar. Lect. T h e o l o g u s , z e l o s u s Adm. Par . in W a 11 e S. Rochi v i r S u m m e r e l i g i o s u s , i b i d e m u m u 1 a t u s, de Residentia Zemunensi 19. Aug. 1801. — Mohačini — Fr. Bonus Heldmann — L. P. n om i ne e t o m i n e b o n u s . 20. Aug. 1720. Budae: P. Hieronymus Petrović, qui c o n t a g i o s i s , , m a g no c h a r i t a t i s zelo i n s e r v i e n s , p e s t e m ipsemet c o n t r a х i t rel i c t o h a u d vulgari p i e t a t i s exemplo. 21. A u g u s t i 1803. Vukovarini: P. 1o a n n e s Ve l i k a n o v i ć , ' Lect. Jubil. Ех Def. et Provinciae Senior; olim sfccundum Comissarius Visitator Gen. Prov. S. Ladislai Regis. V ir a p r u d e n t i a , h u m H i t a t e e t p a t i e n t i a l a u d a b i l i s , octogenario maior, hic plura salubria eddidit, linqua Groatica opuscula. 23. Aug. 1804. Mohačini: P. Simeon Hataš, Ex-Def* Provinciae, Sac. Jub., pi us, qui u Sua juventute Pro­ vinciae calamo serviVit. 26. Aug. 1726. Foldvarini: P. Jonnes Spath Sac. Jubil. Consultor Emer. et Ex-Minister Provincialis, Senior, vir religiosus, pacificus et admodum probus. 29. Aug. 1816. — Bajae: P. Coelestinns Schneider, SS. Theologiae Lect. Emer. iterato Ex-Minister Prov., p r u d e n t i a et s c i e n t i a c l a r u s , ac R e g u l a r i s Disciplinae Zelator. 29. Aug. 1840. W i e n n a e : P. Melhlades Greiner, Ех-Minister Provincialis honor. Sac. Jubil. annorum ac tatis 94 r e l i g i o s a e i n s t i t u t i o n i s e x e m p l a r i s o b s e r v a t o r et G o n f e s s a r i u s i n d e f e s s u s . 31. Aug. 1771. — Radnac: P. Blasius Abramović eiusdem Ecclesiae aedificii Solers promotor — B. V. M. Gu 11o r e х i m i u s. 31. Aug. 1804. — Djakovae: P. Melhior Stivić, act. Grardianus, o l i m i n c u r a a n i m a r u n p 1u rifa u s’a n n i s d i l i g e n s o p e r a r i u s . S c p t e m b r i s 1732. — Travniki: P. Petrus a La^va. E\-Min. Prov. et quondam Commissarius Visitator Gfenćralis huius Provmciae, q u i m o r b o e p i d e m i a e correpti s u \ c u r r e n d o , e a m e t i p s e cont r a х i t l uem, ac p i i s s i m e o b i i t , s u p r a c u i u s s e p u l c h r u m f a c e s a r d e n t e s v i s a e fuere. 16. S e p t e m b r i s 1799. — Liburnii in Tuscia* P. Hyacinthus Реуег, Prov. Aggr. Regio Hetruseae Legionis Capellanus. R e l i g i o s u s е х е т ^ а г ^ et Suae P r o v i n c i a e gratus. 23. S e p t e m b r i s 1787. — Velicae: P. Bonaventuru. Ilončić, Prov. Aggreg. Sac. Jub. m a n s u e t u s et pi us. A n. 83. 2. O c t o b r i s 1785. Velicae: P. Thomas Jočelić, R e l i g i o s us e x e m p l a r i s a c a s t h m a t e 14 a n n i s p a t i e n t e r t o l e r a t o , obi i t . 8. O c t o b r i s 1875. — \Viennae: P. Mansuetus Hontkeu, SS. Theol. ac. Juriš Eccles. Licentialus eiusdemque= Lector Jubil., Ex-Def., Ex-Custos, Ex-Provincialis Immediatus et Gonfessarius indefessus Monialim Elisabethinarum. Ob m a n s u e t u d i n e m S u a m omn i b u s c a r u s . An. aetatis 64.— Rel. 45. 14. O c t o b r i s 1785. Tolna: P. Jacobus Spatzierer, Sac. Jubil., bis Ex-Def., bis Ex-Custqs, Secr. Prov. Emer. et Ex-Min. Prov., necnon olim Commissarius Visitator Subdelegatus in Bosnia; qui etiam Capitulo Generali 1768. Valentiae in Hispania celebrato interfuit, ac Conv. Tolnensem aedificari fecil. \’ir magni Consilii ac Prudentiae. 15. O c t o b r i s 1757. — Velicae: P. Joannes a Stražeman, SS. Theol.. Lector Sexennalis, Ex-Def. et ЕхMinister,, ac Decanus Provinciae, olimque tam huius (juarn S. Ladislai Provinciae Commissarius Viših Gene­ ralis, Sac. Jubil. Octogenarius, V ir e х j m i a e p i e t a t i s , magnae pr uden ti ae, at que sa ni consilii. �Listak. 18. O c t o b r i s 1765. Vukovarini: P. Josephus Blagoje, Lect. Theologus, Ex-Def., Ex-Custos et actualis Minister Provincialis, Vir prudentia, regendique dexteritate clarus. 20. O c t o b r i s 1839. Petrovaradini: P. Gregorius Agić, Vic. Gonv. qui N e o p l a n t a e ( Novi S a d ) in Nosocomio E p id e m icis inserviens, eodem m or b o , c o r r e p t u s , obiit. 20. O c t o b r i s 1778. Velicae: fr. Lukas Pachner, L. P. d e v o t u s e t p a t i e n s . 23. O c t o b r i s 1700. — K r a k o v . i i i n Po l o n i a : P. Mathias Medaković — M i s s i o n a r i u s Apostolicus. 26. O c t o b r i s 1793. O s j e k i n i : P. Joannes Novoselić, s o l i t u d i n i s a m a n s . 28. O c t o b r i s 1808. — Požegae: P. Chilianus Ried, Sac. .fubil., v i r p a t i e n s e t i n e x c i p i e n d i s Gonfessionibus indefessus. _ . Ai . T1. f 29. O c t o b r i s 1714. N a š c i s : P. Antomus Ihc, Ех Def., q u i u s q u e v i t a e s u a e t e r m i n u m cion. m u n e r e z e l o s e et c u m f r u c t u o b i b a t . 29. O c t o b r i s 1768.— B a č i n i : P. Lucas Matošević, Lect. Jubil. Def. Prov. Emer. — V ir d o c t r i na, r,e 1i g i o s i t a t e a t q v e p a u p e r t a t e s p e c tabilis. t , • 10. N o v e m b r i s 1729 — Cernik-ini:*P. Andreas a Kutjevo — Def Emer. et Ех Min. Prov. v i La e p r ob i t a t e e t r e l i g i o s i t a t e i n s i g n i s , Velicae tumulatug. « 11. N o v e m b r i s 1738. — llokini: P. Petrus Pastirović, Ех Min. et DeCanus Provinciae m a n s u e t u din e et p i e t a t e clarus. 13. N o v e m b r i s 1885.. C e r n e k i ni: P. Ernestus Bliušić — A. A. L. L. et Philosophiae Doctor, STheol. Licent. euisdem Lect. Em. Sacerd. Jubil. Discr Spir. C r u c e a u r e a p r o p i i s m e r i t i s d e c o r a t u s. 14. N b v e m b r i s 1813. — Š a r e n g r a d i n i : P Cosmas Filić — Consult. Emer. R e l i g i o s u s e x e m p 1a r i s. 15. N o v e m b r i s , 1826. Vukovarini: P. Ađamus Kulungjić.— Soc. Jubil. Aggreg, Provinciae, p l u r i u m annorum.želosus an im aru m curalor. 139 20. N o v e m b r i s 1770. — Radnae: P. Marcellinus Planek. Mag. C h o r i s e d u l u s . 21. N o v e m b r i s 1733.— Budae: P. Laurentius Bračuljević, Lect. Jubilatus .et actualis Provinciae Def., olim Prov. Bulgariae Commisarius Visit. Generalis; d o c t r i n a e t p i e t a t e i l l u s t r i s . Hic in lucem dedit Libellum Croaticum: » F u n i c u l u s S e r a p hi ­ c u s etc«. 25. N o v e m b r i s 1781. llok-ini: P. Stephanus Vučinović a Valpovo, q u i t e m p o r e p e s t i s е х р о s i t u s , i n f e c t i s c h a r i t a t i v e ac p a t i e n t e r s e r vi vi t . 30. N o v e m b r i s 1766 — Požegae: P. Шегопуmus Lipovčić, Lect. Jubilatus, Def. iterato Emer. et ac­ tualis Vicarius Prov. V ir d o c t r i n a e t r e l i g i o s i ­ t a te insignis. Hicin lucem d e d i t op u se u l i m C r o a t i c u m d e S. T r i n i t a t e c u m S e r m o nibus'catheticis. 3. D e c e m b r i s 1754. R a d n a e : P. Maximilianus Baumgartner, Gone. act., v i r v i t a e е х е ш p 1 a r i s. 6. D e c e m b r i s 1853.— Petrovaradini: P. Gabriel Krantzl, Costr. Emer. et actualis R. C. Capell. Garnison. P r o v i n c i a e f i d e l i s e t g r a n t u s cruce a u re a pro piis m e ri tis decoratus. 20. D e c e m b r i s 1730. — Visovac-ii: P. Paulus Silov, Lect. Mystices et Regulae Exporitor — D o c ­ t r i n a et p i e t a t e clarus. 22. D e c e m b r i s 1805. Našicis — P. Franciscus Rogožić, Soc. Jub. Ann. 86. P i u s , d e v o t u s a c vere pauper. 26. S e p t e m b r i s 1776. — Budae: P. Hilarius Svanulo, v e r b i d i v i n i p r e c o d i s s e r t i s s i m u s . 23. D e c e m b r i s 1812. — Šarengradini: P. La­ urentius Kozarević — Lect. Theologus, Ех Def., Sec. Jubil., annorum 84, v i r p a u p e r t a t i s e t p i e tatis amantissimus. 31. D e c e m b r i s 1827. — Šarengradini: P. Pa­ ulus Kulnogjić — praepius Catedralis Ecclesiae Djakovensis Ganonicus, Abbas infulalus et Archidiaconus Cathedralis, Vir in Alma Dioecesi Diakovensi Quondmaclarus et ad finem vitae sponte sua pauper Religiosus effeelus. Ann. act. 65 — Rel. 3- L I 5ТЛ K. Sa T. sastanka troćoredskih vos?ja. Poštovani ,oče urednice] Smatrajući za dužnost, da Vas izvjestim u kratkim potezima ob ovom sastanku, ne mogu pre­ šutjeti iskrenog veselja, koje je tom zgodom napunjalo, da obuzimalo moju i dušu i ferce. Hronika franjevačkih redova u hrv. zemljama ima da zabilježi ove dane zlatnim slovima, jer se onih dana sljubila i sjedinila sva serafska srca Franjinih sinova. Nije moguće vjero­ vali vlastitim očima, kako ljudi, koji se većom stranom nijesu ni susreli do tada u životu, kako velim, ti ljudi skladno megju sobom zbore i slažu se u radu za Boga i narod. Osobita nota ovoga zborovanja, kojemu je �140 Br. 8. i 9. SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912 predsjedao bosanski provincijal mgp. o. fra. Eovro Mihačević, jest iskrenost pri izvješćivanju o dosadanjem stanju III. reda i ujedno ozbiljna volja, da se napredak poradi oko procvata ove pobožne ustanove. Zborovanje je trajalo tri dana. Prvi dan 4 .9 . Pokraj izbora predsjedništva i nakon što se svestrano obrazložilo stanje III. reda u našim krajevima, za kojega, nije se do sele radilo, kako je moglo i moralo biti; referirala su trojica vlč. refere­ n a ta : o. Viliko Šalić: M o d e r n a k u l t u r a i n j e z i n u p l i v . — 0. Gj. Uskoković: R e f o r m n a m o ć III. r e d a . — 0. Josip: K a k o v a l j a III. r e d p r a v o shvaćati? 0. fra. V i l k o je u svom referatu upozorio na mnoge zle strane t. zv. mezzokulture-pseudokulture: indiferentizam i liberalizam u vjerskom pogledu, a ma­ njak ćuđoregja s druge strane; pa je suprotstavio tome III. red kao izvrsni lijek ovim zlima. ^ 0. fra. G j i l d a n je prikazao motive, o kojih je osnovan III. red, pa njegove uspjehe u prošlosti; dok je o. J o s i p po enciklici Le na XIII. o III. redu upozorio na pravo shvaćanje ,ve vjersko-društvene _ ustanove, pokazavši, kako je PI. red pravi red, jalna, organizacija dovođič praktičnom kršćanstv Drugi dan 5. 9. 0. Josip Tinodi m je referat: S a v r e m e n o s t III. r e d a , u kome je dom dokaza ob­ razložio vrijednost III. reda nad ostal n kat. prosvjet­ nim društvenim i pobožnim bratovšćinama, katolička društva kao takova dobra su, ali lako postanu bez svoje svrhe, kada ego i duh svijeta ponovno izbije na površinu, ako ne ima u njemu duha serafinskoga, koji se uzgaja pokorom i djelima, propisanim po trećoredskom pravilu. 0. Josip, konventualac zato, posve logično, upo­ zorio na p r v o t n u d u ž n o s l F r a n j e v a c a , d a p o ­ r a d e z a p r o c v a t III. r e d a , izdavši najprije Pri­ ručnik, koga treba da dobije svaki svećenik i klerik, te će im ovaj biti »perpetuum vademecum«. 0 fra. M a r i j a n .1 a k o v I j e vi ć je zatim velikom rječitošču iznio nekejosnove za čvrstu organizaciju III. reda, iznijevši toliko zdravih načela, koja odgovaraju duhu III. reda, a kada se provede organizacija onda bi III. red bio čvrsta falanga i velika vojska Isusova. Zatim su tri slijedeća referenta: o. Vjenceslav Bilušić, o. Špiro i o. Ciro, kapucin govorili, prvi k a k o treba uskrisiti d j e l o t v o r n o s t III. r e d a , drugi iznoseć p r i j e d l o g e za p o b u g j i v a n j e L r e ć o r e d s k e s v i j e s t i i treći govoreći o temi k anoničko utem eljenje trećoredskih općina i d u h o v n e p o v l a s t i c e III. r e d a . Sva tri su refe­ renta praktičnimi razlaganjem odgovorila svojoj zadaći, pozabavši zbornike u potanjim, detaljnim potezima s poukom o Ш. redu. Treći dan 6. 9. 0. S e r a f i n B o l i ć , trećoredac na temelju gore spomenutih razprava iznio je u svom referatu, Duhovna mladež i III. red, par praktičnih misli, kako se klerici u sjemeništima upute u III. red, dočim je o. A n t e C i k o j e v i ć divnom upravo riječju, odlikujućom se lakoćom mišljenja i praktičnom vrijed­ nošću u svome referatu » U z g o j n o v o g a t r e ć o r e d s k o g p o d m l a t k a « zanio i uvjerio zbor, kako treba novi naraštaj, na kojem ostaje svijet, odgojiti za III. red. Duh sv. Franje valja unijeti u srca, nježna srca mladeži, učestvovati u njihovim društvima, uopće prijateljevati s njome, gdjegod je to zgodno i korisno, jer mladež onda zanese se za franjevački duh, duh ljubavi i trezvenosti, pa ostane vazda vjerna serafskoj misli. G o s p. I. J a k u p e k , pobožni i uzorni svećenik, u svom referatu Treći red kod s v j e t o v n o g k l e r a « prikazo je, kako svjetovno svećenstvo, bez ikakve isprike, nužno mora da vodi i njeguje III. fran­ jevački red, jer od ovoga kao ni od čega drugoga ima duhovno pastirstvo osobitu korist, što je on osvjetlo s nekoliko principa. ’ Fra. A u g u s t i n C i č i ć u svom referatu » P u č k e misije z g o d n o s r e d s t v o z a p r o c v a t III. r e d a pokazo je potrebu pučkih misija u naše doba, a ujedno je logično doveo, ako se hoće, da pučke misije donesu trajna ploda, to je nužno, da misionari prepo­ ručuju puku III. red, u kome će ovaj imati vazda pri­ godu, da prakticira ona dobra, što su ga uzbudile u njegovoj duši pučke misije. Treći red je »vječno misijonarstvo« 0. P a v e 1 i n u referatu: D r u š t v e n o g l a s i l o Ш. r e d a , osvrćo se je na G l a s n i k sv. F r a n j e , iznoseći praktične misli o njegovu uregjivanju, pa kako treba da ga trećoreci drže i šire kao svoje glavno glasilo. Prvi ovaj sastanak trećoredskih vogja kako je sjajno u svakom pogledu uspio, tako će, uzdamo se, donijeti za budućnost 1 procvat III. reda, kao i za bo­ ljitak vjere i naroda, osobite koristi. Duh serafinski, duh ljubavi i rada obuhvatit će sve trećoredce, a po njima i sve bonae voluntatis, pa će svanuti bolji dani našega vjerskog kulturnog i ekono?nskog stanja. Isto je do godine, uz II. hrv. opći sastanak, odregjen i I. sa­ stanak svih trećoredaca, koji će na И. kat. sastanku učestvovati kao posebna sekcija, spremna, da primi i izvrši sve dobre strane i uspjehe budućeg sastanka. Resultat ovogodišnjeg sastanka vogja, sastanka, od kojega se, kako islakoh imamo nadati obilnom plodu: �Listak. taj resullat .odsjeva se u njegovim resolucijama, koje ovdje konačno donosimo: R e z o l u c i j a : 1. Kongres zaključuje, da se upra­ vitelji III. reda u svojim govorima za trećoredce i ši­ renjem dobrih knjiga i časopisa imadu odlučno opirati protukršćanskim nazorima, koji se u mnogim našim krajevima šire. 2. Kongres zaključuje, da se prigovori proti III. reda u što većem broju saberu, u lijepoj popular­ noj formi pobiju i u »Glasniku sv. Franje« objelodane. 3. Sinovi sv. Franje imadu Ш. red, koji kao red ima prednost nad svim ostalim nabožnim društvima, njego­ vati i svim silama širiti, ne zanemarujući ipak spome­ nuta društva za one, kojima su prema dobi i prilikama shodna. 4. Kongres usvaja mnijenje, da se čim prije izda priručnik zajednički svim vogjama III. Reda. Iz djela: »Praktisches Handbuch«... 0. Kassian Thaller ord. Gap. neka se otisnu skice konferencije u posebnom djelcu. 5. Kongres nalazi potrebitim, da se organizira III. red u cijeloj domovini tako, da se bližnje općine z'druže u okružni savez, a okružni savez u provinci­ jalni, ko.i će sačinjavati jedan zemaljski savez, G. Kon­ gres zaključuje, da se za jedinstveno upravljanje III. reda izradi zajednički »Statut« i da se u tu svrhu iza­ bere posebni odbor od članova od pojedinih pokrajina sviju organa Reda sv. Franje, a taj izbor moli, da bi učinili mnogopoštovani oci redodržavnici. 7. Kongres proglašuje službenim glasilom III. reda u svim hrvat­ skim/ zemljama »Glasnik sv. Franje«, koji bi se bavio i socijalnim pitanjem prema svaćanju puka. 8. Kongres traži, da se posveti osobita briga katoličkoj mladosti, udruživajući ju u razna katolička društva, koja bi pre­ ma prilikama njihova zvanja i mjesta imala postati sjemeništem franjevačkog III. reda. Takogjer neka se prema okolnostima u svakoj općini osnuje sekcija za mladost. 9. Kongres moli mjerodavne faktore, da što prije uvedu po našim župama toli nužne pučke misije a istodobno žele, da se na ovim misijama i prigodom korizmenih propovjedi drži barem jedna propovijed o III. redu. 10. Kongres izrazuje želju starješinstvu redodržava, neka bi se u svim redovničkim seminarima uvelo obli­ gatno predavanje o III. redu i vogjenju njegovu. Fra Л. Cičić. Ju b ilarac fra Angr.jeo Gnrie. Dne 25. kolo­ voza ove god. Franjevci su na Gorici kod Lijevna — s narodom svjim — dostojno proslavili rijetku sveča­ nost — z l a t n i j u b i l e j m i s n i š t v a o. fra Angjela Ćurića. Pedeset godina misništva, znači kod našeg jubilarca pedeset godina herojske borbe i neumornoga rada za slavu Božju i dobro naroda svoga. Stvar je istinita, da prigoda i okolnosti života čine čovjeka velikim ; ali 141 snaći se u nezgodnim i burnim prilikama jednako kao i u mirnim i ugodnim, to je baš ono svojstvo, što se izvanrednim zove, jer su rijetki smrtnici, koji se s njime dičiti mogu. 1 fra Angjeo je proživio mnogi gorki dan, a tad je trpio s narodom svojim. Proživio je i ugodnih časova, kad narodu njegovu odlanulo, a ti su časovi njemu bili još ugodniji, jer mu je srce s ponosom osje­ ćalo, da je i on doprinio mnogi kamečak narodnoj sreći U poštenoj i vrijednoj kući težaka Ilije Ćurića i kršćanske mu Matije rogj. Ljubičić, u selu Koritima, župe grabovačke, nagje se g. 1839., licem na Nikolj-dan, t. j. 6. prosinca, sin, kome i dadoše ime Nikola. Dječak je odmah u prvim godinama svaćanja pokazao neobičnu bistrinu unia, pa se je zato i dopao tadanjem župniku, fra Mati Goricu, koji ga primi k sebi s namjerom, da ga pošalje u Široki-Brijeg u samostan, da se pripravlja na daljnje nauke i stupi u franjevački red. Megjutim se okolnosti promjeniše i mali Nikola ne ode u hercego­ vačku redodržavu, nego ga otac odvede u nedavno sagragjcni samostan na Goricu kod Lijevna ocu fra Lovri Karauli, koji je već tada bio dobro poznat, zbog svojeg zauzimanja za narod. Dječak stupi u elementarnu školu, u kojoj su Franjevci tada poučavali (tada je učiteljevao fra Franjo Ćurić iz Bihaća), dočim je stanovao kod če­ stitog gragjanina Marka Kaića u Lijevnu sve, dok ga spomenuti o. Karaula ne odvede u Fojnicu na niže na­ uke, gdje se dne ‘28. travnja 1856. obuče i uze ime fra Angjeo Nakon., svršenoga novicijata i svečanih zavjeta, koji su se — kako je poznato — po tadanjem propisu, polagali odmah iza svršene godine kušnje, posla ga starješinstvo g. 1857. u Gjakovo na više nauke filozofiju. Svakom je izobraženijem Hrvatu poznato, da je Gjakovo u to vrijeme postalo stjecištem prvaka, koli na polju političkom, toli i literalnom. Bachov je apsoluti­ zam usmrtio Zagreb; ali je za to naš neumrli Mecena, Strossmayer, prenio žarište kulture i narodnosti u svoju metropolu, te je Gjakovo bio jedini grad u Hrvatskoj, gdje je svaki Hrvat - - hvala okretnosti tog velikog bi­ skupa i njegovom velikom uplivu na dvoru — slobodno disao i mogao oduška dati svojim rodoljubnim osjećajima. Uz moćnog su se pokrovitelja svoga svi hrvatski na­ rodni prvaci i književnici ne samo sretnima zbog nje­ gove blizine, nego i sigurnima cijenili. Mladi je dakle fra Angjeo imao sreću, da u toj, za tada hrv. Ateni — u neposrednoj blizini najvećeg hrv. domoljuba i rodoljuba, počne prve svoje više nauke i nastavi ih kroz punih 5 godina, t. j., sve, dok nije po istom velikom biskupu Strossmayeru bio zaregjen za svećenika, na svršetku treće god. bogoslovije, dne 18. srpnja 1862. .Ja toj okolnosti najviše prepisujem njegovo odu­ ševljenje i zanos za slavu Božju, za dobro svoje do- �142 Br. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. movine i blagostanje svojeg naroda, koje je oduševljenje kroz cijeli svoj kašnji život sačuvao, te mu je i sada nakon po stoljeća, još uvijek svjež i mlad, kao pred 50 godina. U blizini prvih naših uzor-rodoljuba,' je Ii mogao mlad, darovit i poletan mladić ostati ne zazgrijan? Odatle ona žarka i nepritajena ljubav našeg sve­ čara k njegovu rodu, koja ga još uvijek u tolikoj mjeri resi, da i nama mlagjoj generaciji može služiti na uzor; odatle ona besprimjerna eneržija u obrani narodnih prava, koja ga je učinila onako popularnim kod našeg puka, onako štovanim kod naše inteligencije, pa i onako uvaženim kod same vlade. Ali vratimo se k njegovom životopisu. Fra Angjeo dakle osta u Gjakovu na filozofskim i teološkim naukama od g. 1857.—1862., kad bi zaregjen i reče prvu sv. misu, kao pater studens, u svojoj rodnoj župi Grabovici. na malu Gospojinu, dne 8. rujna reč. godine Još iste godine pošalje ga tadanji redodržav 1 mnogopošt. o. Anto Vladić u Goricu, gdje u samostanu Kostajnici svrši četvrti bogosiovni tečaj s vrlo dobrim uspjehom. Tu mu se pruži Hjepa prigoda, da se uputi u talijanski i njemački jezik, kojih mu je jezika pozna­ vanje u kašnjem životu vrlo mnogo koristilo. Šteta samo, da mu oskudica jlušobrižmštva u Bosni nije donjepustila, da se u tom još i bolje usavrši, što je gova vruća želja bila. Po nalogu naime redovnog starješini a bi .povraćen ju Bosnu i namješten za kapelana ' u Ljubunčiću, baš onome o. fra Lovri Karauli, ксјл ga je i u Fojnicu poslao. Ali već nakori godine dana bi premješten u Ivanjsku, tad vrlo prostranu župu, tekogjer za kapelana i to svome učitelju iz Lijevna, o. fra Franji Guriću Bišći, kod kojega ostade tri godine, a kad bi g: 1866, ta župa proglašena realnom residencijom, imenova g; starješinstvo vikarom residencije. Kako su tada bile mizerne prilike glede crkava i bogomoljnica u tim krajevima (a tako je bilo više manje i po cijeloj Bosni), neka bude za dokaz, jedan primjer, kojeg sam baš od fra Angjela čuo, i koji lije­ po osvjetljuje njegovu brigu za dobro povjerenog mu puka. Baš na Božić g. 1864. — veli govorio sam puč­ ku misu na groblju ,,Crkvine‘‘ zvanom, jer žalosne okol­ nosti nijesu dopuštale, da se napravi štogod pristojne bogomolje, a kamoli dolične crkve, pa se je služba Božja morala obavljati pod vedrim nebom u svako doba godine. Premda ni sam nijesam ćutio za svoje prste od ljute zime, u duši me je zabolilo, kad sam vidio, kako se puk trese od studeni i kako se tiskaju okolo vatre, koja je bila naložena pod jednim velikim hrastom, s kojeg su klipovi leda otopljeni od vatre, padali na gologlavu djecu i ljude. To me se- tako doj­ milo, da sam se odmah zarekao pred narodom, da ili ja živ biti neću, ili će, dogodine u ovo doba biti zgo­ tovljena bar kakova zgrada za službu Božju. Hvala dobrom i požrtvovanom krajiškom narodu, održao sam to svoje obećanje, makar i uz velike napore i neprilike te se je podiglo nešto crkvice, koja još i sad na tom groblju stoji. Nakon nešto više od 3 godine bi fra Angjeo iz Krajine premješten svršetkom godine 1867. u Lijevno, za učitelja mladeži, koja se pripravlja za redovnički stalež, gdje osta do godine 1871., kad bi imenovan učiteljem bogoslovije u Gučjoj-gori, gdje su bila smještena Stu­ dija bogoslovna i filozofijska. Tu osta samo godinu dana, te o kapitulu 1872. ode u Fojnicu za učitelja novaka. Drugovanje s učenim fra Bonom Perišićem i s fra Nikolom Krilićem tako mu je osladilo dime u Fojnici, da ih još i sada broji megju najsretnije dane živo Godme 1873. imenova ga starješinstvo gvardijanom na Goiv ; kod Lijevna u kojem svojstvu osta sve do godine 1878. S gvardijanstvom počima fra Angjeo dru gu karijeru .svog života. I dosad je kao dušobrižnik i učitelj, radio za narod; ali в gvardijanstvom stupa u prvi bojni red, pače igra — za ta burna vremena vrlo Pogibeljnu ulogu vogje i naiodnog obranitelja, koja ga, je uloga uogla lako i glave stati. Što su za Albaniju godine' 1910.—1912., to su za »Bosnu bile godine 1875.—1878., t. j. godine buna i ustanaka, a godine 1873. i 1874. su bile pripreme za njih. Narod se već toliko osvjestio, da je bar htjeo drugima pokazati da je živ i šta trpi. Zđvojan se latio oružja, kao da zadnjim bolnftn krikom zove druge na­ rode u pomoć. Svuda je vrilo i kipjelo, a glava jjeftina bila. Fra Angjelu je položaj oteščala jedna teška neilika. Došao je za gvardijana u samostan, koji je više zaslužio ime ruščvine, nego li samostana, a u samo­ stanskoj kasi ni groša! Uz to je i. crkva bila iznutra nedogragjena, a od kakovih ekonomskih zgrada ni go­ vora. Opstanak je redovnika još oteščavalo, i Skanda­ lozno trvenje gragjana izmegju sebe, kome je dalo po­ voda umaknuće jedne djevojke iz odličnije jedne obitelji. Novom gvardijanu najprva "briga je bila, da se samostan reparira, da se ima kamo glava sklonuti. Već prvog mjeseca svog gvardijanstva, saziva braću na zdogovor, na kojem bi odlučeno, da se sje­ verozapadna strana samostana digne na još jedan boj (kat.) i pokrije lepiricom.. Nego, raja je za svaku novu lepiricu koju bi na kući izmjenjivala, tre­ bala nekakovih dozvola od kajmakana (predstojnik), dotično vlade. I Franjevci dadoše molbu, a odgovora nema, te nema I Odlučni gvardijan nije htjeo dalje ni čekali. Ragja se započne, kad ne potraje ni dva dana kajmakan Rauf-beg poruči, da se obustavi ragja; ali �Uistak. ona ne bi ipak obustavljena. Dogje i druga poruka, a onda se fra Angjeo spremi kajmakanu, i podnese mu 15 pismenih obranbenih točaka. Gvardijan bi po svoj pri­ lici zlo prošao taj put, da mu ne priskoči u pomoć austrijski vicekonzul dr. Julie Dembiucki. Kajmakan obeća doći na lice mjesta, da vidi cijelu stvar, što i učini, kad je već zid bio gotov, te se i pokrivati počelo Kajmakan opet pravio neprilike, a vice-konsul, pozna­ vajući podmitljivost turskih činovnika, reče fra Angjelu njemački: „Geben Sie ihm drei Dukaten“. Fra Angjeo osvjedočen o svom pravu, odgovori energično: »Ich gebe ihm nicht einmal drei Kreuzer zu diesem Zwecke!“ Tako se ragja mogla samo uz velike neprilike i po­ teškoće lagano nastavljati, najprije na samostanu a onda i na crkvi, što je trajalo godinu i pol н k Godina 1875. je mnogo uplivisala na sudbinu naše uže domovine, a u fra Angjelovu je životu svakako jedna od najvažnijih. U mjesecu se travnju te godine zaputi Njeg. “Vel. kralj Franjo Josip I. po Dalmaciji Tri hrabra bosanska junaka, od kojih je jedan bio i naš jubilarne,'obučena u skromno o.dijelo asiškog Prosjaka, hrle pred tada još tugjeg vladara, da mu predoče ne­ volje i jad svojega naroda, da ga potaknu na milost prama raji i da prose moćnu zaštitu njegovu. Kako su* om znali predočiti bijedu bos. kršćanluka, dokazuju to riječi Njeg. Vel., koji je, kad je saslušao Franjevce, tronut uzdahnuo: ,.Infelice la gente, infelice governo!“ Kako je taj odvažni korak te trojice junaka bio po njih opasan, pokazuju pošljedice. Karaula ga plati glavom, jer bi od muhamedanaca još iste godine za­ davljen; fra Marijanović ga plati doživotnom sakatašćinom od turskog taneta, koje je bilo srcu namjenjeno, ali je zgodilo u koljeno, te se noga najzad morala am putirati. A da i o. Ćurića nije zapala slična sudbina, treba prepisati Božjoj providnosti i njegovoj osobitoj opreznosti. Jednako su burne, i godine 1876. i 1877. Cijelo je ljevanjsko polje tih godina sličilo mravinjaku. Ustaše redom palili ,sela ispod Kamešnice; ko je bio za pušku, morao se ili, njima pridružili, ili* ako Iioćc živ - ostati, bježat u Dalmaciju. Bašibozuci harali gore od ustaša, a bezi i ,,turci“ kipe na raju, što se buni, te se usugjuje pokazati, da je živa. Sastaje se konferencija u Cari­ gradu, ali bez, uspjeha, jer olomanska vlada ne prima prijedloga velevlasti, proglasuje tobožnji ustav, ali ta­ kogjer bez uspjeha, jer s njim nije bio niko zadovoljan. Da su ljevanski muhamedanci gledali na fratre i njihova gvardijana prijekim okom, razumi se po sebi. Oni su megjutim malo marili zato. Prezirući vlastiti život, revno su vršili duhovnu pastvu ne samo u Lijevnu. nego sve do Grahova. Molbe šu Franjevaca upravo frcale na austr. cara, na caricu, na druge evropske 143 dvorove, da se jedamput učini kraj ustanku, te da Austrija zaposjedne Bosnu. Te su molbe potpisivali uz gvardijana svi župnici, i mnogi trgovci, ne samo katoli­ ci, nego i pravoslavni, od kojih napominjem sadašnjeg narodnog zastupnika Kostu Kujundžića i njegova rogjaka Spiru, te tadanjeg protu Jovanovića, Pred samu okupaciju, g. 1878., u svibnju, ode fra Angjeo, nakon petgodišnjeg gvardijanstva za župnika u Vidoše, gdje je takogjer radio prama svojim silama: u Podhumu napravi crkvu od lijepo klesanog kamena, a u Vidošima otvori osn. školu, koju je pohagjalo oko 80 djece. Te i prijašnje njegove zasluge priznade i nova vlada, podijeliv mu g. 1879. krst za zasluge s krunom, i njegovo redovničko starješinstvo, odabrav ga na kapitulu iste g. za definitora redodržave, s boravištem u Fojnici. Kao takav se je zauzimao osobito za mladež u probandatu, te mu je uspjelo poboljšati njihovo stanje G. 1883.—1885. vidimo našeg svečara opet u Ijevanjskom samostanu, a onda, po drugi put u Vidošima dok se g. 1889. ponovno ne vrati u isti samostan, i to opet kao gvardijan, u kojem svojstvu osta tri godine, neumorno radeć za boljak te općine. G. 1892. bi odlikovan viteškim redom Fr. Josipa I kao župnik u Gukliću, kamo dogje poslije gvardijan­ stva, i osta sve do g.> 1897., kad ga i braća mu redov­ nici odlikovaše time, što si ga odabraše vrhovnim starešinom svoje redodržave. Neću da puno pišem o njegovom redođržavnišlvu, jer mi to ne dopušta prostor lista, a nije ni ugodno ponavljati gorke uspomene, koje su u ostalom većini cij. čitatelja »Perivoja« i onako poznate. Spominjem samo, da je osobita Božja providnost bdjela nad našom redodržavom, kad srao, za vrijeme proglašenja bule Leona XIII. »Felicitate quadam« imali onako energična redodržavnika, jer bi do sada, može biti, još samo us­ pomena živjela na bivšu bosansku redodržavu. Ima nešto ipak, što ne smijem mimoići, a na čemu se treba zahvaliti Ćuriću. Redodržava je osjećala jednu golemu potrebu: da se već jednom napravi gimnazijalna zgrada, za franjevački pomladak. Redodržavnik se od­ mah primi te časne ali teške zadaće, te hvala njegovom i njegove po redu braće trudu i okretnosti, kao i da­ režljivosti mnogih dobročinitelja, za godinu se dana kočila u Visokom impozantna zgrada, gdje se legu fra­ njevački sokolovi. Nakon svršenog ređođržavništva, dogje u Lijevno za župnika, gdje je kroz 9 godina vršio duhovnu pastvu. G. 1901. odlikova ga Nj. Vel., kralj Franjo Josip željeznom krunom III. razreda. G. 1909. stavi ga starješinstvo u mir, u samostan na Gorici, gdje i sad narodu, savjetom i zauzimanjem na kompetentnim mjestima koristi, te se osobito rado �144 Вг. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« - zauzima za otkup kmetova, što ga i čini onako obljub­ ljenim, kako je to svak mogao opaziti iz ovacija, koje je narod, bez razlike staleža, iskazivao svečaru, prigo­ dom njegove pedeset-godišnjice. M. Dž. Prvi tabor katoličkih mladenačkih društava u Istri. Tako veličanstvenog dana, kao što je bio 25. ko­ lovoza t. g. nije još vidjela naša Istra. Mjesto Beram zaodio se je dne 25. augusla u svečanoj odori, sa vi­ sokog zvonika nove crkve lepršale su zastave hrvatske i slovenske a i kuće su bile okićene trobojnicom. Na svakoj cesti vidio si čete istarskih mladića na čelu im hrvatska zastava. U teku jednog ljeta organizirali su vrli istarski katolički gjaci 15 mladenačkih društava. Toga dana došla je mladež iz Dobrinja (na otoku Krku), Trviža, svetog Petra u šumi, Golegorice, Ježenja i dru­ gih mjesta. Bijaše tu preko 3 stotine mladića. Naroda pak je bilo više od tisuće. Oko 9 sati svi se uputiše k crkvi Majke Božje jednoj od najstarijih crkvi cijele Istre, naslikane sa dragocjenom slikom iz 14. stoljeća sa glagoljskim nat­ pisom. Poslije svete mise otvori se poa vedrim nebom i žarkim suncem tabor. Svak tko je vidio onako oduv-uljene mladiće nuo se od pusta veselja. B l a g o s l o v b e r a m s k e z a s t a v e . Župnik Grešić oduševljeno pozdravljen od naroda, u svr sničkom odi­ jelu; izreče srdačnu besjedu. Pozdravi najprije sakupljeni narod, spomene se biskupa Dobrile, i podsjeća na kre­ posti, koje neka goji istarska seljačka omladina t. j. da gaje vjernost, domoljublje i da se bave gospodar­ stvom. Nato se obavio u hrvatskom jeziku crkveni bla­ goslov beramskoga katoličkoga omladinskog društva. Puk je odgovarao u hrvatskom jeziku. To je bio pri­ zor, koji neće nikad gledaocu i slušaocu otići iz spo­ mena. Gim zasja sunce žarko iz oblaka prozbori žup­ nik: »Svijetlite i vi pred svim svijetom«. Tad se glavna zastava nagne, a druge zastave pozdrave svoje pose­ strime. »Pod ovim barjakom, na kom je slika Srca Isusova i Marije Djevice, sve će te neprijatelje svladati! Bili blagoslovljeni u ime Gospodnje!« Nato se otvori tabor. Predsjednik pripravljajućeg odbora nadučitelj beramski Franjo Barbarić, pozdravi nazočne, najprije odaslanika katoličke braće Slovenaca, gospodina Franju Terseglava (oduševljeni- »Živio!«) i preda predsjedništvo gospodinu koncipijentu Anti Deforu, koji, iskreno pozdravljen preda riječ zastupatelju slo­ venskog Orla, Franji Terseglavu. G o v o r F r a n j e T e r s e g l a v a . Netom se digne odmah bje burno pozdravljen, ali je oduševljenje još više naraslo kad je započeo cm Slovenac govoriti krasnim hrvatskim jezikom. Govorio je ovako: 1912. DozvoUte mi prije svega, da vas poštovane zborovalce pozdravim na ime sve slovenske kršćanske mla­ deži, na ime vaše kranjske braće (Živjela braća Slo­ venci!), na ime naše slovenske katoličke organizacije Orla i svih drugih katoličkih slovenskih organizacija. Ako bi me tko upitao, čemu sam baš ja prišao na zbor kršćanskih istarskih mladenačkih društava, od­ govaram, da sam još od svoje mladosti dosta vremena sproveo na ovoj zemlji, koja u sebi krije sve ljepote, kojih oko tugjinsko ne vidi — na kojim se je odigrala povjest više stoljetnog boja žilavoga istarskog seljaka sa najoholijim, najbrezobzirnijim neprijateljem sloven­ skog roda, plemenom talijanskim — zemlja, koja je cijelom svijetu izgled velikog strpljenja i velike pobjede, koju može postići mali narod, ako je ustrajan, ako je vjeran ako ne zaboravi Boga svoga i njegovih zapo­ vijedi. Uistinu je danas lijepa prilika, da se sjetimo, tko Је bio koR Ј0 istarsko ljudstvo vodio u njegovom boju sa tugjjm rodom, u boju sa mletačkim plemićima, sa talijanskom gospodom, sa neprijateljem, koji su zapo­ sjeli obalu morsku, uništili istarske (kao i dalmatinske) šume, da bogate sebe, i repupliku Markovog lava, i koji su do gola svukli istarskog seljaka, zarobili ga i smatrali ga gorim od živine, uskratili mu čovječje i po­ litičke pravice? Pitam Vas, ko je bio, koji je istarski puk tješio u tim nevoljama, ko mu je dao moć, da, snese nepravdu i ne zdvaja? Dragi moji, to je bila vjera, vjera kršćanska, vjera katolička, vjera naših otaca i pradjedova. Da je u onim teškim časovima, kad je trebalo sabrati sve sile proti neprijatelju, bilo u istarskom narodu liberalaca (bezvjeraca), kako ih žalibože ima nešto danas megju nami, taj narod bi bio već davno legao u grob, i ne bi da­ nas sakupljali na tako lijepe zborove, već bi plakali na smrtnom odru istarskog mučenika. (Veliko odobrabravanje.) Jer liberalna vjera ne poznaje one snage, koju ima samo onaj, koji vjeruje i uhva u pomoć Božju. Pogledajte oko sebe i recite, da li se išta uradilo u korist ovoga naroda, što nije bilo na temelju vjere, u ime Boga. pravednog i mogućnog, s pomoću sveće­ nika, koji su vazda ovom narodu stali uz bok u nje­ govim mukama i borbama? (Burno pleskanje.) Ko je bio, ko je učio istarski narod vjerovati u pravdu i po­ bjedu dobroga nad zlim? Bio je svećenik, biskup, bio je naš Dobrila (Slava mu!). Ko je usadio ovom narodu ljubav k materinskom jeziku i krepostima, koje čine čovjeka čeličnim i značajnim? Bio je to molitvenik: »Oče budi volja tvoja«. Ko je branio istarskog seljaka i ljubio ga, kad su ga mrzili činovnici, zadirali boga­ tuni, kad ga nitko nije smatrao niti čovjekom? Bio je katolički svećenik! Ko je za nj trpio i doprinašao žrtve? Ko mu je osnovao zadruge, tko mu je pokazao kako �Vjesnik. se ima voditi gospodarstvo, tko ga je učio štedljivosti i radu? Bez vjere i svećenika istarski narod bio bi danas onakav kakav je bio prije sto godina siromah i sužanj na vlastitoj zemlji. (Burno odobravanje!) Zašto danas na ovom mjestu to nagiašivam ? Zato, jer žalibože treba tu nepobitnu istinu danas naglasivati. Jer nismo bili mi koji smo napustili sreću i napredak istarskog naroda u ime vjere, već su to bila neka naša braća, koji su se u Beču i Zagrebu nasisali duha liberalnog, neprijateljstva proti svećeništvui zanijekivanju svega, što je istarskom seljaku najmilije i naj­ svetije. Mnogo se danas govori u Istri o narodnoj slozi, da ne treba razdirali jedinstva narodnog, da budu is­ tarska braća Hrvati jedan drugomu kako su bili prije. Poštovani skupštinari, to je i naša vruća želja, jer nas naša vjera uči ljubavi i jedinstvu. Nu kad vidimo, kako se od ovog naroda ocijepljuju sinovi, kako počinjaju kvariti narod i huckati ga proti svećenstvu, proti vjeri proti Bogu, kako možemo na to mučati ? Nismo mi koji prouzrokujemo neslogu, nego on:; koji se ne slažu sa mišljenjem velike većine ovog naroda. A koji su to, vi ih dobro znate. Kad je svršio brat Slovenac svoj govor, narod je bio tako oduševljen, da pleskanju i poklicima: živio! bratskom slovenskom narodu nije bilo konca. 145 S e l j a k š i b a l i b e r a l e e. Nato se diže seljak Pe­ tar Sironić, koji sa finom satirom kruto ošiba različnu li­ beralnu gaspodu. Najprije se zahvali bratu Slovencu, i želi da bi njegove besjede uhvatile duboki korjen u narodu, osobito u omladini. Kaže: Istina je da mi ka­ tolički Istrani imamo neprijatelja, a dobro je da ih po­ znajemo (Veselost). Kad smo u Trvižu osnovali krš­ ćansko mladenačko društvo, rekli su nam: Zašto no­ simo na prsima križ bez Boga (Veselost). Zatim su rekli, da nas je odjeća mnogo zapala, zar misle, da će naša djeca ići gola (Smijeh). Dakako, kad su ih naši sveće­ nici pomagali, rado su se držali svećenstva (Velika ve­ selost). Sad pak viču proti našim duhovnikom, a kad đogju izbori, onda će po crkvama moliti krunicu, da ih svijet vidi (Smijeh i odobravanje). Želili bi, da se istarski seljak tuče po krčmama i dade na kragju, da tako dokturima bude dobro. A1 istarski seljak neće im takvo veselje više pribaviti. Naši mladići hoće da ostanu„vjerni, kreposni i radini. Liberalnoj gospodi re­ cimo: Mi vas hranimo i branimo! (Tako je). Službe nam ne mogu odnijeti, čemu bi ih se bojali. Tući se s njima ne treba, nu, ako vragu jedan rog izbijemo nije tako zlo. (Smijeh). Žuljava ruka seljaka hrani sve pomoću Božjom (Burno pleskanje). Na koncu predlaže 0. F. S. brzojav biskupu Malmiću i Karlinu. VJESNIK. Eukaristični kongres. Na haristični kongres u Beču otišli su iz Bosne i Hercego­ vine: preuzv. nadbiskup Štadler, presvj. mostarski biskup fra Alojzije Mišić, presvj. biskup dr. Ivan Šarić, upravi­ telj banjalučke biskupije fra Jozo Garić, sav vrhbosanski kaptol, redodržavnik bos. Franjevaca fra Lovro Mihačević, te više lajikata i svećenstva, izmegju kojih je bilo i 12 bos. Franjevaca. Na 9. rujna primljen je na granici monarhije, na 10. u Beču papin legat van Rossum, a na 11. počet je sami kongres. Papina je legata primio Čitav episkopat i svećenstvo. Bečke novine ističu, da su brkati bosanski Franjevci na se svraćali osobitu pozor­ nost. Dne 14. Nj. Veličanstvo car i apostolski kralj pri­ mio je u audienciju sav episkopat, a od ostalih jedino redodržavnika bosanskih Franjevaca. Na 15. uz pravu mećavu obavljen je sjajno euharistični kongres. Promjene u Bosni Srebrenoj. Redodržavništvo Bosne Srebrene učinilo je u zadnje vrijeme promjenu osoblja, polag koje fra Pavao Alaupović ide iz Jaj­ ca za župnika u Sokoline, fra Franjo Pavlak iz Soko­ lina za župnika u Vitez, fra Augustin Gičić iz Kreševa za vikara u Sarajevo, fra Mladen Momčinović iz Sara­ jeva za katehetu u Kreševo, fra Blaž Porđusić iz Podhuma, gdje je fra Mirko Maćuga postao župnikom, u Novi Šeher. K ongrua u Bosni i Hercegovini. Po Sarajevu se pronio glas, da je kongrua naredbenim putem rije­ šena i to tako, da će svaki katolik za uzdržavanje klera plaćati prema prirezu 15%. Drugi su opet razumjeli prema prihodu 15%, te su se silno uznemirili. Treći opet tvrde, da je naredbenim putem poreznim uredima naloženo, da u ime Kongrue i to ne 15% od prireza ili prihoda, nego 10% od prihoda pobiru. Posveta crkve u 'Polisi. Već smo jednoć javili, da je franjevačka samostanska crkva prema planu velemožnoga gospodina Vancaša potpuno obnovljena, te još maljana. Na uznešenje BI. Dj. Marije crkvu je svečano posvetio presvj. gosp. biskup dr. Ivan E. Šarić. Prije same posvete presvj. biskupa Šarića u Tolisu je iz Domaljevca dopratilo oko 150 kočija. Putem kroz Tolisu kuda je presvjetli prolazio, bilo je poredano više slavo­ luka iskićenih zelenilom i hrvatskim trobojnicama. Sam �146 Bi. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. samostan i crkva bili su takogjer iskićeni sa zastavama i zelenilom. Na dan posvete dohrlilo je u Tolisu nekih 15.000 duša, presvj. Milko Čepelić, zastupnici iz Kr. Sutjeske, Visokoga, Plehana, više okolišnih župnika s narodom. Čitav su dan, a o obito za vrijeme sv. obreda, topovi gruvali. Za posvete presvj. je biskup rekao vrlo kićen govor, u kome je istakao zamjernu požrtvovnost toliških Franjevaca, koji su otkidali od zalogaja zalogaj i obnovili tako veleban hram, da ga sa zavidnim okom može gledati sva Bosna i Hercegovina. Sokoli prisutni narod, da ne zaboravi svojih tako požrtvovnih ujaka, jer toliški je hram svjedok, da oni, štogod dobiju opet okrenu na slavu Bogu, a na korist narodu. U misi je presvjetloga dra. Šarića uz ostale dvorio i presvj. Milko Gepelić. Za ručkom, za kojim se je nalazilo oko 25 osoba samoga klera, gvardijan je Brkić pozdravio goste, zahvalio se svima, a osobito presvj. Šariću i Cepeliču na trudu, istakao pokojnoga graditelja PimperTa, Vančaša i slikara Hubera, te stare za crkvu i samostan zaslužne oce, osobito — Orčolića fra Iliju i fra Grgu 1~л Šarića, šai-;r.* Došena. Iza toga su slijedili govori presvj. dra. presvj. Cepelića i t. d. Potonji <pis s ilustracijama doći će kašnje. Novi vojnički ženidben: zakoni za Bosnu J Hercegovinu. Dne 15. kolovoza c. g. izašao * za Bosnu i Hercegovinu novi obranbeni zakon. Polag 59. članka, spomenutoga zakona, § 40. nije nikako više slobodno vjenčavati momke, koji nisu potpuno prošli vojnu slavnju, polag § 52. koji spadaju pod aktivno službovanje. Pre­ kršaj §§ 40. i 52. kažnjava se po § ?2. 5 globom od 600 kruna. Pod istu kaznu potpadaju i oni, koji učest­ vuju prekršaju spomenutoga zakona. U slučaju velike nužde vis. zemalj. vlada u Sarajevu na osoniiu molbu poslanu preko kotarskoga ureda dozVoljat će izvanredno vjenčanje. Fra Nikola Momčinović. Ovaj. otac umro je od raka na želucu dne 28. srpnja u zemaljskoj bolnici u Sarajevu. Pokojnik se je rodio 6. veljače 1860. u Kre­ ševu, obučen u franjevačku haljinu 25. siječnja 1876, svečano zavjetovao 17. rujna 1880, a prvu sv. misu pjevao 22. studenog 1883. Bio je to svećenik i redov­ nik osobitih vrlina i krjeposti, koje su njega resile, a ujedno i drugi su se koristili njima, pošto je kroz više godina služio kao kateheta na sarajevskoj muškoj pre­ parandiji, odgajajuć svoje učenike u duhu Hristovu i utvrgjujući ih u krejtostima, da mogu poznije koristiti našemu mukotrpnom narodu. Fra Nikolu su cijenili svi, koji su ga poznavali: njegovi učenici, kolege mu i ostali, jer je bio radin, pobožan, naobražen, revan i ljubezan. Zadnje 3 godine bio јз župnikom u N. Šeheru, gdje, premda sam slab, radio je najsavjesnije u duhovnoj pastvi, poučavajuć u nauku kršćanskom i u vrijeme zim- skih pošasti po vas dugi, dan obilazeć bolesnike. Bio je bogoljuban na ovomu svijetu, pa je i Bog njega nagra­ dio na drugom svijetu. Pokoj mu duši! * NJEMAČKA. Pokret zu papinu državu i Isusovce. Ima tomu preko 10 godina, da je talijansko framažunstvo lišilo Stolicu Sv. Petra njezinih zakonito stečenih i kroz 1000 godina zakonito upravljanih posjeda. Taj svetogrdni čin čitavo je katolištvo još tada osudilo. U novije vri­ jeme kada se i katolištvo po svoj kruglji zemaljskoj organizira, čuje se sve življe i želja za uskrisenje pa­ pine svjetske vlasti. Baš ovih dana obdržavali su nje­ mački katolici svoju impozantnu skupštinu u Aachenu, na kojoj su javno izrazili svoje katoličko osvjedočenje, svoju odanost sv. Stolici, želju, daše ukine godine 1872 eni zakon protiv Isusovaca i da se uspostavi svjetska vlast sv. Oca Pape. Liberalna štampa i njemačka i uopće cijeloga svijeta pretrešla je i osudila osobito dvije, zadnje točke — o uskrisenju papine !države i ukinuću 'zakona protiv Isusovaca- Ona ne može da pojmi, da se u Njemačkoj poslije tolikih nasilja .na katoličku Crkvu i na katolički osjećaj, još jednako nalazi’neustra­ šivih katolika, koji su pripravni svagdje dignuti svoj glas za prava svoje Crkve. S toga se kostruše na taj pokret i sikću na nj kao zmija iz procjepa. I dok se s jedne, strane tješe, da još 'nije kucnuo Čas, da se papi­ na država uspostavi, s druge se strane žaloste, da je kabinet baruna Hertlinga u Bavarskoj pošao Isusovcima u susret, te se boje, da tim korakom ne pogje i nje­ mački državni kancelar Berthmann Holweg. Franjevac — apostol umjerenosti. Svima je! poznato, da iz franjevačkog.reda potječe umjerenost, koja se suprotstavlja najvećem socijalnom zlu alkoholizrnu Kako što su Franjevci počeli tu akciju, tako su joj i danas vjerni, što nam lijepo dokazuju djela Fra­ njevca o. fra Elpidija. 0. Elpidij svršio je 113. ožujka t. g. u Hindesheimu svoju misiju umjerenosti iza tronedjeljnog napornog rada. Kroz cijelo to vrijeme on je poprečno držao svaki dan, po tri predavanja učenicirtia, gospogjama, djevojkama ljudima i mladeži, uz to, se je posebno osvrćao na du­ hovnike, učitelje, gimnazijalce i sjemenarce. Uspjeh mu je, bio neobično dobar, 4300 odraslih je pristupilo svom apstinenskom društvu isto toliko djece ,k svome. Oso­ bito su se u gradovima interesirali za ta predavanja. U Hindesheimu u društvo apstinenala stupi 1200 od­ raslih osoba, u Hanoveru pako*, gdje je fra Elpidije kroz četiri dana u svim katoličkim crkvama i u tri javne skupštine držao 16 predavanja, prijavi se po prilici 1100 osoba, u Braunschvveigu 300, u Helmstedtu1 250, u Peinu 200 i t. đ. �Književna smotra. AMERIKA. M agjarski svećenik pokrenuo novu vjeru. Budimpeštanskome »E g у h a z i K o z 10 n у «-u iz Amerike javljaju vrlo žalosnu vijesl. I\ubinyi Viktor, neuarkski katolički župnik, nekoč svećenik jcgarske biskupije od­ bacio je subordinaciju i osnovao novu vjeru i novu crkvu. Nova se crkva zove: »Nezavisna rimokatolička crkva«. Nova je crkva potpuno nezavisna i od Pape i od biskupa. Ni Papa ni biskupi nemaju nikakva prava na njezino svećenstvo i vjernike. Svećenstvu se je slo­ bodno ženiti. Svećenike biraju vjernici. Izabrani mogu nanovo ženidbu sklopiti. »Nezavisna rimokatolička crkva« ne vjeruju u čislilište i Neoskvrnjeno Začeće. U vreme­ nitim stvarima nova je crkva odgovorna samo svjetskoj vlasti. Crkva dobra posjeduje u ime svjetovnjaka. Nova crkva do sada ima samo jednu općinu u S. Bendu. Nju je iz magjarskih katolika osnovao sam Kubinyi. Ova općina broji 125 obitelji. R asprava o rangu rim skih kardinala. Zadnjih je dana u Americi postalo vrlo aktuelno pitanje, u koji 147 rang, da pojedine države stave rimske kardinale. »NevvYork Tribune« slijedeći primjer Kdvarda Vll., engleskoga kralja stavlja ih u rang anglikanskih primasa i daje im mjesto, koje odgovara raznim državnim poslanicima. 1 uistinu Edvard V1L, premda nije o tome izdao nikakova zakona, ipak, kada mu je došao kardinal Vaughan, dao mu je mjesto odmah iza vladajućih knezova — ' mjesto dakle, koje odgovara knezovima stranih država, koji potječu iz dinastične loze. P apin poslanik — trećoredac. Kako visoki crk­ veni dostojanstvenici cijene treći red sv. Franje tu divnu njegovu ustanovu, pomoću koje se je srednji vijek ob­ novio u kršćanskom duhu. potvrgjuje i ova činjenica, što se je skoro apostolski poslanik u Ghili svečano za­ vjetovao, da će vjerno vršiti pravila, što ih je naš serafinski otac propisao za braću trećega svjetovnoga reda. Obred se je obavio u franjevačkoj crkvi u Santiagu. Odlični je dostojanstvenik izrekao obrednu formulu oso­ bitim izrazom duboke pobožnosti, čim je posvjedočio, da stavlja osobitu važnost u taj svečani čin, te očitovao veselje, koje osjeća, što pripada obitelji sv. Franje. IŽEVNfl бПСТКЛ. PRIKAZI I OCJENE Pajo 14i sura, Sudbina Izdajice. Ravnatelj fra­ njevačke gimnazije u Sinju fra Pajo Mišura već više godina radi na književnome polju - a radi tiho i bez reklame. Najnovije njegovo djelo, što ga je ove godine »Hrvatska tiskara Dr. Krstelj i drug■ pod imenom: » S u d b i n a i z d a j i c e « u Šibeniku objelodanila, za­ služuju veću pozornost ljubitelja hrvatskoga Parnasa. S u d b i n a i z d a j i c e religijozni je epos spjevan u dvanaest pjevanja. U prvome pjevanju pjesnik zazivlje vilu, da pjeva o Judinu izdajstvu, s koga poginu Isus. Zatim slika kako se Juda na Maslinskoj Gori sprema, da izda svoga učitelja. I dok se Isus u noćnoj tišini moli Ocu svome, krvlju se*1znoji nad idućim strahotama. Juda ga dogo­ vorno traži s četom, koja se je zaputila iz Jeruzolima nagje gaičeti preda. Ostav, Juda u gaju, primi 30 srebrnjaka; spoznaje, da mu je djelo sramotno, ali se uzda, da će se lim obogatiti i u časti obući, dapače da će ga svijet — kao dobrotvora slavili. Poso gotov. Sviet če mislit, ludi, da plam sveti žario mi grudi,' da sam slavnim okrunio' djelom častnu glavu momu rodu cielom. Ime će mi u zviezđe okival , u vienac mi lovoriku divat, u potomstvu živjeti će harnom vječna spomen djelu blagođarnom. Iskarijot glasit će se Juda domovinom židovskom svukuda. U drugome pjevanju pjesnik riše Judu željna po­ činka, nu dok traži gdje da spusti glavu, opazi vatru u Aninu dvoru i zaputi se tamo. Ugledav ga Petar, da osveti svoga meštra, hljedne na nj nasrnuli, ali mu Juda izmakne. Pogje u hram, ali ga svećenici istjeraju. Buncajući proti svećenicima pogje Pilatovu dvoru, ma­ štajući kako će im se jednom, kada postane bogatašem i bude u cesarovoj milosti, ljuto osvetiti. U trećem pjevanju pjesnik zorno predstavlja kako Pilat sudi Isusa, kako ga upoznaje nevina i nastoji, išibav ga i trnjem okruniv, na slobodu pustiti, ali mu to radi vike uzrujane svjetine ne uspijeva. Tu se nagje i Juda, nu brzo odatle pobjegne pa videći kako ga zla sudbina svuda progoni kune nebesa, Isusa, domovinu i samoga sebe; a u četvrtome pjevanju očajava i u očaju kao lud svuda vrluda, dok umoran ne pane i ne zaspe. U snu je i opet nemiran, on trpi paklene muke i na­ pokon se od straha budi.' Prava slika nemirne savjesti. U petome se pjevanju predstavlja zloća i krjeposl. Juda prenuv se iza sna mislio je, da je bogzna kud umakao, kad, ali on kod Golgote. Motri Hrista propeta i naslagjuje se, a Hrisl s križa svojim neprijateljima oprašća. �148 Br. 8. i 9 . - »S KRAPINSKI PKRIVOJ« - Predmet šestoga pjevanja jest smrt Pravednika. Pjesnik uprav živim bojama riše golgolsku tišinu: Ode ljudstvo, ode vojna čela i Golgota osi ade bez sviela, tek što eno jedna ženska glava uz križ stala, reko bi, da spava. Na okolo pala na koljena družba božja tugom ubijena; kleči družba, kano skamenjena. Nit ko zbori, nit suze prolije, nit se miče, nit uzdahe vije, od nikuda glasa čuti nije, kao da snom sve mrtvijem snije. U grobnoj tišini Isus otvara usta i oprašta se sa svojom majkom i s učenicima. Megjutim se Gospa u plaču duši, ali se i opet u Boga pouzdaje. Nr •okon Hrist predaje svoj duh Ocu, a sva družba nSedmo pjevanje predstavlja nebesku osvetu nad smrću Pravednika. Nagli ^е vihor razmahao, zemlja se strese i puca, a hridine sijevaju. Sunce pomicalo, zem­ ljom pala polutama, a zatim gus . mrak. Po mraku se veru razne utvare, a svijet se krije po kućama i kaje se za svoja nedjela. Juda pao ničice, žabo nosom u zemlju, da ne vidi što se oko njega fzgagv Kada si sve svršilo, dadne se na bijeg prema Г bij pripozna prijatelja Ahasvera. H jedne bježati ali ga i on gume od sebe. Osmo nam pjevanje potanko opisuje, kako Judu radi izdaje sve prezire, pače i isti Baraba, koji Judin izdajstvu ima zahvaliti svoj život. Vrhunac mašte kulminira u devetome pjevanju, gdje se Juda predstavlja tako izobličen, da ga niti "ista njegova draga Sara nije mogla, da u noći raspozna, pače se od njega plaši, nu ipak ga u ime Raspetoga poji. U desetome poglavlju Juda istom u zoru dolazi na misao, da je onaj noćašnji sukob bio s miljenicom Sarom. Dolaze mu na pamet sve patnje, što će ona od svijeta ni kriva ni dužna pretrpjeti i zgraža se. Napokon i opet pada u očaj, kune sve, pa i Sarinu ljubav, plamti osve­ tom proti nebesima i u tome plamu vješa se o drvo i umire. U jedanaestom e pjevanju dolazi i sama Sara na misao, da je one noći Judu napojila. Ljubavna je čuvstva vuku, da i opet ide tamo ne bili ga našla. Ona ne vjeruje, da je on izdao svoga meštra, s toga ide, 1912. da mu da prigodu, da joj se izjada nad progonima svijeta, ali gle - nagje ga kod zdenca obješena. Sada joj puca pred očima Judino nedjelo, odriče se svijeta i sva se posvećuje Bogu. Dvanaesto pjevanje rješava sve jedanaest prvih pjevanja. Svijet je Boga smrtno uvrijedio, Bogu je to žao bilo, ali ne bije svijeta upropastili. Pošto svijet nije mogao dali zadovoljštine, sašla je druga osoba presv. Trojstva i ona je svojom smrću pružila zadovoljštinu. Hrist je pomirio nebesa sa zemljom, ali pakleni će du­ hovi nastojati da utamane njegovo sjeme ljubavi. U tom će odabranici stradati, ali zato će biti nagragjeni. Svako će iz ovoga kratkoga prikaza vidjeti, da je predmet vrlo srećno izabran, majstorski podijeljen, a tko si nabavi djelo i pročita, opazit će, da je to naj­ uspjeliji pjesnički proizvod, što ga je religiozna Hrvat­ ska proizvela. Mišurinu »Sudbinu izdajice« svakome od preporučamo. Dobiva se u franjevačkoj gimnaziji u Sinju, Dr. J. B r. fra Julijan Jelen ić, Kultura i Bosanski Franjevc I prav je u Prvoj Hrv. Tiskari u Sarajevu izašao I. s ezak djela KulLura i Bosanski Franjevci. Djelo opseže 256 stranica u 8°. Dijeli se u dvije epohe. Prva se epoha dijeli u »A«, »B« i » O . Pod »A« riše se kultura u B sni prije dolaska Franjevaca, pod »B« dolazak • Franjevaca ц Bosnu, osnutak bosanske franje­ vačke vikarije, evolucija franjevačkoga reda u Bosni i njegova stega Pod » O rišu se razna kulturna djelo­ vanja bosanskih Franjevaca izvan reda i to : na polju jerovjesništva i sjedinjenja crkava, na polju duhovne e, na socijalnome i političkome polju, na polju školstva te znanosti i umjetnosti. U drugoj se epohi do 1780. nastavlja pod »A« materijal, što se u prvoj epohi traktira pod »B«, a pod «B« materijal prve epohe pod »G«. Djelo je ilustrirano s više faksimila i slika. Dobiva se u uredništvu »Seraf. Perivoja« u Sarajevu. Cijena broširanu K 3 50, u, platno uvezanu K 4*20, u koži uvezanu K 5 50, u kadilu uvezanu K 5*20. Primili smo mi prikaz i ocjenu. F ra Nede\jko Biigonjir Vrhovčić, K raljici H r­ vata. Tisak Adolf Kngel Tuzla (Bosna). Cijena 60, s po­ štom 70 hel. Milmvio P avlinović spjevao Gjurić Guslar izdaje Hrv. Kat. Akad. prosvj. društvo »Pavlinović«. Cijena 30 para. Zadar, 1912. Nagragjena tiskara E. Vilaliani. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, - za gjake, Irećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �Antun Hube r , Bruneck, Tirol dekorativni slikar i pozlačivač. — Atelier za crkveno slikanje. = = Preporučujem se velečasnom svećenstvu za slikanje crkava u svakom štilu i izvođenju uz umjerenu cijenu. Preporučujem se takogjer za gradnju i popravljanje oltara, križnih :: puteva i t. d. Sa nacrtima i cijenom pripravan sam odmalKposlužiti. :: BRZOJAVNA ADRESA: HUBER, BRUNECK, TIROL. 'iopovjedaonice, ispovjeđaonice, kipove, križne piiteve, betlemske stalice i t. d. - — — — ■ 1 z su zavoda С ^ Г ЈС ^ П svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! Џ Proizvodi Џ — CIJENILI I NACRTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. Џ — Џ vaplt i na svjetskim izložbama preporuča veleč. p. n. kleru: ф Џ umjetničke akademije počasni č!an, aagragjen više puta, a џ Ц cu* Tirol џ lettera џ џ rHveni umjetnički kavod хххххххххххххххххххх Za odmah prodati stoje jedne nove orgulje po pneumatičnom sustavu sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeumu u Zagrebu. Osim toga preporuča se potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. = IVI. H e f e r e r u d . i H i n . " 1 = хххххххххххххххххххх �MODERNO URE63EN9 TISKARO I KNJIGOVEŽNICA „BOSANSKE POŠTE" PREPORUČUJE SE ZO IZRADBU SITIH U TISKARSKU I KHJIBDVEZAČKU STRUKU SP9D9JUĆIH POSLOVA. - SL9G9ĆI STROJEVI „LIHOTVPE". - STERE0TIPIJ9. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a970be3246b332f6d935fda953ed1c01.pdf 611ffcbe6da92110bb56996f410c74ba PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU KROJ 10. SARAJEVO, 15. LISTOPADA 1912. 001). XXVI. H rvatsk a centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko drnStvo). f** 1"'<ica :: Uplaćena dionička Centrala n Sarajevu. ^Podružnice: JVtostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne k .jižice te uka­ maćuje iste uz 41|t°jo Čist.n. Eskomptira i reeskompti: . r jenice i tražbina Daje zajmove na tekući ra( m. Kupuje i prodaje vrijednosne papi' devize i valute. S________ _____ ■ Unovduje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. tiranjjbje svakovrsne depozite i upravlja njime $ v r š * ! isplate naplate na svim trgovačkim štima tu- i inozemstva. Zalagaonic ; sve dragocijenosti kao: srebro, zlato, d rag u lje i ostalo. ... ljubljanska kreditna banka Podružnica n Sarajevu. Centrala u Ljubljani. Jsposlava: Građo. Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Dionička glavnica K 8,000.000*— Pričuve preko K 900.000*— SE5 Prima uloge na štednju na uložne knjižice 4 II 01 , , .. . .... , i tekuće račune i ukamaćuje ih sa 4 |2 |0 bez ikakvih poreza . odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste via domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. к �Antun H u b e r , Bruneck, Tirol dekorativni slikar i pozladvač. ----- Atelier za crkveno slikanje. = ^ = Preporučujem se velečasnom svećenstvu za slikanje crkava n svakom stilu i izvedenju uz umjerenu cijenu. Preporučujem se lakogjer za gradnju i popravljanje oltara, križnih :: puleva i 1. d. Sa nacrtima i cijenom pripravan sam odmah poslužiti. :: XXX XX XXX XXX XXX XXXххх Za odmah prodati stoje jedne nove orgulje po pncumatičnom sustavu sa 16 registara. 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara. koja je izložena u trgovačkom muze umu u Zagrebu. Osim toga preporuča se potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. = ■= ■• = = = = = M . H e f e r e r u c i. i 8 i n . = 1 1 = хххххххххххххххххххх �SERAFiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU KROJ 10. 0 . Petar Vlašić, Dubrovnik: SARAJEVO, 15. LISTOPADA 1912. ----- = .— Još o pretkršćanskom Isusu. 1. „Sutor ne supra crepidam“'. Moderna kritika, pa i ona najradikalnije struje, žestoko se oborila na Smithove dokaze o pretkršćanskom Isusu — koje sam iznio u 2. br. »Serafinskog Perivoja« t. g. — i otkrila njihovu ništetnost. Smith je doduše pokušao, da se u novome izdanju svog bezočnog djnla »Der vorchristliche Jesus« opravda i da svojim dokazima utisne bar kakav pečat vjerojatnosti, no trud mu je ostao uzaludan. Njegovi dokazi ne mogu uvjeriti nikoga, ko zdravo sudi, jer to nisu dokazi, nego izmišljotine, be­ smislene tvrdnje, prave pljuske u o raz zdrave znanosti. Za to je i to novo izdanje Smilhovih nazora moderna kritika prijezirno odbacila. Nego što kod drugih naroda ne vrijedi, što se drugdje odbacuje kano ti nešto gnjila, to neki naši ljudi bez prosugjivanja primaju, u Lo vjeruju i u javnost tu­ raju kao veliku novost, kao kakovo velevažno znanstveno otkriće. Poznato je svakome, da je Haeckel davno već osugjen pred forumom prave znanosti, poznato je, da je i Nitschea sud zdrave znanosti bacio bez milosrgja, da gnjije u svojoj nirvvani, a ipak neke kratke pameti kod nas u Hrvatskoj još se za njihovimi nazo~ povode, njihove raspadljive sisteme uzdižu ko veliku, stečevinu našeg doba. Eto je i W. B. Smith sa svojim pretkršćan­ skim Isusom bačen u ropotarnicu neuspjelih pokušaja, da odatle nigda više živ ne ustane; a ipak jedan naš čovjek glupo prepisuje besmislene Smithove tvrdnje i prodaje ih hrvatskom narodu kao neku novost, kao neku dokazanu istinu. To je D a v o r i n T r s t e n j a k . Čudan je u istinu ovaj čovjek. On znade pisati o svemu i svačemu, ali o ničemu temeljito; on raspravlja o pedagogiji, o etici, o moralu, a da i sam zapravo ne zna, što je to pedagogija, što etika, što moral. Pa želeć se popeti i više on hoć$ raspravljati i o vjerskim pita­ njima, o kojima se — kako sam veli — bave »samo kršćanski teolozi i klerikalci«, akoprem on ne pripada ni »kršćanskim teolozima« ni »klerikalcima«. U najnovi­ jem svojem spisu »Biblija u svijetlu istine i morala« (Zagreb, 1912.) ' raspravlja Trstenjak, o biblijskim i uopće o vjerskim pitanjima, a da o njima ni najelejnentarnijeg pojma nema. To se bar jasno razabire iz GOD. XXVI. njegovog pisanja. Jer kad netko veli, da po nauci kato­ ličke Crkve » v j e r o v a t i z n a č i n e š t o d r ž a t i z a i s t i n u o č e m u n e m a m o u v j e r e n j a « . (Riblija u svijetlu vjere i morala, str. 11); ili kad netko kaže, da »sve što Bog biblijskim piscima objavi, sve što im je diktovao, sve do p o s l j e d n j e r i j e č i i s l o v a , sve pače i g rama ti čk e pogrješke i pogrješke p r e v o d a m o r a i pa k č o v j e k da vjeruje« (str. 9.); i kad čitamo onoliko mnoštvo uprav pirami­ dalnih da se tako izrazim pogrješaka, kojimi vrvi najnoviji Trstenjakov spis, tada čovjek u istinu ne zna ni sam, što da sudi o takovom spisatelju. Stid me uprav oblija, kad pomislim, da u našoj Hrvatskoj može izići onakova knjiga, puna besmislenosli’ šuP]>ih fraza- nadulih rii eCi; Puna РотЈешЉ P°Spješaka> u коЈ°Ј nema ni 2pnca zdrave кгШке- Kad in0' strani racionaliste raspravljaju o vjerskim, napose bi­ blijskim pitanjima, to prikažu bar na kojigod način n znanstvenom obliku; trude se da nekako obaviju svoje nazore dajbudi vjerojatnošću. Ovaj pak čovjek — Tr­ stenjak — prikupio je naprosto sve što je gnjilijega našao u racionalističnim spisima Smitha, Katthoffa, Drewsa, Pfleiderera i drugih, pa i ne znajuć točno o čemu se radi, pobacao to na papir bez reda i bez smisla, te to objelodanio namjerom da pokaže Bibliju nemoralnom i neistinitom. A zapravo tom knjigom nije drugo polučio, nego da ga trijezni ljudi sažaljuju kanoti posvemašnjeg neznalicu predmeta o kojem raspra­ vlja. Takovom čovjeku najbolje pristaje ono, što je slavni grčki slikar Apelies kazao papučaru, koji je ku­ dio noge jedne osobe na Apellesovoj slici: » S u t o r ne s u p r a c r e p i d a m ! « Papučaru sudi o papučama, jer si u tom kompetentan sudac, ali dalje ne seži, jer se u drugo ne razumiješ! Na drugom mjestu i na drugi način pružam hr­ vatskoj javnosti, napose mladeži našoj, odgovor na Тгstenjakove napadaje na Bibliju, ovdje se navraćam na pitanje o kojem sam već — kako spomenuh — govorio u »Serafinskom Perivoju«, a koje i Trstenjak spominje, naime o pretkršćanskom Isusu. 2. Glupi prijepis besmislene tvrdnje. Kad su oda sviju strana ustali moderni kritičari - poimence jenski profesor J I. Weinel, gottingski pro­ fesor W. Boiisset, a od katoličkih učenjaka dr. I. Rohr, �150 Вг. 10. — »SERAFINSKI PERIVOJ4 — 1912. sveuč. profesur u Slrassburgu — na Smithove tvrdnje 3. Svjedočanstvo sv. Epifiinija. o pretkršćanskom Isusu i sjajno dokazali neosnovanost U svome djelu »Panarion«, gdje .Epifanij pobija istih, Smith, pritisnut o .zid poslužio se lukavim izgovo- $0 hereza poganskih, židovskih i kršćanskih, na dva rom: On je ustvrdio, da i jedan crkveni Otac i Nauči- mjesta govori o herezi Nazarejaca, jednog pu(a kao o telj iz prvih1 vremena Crkve, glavom sv. E p i f a n i j židovskoj, drugog puta к<*о o kršćanskoj herezi, govori o nekoj pretkršćanskoj Sljedbi Nazarejaca, koja 0 prvoj pod naslovom хаха Na;apahov, — »protiv je štovala nekog boga imenom »Isus«. Olupo prepisujuć Nazarejaca« koju ubraja megju t p'etu židovsku herezu Smithovo tvrdnju piše i Trstenjak u svojoj »Biblija u , veli ovo: »Sad mi je red o drugoj herezi govpriti, koja se svijetlu vjere i moralu« (str. 110. i d.) o toj sljedbi, pa i on spominje sv. Epipanija. Evo doslovce Trstenjako- Nazarejaca zove. Koji su, kao što dočusmo (<I>s 6 sig гјцб* eX6wv* 7ceptxsi Хоуо;) rodom Židovi iz Galacije i vih riječi: Basanitide i iz drugih krajeva onkraj Jordana. Zato bu­ »Onkraj Jordana življaše judejska sekta Essejaca dući ova sljedba proizašla od Izraelaca, u svemu pri­ To ime dolazi od sirske riječi chase, množina chasaja hvaća židovsku паикиг ali u zaf sve to odbacuje Penta1 ova sekta življaše kao i Therapeuti. Bog kulta tih teuh. Ne niječe doistine Mojsiju, niti poriče, da mu je sekta zvao se J e z u s . Jesus znaci u hebrejskom jeziku , , . . . . . , , . . . ■ , • v • .. ,. гт , • Bog dao zakon, ali hoće, da je taj zakon bio drukčiji kao skrbnik, therapeut, t. j. liječnik i spasitelj. To biJ 5 1 r od onoga, sto ga Židovi uce. Odatle se tumači, da opjahu liječnici duša. Po Jesusu ili po njegovu »praocn« židovske cerimonije, je r,su i oni živo vi, ali od Jesse zvahu se i Jessejci /Jessaioi) koji bijahu srodni . , ■T ‘*1UV. г ч “ ., лт žrtava zaziru i drže, da je grijeh mesa jesti ili ga žrjedne strane Essejcima, a s druge judejskoj ^ekti »Naza- tvovati reaca ili Nazoreaca (Nazoraioi), a u. mnogom bijahu je ­ Drugi. naime хаха Jf&stopatVv — protiv NazOT dnaki. E p i f a n i u s kaže, da oni bijahu ondje davno rejaca-) opisuje ovako: prije Krista i da nisu znali ništa o Kristu, t. j. o čo­ # »Cerinthancima slični su Nazorenci, je r su živjeli vjeku tbga imena. Nazarej[ei pak, oci koga je imena ро^ u isto doba i držalj iste dogmč !i ista mnijenja. Ali se stala riječ Nazareni (Nazarenos) kao Essejći ili Essenci oni nijesu nazvali po Hristu ili po imenu Isusovu, nego zvahu se, jer štovahu Boga posrednika, Božjes a »s: se nazvaše Nazareji. A prije nego li se u Antiochiji kao čuvara ili stražara (sirski na. arya, jevr jski han; *počeo rabiti naziv >kršqani«, zvali su se neko doba Poznato je, da se prvi privržemei Isusovi svahu Naza- J e s s e j c i i to ja mislim po Jesse, ocu Davidovu, od renci ili Nazarejci. Prema tome bijahu izrazi »Jesus« i čiji g je koljena proizašla Marija, kao što bijaše Bog »Nazarejac« prvobitno gotovo • istog značenja a Isus obećao u St. Zavjetu IJavidu: »Od poroda tvojega poNazarenac ne znači, da je on čovjek iz Nazarela, kako 8аШ1 ću na prijwlolu lvojemu« (Ps. 131.,,). Ili su se kaže Evangjelje, nego je lo »čuvar.-, gpasitelj, oslobodi- dakle zvali od Jesse, oca Davidova, ili. je ime Jesse lelj. Chevne u svom istraživanju kaže, da mjesta »Na- proizaS1 od Isusa Hrisla; Gospodina' našega: zato što zareta- u doba Isusovo p opće nije ni bilo, nego d a j e bi oni ш lobože u5enici Njegovij prihvaćaju« Njegovu to mjesto naknadno izmišljeno, da se izraz »Isus Nara- nauku; ili su se možda tako zvali zbog općenitog znarenski* dovede u sklad s evangjelislima. čenja istog imena, kojim je Gespodin nazvan. Isusnaijne Iz svega toga izlazi, da je Isus bio prvobitno bo- hebrejski znači »skrbnik« t. j. liječnik i spasitelj žanstvo, pošrednik, bog spasitelj svih judejskih sekata, (’bjooO; уар хаха x*jV ’E(3pacxrjv 6taXexxov вераиеихг,;' koje življfthu djelomice u drugom vijeku prije Hrista. хаХесха:, .fjхос, Јахро; xai đwx/|p). Što bilo da bilo prije Na nazore ovih sekata utjecala je peijsijska i babilonska nego li su nazvali kršćanima zvali su se ovim imenom (Jesse). ' • religija«. Tako Trstenjak. A ob ovom nadulje raspravlja Philo u knjizi pod Mimoilazeć druge beztemeljne i* krive tvrdnje naslovom »тсер: Teaaatov o Jessejcima«, gdje nanosi Trsteniakove, odnosno onih, koje je on prepisao, za. ... . . ... ’ . ’ . . . stegu njihova života i hvali ih. te opisuje njihove saustavljam se samo na svjedočanstvu sv. Epifanij a, koje, , .Unu . . qp n u v.n v c * nlrnln M nn ianctP mncvurp t т ° ° 1 o j v mnctnnA mostane, koji se nalaze okolo Marijanske močvare. Jer oni navode sebi u, prilog, a da se v'di, kako Smith i kat] je (Philo) prolazio onim krajevima (taj se predjel njegovi pristaše, krivo sude o svetom Naučilelju. Što se obično nazivlje Mareotis) i kad je zalazio u njihove tiče Trstenjaka, to sam više no stalan, da on neće. bit samostane, mnogo se tu okoristio. Jer kad je konjima i 1 ni vidio leksta sv. Epifanija, pa mu ga' evo ovdje iz­ ----------l ) Migne, str. 257. nosim u vjernom hrvatskom prijevodu, koji sam izradio *) Upozorujerh cijenj čitatelja na malenuirazlikost u nazivu po g r č k o m i z v o z n o m t e k s t u izdanom od J. B- ovih šljedva U drugoj slovci naziva prve sljedbe čita se samo­ Migne: Patrologiae cursus completus Series Graeca. glasnik * alfa (Nazarejaca), u drugoj slOvci druge šljedbe imamo to omega (Nazorejaca). Drug'e razlikosti nema. tom. XLI. (Pariško »izdanje g. 1858. s\r. 25Š. i d.). �»Još o pretkršćanskom Isusu. dolazio za vazmenskih praznika, pomnjivo je proma­ trao njihovo • življenje i opazio je, da nekoji provode cijelu tu svetu sedmicu bez ikakove hrane, drugi uzimlju jelo tek svaki drugi dan, nekoji samo pod večer. Očito je dakle, da sve' ono, što Philo propovijeda, od­ nosi se na kršćanski 'način življenja. Buduć se dakle ti u ono doba nazivali Jessei, malo poslije Hristovog Uzašašća na nebo, nakon što je Marko navještao riječ Božju po Egiptu, tada su se pojavili nekoji Sljedbenici аро^ Stola, naime ovi Nazareji, o kojima je govor. Oni su bili rodom Židovi i prijanjali su zakonu i obrazovahu se; no kad su čuli za ime Isusovo i kad su vidjeli ču­ desa, koja apoštoli Činjahu i oni su u Njega vjerovali. I budući da su znali da se On rodio (točnije; začeo) u utrobi Djevice u Nazaretu i da je bio othranjen u kući Josipovoj i za to Ga Evangjeliste nazivahu Isusom Nazareninom, kao što apostoli govore: .»Isusa Nazarenhr čovjeka ob Boga potvrgjena megju vama silama i ču­ desima i znacima« D. ap. 2..,.,) odatle nagjenuše sebi ovo ime, te se prozvaše Nazareji, ne Nazireji, što znači posvećeni. Ali i drugi se zovu Nazareji sljedba, koja bijaše prije Hrista niti Ga je pozuavala. Što se pak tiče ovih krivovjernih, o kojima besjedim, izostavivši ime Isusovo ne zovu sebe, Jessejcima, niti zadržaše ž’dovsko ime, niti se prozvaše kršćanima, nego Nazarejcima po gradu Isusovu Nazaretu. Inače po sv su Židovi i ništa drugo. A služe* se ne samo Novim Za etom, nego poput Židova i Starim Zavjetom. т po vemu su jednaki Židovima, osim što u Hrista vjeruju. A ispovjedaju jed­ nog Boga i Njegova Sina Isusa Iir. ta. Г tom se dakle razlikuju od Židova i od kršćana: od prvih, jer vjeruju u Isukrsta, od drugih, jer- uzdrže židovske obr°de, kao obrezovanje, štovanje subote i drugo. A što se tiče nji­ hove vjere u Hristu, ne mogu za stalno kazati, da li su zarobljeni Cerintfiovim ili Merinthovim krivovjerstvom, te dali drže Hrista prostim čovjekom ili, kakav je u istinu, priznaju Ga začetim po Duhu Svetom od Marije Djevice, U ostalom ova ‘ nazarejska hereza ponajviše je razgranjena u Berenskoj državi, prama Geleosiriji i u Deseterogragju kod Pelie i u Basanitidi i u predjelu, koji se obično nazivlje Kokabe. Ovi su srodniji zido­ vima nego ikojem drugom plemenu, premda su istima veoma zazorni. .Jer' ne samo što ih židovski potomci na smrt mrze, nego ih svagdano dqr tri puta svečano proklinju, u jutro, o podne i u večer, kad se' sastaju u sinagogama na mblitvu. »Ta Nazarejce i Bog je prokleo« govore oni. ‘А za to ih Židovi mrze, jer budući Židovi ipak ispovjedaju Isu^a Hrista, što je onima, koji se drže Židovskog zakona,^ posvema protivno. A ima kod njih Evangjelje po Mateju, prvobitnim hebrejskim .jezikom * napisano, ne znam, hama do 4. 151 koje su oni sačuvali do dana današnjega. Ali je su li umetnuli ono rodoslovlje od AbraHrista«.1) Sofizam u Smithovoj argumentaciji. Svjedočanstvo sv. Epihanija na nekojim mjestima -nije baš najjasnije, pa je dalo povoda raznom tumače­ nju takogjer i sa strane onih, koji u tom svjedočanstvu ne nazrijevaju ni najneznatnijeg traga kakovome pretkršćanskome Isusu. Tako su svak na svoj način protu­ mačili Epifanijev tekst negju inima tri moderna kriti­ čara, naime: H. Weinel-), A. Schmidtke3), W. Bousset1), a sva trojica su prstom uprla u manjkavost Smithove argumentacije, kojom hoće, da dokaže, da i sv. Epifanij govori o nekoj Sljedbi Nazarejaca, koja je opstojala prije Kršćanstva, a štovala je ipak Isusa kao Boga. Dosljedno tome, da se i iz riječi svetog crkvenog Naui-itelja može dokazati opstojanje pretkršćanskog Isusa. Smithova argumentacija hramlje — da se tako izrazim u obadvije noge; u njoj se krije sofizam, lukavo ustavljen, ali tako proziran, da ga se sasvim lasno opazi. Smith umuje: Crkveni Naučitelj Epifanij govori o Nazarejcima, da su živjeli prije Kršćanstva; bili su Židovi porijetlom a i držali su se židovskog za­ kona, no ipak štovali su nekog Isusa kao Boga. Jasno je dakle — po Epifanijevom svjedočanstvu, — da je opstojalo štovanje pretkršćanskog Isusa. Tim više se to može ustvrditi,‘jer Epifanij navodi, da su se ti Nazarejci prije zvali Essejci, koje ime, po Epifaniju, možebit potjeće od~ Isusa, koga su oni štovali, a znači uopće skrbnik ili spasitelj. I na temelju ovoga dakle može se znključiti, da se i prije Kršćanstva znalo za Isusa spa­ sitelja. Na očigled čini se kao da je Smithov zaključak u istinu opravdan, no kad samo časkom malo pozornije promotrimo tekst svetog Naučitelja, uvigjamo, koliku mu nepravicu nanaša Smith sa onakovim tumačenjem. To nije već tumačenje, nego prisilno prišivanje tekstu, čega u njemu nema i ne može biti. Jer je izvan svake sumnje, da sv. Epifanij dijeli Nazarejce u d v i j e r a z ­ l i č i t e s l j e d b e (za to im je i naziv malo preinačio, kako gore upozorili) — u ž i d o v s k u p r e t k r š ć a n ­ s ku, koja bi bila u njegovomu »Panarion« peta po redu židovska Sljedba a kod koje n e m a ni g o v o r a o k a k o v o m š t o v a n j u Isusa; i u k r š ć a n s k u h e r e z u , koja je nastala od židovske te je nešto imala ‘) Miđne, str. 387. i d. -’) Ist das »liberale« Jesusbild wiđerlegt? Tubingen 1910 str. 100. i d. :)) Neue Fragmente und Unlersuchungen zu den Juđenchristlichen Evangelien. Leipzig 1911. str. 302. i d. 4) Noch einmal »der voichristliche Jesus« u »Theol. Ruiifjschau«. XIV. (Tubingen 1911.' str. 373. i d. �152 Br. 10 •SERAFINSKI PERIVOJ« — 1012 zajedničkog s ovim; o o v o j š l j e d b i veli Epifanij. da j e š t o v a l a i o b o ž a v a l a I s u s a . Ova dakle kršćan­ ska nazarejska hereza štovala je — po riječima Epifanijevim — Isusa, tločim ona druga nazarejska židovska Sljedba nije za Nj ni znala. Došljedno ovome nema kod Epifanija ni spomena o kakovom pretkršćanskom Isusu, kako to Smith izvodi, l u k a v o p r u t p o s t u v i j a ­ j u ć i o b j e S l j e d b e k a o j e d n u t e i s t u , t e Št o E p i f a n i j veli o j ednoj , da se i ma proteg* ' n u t i i n a d r u g u . Takovim solizmom dakako sasvim je lasno neupućene prevariti. Red je doisline priznati — što gori pripomenuh — da je sveti Naučitelj na nekim mjestima nejasan; napose ovdje, gdje govori, da su se »Nazarejci nekada zvali Esseni i to ili po Jesse, ocu Davidovu ili po Isusu Hristu Gospodinu našemu, za to šio bi bili Nje govi učenici ili jer to u opće znači Spasitelj.. Što je htio s ovim riječima sveti Naučitelj kazati i kako ih vrijedi uprav ništa, kad se promotri onoliko mnoštvo svjedočanstvo L, II., III. i IV. vijeka, koja jasno govore o Utemeljitelju Kršćanstva, kanoti o povjesnoj osobi, koja se pojavila za vladanja cara Augusta. U svakom slučaju dakle otpada besmislena Smithova tvrdnja i njegov pretkršćanski Isus prije je umro, nego li je i počeo živ jeti. . . isšO G. Gueuot: Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). V( ^ ш Vili. ’ozar. je urota ffiIa ugušena u krvi njezinill kolovo_ Hermova osnova propala, trebalo je se može u sklad dovesti sa ostalim oznakom r>>can- smišlja!' s) -Чке. Marko Plaucij bio je oprezan, pa nije skih Nazarejaca nije lasno upoznati, no ne smijemo bio okrivljen u ničem, što se na urotu odnosilo. Istom stoga iz tog nejasnog teksta vaditi n^jgurne zaključke, je sutradan »znao za pogibelj, koja je prijetila aposto­ jer zdrava egzegeza nalaže, da se ejasni tekst ispo- lima i za Pav dolazak pred cesarov sud. Dok je pro­ redi sa kontekstom i sa jasnim tek; dina istog pisca pa inižljao o svim okolnostima uapišenja, razumijevao je e onda da se pregje na zaklje ivnnje. Došljedno tome, ge ne^j пеђга[ ušuljao u kršćansku općinu, pa je u jer kod istog sv. Epifanija u Ц с т poglavlju gdje eo- grcu j.ujovao Njegova čista i poštena duša žalostila se vori. Nazarejcima nalazimo izričiu, i nedvojbeno nagla- na ропшао> št0 se je nažao izdajica, da izda poglavare šeno, da nazarejska sljedba, koja je opstojala prije ’ ” Crkve. Jedne večeri poslije pripovjegjenih zgoda, Marko ćanstva, nije Isusa poznavala, red je da j: lom ja.c Plaucij išao je okružjem Visoke-Staze, na povratku s tekstu u istom negativnom smislu — odnosno na pret­ kolniskih vrata, gdje je obavio posao milosrgja. Došavši kršćanskog Isusa protumačimo — i gori navedene pred Kririnov hram, sudari se prolazeći sa Servilijom nejasne riječi. Tuskoip. Kad je mladi patricij upoznao sina Plaucijeva Pitanje je dakako, koju židovsku sljedbu razumjeva odmah se ustavi. sv. Epifanij pod onim Nazarejcima židovskim i je Ii u »Marko sretan sam. što sam te sreo, reče Serviistinu ta Sljedba opstojala. Da se pod tim Nuzarrjc: na i| ; rijetko imam ovu sreću.« ne smiju razumjeti Bogu posvećeni ljudi »Starog Zavjeta ... ,т ... . Mladi kršćanin iznenagjen s takovim dočekom, o koji su se N a z i r e j t nazivali to je svakome jasno, . . _ .. .... . , , хт . . . ,... .. ,. . kakvu ni iz daleka mislio nije. odgovori s hekim oklijejer svak znade, da su Nazireji bili sveti ljudi, pravi vanj em. opsluživatelji zakona, a ovdje Epifanij zove Nazarejce »Naše su ćudi Servilije, različne, kao i naši obi­ krivovjernicima. Najvjerojatnije je, da Nazarejci pod čaji: ti živiš u vladarevu prijateljstvu, a ja živim u tim imenom nijesu ni opstojali prije kršćanstva, nego samoći. je — kako dobro opaža i Weinel — Epifanij zamjenio ■ — Meni su dosadila dvorska uživanja ljudi su rne Essence sa Nazarejcima, te ih ovim potonjim imenom zgrstli, život mi je težak; skoro bih nekim dobročins­ zove radi sličnosti naziva u izvornom židovskom je­ tvom držao, kad bih ga se riješio.« ziku. U istinu ono što Ep. govori o Nazarejcima slaže Dok je tako govorio, Neronov je prijatelj vukao se s onim, što Flavij piše o Essencima. A dobro je pri svrsi ove rasprave pridodati i ono, Marka u gornji trijiem Krizinova hrama, u to doba dana što isti Weinel ističe: Sve i kad bi bilo dokazano — sasvim pusta. IJ njegovu pogledu i izrazu lijepoga mu što svakako nije — da je u Epifanijevom svjedočanstvu lica čitala se takova malodušnost, da je dirala Pljiucispomen o nekoj pretkršćanskoj sljedbi, koja je štovala jeva sina. Isusa, bi li se odatle moglo što zaključit u prilog pret­ »Život je, dragi Servilije, odgovori on, baština, kršćanskog Isusa a protiv povjesnosti Isusove? Nipošto! ■koju su nam nebesa povjerila, mi ju moramo čuvali Jer jedno ciglo sitno svjedočanstvo iz IV. vijeka ne sve dok nam se ne oduzme. �Neronove žrtve. — Ah! prihvati patricij ti ne znaš kakove muke. kri­ je srce, kada mu se svi osjećaji osuše. Život je o ko­ me govoriš, zagonetka, tko će mi riješiti pitanje ljud­ ske sudbine? — Ta ne znam; a1i te mogu uvjeriti, da riješenje postoji. — Ah ! da, svi vi kršćani tako govorite. — Mi tako govorimo jer je istina. — Bilo kako mu drago, pravica me duži, da priz­ nam, da ste vi duboko uvjereni o istini vaših nauka. Skoro sam Pavla vidio pred cesarovim sudom. Mi smo svi oko vladara drhtali, pa i Tigelin se je kad i kad tresao. Pa dobro! vaš se je učitelj pojavio vedra čela stalna pogleda i 'sigurna hoda; govorio je s nekom slo­ bodom, kakovu Rim ne poznaje, od kako je republika na njemu nije bilo ni srdžbe ni strasti: taj je čovjek bio miran gospodar samoga sebe. Nisam mogao odoljeti, a da mu se ne divim i ne gledam u njemu neki otmem duh, jednom riječi mudraca. — Imadeš razlog, Servilijo, a ja bih žeiio, da se možeš jedan čas s Pavlom zadržavati; on bi te osvje­ dočio o istini vjere, koju propovij* — Bilo bi to teško; sumnja je snažno moj um pritisnula. — Bog komu se mi klanjamo, svemoguć je, vrati Marko u zanosu. Servilij je čas promatrao mladog svećenika, pa mu onda .rekao: »Znaš li kakovu čudnu zagonetku i tebi otkrivam?« Pa buduć ga je Marko u čudu gledao; Činilo mi se, proslijedi on, da na tvom obličju gledam, onaj isti nadčovječni sjaj, koji je pred cesaro­ vim sudom oblijevao divno Pavlovo lice. Ah! razumim, Marko vaša su kršćanska osvjedo­ čenja silno moćna, jer ona tako duboko dušom drmaju, pa ključaju sa svim svjetlim odrazim i preobražavaju čovječje obličje. — Naša vjera, Servilije, ne ograničuje se na stva­ ranje u nami ovih uzbugjenja i ovih preobrazba, koje si dobro pogodio; ona čuva u našim srcima neizrecive radosti. — Megjutim kršćani žalostan život provode. — Jest, tako ti izgleda, jer mi bježimo od svjet­ ske buke, ali u našoj samoći mi smo najsretniji ljudi. Mi se ne bojimo ništa radi naše sreće; pa i sama smrt nami je dobitak, jer ona nas uvodi u puninu života i boravak neizrecivih i neizmjernih blaženstva.« Servilij je pohlepno slušao riječi mladoga svećenika i bio je dirnut. Razgovor bi se bio bez sumnje još na dugo nastavio o ovome predmetu.da ne budu bila dva mlada čovjeka prekinuta od svjetine siromašnih gragjana, koja se vraćala u svoje ubožne kotare. Marko i Servilij rastadoše se. 153 Kroz to je Hermes bio pun bijesa, vidjevši svoje naume izigrane, pa je sve uporitiji bio u odlhci kršćane uništiti. Od tada će ih u naprijed pratiti jedinom svr­ hom paklene mržnje, koju je proti njima nosio. Mislio je, da mu je najbolji način da do svrhe dogje, ako se otkrije svom gospodaru Tigelinu. Istoga dana ode k njemu i to blizu istoga časa kada su se Marko Plaucij i Servilij Tusko razgovarali pred trijemom Kvirinova hrama. On mu je .pripovijedao, kako je obrekao e će se vjenčati Servilija sa Pudentovom kćeri, kakove su zaprijeke na putu. Ocrta mu učinjene pokušaje, da uplete kršćanske poglavare u Scevinovu urotu. »Ti znaš da nisam uspio, doda on, jer si ti pri­ sustvovao preslušanju«, Tigelin je smrtno mrzio kršćane, znao je da ih i cesar manje ne odurava. Pa zato nije mogao bili na čislu, kako je Neron otpustio riješena Apostola. »Taj Pavao, odgovori on, začarao je vladara Evo već dva puta njemu se je predslavljao i oba puta bio je riješen. Ja tu zbilja ništa ne razumijem, ali za sad ne usugjujem se.đalj^ ići. U ostalom, više se ne muči oko vjenčanja Servilija Tuska. Jučer sam vidio ovoga mla­ doga patricija, on se odriče ruke Pudentove kćeri. Pa, s kojih'razloga taj posao napušta? - Nije mi k azali Hermes je mučao. On je malo držao do toga vjen­ čanja, on je ovu osnovu naprijed turio samo, da se poposluži s Tipskom u zasićivanju svoje mržnje proti krš­ ćanima. Tigelin' baci na svog oslobogjenika podupirajući i priuze : »Ja sam začeo veliku osnovu. Ako ine hoćeš po­ magati da ju izvršim, možda će ostvarenje tvoje lakše ići.« Hermes, kraj svoje pokvare i smihonosti u zlodje­ lima nije mogao, a da se ne potrese; on je znao, da su misli Tigelinove uvijek grozne. Bojao se je, da ne dogje u pamet njegovu gospodaru i na nj baci odgovor­ nost kakova sotonskog djela. To nije bilo s toga, kao da Hermes nije bio vrijedan svega; nego je ovaj iskus­ ni zločinac želio izlagati se na vlastiti račun, a ne na tugji. Ipak poslije nekoga zatezanja, odgovori; »Evo me, na tvoju zapvijed.« Tada je prefekt pretorija spustio glas i govorio svome oslobogjeniku s nekim načinom sasvim povjerlji­ vim. Hermes u smrtnom bljedilu, odvrati: »Osiguravaš li me, da neću bit pod sumnjom? - Osigurajem : meni je cesar povjerio nadzor nad gradom; a ja ga tebi predajem, jer sjutra s ccsarom putujemo u Ancij. Tako ćeš li u Rimu uživati vrhovno zapovjedništvo. — To će bili do tri dana. - Da. o ponoći. Ja uzimljem na se posljedice dogagjaja. �1 54 Вг. 10. >SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. DoČimljući ove riječi, vraški smijeh zatitra na sit­ nim Tigelinovim usnicama. Tri dana poslije Neronova dolaska u Ancij, doleti br­ zoteča na sva uzdu u carski zaselak. Vladar se je sa Tigelinom razgovarao; tužio mu se kao po čestom obi­ čaju da su nepravilne rimske gragjevine, a ulice krive i smradne, da mu je carski dvor neznatan: »Htio bih, govorio je on, da u zidinama grada bu­ de stan dostojan gospodara svijeta. — Strpi se, cesare, odgovori Tigelin sa užasnim podsmijehom; sreća tebi nije još sve svoje milote iscrpila. — Ti si. moj dobri duh, Tigeline, priuze Neron. On je htio proslijediti, ali ga prekinuše najavom »Neka ugje,« naredi vladar. Kad je brzoteča bio uveden po običajnom načinu, poljubi Neronovu ruku i progovori: »Cesare, velika nesreća grad zaletjela. Rim je plijenom plamena. — »Jupitra ti!« viknu Neron, nemoea' i g veselja svladati. Zatim, sjetivši se, dr ga brzoteča iuša, svlada se i doda: »Pripovjedi mi, kako se nesr Aa pridesila. — Požar je počeo izmegju Palatina i Ćelija, u srcu dućana, punih upaljive trgovine. Na mome odlasku plamen je, vjetrom gonjen, zahvatio sav prostor oko Cirkusa, plamen je visoko lizao i dizao se u vr ne: njegova je brzina pretjecala svaku pomoć; plamen je rastao u uskim i krivim ulicama i zidinam kući šturih kotara.« Neron, u naponu svojih žeija, otpusti poslanika i naredi mu, da bude spravan odmah na povratak. Kad se je on odmakao. »Što misliš?« upita Tigelina, čovjeka po svome srcu, komu nije bilo premca u zloći na carskom dvorcu — Ja mislim, odgovori prefekt, da si, cesare, za­ dovoljan kad vidiš začetu želju odmah izvršenu. Ti možeš po miloj volji grad iznova sagraditi. — Jest, nema sumnje, samo neka se potpuno uništi. — Budi miran; ima tu ljudi, koji bdiju. — Što? Što hoćeš, da rečeš? — Naredba je data. Ja sam momu oslobogjeniku, Hermu, u mojoj odsutnosti, povjerio nadzor nad gradom, pa on raspolaže sa silom radnika, koji će znati osujetiti svaku pomoć, da se požar ugasi. — Zlatan si ti čovjek, duhoviti čovjek Tigeline, pravi veleum! uskliknu zahvalno cesar. Zar si ikada o tome posumnjao ? upita prefekt zvjerskim ponosom. — Ne, doduše. Nego dopusti mi, da ti rečem, da si danas1 sama sebe natkrilio. Ako uspjeh ovjenča potpuno tvoje račune, proglasiti ću te obnoviteljem carstva.« Čas poslije ovoga mrskoga razgovora, doći će por slanik iz Rima i prikazati se Tigelinu, da primi njegove naloge. »Vrati se u Rim. reče mu prefekt pretorija; vidjet ćeš Herma, pa mu reći, da je cesar potpuno zadovoljan sa njegovim samoprijegorom. — Je li to sve? upita u čudu glasnik: ‘ To je sve. Hermes je razborit čovjek, na nj se vladar spušta, da mjesto mene bdije nad gradom. Zar se cesar ne misli vratiti u Rim, da oživi očajani narod? — Glasniče, odvrati suhoparno Tigelin, taj je upit drzovit.’Cesar zna, što mu je raditi. Slušaj i pe pitaj.« Brzoteča muče ode. Kad je dolazio u Rim, požar je svoje haranje nastavljao; grad je’izgledao kao kakova mreža plamena i dima. Sa svih strana odlijegala je galama, kletva i neka neizreciva graja. Ulice su bile pune stanovnika, a neki su bježali i u susjedno polje. Jedni, sasvim umšteni, nisu imali što'jesti; drugi po­ ni nitali od žalosti, jer nisu mogli svojih roditelja oteti plamenu, pa su voljeli s njima ginuti, nego se spašavati. ■ se viši^nije usugjivao proti napredovanju vatre jer ju je mnoštvo ljudi sumnjiva igleda-priečilo1gasiti i rigalo prije nje dok su drugi javno zublje bacali vičući, da su ovlašteni. To su bili zloglasni Hermovi suradnici, koji su se prilili ovoga užasnog posla. Veturij, koji je za novac na sve ripravan bio, megju najgorljivijim se isticao. Osjobo'gjeriik je dvije svrhe imao, što se stavio na čelo palikuća: najprije je htio ugoditi svomu gospodaru, Tigehnu i cesaru, jedinim bogovima, što ih na s\ijetu poznavao; zatim зе je nadao u plamen zaplesti kršćanske poglavare: Petra, Pavla, Filoksena i Marka Plaucija, koji su stanovali u kotaru brda Ćelija. Njegovi su pakleni izaslanici bili primili naredbu. U velikom su broju pod Veturijevim vodstvom poletjeli Pudentovoj kU( Oganj je, usprkos njihovih napora, štedio stan časnpga patricija On se je uvukao, kad je Pudent izašao sa svojom obitelju i robovima. Oni su ga sa svojim požrtvovanjem branili. U taj par još je biof Šimun-Petar u nekom zaselku rimske okolice. On ju nije ostavljao sve od .Scevinove urote. Pavao je bio doletio sa skrajnoga dijela grada u Pudentov stan. On je bio posred nesreće jednako hladan, kao nekoć na otoku Malti, kadno je u žeravici tresao oko ruke savijenu otrovnicu. Požar je štedio odvažnoga Isukrstova apostola; on izagje čitav i zdrav iz plamena, usprkos skovanoj uroti proti njemu i usprkos bijesu Hermovih poslovača. On je svojom odvažnošću i radom mnogo doprinio ne samo velikom broju kršćana, nego i mnogim poganima. Megjutim i senat je i nar$id silnom 'vikom tražio, da dbgje Neron. Svak se je čudio, kako nije doletio na pozornicu ove neizfnjerne nesreće. Uzalud mu slali glas-1 nike za glasnicim, on nije dolazio. Napokon.’ se stale sumnjive glasine po svjetini raznositi. U sklad dovodeći �I Neronove žrtve. vladareva odsutnost sa grožnjom Hermovih suradnika, vrata se otvorila ozbiljnim nagagjanjima. Bio je treći dan požara, onpga časa plamen je zahvaćao kuće, koje je bio sagradio, preko svete Cekte, da veže sa Augustovim dvorom Mecenatove vrtove, kad se je on odlučio poći iz Ancija. On je počeo sa svojim prijateljem TigeJinom i dvorjanicima, koji su ga svuda slijedili. »HajdeAo, reče, s nekim odvratnim nehajem, vri­ jeme je da na svečanost prispijemo.’ Nikada se ljepše prizor ni sjajnija rasvjeta nije iimrliku priredila.« 155 jetila pčgibao, da će razjareni narod, kbji je pun nepouzdanja stao pomnjiti, obračunati sa palikućama, ako im u trag unigje. Za tim cesar i Tjgolin bili su prisiljeni, da u slučaju tužbe krivnju zlodjela svale na svoja ralila. Ove su misli pratile dojam veselja, pod kojim je Henpes bio redovito pri izvršivanju zločina. Megjutim, pošto je još veća opasnost prijetila, kad ne bi poslušao, oslobo^ gjenik se odlučio. Ode k Veluriju, koji se pljačkanjem obogatio, zapovijedi mu, da okupi svoje sramotne dru­ gove i da na novo zapali vatru u udaljenim kolarima. Štićenik nije razmišljao, nego je slijepo vršio naregjene poslove,, samo neka ga! se dobro plati i on se primi, da kraju privede djelo uništenja. Iste večeri obnoć vatra je buknula opet i još tri dana harala grad. Nft povratku u Rim, Neron se namjesti na Eskvilije. Sa ovih visina mogao je obuhvatiti cijeli opseg ne­ opisivoga opustošenja grada. Silničko srce nije imalo rfi jednog osjećaja sažalenja nad nesrećama, koju su tolike gragjane snašle; ni jedna se riječ smilenja nije Neron, prepun veselja, prelazio je ■granice svoga otela njegovim ustima. On je stao pred ovim prizorom zanosa u krugu svojih nečasnih prijatelja. Poslije no je rušenja, kao pred kakovim« rijetkim dogagjajem. т dina I dugo promatrao drugi čin užasnog prizora, što no mu ga misao mučila, hoće li mu požar otvoriti prostrana i ga njegovi dvorjanici priredili, gspe se na Mecen.atovu veličanstvena gradilišta za dvor, čiji je sjajni i orijaški kulu i tu je, u glumačkom odijelu, pjevao stihove, što nacrt već u svom duhu imao. Nakon šesL dana oganj se no ih bio složio nad ruševinama Troje. Vik^o je, da je r ustavi;»ali ‘iza njega je još ostalo zgrada na uzgor, a za plamen krasan i prizor napokon dostojan gospodara .:im je prostorom strastveno čeznuo. Stoga je bio u ne­ svijeta. Ovoga puta od četrnaest rimskih kotara, samo prilici sa svojim osnovama. Oganj, k ra jJ svega svoga su četiri ostala; tri su bila zemljom sražena; ostali su ћатапја, nije mu ugodio i ^cesar na vas glas jadikovao jedva pokazivali koji trag porušenih i na polak izgorepred svojim zloglasnim doglavnicima. nih; kuća. 1 Tada će Tigelin dozvati Herma: Veturij, rekli smo, silno se okoristio metežom po­ »Uobar početak, ja ti čestitam; dje i je nije kraju žarom prouzrokovanim i domogao se velikih svota, po­ privedeno. - Pa što? kliknu začugjen Herj ^s, ti mi veliš, kradenih po bogataškim kućama. Pošto je otok, u kome da djelo još gotovo’ nije, da je to početak; jesam li je stanovao isčezao sa suburskim kotarom, čankoliz smjesti ženu i djecu pod krov na drugoj obali rijeke. dobro razumio? *— Doduše, ja opet velim, sve nije ovršeno; cije- Poslije devet dana svoje odsutnosti, povrati se u kuću susjednu bedemima, u koju ih bio doveo. Vratio se s loga Rima mora nestati. džepovima punim zlatom i skupocjenim predmetnu, po­ - Što dakle treba i-siromašne kotare uništiti, koje kradenim u patricijskim kućama. Koralija, šlićenikova je i oganj prezreo? — To je od'potrebe. Ces^ru trebaju ona gradilišta; žena, s njim se slagala, ali ne u njegovom odurnom licemjerstvu. Njoj on nije bio povjerio nodostojnu igru, što on mi je io izričito. rekao. — Kako da se to uradi? Narod prigovara; sumnja no ju igrao, dok se kod kršćana poučavao. Ona je često pada na ruku, koja je užegla vatru i s njom upravljala. pohagjala skupštine vjernika i primala iskrenim srcem apostolske nauke. Uzorna žena, pošto je na sreću pri­ Opasno bi bilo plamen oživjeti. mila vjeru, krstila se je malo vremena prije požara — Što smeta! odgovori neslrpeljivo Tigelin; jasam ti rekao, treba svakako, da opet požar bukne. Neron Rima. Odtada je ona živjela, kao gorljiva kršćanka i neće s ničim biti zadovoljan, ako se posao ne izvrši po nastojala svojoj djeci uliti svoju vjeru i Hristovu ljubav. Veturij i ako u ništa nije vjerovao i do ničesa držao njegovoj misli. kao do dobre gozbe i velikaškog prijateljstva, jer mu • — Neka bude, odvrati JTermes, slabo skrivajući svoju zlovolju; bit ćeš zadovoljan. (Ј dva dana ništa neće ono od vremena do vremena namicala ugodnu večeru, ipak nije na pameti imao, da se protivi sklonosti svoje u Rimu netaknuto ostati.« žene prama kršćanstvu. Poslijć đugo& vremena primače Hermes je bio spravan žrtvoVati se i služili Tigelinovim osnovama, ali s tim uvjetom, da pogibao ne bi joj se i reče, a da joj nije nastajao rastumačiti uzrok previše prijetila. Za se je radio kud i kamo više nego za svo§a davnogn odlaska: •druge i'u djelo je stavljao omiljelo naćelo onoga vrc-‘ »Ovoga je puta naša^ bijeda svršila, Koralijo ; mena,’naime: da je naslada svrha života. Ovdje je pri- ja sam J}ogat za uvijek«. �156 Br. 10. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 191Ž. I nesretnik, bez srama, pokaza u ubožnoj sobici šake zlata i dragog kamenja. Koralija na taj pogled od straha uzmaknu. »Odakle ti to blago? uskliknu ona. Kaži mi, tko ti ga je dao. — Ja sam ga stekao, reče Veturij, nekako u neprilici. — Ti si ga stekao, neka bude; nego ja bih htjela znati kako, kakvim radom. — Ovo je nagrada napora, što no sam ih podnio u devet prošlih dana. Bilo mi je naregjeno i ja nisam ostavljao pozornicu požara. Pa . . . . , razumiješ li? doda sa značajnim žmirkanjem očiju. — Ja, naprotiv, ništa ne razumijem. Opet te dakle pitam, kako si mogao uspjeti, da se obogatiš u takovoj silnoj nesreći, koja je upropastila hiljade obitelji. — E, dobro! odvrati on nešto zbunjen, dok je požar zahvaćao, ja sam se šuljao u više bogatih patri­ cijskih kuća, pa . . . . , razumijnš li?« ponavljao on i crvenio se pod oštrim Koralijinim pogledom. Za tim videći, gdje šuti, htjede osiat? u prisutnosti duha; pa uzevši nekoliko dragulja- primata se, da joj ih ponudi, govoreći s najljupkijim glasom: »Drži, draga moja, metni ovn kolajnu oko vrata, . . . , . , . ovo prstenje na tvoje prste, ove bogate naušnice na tvoje uši. Ti si dostojna, da ove nakite nosiš Ali ih Koralija odbi kretnjom velikog" п »Što nesretnjače, reče glasom punii du losti, pa se nisi bojao krasti, ovo zlato, ove dragulje — Tko govori o kragji ? odgovori uzrujano čan­ koliz. Najprije, zar sve to nije bilo plijen vatre? Za tim, kazao sam ti, bilo mi je naregjeno. — Nema nikoga na svijetu tko ima pravo na­ rediti zlodjelo: ne, nitko, pa ni cesar. Veturije; spo­ meni se Hristova nauka i predavanje, što no smo ih primili iz svetih apostolskih usta. Oh, bojim se, da ti ne zlorabiš ove milosti! — Muči! viknu u bijesu štićenik. Znam ja, što mi je činiti; ne spada ni upravljati ni suditi moje vladanje. Rekao bih, da si zaboravila, da sam ja rimski gragjanin i da u tom svojstvu imam neograničenu vlast nad tobom i nad našom djecom. — Ja sam daleko od toga da se protivim zakon­ skim propisima, odgovori mirno Koralija; ali nad voljom Rima ima i volja Božja. — Pusti me još jednom, govorim ti! priuze Veturij podvostručenom srdžbom. Ne govori mi više o onim tugjinskim naukama: ja toga trpjeti neću, razumiješ li?« Koralija je mučala, dobro sudeći, da je bolje ništa ne govoriti, u času ogorčenja svoga muža Veturij videći kako mu žena muči i ne mogavši dulje uzdržati sme­ teno stanje svoje savjesti sa hrgjavih djela, pokupi zlato i dragulje i vrati se u grad. Stade tražiti gostionu prama svome ukusu i tu se za jednu noć namjesti. Sjutra dan ode k Hermu i upita ga je li s njim zado­ voljan bio. »Jesam doista, odgovori Tigelinov oslobogjenik, a lice mu je bilo smrknutije i zlobnije no ikada. A ti, jesi li se zadovoljio sa žetvom požara? — Teško bi mi bilo da bude se drukčije dogo­ dilo; prošli su me dani doveli do ugodna života. Premda je daleko od moga sadanjeg položaja do bogatstva, ipak, iskreno ti kažem, ja se ne tužim. — To je veoma dobro. Bi li ti bio sklon u ne­ koliko mjeseci još mnogo više dobiti? - Ja sam potpuno na tvoju zapovijed, Herme, odvrati čankoliz, namamijen s ovim uvodom, koji mu naviještao ovršenje novih zlodjela. — Mogu li na te računati? — Kako dakle? ali potpuno. Ja ti ne bih mogao ništa odbiti. Ra umjeli smo se. — Megju tim, priuze Veturij, stalan sam, da imaš obzira na šivot jednoga oca obitelji. Što će biti od moje žene , djece) ako mi se koja nesreća dogodi?, хт .. .. v. Tt . Na ove riječi nasmiješi se Hermes, jer je znao . .. . .. koliko čankoiiz glavu razbija za svoju obitelj; znao je, da bi nesretnik za jednu ovnovlju glavu s lukom i za pečeno vino, bez otezanja žrtvovao i ženu i djecu. Ipak se je pretvarao i na usnicama zadržao riječi, koje za malo, da mu se nisu izmakle; nije mu stalo dobro disati u Veturijevu osjetljivost, jer ga je trebao, da dokrajči svoj i Tigelinov posao. »Budi oprezan, Veturije, preporuči Hermes šti­ ćeniku • radi se o tvojoj sreći i o tvome životu. Brzo, bude li te volja, moći ćeš, stupati uz bok najbogatijih rimskih gregjana. Ja ću po zasluzi nagraditi tvoju službu«. Veturij dade znak, da će slušati savjete oslobogjenika, a ovaj će nastaviti: »Proslijedit ćeš, ako možeš, svoje odnošaje sa kršćanima.« Na ove riječi čankoliz stade vikati, navagjajući optužbu, što no ju za urote bio podigao. Stade se pro­ tiviti, da se on nećb izlagati pogrdama onih, koje hio izdao. »Ne boj se, reče Hermes, ime tužitelja kršćanin je nepoznato ostalo. Ti se nećeš pogibli izlagati, budeš li opet pohagjati njihove skupštine.« Ova je okolnost davala Veturiju svu slobodu u njegovom radu; jer on nije bio čovjek, pa ga savjest grizla. Tako bez oklijevanja čankoliz sjutra dan priuze put k brdu Ćeliju i prikaza se u kuću Aula Plaucija. On ju nagje u tuzi. Časni konzularne bez života je ležao �157 Neronove žrtve. u atriju na podignutoj svečanoj postelji. Sin mu je stao uz uzglavlje mrtvačke postelje, okružene sa svijećama ' od bijelog voska, pa se je muče molio. Lice je Markovo bilo tužno, suzam a4orošeno, ali u njemu je bila utisnuta velika vedrina. S prva se, . Veturij skanjivao i pitao Se, bi li ušao. Nego on je više puta osjetio darežljivost.Plaucijeve kuće, pa j e ‘držao, da je dužan izraziti sažaljenje sinu plemenitoga pokojnika. Marko, digavši oči jjrem a čankolizu, izgledao je začugjen i osjećao je neki mučni utisak, nu ipak, ga je gledao sakriti. Od nekoliko su dana razne glasine i mrski govori kolali o starom stanovniku Suburne, o katehumenu, koga su Filoksen i apostoli podučavali. Marko ga je , bio opazio u najvećoj žestini požara na čelu Hermovih poslovača, gdje je vatru pospješivao i grozio se onim, koji su htjeli suzbiti njezino napredovanje. Pa bilo je i sumnjanja sa ponašanja glede Pavla ■ nije se bilo dalpko od mišljenja, e je on igrao ulogu himbenoga brata. Sasvim tim Marko je slušao samo glas ljubavi, koja mu zapovijedala oproštenje; spomene se Isukrsta u maslinskom vrtu, kada je dobrostivo pri­ mao izdajicu i davao svoje Bože usko lice njegovom svetogrdnom poljupcu. Okrene se dakle Marko nenadnom posjetniku i dobrohotno mu reče : »Primakni se Veturijd, pa gledaj po zadnji put " lice moga oca.« Čankoliz posluša,-, nehotice dirnut alatkim i prodirućim glasom mladog svećenika. Približivši se tijelu 'pokojnika, koji je mirno počivao i kao da se smiješi u kopzularskom grimizu, pogleda ga časkom, gdje spava svoj pošljeđni san, pa upita Marka : S kakovim je slučajem tvoj odlični otac, Aulo Plauclj, tako prerano umro? jer ako me pamet ne izdaje, samo je nekoliko dana, da je bio pun života. — Žalibože! on je u ovo zadnje vrijeme osjećao žalosti,' koje nije mogao svladati. — Je li imao kakovu obiteljsku tugu, kakovu zlu sreću,? — Ne ništa toga; ipak njegovo je srce puklo pod pritiskom užasne muke.« Marko urnuča, Veturij ga; gleda i nije ga. razumio. »Moj-otac, proslijedi mladi svećenik, nije mogao odoljeti prizoru strašnih nesreća, koje su se na grad oborile^ Pogled- na nesmiljeni plamen, koji je proždirao podignute spomenike naših pregja, strah, da moja majka ne pogine i prizor, komu je svjedokom* bio u kući Aute lij a Pudenta, sve je to zajedno zadalb mu smrtni udarac. P.oslije požara legao je u postelju i jučer je . umro.« Mi smo zaboravili prije kazali, kako je kuća Aula Plaucija bila od va(,re pošlegjena, osim nekih ne­ znatnih gragjevina, koje so nisu ticale glavne zgrade. . Ona se sačuvala jer je bila osamljena i silno ulvrgjena. »Što, se je dakle dogodilo kod Aurelija. Puden,la? još upita Veturij. _ §to ti ne znaš? Njegova -kći, Aurelija, ostala j e zakopana, u ruševinama kuće, kad je htjela jednu robiпјјСц spasiti.Kad je vatra planula u Pudentovu stanu, odmah netom ju se opazilo, hitjelo se, da se pa dvor izvede i senator i žena mu i kćer i njegove sluge. Ali je Aurelija opazila, kako jedna stara robinjica^ bilo što nije razabrala znake, bilo što radi svoje poodmakle dobe, nije se mogla vrata ;dočepati, pa je ostala u kući u plamenu. Aurelija tamo poleti, da spasi nesretnu ženu. Roditelji joj stanu jaukati u smrtnom strahu i polete na vrat na nos za kćerkom; ali ih se zaustavi. Brzo se je plemenita Aurelija pojavila, vukući za ruku staru robinjiou. Odjeća plemenite djevojke počela je gorjeti: teškom se mukom vatru ugasilo. Evo, kako je Aurelija mogla svoj uzvišeni samoprijegor životom platiti. - Puste ludosti! uskliknu Veturij, nemogavši shvatiti ljepotu i veličinu djela mlade boljarke; što! za jednu nesretnu ropkinju izlagati se tako okrutnoj sm rti! Doista treba biti bez pameti, pa se tako vladati. Je li to u današnjem običaju Rima3i da se gosppdari pregaraju za one, koje su svojim novcem kupili, koji su otvoreni, da im robuju? Muči, Veturije, prekine Marko; ti bezbožno umuješ, kao kakov poganin. Ne sjećaš li se Pavlovih nauka i naputaka, što no si ih tako često u našim skupštinama primao?« . Veturij smeten ovom odlučnom opomenom sve­ ćenika, razumi da se je zaboravio; promrmlja uz nekoliko riječi, da se opravda, a Marko, videći ga u smetnji, sažali mu se^ i dalje nij'e govorio. Cankoliz slabo se je osjećao, u društvu s gorljivim kršćanima, pa bez oklije­ vanja oprosti se sa sinom Plaucijevim i ode u skitnju po zloglasnim pivnicama, dobro njemu pznalim. Pokojni* je Marko Plaucij, po Markovu pripovije­ danju na smrtnom času poslušao molbe svoje žene i svoga sina i primio krštenje iz Filesenovih ruku 'Od­ lični konzularac, čija je duša bila iskrena i poštena^ došao je do spoznaja istine i usnuo u svjetlu vjere. l>r. Rj'iro Arnohl. = = = = = U teškom času. Cjela vojska crnih misli Po mojoj se vrze duši Strah me, da mi u svom bjesu Dragi jedan sv’j et ne sruši, �Br 10. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. 158 Velik dio sam mu v’jeka Potrošio, ah, na gradnju; U dubine mu uzido Svojih snova nadu zadnju . . . Sad do tvojih nogu klckoh, Kriste Bože razapeti! Samo ti znaš: kako li se Spašavaju tak i sv'jeti . . . Treba Г možda skrušen poći Na kušanje u Getseman? 1Г još dalje na Golgotu? — Reci! Ja sam na sve spreman! (). Vrli. llrković. Tuzlu: Divni razvoj Duns ŠKoto škole u XII. vijeku. W adding je još bio ustanovio prijeporne vježbe o vjerskim pitanjima, te je sam sobom bio odredio satove za te vježbe. Odabrale bi se Iz koje tiskane knjige unaprijed označene teze, koje bi bile pred c piranja megju katolicima i raskolnicima I čenik, koji bi se odredio, da brani istinu, morao bi pod nadzorom svoga učitelja riješiti sve dokaze, koje bi mu kao pri­ govor iznijeli drugi učenici. Otac Wadding je htio da se na taj način učenici vježbaju osobito u onim pita­ njima, koja se kod predavanja svestrano ne obragjuju, kao na primjer ugled Crkve, Pape, sabora, sv. Pisma i t. d. Tu se još vježbalo u rješavanju slučajeva, koji se tiču savjesti. Utemeljitelj sjemeništa sv. Izidora nije se zadovoljio samo time da pospješi rad učenika, nego je još htio da pobudi revnost profesora. U tu svrhu ustanovi još svečanije vježbe. Za vrijeme školske godine profe­ sori su morali sastaviti najmanje po dvije velike ra ­ sprave, dat ih štampati i posvetiti kojoj odličnoj osobi. Tako se je javnost obavješćivala o velikom i ozbiljnom radu u kolegiju, a vjernici su imali dobar pojam o re­ dovnicima i njihovoj sposobnosti. \Vadding je pripušćao profesorima na volju, da si odaberu način predavanja, ali im je bilo zabranjeno odalečivat se od nauke uzvišenoga naučitelja. Osnivajuć Wadding kolegij sv. Izidora, htio je bez sumnje uzgojiti učenjake, ali je osobito imao na srcu, da uzgoji redovnike, i to u pravom redu franjevačke redovnike. On se je sjećao riječi naših svetih pravila, sjećao se je preporuke, što ju je naš serafski otac upra- vio sv. Antunu Padovanskom, kad ga je imenovao pro­ fesorom teologije. Znao je on dobro, da su baš učitelji bez poniznosti i duha molitve bili uzrokom, da je malo po malo bila oslabila stega u redu. On je znao, da su odmah u početku sve razne reforme bile više manje ubitačne po nauke, pa je od tada razumio sa sv. Bernardinom Sijenskim, sv. Ivanom Kapistranskim, i t. d. . . da ako je dužnost Franjevaca posvećivat se nauci, isto tako moraju uz nauku podržavati i redov­ nički duh u sebi. »Nek učenici tako prionu uz nauku ali još više uz bogoljubnost, da tako ne ugase u sebi duha pobožnosti. Nek nauci posvete vrijeme, koje je za to odregjeno, a molitvu nek obavljaju, kad je propisano.« Te se riječi nalaze odmah na početku pravila za naukovne zavode. One su Waddingu služile za ravnalo u vlastitom životu i u upravljanju drugima Papa Urban VIII. htjede da riješi redovnike sv. Izidora zajedničko molitve u crkvi, da im olakša posao; ah Wadding ne htjede nikada na to pristati. On prih­ vati samo one povlastice, koje se nijesu kosile sa svim vježbama redovničkoga života, jer je htio, da se u nje­ govu sjemeništu točno opslužuje redovnička stega, osobito što se tiče javne zajedničke molitve i razmatranja.. On nije mogao nikada razumjet:, da bi redovnici mogli biti oprošćeni od molitve, kad vjernici pružaju svagdanju hranu baš radi te njihove molitve; nije mogao nikako shvatiti, kako bi se moglo odgojiti redovnike, ako bi se riješili u mladosti onoga, što bi u daljnjem svom životu morali vršiti. To rau se uvijek činilo protivno općeni­ tomu mnijenju. U mnogim su sjemeništima reda učenici prisustvovali božanskomu činu, ali samo na izmjcnice, tako na primjer koji bi molili oficij u danu, bili bi toga riješeni u noći, i obratno. Wadding nije htijo poprimiti ;a običaja.1) Megjutim on je tako razredio razne di­ jelove dana, da je bilo vremena za sve, te je njegov životopisac mogao kašnje reći: »Nijesu nikad nauke tako krasno cvale ni donosile boljih plodova, nego kad su se obdržavala pravila, što ih je osnivač zavoda sastavio -. Nije se Wadding samo trudio, da privikne učenike na rad i molitvu, nego je još nastojao, da oni svim srcem prigrle i redovničke običaje.2) Htio je, da budu čedni u ponašanju, hodu, govoru, i t. d. Cijela im je vanjština morala odavati pravu franjevačku dušu. Ne ćemo slijediti njegova životopisca u tančinama, što nam ih u tom pogledu pruža, nego ćemo samo to reći, da je vrhovni starješina izmeiju svih sjemeništa reda onaj sv. Izidora isticao kao uzor, koji treba nasljedovati, l) Osim velikoga božanskoga čina učenici su molili još svaki dan obcij bi. dj Marije obavljali su na godinu dvoje velike duhov­ ne vježbe, jedne od svetkovine sv. Lucije do Božića, a druge od velike nedjelje do Uskrsa. Ann. m in , i. 1., vita Wadd. z) Ann. min., ibidem, �Divni razvoj Duns Škotove Škole u XVII, stoljeću. te se nije bojao ustvrditi, da nije nigdje našao tolike znanosti združene sa pobožnožću.1) Na jednom sastanku odličnijih otaca reda general o. Benignus iz Genove javno očitova, da u velike cijeni redovnike sv. Izidora. U svom izvješću o stanju velike serafske obitelji, ustvrdi, na veliku pohvalu kolegija, da njegovi članovi ne mogu počiniti grijeha. Iznenagjeni oci tom Čudnom izjavom, rekoše: »Kako, nijesu Ii oni ljudi kao i drugi, ili nijesu li možda već potvrgjeni u milosti? — Oni su, odvrati general, u istinu ljudi niti, su još potvrgjeni u milosti, nego su tako udaljeni od svijeta, svi su dijelovi vremena tako tačno ispunjeni znanstvenim i nabožnim vježbama, da nemaju vremena misliti na svjetske stvari, i da ih gjavao ne nalazi nikada besposlene. Oci Bonardin Sijenski, Ivan Kampanejski, Ivan Meriners i Ivan Napuljski, našljeunici o. Benigna iz Genove gojili su iste osjećaje štovanja i pouzdanja prama o. VVaddingu i njegovu kolegiju. Toliko su cije­ nili njegovu revnost i razboritost u upravljanju toga zavoda, da im se nije ništa činilo vrijednim odobrenja, ako to nije sam Wadding unaprijed predložio ili on sam na to pristao. A imali su i pravo, jer je pod njegovom upravom sve napredovalo^ na veliko zadovoljsivo svih.*) Kroz 32 godine, što je \ \ adding bio ravnateljem kolegija, uzgoji više od 200 redovnika, 70 ih po prilici postade učiteljima, a 20 ih zasluži naslov jubilarnih lektura. Mnogi bijahu poslani u razne redodržave bilo da vrše dužnost učitelja u novim sjemeništima, bilo da se bave još odličnijim službama. Drugi se vratiše u svoju tako užasno progonjenu otadžbinu, gdje su za vjeru trpjeli pogrde, progonstva i istu smrt. Riječju : kolegij, što ga je osnovao VVadding, bio je pravi ra­ sadnik odličnih redovnika, koji su kašnje mnogo radili za slavu svoga reda, čast svoga naroda i za opće dobro cijele Crkve. Kolegij je u misli njegova osnivača bio čisto narodno djelo, te je služio za privatnu korist Irske. Ali on naskoro steče velik ugled, jer postade kolijevkom velikoga statističkoga pokreta, a veliko djelo, koje se je u njem izradilo, raznese njegovu slavu i upliv po cijelom redu sv. Franje i svim katoličkim školama cijeloga svijeta. IV. 0. Luka VVadding izdaje sva lilosofsko-teološka djela Duns Skotova. Tiskarska je umjetnost morala dati divan polet umnim proizvodima; ona je ujedno jamčila, da će se brzo i ekonomično množiti književna djela, jer im je uz manju cijenu olakšavala brzo širenje. Veliki franje­ vački naučitelj nije oklijevao, da se okoristi tim divnim otkrićem. ') Ibidem. a) Ibidem. 159 Megju mnogobrojnim djelima, što ih je uzvišeni naučitelj ostavio svojim učenicima, oksfordski T u m a č г e č e n i c a Petra Lombarda zauzima posebno mjesto. To je ujedno jedan od najznamenitijih, najglasovitijih i najcjenjenijih njegovih spisa. »Tu se, veli Wadding, više nego u svim drugim djelima očituju odlična svojstva našega velikog naučitelja. On je u izrazima vrlo uzvišen i pronicav, u raspravljanju obilan, u tvrdnjama dosta umjeren, u postavljanju načela odlučan, a uvijek se pokazuje stalnim u vezanju nauke. Taj je tumač naj­ odlučniji plod njegova snažnoga duha te kao bogata riznica njegove nauke. Štogod je naučavao u svojim drugim spisima, tu je sve skupljeno u jednu divnu sin­ tezu«. Taj je tumač megju djelima Duns Škotovim, što je teološka Summa megju spisima sv. Tome. Uzvišeni je naučitelj podigao taj bogati spomenik u Oksfordu od god. 1300. do 1304-, to jest u razmaku od četiri godine. Pozvan god. 1304. u Pariz, da zauzme prvu stolicu na sveučilištu, poslan onda god. 1308. u Kolonju, umrije ranom smrću u 34. godini, ostaviv svoje veliko djelo u nekim njegovim dijelovima nesvršeno. Ali se njegovi neposredni učenici pobrinuše, da popune te praznine navodima iz njegova djela Reportata, što ga je bio sastavio za svoga boravka u Parizu. Iza toga nijesu prestajali prepisivati to djelo, a učitelji su se filozofije i teologije najragje njega držali, jer se u njem najbolje izražavala filozofsko-teološka misao njihova vogje. Oksfordski je Tumač bio naravski prvo Škotovo djelo, koje se je okoristilo divnim iznašašćem XV. vi­ jeka. Prvo izdanje izagje na svjetlo god. 1474. u Pa­ dovi kod Alberta Stenđala, a priredio ga je Augustinijanac Toma Penchet, kao što svjedoči ovo nekoliko stihova stavljenih na koncu djela O u o d l i b e t a , koje je izdano u isto vrijeme, kad i glasoviti Tumač: Haec Albertus ego Stendal quodlibeta Magister Altiloqui Scoti formis uberrima pressi Religione sacra, et diva celeberrimus arte Clarus, et ingenio Augustini ех ordine Thomas Impressum purgavit opus studia integer orani Anglia cui patria est generis cognoraine Panchet. Još jedan redovnik sv. Augustina, o. Paulin Bcrti, priredi u Mletcima novo izdanje Skotova Komentara (tumača), ali u manjem formatu radi veće udobnosti. Vrijedno je istaknuti jednu stvar, na koju treba da po­ vjesničar svrati svoju pozornost: prvo naime izdanje nije priredio Franjevac, nego jedan redovnik sv. Augu­ stina. Uzvišenoga su dakle naučitelja cijenili osim nje­ gove braće još i drugi učenjaci. U ostalom oni, koji drže, da je nauka Duns Skotova bila zastupana samo u franjevačkim samostanima, jasno pokazuju, da nijesu upućeni u razvoj Skolastike onoga vremena. �160* I Вг. 10. SERAFINSKI PERIVOJ« 1912. Oksforđsja se je Komentar od izdanja u Padovi god. 1474. u malini razmacima vremena više puta pre­ tiskavao, te je već u XVI. vijeku štekao veliku popu­ larnost. ‘Žalibože izdanja su bivala sve više i više krnjava i pogrješna, dok nije god. 1020. o. Hugo Cavelle priredio' u Anversu novo pomno popravljeno izdanje. Osim oksfordskoga komentara rano je izdavano još i drugih spisa Uzvišenoga naučitelja. Logička i di­ jalektička djela dao je god. 1504. štampati Mauric de Porto/ a drugih šest izdanja sliedilo je u raznim raz­ macima XVI. stoljeća. Kad \Vadding dogje u Rim god. 1(518., mnoga od Škotovih djela još nijesu bila izdana. U tom su broju bila i djela: De rerum Principio, De coghitione Dei, itd..„ Djelo o duši bilo je, istina, izdato već u XV. stoljeću, ali je bilo postalo teko rijetko, da ga je bilo teško nabayiti, te ga većina škotista nije imala. Reportata ili Tumač knjige Rečenica, dao jt štampali u Parizu god. 1478. o. Bartol Bellatrc iz F.Are, ali god. 1518'. ugledalo je svjetla novo izdanje toga djela nastojanjem glasovitoga pariškoga učitelja Ivana Majot-a. Žalibože tekst, kojim se je sn služio, nije bio pravi izvornik, te se kroz cijelo XVI. stoljeće nije slu­ žilo autentičnim izvornikom toga .amenitoga djela. Prije velikih* radnja o. Wad lmga nije dakle bilo • potpunih izdanja, te učiteljima ihje bilo ик će savr­ šeno upoznati cijelu fik)zofsko~t oološku ns Škotovu misao. Oni su bez sumnje imali na* raspolaganju glavno njegovo djelo, ali se je osjećala <*Ш:а potreba <potpu­ noga, cjelokupnoga izdanja, te su svi to od srca željeli. Škot j;e u naučavanju bio poprimio posebnu me­ todu. On se nije, veli o. Prosper,»kao njegovi savremeni'ci zadovoljavao samo tim, da u kratko nabroji mnijenja svojih predšastnika. On ta mnijenja navagja točno i prikazuje opširno, pače se ne zadovoljava ni tim, nego još iznaša dokaze onih, koji su ih prigrlili , 1 л п, л т um li Iz4 7 Iloga Anu cliioHi ш Škot iimao rrv o r\ гчт»ом ili branili. slijedi, da je pred сsobom ne samo neke prigovore, što ih je po ukusu onoga vre­ mena sam crpio iz knjiga sv. Rima, iz djela svetih otaca, Ariši otela i drugih poganskih pisaca, nego još i mnugo drugih raznih i teških prigovora. Te jb prigo­ vore nalazio u mnijenjima, što su ih zastupali glavni naučitelji oksfordskoga i pariškoga sveučilišta i u do­ kazima, što sugih navagjali za opravdanje svojih mni­ jenja«.1) , Škbt dakle krilizuje sve velike teorije XIII. vijeka. On redom strogo ispituje i ocjenjuje mnijenja i dokaze Aleksandra HaKskoga, sv. Bonaventure, Rikarda Mediavilskoga, te Alberta Velikoga, sv. Tome, Gilla Rimskoga i Henrika Ganda. j « I г ) La ScoJaslique et les traditioris fi-aticiscaiues par. le l\ Prosper, page 321. * • »Treba priznati-, veli o. Prosper, da bi ta obuka bila življa i savremenija, nđgo ona drugih naučitelja« Takova metoda združena s moćnom i neprispodobivom metodom pribavi brzo mjadomu Djms Škotu Veliku slavu. »Učeniđ su se u velikom broju skupljali oko te katedre, gdje su se naučavali, da si ne stvaraju mni­ jenja o kakovu ,bilo predmetu prije, nego ispitaju i ra­ sude mnijenja najvećih naučitelja svoga'vremena«.2) , Škot je iz čednosti i ljubavi, a i zato, da se pri­ lagodi običaju vremena, obično zašućiv.ao imena svojih savremenika; kojih bi mnijenja* pretresao ili pobijao. Učenici, koji su ga slušali, bili su upućeni u nauke naučilelja, te se nijesu varali, na čije je teorije ciljao mladi Škot u svom predavanja. Ali iza smrti Uzviše­ noga naučitelja, kad je poodmaklo doba, u kom je on naučavao, bilo je naravski teže razumjeti njegove spfse. ala potreba, da se njegovim djelima S tog^ se pripoji kao neka žica vodilica, koja bi pomagala, da se čovjek^snagjć u tom ogromnom labirintu. To je shvatio jedan njego, odlični učenik, glasoviti Mauricij de Pouto. Taj znameniti školastik, koji se je rodio u drugoj polovici XV. vijeka, bio je porijeklom Irac.. Otci konventualci odgojaće ga u jednom talijanskom samostanu, te je brzo napredovao u školastičkoj filozofiji i teolo-' giji. Kroz više je godina javnd predavao teologiju na padovanskom sveučilištu, dok ga, god. 150(5. papa Julij II. ne imenova nadbiskupom* u Toanu u Irskoj, kao što svjedoče spisi nadbiskupskoga arhiva. On prisuslvova lateranskom saboru, koji se je držao god. 1512. za Julija II. i potpisa prve dvije sjednice. Slijedeće godine vrati se u svoju domovinu, gdje ga s velikim slavljem primi narod, koji se je bio ogrnuo, da bude* dionikom oprosta. što ih je papa bio podijelio onima, koji budu prisustvovali njngovoj prvoj misi. On umrije u GaUv#yu 8. lipnja 1513. u petdesetoj godini svoga života. Bio je .... , * * zavrijedio, da ga njegovi savrememci nazovu f l o s mu n d i , svjetskim cvijetom radi njegdve izvrsne nauke i čistoga njegova života. Bio je vrlo upućen u nauku uzvišenoga naučitelja, te je sav svoj život posvetio pro­ učavanju njegovih spi^a. Po svjedočanstvu o. Possevina on je opaskama popratio ili istumačio sva Duns Sko­ tova djela. Žalibože radi prerane njegove smrti mnogi njegovi spisi ne ugledaše svjetla; zato njegovo djelđ ne postignu onoga uspjeha, koji se je očekivao. Kroz XVI. vijek brzo su,‘istina, slijedila jedno za drugim izdanja Škotova, ali radi nedovoljnih i nepotpunih bilježaka bilo je teško učiteljima potpuho shvatiti nauku svoga vogje. Megjutim se je početkom XVIII. stoljeća našao jedan čovjek, koji je bio potpuno'upućen u spise Uz'višenoga naučitelja, le je bio'neumoran u proučavanju '-) Ibidem. f • �blvni razvoj Duns Škotove škole u XVII. stoljeću. 161 visokih školastičkih teorija. To je bio odlični otac Hugo Otkako je Aleksander Haleški zaveo veliku školaCavelus, koji je bio irske narodnosti, a franjevačko je stičku metodu, uzimajuć za predmet svojim predavanjima odijelo primio u Španjolskoj, u velikom samostanu Sa- četiri knjige Rečenica Petra Lombarda, svi su ga veliki lamanci. Svršiv tu sjajno nauke, bi poslan u Louvain oponašali i tumačili djelo odličnoga pariškoga biskupa. u franjevački kolegij sv. Antuna Padovanskoga, što ga On je svima bio dao osnovu, kako će urediti svoje je osnovao o. Courius, njegov zemljak, te je tu više opširne filozofsko-teološke teorije. godina s velikim uspjehom podučavao bogosloviju. KaMegjutim početkom XVI. vijeka nastade pravi pre­ šnje postade generalnim definitorom reda, te ga general okret u načinu naučavanja Skolastike. Mjesto da se uzi­ o. Benignus iz Geneve pozva u Rim, gdje na odobra­ maju za osnovu Rečenice Lombardove, učitelji stadoše vanje svih zasjede teološku katedru u samostanu Sv. izravno tumačiti Škotova djela. Neki su istina, i dalje Marije Aracelitanske, koju proslavi svojim sjajnim pre­ tumačili knjige Rečenica, ali većina ih odstupi od stare davanjem. Po tom ga Urban VIII. imenova nadbiskupom metode. Otac Toma de Vio, kašnje poznatiji pod imanom u Armaghu i primasom Irske. Ali on umre 22. rujna kardinala Cajetana, sastavi prvi klasični tumač teološke 1626. prije nego je zasjeo na svoju stolicu. Tada je Sume sv. Tome. Otac Franjo Vittoria, oponašajuć glaso­ imao 55 godina. vitog kardinala, zavede novu metodu u Salamanci, a na Odlikovao se je pronicavim duhom, angjeoskom tom su ga putu slijedili njegovi učenici i braća po redu. pobožnošću i velikom učenošću. Temeljito je poznavao Oci Družbe Isusove, koja je istom bila utemeljena, laDuns Škotovu nauku, te se pokazao oduševljenim uče­ kogjer su obično tumačili Sumu sv. Tome po načinu nikom velikoga naučitelja. Godine 1620. izdade u An- Cajetanovu, i od tada je velik dio školastičara slijedio versu oksfordski Komentar, koji je imao vrlo velik us­ novu metodu. pjeh. Odlični otac Lessius u odobrenju toga izdanja Dok je Dominikanac Cajetan tumačio Sumu sv. napisa ove znamenite riječi: »Pomno sam pregledao to Tome, isto je činio i Franjevac Lychetus sa Škotovim djelo, što ga je ispravio i izdao vrlo učeni otac Hugo Opus Охешепве1). Taj se je glasoviti bogoslov rodio u Cavellus, učitelj bogoslovije. Prije je bilo teško razu­ Bresciji. Za rana se je dao na proučavanje Skolastike, mjeti spise odličnoga i glasovitoga franjevačkog nauči­ te je mnogo godina posvetio podučavanju. God. 1512. bi telja, jer je u raznim izdanjima mnogo koješta manj­ imenovan provincijalnim vikarom kanadske provincije. kalo, zato ga mnogi nijesu ni rabili. Ali su nastojanjem Na kapitulu držanu u Asizu god 1514. bi imenovan o. Gavellusa ti spisi postali takc lako shvatljivi, da ga generalnim definitorom, a na skupštini u Lionul518.bi u buduće filozofi i teolozi mogu s velikom korišću či­ izabran za generala cijeloga reda sv. Franje na veliko tati«.1) Što je o. Lessius predvidio, to se obistinilo, veselje svih izbornika2). On umre treće godine svoga kako to svjedoči o. Luka Wadding u svojim Ljetopi­ službovanja, naime 1520. Dugo je on proučavao Duns Škotova djela, te je pot­ sima god. 1304. »I otac Cavellus, nadbiskup u Armaghu i primas Irske, veli on, dao se je na posao, da usavrši puno bio shvatio njegovu misao. On sastavi nekoliko tu­ djela Škotova. Proučavajuć njegove spise, došao je do mača, koji su ostali klasični kao i Cajetanovi tumači'1). Ali prvobitnoga teksta, te da ispravi, što je u njima bilo nije bio sretan kao ovaj zadnji, da svrši svoje djelo, krivo umetnuto ili štogod dodato. Bilješkama na okraj­ ili bar zadnji dio nije bio izdan4). Ti su tumači bili cima listova i čestim navagjanjem mnijenja drugih na­ istina, od velike vrijednosti, ali je velika šteta, što su učitelja bio je usavršio djela svoga učitelja. Ali je od bili nepotpuni, te je trebalo čekati čitavo jedno stoljeće, neprocjenjive vrijednosti Cavellusovo izdanje radi učenih da se popuni ta praznina5). bilježaka, koje su bile toli potrebite, i kojim se svak Poznato je, da Opus Oxoniense nije drugo, nego tumač divi. Te bilješke dogju vrlo dobro svakomu čitatelju, četiriju knjiga Rečenica, što ih je sastavio Duns Skot, kad je za­ premao prvu teološku katedru u Oksfordu. kad se nagje pred kojim sumnjivim ili nejasnim mni-) Slijedeća crtica, šio ju navodi O rb is s e r a p h ic u s , jlenjem. Tako su se odsele Komentari Škotovi, koji su jasno nam svjedoči, kako je on zdušno vršio svoju službu gene­ rala: »Ii,ter coetera, qnae a Polonia discedens fratribus col'acrvprije zabacivani, pomno tražili i skupo plaćali«.2) mantibus affectuose commendavit, boe fuit praecipuum: injungo Kako se vidi Cavellusovo je djelo imalo veliku omnibus hujus рго/inciae fratribus, ut guotidie bane orationem mente Deo recitent: tu Domine, qui corda nosti omnium, si pravrijednost, jer je olakšavalo, da se točno prouči Duns evides, quod Generalis noster non sit Ordini ulilis, fae secum Škotova nauka. Ali je to izdanje kraj sve svoje vrijed­ hane gratiam, ut removeatur a Generalatu, et alius melior subrogelur«. O rb is s e ra p b ., t. I. nosti ostalo nedovršeno i nepotpuno, te je bilo dosu') A n n a le s M inorum , lom. XVI., ann. 1520. gjeno o. Luki Waddingu, da okruni učeno djelo svoga 4) Ibidem. zemljaka ■ ’) 0. Franjo de Pitigianis bio je, istina, izdao tumač treće ’) La ScoIastique et les Iraditions franciscaines, page 253. J) Annales Minorum, ann. 1304., Nr. 22., t. III., p. 31.—32. knjige godine 1581. te četvrte knjige godine 1618. i 1619.; ali to nije bilo iz te svrhe, da upotpuni djelo o. Lvcbetusa. B ib lio bheca fr a n c is o a n a , tom. i. �162 Br. 10. — »SERAFINSKl PERIVOJ« 1912. Učenjaci su tumačili i druga Duns Škotova djela Isti*je o. Lychetus ostavio tumač Quodlibeta. Koncem XVI. vijeka o. Franjo de Pitigianis bijaše sastavio tu­ mač o fizici, koja se je pripisivala Škotu. Ali je manj­ kalo cjelokupno djelo, koje bi obuhvaćalo sav NauČiteljev rad, da se ovaj u tančine istumači. Pristaše su dakle škotističke škole prije WaddingOva djela imali samo djelomična, nepotpuna izdanja. Tim je izdanjima falila žica vodilica, koja je olakšavala, da se čovjek snagje u tom ogromnom labirintu bez bojazni, da će zalutati, ili bar ta žica vodilica nije bila spojena sa svim dijelovima ogromne zgrade; napokon su postojali samo nepotpuni tumači velikoga filozofsko-teološkoga djela velikoga Naučitelja. S toga se je osjećala velika potreba potpunijega djeld, pa je bilo dosugjeno o. Waddingu, da svojim ve­ likim izdanjem god. 1639. udovolji toj općoj želji. Od svoga dolaska u Rim god. 1618. Već je bio zamislio, da ispuni te praznine. Tu svoju namisao saopći svojim starješinama, koji ga još više osokoliše na tom puta. Ali, kako nam on sam veli, oni se jadovoljiše samo lijepim riječima, a samo mu jedan obeća, da će ga svim svojim silama pomagati: bio io o. Ivan Krstitelj Kampanejski, koji je onda bio samo generalni tajnik. Megjutim Wadding, neumorh јуп odvažnošću poče skupljati materijal, prebiruć pomno rukopise Pronašav neke neizdate spise uzvišenoga naučitelja, to , ga još više potače u njegovoj namisli, da izda potpuna, cjelo­ kupna djela svoga Učitelja. — Titemeljiv kolegij sv. Izidora god. 1625., opravdano se ja mogao nadati, da će še ostvariti njegove osnove, na je neumorno radio, čekajući uvijek dan, kad *će mu se pružiti zgodna pri­ lika, da izvede, što jef bio naumio, a Ia mu se pril ika do malo i pruži. Dne 4. svibnja 1633. opća se skupština održa u Toledu,« u velikom samostanu sv. Ivana. Na toj se skupštini svi jfokazaše osobito sklonim mraci Duns Školovoj. Već su se bile na prijašnjim skupštinama izdale stroge naredbe u prilog velikomu Nau£itelju; ali su na­ redbe toledske skupštine znamenitije od svih drugih, tešu imale odlučujući upliv. Ovdje ćemo ih navesti u cjelini. 1. Neka se učitelji fdozolije i teologije neoprostivo riješe svoje službe, ako se usmeno ili pismeno udalje ’ od Skotove nauke. 2. Da se koliko je moguće sačuva u našem redu jednakost u obučavanju filo?ofskih nauka Uzvišenoga ■ naučite'ja, otac general će odrediti što prije bar četiri najućenija oca, koji će sastaviti jedan• filozofski tečaj* a d i ■n t e m S c o t i , koga će se u btfduće morati drijhiti svi u rlelji‘ filozofije, te ako bi se u svojim pisme­ nim predavanjima koji odalečio od koga' predmeta sa­ držana u to tečaju, morat će ga starješine neopro­ stivo dignuti s njegove učiteljske službe. Moći će me­ gjutim, ali samo usmeno, napasti koju *tezu kao da se ne slaže s naukom Škotovom. A da se taj tečaj sretno bez poteškoće uvede, otac general će se pobrinuti, da sastav jedan tečaj za uporabu svakomu od glavnih naroda, naime za Španjolsku, Talijansku, Francusku, Njemačku i Belgiju, te da se svaki narod služi svojim tečajem, dok se od Uh tečajeva ne učini samo jedan, koii će se morat primiti u cijelom redu. (Nastavit će se.) Prof. R. Stro lial; Zagreh: U ovom djelu imade pored raznih uputa Franjev­ Nekoliko crkvenih pjesama iz stave hrvatske cima za crkvenu službu tečajem godina, te raznih mo­ glagolske knjige. U glagolskom rukopisu, koji se čuva litava, omilija i pjesama i životopisa raznih svetaca. u arhivu Jugoslavenske akademije u Zagrebu pod ozna­ Jezik, kojim je ovo djelo napisano, naizmjence je kom III. a. 13., sačuvano nam je nekoliko glagolskih hrvatski i hrvatSko-slavenski. * crkvenih pjesama, koje su se pjevale u hrvatskim crkva­ ma. Dotične pjesme imadu naslov i ma n ili i mn a Pisac je ovoga djela fra Dumenigo Zec, koji je (himna). Pjevale su se u stanovite dane u godini, oso­ živio sredinom 18. vijeka u samostanu sv. Grgura u bito u crkvama braće sv. Franje Ш. reda. Kopru. Djelo je svoje prozvao »žunlom« ili dodatkom Naslov je ovomu rukopisu: »Žunta za govoriti ili uputom. loficij i mise od fratar tretoga reda svetoga oca našega Djelo naravno nije originalno već je izradjeno po Frančiska, ispisano od mene fra Dumeniga Zeca, otfdi sličnim starijim djelima po običaju naših popova glastojeći pri svetomu Gargufu u Kopru. Ovo godišće golaša. i 1752. na 16. decembra počimljem pisati, da Bog da f i Evo dakle tih pjesama: zdravomu dospiti, amen.« �f r Ustak. 1. r Isuse, slatka spomena, Dajuć prava šarca veselja No svarhu meda i svačesa Njega slatka pribitija! Niš se ne poje ugodnije, NIš se ne sliša dražeje, Niš se ne misli sladčeje, Neg te, Isuse, božji im e! Isuse, nado kajućifi se КоГ mil jesi prosećim te, KoP dobar išćućim te Da li što nahodećjm te! Ni jazjk možet sloviti Ni telovo istumačiti, Kušavac možet veriti, Što jest Isusa ljubiti! Isuse bud naše veselje, Ki si buduće plaćenje, Va te budi naša slava Po sva vazda vikov vika. Amen. 2. Isuse, kralju pričudni I dobitniče privridni, Sladki vkus nezrečetclni I vas jesi željeteljni! Kad šarce naše pohajaš, Tad mu isjinu prosvitljaš, Svita tašćinu ugrubljaš I v nutre ljubav ;zaviraš! Isuse sardac slaldjenje, Vrutak živ, umov svetenje Premažej svako veselje I svako naše želenje! Isusa svi spoznavajte, Ljubav njegovu prašajte, Isusa vruće išćajte, Išćući vosplamljivajte! Nas glas te, Isuse, da zvonit, Naše ćudi te da izglaset. Naša šarca te da Ijubet I sada i vazda i va veki. Amen. Isuse, cvit majke divdle Ljubav sladkosti našeje Tebi hvala, Čast imena I kraljestvo blaženstvija, Amen. 4. Staše majka bolezniva Poli križa sva plačljiva, Kada sinak visaše. Čiju dušu uzdišuću, Žalujuću i boleću Oštri meč prohajaše. Okol tužna i žalosn i Biše ona blagoslovna Majka jedinorojenoga, Ka željaše i boljaše, Mila majka kad gledaše Muke sina privridna. Ki človik ne bi se plakal, Majku Karsta kad bi gledal al U tolikom mučenju, Ki se ne može požaliti Karrta majku promotri Svojim sinom boleću, Radi svoga roda grisih Vidi Isusa u pedipsih, Ter podložna bičenju. Vidi svoga slatka sina, ruća, zapušćena, Kad dušu izdahnu Nu sad, majko, zdenac ljubavi, or me čuti jakost boli, s tobom proplačem, da šarce moje zgara U Ijubicnju boga Krsta, Neka njemu ugodim. Amen. 5. Ovo stvori, sveta majko, Propetoga rane jako Momu šarcu utisnu . Ranjenoga sina tvoga, Za me tarpit tol povoljna, Muk s manom razdili. Stvor’ me s tobom mil’suziti 3. Propetomu poboliti, Isuse, diko anjelska, Dokle budeš živiti, U uših slatka pesanka, Poli križa s tobom stati Va usteh. slast meda pričudna, I k tebi me združevati, U šarcu pitija nebeska! Tere s plačem želiti. Ki te kušaju, gladujut, Amen Ki te piju, još žejajut, 6. A vozželiti ne znajut Divo divic plemenita, Neg Isusa, koga ljublj(a)jut! Sad mi ne bud’ žuhkovita, 0 prcsladki moj Isuse, Čin’ me s tobom plakati, Ufanje zdišuće duše, Čin’ me Karsta smart nositi, Te išćut primile suze Ter dilnika muke biti Te vapaj misli vnutaršnji! 1 rane poštovati. Pribiv j s nami, gospodi, Stvor’ me ranami raniti, 1 nas svitlostiju prosvitli, Stvor’ me križem upojtfi Odagnavej magle misli, Napuni vas svit sladosti! I u karvi sinovlji, Ш ' : U plamenu da ne izgaram, Divo, od tebe branjen da sam Na on strašni dan sudnji. Karste, kad budcri] umriti, Daj po majci meni priti K palmi pridobiti. Kada tilo bude umriti, Čin rrii duši podiliti Rajsku slavu veselija. Amen. 7. Sveti zvezdam stvoritelju, Vcčni svete verujući, Isuse vseh spasitelju, Vonj mi obeti pokornih Obćeni, fže mira greh Da ocestil bi to na križ Iz device svetilnice Ćela žartva voshodiši. Jegpže slavi mogućstvo, Ime že jako zazvonit, I oet^sni i adovni Trepećut, prekljanjajut se. Tebe prosimo posljednjago Dne velikogo sudijfK Bronjcju višnjeje milosti Od vrag naših zastupi nas. Blagi tvarej stvoritelju, Stvoritelju že naš, prizri Nas od pokoja zlobiva, Snom pogruženih izbavi. Misli, ruki- že vozdvižem, Prorok jakože nam у noćeh Tvoriti poveljevajet, г Pavel že deli skazal jest. Tebi, sveti Karste, prosim, Otpusti grehi svakije Ko ispovedi vostajeđl me, Noćni že lomim zabavi, Isuse, iže rodi se od dive. 9. Človiča^ski spasitelju, Isuse, slasti serdečna, Tvorče mira izbavljena I čistih svete Ijubećih, Kaja te milost prinuždi, Da naše grehi odpel bi I smart nevinjen podnel bi, Od sm arti'nas da izvcl bi, Da te prinudit milošć i Tašćcti naše zakrpiti, Tvoje že -lice stignuvše Blagim svetom bogatiti, Isuse, iže rodi se od dive. iO. Divo slavna božija Za nas Apolonija, Zlivaj molbe gospodinu, Da odnese svu škodljivu, Da ne grihov radi zlobi ■ Mučeni smo Zubne boli, Nego zdravljem glavnim Slavimo se i tilovnim, amen Hrvatsko-slovenski, katolički, gjački sastanak. Čekali smo dugo, mnogi su se naši prijatelji čudili našoj, čudnovatoj šutnji što ne izvjestismo do sada o velikoj manifestaciji naše ideje, što se dogodila početkom kolo­ voza u bijeloj Ljubljani. Nije ta naša duga šutnja bila bez uzroka. Nijesmo htjeli da pišemo u prve dane, kad smo se vratili iz Ljubljane zanešeni, oduševljeni, s veli­ kom nadom u ljepše'dane mučenice Hrvatske, jer smo mislili, da naše oduševljenje nije stalno, već da je plod neposrednog utiska, ali smo se prevarili i to nam je drago. Već su prošle nekolike nedelje, a naše odušev­ ljenje ništa ne slabi i kad hoćemo, da pišemo izvještaj o sastanku srce nas sili, da ne pišemo dosadna izvješća, već da pjevamo himnu.nove, katoličke, slobodne Hrvatske. Uzdanica naša, koja će jedina osloboditi domo­ vinu i pomoći narodu, što ga izrabljuje i stranci' a i vlastiti sinovi, sakupila se sa svih strana široke domovine, da u zagrljaju s braćom Slovencima. • a pred licem svoga togje .đra. Mahnića obnovi ve­ liku zakletvu: preporoditi narod hrvatski u fIrisin. Došla su braća iz Istre, .domovine velikog Dobrile, da braći iz Bosne i Hercegovine sinovima tužne raje pruže snažne desnice, bn*ća iz Banovine grlila su se s braćom iz kršne Dalmacije. Opel je mladost naša , �164 Br. 10. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. pokazala da ljubav bratsku ne mogu uništiti nikakve granice, da ona može prebroditi Savu i preletjeti preko Dinarskih planina. Ne ćemo govoriti o pojedinim referatima, o. poje­ dinim govorima, samo ćemo istaknuti dva do tri naj­ svjetlija momenta. Kad se starija inteligencija ne miče i mirna oka gleda, kako narod propada najviše radi pijanstva morale su se uzbuditi mlade, zanosne, osjet­ ljive duše i plod je krasan niknuo, a to je za naš pokret veoma važni faktor, savez apstinenata. Nas je upravo oduševljavao onaj golemi broj mladih ljudi, apoštola apstinentske ideje, što će naskoro poći u narod svoj ne bojeći se ruganja ni smijeha, da ga podignu. Mi znamo njihovu žrtvu i cijenimo je, tim više jer starija, liberalna inteligencija spasava domovinu i obrazuje narod uz čašu vina ili piva. Naši mladi književnici, suradnici »Luči«, koji su nedavno svojim almanahom »Naše kolo«, o kojem ćemo kasnije opširno progovoriti, pokazali što mosu . udruženim udružiše se opet u svoj savez, 7 ^ ^ ■ porade oko stvaranja hrvatske, katoličke, narodne kulture. Ne spominjući komers, na kome su udruženu mladost ispred slovenskog naroda pozdravili nama dobro poznati dr. Jeglić, dr. Šusteršić, dr. Krek i mnogi drugi sjetit ćemo se po našem sudu najsvjetlije tačke čitavog sa­ stanka, a to je bio dolazak dra Mahnića megju sakup­ ljenu mladež. Iz stotine i stotine mladih grudi izvio se snažni i iskreni živio, usta su šaptala tihu molitvu za njegov život, a iz očiju mu kapale suze oduševljenja i radosti. Pa kako da ne bude veseo i razdragan? Pozdrav­ ljale su ga iskrenim pozdravom stotine naše omladine, koja nije izgubila svoju snagu po kafanama i gostionama koja čuva svetu mladost, da je jedanput utroši za spas svoje domovine i za narod svoj. 0 samome sastanku, i o važnijim zaključcima, što su stvoreni, kao n. pr. reforma »Luči« ne ćemo više "ovoriti, samo možemo s ponosom kazati, da su naši gjaci iz Bosne i Hercegovine zadobili opće simpatije kao M. I. ji i najsimpatičniji. VJESNIK. Crkva sv. A ntuna u Saraie^ u. Nije nikakvo doprinose za dogradnju ovoga hrama, a neka doprinose sa svih cvili cifrana nnrmcnp Bosne cUir/ii ti- llcaVn ... tvrdim uvjerenjem, ^ a,. im sv. Antun л : „ . i ------ sve čudo, rtn da sa strana ponosne stiižu m upiti: kako Sa da će jednom napreduje crkva sv. Ante u Sarajevu; dokle je dogra- to skupa sa kam kai—atama vratiti, gjena; kada će biti gotova i t. d. Sav je narod Bosne, R egjen e i p rim ici je. Na 6. o. mj. redio je a mnogi i izvan Bosne češće puta otvarao svoje nov­ presvj. g. dr. Ivan Šarić č. fra Kažimira Ivića za sve­ čarke, vadio sa znojem zaslužene obole i pružao u ćenika, koji je odmah slijedeće nedjelje prikazao Trojegradnju toga zavjetnoga hrama. I ono. što je svojim žu­ dinome Bogu u svome rodnome kraju u Rami prvu ljevima podigao smatra štićenik sv Ante svojim hra­ svoju misu. a odatle će se baš ovih dana zaputiti u mom, u kome će i on i nadobudno mu potomstvo u Graz, da tu na sveučilištu proslijedi filosofske nauke. teškim danima tražiti bolnu srcu utjehe i vapiti: Si Bilo na slavu Bogu, korist redu i domovini, brate, Kaqueris miracula...«; u kome će i dalje preko ruku s žimire! jih »ujaka« paliti tamnjan, a vesele mu usne pojati Svećenički jubilej biskupa Zaninovića. Na zahvalnice Svevišnjemu i Njegovu odabraniku Antunu. 6. o. m. proslavio je hvarski biskup presvj. gosp. fra Sasvim dakle opravdana interesiranja, a mi svim znati­ željnicima odgovaramo, da je crkva sv. Antuna dozi­ Jordan Zaninović svoju pedesetgodišnjicu misništva. dana već do krova i da joj se je još 5. o. mj. počeo Biskup Zaninović rodio se je 13. veljače 1840. u Stakrov dizati. Još sada proste tvrde zidine navješćaju, da rigradu. Stupiv u red sv. Dominika, položi 1857. godine će to biti veleban hram i da će na Antunovo sve sile svečane zavjete, a 20. rujna 1862. bude regjen za sve­ Antunovih prijatelja, koji ga pohode, napunjati srce za­ ćenika. Iza toga je više godina obnašao u svome redu dovoljstvom. Svak već uvigja, a i tada će uvigjati; da lektursku službu, predavao na spljetskoj gim naziji’, filo­ do savršenosti ovoga hrama još puno fali, treba zidove zofiju i talijansku književnost, tri puta bio poglavarom omaltarisati, i naslikati, treba ih okititi sa dolikujućim spljetskoga samostana, dva puta redodržavnikom, a 24. putem križa, pod popoditi, hor orguljama, prozore sli­ listopada 1912. postane biskupom Hvara, Brača i Visa, kanim staklima, a crkvu oltarima i ispovjedaonicama gdje još i danas radi za dobro Crkve i hrvatskoga na­ uresiti. Ovih dana g. Mijo Zlović-Mikun iz Vareša na­ roda. Prigodom 50-godišnjice molimo presvj. gospodina, bavio je za novu crkvu sv. Antuna u Sarajevu novu, da primi i naše tople čestitke. zlatnu, gotički izvedenu lampu, koja ga je stala 500 Darovi „Serafmskom Perivoju". Biskup Mi­ kruna. Molimo sve štovatelje sv. Antuna, neka i oni šić pri polasku na regjenje darovao je »Serafmskom još nezatvaraju svoje novčarke, neka još sve jednako Perivoju« K 100; vel. o. Leonard Čuturić na rastanku �Vjesnik. s uredništvom »Glasnika sv. Ante« dao je u istu svrhu K 100; vel. gosp. Bosiljko Bekavac poslao je i ove go­ dine za »Seralinski Perivoj« K 25; a vel. g. Ilija Gušić, pohodiv uredništvo »Seralinskog Perivoja«, darovao je K 29. Ugledali se i drugi u ove velike širitelje dobre štampe, kojim i ovom zgodom izrazujemo srčane hvale! Uredništvo „Dušobrižnika4* javlja, da će početi objelodanjivati i predike za trećoretce, s toga moli sve vogje trećoredaca sv. Franje, da mu spreme svoje ori­ ginalne, a neobjelodanjene predike, da se njima još tko okoristi. Predike se šalju na franjevački samostan u Varaždinu. Biskup Mišić u Sarajevu. Na povratku s euhaharističkog kongresa stigao je iz Banjaluke u Sarajevo dne 26. rujna u pratnji svoga tajnika fra Jerke Borasa presvj. gosp. fra Alojzij Mišić, mostarski kiskup i up­ ravitelj trebinjske biskupije. Biskup Mišić odsjeo je kod Franjevaca, otkle se je na 39. rujna zaputio u svoju residenciju u Mostar. Posveta temeljnoga kamena „Napretkova44 doma. Na 29. rujna obavio je presvj. gosp. dr. Ivan Ev. Šarić blagoslov temeljnoga kamena »Napretkova« doma, šio se diže u Ćemaluši ubci u Sarajevu. Na pro­ slavi je bio i sam preuzv.. poglavica zemlje, razni drugi velikaši i zastupstva »Prosvjete i »Gajreta«. Posveti je kumovao presvj. zagrebački nadbiskup koadjutor dr. Ante Bauer, te predsjednik bosansko-hercegovačkog sa­ bora dr. Nikola Mandić. Proslavu su povećale muzika, pjesme, te govori prof. Tandarića, dra Mandića i biskupa V izita. Preč. 0. Lovro Mihačević, ređođržavnik Bosne Srebrene zaputio se je 24. rujna u pratnji svoga tajnika fra Velimira Martinčevića u vizitu u Ramu, Lijevno Krajinu i Posavinu. • Iz franjevačkoga bogoslovskog sjem eništa u Sarajevu. Na 30. rujna opet su se sabrali profesori i bo­ goslovi redodržave Bosne Srebrene u Sarajevu, gdje je 1. listopada zazvan sv. Duh, te su čitana zavodska pra­ vila i'otpočela se predavanja. Buduć je početak školske godine radi gragje zakašnjen, to je profesorski zbor odlučio preko običnoga roka predavanje u 1913. pro­ duljiti u toliko u koliko je nužno, da se izgubljeno vri­ jeme nadoknadi. F ra Ivo Jurić. Dne 20. rujna o. g. pretrpjela je redovnička općina na Gorici kod Lijevna osjetljiv uda­ rac, izgubivši svojega revnoga člana p. o. fra Ivu Jurića. Kroz punih 17 godina neprekidnog boravka u tom sa­ mostanu, pokojnik je svojim vrlo strogim i pokorničkim načinom življenja i zamjernom revnošču u vršenju dušobrižničke službe svakom imponirao, a svojom je ve­ likom uslužnosti prama starijem i mlagjem tako pri­ dobio za sebe srca braće i naroda, da ga je svak iskreno štovao i cijenio. 165 Pokojnik je i rodom iz Lijevna. Rodio se je dne 7. ožujka g. 1860. od oca Stjepana i majke Ane rogj. Gjogić. Kako je još u nejakom djetinjstvu izgubio dobru majku, uzeo ga je — kao sirotu — župnik tadanji u Ljubunčiću kod Lijevna, fra Ivo Vučić, koji ga, opazivši na njem već tada osobitu naklonost molitvi, opremi u redovnike — Franjevce. Starješinstvo ga rado primi, te se g. 1876., dne 25. rujna obuče u Fojnici i promjeni dosadanje ime Augustin u fra Ivo. Nakon svršenog novicijata i zavjetovanja, učio je filozofiju u Gučoj Gori i bogosloviju u Ostrogonu, a na­ pokon godine 1883. primicirao u svojem rodnom mjestu. Od toga vremena, pa eto sve do svoje smrti, bio je vazda u samostanu na Gorici, izuzevši ciglih 7 go­ dina, što je bio župnikom u Grahovu (1888. 1891.), lekturom na Petrićevcu (1891. -1893.), kapelanom u Ljubunčiću (1893.— 1895.) i nekoliko mjeseci župnikom u Lištanima (1895.). Pokojnik je bio za cijelog života vazda zdrav i snažan, pa smo se nadali, da će odoliti i ovoj bolesti, koja ga je tek dva dana pred smrt oborila na krevet. Megjutim, na veliku žalost sve braće, podleže velikom gubitku krvi, usred pogreške na srcu, primivši u crkvi i bosonog s velikom skrušenosti i odanosti u volju Božju sv. Poputbinu a kašnje i druge sakramente umi­ rućih. Kao da se je radovao smrti, tako ju je hladno­ krvno i sa smjehom dočekao. Čini mi se, da nikad neću zaboraviti onog utiska što ga je na me učinio |onaj spokojni i ravnodušni izraz njegova lica. Sad vjerujem, blaženi pokojniče, da Ti je meko bilo ono kamenje, koje je, poslije Tvoje smrti, našasto pod uzglavljem i pokorničkom posteljom Tvojom! — Dž. RIM. Reforma talijanskih kleričkih sjemeništa. U 14. broju » A c t a A p o s t o l i c a e S e d i s « donose in­ teresantnu okružnicu, što ju je 16. srpnja ove godine razaslala konzistorijalna kongregacija na talijanske bis­ kupe i upravitelje biskupija. Okružnica radi o reformi sjemeništa svećeničkih kandidata u Italiji. Odmah u početku sv. kongregacija s veseljem pozdravlja, da su se kroz pošljednjlh 10 godina talijanska sjemeništa pu­ no poboljšala. Ako su pri tomu neka sjemeništa nešto sprelrpjela u broju osoblja, tomu su donekle razlozi: neprijateljstva prema kleru i njegovo loše 'materijalno stanje. N u n a j g l a v n i j i m o t i v i t o j š t e t i i m a j u se t r a ž i t i u n a č i n u o d g o j a u s r e d n j i m ško­ l a ma, gdj e se za n a u k e s l a b o n a s t o j i upliv a t i na v o l j u p i t o m a c a , u č v r s t i t i ih u u z v i ­ š e n o m e s v e ć e n i č k o m e z v a n j u i š t i t i t i ih o d r a z n i h p o g i b e l j i . Bude li se to popravilo, ne­ će svećeničkih zvanja nikada manjkati. Manjak svećen^ �160 Bt. 10. — »SERAF1NSKI PERIVOJ« stva u nekim biskupijama ne smije nas poništiti, nego moramo tim ozbiljnije mislili na to kako bi se tomu doskočilo. Riskupi moraju župnike bodriti, da osobitu pažnju posvećuju mladeži, koja imaja zvanje za sveće­ nički stalež, neka ih i materijalno potpomažu, da se tako što bolje priprave, kako će jednoć dostojno slije­ diti Gospodina. M n o g o v e ć u p o m n j u t r e b a p o s ­ v e ć i v a t i o d n o j u n e g o li b r o j u p i t o m a c a . U tu svrhu sv. Otac ponovno urgira, da se što bolje pazi na naputke, koji su već izašli, a odnpse se. na odgoj klera. Na prvome mjestu neka se odijele niža sjeme­ ništa od viših. Djeca, koja se izraze, da nemaju zvanja za svećenički stališ, neka se ni u niže razrede ne pri­ maju, nego neka biskupi, ako vide da je to nužno ili probitačno za takove sagrade posebna kolegija. Od pre­ velike je važnosti urediti ljetno praznikovanje i nižih i viših sjemenišlaraca, te ograničiti njihovo praznikovanje kod roditelja. Današnja tromjesečna, a možda i đuljaCerijanja kod roditelja uz današnje liberalne a društvima i obiteljima, uz rapidno širen;c Liih knjiga i novina štetno je a često i nespasono no. N e k a se s j o m e n i š t a r c i m a d a d n e 10- ' 5 d a n a p r a z n i k o v a n j a k o d r o d i t e l j a , * o n d a n e k a se povrate i praznik ovanjezrjedno prošli d e i l i u s j e m e n i š t i m a i l i n . k - ome d r u g o i m j e s t u . Da se pri odijeljenju nižih i viših providi vodstvo i nadzorništvo, savjetuje , da se u tu svrhu za niža sjemeništa kroz dvije godio prije dispo­ zicije upotrijebe mladomisnici, koji se khoz to vrijeme moći još dalje u naukama usavrši ,Tati. Istina, tomu je na putu malicina klera, ali to, kada se laj sistem jednoč zavede, neće se osjećati. Što se tiče škola, neka ove budu sasvim interne: odregjene jedino u tu svrhu kako će duh i harakter klerika odgojili Је li sa »jemeništem spojen kakov lajćki konvikat, biskupi uz stalne zakone opreznosti mogu i njima dopustiti, da pohode sjemenišne škole, ali sloga će učitelji morati biti od države odobreni i usposobljeni prema državnome naukovnome planu. Buduć se svetkovinama radi sv. obre­ da potpuno ne praznikuje, može se odrediti još po je­ dan dan praznikovanja u sedmici. Za školskih dana treba, da škole traju 4 najviše 4 i pol sata, ali ne ne­ prekidno. — U gimnazijama treba osobitu pomnju po- 1912. svetiti latinskome jeziku. Satovima ostalih struka treba nedjeljno pridodati po 1 sat katehizma i po I bibličke povjesti. U trogodišnjim licejalnim studijama treba svaki dan po jedan sat posvetiti sholastičpoj filozofiji,' svake nedjelje po jedan sat opetovanju filozofije, svake druge nedjelje po jedan sat disputama. Osim loga sed­ mično po jedan sat treba predavati veći katehizam i apologiju. Ostale satove treba razmjerno podijeliti pre­ ma drugim strukama. U literaturi neka se ne zaboravi pitomce upoznati sa djelima sv. otaca i kršćanskih pi­ saca. — Uopće svi se gimnazijalni pitomci moraju pod­ vrći i državnome gimnazijalnome ispitu i od države dobiti priznanje svršenih nauka prije nego stupe u li­ cej. Osobito državnim se ispitima imaju podvrći oni, koji će kašnje ili pohagjati sveučilišta, te polagati doktorat u zvanje nije stalno. loških nauka glavne su struke : dognatika, mor p ismo i crkvena povjest. Dogmatici kroz sve iiM ,гоa - treba po svaki dan po jedan sat posvetiti U p red a,anju neka se slijedi sholastična metoda,* nu uz ; to neka se upotrebe i moderne spasonosne znamenitos­ ti, osobito obzirom na popunjavanje povjesti sv. Pis­ ma. Svake nedjelje dogmatični satovi neku se svršuju i sa jednim satom opetovanja, a druge nedjelje' sa satom dispute. Moralka treba da zaprema i socijologiju. Crk­ veno pravih neka se spoji s moralom. Učenju sv. Pisma ka se po: ete sedmično 4 sata i to prve dvije godi­ nu u svi knjige, a druge dvije eksagezi. U eksage. neka se nigđa ne. propuste znamenitiji psalmi, u eksagezi N. Z . evangjelja i barem neka aposlolska pisma. U crkvenoj povjesti ne smiju se propušćati vrhunaravni momenti. Nuzgredne studije bogoslovije jesu biblijski grčki ri židovski jezik, retorika, palristika, liturgija, arheologija, sv. umjetnost i grgurev horal. Nastav-; ni jezik mora biti barem u clograatici, moralu i u koliko je moguće u filozofiji, barem općenito latinski руоfesori moraju plan predavanja tako pfeuđesiti, da svu materiju svrše -у kod pojedinih ma . i znamenitih lofcaka puno neka se ne zadržavaju. U izboru knjiga nužna je osobita obzirnost. U gimnazijama i licejima neka se is- . ključe knjige, koje nijesu pisane s respektom na reli­ giju i m o ral; a iz bogoslovije, čiji principi općenito a osobito od sv. Stolice nijesu odobreni. KNJIŽEVNU SnOTKd. PRIKAZI I OCJENE. Floivgi.im iiebraieinn — locos selectos liborum Veteris Testamenti in usu scholarum et disciplinae domesticae edidit Dr- Hub. L i n d e m a n n , prof. in gym- nasio trium regum Coloniensi Friburg (in Hr.) apud R. llerder 1912. XIV 215. Cijena K 3*4 uvez. K ТЖ . Tko hoće .temeljito proučavati sv. Pismo, neophodno mu je pptrebito poznavanje hebrejskog jezika. �167 Književna sm otra. Bez loga poznanja nije moguće zamislili dobre egzageze. Stari Zavjet uz male iznimke — napisan je u heb­ rejskom jeziku ; Novi Zavjet akoprem je izvorni jezik grčki, opet je pisan u duhu hebrejskog je z ik a : potrebito je dakle poznavanje ovog jezika za tumačenje kojega mu drago biblijskog teksta. Nego hebrejski jezik znatno se razlikuje oblikom i strukturom pd naših europejskih jezika, a i oblik pojedinih slova sasvim je drukčiji, pa je nekako odvratno učenje istog, te su oni slušatelji bogo­ slovlja — to sam više puta u praksi opazio — redovito najzlovoljniji, kad moraju polaziti sat hebrejskog preda­ vanja. Za to je od potrebe, da profesor hebrejskog je­ zika- olakoti i osladi koliko je moguće više učenje ovog predmeta. Jedno veoma zgodno sredstvo u tu svrhu bit će, ako se posluži gore naznačenim djelom kOlnskoga profesora i prifati ga kao školski tekst za vježbanje. Potreba ovakva djela davno 'se opažala, jer vježbe u običnim gramatikama postavljene nijesu najsretnije odab­ rane, a i malo ih j e ; cijela opet Biblija za škole je nezgodna, stoga će svi prijatelji hebrejskog jezika s ve­ seljem pozdraviti Linđemamnovu hebrejsku antologiju. Velikim, jasnim pismenima na glatkom papiru po­ redani su izabrani ulomci staroza\jetnih knjiga, a na čelu syakog ulomka zabilježen je latinskim pismenima i latinskim jezikom kratki sadržaj dotičr tg ulom Sav tekst pako temelji se na kritičnom izdanju masoretskog teksta Hahna-Bettera : K ittela. Da je ovoj anto­ logiji pridodan kratki rječnik hebrejsko-latinski bila bi antologija puno praktičnija, jer za jčenika nije baš naj­ zgodnije, što D, Lindemann poručuje, naime, da nepoz* _ .1. •• у- i __у ■ .. __i:i_________ i--------Tih nate riječi traži u velikom posebnom i niku. rr:u pak će mo­ poznatih riječi za učenike je i odviše rati svestrano imati pri ruci uz antologiju takogjer i rječnik. Svakako i ovakvo izdanje donijeti će pa ga svima ljubiteljima drevnog hebrejskog jezika toplo j)reporučujemo. — 0. P. Vlašić. Fra Neđjcljko Dugonjić-Vrliovčić: Kraljici Hrvata.*) Treba u jednom mahu pročitati tu zbirku slalkih, nježnih, pobožnih lirskih pjesmica, pa da se vidi, kako lijepim pjesničkim talentom raspolaže njezin auktor. Rogjen i provevši zlatno doba djetinjstva na pod­ nožju vareških planina, fra Nedjeljko Dugonjić-Vrhovčić inlao je obilate prilike, da u onoj romantičnoj idili usiše duh prave poezije, jerbo odista nije teško kovati stihove, ali u njih uliti života i duše, nije bilo sugjeno svakome smrtniku: a pjesme fra Neđjeljkove, i ako i na sa*n prvi t pogled odaju početnika, nijesu puki sti­ hovi, već nose na sebi sve biljege lijepe pjesničke žice, koja već u ovom prvijencu svome mnogo obećaje, pret. *) Tisak Adolfa Engel-a u Tuzli. Cijena 60, s poštom 70 belera. Osmina, 71 strana Dobiva se kod g- pisca u Tuzli. postavivši dašto, da će pjesnik dalje pokročiti srećno započetom stazom. Vječan svome plemenitom zvanju posvetio je pjesnik ovu zbirku isključivo neokaljanoj Djevici, iz čega sasvim prirodno i neprisiljeno iskače njihov nabožni sadržaj; u 31 pjesmici felavi se Majka Božja, koju pjesnik naziva Kraljicom Hrvata — a taj naziv nije posvema nov u našoj religijoznoj knjizi, jerbo ga se je od kojih 15 godina stalo upotrebljavati jamačno pod uplivom poljske književnosti — te ju slavi oduševljeno, iskreno, punim srcem: pjeva joj zanosom zaljubljena mladca, intimnosti vjerna sina, poniznošću askete, skrušenosti Auguslina Afričkoga i skromnosti asiškog Pro­ sjaka, jednostavnosti pastira, koji ne vidje svijeta osim cvijetnih livada i djevičanskih vrletnih planina i topli­ nom hrvatskog srca, koje potrese tragedija hrvatstva te se baci u mistično krilo vječne vjere proseć glasom ričućeg lava spasenje svome narodu sa Božje strane. Zbirka je podijeljena u tri ciklusa: Iz »proljetnih pupoljaka , iz »karanfilja« i iz »Ruže i trnje«, ali sa­ činjava ipak jedinstven slavospjev i jedinstvenu prošnju Djevici: hrvatska — moja nesretna Majka >ugo već plače, Otkako silnik bezdušni slavnog Svači a smače. Kunem to stoga, kosio te kune Lurdski bolesnik, Spasi mi Majku, jerbo je svaki Napusti liječnik Hrvatskoj vrati prastaru slavu Kraljevskog doba. 1 uskrsnuća čas joj uskori. Digni iz groba, Preporučujuć odmah čitaocima, da nabave i pro­ čitaju cijelu zbirku, navodim ovdje kratki sadržaj samo prvog ciklusa: pjesnik tuguje za prerano izgubljenom majkom, ali na samom njezinu grobu hvata utjehu podajuć se ljubavi neumrle Majke svih kršćana, on je u životu stradavao i dolazio u napast koji puta, da možda stane i očajavati, ali u toj tami zasjala je s nebesne visine Zvijezda umirujuć ga, prosvijelljujuć ga i podajuć mu snage, da ustraje na putu čestitog života; u krutoj zimi žali pjesnik, da ne može brati ruže i ljubice za oltar Djevice te joj kao naknadu prinosi pjesmice; kaošto ljubavnik za zvijezdane noći baca čeznutljiv pogled na zvijezdama osuto nebo, tako naš pjesnik čezne za nebeskom svojom Kraljicom nazivajuć ju ljubičicom, ljiljanom, ružom, ružmarinom, karan/iljem i smiljem; a Kraljica se brine za svog zanosnog poklo­ nika u svim nepogodama života: �Вг. 10 168 SERAFINSKI PERIVOJ« - Za kupom čare taštog svijeta. Kad pružim ruku za čas tili, I tada mojim srcem jekne : Quo vadiš, fiii? Ah, gdje bi mnogi triješni ljudi Po tami bludeć sada bili, Kad ne bi, Majko, glas tvoj č u li: Quo vadiš, lili ? 1 tako nastavlja pjesnik bez pretenzije, ali snažno, srdačno i slatko protkivajuć vješto nabožnu gragju patrijotskom notom, koja njegovim pjesmama nije silovito utisnuta, već je prirodna i suviše iskrena, a da bi dosagjivala i to je upravo ono, što se tim pjesmam naj­ više svigja i što im zajamčuje trajnu vrijednost, a ne treba ni spominjati, kako ovako zdravim duhom zado­ jene pjesme povoljno djeluju na ozdravljenje rastrovanih prilika dižuć moral i čuvstvo domoljublja, koje na žalost i kod same naše školske mladeži sve većina iš čezava. Stoga je sveta dužnost svih onih, na kojima je briga za uzgoj mladeži, pružiti mladeži ovu knjižicu u ruke. Usto je jezik fra Nedjeljkov, mogu mirne duše ustvrditi, savršen : čist kao zlato, svje. i dotjeran te bi rekao, da odavno nije izašla hrvatska knjiga u čestitijem jeziku. Ni metrici ni naglašivanju n ma prigovo-a, a da se vidi plastičnost dikcije, ljepota jezika : adržaja, dosta je navesti samo početak ganutljive pjesrne Dolorosa: Na krvavome žrtveniku dahnu, I vječnoj Pravdi patnu duši’ preda, A griješnoj rulji ni suza ne kenu. Već Gol otom se natisnu bez re 'a. * * * Time dosta nije rečeno, da fra Nedjeljko Dugonjić Vrhovčić nema i osjetljivih mana, no te su mane svoj­ stvene svakom početniku. Imade i u ovoj poeziji m stihove, koji se mogu punim pravom brojiti u dobru zu, i sadržine, koju bi samo veliki majstor mogao zaodjeti u pjesničko ruho, imade naivnosti, koja je znakom do­ duše dobra srca ali koja ujedno odaje nevješta jošte pjesnika, imade stvari, koje su već tako često bile op­ jevane, da je vrlo teško u njima donijeti štogod nova, ima konačno i srokova, koji su odista samo radi svog, prednika našli mjesto u ovim pjesmama, ali kako rekoh sve su to mane, kojima nije izbjegao gotovo ni jedan početnik te ne umanjuju vrijednosti ni istaknutih vrlina ovome prvijencu. 1912. Svi će ti nedostatci bez suinje netragom iščeznu ti u budućim radovima, što ih od fra Nedjeljka izvjesno iščekujemo, jerbo je on svojim prvijencom dokazao, da mnogo obećaje hrvatskoj knjizi, da raspolaže neospori­ vim pjesničkim talentom te 'skoga i nesmije klonuti na sretno započetoj stazi, jerbo je dužnost svakog pojedin­ ca, da pruži svome narodu sve što imade. Pjesme fra Nedjeljka Dugonjića-Vrhovčiča same se najbolje preporučuju. Dr. Marko Zekić. Alinanak G ospe L urdske za urod. 1913. — (Izdala kuća dobre štampe na Rijeci. 0 0 . Kapucini). Kao dosadanja izdanja oo. kapucina, tako je i ovaj almanah vanredno ukusno opremljen i zanimiv. Katolička duša naći će u njemu kroz čitavu godinu poučna i zabavna štiva u ne maloj mjeri, a pjesnički sastavci isto su tako bi­ rani. Katolički pisci u prozi zastupani su slijedeći: K atir ' e Ш n j s k i m l i n a r , T. D r a v s k i , W. U j u b i i; r a t i ć, J e m e r š i ć, S z 1a v i k, Š a г i ć, M. R o ž i ć, J. Š a f r a n , J a k o p o v i ć, K. K r i l e , G o r s k i — a od pjesnika se 1^‘iču: Š a r i ć , P a v e l i ć , P e t r a n o v i ć > Z l a t k o M i l o v a n , S n u l j k a i H a j d u k o v i ć . Osim toga su posebna spomena vrijedni sastavci o kat. gjačkom i u opće mladenačkom pokretu ter još o III. redu. Ovaj almanah nada sve, još urešen ilustracijama toplo preporuči pmo! Čičić. p rimili smo na prikaz i ocjenu. Ih*. Joseph Georjg vou E lirle r, Kanzel-Reden gehaiten in der Metropolitankirche zu unserer Lieben Frau in Miinchen. Erster Band. Das Kirchenjahr eine Reihe von Predigten iiber die vorziiglichsten Glaubenswarheiten und Sittenlehren. Erster Jahrgang. Virte đurchgesehene Auflage. Freiburg im Breisgau Herdersche erlagshandlung, 1912. Cijena K 10*80, u polukoži K 13 68. Dopisnica uredništva. Molimo sve naše dužnike, da se čini prije oslobode duga — neugodna druga. Konac se godine primiče, pa i mi moramo polagati račun. — Još nešto! Nekim je prijateljima poslano po jedan ili više kom ida djela: » K u l t u r a i B o s a n s k i F r a n j e v ­ ci« u nadi, da će ih rado kupiti, što su neki već i učinili, a i drugi će bez sumnje brzo. Molimo samo, da se novac ne šalje na tiskaru, gdje je djelo tiskano, ne:o na pisca ili na uredništvo »S**rutinskog Perivoja« u Sarajevu Koji šalju skupa za djelo i za »Seralinski Perivoj«, neka označe, koliko šalju za Serafinski Perivoj, a koliko za spomenuto djelo. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u inj.; godišnja cijena б K. za gjake, trečoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u S arajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. .Talijan Jelenlć. Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajeva, �1ЖЖЖ Siromašne crkve imaju znatan popust. _ ж Ц @ Nemojte kupovati crkvenoga odijela dok se n‘jesU °svjedoHli ° izv,'?,ios|i З К ------------- i jeftinoći: Misnih odijela, dalmalika. baldakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija reska tvornica JOSEF NEŠKUDLA, 0L0MUC’ Moravska n s g n n s g n iii D ( Pošiljke1 se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijeniti i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga. što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: :: u konkurentnih tvrlkih! Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. i Ш 1Ж 1ЖЖ Siromašne crkv* ari popust. ' Privile ЖЖ 1Ж banka i н к к јг к .;.. uvela je Da uzmogne štedi ti si :dnje podesan za svakoga! T>jeli з т i u najmanj Ikam a, a da n mora često ići u banku. geviiiii nal>a vila je zgodno male vrlo lijepe Pri vi logovima zeuialj. bauke za B o s Kad se kutija napuni ili prije u zgod­ privatne k u tije za štednju iz če’i.. nom času, ali svakako svakoga ili svako (vidi sliku), koje ona po želji ustupa dva mjeseca donese se u banku ili na svakome uz uplatu od 6 kruna (trošak mjestima, gdje banka nema podružnice kutije), koji se uložak vraća, kad se k na odregjeno mjesto, gdje će se kutija Uja opet preda zavodu otvoriti sa tamo spremljenim ključem, Te kutije može svaki ponijeti kući, da novac iz nje prebrojiti i upisati kao ih ima u svako doba pri ruci. lste su IfrlH—i—****** ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ zaključane, i napose uregjene za kovani žica uručuje vlasniku, koji može po tom i papirni novac, te je vagjenje i ispa­ sa svotama, koje su iskazane u knjižici danje novca zapriječeno patentiranom slobodno raspolagati. spravom. Kovani se novac ubacuje kroz Ovaj se način Štednje prema tome osniva prostrani otvor I I. dočim se papirni na principu, da se jednom spremljena novac savije i utura kroz šupljinu O na uštednja ne može opet olako dignuti, protivnoj strani nego se mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a banka prima kao šledovni ulog na ukarnaćenje i najmanji iznos. Ovaj način štednje osobito je podesan za osobe svakog slaleža. koje mogu da štede samo u malim svo­ tama. napose za obrtnike i radnike: za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu: za stolna udruženja i,sabiranje prinosa za razni* društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u uda­ ljenim mjestima, te ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Uvaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za štedenje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru pri­ vede ukamaćenju. I ako se samo na lielere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 lielera stavi u kutiju, zaštediće kroz godinu dana 7r» kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u maiome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, docira će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će lako postići. l)a sr dobije takova kutija, dosta je doći ii banku i javiti adresu ili pisati. �Ш1 MODERNO URED3EN9 TISKARA I KNJIGOVEŽNICA „BOSANSKE POŠTE" PREPORUČUJE SE ZA IZRADBU SVIH U TISKARSKU I KNJIGOVEZAČKU STRUKU SPADAJUĆIH POSLOVA. -- SLAGAĆI STROJEVI „LINOTVPE". - STEREOTIPNA. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e1891dcd7e525c709a1dcd1e5def66bb.pdf d70768e39371385e1a2f961d13655ed0 PDF Text Text SER A FiN SK i P e r iv o j LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ П. SARAJEVO, 15. STUDENOGA IMS, GOD. XXVI. Siromašne crkve imaju znatan popust. Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok se ....... 1• « im-*nosu — i jeftinoći: Misnih odijela, dalmalika. baldahina, zastava, crkvenoga rublja i 'kovne robe, šte ju prodaje najstarija češka tvornica JOSEF NEŠk’’ 'г ' ' " , омис' Pošiljke se dost:./ija|u S og'ed bez obveze. Gijenici i vačt|ni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga, što ( ■ tvornica izvan grada, cijene 20 po sto jeftinije, nego li u konkurentnih tvrlkih! 'kvene narudžbe p rika je za nn t co<za ш SiroiiR popust. m, mii Cjtibljanska kreditna banka Podružnica n Sarajeva. Centrala u Ljubljani. Jsposlava: Građo. Podružnice u Spljelu, Trslu, Celovcu, Gorici i Celju. Dionička glavnina k 8,000.000’ Pričuve preko K 900.000’- Prima uloge na štednju na uložne knjižice i 1| OJ bez ikakvih poreza odbitaka, i tekuće račune i ukamaćuje ih sa ^ |2 |0 Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. O lr , �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko društvo). :: U p la ć e n a d i o n ič k a g l a v n ic a Centrala n Sarajevu. 2 ,0 0 0 0 0 0 K ru n a . Podružnice: jVtostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te uka­ maćuje iste uz 4 1|,°o čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, i valute. Zalagaonicn II Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. uje svakovrsne depozite i upravlja ima. i naplate na svim trgovačkim tu- i inozem stva. dragi Jenosti kao: srebro, zlato, »stalo. • т 5**** ^ ^ ^ ^ ШШШШШШшш J o s i Da O b le tte r a i Џ = u St. Ulrich, Gradcu Tirol = kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleć. p. n. kleru: ж — oltare, :: propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, puteve, betleniske štalice i t. d. križne :: T Ж ^ ------- — ж L r^ S jO ^ D CLJENICI I NACRTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. С ^ П С ^ Г Г З Proizvodi su zavoda svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! �S E R A F iN S K i P e r iv o j LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 11. SARAJEVO, 15. STUDENOGA 1912. 0 . Arh. Brković, T u z l a : --------- -- ---------- =---- = Divni razvoj Duns Škotove škole u XVII. vijeku. з. 3. Da se napokon mognu svi zgodno vježbati u Škotovoj nauci, otac će se general pobrinuti, da se njegov tumač što prije izdade, najprije u formatu osmine, a izdat će se u mnogo primjeraka za sve redodržave. Još će se pobrinuti, da se izdadu sva njegova djela in folio, a i to u dovoljnom broju za sve glavne knjižnice svake redodržave. General, koji je na toj skupštini bio izabran i komu je skupština bila povjerila, da provede te na­ redbe, nije bio drugi nego o. Ivan Krstitelj Kampanejski, onaj isti koji je toliko sokolio o. Waddinga i koji mu je bio obećao svoju najveću pomoć. Kad je postavljen na čelo redu, nije zaboravio na svoje obećanje. Cim se povratio u Italiju, na nagovor odličnijih otaca, povjeri o. Luki Waddingu, da pripravi veliko izdanje Škotovih djela, što ga je zahtijevala skupština. Da se što prije prevedu kraju njegove osnove, general naredi učenome redovniku, nek obustavi sve svoje druge poslove i da se bavi je­ dino popravljenim popunjenim i bilješkama popra­ ćenim izdanjem djela Uzvišenog naučitelja. Dodi­ jeli mu za pomagača oce Antuna Hiqueusa i Ivana Ponciusa, učitelje bogoslovije u istom kolegiju sv. Izidora. Njima je bilo naloženo, da potpune komen­ tare oca Lychetusa, što učiniše na veliko zadovolj­ stvo svih. Ujedno otac general odredi druga dva oca, da nadziru u Lionu tiskarski posao, a sve nužne troškove oko toga ogromnoga pouzeća pre­ uze na se. Kad je Waddingu bila pružena tolika pomoć, odlučno se dade na posao. Osobno pregleda vati­ kansku knjižnicu, tako bogatu u rukopisima, i druge knjižnice u Rimu. Drugima povjeri da po­ hode knjižnice u udaljenim pokrajinama, te je tako mogao skupiti sva Duns Skotova školastička djela. Još si pribavi bilješke oca Mauricija kao i one oca GOD. XXVI. Cavellusa. Nabavi još komentare o. Lychetusa u prve tri oksfordske knjige i oca Franje de Pitigianis tumač knjiga o fizici, koje se pripisuju Skotu. Pomažuć se vješto djelima svojih predšastnika, Wadding u svoje izdanje uvrsti još i djela Mauricijeva, Lychetusova, Cavellusova i Pitigianijeva, a njegova dva suradnika popuniše sve, što su ti pisci bili ostavili nedovršeno. U cijelosti iznese navode iz sv. pisma, crkvenih otaca i naučitelja, jer su u prijašnjim izdanjima ti navodi bili krnjavi, nepot­ puni. Zabilježi i ispravi navode iz djela Aristotelo­ vih i Averroesovih, kojim se je Skot rado služio. Na početku svakoga predmeta u kratko iznese nauku koli starih toli novijih naučitelja, koji su ras­ pravljali isto pitanje, da tako bogoslov mogne lakše prispodabljati nauke. On ocijeni svako od tih djela i o svakom iznese svoje osobno mnijenje, koje dade odštampati neposredno pred samim tekstom Uzvišenoga naučitelja. Radi toga, što je prispodo­ bio razna izdanja i mnogobrojne rukopise, što ih je imao pri ruci, lako je mogao ispraviti mnoge pogriješke, koje su se bile uvukle u sami izvornik, a razliku raznih nauka točno je označio na okrajcima stranica. Mnoga od tih djela podijeli na poglavlja i članke prema tome, kako su zahtijevali razni pred• meti. Zahvalit je divnoj okretnosti oca Waddinga i njegove dvojice suradnika, te njihovoj naobraže­ nosti temeljitome poznavanju filozofije, teologije, sv. Pisma i crkvenih otaca, da je cijelo djelo dovr­ šeno prije četiri godine. Izdano je u Lionu sa obil­ nim kazalima, a u uvodu je bio životopis Škotov. Španjolski su kraljevi učinili veliku uslugu Uzviše­ nomu naučitelju utemeljiv katedru za podučavanje njegove nauke na njihovim sveučilištima. Zato je izdanje bilo posvećeno kralju Filipu IV. koji je onda vladao, a bilo je razdijeljeno u 12 svezaka. Slijedeće nam pismo pokazuje, kolikim je odu­ ševljenjem i veseljem bilo primljeno djelo Waddingovo i njegovih suradnika u Španjolskoj na istom sveučilištu u Salamanci, koje je inače bilo toliko privrženo tomističkoj nauci. To je pismo Waddingu poslao otac Pavao Sharlogi iz družbe Isu­ sove. Spomenuv, da ima na raspolaganje Škotova �170 Бг. 11. »SERAFJNSKI PERIVOJ« 1912. djela, Što ili je bio nedavno izdao Wadding, ovako stotina drugih franjevačkih teologa, koji su se hra­ nastavlja: »Moja su ih subraća, koja podučaju nili najčišćim naukama uzvišenoga naučitelja. U godinama prije velikoga izdanja Škotova sa mnom u kraljevskom kolegiju, čitali, te im se koli raspored djela, toli komentari oca Ponciusa i je škola osim suradnika Waddingovih brojila vrlo Hicjuaeusa čini kao pravo biserje. Oni hvale oso­ uvaženih zastupnika, kao što su bili Antun iz Corbito Vas kao urednika cijeloga djela, te ne prestaju done, Josip Angles, Franjo Herrera, Ivan Rada, hvaliti istinu i mjeru u ocjenjivanju djela, i u načinu Ivan de Ovando, Franjo Souza, Filip Faber, Teo­ raspravljanja školastičkih pitapja, gdje je bilo po­ dor Smising itd. Svi ti školastički pisci vjerno iz­ trebito. Vi ste napokon opet oživjeli Škota, a tim lažu misao suptilnoga naučitelja. Ali iza glasovitih ste djelom kao i drugim vrlo proslavili svoju otadž­ naredaba toledske skupštine i izdanja god. 1639. binu. Našoj je družbi ovdje u Španjolskoj vrlo škotistički pokret biva općenitiji i plodniji u uspje­ drago, što ste u Škotova djela uvrstili bilješke o. sima. Nije nam moguće ovgje točno označiti, kakvi je upliv imalo djelo profesora u sjemeništu sv. Izi­ Cavellusa, jer mi njega jako cijenimo.«1) dora, ali je sigurno, da je sliedećih godina Škotova Razvoj Skotove škole od god. 1640.— 1700. škola dosegla svoj vrhunac s djelom jednoga Pon­ Škotova je škola i prije velikoga Waddingova ciusa Mastriusa, Maceda, Brankatusa, Sanniga, izdanja,bila takogjer vrlo slavna, jer se je njegova Merinera, Frassena itd. Taj se pokret za čas protegnu po cijelom nauka, kako smo to već vidjeli, predavala na svim velikim sveučilištima. Uz katedre sv Tome po- svijetu. 11 svim se redodržavam reda braća neo­ nosno su se dizale i Duns Skotove katedre, te je doljivim i vanrednim poletom dadoše na prouča­ svakomu bilo slobodno slijediti jednoga ili drugoga vanje Škotovih djela. Škotistička se djela množiše nevjerojatnom brzinom. U kratkim razmacima od dvojice velikih učitelja skolastike. Na tridentskom se je saboi u Škotova škola vremena ugledaše svjetlo mnogi tumači Duns Sko­ proslavila u osobi njezinih glavnih zastupnika. P o­ tove misli. Dok su se neki ograničavali na jednu ili znato je, kako je o. Kornelij Musso, Franjevac, bis­ više rasprava, drugi su nam pružali potpuna filo­ kup u Bitontu, u svečanim sjednicama toga sabora zofska i teološka djela. Od god. 1640. do 1700. igrao najvažniju ulogu. Kardinal Pallavacini u štampalo se više od 120 svezaka in folio, i još više svojoj povjesti tridentskoga sabora veli o njemu: strogo škotističkih svezaka in 4°, u kojima se po­ »Biskup iz Bitonta bio je jedan od prvih, koji su tanko i duboko izlaže i brani nauka uzvišenoga bili došli ne toliko da prisustvuju već uregjenomu naučitelja. Kažemo strogo škotističkih, jer kad bi saboru, koliko da ga uredi, ako ne bi bio uregjen; tome morali dodati filozofska i teološka djela, koja on je zatim na toj pozornici kršćanstva bio kao po­ su bogata nauka franjevačkoga naučitelja, taj bi se digao zastor, izrekao svečani govor, kojim je otvo­ broj morao znatno povećati. Moramo dalje istak­ mnoga• •— od tih djela u toj istoj periodi rio sabor, onda u svim najvažnijim vijećanji saDor, a onua vijećanjima nuti, v . . da“ su........ J ----nije bio obični član, nego desna ruka toga tijela, se^b osa1^ jlj desetputa izdavana. To je do itd.«2) Ta desna ruka sabora bio je vatreni Škotist, kaz, da je škotistička nauka imala mnogih svojih koji nam je izmegju mnogobrojnih svojih djela pristaša. Ali da nam se ne spočitne, da prigonimo, ostavio i jedan tumač prve knjige Rečenica svoga navest ćemo po narodnostima imena škotističkih pisaca kao i njihova djela, što su ih sastavili prema Učitelja.3) Uz oca Mussu vigjeli su se glasoviti Andrija misli uzvišenoga naučitelja.1) # * * Vega,456) Alfonz de K astro/’) Michael de Medina0) i Samostan sv. Franje u Salamanci, Španjol­ 9 Annal. de trad , t. I., vita P. L. rad. ska, za uvijeke se proslavi besmrtnim remek-dje2) Histoiri du Concile de Trcnte, tora. II., liv. 8, col. 330. 3) Bibl. a Joan. a S. Ant., tom. 1. — cornelius Mussus, vir lima Castrovim, Vegovim, lierrerovirn, Radinim, fncomparabili ingenii facilitate praeditus, omnibus tam divinis Soussovim i Ovandovim, a glasovit kolegij sv. P e­ quam humanis disciplini i excellens. 4) O. Petan, D. J , govoreć o otcu Vegi i Dominiku Soto, tra i Pavla, što ga je utemeljio kardinal Ksimenes, kaže: At prae caeteris duo illi prcducendi sunt, qui omnium docte viliki samostan San Diego u Alkali donese isto trina et aucloritate, ех privatorum ordine, principcs fuisse perliibentur, ac magnum, ad decidendam controversiam, quae de justi tako obilnih plodova. Škotisti, koji proslaviše taj ficatione tune est commota, mome tum attulise etc'. 5) Nicolas Antcnis veli o njemu: „... totius eruditionis studia composuit ех animo et successu, ut praestantisslmorum sui temporis theologorum laudem adaequnverit«. (Bibl. hisp., t. III.). 6) Eisengreinius usporegjuje o. Michaela de Medina s naj­ glasovitijim bogoslovima. (Catal. tc tium veritatis ех Nicol. Ant.). ’) Popis pisaca i njihovih djela vrlo je nepotpun ; ali nas prijatelji sile, da ih ovdje iznesemo i suprotstavimo lažnim tvid-' njama, koje idu samo za tim, da se umanji zasluga uzvišenoga naučitelja i upliv njegove škole, �Divni razvoj Duns Skotove Škole u XVII. stoljeću. kolegij, jesu oci Ivan Merinero, Franjo Felix, Kristof Delgadillo, Franjo del Castillo Velasco, Petar d’ Urbina, Ivan Munoz, Mihovil de Villaverde, Franjo Diaz, Ivan Scndin Kalderon i Ivan Bernique. Kolegij St. Diego, utemeljen u Sarragossi po­ četkom XVII. stoljeća, takmi se s onim u Alkali, a njegovi nam bogoslovi, oci Hijacint Hernandez de la Torre, Ivan Perez Lopez, Anton Lopez, Anton Castel, Toma Frances de Urrutigoyti i Jeronim de Sorte, pružaju vrlo važnih škotističkih djela. Škotistima u Alkali i Saragossi pridružuju se iz raznih provicija oci Blaž de Benjumea, Toma Llamazares, Bonaventura de Salinas, Toma od sv. Josipa, Petar od sv. Katarine, Didak od sv. Franje i Anton od sv. Marije. Ovgje ćemo navesti popis njihovih djela. Otac Ivan Merinero, najprije profesor filo/'* fije i jubilarni lektor teologije u Alkali, zatim gvar­ dijan u Madridu, provincijal u Kastilji, general cije­ loga franjevačkoga reda i napokon biskup u Valladolidi,1) objelodani u Madridu god. 1659., u kra­ ljevskoj tiskari, kod Mateja Fernandesa, pet sve­ zaka filozofije u četvrtini s ovim naslovom: »Pot­ puni tečaj filozofije prema misli uzvišenoga naučitelja Ivana Duns Škota . . Kad je god. 1663. umro o. Merinero, jedan njegov prijatelj izdade u Madridu god. 1663. njegova teološka djela u dva sveska in folio. Prvi sadržava četiri rasprave, naime: o znanosti Božjoj, o volji Božjoj, o preodregjenju (predestinaciji), o Trojstvu; drugi se dio takogjer sastoji iz četiri rasprave: o blaženosti, o ljudskim činima, o dobroti i zloći, o grijehu. Otac Merinero ostavi još dva sveska u četvrtini gotova za tisak. Ona ostadoše u rukopisu u alkalskoj knjiž­ nici. Jedan govori u Utjelovljenju, a drugi o mi­ losti. God. 1652. otac Merinero izdade u Valladolidi jedan svezak u četvrtini o Bezgrješnom Za­ čeću.3) O. Franjo Felix, isluženi učitelj teologije u Al­ kali, dvaput gvardijan velikoga samostana St. Diego u tom istom gradu i definitor kastiljske pro*) Otac Merinero zaslužio jc, da se nazove svetim biskupom -) To je jedan od najvažnijih filozofskih tečaja, Što su izašli u Španjol koj, bilo radi obilnosti predmela, bilo radi čistoća i jasnoće jezika, bilo radi lahkoće načina, bilo radi čvrstoće i dubljinc nauke, ■*) Kako se vidi, djelo je oca Merinera važno i obuhvaća 171 vincije, napisao pet svezaka škotističke teologije.1) Prva dva izagjoše u Alkali 1642. i 1645. pod na­ slovom: »Komplutovi pokusi.« Prvi svezak sadr­ žaje: o zadnjoj svrsi čovjeka, o blaženosti, o ljud­ skim činima, o dobroti i zloći ljudskih čina, o sa­ vjesti, o navikama i krjepostima. Drugi se svezak dijeli u dva dijela: prvi dio raspravlja: o gledanju Boga, o grijehu u opće, o istočnom grijehu napose; drugi dio govori o milosti , o opravdanju i za­ sluzi.2) God. 1646. izagje u Alkali treći svezak istoga pisca s naslovom: »Komplutova načela«, a ima slijedeće rasprave: o znanosti i volji Božjoj, q preodregjenju i osugjenju, o Trojstvu. Osim toga otac Franjo Felix ostavi neizdate radnje o angjelima i utjelovljenju. Ovu zadnju objelodani u Pa­ rizu kod Jakova Quesne!a piščev učenik o. Egidij Nuble. Pošto o. Franjo Felix umrije prije nego do­ vrši svoje djelo, starješinstvo provincije odabra o. Kristofa Delgadillo, da to dovrši. Stupiv onaj u red već u 16. godini, po dovršenim naukama po­ stade profesorom teologije u Alkali i zasluži naslov jubilarnoga lektora. On je bivao gvardijanom u sa­ mostanu St. Diego u Alkali, a kašnje gvardijanom velikoga samostana u Madridu, zatim postade kustodom provincije kastiljske i generalnim povjere­ nikom provincije sv. Jakova. Kralj Filip IV. ponudi mu tnysku biskupiju u Galiciji, ali on odbi tu čast najvećim osjećajem poniznosti. On umrie u Ma­ dridu na glasu svetosti god. 1671. Mnogi španjol­ ski velikaši s ogromnim brojem naroda prisustvo­ vaše njegovu pogrebu.3) O. Delgadillo izdade u Al­ kali god. 1652. drugo: »Komplutovo načelo«, ili raspravu o angjelima u jednom svesku u četvr­ tini. Slijedeće godine štampa dvije rasprave: o utjelovljenju i o klanjanju u jednom svesku u četvr­ tini. God. 1654. objelodani opet u Alkali raspravu o sakramentima u opće i rasprave o krstu, potvrdi, redu i zadnjoj pomasti, u jednom svesku u četvr­ tini. God. 1654. izdade radnju o pokori u jednom svesku u četvrtini, a 1660. raspravu o sakramentu eukaristije. Tri prva sveska o. Franje Felixa sa pet ’) andidati za doktorat iz bogoslovije na alkalskom sve' uči ištu morali su u osam javnih predavanja braniti svu školastičku teologiju te velik dio moralke i sv. Pisma. Izbor mnijenja pripušćao se volji kandidata. Da dokaže, kako se je općenito' branila na sveučilištu nauka Škotova, otac Franjo Felix se zauze, da predaje svu bogosloviju po. uzvišenom naučitelju. Mnogi su si bogoslovi u Alkali usvajali nauku uzvišenoga nauČPelja, a da nijesu ozna­ čivali vrela toga velikoga blaga. Djelo oca Franje Felixa i Delgadilla bilo je rječiti prosvjed proti tome nepravednome .plagijatu go'ovo sva pitanja filozofska i teološka. On zaslužuje, da se ubroji -') Bibliot. hisp. a Nicol. A n t, tom. III. megju najbolje španjojske školastike. ■') Chton. seraph, tom. VI., lib. III., cap. 33. �172 Вг. 11. »SERAFINSKI PERIVOJ« svezaka što ili je izdao o. Delgadillo, sačinjavaju potpun vrlo znamenit tečaj teologije.1) O. Delga­ dillo bio je vrlo vješt mističnoj teologiji. Sastavio je mnoga nabožna djela, izmegju ostalih raspravu o čestoj pričesti, što ju je štampao u Madridu u kraljevskoj tiskari god. 1665. Izdade još raspravu o šutnji i drugim zapovjedima pravila sv. Klare. Drugo je izdanje izašlo god. 1662. u sveučilišnoj alkalajskoj tiskari u jednom svesku u četvrtini. O. Franjo del Castillo Velasco, isluženi učitelj bogoslovije u samostanu u Alkali, kustođ redodržave kastiljske itd., napisa tumač o trećoj knjizi Škotovih sentencija u dva sveska. Prvi raspravlja o utjelovljenju Rieči i o očuvanju Djevice Marife od istočnoga grijeha. U drugom se svesku govori o trima bogoslovnim krjepostima: vjeri, ufanju i ljubavi. Oba sveska izagjoše u Anversu kod Bellera 1641. Petar d’ Urbina, alkalski bogoslov, poslije kastiljski provincijal, generalov povjerenik u Cismontaniji, biskup u Valenci, a onda u Sevilli, ostavi neizdata četiri sveska bog slovije po duhu Škotovu. Prvi raspravlja o vjeri, drugi o blažen­ stvu, treći o pokori, a četvrti o gledanju Boga. Oni su se sačuvali u samostanskoj knjižnici u Ma­ dridu.2) O. Michael Villaverde, jubilarni lektor bogo­ slovije u Alkali i gvardijan kolegija sv. Petra i Pavla, izdade u Alkali god. 1658. kod Marije Fernandez tečaj filozofije po duhu uzvišenoga naučitelja u tri sveska u četvrtini. Osim toga ostavi neizdat tečaj teologije u šest svezaka u četvrtini. Ru­ kopis se sačuvao u knjižnici kolegija sv. Petra i Pavla. O. Ivan Sendin Calderon, učitelj bogoslovije u Alkali i kastiljski provincijal, umro 1676., ostavi sedam neizdatih teoloških rasprava, naime: Apo­ logija Skotove nauke, o svojstvima Božjim, o sve­ tosti božanskoj f o moralnim krijepostima u Bogu, *) Kad olae Delgadillo poče izdavati svoja djela god. 1652., bio je več proveo 22 godine na alkalskom sveučilištu, kao što veli u svojoj raspravi o angjelirna. Njega su kao najvećeg učenjaka pitali za savjet u najtežim stvarima. (Chron. seraph , tom. V I). -) God. 1627. otac Petar d’ Urbina bijaše izdao u Madridu u jednom svesku apologiju za obranu nauka sv. Bonaventure i Ivana Duns Škota. Poznato je, da s ' je god. 1627. htjelo prisiliti sve kandidate za doktorat iz bogoslovije, nek prisegnu, da će na­ učavati i braniti nauku sv A 'gustina i sv. Tome. Franjevci i velik broj drugi bogoslova energično prosvjedovaše Vrhovno vijeće do­ kinu zakon izdat u Salamanci god 1627. te se opet nastavi pre­ davati nauku uzvišenoga učitelja. Žao nam je, što je otac Gonet u svom djelu »Clypeus thomisticus-: krivo ustvrdio, da se je od god. 1627. na sveučilištu predavala samo nauka sv. Augustina i sv. Tome. (Isp. Аппа!. Wad.). 1912. o slobodnoj volji i o pomoćnoj znanosti,o aktuelпој milosti pitanja o otajstvu utjelovljenja, o bo­ žanskoj aktuelnoj milosti. Tih sedam rasprava iz­ dade god. 1699. u Alkali kod Franje Garcia o. Ivan Beuigue u jednom svesku na čitavom arku.1) God. 1633. o. Sendin bijaše izdao u Madridu u kraljev­ skoj tiskari jednu raspravu o Bezgrješnom Začeću u jednom svesku na cijelom arku. 0$im toga je sa­ stavio jednu apologiju o djelima Marije d’ Agreda. Ostavio je još jedan neizdat svezak o utjelovljenju u jednomu svesku.2) 0 . Franjo Diaz, jubilarni učitelj bogoslovije, provincijal kastiljski, objelodani u Alkali jedno djelo s naslovom: »Bogoslovni poučci prve knjige sentencija uzvišenoga naučitelja«. Ono je izašlo kod Marije Fernandez god 1662. u jednom svesku u četvrtini. O. Antun od sv. Marije, rogjen u Valtanasu u palencijskoj biskupiji, stupi u red bosonogih Franje­ vaca redodržave sv. Pavla, u samostanu u Salamanci. Odatle prigje na Filipine kao profesor teo­ logije. Zatim ode u Kinu, da djeluje za obraćenje nevjernika.3) On objelodani jednu apologiju nauke uzvišenoga naučitelja u jednom svesku na cijelom arku.4) Ostavi takogjer dosta bogoslovnih ras­ prava, u kojim govori o vigjenju božanskoga Bića, što ga je imala ovgje na zemlji Blažena Djevica Marija/’) Otac Tvan Munoz, isluženi učitelj kastiljske redodržave i višeput gvardijan izdade god. 1649. u Sarragossi u jednom svesku u četvrtini jedno djelo s naslovom: »Disceptationes et argumenta Complutensium circa varias sacrae Theologiac rinas«. To djelo sadrži šestnaest rasprava, naime: o Trojstvu, o znanosti angjela. i o blaže') Otac Ivan Bemicjiic, vjeran učenik oca Sendma, prvi lek­ tor bogoslovije u San Dicgu u Alkali, pro-inodalni ispitatelj toleške biskupije, napiso bogoslovnu raspravu o božanskoj znanosti. Djelo je vrlo važno, a štampano je u Alkali godine 1703. -) Otac Gabrijel od sv. Josipa, Karmelićanin, veli u svom djelu o eukaristiji: „Plures etiam consului, qui in partem affirmativan inclinarunt, et praecipue R P. F. Joanemin Sendin, seraphicae familiae Provincialem, tlieologumque insignem, qui in liac Univer sitate per plures annos theologiam proftssus est magno omnium Doctorum plausu'. ;l) Otac Antun od sv. Marije napisa mnogo djela za obra­ ćenje Kineza, izmegju ostalih: De ritibus Sinensium, u jednom svesku; De congruentiis legis divinae ac sectis Doctorum Sinen­ sium; De sectis sinensium Philosophorum; De sectis popularibus, idolis ac templis; De modo evangelisandi regnum Dei in Sinico imperio, etc., etc. 4) „Напс ad Goanos nostrae fidei 1644 in folio*. vindices inisit ђ Joannes a S Thania, lib. I., cap. 27., num 6911, anno �Divni razvoj Duns Skotove škole u XVII. stoljeću. nosti, o ljudskim dnima, o grijesima, o dobroti i zlod, o milosti, o vjeri, o nadi i ljubavi, o utjelov­ ljenju, o sakramentima u opće, o krstu, o eukaristiji, o pokori, o ženidbi. Još .ostavi neizdat tečaj filozofije: Otac Hijacint Hernandez de la Torre, dvaput jubilarni lektor teologije, sinodalni ispitatelj sarragoske biskupije, provincijal aragonske redodržave, generalov povjerenik cijele cismontanske franje­ vačke obitelji, izdade u Saragossi potpuni tečaj fi­ lozofije po načelima uzvišenoga naučitelja u četiri sveska. To djelo izagje god. 1663., 1664. i 1665. On još napisa tumač prve i druge knjige sentencija po Škotovu duhu. Taj ugleda svjetlo godine 1685. i 1686. u deset svezaka u osmini kod Paschase Bueno. To isto djelo izdade drugiput god. 1688. u dva sveska na čitavu arku. Prvi svezak sadrži pet rasprava, naime: 0 Biću i vlastitostima Božjim, o Trojstvu, o znanosti Božjoj, o preodregjenju, o volji Božjoj. U drugom su svesku tri ras­ prave: o stvorenju, o augjelima, o gjavlima. Otac Jeronim de Sorte, isluženi učitelj, definitor aragonske redodržave, Član inkvizicije, si­ nodalni ispitatelj sarragonske biskupije, izdade jedno djelo pod naslovom: »Марра subtilis, sen speculurn scoticum«. To djelo izagje u Sarragossi god. 1693. kod Jakova Magalona u jednom svesku u četvrtini. God. 1694. objelodani u Sarragossi drugo djelo: »Mappula Scotica et Augustiniana, Subtilis et Mariani Doctoris conclusiones ех scripto Oxoniensi decerptas, divi Augustini, primi Ecclesiae Doctoris aureis sententiis cohaerescens.« Otac Toma Frances de Urrutigoyti, rogjen u Sarragossi, jubilarni lektor, provincijal aragonski i generalov tajnik, napi:л. djelo: »Certamen scolaticum, expositivum argurnentum pro Deipara, continens quae de instanti conceptionis possunt controverti stylo scolastico et positiva speculatione«. Ovo izdade u Lionu god. 1660. Filip Borde u jed­ nom svesku na arku. On objelodani još tri sveska o Sv. Djevici. Prvi izagje u Barceloni god. 1670. kod Rafajela Figuano; drugi i treći ugledaše svjetlo u Lionu god. 1673. i 1675. kod Klaudija Bourgeata. God. 1682. izdade u Tuluzi: »Consultationes in re morali«. On umrije god. 1682. ostaviv neizdata svoja djela: »Pro divinae voluntatis decretis et scientiae conditionatae stabilimine, non dissone ad mentem S. Bonaventurae et Subtilis Doctoris«. Otac Ivan Perez Lopez, jubilarni lektor, pučki pisac filozofije, školastičke i dogmatičke teo­ logije, definitor, kustod i navarski provincijal, ge­ neralni prokuratpr cijeloga reda kod rimskoga 173 dvora, savjetnik aragonskog nadbiskupa, apoštolski propovjednik kod Inocenta III. i vječni otac cije­ loga franjevačkoga reda, izdade škotističku filozo­ fiju s naslovom: »Scotus philQsophicus«. To djelo izagje god. 1687. u Barceloni kod Antuna Ferrera u dva sveska na arku. God. 1690. izdade kod Martina Gelaberta tumač prve i treće knjige sentencija u dva sveska na arku. God. 1699. dade štampati u Sarragossi kod Didaka de Larumbe u jednom svesku u osmini djelo s naslovom: »Singulare cer­ tamen de pretioso sanguine Christi«. Kod istoga iz­ dade jedan spomen na mistični Grad Božji dj. Ma­ rije d’ Agreda. God. 1701. objelodani kod Jero­ nima Palo u Geroni apologiju svojih vlastitih djela: »Statera theologica«. Još je god. 1683. dao štam­ pati a Sarragossi kod Tome Gaspara u jednom svesku u osmini život časnoga Duns Skota. Otac Anton Perez, rogjen u Camarillasu, u terneljskoj biskupiji, dvaput jubilarni lektor bogo­ slovije, aragonski provincijal, vizitator i otac redo­ države sv. Jakova, cenzor inkvizicije, sinodalni izpitatelj sarragoske nadbiskupije, izdade tumač prve knjige sentepcija u duhu uzvišenoga naučitelja. Taj izagje 1700. u Sarragossi kod Tome Gaspara Martineza, a 1702. kod Didaka de Larumbe u dva sveska na arku. Još izdade kod istoga u jednom svesku u četvrtini djelo: »Astrea theologica, stateras et dipondia R. P. F. Joannis Perez Lopez, convocans ad crisim«. Otac Anton Castel, rogjen u CaJatayudu, taragonske biskupije, dvaput jubilarni lektor bogo­ slovije, doktor bogoslovije na sarragoskom sveuči­ lištu, aragonski provincijal, izdade: »Athenaeum minoriticum novum et vetus scholarum: subtilis, seraphicae et nominalium, nonnulas exambiens quaestiones«. To djelo izagje god. 1697. u S arra­ gossi kod Gascona u jednom svesku u četvrtini.1) Otac Castel izdade još od god. 1698. do 1703. tu­ mač četiriju knjiga sentencija Petra Lombarda u pet svezaka u četvrtini. Prvi izagje u Sarragossi ’) Djelo jra zd ijeljen o u četiri dijela. Pisac u prvom dijelu izlaže i brani nekoliko škotističkih teza; u drugom izlaže i brani mnoge leže sv. Honaventure, a u trećem teze Vilelma d’ Occam. To je dragocjeno djelo za ti i veliha fianjevačka naučitelja. Pisac se divi uzvišenom naučitelju On u početku djela piše: „Si vis pingere Scotum, sopliiam pinge, si sopliiam, Scotum pinge. Qui scit Scotum, scit totum, cum totum scibile scierit. Quem nihil coeleste latet; datum est ipsi nosse interpretari Augustinum; dignus tanto magistro dise pulus; quem vincere non speraverat, acquari studuit, tantus inter amborum doctiinam nexu<, ut nihil inter utrumque distet, praeter aetatem. Viae Scoti, viae pulehrae, viae rectae, sed rarae... lrtgenii solerlia nulli secundus, sententiarum gravitatc iuf.rior nemini... �174 Br. 11. - »SERAFINSKI PERIVOJ* 1912. kod Dominika Gascona 1698., drugi, treći i četvrti kod Didaka Sarumbe god. 1700., 1702. i 1703.; peti kod Dominika Gaskona 1701.’) Otac Blaž de Benjumea, jubilarni lektor, cen­ zor inkvizicije, provincijal u Andaluziji, otac svoje provincije i cijeloga reda, generalni definitor, izdade u Leidenu u Holandiji, svoja bogoslovna djela. Ona zadržaju rasprave o ljubavi, milosti, znanosti, o zakonima po duhu uzvišenoga naučitelja. Ta djela izagjoše god. 1677. kod Tome Lopeza de Haro na arku. Isti pisac objelodani u če­ tvrtini svoje tumače u osam fizičkih knjiga po misli uzvišenoga naučitelja. Otac Toma Llamazares, dvaput jubilarni lek­ tor, kustod i otac provincije Začeća Marijina dade u Lionu god. 1670. kod Antuna Huguetana u četvrtini tečaj filozofije u duhu Duns Škotovu God. 1679. dade štampati kod istoga izdavača na arku: »Teološka, školastička, dogmatična i mo­ ralna pitanja po nauci uzvišenoga naučitelja.« Otac Toma od sv. Josipa, profesor teologije, provincijal redodržave sv. Josipa, i otac Petar od sv. Katarine, definitor iste redodržave, izdadoše u Madridu potpun tečaj filozofije prema nauci uzvi­ šenoga naučitelja u tri sveska u četvrtini, i rvi sve­ zak izagje kod Luke Antuna de Bedmar god. 1692.; drugi kod Didaka Martineza Abada god. 1693., a treći kod Antuna Gonzalesa god. 1693. To djelo izagje još. triputa u Mlecima. Ono od god. 1697. izagje u tri sveska u osmini kod Pavla Belleonia. Otac Diego od sv. Franje, rogjen u Castroverde, u bonskoj biskupiji, provincijal redodržave sv. Pavla, umro 1655., ostavi jedan neizdan sve­ zak bogoslovnog sadržaja o prvoj i trećoj knjizi sentencija prema nauci Škotovoj. Otac Bonaventura de Salinas, jubilarni lek­ tor limanske provincije, cenzor sv. Oficija, gene­ ralni vikar indijskih provincija, ostavi neizdan pot­ pun tečaj filozofije spreman za tisak, kako vele Wadding i Sannig. U Italiji su Franjevci obslužitelji i samostanci isto tako živo proučavali i branili Škotovu nauku. Obslužitelji su imali po svoj Italiji svojih naukovnih generalnih zavoda. Ovih je god. 1682. bilo 41 na broju.2) U svakom su od tih zavoda bila po tri lek­ tora teologije, koje je biralo generalno vijeće. U to je dakle doba bilo u samoj cismotanskoj franje­ vačkoj obitelji od obsluženja 123 profesora bogo‘) Otac Castel dovrši tečaj filozofije, što ga je nedovršena ostavio otac Hijacint Hernandez de la To.re *) Orbis Seraphicus, tom. IV. pag. 264. — U istom se djelu može vidjeti ime svakoga naukovnoga samostana kao i -ime svakoga profesora. slovije. Koliko je bilo naukovnih zavoda i profesora u ultramontanskoj obitelji, nije nam poznato; ali sudeć po znamenitosti škotističkih djela, što su iz njezine sredine izašla, može se sigurno ustvrditi, da je taj broj bio velik. I oci samostanci su ostali takogjer vjerni nauci uzvišenoga naučitelja. Oni se nijesu zadovo­ ljavali samo time, da njegovu nauku samo prepo­ ručuju redovnicima svoga reda, nego su ju još tu­ mačili i divno branili na javnim stolicama, što su ih zapremali na najglasovitijim talijanskim sveuči­ lištima. Samostancima i obslužiteljima treba do­ dati mnoge oce kapucine, koji su ostali vjerni škotističkoj školi.1) Treba megjutim priznati, da je ovaj zadnji ogranak franjevačkoga reda pokušao,") da si postavi za vogju u nauci serafskoga naučitelja svrBonaventuru ragje nego uzvišenoga naučitelja. Napokon oci Irci, koji su naučavali u Rimu u kolegiju sv. Izidora, završuju drugu seriju škotističkih bogoslova u Italiji u XVII. stoljeću. Ovgje ćemo čitateljima prosto nabrojiti njihova djela kroz šestdeset godina. Otac Lovro Brancatus rodi se u Lauriji, u Kalabriji, 10. travna 1о12. od sjeromašnih rodi­ telja. Kao mladić teško oboli. Izgubiv svu nadu u pomoć ljudsku, uteče se sv. Franji Asiškomu, te se zavjetovao, da će stupiti u njegov red, ako se izliječi od svoje bolesti. I zbilja on do malo ozdravi te na 2. srpnja 1630. stupi u franjevački red kod otaca samostanaca u redodržavi sv. Nikole. U Rimu sjajno izuči filozofiju i teologiju i dobi naslov učitelja u kolegiju sv. Bonaventure, što ga je ute­ meljio Siksto V. Sjajno je podučavao teologiju u mnogim talijanskim gradovima, te obavljao razne službe u redu. Zatim pogje u Albano i sav se po­ sveti nauci. Po nalogu svoga generala, o. Catalana, zauze se, da napiše tumač o knjigama Sentencija Škotovih. On se sav zdade da nauku uzvišenoga ogradi trostrukim bedemom: sv. pismom, naukom svetih otaca i crkvenih sabora. Taj mu posao na­ skoro pribavi neizmjerno' dobar glas u učenosti. Megju ovim se svojom učenošću i izdanim znanstvenim djelima osobito ističu oci: l'ernardin de Regio, iiernardin de Monte Ulnio, Jeronim de Pistoye, Franjo de Saccia, Jeronim iz Palerma, Franjo Mazzara, Andrija de Montilla, Bernard iz Bolonje, te Jcronim-Josip de Čabra. '*) Kažem: p o k u š a o , jer se taj plan nije nikada izveo, kako to tvrde najveći pristaše sv. Bonaventure, kao šio su Gandencij Bontemps i Bartol de Barberiis. Ovaj se zadnji god. 1687. ovako izrazuje u predgovoru na čitatelja: .Meriio Pater Gaudentius Prixiensis noster in suac summae apparatu conquaeritur, n eu i i n e m in florentissima Minorum religione divinissimi hujus Doc’oris opera elucidasse, eruditiones exposuisse, sentemias propugnasse. O m n e s Scotum, acutum, subtilen Ttieologorum Principem inelamant". �Divni razvoj Duns Skotove škole u XVU. stoljeću. Postade prijateljem i savjetnikom Aleksandra VII., Kiementa IX., Klementa X.1) i Inocenta XI. Bi ime­ novan vijećnikom četiriju Kongregacija, naime: sv. Oficija, Oprosta, Obreda i pohoda redovnika. Još bješe imenovan članom konzistorija, ispitateIjem biskupa i prvim čuvarom vatikanske knjiž­ nice. Napokon 1. rujna 1681. papa Inocent XI. imenova ga kardinalom svete rimske crkve.2) Još je živio dvanaest godina, posvećujuć svoje sile i svoj talenat napretku znanosti1) i dobru vjere. Usnu u Gospodinu, pun krijeposti i zasluga, dne 13. studenoga 1693. u 81. godini života. U Rimu izdade osam svezaka na arku, Tu­ mača treće i četvrte knjige Sentencija uzvišenoga naučitelja.4) Ti svesci izagjoše u godinama 1653., 1656., 1662., 1663., 1665., 1668., 1676. i 1682. Kardinal Brancatus izdade još tri djela o preodregjenju, osugjenju i milosti po nauci sv. Augustina. Ta djela izagjoše u Rimu 1687. i 1770. — God. 1685. štampa u Rimu osam djela o molitvi i nje­ zinim raznim vrstama. Ovo je djelo kašnje višeput izdavano. God. 1659. izdade u Rimu kod Mascardia jedno djelo s naslovom: Kratak prijeglcd kanona zadržanih u općim i pokrajinskim saborima, Gracijanovom dekretu, Dekretalima, papinskim pismi­ ma i ustanovama do Aleksandra VII.« To za bo­ goslove vrlo važno djelo, izdavano je ponovno u Rimu 1669., u Mlecima 1673., 1689., 1706. i 1778., a u Kolonji 1684. i 1685. Umrijevši god. 1693., ostavi neizdata četiri velika sveska skolastičke teologije, koja popunjuju djelo oca Angjela Vulpesa.5) 6 .Consilia vero ct opiniones Laurentii Brancali Siunimun Pontificem adeo ipsi conciliarun', nt in praea duis negotiis eum fere semper et consuleret et ut plurinuim sequeretur Hine in tbeolngum gallicae Iegationis deleetus a Flavio Chisio cardinale, assensum negavit РопШех asserens se in uno Lauria (brancato) supra omnes confidere ejusque operam šibi adeo esse neccssa iam, ut сагеге ea non possit*. (Nomenclatpr P. Hurter.) -) Kaidinal Brancatus je radi svoje učenosti jedan od prvih crkvenih velikana, koje je resio rimski grimiz. ;t) ,Qui РопШех tactus, amicit ae cum Lauria (Brancatol jaru diu contractae haud immemor, cjus arguebat iimorem, quod infrequens et trepidus ad solium accederei, mandans ei serio et in virtute obedientiae, ut secum ageret quasi cum cardinali Alterio, non pontifice, amico non Dom.no", (lbid '. * To je najznamenitije djelo učenoga Kardinala i jedni od najboljih radnja škotističke škole. 5) Kardinal Brancatus sastavi još ova djela: Vita harmonice composita juxta quatuor evangelistas. — Compendium cardinalis Baron i. — Compendium Nicolai de Lyra. Ta iri djela izdade fra­ njevac otac Komandi. — Devota laudis ad Sanctissimma n Trinitatcm oratio. Djelo izagje u Rimu god. Kiflo. — Još ostavi neizdata djela: De jurisdictione S. Officii, tomi III. Vo'a pertinentia aJ S. Officium, vol. VIII. — De ехагшпе Episcoporum varia — Opuscula demum eruditissima, sed incompleta, kako veli Eggs u svom djelu .Bibliotheca Purpurata*. 175 Iz povjesti franjevačke crkve u Tolisi. (Obnovljene 1911 ./12.) U srcu bosanskog Misira, u bosanskom Hanaanu — da se poslužim riječima presvj. gosp. biskupa Šarića 6*) — usred ravne Posavine dižu se nebu pod oblake dva po 56 m. visoka tornja nad franjevačkom i župskom crkvom u Tolisi, koju je dne 15. kolovoza t. g. svečano posvetio presvj. gosp. biskup dr. Ivan Šarić, kao što je to već jav­ ljeno u 9. broju »Seraf. Perivoja«. Mjesto, gdje se sada nalazi veličanstvena, posve obnovljena crkva, zove se Raščica, jerbo je nekoć bilo pusto i raskršće (kao rašak) puteva izmegju sela Tolise, Kostrča, Matića i D. Mahale. To je mjesto (Raščicu) pok. fra Martin Nedič god. 1854. isposlovao od vezira Kuršid paše u Sara­ jevu, da se smije tuđe sagraditi novi župski stan, a do tada je župnik stanovao u selu Tolisi, na vrlo nezdravom i močvarnom mjestu, đočim je Raščica mjesto povišenije i zdravije od prijašnjeg, te je svojim položajem jedno od najljepših u ovim krajevima. Župa 1olisa odijelila se je kao mjesna kapelanija od župe Bijele sada Dubrave god. 1784. Kad je fra Martin od paše dobio dozvolu za mjesto RaŠčicu, odmah su župljani nastojanjem tadanjeg župnika fra Stjepana Mikića, prostor Raščicu ogradili tarabom. U ovom zatvorenom prostoru sam je fra Martin označio i izmjerio mjesto za novi župski stan, te je slijedeće dvije go­ dine 1855.— 6. župski stan bio gotov, i ujedno pri­ vremena kapelica napravljena, dok se sagradi nova crkva, za koju su odmah počeli pripravljati potrebiti materijal. Cigla je u mjestu pečena, jerbo je narod dao potrebita drva, da se je moglo ispeći 420.000 komada cigle; kamen je slijedeće god. 1857. kopan u O t e ž i , odakle su ga župljani na svojim kolima dovukli u Tolisu. Ovaj je kamen poslije lijepo istesan, te je njim crkva u temeljima i za 1 m. povrh zemlje ozidana, koji je i danas zdrav i čitav. Drvena japija dobivena je badava na prepo­ ruku biskupa Strossmayera iz carskih šuma u Sla­ voniji iz najbližeg štitarsko-županjskog luga — carske šume. — Ova je hrastova japija upotrebIjena i kod obnovljene crkve, buduć je dobro saču­ vana. God. 1858.-—9. posve je zapelo priprav­ ljanje gradiva za crkvu radi »Protine bune«, jerbo *) koji' : ckao prigodom posvete crkvo. �176 Bi. 11. - »SERAFINSKI PERL V0.1 narod bio listom na noge ustao proti bezima i da­ vanju trećine. Radi toga je bila pala sumnja i na mjesnog župnika Mikića, da je i on naime uz bundžije, te je vezir Mehmed paša od biskupa Šunjića zahtijevao, da se Mikić mora iz Tolise maknuti, no ipak se je održao kao župnik do godine 1861., a na njegovo mjesto bude imenovan župnikom fra Martin Nedić, koji se je odmah latio posla, da se sagradi nova crkva. No u turskom carstvu nije bilo slobodno graditi crkve bez carskog fermana. Ovaj je ferman fra Martin i za tolišku crkvu po­ tražio, ali ga sve do god. 1864. nije bio dobio, jerbo su Turci iz Gradačca slali lažna izvješća u Carigrad, kojima je turska vlada vjerovala. Ali čim su više Turci iz Gradačca lagali da osujete zi­ danje crkve, tim je više fra Martin nastojao, da preko Austrije Carigrad već jednom potrebiti fer­ man pošalje. Napokon Austro-Ugarska vlada, da sc osvje­ doči da li su turska izvješća istinita, pošalje kon­ zula Jovanovića u Tolisu, da vidi <av položaj. Kad je ovaj sve pregledao, upita fra Martina: »Vele­ časni, gdje je Gradačac, koga se zidovi na Tolisu oslanjaju, kako izvješćuju Turci iz Gradačca?Na što mu fra Martin odgovuri, da je Gradačac šest sati pješkog hoda od Tolise udaljer«. Kad je to čuo Jovanović, reče fra Martinu neka slobodno gradi crkvu, a da će njegeve vlade biti briga, da dobije potrebiti ferman. Iza ovoga posjeta konzula, nije mnogo vre­ mena prošlo, kad glasnik iz Gradačca dogje po fra Martina, neka ferman nosi. Ovo ga je vrlo obra­ dovalo, te* odmah drugi dan došao u Gradačac po ferman, ali se je vrlo začudio, kada mu je u Gradačcu hućumet (sud) mjesto pravog fermana, dao nekakovo pismo, koje sam hućumet napisao i pot­ pisao. Ovo je pismo doduše glasilo, da on može početi graditi crkvu, ali iskusni fra Martin nije htio da s takvim pismom crkvu gradi, stoga im reče: »Slavni hućumete, neka vam je bez uvrede rečeno, ja uz ovakovu dozvolu bez fermana ne ću crkvu zidati. Jerbo za jednu crkvu hoće se pravi carski tugrali ferman, a ovo vaše pismo nema te krijeposti.« Ova izjava fra Martinova iznenadi sve članove hućumeta, te mu odgovoriše: »Dakle ti, fra Martine, nemaš povjerenja u ovi carski huću­ met? Zar mi nismo carski beratlije, koji ovdje u ime cara sjedimo?« On im odgovori: »Ja imam povjerenje u taj hućumet i njegove odluke, ali na ovom papiru potpisani su članovi hućumeta, koji neće toliko živjeti koliko će crkva postojati, nego naravno morate umrijeti ili se promijeniti, a na- 1912. doći će novi hućumet, koji će od mene potražiti carski ferman, a ja ga nemam, niti sam ga imao, vašem pako pismu ne će dati možda nikakove važ­ nosti, pa šta bi onda bilo? Ja vam i opet velim, da bez carskog fermana ne ću crkvu zidati, pa makar čekao još stotinu godina!« Ovo rakev na­ kloni se i ode iz hućumeta. Ferman je bio zaista došao, ali su ga Turci bili sakrili misleći, da će fra Martin biti zadovoljan i s cedulom, a poslije kako mu bude. Fra Martin došavši kući, izvjesti sve ovo konzulu u Sarajevu, opet upozori vezira, neka opomene Turke iz Gra­ dačca, da ferman predadu bez dalnjih komedija. Za kratko vrijeme opet dogje poruka fra Mar­ tinu, neka nosi pravi ferman, ali on, jednoć već prevaren, ne htjede otići, nego im poruči, da mu p~» panduru pošalju ferman, ako je već stigao. T ak (^ eT bilo. Turci poslavši ferman, rekoše fra Martinu. da im pošalje štogod priznanja, jerbo su se i on; tobož trudili, dok je ferman isposlovan. Ali fra Martin za tu poruku nije ništa mario. Na­ pokon zahtijevahu, da ih jednoć zovne na pečeno janje, ali im on odgovori, da ni toga nisu zaslužili. Imajući sada fra Martin ferman pri ruci, dne 11.srpnja 1864. blagoslovi i položi temeljni kamen najvećoj crkvi u Bosni, posvećenoj na čast bi. dj. Mariji na nebo uznešenoj. Crkveni graditelj bio je Gjuro Eichhorn iz Osijeka, po nacrtu osječke gradske crkve sa dva na pročelju tornja u romanskom stilu. Godine 1873. župnikom u Tolisi postane bra­ tić fra Martina Nedića, fra Bono Nedić, koji je za­ jedno sa stricom gragju nastavio i iste godine to­ liko napredovao, da se je dne 5. prosinca moglo u novu crkvu preseliti. Ovomu je godine 1875. kao župnik naslijedio fra Ilija Lacić, ali je samo godinu dana ostao i kroz tu godinu- nije se na crkvi ništa radilo. Slijedeće pak god. 1876. postao župnik i prvi gvardian novoproglašenog samostana u To­ lisi fra Mato Oršolić, koji je odmah nastavio posao na crkvi, te ju je osim pročelja izvana svu omalterio i okrečio. Kad je s ovim poslom bio gotov, počeo je zidanje tornja od sjeverne strane. Nacrt je ovomu tornju izradio graditelj Dausch, te je do godine 1879. ovaj toranj bio gotov. Iste godine postane u Tolisi župnik i gvardijan spomenuti fra Bono Nedić, koga je takogjer dosta posla na crkvi čekalo, jerbo je usljed nevremena mnogo na crkvi falilo, te je trebalo popraviti. Kad je s ovim po­ pravkom bio gotov, počeo je zidati južni toranj. Graditelj ovoga tornja bio je Pietro Rimoldi, te godine 1881. nakon 17-godišnjeg rada sva je �Iz povjesti franjevačke crkve u Tolisu. crkva bila gotova troškom u gotovu novcu od K 71,429*88 ne računajuć poslenika — rabotara — koje je župa dala oko 10.000. Premda je crkva ovako sagragjena bila naj­ veća u Bosni, a ljepotom svojom u ono vrijeme spadala megju prve, ipak kroz 30 godina (1881.— 1911.) zub vremena, koji ničemu ne prašća, nije se ni na ovoj crkvi zatupio nego ju je tako izglogjao, da se je bilo bojati velike nesreće. Buduć je naime krov od crkve bio crijepom pokriven, stoga je radi velike visine vjetar zanosio pod krov kišu i snijeg, radi čega je drvena japija počela na ne­ kim mjestima trunuti i plafon otpadati, tako da je bilo pogibeljno u crkvu ulaziti; a tako su i tornjevi radi svoga prostog krova od pleha postali trošni, da je bilo nužno sve promjeniti i obnoviti osim vanjskih zidova, koji su tvrdi kao kamen. Oci Franjevci više su puta o tome govorili, kako bi trebalo crkvu posve obnoviti a da tako reknem, moderno urediti. U tu svrhu bilo je zaključeno, da se ima sve porušiti osim vanjskih tvrdih zidova. U to je ime imao arhitekt pl. Vancaš doći sve pregledati i novi plan napraviti. Godine dakle 1909. na poziv gvardiana fra Grge Došena, spomenuti je gosp. Van­ caš došao ljeti u mjesecu srpnju, te sve pregledao, ali plan je bio gotov istom slijedeće godine 1910. kad je gvardijanom postao sadašnji gvardijan fra Bono Brkić. Stoga je ovaj pod jesen iste godine sazvao oce Franjevce iz okolice samostana, da se s njima dogovori glede obnove crkve. Tuđe je bilo zaključeno, da se na proljeće slijedeće godine 1911 ima svakako započeti posao. U to ime ponugjeno je Ivanu Pimperlu, poduzetniku u Zavidovićima, bi li on htio primiti posao i pod koju cijenu. Nakon nekoliko vremena, ovaj je odgovorio, da prima posao i da će sve po planu izraditi za svotu novaca od K 86,574*82, no sva je svota kašnje, kako ćemo vidjeti niže, radi nepredvigjenih i novih radnja na­ rasla na K 119,050*18. Dne dakle 21. ožujka 1911. počeli su maj­ stori rušiti staru crkvu, te su srušili sve osim vanjskih zidova. Srušili su dakle i ogromne stu­ pove, široke 1.90 m. da ustupe mjesto tanjim 1.20 m. u novoj crkvi. Ovi novi i tanji stupovi imaju temelj od betona te su sazidani od cigle sa cementnim malterom. Takovih stupova ima u no­ voj crkvi osam: po četiri sa obe strane, ne raču­ najuć dva velika stupa, prijašnje širine, na kojim počivaju tornjevi. Crkva ima pod jednim krovom, pokrivenim sivkastim eternitom, tri lagje: glavnu i dvije po­ 177 bočne. Ove se lagje u gornjem dijelu dijele na polubačvaste, od željeznog betona (Eisenbeton) sali­ vene i lukovima razdijeljene svodove. Lukovi di­ jele svodove preko glavne lagje, a tako isto i glavnu lagju od pobočnih, tako da su na sve strane iskrižani lukovi i svodovi, da je divota pogledati. Glavna lagja ima pet velikih polu-bačvastih svo­ dova, a tako i dvije pobočne lagje imaju po pet manjih polu-bačvastih svodova. Nad prezbiterijem (svetištem) nalazi se takogjer jedan polu-bačvasti, od željeznog betona saliveni svod; a tako isto i nad korom nalazi se polu-bačvasti, prama širini glavne lagje, od že­ ljeznog betona svod. Jednom riječju svi svodovi i svi lukovi (crkva u gornjem dijelu) saliveni su od željeznog betona, što sve počiva na spomenutih osam odnosno devet stupova i na vanjskim zido­ vima. 'Crkva je dugačka sa prezbiterijem 58 m (cr­ kva sama 46.10 m, prezbiterij 11.90), a široka 20 m, te ima 17 velikih od fasonskog željeza sa ornamentnim staklom prozora i to: u prezbiteriju 4, u koru 3, a u crkvi 10, (po 5 sa obe strane). Kor je sav saliven od željeznog betona i željeznih traverza (greda), te kao naknadni posao stoji 2000 K. �178 Вг 11. - »SERAFINSK1 PERIVOJ« — 1912. Crkva je popločana keramitnim pločicama, skalina više od ostale crkve, dijeli željezna ograda koje počivaju na 10 cm. debelom betonu, te je ci­ sa dvokrilnim vratima od glavne lagje. U glavnoj lagji, koja je lukovima nakićenim jeli pod u glavnoj Iagji razdijeljen na pet polja pre­ ma stupovima. Hodnik pak uzduž crkve i sakristija raznim slikarskim vinjetama, razdijeljena na pet popločeni su sa cementnim takogjer šarenim plo­ polu-bačvastih svodova, nalazi se 20 velikih sa umjetnički iskićenim obrubom, medaljona i to: u čicama. Krov crkveni pokriven je, kao što je gore re­ prvom su presv. Srce Isusovo i Marijino, sv. Jo­ čeno eternit-pločama. Krov pako nad svetištem, sip s malenim Isusom i sv. Ana s malenom Gosakrištijom i trijemom uzduž crkve sa južne strane «spom; u drugom sv. Franjo Asiški, sv. Anto Pa­ pokriven je takogjer eternitom, ali je kao naknadni dovanski, sv. Bono i sv. Jakov Markijski; u trećem posao posebno računan ujedno sa zidanjem hod­ četiri evangjeliste: sv. Matej, Marko, Luka i Ivan; nika na svotu novaca K 10.497*73. Bakreni pak u četvrtom sv. Ilija, Ivan Krstitelj, Rok i Juraj; u krov na tornjevima kao naknadni posao stoji petom sv. Nikola i Blaž, biskupi sv. Stjepan i Lo36.000 K, a drugi manji poslovi kao nepredvigjeni vrinac, mučenici. U koru su naslikani sv. David kralj i sv. Cei naknadno računani stoje K 3.977*53, tako da sav trošak oko obnove crkve iznosi K 119.050*18. No cilija. Na sredini pak svakog svoda stoji po jedna velika rosetta. u ovu svotu nisu uračunana zvona i oltari. Zvono novo veliko i teško je 1050 kilograma a malo 2527* kg.; salivena u Ljubljani kod Sa masse i stoje K 4.865*67. Sada dakP crkva četvero zvona: novo veliko posvećeno sv. Franji, Anti i Boni, staro veliko, posvećeno bi. dj. Mariji na nebo uznešenoj, teško 529 kg. staro srednje te­ ško oko 400 kg., posvećeno sv. iliji proroku i na­ pokon novo malo, posvećeno sv. Jurju mučeniku. U crkvi se nalazi pet novih oltara: veliki bi. dj. Marije na nebo uznešene stoji 5250 K; dva po­ bočna sv. Franje i Ante stoje 4000 K, dočim dva druga sv. Josipa i presv. Srca Isusova, prekrojena su od dva stara, obnovljena i pozlaćena za 1800 K. Napokon nova propovijedaonica od 2000 K. Kr­ stionica, 4 ispovjedaonice, klupe i orgulje ostale su prijašnje, samo što su na novo prema maljanju crkve obojene za 500 K. Kada dakle ove niže svote pribrojimo gornjoj glavnoj svoti, sav trošak na sadašnju crkvu iznosi oko K 137.465*85. Napokon promotrimo maljariju crkve i još neke druge manje stvari. Maljariju crkve izveo je Antun Huber iz Bruneka u Tirolu kako slijedi: U svetištu na četvrtkružnom svodu za ve­ Ponutrica tollške crkve. likim oltarom nalazi se presv. Trojstvo, a pod njim U pobočnim dvjema lagjama nalazi se po 10 uzilaženje bi. dj. Marije na nebo; na polu-bačva- manjih raznih svetaca i svetica medaljona i to: u stom svodu pred velikim oltarom stoje dva meda­ južnoj Iagji sv. Klara i sv. Mihovil; sv. Didak i sv. ljona: sv. Petar desno i sv. Pavao lijevo, a na sre- Margarita Kortonska; sv. Ruža Viterbijska i sv. Donji dio svetišta slikan je sa plastičnim ćilimima. Ljudevit biskup; sv. Anto pustinjak i sv. Lucija, gjela. Na zidu pak povrh velikog, staklenog i po­ mučenica; sv. Jelena Križarica i sv. Paškal Bajlon. mičnog prozora na oratoriju povrh sakrištije stoji U sjevernoj lagji: sv. Elizabeta ugarska i sv. Lju­ velika slika zadnje večeri od Leonarda da Vinci. devit kralj; sv. IvanKapistran i sv. Janja djevica; Svetište pak koje je za tri od umjetnog mramora sv. Kata mučenica i sv. Martin biskup; sv. Grgur petom sv. Nikola i Blaž, biskupi, sv. Stjepan i Lo- Veliki i sv. Magdalena Pokornica; hl. Kata, bos, �Iz povjesti franjevačke crkve u Tolisi kraljica i časni Simun Filipović. Prema tome crkva ima na svodovima 44 medaljona. Donji dio crkve do prozora slikan je u slojeve, a gornji razdijeljen u polja sa obrubima. Ograda na koru slikana je s vinjetama. U crkvu vode s pročelja troja velika hrastova vrata u tri lagje, a na svakim vratima imaju dvokrilna pomična vrata (Spieltur), koja čuvaju od propuha. Sa hodnika uzduž crkve i iz sakristije vode u crkvu po jedna vrata. I tim sam u glavnom ocrtao historijat i sa­ dašnju crkvu u Tolisi, posvećenu dne 15. kolovoza 1912. Posvetu je, kao što je već spomenuto, oba­ vio presv. gosp. bis. dr. Ivan Sarić, koji je ujedno i slijedeća dva dana krizmao u posvećenoj crkvi oko 1000 djece. Nije se mislilo u prvi mah ove godine držati posvete crkve, ali se je još u travnju pronio glas da će ove godine biti sv. krizma u Posavini, stoga je presv. gosp. biskup Šarić bio napose zamoljen, da bi usput i crkvu u Tolisi posvetio i to na dan za­ štitnice toliške crkve: uznesenja Marijina na nebo, što je on najpripravnije primio. Dan 15. kolovoza ostat će u vječnoj uspo­ meni kod naroda u Tolisi, jerbo je vidio, što ni nji­ hovi pregji nisu vigjeli —- prijašnja naime crkva nije bila posvećena, nego blagoslovljena. — Od kako je narodu navješćeno, da će ove godine biti krizma i posveta crkve, svako je željno očekivao taj radosni dan. Dne 14. kolovoza imao je presv. biskup doći prije podne iz Domaljevca u Tolisu, stoga su već rano pošli konjanici i mnoga kola na željezni most na rijeci Tolisi, megji župe toliške, gdje ga je o. gvardijan i župnik ispred naroda po­ zdravio kao biskupa, koji prvi put dolazi da obavi sv. krizmu i ujedno posveti crkvu. Iza odgovora biskupova na riječi gvardijanove, krenulo je nepre­ gledno mnoštvo kola i konjanika sa hrv. trobojnicama kroz selo Tolisu prama samostanu. Kroz Tolisu je narod iskitio sav put ćilimima, hrv. trobojnicama, narodnim vezivom, slavolucima i t. d., tako da je presv. biskup upravo triumfalno prošao kroz Tolisu. Na samostanskoj avliji stajao je veliki, hrv. trcbojnicama i zelinilom iskićeni slavoluk, na koje­ mu su već iz daleka upadala u oči pola metra ve­ lika crvena slova, izragjena od slikara Hubera: »Dobro došao!«, a povrh njih carska kruna sa gr­ bovima hrv. zemalja. Na crkvi su se vijale tri ogrornne'po 10 metara duge zastave. Glavna cr­ kvena vrata bila su takogjer iskićena hrv. trobojnicama i zelinilom s natpisom: »Živio dr. Ivan Šarić, biskup!« 179 Pred crkvom se je bio skupio mnogobrojni narod i školska mladež, gdje su dvije djevojčice vrlo ganutljivo pozdravile presv. biskupa: jedna ispred krizmenika, a druga ispred naroda, komu je došao posvetiti crkvu, te su mu predale po kitu šarenog cvijeća. Odgovorivši biskup na pozdrav malih djevojčica, pošao je u crkvu, gdje po cr­ kvenim obredima dočekan, te uz sviranje orgulja i pjevanje: »Ecce acerdos etc« pristupio je k veli­ kom oltaru, gdje je obavio propisane ceremonije i puk blagoslovio. Za cijeloga ovoga triumfalnoga dočeka gruvali su topovi i zvonila zvona. Slijedeći dan, dne 15. kolovoza, osvanuo je malo tmuran, dapače se je i rosa Božjeg blago­ slova — sitna kišica bila spustila na zemlju, što nije dugo potrajalo niti je to smetalo mnogobrojni narod, koji je sa svih strana hrlio, te već rano na­ punio crkvu i prostor pred crkvom željno očekujuć čas posvete. Iz obližnjih slavonskih župa kao Boš­ njaka, Županje i Stitara došao je mnogobrojni na­ rod u procesiji pjevajući pjesme Majke Božije, a tako isto i sa okolišnih župa po Posavini sabrao se je gotovo sav narod na Raščici. Oko 7 sati počeo je presv. biskup posvetu cr­ kve uz asistenciju svećenika i klerika, a prije toga narod je sav morao izaći iz crkve da ostane pra­ zna, te se je zgusnuo pred crkvom i oko crkve, tako da se je uz veliki napor mogao prokrčiti put biskupu i pratnji njegovoj oko crkve. Svako je htio vidjeti sv. čin posvete. Iza posvete bila je sv. pontifikalna misa, pod kojom je dvorio biskupu kao prezbiter assistens presv. gosp. Milko Cepelić, prelat i kanonik gjakovački. Na posvetu crkve došli su takogjer izasla­ nici samostana iz Kr. Sutjeske, Plehana i okolišnih župa. Posvetu crkve pozdravili su takogjer nekoji sa strane kao: presv. gosp. biskup mostarski fra Alojzije Mišić, m. p. o. Lovro Mihačević, franje­ vački provincijal, fra Bonifacije Vidović, kuštod i presjednik u Visokom, veleč. i velemožni gosp. Juraj Veseličić, župnik u Otinovcima i narodni za­ stupnik, gvardijan iz Fojnice i t. d. Iza posvete crkve i sv. mise bio je za­ jednički objed u samostanskoj blagovaonici, za ko­ jim su se redale nazdravice kao što je to već spo­ menuto u 8. i 9. broju »Serafinskog Perivoja«, što je suvišno ovdje opetovati. Samo ne mogu, a da ne spomenem nešto iz nazdravice presv. gosp. bi­ skupa Šarića, koji je megju drugim nazvao našu Posavinu bos. Hanaanom, sokoleći braću Franjevce da kada sir mogli uz pomoć Božju, koji je davao rodne godine, sagraditi ovako krasnu crkvu, »u �Вг. 11 180 SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1912. kojoj sam«, veJeći, »čini mi se, premda sam dosta velik, još jedan put toliko narastao«, moći će, ako bos. Hanaan bude roditi, sagraditi i najljepši u Bosni samostan. Bože daj, da se te riječi i želja presv. gosp. biskupa Šarića ispuni! D o b r o s l a v Bazički. A. ČIčić: ---------------- --------- Iz knjige pjesam a „Naši ljudi". IV. Na pilani. M rtva jesen, hladna večer, Po brdima i snijeg pao; U topli v še malo bolje U šetnju sam izašao; Za razgovor pjesme uzeh, Čuvstva duše ojagjene, Listo sam ih. Sklopih knjigu Stigav jedne do pilane. A tu majstor pred ćumjzom: (Ne znam što bih drugo reko) Po dvije daske sa svih strana, Ko da ga je mrijuć steko. Na ognjištu vatra žmirka, Manje žara, više dima: Hvaljen Isus, muška glavo Šta u tebe dobra ima? »Dobra sm rt mi, šta bih bo Ni živjet se već ne može, Lastavice selit stale, A ja istom: pomoz’ Bože! Od Jurjeva do Miholja Ko uradi i imat će, Ja brez posla cijelo ljeto, Bit će za kruh prodat gaće! AI i opet ni to nije, Ovo da se lafe bacim; Čekam zimu da oživem, Da se vinem na oblačim. A duše mi, cijelo ljeto Ko kučka se m rtvo vlačim, Na jazu mi vode nejma, Pa mi da se vukodlačim! Vode nejmam, te ovako Malo radnem, pa se čeka, Dok nadogje voda jača, Dok se skupi iz daleka; Vodu pustim, opet srežem Po trenice . . . pa sve tako; Muka jedna: e ravno bih, Da je bliže, pa u pako! Zime čekam, da oživem, Da zapjevam iza glasa, Kad podvozom balvan krene, Nek i pjesma ustalasa! Dan je kratak, al ako će, Zaradi se, pare panu; Duge noći — e pa ić’ ću Kud u kahvu ja mehanu!« Eh moj dragi, ja ću na to, Ko da nejmaš bistra oka, Dobar čojče, ti mi gledaš U budućnost sa visoka. Dok si zdravo, kako tako, kad crnji mraci smrače, 'lest dogje, podvoz stao, oči se iskolače? - Eh pa šta je? ja pameti Ja ću teći, punit kesu, Pod jastuk je bolan metnern, Dogju zdravi, pa odnesu; Ukobi Г me budna kogod: Zdrav jarane, i kako je? A on dogje, a ja zaspo, Odnije moje ko i svoje!« — Mani šalu, nijedna vjero, Trideset ljeta svijetom biješ; Nejma banke? pa uloži, A knjižicu, što dobiješ, Ne možeš li sobom nosit, Nagji koga, ko zna Boga (A još takih ljudi im a),' Pa nek čuva i to tvoga! »I jest tako!« (A lice mu Ko da tajna rumen probi, Zamisli se kao dijete, Kad majčino oko skobi.) »I jest tako, oče dragi, Nikog nejmam srcu svoga, Da mi vida rane ljute, Opet nek mi tebe i Boga! �181 Iz knjige pjesama »Naši ljudi«. Ja ću tako. Pa ako će, Što uradim, ma i tanje, Moć ću nešto uščuvati, Što no riječ, za končanje I u kasu nas radnika Svaki mjesec sekser dajem, Pa kad klonem, i to dobro, I u to se pouzdajem. I gazdi ću još govorit, Naš je čovjek, i on fukara, Da izmjeni badanj stari I za kolo dadne para, Nejma ni on što no veliš Nosilo bi pet put više, Modernija da je gragja, Niti vode treba više! Gledat ćemo, da to bude, Bolje meni, bolje njemu; Bože zdravlje, bit će dobro, I nek bude mir u svemu. Tugji ljudi u nas cvatu, Ma dignimo i mi svoje! Naprijed k suncu i mjesecu!! — Tako, tako, janje moje! И зЗ I Fra Ned. Dugonjić-Vrhovčić: Jesen. Poćuti smrtni zadah, što ljetne care guta, To sjever sl’jepo lugom opustošenim luta. I brbljave s'e laste u tople sele strane, Nit lepir koji leta kroz bašče poharane. A bješe voljko srcu kroz cvijetne krenut Iuge, Slavuja slušat nujna rad izgubljene druge. 1 granu jorgovana na grudi pripet mlade, Nek istočnijem čarom i miloduhom slade. A sada eto šuti i zelen-lug i ševa, Tek sjetna jesen pjesmu o umiranju pjeva. Opustio gjulistan ko carstvo mojih nada.S S planina sjever huji, lagano lišće pada. Nek gnjije . . . proljet će mu udahnut život novi, Tek ne znam hoće li kada prolistat moji snovi? „Kultura i Bosanski Franjevci" pred sudom. Djelo: »Kultura i Bosanski Franjevci« obje­ lodanjeno je u Sarajevu, te se još raspačaje u ured­ ništvu »Seraf. Perivoja« i to broširano po K 3.50, u platno uvezano K 4.20. Šta javnost o njemu sudi može sc vidjeti iz mnogih čestitaka, što ih je pisac do sada primio, te iz novinskih prikaza i ocjena. Na prvome mjestu donosimo markantnije točke iz nekih pisama, pa onda novinske ocjene po redu, kako su objelodanjivane. I. Iz nekih pisama. Nj. Preuzvišenost zajednički ministar dr. Lav von Bilinski poslao je 26. oktobra piscu iz Beča hrvatsko pismo, u kome mu za poslani primjerak šalje »n a j u č t i v i j u z a h v a l u « . — Preuzvišeni dr. Ljudevit Thalloczy, koji je takogjer strukovnjak jugoslavenske povjesti, megju inim iz Beča piše: » V e s e l i m s r c e m p r i m i o s a m V a š e d j e l o , k a o š t o s a m n a p r v i p og l e d v i d i o , v r i j e d n o j g l e d a j t e d a na­ s t a v a k d o v r š i t e « . — General franjevač­ koga reda preč. P. Monza na svojoj vizitkarti po­ slao je iz Kima piscu b l a g o s l o v i »iz s r c a z a h v a 1 u«. Predsjednik bosansko-hercegovačkog sabora srčano se zahvaljuje » n a d a r o v a n o m d r a g o c j e n o m dj el u, koj e na m č u v a m i l e u s p o m e n e na r o d o l j u b n u n a d a s v e p o ž r t v o v n u p r o š l o s t na­ ših di č ni h o t a c a F r a n j e v a c a . . . « Šalje oveću »pripomoć materijalnim žrtvama«, koje su »ovim k r a s n i m djelom na . . . legja« preuzeta. Redodržavnik redodržave presv. Ot­ kupitelja u Dalmaciji m. p. o. dr. Karlo Fterović smatra, da je djelom prodičena slavna bosanska redodržava »i ujedno cijeli naš serafinski red«; želi da se nastavi, jer da je djelo takovo » b e z k o g a n e bi s m i o b i t i n i j e d a n h r v a t ­ s k i F r a n j e v a c , k a o š t o ni i n t e l i g e n ­ t a n č o v j e k , k o j i bi h t i o z n a t i z a pov j e s t B o s n e i h r v a t s k i h z e ma l j a . « Naručuje više komada i preporučuje djelo svojoj braći. - Redodržavnik redodržave ss. Cirila i Metoda m. p. o. Rafajel Rodić smatra se poslanim primjerkom počašćenim, želi, da se nastavi i naru­ čuje nekoliko komada, te ga svojoj braći preporu­ čuje. Historičar m. p. o. Mihovil V. Batinić iz Fojnice piše: »Upravo sam danas — 16. listop. s kraja na kraj pročitao Vaše najnovije djelo sa �182 Bi\ 11. — »SERAFINSKI PERIVOJ* vanrednom pažnjom i pozornošću, pak ne mogu odoliti, a da Vam od srca ne priznam, da ste time naš Red i provinciju pred učenim svijetom prika­ zali u onom svijetlu, kako se i dolikuje, a na što sam ja davno mislio, ali se ne mogoh odvažiti. To je srećom zapalo Vas, koji ste i mlagji i vrsniji. Moje djelo je time popunjeno. U novo doba, otkri­ veno je dosta podataka. Nastavite samo i pokažite nove vidike za vjeru, red i rod! Naš čuveni sli­ kar g. Gabrijel Jurkić kao uzvrat za poklonjeno djelo, poslao je okvirenu na platnu vrlo lijepo izragjenu, trnjem okrunjenu Isusovu glavu. N eke novine. 1. » H r v a t s k a « . »Hrvatska« 23. rujna donosi u podlistku sav predgovor djela. 2. » S a r a j e v o e r T a g b ! a 1 1«. Dne 25. rujna: » K u l t u r a i b o s a n s k i F r a n j e v c i. Unter idesem Titel bat der Direktor der liiesigen Theologieschule, Dr. I a Julian Jelenić, den ersten Band seiner bosnischen Kulturgeschichte mit besonderer Berilcl sichtigung der fdtigkeit der Franziskaner im Lande, herausgegeben. Der Herausgeber hat iiber Е г uchen der Dr. Karl Patsch, der das Werk in deutschen Lebersetzung in einer Serie von PubIikation°n, die das Institut fiir Balkanforschung herausgibt, sich an das Sammeln des Materials und an das Studium der einschlagigen Werke begeben. Das Werk wird zwei Bande umfassen . . . D as We r k ist k u r z u n d k r i t i s c h g e h a l t e n u n d v e rd i e n t d e s h a l b v o l l e B e a c h t u n g.« 3. » G l a s n i k s v. F r a n j e « . Dne 1. listo­ pada: » K u l t u r a i b o s a n s k i F r a n j e v c i . I. svezak. Nedavno je dotiskana knjiga s tim naslovom, a napisao ju je poznati urednik dičnog lista »Serafinski Perivoj« i profesor bogoslovskih nauka dr. fra Julian Jelenić. - Sam naslov knji­ ge nam očituje veliku cijenu knjige, a kad još uz to vidimo, da imade u njoj takogjer lijepi broj slika iz najdavnije prošlosti bosanskih Franjevaca, tad nam nije potrebno trošiti riječi, kojima bi je pre­ poručivali. Preporuča se sama, preporuča je njezin dragocjeni sadržaj, koji je posve kritički obragjen prema raznim, mnogobrojnim i ponajboljim vre­ lima, a prikazuje nam život bosanskih Franjevaca od njihovog prvog početka. Pokazuje nam njihov rad, njihove borbe i patnje, što su ih junački pod­ nosili, da podignu naš bosanski, daleko zaostali narod. 1912. Prvi svezak imade 256 velikih oktav stra­ nica. Cijena je vrlo umjerena: K 3.50. Naručuje se kod dra. fra Julijana Jelenića u Sarajevu. 4. »H r v a t s k i D n e v n i k«. Dne 5. listo­ pada: »Naši vrijedni Franjevci bijahu vazda prvi nosioci kulturnog napretka u ovijem zemljama, i kad god pomislimo na njihove mnogobrojne za­ sluge, osjećamo u duši neku čežnju, da izbliže u zaokruženoj slici upoznamo to njihovo plemenito nastojanje. Ima doduše knjiga, koje govore o nji­ hovom djelovanju i radu, no knjige, koja bi speci­ jalno govorila o njihovom kulturnom nastojanju, dosele ne imagjasmo. Toj potrebi doskočio je prvi naš radišni i simpatični pisac dr. fra Julijan Jele­ nić, koji nije novajlija na historijskom polju, -a po­ znat je i onako kao vrstan redaktor »Serafinskog Perivoja«. Jelenić je izdao ovih dana prvu svesku svog ovećeg djela: »Kultura i bosanski Franjevci«, u ko­ jemu raspravlja o toj temi. U predgovoru nabraja pisac redom djela, koja govore o bosanskim Fra­ njevcima. Megju najstarije idu ljetopisi, što su ih za posljednjih četiriju stoljeća pisali: fra Blaž Zalkanin i fra Bernardin Akvilski, bivši vikari bosan­ skih Franjevaca, zatim fra Marko Lisabonski, fra Gonzaga, fra Luka Wadding, Danijel Farlati. Ova­ mo idu takogjer ljetopisi Fojnički, ljetopis Margitića, Lašvaninov, Benića i t. d. Prvi je počeo sistematičnije pisati fra Filip Laštrić ili Oćevac, a nje­ gov suvremenik fra Fmerik Pavić i nešto poslije fra Grgur Čevapović i Fabijanić pisahu o bosan­ skim Franjevcima. I fra Stjepan Zlatović dotakao se u svom djelu: Franovci države presv. Otkupi­ telja i hrvatski puk (Zagreb 1888.) i djelovanja bo­ sanskih Franjevaca, no prvi progovori o njima op­ širnije u svome djelu Djelovanje Franjevaca (I.— III.) naš zaslužni fra Vjenceslav Batinić. Za­ tim spominje: fra Martina i fra Bonu Nedića, bi­ skupa Sunjića, Vladića, Barišića, Matkovića, Strukića, Alaupovića, Markušića, Škaricu i dr. Čudno, te tu ne spomenu Martićeve spomenice, koja se či­ tava bavi taman kulturnim nastojanjem i pjesnič­ kim stvaranjem našeg posljednjeg junačkog pjes­ nika kao i književnika nastojanjem njegovih česti­ tih drugova. Čitavo djelo obuhvaća dvije sveske. Ova pr­ va počinje kratkim opisom kulturnoga rada u Bosni prije dolaska Franjevaca i s ulazom Franje­ vaca u teritorij nekadašnje bosanske vikarije, po­ slije (1757.) kustodije i najzad (1758.) redodržave, te svršaje 1780. godinom, kad je zasio na prijesto car Josip II. Druga će sveska sadržavati kulturnu sliku od god. 1780. do najnovijega doba. �Kultura i Bosanski IVanjevci« pred sudom. 1*3 5. » N a r o d n e N o v i n e « . Dne 5. listo­ P rva sveska podijeljena je radi preglednosti na dvije epohe, prva epoha na tri, a druga na dva po­ pada: »K u 11 u r a i b o s a n s k i F r a n j e v c i«. glavlja. U prvoj epohi crta nam na početku pisac Direktor franjevačke bogoslovije u Sarajevu, pro­ kulturno stanje u Bosni prije dolaska Franjevaca, fesor crkvene povijesti i prava, te urednik »Serazatim prilike iza dolaska njihova u Bosnu te evo­ finskog Perivoja«, dr. fra Julijan J e l e n i ć , po­ luciju njihova reda. Dalje se govori o vjerovjes- slao nam je na prikaz svoje djelo pod gornjim nadništvu i sjedinjenju crkava o duhovnoj pastvi, so­ . pi.som, što ga je posvetio mostarskome biskupu fra cijalnom i političkom djelovanju, školama i znano­ Alojziju Mišiću. stima i umjetnostima. U drugoj se epohi nastavlja Ono što je Filip Laštrić iz Oćevja pokušao rasprava materijala, štono je ocrtan u prvoj epohi. dati god. 1765. svojim djelom »Fpitome vetustaPisac je u ovoj svojoj opsežnoj radnji upotre- tum Bosnensis provinciae«, Errierik Pavić god. hio sva znatnija historijska djela, što daje ovoj stu­ 1766. djelom »Ramus viridantis olivae« i Grgo diji znanstveni karakter. Pored prije spomenutih Ćevapović (1823.) djelor^ »Synoptico-Memoriaodlučio je dr. Jelenić u moder­ historičara i književnika, kojih je djela upotrebio, lis Catalogus« nom stilu i uz pripomoć svih objelodanjenih i necitira on tu na više mjesta: Kukuljevića, Fermendžina, Klaića, Patscha, Florvata, dra Markovića, objelodanjenih ljetopisa i dokumenata izdati u Smičiklasa, i dr., a odstranih Farlattija, Teinera dvije knjige. Sada je izašla prva (sa 256 strana), u kojemu je obuhvaćen rad franjevački od dolazka i t. d. ovoga reda ц Bosnu do cara Josipa II. (god. Jelenić nam priča — sve da je gragja znan- 1780.) . . . stveno rasporegjena popub.rno i lako, a sve je Iza njemačkoga djela dra. Prohaske, koje se zadahnuto nekom toplinom sve je tako srdačno je djelovanjem otaca Franjevaca zabavljalo u koi milo, a zagrijano žarkim hrvatskim rodoljubljem, liko se o kulturnom radu u Bosni i Hercegovini teko kad pisac• “лг* nahodi ,r~ л,: svagdje * :i ”na1 pergameni: :i ”u čajem prošlih vjekova ne može razpravljati bez knjizi najvjerodostojnije dokaze o hrvatstvu ovi- obzira na njihov rad, dolazi nam knjiga Jelenića jeh zemalja. Ta pročitajte samo onu pjesmicu na kao poželjan, obširan i iscrpan rad, pun individu­ 193. strani, koju ispisa pisac iz Lašvaninova ljeto­ alnosti i ljubavi za odabranu temu, u kojoj je pri­ pisa, gdje se spominju kao starosjedioci Harvaćani. kazano djelovanje otaca Franjevaca u Bosni na Sa mnogo mara obradio je Jelenić svako poglavlje, polju vjerovjesništva, politike, društvenosti, škol­ a lijep je materijal pribrao u posljednjemu,’gdje je stva, znanosti i umjetnosti. S osobitim interesom govor o književnom radu starih bosanskih pisaca, pročitali smo odlomke o aktivnom sudjelovanju dašto i opet sve samih Franjevaca. Na kraju go­ franjevačkom u bezbrojnim ustancima proti krv­ vori i o liječništvu i o knjigama likarušama, za koje ničkim Osmanlijama, te se ponovno uvjerili o isti­ se toliko zanimao pokojni dr. L. Gliick. nitosti Smičiklasove rečenice (11., str. 249.), da su u Bosni uvijek bili »tajni šaptaoci svim ustancima Jezik je čist i biran, što se nažalost ne može fratri, a krvavi izvoditelji kršćanski hajduci«. Ono. vazda reći, kad je govora o sličnim znanstvenim što je rekao predposljednjj historičar franjevačkog djelima. reda u Bosni, Radoslav G l a v a š (»Politika bo­ Djefo je krasno ilustrovano, a ima i više faksi­ sanskih i hercegovačkih Franjevaca u prošlosti i mila, za koje je jedina šteta, što nisu nešto veći, sadašnjosti«, Mostar 1904.), izlazi u Jelenićevoj jer bi bili čitljiviji, no ovako što su. Knjiga je po­ knjizi kao utvrgjena istina. Valjda nema naroda, svećena: presvjetlom gospodinu fra Alojziju Mi­ kojemu bi povjest i sudbina bila tako usko spojena šiću, mostarsko-duvanjskome biskupu i apoštol- s ikojom institucijom, kao što je prošlost hrvat­ skorne upravitelju biskupije trebinjske. Tiskana je skog naroda kroz više stoljeća sa franjevačkim re­ u Prvoj hrvatskoj tiskari Kramarića i M. Raguza. dom. Slavonija, Dalmacija, a naročito Bosna i Obuhvata 256. str. Izdanje je vrlo ukusno, a stoji Hercegovina, to su zemlje, kojima u historijskom samo 3 K 50 h. Djelo se preporuča dakle ne samo pogledu ne možeš napisati jedne strane, a da se ne biranom sadržinom, nego i vanjskom opremom, susretneš s Franjevcima, kao glavnim činiocima i te je suvišna svaka naročita preporuka. Nema nosiocima prvih uloga. Da se dostojno prikaže ova sumnje da će biti uskoro posve raspačano. Barem uloga, kao i knjiga dra. Jelenića, morat ćemo napi­ je to zaslužio čestiti i savjesni autor, kojega će to sati cijeli članak. Zasad djelo najtoplije preporu­ čujemo. pobuditi na još življi književni rad. M.« �184' Br. 10. »SERAFINSKI PERIVOJ« 0. II Q u a r n e г o«. Dne 11. listopada: »Učeni pisac velikim marom i ljubavlju prikazuje u ovom prvom svesku djelovanje toliko zaslužnog franje­ vačkog reda u Bosni i Hercegovini do god. 1780. Djelo je ilustrovano s više povjesnih slika. Česti­ 1912 tajući veleuč. piscu, koji se s uspjehom prihvatio tako opsežna, ali ujedno tako zanimljiva predmeta — svima najtoplije preporučamo, te želimo, da na­ skoro izagje i drugi svezak.« (Nastavit će s c ) L I S T A K. Dr. Blažević: Vrijedno da se zabilježi! Katolički sastanci obično su povodom da se o njima po novinama piše. Naravno, stanovita vrsta novina sve upotrijebljuje, da svojim načinom pisanja za se kapital izbije. Osobito se u tome ističu protestantske novine, koje i 1ažna izvješća do­ nose, a i tendencijozno pišu. Ovo tendencijozno pisanje dozlogrdilo je i jednom »pravovjernom luteranu*, te ove godine upotrebijo prigodu, da prisustvuje ovogodiš­ njem katoličkom sastanku u Aachenu i da se sam na svoje oči osvjedoči o »istinitosti« pisanja po novinama. Dojam, koga je na tome sastanku dobio, objelodanio je putem novina. Mi ćemo ga, žaleći da ga u cjelosti . nijeti ne možemo, bar u izvatku cijenjenim čitateljima iz­ nijeti. Odavna sam, veli on, da se blago izrazim, ne­ ugodno bio dirnut tvrdoglavim i ružnim napadajima od strane evangelika na katoličku Crkvu. Ovi se napadaji neprestano u novinama evangeličkog saveza, a osobito na skupštinama istoga ponavljaju. Da ovi napadaji ko­ riste, o tome se nikada osvjedočiti mogao nijesam, a štetu sam njihovu upoznao, jer se još veći jaz rnegju nama i katolicima otvara. Zdrava, za istinom težeća, duševnim oružjem vogjena prepirka, svakako je potrebita, i gdje nje nema, tu je duševno mrtvilo. Protivnim pak načinom boriti se znači neprijatelja ogorčiti i odrinuti od sebe naobraženog prijatelja i istovjerca. Ovo je način kojim se obično spomenuti savez proti katoličkoj Crkvi bori. Zato sam htio, da posjetim koji katolički sastanak, da se na licu mjesta osvjedočim, da li su i kod njih ovakovi napadaji na druge vjere u običaju. Ne upuštajući se u potankosti katoličkog sastanka, iznosim, veli on, samo odgovor na stavljeno pitanje, naime, da li katolici onako kritiziraju druge vjere kao mi. U koliko sam mogao čuti, na tri je mjesta bilo govora o drugim vjeroispovijestima, i to na jednom sigurno o evangeličkoj, a na drugom o drugoj vjeroispovjesti uopće. N i u j e d n o m s l u č a j u n e p a d e ni j e d n a u v r e d l j i v a r i j e č , dapače na jednom se mjestu utješljiva susretljivost pokazala. Inače se u koliko mi je po­ znato, na čitavom katoličkom sastanku druga vjero­ ispovijest, a napose evangelička, nije spomenula i nije­ dan čovjek neće naći niti najmanjeg traga razdražljivosti, nego naprotiv prijateljsko raspoloženje, koje se je oso­ bito u dva slučaja pokazalo. Onda naime, kad je jedan govornik, govoreći o evangeličkom školskom savezu, potaknuvši katolike da i oni jednako rade, rekao: Mjesto »evangelički« (t. j. školski savez), metnimo katolički, i sve poprimiti možemo« a osobito onda, kadno je više ića katolika sviju staleža, kao i crkvenih dostojan­ stvenika svečano izjavilo: Rado ćemo s našom evange­ ličkom braćom, u koliko još imaju vjeru, za dobrobit našega naroda poraditi. Istina, stupati ćemo svak za sebe, ali ćemo se zajedno b o r i t i p r o t i v d u š m a ­ l i n u , t. j. b e z v j e r s t v u. Iza kako je dirljivim upravo načinom opisao daljne svoje utiske o manifestaciji katoličkog gjaštva, usporegjujući protestantsko i katoličko gjaštvo, o pravoj do­ movinskoj ljubavi, koju može jedino da osvjedočeni ka­ tolik imade, te pošto se je dotakao još nekih drugih stvari, zaključuje svoj izvještaj ovim riječima: Hoću li napokon da s protestantskog gledišta katolički sastanak prosudim, to moram najprije kao što sam spomenuo i kao što se iz ovog izvještaja vidi, mnogo toga da pohva­ lim, i da čitavi sastanak protestantim a za uzor stavim. smo vikli, da na našim sastancima veliki broj pastora vidimo, svjetovnjaštva nema, a kod prostog puka, ne pazeći na socijaldemokrate i nevjernike, nemamo nigdje p'kakovog oduševljenja. Katolička nas je Crkva daleko natkrilila, i ako se ne bude radilo, još će nas više natkriliti. Zar ne, znamenito priznanje?! A. Čičić: Sv. Otac Pijo X. o III. redu. Nedavno je sretno vla­ dajući Papa upravio na generale sve triju franjevačkih ogranaka I. reda pismo, u kojem poglavito govori o III. svjetovnom redu sv. Franje. Sv. Otac, i sam budući trećoredac, pokazuje time, kako mu je dobro i pocvat III. reda osobito na srcu; a to je još jedan znak, da sv. oci rimski Pape, kao upravitelji Crkve, veliku pažnju stavljaju u III. red, od koga vjera sveta i dobro čovječan­ stva imali su i imaju velike koristi. Napose sadašnji sv. Otac Pio X., koji više gleda unutarnje uregjenje Crkve, �Listak. on se osobito zanima III. redom, i u tomu je potpuno na­ stavio rad blagopokojnog svoga predšasnika Lava XIII.; pa je on već u više zgoda dao izražaja nutarnjim svojim osjećajima, što ih ima za III. red. Ali je naročito važno ovo najnovije pismo Njegove svetosti, kojega sadržaj u glavnim potezima ovdje donosimo: Laskavo je priznanje III. redu, kada sv. Otac na pr­ vom mjestu priznaje, da III. red danas krasno cvate, a to ne samo po broju članova, nego vrijednošću i radinošću njihovom. Zato, pošto je III. red razvio u velike svoju djelatnost, sv. Otac budno pazeći na razvoj III. reda i želeći, da se III. red razvija u normalnoj kolotečini, koju mu je opredijelio sam sv. Utemeljitelj, upozoruje i svjetuje oce generale, kako ne će III. red, u svome radu za dobro čovječanstva, zaći -stranputice. Stoga treba članove, čim više upućivati na volju sv. Utemeljitelja, pokazujući im, d a š e III. r e d po s v o j o j n a r a v i n i š t a n e r a z l i k u j e o d I i II. r e d a , n e g o d a s e o d o v i h r a z l i k u j e s a m o ti m, š t o na s v o j o s o b i t i n a č i n i de za i s t i m z a j e d ­ n i č k i m c i l j e m. Lav. ХГЛ. kazao je: »sve franjevačke ustanove idu za opsluživanjem Isukrstovih zapovjedi«. Eminentna pako oznaka samoga III. reda, da ona dva ne spominjemo, jest: m e g j u s o b n a l j u b a pokora. Glede m e g j u s o b n e l j u b a v i , pregjašnji sv. oci rimski Pape ovu su uvijek trećoredcima preporučivali, a isto je i sadašnji sv. Otac Pio X. u svojoj poslanici S e pt i ni o ja m p I e n o s a e c u 1o braći prvoga reda na srce stavio, opominjući ih, da se njihova bratska megjusobna ljubav jednako proteže i na trećoredce. Napose pako megjusobna ljubav trećoredaca neka se ne pro­ teže samo na braću i sestre jednoga udruženja, nego svi trećoredci cijeloga svijeta imaju biti prožeti megjusobnom ljubavlju i slogom. Zajednički, skladno treba da se udruže, da odole dušmanina sv. vjere i neprijateljima čovječanstva, a tu ne treba uvoditi nove kakove disci­ pline; nego uzajamne odnošaje, koji postoje izmegju udruženja, neka vode i ravnaju upravitelji, Glede p o k o r e pako, neka se braća, koja su obu­ čena odijelom Pokore ugledaju u svoga Utemeljitelja. Po s v j e d o č a n s t v u sv. Bonaventure Bog je naložio Fra­ nji da propovijeda Ijudma pokoru, i ljude, odvrativ ih od ljubavi ovoga svijeta, privede ljubavi Kr i ž a . I napose važno je znati glede III. reda, da je čudnovato bio kori­ stan i Crkvi i državi baš tada, kada bi god živio u njemu duh pokore. Zato, koji žele stupiti u III. red, imaju biti odani sv. Vjeri, pokorni sv. Stolici; moraju se čuvati nevaljalih knjiga i novina, šireći naprotiv dobro štivo; neka idu dragovoljno u crkvu, poučavaju privatno mladež i neuke ii nauku kršćanskom. Cudoregje njihovo neka je po za- 185 povjedima Isusovim: neka se čuvaju svjetske taštine; obscenih igara, neka polaze sakramente sv. Ispovjedi, na­ ročito pak neka pristupaju k Stolu Gospodnjem, dajući ukućanima i sumješćanima dobar izgled i odvraćajući zabludjele od krivoga puta. A neka dobro upamte, da ne će postići ništa od ovoga, ako ne budu prožeti ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Pošto se pak ljubav pokazuje na djelu, neka budu dobrohotni megju sobom i prema drugijem, ugušujući svagje i neprijateljstva, pohagjujući bolesnike, potpomažući nevoljne, jednom riječju izvršujući djela milosrgja. Zbog važnih razloga neka se III. red osniva ne samo uz manastire prvoga reda, nego i u drugim, osobito žup­ skim crkvama, te će njim upravljati ovdje, prema uvigjavnosti biskupa, župnici, osim ako gdje okolnosti mje­ sta ne budu drukčije iziskivale; ali u svemu bez ikakve povrede prava prema predstojnicima iz prvoga reda. Od kakove bo je važnosti ovaka ustanova za župu i kakovu pomoć imaju od nje dušobrižnici, svakom je jasno. Iz svega ovoga vidi se, da se III. red sastoji u tomu, da članovi njegovi budu praktični kršćani, izvršujući pro­ pise evangjeoske savršenosti i drugim dajući dobar pri­ mjer, kako će kršćanski živjeti. Dakako trećoredske ustanove k a o t a k o v e ne treba da se mješaju u gragjanske i ekonomske poslove: ali će zaslužiti osobito za kršćansku stvar, ako upisujući se u razna katolička udruženja, budu vrijedni članovi ovih društava, izvršujući pravila istih; kao što im se ne zabranjuje ni socijalni rad prema odredbama sv. Sto­ lice. Ali ustanova III. reda nikad ne smije se poistovjetiti sa ovim društvima niti njihovu svrhu učiniti sebi vla­ stitom. K tomu je sv. Otac propisao neke točke, koje se od­ nose na sastanke trećoredaca, tako: da samo braća pr­ voga reda sazivaju trećoredske sastanke i njima pred­ sjedaju; na ovim da se raspravlja isključivo o stvarima, koje odgovaraju duhu III. reda; i akta sastanka da sc ne objelodanjuju nego s dozvolom generala.« Dr. Blažević: Ulomak iz službene statistike. 1 suhoparno nabrajanje pojedinih stvari imade više puta svoju važnost. Zani­ mamo li se za neku pokrajinu kao i za broj njezinih sta­ novnika te njezino materijalno dobrostanje, reda nam je posegnuti za izvještajima ili knjigama, u kojima je sve to nanizano i pobrojeno. I ako nas možda te brojke umaraju, to ipak nijesu beskorisne, osobito ako su iz služ­ benog i vjerodostojnog vrela potekle, jer će nam pomoći, da si bar neku sliku stvorimo o dobroj ili slaboj strani dotične pokrajine i njezina žiteljstva. To isto vrijedi i za našu domovinu. U njezinim iz­ vještajima zrcali se i odsjeva živovanje naroda. Pro- �186 Br. 11. — »SERAFINSKI PERIVOJ« - čitao sam ili više puta, ali mi je oko svaki put najviše za jednu stavku zapelo, za stavku naime: koliki je broj go­ stiona i točiona žestokih pića u našoj domovini. I iskreno govoreći brojevi su me svaki puta iznenadili. Znao sam da se piće u velike troši, da su. mnogobrojna mjesta, u kojima se piće toči, ali da ću na onako velik broj uda­ riti, tome se nijesam nado. Broj je velik, a k tomu dnevno raste; mjesto da se smanjuje, on se množi, a kako pri­ like izgledaju, nema ni nade, da bi se smanjio. Tu bo neki dan čitao sam u izvješću zasjedanja naše trgovačkoobrtničke.komore, da je jedan narodni prijatelj iznio pri­ jedlog da se s dozvolama točarinskim štedi, jer da je to na uštrb naroda, mi prijedlog kao da mu nije prošao, jer da se tim načinom našem maloobrtniku oduzima kruh!? NAŠA DOMOVI Franjevcima Bosne Srebrene. F ranjevački general preč. fra Pacifik Monza izdao je u »A c t a O r d i n i s« u novembarskome broju na sve redcđržavnike okružnicu, u kojoj im javlja, da je Nj. Svetos* Pijo X., kao prošle tako i ove godine, dozvolio svim Franjevcima Franjevkama služiti se u franjevačkoj andventskoj ko.izmi me­ som prvih 5 dana u sedmici, a u petak i subotu služiti se jajima i mliječnim jelima, izuzam vigilije Bezgrješnoga Začeća, i ostalih općenitih crkvenih posnih dana. Za na­ knadu preč. general hoće, da se braća ne samo inače privatno mrtve, nego u petak pohode P ri sveti i tu ili sami ili skupa izmole: » O s a c r u m c o n v i v i u m«, sex P a t e r , A v e e t G l o r i a ac seme! S a l v e R e g i n a«. Nadalje stavlja se svoj braći do znanja, da se kod redodržavništva nalazi u zalihi novi P s a l t e r i u m , koji s novom godinom stupa u krjepost. Gvardijani neka jave.koliko komada za samostan i župe trebaju, te će im se poštom dostaviti. Iz franjevačkih sjemišta Bosne Srebrene. U fra­ njevačkoj gimnaziji u Visokome i bogosloviji i filozofiji u Sarajevu zavedeno je 4. studenoga sve predavanje do poldnevnoga objeda i to u Sarajevu do pol dana, a u Visokome do 1 sat iza pol dana. Isti je sustav i u držav­ nim gimnazijama. Uz to je u bogosloviji i filozofiji u Sa­ rajevu odregjen jedan sat, u koji će franjevački bogo­ slovi u gradskome fizikatu slušati predavanja o njego­ vanju bolesnika. Isto je, kako čujemo, odregjeno i u nadbiskupskome bogoslovnome sjemeništu u Sarajevu. Visoki gost. Mostarski biskup presvj. fr. Alojzij Mišić došao je 28. rujna u 6 sati i 40 časova u Sarajevo, te je odsjeo kod oo. Franjevaca. Dolazak je presvj. skopčan 1912. A kako će stajati s kruhom našeg naroda, neka go­ vori službeni izvještaj pri koncu 1911. godine. Okružna mjesta Bosne i Hercegovine imala su ukupno 3721 to­ čiona pića. Jedna dakle točiona dolazi na 560 stanovnika. Od toga otpada na Banjaluku 710, Bihać 214, Sarajevo 696 (?), Travnik 743, Tuzlu 591, Mostar 767. Vlasnici dotičnih točiona ovako su zastupani: pravoslavni sa 1824, muslimani 89, katolici 1232, Židovi 29, ostatak ot­ pada na druge. Od ovih bijaše urogjenika 2549, iz Austrije 418, iz Ugarske 375, i t. d. Brojevi nam mnogo toga govore. Zamašni su, a po­ znavajući bar donekle naš narod, stavili bi još jedan upitnik: ovo su javne i dozvoljene točione,. a p r i ­ vatnih? sa saborskim radom. Na 30. presvj. je Mišić bio otpu­ tovao u Drežnicu, gdje je 1. o. m. držao krizmu i odakle se je opet 4. povratio u Sarajevo, odakle se je 8. povratio u svoju residenciju - u Mostar. Misije. U nedjelju dne 10. o, m u 7 sati na večer počele su u stolnoj crkvi u Sarajevu svete misije, koje će trajati sve do 17. o. m., kada će se svršiti u 7 sati na večer. Za misija drže se svaki dan propovijedi i to u 6 sati iz jutra, u 4 i 7 sati na večer. Misije obavljaju fratri reda sv. Dominika iz Dalmacije, megju kojim je i glasoviti misijonar fra A. M. Miškov. Iz Sarajeva će se misije potegnuti u Novo Sarajevo, Stup, Banbrdo i Ki­ seljak. Licencijat. Naš suradnik o. Miroljub Pukler, promo­ viran je na luvenskoj (Louvain) univerzi na čast l i č e n c i i a t a filozofije sv. Tome, te se je povratio u svoju hrvatsku redodržavu. Pukler je prvi Hrvat, koji je polu­ čio ovaj akademski stupanj iz filozofije na čuvenoj luven­ skoj univerzi. Čestitamo! Kongres defenitorija i gvardijana Bosne Srebrene bio je u Kr. Sutjesci 12. o. m., na kome su se pretresle stvari odnoseći se na dobro redodržave. Savezne Balkanske Države. Stanje katoličke Crkve. Ima mjesec dana da je na jugoistočnoj strani balkanskoga poluotoka planuo žestoki rat. Bugarska, Srbija, Crna Gora i Grčka ustale su protiv Osmanlija. Sve su savezne države pretežno šljedbenici grčko-istočne crkve, nu u svima ima uz druge vjere više manje i katolika. Bugarski katolici jesu potomci obraćenika, koje su u 16. i 17. stoljeću obratili bosanski Franjevci. Oni su prije rata sačinjavali nikopoljsku i sofijsko-plovdivsku �187 Vjesnik. biskupiju. Prve je sjedište u Ruščuku, a druge u Plovdivu, koji se turski zove Filibe, a latinski Philippopolis — od Filipa II., macedonskog kralja. Na nikopoljsku biskupiju spadalo je od prilike 13.000 katolika latinskoga obreda, koji su se dijelili na 14 župa i 3 filijale. Biskupija brojila je 18 redovničkih svećenika i 5 svjetovnih. U Ruščuku je i sjemenište. Osim toga biskupija brojila je 6 župnih škola, 3 stana redovnika pasionista, marita i asumpcijonista. U Varili imaju i sestre asumpcijoniste djevojačku školu, a u Ruščuku dominikanke pučku školu. Sofijsko-plovdivska biskupija brojila je 14.880 katolika, te po prilici 1000 grko-katolika, 13 župa. Tu su se brojila 23 svjetovna svećenika, a ostalo su bili redovnici, od kojih se samih Kapucina brojilo 31. Asumpcijonista ima 20 u 4 samostana i 2 rezurekcijonista. U Plovdivu ima katolički kolegij. Nadalje biskupija broji 10 braće kršćan­ skih škola, koji u Sofiji imaju škole; 6 samostana č. se­ stara sv. Josipa, koje u Plovdivu i Sofiji drže više djevojačke škole. Osim toga ima 22 č. sestre trećega reda sv. Franje i 7. č. sestara asumpcijonista. Uz to biskupija po­ sjeduje dva dječačka kolegija, 3 djevojačka kolegija, sje­ menište u Plovdivu, 24 župne pučk«1 škole, 2 bolnice, 3 sirotišta i 3 djevojačka utočišta. skih muslimana, 11.689 ciganskih muslimana, a ostali su šljedbenici grko-istočne crkve. Crna Gora imala je svega 250.000 stanovnika. Od ovih je na katoličku Crkvu otpadalo 12.900, 14.000 na muslimane, a ostali na grko-istočnu crkvu. U narodnoj je skupštini uz grko-istočnoga metropolitu i barski katolički nadbi­ skup. Crna Gora sklopila je glede katoličke Crkve sa sv. Stolicom 1886. dne 18. kolovoza konvenciju, polag koje se je katolička Crkva u Crnoj Gori službeno priznala. U Crnoj Gori u Baru stanuje katolički srpski primas. Na njegovu nadbiskupiju spadaju 10 redovnih i 13 svjetovnih svećenika, 27 crkava i kapela, 13 župa i 11 župnih pučkih škola. Grčka je četvrta savezna država u ratu proti Tur­ skoj. U Grčkoj je 1875. ustanovljena katolička hijerarhija, koju sačinjavaju: atenska nadbiskupija, 2 crkvene pro­ vincije: Korf i Naksos s dvije nadbiskupije i 5 biskupija, preko 190 crkava i kapela, 2 sejmeništa, 72 škole, 116 svjetovnih i ^60 redovnih svećenika, 13 kongregacija, 34.710 duša. Sve će se oVe savezne države povećati ne samo teritorijalno, nego i obzirom na stanovništvo uopće, a katolištvo napose, koie će, uzdamo se, i veću slobodu Srbija je prije rata brojila blizu 21/* milijuna žitelja. dobiti. Barem u ime pravde, prosvjete i slobode i kreOd ovih ima 10.423 katolika, 1399 protestanata, 3056 tur- nulo se je na Tursku. KNJ I ŽEVNA SMOTRA. PRIKAZI I OCJENE. »Naše kolo« - hrvatski katolički almanak uredio dr. Ljubomir Maraković, br. 1., god. 1912., a izdalo hrvat, kat. akad. društvo »Hrvatska« u Beču. Tisak »Adria« Beč II., 8° str. 151. Svjesno katoličko čeljade mora u srcu i duši zaboliti, kad vidi većinu proizvoda naših hrvatskih »mo­ dernih« literata. Dok Kranjčevićev ateistički pesimizam kao gvozdeni i ledeni lanac sapinje i guši u nami svaki polet za srećom i blaženstvom; dok drugi korifej V. Na­ zor sa razuzdanom i bestidnom maštom zasićuje svoje čitatelje vodajuć ih po smradnim kaljužama putenosti, dotle i naše pripovijetke i romani redovito se vrte oko »spolnih odnošaja«. Lijepa knjiga u našoj domovini zara­ žena je - kako svi iskusismo — na moderni način pre­ točenom poganštinom Neronovih i Lukrecijevih doba i svim tim tamnim, nazadnim i ubijajućim idejama hrani se hrvatska sebezvana inteligencija i poluinteligencija. Pa da se još čudimo, sve dokle smo pali i zaostali!? I Bože prosti da nam se nije s protivne strane nedavno počela ozbiljno pomaljati neka stalna i odre- gjena nada u bolju budućnost, hrvatska katolička duša morala bi zdvojiti! A tu sretnu i utješljivu nadu — po ljudsku govoreć — pruža nam naš hrv. kat. pokret, a u prvom redu uzdanica naša kat. gjaštvo, čiji je fiksi­ rani cilj, da uz pomoć Božju i kraljice nebeske privede cijeli naš narod na p o z i t i v n o k r š ć a n s k o ž i v ­ l j e n j e i k a t o l i c i z a m d a mu b u d e j e d i n i i z­ v o r od k l e n će se n a p i j a t i c i j e l a n j e g o v a duša. S toga valja u prvom redu — rekla je ova kat. omla­ dina — preporagjati lijepu knjigu i umjetnost i » Na š e Ko l o « jest prvi njezin ozbiljni i zajednički pokušaj na tom polju. Njegov sadržaj, kako veli Lj. Maraković, jest »žarki i snažni prosvjed proti mlitavom i sićušnom duhu vremena, proti bahatosti izmoždenih protivnika i proti neodlučnosti bojažljivih još pristaša« ili drugim riječima: u »Našem kolu« opjevane su i prikazane ideje, koje odsjevaju iz vječnih i idealnih principa istine, dobrote i lje­ pote, na kojim hoćemo da odnjihamo naš narod i tim da ga privedemo vremenitom i vječnom blagostanju. U »Našem Kolu« zastupano je trinaest pjesnika i osam pripovijedača. Osvrnuti ćemo se osobito na poeziju. �188 Br. l i . - »S ERA FINSKI PERIVOJ« Sa svoje jcdrine i umjetničke blagosti najviše nain se svigjaju uprav oni versi, koji su nadahnuti iz religije i zdravog idealizma. J. Cecinović glatko i zvonko pjeva Mariji i prikazuje ju: Ona k6 nevjesta s vijencem od narda i mirtova cv’jeta O tvara kraljevske dveri — Sipljući slagjani miris i zadah, baštom se seta Tražeći sionske k će ri. . . (»Najljepšoj od žena« str. 22.) Megju ostalima i njega je Marija našla: Prva i najljepša Ti si! Srce si otela moje Ljubavi pogledom jednim Kad sam u noći života spozno varke gdje stoje — Otada za tobom žu d im ----------(ibi) Г A. Čičić, rek’ bi, da je najljepše uspio u svojoj »Molitvi«. Ideja mu je dosta snažna i krepka, te mu je ovdje i forma najdotjeranija, gotovo umjetnička. Neki siromašak ušao u trošnu crkvicu i tu toplo i žarko duhom se uzvija Bogu svomu i Taj ne lista po knjigama, ne prebire sitna zrna, Oprošćenjem nadarena složio se tu za vrata I skrušeno po tlu pada: z e m 1j u ! j u b i z e m 1j a c r n a, Pa uzdahnu snažna prsa, i neba se uzdah hvata. (»U molitvi« str. 29.) a što moli i pita? U svojoj priprostitosti, ali kao nenatrunjeni filozof, koji u svjetlu v e re upoznao je pravu istinu: On ne prosi srebra i zlata — već da križ svoj snosit Pa kad sklopi trudne oči, izvarane, isplakane; N a k o n b u r a i o l u ja, k a d s e t r u l e k o s t i s l o ž e , D a mu o n d a i z a m r a k a n a s m i j a n o s u n c e grane.. . . D. Dujmušić gladak je i osobito nježan u svojim »Hrizanteme«. Kad pjeva »Nekoć i sada« vidimo Dragana umiljata i pokajana. Iskreno nam priznaje svoje nevoljice te završuje: Pa sad ljubim psalam Miserere« — (str. 40.). Pjesme Ljube Ivica mogu se takmiti sa prvim »Našeg Kola«. Kadgod ramlje u rimi, ali ipak on je samosvojni pjesnik i lijepog okusa. Najdraže so nam »Nokturne«: U »Našem Kolu« kao da se kadgod potkrate loša dikcija, obični sujet ili od prevelikog mara za rimom prijegje se na puko stihotvorstvo, ali ipak u najznačaj­ nije pjesme »N. Kola« spada svakako »Prvi Svibanj« od Lj. Marakovića. Dok ostale Ljubine pjesme kadgod su kao nategnute, nu ova i ako je prigodnica prikazuje Ljubu, koliko ljubi i shvaća bijede »četvrtog staleža« ili radništva. Pjesnik opažanjem promatra »moderne pro­ bleme«, bolno ga se doimlju, pa im traži pjesme pravog, a ne fantastičnog lijeka:*8 1912. Opet će povorka srnut prostranom ulicom gradskom Mutna i ogromna v’jeka b'jednika ljudskoga roda; Opet će »četvrti stalež«, b’jedni zavedeni ljudi vikati: »Dolje gospodo!« Meni će pucati srce; ubrat ću kiticu cv’jeća Nježnoga svibanjskog prvog, Tebi na oltar ga sveti Staviti vrelu uz suzu, zaklinjuć, Jedina, Tebe: Bijednoga ljudstva se sjeti! Kraljice čuj me H rvata Dogji nam kraljestvo Tvoje! (Prvi svibanj, 81.) Dok su se-u »N. Kolo« uhvatili gotovo isključivo pisci iz kat. gjačkog pokreta, susrećemo u njemu i jednog je­ dinog ostarijeg pjesnika: O. Bonu Zeca. Zec je svećenikredovnik i to nam daje ključ razumijevanju svih njegovih priloženih pjesama. On pjeva i razumije, tuguje i tješi, ali sve ljubko i slatko, na kršćansku i čovjeka uzdiže k ' ečnoj Istini: Mi kad vlada duše u dubini,, Sav svijet oku ljepšim sjajem sjeva; Mir i sreća ljudske duše čini, Te sva zemlja pjesmu sreće p je v a!. . . (»Mir i Sreća« str. 148) Žao nam je, da radi ograničenosti prostora ne mo­ žemo se osvrnuti na ostale pjesme i njihove auktore kao L. Kaića, G. Kostelnika, P. Senjić-Tvrtkovića i dr„ ali s time ne mislim ih nimalo omalovažiti, jer oni nižu svoje stihove naravno, istinski dapače kadgod — kao G. Kostelnik uprav majstorski: svi su čuvstveni i skladni. Jer u »N. Kolu« ima i osam pripovijedača, nastaje pitanje, koja je strana »Kola« uspjelija i dotjeranija: proza ili poezija? Mi stojimo na strani poezije i ako Gj. Viloviću, V. Blažinčiću, M. Regisu nemamo osobitih zainjeraka, samo da je V. Blažinčić malo razumnjiviji i ne podaje se pretjeranom maštanju, simbolizmu. Kako je »Naše Kolo« prvi sistematični pokušaj pre­ poroda hrvatske lijepe knjige, to ga svojski svakomu preporučamo. Ono je klica i malo, čedno goruščano zrnce. prvi put bačeno na plodno tlo katoličkog idealizma u Hr­ vatskoj, iz kojeg će u kratko vrijeme izrasti veliko i snažno stablo katoličke i jedino prave umjetnosti. Naru­ čuje se za K 1.20 kod: Hrv. kat. akad. društvo »Hrvat­ ska«, Beč VIII. Schonborngasse 9. IV. 24. — Bj. Dopisnica uredništva. O. A. u D Žalimo, ali starih S e r a f i n s k i h P e r i ­ v o j a , koje tražite nemamo. Ovo viijedi i za druge, koji su tra­ žili. Najbolje je s toga odmah koncem g. dine ili S. Perivoje uvizati ili ih za uvez spremiti, te svezane u jednome omotu na s i­ gurno mjesto staviti. U slučaju, da se koji broj kroz tu godinu zagubi, u uredništvu bi se lako našao Zdravstvuj! — N e r o n o v c ž r t v e moradosmo u ovome b o j u izosta­ viti, ali odmah če se u slijedećemu broju proslijediti Ovo na utjehu onim, koji radi njih Serafinski Perivoj nest pljivo Čekaju. »Seralinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K. za gjake, Irećoretce i siromahe 8 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Jiilijan Jelenić. Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �A n tu n Huber, Bruneck, Tirol d e k o r a Hvni s li k a r I p o z l a č iv a c . —- Atelier za crkveno slikanje. Preporučujem se velečasnom svećenstvu za slikanje crkava u svakom štilu i izvođenju uz umjerenu cijenu. Preporučujem se takogjer za gradnju i popravljanje oltara, križnih :: puteva i i. d. Sa nacrtima i cijenom pripravan sam odmah poslužiti. BRZOJAVNA ADRESA: HUBER, BRUNECK. TIROL. ills l iis ^ - * Za odmah prodati stoje jedne pneumatičnom . sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koj&.jP' izložena u *rgovačkom muzeumu u Za ehu. Osim toga preporuča se [potpisana tvrtka za pravljenje noviu ovgalja svake vrsti. Preuzima i r > starih orgulja sa jamstvom. Mi- H eferer ud. i S. aljska banka Privilego ZA B O S V U т TT F 4 (T .d lO y iN D . Uplaćeni dionički kapital 14 milijuna kruna. Redovne rezerve i fond za sigurnost založuica K 5,300.000. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu, Bos Sžmcu, Travniku, Trebinju i ViŠegradu. - ZASTUPSTVA: u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjesdma Bosne i Veleprodaja duhana u S'im spomenutim mjestima. Hercegovine, Austro-L garske i inozemstva. — Daje zajmove na HIPOTEKARNO ODJELJENJE. vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao .S afe“ — u za tu 4 založnice i 5w/0 komunalne obligacije. Ove su založnice i svihu urcgjenom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke komuualne obligacije u Bosni i Hercegouni prosti od proveza, i banke. imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamče­ vine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj ODJELJENJE ZA ROBU. austro ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. Kod banke ustrojeno odjelenje robe. kao što i posebno odjelenje BANKOVNO ODJELJENJE. za zemaljske proizvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem indu­ kovine. — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira strija i javnih poduzeća. mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-kurentu i na mje­ (davni su predmeti izvoza suhe šljive i žito. nice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mje­ Kod banke opslojeća generalna agentura c. kr. povi. osigurav. ..ASSECURAZIONI GENERALU prima direktno ili putem filijala i ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna’agentura osiguravajućeg društva ,,PROVIDENCIJA“ prima osiguranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima �IBI MODERNO UREE3EN9 TISKARA I Ш 1Е0ШШС9 „BOSANSKE POŠTE" PREPORUČUJE SE ZO IZRADBU SfllH U TISKORSHU I KNJISOVEZOČKU STRUKU S P O D R M IH PO SLO VB. - SLOSOĆI STROJEVI „L IH O T V PE ". - ST E R E D T IPIJfl. iai � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d045696ce67272cf017f1d4054c8dd45.pdf df5114d83ab4aa759939070c5c2aaf89 PDF Text Text serafinskj Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 12. \ Ш SARAJEVO, 15. PROSINCA Ш 2. Ж GOO. XXVI. Siromašne crkve imaju znatan popust. Nemojte kupovati crkvenoga o d ije la dok se n'jesle osviedof'iU ° izvrsnosl1 .................. i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakimi, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica JOSEF NEŠK*1Т*У * PoSiljke se dostavljaju na jghd bez obveze. Cijenici i meta kao i radi loga, što j> Uornica izvan grada, cijene OLOMUC, Moravska ačuni badava! Radi velikog pro­ 3 po sto jeftinije, nego li Cjubtjanska kreditna banka P o d r u ž n ic a u S a r a je v a . Centrala u Ljubljani. Is p o s ta v a : G ra đ o . Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Dionička glavnica K 8,000.000* Pričuve preko K 900.000*— ез Piima uloge na štednju na uložne knjižice л \ \ 0| , . ., .... . i tekuće račune i ukamaćuje ili sa T |2 |o bez ,kakvlh Poreza 1 odbitaka. Kupuje i prodaje Sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. , O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. piW i^ i. i'ii^ Гш1' . i. i', * 5 �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko društvo). :: Uplaćena dionička glavnica 2,000 000 kruna. :: Centrala n Sarajevu. Podružnice: JVhstar i 7az!a. Preuzima uloge na uložne knjižice te uka­ maćuje iste uz 41|*°о Čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. 'anjuje svakovrsne depozite i upravlja л isplate i naplate na svim trgovačkim s ma tu- i inozemstva. Z alagaonici ^ Јг'' ““ 'blettera ^ u St. Ulrich, Gradcu Tirol kraljevske umjetničke akademije počasni čltin, nagragjen vise puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, križne :: puteve, betlemske štalice i t. d. :: C r ^ jO ^ j С1ЈЕШТ I NACBTl DOBIVAJU SE BESPLATNO. [^ L J L ^ J Proizvodi su zavoda svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 12. SARAJEVO, 15. PROSINCA 1912. GOD. XXVI. Banjaluka ima Biskupa - fra lazu Garića! Prije šest mjeseci dohujala je k nami u Sarajevo vijest — vijest potresna i karna: „Biskup Marković je umro!" I mi smo gorko plakali... Danas, poslije šest mjeseci oglasuje nam ona ista žica vijest — i to vi­ jest punu entuzijazma i elektriciteta, punu Božan­ skoga ushita i zanosa: „Ba­ njaluka ima Biskupa — fra Jozu Garića!" I mi pjevamo hvalospjeve Svevišnjemu... Prije šest mjeseci čitavom su Krajinom i Ljevanjskim Poljem sumorno brujila zvona, tornjevi su bili oki­ ćeni crninom, a domalo će ti isti tornjevi biti urešeni sa crvenom, bijelom i pla­ vom bojom, a zvona će — ona ista zvona veselo pozdravljati svoga novoga pastira. Prije šest mjeseci čitavom su Bosnom Srebrenom braću zagušivali potresni „Deprofun disi", mjesta su se „Libera" i Requiema“ natapala suzama, a danas poslije šest mjeseci prekidamo korotu, zabacujemo pjesme bugarke i pjevamo sinu ponosne Bosne i poniznu redovniku: Ecce sacerdos magnus — Evo velikoga svećenika!" štvo ga Bosne Srebrene pošalje na više nauke u Pečuh Dne 24. lipnja 1893. Garić je položio svečane zavjete, a 30. srpnja iste godine nakon odlično svr­ šenih filozofičnih i bogo­ slovnih nauka rekne prvu sv. misu. Iza toga je novi biskup Garić u vino­ gradu Gospodnjemu obav­ ljalo razne službe; kapelana, biskupova tajnika, župnika i definitura. U zadnje vri­ jeme živio je kao župnik u Vrbanjcima, gdje je na socijalnome polju, oko ot­ kupljivanja kmetova i pro­ cvata „Н. N. Z.“ razvio tihi, ali ujedno i plodono­ sni rad. Kao što je Go spod nekoč od stada pozvao Davida, da se poulja i učini židovskim kraljem, tako je Duh Sveti i našega fra Jozu od njegovih župljana pozvao najprije za upravitelja banjalučke biskupije, a skoro ga Nj. Veličanstvo Car i Apostolski Kralj Franjo Josip I. imenova za bi­ skupa u Banjaluci. Novoimenovani biskup kako čuje­ mo, već je imao proces kod nuncija 5 prosinca. Neće biti biskup upravitelj, kako ono njegov blage uspo­ * * mene predšasnik nego pravi biskup s konzistorijem. * * * Novi banjalučki biskup fra Josip Garić ro­ * Mi novoimenovanome Biskupu na velikome dio se je u Vitezu 28. listopada 1870. na kršćenju je dobio ime Stjepan. Mladi Stjepan svršiv dostojanstvu čestitamo, te molimo Svevišnjega, početne i gimnazijalne nauke stupi u Fojnici 21. da ga na mnogo ljeta uzdrži Sebi na slavu, na ko­ kolovoza 1886. u franjevački red. Svršiv sretno rist banjalučke dijeceze, a na diku hrvatskoga godinu novaštva i položiv prve zavjete, redodržavni- naroda i franjevačkoga reda! �Br. 12. - 190 »SER AFINSKI PERIVOJ O. Petar Vlašić-Dubrovnlk. Persijski utjecaj na mesijansku ideju u Bibliji. 1. Očekivanje Mesije. Mesija je riječ semitsI<ogpodrijetIa(Xpiato;-unctus). U Starom Zavjetu toko su se nazivali, kraljevi i svećenici, a kadšto i proroci, a to zato, jer su bili pomazani uljem svetim prije nego li bi nastupili svoju službu. Vremenom se taj naziv uzeo za označenje budućeg Spasitelja. Taj se naziv sačuvao i u Novom Zavjetu i to u poznatom prijevodu grč­ kom Хроа-сс, (Christus), a primjenjuje se samome Isusu, našem Spasitelju, koji i jest pravi kralj i svećenik i prorok, »koga pomaza Bog Duhom svetim i silom« (Dj. Ap. 1038). Da su Židovi Mesiju očekivali, izvan svake je sumnje. Tko bi se usud’o to zanijekati dao bi sa­ mome sebi svjedožbu posvjemašnjeg nepozna­ vanja židovske povjesti. Jer kao što je Jahve bio središtem, oko koga se vrtio sav život starih Žu­ dij a : njihovo mišljenje, govorenje, djelovanje tako je — nada sve u potonja vremena Mesija bio predmetom njihove vruće čežnje i žive nade. U Isusovo doba postalo je to očekivanje, da se tako izrazim, uprav nervozno, jer se općenito držalo, da vrijeme Mesijinog dolaska nije daleko. To uvje­ renje o skorom dolasku Mesije b;jaše obuhvatilo u ono doba sve slojeve pučans«.va u Judeji, Samariji i Galileji, a evangjelisti su nam o tom zabi­ lježili zanimivih epizoda. Da su za vremena Isusova Židovi nestrp­ ljivo očekivali Mesiju lijepo dokazuje uvaženi mo­ derni rabin i stockolmski profesor dr. Gottlieb Klein1) i to na temelju Talmada i spisa starih ži­ dovskih rabina, a to dokazuje i zanimiva molitva »Šmone ezre«, koju su Židovi u Isusovo doba mo­ rali tri puta na dan moliti. Sastoji se od 19 beraha ili ti hvalospjeva Jahvi, a KS beraha u hrv. prije­ vodu glasi doslovce ovako: »Klicu Davida, Tvo­ jega sluge, pusti da o d m a h proklije i njegovu slavu uskrisi svojom pomoći, jer T v o j u p o m o ć neu s t r p l j i v o očekujemo svakog d a n a . Hvaljen budi Gospode, koji činiš da pro­ klije klica našega spasenja.« No nijesu sami Židovi Mesiju očekivali. T ra­ gova mesijanske ideje nalazimo i kod drugih sta­ rih naroda, poimence Egipćana, Asira, Babilo!) Ist Jesus eine liistorisclie Pcrsdrilichkcit? Tiibingen 1910. 1912. njana, Persijanaca, Grka i Rimljana"). Naravski ta je ideja kod ovih poganskih naroda bila znatno izobličena već prema religioznom mišljenju i mo­ ralnom ukusu pojedinih naroda, ali u jezgri ipak je bilo razabrati neku želju za oslobogjenjem od nesnosnog duševnog stanja, neku nadu u jednog spasitelja. I baš za to što se tragova mesijanske ideje nalazi kod starih poganskih naroda, hoće ne­ koji moderni kritičari, da mesijanska ideja u Bibliji n i j e i z v o r n a , nego da je uzeta ili iz Egipta (E. Мауег) ili iz Babilonije (H. Gunkel) ili iz Asirije. Nekoji opet hoće, da su je Židovi primili o d P e r z i j a n a c a ili bar da su je znatno preradili prema persijskom mišljenju, a ta preragjena mesi­ janska ideja, da je ušla i u Bibliju. 1 Davorin T r­ stenjak misli, da je tako, t. j. ne misli on, jer ob ffvim stvarim a on ne zna misliti, nego je negdje či­ tao, da su i stari Persijanci imali ideju o Mesiji, pa se požurio, da glupo prepiše glupu tvrdnju, p e r s i j s k o mi š l j e nj e o Mesiji slično je o n o m u u Bi bl i j i . U t j e c a j je očit. (Biblija u svijetlu istine i morala, str. 109.). A utje­ caj ne samo što nije očit, nego naprosto nije nika­ kav. To će cijenjeni čitatelj iz slijedećeg lasno raz­ abrati. 2. Mesijanska ideja u Zend-Avesti. Z e n d - A v e s t a je sveta knjiga starih Persijanaca. Drži se, da ju je prvi počeo pisati ute­ meljitelj persijske religije Z o r o a s t e r ili Z ar a t h u s t r a , a poslije njega više ju se puta znatno preradilo. Kad je Zaroaster živio i je li u opće živio, pitanje je, koje još nije sa stalnošću ri­ ješeno. Istraživanja učenjaka u ovom pogledu raz­ ilaze se znatno, a godina Zoroastrova rogjenja mijenja se od 1300— 600 god. pr. Is. a i kašnje. Čuveni orijentalista Spiegel kaže: O Zoroastru, ako je već živio može se ustvrditi samo to, da nam je poznato samo ime i ništa više.1) Zend-Avesta uči2), da opstoje dva počela, od­ nosno i dva božanstva: bog dobra, svjetlosti, mu­ drosti, čistoće a taj se zove O r m u z d ili A h u ­ r a m a z d a i bog zla, tmine, laži a taj se zove A h r i m a n ili A n g r o m a i n у u. Megju tim dvjema bogovima postoji vječno neprijateljstvo, svagdašnji razdor, svegjerna borba, koja ima svo*) Spor. J. Dtiller: D e Mcssiaserwartungen im Alt. Text. (Biblische Zcitfragcn) Miinster 1911. 4) Eranische Altcrtumskundc. Spor.: O. Maspero: Histoire Ancienne des pcuples de 1’ orient. 5 izd. Pariš 1893. str. 498. :;) Spor. naznač. Maspero, str. 499—908. — Isto tako: A, Stockl: Lcbrbuch der Philosopliic. Mainz 1870. str. 30 i d, �Persijski utjecaj na mesijansku ideju u bibliji. 191 jih posljedica i na ljude. Dobri bog Ormuzd hoće ti u ć e o d ni r t v i li, tako da će se tjelesa premi­ dobra ljudima, zli bog Ahriman boce im zla, do­ nulih spojiti sa dušama i prići u kraljestvo Ormusljedno tome sve što je na svijetlu dobra i lijepa i zdino, gdje će navjeke uživati. A i ova oznaka plemenita potječe od Ormuzda, a sve što je zla, mesijanskog doba u Zend-Avesti naime uskrsnuće ružna i neplemenita potječe od Ahrimana. Ormuzd od mrtvih, daje nekojim modernim kritičarima po­ ima uza se dobre duhove, sebi podložne, koji ga voda, da naglase ovisnost mesijanske ideje u Bi­ potpomažu u borbi proti bogu zla i brinu se za bliji o mesijanskoj ideji u Zend-Avesti. Općenito ljude; podjeljeni su u više redova, od kojih su na je naime mijenje modernih racionalističkih kriti­ prvom mjestu Amšaspandi, pa Izedi, onda Ferveri. čara, da je kod Židova za vrijeme Isusovo mesi­ Ahriman opet sa svoje strane ima uza se zlih du­ janska ideja biia usko skopčana sa idejom o p r o ­ hova, Deva zvanih, koji moraju paralizirati moć p a s t i s v i j e t a , u s k r s n u ć u o d m r t v i h dobrih duhova; i oni su podjeljeni u više redova, i s v e o p ć i m s u d o m. O tom potanko, inače i a poglaviti su Akomano, Andra i Saurnu. Ovi zli duhovito, raspravlja prvak protestantskih kritičara duhovi , gdje mogu i kako mogu škode ljudima i dr. A d o l f H a r n a c k u svom čuvenom djelu poremećaju red u prirodi od dobrog boga i stvo­ »Das Wesen des Christentums« (str. 84 i d.), a ritelja Ormuzda postavljeni. isto naglasuje i gore već spomenuti moderni rabin Kao posrednik megju tim dvjema neprija­ dr. Klein1). Z'inimivo je što ovaj u istim Isusovim teljskim bogovima ili bolje govoreć kao posredni јједгца nalazi izraz te ideje, naime u onom odgo­ megju čovjekom i bogom stoji M i t h r a, čisti, voru, koji je Isus dao Ivanovim učenicima, kad ga istiniti duh, prijateljski ljudima, najsavršeniji odraz ovi u ime Ivanovo upitaše, da im kaže je li on velikoga boga, kojemu pripada prva čast poslije »onaj koji ima doći ili drugoga da čekaju«. Isus boga Ormuzda. Mithri je Ormuzd dao upravu nad im je odgovorio: »Idite i kažite Ivanu, što čujete i ljudima, nad cijelim svijetom, poimence nad du­ vidite: Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi čiste šama, koje je na svijetu, dok su u tjelesima, imao se i gluhi čuju,mrtvi ustaju i siromašnima propo­ čuvati od grijeha, a poslije nego se rastavi sa tije­ vijeda se evangjelja« (Mt. 11. .). Eto, tumači dr. lom odvesti u mjesto blaženstva. Mithra je u kas­ Klein. Isus sam veli, da je oznaka mesijanskog do­ nije doba bio držan bogom suncem i svjetlosti, bu­ laska takogjer u s k r s n u ć e m r t v i h . dućim spasiteljem, koga se očekivalo i molilo, da No dok dr. Klein, pa i Harnack a i nekoji drugi dogje ljude spasiti. Za to nekoji i u Mithri vidu per- kritičan u tom židovskom mišljenju o ukrsnuću mrt­ vih vide izvor u Bibliji, poimence u Danijelovu sijskoga Mesiju. Ali pravi persijski Mesija bio bi neki prorok proročanstvu, to drugi kritičari hoće, da je i ta S a o s li у a n t, koji da će se roditi iz Zoroastrina ideja o uskrsnuću mrtvih p e r s i j s k o g i z ­ koljena, pojavit će se pri svrsi svijeta, zametnuti b o r a . To poimence odlučno tvrdi A. C a u s s e 2), će žestoku borbu sa bogom zla i tmine, te će ga i koji govori da vjera u ukrsnuće od mrtvih kod Ži­ nadvladati. Pravo govoreć neće biti sam Saos- dova pojavljuje se tek onda, kad ovi dogjoše u hyant, nego će se s njime zajedno pojaviti još dodir sa Persijancima, a jer je sa tom vjerom u druga dva proroka U k š i a t e r e t i U k š i a t u ­ uskrnuće bila skopčana nada u dolazak Mesije, za š e m a h koji će se zajedno sa Saoshyantom, rame to bi mesijanska ideja, onakova, kakovu ju susre­ uz rame broti protiv kraljestva zla i tmine.1) ćemo kod Židova poslije sužanjstva babilonskoga, Glavni će svakako biti Saoshyant i on će zadati bila persijskog izvora. smrtni udarac zlu. Tada će nastati čudesan pre­ Nemogućnost utjecaja. okret u svemiru. Tmine će iščeznuti ispred svjet­ losti, smrt ispred života, zlo ispred dobra. Nevolje Da iinade neke sličnosti megju mesijanskom će nestati, i glada i žegje, i boli: svuda će vladati idejom u Zend-Avesti i u Bibliji, to se ne može po­ kraljestvo novo, kraljestvo mira i sreće. Svijet će reći, ali ta je sličnost općenita u nekim religioznim biti oslobogjen od svakoga zla, boga Ahrimana idejama raznih naroda starih i novih. Kazao sam će nestati sa zemlje a kraljevati će sam Ormuzda već gori, da je nada u budućeg spasitelja bila kod dobri i Ijubežljivi bog. većine starih naroda, to razabiremo iz literature Istodobno, kad se pojavi Saoshyant sa svojim l) Ist Jcsus eiue liistorische Personlichkeit ? str. Вб. drugovima i kad pobjedi Ahrimana, odnosno, kad -) Der Ursprung der jud. Lehrc von der Auferstehung. Case ovaj podvrgne Ormuzdu, nastati će i u s k r s ‘) G. Maspero, gore naznač djelo, str 5b2. hors 1908. — Spor 1911.) str 30 i d. „Tlieologische Rundschau" XIV. (Tubingen �192 Br. 12. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. istih naroda, a u suštini, ta je ideja bila kod svih ozne običaje, u opće svaki tjesniji odnošaji sa ista. Uvaženi egiptolog W. S p i g e l b e r g tu­ poganskim narodima; pa kad se svega toga sje­ mači nam tu pojavu ovako: »Ja držim, da se kod timo, smijemo li pomisliti, da su ti isti pisci, bili oni proroci ili ne, uzeli od drugih naroda ideju, raznih naroda u doba nevolje može n e o v i s n o (jedna od druge) razviti literatura, koja tješi na­ koja zasjeca u bitnost starozavjetne religije, kao dom u bolja vremena. Što je žalosnija sadašnjost što je mesijanska ideja? Što se napose tiče persijskog utjecaja na me­ to se \y ,še slika budućnost — i meni se čini da to nije ništa osebujno egipatsko, nego da zajedničko sijansku ideju u Bibliji, to znademo, da su Izraelci dobro ljudskog roda, te se doslijedno i izraelska došli u doticaj sa Persijancima tek u 6 ili 7 vijeku proročanstva mogu držati izvornima.«1) U osta­ prije Isusa, dakle za vrijeme sužanjstva babilon­ lom više je no vjerojatno, da je ona mesijanska skoga i kašnje, a gle! mesijanska ideja nalazi se u ideja kod starih naroda odjek p r a d a v n e o b ­ knjigama Starog Zavj. napisanim davno prije u j a v e . dane od Boga prvom čovjeku, poslije nego 15. (Pentateuh) i 10. (knjige kraljeva) i 8 . (pro­ je ovaj sagrješio, a sadržane u kratko u zname­ roka Izaije itd.) vijeku pr. Isusa. Persijski je utjecaj dakle nemoguć. A s druge strane moramo znati i nitom biblijskom svjedočanstvu Gen. З.»з. U sebi nije isključena mogućnost, da su Židovi to, da sveta knjiga persijska Zend-Avesta nije do­ u čemugod prilagodili svoje prvašnje shvaćanje vršena od Zoroastra, nego puno kasnije, tek za Mesije, persijskom shvaćanju, premda to nije Supora П.А n u r š i a v a n a , dakle o k o p o l o ­ stalno dokazano; ali kad je govor o M esjjimHie v i c e š e s t o g s t o l j e ć a p o I s u s u . Tako smijemo istovjetovati židovsko mišljenje sa čisto misle uvaženi orientaliste kao što su J. Darmsteter, biblijskim. Znamo sa stahošću, da su Židovi u vri­ G. Maspero i drugi.2) Dosljedno tome lasno se jeme Isusovo, imali krivih nazora o Mesiji, a ti su moglo dogoditi, da su biblijski, odnosno židovski nastali nešto uslijed krivog shvaćanja biblijskih nazori o Mesiji utjecali na mesijansku ideju u Zenmesijanskih proročanstva, г nešto opet uslijed po­ davesti, te se po tom može okrenut argumenat litičkih okolnosti one dobe; ni]^ po tom isključena naših orotivnika protiv njih istih i kazati: Ne samu mogućnost, da je na mesijansku ideju židovsku utje­ što mesijanska ideja u Bibliji n i j e o v i s n a o calo mišljenje drugih naroda s kojima su oni došli mesijanskoj ideji u Zend-Avesti, nego je obratno u doticaj. Evangjelista Matej pri pisanju prvog mesijanska ideja u Zend-Avesti ovisna o mesijan­ Evangjelja imao je jednu od glavnih svrha baš tu, skoj ideji u Biblija Nego ja tu ovisnost neću nate­ da ispravi krive židovske nazore o Mesiji2.) zati ni isticati, ragje ću iznijeti nekoje točke koje Drugčije je sa čisto biblijskom mesijanskom pokazuju veliku zazliku megju nazorima jedne i idejom. Ta ideja u Bibliji nije se pojavila u kojoj druge knjige odnosno na Mesiju, te će ta poredba posebnoj periodi izraelske povjesti; ne spominje najbolje otkriti plitkost i glupost Trstenjakova se tek onda, kad su Izraelci došli u doticaj sa ko­ usklika »Persijsko mišljenje o Mesiji slično je jim drugim narodom; ona se nalazi odmah na po­ onomu u Bibliji. Utjecaj je očit!« četku Biblije, u trećem poglavlju prve knjige St. Z.; 4. Poregjenje. te se povlači poput zlatne niti kroz sve staroza­ A) Z e n d-A v e s t i n Me s i j a . vjetne knjige sve do zadnjeg poglavlja Malahije, a prelazi i u knjige Novog Zavjeta kao već ostvarena. 1. Tri su proroka, koja će se pri svrsi svijeta poja­ Niti je to kakova sporedna ideja; ona je pače jedna viti i svijet spasiti, a glavni je S a o s h у a n t. od temeljnih ideja Biblije. Doduše nije mesijanska 2. Saoshyant jest pravi n a r a v n i potomak Zoroideja na svim stranicama Biblije jasno izražena, astrov, dakle prosti čovjek. O djevičanskom rogjenju nijesu sva proročanstva o budućem Mesiji ista, Saoshyanta nema u izvoru ni spomena.*) ali je jezgra jedna te ista i nepromjenljiva kroz sve 3. Saoshyant pojavit će se pri svrsi svijeta i tad će faze, a to je glavno. Znademo pak kako se žestoko se sav fizički red u svemiru preokrenuti. obaraju pisci svetih knjiga na religiozne nazore 4. Saoshyant doći će, da izmiri dva neprijateljska poganskih naroda, znademo, kako su Izraelcima božanstva i da boga zla podvrgne bogu dobra. zabranjivali nasljedovati u čemu poganske religi9 Deutsche Literaturzeitung. Berlin UJU). — Navod sain preveo po J. Doiler: Die Messiaserwartung im alt Text. — str. 0. 2) Spor. R Cornely: Historica et criMca Introductio in U. T.( libros sacros (Cursus Scripturae sacrae) vol III. Paiisius 1897. str. 506. ’) Maspero u gore naznač, djelu, str. 506. *) Mnijenje o djevičanskom rogjenju Saoshyanta nastalo je — kako dobro opaža moderni protestantski kritičar Dr. R. Griitzmacher (Jungfraucngeburt. Berlin 1911, str. 84) uslijed jedne krivo shvaćene a dosta t r i v i j a l n e rečenice u Zend-Avesti. �Persijski utjecaj na mesijansku ideju_u Bibliji. 193 5. O Saoshyautu zna sc malo ili ništa, označen je pun u je duboke tuge izraz žalosne duše. Zend-Avesti sa nekoliko mršavih nestalnih poteza, po samo veseli glas čuje, to je glas čežnje, kojima ne možemo ništa stalna zaključiti. ufanja u dolazak osloboditelja. B) B i b l i j s k i M e s i j a . 1. Jedan je sami budući Spasitelj svijeta. 2. Biblijski Mesija je sin jedne Djevice, o zemaljskom ocu nigdje nema spomena, nego se samo nebeski Otac, višnji Bog, spominje. 3. Biblijski Mesija pojavit će se »u punini vremena«, kad se Bogu svidi, da spase čovjeka, a fizički se red u svemiru neće ni malo promjeniti. 4. Biblijski Mesija doći će, da ljude privede jednome pravome Bogu, koji suparnika nema niti ga je ikada imao. 5. Mesija u Bibliji prikazan je do u tančine kakav će biti i kad će se pojaviti: prorečeno je Njegovo čudesno rogjenje, proglašen je Sinom Božjim i sinom Djevice, na­ značeno je mjesto i vrijeme Njegovog dolaska, prikazani su glavni momenti Njegova života, čudesno djelovanje, muka, smrt, uskrsnuće, slavoJobiće. 5. Ostvarena idej a S godine na godinu povraćaju nam se blagi b o ž i č n i d a n i , koji nas razveseljuju oživljenjem milih uspomena, ogrijevaju u -'vo hladno zim­ sko doba vatrom ljubavi rajske, predočuju jedno od najnježnijih otajstva naše svjete vjere. Slavimo porogjenje Onoga, koji je proizveo preporod ljudstva. Nije ovo puka fraza, nego zgoljna povjesna činje­ nica. Prvi Božić, onaj sretni Božić otrag 1912. go­ dina ili, ako ćemo točnije računati otrag 1908. go­ dina, dijeli povjest ljudsku u dva velika osječita razdoblja. Prvo je razdoblje obavito gustom tamom, isprepleteno neizvjesnošću i zabludami. Povjest ljudskog roda od Adama pa sve do 749 godine utemeljenja Rima prikazuje nam se kao jedno klupko, zamršeno klupko, koje se razmata a razmotat se ne može. Ljudi se vrzaju u tom kolu, za­ pliću se sve više i više a na grčevitim potezima lica čitamo njihovo žalosno stanje i želju za oslobogjenjem. — Ili ta povjest čini nam se kao knjiga, debela knjiga, ispisana svakojakim, ponajviše tu­ žnim dogagjajima. Pisana je teškom rukom, nujnim stilom, kao što jesu tužne i žalosne uspomene bijednog čovječanstva; samo jednu riječ susre­ ćemo zlatnim slovima zabilježenu: to je riječ ve­ dre nade u dolazak spasitelja. — Ili opet cijela ta povijest od Adama do 749 god. utemeljenja Rima čini nam se slična glasu mnogobrojnih trubalja; njihov se glas razliježe vasiouom s kraja na kraj, Jedan se vapaja i Na početku pak drugog razdoblja, jedne zim­ ske noći god. 749 od utemeljenja Rima, pojavlja sa bajno svijetlo, koje se poput jutarnjega sunca diže sve više i više, žari se sve jače i jače, svijetli sve ljepše i ljepše i obasjava sav svijet uništava­ jući zablude, goneći tmine. To je svijetlo, što je zasjalo prve božične noći nad tihim Betlehemom; svijetlo, koje je priproste pastire iz okolice i učene mudrace sa istoka privelo k jednom Nevinašcu, koje se porodilo od siromašne majke i bilo polo­ ženo na malo slame; svijetlo, koje svijetli ima tome punih devetnaest vijekova prosvjetljujući razum ljudski, ulijevajući u sice pune utjehu i okrjepe. Kako protumačiti taj čudesni preokret u povjesti? K ako'napose protumačiti činjenicu da se do porogjenja Isusova Mesiju neustrpljivo očeki­ valo, a poslije ga se ne očekuje više? Moderna kritika može nam podati odgovor kakav hoće, može nam prikazati mesijansku ideju u kojem hoće obliku, može joj izvora tražiti gdje hoće, bilo u Egiptu, bilo u Asiriji, bilo u Babiloniji, bilo u Persiji: činjenica ostaje, koja se poreći ne može, da je ta i d e j a o s t v a r e n a i t o p r i g o d o m u t j e l o v l j e n j a Bož *j e R i j e č i . To nam božična vijest kaže, ona mila i utješljiva vijest, koju je Iakokrili angjeo kazao na prvi Božić sret­ nim pastirima, koja se na opću radost godimice opetuje po našim crkvama a opetovati će se i ove godine ovih blagih božićnih dana: » Gl e ! n a v j e š t a m v a m v e l i k o v e ­ s e l j e , k o j e će b i t i s v e m u puku, j e r v a m se d a n a s r o d i S p a s i t e l j , koj i je Hrist (Mesija) G o s p o d i n . « (L. 2.]0.) IfS d P. Senjić-Tvrtković. = Zviježđa moga zvanja. Nad dragom suzom drhće trepavica Ko velo slutnje iznad nove nade, Već pripravna je žrtva paljenica; U plamen žarki tamnjan-zrno pade, АГ zgori žižak svetilišta moga A nove staze dotače se noga I ruj se proli nebom pregaranja: Pun ljubavi i sanja. �194 Вг. 12. »SER A FINSKI PERIVOJ« 1912. 0. Arh. Brković, Tuzla: Ali, već ste na me svrnuli svi oči, Sirote b‘jedne, da vam milost dadem, A meni s boli već se pogled koči Dok ćutim za vas za se i ne znadem; Jek jedno imam, jedno: kaplju suznu Pa i nju hoće zlobnici da uzmu A viste siti suza i plakanja I ljubavi i sanja. Pregorite mi suzu ovu jednu, Kad vaših tekle svuda već su česme, L)a sačuvam je, da mi jednom žednu Ugasi žegju, kada zgaro s pjesme, Sto drht je njezin na mom oku stvara. Kad sve ljubi, duša kad pregara Sa svakidanjeg bonog umiranja Rad ljubavi i sanja. Pa, vjerujte rni, zadnja ,-,u; АГ daću vam je jer pregarat znadem; Dragocjena je, cjelo blago svoje Ja u njoj zrijem; nju tek što hnađem. Pa je Г vam lakše s ovom suzom mr’ 1 Nad oltar žrtve stavit ću je ^veti Tu poštujte je zadnjeg sred titranja Rad ljubavi i sanja. 1 kad se jednom otrgne mi Ja mr'jet ću s njome srca mirna, spremna Na krilu nade i ko san duboka , G . Nek prekrije me crna gruda zernna. АГ još nek drhće jer mi pjesme stvara, Još šarna duga kroz nju nebo šara; A vi ste siti varavoga sjanja I ljubavi i sanja. Kad dragom suzom drhće trepavica Ko velo slutnje iznad nove nade, Nek moja bude žrtva paljenica Kad moje u nju tamnjan-zrno pade; Kad zgori žižak svetišta moga Po novoj stazi kročiće mi noga, Dok nebo sjalo rujem pregaranja Kroz suzu zreno: zv’jezdu moga zvanja. Divni razvoj Duns Škotove škole u XVII. vijeku. 4. ^ Otac Bonaventura Bellutus i otac Bartolomej Mastrius, oba samostanca, kao profesori bo­ goslovije u kolegiju sv. Bonaventure u Rimu napi­ saše zajedno nekoliko filozofskih djela u duhu Škotovu. God. 1639. dadoše štampati u Mlecima je­ dan svezak u četvrtini s naslovom: »Disputationes ni organum Aristotelis, cjuibus ab adversantibus, tum veterum tum recentiorum jaeulis Scoti logica vindicatur«. To djelo ponovno izagje u Mlecima 1646. i u Napulju 1660. God. 1637. objelodaniše u Rimu u jednom svesku u četvrtini: »DispuTationes hi octo libros physicorum«. To djelo bi j<*š četiriput štampano u Mlecima, te opet u Na­ pulju. - God. 1640. štampaše u Mlecima u jed­ nom svesku. Disputationes de Generatione et Corruptione«. Iste godine izdadoše u jednom sve­ sku: »Disputationes in libros de coelo et mundo et :s«. - God. 1643. štampaše u jednom :sku: Disputationes in libros de anima«. Iza opetovanih zdanja sva ta djela izagjoše skupa u pet svezaka na arku u Mlecima god. 1688. s ovim naslovom: »Potpuni tečaj filozofije prema misli uz­ višenoga naučitelja«. Osim drugih izdanja taj te­ čaj izagje ponovno u Mlecima god. 1727. Postav otac Bellutus provincijalom, vijećnikom i cenzo­ rom inkvizicije u Siciliji, izdade napose, bez sudje­ lovanja oca Mastriusa, mnoga bogoslovna djela. God. 1645. objelodani u Katani u jednom svesku na arku raspravu o Utjelovljenju. Opet u Katani izagje jedan svezak djela oca Bellutusa pod naslo­ vom: »Moralium opusculorum miscellanea apparatu, atque resolutionum librum posthumum«. Na­ pokon kad je 18. svibnja 1676. umro, ostavi za tisak spremno djelo o sakramentu euharistije u jed­ nom svesku. — Otac Mastrius, ravnatelj nauka u Padovi i provincijal bolonjske provincije, od svoje strane napisa dva sveska na arku o metafizici. Još izdade nekoliko teoloških rasprava o četiri knjige Sentencija, u kojim brani Škotovu nauku od starih i novih protivnika. Ta djela izagjoše u Mlecima god. 1675., 1684. i 1698. God. 1671. odbjelodani u jednom svesku na arku moralnu teologiju uzvišenoga naučitelja. Napokon izdade u Ferari god. 1650. u jednom svesku jednu obranu s na­ slovom: »Scotus et Scotistae, Bellutus et Ma- �Divni razvoj Duns Skotove žkole u XVII. stoljeću. striiis expurgati a prohosis querellis Ferchianis.«1) Otac Aleksander Rubeus de Lugo, samostaпае, ravnatelj u asiškom kolegiju, zatim u bolonjskom i vječni definitor svoje redodržave, izdade dva sveska u četvrtini teoloških prepiraka megju Škotistima. To djelo izagje u Bolonji 1651. Otac Bonaventura Theuli, vječni definitor rimske provincije i provincijal Svete Zemlje, izdadc moralku po nauci Duns Skotovoj u Mlecima god. 1652. God. 1673. štampa u Mlecima djelo u četvrtini o Bezgrješnom Začeću. Otac Gašpar Sghemma, samostanac, prosinodalni ispitatelj i član inkvizicije za sicilsko kra­ ljevstvo, napisa mnogo škotističkih djela. Godine 1645. izdade u Palermu škotističku teologiju u jednom svesku, koju posveti kardinalu de Lugo. Drugi svezak izagje 1651. God. 1638. dade štam­ pati u Palermu priručnik škotističke teologije. Još god. 1645. izdade škotističku fiziku u dva sveska, a 1648. škotističku logiku u jednom svesku. Otac Ivan Krstitelj Christadorus, lektor teolo­ gije i definitor redodržave sići ske, vijećnik u sv. Oficiju, ostavi nam »Compendium totius Theologiae Subtilis Doctoris.« Otac Vincenc Ciorla,’ učitelj bogoslovije u akvilskom samostanu, napisa dva sveska filozofije prema nauci Duns Škotovoj. Prvi izagje god. 1640. u Rimu, a drugi 1651. u Napulju. Otac Franjo Macedo, rogjen u Koimbri u Portugalu 1594., najprije stupi u družbu Isusovaca 1616., gdje proživi do god. 1642., a onda dozvo­ lom svojih starješina prigje u franjevački novicijat provincije sv. Antuna, te položi zavjete u Lisabonu 1643. Tu više godina podučava filozofiju i teologiju i bi imenovan propovjednikom kralja Ivana III. i kraljevskim povjesničarom. Pošto se je bio upustio u političke stvari, morade ostaviti Portugal, te neko vrijeme provede u Francuskoj i Engleskoj, dok se stalno ne nastani u Italiji. U Rimu se toliko dopade Aleksandru VII., da ga imenova profesorom polemične teologije i propagandinu kolegiju, profesorom crkvene povjesti i vi­ jećnikom inkvizicije. Padnuvši u nemilost, ode u Mletke, gdje 1667. kroz punih i neprekidnih osam dana drža javna predavanja o svim znanstvenim ') Kako se vidi, djelo je otaca Mastriusa i Bellutusa vilo znamenito. Ono obuhvaća sve filozofsko-teološke misli uzvišenoga naučitelja. Možda bi se djelo te dvojice odličnih škotista moglo usporediti sa bogoslovijom pisaca Salmanticenza Mastrius i Bellutus jesj u pivom redu me ju velikim braniteljima nauke uzviSe* noga naučitelja, te se malo bogoslova sedamnaestoga stoljeća može s njima isporediti. lor, granama.1) Ta mu predavanja pribaviše tako do­ bar glas, da je bio imenovan mletačkim gragjaninom, te je njegova slika bila izložena u gradskoj knjižnici. Iste g. 1667. bi pozvan, da zauzme sto­ licu moralne filozofije na padovanskom sveučilištu. Umrije u tom istom gradu 1 . svibnja 1681. u 88 . godini života.2) Otac Macedo nam ostavi mnoštvo, pjesničkih, književnih, povjesničkih, znanstvenih, prijepornih, filozofskih, teoloških i biblijskih djela.3) Ovdje ćemo spomenuti samo filozofska i teološka njegova djela 1671. poče izdavati svoje najgla­ sovitije djelo: »Collationes doctrinae S. Thomae et Scoti cum differentiis inter utrumque fideliter produetis, sententiis subtiliter examinatis . . .« U tom djelu o. Macedo usporegjuje nauke dvojice ve­ likih bogoslova o pitanjima, koja se raspravljaju u prve tri knjige Sentencija. Po njegovo sudu Skot natkriljuje sv. Tomu kao filozof i teolog, te doka­ zuje, kako je uzvišeni naučitelj imao razlog, da se odijeli od sv. Tome u mnogim filozofskim pita­ njima. To djelo ima tri velika sveska na čitavu arku. Prvi izagje god. 1671. u Padovi; drugi 1673. u istom gradu, a posvećen je kardinalu Ottoboniju. Treći svezak isagje 1680., a posvećen je papi Inocentu XI. — 1664. izdade u Rimu u jednom svesku na arku djelo o pozitivnoj teologiji, a 1663. djelo o prepirkama izmegju krivovjernika i raskolnika. God. 1660. štampa djelo u četiri knjige o Petrovim ključevima. 1667. izdade opet u Rimu djelo u jed­ nom svesku na arku: Assertor romanus adversus calumnias hetherodoxorum, Anglorum praesertim et Scotorum in Academiis Oxoniensi, Cantabrigiensi et Abertontensi«. Djelo je posvećeno Klementu IX. — 1654. štampa u Londonu djelo u ') .Monstrum scientiarum propterea meruit voćariv (No menelator P. Hur'er.) -) Premda je otac Macedo umro u Padovi, i u Rimu se u aracelitanskom samostanu čita ovaj grobni natpis: Viro otnniscio P. Fr Francisco a S. Augustino Macedo Patria Lusitano. Veneto Civi, Minor Observantium Provinciae Portugaliae Lectori jubilato. In Patavina Academia Ethico Prolessori, Galliarum Regiuae Annae Contionatori et Consiliario, Regis Lusitaniae Joannis IV. Clironologo Latino, Sancti officii Romae Oualiiicatori, iu Collegio Propagandae Fidei Controversiarum Lectori. 1п Romauo Sapientia Historiae Ecclesiasticae Magistro. Poetae estemporaiies celeberimo. Pluribus in Catholicae et Litterariae Reipublicae ohsequium laboribus claro. Adversae iortunae ictibus intrepidio, ingenio acri, memoria infallibili Septuaginta voliiminutn Patri, die I. Maii 1681. Aetatis suae aiino 88. Padua ad Superos profeeto. ■') Imena tih djela mogu se vidjeti u Biblioth. Francisc Joannis de S. Ant., tom. I. �196 Br. 12. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« — 1912. četvrtini s naslovom: »Tessera romana auctoritaOtac Jeronim Gallus, rodom iz Manera u natis pontificiae adversus buccinam Thomae Angli varskoj biskupiji, isluženi učitelj, ostavi neizdana et classicum heterođoxorum«. 1643. izdade u Lon­ dva sveska o trečoj knjizi Skotovih sentencija. donu djelo u jednom svsku, gdje dokazuje, da je Prvi svezak štampa 1645. u Milanu njegov uče­ papa Inocent X. bio nadahnut, kad je osudio pet nik o. Pacifik Porti a Gera. Jansenovih stavaka. — 1644. objelodani u Lon­ Otac Bazil Donursus de Surrento, glasoviti donu jedan svezak s naslovom: »Cortina D. Au- profesor filozofije i teologije, provincijal napuljske gustini de praedestinatione et gratia». — 1655. redodržave, ostavi neizdat potpuni tečaj filozofije izdade u Rimu djelo: »Mens D. Augustini illustrata u dva sveska, potpuni tečaj teologije u tri sveska de duplici adjutorio gratiae«. — 1676. štampa u u duhu Skotovu. Padovi djelo: »Myrothecium morale documentoOtac Feliks Brandimartes, kapucin, ostavi rum tredecim seu totidem lectiones super textum neizdat potpuni tečaj teologije u Škotovom duhu, Aristotelis lib. VIII. Ethicorum«. — 1673. objelo­ u tri sveska. On umrije 1655. dani u Veroni jedan svezak u četvrtini: »Diquisitio Otac Pavao iz Offide, kapucin, višeput definitor ecclesiastica super azimum eucharisticum, seu de i generalov povjerenik, ostavi neizdata četiri ritu azimi et fermentati«. — 1674. tiska opet u sveska filozofije i četiri teologije u duhu uzvišenoga Veroni djelo s naslovom: »Commentationes duae naučitelja. ecclesiastico — polemicae pro S Vincentio Otac Iiuminat Oddo de Collessano, kapucin, nensi«. To djelo izagje ponovno u Mayenei lt>70. učitelj bogoslovije, definitor i kustos mesinske pro­ — 1671. štampa u Padovi u jednom svesku na vincije, napisa tečaj škotističke filizofije u pet sve­ arku kratku crkvenu povjest. — Tim štampanim zaka, od kojih prvi izagje 1664. u Palermu, drugi djelima treba dodati još mnogo djela, koja su ostala 1667. u Mesini, treći i četvrti 1674. i 1678. u Na­ u rukopisu: jedan svezak o saborima, jedan o sv. pulju, a peti ostade neizdat, jer otac Iiuminat umrije Augustinu, jedan o proba bi iizrnu, jedan o ženidbi u Mesini 1683. ) itd. Vrlo je dakle važno teološko djelo oca Maceđa. Otac Rafael de Meliton, kapucin, provincijal Samo ono broji više od dvadeset velikih ivezaka.1) Otac Ambrozij Saxius služen učitelj bo- sirakuške redodržave, generalov povjerenik za melonjske redodržave, izdade 1640. u više svezaka sinsku i palermsku provinciju, sjajno podučava u Bolonji filozofsko- teološko d<t!o, u kome izlaže bogosloviju kroz dvadeset godina, te radi prerane smrti ostavi neizdata: Predavanja o kjigama sen­ nauke uzvišenoga naučitelja. Otac Klement Brancasius de Carovinea, uči­ tencija u Škotovom duhu, te druga školastička i telj bogoslovije i definitor, izdade u Napulju 1646. • moralna predavanja. Otac Jezuald iz Bolonje, kapucin, profesor jedan svezak o evangjelima, a 1638. bio je, isto u Napulju, izdao dvije rasprave o Jednom i Trojed- bogoslovije, glasoviti propovjednik, bogoslov kar­ dinala Jeronima Colonna, napisa potpun tečaj mo­ nom Bogu. Otac Karlo Franjo de Varesio, jubilarni lek­ ralne teologije. Djelo izagje prviput u Palermu tor, član inkvizicije, generalov povjerenik, vrlo 1646., a drugiput u Mlecima 1649. 1652. dade vješt škotističkoj nauci napisa dva sveska o Ško- štampati u Palermu u jednom svesku djelo o Duns Škotovoj nauci. tovoj školi. Djelo izagje u Mlecima 1690. Otac Ivan-Toma Brayden, kapucin, uspješno Otac Ivan Krstitelj Fonius de Fugnano, islu­ ženi učitelj, bolonjski provincijal i generalni defi­ podučava bogosloviju četrnaest godina, te napisa nitor cijeloga reda, izdade u Mlecima 1688. tumač potpun tečaj filozofije i teologiju po načelima Škoprve knjige sentencija u Škotovu duhu u dva tovim, ali djela ostadoše neštampana, jer on umrije 1669. sveska. Otac Ivan Ruccius, učitelj bogoslovije, iz­ ') On se vrlo pohvalno izrazuje o Škotu, kad ga naziva: dade 1650. u Paviji jedno škotističko djelo u jed­ .doctlssimorum optimum, et optimorum doctissimum; maximum nom svesku. scientlarum ducem et praesidem; ingeniorum Principom primac ‘) Kako veli Ivan Brancaccio u svom dj lu ,Ars memoriac vindicata*, otac Macedo .bio je uistinu knjižnica svih znanosti i opće čudovište cijele Europe, izvrstan bogoslov 1 filozof, rječit go­ vornik i pjesnik nadaren divnom lakoćom*. Feijao kaže, da je bio dika svoje redovničke obitelji i domovine. On je svojim mnogo­ brojnim i znanstvenim djelima osvjetlao škotističku školu. classis et litterarum antesignanum; inter clarissimos doctrinac ргоfessorcs celeberrimum doctorem et phoenicem, fontem et occeanum omnigenerae littecaturae; Caesarem primarium eruditorum; in ехplicandis quaestionum arguttis omnibus acutiorem; in disserendo omnibus subtiliorem; in confutando omnibus modestiorcm*. (Cursus philosophicus ad mentem Scoti, passim.) �Divni razvoj Duns Škotove škole u XVII. stoljeću. Otac Franio Berdon iz Parme, samostanski trećoredac, balonjski provincijal, generalni definitor, general, vijećnik sv. Officija, izmegju ostalih djela napisa jednu raspravu o Škotovim formalitetima, koja izagje u Farmi 1662.; jednu raspravu u probabilizrnu, koja ugleda svjetlo u Lionu 1669. Umrijevši 1671., ostavi mnogo neštampanih djela. Megju ovima jednu raspravu o beatifikaciji sve­ taca, koja izagje 1703. u Parmi. Ostavi za tisak gotova dva sveska o Bezgrješnom začeću bi. dj. Marije. Oba se čuvaju u franjevačkoj knjižnici u Madridu. Već smo govorili o ocu Waddingu i njegovoj dvojici odličnih suradnika: ocu Antunu Hiquoeusu i ocu Ivanu Ponciusu. Vidjeli smo, da su njihova djela izašla s djelima Škotovim 1639., te se ne mo­ ramo više na njih povraćati. Megjutim je kasnije otac Poncius izdao mnogo znamenitih djela, koja ga uvršćuju ne samo megju glavne zastup. ike škotističk škole, kao što su Mastrius, Brancatus, Macedo, Frassen, nego i megju najbolje bogoslove XVII. vijeka, kakovi su Suarez. Vasques, Ivan od sv. Tome, de Lugo i Salmant censes. 1643. on dade štampati u Rimu u tri sveska potpuni tečaj filozofije u Škotovu duhu, a 1652. izdade u Parizu potpuni tečaj teologije u duhu uzvišenoga nauči­ telja. — 1661. štampa u šest svezaka svoje bogo­ slovne tumače Sentencija uzvišenoga naučitelja. Otac Bonaventura Baro,1) nećak oca Waddinga, isluženi učitelj bogoslovije u kolegiju sv. Izidora, kustos i generalov povjerenik, glasovit sa velike učenosti, izdade u Kolonji 1664. jedno djelo u tri sveska s naslovom: »Skot obranjen u cijeloj filozofiji, logici, fizici i metafizici «. 1666. štampa u Lionu jedan svezak pod naslovom: »Uzvišeni naučitelj obranjen od svojih protivnika u pitanju Trojstva«. — 1670. objelodani u Lionu jedan sve­ zak s naslovom: »Uzvišeni naučitelj obranjen u raspravi de Deo Uno«. — 1676. štampa u Florenciji: »Ivan Duns Skot obranjen u svom djelu o angjelima«. Po svjedočanstvu Ljudevita Dupina 1676. izagjoše u Lionu još tri njegova bogoslovna djela. Još izdade jedan svezak o djelu stvaranja u šest dana. To je deseti svezak, u kom brani nauku Skotovu. — Godine 1651. izdade u Rimu u d v a’ sveska jedno filozofsko djelo s naslovom: »Prolusiones philosophicae«. Još izdade ova djela: 1653. u Rimu knjigu o utjehi bogoslovije, 1651. u Rimu jedan svezak rasprava o glavnim predme-*) *) „Bonaventura Baronius... vir omnigenae eruditionis, de Religione ac re scliolastica optime rmeritus." Biblioth. francise. Joann. a S. Ant., tom. I. 197 tima bogoslovije, 1642. u Rimu djelo o Bezgrješ­ nom začeću, a 1671. u Lionu ugledaše svjetlo tri sveska njegovih bogoslovnih i filozofskih djela. Otac Franjo Moloy, Irac, jubilarni lektor bo­ goslovije u kolegiju sv. Izidora, izdade jednu ras­ pravu o Utjelovljenju u duhu uzvišenoga naučitelja. Otac Antun Broudinus, Irac, jubilarni lektor bogoslovije i prvi profesor u praškom kolegiju, iz­ dade u tom istom gradu 1663. »Compendium theologiae scolasticae« u Skotovom duhu. Otac Franjo Relio, Irac, učitelj bogoslovije, izdade u više svezaka tečaj filozofije po nauci uzvi­ šenoga naučitelja. Otac Franjo Bermingham, otac irske provin­ cije i generalni definitor, jubilarni lektor bogoslo­ vije u kolegiju sv. Izidora, štampa 1656. u Rimu »Summa theologiae de Deo uno et trino« po na­ činu angjeoskoga naučitelja’ i uzvišenoga naučitelja^Djelo je posvećeno Aleksandru VII. U Francuskoj nije tako velik broj škotističkih bogcslova'iao u Španjolskoj i Italiji. Megjutim je i tu škola uzvišenoga naučitelja imala sjajnih rezultata i mnogi se njezini zastupnici ubragaju megju najbolje bogoslove. Djela otaca Boyvina, Duranda, Dupasquiera, a osobito oca Frassena vrlo se cijene, te nema nijednog škotiste, koji jih toplo ne želi imati u svojoj knjižnici. Otac Klaudij Frassen, rogjen u Peronui u Pikardiji 1620., još posve mlad stupi u franjevački red. Radi njegovih rijetkih sposobnosti starješine ga spreme u veliki pariški samostan na nauke. 1662. bi promaknut na čast doktora bogoslovije te podučava tu znanost kroz više od trideset go­ dina na veliko zadovoljstvo svih. Višeput je bio gvardijanom velikoga pariškoga samostana i ge­ neralnim definitorom svoga reda. On umrije 1711. u 91. godini života na velikom glasu učenosti i redovničkih krjeposti. On izdade najprije jedan tječaj filozofije po načelima uzvišenoga naučitelja. Drugo izdanje iza­ gje u Parizu 1668. u četiri sveska, onda u Tuluzi 1686. te 1767. u Mlecima. — God. 1672. o. Fras­ sen poče izdavati veliki tečaj bogoslovije po nače­ lima uzvišenoga naučitelja. On je jedan od naj­ boljih, ako ne najbolji bogoslov, što ih je bilo u Francuskoj u XVII. vijeku, te se mora staviti uz Ivana od sv. Tome, de Goneta, kardinala de Lugo i druga svjetla bogoslovije onoga vremena.1) Otac *) Dosada ne poznamo bogoslovnoga djela, loje bi bilo onako polpuno i temeljito obragjeno, kao što je djelo oca Fras­ sena, zato bi ga svaki profesor bogoslovije morao imati u svojoj knjižnici. �108 Br 12. SERAFINSKI PERIVOJ« 1912. ostavili su nam mnogo znanstvenih djela, pa su zavrijedili, da se stave u prvi red bogoslova svoga vremena. Otac Amand lierman, iz češke redodržave, jubilarni lektor bogoslovije izdade u Sultzbi 1676. u jednom svesku tečaj filozofije po- načelima sv. Augustina, sv. Bernarda i Ivana Duns Skota. Otac Ivan od sv. Antuna tvrdi, da je vidio, to djelo u kralj, knjižnici u Madridu. G. 1690. on izdade u Kolonji četiri sveska tumača o knjigama Scntencija po duhu uzvišenoga naučitlja.— 1698. štampa dva sveska o teološkim i moralnim krjepostlma. Osim toga izda god. 1700. djelo: »Capistranus triumphans seu historia fundamentalis đe S. Joanne Capistrano«.2) Otac Bernard Sannig, rogjen u Šleskoj, jurni lektor bogoslovije, prvi profesor crkvenoga u Pragu, provincijal Ceske, generalov povjerenik za redodržave poljsku, rusku, ugarsku, slavonsku i bavarsku, te napokon generalni definitor svoga reda, vrlo se odlikova svojim djelima, koja sama sačinjavaju čitavu crkvenu* knjižnicu. Od 1675. 1681. izdade u Pragu u četiri sveska velik tečaj bogoslovije s naslovom: »Schola Theoiogica Scotistarum«. Od 1684.— 1685. izdade takogjer u Pragu u tri sveska velik tečaj filozofije pod naslovom: » Schola Philosophica Scotista­ rum«. 1688. objelodani u Pragu u dva sveska ve­ liko djelo s naslovom: »Schola Controversistica, seu controversiae adversus haefeticos omnćs vcteres et novos«. Od 1686,-—1687. štampa u dva Škotističku su školu u sjevernim državama sveska črtvrto veliko djelo: »Schola Canonica, seu sjajno zastupali neki vrlo uvaženi pisci Po pri­ universurn jus canonicum nova methodo digemjeru Franjevaca Titelmana, Sasboutha i Smi- stum«. Sva su ta djela od velike važnosti. Otac Matija Hauseur, iz limburške vojvodine, singa, oci Herinx i Van Sichen divno su naučavali na Iouvainskom sveučilištu.1) Češki reformati od­ isluženi učitelj bogoslovije, definitor i dvaput pro­ likuju se izmegju svih svojom bogoslovnom zna­ vincijal, izdade od 1646.—-.1652. u dva sveska nošću. Oci Sanning, Herman, Hauzeur, Stumel vrlo glasovito djelo: »Collatio totius theologiae inter Majores nostros Fr. Alexanđrum Alensetn, ‘) Ako se hoće znati, koliko se na Iouvainskom sveučilištu Patriarcham Theologorum, Doctorem irrefragabicijenila nauka Škotova, nek se čita glasoviti panegirik o uzviše­ lem, Sanctum Bonaventuram,. Doctorem Seraphinom naučitelju, što ga je sastavio glasoviti Nikola Vernuleus, pro­ cum, Fr. Joannem Duns Scotum, Doctorem Subfesor rječitosti na tom istom sveučilištu. Ovdje ćemo navesti samo tilem, ad mentem S. Augustini sub magisteris Chrinekoliko njegovih rečenica Na str. 10. taj pisac kliče: „Tuus est, o Hibernia, Scotus quem libi u bs tua celeberrima Dims tanquam sti interiore per Gratiam, exteriorem per Eccleaeternae gloriae prignus quodam et ingeniorum ommium miraculum siam«. Djelo izagje u Namuru te je posvećeno ka­ genuit/' A na str 29. veli : ,,qAs inquarp lilo doctior fuit aut esse toličkomu kralju. Na koncu prvoga sveska dodano Frassen je pisao još znamenitih rasprava o sv. pismu. Ali o tom se ne ćemo ovdje baviti. Otac Ivan Gabriel Boyvin, rogjen u Norman­ diji, lektor teologije, objelodani u Parizu 1580. potpuni tječaj škotističke teologije u četiri sveska. Još izdade potpuni tečaj škotističke filozofije. To je djelo od 1664.— 1682. izdavano u Parizu više od pet puta. 1669. otac Bonaventura Columbus, samostanac, izdade u Lionu u jednom svesku od 90U stranica potpun tečaj škotističke filozofije. 1649. otac Petar David izdade u Parizu filo­ zofiju po načelima uzvišenoga naučitelja. 1687. otac Franjo dc Molius, kapucin, štampa u Parizu u tri sveska potpun tečaj filozo­ fije od mentem Scoti. 1650. otac Antun Legrand de Douai izda djelo s naslovom: »Encomium sapientiae mirniiis, seu Scotus humilis elucidatus«. 1685. otac Bartolomej Duranđ izdade u pet svezaka u Marselji škohstičku te dogiju s naslo­ vom: »Clypeus Scoticae Theolo.iae contra novos ejus impugnatores«. To je djelj još triput štam­ pano. 1692. otac Sebastian Du];asquier drde štam­ pati u Lionu školastičku filozofiju г načelima uzvišenoga naučitelja. Još je sastavii potpun tečaj teologije, koji izagje u Chamberyu 1698. i 1708. u osam svesaka. To je djelo ponivno štampano u Padovi 1701., 1719. i 1743. potuit? Nullum scientiarum genus, in quo non fuit versatissimus, nulia sapientiae pars,*quam non accuratissime congnovit... Na str. pako 37. v e li: ,,Alios innumeros niliil attinet citare, qui omnes uno ore proelamabuut iilustratam a Scoto subtiliter philosophiam esse, et theologiam feliciter auctam. Dicent etiam et testatum toti orbi esse volunt, eruditionis humanac non miraculum tantum, sed terminum etiam, Scotum extitisse. O quot, o quanti, o quam admirandi ab hoc magistro discipuli prodiernut! ctc.“ 2) Hogoslovt reda sv. Dominika odobravajuć to djelo, vele o piscu : „Adeo p obitati vitae sapicntiam adjunxit, ut non solum per plura lustra publica cum laude unlvcrsam Philosophiam ac theologiam plurimos edocuerit, verum etiam postquam in obse uLum maximumque commcdum boni publici typis in hicem publicam edidisset, zelotissimus gloriae Dei et Sanrtorum honoiis conscripsit modo vitam Magni Joannis Capistrani." �Divni razvoj Duns Skotove Škole u XVII. stoljeću. je djelce s naslovom: »Conciliationes inter Alensem, S. Bonaventuram et Scotum cum S. Augustino«.; na koncu pako drugoga sveska ima dogmatični, školastični i moralni dodatak. Otac Gulijelm Herinx, Belgijanac, jubilarni lektor na louvainskom sveučilištu, a kašnje biskup u Ypresu. On izdade 1660. u Anversu u četiri sve­ ska:' »Summa thcologiae scholasticae moralis« po načelima uzvišenoga naučitelja. U predgovoru to­ ga djela otac Herinx tvrdi tezu, koju mi branimo u ovoj radnji, naime: da se je u Školama više slije­ dila školastička nauka, nego li tomistička. Isti otac Herinx izdade u Valladolidu 1661. djelo: »Centiloquium theologicum«. Otac Gulijelm Van Sichen, učitelj bogoslo­ vije na louvainskom sveučilištu, izdade u Anversu 1666. u dva sveska tečaj škotističke filozofije On je ostavio još tumač' četiriju knjiga Sentencija po sv. Bonaventuri. Napokon je na sveučilištu branio mnoge bogoslovne teze, koje su štampane u Louvainu u jednom svesku. Otac Gulijelm Goiss sabra i izdade filozofske Skotove rečenice. 1680. otac Friderik Stumel, iz turinške redodržave, izdade u Kolonji u dva sveska djelo: »Priinurn et perenne mobile theologicum Isti otac iz­ dade još jedno djelo s naslovom: »Unilabium Orbis subtiljter litterati de distinctione formali ех na­ tura rei«. Napokon je objelodanio: »Theologia sacramentalis in formam thesium, ad mentem Subtilis Doctoris«. Napokon svrŠismo naše dugo nabrajanje, premda je u istinu vrlo nepotpuno, jer bi mogli na­ vesti još dosta franjevačkih učenjaka, koji su pi­ sali u duhu i po načelima Ivana Duns Škota; ali mi­ slimo, da to nije potrebito, jer iz dosadašnjih na­ ših navoda čitatelji mogu lako uvidjeti, kako je bila plodna Škotova škola u drugoj polovici XVII. vijeka. Sada pako pitamo čitatelja: »Je li učeni Caramuel imao temelja, kad je 1651. pisao: »Scoti schola numerosior est aliis simul sumptis« (Škoto­ va je škola mnogobrojnija od svih drugih skupa uzetih)? Jesu Ii oci Stumel, Poncius i Herinx imali pravo ustvrditi što i taj odlični cistercita? Ima li koja- druga škola, koja bi nam mogla pružiti toliko vjernih pristaša? Je li i isti sv. Toma u to vrijeme imao toliko pravih i vjernih učenika? Kažem pra­ vih i vjernih učenika, jer pisci, koji se nazivaju to- 199 rnistirna, dijele se u dvije kategorije: prvi vjerno izlažu misao svoga učitelja i živo ju brane od pro­ tivnika. To su pravi tomisti. U tom su broju opće­ nito Dominikanci. Drugi izlažu i tumače sv. Tomu pripisujuć mu svoje vlastite misli1) i iskrivljujuć ragje njegovu nauku. To su vam tomisti samo na oko. U tom su kolu općenito pisci Družbe Isusove i drugi pisci izvan dominikanskoga reda.') Kad bi, uzev to u obzir, nabrajali pisce vjerne sv. Tomi od 1640.— 1700., taj bi broj, mislimo, bio mnogo ma­ nji od onoga, što smo ga naveli za Škotovu školu. Napokon nam je milo završiti ovu radnju upozorujuć čitatelja, koji to ne bi znao, da je Duns Škot vjeran učenik sv. Augustiria. Glasoviti otac Macedo, koji je tako duboko proučio djela svetoga hiponskoga biskupa, to otvoreno tvrdi. Prispodabljajuć nauku sv. Tome i Škotovu, on veli: »Ško­ tova je nauka uvijek Augustinova«; a na drugom mjestu kaže« »U Škotu vidim Augustina. Ako tko hoće pobijati Škota, mora pobijati i Augustina«. Ako čitatelj о Ч р т sumnja, nek čita oksfordske ko­ mentare, pa će vidjeti, da se tu veliki hiponski bi­ skup navagja više od osam stotina puta. Pa ako još dvoji, nek nam istumači, zašto da baš jedan redovnik sv. Augustina, o. Toma Penket, prvi iz­ daje komentare Škotove, zašto da drugi Augustinac, o. Paulin Berti, to djelo ponovno izdaje, te se u predgovoru tako pohvalno izrazuje o Škotu. To je u ostalom mnijenje redovnika sv. Augustina. Otac Mihovil Quero u jednom glasovitom govoru, što ga izreče o životu i nauci našega naučitelja, kliče: »Ima li slučajno ijedno pitanje megju svim onim, o kojim je raspravljao, a da nije imao sv. Au­ gustina za učitelja? Doista ne, jer je naučitelj Ma­ rijin bio u s t a A u g u s t i n o v a; Augustin je bio svijetlo za Škota, a Škot je bio odsjev Augustinov. Kao što bršljan prijanja uz hrast, tako se ta dva naučitelja usko sjedinjuju u svojim mislima i mni­ jenjima. Isti otac dodaje malo dalje: »Škot se tako slaže sa sv. Augustinom, tako je dobro prikazao njegovu misao, da tko kudi jednoga, nužno' je, da kudi i drugoga,a ako hvali jednoga, nije moguće da ne hvali i drugoga«.3) ]) Lako je shvatljivo, kako mnogi pisci svoje vlastite misli stavljaju pod okrilje tako sveta i odlična naučitelja. Dužnost je povjesničari, da istaknu tu činjenicu i uprave na nju svoje či­ tatelje. :) To je več u XVII vijeku istaknu) glasoviti Ivan Poncius. 3) P. Dominiquede Caylus. Etudes Franciscaines, 1910—1911. �200 Bi. 12. — »SERAFINSKI PERIVOJ/ - „Kultura i Bosanski Franjevci" pred sudom. 7. » P r a v a C r v e n a H r v a t s k a « . Dne 12. listopada: Kad se nekada pisala povijest nizalo se važnije dogagjaje redom jedan za drugim, ka­ zivalo se rodoslovlje pojedinih vladara, pripovije­ dalo se potanko krvave ratove, a malo ili nimalo se pažnje posvećivalo duševnom razvoju ljudstva; malo ili nimalo se osvrćalo na kulturna pitanja. A ipak ova su važnija i zanimivija od prvih, jer dok po prvima znademo, što bijasmo, po drugima sa­ znajemo, što smo i kako smo dotle došli. Zato no­ viji povjesničari većim dijelom prornjeniše metodu pisanja povijesti, i na prvom mjestu osvrću se na povijest kulturnog razvoja naroda o kojem pišu, Na taj način povijest postaje ono, što je kazao ču­ veni Ciceron: »Magistra vitae« iliti »učfteljk. ži­ vota«, jer čovjek u toj povijesti kaonoti u jednom velikom ogledalu gleda samoga sebe kakav bijaše, kakav jest, a i kakav mora ;da bude. Jedan primjer tako pisane povijesti imademo i mi u njanovijem djelu učenog Franjevca dr. Julijana Jelenića, urednika uvaženog znanstvenog ča­ sopisa »Serafinski Perivoj«. Njegovo g^re nazna­ čeno djelo »Kultura i bosanski Franjevci. neću ka­ zati da je nešto nova, ali jest svakako nešto rijetka u našoj književnosti; niti li ću kazad da je prvo djelo svoje vrsti, ali bez sumnje mora mu se dati odlično mjesto. Djelo je tim važnije, što je napi­ sano u doba, kada je bosansko pitanje sred nesregjenih prilika na Balkanu i u našoj užoj domovini Hrvatskoj, od osobite zn a m e n ito sti.® !^ Učeni Franjevac prikazuje nam u ovom djelu od 256 stranica velikog formata razvoj bosanske kulture od davnijeh vremena, od prvih stanovnika Bosne, pa sve do godine 1780., osobitim obzirom na glavne čimbenike bosanske kulture u Bosni, na­ ime Franjevce. U drugom svesku govoriti će autor o razvoju bosanske kulture od g. 1780. do današ­ njeg vremena. Nema ovdje kakovog pjesničkog maštanja, niti li je ovo poskupac raznih djela o Bosni, nego samostalni, kritični prikaz kulturnog razvoja u Bosni, vijerni opis političkog, socijalnog, prosvjetnog, religioznog, djelovanja Franjevačkog reda u Bosni, Hercegovini, a i Dalmaciji. Iz ovog djela razabiremo koji je vez opstojao megju samo­ stanima u Dalmaciji i onima u Bosni, kako su se braća uzajamno ljubila i potpomagala, a svi slož­ no radili za dobro naroda. I dok je taj bijedni naš narod u Bosni i Hercegovini svakojake jade pod­ nosio pod zulumom turskim, čestiti Franjevci tje­ 1912. šili su taj narod lijepom riječji, sokolili ga nadom u budućnost, gladna ga hranili i žedna napajali, a napadnuta svojim ugledom do potrebe i britkom ćordom branili. Zanimivo je u velike čitati i o odnošaju bosanskih Franjevaca prema turskim pa­ šama, vezirima i sultanima u Carigradu: kako su ovi Franjevce cijenili i volili, kako su im razne fermane pečatali, koji su bili melem na ljutu ranu, ko­ jim su barem donekle mogli Franjevci sebe i narod svoj obraniti od bijesa turskih paša i njihovih sluga. Cijelo Jelenićevo prikazivanje temelji se na važnim dokumentima pronagjenim po samostan­ skim knjižnicama, arhivima samostanskim, župničkim i državnim kao i na vjerodostojnim savremenim djelima većeg ili manjeg opsega. Djelo je dakle skroz znanstveno i kritično. Zanimivost mu povećaje lijepi broj slika glasovitijih Bošnjaka, nci raznih starinskih rukopisa, a nadasve fac[siirjile važnih povelja. Jezik je jedar i čist, stil ži­ vahan'! zanimiv, papir i oblik knjige elegantan, pa će svatko s uživanjem knjigu čitati. Toplo ju za to svima preporučujemo. Dobavlja se kod autora: Sarajevo (franjevački samostan), a stoji K 3.50. Cijena nije baš malena, ali onakovo djelo isplaćuje se sa tri krune i po, i ko djelo nabavi neće se pokajati.<^ I t 8 . »B o s n i s c h e P o s t« u broju od 26. li­ stopada. »Der Direktor des hiesigen theologischen Seminars, der Franziskaner und Redakteur des »Serafinski Perivoj« Dr. Fra Julius J e 1e n i ć, der sich bereits als Schriftsteller und Geschichtssehreiber einen Namen erworben hatte, iiberraschte unsere Oeffentlichkeit mit einer neuen vvissenschaftlichen Arbeit, welche uns das Wirken und die Tatigkeit der bosnischen Fran­ ziskaner seit ihrer Niederlassung in Bosnien und der Hercegovina bis in die Gegenwart darstellt. Die Initiative zu dieser Arbeit gab das hiesige I n s t i t u t f i i r B a l k a n f o r s c h u n g . Man kann wohl das Thema als auch die Wahl des Autors, dem diese Arbeit anvertraut wurde, als gluck bezeichnen. Die Franziskaner sind geradezu ein Spezifikum Bosniens und der Hercegovina, mit dem die Geschichte der bosnischen Katholiken von der zweiten Halfte des 14. Jahrhunderts bis in die Gegenwart eng verknupt ist. Die Franziskaner sind aber geradezu ein national-kroatischer Orden, der seine Tatigkeit namentlich bis zum Ende des siebzehnten Jahrhunderts auf das gesamte kroatisehe Sprachgebiet, also auch auf Dalmatien, Slavonien, Siidungarn, einen grossen Teil des alten Serbiens, �Kultura i Bosanski Franjevci« pred sudom. und selbst nach Bulgarien und Siebenbiirgen erstreckte. Sie waren die Pioniere des Katholizismus auf dem ganzen Balkan und siidlichen Teile der Donau-Monarchie. Und obwohl diese Gebiete von mehreren Herrschern regiert wurden, vermochten die bosnischen Franziskaner die Einheit ihrer Ordensverhaltung auf s&mtlichen Gebieten aufrecht zu erhalten. In kirchlicher Beziehung wurden sie stets voin papstlichen Stuhle unterstiitzt, der ihnen die weitm ojichsten Befugnisse einraumte. Sie waren auch die treuesten Diener der kirchlichen Oberhaupter und der vatikanischen Politik. Zur Zeit der nationalen Dynastie in Bosnien bekampften sie die Patarenen und unter der ottomanischen Herrschaft trachteten sie, mit Hilfe der christlichen Staaten, dieselbe abzuschiitteln. Endlich waren sie bestrebt, die Einigung der ostlichen und westlichen Kirche herbeizufiihren. Dieser ihrer Tatigkeit ist der grossere Teil der Arbeit Dr. Jelenić gewidmet. Doch die Franziskaner und speziell die auf bosnischem Territorium, waren nicht nur die einzigen Seelsorger sondern auch die einzigen Lehrer, Schriftsteller und teilweise auch Aer^te, Ratgeber und Fiihrer des Volkes. Ihrer Tatigkeit auf sozialem Gebiete der Volksbildung widmet der Autor besondere Kapitel mit vollstandiger doch knapper Ausniitzung des Materials. Auf diese Weise kommt auch der Titel des Buches zur volfen Berechtigung, da er uns ja uberhaupt die ganze Geschichte Bosniens vom katholischen Standpunkt durchblicken lasst. Die allzugrosse Begeisterung des Autors flir die Geschichte des Ordens ist natiirlich schon aus dem Umstande erklarlich, da er selbst dessen treuer Sohn ist — doch dadurch wurde die kritische Seite der Arbeit nicht stark beeintrachtigt. Es ware erwiinscht, dass die Arbeit Dr. Jelenić (der noch ein zweiter Band folgen wird) bald auch in deutscher Ausgabe erschiene, um sie auch dem detschlesenden Publikum zuganglich zu machen. Doch w&re hiebei die Beifiigung eines Sach- und Namensregisters, das wir in der kroatischen Aus­ gabe vermissn, wiinschenswert. D— i.« 9. » B o s n i s c h e P o s t«. »B. P.« počela je neke ulomke u prevodu u podlistku donositi. Prvi je odlomak izašao 23. listopada pod imenom: »Die Bosnischen Franciskaner im Kampfe gegen die Os­ ma nen«. 10 . »D o m i S v i j e t« u br. od 1 . studenoga: »Raspolažući rijetkom stručnom spremom i na­ obrazbom, uspio je pisac da nam u ovom djelu 201 dad^ \snu i vjernu sliku djelovanja Franjevaca na polju jere i sjedinjenja crkava, njihov utjecaj na razvijanje školstva, znanosti i umjetnosti, i rad na polju političkom i socijalnom. Čitavo djelo obuhvatati će dvije sveske. Prva sveska bavi se krat­ kim opisom kulturnoga stanja u Bosni prije dolaska Franjevaca, njihovim dolaskom i dogagjajima do početka carevanja cara Josipa II. (God. 1780.). Druga sveska baviti će se dogagjajima od 1780. god. do najnovijega doba. 1 ako je do sada izašao priličan broj rasprava o bosanskim Franjevcima, ipak se osjeća potreba jednoga djela, koje će ukrat­ ko i sistematski predstaviti njihov kulturni rad. M o ž e m o s l o b o d n o r e ć i , d a j e dr . J e ­ lenić sjajno riješio svoju zadaću i ovim svojim djelom nadmašio rani­ j e p i s c e . — Knjigu najtoplije preporučujemo našem svećenstvu i obrazovanoj čitalačkoj pu­ blici.« 1 1 » L i s t D u b r o v a č k e b i s k u p i j e u br. od 1 . studenoga: »Urednik uvaženog »Ser. Peri­ voja« i profesor bogoslovlja u Sarajevu, dr. Jele­ nić, obdario je hrvatsku književnost uprav kras­ nim djelom. U 256 stranica ovećeg formata nani­ zao je povijest Bosne i Hercegovine, osobitim ob­ zirom na djelovanje Franjevaca po tim stranama sve do godine 1780. namjerom, da drugi dio po­ vijesti iznese drugom zgodom. Nije ovdje fantazija radila, nego čitavo djelo odava revnog i nepristra­ nog istraživatelja davnine, koji je znao iz zaprašenih arhiva iznijeti važne fermane turskih sultana, vezira i paša, povelje negdašnjih vladara Bosne, te razne priznanice i privilegija podijeljena pojedi­ nim crkvama, župama ili samostanima, i to sve u skladni red svrstati, protumačiti, povjesnim či­ njenicama zaobliti, da tako izigje sistematični pri­ kaz bosanske kulture i djelovanja Franjevaca u pogledu iste. Učeni Franjevac upotpunio je svoje istraživanje rezultatom istraživanja drugih trudbe­ nika na ovom polju, navodi češće i njihova svje­ dočanstva, pa tako u ovom djelu imademo prikaz čitave literature o Bosni, domaće i tugje. K a k o j epakdj el o pisano Iijepimjezikom, te u r e š e n o sa n e k o j i m s l i k a m a g l a ­ s o v i t i h B o š n j a k a i »f acs i mi l e« z n a ­ m e n i t i h i s p r a v a , to se u p r a v sa sl aš ć u l i s t a , a s p o u k o m č i t a . Toplo ga s to­ ga svakomu preporučujemo.« 12 » K r š ć a n s k a Š k o l a « u br. od 1 . stu­ denoga: »O djelovanju bosanskih Franjevaca pi­ salo se u nas (Batinić, Nedić i dr.); ali kako su se poslije iznašli još mnogi dosada nepoznati izvori, �202 Br. 12. — »SERAFINSKI PERIVOJ« 1912. odlučio se dr. Jelenić da ukratko i sistematski pri­ kaže rad bosanskih Franjevaca na poziv dra Patscha, koji je obećao to djelo publicirati u seriji djela, što ih izdaje Institut za iztraživanje Balkana. Dr. Jelenić poznat je u nas kao savjestan historičar po svojim dosadašnjim radovima, a ta se savjes­ nost vidi i u ovom djelu. U I. svesku iznosi nam po­ vijest Franjevaca od njihova dolaska u Bosnu pa do god. 1780., a u II. svesku izaći će daljnja povjest do okupacije Bosne g. 1878. Pisac govori 0 evoluciji franjevačkoga reda, o radu Franjevaca oko jedinstva crkve, o duhovnoj pastvi, socijalnom 1 političkom djelovanju, školama i bavljenju oko znanosti i umjetnosti. U k n j i z i n a l a z e s e m n o g i n o v i p r i l o z i za p o v j e s t F r a ­ n j e v a c a u B o s n i uz f o t o g r a f s k e s n i m k e n e k i h d o k u m e n a t a . P o t r e bп о ј е , da tu k n j i g u p o z n a s v a k i , ko j i se b a v i c r k v e n o m p o v j e š ć u hrvat s k o m k a o i h r v a t s k o m l i t e r a t u r o m.« L I S T A K. Socijalno-kulturni Razvoj u Belgiji. (1. Pismo iz Be! gije.) Louvain (Rue des Flamands 55) 25. studenoga 1 ° I 2. Vrli gosp. urednice! Jedva sam dočekao Vaše pismo, kojim me pozivljete, da Vam štošta o Belgiji spravim za marne Čitaoce našeg »Seraf. Perivoja Vi ste mi u prvi mah stavili mnogo upita, na koje n • je za sada nemo­ guće odgovoriti. Sam shvaćate, sto će reći novajlija u tugjem svijetu! U početku, teško j( pojmiti i duh jednog grada, a kamo li ne jednog narodu. Tražite od mene opis katoh kog st? ja u Belgiji! Što ćete da Vam na to kažem? Svaki je naš čitaoc čuo mnogošta o Belgiji; čitao je možda i u kakvim nekat. no­ vinama, kako je u Belgiji dobro uspaljen duh kat. vjere, i kako s dana na dan Belgija napreduje u dobru, a na­ zaduje u zlu. Dakle izgledalo bi suvišno pred vaše či­ taoce iznositi išta o Belgiji, kad su i onako u ovoj stvari upućeni. Da, da: taj umišljeni prigovor niti je opravdan, a niti vrijedi, jer sjegurno uopće mi Hrvati nijesmo ni najmanje pronikli duh nijednog naroda, a kamo li onog kat. naroda, koji se naziva belgijskim narodom. To nam najbolje svjedoče essayiste i dopisnici naših liberalnih jiovina kao: zagrebački »Obzor« i spljetsko »Jedinstvo« et com. Stoga dakle, ja sam nakanio preko Vašeg kulturnog lista iznijeti od vremena do vremena najtočnije podatke ob onom narodu, megju kojim ja danas boravim, a i koji proučavam, a da tako barem čitaoci našeg krasnog »Se­ raf. Perivoja« uzmognu dobiti pravi sud o belgijskom pu­ čanstvu. Ti moji podaci crpljeni na samom vrelu biće najbolji ustuk našim liberalnim novinama. Podjedno vri­ jedi spomenuti, da ću se u prvim pismima najvećma po­ služivati sa statističkim brojkama, e bi se na koncu i Vaši čitaoci uvjerili o istinitosti mojih tvrdnja, koje sam za­ mislio iznijeti u jednom od posljednjih mojih pisama iz Belgije. Prije svega moram ovdje kazati, da ću se u ovom р.~па' samo ograničiti na: 1. Vjeru i 2. Školstvo u BsjgiiiV j e r a . Većina belgijskog življa pripada rimokat. Crkvi. Ako se sjetimo, da ovdje ima samo 27.900 prote­ stanata i anglikanaca, a jevreja ili žudija 13.200, to će nam ogromni broj za katolike ostati, da ispunimo cjekupno; stanovništvo,. koje danas Belgija ima, naime: 7,516.730 stan. (po poslednjoj upizbi iz god. 1910.). God. 1911. kat. Crkva imala je ovdje 85 svojih viših dosto­ janstvenika, 5.627 prostih svećenika. Protestanti imadu 33 pastora, a jevreji samo 13 i to: što rabina, a što dru­ gih vjerskih službenika. Da je katolicizam u Belgiji razvio svoje široke grane, to se ima zahvaliti vjerskoj slobodi, koju belgijski Ustav (Constitution) od 7. velj. 1831. sa svojim 14. člankom ovako donosi: »daje se sloboda vjera i njihovo javno ispovjedanje, kao što i sloboda očitovanja svojih nazora o svim stvarima«.1) Uža sve to ipak ima i jedna zapreka vjerskoj slobodi, kako se to razabire iz 16. članka istog Ustava: »___civilna ženidba mora se uvjek učiniti prije vjerskog obreda, izim slučaja naznačena u zakonu«.2) Prema tomu, ako bi koji svećenik blagosovio ženidbu »in extremis« bez prethodne vladine dozvole, bio bi osugjen na globu. Izuzev dakle to, kao i opstojeći zakon o ra­ stavi braka (koja se amo rijetko kada dogagja), mi momožemo s punim pravom reći, da se zakonodavstvo u Belgiji potpuno slaže sa pravilima katoličkoga moraliteta. !) .I.a liberte des cultcs, celle de leur exercice public, ainsi que la liberte de manifester ses opinlons сп toute matiere sont garanties..! (Art- 14)*. Tako glasi izvornik. -Ј ,Le mariage civil devra toujours preceder la benćdiction nuptiale, sauf les exceptions a ćtablir par la loi, s'il у a Iieu*. (Art. 16). �203 Listak. I ako je u Belgiji Crkva neovisna ođ države, i zemlja nema državne vjere, to ipak ne slijedi da državne i vjer­ ske vlasti nemaju nikakove megjusobne sveze. Tolikrat su se već u prošlosti odigrali mirni odnošaji izmegju Crkve i države. Tradicija i običaji o tom nas lijepo uvje­ ravaju. Ta, ne plaća li, ili bolje ne daje li novčane pot­ pore i danas država za uzdržavanje kat. klera? Neka brojke govore. God. 1911. bilo je po zkonu katolicima dodjeljeno 7,263.600 franaka za vjerske poslove. Dakako ista država snošljiva je i prama drugim vjeroispovjestima, jer iste godine dala je razmjerno u vjerske svrhe protestantima: 107.000, a jevrejima: 27.700. Suviše pri­ dodala je za službe ovih dviju vjera još 10.000 franaka. Danas mi imamo zakon (od g. 1900.) u Belgiji, po kojemu ove gornje tri vjere dobivaju godišnju pripomoć iz tzv. narodne ili državne blagajne. Država takogjer novčano pripomaže u podizanju novih zgrada kao i u popravljanu, starih. Župe se smatraju kao »civilni bitak« (»existu: civile«), te mogu imati vlasništvo (propriete). Svaka župa ima svoju administrativnu upravu, koje je po za­ konu član i mjesni načelnik (bourgmestre«), a kojoj je svrha, da pripomaže kler u vogje.iju crkvenih računa. Naravno, da su prije liberalci kušali mnogo puta da dohiju upravu nadzora crkvenih dobara, ali im sve to ostade bezuspješno. Klerici su isključeni iz vojničke službe. Nije s gorega spomenuh ni to, da sve civilne vlasti uredovno prisustvuju »Te Deumu , koji se pjeva prigodom narodnih godišnjica. Danas kat. Crkva ovdje broji: 6 biskupija, 190 deka­ nata. 6.400 crkava i kapela, 6 velikih i 6 malih sjemeni­ šta. God. 1900. Belgija je imala 2.474 samostana, od ko­ jih je 291 za muške osobe (ovih ima 6.237), a ostali broj za ženske, t. j. 2.183 sa 31.668 članica. Za ovu godinu nijesam mogao dobiti točna popisa, jer ga još i nema, ali uopće o svećenstvu, redovništvu i biskupijama biće napose govora. Za sada o tome dosta, a prijegjimo na: Š k o l s t v o . Nigdje na svijetu nema tako uregjena školstva ili obuke, kao što je to u Belgiji. Belgijanac po svojoj naravi jedino teži, da sama sebe usavrši prama svojoj okolini. Nije njemu mnogo stalo za tugjim krajem. On se mjeri prama svojoj mjeri. Zato nije se ni čuditi, što je razdioba školstva posve različna, i što se stranac ne može lako asimilirati njihovoj obuci. Drugim riječima, trebalo bi ovdje započeti prvotne nauke pa i proslijediti ostale. Mi se ovdje nemojmo na dugo pozabaviti sa tu­ mačenjem raznih naukovnih sistema, koji vladaju u ovo­ mu kraju, doli ćemo sa statistikom u ruci pokazati, da je skoro svaki Belgijanac školarac. Iz popisa samih sistema, čitaoci će već na prvi mah razumjeti razliku pojedinih škola. Na prvom mjestu dolaze belgijska sveučilišta. Imena i brojke kazaće, kako se Belgijanac zanaša za visokim školama. Evo obrasca (iz. šk. g. 1909.—10.): S v e u čilište Bruxelles Gand Liege Louvain u B ogo­ slo v ija _ — ш P rav- F ilo ­ L je čn i- Zna­ n ištv o zofija štvo nosti 192 127 295 330 152 87 131 81 451 410 184 233 970 1 ,7 9 7 580 396 522 345 1 ,9 5 7 Ukupno 854 K ovim brojkama moramo još pripojiti i ono 2.407 učenika, koji su iste gore naznačene godine pohagjali raz­ ne tehničke škole na gornjim sveučilištima. Od ovih gornjih sveučilišta, dva su državna, i to: u Ganđu i Liege-u, a dva slobodna u: Bruxelles-u i Louvain-u. Nego, kad smo pri ovomu, red je, da i dvije tri ri­ ječi natuknemo o djelovanju1 belgijskih katolika na polju odgoja. Najuspješnije djelo kat. Crkve u Belgiji, nema sum­ nje, jest u odgoju, uza svu ogromnu protimbu belg. I:beralne stranka Tomu je, mislim, razlog najvećma 17. članak Ustava, koji glasi: »Obuka je slobodna; sve su prethodne zapreke zabranjene; suzdržavanje povreda pridr­ žano je zakonu. Jednako i državna obuka ravna se prema zakonu«.1) Na ovom mjestu ustav predpostavlja u isti mah i slobodnu i državnu obuku. Razlika izmegju slo­ bodne i državne obuke jest jedino ta, Što prva ima pot­ punu slobodu u obuci, dok druga treba da pazi na zakon. Belgijanski katolici dobro su shvatili taj članak, kojim su im bile slobodne ruke u uspostavljanju novih prvih i srednjih škola, koje će biti kao priprava za sveučilišne nauke. Liberalci zadovoljili su se sa gradnjom svojeg sveučilišta u Bruxellesu uz pripomoć grada i brabantske pokrajine, dok za početne i srednje škole spoljašno ma­ rili nadajući se,.da će tim moći sve to više prodrijeti je­ dino državne škole na uštrb katoličkih. Ali ljuto su se prevarili, kako ću to iznijeti u dojdućem pismu, kad bude govora o srednjim i nižim školama. U opće ne vrijedi za Belgiju pravilo, da su u svemu poistovjetovane škole, podignute novcem bilo državnim, bilo gragjana. Diplome udijeljene od slobodnih sveučili­ šta vrijede jednako kao i one od državnih. Dakle velika je to blagodat po katoličke stanovnike u Belgiji. Osim sveučilišta Belgija ima i drugih visokih škola, i to: 6 trgovačkih. Kraljevska akademija lijepih umjetno­ sti nalazi se u Antwerpen-u, i brojila je 850 učenika god. !) Tekst glasi • „L’ enseignement est [Iibre; toute mesure preventive est interdite; la rćpression des delits n’ est reglee que par la loi. — L’ instruetion publique donnee aux frais de Г Etat est egalement reglee'par la loi*. �Вг. 12. — »SERAFINSKl PERIVOJ« — 1912. 204 1909. U 85 škola za risanje i slikanje ima 15.911 učenika, dok kraljevski konzervatorij i druge glazbene škole ra­ čunaju 20.192 učenika. To bi Vam dakle bilo »grosso modo« o višim ško­ lama u Belgiji. Drugi put mislim dovršiti o školstvu u Belgiji i to s osobitim osvrtom na početne i srednje škole. Megjutim nadam se, da će i ovo par gornjih redaka naj­ bolje rasvjetliti kulturnu stranu Belgije. Na koncu, gosp. uredniče, primite moje iskrene če­ stitke zbog napretka Vašeg »Seraf. Perivoja«, koji s dana na dan sve to više nalazi svojih vjernih i marnih či­ talaca. Uz bratski pozdrav iz tugjine jesam odani Vaš fra Anton Lovre Gančević. V J E S N I K . NAŠA DOMOVINA. Krinka ie pala! Poznato je već cijenjenim čitateljima »S. P.« da je otrag ne mnogo vremena izišla knjiga pod naslovom » B i b l i j a u s v i j e t l u i s t i n e i m o r a l a.<Napisao D a v o r i n T r s t e n j a k . Dionička tiskara u Zagrebu 1912. Str. 167. U predgovoru te knjige ističe Trstenjak megju osta­ lim i ovo: »Bivši još djakom kupih seb: Bibliju. Čitao sam ju vrlo rado. Bijaše mi ona u istinu sveto pismo. U svaku riječ ja sam vjerovao. Petnaest godina ležala je ona na mom noćnom stoliću i čitao sam ju svake večeri u krevetu. Čitah ju i za školske mise. Privlačio me koliko sadržaj, toliko jezik. Ali što sam ju više č ,ao to sam više opažao njezina protivurijećja. Napokon zaboravih na ljepotu jezika, te č i t a h k r i t i č k i m o č i m a . Otvorih oči. Stao sam č i t a t i k r i t i č k a d j e l a o Bi bl i j i , j e d n o , pa d r u g o i s v e dal j e. Mo j e s e u v j e r e n j e o j a č a . Ne bih nikako htio, da sam na krivu p u tu . . . M o j e j e u v j e r e n j e r a s l o i ja osje­ ćam potrebu, da ga iznesem na ja v u . . . J a s a m t r a ­ ž i o s a m o i s t i n u . Istina nada sve. Ovo je moje na­ učno uvjerenje.« Trstenjak se dakle stavio u pozu ozbiljnog, nepri­ stranog učenjaka, koji se ne zadovoljava površno stvar ispitati, nego je on za više godina temeljito, kritički, znanstveno proučavao Bibliju, a rezultat toga svoga pro­ učavanja iznosi na javu. Tako hoće Trstenjak, da o njem sudimo. A što je u stvari? Ja sam već jednom u ovom časopisu kazao, da ono, što Trstenjak o Bibliji iznosi nije njegovo maslo; kazao sam, da se on u biblijska pitanja ne razumije, te mu se može doviknuti sa Appellesom: »Sutor ne supra crepidam!« Sad imam u ruci bjelodanih, nepobitnih do­ kaza za to. Otrag nekoliko dana nabavio sam djelo M a k s a M a u r e n b r e c h e r a : B i b l i s c h e Ges c h i c h t e n — Beitrage zum geschichtlichen Verstdnanis der Religion, Berlin 1910. (Verlag Vorvvarts). Dogjoh do zanimivog, neočekivanog otkrića; M i s a o p o mi - s a o , r e č e n i c u p o r e č e n i c u , riječ po riječ prevodi T r s t e n j a k iz M aurenbrecherove knjige i iznosi na ia™ kap svoie »nau&10 “v ^renje«, kao rezultat svog višegodišnjeg kritičkog proučavanja Biblije. Našao sam pozitivno 79 (sedamdeset i devet) s t r a n i c a u Trstejakovoj knjizi, koje su d o s l o v n i p r i j e v o d i z M a u r e n b r e c h e r a . A biti će, da mi je pri isporegjivanju štogbd i oku izbjeglo, jer je Trstenjak lukavo postupao. On znade red izmješati i što je kod Marenbrechera pri svrsi članka to je gdjegod kod Trstenjaka na početku; ili što se sadrži kod Maurenbrechera u trima Posebnim člancima. Trstenjak je od svakog članka p0 nešt0 uzeo- d o s l o v n o preveo, te pod jedan zaiednički nas,ov Postavio. Sigurno je učinio to u svrhu л _____ u: ____ ________ х: i______ з _________ л \ ______ i___ da ne bi po nesreći kogod upoznao, da je- M aurenbre­ chera prevodio. Mudar bio, al se prevario. Suviše oko 20 stranica Trstenjakove knjige jest slo­ bodna preradba nekojih Maurenbrecherovih članaka; dakle u Trstenjakovoj knjizi imade ništa manje nego blizu 1 0 0 (sto) stranica prepisanih t. j. prevedenih iz Maurenbrechera. A to su ravno t r i d i j e l a k n j i g e . Ni ostali dio nije izvoran. Četrdeset i četiri (44) stranice ne sadrže drugo do razne navode biblijskog teksta po Daničićevom, odnosno Vukovom prijevodu, popraćeni sa kratkim Trstenjakovim nezgrapnim opas­ kama, glupim upitima, smiješnim začugjenjima, što sve odava, da Trstenjak Biblije ni malo ne razumije. Od ostale 24 stranice nešto je uzeto iz Drewsa »Die Christusmythe«, a s a l n o T r s t e n j a k o v i h jest u sve najviše d e s e t s t r a n i c a ubrojivši i pred­ govor. A i to nijesu cjelovite stranice nego razni umetci, koje je Trstenjak prevodeć M aurenbrechera ovdje ili ondje stavljao, a sadrže otrcane fraze protiv klerikalaca, svećenstva, pape, crkve, Biblije, pače protiv istog Boga. • Zanimivo u istinu! Od 167 stranica jedne knjige, samo ih desetak biti izvornim. Ovakovo šta rijetko se kada Čulo. Sličnog plagijatora mučno je ikada bilo. I još se to iznosi na javu u ime znanosti, u ime istine i morala kao plod svog višegodišnjeg proučavanja Biblije, �Vjesnik. a nije nego plod jednogodišnjeg p evogjenja Maurenbrecherova djela »Biblische Geschichten«. To djelo jest »naučno uvjerenje« Trstenjakovo. Krinka je pala. Sad znademo odakle Trstenjaku mudrost i lakoća, da piše o svemu i svačemu. O. P e t a r V 1a š i ć. »Martlć« na djelu. Nije tomu puno vremena, da je poput drugih hrvatskih pokrajina i u Bosni i Hercegovini osnovano pokrajinsko hrvatsko katoličko društvo »Martić« i ono već stupa na djelo. Baš ovih dana, kako nam iz Beča pišu, razaslalo je predsjedništvo »Martića« svoju okružnicu na razne prijatelje hrvatskoga kato­ ličkoga pokreta — na razne svećenike, u kojoj im javlja, kako misli već početi osnivati omladinska društva, te ih pri tom moli za vrlu neznatnu potporu — samo za dobru volju, da budu duševni vogje čitave akcije. Uprav je sveta svrha i ganutljivi motivi koji su »Martićevcepotakli na taj plemeniti i sveti pothvat. »Vjerni načelima velikoga Leona XIII. i vogje našeg dra. Mahnića — veli »Martića« okružnica — krećemo u široke mase, da i njima donesemo sreću i prosvjetu, koja će biti i katolička i hrvatska - - - krećemo novim stazama zdravog, krš ćanskog demokratizma. Da pokažemo, da jesmo i da ćemo ostati narodni ljudi, poveli smo akciju za osni­ vanjem omladinskih organizacija. S jedne ćemo strane pokazati, da nas visoke škole, nijesu mogle rastaviti od drugova naših, koji su bili prisiljeni, da nakon osnovne škole zamjene knjigu s plugom ili zanatom, već da i dalje gledamo u njima braću svoju, s kojom nas veže ista vjera i narodnost, ista prošlost, sadašnjost i budućnost, KNJIZ PRIKAZI I OCJENE. Fra Lovro Mihačević: Crtice iz albaneške povi­ jesti, Sarajevo Tiskara Kramarić i Raguz, Cijena 90 hel. S ovom knjigom dobismo potpunu sliku junačkih Albaneza od najstarijih vremena do danas, uprav do onoga dana, kada skoro Kiamil paša proglasi u Draču autono­ miju i nezavisnost Albanije, te ode na zdogovor u Valonu, da očuvaju Albaniju od daljnjeg prodiranja srpskih i crno­ gorskih četa. Uvaženi i radni naš redodržavnik kao što nas je lani podario zanimivim putopisima »P o A 1b a n i j i«, u kojim nam prikazuje zemlju junačkih Skenderbegovića, kakva je u sadašnjosti, tako isto ovogodišnjim » C r t i c a m a « poklanja nam na ruke cjelovitu sliku arnautske prošlosti, da imademo cjeloviti pojam o sino­ vima orlova — o slobodnim Sćipitarima, a tijem da i nehotice osjetimo simpatije prema ovim dičnim i vječnim 205 a s druge ćemo strane bezvjerstvu, koje se i u nas po­ čelo sve više pojavljivati u obliku soc. demokracije, li­ beralizma i vjerskog indifercntizma, staviti na put ljude, kojih su se od svojih mladih dana počeli spremati za boj. Te mlade, zanosne borioce valja da odgoje naše omi. organizacije. Svrha dakle omladinskim organizacijama je duševni i tjelesni odgoj članova u katoličkom i hr­ vatskom duhu ...« Svoju svrhu »Martićevci« misle po­ stići sa društvenom knjižnicom, zgodnim predavanjima, eventualno zabavama, tjelovježbom i sličnim sredstvima. Nema sumnje, da će ovi uzvišeni idejali naših visokošolaca naići na opće simpatije, a kod svećenstva sve­ strane pomoći i grijeh bi bio u nebo vapijući upravno ili neupravno stajati im na put. Previšnje odlikovanja. Njegovo c. i kr. Veličanstvo, kako doznajemo iz pouzdana vrela, odlikovao je člana naše redodržave fra Angjela I k i ć a viteškim krstom F ra 'je Josipa I. Odlikovani, rodio se je u selu Štrepcima župe zovičke dne 13. V. 1861. Franjevačku je halju obnkao 1879., a mladu misu Bogu prinio 1886. 0 ^ f0 ga vremena, svoje je sile stavio na oltar reda i roda> f „ tome radu stjže ga zaslužen0 odlikovanje. Zas]užnom , dohrom jra Angjelu srdačn0 čestitamo! Odlični trećoredac. Na Bezgrješno Začeće — 8. pro­ sinca obdržavana je u Sarajevu kod Franjevaca skup­ ština trećoredaca sv. Franje, na kojoj je bio vrlo lijep broj prisutnih. Iza propovjedi upravitelja Cičića slijedilo je oblačenje. Megju ostalim haljinu sv. Franje tom zgo­ dom primio je i čuveni graditelj gosp. Franjo Holz. SMOTRA. borcima za slobodu i prava domovine. Istina, svakomu nas još od djetinstva poznata su viteška vojevanja slav­ nog Skenderbega, otkako najprije izagje u Jedreni na megdan nepridobivenom Deli-Tatarinu i odsječe mu glavu, pa onda u Brusi dvojici snažnih, slobodnih i stra­ hovitih Turaka isto odsječe glave: i mnogo pobjeda od­ nese nad Muratom, Feriš pašom, Mustafom pašom itd.: ali baš zato, jer naše pojmovanje albaneške prošlosti i počimlje i prestaje sa junačkim Skenderbegom, zato je ova knjiga mgp. o. Mihačevića bila poželjna i potrebita za nas u svako doba, a osobito danas, kada je govorenje o Albaniji nanovo oživjelo i postalo predmetom općega zanimanja. Pored p r e d g o v o r a i u v o d a knjiga se dijeli u pet poglavlja. P o g l a v l j e p r v o prikazuje Albaniju od najsta­ rijega doba, koliko samo sežu istorični spomenici, pa �206 Вг. 12. »SERAFINSKI PERIVOJ« dok nije spala pod rimsku vlast. Najglavnije dvije pro­ vincije, koje je obuzimala stara Arbanija, bile bi Ilirija u užem smislu; Epir. Grčka je kultura ostavila slab upliv u ovim zemljama do u poznije vrijeme, premda se može vjerovati, da su Grci prije nego su došli u da­ našnju svoju zemlju obitavali u Epiru. Pod konac III. st. pr. Hrista izgubiš: Grci svoju samostalnost i potpađoše pod Rim, isto se dogodi i s Epirom 168. pr. H. U p o g l a v l j u II. Albanija, nakon' diobe rimskoga carstva, potpada pod istočne rimske careve, a isto u ovoj periodi izvrgnuta je pohagjajima Visigota, Ostrogota, pa u VII. stoljeću Srba, Bugara i sličnih pohoditelja i navalitelja. Srbi su gospodovali mjestima Albanije u pravom smislu pod kraljem Stjepanom Nemanjom i osta­ vili znakove blagotvornog djelovanja, što se vidi iz ku­ pelji, crkava i tvrgjava. Sve što su Srbi učinili u Albaniji, ne bijaše trajno. Mihael Angjeo Komnen stopi razasute državice u jednu autonomnu državu; ali ništa to ne bijaše trajno, jer je sudbina Albanije kroz sve ovo vrijeme bila izvrgnuta svakovrsnim napadauma i utjecajima ja­ čega. Tako sve do XV. stoPeća. iel' P o g l a v l j e III. bavi se Skenderbegom: njegovim udesom i životom, odnošajima prema onovremenim dr­ žav am a^ »naročito njegovo ratovanje sa Osmanlijama. Nakon smrti Kastriota 1467. Albanija se znatno promijenila, i ako ni Kastriota zbog svojih prilika nije sustavno uredio i podigao svoje zemlje. Tega vremena mnogi se Albanezi isele u Italiju. Turci se uvuku na vas mah u Albaniju, islam se proširi, premda kako P o g l a v l j e IV. kaže, da gradovi i plemena bijahu nezavisni, a male države podložne Porti, kojim bi uprav­ ljali bezi i paše iz kuća uglednih i bogatih, koji bi se znali i s Turcima u koštac uhvatiti, kad je to njihova korist zahtijevala. Ovo poglavlje bavi se Albanijom sve do 1831., kada se novije težnje i aspiracije osjetile u Albaniji u duhu svoga vrem ena. Za ovo doba našljednih paša i begeva ističu se osobito silni Bušatlije, kojih djela ispunjaju krvave stranice albaneške povijesti. P o g l a v l j e V., i zadnje otkriva nam mnogu zanimivu i velevažnu tačku novije Albanije: arnautske ustanke i revolucije, neuvigjavnost i nepravednost ber­ linskog kongresa prema Albanezima, pa onda opet naj­ novije zapletaje u Albaniji u našem stoljeću, ulogu mladoturaka, pojav Ise Boljetinca, uopće takve stvari, koje da­ našnja javnost u mnogom ne poznaje, a mora znati, hoće li, da što stvarno i pametno o Albaniji rekne. 1912. Čitavo je djelo poučno i zanimivo, pa ga mi od srca preporučamo! — Z. Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni od najstarijih vremena do danas. Sastavio Hamdija Kreševljaković. Sarajevo, 1912. P rva hrv. tiskara Kramarić i M. Raguz. Prošle godine, kao što smo i mi javili, navr­ šilo se je ravnih 300 godina, kako je fra Matija Divković tiskao prvo svoje djelo i stavio u Bosni nove temelje zaspaloj narodnoj hrvatskoj knjizi. Ta je okolnost m la­ doga muslimana Н. Kreševljakovića potakla, da je u »Hrv. Zajednici« ,o tome napisao jedan člančić. Pisac se je nadao, da će kogod o tome napisati štogod više, ali mu se nada izjalovi. Dijelom to, a dijelom, što su se baš oni brojevi »Hrv. Zajednice« u kojim je on o tome pisao puno tražili, a najviše nagovorom svojih prijatelja mladi se je pisac odvažio i ovaj svoj prvijenac proširio, te ga ove godine i objelodanio. Djelo se g. H. Kreševljak. ića diieli na tri doba: od najstarijih vremena do Divkovića, od DivKovića do ilirskoga pokreta, te od ilir­ skoga pokreta do danas. Piscu je početak hrvatske knjige u Bosni povelja Kulina bana, što ju je on 29. kolovoza 1189. izdat Dubrovčanima, i što se danas čuva u Petrogradu u biblioteci carske akademije. Iza toga se pisac bavi bogumilskom literaturom. U drugoj periodi pisac se bavi najprije djelima pisanim bosanicom, zatim latinicom, a na koncu muslimanskim piscima. Treće je doba pisac zgoti 'o podjelio u dva doba: do okupacije i po­ slije okupacije. Tu se govori o pjesnicima, o skupljanju na* odnoga blaga, o školskim knjigama, o narodnim umo­ tvorinama, folklori, beletristici, omladinskoj literaturi, znanstvenoj i poučnoj literaturi, te o periodičnoj litera­ turi. Pišući ovo djelo pis’ac je mnoga djela, o kojima je pisao, imao pri ruci, a dijelom se je služio do sada pu­ bliciranim djelima. Djelo je pisano krasnom hrvaštinom, te sasvim nepristrano — govori o Franjevcima, tako, da o njima bolje ne bi govorio ni Franjevac ili barem dobar katolik. Naravno, da ima dosta djela, koja pisac nije spomenuo, ali on nije ni išao za tim, da u 53 stranice izrešeta sve što se je tamo od Kulina bana pa do danas u Bosni napisalo, njemu je bila glavna svrha, da ovim djelom općenito prikaže književni rad H rvata u Bosni i Hercegovini i da na to prigodom 300 godišnjice knji­ ževnoga rada fra M. Divkovića pobudi pozornost. U ovo­ me smjeru djelo je sasvim uspjelo, te ga svima od srca preporučamo. Dobiva se kod pisca u Sarajevu, a cijena mu je 1 K. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, — za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prim a uredništvo u S arajev u . (Bosna, S arajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijan Jelenlć, Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �se r a f in s k i P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. ZA GODINU S DOZVOLOM CRKVENE I REDOVNIČKE VLASTI UREDIO: ■ Ж Д З Ј Ј иТ ЈЈ ч D :' FRA JUL1JAN JELENIĆ. SARAJEVO. 1912. TISKARA BOSANSKE POSTE, -SARAJEVO- ��Sadržaj „Seraf. Perivoja" za god. 1912 [Ш IfS iJ PJESME. Strana Bogorodici (dr. Oj'uro A rn o ld ) ............................................ 131 Genij Hrvatstva (P. S enjić-T vrtković)........................... 6 Hrv. štarinarskom društvu u Kninu (Stj. llijić) . . . . 124 Iz knjige' pjesama »Naši ljudi« (A. Cičić)...........................180 Iz »Pjesama Rušigradskih« (B. M arkušić)...................... 22 Ja sam gusle svoje (dr. Gj. A rn o ld )............................... 131 Jesen (fra Ned. Dugonjić-Vrhovčić)................................... 181 Lipa (Anka Topićeva) ........................................................... 63 Našem biskupu fra Marijanu (dr. T. Alaupović) . . . . 101 Noćno spominjanje (P. S enjić-T vrtković)............................43 Spomen (Nonca) .................................................................... 79 Što se više bližim (dr. Gj. A rnold).................................... 11 U teškom času (dr. Gj. A rnold)........................................ 157 Vogji svome (Nonca) ..................................................... 130 Zvijezda moga zvanja (P. Senjić Tvrtković).............................193 Zvijezda mora (dr. Gj. A rnold)........................................ 1 ČLANCI. Panjalukajma biskupa" fra"Jozu G arića............................... 189 Borba za moral (0. P. O. F. M .) ....................................38 Bosanski ljiljan (fra M. V. Batinić)...................... чб, 102, 131 Divni razvoj Duns Skotove Škole u 17 v. . . 117, 158, 109 i 194 Dvije okolnosti Isusova Uskrsnuća (O. P. Vlašić) . . 61, 85 Iz povjesti franj. crkve u Tolisi (Dobroslav Bazički . . 175 Jedan'prinos hult. povjesti bos. Franjevaca (fra E Matić) . . 51 Još o pretkršćanskom Isusu (O. P. V lašić)...........................149 K budućem euharističkom kongresu u Beču (dr. Blažević) 17 Louvenski profesor M. De Wulf o nauci Ivana Duns Škota 69 »Kultura i bos Franjevci« pred su d o m ..................... • . . 200 МпрЛо fra Alojzlje^Mjšić — mostarski biskup . . . 38 Neke misli o trećoretskom pokretu u Hrvatskoj (A. Cičić) 41 Neronove žetve (Guenot-Mišura) 1 , 23, 44, 64, 79, 105. 125, 152, Pabirci iz nekrologiia franj. samostana u Vukovaru (O. Gj. Bencetić ........................................................................... 134 Perzijski utjecaj na mesijansku ideju u Bibliji .................. 190 Pjesnik i pravnik b. Jakopone da Todi ( ć ) ...................... 8 Pretkršćanski Isus (0. P. V la š ić ) ................................... 18 Savremeno Robinsonovo predavanje o sv. Franji Asiškome (A. L. G a n č e v ić ).......................................................50 Slobodni moral (O. P. G ra b ić ).............................................. 77 Svećenički sastanak u Spljetu (Učesnik P . ) ..................40 LISTAK. Dominikanac ubijen pri kragji (0. P . ) ............................... 55 Framazunsko licumjerstvo (0. F. G.) ..................................... 30 Hrv. kat. narodno gjaštvo (I. M .) ................................... ....... Hrv.-slovenski kat. gjački sastanak (M. I.) . . . . . 153 Iz humanitafndstilproti katolici’mu (S. Miljevaca) . . . . . 72 Izvještaj Jukića zbora franj. bogoslova u Sarajevu za go­ dinu 1911.—12........................................................... .... . 93 Javna' sablazan (0. P . ) ............................................................ Jubilarac fra Angjeo Ćurić (M. D ž .)................................... 147 Katolički mladenački pokret (fra K. I . ) ...........................112 Malikov predlog (D a lm a tin a c )............................................. 31 Mladenačke organizacije u Dalmaciji (L. B . ) ..................55 Mladohrvatstvo (fra A. G . ) ..................................................... 54 Najnoviji prijevodi Fioretti-a (Anton Gačević)..................... 74 Nekoliko crkv. pjesama iz stare hrv. glagoljske knjige (Prof. R. S t r o h a l ) ............................................................. 162 Nešto 0 naslovu VII. knjige Martićevili »Osvetnika« (Č) . . 113 0. Eugenije Olivieri Franjevac (T .).........................................90 Osnovna škola u Docu (fra M. Kozinović)......................94 Proslava 75-godišnjice zbora duh. m ladeži............................92 Proto llić 0 sadanjoj crkvi neujedinjenili Srba (dr. J.) . . . 29 Prvi tabor kat. mladenačkih društava u Istri (0. F. S.) . 144 Sa 1. sastanka trećoredskih vogja (fra A. Cičić) . . . 139 Smijemo li siticati' III. svjetovni red sv. Franje kao naj­ bolja kat. organizaciju? . (L. B . ) .........................................89 Socijalno-karitativna djelatnost kat. redovnica u Njemač­ koj (O. K. B u lat)................................................................... 95 Socijologija u španjolskim seminarima (F. A. G.) . . . 12 Sv. Otac Pijo X. 0 III. redu (Fr. A. C ičić)......................184 Sraz kršćanstva i islama pod Biogradom (dr. Jelenić) . Svećeničke organizacije (F. L. B . ) ............................... Turski koran i katolički katehizam (0. P. G.) . . . . U ime slobode četrdeset hiljada zarobljenika (G.) . . Ulomak iz službene statistike (dr. Blažević) . . . . Ustoličenje biskupa Mišića (Mijo Sarajlija).................. Vindthorstova stogodišnjica (F. A. G .).......................... Vrijedno da se zabilježi (dr. Blažević)...................... Za kulturni program (svećenik p ra v a š)...................... VJESNIK. NAŠA DONOVINA. Antunovo u D o c u ............................... Apostolski d e l e g a t............................... Biskup Marković ................................ Biskup Mišić u S a r a j e v u .................. Blagosov temeljnog kamena . . . . Bogoslovska S m o t r a .......................... Crkva sv. Antuna u Sarajevu . . . . Darovi »Serafinskom Perivoju« . . Devedesetgodišnjica rogjenja . . . Dr. Rittig 0 tonu našega novinstva Euharistički k o n g r e s .......................... Fra Ivo Jurić Franjevcima Bosne Srebrene , . . . Fra Nikola M om činović...................... General franj. reda biskupu Mišiću . . Hercegovci svome biskupu . . . . Ispiti u franj. bogoslovnom sjemeništu Iz bogosl. franj. sjemeništa u Sarajevu Iz franj. sjemeništa Bosne Srebrene . Jurisdikcija ....................................... 14 114 165 97 57 164 164 32 31 145 166 186 146 97 75 114 166 186 114 �Strana Stran* Kardinal Falconi biskupu Mišiću . . ...................................... 98 Reforme rim. vikarijata............................................................ 33 ............................................................. 57 Kongres .................................................................................. 186 Skotova beatifikacija Kongrua u Bosni i Hercegovini ......................................... 145 Vjeronauk opet ulazi u š k o l e .................................................... 33 ..................................................................... 14 Krinka je pala ....................................................................... 2u4 Žrtva klevete Kužan vjetar s m o r a ............................................................ 14 NJEMAČKA. Licencijat .................................................................................. 186 »Martić* na djelu ...................................................................... 2u5 Franjevac — apostol umjerenosti 146 Matura ....................................................................................32 Glasoviti učenjak postao Franjevcem 68 Ministar Bilinski biskupu M i š i ć u .......................................... 74 Kulturni b o j ................................ 15 Ministar Bilinski u B o s n i ........................................................ 97 Oporuka abertskog nadbiskupa 114 Misije .......................................................................................186 Papin nuncij i polemika njem. katolika 114 Mlada misa ............................................................................... 31 Pokret za papinu državu i Isusovce ......................................146 Na trećoredski sastanak ........................................................ 74 ENGLESKA. Novi šibenski biskup ........................................................... 75 Novi voj. ženidbeni zakon za Bosnu i Hercegovinu . . . 146 Godišnji napredak kat. c r k v e ..........................................33 Novoimenovani biskup dolazi u S a ra je v o .............................56 Značajni govor kardinala B o u r n e ..................................... 15 Obnova crkve u T o l i s i ............................................................. 14 SJEVER. AMERIKA. Odlazak biskupa Mišića u Rim ............................................. 98 Okružnica biskupa dra M a r č e lić a .......................................... 32 0. Honorij Zaninović .............................................................98 Magjarski svećenik pokrenuo novu v je r u ............................147 Papin poslanik trećoredac . . . .....................................147 Papin delegat ................................................................ 32, 114 Posveta crkve u T o l i s i ........................................................... 145 Rasprava 0 rangu rimskih kardinala .....................................145 Posveta temeljnoga kamena Napretkova doma . . . . 165 ŠPANJOLSKA. Prelaz na islam ......................................... .... . . . . 32 Čuveni Franjevac Casanova umro . . Previšnje odlikovanje............................................. • ■ . 205 58 Prof. Perić o Franjevcima u carev, vijeću ............................. 56 ŠVICARSKA. Profesorski i s p i t i ................................................................ Promjene .............................................................................. Borba proti spaljivanju t j e l e s a ..........................................15 Promjene u Bosni S r e b r e n o j......................................... 96. SAVEZNE BALKANSKE DRŽAVE. Proširenje franj. zavoda u Bosni . . . . Piovincialatus Franciscanorum bosnensium . . Stanje kat. crkve ................................................... 186 Redodržavnik Mišić — mostar-.ki bisKu . . Regjenje i p r i m i c i j e ....................... .... TURSKA. Rušenje crkve sv. Antuna u Sarajevu . . Johakima III. 15 Serafinska Udruga ....................... .... . . Skupština za gradnju crkve sv. Antuna u Sarajevu Svečana akad. franj. bogoslova u Макк koj KNJIŽEVNA SMOTRA. Svečani jubilej biskupa Zaninovića . . . Gospe Lurdske za g. 1913.................................... 168 Štovateljima sv. Antuna Anleitung zur Einteilung ^des Erstkomunikanten-Unterrichtes Umrli (dr. Jakob Scnmitt) T ........................................................ 60 Uredništvo »Dušobrižnika« Christian Doctrines and Modern Thouht (T. G. Boneni) . . 115 Veći pape od P a p e ............................................. Crtice iz albanske povijesti (fra Lovro M ihačević)...............205 . . 186 Das neue Leben (Dr. Frau K eller)...................................... 116 Visoki gost ....................................................... . . 166 Der junge Priester (Herbert V au g h a n )................................... 59 Vizita ................................ ............................... 13 Der Rosenkranz des Priesters (Dr. Ferd. Rudolf) . . . . 16 Zahvala franj. gimnazije u V iso k o m ............... Dojmovi s Istoka (Marinko Lacković)............................60, 99 NAŠA MONARHIJA. Erklarung des kleinen Deharbeschen Katechismus (Dr. Jakob Schmitt) ................................................................... 16 Nasljednik nuncija B a v o n e ........................................... 33 O. Vinko Grebler u m r o ...........................................................114 Erziehungskunst (Aiban S t o l z ) ............................................... 16 Posije smrti bečkog nuncija B a v o n e..................................... 33 Florilegium hebiaicum (Dr. Hub. L indenionn.......................... 166 Homilien und Predigten (Dr. Paul W ilhelm ).......................100 Skupština Marijine kongregacije u B e č u .................................32 Istočno crkveno pitanje (dr. Fran G riv ec ).............................36 Velika skupštine štampe u B u d im p e š ti.................................32 Jedan naš prosvjetni jubilej (Josip Milaković) . . . . 60 Jesu li naprednjaci — demokratski b ezv jerci........................ 60 ITALIJA. Kanzel Reden (Dr. Joseph Georg von E h ile r) ...................... 168 Čudan način propovijedanja riječi B o žje................................. 14 Kanzel-VortrSge 6. Band (Dr. Mat. Eberhard: — Der Deficit jubilarne godine .................................................. 14 Aegidius Ditscheid) ........................................................... 100 Kako tal. katolici poštuju sv. F r a n j u ..................................... 58 Katehetična, obučna i uzgojna metodika (prof. Fer. Effler) 60 Koje novine ne smiju čitati Franjeviii? .................. . <5 Kmetovsk > pitanje u Bosni i Hercegovini (Vojslav Hranić 16, 59 Muzej za kršć. s t a r i n e ............................................................ 33 Kraljici Hrvata (fra Nedjelj. Dugonjić-Vrhovčić) . 148, 167 Nove reforme k l e r a .................................................................57 Kratak pregled hrvatske knjige (H. KreŠevljakovic) 2o6 15 Novi oratorij 0. H a rtm a n n a ..................................................115 Kratka povjest glazbe (Stjepan Hadrović) Kritična povjest sv. kuće Marijine u Loretu (Drag. DujPapa Pijo X. i siročad iz Sicilije i K alabrije.................. 115 100 Papa postavlja u Rimu redovnike za župnike........................75 m u š i ć ......................................... 148 Reforma tal. kleričkih sjem eništa.........................................165 Kultura i bos. Franjevci (dr. Jelenić) Reforme redovničkih škola ...................................................33 Le Tiers-Ordre de saint Francais d’ Assise (P. R. Leguil) 100 �S ita n * Mala biblijska povjest (đr. F. J. Knecht — Vladimir Bakotić) ........................- • « - ....................... • 60 Malta ili Mliet? (dr. Rudolf Vimer)........................... 36, 58 Mihovio Pavlinović (Gjurić guslar) .................... 148 Naše kolo (Ljubomir Maraković). . . . . . . . . 187 Pjesme (Ivan Ev. Š a r ić ) ......................................................... 34 Po Albaniji (fra L. Mihačević)........................................ 98 Pogledi u svećenički i bogoslovski život (dr. F. Novak) 36 Povjest Bosne od najstarijih vremena do propasti kraljev­ stva (Milan Prelog) ........................... 60, 75 Pravo dušobrižnika pri obćinskim izborima.................... 36 Predigten (Alban Stolz) ................................................60 Repetitorij Prelog) povjesti Austrougarske Monarhije (dr. Milan .................................................................................... 100 S tra n * Rukovet cvijeća (fra Andrija Matatinović)................16, 115 Slike iz biblijske povjesti (J. Heinemann) . . . . . . 115 Srpsko-hrvatski almanak za g. 1911.................................. 36 Sudbina izdajice (P. Mišura).......................................... 147 Sveto pismo Starog i Novog Zavjeta (dr. Val. Cebušnik) 16 Un poeta Mitrato della Bosnia (Vlad. Bakotić)............... 100 Zbirka pučkih prestava (O. lv. Vuković)................... . 36 Vollstandige Katechesen fiir die Untere Klasse der katalischen Volksschulen 13. Aufl. Freiburg 1. B. 1911. Herdersche Verlagshandlung (0. Меу)...............................100 Dopisnica uredništva.........................16, 8o, 100, 168, 188 �«3* s * r ���Privilegovana |f zemaljska banka ZA. B O S N U I H E R C E G OVIN IX Uplaćeni dionički kapital 14 milijuna kruna. ltedoviifi rezerva i fond za sigurnost zalo/adcu K 5,300.000. CENTRALA U SARAJEVU. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu ' Tjtos Sšiucu, Travniku, Trcbinju i Višegradu — ZASTUPSTVA u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorni u. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjes ima Bosne i Veleprodaja duhana n svim spomenutim mjestima. Hercegovine, Austro-Lgarske i inozemstva. — Daje zajmove na H1P0TEKARN0 ODJELJENJE. vrijednosne papiie. — Prima novac uz tekući r;:čun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote s^ake vrsti u Dalje h potekarne i komunalne zajmove do godine. Izdaje pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,Safea — u za *u 4 ,/Л’|| zalužnicc i 5% komunalne obligacijc. Ove su založnice i svihu uregjenom oklopljenom prostorom pod zatvorom, stranke komunalne obligacije u Bosni i Hcrcego ini prosti od proveza, i banke. imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamče­ vine p'i trgovačkim poslovima. Osim ioga mogu služiti u čitavoj ODJELJENJE ZA ROBU. austro u arskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kauc-je. Kod banke ustrojeno odjelenje robe kao što i pos bno odjeienje BANKOVNO ODJELJENJE. ■ a . ‘ ______________________________________________ ’ ^ ž a žcmaljsllfe proizvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i drtige se sa "'tjcm u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u kovine. — Preuzima kupone i vučine srećke. — Eskonm,;' • ta<io i na vlastiti račun, tinanoranjem i podizanjem mduinjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-kurentu i * trba * javnih poduzeća, nic uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja ' .j^rni su predmeti Izvoza suhe šljive i žito. povi.L osigurav. ,,Al Kod banke opstojeća generalni agentut putem filijala i ispostava m . e vrst ranja na život i proti vatre. slučaj nesreće proli raznih ste r PROYIDENClJA" prima osiguranja ' \Z10N1 GENERALI" prima direktno ili o ra ln a agentura osiguravajućeg društva тojevima i na drugim predmetima I Za odmah prodati stoje jedne nove orgulje po pneurnatićnom sustavu sa 16 registara. 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeimiu u Zagrebu. Osim toga preporuea sa potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. ■ - IM. H eferer ud. i Sin« --.....................■ ■1 �IDI MODERNO UREEJENO TISKORO I KN1IE0VEZNIC9 „Б О Ш Е POSTE" PREPORUČUJE SE 29 IZRADBU SVIH U TISKARSKU I RH3I60VE29ČRU STRUNU 5P9DR3UĆIH P0SL0V9. - SL9G9ĆI STROJEVI „LllfOTVPE". -- STERE0TIPI39. iji � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj 1912 Description An account of the resource Br. 1-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 https://kolekcije.nub.ba/files/original/336ae95fbd9fca020155379a83150275.pdf 0a9d03bca4ad294490088c8395f32268 PDF Text Text serafinskj P erivoj LIST ZA K A T O L IČ K U P R O S V JE T U ! ZA BA V U BROJ 1. SARAJEVO, 15. SIJEČNJA 1013. GOD. XXVII. Privilegovana zemaljska banka ZA BOSNU I HERUEOOVm uvela je novi način štednje podesan za svakoga! Da uzmogne šteđiti sa uspjehom i u Privilegovana zemni.), banka za mora često ići u banku. je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čunka kutija napuni ili prije u zgod(vidi sliku), koje ona po že'ji ust času, ali svakako svakoga ili svako ivVm jeseca donese se u banku ili na svakome uz uplatu od 6 kruna (tr >jesuma, gdje banka nema podružnice kutije), koji se uložak vraća, kad s odregjeno mjesto, gdje će se kutija tija opet preda zavodu ! o*vori i sa tamo spremljenim ključem, Te kutije može svaki ponijeti k [n /а: iz nje prebrojili i upisati kao ih ima u svako doba pri ^ruci. <g uložnu knjižicu. Ta se pak knjizaključane, i napose uregjene za k ^ičuje vlasniku, koji može po tom i papirni novac, te je vagjenje danje novca zapriječeno paten vilam a, koje su iskazane u knjižici spravom. Kovani se novac ubacuj slobodno raspolagati. prostrani otvor j I. uočim se | ■Tvaj e način štednje prema tome osniva novac savije i utura kroz šupljinu piia lincipi1. ila se jednom spremljena protivnoj strani, ne* može opet olako dignuti, nego se mora donijeti u banku uje, a banka prima kao lovni ulog na ukamaćenje i najmanji iznos. Ovaj način štednje osobi zjjjosobe svakog stalež уле mogu da štede samo u malim *svotama, napose za obrtnike i radnike: uzgojnom џр’ *а djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene, osiguravajuće, ■v'nč*r ' јШ зГЈгн- v.đie itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaIjenim mjestima, .e ne ino; niwčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za štedenje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru pri­ vede ukaniaćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zašteđiće kroz godinu dana 7"> kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u rnaiome stavi u kutiju neće nikomu uzrnanjkati, đočiin će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doci u banku i javiti adresu i li pisati. Za odmah prodati stoje jedne nove orgulje po pneumatičnom sustavu sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeumu u Zagrebu. Osim toga preporuča se [potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. —■ X I. H e f e r e r u a . i S i n . — ' �* * * * * * * * * * * * * * * * * * * Crkveni umjetnički zavod £ Josipa Oblettera 5 = ^ u St. Ulrich, Gradcu Tirol — kraljevske umjetničke akademije počasni član,' nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, :: ( Proizvodi :: propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, križne puteve, betlemske štalice i t. d. ije n k t 1 su zav U p la ć e n a dionička glavn ica 2,000.000 Kruna. C e n tr a la n S a r a je v u . P o d r u ž n i c e : JVtostar i T u z l a . Preuzima uloge na uložne knjižice te uka­ maćuje iste uz 4 1|2° o čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devize i valute. 7 Q 1 Q rra A H 1 P Q £ , a i i t g a U l l l t d Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. lzvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. prima u zalog sve dragocjenosti kao: srebro, zlato. dragulje i ostalo. �SERAFiNSKi P e r iv o j LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 1. SARAJEVO, 15. SIJEČNJA 1913. Urban Tallja: Religijozna skepsa i inosmjerni pravci u kršćanskoj Apologetici,1) Preuzvišena, pres. i preč. gospodo! U času kada se u ovom glavnom austrijskom gradu odrazuje na najblistaviji način vjersko uvje­ renje sa strane čitavoga gotovo svijeta, u času, kada se faktom posvjedočuje, da vjera udovoljuje ljudskoj naravi, nju podiže i vedri joj čelo, jer joj odgovara na pitanja neka, na koja joj znanost sigurno ne može odgovoriti i dijeli joj onaj zadnji r e s i d u u m, koji znanost ne može da razdijeli, a da opet tu ne ostane neki slomak, koji znanost ne može da razdijeli; milo mi je, gdje ću se ja ovom prigodom dotaknuti mekoga vrlo važnoga pitanja. To je pitanje, da li je put, keji vodi k vjeri um ili srce (volja); da se dotaknem dvaju glavnih smje­ rova kršćanske apologetike. GOD. XXVII. Kada se dublje promotre riječi onoga uče­ njaka, pokazuje se da religijozna skepsa nije drugo, već neka vrst duševne boli. Tomu učenjaku, ko­ jemu je religijozna sumnja trovala dušu, kada je on izrekao: »Želio bih vjerovati, kao što vjeruje ona starica«, kazao je tim da mu sama narav ustaje protiv sumnje svojim negodovanjem i ne­ zadovoljstvom, te mu tim očito izjavljuje da takovo njegovo stanje nije naravno, već nenaravno i protunaravno. Stanje i duševno raspoloženje onoga učeпјака, ravno je onomu drugomu, kada naime Z(jrava fizično čovjeka obuhvati bol fizična, on osjeća neku neugodnost, a njegova fizična narav nekako hoće da reagira protiv boli, ne bi li se nje oslobodila. Paralelka izmegju ova dva pojava čini mi se da je dobro povučena. Bol trebuje lijeka, koji će reakciju naravi po­ moći. Pomože Ii lijek uspješno narav, naskoro jc Ako vjera udovoljuje i umiruje ljudsku narav, suzbijena bol, vraća se zdravlje, koje drugo nije kao što ju zbilja i umiruje, ona ne može a da joj već neka normalnost, koja nosi čitavomu organiz­ ne bude nešto naravno, što stvara njeno normalno mu ugodnost, jedrinu, posvemašno zadovoljstvo. stanje. Ako je — kao što jest — religijozna sumnja Ali, kao što u fizičkomu životu opaža se uz neka vrst boli, ona treba i lijeka i trebovala je. normalno stanje tamo, amo po koja abnormalnost, Taj se je lijek upotrebljavao pa se i danas upo­ što se zove fizična bol tako se opaža i u dušev­ trebljava i riječju i pisanjem, ali ne uvijek dobrim i nomu, a izmegju duševnih boli ja ubrajam i reli- najboljim uspjehom, što može dakako stati i do gijoznu skepsu. bolesnika, ali može stati* i do diagnoze, to jest do I ona se mora smatrati takovom. pravoga spoznanja izvora iz kojega protječe bol. Cuo sam govoriti o nekom učenjaku, koji i Pogodi li se pravi izvor boli, moguće je, taj izvor sada žive, da, kada je nekog lijepog dana u začepiti i prisušiti, tim će se i potočić prisušiti, koji društvu svoga prijatelja prolazio nekim dugim odatle protječe. Ne pogodi Ii se izvor, rad nam je šetalištem te opazio katoličkog svećenika i neku staricu, koja se svećeniku približi i pobožno po­ nas neuspješan. Vama je, preuz. gospodo, poznato, da su kr­ ljubi u ruku, okrene se prijatelju te će mu: »Oh, da bih mogao i ja onako vjerovati, kao ona što šćanski apologete taj lijek religijoznoj skepsi pru­ žali pa i sada kušaju pružati. Kroz dugi lanac vijestarica vjeruje!« kova kršćanske ere oni su se redali jedan nakon ]) Ovaj govor imao jc biti izrečen na Euharističnom Kon­ drugoga; oni i sada zauzimJju to Mjesto, ali ovom gresu prošle godine u Beču i lo u hrvatskoj sekciji; no kako su svi razlikom da su neki sa ovoga stanovišta polazili, referenti u hrvatskoj sekciji otpali, tako je i ovaj otpao. Predmet drugi opet sa onoga, premda im je bio jedan te isti mu jc ne manje savremen, koliko važan, stoga ga iznosimo na cilj da postignu, javnost, * �Br. 1. ►SERAFINSKI PERIVOJ« U zadnje vrijeme izbio je na površinu i od­ skočio na vrlo markantni način neki novi smjer u kršćanskoj apologetici. Zovem ga novim, ne jer je zbilja nov, već stoga, što ga drugi tako zovu. Nov nije, jer se je provlačio kroz prošle vijekove i ako ne tako opaženo, kao što se danas opaža kod nekih. Taj pravac, no koji, ja mislim, nije kao sali­ ven od jednoga komada, on ima svojih šarolikih nuanca. Ako pak ja te različite pravce zovem jed­ nim pravcem, zovem ih stoga, što ih smatram da su to različite s p e c i e s, koje pripadaju jednomu g e n u s - u. Taj pravac mogao bi se u njegovim temeljnim načelima formulirati ovako: » A k o k r š ć a n s k i a p o l o g e t a ž e l i d a š t a p o s t i g n e us­ p j e š n o u p o g l e d u v j e r e , ne k o r i s t i mu d a g o v o r i u mu , v a l j a d a g o v o r i s r c u — volji: z n a n o s t nas p r i v e s t i k vjeri.« Ovaj pravac, preuz gospodo, e d i a me t r o o p o n i t u r onom drugor pravcu, kojemu je baza » K r š ć a n s k o m u a p o l o g e t i j e g o v o r i t i u mu , jer vjera jest i mora da bude r a t i o n a b i l e o b s e q u i u m fidei . Koji od ovih dvaju pravaca može uspješnije postići svoju stvrhu? Ovo je pitanje, što ja postavljam i na koje mi je odgovoriti. Granice preuska govora, kratko vrijeme što mi je dozvoljeno, sile me da samo ne­ što, što je najnužnije rečem lapidarnim stilom, ne­ čega se samo letimice dotaknem, a mnogo toga ispustim, što bi bolje objasnilo i moju tezu utvrdilo. Preuz. i presvjetla gospodo! Religiozna je skepsa e r r o r : misli se nešto, što nije ili se o nečemu dvoji, o čemu se ne može dvojiti, jer su motivi tako jaki, da svaku dvojbu potiskuju natrag, a ti se motivi ili ne vide ili im se ne vidi krepčina; zamijeniti svjetlo sa tamom ne može se, a da ne bude to e r r o r. Skepsa je religijozna, tako ju shvataju kršćanski apologeti. A da ne bi bila skepsa e r r o r, oni se ne bi mučili niti kušali da svrate inomišljenika na svoju stranu. Svraćam Vašu pažnju na neku činjenicu, koja je za mene jako interesantna. Religijozna se skepsa — običajno — ne poragja samostalno u pojedin­ cima: ona se začimlje samo u nekim glavnim sre­ dištima, u takovim središtima biva njezina elabo­ racija, odakle & prenosi poput zvučnih valova na druge autoritetom ili tugjiin ugledom ili odgojem i t. d. — Razlika je izmegju skepse u središtima i skepse prenešene u tomu* dok se prenesena skepsa 1913. bazira na nekom vanjskom oslonu, koji može biti primjer tugj ili autoritet ili ambijenat u komu se žive ili što slično. U našemu slučaju zgagja se ne inače, nego se zgagja u znanstvenim otkrićima. Nije svak spo­ soban za znanstvena otkrića, tako nije svak spo­ soban da otkrije zablude. Ali ako jedan dopre do kojega znanstvenoga otkrića, to će se otkriće pro­ tegnuti i na druge, i omjeriti njegovu znanstvenu vrijednost. Je li jedan svojim tobožnjim istraži­ vanjem dosegao do koje zablude, nju usvojio svo­ jim uvjerenjem, on će tu zabludu širiti dalje i na druge, mnogi će pristati uza nju, a da neće ni naj­ manje potražiti za vrijednost njezine baze. Ta­ kovim će biti dosta autoritet deklamatorne tugje riječi, naročito ako im, uslijed pokvarenosti nji­ hove volje te zablude idu u prilog niskim njihovim stMa. Re ^đeset i devet postotaka u praktičnom ži­ votu žive tugjim sudom, a možda i više: tako vam je u pogledu religije, jer je to absolutno potrebno, ako se hoće saznati pravi uzrok religijoznoj skepsi. Preuz. i presvjetla gospodo! Kazao sam, da je religijozna skepsa » e r r o r « . Naravno je, ako se hoćл taj »error« izliječiti, valja mu poznati pravi izvor žilu odakle klija. Tako valja da radi i kršćanski apologeta. Ali ovdje poinanja pitanje na površinu: gdje koja je ta klica religijozne skepse? f Gospodo! Kroz dugi tok vijekova duboko se je umovalo, raspravljalo, pisalo »d e c a u s i s e r r o r um«. Dosta se je doprinijelo, da se ob­ jasni bar koja strana i zakutak toga tmastoga zavijastoga labirinta ljudskoga duha. Nabrojili su se ninogi uzroci i izvori, iz kojih potječe i može po­ teći religiozna skepsa, kao na pr. » ma l a i ns t i t u t i o«, »S u p e r s t i t i o«, »P h i I o s op h i a e m a n e u m s t u d i u m«, »i n o r d i n at u m e s s e n t i a r u m n a t u r a 1i u m s t u ­ đi u m«, »i m o d e s t a l i b i d o s e s e e f f c r e n d i e t a b a 1i i s d i s t i n g u e n d i«, »c or u p t i mo r e s « , » e f f e r e n i s v i t a e de p r a ­ v a t i o« i t. d . . . . Ali bih pitao, jesu li ovo pravi i jedini izvor religiozne skepse u centrima, gdje se ova začinje, pa se na druge pretaka? Ovi nave­ deni izvori mogu biti uzrokom ili bolje povodom, da se religijozna skepsa začeta u centrima presadi na drugo zemljište, jer ti uzroci mogu pripraviti i učiniti zgodnim zemljište za religijoznu skepsu; ali ti svi uzroci gore navedeni ne mogu biti i faktično nijesu — bar u najviše slučajeva — izvor skepsi u centrima. �Religijozna skepsa i inosmjcrni pravci u kršćanskoj Apologetici. Dugim proučavanjem povjesti ljudskih zablu­ da dosegnuo sam do ovoga uvjerenja. Povjest nam potvrgjuje, da bar većini od onih ljudi, koji su stvorili središta ljudskih zabluda, nije falio ni odgoj ni umna oštrina, ni volja za naukom; kod njih nije bio ni m a n c u m p h i 1o s o p h i a e s t u d i u m ni i n n o r d i n a t a l i b i ­ do s e s e e f f e r e n d i e t ab a l i i s d i s t i n g u e n d i, niti su bili c o r u p t i m o r e s , niti su irn p a s s i o n e s d r m a l e d u h o m ; ipak u istraživanju istine zabludiše, postaše centrima za­ blude, iz kojih su se poput kolobara u naokolo ši­ rila i presagjivala. Ako se ispita i istraži za što su zabludili, ja odgovaram: oni su zabludili jer su htjeli istraživati nešto, što nijesu ni mogli ni smjeli; jer su htjeli tražfti temelje temeljima ljudske spo­ znaje, a naravno je, budući da temelji, ako su te­ melji zgrade, ne imadu niti mogu imati drugih, kada se ide tražiti nešto ispod temelja, potkopaju se i Čitava zgrada nužno se ruši. A ovo ja zovem zloporabom dogmatizma. — Zloupotreba dogmatizma izvor je obično skepsi u centrima. Dogmatizma, naime onoga sistema, koji po­ lazi sa stanovišta, da čovjek može doseć do istine, ali valja da nju istražuje polazeći sa nekih principa ili temelja, koji budući principi i temelji, na druge se principe i temelje ne oslanjaju, jer inače pravi principi ne bi mogli biti. Perzonifikacija zlouporabe dogmatizma i znanstvenoga skepticizma dosljedno i religijoznog skepticizma mogla bi se naći u Pascalu, koji je ovako argumentirao: »U istraživanju istine ili nam je pribjegnuti dogmatizmu ili skepticizmu. Obadva su ova puta nesigurna. Um uništuje dogmatizam, jer i razum i osjetila i ljudski autoritet nas mogu zavesti u zabludu; a narav ljudska uništuje skep­ ticizam, jer ona nosi u sebi instinkt ucijepljen, da traži istinu«.-Pascal je odbio dogmatizam stoga, što se dogodi da čovjek kadikad pogriješi; pa je odbio i skepticizam da utvrdi svoj fideizam; ali taj njegov slijepi fideizam koji Pascal hoće da protustavi znanstvenomu skepticizmu uklapa u sebi ne jedan već dvostruki skepticizam, a to su: znan­ stveni i vjerski. (Nastavit ćc se.) (Г30 3 Još o plagijatorstvu Davorina Trstenjaka. Iznosi 0. Pelar Vlašić, Lektor sv. Pisma u Dubrovniku, U raznim našim listovima kazao sam hrvat­ skoj javnosti odakle Davorinu Trstenjaku znanje, da onako lake ruke raspravlja o svemu i svačemu, pa i o biblijskim pitanjima. Dokazao sam naime, da Davorili Trstenjak nije drugo do p r o s t i p l a g i j a t o r i to p l a g i j a t o r n a j n i ž e v r s t i . U knjizi od 167 stranica, koja je prije malo vremena izišla u Zagrebu pod naslovom: » Bi bl i j a u s v i j e t l u i s t i n e i mor al a«, a o kojoj Trstenjak sa svom odlučnošću naglasuje, da ju je on n a p i s a o , da je to plod njegovog višegodišnjeg »kritičkog« proučavanja Biblije, da j to njegovo » n a u č n o u v j e r e n j e « , u cije­ loj toj knjizi od 167 stranica nema ni ciglih 10 (d es e t) s t r a n i c a , o kojima bismo sa sigurnošću mogli kazati, da su izvorno Trstenjakove. Sve je to d o s l o v n i p r i j e v o d iz M. M a u r e n b r e e h e r a »Biblische Geschichten« (Berlin 1910.) i A r t h . D r e w s a : »Die Christmythe« (Jena 1910.), te 0 . P f 1e i d e r e r a: »Das Christusbild der urchristlichen Glaubens«, a da o prije­ vodu nigdje ni spomena nema. Najviše otpada na Maurenbrechera. Iz nje­ gove: »Biblische Geschichten« p r e v e o j e d o ­ s l o v n o Trstenjak p r e k o 70 s t r a n i c a , a dvaestak je slobodno obradio, tako da u Trstenjakovoj knjizi ima blizu 100 (sto) stranica Maurenbreeherovih. U zagrebačkom »Katoličkom Listu« (br. 51. p. g.) iznio sam nekoliko paralelnih mjesta iz Trstenjakove i Maurenbrecherove knjige, koja jasno otkrivaju Trstenjakovo piagijatorstvo. Ovdje iznosim nešto drugo, što baca još ružnije svijetlo ria Trstenjakovo pisanje. Ima članaka u Trstenjakovoj knjizi, u kojima je Trstenjak poskorupio sva tri gore spomenuta auktora, naime Maurenbrechera, Drewsa i Pfleiderera, od svakoga po nešto uzeo, d o s l o v c e p r e v e o i sve pod jedan naslov svrstao; naravski k a o s v o j e, kao rezultat svoga višegodišnjeg proučavanja biblijskih pitanja. Klasičan u tom po­ gledu jest člana < ,,Rogjenje Isusovo" (,,Biblija u svijetlu istine i morala str. 115.— 119.). P o č e ­ t a k t o g a č l a n k a doslovni je prijevod i z M a ii r e b r e c h e r a, п a s t a v та k j e do­ slovni prijevod i z D r c w s a, s v r š e t a k j e doslovni prijevod i z P f l e i d e r e r a . — Iz Maurenbrechera je Trstenjak poskorupio tri član- �4 Br. 1. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« 1913. ka, naime: »Matthiius und Lukas« (Maur. str. 467.— 468.), »Entsprossen aus Davids Stamm...« (Maur. str. 468.—470.), »Geboren zur Zeit des Konigs Herodes« (471.— 472.). Dakako dosta sta je toga Trstenjak mimoišao, ali što je uzeo sve doslovce prevodi, tako da u cijelom ovom članku »Rogjenje Isusovo« nema ni ciglog retka Trstenjakova. Nakon četrnaestog retka ovoga članka stavlja Trstenjak u zaporke »Maurenbrecher«, kao da je samo taj četrnaesti redak ili svih prvih četr­ naest redaka po Maurenbrecheru obradio; a u istinu ih je d o s l o v c e p r e v e o , kao i slijedeće retke: č i t a v e d v i j e s t r a n i c e i po, gdje nema nikakova spomena o Maurenbrecheru, akoprem je sve do cigle riječi prijevod iz Maurenbrechera. Da cijenjeni čitatelji upoznadu tu nenatkriljivu plagijatorsku vještinu našeg slavnog biblicisP iz­ nosim nekoliko redaka iz Trstenjakova članka »Rodjenje Isusovo« i njegovih izvora Maurenbrechera i Drewsa. Gdje postavljam točkice, to je znakom, da u izvorniku njemačkom ima nešto što je Trstenjak mimoišao. 115. ( R o g j e n j e Isu s ovo. Bijaše stara judejska gma, po kojoj će se do­ Mesija, kao sin Davidov, roditi u gra­ du, iz koga potječe i sam Da­ vid. Već prorok Miha reče u početku sedmoga vijeka prije Isusa, da će kralj mira doći iz Betlehem a, i t. d. Str. 117. ( i s t i Petnaesta naslov). godina vladanja Tiberija jeste godina 28. ili 29. po našem računu. Ako je Isus tih godina bio star 30 godina, onda se je možda rodio 2 ili 3 godine onda »prije ne bi on naestoj godini Krista«. Ali imao u pet­ vladanja Tibe- rijeva 30, nego najmanje 34 ili 35 godina, i t. d. Trstenjak S t r. 168. (E n t s i r o s s e u aus D a vi d ' Sta war e ’ altes jiidiscl Dogma, dass Jer M essias als der Se'.n Davids auch in der Stadi gv ooren \verden miisse, der eiiistm als David selber entstammt \var, Schon der Prophet Miclia hai im Anfang des siebenten Jahti.unđerts vor Christus die iioffnuii* ausgesproclien, dass der Friedenskčnig aus L’ctlehcm k’ommcn werde. i t. d. S t r . 471. ( G e b o r e n z u r Z e i t d e s K. He r o d e s . ) Das 15 Jahr des Kaisers Tiberius ist das Jahr 28 oder 29 nach unserer Z eitrechnung. . . Wenu Jesus in diesem Jahre ungcfahr 30 Jahre alt war, so muss er etw a im Jahre 2 oder 3 vor Christi Geburt geboren s e i n. . . Dann vvfire er im 15 Jahre des Kaisers Tiberius nicht ungefahr 30 sondern mindestens schon 34 oder 35 Jahre gew csen. i t. d. Odjednom u ovom istom članku »Rodjenje Isusovo« ostavlja Trstenjak Maurenbrechera, a prihvaća sc A r t h u r a D r e w s a , a d a t o Arth. Drews: »Die Clirlstusmythe« S t r . 117. ( n a s l o v k a o g o ­ S t r . 52. ( D i e G e b u r t re: R o g j e n j e I s u s o v o . ) Me s s i a s . ) des U vijekovima prije kršćan­ Aber nicht bloss die Vorstva i Isusova rogjenja znalo stellung des leidenden Gerechten, des als »K6nig der Juden« se o Mesiji, o mučeniku pra­ und Verbrecher am Martervedniku, »kralju judejskom«, holze sterbenden M essias gehdrt bereits den vorchristlikoji umrije na mučeničkom dr­ chen Jahrhunderts an. Auch vu i uskrsnu. I priče o rogjenju die Erzahlungen, die sich auf Isu so v i i njegovoj ranoj mla­ die wunderbare Geburt des Je­ sus und seine friihesten Lei:ie ti poznate već prije bensschicksale beziehen, reichen gleichfalls in diese Zeit kršćanstva, zurfick. i t. d. S t r . 53. ( i s t i indijskom bogu čovjeku Maurenbrecher Trstenjak Str. n i g d j e n i j e d n o m r i j e č j u ne i s t i č e , te d o s l o v c e p r e v o d i nekoliko redaka iz Drewsova djela »Die Christmythe«. Iznosim i ov­ dje nekoliko paralelnih redaka, da cijenjeni čita­ telji bolje upoznadu plagijatorsku vještinu Davorina Trstenjaka. KriŠni, inkarnaciji Višnu, priča se, kako ga je odmah po nje­ govu rogjenju njegov stric, Kansa, htio da uništi i oji pogubi dječake nje­ tarosti u njegovoj zemlji, no to se dijete spase bijegom k siromašnim pastirima. naslov.) Bekanntlich soli auch dem indischen Gottmenschen Krischпа, einer Inkarnation des Vishnu, gleich nach seiner Geburt 4von seinem Oheim, dem Konige Kansa, nachgestellt sein, der alle Knaben gleichen Alters in seinem Lande tčten liess, und das Kind nur durch die Flucht zu armen Hirten dem gleichen Schicksal entgangen sein. Ovdje Drews u bilješci ispod teksta spominje O. Pfleiderera: »Das Christusbild des urchristlichen Glaubens in religionsyesch. Beleuchtung?, a Trstenjak se požurio da doslovce (u prijevodu) na­ vede Pfleidererove riječi i neposredno ih priključi Drewsovim. Zato u ovom članku »Rodjenje Isu­ sovo« imamo tri različita stila, hrpu neumjesno poredanih redaka, kojima počesto fali megjusobnog spoja, imamo porazbacanih u najvećem ne­ redu nekoliko misli, pa ti se čini, kao da je ovaj članak netko napisao u pijanom stanju. A nije ovo osamljen primjer. » V j e r a u s p a s i t e l j a « (str. 107.— 112.) u tom pogledu natkriljuje članak »Rodjenje Isusovo«, te je od ovoga puno nejasniji i neumjesniji. Tu je u pet stranica Trstenjak iznio u d o s l o v n o m p r i j e v o d u , što Drcws iz­ nosi ništa manje nego na 45 (č e t r d e s e t i p e t) stranica, (većeg oblika nego Ii su Trstenjakove stranice) i pod raznim naslovima: »Der Mesias- �.loš o plagijat ors( vu Davori na Trsi on];ika. ■ glaube unter clem Einflusse cles Parsentums« (str. 5 .- 13.), »Jesus als Kultgott cles jiidischen Sektenglaubens« (str. 17.- 30.), »Das Leiden des Messias« (str. 30.— 52.). Od svakog je Drewsova članka Trstenjak uzeo po nešto, te doslovno pre­ veo i onako bez reda i bez smisla nabacao. U cijelom ovom Trstenjakovom članku »Vjera u spa­ sitelja« iznašao sam da je izvoran samo onaj glupi usklik - o kojemu sam u zadnjem broju »Ser. Perivoja« progovorio — » P e r z i j s k o m i š l j e n j e o M e s i j i s l i č n o je o n o m e u B i b l i j i . U t j e c a j j e o č i t . Sve ostalo je d o s l o v n i p r i j e v o d iz D r e w s a , a n i g d j e ni c i g l o m r i j e č j u d a bi D r e w s b i o u t o m č l a n k u s p o m e n u t . Spominje doduše u tom članku Trstenjak nekoje auktore, navodeć njihova mnijenja, ali bi se varao, tko bi pomislio, da je Trstenjak djela tih auktora prouča­ vao, o tom nema ni govora. Ti auktori nalaze se navedeni i kod Drewsa, pa ih za to i Trstenjak — glupo prevodeć Drewsa — spominje. U opće isporegjujući Trstenjaka sa njegovim izvorima, uvjerio sam se, kako je ovaj čovjek ne­ siguran na peru, kad je pripušten samome sebi. Dok doslovce prevodi svoje izvore ide kako tako, no čim se za redak samo od njih udalji te nešto svoga izreče, izvali takovih ludosti, da se čovjek mora grohotom smijati. Već sam drugdje istaknuo, da ono što Trstenjaku pripada kao njegovo vlasni­ štvo u knjizi »Biblija u svijetlu istine i morala« nije drugo do skup otrcanih fraza i glupih začugjenja, neumjesnih pitanja i tome slično. Evo nekoliko Trstenjakovih izreka, koje nijesam našao ni kod Maurenbrechera, ni kod Drewsa, ш drugdje; a i sumnjam, da li bi Maurenbrecher i Drews sa tako­ vim ludostima pred javnost stupili. »Sve što bog biblijskim piscima tobože ob­ javi, sve što im je diktovao, sve do posljednje ri­ ječi i slova, sve, p a č e i g r a m a t i č k e p o ­ g r j e š k e i p o g r j e š k e p r e v o d a , mora ipak čovjek da vjeruje!« (str. 9.). — Katolička cr­ kva uči: »Vjerovati znači, nešto držati za istinu, o čemu nemamo uvjerenja« (str. 11.). — »Biblija - bajka (str. 58.) — »Klerikalci bijahu vazda jed­ naki, pa bili judejski ili kršćanski« (str. 82.) — »Tako to tumači znanost, a naročito Maurenbre­ cher (str. 77.). Dakle je Maurenbrecher »znanost« ili neka posebna vrst znanosti? Ovakova šta ne bi ni dijete pučke škole napisalo! Inače ne čudim se nimalo, da je Trstenjak sva­ kojakih gluposti o Bibliji izrekao: ta on se u Bi­ bliju ne razumije, ko ni onaj, koji Biblije nikada ni 5 pročitao nije; ali se čudim, i načuditi se ne mogu, kako se Trstenjak usmjelio izići pred hrvatsku jav­ nost sa jednom knjigom o Bibliji; čudim se i na­ čuditi se ne mogu, kako mu je i palo na pamet, da se pokaže biblicistom, a najviše se čudim, što se usudio tugje misli kao sovje prikazati, te onako grubo javnost zavaravati. Ta mogao se bar bojati, da se može stvar otkriti, da može krinka pasti, a onda zlo i naopako. To se eto i dogodilo. Sa umiš­ ljene veličine učenog bibliciste pade Davorin Tr­ stenjak na mizernu nizinu prostog kukavnog pla­ gijatora. Dogodilo mu se što i Ikaru, o kojem Ovidije pjeva, da se na voštanim krilima htjede vi­ soko popeti, ali što se više penjao, to je dolazio bliže žarkom suncu, a žarko sunce rastopilo Ikarova voštana krila i moj ti Ikar pade sunovraticc i razmrksa se. Pridodajem, da sam ovih dana primio sa raz­ nih- strana pisama iz kojih razabirem, da je ovo otkriće o Trstenjaku pobudilo ne malu senzaciju i da se mnogi čudom čude Trstenjakovoj smjelosti i. »bezobraznosti« (kako to neki nazivlju); a iz raz­ govora sa nekojim dosadašnjim pristašama i što­ vateljima Trstenjaka razabrao sam, kako su i oni posvema promijenili mnijenje ob ovom nadrispisatelju, te s nekom odvratnošću spominju ime toga od njih dosada »uvaženoga spisatelja« a odsada omalovaženoga p 1a g i j a t o r a. Fra J. Markušić: Komotin. Po kamenju razrovanu Slavnog mjesta kraljestva nam, Po kamenju u osami Sitan cv’jetak rusomače. Sitan cv’jetak rusomače, Кб bi sn’ježne suze bile; Jsplakane cvatu tako Našem sv’jetu za njedara. Tu još drugi skroman korov Magarcima ispašište; Ljutit stričak boce širi Otimlje-mu snagu lišaj. A boluje bedem lomili Ne imajuć kazat nikom, Kao junak — junak ranjen Na bojištu u tugjini. �Br. 1. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. 6 Ja ne mogu da pripoznam Tu planinske Гјере rute. Komotine, kulo snena, Jesi Г imo care kakve? Svjet se vrti po sistemu: Zlatno tele sunce mu je; Suncu tome planet biti: Zakon teže — Bog ti dao! Imao si lijepe čare . . . A sad gore jarac seta, Jarčija mu narav kr’jepka Demokratskih nazora je. Brbljav čovjek ne zna samo, Da će svemu svrha doći; Crvotoči kamen jedu, Biološki zakon tako — S plemenitom bradom trese Uspomene v r’jedne gazeć, Kud je sjedo, kud je sjedo Ali tepčija kraljev slavan. Slabo daju takim časti I uopće v ’jeku prošlom; 0 vrbama objesismo Povlasticu od gusala. Komotine, kulo snena, Jesi Г imo čare svoje? »Imo sam ih, imo sam ih, Ko pauka ovih sada« Komotine. kulo sn Ne kazuj nam čare svoje; Jer napretkom novog v Ne shvaća te narod više. Nije sanjar, da se p Uzbunjivat lude priče Lude priče — već Ne razbijat o hrid čela A razbivši mnogi tako U javnosti skromniji su; Jezikom se prostog sv’jeta Već i pjesnik mnogi služi. Kulo snena, A mi nismo Narod nam Neg sanjari vrletna si, nagle krvi; je drukči nešto, mnogi misle. Pospana si i ne poznaš: Vjekova je b6na dvajest, Blagokr»vnost krjepost prva, A nas muče više stvari. A nas muče više stvari 1 problemi drugi posve, Novi pogled o slobodi; Vječan pokoj herojima! Po kamenju razrovanu S rusomačom stričak cvate, A u vrhu Iomna kula Pati novi zakon teže. Uz to grinje neće, vele, Od naroda blagodarna; Sirotice — najljepše im, Gdje još muške snage nema. tigjite, čedne grinje, r ste spali na to krpa! Srušili ste, sad je reda, Da se opet drugo ruši. Ideala imam torbu, Svjetina ih krivo gleda; itale silno mrze za vama povodeć se. - oiuaiai; mi mnoge tako, Eto prvi o slobodi: Gdje je zlatna, gdje je zlatna, Je 1’ zamjerno o njoj pjevat? Bujno raste lišaj pusti Paucima trkalište; Na potoku mlini sjede, Promukli su klepećući. Promukli su klepećući Nadmećuć se s jejinama; A inače d r’jema bedem I s njim sela naokolo. Kušao sam budit nešto, O sv’jestiše po prstima; Da bi dalje — prkosi mi U bitnosti zakon teže. �Kritiku. kritika. Sv’jet sc vrti po sistemu; Zlatno tele sunce mu je; Suncu tome planet biti, Praktično je — Bog ti dao! Njih problemi novi pate, Novi pogled o slobodi. Heroji su davno bili, To već djeca pričaju mi. IfS il Dr. Je le n ić: ========== Kritika kritika. (Odgovor dru. A-u. i dru Ritigu.) 7 njemu je prikaz bio okružen modrom olovkom, a pod njim modrom olovkom potpisano: »dr. N. Andrič«. Poslije dvije nedjelje dana isti nam broj šalje i g. Jovanović, vcleći, da je taj prikaz on napisao, te moli brzi honorar, jer: »Qui cito dat, bis dat.« Dakle dva oca, a jedno dijete. Mi za prikaze nijesmo vični davati honorare, ali se ipak obratimo na redakciju za razjašnjenje, nu ne dobijemo nikakova odgovora. Drugi put g. Jovanović opet nas ćirili­ com posjeća na »časnu dužnost«. Pošto mu nijesmo ni odgovorili, izda dr. A. u podlistku »N. N.« u br. 266. i 267. ponovni prikaz. Dr. A. opširno prikazuje našu knjigu, te ju dijelom i hvali, jer se »u njoj nalazi probrana gragja svih'dojakošnjih ra­ dova, a isprepletena je i materijalom još nepozna­ tih ljetopisa, koji se čuvaju u pojedinim samosta­ nima«. Po njegovu sudu: »Djelo se može pročitati s interesom i korišću«, nu ne odobraje nam diobe u dvije periode, jer bo »pogdjekoga će smetati — veli razbacana gragja u dva odlomka (do god. 1463., a onda do 1780.), koji se zabavljaju istim stvarima pod istim natpisima u dvije razne pe­ riode . . . Da je stvar sintetički sažeta u kakvom osobitom poglavlju, bila bi preglednija«. Na ovu opservaciju primjećujemo, da smo mi baš radi prijcglednosti djelo podijelili u epohe, poglavlja i pa­ ragrafe. To je dobro opazio i prof. Milaković, kad u »Hrv. Dnevniku« 5. listopada piše: »Prva sve­ ska podijeljenja je i adi preglednosti na dvije epohe“ i t. d. Dioba u dvije epohe počiva na dobroj bazi, jer druge su bile okolnosti, za djelovanje na kultur­ nome polju u Bosni za kršćanskih, a druge za osmanlijskih vladara. Vazda smo visoko cijenili prave kritičare i sud pravili kritičara. Razloga ima više, ali svakako je najvažniji: njihovo uzvišeno i teško zvanje — prozrijeti u ono, što su učevni muževi kroz godine stvarali, te izreći o tome svoj pravedni i objektivni sud - xplvetv. Oni mora u pohvaliti, što zaslu­ žuje pohvalu, pokuditi i ispraviti što je krivo; oni su pravi sudci, koje još poganski jurista Ulpijan nazivije svećenicima pravde - »Cujus — Justitiae — nos merito quis sacerdotes appellet«. Radi toga kritičari, da savjesno ovrše s^ ju uzvišenu zadaću i da sačuvaju renome, moraju biti nepri­ strani i hladnokrvni; moraju i po dva i po tri puta, otrv dobro naočale, djelo pročitati i odložiti i o njemu meditirati, te istom onda latiti se pera i svoj sud izreći. Da kritike dra. A—a. i dra. Riiiga, što su ih oni objelodanili u » N a r o d n i m N o ­ Dr. A. vrijegja katolički osjećaj i ponos i ka­ v i n a m a « br. 266. i 267. i u 4. svesku »B o g os l o v s k e S m o t r e « prošle godine, te kojim su tolika i katoličkih sjeminaraca, kada piše: »Pogo­ prosudili djelo: »Kultura i bosanski Franjevci«, ne tovo čitalac valja da se pomiri sa zastarjelim flo­ odgovaraju gornjim postulatima, a prema tome i skulama o »jedino spasavajućoj crkvi« i ostalim gore spomenuti kritičari trpe na svome renomeu, izlišnim frazama, koje odaju, da je djelo pisano za to će biti svakome jasno, tko pozorno pročita djelo: pravo za seminarce, koji će iz njega učiti historiju »Kultura i bosanski Franjevci«, te gornje kritike. svojega reda za školsku »notu« . . . « Ako dr. A-u oni floskuli i jesu na žalost zastarjeli, svakome ka­ Kritika dra. A— a. toliku i jesu i bit će vazda svježi. Krsteći pak dr. Malo je čudan i smješan postanak ove kritike. A. naše pisanje protiv grkoistočnih vladika Kada je djelo: »Kultura i Bosanski Franjevci« bilo » o g o r č e n i m i s p a d i m a « sam sebi protu­ gotovo, poslano je na prikaz i ocjenu raznim smo­ slovi. U uvodu bo svoje ocjene dr. A. o grkoistočtrama i novinama, pa i »Narodnim Novinama«. nim vladikama i kleru sam piše: »Unutrašnje pri­ Poslije nekoliko vremena Le Cr. Milan Paul Jo- like ortodoksne crkve kroz dugi niz vijekova pru­ vanović piše nam iz Vukovara, da mu spremimo žale su sliku najvećih nereda i rastrojenosti, čemu koje od svojih djela na prikaz, a naročito djelo: su bez sumnje mnogo doprinijeli Grci, omraženi »Kultura i Bosanski Franjevci«. Deset dana iza Fanarioti, no postepena demoralizacija zahvatala toga izagje u »N. N.« vrio povoljan prikaz našega je odozgor dodolje sav ortodoksni kler, koji je osta­ djela. Iz redakcije »N. N.« dobijemo taj broj. U jao na vrlo niskom stupnju obrazovanosti. Saču- �Br. 1. »SEHAKiNSKI PERIVOJ« — 1913. vana su originalna pisma iz XVII. i XVIII. vijeka, glavnom donosi politička i vjerovjesnička data o u kojima se pojedine općine tuže na crkvenu životu bosanskih Franjevaca, koja su uz to na­ upravu, i po kojima se razabira, da je život sve­ čičkana manje ili više neutvrdjenim anegdotama o ćenstva prolazio u vječitim svagjama, koje su se misionarskom radu pojedinih redovnika i o sudbini kretale oko ličnih kleveta, oko materijalnih doho­ ove ili one slike Majke Božje (u Olovu, u Građodaka, oko povrijegjena častoljublja, oko insubor- vrhu i t. d.). U njegovoj ćeš knjizi naći svaku pro­ dinacije klera, koja je nerijetko svršavala proklet­ mjenu provincijalnoga stanja franjevačkoga reda stvom i izopćenjem. (S. Kosanovič »Srpske Sta­ u toku nekolikih vijekova i savjesno pobrojane sve rine«.) Metropoliti bili su često izvršioci osmanlij- duše, koje su privedene iz Islama ili praovslavlja skog nasilja. 0 tom su poslu najpoznatiji mitropo­ u krilo »jedino spasavajuće vjere«. No to još uvi­ liti Hristifov i Atanasije (iz XVII. vijeka), koji su jek ne odgovara natpisu, što ga je pisac stavio na od oltara odvlačili svećenike janičarskom silom, čelo svoje knjige: »Kultura i bosanski Franjevci«. zatvarali ih i javno šibali. Zato svećnici i nisu iz­ Iz ovo par redaka vidimo da dr. A. u djelovanje vršavali svoje službe u crkvama, nego su obilazili nadnaravnih sila ne polaže ni malo vjere, a misijorad na polju vjerovjesništva i sjedi­ selima, tražeći prilike, da se najeđu na svatovima narski rad krštenjima i pogrebnim daćama. Mladi su se hri- njenja crkava, na polju duhovne pastve, socijalni šćani vjenčavali pred kadijama, a po tri dana hod^ i r olitički rad, te rad u školama, ne smatra kultur­ o m . A da li je to opravdano? Ne! Ta srni-, nisi nailazio na crkvu. Sva se krivnja svali i a. r;a mitropolite — ponajviše Grke —• >koji su narodu jtši.o je Jbacivati a priori sve, što nam historički oduzimali svećenike, ne brinući se, da im pošalju dokumenti vrhunaravna prikazuju, a vjerovati ono, druge. Zato su se za svećenički čin javljali redovno što nan isti dokumenti pripovjedaju, a što ljudi, koji nisu imali pojma o ! urgiji, a nerijetko se je naravnim silama moglo zgoditi. — isto bili i potpuni analfabeti. Još je gore postalo, kad je je tako smiješno kulturno djelovanje ograničiti na pećska patrijaršija ukinuta (i /66.) i združena s samu literaturu, a kulturnu po vješt, na povjest grčkom u Carigradu. Sada su grčki patrijarsi književnosti. K u l t u r n a p o v j e s t — veli upravo tjerali trgovinu s najvišim ćar a srpske dr. Nickel — j e s t p o v j e s t d u h o v n e e v o crkve. Išli su za heleniziranjcm balki: skog Slaven­ 1u č i j e l j u ' s t v a ; o n a o b u h v a ć a odstva. Zato su i mnogi Sroi i Bugari prelazili na n o š a j e č o v j e k a p r e m a B o g u , p r e m a Islam, ne želeći dulje podnosit; samovolju »grčko- b l i ž n j e m n i i n j e g o v o g o s p o d s t v o istočnih« crkvenih poglavara«. Koliko protuslovlje n a d m a t e r i j o m.1) U djelu: »Kultura i Bo­ u par redaka! Mi što smo ukratko prestavili, što su sanski Franjevci« nema ništa, što bi se s ovom sve bosanski Franjevci učinili za obranu slobode i definicijom kosilo. svoje i bosanskih katolika, za obranu zapadne pro­ Kritika dra. Ritiga. svjete; a protiv grkoistočnih vladika, to su dru. I dr. Ritig dijelom hvali naše djelo, a hvali ga A—u. »ogorčeni ispadi«, a što on grkoistočne vla­ zato: jer bo mu je predmet zanimiv; jer bo »u dike, ako ne na gori način slika^to ne treba rttu- knjizi je sabran bogat materijal«, jer bo tu »ima šacije, to je vrijedno — honorara. Ili možda dr. A. dragocjenih podataka, do kojih ini povjesnici ne misli, da je nešto dopušćeno kritiku historije, što, mogu lako doći« i jer bo je pisano s ljubavlju. po njegovu sudu, ne bi bilo nikada dozvoljeno pi­ Nu uza sve to dru. se Kitigu naše djelo ne svigja On scu povjesti? prigovara samome naslovu djela; čini mu se da Kakov je odnošaj našega djela prema djelu djelo ne odgovara naučnim zahtjevima; vidi u nas dra. Prohaske — »Das kroatisch-serbische manjak »oštre historijske intuicije«; nepoznavanje Schrifttum in Bosnien und Hercegovina«, pripu- sve literature, te manjak akribije. Na sve ove pri­ šćamo slobodno sud čitaocima i strukovnjacima. govore mi ćemo odgovoriti »inverso ordine«. Upozorujemo samo na to, da je baš u paragrafu Da se uza svu akribiju i najučevnijemu čo­ o znanostima i umjetnostima prof. Milaković, kom­ vjeku može manja pogrješka potkrasti, to će misli­ petentni sudija u toj stvari, u »Hrv. Dnevniku« mo priznati svak, pa i sam dr. Ritig. Nema Ijudб. studenoga ustvrdio: »Sa mnogo mara obradio je ') „Kulturgcscliiclitc ist die Geschichtc der geisligen EntJelenić svako poglavlje, a lijep je materijal pribrao wickelung dcr Menschheit: dieselbe umfasst die Beziehungen des u posljednjem gdje je govor o književnom radu ..« Mensclien zu Gott, zum Nebenmenschen und die Herrschaft tiber Čudimo se samo uskome pojmu dra. A. o kulturi. die Materie*. Allgemeine Kulturgeschichte. str. 1. Sravni još R. U 267. br. dr. A. piše: »Knjiga dra. Jelenića u von Nortisz-Ricneck: Das Problem der Ctillur i druge, �Kritika kritik! 9 ske stvari pod nebeskim kubetom, kojoj se ne bi smo na tu pogodbu pristali, prvi nam je svezak moglo štogod s većim ili manjim pravom prigo­ ipak šiknuo sa 180 na 256 stranica. Mnoge smo voriti. Na mnogim smo mjestima stare i krive no­ izvore morali mimoići, a u uvodu smo već ozna­ menklature mjesta srećno odgonetnuli. Ta neka se čili. da nas je tijekom pisanja vodilo načelo, d a sravni n. pr. str. 131. i 132. našega djela. Druge, s e č u v a m o o d f a n t a z i r a n j a, d a b u ­ kao: »Verlau« str. 69., »Virben« str. 70., i t. d. li c m o š t o k r a ć i i k r i t i č n i j i « . U istinu još ne može ni najveći učenjak s modernim zamije­ nami nije bilo nužde iz izvora fantazijom puno ci­ niti. Priznajemo, da ima i takovih nomenklatura, jediti, što izvori možda i sadrže, a možda i ne koje smo mogli zamijeniti s modernim, ali nijesmo sadrže, kada nijesmo ni svih izvora mogli upo­ to smatrali nužnim, jer bo djelo je pisano više za trijebiti. Nu ipak sve ono, što nam dr. Ritig ni­ učenjake, koji češće vole izvorni naziv, nego li ječe, u našemu se djelu nalazi dolično prikazano. moderni. Sto to dr. Ritig nije opazio, znak je, da je djelo Na drugom nam mjestu dr. Ritig predbacuje netemeljito i sasvim površno pročitao. Tko pomno nepoznavanje sve literature u svome predmetu. pročita »Kult. i Bos. Franjev.«, taj će iz opisa o „Оп ne pozna — veli nam dr. Ritig — izvrsne liječništvu, o socijalnome i političkome djelovanju, radnje liofferove i Pavićeve o povjesti bosanske o duhovnoj pastvi, imati jasnu sliku o odnošaju bosanskoga Franjevca i raje, taj će jasno vidjeti, biskupije; on ne zna za lijepu Barleovu studiju: da je i kako je bosanski Franjevac raji bio i liječ­ »R a п a r n i c i i l j e k a r n i c i i z f r a n j e ­ nik i svećenik i advokat i član obitelji — »ujak«. v a č k o g a r e d a « . Ovo je malo smjela tvrdnja Tko samo malo pomnije pročita §§ o duh. pastvi, dra. Ritiga. On misli, da mi moramo svu našu bi­ odmah će uvidjeti, da je bos. Franjevac misu i sakra­ blioteku citirati i to izričito citirati u svakome djelu. mente dijelio i hrvatski i latinski, da su ulja u Us­ Ta neka dr. Ritig malo zaviri i našu disertaciju: krsu raznosili lajci u zapečaćenim posudama, da su »De Patarenis Bosnae«, što je 1908. u Sarajevu Franjevci vjernike na čestu pričest nukali, a na us­ objelodanjena i što smo ju češće citirali, pak će krsnu i silili, pripovijedali »ad captum populi«, po­ se osvjedočiti da nam je barem Hofferova radnja poznata, a g. Barle, kako se iz 4. str. njegova djela slije propovijedi molili molitve »de praecepto«, da vidi, uzeo si je za zadaću opisati ranarnike i lje­ se je pod misom obično pjevalo »Zdravo, Tijelo karnike onih samostana, koji su nekoć spadali na Isusovo«, a o Božiću »U se vrime godišta«, da seje misa govorila po grobljima i po šumama i t. d. i t. d. redodržave sv. Križa, sv. Ladislava i sv. Kapitaj će lako dobiti sliku o načinu pastoracije bos. Fra­ strana, a od 1900. na redodržavu sv. Ćirila i Me­ njevaca. Tko barem i osrednje prigleda paragrafe o toda. O bosanskoj redodržavi u tom se djelu go­ evoluciji reda, naći će eminentno opisan način živ­ vori toliko, da ga nije vrijedno ni spomenuti. ljenja bosanskih Franjevaca: kako su držali svoje Još je smjeliji dr. Ritig u poricanju naše kapitale, kako su se od prošnja i župskih dohodaka »oštre historijske intuicije«. Da ovu negaciju uzdržavali, kako su i kada u hor išli, što su u horu opravda, dr. Ritig navagja, da u našemu djelu fale molili, kakovo su odijelo na župama, a kakovo u opisi: »koja li je bila prosječna naobrazba našega samostanu nosili i t d. i t. d. (Sravni osobito str. Fran evaca, koji način njegova života, njegove pas- 130., 131., 144., 145. i 146.) Ko pročita para­ toracije, u kojem se obliku kretala tijesna veza iz- grafe o školama, koje su Franjevci izdržavali, u megju njega i izmegju raje i t. d.« Prije nego li do­ njima podučavali i svoju mladež odgajali, dobit će stojno odgovorimo na ove nepravedne napadaje jasnu sliku prosječne naobrazbe bosanskoga Fra­ dra. Ritiga, pripomenut nam je, da smo mi u obra- njevca. Eh! ali je to dru. Ritigu bilo teško proči­ gjivanju kulturne povjesti bosanskih Franjevaca tati - Franciscana sunt, non Ieguntur! Megjutim se dru. Ritigu ni sama dioba našega bili ograničeni na prostor. I n s t i t u t z a i s ­ t r a ž i v a n j e B a l k a n a , koji nas je pozvao djela ne svigja. »Već njegova dioba epoha — veli nije historijski opravdana. Druga epoha na obradbu spomenutoga djela, ograničio nas je nam prvi put na obradbu čitave kulturne povjesti bo­ završava očevidno godinom 1757., kada se je od sanskih Franjevaca na 18(1 stranica u 8° najviše. bosanske redodržave odcijepila ona sv. Ivana KaKada smo mu obrazložili, da se u 180 stranica ne pistrana, pa se je bosanska provincija stisnula na mogu ni sami kulturni historički čini velezaslužnih političke granice Bosne«. Koliko galirnatijaš! Dr. bosanskih Franjevaca izbrojiti, I n s t i t u t je pri­ Ritig nije ni vidio drugoga sveska, a već njemu stao da se rečena povjest obradi u 2 sveska, od »in praejudicium« osugjuje diobu. Mi se čudimo, kojih će svaki opsezati po 180 stranica u 8°. Prem zašto dr. Ritig nije barem pročitao naš: »Kulturni �10 Rr. 1. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 101«. pokret bosanskili i hercegovačkih Hrvata«, što je u »Seraf. Perivoju« 1909. izlazio, pak bi se orijen­ tirao što nas je na to dovelo, da mi jednu epohu s god. 1780. svršujemo, a drugu počimamo. Nu da se dr. Ritig ne muči tražeći zastarjele revije, evo mu ponavljamo razloge, koji su nas doveli, da svr­ šimo epohu s 1780. godinom. Za evoluciju kulture tamo od pada bosanskoga kraljevstva od 1463. pa do 1780. — u Bosni su i Hercegovini vladale iste okolnosti. Bosanski je Franjevac kulturno na isti način djelovao i poslije 1757. do osmoga decenija XIX. stoljeća kao i prije 1757. God. 1780. na kor­ milo austrijske carevine zasjeda Josip II., koji za­ dojen idejama suvremenih filozofa pokuša čitavu svoju carevinu germanizirati. Tomu se opru razni narodi - osobito Magjari i Hrvati. Ova borba protiv germanizma i dohujale iz Francuske nove ideje, imadnu plod preporoda Hrvatske i Ugarske. Isti Josip II., kada je redodržava Bosne Srebrene bila na rubu propasti, neimajući gdje pudmlatka odgajati, osnuje fundacijr od 107.700 for. za od­ goj bosanskih klerika. Tim je franjev. bos. redo­ država bila spašena, a bosansL klerici razmješćeni po Hrvatskoj i Ugarskoj počnu u se upijati preporodne ideje, te ih vrativ se u Bosnu, realizovati. I tako je u osmome deceniju XIX stoljeća bačeno sjeme novoga kulturnoga rada u Bosni, a po tome i nove epohe kulturne povjesti bosanskih Franjevaca. Sada pitamo dra Ritiga je li već s tim na čisto, da je naša dioba epoha historijski opravdana? A kako će dr. Ritig svoj sud spojiti sa sudom » P r a v e C r v e n e H r v a t s k e « , koja 12. listopada t. g. veli: »Cijelo Jelenićevo prikazi­ vanje temelji se na važnim dokumentima. . Dj e l o je d a k l e s k r o z z n a n s t v e n o 1 k r i t i č n o « , s »Listom Dubrovačke Biskupije« od 1. stud., te s »Domom i Svijetom« od 1. stud., koji veli: » M o ž e m o s l o b o d n o r e ć i , d a j e dr. J e 1e n i ć s j a j n o r i j e š i o s v o j u zadaću...« Nu dru. Ritigu ne svigja se ni naslov, što smo ga metnuli na djelo. »Djelo bi — veli on — ispravnije nosilo naslov: Kulturno djelovanje franjevačke redodržave bosanske, jer se unutra opisuje povi­ jest svih Franjevaca, koji su u staro vrijeme sa­ činjavali bosansku redodržavu.« Na ovu primjedbu odgovaramo samo to, da su svi Franjevci, koji su nekoč spadali na bosansku redodržavu, bili bo­ sanski Franjevci. Bosna po franjevačkoj diviziji bila je sve do 1757. opširnijega opsega, nego li po političkoj diobi. Svaki sin bosanske redodržave i u tugjini i kod kuće vazda se je na kraći način na­ zivao bosanskim Franjevcem, isto onako, kao što se u Rusiji i izvana sinovi poljskih i finskih roditelja, kada su u vojništvu, nazivlju ruskim vojnicima. Isto su tako i stranci nazivali sinove bosanske redodržave. G. 1643. i 1644. Lipanović piše pisma i potpisuje se »fra Pietro Lipanović m i n i s t r o d i B o s n a « . (Acta Bosnae, str. 446. i 453.); God. 1645. kardinal Kornelij iznosi pismo » p r o ­ vi n c i a 1i s B o s n a e « i dekret »p r o p r o ­ v i n c i a 1 i b u s B o s n a e « polag kojih su oni poslije smrti bos. biskupa bili upravitelji i bos. biskupije. Pa ipak ti redodržavnici nijesu bili samo redodržavnici strogo uzete Bosne, nego i Slavonije i Dalmacije. Sličnih primjera ima dosti. Osim toga ima se znati da su bosanski Franjevci sve do 16. stoljeća sačinjavali ne redodržavu nego vikariju, a 1757. kustodiju. Ne bi li onda i to trebalo istak1 uti u naslovu? Ne bi li bez toga pola knjige izgledalo bez naslova, a s tim naslov predug i sa svim nešpreta n? Nego najviše se je čuditi, da dr. Ritig uza svu svoju »akribiju« i »oštru historijsku intuiciju« nije opazio, što smo mi na str. 8. izričito spomenuli, da smo naime č i t a v o d j e l o p o d i j e l i l i n a č e t i r i , a n e n a t r i e p o h e . To je novi dokaz, da je dr. Ritig naše djelo samo površno očima preletio, a onda iz školske knjige uzeo pra­ vila, kako se piše znanstvena povjest i dao se na pisanje ocjene. Na koncu nam svoje kritike dr. Ritig proriče, da naše djelo u naučnim krugovima neće polučiti onoga uvaženja, kojemu smo se nadali. Hvala Bogu, po našem sudu, djelo je svoje uvaženje već postiglo. U 11. i 12. br. »S. P.« iznijeli smo o našemu djelu mnijenje nekih revija i novina. K ovim ispušćajući druge, pridodajemo još samo sud »Dušobrižnika«, br. l. što ga uregjuje na luven­ skoj univerzi naobraženi Franjevac: »O. d r. Jelenić učinio je za hrvatsku stvar, za povijest Bosne i čast zaslužnog franjevačkog reda više nego se od njega mogosmo nadati, daleko više no razni kritičari svi skupa, koji su klimali glavom kritikujući s površnosti dojakošnje naše historijske stečevine a nijedan se nije odvažio da umoči pero u tintu i popuni manjke, što se po­ kazivahu upravo u bosanskoj knjizi. Što je ne­ kada vrijedio slavni naš Homer Fra Martić, što nas je u velike zadužio Fra Batinić. što nas je očarao djelom svojim o. Zlatović, da, još više, ono što su nekada bili jedan Wadding, Farllati, Lastrić, Greiderer, Theiner, Fermendžin, to je da­ nas naš Jelenić. Najteži posao je svladao. Ustra- �11 Kritika krili ka. Jao je, nije se bojao Sisifove sudbine. Poglavlje 0 kulturi, evoluciji franjev. reda, o pastornciji, školi, o stanju Crkve, specialissimo pako modo dva: Socijalno i političko polje (str, 70 i 183) te: znanosti i umjetnosti (str. 101 i 220) pravi su biset u zlatnom prstenu literarnog ovog uresa što ga je darovao bogatoj ali nepoznatoj bosan­ skoj nekadanjoj prosvjeti. Originali, pergameni, što govore o svim važnijim objektima i momen­ tima, otisci ripr. starog hrvatskog koralnog pje­ vanja, djelo su mu potpunoma usavršili. Djelu o. di. Jelenića mi prigovarati ne možemo i ne­ mamo ništa. Kvantitativno, obzirom na vanjštinu raspored i ukus, i kvalitativno, bogatstvom sadr­ žaja i pouke ono spada megju prve najvažnije publikacije zadnjega vremena«. U 11. broju S. P. iznijeli smo i iz nekih pisama pohvalne stavke učevnih muževa: preuzv. Thall6czya, dra. Eterovića, historika Batanića 1 t d. K svim ovim mogli bi nadodati još svu silu priznanja dobivenih od vrlo učevnih i uvaženih muževa; dra. Lulica, hvarskoga biskupa Zaninovića i t. d., nu ograničujemo se samo na dva: na priznanje dmekcije carsko-kraIjevske knjižnice u Beču i sveučilišnoga profesora, te dekana filozofskoga fakulteta u Zagrebu dra. Gjure Arnolda. Ravnateljstvo carsko-kraljevske dvorske biblioteke u Beču, koje je djelo primilo u istu biblioteku 20. prosinca 1912. službeno nam piše: »Dole potpisana direkcija smatra si časnom dužnošću Vašoj se blagorodnosti za ovaj i n t e ­ r e s a n t n i i d o b r o d o š l i d a r takogjer u ime carskoga Instituta najtoplije i najuljudnije zahvaliti.« Dr. Gjuro Arnold 22. prosinca megju inim piše nami: »Vaš mi je rad od uvijek bio drag; ali u Vašem znanstvenom osvijetljenju postaje sva­ komu nužno još dražim; jer nije očito spasao samo katolicizam nego i hrvatstvo Bosne ponosne; pa tako općeno kulturno djelovao. V a š e p a k djelo neće d o b r o doći tek s t r u č ­ n j a c i m a , n e g o će po v r e m e n u s t a l ­ no p o s l u ž i t i i n a š o j b e l e t r i s t i c i . Samo Vam dobr i Bog dao z d r a v ­ lja i s nage, da ga u z m o ž e t e d o t j e ­ r a t i k r a j u — m o n u m e n t um a e r e p e r e п n i u s n e ć e i s o s t a t i « . Uprav, kad su gornji retci bili dotiskani, stidne nam iz Beča » O s t e r r e i c h i s c h e M o n a t s c h r i f t ftir d e n O r i e n t « , što ga izdaje c. kr. austrijski trgov. muzej u Beču i što nam ga je isti institut u službenoj kuverti spremio. U ovome 12. br. nagjemo i recenziju djela »K u 11 i Bo s . F r a ­ n j e v c i « , u kojoj se spumenuto djelo nazivlje remekdjelom, ko,e otkriva mnoge i interesantne detalje bosanske prošlošti, te osobito radi toga zanimivim, što otkriva odnošaje bos. Franjevaca prema bos kraljevskome dvoru: »E i n e s c h б п e L e i s t u n g d e s Ve r f a s s e r s , di e vi e l e i пt e r s s a п t e D e t a i 1s im H i n b 1i c k a u f di e bosnische Ver gagenhei t aufdeckt. . . . Ei n b e s o n d e r e s I n t e r e s s e b i e t e t da s s We r k d a d u r c h , d a s s wii iib e r d ie T atigk e i t d e r F r a n c i s k'a n e 'r am b o s n i s c h e n Кб п Pgsho’f e ji nfo'rjm i’e rt w e r d e n . . . « Ali možda dr. Ritig ovo uvaženje ne broji megju uvaženja naučnih krugova? Gufcnot: ■ Neronove žrtve. (S francuske ga prevodi Pajo Mišura). IX . Smrtne kazne. Odma poslije požara, Neron nametne porez na Italiju i na ostale pokrajine carstva, da na novo sagradi svoj dvor. On je izsisavao narode i gra­ dove, preopterećivao ih globam i bacao u nevolju. I Rimu je našao vrsne graditelje, Severa i Celera, a oni su svojim stvarateljnim i smihonim duhom odgovarali njegovim željama. Ovi su ljudi tražili od umjetnosti, što je priroda kratila i igrali se Neronovim novcima. Ruke na posao staviše nevjero­ jatnom spremom i sa hiljadama radnika. U neko­ liko su mjeseca brdo Palatin, Ćeli i Eskvilin bili rašašćeni i nagizdani zidovima novih gragjevina carskoga dvora; u svomu je nacrtu zapremao prostor od dvije hiljade u duljinu, a u širinu petsto metara po prilici, to jest šesti dio današnjega grada. Zvalo g a s e z l a t n o m k u ć o m , radi iz­ vanrednoga bogatstva u nakitim i u divnom raskošju unutarnjosti. Nikad se što slično ni u Rimu ni na svijetu nije vidjelo. Neron je takov dvor gra­ dio, poslije opće bijede i nevolje, koja je mnoštvo obitelji ostavila bez zakloništa. Pred dvorom je bio izdubio jezero; a oko jezera podigao rasijane zgrade, koje su naličile kakvome zaselku; one su bi e namijenjene rubovima i mnogobronim vlada­ revim oslobogjencim, pa i vojnicima, koji su mu život stražili. Izmegju pročelja i cijele obale jezera bio je neizmjerni trijem, gdje je cesar pričikao svoje štićenike, naime sve narode svijeta. Posred ovoga �12 Br. 1. — »SERA FINSKI PERIVOJ« 191 ll trijema dizao se gorostasni Neronov kip, četerdeset metara visok, odjeven zlatom i srebrom. Podalje na prostoru jedne milje, protegli se hod­ nici sa tri reda stupova u krasnim graditeljskim razmjerima. U unutrašnjosti je sve odsijevalo po­ zlatom, draguljima, školjkama i biserjem; mjed je bila rijetka; a bilo i vezova izvanredne cijene, ri­ jetkosti donešeni sa svi strana svijeta i remek djela najglasovitijih umjetnika, velikim troškom namak­ nutih. Pa i podzemlje je bilo narešeno Amulijevim slikama. Jedna je cijev dovodila u kupalište morsku, a druga sumpornu albursku vodu. Hram Sreće, sagragjen bijelim i prozirnim kamenom nedavno ot­ krivenim, pa i zatvorenim vratima čitav se dan osvijetlivao. Nego graditelji su najveću pažnju posvetili gostinskim dvoranama i u njima su uložili svu svoju darovitost. Neron je litio, da se i nad onako velikim sjajem blagovaonice rimskih bogatih kuća, sjaj u njegovu dvoru istakne. Sagragjene dvorane imale su svodove sadrenim slojevima namazane, koje su se mienjale pri svakoj promjeni jela Sa bjelo­ kosnih stropova bacalo se^cviječe na uzvanike; iz bjelokosnih cijevi vještački raz nještenih mirodije ih natapale Bilo je dvorana, koje su se no^ lan oko sebe poput svijeta okretale. Nego one su ljepote Neronova dkora blijedile pred drugim čudovištem. Oko zgrade su bila raskoš­ na jezera, vinogradi i livade, po kojim su skakala stada; zatim bilo je hladovine i samoće šumske, krasnih pogleda i svih seoskih ljepota udruženih s gradskim udobnostima. Tako, dok bi cesar razma­ trao ovo orijaško djelo, bivao bi skoro zaaovoljan. »Evo dakle, reče pri jednoj gozbi, kod Tigelina priregjenoj, sada ću napokon kao čovjek sianovat«. Dok su se ova ogromna djela izgragjivala, dok je bijedni narod još po gradskim ruševinam logorovao, a pokrajine se crpile, da ugode gospo­ darevim hirima, dotle je on sa svojim prijateljima bez prestanka užitke slavio. Oni se megju sobom natjecali u troškovima za gozbe; oni su nastavljali neuredno živjeti i u rasipnosti ludovati. Pošto je Tigelinova sjajna kuća u požaru propala i pošto mu tadanji stan ne izgledaše dostojan primati vla­ dara,pade mu na um nešto neobična, što je moralo biti po srcu Neronu; on naredi, da se sagradi na Agripinom jezeru splav, na kome su se zgrade kre­ tale. Nad njima je bilo veličanstveno pokrivalo popeto. Tu je bio priredio sjajnu gozbu, na koju je pozvao cesara i nekoliko prijatelja. Lagje su bile iskićene bjelokošču i zlatom. Tigelin je bio nakupio sa svih krajeva svieta ptica, divljači i najrjegjih riba Najljepše grčko i talijansko voće tu je bilo. Na toj je gozbi vladalo raskošje i strahoviti sjaj. Tu se je Neron pustio svim ludim strastima. MegjLitiin iz krila naroda dizale se sumnjive glasine, narod je silno jadikovao nad svojom bi­ jedom. Stao je kriviti Nerona radi javnih nesreća, pa napokon na nj bacati odgovornost radi“požara. Više se je javno govorilo o onim četama poslovača, koji su, u vrijeme velike nesreće, jarili pla­ men, bacali zublje na netaknute kuće i suzbijali ljude, koji su kušali zaustaviti napredovanje ognja. Govorili su, da je ta grozna nesreća bila namije­ njena gradu jedino za to, da se ugodi zvjerskim nagonima jednoga čovjeka, da mu se dade mjesta za dvor. Premda se cesaru^nije moglo približiti, jer ga ' ' г' dvorjanici nijesu puštali s vida; premda ' se . 11,110 sakrivale ove teške tužbe, on je napokon nešto doznao. Više od jednoga su puta na­ rodni poklici vrijegjali njegovo uho. Njegovi su savjetnici mogli opaziti, kako se je počeo straviti pred silom upravljenih tužba proti njemu. Kadikada bi mu se riječ izmakla, koja je odavala od­ luku, e će sa sebe zbacili odgovornost njemu pri­ pisanih djela. U večer na priregjenoj gozbi kod pre­ fekta pretonja, Neron se zaboravi u pustoj govorljivosti, u sredini kruga prijatelja i pouzdanika, u kome je bio i Hermes. Nu, netom mu opet u pamet dogjoše uspomene na požar, posred paratina sve­ čane gozbe, lice mu se namrgodi, a zelenkasto oko zakrijesi i on stade govoriti: »Rimski me narod tuži, da sam grad upalio. — To su lude glasine, cesare, nije ih vrijedno tebi znati, žurno odgovori Tigelin. — Teške su te glasine, prihvati Neron, pa je dobro, da ih znam. Narod je bijesan; on se svojim držanjem grozi. Dok ti, Tigeline, najbolje znaš, kako sam nevin.« Prefekt je pretorija mučao i po prilici mislio, što mu je činiti, da odbije udarac, a vladar mu opet stade živo govoriti. »Zar misliš, da sam ja kriv? zaviče s vikom užasna glasa. Ne, ne, nikako ne, odgovori Tigelin. Jao ti se onomu, tko se drzne cesara okriviti! — - Bilo u sto dobrih časa! U ostalom, ti znaš, ja poznam prave krivce požara. Ja mogu, kad hoću, njih predati narodnoj osveti.« Tigelin i Hermes drhtali su od straha pred ovom pretnjom, izgovorenom nekom strahovitom odlučnošću; znali su oni, da je Neron bio vrijedan �Neronove žrtve. nju izvršiti. Prefektu je uspjelo vješto razgovor skrenuti s ovoga opasnoga predmeta. Bojao se dojma,koji bi mogao megju uzvanicim proizvesti; jer megju njima bilo je više od jednoga, koji se ne bi žalostili, kad bi mogli Tigelina zamijeniti u vla­ darevu srcu. Pitanje je za sada na tome ostalo. Nego, kad je cesar otišao, a to je bilo jednu uru prije noći, Tigelin se je nekoliko časa po splavu motao. Sve je bilo mirno; iskrca se na obalu, ode u grm i ugje u kolibicu, koje je bila na kraju. Kraj svijeće sjedio je starac, oslonjenim laktom o stol, i nešto razmišljao. Bio je to Hermes, prefektov oslobogjenik. Tigelin se mirno primaknu, a onaj ga, uronjen u mislima i ne ču, da dolazi. »Ti spavaš, Hermes?« upita prefekt pod glas. Na te riječi oslobogjenik se trže, naglo digne glavu i upre svoje divlje oči u svoea gospodara, »Poslije prošle večeri, odgovori ogorčeno, bilo bi mi teško zaspati. Ne vidiš li Tigeline, da smo obojica na rubu propasti? — O dakle ti take crne misli? piihvati prefekt sjedajući. 13 —- Z rr ti nisi čuo kao i ja Neronove grožnje? zar ti tomu пе daješ nikakovu važnost? - - Protivno, ja na to mnogo računam ; ali se ne plašim. Možda ti je obećao, da te neće kazniti? — Jednako, kao i tebi; naša je stvar zajed­ nička. Onda ti ne razumiješ, da je Neron, pod uplivom vinskoga dima, odao tajne osnove, što no ih u svojoj duši goji? On je odlučan na nas svaliti krivnju požara, da sebe u očima naroda opravda. Cesar ima razlog, što traži ljude, koji bi ga zamijenili u izljevu općega bijesa. — Ti si Neronova mišljenja? — 1 ter kako; sam položaj govori. Ako vladar ostane pod udarcem tužbe, on je propao. — Tako si ti. Tigeline odlučio platiti za Nerona, zaključi podrugljivim glasom oslobogjenik. • i— Ne, doduše, to nije moja misao; nego ka­ žem, da treba žrtava. (Nastavit će se.) LIST Osvrt na prošlu godinu. U analima i kroničarskim spom enarim a m ože se prošla godina doista zapisati zlatnim slovim a. Historija koli profana toli crkvena mogu si na temelju m inuvših dogogjaja sastaviti p osve novi no prilično odregjeni program. T r i p o l i t a n s k i i b a l k a n s k i rat preobražiše obzorje politike, diploma- zvan neki vojnik da ide u rat. U T im ovi dočeka ga žena sa dvoje malene djece. Kad se vojnici v eć svrstaše u povorku, prije no odmarširaše, pristupi k njemu plačuća mu žena sa dječicom da se još jednom zagrle. U to pri­ skoči i starica majka te mu zaviče: Otac tvoj bijaše kod djenovskog manastira od Turaka ubijen za slobodu do- čije a s tim skopčane industrije i kulture. Religijoznijilt proglasa i letaka rijetko je koja država u ratu izdavala, kao što je to Italija novim svojim podanicima u Tripolitaniji. Dapače povod, i formalni ako ne istiniti, ratu bio je religiozan: da talijanski narod osveti nevino pro­ livenu krv svoga misijonara. Paklenska mržnja i vazda niovine tvoje Bugarske. P a z i , s i n k o, d a u s p o ­ m e n u n j e g o v u n e o k a l j a š . Čini, što za Bugarsku učiniti m ožeš! J a t e b 1 a g o s 1 i v 1j e m; B o g n e k a t e č u v a . « Na ove riječi nadodao je dotičnom ratnom izvjestitelju prisutni bugarski časnik. »I c li g e s t e h e I hnen, mi r t r a t e n be i d i c s e r S z e n e di e T r a n e n i n d i e A u g e n v o n t i e f e rB e \v e g u n g, i c h k ii s s t e d e r a 11 c n B a ii e r i n d i e li a n d. Und ich vveiss, keiner von meiner ganzen Kompagnie bat die W orte dcr miitterlichen Heldin von Bjelina vergessen!« Preznačajne su stoga riječi što ih je taj veliki dnevnik pridodao: »Ist es zu wundern, dass ehie Armee siegt, de- prijeteći kulturni boj proti katolicizmu kao da se je slegao i umirio. Ako pak bude proveden, biti će opet na korist katolicizmu, koji će se, poput u Njemačkoj, ojačati i oživjeti. Za balkanski pak rat nema sumnje da se je vršio iz eminentno religioznih m otiva: promijeniti bijeli polumjesec sa zlatim križem kršćanstva. Balkanski rat doprinesao je puno bistrenju statističkih, političkih i kul­ turnih pojmova. Ideje, kojima je donekada tugja, naročito njemačka štampa karakterizovala jugoslavenske puke, dobrano se promijenile. Dne 29. listop. baš bijah u M o ­ n a k o v u kad je » N e u e s M u n c h e n e r T a g b I a 11« d on esa o dirljivi o p is slijedeće scen e: Iz sela B je lc b ip o - ren Маппег von so heroischen Miittern erzogen wurden?« O vakovu priznanicu publicira list države gdje sam bio više puta pitan da li npr. Srbi nose p e r č i n ! Francuzi, Švicari i Holandezi, mogu reći iz iskustva, imaju o nama Hrvatima m n o g o bolji pojam. �14 Br. 1. »SKRAFIiVSKI PERIVOJ« U Belgiji, gdje se je za vrijeme mog tamošnjeg bo­ ravka pisalo obično krivo i pogrješno o našim prilikama n p r . A g r a m e n H o n g r i e — progjoše slavni i z b o r i . Još nikada nije bilo toliko navala na tamošnju katol. vladu kao u oci 2. lipnja, dana izbora. Gotovo svaku uru gledah po uglovima nove plakate sa najružnijim plaka­ tima proti vladi, katolicizmu, kardinalu Mercieru, gdje su ga naslikali s ogromnim irbuhom a poznato je da je on vrlo m ršav; radnici bi vikali i djeca ista u grupama: A b a s le C o u v e n t s , a b a s I a C a l o t t e — dolje sa samostanima, popovima. Sloga liberalaca sa socijal­ demokratima — c a r t e 1 — prinuždila je katolike na zamjerno idealan rad i pobjedu. U Njemačkoj imamo dvije epizode: borbu za izbora i borbu za prvenstvom izmegju kolnske i berlinske struje. Socijalna demokracija silno ojačana ali nespretna u tak­ tici i razrožna, trula u sebi, pokazala je primjer prave magjarske kortešacije. Katolici negdje sjajno se boreći kao npr. u Diisseldorfu negdje oslabljeni nižim eler.len­ tom stanovništva-radništvom, kao u predgrađim a Kolna, u krajevima rudokopa i Rajne polučiše sjajne rezultate. Berlinski dnevnik »G er m a п i a« i kolnski »K d 1n i s e h e V o l k s z e i t u n g « često se uhvatiše u koštac. Vječna šteta da ovako lijepo uregjivr.ne i tako velike ka­ toličke novine — potonja npr. u Kolnu izlazi t r i na dan — nisu htjele prigorjeti onit: momenata egoizma i subjektivnosti. Ovako i inače lijepi listić P e t r u s B 1fl 11 e r«nemilo je tukao po »K o 1n e r R i c h t u n g«. Kod nas u Hrvatskoj mnogo se je pisalo o tim dvjema strujama, u »H r v. S t r a ž i«, »V r h b o s n i«, »K a t o I. l i s t u«, » H r v a t s k o j«, »D a n u« i »S v e ć . Z a j e d ­ ni ci «. Posta je bilo n e p o z n a v a n j a same stvari a malo i strasti. Onima koji su kao toljagom tukli u obranu »Kdlner Richtung« predbacivahu še organ trierskog biskupa » P e t r u s B I a 11 c r«, pa »Germama« neke novine npr. u Coblenzu, da je ipak s r a m o t a za Njemačku, gdje katolici broje dobru trećinu stanovništva, da nemaju u Reichstagu čisto katoličke stranke. Po sebi svakako dobra i plemenita ideja. Protivnici рак iz Kolna, kojih je broj pristaša znatno veći od onih kod berlinske struje služili su se historičkim i socijalno-praktičnim do­ kazima. Sad pako nakon netom izašle enciklike gdje se iznimno i dozvolom biskupa smiju katol. Gevverkschaften udruživati sa protestanskim socijalnim udrugama imalo bi, i dao Bog, prestati ono nepotrebno i škodljivo glogjenje izmegju katoličkih novina. U Kolnu se je to kod izbora žalosno opazilo. Prije izbora, Koln kao centrum i eminentno katolički grad a kod izbora prolaze socijal­ demokrati. Monarhistički »L’ U n i v e r s«, pa bečki » O s t. S o п n t a g s b 1 a 11« takogjer su nemilo tukli po »Kdlner Richtung«, čestoput ali bez svrhe, bez ikakove koristi za katoličku stvar. Proti taktici griješilo se je i 1913. griješi mnogo. Koliko puta sam ja čitajući novine ber­ linske i kdlnske struje uzdahnuo: o kako krasno bi iz­ gledale te novine i koliko bi vrijedile za katol. stvar, da nema tih nepotrebnih svagja! Ispustiti uvredljivi ton pak ljubazno i s t v a r n o raspravljati i eto, svega bi nestalo. Kod obadvijuh struju ima dobroga. To dobro izvaditi i unificirati. Kod nas npr. tko se ne bi sjećao zasluga jedne »H r v. S t r a ž e« ili spljetskog »D a п a«. Ovi listovi učiniše za organizaciju mladeži, štampe, svećenstva i probugjenje kat. karaktera u naše inteligencije, osobito u Dalmaciji više nego svi njihovi protivnici zajedno. Ali s druge strane zašto opet nestvarno napadati neke ter neke. Ovomu bi imao doskočiti novi katolički dnevnik » R i j e č k e N o v i n e « . Želja i potreba katoličkog dnevnika je opravdana. U Magjarskoj, u Njemačkoj, u Belgiji, u Francuskoj u tom su pogledu katolici daleko nad nama. Ne treba pak s uma smetnuti, da [su ’ od nas u Hrvatskoj posve o seb u jn e i bitno ra zlićn e okolnosti. •'Zar ćemo mi tako dugo čekati dok nam se uvriježi u zemlji liberalizam i socij. demo­ kracija da će katolici (naši) imati samo č e t i r i glasa većine kako je to bilo do prošle godine u Belgiji? Ili ćemo se ugledati u Italiju gdje je toli brojno svećenstvo ostalo bez štampe, izolirano od puka? Istina u Italiji budi se i napreduje kat. stvar, u Bel­ giji pogotovo nakon zadnjih izbora, ali zar ćemo i mi, eminentno kršćanski narod, tako dugo čekati? Kulturkampf, koji je dicimirao sile svećenstva u Njemačkoj i Francuskoj, a sada će možda i u Italiji, raširio je i kod nas grane svoje. Dao stoga Bog da mi ne bi za­ kasnili. Ovom novom godinom neka prestane prijašnje megjusobno trvenje, pružimo si svi ruke, stupimo u za­ jedničko kolp, da poradimo u nas s t v a r n o i iskreno, nesebično, puni pravog žarkog altruizma za sebe i za narod naš te ovako ujedinjene sile pospješe konačne re­ zultate vjerskog života, narodnosnog jedinstva, organi­ zacije, ljubavi, prosvetljenja, složne štampe i sretne cvatuće kulture. Drugih važnijih dogagjaja za katol. stvar doživjesmo prošle godine njem. katol. sastankom u A a c h e n u , kod nas gjačkim u L j u b l j a n i , onda spominjem M a r i j a n s k i k o n g r e s u T r i e r u i napokon velebni e u h a r i s t i č n i k o n g r e s u B e č u . U Zagrebu bio je k o n g r e s za proširenje T r e ć e g R e d a , - onda za S v e ć e n i č k u Z a j e d n i c u i neki drugi. Dao Bog da sve ovo donese plodove svoje osobito u našim hrvatskim zemljama: organizaciju vrijednog svećenstva i mladeži, mladenačkih društava a u puku blagostanje socijalnokulturni procvat i vjerski nepokolebivi katolički život. O. Miroljub Pukler, licencijat filozofije. �15 Vjesnik. VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Na znanje i ravnanje Franjevcima Bosne Srebrene. Mnogi oci htijući kuda putovati, obraćaju se na preč. Redodržavništvo za željezničke certifikate ili brzojavno ili pismeno u zadnje dane, tako, da, kada bi im se do­ tični odmah na visokoj zemaljskoj vladi izvadio i spre­ mio, jedva bi im prije polaska stigao. Buduć po zakonu vis. zemaljske vlade treba najprije za certifikat predati molbu, te istom drugi dan po certifikat doći, to nas je preč. Redodržavništvo ovlastilo, da u »Seraf. Perivoju« svima javimo slijedeće: Svi koji žele željez. certifikat dobiti, treba da svoju molbu za nj na preč. Redodržavni­ štvo tako spreme, kako će preč. Redodržavništvo imati na raspolaganje barem 4—5 dana, dok ga izvadi i na poštu spremi. Svećenički jubilej. Na 21. prosinca 1912. preč. fra Franjo Komadanović navršio je ravnih 50 godina svoga misništva. Jubilarni otac rodio se je u Pogaru kod Vareša 5. travnja 1840. Krsno mu je ime bilo Ivan. Dne 25. rujna 1854. obukao je haljinu sv. Franje, a 6. travnja 1865. položio je svečane zavjete. U redu je vršio razne službe i obnašao razne časti — pa i redodržavničku. Uza sve ostale dužnosti najragje se je zanimao arhitek­ turom, te je u toj struci stekao takov glas, da ga i izvan redodržave poznaju kao izvrsna arhitekta. Ad multos! Umro. U noći izmegju 25. i 26. prosinca blago je u Gospodinu preminuo p. o. Gjuro Tvrtković, župnik u Osovi. Pokojnik je rodom iz Kreševa. Dulje je vremena patio na sušici, kojoj je eto i podlegao. U svemu je bio uzoran, a sa svoje čednosti i blagosti svakomu je bio simpatična osoba. Na času smrti opremio ga je sa sa­ kramentima umirućih kustod p. o. Bonifacij Vidović, a pokopao redodržavnik p. Lovro Mihačević i kustod Vi­ dović. Pokojnika je u župi naslijedio fra Pavao Kolar. NAŠA MONARHIJA. Priznanje islama u Austriji. Tamo od aneksije Bosne i Hercegovine pa do danas u Austriji je aktuelno pitanje bilo, kakovo stanovište da se uzme prema islamu. Re­ zultat svih proučavanja jesu zakoni, što ih je ove godine 15. srpnja cislajtanska vlada objelodanila i o kojima se profesor bogoslovije dr. Alojzij Schmoger u lanjska dva broja salzburškoga »Kat. Kirchenzeitunga« bavi. Polag ovih zakona Muhamedova će se vjera u Austriji zvati islam. Muhamedovi sljedbenici neće se zvati mu­ hamedancu jer to oni iz poštovanja prema Muhamedu, ne trpe, a neće se zvati ni muslimani, nego pristaše is­ lama — »Anhanger des Islams.« U Austriji priznata je samo hanefitiška islamska sljedba, koju je osnovao Hanifo. Hanifo je živio u Mezopotamiji te je bio pristaša i alkorana i predaje, a umro je 766. Ostale se tri islamske sljedbe u Austriji ne priznaju. Obzirom na izvanjske pravne odnošaje islam će biti samostalan. Detaljni za­ koni autonomije još nijesu sastavljeni. Oni će se stvoriti istom onda, kada u Austriji barem jedna islamska op­ ćina bude. 0 unutarnjim stvarima islama novi zakon ništa ne govori, u tome će se pogledu ravnati kao svaka u Austriji priznata konfesija — prema temeljnim zako­ nima od 21. prosinca 1867. Što se u katolika zove župa, kod muslimana će se u Austriji zvati bogoštovna općina. U izvanjsko-pravnim odnošajima uzet će se u ob­ zir i bosansko-hercegovački muslimani. 0 sultanu kao vrhovnom poglavici islama ništa se ne govori. Pobožne zadužbinc moći će se istom onda osnivati, kada se osnuje koja bogoštovna općina. Svećenici će se zvati bogoštovni službenici - Kultusfunktionare, a ne imami. S dozvolom ministarstva bogoštovlja moći će se bogoštovni službenici i iz Bosne i Hercegovine dozivati. U kaznama bogoštovnih službenika novi se zakon podu­ dara s zakonom stvorenim 7. svibnja 1874. za katolike. Nauka, namještanje i uporaba islama u Austriji je do­ zvoljena samo dotle, dok ne dogje u protimbu s državnim zakonima. Prema tome - veli Schmbger — u Austriji pristašama islama neće bit dozvoljeno držati hareme i više ženajerb o je u Austriji javno ćudoregje zakonima zašti­ ćeno, a javnome se ćudoregju protivi držanje više žena. Mogjutim, što sada nije dovzoljeno možda će se vre­ menom za liberalnije vlade i to dozvoliti. O^o-O- K N JIŽ E V N A SMOTRA. PRIKAZI I OCJENE. 2. The Rule of St. Clare. I t s O b s c r v a n c e i м Dvije Robinsonove studije o sv. Klari. 1. The Perso­ n a l^ of St. Clare b у. Fr. Paschal Robinson (Reprinted from T h e C a t h o l i c U n i v e r s i t y B u l l e t i n , Vol. XVIII, No. 6.). W a s h i n g t o n, D. C. 1912. (483— S a i n t's C a 11 b у Fr. P. Robinson, 0 . F. M. — T h e 495), Do I pl i i n P r e s s , P h i l a d c l p l n a t h e I i g h t o f c a r 1у d o k u m c n t s. A C o n t r i b ut i o ii the the s e v c n th c e n t a na rу o f the 1912. (32). �1G Bi. 1. — »SERAF1NSK1 PERIVOJ«,— 1913. To su dvije najnovije studije poznatog franciskologa ot. Robinsona. Prošle godine uprav se je navršila 700godišnjica Klarina pristupa u franjevački red. Stoga razni su se i životopisi sv. Klare prošle godine pojavili. Ali ot. Robinson s tim svojim dvjema radnjama nije nakan dati nam oris Klarina života, pošto bi to još bilo pre­ uranjeno uslijed manjkavosti isprava, nego hoće da slavi na tezulju prvotna vrela, iz kojih mi možemo crpsti po­ datke za njezin životopis. Stoga prva gore navedena knjiga pretresa nazore pojedinih modernih pisaca o pr­ vim vrelima. Za Klarin život mi imamo posve malo su­ vremenih isprava, jer osim nekoliko Klarinih spisa i papinskih isprava nemamo nego jedan posve rani životo­ pis, i to valjda napisan od Tome iz Celano-a. Dakle još smo u nuždi, i mi ne možemo za sada prave slike Klarine osobe uobličiti. Uz gornje stare isprave mi imamo i jednu sliku (portrait) Klarinu, koja se danas čuva u St. Chiara u Asizu, a slikovana je možda od samog Cimahue g. 1283. Ob ovoj slici govore i nekoji današnji pisci, ali ipak i ta slika posve mršave dokaze donosi, oa uzmognemo stvoriti bistri pojam K'arinog nutarnjeg i vanjskog personaliteta, kako to zaključuje Robinson u ovoj svojoj studiji. Sa drugom gore navedenom studijom Father Robinson hvaća se mnogo mučnijeg pitanja. Moderni kritičari ne idući zu istinom, dogjoše do pogubnil rezu za opstojnost drugog Franjinog reda. To ? iajjač zuje u ispitivanju »Pravila« (Regula) sv. Klare, dvojbe, da nije odmah u početku K ^rina nastupa u red opstojalo kakovo pi-ano Pravilo. Sv. Franjo dao je sv Klari »formula-vitae« način življenja, ali ipak nesinijcmo držati, da je to ono »Pravilo« које danas Klarinke iinadu. »Pravilo« u današnjem obliku sastavljeno je g. 1219. od kardinala Ugolino-a prame benediktinskom »Pravilu« a za vrijeme Franjina boravka na Istoku (1219—1221). Zato krivo imadu mnogi novi franciskolozi, dok tvrde bez temelja, da je današnje »Pravilo« Klarinaka učinjeno na jednom prvom Pravilu, koje bi bio sam sv. Franjo g* 1224. sastavio. Dandanas, zaključuje pisac, Klarinke drže sve isto »Pravilo« uz male pre­ inake, prema tome naime, kako se je kojim Papi prama polrebam vremena svidjelo. Što bilo da bilo, današnjem tzv. »Pravilu sv. Klare« podloga je data po uzoru be­ nediktinskih duvna od kardinala Ugolino-a, a kašnje za nekoje samostane preinačena po Papam : Inocentu IV. i Urbanu IV. Ova je knjiga popraćena i sa nekoliko ilu­ stracija. Obje ove studije napisane su sasvijem stručnjački, jer razložitost njihova izbija iz same nutrine na povr- šinu. Veselimo se, što je našem subratu uspjelo, da na­ pokon razbistri mnoge mutne pojmove, koje smo susre­ tali u prvim ispravama o Klarinoj osobi kao i o njezinu utjecaju na potonje naraštaje. Neka primi učeni Robin­ son čestitke i sa hrvatskih strana, uz vruću preporuku, da opet svjetsku javnost obdari sa kakovim svojim stručnjačkim radom. — A. L. Gančević. Primili smo na prikaz i ocjenu. Alban Stolz, Predigten. Erster Band Predigten, Friihreden und Ansprachen. Aus dem Nachlass herausgegeben von Dr. Julius Мауег, Professor an der Universitat zu Freiburg i. Br. Zweite und dritte Auflage mit einem Bildnis von Alban Stolz. Herdersche Verlagshandlung Freiburg in Breisgau—Wien. K 4.56, u platno uvezano K 5.76. Dr. Mifan Prolog, Repetitorij Povijesti Austro-Ugarske Monarhije, Sarajevo, naklada J. Sudničke i Druga. Dragan Dujmušić, Kritična Povijest Svete Kuće Ma­ rijine u Loretu i njezini prenosi, Rijeka, 1912. Tiskarski umjetnički zavod Mirijam«. Čitanje i Evangjelja za sve nedelje i praznike Go­ spodnje i za neke dane svetačke. Prevo Dr. Francisko Iveković, kanonik. Izdao »Zbor Duhovne Mladeži Za6,1 Treće popravljeno izdanje. U Zagrebu, 1912. Štamparija Hrv. Kat. Tisk. Društva. Apostolska konstitucija »Divino Afflatu« o novom rasporedu psaltira u rimskom brevijaru preveo i potumačio s uputstvom, kako se moli brevijar po novom ras­ poredu, i s inim dodacima iz najnovijih odredaba svete Stolice popratio dr.Josip Pazman, kr. sveučilišni profesor u Zagrebu. Tiskara Hrv. Kat. Tisk. Društva, 1912. Sotona i sotonski šegrti. N a p i s a o N. B a t i s t i ć . C i j e n a 2 K. R i j e k a 1912. S osobitom nasladom pročitali smo ovo najnovije djelo N. Batistića. Pisac je svo­ joj preduzetoj zadaći najbolje zadovoljio, a kat. publici pružio ugodno štivo. Tako apstraktne i subtihie mnoge točke on je obradio na pučki način, živo i priprosto, da knjiga zadovoljava i stručnjaka i svakoga, koji je željan i potrebuje Upute u toj stvari. Mi je od srca preporu­ čujemo — Čičić. Dopisnica uredništva. S. F. Bugojno. Stara je povlastica za trećoretce, da Scraf. Perivoj primaju po K 3. A. L. G. Louvain. Vaše krasno pismo dolazi u slijedećem broju. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u шј.; godišnja cijena 5 K, — za gjakc. trećoretce i siromaha 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna. Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijnn Jelenie, Tiskara »Bosanske Pošle« u Sarajevu. �-« 8 f z Cjubljanska kreditna banka P o d r u ž n ic a u S a r a je v a . C e n tra la u Ljubljani. Is p o s t a v a : G r a đ o . P o d ru žn ice u Spljetu, Trstu, C elo vcu , Gorici i Celju. Dionička glavnica K 8,000.000-— i i \ Pričuve preko K 900.000-— 51 Е З E 2 I Prima uloge na štednju na uložne knjižice \ 1! 01 . .. , ., .... . i tekuće račune i ukamaćuje ih sa- ± |2 |0 bez lkakvih Poreza 1 odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. X O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. & ------------------------------------Sit otrcane crkve imaju ^nataiT popust. Nemojte kupove ; crkvenoga odijeladok — -------------------— ■■ — — ч -10 osviedoau 0 ,zvrsnosl> ---- i jeljBl moći: Misnih odijela, dalmalika. š<o ju pmd .je nJ s ta r ija češka tvornica baldakina. zastava. №^ Н ј Д JOSEF OKOIVAJC, Moravska. fif. Pošiljke se dostavljaju obveze. ■ ^ П ИГ ^ П Г ^ Р lici i ): računi badava! Radi velikog pro- ica izvan grada, cijene*? meta kao i radi toga. i. r/a 20 po sto jeftinije, nego li konkurentnih tvU' Tvrtka je za crk\jjfie navudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i pred. g. Andrije Pređmerskoga. Y Y Sirom ašne crkve imaju znatan popust. XX Л Antun Huber, Bruneck, Tirol d e ko ra tivni slikar i pozlaćivač. — _ Atelier za crkveno slikanje. Preporučujem se velečasnom svećenstvu za slikanje crkava u svakom stilu i izvedenju uz umjerenu cijenu. Preporučujem se takogjer za gradnju i popravljanje oltara, križnih :: puteva i t. d. — Sa nacrtima i cijenom pripravan sam odmah poslužili. = = = = = BRZOJAVNA ADRESA: HUBER, BRUNECK, TIROL. -----= �MODERNO UREĐENO TISKARA I KH3IG0VEZHICA „BOSANSKE POSTE" PREPORUČUJE SE ZA IZRADBU SVIH U TI5H9HSHU I HN31GOVEZAČHU STRURU SPADAJUĆIH P0SL0V9. - SLAGALI STROJEVI ,,LIHOTYPE“ -- STEREDTIPIJR. 1011 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3228a207dd9a565df0100721f2e218cd.pdf fa06aa2f7d159783fe8abc1be9360f52 PDF Text Text serafinski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU ! ZABAVU SARAJEVO, 15. VELJAČE 1913. BROJ 2. GOD. X X V II. Već je vrijeme. Da se „Serafinskom Perivoju" pošalje g§g pretplata, odnosno uplata. ggg , 1 „Serafinski Perivoj' sitiji na godinu 5 K; a siromasi, trećoretci i gjaci primaju ga za 3 КЗ Novci se šalju na „Sere inski Perivoj" Sarajevo, Franjevci. Privilego\ a banka Z A В О Ж Т Ј I H E R C U plaćeni dionički kapital 14 m ilij ша kruna. CENTRALA U SARAJEVU. Redovne rjezerve i fond za sigurnost založnica K 5,300.000. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B- Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu :-: Bos Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu. ZASTUPSTVA u Gacku, Goraždi, Sanskoni Mostu, Stocu i Zvorniku. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Veleprodaja duhana u svim spomenutim mjestima. Hercegovine, Austro-Lgarske i inozemstva. — Daje zajmove na HIPOTEKARNO ODJELJENJE. vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukaDalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje maćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao .Safe“ — u za tu 4 l/27o založnice i 5°/0 komunalne obligacije. Ove su založnice i svihu uregjenom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke komuualne obligacije u Bosni i Hercegovini prosti od proveza, i banke. imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamče­ vine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj ODJELJENJE ZA ROBU. austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. Kod banke ustrojeno odjelenje robe, kao što i posebno odjelenje BANKOVNO ODJELJENJE. za zemaljske proizvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge se sa svijem u trgovačku struku zasjccajućim dobavama, kako u kovine. — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem indu­ strija i javnih poduzeća. mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-kurentu i na mje­ Glavni su predmeti izvoza suhe šljive i žito. nice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mje­ Kod banke opstojeća generalna agentura c. kr. povi. osigurav. „ASSECURAZ10NI GENERALU prima direktno ili putem filijala i ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna^agentura osiguravajućeg društva „PROVIDENCIJA“ prima osiguranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima �fZ Cjubljanska kreditna banka Ispostava: Građo Podružnica n Sarajeva. Centrala u Ljubljani. :! Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Pričuve preko K 900.000*— . Dionička glavnica K 8,000.000* ГЕЕЗ ES E5C Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa л 3! 01 “* |4 |o .. . bez ,kakv,h Poreza 1 o v ita k a . Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve % vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. o5 Za odmah prodali stoje jedne nove orgulje po pneumatičnom sustavu sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeumu u Zagrebu. Osim toga preporuča se [potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. — : := 1 = M . H e f e r e r u d . i S i n . =■■ .— - -■■■■ = �serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 2. Urban T a lija ; =----- SARAJEVO, 15. VELJAČE 1913. :---- — ----------- Religijozna skepsa i inosmjerni pravci u kršćanskoj Apologetici. 2. Kazao sam, da je zloupotreba dogmatizma izvor znanstvenoj skepsi i religijoznoj u središtima gdje se ova začinje, to jest dolazi se do skepse, jer se hoće nešto da istraži, što se ne može pa i ne smije istraživati kao Što se ispod temelja jedne zgrade ne smije kopati, jer će se inače strovaliti čitava zgrada. Isporegjivanjem dogmatizma sa filozofskim skepticizmom, bio onaj koje mu drago šare; sa pozilivizmom i materijalizmom, sa panteizmom ili monizmom, sa kršćanskom skepsom, koja zaba­ cuje natprirodni red, dolazi se do osvjedočenja, da svi oni, koji su pristali i ogrlili bilo pozitivizam i materijalizam, bilo panteizam i skepticizam filo­ zofski, bilo oni, koji nijesu htjeli pristati uz opsta­ nak nekog natprirodnog reda, došli su do toga stoga, što se nijesu zadovoljili dogmatizmom. Žao mi je, da ja ovdje ne mogu potanjom ana­ lizom to vam pokazati, već me sile uske granice ovoga govora, da vam nešto letimice samo na­ pomenem. Pitam, zašto filozof skeptik pristaje uz svoju nauku? Jer on hoće da mu se dokaže njegov opsta­ nak, da mu dokaže da osjetila ne varaju, da induk­ cija ne vara, traži on temelje » p r i n c i p i i c a u sa 1i t a t i s« i mnogim drugim principima, koji dogmatizam postavlja izvan svake prepirke. A ovo se ne može dokazati, niti treba da se dokaže. Za što pozitivista i materijalista stoji uz religijozni skepticizam? Jer argumentacija, koja po­ lazi sa nekih principa i vodi do rezultata da opstoji u čovjeku duh i do drugih rezultata, koji sižu čak i dalje materije, neće da se zadovolji, on tim prin­ cipima hoće da nagje oslon, a ne može ga naći, jer su oni sami oslon. Za što se sumnja o opstanku natprirodnog reda i o Božanstvu kršćanstva? Jer kriterija, kojim GOD. XXVII. kršćanski apologete dokazuju mogućnost i realni opstanak natprirodnog reda kao što su na pr. ču­ desa, skeptici ubrajaju u prirodne zakone nama do sada nepoznate, koji će se tekom vremena možda otkriti, a možda neće se nikada ni otkriti. Skeptici takove pojave isključuju iz broja natprirodnih po­ java stoga samo, što nam nijesu svi prirodni za­ koni poznati. Dogmatizam naprotiv postavlja svoju argu­ mentaciju ovako: »Mi znademo, što priroda ne može počiniti, kao na pr. zacijeliti u čas nezacijelivu ranu, mrtvaca uskrsnuti i t. d. Ali takovih po­ java imade, što priroda ne može počiniti, dakle ti pojavi se moraju svrstati izvan pojava prirodnih. Opstoji dakle neki drugi red: natprirodni red. Skep­ tik uz ovu argumentaciju neće da pristane, jer, kaže, da ga ne može zadovoljiti. — Ali ovakovo postupanje nije ino no zloupotreba dogmatizma. Htjedne li se, Gospodo, uspješno liječiti, bol pa je izliječiti, valja joj upoznati pravi izvor. U sredi­ štima je - kazao sam izvor skepsi u opće i glavno zloupotreba dogmatizma. A tu je glavni izvor, jer se odatle širi i pretaka na druge. Da bi u središtima bila izvor skepsi pokvarcnost volje što je moguće, a što ja g e n c r a 1it e r na bazi povjesti ne priznajem - opet i u tomu slučaju govoriti srcu ili volji izravno bilo bi neuspješno: izvor se ne bi začepio niti presušio, skepsa bi svejedno odatle tekla i poplavljala zem­ ljište na okolo. Starija apologetika govori umu, moderna takozvana hoće da govori srcu (volji). Koja će us­ pješnije djelovati? Odgovor na ovo pitanje ovisi o odgovoru na pitanje: gdje je izvor zabludi. Ako je pitanje o dogmatizmu, ako se pita, da li su ispravni i sigurni principi ili ne, da li nas mogu privesti k poznaji istine ili ne, ovo pitanje spada u područje ljudskoga umovanja. Dosljedno, ako bi se htjelo neke uspješne rezultate postići, to bi se moglo pomoću one metode, koja govori srcu ili volji i nije bo tu pitanje da li je to meni dobro ili zlo, već se pita, da li je to zbilja tako ili ne. �1S Hl-, 2. SERAFINSKl PERIVOJ« 1913. A da hi u centrima bila i pokvarenost volje c r r o r, braniti, zagovarati, širiti. Ali što bi mo­ izvorom rcligijozne skepse, prva metoda je čak rao predočiti neku drugu veću ugodnost, korist, uspješnija od druge. I evo vam, gospodo, razloga. veće neko dobro, koje bi joj nosila kršćanska vjera, Ljudska volja i ako je glavni i prvi dinam u ljud­ nego li joj nosi religijozna skepsa, jer kada ne bi skom duhu, ona je ipak slijepa, hoću reći ona tre- tu bilo neko više dobro, volja se ne bi ni najmanje buje umna svjetla, da joj kaže što je dobro, što li makla, ona bi ostala na starom svomu stanovištu. zlo, koja sredstva vode svrsi, koja ne vode; praNo u ovomu slučaju kako bi apologet i kojim ma rasugjivanju umnomu ona se odlučuje i pri­ putem prikazao to neko veće dobro, veću ugod­ staje tamo ili amo. Ne bude li joj um ništa kazao, nost, veću korist što vuče sobom kršćanska vjera, ona ostaje neodlučna u izbiranju, ona je na ras- nego li kršćanska skepsa? krstnici, ne zna, kuda bi okrenula. Ako je ovo Na prvomu mjestu morao bi imati apologeta ovako, kao što jest, kada bi se htjelo tamo ili amo na umu, da se on suprostavlja ljudima, koji su volju okrenuti, valja to raditi preko uma, to jest stvorili centre zabluda, a takovi nijesu običajni racijonalnim putem, jer drugoga puta nema. ljudi, koji vide samo na blizu, morao bi imati na umu, da to nijesu ljudi, kojim fali nauke, umne ošje možda religija u nekomu slijepomu čuv stvu, to jest u nečemu, što ne ovisi ni o umu ljud- trine, sintetične i analitične duševne moći. Morao skomu niti o volji? To su dakako neki tvrdili pa i bi imati na umu, da ako su se takovi odlučili za onu to sada tvrde oni, koji gledaju da uskrise senti­ stranu, za koju su se odlučili, to jest da šire i zago­ mentalnu školu Jacobija i Schleiermachera. као što varaju zabludu i ako oni nijesu o tomu osvjedo­ su modernisti kojim je religija instinktum neki, uro- čeni, dobro su prije promislili i stvar proračunali. gjena neka težnja k Bogu, potreba ljudske naravi. Oni su postavili na zdjelicu tezulje sve ono što Ali u ovom slučaju nema više mjesta ni apologe- bi im mogao apologeta kazati, a na drugo svoj tici ni pisanju ni ma bilo kakovu raspravljanju. Ako interes, pa im je njihov interes prevagnuo. Kako je religija u nekomu slijepu čuvs.vu, bit će ono gdje bi im mogao apologeta činiti da tu prevagne pro­ bude i možda ostat će, gdje ga pak ne bude, tu tivna strana, to jest, kako bi mogao pokazati, da neće ništa pomoći da ga se uzbudi ili jače ražari, religija nosi neko više dobro, nego Ii religijozna jer nam je laguman i srušen svaki most, koji nas skepsa? može dovesti s njim u doticaj. Mogao bi pokušati; ali bi se oni posve brzo Gospodo! Ona dva razloga, što sarn naveo, trsili s njim jednim samim odgovorom »to s m o dosta su jaka te podupiraju stariju apologetiku, to z n a l i i p r i j e t e b e i b e z t e b e « . Neka pokuša apologeta polaziti sa principa: jest racijonahii put, dosta su jaka bar za one, koji drže da se može nešto postići apologetikom sa » I d e a l i s e o v o g a ž i v o t a n e p o s t i ž u skepsom religijoznom, koja se začinje u centrima b e z r e l i g i j e k r š ć a n s k e . V a l j a d a k l e . Imati će odgovor: » .........** I d e a l i su iI kojoj JV je. uzrok zloporaba dogmatizma. Ali vri- v* ji ewr owv a t i «.......... ~....... jedi i u drugomu slučaju, kada bi naime u centrima r n o j i u g o d n o s t , k o r i s t , j a t o m o g u p o stići i bez religije. bio uzrok skepsi pokvarena volja. Neka apologeta pokuša ovako: » R e l i g i j a Ja načelno ne mogu pristati, da je u opće u središtima pokvarenost volje pravi uzrok religi- j e i n s t i n c t u m n a t u r a e z a n a d n a ­ joznoj skepsi; ali da bih i to pripustio, u tomu slu­ r a v n i m , v a l j a č o v j e k d a b u d e r e l i ­ čaju ako ne bi pomogla prva metoda, ne bi ja­ g i j o z a n«. — Imat će odgovor: »Da je i n s t i n c t u m n a t u r a e , i m a o b i g a i j a, a l i mačno niti druga. Kada bi u središtima bila uzrok skepsi po­ g a u s e b i n e o s j e ć a m«. Neka apologeta pokuša opet ovako: »Z n akvarena volja, takova bi skepsa morala nastati ovim procesom. Volja bi ljudska htjela da nešto n j e je b a n k r o t i r a l o , f i l o z o f i j a ne bude, što inače nije, a htjela bi to da bude stoga, m o ž e r i j e š i t i n e k a p i t a n j a ; t a p i t a ­ što bi joj takovo mišljenje, takova teorija nosila n j a m o ž e s a m o r i j e š i t i r e l i g i j a , neke ili ugodnosti ili koristi ili nešto, što bi ona s t o g a č o v j e k ne m o ž e b i t i b e z r e l i smatrala sebi dobrom. Kretnju volje može samo g i j e«. Imati će odgovor: Ako ih se znanstvenim maknuti neko njoj dobro, ili ako i nije pravo dobro, putem ne može riješiti, manje pak će biti riješeni mora da bude pod obvojem dobra. slijepom i bezumnom vjerom. Neka apologeta pokuša opet ovim drugim na­ Pogledom dakle na neku ugodnost, korist na neko dobro mogao bi se ogrliti u tim središtima činom: » C e m u t r a ž i t i d o k a z e , n e k a p o - �_________R olisijo zn a skepsa i inosmje rn i pravci_u kršćanskoj Apologetici. gleda svak u svoju s u b c o пs c ie u c ij u i tu će n a ć i n a j j a ć i o s l o n i o p s t a n k u Božjemu i religiji uopće i kršćans t v u«. Ali bi imao odgovor: »Da bi opstojala ta s u b c o s c i e п t i a, ona bi se očitovala u nama i govorila nam rječitije, nego li nam vi govorite; ali je ta s u b c o s c i e n t i a kod nas nijema, ona nam se ne očituje, a to mi možemo bolje znati nego li vi, jer se ovdje radi o nutrnjemu našemu aktu (činjenici) koja, ako zbilja ona postoji, nama valja da bude poznata«. Sto bi sada apologeti modernih takozvanih pravaca, koga bi se sredstva sada oni latili? Ovo bi bio bankrot modernih pravaca u apologetici na čitavoj liniji; a bio bi stoga jedinoga razloga, što bi se radilo o nekomu slijepomu čuvstvu i subjek tivnomu, o komu, kako što se ne bi moglo kazati št<f jc, tako se ne bi moglo drugomu dokazati da opstoji ili bio bi ondje, gdje bi bio, ne bi bio ondje gdje nije; bio bi čovjek religijozan onaj, koji bi bio, bio bi nereligijozan onaj, koji ne bi bio i to jedan i drugi bez znanstvenoga osloria, bez apelacije, bez prigovora. Bili bi religijozni i nereligijozni ne usli­ jed moderne apologetike, već jedino uslijed su­ bjektivnog raspoloženja. A ovo znači posve­ mašnja nemoć apologetike, njena smrt, što je sve jedno što i njezin bankrot. Gospodo! moglo bi mi se možda prigovoriti ovako: Ti si proglasio bankrot moderne apologe­ tike stoga, što ona ne bi uspjela ništa kada bi se radilo o religijoznoj skepsi u centrima, a izvor joj bi bio pokvarenost volje . . . ali bi htjeli znati, koliko bi u tomu uspjela starija metoda u apolo­ getici, racijonalna, koja izravno udara na razum. Neuspjeh je u ovomu slučaju siguran i prve metode apologetike, jer ako jedan neće da bude osvjedo­ čen i uvjeren, badava su svi dokazi, pa tekli oni najstrožom logikom sa najsjajnije!] premisa. Odgovaram, gospodo, na ovaj prigovor ovako: Već sam napomenuo, da ako ne bi u našemu slučaju pomogla racijonalna metoda, ne bi ja­ mačno niti druga, to jest tako zvana moderna. Kada stojim uz racijonalnu metodu i nju zagova­ ram, ne kažem tim, da se može svakoga skloniti, 19 da misli, da radi, koji ne će da bude osvjedočen i uvjeren. Poznato je svakomu pa i ja sam za to, da logika vrijedi samo za one, koji su skloni da budu uvjereni, za one, koji to neće, ne vrijedi. Starija metoda udara pravim putem, koji vodi do uspjeha, ako se je moguće nadati kakovu us­ pjehu. Za ovo ja stojim, ovo zagovaram, ovo hoću da utvrdim i ništa drugo: ne govorim, da racijo­ nalna metoda i n f a 11i b i 1i t e r, uvijek i kod svakoga uspješno djeluje. Pred svjetlosti istine neinože i ne smije nitko da zatvori svoje oči: ona ako nije čim zainaglena - skučuje čovjeka. Ovo priznaju i moraju da priznadu svi, pa bili oni najrazmaženiji sentimentaliste. Bude li gdje u kojemu pitanju nesporazunuijenja, tu se iznose principi na srijedu, ispi­ tuje se njiiiova znanstvena vrijednost, gleda se kako teku logične konsekvencije, ako se hoće do­ seći do riješen ja toga pitanja, ri jesenja, koje može zadovoljiti; a ne ističe se svoj sentimentalizam. Ovo je sveopća praksa u svakidašnjemu životu u svakomu, ma bilo kakvomu prijepornomu, sum­ njivu pitanju. A ovim pravcem udara racijonalna apologetika. Ona dakle udara putem, koji vodi do uspjeha, ako se je kakovu uspjehu nadati. Moglo bi biti dakako i u ovomu slučaju neuspjeha, ne bi to bilo do metode niti bi bilo redovito, već u slučaju ili zlouporabe dogmatizma ili mlitavosti i otupljenosti uma, koji ne ima više energije da utječe na volju, nego li niže strasti koje s njom drmaju. Dok u metodi, koja hoće da govori srcu (volji) neuspjeh je redovit. A valja da bude redo­ vit, jer je pogriješila metoda. Razlika u postig­ nuću uspjeha izniegju prve metode i druge, ta je, koja prolazi izniegju ljekarije, koja zbilja običajno djeluje protiv jedne bolesti, ali kadikad radi oso­ bitoga subjektivnog raspoloženja bolesnikova bude neuspješna, i ljekarije, koja nije propisana za do­ tičnu bol i nikada niti bilo kod koga postigla je ka­ kova uspjeha. Ovo isporegjivanje čini ini se da na dlaku odgovara istini. (Nastavit će se.) �LMI Нг. 2. Dr. Gjuro Arnold: = = = = = Eto opet dana . . . Eto opet dana crnili, Noći — zv’jczde i bez jedne . Bože, sada blago svrni Oci svoje na nas b'jedne! Sa duša nam užas snimi, Gr’jelia pun što mrak ga rodi Za ruku nas čvrsto primi Pa ko malu djecu vodi. Mi želimo minut jaze, Koji nama smrću pr’jete; Mi žudimo naći staze Do vječnosti sv'jetle mete. Ur. Gjuro Ani oki: *SKIJA FINSKI PRKIVOJ« 10i:>. Dr. Gjuro Arnold: Gospi neba. Ja sam htio samo tebi Pjevat pjesme Gospo neba; Ali što ćeškad mi srce U grudima svegj koleba. Danas jednu slavi ljepost, Sutra drugu opet ište Ah, uzmi ga već jedared Ti za svoje podnožište! Umiren ću onda pjevat Samo tebi pjesme svoje Ko angjela Božjih čete, Što se oko tebe roje. nsai Tri križa. Tri se križa vrli Golgote Još te koče pod nebesa; A s krvave im strahote Sav se širom sv’jet potresa. Na desnome mrije pravi, Na l’jevom se pati krivi Megju njima sja u slavi Onaj, koj od v’jeka živi K njemu svi nas vode puti U golgotskoj žića gori: I svaki nas mora čuti, Što sa križa trajno zbori. »S vas tu gorku ispili čašu I smrti se o grud privih . . . »Sad ispov’jest čekam vašu: »Jeste Г pravi ili krivi? »Sa mnom samo pravi uć’ će »U kraljevstvo oca moga; »A pravi su, koji vruće »Ljube sina njegovoga.« Lako s križa svegj se glasi Onaj srednji r’ječi mekom Blago onom, koj ne čaši Ispov’jedit: »Tvoj sam v’jekom!« Neronove žrtve. . |l fS francuskoga prevodi Pajo Mišura; Pa koje ćeš druge žrtve naći, da budu kažnjene, viknu Hermes, ljutit na ravnodušnost svoga gospodara, ako ne ljude, koji su uredili i upravljali s požarom? Jesi li zaboravio, da smo mi dvojica sve učinili? - Nisam ništa zaboravio, Herme. Nemam ni na kraj pameti tajati mojih djela. To bi bilo na novo počinjati, kad bih još jednako radio. Dobro, Tigeline, prijeti nam ozbiljna i brza pogibao; ne bi po nas bilo dobro u tome se varati. — Jest, bez sumnje, ja sam tvoga mišljenja. Pa u tom slučaju, odakle osobiti nehaj, što ga na tebi opažam? Nije to nehaj, nego sigurnost. Sigurnost, kako! kad pogibao prijeti, kad cesar s jednom riječju može našu smrt odrediti! — Ja sam miran, Herme, jer imam osnovu, da odvratim pogibelj; ova je osnova od danas, nju sam zrelo proučio. Nikad mi o njoj ništa nisi rekao. Nisam, istina je; nego ti, koji me poznaš, ne bi smio o meni misliti, da sam se ludo i пеsmišljeno upleo u tako teški posao, a da sve nisam predvidio, �Ncrnnnvr /.rivi*. Znani, Tigeliue, da si ti obdaren silnom dosjetljivošću u sredstvima. Nego, trebalo bi znati, more li se zamišljena osnova izvršiti, a da se ne upadne u nikakovu sumnju. Glavno je, da se javnost prevari i da joj se nagju žrtve, koje bi cesar prihvatio. Doista, sve je tu; naš spas i naše potpuno opravdanje. —De, ti sam sudi o mojoj osnovi. Ne dvojim, ona će udovoljiti srcu cesarevu, ako se vještački izvrši; ona će mu dati načina, da se duše u krvi, bude li htio i da steče narodnu ljubav: dvojstruki uspjeh, koji će biti u njegovim očima od velike cijene.« Hermes se je držao ravan Tigelinu, kad se radilo o izmišljanju groznih poslova, a ipak ga je pogledao u velikom čudo. »Ti me ne razumiješ a ja ipak istinu govorim, proslijedi prefekt. Žrtve, što ču ih cesaru prikazati, na hiljade će se brojiti. Kakove će to žrtve biti? Pa ti se ne možeš sjetiti? Ne mogu, zbilja. Žrtve, koje će mjesto nas | latiti i koje će biti kažnjene, kao palikuće, to su ki šćani. Kršćani? ponavljao je ierines zabezeknuto. Jest, oni. Nego svak zna, da ni malo lisu u nesreću ulazili. Što smeta! nemamoli mi na ruku tužitelja? Zar Vcturij i njegova četa, koju si ti tako lijepo uredio, neće biti naši korisni pomagači? Misliš li, da će se narod vladati prama kršćanima, kaono prama robovima Pedanije Sekunda? Ne, stavilo, njih mrze velikaši; mi ćemo uspiriti proti njima pučku mržnju; puk ne umuje, nego prima prvu službu, što mu dogje. Napokon me razumiješ? priuze Tigelin sa pobjedonosnim posmjehom, pa ti vidiš, kako je osnova dobra, pa i nepogrješiva. - Ona može uspjeti, u tome se slažem; nego, što će reći Neron? Cesar će biti sretan, da se oluja obori na kršćane. Znam ja, da on ljubi sama sebe i da mu deveta za ponajboljim prijateljima, nego njemu je u prilog na nas računati; poznato mu je, da imamo mnogobrojne poslovače, koji bi, u slučaju, kad bi se o nas spotakao, mogli stvoriti teških neprilika. Za tim, on mrzi kršćane; on traži pa i samu jednu izliku, da pokuša očistiti i Rim i svijet. Tužba, koju ćemo pred njim podignuti, imatće tri posljedice 21 jednako Ncronu mile: ona će narodu usta začepiti, ona će uništiti Hristove učenike i ona će udovoljiti vladarevim krvoločnim Ilirima. Doista, Tigeline, ti si sposobniji od mene, priznade oslobogjenik. Divna je tvoja osnova; ona ja zamišljena u glavi veleuma. Radostan sam, što imam tvoje priznanje; ono me utvrgjuje u mome osvjedočenju. Moram reći, prihvati Hermes, pouzdano sam se mislio, kako se ostvari od tebe iznesena osnova. Po mojoj naredbi moj pouzdanik Veturij nastavlja svoje odnošaje sa kršćanima. Hotio sam se s njim poslužiti, da uništim njihove poglavice; ovaj će čovjek biti od velike koristi u izdaji žrtava. Sve sudjeluje u uspjehu našega pod liva ta. Nego vrijeme bježi; treba da od sutra počnemo posao i da poduzmemo mjere, kako nam ne bi poglavitiji kršćani izmakli. Veturij će nas na njihov trag dovesti. Malo ih Je,""koji će se njegovim suradnicim izmaknuti. - To je veoma dobro. Zovni ga sutra doveče na sastanak u moju kuću; svakako treba da ga vidim. Veturij je dobar, što i ti znaš, on je po­ hlepan za novcem. Ja ću ga kupiti; on će biti bogat; on će dijeliti dohotke zapljena.« Dva se zločinca sastadoše poslije no su slo­ žili ovu sramotnu osnovu, koja je njihova zlodjela bacila na nevine. Tigelin dopadne u kuću, u kojoj je privre­ meno boravio, blizu pretorijanskog tabora, dok je Hermes sam stanovao u kućici. U osvit dana, koji je na brzo zabijelio, oslobogjenik izagje, da potraži Veturija. Susretavši se s njim u jednoj piv­ nici, gdje je noć proboravio, odvede ga na stranu i zatraži od njega, da se večeras nagje kod '1igelina. »Ti moreš na ine računati, odgovori on. - Budi točan, prihvati Hermes, može se steći novaca.« Cankoliz je blizu potrošio za požara pokra­ deno blago; opet je bijeda stala udarati na njegova vrata. Za to su riječi oslobogjenika duši mu pri­ stajali); on se je sjećao, da se je lijepa prigoda pru­ žila i dogje točno u odregjeno vrijeme prefektu pretorija. Večera je bila gotova; nego na veliko čudo i na veliko razočaranje štićenika, večera je Tigelinova bila umjerena. Kratko se je vrijeme večeravalo; vino se je služilo baš onda, kad se je Veturij pitao, je Ii bo­ gati miljenik pretrpio koju nepogodu sreće ili, kao �fer. L± SKIJA FINSKI PKRIVO.I i on, potrošio svoje posljednje novce. Tigelin je možda razabrao, što se je dogagjalo u čankolizovoj duši, pa će rnu smiješeći se reći: »Veturije, večeras imamo raspravljati o veoma ozbiljnim poslovima. Vidiš, robova nema, rni smo sami; litio sam, da sva trojica, ti, Hermes i ja, budemo vedre pameti.« Štićenik nije odgovorio; digao se je iza stola gladan i za to je bio nekako zlovoljan. Čekao je, da mu gospodar upravi kakov upit. To nije bilo dugo. »Kazali su mi, da ti općiš sa kršćanim! upita Tigelin. Igjem koji put na njihove skupštine,« od­ vrati smeten Veturij. Tigelin ga htjede brzo razabrati. Znam ja, prihvati, da si ti u tome jedino slijedio dobre Hermove savjete. Nema rimskog gragjanina do tebe, koga ne osvojiše ove tugjinske basne.« Cankoliz se stao nadimati i dade znak, da po­ svjedoči, da je prefekt ispravno mislio o njegovom značaju. »Poznaješ li njihove poglavare? zapita Tigelin. — Poznajem dva njihova poglavita učitelja: Petra, Pavla i više drugih. - Dobro, pouzdano ću ti kazati, da su kr­ šćani postali sumnjivi cesaru; do malo će dana, mislim izdati naredbu, da se poglavitije uapsi. No, tvoja će nam usluga biti od koristi, da otkrijemo one, koje treba uhvatiti. -— Hm! učini Veturij, to će možda biti malo pogibeljno. Nisam li ti rekao, da će se sve učiniti po Neronovoj naredbi? —- To je nešto drugoga, odgovori čankoliz nekako sumorno. — To nije sve, prihvati Tigelin: svaki trud zaslužuje plaću; mi ćemo ti pričuvati pošteni dio u zaplijenjenim dobrim. Sto ti je hiljada sestercija osigurano, budeš li nas dobro poslužio. — Oh! tada, uradit ću sve, što zapovijediš, plemeniti Tigeline! kliknu oduševljeni čankoliz. - U ostalom, Veturije, proslijedi prefekt, tvoj je posao u tome, kakovi se koraci imadu proti kršćanim poduzeti. — Kako to ti razumiješ? - Kršćane će se tužiti, kao začetnike rim­ skoga požara. 191.4. Pa, što je meni stalo za razložim i nave­ denim pritužbam proti njima. Od onoga časa, kada zapovjediš, spravan sam slušati. Pusti me, da svršim; ti nisi shvatio moju misao. Narod mrmlja proti palikućama; treba žr­ tava. U oskudici pravih krivaca, okrivit će se kr­ šćane: oni će za te platiti, Veturije.« Ovoga je puta štićenik razumio i nije tražio novoga razjašnjenja. »Netom se naredba izda, proslijedi Tigelin, ti ćeš otići, u društvu vojnika k stanu Petra i Pavla. Petra nema u Rimu od više mjeseci, pa i Pavao je ostavio Rim. Gdje su dakle oni? zapitat će u isti mah Ti­ gelin i Hermes, živo uzrujani. Oni oblijeću po Italiji, šire i propovijedaju oju vjeru. Što mu drago bilo, reče Tigelin, treba da njegova žena Klaudija, kćer mu Amelija i stari Filoksen budu uapšeni sa njihovim robovima. - A što ćeš učiniti s Markom Plaucijom? Jedan će centurijon uhvatiti njega i nje­ govu majku. Još k tomu, Veturije, ti ćeš morati dojaviti cesaru sve tebi poznate kršćane«. Cankoliz obeća, da će vjerno izvršiti svoju sramotnu službu dostavljača. Kad bi se sve poapsilo, Veturij primi naredbu, da dogje slijedećega dana iz jutra na sporazum s Hermom. Dok se je prefekt sa štićenikom razgovarao, smrtna je kazna kršćanima bila odlučena. Tigelin, prama sinoć iznešenoj osnovi oslobogjeniku, dogje k Ncronu obdan i saopći mu svoje misli. Cesar u velike odobri naum, da se svali požar na kršćane, ljude mnogim kivne i mrske. Kad je potpuno odo­ brio profačunavanja svoga savjetnika, dopusti mu, da ih dijelom provede. Mi znademo, da Tigelin u tome ni malo nije oklijevao. U označeno vrijeme, sutradan, Veturij se vrati prefektu pretorija: dalo mu se vojnika na raspolaganje i on s njima pogje u okružje brda Će­ lija. Snabdjeven sa Tigelinovim savjetim i u spo­ razumu sa Pudentovim robom, koji se je iznevjerio gospodaru, bez muke ugje u kuću časnoga sena­ tora. Uapsi Pudenta, ženu mu i kćer, Filoksena i sve njihove robove. Malo prije no što se je nesretni čankoliz pri­ kazao Pudentu, da izvrši svoj sramotni posao, Servilij Tusko unigje u kuću Marka Plaucija i za­ traži s njim odma govoriti. Mladoga svećenika nije bilo kod kuće; on je otišao k Pudentu. Servilij je zaklinjao, da ga se odma upozori, govoreći, da su časovi dragocjeni. Ш 1 �»Treba da s njim govorim, reče on; do jedne ure bit če prekasno.« Kad je Pomponija Grecina doznala za patricijevu molbu, naredi, da mu se željama udovolji. Jedan oslobogjenik poleti k Pudentu i dovede Marka. Onoga časa, kad je on došao u svoju kuću, vojnici su pretorija na čelu sa Veturijem, navalili na stari Pudentov, gdje ne bi stalno bili ni Marka poštedjeli. »Marko, reče mu bez uvoda Servilij, jer je vrijeme izmicalo, dolazim te obznaniti, da je cesar naredio, da te se uapsi. — Zašto? upita mirno svećenik. - Kršćani su osvagjeni, da su grad zapalili; car je zapovjedio, da se njihovi poglavari zatvore, pa da pred njim za ovo nedjelo odgovaraju. Mi, veliki Bože! kliknu Marko, pa mi, palikuće! o tome ne misli. - Ja govorim ozbiljno. U nekoliko časa možda će vojnici ovdje biti; oni će tebe i tvoju majku uhvatiti.« Marko problijcdi na spomen svoje majke i na pomisao, da je plemenita gospogja u prijetećoj po­ gibli. »Držao sam, naglo će nadodati Servilij, ne samo da te na pogibelj upozorim, nego još, da ti dadem pouzdano utočište. Ti znaš, ja imam zaselak u rimskoj okolici, nitko te ondje neće tražiti«. Jedva je mladi patricij svoj govor svršio, ugje Pomponija Grecina. Jednom ju rob izvijestio, da su se vidjeli vojnici kod Aurelija Pudenta. Od­ lična gospogja, saznavši o čemu se radi, nije se za­ tezala; ona se sa svojim sinom povjeri Serviliju, a on s njima obojicom ode s krivudastom ulicom u svoj zaselak i tu ih ostavi sve do noći. On, da ostrani sumnju, a da vidi, što se dogagja, ode u carski dvor. Neron je od veselja prosijevao; kraj njega je bio Tigelin, Hermes i više drugih prija­ telja, koji su odobravali poduzete korake proti kr­ šćanima. Servilij provede jedan dio dana sa vla­ darom, tužno slušajući sve, što se govorilo. U ve­ čer, kad je otišao, već je veliki broj kršćana bio uapšen. Cesar je po gradu oglasio, da su pohvaćani radi zločina požara, pa se izjavi pred svojim dvorjanima, da će kazna, vrijedna spominjanja, dati zadovoljštinu narodu. . Aurelij Pudent, žena mu i kćer bili su s prva dovedeni u tamnicu; ali bilo je takovih zaprijeka, da ih se povelo natrag u njihovu kuću i stavilo pod vojničku stražu. Kad se je smrklo, Neron posla na­ redbu časnomu senatoru, neka umire. Pudent se nasmiješi na ovaj carski nalog, pa odgovori centurijonu, što mu ga saopćio: »Cesar me može ubiti; ali on nema prava, da me sili na neposluh Bogu. Sto hoćeš, da kažeš? Ja te ne razumijem, reče časnik. Bog, komu se ja klanjam brani ini na ži­ vot kidisati. Onda ti se smrti opireš? Ne. Uzrok, s koga sam osugjen, jer je po­ žar samo izlika, i previše je krasan, pa se veselim biti žrtvom; nego ja ne smijem osudu izvršiti.« Videći eenturijoii Pudentovu odluku, svojim mačem vrat mu probode. Klaudija i djevojka Au­ relija, pošto su odma doznale za smrt dičnoga pa­ tricija, dolete k mrtvom tijelu i suzam ga nakvase; nego one se tješile sjećajući se svetoga života onogij, koga su oplakivale i u misli, da ga je Hrist ovjenčao. Njih Neron odpremi u jedan toskanski otok, gdje suN^ivjele sve do carevanja Domicijanova, sretne, što trpe za Isukrsta i željne sretnoga časa, da im se otvore vrata nebeska. Tiloksen, zatvoren sa kršćanskim Pudentovim robovima, jer se ostale pustilo na slobodu, i s velikim brojem vjernika, sokolio ih, da srčano umiru za vjeru. Rimski požar bio je pusta izlika; a u glavnom vjera je bila uzrokom, za što ih se progonilo. To je za to istinito, jer ih se pozivalo, od strane cesara, da se odreku i da će biti pomi­ lovani. Samo nekoliko ih je zanijekalo Isukrsta; veiika je većina ustrajala srčano u ispovjedanju istine. Dva dana poslije uapšenja kršćana Pudentove kuće, narod je bio pozvan u cirkus, da gleda veliki prizor smrtne kazne vjernika. Svjetina je bulju­ kom grnula, pohlepna krvavog mirisa, da napase svoje oči mukama žrtava i da gleda, kako će se pred smrću vladati. Jedva je sunce zasjalo i na obzoru se pomolilo, a nebrojene stepenice već su bile zapremljene. Dizali se križi ispred borilišta, deset vješala posred cirkusa, čekalo najpoglavitije kršćane, koji nijesu bili rimski gragjaiii. Neron dogje u velikom sjaju, da i on sudjeluje užasnom veselju toga dana. On se smjesti, kao po običaju, na carske dušeke, okružen sa oslobogjenicima i prijateljima. Na dati znak dovedu Tiloksena na borilište i još devet kršćana, svećenika kao i on, apostolskim rukam zaregjenih. Premda je starac bio slomljen pod bičirn, što ih je primio, pojavi se svjetlo čela, koje odsijevalo neodoljivim veseljem. Oči mu, u nebo uprte, kao da su unaprijed tražile vijenac i nagradu obećanu onim, koji krvlju vjeru �н III*. 2. >SKnATIMSKI РШ \'0.1< - - 1913. posvjedoče. Kadikada su mu se usta otvarala u molitvi ili sokoljeriju srčanosti svojih drugova. Svojim kletvam narod žrtve pozdravi, okrivljujući ih, po kazivanju Neronovih izaslanika, sa rim­ skoga požara; ali ova bjesomučna vika nije mogla promijeniti vedrinu žrtava. Na križ ih se pribilo; pa kada se gledaoci zasitili gledanja njihovih muka, uda im se lomilo, a oni izdisaji bez jauka i bez plača, mirna lica i očiju u nebo uprtih. Neron i njegovi sramotni pomagači pjenili su od bijesa, što nijesu mogli ni jednog glasa izmamiti od ovih junačkih boraca. Naredi neka se dovedu drugi za drugi prizor. Prvi je broj bio podvostručen i dva­ deset se kršćana u cirkusu pojavi. Na cesarovu zapovijed, koji izgledao kao predsjednik krvnika, obukli ih u zvjerske kože, pa na nje pustili gladne pse i njih huškali. Okrutni je narod dugo vremena pljeskao ovom ogavnom izumu. Mučilo se polako i užasno. Za tri ure veći je dio mučenika bio raz­ derao od živina, pred koje ih baciii izvrgnuti krva­ vim ruganjim svjetine. Kad bi još koji ostao u ži­ votu, zvali krvnika, da ga skonča. To nije sve bilo. Neron je držao u pričuvi treći čin ove krvave i bezbožne igre. Njegovi pro­ш strani vrtovi bili su uz cirkus; tamo je narod za večeras pozvao. Uzduž širokih drvoreda, silnik je razmjestio tri stotine kolaca na vrhu zašiljenih. Kad se je smrklo, na nje nabili tri stotine kršćana, tako da su im kroz grkljane probijali; za tim ih namazali smolom i drugim upaljivim tvarima. Kad je zanoćilo, stave vatru u ove novoizumljene zublje, a one su polako izgarale i služile noćnoj razsvjeti. Tada je Neron, redatelj ovih grdnih igara, slavio u kočijaškom odijelu, kazališne prizore u paklenim dusima, gonio je kola kroz svjetlost pla­ mena, koji je žderao svete žrtve. Ovi pakleni pri­ zori obnavljah se više dana i dirnuli su na koncu dio manje pokvarena naroda. Mnoštvo je kršćana već bilo poginulo, a veliki broj drugih bio je odregjen na divljačku smrt. Glasine se širile, da je ovo mnoštvo nesretnih bilo žrtvovano mnogo manje javnoj koristi nego divljoj zabavi jednog samoga čovjeka. Osim toga, kazali smo, bilo je kršćana u svim redovima društava, tako da su obi­ telji drhtale od straha na pogled neprestanog apšenja, jer su se plašile sumnja na svoje članove i da se ne bi istina otkrila. S S I] Dr. Jozo Dujnuišić i bosanskohercegovački Franjevci. Sv. Jeronim, pišući jednom protiv ljudskih mana, namjeri se na protivnika nekoga Bonasus-a, koji misleći, da sv. Jeronim na nj cilja, poduljom mu replikom odgovori. Jada mu sv. Jeronim po­ šalje savjet, kako će i ljepši i učevniji izgledati: Nos, veli Bonasuse, пек ti se na licu ne vidi, glas nek ti se ne čuje i tako ćeš se pokazati i lijepim i učevnim. - »Babo tamen consilium cjuibus absconditis, possis pulchrior apparere. Nasus non videatur in facie; sonus non sonet ad lopucndum; atque ita et formosus et disertus videri poteris«. Djela smo profesora sarajevske gi­ mnazije dra. Joze Dujmušića čitali, kritike pra­ tili, pa ako je još istina, što svijet govori, da je to čeljade maleno, uboga izgleda i crne boje, onda bi i njemu mogli poručiti, da bi izgledao ljepši i učev­ niji, kada bi čim prikrio, ne samo nos, nego čitavo lice i kada, ne samo ne bi ništa pisao, nego ni govorio. Da, ali je dru. Jozi taj recepis težak njega primiti i njega se držati, to je njemu isto, što si svojom rukom nož zadjeti u grkljan. On ima u sebi neku vašticu, koja mu ne da mira, on mora raditi i on - radi. On izdade nauku o pojetici i samo je peh bio, da ljudi pronagjoše, da to djelo nema ni primitivnih gramatičkih točnosti. 1 on se povuče s tog polja ostavi se haja i belaja i baci se na p r o s t u r e č e n i c u . Poslije du­ goga studiranja, izagje: »Nauka o prostoj reče­ nici«, kad i opet - - malheur! Profesor franjevačke gimnazije iz Visokoga 1908. dokaza u »Seraf. Pe­ rivoju«, da je u čitavome tome djelcu još ponaj­ bolje bijeli papir. On se neke godine obori na neukost i slabo djelovanje učitelja narodnih osnov­ nih škola, a oni nesretni Jurkiću! prorešetaše njegova djela i dokazaše, da bi njihov pisac morao doći k njima makar u četvrti razred narod­ ne osnovne škole. On lani udari na »Napredak«, ali zato nitko puno i ne haje. A svijet? Ko svijet. On puno zna — on je govorio, pa i prstom na bo­ sanske i hercegovačke Franjevce upirao, te doviki­ vao: »Jozo će i proti vama izdati jednu brošuru!« Doduše toga još ne doživismo, nu dočekasmo ne­ što slična. Ove godine u broju od 18. siječnja zagrebač­ ke »Sudslavische Revue« dr. Jozo na drugome mjestu donosi raspravu o bosanskim i hercego­ vačkim Franjevcima: »D i e F r a n z i s k a n e r in B o s n ie n un d d e r Hercegovina« raspravu punu najvećih uvreda za katoličku Crkvu �,lozo Dujmušić i bosansko-lmi-cooovnćki Franjevci. i za franjevački red u Bosni i Hercegovini. Nje­ gova namjera, da puno toga o bosanskim i herce­ govačkim ujacima napiše, datira veli on od više godina, mi manjkala mu je prilika. Ko dozo on sve po planu radi! I prilika mu se pružila s objelodanjenjem djela: »Kultura i Bosan­ ski Franjevci«, što ga je, kao i mnoge druge te­ ško u oko ubolo. Dr. Jozo djelu nema puno šta prigovoriti, a opravdano, možemo mirne duše ka­ zati, ništa. A nije ni čudo. Jozo je filolog, a ne po­ vjesničar. Ali kao univerzalan čovjek, on se i u povjest razumije. On djelu zamjera, da u njemu nije zorno predstavljeno, kako su se Franjevci s »rn r ž n j o m r i m s k e C r k v e« i sa svojim »e g o i z m o m« borili protiv glagolice. On пс zna za kakove dokumente, koji u sebi sadržaju tu borbu, ali on to sa svojom Jules Vcrneovom ma­ štom đokučuje. Ta Jozo je, makar kako kažu, i malen bio, ipak bujne mašte šteta samo po hr­ vatsku literaturu, da se nije bacio na pisanje romana, nego se upleo u povjest kao Pilat u vje­ rovanje. Dr. Jozo djelu predbacuje, da nosi naslov kulturne povjesti, jer po njegovu shvaćanju tu su samo rasprave o školama, o znanostima i umjet­ nostima kulturne, a druge su religijozne. I to Jozi nije zamjeriti. Ta to je samo puki slučaj, da Jozo ne zna, da je religija samo vrst - species kulture; da kultura, kao što dr. Nikel tvrdi, obuhvaća »p o d r u č j a v j e r e , ć u d o r e g j a, p r a v a , dr u š t v e n o g a i g o s p o d a r s t v e n o g a o d п o š a j a, z n a n o s t i i. m j e \ n o s t i, t j e ­ l e s n i h d j e l o v a n j a« i t. d. (Allgerneine Kulturgeschichte str. 2.) Pa i te rasprave o školama, o znanostima i umjetnostima, šta su? Ništa! Tu se govori samo o školama, u kojim su se većinom franjevački kandidati odgajali, o literaturi Franje­ vaca i o crkvenoj muzici. Tu dakle nema govora o bujnim državnim školama, velikim Iajičkim književnostima, o cirkusima i teatrima, koji su u Bosni u srednjem vijeku i za osmanlijske vlade po Jozinu mnijenju cvali. I to je dru. Jozi upalo u oči, da djelo služi na diku i čast redu: »D a s g a n z e B u c h z u m L o b e u n d z u r Eh r e d e s F r a п z i s k a ­ li e r - O r d e n d i e n t«, pa pita čemu, da ga je Franjevac pisao, zašto ne koji lajk? Pa da nije uman taj dr. Jozo? Iznašao je princip, da treba od­ sada paziti, ne što se piše, nego tko piše. Kolikim iznašašćem obogati ljudski rod! 1 ako ne bude skup patent ni Hrvati više neće pisati svoje po­ vjesti, nego će čekati dok ju napiše koji Magjar; ni katolici svoje, nego će čekati, dok ju napiše koji kalvin ili luteran; a Franjevci će čekati na dra. Jozu Dujimišića. Pa zašto ne bi čekali? Dr. Jozo je vrstan pisac. Ako i nije povjesničar, brzo bi po­ vjest svladao. Skoro je pisao u »Sarajevskom Li­ stu« o fra Filipu Laštriću. Fj, da vidite tu divnu raspravu! Ona se proteže kroz br. 269. i 270. »Sa­ rajevskog Lista«. Slučaj je, da se u br. 270. osim nekoliko usklika nalazi samo ono, što se opširnije nalazi u Laštrića »Fpitome«. A u br. 269.? Tu je Dujmušić individualniji. Tu se broji 161. redak. Na dra. Prohasku otpadaju 22., na djelo »Kultura i Bosanski Franjevci« 69., a dru. Diijmušiću svega ostaje 70 redaka! Dujmušić je u kompiliranju i pla­ giranju vješt možda vještiji i od istoga Davorina Trstenjaka. Dr. Jozo će se čuditi, da ima ljudi i tako besposlenih, da u njegovim djelima tra­ že popabirčene retke iz onih djela, što ih je on prozreo i nastojao pred publikom omalovažiti. Ali slijedeća komparacija dokazuje ipak, da takovih ljudi ima. Retke, što ih je dr. Jozo iz djela »Kul­ tura i Bosanski Franjevci« uzeo i necitirao, po­ kazuje slijedeća komparacija. I. »Sarajevski List«, g. 1912. 1. »Kultura i Bos. Franjevci« br. 269.: str. 223.: Iza 1835. Ilirizam zanese i Od svih znanosti Franjevhosanske fratre »dok su naime c‘ Sl1 do najviše njegovali pri* tosui vremena pisali većinom ih katekizme ili molit- moralke. liturgična djela, inolivenike ili nabožiie pjesme ili tvenici. duhovna razmatranja i propovijedi« . . . propovijedi«. 2. »Sarajevski List«, g. 1912. br. 2. »Kultura i Bos. Franjevci« 269. O Laštriću Dujmušić piše: str. 235.: »Latinski je napisao »Fpi»Laštrića Fpitonic brzo se tome vetustatum . . . Venetiis . . 1765. Anconae 1766. Prvo je iz- raspaca’ s t0Ka 0,1 ,,a poM1,kndanje obuhvatalo samo 48 stra- vanjc starijih, djelo od 48 stra­ nica, a drugo naraste na 134 . .... ,,, . velike osmine i izdade na svi- |1л pi0SIM l,a 134 strane i pojet troškom bosanske redodr- novno ga na trošak bosanske žave, kako se vidi iz zapisnika , , . , „ м Bosne Srebrene od god. 1757. redodrzave (| lotocollum I ro1793.« vinciae Bosnae Argentinac, a. Ima se znati, da dr. Duj.... mušić zapisnika Bosne Srebre- ,7^7- ' 77'^ I/7P- objelodani u ne nije ni vidio. .lakinii«. 3. »Sarajevski List«, g. 1912. br. 269.: >Kao drugo važno latinsko djelo spominje se »Philosopliia«. Za ovo kaže tradicija samostana u Kraljevskoj Sutjesci, da ga je napisao Laštrić.« Iza toga Dujmušić citira Jukića, Siifafik MikuljmcH i Matkovića, a ne s kim se goto­ vo doslovno slaže. 4. »Sarajevski List«, g. 1912. br. 269.: »Iz toga slijedi (valjda sli­ jede) ovi radovi im srp.-hrvat. jeziku« ... 3. »Kultura i Bos. Franjevci«, str. 232.: »Osim toga opstoji u franjevačkome samostanu u Su­ tjesci rukopisno filozofično dje­ lo. Tradicija sutjeskoga samo­ stana hoće, da je to djelo napi­ sao fra Filip Laštrić«. 4. »Kultura i Bos. Franjevci«, str. 239.: »Iza toga se je Laštrić ba­ cio na sastavke jedino hrvat­ skih govora ...« �20 Br. 2. SFJUFLVSKi PKUTVOJ 5. »Sarajevski List«, ц. 1912. br. 266.: 5. »Kultura i Bos. Franjevci, str. 240.: »Od’ m u me — iztoimičeпје nauka karstjanskosa kapelanom i missionarom bosanskim. 'Го se dijeli na četiri di­ jela. Izašlo je prvi put u Mleci­ ma god. 1765., drugi put na istom mjestu g. 1796., ali ovaj put povećano s 12 propovijedi ira Grge Varešanina«. »O if U /. a m e. Ovo je Laštrića djelo prvi put tiskano u Mlecima 1765___A dijeli se na četiri d ije la ... O d’ U z a m e je kašnje od fra Grge Varešanina s novih 12 propovijedi po­ većano i 1796. u Mlecima objelodanjeno«. 6. »Sarajevski List«, g. 1912 br. 269.: »Nediljnik dvostruk. Mleci 1766. Tu se nalaze po dvije pro­ povijedi za svaku nedjelju u godini. Zašto je Laštrić ovo iz­ dao, veli sam u predgovoru to ga djela: »U prvome clillu koje sam dao na svitlost g. 1755. pod imenom »Testimonium bilabium«, gdi su nikah Govorenja latinski, pak i Slavobosanski, bio sam pokaran zaradi duxxi ne i ponukovan, pače moglem od Pastirah duhovni puka priprostoga, da učinim jedan Godshgnak cio s’ kratkim govoregni. S ovim dakle otio sam gnima ugoditi. Svetnjak t. j. govorenja za svetkovine. Mleci 1766.« 6. »Kultura i Bos. Franjevci«, str. 240.: »Drugi je svezak Laštrića govora Nedignik dvostruk, što ga je 1766. u Mlecima objeloda­ nio. Nedignik ima u 439 strani­ ca za svaku nedjelju po dvije propovijedi. Povod je ovome djelu kazao sam Laštrić u uvodu. parvome dillu, koje sam veli Laštrić — dao na svitlost 1755. pod imenom Testimo­ nium Bilabium, gdisu nikad Govoregnja latinski, pak ista i Slavo-Bosanski, bio sam pokaran zaradi đuxxine, i ponuko­ van pače moglen od Pastirah duhovni puka priprostoga, da učinim jedan Godishgnak cio s' kratkim govoregni: S’ ovim da­ kle otio sam gnima ugoditi«. Iste je godine Laštrić u Mleci­ ma objelodanio i: Svetnjak, koji sadržaje govorenja za svetkovine.« 7. »Kultura i Bos. Franjevci« 7. »Sarajevski List«, g. 1912. str. 239.: br. 269.: »Plodan je govornik bio i »Iz ovoga razabiremo, da je to bio jako p lo d a n ... pisac«, fra Filip Laštrić« Samo naprijed Jozo! Jedan je kritik doviknuo, da više vrijedi komadić sira nego li sav Puškin. Možda ni tebe današnji svijet ne shvaća, ali tješi se, da će te barem buduća generacija shvatiti! Megjutim dr. Dujmušić ne javlja se samo sav obučen u crninu radi ukinute glagolice; nego i kao advokat katoličke Crkve — Crkve, koja sa svim sredstvima »rimske mržnje« progoni glagolicu i glagolaše. Druga je iza ukinuća glagolice, veli on, pogrješka franjevačkoga reda, što su oni kroz sto­ ljeća nezakonito prisvajali, a i sada prisvajaju po­ kretna i nepokretna dobra katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Katolička je Crkva u Bosni bez sum­ nje najstarija, a za okupacije Bosne i Hercegovine dakle iza 6 stoljeća franjevačke djelatnosti u ovim zemljama — nije brojila ni 6 helera. F ra­ njevci su crkvena dobra ugruntovničili na samo­ stane ili unovčili, te novce ili stavili u svoje kase ili u strane banke. I radi toga su, po Jozinu sudu, grkoistočni svećenici i muslimanski hodže puno zaslužniji, jer oni takih zločina nijesu počinili, a uz to su i djecu hranili. Naravna stvar, kada ovo »advokat katoličke Crkve« u Bosni i Hercegovini govori, on ne pozna Nedića ljetopisa, koji pod god. 1913. 1852. potanko sadržaje: »T r o š a k k o g a u č i ­ ni o b ć i n a R e d o v n i č k a s a m o s t a n a Sv . I v e K r s t i t e 1j a u S u t i n s k o j k u p u ­ jući zeml j u u Nahii D e r v e n t s k o j n a P l e a n u p o č m a v o d g o d . 1852.«; koji na drugome mjestu ima: »O p i s a n j e z e m l j e u Boću župe z o v i č k e koju kupiše F r a t r i S a m o s t a n a S u d i n s k o g na 11. l i s t o p a d a 1851.«; a na trećem kupova­ nja zemalja koja spadaju na franjevački samostan u Tolisi; on ne pozna gučgoranskoga, Ijevanjskoga, fojničkoga, kreševskoga arhiva, iz kojih se uza sve požare može potanko dovesti, kako su za­ konito ti samostani došli do svojih posjeda; on ne pozna Benića ljetopisa, u kome se opisuju kupnje zemalja u Kr. Sutjesci, u Varešu, u Ratnju, u Aljinićima, u Borovici i t. d .; on ne pozna, da su F ra­ njevci za osmanlijske vlade u ime Crkve i Božje službe, koju su svojim dobrim^katolicima činili, pla­ tili preko 100.000 dukata, kojim bi novcem tada mogli gotovo čitavu Bosnu kupiti; on ne pozna da su Franjev^. iza ustanovljenja hijerarhije svjetov­ nome kleru pridali 35 s crkvama i kućama provigjenih župa; on ne pozna da su Franjevci u Docu za sirotište dali 120.000 kruna; on ne pozna, da Franjevci ne mogu ni prisvojiti imanja, jer i F ra­ njevci su eminentno dio Crkve, a prema tome i njihova dobra dio crkvenih dobara, čije je vlas­ ništvo u rukama sv. Stolice. Da, svega toga dr. Jozo nije znao, a odakle bi i znao? On je, kako se je barem čaršiji tužio, obilazio franjevačke arhive, kao što obilazi mačak oko vruće kaše, ali badava, ti mu ih nesretni fratri ne otvoriše — oni su ga pripoznali. . . I mi se ne čudimo dru. Jozi, što on toga ne zna, mi se čudimo, što niče, gdje se ne sije, što se petlja u ono o čemu nema ni pojma. A tko prisvoji, dre. Jozo, franjevačka imanja u Olo­ vu, Zvorniku, Visokome, Gornjoj Tuzli, Gradovrhu i t. d., gdje su se nekoč stršili franjevački sa­ mostani? Kada se neko hoće smiješnim da pokaže, on se namaskari što više može; nu ujedno, da se ne prepozna, on se čim prikrije. Dr. Jozo maškari se, ali se ne krije. Treća je pogrješka franjevačkoga reda - veli on — što su oni bili vazda, a većinom su i sada puni apatije na sve, što je hrvatsko. (!) Velika nam prošlost nažalost ne pokazuje, što su oni za probugjenje hrvatske samosvijesti učinili. Sam Martić nije bio Hrvat, a kamo li Jukić i Šunjić. Mnogi su se Hrvatima istakli istom u borbi izmegju »Udruge« i »Zajednice«. Iz svega nam ovoga dr. Jozo izgleda kao mali Jovo, što skje �Dl-, .lozo DujmuŠić i l)os:insko-li(n,co."ov;ički ITnnjevei. napravio brke i bradu, uzeo čibuk i zapalio, te po­ peo se na stolicu i pokazao se Ijuclcskarom; a ipak bijaše dijete. I naš dozo hoće da se pokaže, da pozna svu prošlost Bosne i Hercegovine, a u istinu izgleda, da ne pozna ni koliko pozna jedno dijete narodne osnovne škole. Jer, dok u jednome članku Franjevcima Bosne Srebrene niječe hrvat­ stvo i ljubav za hrvatstvo, u istome broju u dru­ gome članku ističe Sitovića, valjda ne poznava­ jući, da je bio Franjevac, da je još u početku XVIII. stoljeća, kada narodnost nije bila ni probugjena, na »h a r v a t s k i j e z i k« slagao pjesme. Sto je još više, on ističe i Franjevca Glavinića kao Bo­ sanca, koji prenosi i slaže »Cvit svetih« na »h a rv a t s k i j e z i k « , prem Glavinić nije bio Bosa­ nac, a možda Bosne ni vidio, nego Istranin. Iste dakle pogrješke, u koje je i dr. Prohaska upadao. Dr. Jozo, ta sveznalica stara, ne pozna, da su olovski Franjevci još u 16. stoljeću imali » P i­ s t o 1e p o s f e g o d i s c h i e h a r v a t s e h i m у a z i c Ii o m s t u m a c e n e « ; da Lašvanin sve katolike u Bosni nazivjle H a r v a ć a n i m a (Lašvaninov Ljetopis); da Benić nazivlje Hrvate » n a š i m H r v a t i m a« (Berjića Ljetopis) i t. d. U drugome svesku kulturne povjesti bosan­ skih Franjevaca pokazat ćemo toga dru Jozi pu­ no više. Samo neka se malo strpi i on će vidjeti: da su Franjevci u Bosni još za osmanlijske vlade osnivali narodne osnovne škole; on će saznati iz izvješća tih škola, što su slana austrijskim konzuli­ ma, da se je u tim školama predavala i » H r v a t ­ 27 s k a S 1o v n i c a« (n. pr. Izvješće o školi u Ze­ nici iz 187cS. sada kod pisca ovih redaka); on će saznati koliko su novca bosanski Franjevci skupili za Jugoslavensku Akademiju u Zagrebu; on će moći čitati, da je još Mikić bosančicu nazivao »bosansko-hrvatskom ćirilicom« (dokumenat u pisca ovih redaka); da su bosanski klerici još 18,55. za svoje društvo stavili pravilo, da će kupovati »sam e k n j i g e l a t i n s k i m i h r v a t s k i m j ez i k o m p i s a n e« (Arhiv Bosne Srebrene u Sa­ rajevu); da je hrvatski Homer Martić ostavio u Kreševu i izjavu, da je on »r o d j e п u 2 u p an i j i b i v š o j H r v a t s k o j « i da je » p o r i j e ­ k l o m i r o d o m H r v a t « ; on će saznati, da franjevački klerici još 1878. svome društvu zao­ kružuju svrhu usposobiti se: »u p o t r e b i t i h bogoslovnih i svjetskih znanosti, osobito u hrvatskoj književnosti« (Arhiv Bosne Srebrene u Sarajevu); on će upo­ znati, da su Franjevci bili megju osnivačima prve u Bosni seljačke zadruge u Orašju u Bosni; on će upoznati, što su Franjevci učinili za pjevačka i či­ talačka društva u Tuzli, u Bihaću, u Kreševu, u Jajcu, u Ključu, u Varešu, u Fojnici, u Dolcu, u Lijevnu i t. d.; tko osnova hrvatske seljačke za­ druge na Petrićevcu, u Potočanima, Breškama, Žeravcu i t. d. i t. d. Sve će to, Jozo, opširno vi­ djeti, a vidio bi i da nas nije provocirao u židovskome »Siidslavische Revue«, s tom samo razlikom, što: »Si tacuisset, doctior inansisset«. Dr. Jelenić. L I S T A K. Školstvo u Belgiji. (II. pismo iz Belgije.) Louvain, koncem prosinca 1913. Veleučeni gosp. urednice! U svo­ jem početnom pismu obećao sam čitaocim našeg »Seraf. Perivoja« da ću ovaj put završiti o belgijskom školstvu. Dakle evo me da obećanje ispunim. Strancu, koji promatra amošnje školstvo, izgleda, da je Belgija najbogatija i najsretnija zemlja. Zbilja i jest tako. Dolje nanizane brojke nami će to najizrazitije po­ tvrditi. Sa prvim pismom dotakao sam se letimično samo viših škola, a sada red je da Vam narišem štošta o ni­ žim i srednjim školama. Napredak u školstvu, otkad su katolici na upravi, ogroman je. Pod ovim treba misliti najviše na niže škole, u koje belgijska država najveću brigu ulaže, a i s raz­ logom. pošto su početne, a ne srednje i više, škole te­ meljem narodnog i državnog blagostanja. Povjest bel­ gijskog: naroda ne osvrće se toli na druge škole koli na niže i osnovne. Odatle je razumljivo, zašto mi danas u Belgiji opažamo poglavito zanimanje države za unapregjivanjem prvotnih škola. Dosta je usporediti zadnju godinu liberalne belgijske uprave i koju katoličke vlade. Godine 1884., t. j. kad su liberalei izgubili vrhovnu upravu amošnjeg naroda, bilo je 4.810 početnih škola, koje su slijedile državni program i bile podložne nazoru libe­ ralne vlade, a 324.867 učenika; dok god. 1909. kat. bel­ gijska vlada ima pod sobom čisto 7.435 učiona i 934.924 školarca. Pridodamo li ovoj usporedbi još škole za odrasle i tz. »ecoles gardicnnes«, to ćemo dobiti sli­ jedeće brojke za zavode namijenjene isključivo pučkoj ili maloj pouci pod državnim nazorom: �'28 SKn A FINSKI РКШ\'0.1 God. 188-1. (liberalna vlada) bilo je и sve 7.550 škola, a 472.085 učenika; dok god. 1909. (katolička vlada) bilo je u sve 15.128 škola, a 1,437.597 učenika. Da bolje pojmimo ovu razliku, potrebno je zaći malko u povjest belg. školstva. To će nam onda rasvi­ jetliti i onu tačku, koju sam bio naveo u prvom pismu, kad sam govorio o spoljašnoj nebrizi amošnjih liberalaca u poslu osnivanja slobodnih početnih i srednjih škola. Postanak samostalne belgijske države datira istom od god. 1830. Kako su prvi državnici zbog kratkoće vre­ mena jedino nastojali oko vanjske uredbe države, to im je bilo onemogućeno baviti se podrobnije sa ustanovama državnih škola. Oni su naprosto prepustili pojedincima, neka svatko radi po svojoj miloj volji. Stoga istom god. 1842. pojavljiva se zakon za školstvo, i to povodom raz­ nih zapletaja. Kroz ovu perijodu čedni su napretci kate ličkog školstva, jer 1840. od 5.189 početnih iona, koje su se osnovale u 2.500 belg. općina, katolici su brojili svojih 2.284 t. j. takovih, koje su oni sami vodili i uzdr­ žavali. Ali moramo savjesno reći, da je zakon od 1842. ljuto izigrao katolike. Postupak je bio ovaj. Liberalci još od postanka belg. samosvojnosti gledajući, kako će katolike oslabiti, ugjoše s ovima u pregovore obzirom na školstvo. Prije navedeni članak o slobodi obuke katolike je odmah u početku činio, da se što većma podadu osni­ vanju isključivo kat. škola. Ali liberalci ne mareći, ili bolje nemajući sredstava za svoje škole, usredotočiš« sve sile u državne škole, koje su njih - da pravo ka­ žemo — potpuno zadovoljivale: te bo su škole bile već tada raskužene protuvjerskim nazorima. Katolici dakle s početka zabaciv sve državne škole, kojih su oni stvarno trebovali, lišiše sami sebe svojeg državljanskog prava. Po sebi je razumljivo, da podizanje novih škola na svoj račun mnogo novca zahtijeva. S toga u kratkom razmaku katolici se' osjetiše financijalno iscrpljenim, i napokon gledahu, kako da preuzmu i koju državnu školu. U tu svrhu bili su prisiljeni doći u doticaj sa libe­ ralnim vlastodršcima, koji su im — na žalost samo vanjskim načinom išli na ruku. Iza mnogih dogovora uzajamno stvore god. 1842. jedan organični zakon, kojim se odregjuje, da svaka pojedina općina mora na svoje troškove izdržavati po jednu školu, a da se vjerska obuka kao slobodan predmet uvagja i po državnim ško­ lama. Suviše u zakonu stoji, da ova vjerska obuka po državnim školama isključivo pripada svjetovnjacimučiteljima. H) 1*>. Vjeronauk, budući prepušten na milost i nemilost liberalnih svjetovnjaka, pao je na niske grane, i to je još dalo povoda, da su se liberalci pomoću njega dočepali potpune i neograničene slobode u školstvu i u upravi. Katolici bo misleći naivno nijesu unaprijed posvećivali tolike pažnje vjerskoj obuci po državnim školama kao i po onim svojim, gdje su svetovnjaci zbog nestašice sveć. osoblje vjeronauk naučavali. Plod toga zajednič­ kog zakona vidi se najočitije u glasovitom školskom za­ konu od god. 1879. Taj zakon od 1. srpnja teško je ranio srca kat. vjernika, jer po njemu sve škole državne bivaju lajieizirane. Katolici tim zakonom, koji su prozvali »ne­ sretnim« (la loi de malheur«), izgubiše sve škole. Nego Božja desnica, koja uvijek stoji nad vjernim i dobrim narodom, pomrsila je račune pobjedonosnih — na pre­ varit liberalaca i taj zakon, izvojšten većinom jednog glasa, teško se osveti istim liberalcima. Prvom pojavom toga zakona katolici se dadoše na pasivni otpor. Ali kad vidiše, da to ništa ne pruži, latiše se energičnog otpora, koji će utući sektarce i istim poka­ zati, koliko može savjest prava katolika. Doisto, uspje­ šan je bio rad kat. boraca za svoju savjest. Dobačenu im rukavicu, oni najragje primaju. Pod žestinom progonstva oni se osjetiše slobodnim, jer putem progonstva oni iznesoše pobjedu. U ovoj vatrenoj borbi na prvom mjestu istakoše se visoki crkveni dostojanstvenici. Dični belgijski biskupi zajedno so svojim klerom dadoše znak otpora svojem vjernom a izigranom stadu sa složnim izrijekom, koji brani svim vjernicim pohagjati državne škole. Iz vjer­ nog stada i samoprjegornog svećenstva čuše se sami poklici: »od školž bez Boga i učitelja bez vjere, oslo­ bodi nas Gospodine«. {»Des ecoles sans Dieu et des maitres sans foi, delivrez — nous Seigneurl«) Katol. puk odmah svoju djecu diže iz državnih zavoda, i ako će sad ona ostati bez državne potpore, a 2.500 kršćanskih uči­ telja ončas ostavi državne škole te prijegju u nove kat. škole, koje su sad katolici nanovo počeli osnivati. Svatko, pa bio siromah ili bogat, samo je li se ćutio katolikom, složi se u borbi proti državnim školama. Odmah kroz kratak rok bude stvoreno 4.000 novih učiona, a računa se, da je kat. pučanstvo u ovo žalosno vrijeme izdalo 40 milijuna franaka u svoje nove škole. Takovu gigant­ skom naporu sa strane katolika odgovori lijepi uspjeli: jer četiri mjeseca poslije glasovanja ovog zakona »de malheur«, katolici dobiše 289.152 učenika, dok državne nijesu tada brojite više od 357.123 učenika. Slijedeće godine t. j. 1880. broj katoličkih dječaka poveća se za S jedne strane — materijalne — dobro je došao ka- 75.902, tako da je te iste godine u početnim državnim tolicim ovaj zakon, jer je sada vas novčani teret padao školama bilo 294.3,56 učenika, dočim u katoličkim 455.179. na općinsku zajednicu, ali s druge — glavnije, vjerske — Dakle kroz samu jednu godinu liberalci su bili svladani to ih je izigralo i upropastilo. brojem školaraca. �Borba za školstvo urodi i drugim plodom za kato­ ličku stranku u Belgiji. Šest godina kašnje ove borbe katolici preuzeše u svoje ruke vrhovnu upravu, koju sve do dana današnjeg uzorno uzdrže. Pod katoličkom vladom u mnogočem unapregjeno je u Belgiji školstvo. Za ove periode stvorena su dva za­ kona, koja zaslužuju da ili ovdje razglobimo, pošto će nam to mnogo pomoći za shvatiti današnji položaj amošnjeg školstva. Prvi je zakon od g. 1884., kojim se dozvoljuje op­ ćinama, da mogu slobodno odreći se svojih starih, op­ ćinskih ili državnih škola na uhar slobodnih. Tom odlu­ kom kršćanske se općine okoriste i uzmu 1500 slobod­ nih škola pod svoje okrilje u ime isplaćivanja troškova. Sada liberale! ostadoše na cjedilu, jer se je broj držav­ nih škola vele umanjio, kako nam to službeni podaci iz god. 1884. donose. Ove bo godine trećina belgijskih općina, koje su bile pridržale stare državne škole, nije računala na glavu više od 25 učenika i učenica. I ako se je opažalo mnogo manjaka i u ovomu zakonu, ipak možemo reći, da je barem nekako udovoljeno katolicim. Uslijed sve to češćih nepredvigjenih nedostataka u školstvu nadogje i drugi školski zakon god. 1895. Ovaj je išao za tim da gospodarstvene podigne školstvo. S ovim poslednjim zakonom utanačeno je, da sve početne škole budu jednako potpomagane bilo državnim, bilo po­ krajinskim, bilo općinskim novcem. Unaprijed nema raz­ like izmegju starih općinskih škola i novih slobodnih. Svako belgijsko dijete ima jednako pravo na materi­ jalnu upravnu zaštitu. Prema tomu zašto bi se imala uskratiti potpora slobodnim školama, a jedino podje­ ljivati tz. državnim školama? To svatko znade, da je i dijete slobodne škole državljanin Belgije. Ti kršćanski nazori pravičnosti vodili su zakonodavca ovog novog zakona. Onaj se zakon razlikuje od onog izdata 1884.: prvi stavlja na volju državi, pokrajinama i općinama što se tiče potpomaganja slobodnih kat. učiona, dočim ovaj poslednji zakon nalaže upravi izdavanje posvema jednake potpore. Nego uza sve to materijalno poboljšanje početnih škola u Belgiji, još ostaje dosta toga, da se prama pravilim prirodne pravičnosti uredi amošnje školstvo, na koje se i danas katolici - i to s razlogom - tuže. Iz gor­ njega nami su poznate dvije vrsti pučkih škola: slobodne i državne. Prve su dakako usavršene, ali su druge ne­ potpune sa strane vjerske. Državne škole: to su još ostaci onih liberalnih škola u liberalnim općinama, koje se nijesu nikada htjele odreći svojeg bezvjerskog pro­ grama. Dakako amo vlada u školstvu posvemna sloboda, pa s toga kraja mi nemamo ništa protiv toga. Ali treba znati, da te liberalne škole pohagja i mnogo kat. djece, koju smo mi obvezani udovoljiti. Kršćanski roditelj hoće da njegovo djete uživa jednako pravo kao i ono liberalnog roditelja. I to je skroz razložito. Ipak tomu zahtjevu kršćanskog roditelja mi nemožemo sa sadaš­ njim državnim školama udovoljiti. Još ni danas državne ili bolje liberalne škole starih protukatoličkih općina ne­ maju vjeronauka. Ako to stoji dobro djeci liberalnih ro­ ditelja. to nipošto nije u prilog djeci kat. roditelja. To je što još danas tišti katoličko pučanstvo u liberalnim općinama. Nu vrijeme i kat. pravičnost, nadati se je, da će znati udovoljiti i toj prijekoj potrebi katoličke djece u Belgiji. Već su prvi pokušaji i u tom pogledu učinjeni. God. 1911. ministar Schollaert učinio je nacrt budućeg zakona, koji bi imao odgovoriti potrebama da­ našnjeg vremena. Mi ovdje ne možemo iznijeti toga na­ crta, pošto bi nas to zavelo na dugo. Dosta je ovom pri­ godom reći, da Schollaert-ov nacrt zadovoljuje u svakom pogledu svakog nepristranog čovjeka, a osobito belg. katolika, kojemu bi se doskočilo izvođenjem tog željno iščekivanog školskog zakona. Kako mi se čini, zategoh malko sa povjesnini raz­ vojem belg. školstva. Ali važnost*predmeta izviniće me pred Vašim čitaocim. Ta znamo, da je pitanje školstva i kod nas lirvata jedno od najvažnijih pitanja. Kvol li­ ^Ua amošnjeg školstva nam će mnogo doprinijeti u rijej senju i našeg eventualnog školstva. Pri ovomu bi sigurno mnogi čitaoc zaželio znati, ko­ liko Belgija troši uopće za školstvo? Za to evo mu tačnih podataka. God. 1907. početne općinske škole zapadale su po­ reznike do 34,030.433 franaka i 58 cent. na 509.408 uče­ nika; dakle na svako dijete dolazi po fr. 75:05. Ove pak škole, koje su općine uzele na svoj trošak, dobile su fr. 4,615.270.90 za 218.464 djece; dakle za svako dijete na glavu fr. 21.12. Još ostaju troškovi za onakove škole, koje su javne vlasti potpomogle sa fr. 2.492.754.04, a koje su imale iste god. 1907 učenika: 169.118. Iz ovoga mi razabiremo da sami katolički poreznici izdaju na račun primarnih škola godišnjih fr. 19,238.696. God. 1908. potrošilo se je za sve početne škole 51,713.876 franaka. Cijenim, da će gornje brojke najbolje moći otkriti napredak školstva u jednoj kat. državi. Kad imamo pri pameti još druge vrsti škola, koje niže u obrascu navo­ dimo, možemo stalno kazati, da nikakova civilizovana država ne može u školstvu stati o bok kat. Belgiji. To će suviše dokazati, koliko katolici nastoje oko kulture svo­ jega naroda. Glede pak gimnazija ili srednjih škola samo napominjemo, da ili je jednaka sudba pratila kao i po­ četne škole. Da se vratimo na brojevni prikaz početnih i sred­ njih škola, donosimo slijedeći obrazac raznovrsnih javnih škola sa brojem učenika iz god. 1909; �30 Br oj .š k o la Kraljski atenejini i kolegija . . . . Srednje muške škole ............... Srednje ženske š k o l e ............... Srednje normalne š k o l e ............... SEKA FINSKI PliJllVOJ« 1013. Br. B1 гoj đieee š k o la 7904 Početne normalne š k o l e ............... 89 18660 Pučke škole . . . 35 44 4 8872 Dječje škole . . 54 djece 4.548 7435 923.386 306u 268 803 209 Škole za odrasle . 4628 233.870 Osim gornjih još moramo nadodati: 83 općinskoobrtnih škola sa 24.372 učenika; 71 općinsku a 195 slo­ bodnih profesijonalnih i trgovačkih škola sa 26.083 učenika. Pri nizu ovih brojaka pitanje se nameće, što nam onda ostaje neukih ili nepismenih u Belgiji? Ovdje je zgodno umetnuti da god. 1908. od 1,160.582 djece (u dobi od 6 do 14 godina), bilo je samo 46.381 (iieračunajue anormalne) djece, koja nijesu pohagjali tečajeve bilo koje škole. Prema tome jasan će nam biti maleni broj analfabeta u Belgiji. Po popisu iz god 1900 bilo je osoba, koji su navršili sedmu godinu, a nijesu znali ni čitati ni pisati 22:l°/0; dočim 1890: 28:8%; 1880: 33:2%. God. 1910. od 63.076 mladića pozvanih u vojničku službu 'mlo je 5.663 ili 8.98%, koji nijesu znali ni čitati ni pisati. Iz ovih gore iznesenih podataka mogao se je svatko uvjeriti o kulturnom procvatu Belgije na polju školstva, pa mi se čini suvišnim ovog puta ikakovih posljedaka nizati. Sam će ih čitaoc moći najbolje uokviriti. Gančević. Nekritična kritika. U 4.—5. broju »Luči« ocjenio je V. BI. Cičević, zagrebački bogoslov — pravo ili krivo, cjelovito ili okljaštreno — »Priče« Branislava Nušića, što i!: je izdala Matica Hrvatska. Danas su, rek bi, taka vre­ mena i ukus, da o istoj stvari, o istoj literarnoj produk­ ciji dvojica izreknu oprečne sudove i svak ima pravo; pa stoga ni mi ne prigovaramo Ćičeviću toliko radi zlih strana, što ih on s formalnog gledišta nalazi u »Pri­ čama«, nego samo primjetit nam je nešto na onaj pasus, gdje mladi Cičević jedva počevši iznositi dobre strane Nušićeve upliće mgpšt. Mihačevića, za koga »nije čudo, da je s Nušićem bez naročitog ovlaštenja vrlo uzaja­ man (kako je dokazano u Srpskom Književnom glasniku) u »Putu po Albaniji«. Na stvari je to, što je Nušić bio u svoje vrijeme srpskim konzulom u Macedoniji i Albaniji, pa je napisao pjesnički putopis po ovim zemljama. Za njegov putopis znao je i Lovro Mihačević, pa u brzini vremena u svoju knjigu prenio cijele pjesničke opise albanskih krajeva ...« - Ad notam neka je mladom Č i v e č i ć u : Kada je fra Augustin Cičić zgodom upitao mgpšt. Miha­ čevića, da li mu je poznat N u š i ć i ko je taj? — nit ti ja znam Nušića, niti išta od njega, odvratio je Mihačević. Mi možemo reći o svemu tomu: na stvari je to, da je mgpšt. Mihačević bio u Albaniji punih 14 godina, da je još pred par godina imao gotovo djelo o Albaniji: ona putovanja, pa i povjest, što ju je ove godine, popunivši najnovije zgode, izdao. Mihačević je sve, što je napisao u putopisu, ono i proputovao, a u Matici su mu još izbacili neka mjesta (Kosovo opširnije, jer »da je opisano u Srba«), na što se on malo ljutnuo; isto tako Mihačević se pri obradbi djela poslužio valjda kojim stranim piscom onako samo zaradi lakšega poregjaja, a nije baš imao razloga, da što uči ili pripisuje iz kakvih osobitih knjiga, jer pozna u Albaniji svaki kamečak i svaki list —. možda je po tomu i Nušić na isti način čitao isto moguće kakvo djelo; a najpošlje: daj ti progji istim putem i istim krajem, a ne opazi istih znamenitosti i istih predmeta!! To na znanje najprvo Srpskom knji­ ževnom glasniku, koga mi nijesmo čitali, pa onda Cičeviću, koji je to jednostavno usvojio i na svoj račun opet iznio u »Luči«. Eto to, » što je Mihačević u brzini vremena u svoju knjigu prenio cijele opise albaneskih krajeva.« Pisac ovih redaka prati CiČevića razvoj od njegove pojave u »Luči«. Cičević ne smije da zlo shvati ovu našu primjedbu niti treba da ga ovo pomete kao početnika, koji, bi reći, da osobito voli književnu kritiku. Ali Cičević treba da zna: što je prilično A. G. Matošu, da nije baš najpristalije za bogoslova Cičevića. Ne samo misli, nego ni sam stil ne može biti u njega isti, a on, bit će, da ćoravo hoće da imitira Matoša. Matošev stil ostaje njemu samomu, sa svim. dobrim i zlim svojstvima. Matoš, sve što zna, htio bi metnuti u svaki redak, u svaku riječ, u svako slovo. A uz to je vječno zagrižljiv. — Ćičeviću ostaju na volju njegovi uzori, ali treba da više bude svoj, nu sva­ kako mirniji, obzirmji, pa kad i s pravom nešto prigo­ vara, neka nam više dadne samoga sebe, nego Matoša, na koga se i sam uvijek nabacuje, dok ga se i Matoš jed­ nom, pravo ii kirivo, ne doveže svojom satirom. �Vjesnik. :>1 V J E S N I K. N A Š A D O M O VIN A . Javna zahvala. Nj. Preuzvišenost Dr. Leon von Bilinski, zajednički ministar financija, blagoizvolio je da­ rovati siromašnoj i nedogragjenoj crkvi u Vitezu 1000 K, radi čega potpisani sa svim svojim župljanima najljepše se zahvaljuje Nj. Preuzvišenosti na tomu velikodušnomu daru! Ujedno molimo Boga, da Mu po zagovoru sv. Ante stostruko naplati i pomogne Mu teškoj zadaći lako i slavno udovoljiti! — Takogjer se zahvaljujem visokorodnomu gosp. Klemensu grofu Brandisu, koji na molbu velečas. o. Antuna Puntigama darova ovoj crkvi pre­ krasan kip Srca Isusova i 111 K; vel. o. A. Puntigainu. koji ukupi za ovu crkvu 50 K, jedan kalež i dvije rokete; preč. o. Hormanu, rektoru u Travniku, koji daro-д za crkveni krov 20 K. Svima darovateljima budi ..ajljepša hvala i stostruka plaća od Boga! — Vitez, dne 24. ja­ nuara 1913. Fra Frano Pavlak, župnik. Franjevačka ulica u Sarajevu. Gradsko poglavarstvo grada Sarajeva na zadnjemu zasijedanju zavelo je do 00 novih naziva ulica u Sarajevu, iz kojih se vidi, da je poglavarstvo išlo za tim, da čitavu Bosnu i Hercegovinu usredotoči u Sarajevu. Tu su zavedene: Zvornička ulica, Kupreška ulica, Ljevanjska ulica, Grahovska ulica, Fojnička ulica, Kiseljačka ulica, Tuzlanska ulica, Vareška ulica, Kb’učka ulica, Srebrenička ulica, Trebinjska ulica, Ljubinska ulica, Stolačka ulica, Vrandučka ulica i t. d., a zavedena je i F r a n j e v a č k a u l i c a , koja se pro­ teže od ćilimane do Konak ulice. Prema tomu će se od sada i pisma adresirati: Sarajevo, Franjevačka ulica, Franjevci. Franjevci na Palama. Želja, da čitava gimnazijalna 1 bogosiovno-mudroslovna mladež na jednom mjestu provede praznike, već se realizava. Prema zaključku zadnjega definitorijalnoga kongresa Redodržavništvo je Bosne Srebrene 7. veljače kupilo 47 dunuma šumovite zemlje na vrlo zgodnom mjestu na Palama, gdje će sc sagraditi za ferijajuću franjevačku mladež zgodna vila. Nema sumnje, da će ovaj korak po redodržavu Bosne Srebrene biti od prevelike koristi, a odgovarat će i že­ ljama sv. Stolice, kojoj je u ova pokvarena vremena puno na srcu, da svećenički pomladak i uz praznike ne .bude izvan osobitoga nadzora. Na II. veljače na novo su zemljište sarajevski Franjevci, definitor Corković, pro­ fesori i bogoslovci imali izlet. Riječka biskupija. Davno snovana riječka biskupija, kako novine javljaju, već je ostvarena. Megjutim mi smo s kompententne strane obaviješteni, da je ta vijest skroz ishitrena. Biskup Garić. Na 10. veljače zaputio se je presvj. g. fra Jozo Garić u Rim na regjenje. Biskup Mišić. Na 10. veljače stigao je u Sarajevo biskup Mišić i to u svrhu saborskih konferencija. S bis­ kupom Mišićem u Sarajevo je prispio i hercegovački redodržavnik fra Luka Begić, koji se je 12. vratio u Mostar. Kongres Bosne Srebrene. Na 29. i 30. obdržavao je definitorij Bosne Srebrene u Sarajevu kongres, na kome se je najviše raspravljalo o gragjama u Sarajevu i Viso­ kome, te o drugim potrebama redodržave. SRBIJA. Konkordat sa Sv. Stolicom. Dok ratne trublje na istočnome Balkanu još trube, dok topovi svojim užasnim rikanjem napunjaju brda i doline, novine su učestale do­ nositi razne kombinacije, kako bi se u Srbiji uredilo ka­ toličko pitanje. Poznato je, da je u Srbiji i do pošljednega rata živjelo preko 10.000 katolika, koji nijesu nigdje imali svoje crkve, niti klera ni hijerarhije, ako sc izuzme kapelica austro-ugarskoga konzulata u Beogradu. Sa zadnjim sretno vogjenim ratom katolištvo je u Srbiji ojačalo. Barem će jedna čitava biskupija, te tolike kato­ ličke župe doći pod Srbiju. Ti su katolici pod osmanlijskom vladom uživali barem neku slobodu, a u Srbiji je sve do danas nije bilo nikakove. S toga puno evropsku publiku zanima, kakovo će stanovište Srbija danas za­ uzeti prema novim podanicima, koji se ni pod koju cijenu neće odreći svoje vjere. 1 već novine glasaju, da Srbija sa Sv. Stolicom pregovara o uspostavi konkordata, ko­ jim bi se katoličko pitanje u Srbiji jednom uredilo. Nu, ako se i uspostavi konkordat, pita se, tko će u Srbiji dušobrižničku dužnost na se primiti. Srbija zazire od austro-ugarskoga klera, a Francuzi i Talijani potrošili bi godine, dok bi u Srbiji počeli s uspjehom djelovati. »Katli. Kirchenzeitung« misli, da bi za tu svrhu ipak najzgod­ niji bili Franjevci hrvatskih redodržava. »Ako dakle Srbija ne će primiti Isusovce, kao što se očekuje, veli »Kath. Kirchenzeitung« - imaju ipak izvrsni bo­ sanski i hrvatski Franjevci, koji su kroz stoljeća u Bosni i Hercegovini u tom pogledu svoju vještinu pokazivali, koji su sa Srbima istoga plemena i isti jezik govore. Da ovi redovnici eventualno ne će tjerati austrijske politike, o tome su u Beogradu vrlo dobro upućeni.« I uistinu vrijeme je, da se Franjevci peterijuh hrvatskih redodr­ žava o tom počnu ozbilnije zanimati. �32 B,\ 2. — »SLILA FINSKI FLKIVOJ« - 1013. KNJI ŽEVNA SMOTRA. J. м. Adela Milčinović: »Bez Sreće« (drama u tri čina, na­ građena iz zaklade Dušana Kotura). Ja bih mogao ovoj drami metnuti i drukčiji naslov, n. pr. » Ma t i c a Hr ­ v a t s k a « : »Be z Sr e ć e « , jer ju je Matica izdala i nagradila. Ne zna se naime, za što bi madame Adela bila bez sreće, kad joj se eto drama nagragjuje, pa kakva je da je! Niti je inače u samoj drami jasno označen onaj na­ slov: »Bez Sreće«. Te bi neusporedivo ljepši naslov ovoj drami pristajao — naime »pačavra«, Pokojni Dušan Ko­ tur opet ovamo ne ulazi u račun, jer po svoj prilici nije imao namjere, da se njegovom zakladom ovakove drame nagragjuju. Matica Hrvatska svakako je bez sreće, jer čim se počine podizati, odmah joj se počine i osklizivati » Г r i k o r a č a j a n a p r'j e d. a n a t r a g j e Г š t o ma n j e ? « (rekao bi Silvije). Ja sam ovu dramu svu pročitao, ali doduše ne »na dušak«; megjutim neki vrstan pisac skore poručuje, da se jedno dobro djelo prije kritizovanja pomno pročita, pa onda odloži i razmisli, pa onda opet pročita, i za tim istom da se kritizuje! Priznajem to načelo, ali ga se u ovoj drami nisam mogao ni uz najbolju volju držati (za­ drži naime i umjetničke i etičke kmtrabande, tamo se rado ne vigjam). Dogagjaj ove drame meće se ч neku Slavoniju. Po­ što je dogagjaj vrlo neobičan, a svršetak e samo nevje­ rojatan nego za evropski jedan narod psihološki i ne­ moguć, onda slijedi, da nas zernljopisci makar i neho­ tice varaju stavljajući Slavoniju negda u južnu Evropu, a biti će, da je to nekakva provincija u Kurdistanu; ili imaju dvije Slavonije, pa je madame Milčinović morala onu drugu misliti u Kurdistanu, megju Samojedima, ili gdje?! Mi naime mislimo, da Milčinovićka mora imati neku umjetničku sposobnost, ako je mogla biti nagragjena iz zaklade Dušana Kotura. Ta bi naime sposobnost zahtijevala, da se drama tako izvede, te pisac, koji je na početku pročitao, da se dogagjaj zbiva »u malenom seocu u Slavoniji«, ne mora na svršetku, kad dramu pro­ čita, osupnuto ponovno upitati, a gdje je to sve bilo? Adela Milčinović spada u hrvatsku tako zvanu »mo­ dernu«, a time sam već kazao i sadržaj drame. Moderni se naime obligatno u svim svojim umjetničkim proizvo­ dima bave malne uvijek s nižim čovjekom; naprotiv drže, da viši čovjek i ne opstoji, to da je samo kao neka optička varka razuma. Oni zastupaju teoriju, da je čo­ vjek postao od magarca (ili od majmuna — svejedno), dok mi istina držimo, da magarac može postati od čovjeka, ali da od magarca postane čovjek — vrlo je velika rijetkost i uprav igra prirode (odlika, Spielart), te za to i ne može poslužiti kao učevan podatak za spomenutu njihovu teoriju. Bože moj, koliko je eto puta svaki od nas očekivao, da od magarca postane čovjek, pa ni­ kada! U tom bi slučaju bilo toliko puta na dobitku ne samo društvo, nego i znanost i umjetnost! Spisateljica je nada sve silno naružila i onako slabi ženski svijet. Spisateljica sigurno spada u onu struju za emancipaciju žena, ali ovom dramom nije ni najmanje poslužila toj ideji. Ta za Boga, tko će ono sve prestavIjati? Mislim one u svakom pogledu neoprane djevojčure! Da li kakva ciganska družina? Tko će primiti uloge Franjke, pa Mande Tadine, pa i drugih?! Na primjer Mandti Tadinu baca Mile u ražarenu krečanu! Kako li će se na pozornici inscenirati ražarena krečana, tko li će preuzeti"zadaću Mande Tadine? Ona se uz to neposred­ no pred svojom katastrofom grčevito kao mačka bori s Milom u junačke kosti. Dakle sirota ona, koja bi uzela ulogu Mande Tadine, najprije mora biti pušćenica (ne smije se ovdje sve ono napisati, što je emancipovana gospogja u drami napisala), onda vrag (jer zavagja Milu i Franku), za tim mačka, a onda i »žena u ražarenoj peći«. Zaista uloga teška za kreaciju! Osim ovih spome­ nutih i još nekih drugih, znamenita je i uloga babe Liže, koja po selima pomaže abortiranje. Kako se cijela dra­ ma svršuje bez skladna izmira kao što i bez jedinstvene misli, biti će, da i uloga babe Liže nema drugoga smisla, nego da nagovijesti, kako će ova Matičina drama biti uknjižena megju umjetničke »abortuse«, kojih imade mnogo, a i ovaj se može sa ostalim natjecati za prven­ stvo, jer je osobito krasan primjerak nedonoščeta. Drama nas ostavlja pred upitom, šta će biti s Milom, koji je kriv zasjednog umorstva? Sudsko odaslanstvo dolazi u sela, da istraži stvar, a drama se svršuje. Ili je Milčinovićka zamislila sve o.vo izvesti u obliku trilo­ gije — Šta li?! Gospogjo, ovim Vas najljepše molimo, da poštedite i »Hrv. Maticu« i općinstvo! Sto se tiče toga, kako bi se drama dovela na hr­ vatsku pozornicu, mislimo, da će u upravi zagrebačkog kazališta biti dosta viteškog poštovanja i kavalirstva pre­ ma slabom ženskom svijetu, te će poštedjeti gospogju Milčinović od daljnih neprilika! Eto to vam je (ne budi primijenjeno!) ta drama Adele Milčinović: »Bez Sreće«! »Seralinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 1Г>. u mj.: godišnja cijena b K. za gjake. frećorelce i siromahe 3 K. Jlukopise, prelplale i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna. Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni uroiiik: dr. ». Jiilijiin .Iclcuić, Tiskara »Bosanske Pošle« u Sarajevu, �Josipa Oblettera * u St. Ulrich, Gradcu, Tirol J kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen vise puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, :: џ propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, pnteve, betlem ske štalice i t. d. CIJENItT i NACr Proizvodi su zavoda1svi vb - '■"r. sfiuiw križne :: тт SE Д PLATNO. L S S U C ^ D 'tma na nju se upravno obraća! Ш л н Hrvats ЈРППП m u i H e r c e g o v in u . ^(đ iot.ačšcii ^ Š t v 9 ) . :: Uplaćena dionička glavnica 2,000000 kruna. Centrala n Sarajevu. podružnice: jttostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te uka­ maćuje iste uz 4||2°јо čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devize i valute. 7 o l o n o л п Ј л о L a l d g d U I H L d Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. lzvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. prima u zalog sve dragocjenosti kao: srebro, zlato. dragulje i ostalo. �Hl MODERNO UREGJENO TISKARO I KNJIGOVEŽNICO „BOSANSKE POŠTE" PREPORUČUJE SE ZO IZRADBU SVIH U TISRORSRU I HNJI60VEZUČHU STRUKU SPODAJUĆIH POSLOVA. -- SL 060Ć I STROJEVI „LIN O TV PE". - STEREOTIPI .0 iji � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fa11fe4486c5d5c3ad446c93baff033d.pdf 3aec407e7dbb5b2ddc64cb4a5cf4bb78 PDF Text Text serafinskj Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 13. OŽUJKA 1913. BROJ 3. GOD. X X V II. Već je vrijeme. Da se „Serafinskom Perivoju" pošalje ggg pretplata, odnosno uplata. ggg „Serafinski Perivo<^stcr n« Јоодш 5 K; a siromasi, trećoretc? i gja^i primaju ga i u 3 K. Novci se šalju na „Seraf5iski Perivoj" Šaraj* o, Franjevci. Za odmah prodati stoje jedne jjcvg orgi i prijiamatičnom jafltjta£Qi >ш i sa. , и ш i i (i Zu е.ЦCoppelungsregistara. koja je izk r u ■ »vadESLтош^шзч tvrtka za pravljenje novih Tgulj' svakil vrsti. PrMizima i renov: gistara, 11 zvučnih registara i 5 .m loga ........... P rpivpBl.-,, ._ ,------starih orgulja sa jamstvom. ljubljanska kreditna banka Podružnica n Sarajevu. Centrala u Ljubljani. Ispostava: Građo. Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Dionička glavnica K 8,000.000’— Pričuve preko K 900.000’—*I :S2 £3 Prima uloge na štednju na uložne knjižice л З \ 01 , .. , .. .... . i tekuće račune i ukamaćuje ih sa ^ |4 |o ^ez lka^vl^ Poreza 1 odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. I O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. �Privilegovana |f zemaljska banka Z A B O SN U I H E R C E G O V IN U . Uplaćeni dionićki kapital 14 milijuna kruna. CENTRALA U SARAJEVU. Redovne rezerve i fond za s igrum o s t z a lo žn im K .».300.000. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B-Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu Bos Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu - ZASTUPSTVA u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Veleprodaja duhana u svim spomenutim mjestima. Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na HIPOTEKARNO ODJELJENJE. vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje pohranu . upravu, kao otvoren polog ili kao ,Safe“ — u za tu 4, /,w/0 založnicc i 50'„ komunalne obligacije. Ov^ su založnice i svrhu ur:gjenom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke komuualne obligacije u Bosni i Hercegovini prosti od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamče­ banke. vine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u »jničke ~ I ■ ■ ■ ■ austro u arskoj monarhiji kao vojničke ž a n id b e n ^ T ________v . . . А о ј е п о ^ к п ^ г о ђ ^ а о ^ 1 !’ posebno odjelenje BANKO\NO ODJELJENJE. '‘izvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave Kupuje, prodaje i izdaje vrijeđnostne рар' uevize i druge se sa sv., >vačku struku zasjecajućim dobavama, kako u kovine. Preuzima kupone ; vučenc w : k e — Eskomptira komisiji tak; •»štiti račun, financiranjem i podizanjem indumjenice i doznačnice, daje zajmove u k o n kurentu i na mje• javnih poduzeća. niče uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate rujeGia »redmeti izvoza suhe šljive i žito. * Kod banke opslojeća generalna itura e. kr. povi. osignrav. „ A S S E G t t s 10NI GENERALI" prima direktno ili putem filijala i ispostava "razn. vi -te osiguranja |Jroli vatre; \era\na'a0entura osiguravajućeg društva ..PROVIDENCIJA" prima osiguran, <, za slučaj nisi ' proti razr ’ šte a i st» lievima i na drugim predmetima Nemojte kupovati crkvenoga odijela dok se niieste osvjedofUi °izvrsnosli — ■■ ■■ i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica JOSEF NEŠKUDLA, u Uablonsmu na Orlići Пг. 86. ===== MORAVSKA. Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: :: u konkurentnih tvrtkih! Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. SS Siromašne crkve imaju znatan popust. х х жж £ �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 15. OŽUJKA 1913. BROJ 3. Dr. Jelenić: ------ ■ ■ ■. ■---------.= = K problemu konkordata sa Srbijom. GOD. XXVII. poslanje svećenika odgagjaju do riješenja sv. Sto­ lice ili kako oni rekoše: »dok i naše stvari dozriu i potpuni pravac uzmu«. Dokumenti glase: * * Srpska vlada biskupu Šunjiću. Konkordat Srbije sa Vatikanom jedno je da­ nas od najakutnijih pitanja na katoličkome obzorju. 0 njemu pišu pozvani i nepozvani, a pišu i za i protiv njega. Nu pitanje konkordata Srbije sa sv. Stolicom, ako je nakon sretnoga lanjskoga i ovo­ godišnjega rata saveznih balkanskih država i Osmanlija i izbilo na kulminaciju svoje akutnosti; nije ipak ni ovogodišnje, ni lanjsko ono se po­ put zlatne žice provlači gotovo kroz čitavu povjest mlade kraljevine Srbije. Cim je Srbija postajala samostalnijom, tim je više njezina vlada uvigjala nuždu vjerske tolerancije. Radeći na drugome svesku započeta djela: »Kultura i Bosanski Fra­ njevci«,namjerili se na tri vrlo važna izvora, koji bacaju puno svjetla na povjest ovoga danas toliko akutnoga pitanja i iz kojih saznajemo radi čega Srbija sve do danas nije sklopila konkordata sa sv. Stolicom. Prvi izvornik na papiru sa pozla­ ćenim okrajcima ćirilicom pisan, našao sam u ar­ hivu franjevačkog samostana u Gučoj Gori. Iz njega se vidi, kako 1854. srpska vlada od biskupa Šunjića traži bosanske Franjevce za duhovne pa­ stire u Beogradu, te usput, valjda na molbu fra Blaža Jošića, bosanskim Franjevcima za gradnje crkava u Bosni šalje svotu od 100 carskih dukata. Druga dva dokumenta našao sam u prepisa u: »L i 11 e r a e P a s t o r a I e s R m i P a t r i s A n d r e a e K a r a č i ć P r o V i c a r i i A pi ci in B o s n i a d i e 16 1Obris 1847., e t I l l u s t r i s s i m i a c Rmi Dn i M a r i a n i S u nj ić F p p i P a n a d e n s is e t Vicarii A p 1i c i i n B o s п i a a d i e 17 7brisl854.« U prvom se od ova dva dokumenta sadržaju projekti pogodaba, pod kojim se katolička općina u Beo­ gradu dopušća, a u drugome i novoimenovani bis­ kup Sunjić i redodržavnik bosanskih Franjevaca Nedić srpskoj vladi zahvaljuju na poslanu daru, a Visoko Preosveštenomu Gospodinu Marjanu Šum.iću, dzbrano.m Biskupu Bosanskoim.. Pravitelstvo Srbsko ustanovilo e shodnume zakonome slobodno upražnivairb vkroispovkdania pode lspunivaneiiTk izvkstni pravila, za posl’kdovatekk svi pripoznati Hristianski vkrozakona. Na osnovu toga zakona postoi ovde u Beogradu Protestantska obština koja ima svoju kapelu, i svogrk sveštenika, i sada ima se pristu­ piti uregjenju i katoličke obštine, pa pri svenrk tome, što nema ovde dovolknij broj katolika koi su Srbski sažitelji, ipak'k Pravitelstvo Srbsko, žekći katolicima ovdešnhime nabaviti sveštenika, koi će Portine podanika, a ne stranack biti, i u svinrk gragjanskinrk odnose- ijima saobražavati se naredbama zemalkske vlasti i zakona Srbski, — obraća se nastoićinrk vama Visokopreosveštenij Gospodine, kao novonaimenovanome Biskupu Bosanskome i šiTk vame svoge činovnika Gosp. Tomu Kovačevića zajedno sa Gosp. Blažome Josićeme u toi ž-kli, da vame oni ustmeno u svoi obširnosti razlože, kakvu potrebu Pravitelstvo Srbsko ima, da se naimenuje naročiti za katolike ovdašrvk sveštenike, koi neće stranace biti, kao što e sadašrvk katoličeskij sveštenike Austriiskoge konzulata, koga e po opred-kleniju n-kgovome kruge d'klatelnosti samo za konzulate i za lica istome prinadležeća, a ne izvane toga. Pravitelstvo Srbsko puno pravo ima nedati, da nenadležnij stranij Sveštenike, kao što je više imenovanij konzularnij, a isto tako i stranij bi­ skupe duhovnu vlaste u Srbii ima, kao što ču­ jemo, da Gjakovačkij Biskupe takovu sebi pri­ svaja, jer on je Biskupe Austrijskij, a Srbija nie Austrijska, no Portina Provincija, pa nikoime načinome nemožemo dopustiti, da se strane vlasti i strani sveštenici u vkrozakona d'kla u Srbii protivu svakoge reda mešaju. �:;i Ilr. 3. ►SKKAFINSKI PEHIVdT Naša e želja, da se duhovna vlasK Biskupa Bosanskoga i na katolicima u Srbii rasprostire, i da Biskupa Bosanski, koga Bosna u vašenrk licu srK radošću sada pozdravlja, čemu se i mi poznavajući vasrk za prijatelja i dobroželatelja sveg'k naroda, jako radujemo, — Sveštenika za katolike, Srbske žitel-b, naimenue i pošl-k, koi će mrtvace svoje vkre, po obredima Rimo-Katoličeske Crkve do groblja sprovoditi i sarankivati i domove svoi vkrni po cHdima zakona poseštavati moći. Ona javna činod'kjstvovanja nisu se mogla konzularnomu svešteniku, kao stranome i nenadležnom-k dozvoliti, a nadležnome dozvoliće se, shodno propisanome zakonu Osinvk toga, Pravitelstvo Srbsko opred'kljue svome svešteniku, koga traži; 300, talira godišmk, na izdržanie, osime bezplatnoge obitališta, i osim prihoda, koje će od svoi vkrni imati moći Kad'b vame iošte i naše poslanike želu u reći stoeću stvare podrobno objasni, ja same uvkren, da ćete vi nanrkru Srbskog Pravitelstva u punoj m*kri odobriti i u spor.izumlenju se Gosp Ministrome Provincialnime Otaca reda sv Framk u D . . , 0 ~ n . Bosm, kode Svetoge Oca Pipe naizivMs pod'kj, ,. , *? \ , i . л. stvovati, da se privremeno data Administracija Gjakovarskonrh. Biskupu nadrk katolicima u Srbii oduzme i da se duhovna vlasK Bosanskoga Bi­ skupa, kaošto sanvK malo pre kazao i nadrk kato­ licima u Srbii rasprostre, pa aa bi, kao Bosan­ ski Biskupa blagovremeno jednoga dobrog к Svešte­ nika za katolike ovdešn-k izberete i ovamo pošl'kte, kako bi što pre shodno gore spomenutome zakonu činod'kjstvovati počeo, imajući, kaošto e više navedeno, svoe dobro i izvkstno izdržamk. Ja uzimame časte ovome prilikome po Gosp Tomi Kovačeviću poslati Knezome i ’ Pravitelstvonie SrbskinvK darovati 100 dukata ces. na pomoć к katoličeskime Crkvama, koe se sade u Bosni, kao što name e Gosp Jošiće kazivo po strojavaju i molim vas, da ovu summu po va šeme blagonahogjenju na rečenu c'kk raspoložiti izvolite, a meni će milo biti ako i iz ovoge uvidite, koliko Pravitelstvo Srbsko želi, da se katoličeske Crkve u Bosni podižu, kaošto će ono rado dozvoliti, da se i u Beogradu takova na­ čini, čime broje katolika, ovdešmd žitelja poraste tako, da oni za sebe obštinu sastaviti i sebi Crkvu ili kapelu podići mogu. Nadajući se, da će mi Gosp. Kovačeviće, kada se si. puta vrati, doneti povoknu vkste, da ste više izloženu molbu našu priatekski primili Uli:! i nju gdi nadleži svojski preporučili, polzujeiirk se ovoni'K prilikom^, da vanrk, kao шопгк pozna­ niku i/.javiiivk najotnvknie iivćiženie, srw koinrk jesani'k Vani’k 11, Noembra 1854. u Beogradu. istiniti počitatek Aleksa Simić’k Uvjeti konkordata 1854. Budući da je čislo podanika Serbski, Rimokatoličesku Veru izpovidajući u Beogradu objetavajući već toliko, da oni mogu za sebe jednu Cerkvu obštinsku obrazovat i jednoga svog sve­ štenika uzderžavati, to Praviteljstvo na osnovu Za­ kona od dozvoljava, da ovi u Beogradu jednu ta­ kovu obštinu sastave. Na taj konac sljedujuće se opredjeljuje. U Obštenstvo ovo moćiće imati svoju sobstvenu kapelu, a po vremenu kad mu novčana sredstva dozvole, i svoju Cerkvu, na mestu koje mu se od strani zemaljske vlasti na taj konac na­ znači. ~ , ... , . , 9 Onoce 2. imati jedno odvojeno mesto za sa. . . , ran ivanie svoji mertvacah, gdi se to od mestne Vlasti nadje za shodno opredjeliti. 3. Sveštenik ovog Rimsko-Katoličeskog žiteljstva biti će postavljen crez Knežjesko Serbsku Vlast, i u svim odnošenjima Gradjanskim dužanće biti poviesovati se naredbama Zemaljske Vlasti u Zakoni Serbski, i zavisiće od iste kao i ostali gradjani Serbski. 4. Onće moći Mertvace svoje vere po obre­ dima Rimo-katoličeske Cerkve do groblja spro­ voditi, i saranjivati. 5. On može domove svojih Verni slobodno posještavati, i po djelima zakona, no nikad to neće moći činiti u Cerkvenomu odjeliu. 6. Izvan ograde Kapele ili Cerkve Rimo-Katoličke neće moći nikad litiu svoju nositi. Oniće u Biogradu živeći praznike svoje po starom to jest Julievom Kalendaru sljedovateljno u jedne dane kad i pravoslavni praznovati. Kopia projecta Zakona koićese izdati čim Praviteljstvo sarbsko dobije sveštenika Katoličeskoga za Katolike svoje žitelje. Šunjić i Nedić srpskoj vladi. Visoko Rodni Gospodine! Prijateljsko i preugodno pismo Vaše od 11.23. studenoga t. g. na nas doli potpisane po­ slano, po G. Tomi Kovačeviću primilismo na �K p ro b lem u k o n k o rd a ti *<i Srbijom . 10-/28. Prosinca i razurnili svelikoin radostju iz učinjenog Predloga od Vašeg visokog Gospostva, da ono isto što smo Mi od više godina želili, to nam Vi sada na ime Visoko slavnoga Praviteljstva serbskoga milostivo predstavljate, to jest da naša Redovnička Deržava Bosanska primi na se brigu za providit s’ jednim od svojih sinovah Redovnikah, a podajnike Visoke Porte s’ duhovnom službom Rimo-katolike sažitelje serbske. Što nam je toliko ugodnie, koliko znademo da je znatnih dio tiuli katolika od ovud iz Bosne tamo se nasta­ nio, i nastanjivat slidi. Mi se iz svega serca radujemo Posetrimi Serbii, da su joj tako hrabri, i bistroumni u ovo burno doba upravitelji zapali; da je nesamo svoj visoki položaj znala uzderžat, nego da je se u vrieme obćeg od prosvete u Europi napridka prid licem sveg učenog svieta osvjetlala s’ onim lanske godine Decretom, s’ kojim sva kerstjanska vieroizpoviedanja s’ pravim gradjanskim, i Duhom primernu slobodu takodjer i tuđe uživati mogu; radujemo se suviše, da možemo i mi istom S. 0. Papi sa serčanoni pohvalom Vašeg’ Visokog Rimu učinit, Praviteljstva ugodno upečatljenje Ali ćemo se pobrinuti, da stvar po Vašem predlogu u djelo privedemo dok i naše stvari dozriu i podpuni pravac uzmu, što će te bistrie ustmeno od Gospoda Kovačevića razumit. Milostivo darovanih !()(.< Puk: Cesarski za Cerkve naše, a tako isto i lične za nas dvoicu po­ klone s’ osobitom blagodarnostju primilismo, za koje će шо mi svagda zahvalni ostati, a Protokoli Provincie naše sačuvat će spomen oni Prijateljski, i bratinskih poklonah, takodjer i narod naš u no­ vim svojim Cerkvama koje im sada dobročinioci podpomažu podizati; za iste dobročinioce sve­ srdno će se Bogu molit. Uz ova čuvstva blagodarnosti primite Visoko-rodni Gospodine uvje­ renje našega svagdašnjega štovanja s’ kojem osta­ jemo. Bristovsko dne II. prosinca 1854. Vašega Visoko Rodja Blagodarni O. Martin Nedić v. r., Provincial. O. MariaiifeŠunjić v. г., Naim. Biskup. * *• Bacimo li dakle još jednom pogled na gornje dokumente, to ćemo uvidjeti, da se ipak vlada mlade kraljevine Srbije, ne može skroz osuditi, da nije ništa radila za dobro svojih katoličkih poda­ nika i da je konkordatu izmegju sv. Stolice i srpske vlade vazda bila jedna od glavnih za :15 prijeka manjak uronjenoga klera i bojazan srpske vlade za svoju samostalnost. I dok mi prvi dio zaprijeke manjak autohtonoga klera, oplakujemo; dotle ni drugi u onome stadiju ne mo­ žemo odobriti. U onome, velimo, stadiju; jer »jus cavendi«, kao svakoj državi, tako i Srbiji moramo dopustiti; nu to ne smije ići dotle, da se iz puke bojazni tisuće duša liši njihove utjehe i to tim manje, što je danas vijek slobode i što se pravo tako pojima, da se nitko ne kažnjava, dok ne po­ griješi. Srbija neka prokuša, katolički živalj providjeti ma i s austrijskim klerom, pa će se brzo osvjedočiti, da katolička Crkva svačiju samostal­ nost i slobodu visoko cijeni i da katolički kler u Srbiju ne dolazi, da ruši srpsku, krvlju iskupljenu, slobodu i samostalnost. Ta neka se Srbija samo sjeti, da baš ona ista sv. Stolica, koja je još 1288. redodržavniku dalmatinskih Franjevaca naložila, da na želju srpskoga kralja u njegovu državu izašalje dva Franjevca, da je, velim, baš ta ista sv. Stolica i Stjepana Dragutina i majku mu Jelenu i čitavo njegovo kraljestvo primila pod tada moćnu svoju zaštitu. Anka Topićeva: Sunce mira. Na ognjištu još ugarak tinja, Zaostatak pruća zadnjeg, granja, A na polju cirli ljuta zima; Krov kolibe bura škripom lama I nanaša smetove u selo. Kraj žiške je njih četvero sjelo: Žena mlada, (kmetica je jadna,) Na prsima njiše čedo slatko, Dvoje drugih u lugu se igra. Nit ko zbori. nit ko glasa daje, — Tek kad ikad crvotok se čuje, Ili sinčić veći pita: Šta je? Kad će mamo babo kući doći?! Sa uzdahom bolnim pogledaje Na prag goli hranitelja svoga, Te prošapta: Sada. sada ide, Рпо čujem korake u sn’jegu. I zbilja se otvaraju vrata, Hrastovina od studeni puca: Babo! — Babo! �36 Нг. 3 >SKRAPINSKI I’KRIVO-l« Zar si došo dragi? Uzrujano srce njemu kuca . . . Ženu grli, a dječicu ljubi. »Da došo sam, da vam opet idem!« Sada? — Noć je, vijavica vije. Od milja se čudnovata smije: »Kralj me zove (i drugi su pošli,) Kao junak da za njega ginem I za grudu otadžbine mile!« Casak šutnja, a tad žuljnc ruke Kmetice se oko vrata svile: Hajde, vojno! Bog ti sreću dao! Junak budi poput pradjedova, Ne okaljaj pošteno nam ime! Blago meni, — ponosim se time, Sto sad imam tri sokola mlada Te će jednom kao i ti biti! U torbu mu kruha crna meće, Krišku sira, lulu i duhana; A tad zdrobi gusle javorove, Fa strunama njedra b’jela veže I odreza pletenice duge, Da sa njima opanke priteže. Drhtaj jedan, poljub I škrinuše opet vrata stara Davno sjene ne stalo u sn’jcgu, A kmetica još na vratim’ stoji: Djeca plaču, cvokoću od zime: Gladan mamo! Kud nam ode babo? Ode ginut za našega kralja! Istrgo se lav evropske sile Iz veriga stoljetnoga sana, Fa sad traži sunca i grijanja. Traži рГјепа izgubljenih dana, Da nahrani laviće i tigra. Buka, urlik, - eno sad će skočit Dolje jugu, gdje ’no more vrije Mladenačke krvi prolivene I gdje pjesma slavenska se vije: Za krst časni i slobodu zlatnu! A1 u času zadnjem zdvojnog rika, Fritegnu mu lanac oko vrata Ruka snažna plemenita cara, - Zar ti mene? ne dokrajči dalje, Vladar s’jedi ukreti ga okom, - 1913. A glasnike na sve strane šalje: »Ko je krune moje d’jete vjerno, Neka dogje do pr’jestolja moga!« Narod silni na podnožje kleče: Od Lužičke gore do Dnjestare, Od Oršave stare do Jadrana, Do Bregenca i pitomih Alpa; Fa još usto iz bosanskih polja I iz gola krša Hercegova, Sve to dogje do vladara svoga, Svi do oca, da mu ljubav daju. Mukom jednim uzdisaji staju: »Djeco moja! šta vam srce kaže, Hoćete li ginut, mr’jeti za me I za grudu otadžbine svoje? « Tvoj je život! Tvoja krv je naša! »Ali na krst ne, na polumjesec, Na koji su negda udarali, Velebita najveći junaci, Da obrane život, čast i krunu Kralju svome Hapsburgove loze? Drhtaj, jecaj, — uzdah, šapat dugi. »Megju vama milijuna ima Kojima je lipa drvo sveto; Zar će Slaven na Slavena ići?« Šutnja grobna, tek se dašak čuo, A1 i on je zan’jemio skoro . . . »A šta kaže moj najmlagji biser, Šta Bosanci, moji Hercegovci, Fa sa njima lički hrabri borci, A šta narod s Labe i Vltave?« Usklik jedan, u njem c’jela snaga: »»Ljubav, život, vjernost i junaštvo, Svojina su Tvoja i slobode, Da ograne sunce mira, sreće, Foljanama pradjedovske grude! Sa braćom nas krv i sloga veže; Stari naši učili nas tako, A mi djecu — i tako će dalje. — «« Sve zan’jemi suza carska staje Na grudima da se dalje spusti Do podnožja, gdje ’no srca biju. »Neću smrti, hoću ljubav vašu, Hoću život da životom ragja! Vjera vaša je junaštvo staro, Od krune je sjajne meni slagja! — �K onalitucioni fra ta ra u rećoga red a sv. P ranje. Na Balkanu s Kumanova borci, Sa Cataldže, prizrenski junaci, Slaveni su, - to su braća vaša; Brat na brata nek ne diže ruke Do nevolje ljute sarnrtnice. -« U uzdahu nada, pa tišina . . . »Mir i sreća! ja sam otac svima! Nek kraljevstva sunce dalje grije; Rad bojišta nek ni jedan tužan Na ognjištu pregja svojih nije!« * Ne stalo je inja i vjetrova, Lahor blagi, njiŠe behar b’jcli, Jasmin, ruža u grimizu cvatu, Pred kolibom lipa sva u zlatu, A kmetica muze koze dvije; Maljušni se u naramku smije Babe svoga, koji sretan reče: »Neću smrti, hoću ljubav vašu!« Za planinu sunce mira sjeda, Koje zgrija more sretnih duša; Ognjenu mu pjesmu, milopojnu Lovorika sa maslinom sluša: Gdje se proli krvca slavskog roda, Da iz tmine uskrisi sloboda. Prof. R. Strohal, Z a g re b :- - . — .■ —...................... Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje. Prevedeni na I rv.atski jezik po ocu tra Iva u Grižostomu Kcršiću Oesaninu god. 1734. hrvatski Franjevci trećega reda preuzeše čas­ nu i rodoljubivu zadaću od svoje starije braće Benediktinaca, da njeguju i podržavaju hrvatsku gla­ golsku knjigu, i to ne samo onu strogo crkvenu, već i svjetovnu, poslovnu i umjetnu. Oni su zaista bili osobito u Istri, Dalmaciji, po istarskim i dal­ matinskim otocima najjači stup, o koji se je osla­ njala tečajem nekoliko vijekova hrv. glagolska knjiga. Oni su je njegovali još i onda, kada su ie počeli napuštati gotovo svi njezini pobornici, sve do 19. vijeka. Iz franjevačkih su samostana do­ lazile preko popova glagolaša raznovrsne knjige u narod, koje nijesu samo jačale religijozna čuv­ stva u narodu i naučale ga, kako će bogoljubno, 37 razborito i umjereno živjeti, već su poput ljeko­ vita melema budile u hrv. narodu narodnu svijest i očuvale hrv. narodu narodnje ime hrvatsko i u onim najtmurnijim danima hrv. prošlosti. Ne­ pobitna je istina, da su unutar zidina franjevačkih samostana tečajem više vijekova živjeli i blago­ tvorno radili u korist hrvatskoga naroda ne samo pobožni božji službenici već i ponajbolji hrvatski rodoljubi, koji su svoje rodoljublje dokazali ne nerazložnom vikom već skromnim svojim radom i blagoslovenim svojim djelima. Nije ovdje mjesto, da nabrajam sve zasluge hrvatskih Franjevaca trećega reda za hrv. gla­ golsku knjigu. Ostavljam taj posao za drugu zgodu. Na ovom sam si mjestu odabrao zadaću, da upo­ znam čitatelje sa načinom života hrv. Franjevaca trećega reda. Odakle ćemo moći najpouzdanije doznati za njihov način života? Odakle, ako ne iz njihovih konstitucija ili uredaba. Meni su za sada poznate ove konstitucije glagolicom napisane: 1. U ritualu o. Šimuna Klimantovića (živio od god. 1460. 1520.) » R e g u l a p o k o r n i h « pod naslovom: »V ime b(o)žije, arnen. Počenjet regula bratije i sestar ot kajanija tretoga reda bla­ ženoga Frančiska. ku potvrdi Mikula papa četvrti. Cti pravo” sa tastamentom blaženoga Frančiska, oticijem obučenija i činima profesa pokornih. 2. U istomu ritualu » K u š t a c i o n i p o ­ k o r n i h « pod naslovom: »V ime b(o)žije, amen. Ovo jesu kuštacioni bratije pokornih tretoga reda b(la)ž(e)n(o)ga Frančiska provencije Dalmacije, učinjeni oda vse bratije na kap(i)tu!i na školji Galevci prid Zadrom na let b(o)žjih 1492. na 12. dan miseca aprila«. Ove je konstitucije izdao štampom o. Stjepan Ivančić u svojoj knjizi »Povjestne crte o samostanskom III. redu sv. o. Franje po Dalma­ ciji, Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodržavi«. 3. U ritualu o. Šimuna Glavića Sibeničanina (živio od god. 1490. 1565.) » R e g u l a p o ­ k o r n i h « i » K u š t a c i o n i p o k o r n i h « po prilici isto što i u Klimantovićevu ritualu, odakle je vjerovatno to uzeto. 4. U rukopisu glagolskom, koji se čuva u ar­ hivu Jugoslavenske akademije pod signaturom IV. a. 91. pod naslovom »Isus i Marija. Tu po­ činju naredbe, ke su učinjene va Asiži v k(a)p(itu)li jenerali ot g(ospo)d(i)na Ivana grdinala, ligata apostolskoga stola moćiju s(ve)te crkve rimske pape Martina petoga i Eujenija črtvrtoga, ki je potvrdil to, a te knjige zovu se kušticioni«. Ovaj rukopis priredio sam za štampu, te se može od- �88 Br, 8. SE K A H N S K l PERIVOJ 1918. mah štampati, čim se nakladnik nagje. Rukopis na­ Fr(a)nč(i)ska i tretoga reda i inim redom i inim pisan je po mom mnijenju u 17. vijeku, a ne u 16., Ijudem kumfr(a)trom i prokuraturom i odvitnikom kako tvrdi g. Milčetić u svojoj bibliografiji na redovskim«. Ovo je djelo preveo iz latinskoga na str. 397. hrvatski god. 1511. Fra Šimun, sin Jurja Kleme5. U glagolskom rukopisu, koji se čuva u ar­ novića ( = Klimantovića) z Lukurana sprid Za­ hivu Jugoslavenske akademije pod signaturom dra, te se i u našem rukopisu u prednjem dijelu III. a. 22. pod naslovom: »Konstitucioni fratrov nalazi štampani latinski original od god. 1502. tretoga reda s(veto)ga oca Franč(i)ska redovskoga 2. u glagolskom rukopisu, koji se čuva u ar­ obsluženija, potverjene od prisvetoga gospodina hivu Jugoslavenske akademije pod signaturom našega Klementa dva na destoga pape prevelikoga IV. a. 142., nalazi se prijepis ili preradba Klimanlito 1734., — štampane u Rimu u štampariji poč- tovićeva djela, spomenutoga pod br. 1. Ovaj je tovane kamare apoštolske lito gorinje, — prene­ prijepis ili preradbu učinio Fra Petar Milutinić u sene na hervaski jezik po ocu fra Ivan Grižostomu samostanu na Božjem polju kraj Vižinade u Istri Keršiću Cresaninu isto lito miseca decembra«. god. 1559. Ovaj spomenik evo ovdje niže iznosim cio na javu. 3. u glagolskom rukopisu, koji se čuva u sa­ 6. U glagolskom rukopisu, koji se čuva u g. mostanu Franjevaca III. reda u Zadru i koji po­ prof. Ivana Milčetića i koji je on opisao u svojoj činje: »Počinju prošćenija dopušćena od mnogih bibliografiji od str. 398.— 401., i to u zadnjem s(ve)tih otac papov virriim karšćanom, ki nose dijelu ovoga rukopisa od str. 75.— 103., koji dio kordun s(ve)toga oca (Fran(čis)ka i pohajaju crije preokrenuto prišit prvomu dijelu. Iz nekih bi­ kve njegova reda«. Prof. Milčetić veli za ovaj ru­ lježaka, što ih navodi g. prof. Ivan Milčetić iz kopis, da potječb iz 18. vijeka. Ja ga nijesam vi­ ovoga rukopisa razabirem, da je ovaj rukopis pri­ dio, stoga mu ne mogu odrediti vrijeme postanka. jepis onoga, što sam ga spomenuo pod br. 5. Ovaj Pisac rukopisa, što ga ovdje iznosim pred je prijepis učinio god. 1740. Fra $imun Haržić, svijet, Ivan Hrisostom Keršić nije mnogo pazio na košto pokazuje ova bilješka: »1740. Spisah ovi ispravnost stila i čistoću jezika. Mjestimice osjeća iibar ja Fra Simun Haržić: ki bude štiti, da n(e) se odviše njegov ropski prijevod iz latinskoga je­ zamiri, ako najde kikoli oror unutra. I bog me ve­ zika. Neke posve neznatne rusizme upotrebljava seli, amen«. više od afektacije, da podade svomu jeziku neko Prof. Milčetić spominje jedan prijepis ruko­ ozbiljnije i svetije obilježje, budući da su se poslije pisa pod br. 5. od fratra Stazića sa Raba od djelovanja Rafaela Levakovića (u 17. v.) u hrvat­ ske crkvene knjige uvukli mnogi rusizmi. god. 1803. Za život naših Franjevaca trećega reda zna­ Konstitucioni fratrov tretoga meniti su jošte neki zbornici papinskih bula, ko­ r e d a s (v e t o) g a o c a F r a n č (i) s k a r e ­ jima se njima podjeljuju razne povlastice, tako d o v s k o g a o b s l u ž e n i j a , p o t v e r j e n e osobito ovi: od p r i s v e t o g a g o s p o d i n a n a š e g a I. u glagolskom rukopisu, koji se čuva u Kkr.l i m e n t a d v a n a d e s t o g a p a p e p r i štampane u sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod signaturom v e l i k o g a l i t o 1734., S. M. 32. F. 20., pod naslovom: »V ime g(ospod)ina R i m u u š t a m p a r i j i p o č t o v a n e k a ­ n(a)š(e)ga Is(u)h(rist)a, amen. Počinjet M a r u m m a r e a p o š t o l s k e l i t o g o r i n j e , m a n j u m ( = mare magnum) induliencije iliti p r e n e s e n e n a h e r v a s k i j a z i k p o reći prošćenija s(ve)toga Dum(i)niga i male bra- o c u f r a I v a n G r i ž o s t o m u K e r š i ć u isto lito mi seca de­ tije i s(ve)te Klare i tretoga reda s(ve)toga Fran- C r e s a n i n u čiska, ko je na kratki zneto iz lejistra ap(usto)lsko- c e m b r a . Fratar Paval Belomo, naučitelj sla(v)noga ga po počtovanom meštru Marku, ki b(i)še t(a)da okolit i slišatelj ap(usto)lskoga dvora, dopuščane bogoslovija reliona tretoga reda svetoga Frančii dane indulijencije iliti reći prošćenija redu s(ve)- ska od pokore, ministar jeneral i sluga, rodom od toga Dum(i)niga i s(ve)toga Fr(a)nčiska po različ- Agrijenta. Svim fratrom istoga reda večno spasenije u nih i po mnozih velikih arhiereih papi. I ako si jesu ova vsa v sekrstiji n(a)š(e)ga kunventa napisana gospodinu! Božanstvenoga lica prijasnu i nedosiženu i sinjana i bila su zadovoljno zapisana ovde, zato punije dajemo na znanije prošćenija niže pisana, svitlost, koja na stvorenju človika bi zlamenovana ka su dana redu svetoga Dum(i)niga i s(ve)toga svarhu nas zrakmi višnjega zakona na priliku bo- �K onsLilucioni frata ra trećega re d a н\\ b ra n je . žanstva i ako li ne posve ugašenu li pomračenu nigda plakaše Mojsij na gori sinajskoj, od ondi izlitiini suzami, postmi, hdenji i molitvami nastojeći za četerdeset dan to samo užganimi obećanji prošase gospodina, da ne bi ugasil sviću u Izrailu nego da bi posvitil svoje lice nad službenici svojimi i vični zakon u suslednike Adama samo ne meždu mertvi kobnom i pukom žudijskim u mramornu kamenu upisan zapovidati račil bi i zaisto molitvam vojvode izraelskoga milostivo svemogući vojinstva go­ spodin povolji. Pločami za to svidočanstva iz verha gore izsiče, rijimi zavet vičnjega zakona slovom zapečati, ke tako pojahu pisane, da od boga jesu bile upisane, svidočanstvo jošće svako­ mu protivećemu se priobilato ostavilo biše. Mno­ go zaisto koristno ima se zakona ispisana od boga za prijeta imiti i sudišća ust njegovih nepristano očima gledati i tančinom pameti poticati. Ke da­ kle hvale, priljubljeni, pridobromu bogu i prive likomu prinesti pristoji se, zato u najzadnjih ovih dnevih po ustih Isukarstova namistnika na zemlji kako no po drugomu Mojsiju nami za živiti na­ redbu i zakoni dosada zapleteni istumači i njih u ovomu malahnomu libriću svitlim načinom upi­ sanih svemu redu podade. ^Nastavi! će se.) pa« Urban T a lija :- .....= = ---------= = ....... = = = = = = Religijozna skepsa i inosmjerni pravci u kršćanskoj Apoiogetici. з. Protiv ovoga što sam dosada dokazivao ne bi nimalo pomoglo pozivati se na neke činjenice, u kojim neki vide i nalaze vanredne i neočekivane uspjehe tako zvane nove apologetike. Možda će mi tkogod pokazati Chateaubriandova djela apologetična naročito na »K r š ć a пs k i Ge n i j « , na njegovu metodu i na uspjeh, koji je postigao naročito izmegju francuskoga naroda, gdje se bijaše rasklimalo kršćanstvo i duhovi utopili do očiju u religijoznoj skepsi. Primjer Chateaubriand-ov, kao što i stotinu drugih ovomu sličnih ne dokazuje ništa. U Chateaubriand-ovim djelima nema tankih dubokih istraživanja, nema metofističkih dokazi­ vanja, tu teče samo živa, poetička, zanosna riječ jednoga kršćanina katolika, koga zanaša ustrajnost, nauka, aktivnost kršćanstva, koji opčaran divi se .‘{9 kršćanstvu. Ovo je, gospodo, istina. Istina je takogjer, da je Chateaubriand postigao neočekivani uspjeh. Izmoreni duhovi u Francuskoj religijoznom skepsom, ogorčeni životom, koji nije smisla više imao niti ga mogao imati bez religije, našli su u » K r š ć a n s k o m u G e n i j u« ono nešto, što irn je srce pitalo, težnje stišavalo. A to jer su vjer­ nici silno osjećali potrebu vjere kršćanske, jako želili utjehu religije, koja su u njima ne bijaše utr­ nula, već im je bila silom suzbijana. To i sam Cha­ teaubriand priznaje, kada piše: »Koliko srdaca po­ deranih, koliko duhova očajanih nijesu čekali i za­ zivali u pomoć, nebesku pomoć, da ih liječi. Oni izmoreni duhovi pohitiše k Crkvi, kao što se za vremena kuge trči liječniku: žrtve našega (fran­ cuskoga) prevrata zatražiše utočišće pred oltarima, kao što se utopljenik hvata hridi, da tu nagje spasa (u predg. sedmomu izdanju). Ovako Chateaubrianth A jah bi se poslužio slikom, koja bi ilustrovala sjajni uspjeh Chateaubriand-ova apologetičnoga pisanja. Preuz. i Presvjetla Gospodo! Uspjeh Chateaubriand-ova pisanja sličan je uspjehu, što po­ stiže jedan oduševljeni i žarki govornik, koji stupa u dvoranu da progovori publici, koja misli i osjeća sve jedno, što je govornik; razlikom tom što pu­ blika, bojažljiva i potištena, ne usugjuje se da prva istupi, već očekuje, da istupi oduševljeni govornik, koji će neustrašivo, jasno i javno uzeti u obranu, što joj je milo, ali utajano u srcu leži. Takova pu­ blika pred neustrašivim govornikom ne može a da se ne upusti u frenetične aklamacije odobravanja i burnim pljeskanjem govornika ne posvjedoči pot­ puni triumf. Takav je bio, ja mislim, i Chateaubriand-ov slučaj. Stoga ne valja pozivati se na Chateaubri­ and-ov vanredni uspjeh da se podupre pravac tako zvane moderne apologetike, jer je svrha apoioge­ tici k sebi privući inomišljenike, a ne osokoliti i oduševiti istomišljenika. Preuz. i Presjetla Gospodo! Do sada sam go­ vorio o religijoznoj skepsi, koja se začinje i razvija u središtima; reda ini je progovoriti o skepsi presagjenoj, to jest vidjeti, bili bila uspješnija starija ili novija apologetika sa onim, koji se u pogledu reli­ gioznog skepticizma poput trabanata okreću okolo nekih središta. Preuzvišena i Presvj. Gospodo! Napomenuo sam na drugomu mjestu činjenicu, da se religijozna skepsa u centrima upire u neko nutarnje osvjedo- �40 fei*. 3. — »SFRA FINSKI PFr i VO.I« čenje, koje potječe odatle, što se neće da pristane uz dogmatizam; dok presagjena skepsa oslanja se ponajviše na neki vanjski upor, koji bude ili auktoritet ili odgoj ili ambijenat ili što slično, a oslanja se stoga, što zaposlenost, kratkovidnost ili drugo što slično tu bude, što ne dopuštava, da se znan­ stveno, trijezno ispita vrijednost takove baze. Ali kao što sam pripustio da u centrima osim zlo­ porabe dogmatizma može biti i strast uzrok religijoznoj skepsi, to može biti izvor skepsi i ondje, gdje je prenešena. Hoću reći, tu pokvarenost ljudske volje otvori vrata skepsi, a to stoga što joj ova ide u susret, pa joj opravdava ono nešto, što joj je milije i ugodnije i ako nedozvoljeno i sugjeno. Morali bi dakle ispitati, koja od dviju apologetika uspješnija bi bila protiv skepsi prenešenoj u navedenim dvjema slučajevima, biva: u slučaju kada je skepsi izvor auktoritet, odgoj, ambijenat, i u slučaju, kada joj je izvor pokvarenost volje (strasti). Gospodo! Odgovaram: ako se je nadati kakovu uspjehu, možemo se nadati satno od starije apologetike, novija je prama tomu nemoćna. Iz onoga, što sam do sada govorio može se ne teško izvesti, što ja tvrdim; ali ću ja ipak nešto dodati, da se tim jasnijom pokaže nr a tvrdnja. Aktoritet, odgoj itd., vanjski r.eki oslon, oslon može biti (ako nije pokvarenost volje) takovoj skepsi. Ali tko hoće da nešto uspješno postigne, njemu je oboriti i potkopati taj temelj. To ne može drugim putem postići, već racijonalnim. Pokaže li se, da je e r r o r držati do toga auktoriteta do takova odgoja, svaki razborit čovjek ako rnu ne budu strasti drmale voljom prignut će glavu i reći: »imaš pravo, ja sam do sada inače mislio, sada vidim, da nije tako, kako sam do sada mislio«, pa će odustati od takova mišljenja, dosljedno i od prakse, koja prima direktivu od mišljenja. Ali pokazati nekomu da je nešto e r r o r, posao je uma, a ne volje: jer je ovdje pitanje: je li, nije li to istina, a nije pitanje: nosi li mi to kakove koristi (dobra) ili ne. Ovo je dosta jasno, da ne bi trebovalo drugo nadodati. Radi li se pak o drugomu slučaju, kada naime neuredne strasti drmaju voljom, te hoće, da bude nešto, što da je tako, nema nikakova temelja apologetika, koja tobože hoće da govori volji ne može se nadati nikakovu uspjehu. Ako bi se i tu moglo nadati kakovomu uspjehu valja se obratiti nacio­ nalnoj apologetičnoj metodi. I evo, Gospodo, razloga, što sam ga već istaknuo na drugom 1013. mjestu. Ako tko hoće da bude nešto, što nije, ne može to htjeti, a da mu to ne donese nešto, što mu se mili, neku korist, neko njemu dobro. Ovo je psihološka nužda. Ako se hoće da taj svoju teo­ riju i teoretički i praktično zabaci, mora mu se pokazati u tomu neko veće dobro, i to je psiholožna nužda. A to dobro može se pokazati rac io ­ nalnim putem i preko uma utjecati na volju. Ovo moje dokazivanje ne udara doduše na sve pravce tako zvane moderne apologetike. Imade ih izmegju njih, koji hoće da tako postupaju. Njihov je pravac ovaj: napredak, materijalno, intektualno i moralno dobrostanje moramo zahva­ liti kršćanstvu. Onaj, komu je do prave kulture, valja da pribjegne kršćanstvu: tu je izvor blago­ stanja. Gospodo! Čini mi se, da je baš u ovomu kardinalna pogrješka takove apologetike. Ta se pogrješka ne opaža na prvi mah, ali je pogreška tu i ako je utajana i obavita neprozirnim velom. Pogrješka je staviti se na stanovište, koje se ozna­ čuje ovako: »Kršćanska religija promiče bez­ uvjetno svegj, u svakomu slučaju i svakomu materijalno dobro. Pogrješno je ovo stanovište, jer kršćanska religija smatra čovjeka opredijeljena dakako za neko dobro, što je njegova konačna svrha, ali ne za neko dobro, koje je u ovoj prirodi. Kršćanska religija ne smatra ovaj život početkom i svrhom svega, već smatra početkom, koji će se nastaviti u drugomu životu, tamo onkraj groba. Kršćanska religija kaže put, pruža sredstva, koja vode čovjeka ravno postignuću njegove konačne svrhe, potpuna dobra tamo u drugomu životu, i to je glavno, a nuzgredno promiče i dobro ovoga života. Put je kršćanska krjepost, koja upravlja čovjeka konačnom njegovu dobru, ali je taj put uzbrdit, trnovit, a to se kosi u najviše slučajeva sa onim dobrom, koje se bude tražilo samo u grani­ cama ove prirode bez obzira na dobro drugoga života. Kršćanska krjepost promiče dakako i materijalno dobro, ali to samo u koliko je u skladu sa vječnim dobrom, jer kršćanska etika ne može a da ne pridigne čovjeka materijalno. Odavle slijedi kada se materijalni probici čovjeka sukobe sa vječnim dobrom, oni moraju popustiti, te čovjek mora materijalno u više slučaja stradati, to jest zahvaliti se materijalnim probicima i ugodnostima. Ovo je šušti kršćanski nauk, kojemu apolo­ geta valja da privuče skeptika. Tko se stavi na stanovište: »kršćanska vjera promiče materijalno dobro narodima, i to u sva­ �R eligijozna s k e p s a i in o sm je rn i komu slučaju, stoga valja da čovjek pribjegne kršćanstvu« ne bude li s druge strane utvrgjene istine kršćanstva o Bogu personalnomu, pra­ vednomu, o drugomu životu, o sankciji dobra i zla etičkog itd., šta će taj kršćanski apologeta postići? Bankrot u apologetici. Skeptik i moralni libertinac, koji ogrljava kršćansku religiju, privučen samo jedinom moti­ vacijom, da će mu biti dobro, jer će mu kršćanska religija promicati materijalno dobro, to jest ono dobro, koje on bude sudio da je njemu dobro, ne obziruć se ni na Boga, ni budući život ni na čisti kršćanski etički zakon, taj će libertinac u kršćanskoj religiji takovo dobro i tražiti. A u slučaju, da on tu ne nagje ono, što on misli da mu je dobro ne obziruć se na dobro neko drugoga života, šta će biti s takovim libertincem? On će se zahvaliti na kršćanskoj religiji, a to stoga, što mu ona nije izvršila obećanja; pa će tražiti na drugomu mjestu, ne bi li našao, što mu ugagja njegovim željama, koje mu nije ispunila kršćanska vjera. A ovaj postupak bio bi logičan, posve logičan. Rečenica » k r j e p o s n i k u m n o g o s l u ­ č a j e v a s t r a d a « , rečenica »v i r t u s i n infirmitate perficitur« poznata je kršćanskim apologetima, pa bili oni ma bilo kojeg mu drago pravca: oni ne poriču te rečenice, a ne smiju ih poreći. Ali stanovište njihovo stoji u najizrazitijoj i najoštrijoj oprečnosti sa ovim reče­ nicama. Ako krjeposnik prema kršćanskoj etici u mnogo slučajeva strada, tada kršćanska religija ne nosi sobom u svakomu slučaju dobra materijal­ nog, dosljedno niti ugodnosti, što odatle proistječe; ako li kršćanska religija u svakomu slučaju nosi materijalno dobro, to jest dobro u granicama ove prirode, tada krjeposnik ne može i ne smije stra­ dati. Ovo je oprečnost, koju apologeti, o kojim govorim, neće svesti u sklad nikada. Ovi apologeti zauzimlju stanovište prema religijoznoj skepsi jednako, koje zauzimlje monistična filozofija prema etičkom libertinizmu. Monistična filozofija htjela bi ocalnim oklopom zaštititi etiku. Da to postigne motivaciju etici polaže u dobro, što je u granicama ove prirode. Drugim riječima: »živi etički, jer ti to nosi dobra«. Buduć da ova istina nije u svakomu slučaju čitava etička zgrada valja da se sruši. Tako biva i s kršćanskom religijom, koja se hoće da upre u neko dobro ove prirode. Ona se ne može održati: ona nužno valja da se sruši. Takovim apologetima ne bi ostajalo ino, već da se dohvate, zadnjega tobože spasa p rav ci u k ršćanskoj Л jtoloizelici. -41 kojega se hvata i monistična filozofija, a taj je » v i r t u s š i bi o p t i m u m et a d e q u a t u m p r a e m i u m«. Ali oni mogu u tomu sebi naći spasa toliko, koliko utopljenik, koji se hvata da se spasi pjene morske, koja nad njim pliva. ( Vi d i moj u radnj u: P a u l s e n m o d e r n i filo­ zof , e t i k a i o d g o j n a r o d a « u H r v a t . S t r a ž i g . 1909.— 1910.— 1911.) Ako ne bude utvrgjeno s druge strane osvje­ dočenje o opstanku personalnoga Boga, neumrlosti duha, drugoga života, o nadnaravnomu redu, o nadnaravnosti kršćanske objave i o drugim kršćan­ skim istinama, ne može pomoći ništa kršćanskomu apologetu motivacija: » k r š ć a n s k a n a u k a v u č e s o b o m d o b r o « valja čovjeku pribjeći kršćanstvu, jer, kao što sam dokazao, kršćanskoj krjeposti nije glavna svrha ovaj svijet, niti dobro u granicama ove prirode; pa niti može pomoći uspješno motivacija, koja apelira na neku ima­ nentnu nuždu i potrebu Božanstva, n a s u b c o s c i e n t i a — u odbijajući filozofske dokaze; jer u tomu slučaju radeći se tu o nečemu, što je subjek­ tivno, toga apologetika ne može unijeti, dosljedno apologetika svovj cilj promašuje, i ona ostaje su­ višnom. Nakon ovoga zaglavka dodati ću nešto, što će bolje objasniti stvar, o kojoj govorim. Ja sam u svome zaglavku kazao, da je tako zvana moderna apologetika neuspješna i nemoćna prema religijoznoj skepsi, tim nijesam kazao, da se ona ne bi mogla upotrijebiti u nekim siučajima. Ti su slučajevi, kada krjeposniku u sukobima života, koji ga češće sretaju, krvavi srce i nabori mu se jada prevlače preko čela, traži nešto okolo sebe, ne bi Ii mu gorčilo donekle umanjilo i čim zasladilo, apologeta može ga umiriti nadom, da kršćanska nauka i njeno prakticiranje ne ostavlja na oseki krjeposnika u sukobima, već mu znade bar u nekim siučajima nagraditi njegovu krjepost i u ovomu životu: nagrada i ako nepotpuna ipak nagrada, koja će se potpunih u drugom životu. Što dakako može biti nekom pobudom da osvjedočeni kršćanin veselije ustraje, i jače ga ovije okolo sebe, kršćan­ ska religija, istinitost koje njemu je inače s druge strane jasno utvrgjena. U ovakovim i sličnim siučajima može pomoći motivacija gore navedena; ali izmegju ovakovih slučajeva i slučaja religijozne skepse i moralnog libertinizma ogromna je razlika. Završujem: budući izvor u opće religijoznoj skepsi u središtima zloupotreba dogmatizma, a ondje, gdje je prenešena uzroci su drugi, koje sam �42 Br. -SER A FIN SK I PE R IV O J« — 1913. ja već napomenuo; ako se dakle želi, da apologetični rad bude uspješan, valja se zauzeti za pravi dogmatizam. Postupak u kratko bio bi ovaj: 1. Utvrditi opstanak trima fundamentalnim istinama (principima) koje se ne oslanjaju na nikakove druge, a to, jer su prve. Ti su principi: a) svoj opstanak, kao fakat, b) vrijednost principa uzročnosti (principium causalitatis), c) sposobnost ljudskoga duha da dopre do spoznanja istine. 2. Utvrditi izvore ljudske izvjesne spoznaje, kojoj se razborit čovjek može povjeriti, a to su: a) c o n s c i e n t i a (samosvijest kao čovječije svojstvo), b) vanjsko iskustvo, c) um (intellectus), koji se odnosi na prve principe, d) razum (ratio) sposobnost razloženja, e) vjera (auctoritas di­ vina et humana). 3. Na bazi ovih premisa utvrditi p r e a m ­ b u l a f i d e i. 4. Utvrditi opstanak natprirodnoga reda i razliku izmegju prirode i natprirode. 5. Mogućnost i faktični opstanak natprirodne objave, u Isusu, začetniku kršćanstva. Ovo bi bile najkrupnije crte, koje izmegju sebe primaju mnoge druge tanje i potanje. Mogućnost i opstanak faktični natprirodnoga reda najači je l a p i s o f f e n s i o n i s religijozojnoj skepsi i ovaj valja odstraniti. Čitavo se nesporazumjenje svagja na jedino pitanje, naime o kriterijama nad­ naravnoga reda: tu je sukob izmegju religijozne skepse i kršćanske apologetike: na tu glavnu operacijonu bazu apologeta valja da svrati svu svoju pažnju, ako mu se je nadati uspjehu, koji valja da poluči kršćanski apologeta. Ovo je jedini naravni put, koji može voditi do nekoga uspjeha. Rekao sam naravni put, jer ne izostavljam niti smijem izostaviti »d i v i n a e g r a t i a e i nf 1 u х u m«. Poznate su riječi, što nam ih je Sv. Luka napisao: » Q u a e d a m m u l i e r n o m i n e L у d i a, p u r p u r a r i a . . . c o l e n s D e u m a u d i v i t (verba Pauli) c u j u s U o mi nus a p e r u i t cor i n t e n d e r e hiis q u a e d i c e b a n t u r a P a u l o (Act. 16. 14.). Pavao je dakako govorio ne samo Lidiji već i drugim, ali je Bog a p e r u i t c o r Lidiji svojom milosti, koja Lijidinu i l l u s t r a v i t m e n t e m , v o l u n t a t e m m o v i t . Apologete mogu go­ voriti, ali i Bog je spravan priskočiti svojom milosti naročito ondje, gdje se ne polažu zapreke. Reče­ nica » F a c i e n t i q u o d e s t i n s e D e u s n o n d e n e g a t g r a t i a m « dobro je poznata kod svetih otaca, ovo što kažem, potvrgjuje. »E i q u i d e s i d e r i o et s t u d i o p l e n u s est , d a b u n t u r a D e o o m n i a ; ei v e r o , qui his v a c u u s e s t , n e c ea, q u a e p e n e s se s u n t , f a c i t , n e q u e a Deo s u n t , d a b u n t u r i l i i. (S. J. C h r i s o s . h o m. 14. i n e p i s. a d R o rn. n. 11.) Neka se ide kršćanski onim putem, koji sam gore označio; neka se uz to vruće moli, da Božja milost ne bude uskraćena, već da budu u b e r i o r e s g r a t i a e podijeljene o b c e c a t i s e t i n d u r a t i s, moći će se tada kršćanski apo­ logeta obilno mnadati uspjehu. Ш Mirko ju rk ić: - - i----- Jedan zaboravljeni odgovor g. dru Jozi Dujmušiću, izazvan najnovijom negovom brošurom. Uvod. Prošle su u siječnju dvije godine, kako je g. dr. Jozo Dujmušić navalio na učitelje pučkih škola. Zgoda mu se je nadala, kad su se saradnicima i uredniku »Učiteljske Zore« otele neke jezične po­ greške. (i. Dujmušić iznio je u »Hrvatskom Dnev­ niku« te pogreške i načinivši od njih vrlo široku osnovu za svoje zaključke obijedio sve učitelje na­ rodnih škola s neznanja materinskog jezika i svalio na njih krivnju za svoj slab uspjeh u najnižem raz­ redu srednje škole. Na ovaj način htjede da se obrani pred višom vlašću, koja ga je kako sam priznade — bila pozvala, da opravda slab uspjeh iz hrvatskog jezika u I. razredu. G. dr. D. učinio se književni daliija pa pita, tereti, sudi i osugjuje, i to sve tako silničkom ge­ stom, kao da pred sobom vidi samo intelektualno roblje. To je bilo u ono vrijeme, kad su učitelji na­ rodnih škola tražili povišenje plaća, kad se je ra­ dilo o njihovom kruhu. Bijaše u njegovoj kritici i jedna primjedba o plaćama. Dakle na sve strane daleki i teški zaključci. Ovo me je sve bilo potaklo, pa se u »Hrvatskoj Zajednici« osvrnuh na ovu kri­ tiku i s kritičarevim književnim djelom u ruci uprijeh prstom u slabu stručnu poziciju njegovu. Na ovo mi g. dr. D. odgovorio mršavom re­ plikom u »Hrv. Dn.«. Htjedoh da stvarno ispravim i ponudih istome listu »odgovor na odgovor«. Uredništvo imajući svoje razloge ne htjede primiti rukopisa, a ja ga onda dadoh »Musavatu«. Tu je izašao samo početak. Kako je u ono vrijeme list morao iznositi opširan izvještaj ankete o reorga­ �.ledan z ab o rav ljen i odgovor. nizaciji medresa i mekteba, a M. je izlazio samo dva puta u sedmici, prošle su i dvije sedmice, a da nije štampan nastavak moga članka. Da pre­ stane cijela polemika, koja je podigla toliko prašine i sa svih strana izazvala odgovore i uzvrate, po­ vučem rukopis i odrečem se zadnje riječi. Primjećujem, da su za cijele prepirke na na­ šoj strani bile simpatije profesora srednjih škola, staleških drugova gospodina Dujmušića. Mislio sam, da će se g. D. razumno snaći i mirno povući pa da će mu iza cijele ove prepirke ostati samo tužna uspomena. Prevarih se. Ispunilo se ono, što sam naslutio u početku svoga odgovora. Tamo sam pisao na jednom mje­ stu: »Sva je prilika, kakav se je sad ukazao g. dr., da ne će ni kasnije ostati nijemi gledalac, nego će i još koji put zagrnuti rukave, da čisti, i otvoriti usta, da opominje nehajno ljudstvo.« Sad navaljuje na naše Franjevce. Brošurom »Očuvaj Bože, fratarske zlobe!«, diže kuku i mo­ tiku na fratre, da raspiri smirene strasti i rasturi otrovni plamen mržnje, unutarnjeg rata i bratskog inada po hrvatskom taboru u Bosni i Hercegovini. Nije moje, da odbijam glavnu navalu g. dr. D. Za to će se naći - bude li vrijedno uzvraćati — vrijednih pera. Mene se tiče samo jedno mjesto u brošuri. Gospodin dr. Julijan Jelenić, prikazujući stručnu sposobnost g. Dujmušića — povodom njegove kritike o radu bosanskih i hercegovačkih Franjevaca u listu »Siidslavische Revue« —- spo­ minje njegovu n a u k u o p j e s n i š t v u , koja, kako dokazaše ljudi, nema ni primitivnih gramatič­ kih točnosti. Dalje piše o p r o s t o j r e č e n i c i dra. D., za koju dokaza profesor franjevačke gim­ nazije u Visokom (Markušić), da je u čitavome djelu ponajbolje bijeli papir. Najposlije — piše g. dr. Jelenić — obori se on na neukost i slabo djelo­ vanje učitelja narodnih osnovnih škola, a oni nesretni Jurkiću! — prorešetaše njegova djela i dokazaše — i t. d. Gosp. Dujmušić osvrće se na ovo u brošuri (str. 22.) i piše: »Sto se pak tiče moje stručne spreme, neka •se g. pisac obrati na dvorskoga savjetnika g. Krcsmarika, pa će saznati, kojim je riječima mene g. dr. Alaupović bio za svog našljednika preporučio kao učitelja hrvatskog jezika na šerijatskoj školi.1) Ч Nije nužde, kada je malo kašnje dr. Alaupović, prof. Tandariću otkrio, da je to učinio prema onoj narodnoj: »Tko tebe Jopatom, ti njega pogačom«. (Op. ured.). 4H Neka sravni taj sud i ono, š t o o m e n i p i š u u p a l j e n e d i l e t a n t s k e g l a v e , pa će možda ipak uvidjeti, da me bosanska vlada ne drži u službi na sramotu zavoda, gdje služim, nego da se nalazim u sredini srednjoškolskih učitelja, što se tiče i stručnoga znanja i savjesnosti, s kojom vršim svoje teške dužnosti.« Ko usporedi citirano mjesto iz osvrta gosp. dra. Jelenića sa ovim odsjekom čudne obrane g. dra. Dujmušića, lako će zamijetiti ljutu žaoku, upe­ renu izmegju ostalih i na mene. Ja i onako već dvije godine dugujem g. Dujmušiću odgovor, pa neka se ne srdi, ako mu ga sad izazvan bez ka­ mata vraćam. Iznosim u cijelosti »odgovor na odgovor«, kako sam ga dovršio 2. siječnja 1911., pa neka či­ taoci razaberu, na čijoj je strani diletantizam. Vrlo cijenjenom uredništvu »Serafinskog Pe­ rivoja« toplo zahvaljujem na susretljivosti. O dgovor na odgovor. g. dra. Joze Dujmušića u »Hrv. Dnevniku«. Uhvatili jednoč Ciganina u selu na zlu poslu, pa mu po običaju odvalili po tabanima dvadeset i pet štapa, a on pretrpje kaznu i kad ga odriješiše, ode svojoj braći pod čergu. »Fj bolan, šta ti bi?« pitaše ga. »Ama sam jim pokaz’o!« odgovoriće po­ nosno cigo. »Be poletješe za mnom, a ja se ne dam, be i stigoše me, ja se ne dam. Uhvatiše me i svezaše, a ja se ne dam. Dovedoše me pred gla­ vara, opet se ja ne dam. Osudiše me, ja se ne dam. Povališe me na dasku, ja se ne dam, - be sve­ zaše mi uz tabane nekoliko špriiJjica, a ja se opet ne dam.« Sjetio sam se ove priče o Ciganinu, pročitavši do kraja odgovor gospodina Dujmušića, koji po­ nosno završuje: »Za sada ovoliko, a ustreba li, iz­ nijet ću više.« G. dr. se ljuti. To mu niko ne može zamjeriti, ali mu se mora zamjeriti, što ide pisati, dok se još nije umirio, dok nemirno i vruće čuvstvo nije sa­ vladao hladan razum. Pogotovo se mora zamje­ riti njemu, o čijoj izobrazbi ni malo ne mogosmo sumnjati, pa se s toga smjedosmo pouzdati u nje­ gov razbor, da će dobro omjeriti svaki razlog i svaku premisu prije, nego što ide izricati sudove. Zamjeramo mu i s toga, jer je on u jednu ruku književni kritičar, pa mu je valjalo dobro pozna­ vati kako pravila ozbiljne kritike tako i običaje pristojne stvarne polemike. Ne znam pravo, koje su čudne i otajne sile odvukle g. dr. D. na vrlo strmu i klizavu stazu �44 Br. 3. — »SERAFINSKI PERIVOJ« 19J3. osobne polemike. Da su te sile bile vrlo zle i opake, razumjeće svako, ko pročita odgovor g. D., a da je taj odgovor vrlo mnogo naškodio glasu njego­ vom, i to će razabrati razuman čitalac. G. D. se je naljutio, pa je možda htio, da i ja osjetim neugodno čuvstvo uvrijegjene samo­ svijesti. To će valjda i biti razlog, za što je nategnuo one intimne žice, koje zadršću na osami, kad se čovjek nagje megju četiri zida, ali koje valja da zašute, kad se pojedinac uputi u svijet, megju ljude, gdje se suspreže srce i ušutkavaju afekti. G. dr. iskazao je i više, nego što je smio, a ako je sve ono, što on blagoglagoljivo iznese pred nas, poredam, pa na tim premisama stvorim svoje su­ dove, onda nek se ne srdi, nego neka posluša glas razbora pa u ovome iskustvu potraži vrijedne po­ uke za budućnost, jer sva je prilika, kakav se je sad ukazao g. dr., da ne će ni kasnije ostati nijemi gledalac, nego će i još koji put zagrnuti rukave, da čisti, i otvoriti usta, da opominje nehajno ljud­ stvo. Priznajem, da ne će ovaj posao g. dra. ostati bez moje štete. Nije me naljutio, ali me je povukao za sobom i svojom metodom, pa mjesto da se ba­ vim samom stvarju, naveo me je evo, da se bavim i njegovom osobom. A to se ne slaže s mojim na­ čelima o stvarnoj kritici. Da li je g. D. imao pravo, kad je onako neduhovito povukao u raspravu i moju osobu i prilike, neka sudi, ko pročita moj osvrt u »Hrv. Zajednici« i onaj njegov odsjek u odgovoru, gdje priča, kako »slabo zna toga go­ spodina,« s kojim se jednoč vidio i samo dvije tri progovorio. I makar da on slabo zna toga gospo­ dina, nije mu mrsko bilo zabaviti se i osobom nje­ govom, počevši čarobnim zrakom bečke pedago­ gije a završivši megalomanijom. U taj posao utroši g. dr. mnogo snage. Cijeli njegov odgovor ima blizu 450 redaka, a od toga je stvarna polemika jedva zauzela 180 redaka. Ostalo su što kojekakve suvišne neduhovite aneg­ dote a što čaršinske priče te študije o megaloma­ niji i profesorskom naslovu. Nije ni čudo, da se je usput g. dru. omakla i koja neozbiljna. Značajne su i puno kazuju o kulturnom odgoju g. Dujmušića ove: »Ovaj pako g. Jurkić pokazao je ovaj put djetinjasti gnjev«; — »Da g. Jurkić ne misli baš ni jedan čas, da se ja igram petljanije kao on, evo mu odma dokaza za ono prvo« — (t. j. da sam mu podvalio rečenicu iz »Zore«); »vidi se, da je taj gospodin posve djetinjskih manira«; »teško jadnoj djeci, ako tome gospodinu stanu na rep« — i slično. Dok je g. dr. D. trošio pero i umnu snagu, nastojeći u rečenice konstruirati ižljeve svojih nabujalih čuvstava, zaboravio je go­ voriti o samoj stvari, te je od 7 pravopisnih po­ grešaka, koje sam mu nabrojio, branio samo 5, dalje se dotakao dviju od 10 sintaktičkih pogre­ šaka, od blizu 50 stilističkih pogrešaka nije se usudio braniti ni jedne, a izmegju 46 barbarizama i neoligizama probrao je 4, da ih brani. Vrlo ugo­ dan posao. I na kraju svoga djela dobacuje: »Za sada ovoliko, a ustreba li, iznijet ću još više.« Neka sada o ozbiljnosti g. Dujmušića sude sami poštovani čitaoci. A da se ipak još dotičem stvari i nakon ovakog odgovora, koji jedva da će biti vri­ jedan, da se čovjek osvrne na nj, navode me па to same naše prilike. Ne prati svak strogo pole­ mike ove ruke. Neko je privirio u »Hrvatsku Za­ jednicu«, a da nije svaku moju riječ pomno raza­ birao i pamtio, poslije toga možda čitao odgovor u »Hrvatskom Dnevniku« i pročitavši razumio, da je g. dr. D. sve odbio i obranio svoju knjigu i kritiku. Eto sam s toga računao, neka se vidi i zna, s koliko ozbiljnosti neki filozofi i slaviste zalaze u književnu prepirku. Pabirci po odgovoru. Jedno ima pravo g. dr. Dujmušić. Veli, da sam otvorio borbu posebne vrste. To priznajem. Ne znam doduše, šta je njemu »posebno« u mojoj borbi, ali ću reći, šta ja mislim. G. dr. je navalio na »Učiteljsku Zoru« i njezine saradnike. Ja se prihvatih obrane, i to ne da branim jezik, kojemu se je prigovorilo, nego da prigovaram jeziku na­ šeg protivnika. To nije čisto stvarna borba, ali tome je kriv sam g. D. Iznijevši pogreške »Uč. Zore« stvorio je vrlo čudan a u našim prilikam i. i zloban zaključak. Učitelji osnovnih škola ne znaju jezika, te s toga prvo: učenici izlaze iz ovih škola nespremljeni, a drugo:valja se pobrinuti za bolji uspjeh, štono ga ne mogu postići sadanji učitelji, koji još hoće i veću plaću! Ja sam htio g. dru. izbiti moralni temelj ispod ovakih nagagjanja. Htio sam dokazati, da i on pati od velike oskudice so­ lidne jezične spreme, te — zaključujući, kako to i on zaključuje — da valja i njemu zanijekati spo­ sobnost sjediti na onako odličnom mjestu i vući plaću VIII. činovnog razreda. Ako ću da ovako zlobno i nehumano sudim, imao bih zato i širi temelj, nego li g. D. On je osudio s neznanja jezika urednika i desetak saradnika »Uč. Zore«, pa na ovoj uskoj osnovci izveo zaključak o sposobnosti svih 700 učitelja i učiteljica. Ja sudim njega sama,, i to s njegovom knjigom u ruci. �Jed a n z a boravljen i odgovor. Da li pak griješim, sve i ako se »podam osvetljivosti, da rne nosi, dokle god uzmogne«, kako mi veli g. dr., neka sudi pravedan čitalac, (i. dr. D. ustao je na sav učiteljski stalež osnovnih škola, namjeravajući, kako pravo u osvrtu naslutili, da na našu savjest svali rgjav uspjeh u nižoj srednjoj školi. To nam i sam priznaje u »Prvoj i zadnjoj g. Lj. Dvoriiikoviću«, gdje veli: »Kad školski nad­ zornici ili n e ć e ili n e z n a j u upozoriti n e k e učitelje (sad uzmiče, prije je govorio općenito) na nedostatke njihova literarnoga rada (Sta se tiče nadzornika literarni rad učitelja?), morao je to uči­ niti neko drugi i to tim prije, š t o j e t o g n j e ­ g o v a v i š a v l a s t b i l a p o z v a l a , da o p r a v d a s l a b u s p j e h i z li r v a t s k o g a j e z i k a u I. r a z r e d u . I da opravda slab uspjeh, morao je tražiti razloga svagdje, samo ne kod kuće. Mislim, da ima dosta drugih, pravili raz­ loga, koji su krivi slabom uspjehu. Mnogo će ih naći g. dr., kad pažljivo pročita članke g. Dlustuša u »lirv. Dnevniku«, a najkašnje neka se obazre po razredima, pa neka prebroji gjake i kao is­ kusan školnik neka reče, može li se nastavnik u onako krcanim razredima nadati čestitom uspjehu! Dalje ne ću ni ja da tražim. Veli g. D., da sam mu podvalio cijelu rečenicu iz »Zore«. Ona rečenica, kako je istom sad vidim, jest iz »Zore«, a ja mu je nisam podvalio, nego sam je našao u njegovom tekstu, gdje se ni čim ne razaznaje od ostalog zadržaja. Ako je slagar izostavio navodnike, za što g. dr. krivi mene, da sam mu nešto podvalio? Moram li ja kontrolirati i ispravljati tekst, g. doktore? Povjerovali, da sa­ vjesno citira, pa mi ne pade na um, da usporegjujem njegove zamjerke i »Zorin« sadržaj. Ne pade mi ni to na um, da je g. dr. možda slab korektor, pa da mu kadikad oku uteku poneki potrebni znaci. Saznajem od g. dra., da nije bio »rezigniran«, kad je izgovorio one riječi, nego nešto više, on je bio »indigniran«! Pa neka mu bude. A ako želi, da mu kažem smisao prvog pridjeva, neka se javi. G. Dujmušić priča, kako je čuo za moju mirnu narav. Da odgoneta i tu zagonetku, gdje eto taj mirni čovjek ide da brani sebe i svoje staleško kolo, dozivlje u pomoć narodnu filozofiju, te veli: Ispod mire devet vire! I razgrijana mašta već mu dočarava konture nekih zlih i opasnih strašila, a on, da se otrese čudnih osjećaja i oslobodi srce, zazivlje opet utjehu narodne riječi. Ovaj put bijaše nesretne pameti, jer zamijeni pojmove, koji su da­ leko jedan od drugoga. Upotrijebio je tugju riječ, a ne zna joj značenja. Veli: »Ko s džinima tikve 4Г> sadi, o glavu mu pucaju«. Narod spominje gjavla, a ne džina. Gjavao, vrag ili arapski šejtan je »satanas«, a džin je takogjer arapska riječ i znači isto što i »geiiius«. Dakle svakako pogolem lapsus za jednog filologa, makar i slavistu. G. dr. Dujmušić »poziva se« na narodni go­ vor proti Maretićevu autoritetu. Pravo ima, kad »se poziva« na narodni govor, ali pitam, odakle ona pravila, koja stvoriše naši najodličniji filolozi? Zar i oni nisu ta pravila izgragjivali na temelju živog narodnog govora, skupljene gragje: zabilje­ žene tradicionalne literature, te knjiga, koje napi­ saše ljudi iz naroda i dobri poznavaoci narodne riječi! Za što g. D. ne zove u pomoć narodni go­ vor, kad ide pisati one nakazne riječi: prouzrokuje, izvanredno, nedogledna, proizlazi, predidući i si.?! Ili misli, da će ovako moći obraniti svaku jezičnu rugobu: Ako ti prigovore jeziku i spomenu pra­ vilo, reci, da si tako čuo u narodu, a ako ti do­ kažu, da narod tako ne govori, reci, da toga ima u tijeli i tijeh pijaca. Hoće da obrani glagol »rabiti« i ružnu kovanicu »zloporaba« spominjući, kako te riječi upotrebljuju zagrebački pisci. Tako će g. dr. moći obraniti i najveće nagrde našega jezika. Neka sam sada rekne, može li se ozbiljno govoriti o nje­ govoj filozofiji. (Nastavit će se.) sa Fra Jozo Zvonigradski: Historičko-geografičko društvo bosanskih Franjevaca. (Jedan podatak iz tajničkoga arhiva.) Prevrćući stare spise ovosamostanske knjiž­ nice zapeli za jedan, ne tolko star kolko važan, spis nekako iz osamnest sto i šezdeset godina. On potvrgjuje ono, što je većkrat u našem »Perivoju« pisano o onim prosvjetnim pokusima bosanskih Franjevaca tamo od Gaja preporoditelja do osvojenja Bosne. Koli je ovaj literarni zamah bio op­ ćenit megju onovremenim mladim Franjevcima, dokazom je to, što su prosvjetni pokreti i pozivi bili višebrojni i od više poletnih Franjevaca, koji su kušali sastaviti književničko kolo kolko za svoju samovježbu, tolko za prosvjetljenje naroda. Na­ stojanje bosanskih Franjevaca, da napred kroče uspored sa braćom prekosavskom, skače u cijeni, kad se uzme u obzir, da su oni to nastojali u da­ nima ropstva i svih mogućih zapreka. �PtiKIVOJ« РШ . Gore spomenuti spis jest vlastoručni poziv darovitog fra Ante Kneževića i fra Jerke Barbarića na zemljopisno-povjesno opisivanje svoje domovine, koji poziv potpisaše svi oni, koji se odazvaše toj suradnji. Ovaj nas poziv mora vrlo zanimati bilo sa svojih rodoljubnih misli, koji nama potomcima mogu biti samo na pobudu i ponos, bilo sa svoga jedrog jezika, koji i opet potvrgjuje ono pohvalno priznanje o jeziku bosanskih Fra­ njevaca. Evo toga poziva s nepromjenjenim pra­ vopisom: Časni Otci i Mila Bratjo! »Cielog svieta u okrugu »Znanstvo napried čim koraca >U neznanstva dubljeg tugu »Tebe Bosno udes baca.' Mar in Neđić Tko iole pozornost svoju obrati na duh, koji je sada u svietu zavladao, i promotri kako svi na­ rodi prosvietljene Europe (pa i drugih krajevah svjeta) sve sile i sve napore ulažu, kako bi veću sreću i blagostanje steko; pak promisli tužno stanje mile domovine naše Bosne, u kojoj niti osjena od prosvjete nejma, doista će se o istinitosti gori na­ vedenih redaka uvjeriti. Jer dočim oko nas sunce od prosvjete sja, i našu domovinu blagodatnimi zrakami sa svih strana obsiže, mi stojimo kao u jednoj sobi usred vedrog pramaljetnog dana za­ tvorenoj kapcim od prozorah i vratim. Dočim drugi narodi, pa i susjedna naša bratja Kniževna Društva sklapaju, sveučilišta ustanovljuju, učione podižu; u nas i ono malo učionicah, koje možeš na prste lako pribroiti, kukavno izgleda, i malo na­ preduje, a korist posve malo doprinosi narodu (osim što je opet bolje, da djeca u učioni ono vre­ mena provedu, u koje bi bezposleni svakako po sokacim skitajuć se proveli). Dočim drugi narodi, i u njima pojedini muževi, koji su i manje učeni, svoju povjestnicu, svoje domovine prirodne pred­ nosti, svoje slavne muževe i njihova slavna za domovinu dielovanja, junačka i dobrotvorna diela znaju, s ponosom pripovjedaju. Koliko ih izmedju nas ima, koi znadu više o Kini, ili kojem drugom udaljenom kraju svjeta nego o Bosni, pače o kojem u njoj okružju, pripovjedati? Gledamo podrtine starih njegda možebit glasovitih gradovah, tvrdjavah, samostanah, crkvih itd. a neznamo ni ko ih je sagradio, pače ni koliko ih i gdje ih imade? Živemo i stanujemo toliko vremena u jednom mjestu, a neznamo koliko kućah, stanovnikah ili žitelja u njemu imade? . . . Ovako od svih nas ukupno reći se nemože, a od koliko ih se može su­ dite — ______ Ovo su Bratjo! samo poglavite točke naših biedah i nevoljah, i stožerni uzroci sjeromaštva, ootištenosti, gluposti i jada miloga nam naroda u Sosni, a koliko ih ima ovim priličnih? Zar nije sra­ motno za nas p e r e g r i n o s n o s e s s e i n 5 a t r i a ? Zar nije sramota za nas da inostranci )o domovini našoj putujući, a za kratko vrieme j njoj boraveći, i negledajući na trud pohlepno ju notre i opisuju? i to kako opisuju? umanjujući, pokrivajući, crneći i ružeći njezine liepote, s kojim u ista nebesa naresiše, i čineći od slavne, od one ponosne i plodne Bosne, da je jedan kraj afrikanske, ali amerikanske pustošine, pune vratolomnih klisurah. Sveta dakle naša dužnost od nas zalitieva, da ju dobro poznamo, i da u trudu tudjince sliedimo, i da njezino slavno poštenje od napadanjah tudjinskih obranimo. Mi smo, koje nas vasione svjet drži za dobrotvore i prosvietitelje na­ roda našega, kako u vjeri tako i drugim znano­ stima, pa zato nas cjene svi inostranci, koji čim malo po našoj domovini prohodaju se, odmah uvide da većinom u našim rukama blagostanje na­ roda stoji. Kad nas dakle tudjini za takove drže i poznaju, ne prestaje nam drugo nego da se takih imena dostojni pokažemo; zato bi griehota bila, kad se ne bi trsili i potrudili, za dobro naroda na­ šega koji je već toliko duhom klonuo, da ako mu rni po mogućnosti ne pomognemo, ostade taki zauviek. Ako li se pak mi toga posla prihvatimo, imati ćemo plaću kod Boga, kod ljudih vjekovitu slavu, potomci pak naroda vječni spomen preda­ vati će. Govorite! istina je to sve, ali šta se može uči­ niti? Može se mlogo, kad se hoće, a i hotili bi po­ jedini, nu sami ne mogu. Zato Bratjo! svi jedino o obćoj sviuh nas stvari radimo, a vidit ćemo da se može mlogo učiniti, kad je sloga. »Samo Bratjo sarno složno; gdje je sloga, sve je možno.« Uztezat će se možebit koji, zašto oli nemože sve, oli nezna, pa se boji poruge, pogrde. Mi samo že­ limo da se učini što se može koliko i kako mu drago ono bilo, pa baš bilo i najgore biti će prim­ ljeno biti će pohvaljeno biti će uzvišeno, buduć kod ljubitelja svoje otačbine nejma stvari, koja se na korist i slavu njezinu čini, da je ružna i ne­ valjala. A baš da bi i bilo što i nevaljalo, biti će prigledatelji i urednici, koji će sve prigledati i ure­ diti. Evo dakle na što pozivljemo sve ljubi­ telje svoje slavne majke otačbine, da se za ljubav njezinu dostoje: 1. Točno opisati na koje okružje (uzmi u ob­ ziru vjerozakonskom i gragjanskom) spada po- �11i^toгiско-^оо,цгаIiCrkn dru šl vo bo sanskih F ranjevaca. glavito mjesto one okolice, u kojoj pribivaš, najme: na koji kajmakanluk, kadiluk, biskupiju, župu patriarku spada? Jeli onde stolica vezira, kajrnakama, kadie, mudira, biskupa, patriarke, metro­ polite, popa, župnika, imama? 2. U onom mjestu, gdi koji rečenih stoluje, oli od koga pišeš, kojega su vjerozakona stanovnici? koliko ima kuća turskih? koliko ima dušah (ako je moguće točno ili od prilike)? koliko ima kato­ ličkih i ristjanskih kućah i dušah itd. Ima li starosjediocah, i ako su imena pridrugojačili, kako su se pria zvali? 3. Koliko onaj kajmakan ima podvrženih si okružjah iliti kadilukah? mudir koliko podvrženih si sela? kud se pruža njegovo okružje (djelokrug) i dokle se pruža? Iz poglavitog mjesta koliko u koje selo ima sahatih? u svakom tom selu koji je broj kućah, stanovnikah po različitosti zakona, kao u broju 2.? 4. Kako u poglavitih mjestih koga okružja, tako i u selih na isto spadajućih, imali kakvih podrtinah i ostanakah od kakvih starih gradovah, tvrdjavah, samostanah, spomenikah? novih kakvih zdanjah ili zgradah od samostanah, crkvih, kršlah, džamiah, učionah, medresah, rnejtefah itd? Zlamenite planine, liekovite vode, proizvode prirodne glede carstva rodnog, rastnog, rudnog i skotnog. Točno opisati odkud dolaze imena poglavitih mjestah, planinah, vodah, ili kakvo je predanje traditio glede istih. Narodne pjesme, pripovietke, zagonetke itd., osobito pak narodne obi­ čaje prigodom mesopusta mesojedje - pokladah, svatbe, ukopa (sedmine), kumovanje itd. Donajposli umoljava se svaki časni rodoljub, da uz rečeni opis pošalje (ako bi imao) kakovih sta­ rih poveljah, listinah, pisamah (docurnenta), ili ako nejma te bi zrlao gdje ih iniade, da ih u opisu uvrsti, ili u posebnom listu urednicima priobći. Takogjer novacah starinskih itd. Kad bi svaki u svom okružju ova popiso, ko­ liko liepa zbirka prednostih narodnih sabrala bi se, i koliko liepa povjestnica i zemljopis iz toga gradiva mnogo bi se sačiniti? Doznao bi tada narod bolje što je bio i što je i u какуи je sada stanju. Poznali bi njegovi dobroželitelji i dobra njegova promicatelji, što ima narod hvale dostoj­ nog, što ukora vrjednog, a dosliedno šta bi se imalo popraviti, šta još većma utvrditi. Ovo jed­ nom, pa i dvojici samim nije moguće učiniti, na­ lazeći se svaki u poslu stališa redovničkog i sve­ ćeničkog zabavljen i primoran kripostju posluha na jednom mjestu stati, te tako nemogući mjesta 47 obilaziti. A svaki žrtvovavši njekoliko vremena od duhovnih poslovah svakako prostog i na tu svrhu upotrebivši lako bi se mogla niloga učiniti. Zato Bratjo! svaki izmedju nas neka dade rodu. Možebit biti će i takih rodoljubah, koji će ovaj naš poziv zanemariti, izsmijati i pogrdi ti; ali ništa zato! neka slobodno pogrde koliko hoće, mi ih ipak uljudno umoljavamo, da ovo pismo posije nego su pročitali i primili ili izsmijali ili odbili da ga opet brez kasnenja opreme na mjesto iz dvora naznačena. Drugače će ovo Društvo imati pravo od Starešinah (kojim je stvar točno po­ znata) tražiti ovo pismo. Medjutirn koji se ovomu glasu hotidne odazvati, učtivo se umoljava 1. Da se na ovo pismo podpiše i obveže da će izpuniti ono, što se u brojevima uzdrži. 2. Da izjavi dvoicu, koje sudi sposobne za rečena urediti, i knjigu iz njih sačiniti, koji će se takodjer pobrinuti za do­ puštenje od Starešinah izposlovati, i to do Uzkrsa neka svaki hotiući učini. Osim toga svaki svoj članak neka podpiše svojim imenom, prezimenom i dužnostju koje obnaša, a to stoga što će spisa­ telja svakog članak posli popravljenja vjerno biti ^ s^an sa imenom ' prezimenom istoga, da tako svakoga trud za milu otačbimi očito se ukaže, 3. Molimo, da svaki drugi, koji se za ljubav otačbine prihvati ovoga posla, članak oli opis kojih stvarih sa svojim imenom pošalje ili na č. o. An­ tuna Kneževića, sad u Livnu stanujućega, ili č. o. Jerki Barbariću-Breši sad u Bojnici prebivajućemu. Donajposlje ovo pismo (jedan do drugoga iz mjesta u mjesto po redu naznačenom) neka po­ šalju, a najposlidnji u mjesto najzadnje neka vrne. Zdravstvujte! 1. Ja brat Jerko Barbarić-Breša, učitelj mla­ deži u samostanu Sv. Duha u Bojnici obvezujem se opisati (ili zato naći drugoga, koji će opisati) mjesta i sela župe Bojničke, Brestovske i Busovačke, i to poleg zahtievanja ovog pisma, a opis poslati na č. o. Antu Kneževića. Sudim pako za najsposobnijega urediti opise istog otca Antu i otca Mariana Markovića. 2. Ja brat Antun Knežević obvezujem se opi­ sati Varcar s okolicom, Jajce sa okolicom ako tko drugi nebi, pa ako drugi nebi i Doljnje Skoplje, Kupres, Livno i sve polje Livanjsko. Za urednike pako držim najsposobnie oo. Jerku BarbarićaBrešu i o. Antu Ćurića. 3. Ja Brat Nikola Lovrić obećajem opisati Travnik i Dolac posebno. Za urednike scinim za najsposobnie otce Antuna Kneževića i Jerku Barbarića-Brešu. �•i* tir. H. - S K K A F I M S K i PLRlV O .l « 191:1 4. Ja brat Marian Marković svjedočim ovim mojim podpisom i obvezujem se na to, da ću opi­ sati župu Pećine, Bučiće i gdjekoju opazku učiniti glede okolice Travanjske, t. j. podpuniti opis re­ čene okolice. Za urednike spisah držim za najsposobnie č. o. Antuna Kneževića i č. o. Jerku Barbarića. 5. Ja Brat Mato Živković obećajem opisati Tolisu, Vidovice, Ulice, Domaljevac. Za Urednike najsposobnie držim č. o. Antuna Kneževića i Jerku Barbarića. 6. Ja Brat Grgo Franić-Franićević, pripovidnik sveti, u Samostanu S. Kate u Kreševu ob­ vezujem se opisati Kreševo i okolo bližnja sela, i to poleg zalitievanja ovog pisma, a opisivanje spremit O. P. Antunu Kneževiću. Za urednike scinim OO. P. P. fra Antu Kneževića i fra Mariana Markovića. 7. Ja Brat Ambroža Radmanović obvezujem se poleg zakonah gori rečenih opisati Banjaluku sa bližnjim selim. Za urednike scienim najspo­ sobnie čč. oo. Antuna Kneževića i Jerku Barbarića-Brešu. 8. Ja Brat Marko Ozimac obvezujem se opi­ sati župu Dobretiće do Vrhovinah i okolo. Za Ured­ nike pako scienim najsposobnije C. O. Antuna Kne­ ževića i C. O. Jerku Barbarića. John Gerard. Tužna srca uzimam pero u ruku, da javim i svomu rodu veliku tugu svega naobraženog svi­ jeta nad gubitkom čuvena učenjaka John-а Gerard-a. Bože dragi, ko bi bio rekao, da ce tako brzo dospjeti onaj čovjek, čija privatna pisma, upravljena mojoj malenkosti, danas rukom prebirem. Sva ova pisma, od početka do kraja, vriju zanosnim žarom za svetinjom istine, puna su žarkih pobuda k mojem mladenačkom radu, željna su štošta čuti i o hrvatskom narodu. Takav muž znanosti, prijatelj mladosti, ljubitelj hr­ vatskog roda zaslužuje, da mu se i ja, kao njegov harni štovatelj, putem ovih par životopisnih crtica odužim, a u isti mah da i hrv. narodu u najkraćim potezim pred­ očim: ko je i što je bio John Gerard. nauka, dovršenih u Stonyhurstu, stupi godine 18,%. u Družbu Isusovaca, gdje odluči posvetiti se Bogu sa zna­ nošću. Sad ode u London, da se na tamošnjem sveuči­ lištu usavrši u svojim zaljubljenim naučim. God. 1873. postavši svećenikom otkrije sebi novo polje rada. Naj­ prije prigrli učiteljsko zvanje, za kojim ukaza izvanrednu sposobnost. Prirodne znanosti bile su mu najomiljeliji predmet; stoga se i primi naturalistične stolice u Stonyhurstu, jednom od najglasovitijih engleskih učilišta. Pri­ rodni njegov poziv, bih rekao, sastojaše se u pomnom ispitivanju naturalistične ili prirodne znanosti. Popis stonyhurstičke cvjetane pruža nam dokaze njegove znan­ stvene vrijednote. Sa tim prvim javnim djelom Gerard stupa u kolo stručnjaka, po priznanju velikih prirodo­ slovaca. Nije lako procijeniti štetu, koju je oćutjela kat. Crkva kao i cjelokupno naobraženo čovječanstvo u opsežnom britanskom carstvu sa smrću Gerard-ovom. Malo ih je, koji su vrijedni postići takovo odlično mjesto u raznim sferama znanstvenog rada, kakovo je postigao Isusovac Gerard. Pojav njegove vanjštine kao i njegovo pronicavo umovanje nalazilo je pristupa megju učenjacim prvoga reda. Mnogi, pa bili to i nekatolici, osjećali su se ugnutim pred tankoćutnim razlaganjem stručnjaka Gerard-a. Naravna darovitost uz obiteljsku imućnost pogodo­ vala je uspjehu Gerard-ovih znanstvenih nauka. U Edinburghu, premda rogjen od nekat. roditelja na 30. svibnja 1840., ipak dopadne ga sreća, da glavni i bitni odgoj dobije od katolika. Njegovi plemićki roditelji, otac i majka, prijegjoše u krilo kat. Crkve god. 1848. Pripovi­ jedanjem irskih Isusovaca cijeloj njegovoj kući Svemo­ gući udijeli, da zamjene krivu episkopalnu sektu sa pra­ vom kršć. vjerom. Nakon svojih prvih mladenačkih Čitamo li Gerardove prve prirodnjačke radove, opa­ žamo, da se je on više zanimao za savršenim pozna­ vanjem sićušnih potankosti iz životinjske i bilinske ana­ tomije, nego li sa općenom spoznajom životinjskog bilinskog područja. Dok je Gerard obnašao učiteljsku službu u Stonyhurstu, muževi daleko poznata glasa nagjoše u njemu još dvije osobne odlike, koje ga čine dostojnijim kola široko naofiraženih ljudi. Te nove dvije odlike pristaju mu kao učitelju i povjesničaru. Kao učitelj pokazao je svoju uzgojnu vještinu u zasnovi krasna časopisa, zvana »Stonyhurst Magazine«, koji je imao zadaću, da potiče mladost na što veću pobudu učenja prirodnih znanosti. Kao povjesničar očituje svoju kritično-povjesnu spremu u djelu »Centenary History of Stonyhurst«, gdje uz kro­ ničarske zgogjaje svoje »Alma Mater« riše mučno stanje katolika za vrijeme zloglasnog engl. progonstva. �Lislak. God. 1893. Gerard bude imenovan upraviteljem izdavalačkog osoblja za kat. smotru »The Month« (»Mjesecnjak«). Valjda je suvišno ovdje iznijeti štošto o gla­ sovitoj reviji, pošto je dobrahno poznata hrv. inteligen­ ciji putem naših hrv. smotara. Uregjivanje čisto znan­ stvenog lista, kao što je »The Month«, Gerard-u podade prigodu, da se još skupljenije posveti književnim pro­ izvodim. Ovo njegovo razdoblje diže ga megju urednike svjetskog glasa. Njegovim radom i pobudom tako je da­ nas zajamčena opstojnost ovog mjesečnog časopisa, da se može držati za najrašireniju i najaktualniju smotru na svijetu. Nego 1897. morade za neko vrijeme prekinuti urednikovanje »The Montha« zbog starešinskog poziva na provincijalnu službu, koju je kroz tri godine samoprije­ gorno i uspješno obnašao na korist svoje družbe. Svojim prevelikim radom teško iznemože svoje naravne sile, da se je morao svojevoljno riješiti uzvišene Družbine časti. Uza svu ljutu bol, »The Month« je vapio za svojim negdašnjim urednikom. Stoga god. 1900. bi mu ponovno dodijeljeno uredništvo toga časopisa, koje je uzdržao sve do prošlog ožujka tek minule godine. Pod drugodobnim uredništvom Gerard-ovim »The Month« je 'шо na onoj istoj visini, na kojoj su ga držali i njegovi slavni predšasnici kao Morris i Colcridge. Ima izgleda, da će i njegov nasljednik Keating nastaviti uregjivanje utrtom stazom po svojem predšasniku. Toliko je toga vrijedna Gerard iznio u »The Month-u«, da, kad on ne bi bio na­ pisao nikakvog drugog djela osim članka u ovoj smotri, već bi bio sebi osigurao mjesto u naučnim krugovim kao veliki prirodoslovac, duboki mislioc, ljubitelj ljepote, dobrote i istuie. Osim gore navedenog književnog rada Gerard je na­ pisao još mnogo znanstvenih djela, kojih mi ne možemo ovdje u omegjašenu prostoru ni pobrojiti, a kamo li po­ tanko njihovu snažnost isticati. Napominjem samo po­ znatija kao: »The Gunpowder Plot« (1897.); » The Churcli versus Science« (1905); »The World and Its Maker« (1902); »Modem Freethought« (1905); »Evolutionary Philosophy aud Common Sense« (1899) etc„ etc. Pri ovomu istaknuti je i njegovo suragjivanje u gla­ sovitom socijalno-kat. društvu »The Cath. Truth Society«, »Journal of Botany« kao i u »The Cath. Епсуclopedia«. Sa svojim djelom »Essays on Un-natural History« (1900) pokazao je, kakovo mjesto u znanosti može zastu­ pati i jedan prožeti katolik. Povod ovoj knjizi bijaše znanstveni spor megju Gerardom i slavnim naturalističnim učenjakom Graut Allen-om. Konačna pobjeda sa Strane Gerard-ove doprinese te njegovo ime bude uvr­ šteno megju članove znanstvenog Linne-ovog društva (»Mcmber of The Linnean Society) u Londonu. Gančević. Dr. Blažević: Kakva sjetva onaka žetva! Ako se je ikada i igdje obistinila ova rečenica, to je sigurno u današnjoj Fran­ cuskoj. Francuska je najmodernija država, ona je duhom pokretačem mnogim i mnogim današnjim običajima. Ona je dobila kao neko pravo da u Evropi pogledom na mnoge stvari diktira. Nu ona je najmodernija i u drugom pogledu, u onomu naime bez koga danas vele, da prave kulture i napretka nema. Francuska se je raskrstila s Bogom, vjerom. Na mjesto toga zavedeno je bezvjerstvo, hezboštvo. Bogu i vjeri kao i vjerskim stvarima u mo­ dernoj Francuskoj nema mjesta. Sve treba da se ravna prema razumu, prema volji onih, kojima je vjera odavno trn u oku bila, koji vjeru besposlicom smatraju. Bezvjer­ stvo treba da sve slojeve zahvati, jer jedino ovim na­ činom mogu narodi sretni i napredni biti. Da ovo provede i postigne, Francuska zasužnji katoličku Crkvu, protjera svećenstvo ili mu ote njegov djelokrug, dobra crkvena zaplijeni, iz škola izbaci Isusa, i ote ih vjerskom uplivu, a predade u- slobodoumnjačke ruke, koje da su jedine kadre da prosvijetle i unaprijede čovječanstvo. Pa i u istinu »divni« su plodovi moderne Francuske. Stara istina nanovo se potvrgjuje. Vjera i moral stupovi su ljudskog društva. Cim ovi propadnu narodu se si­ guran grob sprema. Narod bez Boga i vjere, narod je bez budućnosti. To uvigjaju svi pametniji ljudi, to uvigjaju i zdraviji elementi u Francuskoj, kao što ćemo nižje vidjeti. Otkako izbaciše Isusa iz škole. Boga iz sre­ dine svoje na Francusku pade tama. Franeus Edmond Vi Ile у objektivni posmatrač' pri­ lika u svojoj domovini dolazi do ovih zaključaka, go­ voreći o slobodnoj školi. Najveća je ludorija istisnuti iz škole vjersku obuku i nadomestiti ju samom nekom mo­ ralnom obukom. Ova vodi do toga da se mladež svim svojim nagonima poda i da samo uživa, a to vodi do mo­ ralne i materijalne propasti. £kola prema vjeri indife­ rentna nije drugo do li bezvjerska. Pariški advokat Joly priznaje očito, da je bezvjerska škola promašila svoj cilj i potpuni fiasko doživjela. »Daje li naša osnovna škola moralni uzgoj, čiju potrebu svatko osjeća? Prinuždeni smo. da na to pitanje niječno odgovorimo i to tako, da ona djeca koja ovoga uzgoja nijesu kod kuće dobila, istoga odgoja nikako nemaju.« On dakle pod silom okol­ nosti priznaje da pravog uzgoja bez vjere i Boga nema. Još su znamenitije riječi socijaliste gradskog savjetnika u Parisu M. Failleta: »Mnoge smo milijone izdali za obuku, veličanstvene smo školske zgrade napravili: ali priznati moramo, da smo samo grobove pravili, u ko- �Г)0 Hr -V - » S K 1 L \F IN S K I Р К Ш VO .l« iima nema duše Francuske.« To mu vjerujemo. Jer od kako su redovnici protjerani, mjesto napretka opaža se na svim linijama nazadak. Analfabetizam se širi, školski izdaci se množe, neznanje raste, ćudoredna pokvarenost i zločinstva megju mladeži preotimaju maha. Za analfabetizam svjedoče nam ljudi posve nesumnjivi. God. 1906. zastupnik Buison veli, da je obuka u osnov­ nim školama u 40 departementa nazadovala; a Clemenceau u svom govoru od 9. listopada 1909. kaže, da u francuskoj republici još imade 11.500 analfabeta, dok ih je 1904. bilo 10.600. Kako je stalo sa bižetom nastavnim neka nam govore ovi brojevi: 1872. izdana su 33,782.000 franaka; 1882. 105,826.000; 1892. 168,863.000; 1902. 208,662.781. Ovome nije uzrokom rastući možda broj učenika, jer Lcon de Crouraz-Cretch priznaje, da javne škole 108.000 učenika manje polazi. Kako se neznanje širi neka nam slijedeći brojevi kažu: Nekom prigodom iznašlo se je da se o prvim ljudima francuskim gotovo niti pojma nema. Megju vojništvoni bijaše ih 27%, koji o Ivani d’ Are, 37% o revoluciji, 40% o ratu iz godine 1870., 45% o Elsas-Lotaringiji, 60% o Napoleonu, a 66% o Ljudevitu XIV. niti pojma imali nijesu. O ćudorednom napretku mladeži rekao je spomenuti Joly ove riječi: Nećudoredni čini megju našom mladeži u kratko su se vrijeme početverostručili. God. 1901. bila su 504 slučaja gdje su mladići kažnjeni bili; 1905. bijaše ih 612; 1906.: 924; 1907.: 1122; 1908.: 1836; 1909.: 2026. Godine 1905. megju 180.000 zločinaca bijaše ih 35.000 ispod 20 godina. Možda bi brojevi još i veći bili, kad bi nam se sve ot­ krilo, ali mnogi se slučaj i prikrije. Ovi su nam megjutim brojevi dostatni da potpišemo riječi »Lanterne« od 18. juna 1909.: »iz naše je mladeži postala korporacija zlo­ 1У1‘2. činaca«. Kakova je pokvarenost zavladala u Francusko; u svim slojevima najljepše nam kazuje Vi!ley kad veli: »Jedna me je pojava«, veli on, »kud god sam došao oso­ bito ustrašila, a ta je: tražite li na selu poštena, uljudna, pouzdana, savjesna radnika, koji ne pije i svoj posao i onda vrši, kad ga se ne nadgleda, to će te ga samo još megju starim radnicima naći. Ovo bo je vrsta koja iš­ čezava . . . L' Normandiji čuo sam od sviju, koji gostione drže, da je teško naći sluškinju, koja bi bar donekle čedna bila. Megju činovništvom nestaje sdušnosti; mjesto toga dolazi samoljublje ...« Na kako je niskim granama obiteljski život i kakova budućnost u tome pogledu čeka Francusku, to je naj­ bolje rekao zastupnik Messimy: »Porogjaji u republici na tako strašan način padaju, da ćemo za 10 godina 37—38 regimenata manje imati«, a Moltke je kazao: »Iza go­ dine 1870. gubi Francuska svaki dan jednu bitku«. Samo prošle godine broj umrlih nadmašio je broj rogjenih za ništa manje od 35.000. Teško nam je govoriti ob uzroku ovoga zla, koga brane profesori u školama, koga same novine javno slave, dapače na vladi i megju poslanicima. A kakova budućnost čeka francuski narod kad se u jed­ noj godini (1909.) 12.874 ženitbenih vezova razrješi dok je u prijašnja vremena u tome pogledu mnogo bolje bilo. I tako kud god okom baciš po Francuskoj, svugdje ćeš naći očite tragove kao nekog prokletstva Božjeg. A kukavni narod francuski i preko volić mora danas da tu sramotu i žig pripadajućeg naroda na sebi nosi, koga mu utisnuše oni, koji mu »dobro žele«, koji ga »oslobagjaju iz sužanjstva katoličkog morala«, a dovode ga do »plodova slobode«. Bog neka sačuva naš hrvatski narod od ovakovih plodova! V J E S N I K. NAŠA DOMOVINA. Rad riječkih kapucina. Neumorni rad otaca kapu­ cina na Rijeci u zadnjem katoličkeme pokretu u Hrvat­ skoj svakako zaprema prvo mjesto. Osim mnogobroj­ nih knjiga i knjižica, što ih njihova K u ć a D o b r e Š t a m p e svake godine u svijet šalje, tu se tiskaju i razni listovi: »Naša Gospa Lurdska«, »Hrv. Obitelj«, »Hrvatska Straža«, »II Ouarnero« itd., a pod naslovom » R i j e č k i h N o v i n a« i hrv. katolički dnevnik, kog su Hrvati katolici toliko željeli. Neki su listovi odmah » R i j e č k\e N o v i n e « pohvalili, nu mi toga ne učinismo; a ne učinismo jedino s toga, jer se ne htjedosmo nagliti. Istom sada nakon dugoga iskustva, možemo kazati i svakome otvoreno kažemo, da » R i j e č k e No ­ v i n e « zbilja stoje na zamjeru oj visini; da potpuno zadovoljavaju svakoga katolika. Tu ima: lijepih uvod­ nika, krasnih podlistaka, najnovijih vijesti, a sve je tako ukusno uregjeno, da se ljepše ne može ni poželjet,. » R i j e č k e N o v i n e « već imaju lijep broj predbrojnika, nu s tim neka se Hrvati katolici ne zadovoljavaju! Još ima puno čitaonica, javnih i privatnih osoba itd., koje » R i j e č k e N o v i n e « i mogu držati i trebali bi da drže, te tako riječke poletne oce kapucine u njiho­ vome teškome i herojičnome pothvatu podupru. Vizita i promjena. Naš Redodržaviuk preč. tra Lovro Mihačević odmah iza svoga povratka iz Rima dne 5. ožujka zaputio se je u pratnji fra Augustina Cičića u vizitu: na Plehan, u Guču Goru, Kr. Sutjesku, Fojnicu �Vjosiiik. i Kreševo. S vizite se preč. Redodržavnik misli vra­ titi u Sarajevo istom oko Velikoga Četvrtka, a prvih dana travnja sa p. knstodoni i definitiirima učiniti neke t bične promjene u Bosni Srebrenoj. Prva okružnica biskupa Garića. Skorili je dana banja­ lučki biskup fra Jozo Garić svome pravovjernome stadu razaslao prvu svoju korizmenu okružnicu, u kojoj se bavi 0 psovci. Pun poznavanja sv. Pisma, retoričke vještine 1 obilja retoričkih izraza i prispodoba biskup Garić svo­ jim vjernicima tumači: što je grijeh, odakle on prois­ tječe, koje su njegove teške posljedice i t. d. Podsjeća pravovjerne, kako se je baš megju njima psovka na dugo i široko razgranila, te ih pun očinske zabrinutosti opominje, da se poradi svoje i vječne i vremenite sreće, psovke čim prije okane. Nema sumnje, ova je okružnica, najljepši »Aperi« za ostale okružnice biskupa Garića. Psovka se je u čitavoj Bosni i Hercegovini iza nekoliko godina silno raširila. Psuje veliko, psuje malo, psuje muško, psuje žensko, a psuje se tu tako da ništa ne ostaje što je Božje i što je sveto. Pa se još čudimo nerodnim godinama, raznim bolestima, sušama, tučama i poplavima: milost Božja, da nijesmo propali — Gratia Dei, quia non sumus consumpti. NAŠA MONARHIJA. Svečani d ežen e. Njegova Preuzvišenost zajed­ nički ministar financija vitez Dr. Leon Oilinski dao je u Beču 6. ožujka u počast tamo prispjeloga novoga banjalučkoga biskupa Garića svečani dežene. Na deženeu su se našli odjel ni predstojnik preuzvišeni Dr. ThalloCzy, baron Klinburg, dvorski savjetnici Kuli— Chrobak, Foglar i Krcsmarik i drugi činovnici mini­ starstva, te gvardijan bečki Franjevaca, superijor resurekcionisla i pratioc biskupa Garića msgr. Pajo Pajić. Za deženea Nj. Preuzvišenost ministar vilo se je pri­ jatno s biskupom Garićem razgovarao. Iz Beča je bi­ skup Garić preko Sarajeva krenuo u Banjaluku, gdje će se 30.111. ustoličiti. RiM. Posveta banjalučkoga biskupa Garića. Na 20. veljače biskup Garić bio je posvećen u Rimu u crkvi sv. An­ tuna Paduanskoga za biskupa. Posvetu je obavio Fra­ njevac kardinal Falconio, uz podvorbu dvajuh biskupa Franjevaca: Dobbinga iz Ncpi-Sutri i Ghezzija iz Civita Castellana. Ceremonijarsku su službu pri posveti obav­ ljali moriš. Caposti i Giobbe. Posveti su bili prisutni osim generala franjevačkoga reda fra Pacifika Monzze, te ge­ neralnoga def nitorija i mnogobrojnih drugih Franjevaca, koji stanuju u Rimu: savjetnik austrijskog poslaništva grof Paltv, tajnik grof Thurn, preč. redodržavnik bo­ sanskih Franjevaca fra Lovro Mihačević, general trećoredaea sv. Franje dr. Dujmović s jednim generalnim de- 51 finitorom, preč, nmns. dr. Pajo Pajić, profesor iz Banjcluke, župnik ovčarevski fra Jako Selak i mnogi drugi. Slijedeći dan — dne 21. sv. Otac novoposvećenoga je biskupa s njegovom pratnjom primio u posebnu audi­ jenciju, informirao se o banjalučkoj biskupiji, poslao po njemu svoj banjalučkoj biskupiji posebni blagoslov. Iz Rima se je biskup Garić zaputio u Beč, gdje ga je Nj. Veličanstvo car i apostolski kralj 5. ožujka primio u po­ sebnu audijenciju. P ošljed na „Acta O rdinisM donose vrlo zanimivu okružnicu preč. fra Pacifika Monzc franjevačko­ ga generala, kojom se pozivlju svi redodržavnici, da nastoje u svojim redodržavama šio dostojnije prosla­ viti konac šestnaestoga sto’jeća proglasa milanskoga edikla, kojim je car Konstantin Veliki dopuslio krš­ ćanima slobodu. Prom aknut na čast doktora. Iz Šibenika nam brzojavljaju, da je u Rimu 14. ožujka naš suradnik fra Petar Grabić član redodržave presv. otkupitelja promaknut na čast dokto'a bogoslovije. Bilo na korist i diku redu i domovini! Deklaracija o zavjetnim i mrtvačkim misama. Dese­ tim člankom ustanove » D i v i n o Af f l a t u « provedene su glede zavjetnih i mrtvačkih misa neke preinake. U prakticiranju tih preinaka uopće, a osobito ondje, gdje su, kao i u našoj bosanskoj redodržavi vladale neke petgodišnje povlastice, nastale su neke sumnje. Zbor za sv. obrede sve je ove sumnje riješio na slijedeći način: ln nova Rubrica Constitutioni Pianae Divino afflatu adiecta Tit. X, num. 2 et 5, »prohiheiitur Missae votivae privatae seii lectac pro defimct's, hi feriis Ouadragcsinjae, Ouatuor Temporum, II. Rogatioiium, in vigiliis, et in feria in qua antieipanda vel reponenda est Missa Dominicae: in Guadragesima vero pemiittuntur Missae privatae defunetorum tantiim prima die cuiuscumqiie hebdomadae libera in kalendario ecdesiae in qua Sacrum celebratur«. Nunc vero ad dirhnendas quaestiones nonnullas hitic S. Congregationi propositas circa applicationem praefalac Rubricae quibusdam Missis votivis privilegiatis tuni in Ecclesia universali, tuni certis in locis per Indiiltnm apostolicae Sedis concessis, finiiis inanentibus legibus et privilegiis M'ssas solcinnes sen in cantu respidentibtis, quoad Missas privatas lectas sequentia deceriiuiitiir et declarantur: I. Privilegiuin Missae votivae lectac, de speciali gra­ tia noiinubs Sanctuariis concessuin, ita et celebrari possit in duplicibus I. et II. classis, scu etiam 11. classis tantiim; et privilegiuin Missae votivae Ss. Cordis lesu in prima feria VI cuiusqiie mensis, permanet in suo robore, etiam in feriis et vigiliis per dictam rubricam exclusis. �Л2 i ii-, a S K K A H N S K l P K lilV O .I II. Privilegium Missae votivae lectae aliguihus Sanctuariis aut aliis ecclesiis vel eommuiiitatibus regularibus quocumque modo et titulo eoneessum, ita ut colebrari queat tantummodo in duplieibus maioribus et minoribus, et exdusis feriis, vigiliis et OCctavis privilegiats, sic erlt deinceps applicandum, ut dictae Missae votivae lectae prohibitae sint iu omnibus feriis in praefata rubrica enumeratis. Loco tainen liuiusmodi Missae votivae, extra feriam IV Cinerum, hebdoniadam maiorem et vigilias Nativitatis et Pentecostes, adiungi poterit oratio ipsius Missae votivae, vel ni Missa de die post orationem feriae scu vigilae, vel in Missa de feria se u vigilia aute alias orationes. (Juod si adsit speeialis concursus populi, unica Missa in cantu commodi haberi negueat. III. Privilegium Missae votivae lcctae pro sponsis itaerit applicandum, ut liceat, extra tempus clausiim, liaec 11)12 ut intelligatur tantummodo eoneessum pro diebus iu quibus non occurrat aliqua feria aut vigilia, ut supra. (Juapropter in liuiusmodi feriis vel vigiliis Missae lectae pro defuuctis semper prohibitae sinit, exceptis Missis in die obitus vel pro die obitus, n ecclesiis ubi eelebratur funus alicuius defuncti cum Missa in cantu; item excepta unica Missa quae pro defuncto paupere celebrari potest iuxta decretum 9 ina‘i 1899, n. 4024; item Missis quae in s j pulcretis celebrantur, ad norman decreti 19 maii 189b, mini. 3903; item exceptis Missis lectis in prima die libera uiiiuscuiusque hebdomadae in (Juadragesima iuxta novas rubricas. — Кх indulgentia vero sanctae Sedis habentur adliuc valida, donec expirent, Reseripta quinquennalia, aliquibus dioecesibus et provinciis religiosis exteris nuper concessa, celebran-di bis ni helidomada Missas lectas de Reguie in die obitus seu depositionis, tertio,. septimo, Missa dići etiam in praedictis feriis et vigiliis. IV. Privilegium Missae pro defunctis lectae aliguitrigesimo et anniversario. Contrariis non obstantibus quibusi?unque, die 8 februarii I9I3. Fr. S. Card Martinelli, bus locis v Ordinihus eoneessum ita ut bis vel ter in Praeiectus. Petrus La Fontaine, Fpisc. Charystien., Seliebdomada celebrari possit ctlamsi occurrat a!iquod ducretarius. plex maius vel minus, in posterum ita .'rit applicandum IJIŽEVNA S Književni pupoljci u č i t e l j s k i h p r ii r a v u i k a u S a r a j e v u . 1887.— 19 12. Za tisak uredio i izdao J o s i p M i l a k o v i ć . U Sarajevu 19 12. Tiskara Vogler i drugi XII T- 232. S nekim ugodn'm čuvstvom i hamošćn primili smo ovu knjigu književnika Milakovića. Nije u njoj što literarnoga u velikom stilu; ali isto ono, što je potaklo gosp. izdavatelja da izda ove pupoljke: to je i u nama pobudilo ugodno raspoloženje i simpatije, kako za ovo djelce, tako za njegove suradnike. Čitajući pjesme, pripovijetke i poučne članke uživali silio, jer iz svakoga stiha i retka probija dah ranoga proljeća. He­ lija povjetarac prvoga jutra i izvija se val ideala za­ nosne mladosti. Kroz prošlih 25 godina mnogo je шгаzova palo, naši učitelji osjetili su mnogu gorčinu života, isčezao je san bajne mladost1 — pa već i mnogi, kojih se mena spominju u ovome almanahu, odavna trunu u hladnome grobu: ali su nam ovi pupoljci za to draži i simpatičniji. Pa kako nas u jednu ruku hvata neka sjeta, kad ili čitamo; tako cpet, pomišljajući na uspjehe, što ili postigoše učitelji u narodu našem i pomišljajući na zrele već naše književnike, onda opet oblada u nama ugodno razpoloženje. To je, što osjećamo pri čitanju ovoga ju­ bilarnoga almanaha, a da ne ulazimo u njegove tančine. Imena Ivana Zovke, Jovana Dučića, Ante Jukića, Stojana Rubića, Mirka Jurkića; pa onda Ivana Klarića, Josipa Šebečića, Marka Milinovića; zatim Fdheina Mulabdića i simpatičnoga liamdije Kreševljakovića: ova imena nam preporočuju knjigu, da je uzmemo, čitamo i u čitanju ugodno uživamo, videći njihove skromne po­ četke, pa kako uznapredovaše ti naši simpatični knji­ ževnici i radenici. Tollc, lege. A. C. B. M. Ivanić: »Vade mecum« za Bogu posvećene osobe. Ne velika, ali krasna knjižica, za koju malo ko zna. Izašla je god. 1911. Pisac ju je sastavio za svoje učenice, pripravnice redovničkog stališa. Ali je knjižica takova, da je šteta, ako ostali za nju ne znadnu, i ne n a - . ruče si, barem svećenici i redovnici. To je katehizam o redovničkom stališu i njegovim propisima, a lijep pri­ ručnik novicima i svećenicima, koji rukovode osobe Bogu posvećene. Sve ćemo unutra naći kratko, a jasno obrazloženo o redovničkom stališu i zavjetima. Gosp. B. M. Ivanić duhovnik najvećeg sestarskog samostana u Bosni imao je zgode, da prouči kroz 10 godina težnje pozvanica u red i potrebu kratke jezgovite pouke. To je učinio ovim »Vade mecum«. Na kraju je dodao odluke sv. Stolice o očitovanju savjesti i sv. pričesti. — J. M. »Sonilinski Perivoj izlazi na dva arka svakog 1Г>. u mj.; godišnja cijena 5 K. za gjake. Irećorelee i siromahu 3 K. Иukopi.se, prelplale i reklamacije prima uredništvo u S a r a je v u . (Bosna. S araje v o , franjevački samostan). Odgovorni iircnik <lr. o. .Milijun Jelenu-, Tiskaru »bosanske Pošte« n Sarajevu. �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko društvo). :: Uplaćena dionička glavnica 2,000.000 Kruna. Centrala n Sarajevu. podružnice: Mostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te uka­ maćuje iste uz 4У јо čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire i valute. I Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima, lzvr isplate i naplate na svim trgovačkim ^tima tu- i inozemstva. Zalagaonic' g j J prima u zalog sve dragoeijmosti kao: srebro, zlato, dragu!./, i stalo. * * * * * * ettera * = u St. Ulrich, Gradcu Tirol = kraljevske umjetničke akademije počasni član. nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, :: ) Proizvodi propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, križne puteve, betleinske štalice i t. d. CUENICI I NACRTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. su zavoda svi vlastiti! Pri svim L ^T JL ^T J narudžbama na nju se upravno obraća! �MODERNO 0RE01EN9 TISKARO I HN3IGDVEZNIC9 „BOSANSKE POŠTE" ČUHOVIĆ ULICA BR. 7 S A R A J E V O . ču n om unca в н . i PREPORUČUJE SE Za IZRBDBU SVIH U TISKBHSHU I HHJIG09Espoobjućih p o s l o m . - s ia e a ii str o jevi ,,UHUTVPE“ . - STEREOTIPNU. začK U STHUKO � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4960b609869fa4c8b167d30c4b01d9bd.pdf ef90ab06a66246f4e3d326aebd4eb5d9 PDF Text Text P erivoj s e r a f in s k i LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 4. i 5. SARAJEVO, 15. TRAVNJA—SVIBNJA 1913. GODINA XXVII. Tirolski crkveni umjetnički zavod Ferdinand Stufiesser »rski »av:<Jaž N ' ^ o v e S v e to s ti, 4 , Urođen. Tirol, llustrovani cijenlci s oz­ načenom cijenom badava. Preporučuje oc velečasnom sveće^tvu zđ izradbu kipova, ШЛ žrtver ik., križnih puteva, grobe :slica i t. d. Blagorodni gospodine' Veseo sam, što Van. mogu visoki kipovi za jaslice, koje nam j . za naiiu sv. Ante u Rimu, Vaš najugledniji avod izr? njaka potpuno priznanje, kod vj'-* ia pak udlvljenje naišli, oto osobito nag^v-icni osobito na pobožuost i molitvu ~'*i 1 Rim, 18. veijače 1910. р’ vu klJgll a opče ii kipovi S veleštovi CURIA OENERAL1TIA ORD. F. F. MIN. FR. voijstvom potvrdjuje, da su djela da ! . less л ki; ara u St. Ulrich Grdden za ov----- , ___biguip xu ; menišnu crkvu na opće zadovoljstvo bveć i to: 01: i žrtvenik, koji je veoma jeftino, a uz k sne izvede i (t Uva pokrajna žrtvenika; 8. Ргоpov ( sa iri \ 'a. Vriiedno je da se osobito istakne solidna ii Iha i Г ća. Pozlata je prava i zdušno izvedima. U кгаШ> «dlu< i smo da mu izradbu i dvaju još pokrajnih žrtvtm mjerimo. Prema tome potpisano rav­ nateljstvo gosp r> j.nanda ftuflessera velečasnom dušobriž­ ništvu najtopln. 'oruČLje. Šaraju V ' У svibnja 1897. •••' к? ■ f. FPBljBX. HDOBfFl D. I. ravnatelj bofoil. tjeraeaiitn. rljubljanska . kreditna banka ■— Podružnica a Sarajevu. Centrala u Ljubljani. Ispostava: Građo. Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Gorici I Celju. D io n ič k a g la v n ic a K 8,000.000'- P r ič u v e p rek o K 900.000*— — - ■■ ■ ............. -iga , ., .... , к з ez: Prima uloge na štednju na uložne knjižice A 31 01 . i tekuće račune i ukamaćuje ih sa * |4 |o bez lkakv,h P°reza 1odbltakaKupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. �Privilegovana ft zemaljska banka ZA BOSISTU I HERCEG OVIN U. Uplaćeni dionički kapital 14 milijuna kruna. CENTRALA U SARAJEVU. Bedovne rezerve i fond za sigurnost založnlca K 5,300.000. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu :-: Bos. Samcu, Travniku, Trebinju i ViŠegradu. — ZASTUPSTVA u Gacku, GoraŽdi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvomiku. Veleprodaja duhana u s*im spomenutim mjestim a. nica ' trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i т г т п л г р н т .п а т л а п , гг Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na HIPOTEKARNO ODJELJENJE. vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukaDalje hipotekame i komunalne zajmove do 33godine. Izdaje maćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u 4 !/27 о založnice i 5°/0 komunalne obligacije. Ove suzaložnice i pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao .Safeu — u za tu komuualne obligacije u Bosni i Hercegovini presti od proveze svihu t egjenom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke imaju pupilarnu sjegumost, te se mogu upotrijebiti kao jamčei banke, vine pri trgovačkim poslovima. Osim tega mogu služiti u Čitavo« OIMFT t f \TIF 7 4 РПШТ austeo ugarskoj monarhiji kao vojničke ienldbene kau^' 1KC• .r.^er o d j ^ r o b T r a o S t o l posebno odjelenje R A M FO V N O ODJELJENJE. ППТР.Т TF.NTF. ~ BANKOVNO u Brčkom sa agencijom F u -Doboju, bave struku zasjecajućim dobavama, kako u se sa u : u Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne'papirr <r/ize i druge komisiji ta.* пГч račun, financiranjem r podizanjem indukovine. — Preužima kupone i vučene sreć »e. — Eskomptira v Tija i javnih poduzeća. mjeniee i doznačnice, daje zajmove u konio 'curentu i na mje­ nice uz dovoljno pokriće ili osiguranje, obavlja naplate '»redn^tl izvoza euhe šljive i žito. Guirni Kod banke opstojeća generalna ag'' иага c* kr; povL putem filijala i ispostava------------- -„PRO V1DENCIJA“ prima TI j ENERALI“ prima direktno ili la^armtura osiguravajućeg društva sivima i na drugim predmetima Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok se шЈез1еosvjedočili o izvrsnosti ... .... 1 ......... —...... ........i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica [ Г л ■ I A Г 1 ■ i JOSEF NEŠKUDLA, u Dablonemu na Orlići Пг. 86. MORAVSKA. Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: :: u konkurentnih tvrtkih! П XX Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preĆ. g. Andrije Predmerskoga. Siromašne crkve imaju znatan popust. XX I J $ �ser a fin sk i P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4. i 5. SARAJEVO, 15. TRAVNJA — SVIBNJA 1913. GOD. XXVII. Biskupu Gariću. Nad svježim grobom plakali smo, I gorko, кб se plaće dika, Kad opet evo sokola nam Iz krila starih trudbenika. I pri tom što nam duše ćute, To samo naše duše znaju! Taj soko, znate Г, odnjihan je U Marjanovu zavičaju. Poznavasmo ^ga davno prije, A trud mu Božja knjiga čuva; Uz Vrbanju mu bašče kažu Sve pune cvjetna miloduva, Iz njegova je znoja niko, e narod onaj njim se kiti, Za zdravlje mu se mol’mo Boga Pa i nama će ’nako biti! Tud opet eto Vlašić lomni Niz Vrbas šalje svoje čedo, Sve iste zv’jezde, nebo isto I predšasnik mu dičan giedo Od onoga nam sunce sjalo, Od ovoga nam sjalo jače! I stado hvaleć dragom Bogu, Sto živo plače, isplakat će! . )&, skromna fratra pregaoca Za Boga, narod i slobodu, Preodabrao Vječni Otac Pastirom našem slavnom rodu, I u ruke mu palmu dao, Da svoje stado k sreći puti, 1 tuda ćemo! —jer je snažna I uma, srca i krcljuti. On sustat ne će! — S nove časti I novo će nam sunce sjati, Pod mitrom mira bit će tiaina On dobri otac, slatka mati I vodit će nas k ciljevima Kud i stari nam segli divi. - Pokloni nam ga, Oče, dugo, Pokloni nam ga i poživi!!! Branko Strahimir Škarica, �54 Br.4 . i 5. SERAFINSKI PERIVOJ« Ustoličenje biskupa Garića. Koncem mjeseca ožujka licem na Mali Uskrs u Banjoj Luci ustoličen je novi biskup presvj. gosp. fra Jozo Garić. Ustoličenje biskupa Garića hrvat­ ski je narod počastio takovim slavljem kakova Banja Luka nije zapamtila kroz sve vijekove svoga opstanka. Uz veliki dio katoličkoga pučanstva prostrane banjalučke biskupije, tu su se našli za­ stupnici iz svih krajeva velike Hrvatske: iz kršne Dalmacije, plodne Slavonije i Banovine, te kršne zemlje Hercega Stjepana. Dne 29. i 30. ožujka Banja Luka, a s Banjalukom sav je hrvatski narod progovorio, a progovorio je iz dubina svoga srca i pokazao, kako zna cijeniti i štovati svoje veli­ kane, svoje crkvene knezove i dostojanstvenike, koje je sv. Duh postavio, da vladaju njegovom Crkvom. On je pokazao, da ljubi svoju i hrvatsku i katoličku tradiciju, te da još goji tim toplije sim­ patije prema katoličkoj Crkvi, prema katoličkom svećenstvu i prema velezaslužnome franjevačkome redu, i to ih goji tim pomnjivije, čim više na njih njihovi zakleti neprijatelji svojim otrovnim strjelicama jurišaju. Putne ovacije i doček Banjalučka. Još 20. ožujka biskup je Garić izdao okruž­ nicu, na svoj kler i narod, u kojoj ih pozdravlja i navješćuje svoje ustoličenje, koje će se obaviti u ime Isusovo, u Banjaluci na Mali Uskrs. Sada su nastale u Banjaluci i svuda, kuda je biskup imao proći, počasne priprave. Već na prolasku iz Sarajeva u Guču Goru i iz Guče Gore preko Travnika i Jajca u Banjaluku biskup je Garić bio svuda od svećenstva i naroda pozdrav­ ljan i počašćivan. U rodnome kraju — u Vitezu seljaci mu priprave serenadu, u Travniku ga po­ zdravi podnačelnik gosp. Ivo Gjebić-Marušić, u Donjemu Vakufu prečasni fra Angjeo Franjić, žup­ nik iz Bugojna i njegov duhovni pomoćnik fra Silvije Franjković. U Jajcu ga na željezničkoj po­ staji dočeka gvardijan i dekan fra Jaroslav Jaranović, i zastupstvo grada Jajca, te ga pozdrave. Sa željezničke postaje u pratnji nekoliko fijakera biskup je krenuo k samostanskoj crkvi, gdje je bio vrlo svečano dočekan od Franjevaca, časnih se­ stara Neprocjenjene Krvi Isusove, školske mla­ deži i mnogoga naroda. Pred zastavama, slikama i zelenilom urešenim slavolukom visokoga su gosta pozdravile dvije u bjelini obučene djevojčice iz škole časnih sestara Neprocjenjene Krvi Isusove, te školski upravitelj Debeljak, a dekan Jaranović 19UJ pred samim crkvenim vratima, predao mu tom prigodom u ime dekanije i zlatni prsten. Na po­ zdravima i daru biskup se je Garić najtoplije za­ hvalio i krenuo u crkvu, gdje je svim vjernicima podijelio sv. blagoslov. Kroz sve to vrijeme zvona su zvonila, mužari pucali, a u večer je u po­ čast biskupa Garića priregjena rasvjeta vodopada Plive. Sjutra dan u 8 sati ostavio je biskup Garić Jajce i zaputio se preko Bočca u Banjaluku. Na 29. nekako oko 11 sati prije podne u pratnji mnogih Franjevaca i nekih civila našao se je biskup Garić na središtu romantičnoga puta izmegju Jajca i Banjaluke — u beharom i lišćem iskićenome Bočcu. Tu ga je uz pucnjavu pušaka i klicanje: »Živio!« dočekala deputacija banja­ lučkih gragjana i banjalučkoga klera: banjalučki župnik Curčić, petrićevački gvardijan Loparević, župnik iz Stare Rijeke vel. g. Milorad, župnik iz Sanskoga Mosta fra Anto Jurić i banjalučki trgo­ vac g. Anto Jović stariji. Cim je biskup Garić stao i iz fijakera izišao, banjalučki ga je župnik Curčić kratkim, biranim i zanosnim riječima ispred deputacije oslovio i pozdravio, a njegove su riječi popraćene sa trokratnim: »Živio!« Na ovome se je pozdravu biskup najtoplije zahvalio; ispitao se sa pojedinim deputircima; a onda iza kratkoga od­ mora i okrjepe put je nastavljen niz brzi Vrbas. Žar Banjalučana nad dolaskom novoga pastira, rekao bih, i sama je priroda htjela,- da istakne. Silni Vrbas uz svoj tajinstveni šum i milopojni poj ptica sve je silnom brzinom hrlio k Banjaluci. Njegove su obale kitili čitavi sagovi raznobojnoga cvijeća; starodrevne zidine Hrvojevih gradina bile se zastrte zelenim lišćem kitnjastih lijesaka, krošnjastih lipa, jasenova i sto drugih stabala, a na njihovim čarima počivale su topli sunčani traci. Kod ruševina nekoč nad Vrbasom dominirajućega Zvečaja, biskupa je dočekalo i pozdravilo 5 do 6 naše braće muslimana biciklista. Njima još u srcu živi uspomena na općenito od svih vjera obljublje­ noga biskupa Markovića. To ih je i potaklo, da izagju pred njegova našljednika, od koga punim pravom očekuju, da će krenuti onom stazom kršćanske snošljivosti i ljubavi, koju mu je već utro njegov veliki predšasnik i Čitav franjevački red. Na jedno 2— 3 kilometra pred Novoselijom pratnji se biskupa Garića pridruži do 20 novih fijakera i do 40 konjanika, koji su sa hrvatskim zastavama iz Banjaluke izašli pred svoga novoga biskupa. Do malo biskup je Garić sa svojom pratnjom prispio u Novoseliju, gdje ga je pod hrv. �Ustoličenje biskupa Garića. trobojnicama dočekao nepregledni špalir i gragjanskoga i seoskoga svijeta. U Novoseliji se odi­ gra vrlo ganutljiv prizor. Gradski načelnik Hadži Hifzo Bahtijarević u turskome odijelu s ahmediјош na glavi stupa pred biskupa Garića i uime čitavoga grada Banjaluke bez razlike vjere želi mu dobrodošlicu. On mu želi u njegovomu teško­ mu radu sretan uspjeh, moli, da slijedeći primjer svoga predšasnika, megju svim konfesijama širi snošljivost i ljubav. Govor je načelnika Bahtijarevića vrlo harakterističan, i to tim harakterističniji, što se potekao iz srca i iz usta jednoga musli­ mana. Uprav radi toga ga ovdje na vječnu spo­ men od riječi do riječi i reproduciramo: »Presvjetli gospodine! Gradsko zastupstvo delegiralo je nas trojicu načelnika da na vranići vrada u ime cijelog gragjanstva svijuh kon­ fesija pozdravi­ mo Vašu presvjetlost kao novogBiskupa ka­ toličke Crkve i katoličkog na­ roda našeg okružja. Vršeći tu ugodnu duž­ nost častim se Vama izraziti dobrodošlicu u svoje boravište, preuzimajući te­ šku zadaću kao vrhovni pastir katol. Crkve. Ja Vam u ime svega gragjanstva želim uspješan rad oko vrše­ nja Vaše teške zadaće osobito pri širenju tolerancije i pri sijanju ljubavi megju svim konfe­ sijama slijedeći primjer Vašeg blagopokojnog predšasnika, o čemu smo svi pripravni Vašoj Presvjetlosti u susret doći. Izvolite primiti na znanje naše simpatije u veći znak toga pozivam sve prisutne da kliknemo Presvjetlom gospodinu Biskupu: Ži­ vio!« Na ovaj govor dobroga banjalučkoga na­ čelnika pozdravljen sa praskom pušaka i s urne­ besnim poklicima: »Živio!«, biskup se je Garić toplo zahvalio i izrazio, da je njemu dobro grada Banjaluke vazda bilo na srcu, i da će idući sto­ pama velikoga svoga predšasnika ovo dobro pre­ 55 ma svojim silama nastojati i promaći, a promaći će ga osobito sijući mir, ljubav i slogu megju jednokrvnom braćom svih triju vjera. Dok su se ovi ganutljivi prizori dogagjali vojnički telefon uprav »ad hoc« sve do Karanovca izveden neprestano je obavješćivao odbornike pričeka o svakome ko­ raku biskupa Garića, a fotografi su vršili svoje misije. Pošto se je biskup Garić pozdravio s raznim velikašima, sjeo je u fijaker, te je u pratnji od 70 fijakera i kočija, te kavalerije od 95 konjanika, koji su u rukama hrvatske zastave nosili, krenuo kroz nepregledni špalir prema župskoj crkvi, gdje se je visoko stršio divni slavoluk i gdje ga je do­ čekao: kler, okružnik s činovništvom, časništvo, predstavnici pojedinih konfesija, gragjanstvo, te sva hrv. dru­ štva sa svojim zastavama i emblemima. Kudgod je biskup prolazio vladao je najljepši red, kuće su bile is­ kićene zastava­ ma, a prozori sagovima, mu­ žari su nepre­ stano gruvali, a zvona zvonila. Sve je to mno­ ge tako ushićivalo, da se je, ne jednom, ču­ lo: »Ovako mo­ že učiniti samo narod svome na­ rodnome bisku­ pu!«; »Ovako može učiniti samo Krajina!«; a nas su i nehote salijećale misli, da se nalazimo u onoj slavi, o kojoj naučitelj naroda veli, da ju niti je ljudsko oko vidjelo, niti uho čulo, niti srce osjetilo. Pred crkvom je dekan fra Ambroža Radmanović biskupa Garića nagovorio: kako je danas čitav banjalučki i narod i kler poput djece, koja iz daljine očekuju i primaju svoga oca, razdragan i ushićen, kako je nekoč židovski narod pred Hrista s palmama u ruci izašao i klicao mu: »Hosana, sine Davidov, blagosloven, koji dolaziš u ime Gospodnje!« a banjalučki i narod i kler danas izlazi pred svoga pastira sa željama svojih srdaca, �Sfi Br. 4 i 5. — »SERAF1NSKI PERIVOJ« da ga Bog živi, krjepi i jači na dobro banjalučke biskupije. Iza toga su pred biskupa stupile dvije u bjelini seoski kostimirane djevojčice, te ga s oduIjim govorom pozdravile i predale mu krasni buke. Iza kako se je biskup Garič na pozdravima srčano zahvalio, s crkvenim se i civilnim dostojanstveni­ cima rukovao, krenuo je s klerom u crkvu. Procesija, večernje ovacije, svečana misa i čestitanja. . . . U crkvi vlada grobna tišina . . . Biskup opkoljen i redovnim i svjetovnim klerom pao na koljena i pozdravlja tajstvenoga Isusa . . . Zvona neprestano zvone. Za crkvom pucaju mužari, a na tvrgjavi topovi. . . Pred crkvom svira glazba .. Do malo tišinu zamijeni šušanj. Sve se sprema za svečani ophod. Cas, dva i sve je go­ tovo. Uz pucnjavu topova, uz sviranje vojničke glazbe, uz zvonjavu zvona na svim banjalučkim crkvama nepregledna se procesija razvije Gospod­ skom ulicom i Carskim drumom prema katedralci, gdje se je stršio najveći slavoluk. Procesija se je razvila ovim redom. Sa svih strana seljaci su pravili špalir. Iza križa su išli dječaci narodne osnovne škole sa zastavom BI. Dj. Marije; djevoj­ čice narodne osnovne škole; državna viša djevo­ jačka škola; velika realka sa zastavom Marijine kongregacije; dječaci kat. osnovne škole milosrd­ nih sestara sa zastavom sv, Alojzija; učenici osnovne škole sestara Neprocjenjene Krvi Isu­ sove; djevojčice sestara milosrdnica; Marijina kongregacija iz Nazareta sa svojom zastavom; učenice više djevojačke škole sestara Neprocje­ njene Krvi Isusove; zanatlijski naučnici otaca Trapista; obrtnici sa zastavom sv. Josipa; gragjanstvo; hrv. pjevačko društvo »Nada« sa svo­ jom zastavom; gospojinsko društvo; sestre Nepro­ cjenjene Krvi Isusove; sestre milosrdnice; vojnička glazba; biskupski križ megju svjećonošama; sve­ ćenstvo u roketama; djevojčice u bjelini, koje su činile špalir; biskup Garić pod mitrom s asisten­ cijom; oblasti i ostala gospoda. Čitava je proce­ sija tekla i pred katedralku došla u najboljemu redu, što se mora prepisati odboru »ad hoc«. Pred katedralkom biskupa je dočekao i u crkvu uveo dekan fra Angjeo Ćurić. Dok je biskup u Crkvu ulazio »Nada« je na horu pjevala: »Ecce sacerdos magnus«. U crkvi je biskup podijelio blagoslov. Iza toga mu je banjalučki kler, ljubeći prsten, iska­ zao poslušnost, a drugi poštovanje. Iza svečane procesije uz pratnju klera, zapu­ tio se je biskup Garić u svoju residenciju. Na vratima residencije dočeka ga tajnik p. o. Franjo 1913. V. Štepanek, te ga s oduljim i vatrenim govorom pozdravi i vrata rnu residencije o tv o ri. . . U 8 sati na večer, opet se i crkveno i bisku­ povo dvorište nagje dupkom puno. Gragjanstvo ni u tihoj noći nije htjelo, da poštedi svoga biskupa, nego mu priredilo velebnu serenadu, iza koje je vojnička glazba odsvirala nekoliko komada. Ugod­ na proljetna večer, rasvjetljena uz to s raznim lampionima, napunjena s harmoničnim pjevom i svirkom, svakoga je i nehote povlačila u daleke tajinstvene misli, koje su opet prekidane s nepre­ stanim gruvanjem mužara i bacanjem raketa sve do u kasnu noć, kada se je publika razišla na slatki počinak. Na Mali Uskrs rano iz jutra gradom je ho­ dala vojnička glazba i svirala budilicu. U 83Л svećenstvo i odbor dočekuju pred crkvom Nj. Preuzvišenost Rohonya, zamjenika poglavice zemlje, te ga uvode kroz crkvu u svetište i pokazuje mu tron na desnoj strani velikoga oltara. Iza Nj. Preuzvišenosti stupali su odjelni predstojnik g. Oto Paul, okružnik i vojnički general, te druge vlasti. U 9 sati biskup Garić opkoljen zagrebačkim nad­ biskupom koadjutorom presvj. gosp. dr. Antom Bauerom, mostarskim biskupom presvj. gosp. fra Alojzijem Mišićem, prelatom presvj. gosp. Seigerschmidom, opatom trapista Asfalgom, kanonikom preč. Premušom i ostalim klerom zaputi se u crkvu, gdje se na svome tronu svečano obuče, te uz asistenciju dekana mp. o. fra Angjela Ćurića, župnika p. fra Alfonza Kudrića i fra Franje Čurića, te mnogobrojnoga klera otpočne sv. misu. Pod misom, pod kojom je hrv. pjevačko društvo »Nada« pjevala Soucalovu »Missa brevis«, mo­ gao si vidjeti uz katolike: pravoslavne, muslimane i Židove. Iza otpjevana evangjelja, tajnik je Stepanek sa propovjedaonice svima prisutnim pro­ čitao u latinskome jeziku i u prijevodu papin breve i carski dekret, kojim se Garić stavlja za banja­ lučkoga biskupa. Iza mise biskup je Garić držao slovo, komu je motto uzet iz evangjelja, a glasi: »Mir vami!« Biskup Garić dolazeći prvi put svojim vjernicima, želi im mir i to mir s Bogom, sa samim sobom i sa drugim konfesijama, da tako svi spoznadu, da su oni pravi šljedbenici Isusa Hrista. Iza propovijedi biskup je podijelio pa­ pinski blagoslov, a »Nada« je otpjevala »Tebe Boga hvalimo«. Svečana Božja služba završena je s »Bože, živi!« Iza Božje službe biskup se je opet u pratnji klera povratio u svoju residenciju. Pred residencijom preuzv. Rohony predao je biskupu ključ kao �Ustoličenje biskupa Carića. znak, da ga uvodi u posjede. Za tim su zaredala čestitanja. Ispred poglavice zemlje i zemaljske vlade čestitali su preuzv. Julije pl. Rohony i presvj. odjelni predstojnik Paul. Iza toga je svoje če­ stitke izrazio banjalučki kler, redodržava bosan­ skih Franjevaca, pridav mu tom prigodom i zlatan križ, te svećenstvo drugih konfesija, megju kojima se je vidio i pravoslavni mitropolit Vasilij Popović. Iza svećenstva svoje je čestitke izrazilo činovništvo i časništvo, katolički prosvjetni zavodi, gragjani, saborski poslanici dr. Sunarić i Gjurkovečki, te mnogi drugi. Banket. Točno u PA sata našlo se je u hotelu »Bosni« 130 gosti, koje je biskup Garić pozvao na objed. Hotel je bio urešen zelenjem i zastavama, a pred njim se je visoko dizao okićeni slavoluk. Na ban­ ketu je vojnička glazba svojim uspjelim koncertovanjem u gostima probugjivala najugodnija Banjalučki načelnik u N ovoseliji poz­ dravlja biskupa Garića. čuvstva. Živahni razgovori, veseli podsmjehi, česta gestikuliranja — sve je to odavalo, da su gosti bili vrlo animirani. Konac banketa okruniše razni govori izrečeni u zdravlje Nj. Svetosti Pija X., Nj. Veličanstva Cara i Kralja Franje Jo­ sipa I., Nj. Preuzvišenosti ministra Bilinskoga, Nj. Preuzvišenosti FZM. Potioreka, visoke zemalj. vlade i svečara. Govora je svega bilo 16. Prve je govore držao sami svečar biskup Garić. U svojoj nazdravici Papi Piju X., naglašuje, da je 011 nasljednik sv. Petra i vikar Isusa Hrista. Njegovih vrlina ne će, da ističe — one su poznate svemu svijetu, a najbolje se odrazuju u Njegovu geslu: »Sve obnoviti u Hristu.« U na­ zdravici Caru i Kralju ističe božansko porijeklo 57 njegove vlasti; zagovara vjernost prema dobrome ocu svih podložnika; naglašuje njegove zasluge i za monarhiju i za čitav svijet. Ističe njegovu miroljubivost i rad za očuvanje mira, radi čega će mu povjest monarhije ustupiti posebne odsjeke, a povjest svijeta ime slikati zlatnim slovima. Iza ovih govora dvoranom je odjeknuo gromovni: »Živio!«, a vojnička je glazba odsvirala: »Bože živi!« U trećemu i četvrtome svome govoru biskup Garić ističe sreću Bosne i Hercegovine, koje imaju uzor vladare: ministra Bilinskoga, i FZM. Potioreka. I jedan i drugi ulažu sve svoje sile za dobro ovih pokrajina i naroda. Ističe Nj. Preuzvišenost zastupnika poglavice zemlje Rohonya, Nj. Preuzvišenost Otu Paula, te ostale vrsne sile visoke zemaljske vlade. Milo mu je spomenuti, da visoka zemaljska vlada svoju tešku zadaću na svim prosvjetnim i gospodarstvenim granama najčasnije vrši, te se veseli da ju može pozdraviti. Nj. Preuzv. Rohony diže čašu u ime poglavice zemlje i visoke zemaljske vlade i zahvaljuje se na krasnim riječima presvj. svečara. Naglašuje, kako je Nj. Preuzv. poglavica zemlje ruće želio, da ovoj svečanosti osobno prisustvuje, ali da je bio zapriječen. Čestita mu, da potječe iz velezaslužnoga franjevačkoga reda, da je našao povjerenje i u Rimu i u Beču, te mu želi »felix, faustum et fortunatum regimen«. — Iza toga se diže simpatični i mnogim odlikama urešeni dekan preč. fra Angjeo Ćurić. On u svoja dva govora s mladenačkim zanosom, kao delegat svega klera banjalučke dijeceze svečaru čestita i pozdravlja ga. Želi mu, da ide putem Delivića, Okića, Miletića, Šunjića i Vujičića, koji su kod bosanskih Franjevaca ostali u najljepšoj uspomeni, kao što će ostati i presvj. zagrebački nadbiskup dr. Bauer. (Frenetički poklici: »Živio dr. Bauer!«, dugotrajni aplauzi, topovi pucaju.) Želi slogu svećenstva i preporučuje ga blagodarnosti. - Redodržavnik bosanskih Franjevaca preč. fra Lovro Mihačević aludira na Jeremiju proroka, koji obasut raznim milostima nije znao, da govori. I on gledajući tolika dobročinstva, kojim Gospod vasiona kroz vijekove, a osobito u zadnja vremena obasiplje njegovu redodržavu, zbunjuje se i ne zna, kako da mu se zahvali. Novi biskup potječe iz krila nje­ gove redodržave. I ako mu se pravom vesele težaci, od kojih potječe, gragjani s kojim je toliko radio, čitav banjalučki kler, koliko se više veseli, on sa svom svojom redodržavom. Želi mu, da živi, raste i cvate, da stoji i pase svoje stado onako, kao što će biti što na veću slavu Boga, korist do­ �58 Br. 4. i б. — »SERAFINSKI PERIVOJ« - movine i diku franjevačkoga reda. — Konzistorijalac preč. fra Ambro Miletić prikazuje svečaru ispred hercegovačke redodržave vijenac najljepših želja, koje ciljaju Bogu na slavu, Hrvatskoj i redu na korist i diku. — Redodržavnik sv. Ćirila i Me­ toda fra Rafajel Rodić zastupa svoju redodržavu i redodržavu presv. Otkupitelja. On vidi u franje­ vačkoj prošlosti i sadašnjosti divne tragove specijelne Božje providnosti, vidi realizovanje prije 19. stoljeća izrečenih riječi: »Koji se ponizuje uzvisit će se.« Dokazom su mu toliki Franjevci kroz stoljeća uzvisivani na dostojanstvo biskupa, nad­ biskupa, kardinala i papa, pa i današnji god, koji se slavi u franjevačkoj redodržavi — Bosni Sre­ brenoj. Zna, da se ovomu veselju vesele braća u Bosni, ali s majkom redodržavom združuju se i kćerke — redodržava sv. Ćirila i Metoda i presv. Otkupitelja i već čuje harmoniju složenih žica. — Zastupnik vrhbosanskoga kaptola preč. dr. Košćak sa zanosom promatra čitavu svečanost, u kojoj se nalazi. On motri, kako svečara čitava Crkva pozdravlja i kliče mu: »Ave, legate Christi! ave, antistes!; ave, episcope! zdravo, pastiru stada, ali stada ne moga, nego liristova!« On pro­ matra, kako mu danas Crkva pruža najveću vlast, ali da se s njom služi tako, da što kaže inom i sam svojim potvrdi činom. On baca oko na prirodu, pa vidi, da mu i ona čestita i kliče, alleluja! Sve ga to potiče, da mu zaželi sreću i on mu želi, da mu pero tako piše, da nigdje za papir ne zapne i da do konca svoga života piše i napiše spomenicu dobrih djela, koja će biti svjedok, da je ne samo dostigao, nego i prestigao biskupa Markovića. — Biskup Mišić iza tolikih govora smatra suvišnim, da štogod govori, a još više dulji. Kao ktariji kolega podsjeća ga na tešku dužnost. U Bosni nema velikana do biskupa, pa s toga narod s pu­ nim pravom u svakoj stisci u njih upire oči. Bodri ga, da bude sluga i Božji i narodni; da bude pro­ strana srca, kao što je to jučer brat musliman na granici grada naglasio. Svjetuje ga, da prije sva­ koga čina dobro promisli, a onda, da se prihvati posla. Progonstva neka se ne plaši i Hrist je na Golgoti za svoja dobra djela svršio. Generalni vikar grkokatolika Žuk podsjeća svečara na tra­ diciju blagopokojnoga biskupa Markovića i pre­ poručuje mu siromašne koloniste. — Dr. Sunarić ističe takogjer teški položaj biskupa Garića. On zna, da je njegova služba i na duhovnom polju teška, a smatra, da mu je teža na materijalnom polju. Upozoruje na krajeve njegove biskupije, u kojoj se kroz 30 godina za željeznice nije ništa 1913. uradilo. To će narod od njega više tražiti, nego duševne utjehe — narod je gladan i žedan. Kroz stoljeća bosanski je Franjevac narodu bio i sve­ ćenik i liječnik i advokat i sve. Franjevac nije žalio kupiti jaspru po jaspru, te preko brda i polja hrliti u Stambul i zauzimati se i za jednoga jedincatoga svoga čovjeka — i uspijevao je. Tim je bosanski Franjevac stekao u narodu ugled i taj će mu ugled biti teži od duhovne pastve. I do sada je sa svoga rada trpio, osvagjen je bio i kao kverulantan, ali to neka ga ne zbunjuje. Jednim se trakom sunca sve tmine raspršuju. Neka se sjeti, da se svi biskupi moraju držati principa: »Salus populi suprema lex esto!« (Frenetični po­ klici i dugotrajni aplauz.) — Nadbiskup dr. Bauer dugo je šutio, ali više ne može. On je došao u susjedstvo — u krajeve, koji su nekoć zagrebačkoj nadbiskupiji pripadali. Veseli ga ona odanost prema biskupima, što ju je u susjedstvu vidio i veseo se u Zagreb vraća. Želi svečaru dug život i sreću u radu na prosvjetnome polju. (Govor je dra. Bauera pozdravljen s dugim urnebesnim poklicima: »Živio primas sve Hrvatske!« i s du­ gim aplauzom. Čitav je banket završen oko 5 sati, u 51/a sati gosti ostave hotel »Bosnu«. Brzojavni pozdravi. Prigodom ustoličenja, a osobito svečanoga banketa biskup je Garić primio takogjer puno pismenih i do 150 brzojavnih čestitaka. Mi iz ovih probrasmo samo neke, te ih ovdje donosimo. Ža­ limo, da nam prostor lista ne dozvoljaje sve izni­ jeti. Probrani su brzojavi slijedeći: Beč. Povo­ dom današnjeg svečanog ustoličenja Vaše Presvjetlosti kao biskupa banjalučkoga čast mi je Vas pozdraviti sa najiskrenijom željom, da Svemogući Vašoj Presvjetlosti bude uvijek na pomoći, kako bi mogli što lakše odgovoriti Vašoj uzvišenoj dužnosti u radu za dobro i napredak povjerene Vam dijeceze. Bilinski. Sarajevo. Presvjetli go­ spodine! Današnjoj slavi svečanog ustoličenja Vaše Presvjetlosti najsrdačnije čestitam i želim, da Presvjetlost Vaša na tom uzvišenom i dosto­ janstvenom mjestu ispunjujuć svetu zadaću pa­ stira katoličke Crkve, uzveliča slavu Svemogućnoga. Ja Vas, Presvjetli gospodine, pozdravljam kao biskupa banjalučkog, moleć Svemogućeg, da Vas još mnogo godina uzdrži na korist vjernika, a diku i ponos časnog franjevačkog reda. Potiorek. — Visoko. Inštalacijom Vaše Presvjetlosti na biskupsku stolicu, sviće našem hrvatskom kato­ ličkom narodu zora boljih dana, jer u Vama do­ �Ustoličenje biskupa Garića. biva jako ustrajna, a uz to skromna pobornika svojih duševnih kao i materijalnih interesa. Stoga današnje slavlje Vaše Presvjetlosti smatramo op­ ćim slavljem hrvatskoga katoličkoga naroda. Naše najsmjernije čestitke. Franjevačka gimna­ zija. — Sarajevo. Prigodom Vašega ustoličenja, prosim dobroga pastira, da Vas zadahne velikom pastirskom ljubavlju, ter uzmognete što više raditi njemu na slavu, a na boljak vjere i domovine. Nadbiskup Štadler. Sarajevo. Ad multos felicissimos annos! Milan Crnek. — Sarajevo. Veoma žaleći, da sam zapriječen osobno prisustvo­ vati veoma značajnoj svečanosti ustoličenja Vaše Presvjetlosti, prisustvujem duhom s ushićenim željama, da u potpunom zdravlju i sreći uzvišeno Vaše zvanje dobrog pastira, na sreću Vaše pastve do skrajnjih granica ljudskog života obavljate. Čestitajući Vam svesrdno, gojim nadu, da ćete kao veliki rodoljub i izvrstan Hrvat nastojati da djelo 59 ne mogoh osobno prisustvovati. Pozdrav! Zurunić. — Tuzla. Prigodom današnjeg svečanog ustoliče­ nja Vašoj Presvjetlosti srdačno čestitam na previšnjem imenovanju i ustoličenju sa željom: Ad mul­ tos! Okružnik Baron. — Sarajevo. Pri nastupu Va­ šem na biskupsku stolicu prinosim srdačne i iskrene čestitke. Bilo na slavu Boga, a na korist hrvatskoga naroda! Prof. A. Tandarić. — Jajce. Najsrdačnije čestitamo i kličemo: Živio novi pastir! Sestre Neprocijenjene Krvi. — Mostar. Prigodom Vaše instalacije primite iskrenu čestitku od Va­ šega starog poznanika, koju šalje sa velikim što­ vanjem. , Josip Bač, sudski savjetnik. — Sinj. Pri svečanome ustoličenju Vaše Presvjetlosti uz saučešće svecijele redodržave izvolite primiti i moja najodanija, najsrdačnija čestitanja. Fr. Petar Perković, red. delegat. Lijevno. Radujući se Va­ šem uzdignuću, kličemo Vam: Sretno bilo, mnogo godina živio na spas i radost stada svog! Milo- Seoska k av alerija pred biskupom Garićem. Vašeg blaženo počivajućeg prešasnika dokončate: učvrstite trajnu slogu i ljubav jednokrvne braće Srba i Hrvata u našoj domovini. Vojislav Šola. Mostar. Okružni odbor H. N. Z. visokom do­ stojanstveniku sretno želi: na mnogaja! Fra Ante Majić, predsjednik. — Bos. Novi: Pozdravljamo našeg novog crkvenog pastira i kličemo: Živio! Hrvatska Zajednica. — Bihać. Blagoizvolite pri­ miti prigodom Vašeg današnjeg sretnog ustoliče­ nja moje najodanije i najsrdačnije čestitke. Vla­ dimir Besarović, okružni predstojnik. — Sarajevo. Najsrdačnije čestitam slavi biskupskog ustoličenja Vaše Presvjetlosti želeć, da Vas Svemogući poživi mnogo godina u srećnom zadovoljstvu, a na radost Vaših štovatelja, najodaniji baron Rudt. — Sarajevo. Današnjem ustoličenju primite najsr­ dačnije čestitke. Iskreno žalim, što svečanosti srdnice. — Sanskimost. Prigodom ustoličenja izvolite primiti najsrdačnije čestitke od sve­ ukupnog činovništva kotarskog ureda u Sanskommostu. Kotarski ured. — Sarajevo. Stes et pascas in fortitudine. To od Boga dan&s moli biskup dr. I. Šarić. — Sarajevo. Bilo na diku našeg naroda. Bolešću bratovom zapriječen nijesam mogao doći. Dr. Cabrajić. — Dolac. Da­ našnjem slavlju se od srca pridružuje Hrvatska čitaonica. — Pulj. Tvrdo uvjeren da je izborom Vaše Presvjetlosti postavljen dostojan našljednik našeg velikog biskupa fra Marijana, koji je našoj organizaciji bio jedan od glavnih stupova, česti­ tam Vam u ime hrvatskog naroda u Bosni i Her­ cegovini, želeći, da mognete dugo raditi na korist i sreću njegovu. Zapriječen osobno, zamolio sam, predsjednika okružnog odbora dra. Jelinovića, da �60 Br. 4. i 5. - «SER AFINSKI PERIVOJ« - na proslavi zastupa organizaciju. Košta GjebićMarušić, predsjednik H. N. Z. Sarajevo. Naj­ srdačnije čestita na visokom ustoličenju. Da Vas Bog poživi mnogo ljeta na ponos naroda i domoe vine! Dr. Bašagić. — Lijevno. Dičnog pobor­ nika i radina za sretniju budućnost hrvatskoga naroda pozdravlja prigodom današnjeg slavlja mjesni odbor Zajednice. — Bos. Gradiška. Uz tisuće najsrdačnijih želja hvalimo Svevišnjem, da Vas pozdravljamo kao našeg miloga pastira. Odbor »Posavac«. — Zagreb. Kad ne bi moguće osobno, hoću u duhu prisustvovati velebnoj sve­ čanosti Vašeg ustoličenja. Kršćanskom čednošću, ali sa oduševljenjem pozdravljam Hrvata pastira, branitelja vjere i naroda. Čestitam uzlaz na sto­ licu slavnog fra M. Markovića! Dr. Katičić. — Sarajevo. Pridružujuć se u duhu velebnoj slavi Vašeg biskupskog ustoličenja u naprednoj Banja­ luci, molim Svemožnog, da Vas mnogo godina poživi na korist vjere, te na dobrobit hrvatskog naroda. Dr. Kukrić. - Sarajevo,. Uzoritom sve­ ćeniku, neumornom narodnom poborniku, čelik značaju, svome prijatelju pri nastupu biskupske stolice, smjerno čestita, usrdno od Boga moleći Svečaru dugovječno življenje, sretan i blagoslov­ ljen rad za slavu Božju i dobrobit hrvatskog na­ roda. Središnja uprava >;Napretka Široki Brijeg. Raduju se i s veseljem poklon čine braća i mladež Širokoga Brijega. Biintić. Kakanj. Braća Franjevci iz Kraljevske Sutjeske čestitaju dično slavlje. Biskupovali dugo ljeta! Angjelović. - Odžak. Nemogući osobno, duhom prisu­ stvujem svečanosti ustoličenja Vaše Presvjetlosti, kojom se i red naš proslavijuje, pun veselja kličem vivas Provinciae, Ecclesiae, vivas patriae, vivas nobis ad plurimos annos. Fra Marijan Marić, župnik, definitor. — Kotorvaroš. Čestitam, dovu činim Bog Vas poživio puno godina u naj­ višem veselju, živio! Srdačni pozdrav. Fazlić, na­ čelnik. — Sanskimost. Činovništvo kotarskoga suda Sanskimost sretno je, da je Providnost od­ redila biskupsko ustoličenje Presvjetlog gospodina Garića, pa tom zgodom kliče, živio novi biskup dugo godina na korist i diku sv. vjere, naroda i domovine. Kotarski sud. - Cernik. Dičnoga svečara Bog neka štiti, svakom srećom kiti; ži­ vio svečar, živih gosti, kliče o. Makarije. Beč. Neizmjerno žalim, što moradoh iznenada prekinuti tamo moje putovanje, s toga izvoli, dragi prija­ telju, ovim putem primiti najsrdačnije čestitke današnjem hrvatskom, narodnom blagdanu, kad naš odlični sin sv. Franje zauzima zasluženo od­ 1913. lično mjesto, a sabor dobiva virilnog člana proku­ šanog žarkog rodoljuba. Dr. Nikola Mandić, predsjednik sabora. — Lijevno. Sretan nastup bio na korist i sreću Hrvata i katolika. Zanatlijsko društvo. Beč. Pozdravljam Va^u Presvjetlost prigodom Vašega ustoličenja, želim, da Vaš budući rad prati sreća na korist i slavu Crkve i naroda Vam. Odjelni prestojnik baron Kliinburg. Bihać. Srdačno čestitam, Bog blago­ slovio i poživio novoga biskupa!. Sestre Drago­ cjene Krvi. Gradec. Čestitam na biskupskoj časti, želeći blagoslov Božji. .Sestra Magna, ge­ neralna predstojnica. Mostar. Vašem ustoli­ čenju, veselju Crkve, blagoslovu biskupije, utjehi domovine raduje se dr. Karlo Eterović, redodržavnik. Derventa. Prigodom današnje slave izvo­ lite primiti moje najiskrenije čestitke. Predsjed­ nik Bartasel. Orašje. Biskupu Franjevcu kliču braća toliški Franjevci ad multos annos. Fra Bono Brkić, gvardijan. Sarajevo. Na žalost zapriječen odazvati se časnom pozivu čestitam srdačno Vašoj Presvjetlosti današnjoj svečanosti Vašeg ustoličenja sa vrućom željom, da Vas Bog uzdrži mnogo godina na braniku svete katoličke vjere i mile nam hrvatske domovine. Narodni za­ stupnik Oskar Šomogji. Mostar. Zapriječen nemogoh doći, najsrdačnije čestitam. Upravljao biskupijom zdrav, dugo, sretno, na slavu Boga, korist naroda, čast Hrvatske! Nar. zastupnik Gjuro Džamonja. - Sarajevo. Čestitajuć Vašoj Presvjetlosti najiskrenije želim, da Vam Svevišnji dade snage, da dugi niz godina upravljate svojom biskupijom na slavu Boga a korist naroda. Vama odam Sliek. Lijevno. Srdačno čestitajuć da­ našnju slavu želim Vam Presvjetli dug život na diku i probit našega naroda. Predstojnik Mešeg. Zadar. Čestitam na zasluženom ustoličenju. Živjeli! Nar. zastupnik Mazzi. — Jajce. Braća bratu na ustoličenju crkvene časti srdačno česti­ taju i Svevišnjega mole, da Vam u novoj službi gratiam apostolicae fortitudinis dadne. Fra Jaroslav Jaranović, gvardijan. - Bos. Novi. Povo­ dom ustoličenja pozdravljamo Presvjetlost Vašu želeć, da Vas Bog poživi na čast i korist hrvat­ skog naroda. Živio! Hrvatska čitaonica. Lijevno. Kerub samoprijegorne ljubavi i ustraj­ nosti nek Vas prati iza budućih mnogo sretnih ljeta! Seraf pobjede lovorom nek Vas vjenča! Samostan. — Derventa. Srdačno čestita kličući: Ad multos annos pro Deo, patria et ordine! Fra Anto Tolić, gvardijan. Travnik. Čestitam Vam na današnjem Vašem slavlju! Živili! Ivo �Ustoličenje biskupa Garića._______________ _________________(ii Budimirović. - Lijevno. Vrlom pastiru, ljubitelju stada svog, župljani sa župnikom čestitaju i mole Svevišnjega, da bude sretan na mnogo ljeta. Fra Anto Franjić i župljani. — Travnik. Današnjoj svečanosti duhom prisustvuje kličući: Živio narodni biskup! Okružni odbor Zajednice. — Travnik. Današnjoj Vašoj svečanosti svi se veselimo od srca. Želimo da bude na dobro vjere i hrvatske nam domovine. Živio naš mili biskup Garić! Franjevci iz Guče Gore. — Kreševo. Današnjem slavlju kliče ova redovnička obitelj ad multos annos! Dr. Ban, gvardijan. — Rudolfsthal. Ža­ lim, što nijesam prisustvovao svečanom dolasku. Doživio Vas Bog! Budite pravi natpastir našega naroda i čelik Hrvat kao i do danas. Fra Grgo Došen, dekan. - Vareš. Pridružujuć se veselju cijele redodržave, kličemo bio sretan početak, a još sretniji svršetak! PejčinovićiGrgić. — M o star. Srda­ čno čestitam u ime redodržave hercegovačke, dušom se uje­ dinjujem Vašoj slavi. Prešnim poslovima zapriječen žalim, da osobno nc prisustvujem. Begić redodržavnik. T r a ­ vnik. Srdačno čestitam PresProcesija iz župske vjetlom gospo­ dinu i kličem mu: Živio iDr.Pravdić.— B ihać. Hva­ la lijepa na pozivu svečanom ustoličenju. Objedu ću doći sa pravaške skupštine iz Opatije sa ostalim dru­ govima poslanicima. Želim sretne i ugodne uskrsne praznike. Srdačna i ponizna čestitka Pro­ svjedom biskupu. Dr. Katičić. Sarajevo. Sve­ čanom ustoličenju Vašem prinosim srdačne prija­ teljske čestitke. Doživio Vas dobri Bog mnogo godina, a blagoslov Svevišnjega neka vazda prati vaše pastirsko djelovanje na sve veću slavu naše svete vjere, na korist naroda i naše drage domo­ vine. Košta Hdrmann. Domanović. Naj­ srdačnije čestitke ušljed Vašeg ustoličenja. Bog Vas poživio! Dekan Putića. Sarajevo. Da­ našnjem ustoličenju čestitaju i žele da bude sretno i dugovječno na korist crkve i naroda. Gjuro i Stanka Vrignanin. Tuzla. Svečanom činu ustoličenja prisustvujem u duhu i srdačno česti­ tam. Žalim, što ne mogu prisustvovati. Danas sam se vratio sa povećeg puta. Živio naš na­ rodni biskup Franjevac! Dr. Pilar. Počasne zabave. S banketom i banketskim govorima, s pisme­ nim i brzojavnim čestitkama slavlje se ustoličenja biskupa Garića ne svršava — ono se nastavlja u školama časnih sestara milosrdnica i Neprocje­ njive Krvi Isusove. U zavodu časnih milo­ srdnica zabava je bila dne 30. u 6 sati, a u zavodu sestara Neprocjenjive Krvi Isusove 31. ožujka. Obe su zabave odgovarale pri­ godi i potpuno uspjele. Publika se je s njih sa sveopćim zado­ voljstvom vra­ ćala, što puno služi na diku i revnim učitelji­ cama i mladeži dotičnih zavo­ da. Zabavu kod milosrdnica uprav s pojetičkim zanosom otvara učenica IV. razr. MarijaKrpan sa slijede­ ćim govorom:« crkve u katedralu. »Presvjetli g. biskupe i ostali velikocjenjeni gosti! Prije deset mje­ seci nasta teška tuga u ovim samostanskim zidinama, u cijelome našem gradu, kao i diljem drage nam domaje Bosne Srebrene! Svako katoličko hrvat­ sko srce proplaka prije devet mjeseci, a što da istom reknem za velečasne oce Franjevce? Ah, to nisam kadra izreći koliki je gubitak zadesio taj velezaslužni red u miloj nam domovini! Sjajna zvijezda ugasriu sa plavetnog neba bosanskih nam gora i ode u vječnost. Veliki čovjek prestao ži­ vjeti i nema ga više megju nama. Nema više bi­ skupa Markovića! Takvi i slični uzdasi izvijali se iz svačijih grudi, koji je iole poznavao plemenitog velikana pokojnog biskupa Markovića. Danas �62 Br. 4. i 5. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1915, pako nakon devet mjeseci zasja druga zvijezda na plavetnom nebu bosanskih nam gora; zasja i raz­ draga nam našu milu domaju, obraduje svako kato­ ličko hrvatsko srce, te mami iz srca i duše onu sv. himnu: »Tebe Boga hvalimo!« Jest hvalimo i sla­ vimo ga na vijeke, što nam je poslao muža, koji će moći ravnati lagjicom povjerenog si stada i biti našoj biskupiji ono, što joj je bio blage uspo­ mene presvjetli gosp. biskup Marković. I ove samostanske zidine nekako su danas milije, pri­ jatnije, a stanovnici ovih zidina naše časne sestre sa svojom škol. mladeži pune Božanskoga ushita i zanosa kliču: Banja Luka ima biskupa, ima veli­ kog svećenika, ima vrijednog našljednika pokojnog biskupa Markovića. U to ime ovaj zavod se ne­ izmjerno raduje skupa s nama školskom mladeži, a da dademo svojoj radosti i veselju oduška priredismo u slavu ustoličenja Vaše Presvjetlosti malu zabavicu, te smjerno molimo Vašu Presvjetlost, da blago izvoli prisustvovati našemu umjeću. Vama, pako visokocjenjeni gosti, kličem: Dobro nam došli!« Iza ovoga s aplauzom pozdravljenoga govora ispjevao je zbor učenika i učenica: »Ljubimo Te naša diko«, a tada su se pojavile tri vile, tako odjevene i stale, da sve tri sačinjavaju hrvatsku trobojnicu. Živko Dukanović predstavi ih: prvu kao domovinu, drugu kao ljubav, a treću kao mla­ dež. Prema ovoj predstavi vile i pozdraviše presvj. svečara: prva ispred domovine, druga ispred prijatelja, a treća ispred mladeži. Mali Stjepan Grgić uprav je majstorski krasnoslovio »Svjetlost od Asiza«, a krasno otpjevana pjesma »Sv. Franji« mnoge je duboko ganula. Naj­ uspjelije su se izvela dva dijaloga: »Dva druga« i »Angjeo i dijete«, a žive slike: sv. Franjo i Isus prijatelj malenih stavile su ovoj zabavi krunu uprav majstorske vještine. S ovom se zabavom natječe zabava, što ju je priredila mladež časnih sestara Neprocjenjive Isusove Krvi. Prijatelj nam o njoj piše: »Kod ove zabave sve krasno i prema prigodi uregjeno. Tri žive slike sv. Franje nas opčaraše. Jedna se je morala opetovati — sv. Franjo od­ riče se svijeta. A predstava sv. Cecilije nije mogla ljepša da bude. Svaka je učenica htjela, da odnese vijenac umjeća.« * Isti su se dan gosti biskupa Garića počeli razilaziti. Oni su krenuli na razne strane pro­ strane nam Hrvatske. Tijelom su ostavili roman­ tičnu Banju Luku, ali njihov duh još je u Banjoj Luci. Njihov duh još promatra one zastavama i sagovima iskićene kuće i prozore kuća; on još ćuti pucnjavu topova, zvonjavu zvona, sviranje bande; njega još zanose oni veliki špaliri, što su ih seljaci pravili, one parade kočija i konjanika, oni svečani govori i počasne akademije. On je još opojen naj­ ljepšim utiscima, pun najugodnijih uspomena na Banju Luku i na veliku svečanost i banjalučke biskupije i franjevačkoga rqda uopće i biskupa fra Joze Garića napose, te mu u svome zanosu ne prestaje klicati: »Beatus venter, qui te portavit et ubera, quae suxisti!« — Dr. Jelenić. psa Dr. Blažević: Jubilej. 313.-1913. Kome nije poznato proročanstvo Isusovo, koje je rekao apostolima svojim, da će biti proga­ njani, bacani u tamnice, ismjehivani radi imena Njegova! Ali ove riječi upravljene na apostole, odnose se i na one, koji će po njima vjerovati u Njega; odnose se na sve vjernike, odnose se i na skup vjernika - - sv. Crkvu. Nu dok je On s jedne strane ovo proreko apostolima i svojoj zaručnici Crkvi, dotle ih je opet s druge strane osiguro o svojoj pomoći, i o konačnoj pobjedi nad svima neprijateljima, jer će On biti uz njih do konca svijeta: »Nemojte se bojati, evo Ja sam s vama po sve dane do svrhe svijeta« i »vrata paklena, neće ju nadvladati.«1) I u istinu, jedva što se zrno gorušičino, koga božanski Spasitelj svojom rukom posijo bijaše, podiže iz zemlje, diže se vihor, da ga sruši i u zametku uguši. Progoni za progonima, bura za burom obaraše se na stado Hristovo! Zakoni izagjoše posve oprječni novoj nauci, koja se sma­ traše da je pogubna za društvo, državu, cijeli svi­ jet. Strastima zaslijepljeni razum nije mogo da gleda ni da shvati sjajnu svjetlost, koja je pratila šljedbenike nauke Isusove. A jer su se djela nji­ hova protivila djelima poganskim, pogibelj je pri­ jetila, da se stari bogovi ne zapuste, a novi prizna! Radi toga je trebalo koliko je više moguće da se širenje nove nauke skuči i suži, a to će se postignuti, ako se sloboda ove vjeroispovijesti zabrani. Providnost pak Božja učini drugačije! Ona dopusti da se njezina ustanova progoni, da trpi, da pati do časa, kad je trebalo da se »poglavar ') Mat. 16, л8; 28, 20. �Jubilej, ovoga svijeta van baci«, a sunce slobode i kato­ ličkoj crkvi grane. I čim se je više ovaj čas prikučivo, tim se je žešća bura dizala na Crkvu, te se je činilo kao da će je nestati. Ali Svemogući učini da na carski rimski prijestol sjedne čovjek pravedan, koji će Crkvi pri­ znati prava, koja joj pripadaju! Na carski prijestolj zasjede K o n s t a n t i n V e l i k i 312., te još iste godine dopusti snošljivost sviju vjera, a slijedeće, t. j. 313. takozvanim m i l a n s k i m e d i k t o m posebnu slobodu izdade za kršćane, da slobodno ispovjedaju svoju vjeru, kao i sve bogoštovne čine, riječju dade joj — Crkvi — sva prava koja može jedno moralno i juridično tijelo da posjeduje! Od ovoga sretnog časa do ove godine na­ vrši se 1600 godina, kako Crkva djelotvorne i oživljujuće zrake pruža po cijelom svijetu, i tim načinom pred čitavim svijetom pokazuje, da nije pogibeljna ustanova, nego naprotiv veoma korisna! Kršćanski svijet shvaćajući važnost ove tisućšestogodišnjice, i vanjskim načinom manife­ stira svoje veselje, upriličivši u tu svrhu razne svečanosti. A vrhovna vidljiva glava sv. Crkve, htjede da i oni vjernici, kojima nije bilo moguće da vanjskim načinom ovu slavu proslave, duhov­ nim bar to učine. U tu svrhu vlašću od Boga si danom otvara duhovnu riznicu, da vjernici iz nje crpu snage i okrepe za daljne nepogode i nepri­ like. Pismom od 8. ožujka t. g. dopusti sv. Otac izvanrednu jubilejsku ili svetu godinu, s potre­ bitim naputkom, koga mi u prijevodu evo dono­ simo: Papa Pio X. s v i m p r a v o v j e r n i m k r š ć a n i m a , koj i o v o p i s m o č i t a j u , p o z d r a v i apoštolski blagoslov. Uspomena onoga veseloga dogagjaja, kojim je pred 1600 godina mir napokon Crkvi dopušćen, za sve je kršćanske narode prigodom velikog ve­ selja kao i djelotvorne ljubavi a Nas osobito po­ tiče, da Vam od onih nebeskih darova milosti udi­ jelimo te učinimo da plodove ove svečanosti u što obilnijoj mjeri uživate. Dostojno je bo i oprav­ dano, da uspomenu na onaj milanski edikt cara Konstantina slavimo, čije je proglašenje iza u znaku križa nad Maksencijem odnešene pobjede uslijedilo, a koji je bjesnilu kršćanskih progonitelja konac učinio i koji je naravno cijenom krvi Hristove i Njegovih mučenika kupljen. Onda je voju- 63 juća Crkva prvo svoje slavlje slavila, koja su joj i kašnje, i to iza nekog vremena kušnje odregjena, i od onoga vremena bijaše joj omogućeno, da svoja dobročinstva čitavom ljudstvu u posebnoj mjeri obrati; ljudi napustiše malo po malo štova­ nje poganskih bogova, kršćanstvo dogje do vlasti koli u zakonodavstvu toli u javnom životu te tako mogahu ljubav i pravda da na zemlji procvatu. Zato je posve uputno, da ušljed ove svečane zgode usrdnije nego obično Bogu vapimo, te djevičansku Majku Božiju, sv. apoštole i sve svete zazivamo, da se narodi s obnovljenom ljubavlju i strahopočitanjem Crkvi podaju, da sve zablude, u koje bi ih neprijatelji Crkve zapleli, napuste, rimskog papu časte i u katoličkoj vjeri svoj zadnji cilj i glavnu svrhu upoznaju. Tada smijemo očekivati, da će i ljudi svoje poglede spasonosnom znaku sv. križa upraviti, i da će slavlje slaviti nad prezirateljima kršćanskog imena kao i nad divljim požudama srca. Da pako naša ponizna molba prigodom ove velike svjetske svečanosti čim koristonosnija vjernicima bude, dajemo jubilejski oprost, opo­ minjući ujedno sve sinove sv. Crkve, da svoje mo­ litve kao i druga pobožna djela s Našim sjedine, i ovom se pruženom milošću jubilejskog oprosta na svoju i opću korist što izdašnije posluže. Po­ uzdavajući se u milosrgje Božije i oslanjajući se na auktoritet poglavica apoštolskih, Petra i Pavla, na temelju Nam predane apoštolske punomoći i iza saslušanog savjeta kardinala generalne inkvi­ zicije, podjeljujemo svim pravovjernim kršćanima Rima i izvana, potpuni oprost na način jubilej­ skog, koji u vremenu od bijele nedjelje do začeća Marijina usključivo, bazilike sv. Ivana u Lateranu, S. Petra i Pavla (izvan zidova) dvaputa posjete i ondje neko vrijeme za uspijevanje i uzvišenje Crkve i apoštolske stolice, za iskorjenjenje krivovjerstva te obraćenje grješnika, za slogu kršćan­ skih vladara i za mir sveg pravovjernog puka na Našu odluku mole; osim toga moraju kroz ovo vrijeme jedanput sv. sakramente primiti, te prema svojim srestvima milostinju siromasima ili u po­ božne svrhe dati. Onima pak, koji nemogu u Rim putovati, podjeljujemo isti potpuni oprost, ako u svojoj domovini crkvu ili crkve, koje biskup jedan­ put za uvjek odrediti ima, u istom vremenu u svemu šest puta posjete i rečena djela pobožnosti ovrše. Ovaj se oprost može nadalje i dušama po­ kojnih otprosnim načinom namijeniti. I putnici, koji su na moru ili na kopnu mogu oprost dobiti, ako u svom prebivalištu ili gdje drugdje propisana djela ovrše i šest puta stolnu, glavnu ili župsku �64 Rr. 4 ј 5 _ »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. crkvu svog prebivališta ili gdje se nalaze pohode. Za redovnike obadvoga spola i za one takodjer, koji imadu strogu klauzuru i sve druge, svjetov­ njake kao i sve koji pripadaju redovnom ili svje­ tovnom svećenstvu, koji su utamničenjem, tje­ lesnom bolešću ili drugim kojim načinom zaprije­ čeni, propisana djela ili neka od njih učiniti, dopušćamo, da ih ispovjednik u druga okrene ili nji­ hovo obavljenje u drugo vrijeme odgodi, a medjuto ono propiše, što pokornici izvršiti mogu. Ispovjednici dobivaju takodjer vlast, da djecu, koja još nijesu sv. pričesti pripušćena, od primanja pri­ česti dispenziraju. Osim toga smiju si svi vjer­ nici, laici, svećenici i redovnici, dapače i oni, koje bi trebalo posebno imenovati, u ovu svrhu izmedju ovlaštenih ispovjednika, koga hoće izabrati; ovo isto tako vrijedi za duvne, novakinje kao i druge ženske osobe, koje samostanu pripadaju, u koliko je odnosni ispovjednik i za duvne ovlašten. Ako ovi kroz rečeno vrijeme takovom ispovjedniku na ispovjed idu, s odlukom, Ja dionicima jubileja po­ stanu i zato propisana djela ovrše, to dotični i s p o v j e d n i k slijedeće p u n o v l a s t i ima: On može za o v a j s a m o p u t i s a m o u p o d r u č j u s a v j e s t i odriješiti od ekskomunikacija, suspensija kao i drugih crkvenih sentencija i censura, bile one »a jure« ili mb homine« s koga mu drago razloga izrečene ili ustanovljene, te od onih censura, koje su biskupima ili apoštolskoj stolici pridržane, dapače i u onim slučajevima, koji su ma kome i sv. Ocu i apoštolskoj stolici speci­ jalno (posebno) pridržani, ili koji se inače pri još neznam kako velikim povlasticama ne bi smatrali da su uključeni. Mogu odriješiti od sviju g r i j e h a i pre­ kršaja, ma bili neznam kako veliki i teški, pa bili oni biskupima ili apoštolskoj stolici gore spomenu­ tim načinom pridržani; moraju pak ispovjednici pri tome spasonosnu pokoru naložiti kao i sve drugo, što se de jure traži i ako se radi o krivovjerstvu prije odriješenja prema crkvenom pravu traženu odreku kao i opoziv krivih nauka iziski­ vati. Imaju nadalje ovi ispovjednici punomoć, da sve z a v j e t e , i one dapače, koji su zakletvom potvrgjeni ili apoštolskoj stolici pridržani, u druga dobra i spasonosna djela o k r e n u , uvijek medjutim i z u z e t i ostaju zavjet (potpune vječite) čistoće, ulaska u neki (pravi) red, te obveze, koje su od trećeg primljene ili pri kojima se o pravima drugih radi, kao i zavjete, kojima se je neko obvezo, da će kaznu na se primiti, da se tako od povratka u grijeh sačuva, osim ako bi se ovaj zadnji mogo tako okrenuti, da bi ga i ovo drugo djelo nemanje od počinjanja grijeha (čuvalo) ustezalo. Gledom na pokornike, koji su sv. redove pri­ mili, pa bili ti i redovnici, mogu ispovjednici dispenzirati od takovih t a j n i h n e p r a v i l n o ­ s t i , koje nekoga priječe da vrši dotični red ili da se nemože na više popeti (super occulta irregularitate ad exercitium eorundem — scilicet sacrorum — Ordinum et ad superiorum assecutionem dumtaxat contracta). Ne namjeravamo medjutim ovim pismom dispenzirati od koje druge nepravilnosti, bila ta »ех delicto«, ili »ех defectu«, bila javna ili tajna, ili od koje mu drago druge nesposobnosti, nastala ona kako mu drago kao niti vlast dati, da se u ovom pogledu dispenzira ili pak nesposobnost ma i za samo područje savjesti ukloni; niti da konsti­ tuciju Benedikta XIV. »Sacramentum Poenitentiae« i šnjom izdane odredbe okrnjimo, niti ima ovo pismo onima u prilog biti, koji su od Nas i apoštolske siolice ili prelata ili crkvenog suca p o i m e n c e izopćeni, suspendirani, interdiktom udareni ili su inače javno proglašeni da su pali pod crkvene kazne i censure, osim ako bi kroz odregjeno vrijeme zadovoljili ili se sa sudionicima, ako je potrebito, sdružili. Nemože li se po sudu ispovjednikovu u odregjenom vremenu zadovolj­ ština dati, to dopušćamo, da se ovakovi gledom na savjest (in foro conscientiae) odriješiti mogu, ali u tu jedino svrhu, da jubilejske oproste dobiti mogu, s obvezom pak, da čim prije mognu, zado­ voljštinu dadnu. Krjepošću sv. posluha zapovijedamo svim biskupima, njihovim vikarima i oficijalima, ili u slučaju da ovih nema onima, koji duhovnu pastvu vrše, da- ovo pismo svagdje objelodane i vjerni­ cima, koji se u propovjedima čim bolje na jubilej pripraviti imadu, odrede crkvu ili crkve koje pohagjati imaju. Dano u Rimu kod sv. Petra, pod ribarskim prstenom, dne 8. ožujka 191,?., našega vladanja godine 10. Ovo je pismo ižljev veselja i ljubavi, koja ne pozna granica, i koja bi htjela da se sva srca stope u jedno, te složnim glasom zavape: Slava Ti Hriste kralju, koji si neprijatelje svlado, a isto želiš da i mi učinimo! Ovakovo pismo, i ovakovu povlasticu moglo je samo dati srce vatikanskog sužnja, koji svu svoju djecu jednako ljubi i u za­ grljaju ju Hristovu vidjeti želi! �Poći Vuf-.jakom. Velike zaista milosti i povlastice — velika u istinu ljubav prema povjerenim si dušama! Veliku zahvalnost dugujemo Bogu za ono slavlje, koje je Crkva slavila 313. Tu pak zahvalnost, u koliko slabi stvorovi možemo, pokazati ćemo, ako se ovako ljubeznom pozivu našeg sv. Oca odazo­ vemo, te što bolje udijeljenu nam milost u svoju i bližnjih korist izrabimo. Još nam je u živoj pa­ meti ona oduševljenost i onaj zanos, koji je pri zadnjoj sv. godini 1900. kod katoličkog naroda vlado. Nadamo se, da će se ovaj puta to isto u još većem opsegu kod naroda pokazati, jer slavlje naše Crkve i naša vlastita korist treba na to da nas nukaju! Proslavimo našu ljubeznu majku izrabimo pruženu nam prigodu! \S3& A. Č ičić' Pod Vučjakom, Ko budan stražar kraljici na I vjeran svjedok sreće joj i bola II soko tica sa visina zlatih Kad krilom lama vrh brda i dola: I Vučjak tako Bosni stražu straži Sred posavskijeh strŠeć rnilodraži. 0 sveta goro prošlosti nam krvne, Ti grdan dive, pun osvetnog žara, Na pogledu ti i miso mi trne I mlade grudi mač trobridni para. Pod obroncima tvojim kitnjastijem Zlu sudbu roda mučeničkog zrijem. Ko Sava hladna, što ti temelj plače I gine mutna u nepovrat nijemu: Ti naših suza svjedok si, junače, I krvi, što se proli u bescijenu. Kroz vijekove je raja uzdisala, A1 nikad uskrs svoj ne dočekala. II čeljad vrisni na rodnom ognjištu Za svjetlom znanja, kruha zalogajem, Hajduci u stran, pa da pravdu ištu? Sav pako plani novim usplamsajem. Ti znadeš, goro, muke nam i vaje, Ti spomenik si vrh grobišta raje. Pa danas jošte u osvitku zore — Ej hoće Г skoro da svim sjajem plane? Pa danas jošter s te kitnjastc gore Ja ćutim uvijek žice potrgane. Vilinske kose žice rastrgate, Ne progju lako rane zadavate! Sad ja bih eto da zapjevam skladno, AI još ne mogu, nije doba za to, Od puste zime još je srce hladno I naše carstvo još je pokopato. Kad Vučjak vjerom s Krndijom se sveže, Pa braća budu ko ih srce steže: Ej onda pjesnik brat će ruže svježe! Oj sveta goro prošlosti nam krvne, U proljet vedru ti pupaj i cvati, Već dosta ј’ bilo zla i bijede crne, Sad kolo sreće pod tobom se hvati, Da sunce grane rodu sa visina, Domaja bude sretna i jedina! B ranko S trahim ir Š k a ric a : U čardaku drvenome. Mjesečina biser lije Po čardaku drvenome, I to godi kako kome, АГ ko meni, nikom nije Sred tili časa pjesničkije’ U čardaku drvenome! Biserom me populala Кб i zlatom mjesečina; Bez čemera i bez kina Na karar mi duša stala, Pa u šarne sanje pala Ko i stručak ružmarina . . . Gle! te zv’jezde kako brode U mekanom naručaju; Bajna noćca po svem kraju, B’jcle vile kolo vode — Blago dušam, kojim gode, Koje s njima osjećaju! рри �Вг. 4. i 5. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« 1913. 66 G. Guenot: = = Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). X. Neronov Prijatelj. Servilija Tuska nije bilo na krvavim igrama, o kojim smo pripovijedali. Mladoga patricija nije više srce potezalo na te divljačke i krvave prizore, koji su još prije kratkoga vremena bili njegovom nasladom. Duša mu je bila zaokupljena sa veoma protivnim mislima; on se je sasvim preobrazio. One noći poslije općenja namijenjena proti Marku Plauciju i Pomponiji Grecini, Servilij ih je bio sa­ krio u svome stanu u Rimu i majku i kćerku, pa ih otposlao, u sigurnoj pratnji jednoga vjernoga oslobogjenika, izvan grada. Nešto daleko Rima, na ča­ robnom položaju, imao je raskošni zaselak usred svježega hlada. Tu su prognanici našli utočište i tu ih je velikodušni patricij zaklonio od cesarova prognanstva. Osamljenost mjesta lijepo je prista­ jala dušama kreposnim i željnim pokoja. Tu su u potpunoj sigurnosti mogli čekati dok se užasna vi­ javica, što no bjesnila proti vjernicim, slegne. Nećemo kušati opisivati bijes Tigelinov i Hermov, kad su doznali, da su Marko i majka mu osu­ jetili njihove zlobne namjere. Prefekat pretorija naredi pusta istraživanja po Rimu, pa i po okolici grada; ali to je bilo uzalud i nije se naišlo na nije­ dan trag bjegunaca, ništa nije pokazivalo, kamo su krenuli. Veturij je točno izvršio svoju mrsku službu doušnika i pandura, pa je primio obećanu svotu. Jedne mu stvari samo bilo žao, što nije tu­ žio svoju ženu, gorljivu kršćanku.On je teškom mu­ kom podnosio prigovore, koje mu je opravljala, pa se zakle, da će ju on sam prvom prigodom pre­ dati krvnicim. Više je no ikada posjećivao zlo­ glasne krčme, susjedne drvenom mostu i u njima je, kroz kratko vrijeme, progutao svote na onako nesretni način stečene. Servilij Tusko, da odstrani sumnju i prema mogućnosti još više utvrdi sigurnost svojih ple­ menitih gostova, našao se je na dvoru Neronovu, poslije krvavih igara u cirkusu i cesarovim vrto­ vima. No on nije više bio isti čovjek; njegovi pri­ jatelji u njemu više nijesu pripoznavali onoga vese­ loga epikurejca, koji je onako raskalašeno život pro­ vodio i koji je pjevajući hodio, sa svježim ružama ovjenčanom glavom, po putu naslade. Pripovijeda­ nje o užasim, počinjenim proti kršćanima, za koje je znao, da su nevini, pokvara dvorjanika i carske pijanke napunjale ga nekom odvratnošću, koju uvijek nije mogao zatomiti i ako je to razboritost nalagala.Više je od jednoga puta na sav glas oči­ tovao svoje osjećaje. Rijetko je ostao sve do svrhe onih opisanih večera. Povjest je upisala njihove ljage i sramote i žigosala ih svojim neumoljivim žigom; on je nalazio izlike, da se s njih odaleči. Njegovo čudnovato ponašanje, ozbiljnost njegova držanja i mjerenje riječi otkrivalo je njegove nove osjećaje i pogubljivalo nepovjerenje. Hermes mu je bez prestanka tragove uhodio; pa kad je mislio, da je na putu istine, svoje sumnje oda Tigelinu o odnošajim mladoga patricija sa kršćanima. Oslobogjenik je dobro znao, da je dobar broj vjernika izmakao progonstvu. Bez dvojbe užasni je udarac bio zadan Crkvi Hristovoj; ali su njezini prvi po­ glavari živjeli. Njihova moćna riječ brzo je popra­ vila poraze, što no ih pakleni juriš zadao. Tigelin, osvjedočen, da Servilij nije odobravao poduzete strogosti proti kršćanima, odluči započeti razgo­ vor sa mladim patricijem. Jednoga dakle dana banu njemu iznenada. Rob, na koga se bio obratio, izgledao smeten. Prefekat pretorija zatraži vidjeti Servilija. »Njega nema, odgovori rob. — Gdje je on?« Rob je oklijevao; pa kako ga je Tigelin na­ padao i ljutio se, napokon će reći: »Moj je gospodar na svom zaselku.« Tigelin, bez duge primjedbe, ode onamo sa­ svim žurno. Trebalo je na dolasku žateći Servilija sa plemenitim gostima, kojim je pružio utočište proti Neronovoj mržnji. Na sreću je imao kada jedan oslobogjenik, kršćanin, upozoriti gospodara. Marko i majka mu odma se povukoše u svoje odaje. Tigelin ugje. Njegov radoznali i prodirući po­ gled preleti preko vrtova, sjenovitih drvoreda i okolice zaselka. Odmah je s prva bio opazio neŠta tajinstvena. Cuo je šaptanje pod glas govorenih riječi. Sve mu je to čudnim izgledalo i davalo mu misliti. Po nijedan način nije mogao stati u kraj onomu, što se u kući dogagjalo. Servilij, upozoren, da mu dolazi prefekat pretorija u posjete, poleti, poslije no se osvjedočio, da su u sigurnosti Marko Plaucij i Pomponija Grecina. On dočeka Tigelina vanrednom udvornošću; a ovaj će mu reći, po­ slije no su izmijenili obični pozdrav: »Sada, dragi Servilije, treba trkati izvan Rima, a da te se nagje. Pa jo.š bez muke ne može se k tebi’ doći, �Neronove žrtve. — Žao mi je, Tigeline, što si se mučio dola­ ziti, premda mi je tvoj posjet na osobitu čast. Da budem bio znao, da me želiš vidjeti, bio bih sve ostavio, da ti ne stvaram neprilike. — Ti si najljubezniji čovjek, Servilije, pri­ hvati prefekat. Milo mi je, što sam te vidio, pa i ovdje, budi uvjeren. — - Meni je jednako milo, što te mogu primiti u mome čednom zaselku. - Dakako! Ništa nema dražesnijega od ovoga stana. Krasne li svježine! raskošna li hlada! Razumim, Servilije, za što napuštaš grad kod ovakove oaze. — Ti cijeniš moj stan mnogo više nego zaslu­ žuje. — Ne, doduše; nego, Servilije, ja sam k tebi došao radi velikog prijateljstva, koje prama tebi gojim, da te izvijestim o nekim glasinama, koje se po miloj volji na tvoj račun prosiplju. — Bit će me se bez sumnje oklevetalo, odgo­ vori Servilij nešto porumenivši; to je čast, u kojoj, u naše vrijeme, uživaju mnogi ljudi, vrijedniji od mene. — Ja se nadam s tobom, priuze Tigelin, da te glasine nemaju nikakove osnove. Megjutim moram ti kazati, da kad bi ti bio tužen cesaru, mogao bi možda biti u pogibelji, da izgubiš njegovo prija­ teljstvo. Ja zbilja držim do cesarova prijateljstva; ali ja se nemam strašiti za to, što mi govoriš, jer mislim, da nisam ništa proti vladaru sagriješio. Nisi, ako ne podržaješ kakovih odnošaja sa njegovim neprijateljima, odgovori Tigelin, stri­ jeljajući mladoga patricija svojim otrovnim po­ gledom. — Zar će me se tužiti, da kujem urotu proti Neronovim danim? — Ne baš to; nego se misli, da si u spora­ zumu sa ljudima, koji su predmetom opće mržnje. — O kome hoćeš da govoriš, Tigeline? Jasno kaži! — Ti me moraš razumjeti: radi se o kršća­ nima, ili još bolje o palikućama, koji su od Rima napravili gomilu ruševina. — Kršćani, dostojanstveno odvrati Servilij, nevini su od zločina, koga im se zlobno podmeće. Čitav njihov život, njihovi običaji i njihove nauke protive se i pomisli takova zlodjela. Svi pošteni ljudi koji ih poznaju ovo će nedvojbeno o njima posvjedočiti. Ako je, Tigeline, bilo palikuća, trebalo bi ih drugdje, a ne kod kršćana tražiti. 67 — Onda, reći će mu prefekat s visoka, onda ti okrivljuješ osudu cesarevu, s kojom su bili osugjeni? - Ne govorim o djelima vladarevim. Na me ne spada niti ih odobravati niti ih kuditi; samo ti kažem, kakovo je moje mnijenje o kršćanima. — I suviše vidim, Servilije, tebe su zaveli šljedbenici Hristovi ili si već na pragu, da to od tebe bude. —- Pa što? viknu mladi patricij, zar se ne može braniti nedužne ljude, a da te odma ne tuže, da si njihove vjere? Ne, Tigeline, ja nisam kršća­ nin, to mogu smijelo izjaviti. Bilo sretno! mi možemo još biti prijatelji, prihvati prefekat. - Nego, doda Servilij, znaj dobro, kad bih bio uvjeren o istini nauka, što no ga kršćani pro­ povijedaju, ne bih se ni jednog časa zatezao, da ga priznam, pa me to stalo imanja i istoga ži­ vota.« Tigelin se namrgodi na taj odvažni prosvjed, pa nije zgodnim držao na nj odgovarati. Pošto je doznao malo da ne sve, što mu je trebalo znati, oprosti se sa Servilijem, preporučujući mu razbo­ ritost. Mladi je patricij razumio, da će od danas unaprijed imati u prefektu pretorija smrtnoga ne­ prijatelja, koji će gledati prvu zgodu, da ga upro­ pasti. Megjutim je Servilij istinu kazao. On nije bio kršćanin. On je imao čestih razgovora sa Markom Plaucijom i u njegovim je riječima i naucima uživao. S dana na dan sve je to više kšćanstvu naginjao i izgledalo je, da će u brzo vrijeme svoje ime upi­ sati u knjigu Hristove djece. Velikodušno se bio odrekao većine svojih zlokobnih prijatelja, svojih dosadnih navada i pokvarena življenja; nastojao je, da poboljša svoj život i da vrši uzvišene kreposti, koje je vidio, da cvatu u kršćanskim dušama. Ser­ vilij, pa i prije nego je ušao u božansko stado, bio je prihvatio svete navike. K tomu su se žarke i ne­ prestane molitve za nj dizale pred prijestolje mi­ losti i milosrgja; on je bio primio na svoje gostoljubno ognjište lutajuće i raštrkane poglavare Crkve, a ovi su mu odvraćali zavjetim i moćnim molitvama Božanskom srcu na onome, što je za nje činio. Marko je u njegovoj kući prikazivao bo­ žanska otajstva; u njoj su se držale kršćanske skupštine pod Linovim predsjedništvom. Za svoje odsutnosti njemu je Petar povjerio staranje za rim­ skom Crkvom. Lino, već oštar, ali neobične snage, koja mu duge godine obećavala, rodio se je u Volateri u Etruriji, od drevne obitelji, a vjeru je bio zagrlio još za prvih godina boravka Petra-Simuna �08 Bi. 4. i Г>. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1918. u Rimu. Obnašao je biskupsku čast i svi su ga ča­ stili sa njegovih kreposti, sa njegove srčanosti i mudrosti. Vrhovni je svećenik prama njemu osje­ ćao neku osobitu, skoro bratsku, ljubav; često se je na nj spuštao u najtežim poslovima apostolske službe. Lino se dijelijo s drugim čovjekom svetoga glasa i visokog uma povjerenje namjesnika Hristova; Kleto rogjen u okružju brda Eskvilina,1) bio je mlagji od Lina; i on je bio kršćanin od dav­ nog vremena i jedan od biskupa, kojisu pomagali vrhovnom svećeniku u upravi Crkve i on je našao utočišta kod Servilija. Ova su dva Hristova službe­ nika imali jednom jedan za drugim primiti baštinstvo Šimuna-Petra; oni su bili odregjeni ovjenčati se tijarom vrhovnog svećenstva. U takovu je družtvu Servilij sve više i više mrzio dotada provogjeni život; s nekom je žalošću izgledao, kada se imao pojaviti na Neronovu dvoru ili na svetkovinama, što no se tu slavile; tamo je morao nositi razoča­ rano srce, puno drugojačijih želja nego li su svjet­ ska uživanja. Ipak se ne usudi prekinuti; znao je, da bi to značilo smrt, a za nju još nije ćutio po­ uzdanja, da bi se izložio; sam je sebe ljuto korio, što još ne bio na visini stojičkog života Musonija Rufa i Rubelija Plaucija, koji su odvažno podnijeli smrt i progonstvo prije no su se o svoja načela ogriješili. Servilij je mislio, da mu se je nemoguće odreći vladarova prijateljstva i ljubavi njegovih dvorjanika i poziva u carski dvor. To je bio jedini uzrok, koji ga održao u progonstvu. Žestoka se je borba vodila u njegovoj duši, kršćani njegovi pri­ jatelji, osobito Marko, Lino i Kleto tužni su bili sa otezanja i malodušnosti mladoga patricija, uz koga su bili vezani nekom iskrenom ljubavlju. Nekoliko sedmica poslije razgovora sa Tigelinom, jedan će Neronov oslobogjenik, poslan od gospodara doći i pozvati Servilija na svečano otvorenje Zlatne Kuće. Znao je on kakove će svetkovine biti, na koje se pozivalo, pa se na novo nagje u smetnji. Našao se izmegju savjesti i obzira, koje je mislio, da mora čuvati, nije se mogao na ništa odlučiti. U takovoj smetnji, ode k Marku. »Prijatelju, tužno mu reče, vidiš dobro na kakovim sam mukama: cesar se sjutra svečano smješta u svoj novi dvor; svečana će gozba biti priregjena, on me zove na nju po jednom svome oslobogjeniku i ovaj čeka moj odgovor. —- Sto misliš narediti? upita zabrinuto mladi svećenik. ') Rimski brevijar. — Brdo je Eskvilin davalo ime petom augustalskom okružju. — Ne vidim, prihvati Servilij, drugoga izlaza do poslušnosti: tu se radi o mojoj glavi. Radi se i o nečemu još većemu, radi se o tvome, od sviju vas, mojih prijatelja, i ako smijem reći, moje braće ži­ vota. Ako odbijem, Neron će misliti, da sam ga prezreo i tako ću potvrditi sumnje, koje se već o meni prosule. Vladar će znati dobro naći tužitelja, koji će me tužiti s urote, a onda što će biti od vas? —- Ne boj se ništa za nas, dragi Servilije, od­ vrati Marko s nekom slatkom ozbiljnošću; mi smo u rukama Božjim, on će s nama upraviti po svojoj svetoj volji. Stalan budi, ni jedna dlaka s naše glave bez njegova dopuštenja neće otpasti. U ostalom, ima li slavnije sreće, što se domoći mučeničkog vijenca, koji sada vjenča čelo Pudentovo, Filoksenovo i toliko druge ljubljene braće, junački pogi­ nule u smrtnim mukama!« Servilij je gledao, zapanjen i dirnut, mladoga svećenika, kako mu s nekim neizrecivim odušev­ ljenjem govorio. Marko poslijedi: »Prijatelju, misli na svoju dušu, na pogibelji, na koje ju stavljaš, ako odeš na cesarov dvor. - Jao! odgovori jecajući mladi patricij, ne osjećam se jakim, da odbijem i da se izložim užas­ nom slučaju carske nemilosti. Moli za me, prepo­ ruči me uspomeni vjernika, a osobito Linovoj.« Marko je mučao, živo i nepomično upirući u mladog patricija pogled pun žalosti i smilenja. Ser­ vilij je izgledao, kao da očekuje odgovor; žestoka se je borba razvijala u njegovoj duši. Možda bi se bio dao sklonuti svećenikovim sokolenjem, da ne bude ga jedan rob upozorio, da cesarev oslobo­ gjenik hoće da ode natrag; on se ote, da tako re­ čemo, iz ruku Markovih i obeća, da će se odazvati vladarevu pozivu. Zbilja, sjutra u veće dogje u dvor, a Neron ga primi nekim pričinjenim veseljem. »Sto, Servilije, reče mu, ti si nas dakle htio ostaviti? Mi na to ne bismo bili pristali; mi hoćemo, da ti budeš naš usprkos tebi. Naše bi uživanje danas bilo nepotpuno, kada tebe ne bi bilo.« Premda je Servilij poznavao neiskrenost cesarevu, njegove grozne hire i malu sijenu, u kojoj je držao ponajbolje svoje prijatelje, nije mogao odoljeti, a da ga ova prividna prijaznost ne dirne. Stade vladaru zahvaljivati, uvjeravajući ga, da su njegovi osjećaji i njegova odanost uvijek isti ostali. Tigelin, iz prikrajka okom ga je pratio i zlobno se smješeći izmijenjivao nekoliko opazaka sa Hermom i više drugih prijatelja. Gozba se je slavila u pro­ stranoj blagovaonici Zlatne Kuće. Trebalo bi dugih opisa, koji ne ulaze u okvir ovoga pripoviedanja, a da se steče pojam o blagovaonici. Nikada takova �Konstjtucioni fratara trećega reda sv. Franje. sjaja ne bilo u Rimu, premda su se bogati i izrogjeni Rimljani zanimali sa obožavanjem stola. Ve­ čera je prošla, kao i obično, u istoj raskalašenosti i u istoj neumjerenosti. Servilij je htio veseo biti i izbiti iz glave teške misli, što ga morile; čas je u tome uspio: paretina hrana i vina i neuredna ga­ lama razgovora udarile mu u glavu i od toga je bio u čarovitom pijanstvu. Neron i Tigelin nisu ga s oka puštali. Pa kad su vidjeli kako se podao ludom veselju i stao dražiti uzvanike, nadali se, da će priuzeti stare svoje navike. ESH Prof. R. S tro h al, Z a g re b : ===== = ===== ..= Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje. 2. Prevedeni na hrvatski jezik po ocu tra Ivanu Grižostomu Keršiću Oesaninu god. 1734. Radujte se dakle, poljubljeni, hvale dajući bogu po njemu, zašto naredbe našega reda razlikostiju vrimenov simo tamo meju sobom razlučene i malo pervo pod srićnim spomenutjem Inocencija XII. u pridobar čas ujedno skupljati se počete i pod Klimentom XI. takojer srićnoga uspomenutja prinudjene, vreda vihićene kada koli jošće upušćene, tolikajše napokom pod prisvetim našim Klimentom XII., papom privelikim srićno kraljujućim i našega reda, ako ravno i sveobćinske crikve trudi zabavljenim, priljubeznivim zašćititeljem, jošće na čvarsti sud iznova dozvane, ponapravljene i apostolskoga sidališća ž dibom potrerjene, samim milosti božje blagodarenijem na svitlost srićno ishode. A zato iz oficija našega jeneralstva, na ki ako ravno prez merita neiziskanom boga odlukom uzdvignuti jesmo, još i jošće nagovaramo, da ovo narejenije zakonov i dekretov naših ne samo prid očima smeli budete imati, ma ča držimo je, jest, s prilikovnim gladom da poždrete, kako u pismu Ezekijila šti se na poglavlju 3.: »Poj ij ta svitak i učiniti će se vama jako sat meda (u) ustih!« Kako isti Ezekijel ispovida: »I izjidoh njega i učini se u ustih mojih jako med sladak!« To ča ino skazanijem rečeno, objavljeno bog izdade Jožiju parvomu, da ne udaljit se zakona ovoga svitak od ust tvojih nego rasmatrati ćeš njega dan i noć, da stražiti i činiti budeš svaka, koja u njemu pisana jesu! Zaisto kako no svih nas, ako samo različitih ljudi sini jesmo, jedna jest vira, jedno serce i je­ dan profeš, triba je jošće, da jedan način ima se. 69 Doista u šerafinskoj zastavi reliona našega ako li množi ne jednakim nebom, razlikim jezi­ kom, drugi o(d) drugoga rodom svitliji, nije zato, kako govori apoštol, razlikosti meju žudijem i Gerkom, zač isti gospodin svih, isti svih pokornikov patrijarka Frančisko, ki čini pribivati svih jedinomišljenija u domu. Napokon sve ministre provincij i mostirov starešine tvardo opominjamo i u gospodinu pro­ simo, da ove naredbe, koliko pervo oglasiti na­ stoje svaki u svojoj provinciji i mostiru. I tako oglašene po svaki način od svih podložnikov da se obsluže, prokuraju i zapovidu znajući, da ako kada u vrime našega vižita, od svih ovih nami potanko račun imaju izdati i kaštigi u apostolskih naredbah ustanovićenimi kaštigati se, ako ki neharni i lini u stvari tako vridnoj bude najti se. Neprestanimi dotim toga molitvami boga molimo, da milosti svoje nami svim dari podade, kimi po(du)perti ono, ča zavesti nigda obećasmo, to po harnomu obsluženiju ovih zakoni povratiti bu­ demo nastojali. U Rimu iz mostira svetih Kuzmi i Damijana dan prvi miseca marča 1734. Fratar Paval Belomo, ministar jen(e)ral. Misto t šijila Fratar Antonio Marija Forni, škre(to)rij j(e)n(e)ral. Klement, papa XII. na večno tvari vospominanije! Od naslonjenoga nami božanstvenoga apoštolske službe oficija ona, ka za srićno i prospešno virnih, ki od pogibelji svita u pora(t) redovskoga življeinja ubignuše i zaveti svoje u svitlosti i pravdi povraćati nastoje ustrojenijem i sohranijem i vozrastom reliona i za braniti i utverditi u njih mir, vedrinu razumno i mudro postavljena i razborita biti poznaju se i da stanovita vazda i neprestupIjena sastojati budu apoštolskoga utvarjenija na­ šega stražom, kad to od nas iziskuje se dobro­ voljno ukrepljujemo, da se zato postavi prid nami to malo vrimena hoti poljubljeni sin Bonaventura Jervaži, prokaratur jeneral fratrov 3. reda s(veto)ga Frančiska, tako na svoje kako vozljubljenoga jošće sina Pavla Beloma, ministra jenerala, i drugih redovnici istoga reda ime, da na jednu i stanovitu, ka u rečenomu redu u naprida obslužiti i uzderžati imala bi se življenija, regulu i na­ čin, izvajeno svako smućenje i razlikost zakonov i neskladnost statutov ustanovićene i utverjene na­ redbe zakonov reda imenovanoga zapovidju na­ šom narejene i u jedan librić sakupljene bihu, to jest izvajene iz mnogih i različitih drugih istoga reda štatuti i konstitucionov jošće srićne pametj �70 Br. 4. i 5. - - »SERAFINSKt PERIVOJ« 1913. Urbana VIII. i Inocencija X., rimskih papov, pred­ 3. Strigarije, inkantacioni i šostileji. stojećih naših po njihovoj u prilici furmi dekreta 4. Zakašnjenje ili hudobno zapačenje ali otva­ dan 8. juleja 1639. i dan 27. juna 1650. ogledive ranje listov oca jenerala, komišarija ili prokurašpejene knjige potverjenimi sad od kapituli i defi- tura jenerala od reda, kojemu se hoće i ako ravno iiiturih jeneralih istoga reda, ki od lita 1619. do ne bi fratru ili listov kih se hoće drugih podložnisad jesu celebrani, učinjenih, kojimi svi više toga kov i svitovnih k istim poslanih. dekreti drugda od nas sazdani i u naših u prilič­ 5. Falšefikanje ruke ili Šijala oca jenerala, konoj furme dekreta dan 21. agusta 1730. izasastih mišara njegova aliti prokuratura jenerala. knjig potverjeni pridoše i udiljice sabranje konKazi s a h r a n j e n i p r o v i n c i j a l u . stitucionov priličnih po zapovidi takojer našoj opet 1. Svako udaranje teško fratrov i podložniugledano i pomnjivo razvijeno i u dilku bi ponavkov prelatom i onih imenovanih u drugomu kažu ljeno po načinu, ki slidi, to jest: sahranjenomu ocu jeneralu, ko udaranje hoće biti P o r a d i h o r a i m o l i t v e m i s a l n e ili teško, ako bude s velikim prolitjem od kervi ili m e n t a 1e. smutnjom ljudi svitovnih. P o g l a v l j e pervo. 2. Krivi priseg na svakomu sudu lejitimu to 1. Od recitanija božanstvenoga oficija na pro- jest zakonitu. mence u horu nijedan od naših kakova budi ste3. Prokuranje ili pomaganje ili nagovaranje, pena budi slobodan izvan pripovidavcev tada pri- da koja izverže po začatju oživljeno, ako ravno povidajućih i lektorov štećih dali izvan blagda- ne bi dilo izašlo. nov i nego samo da se nahodi broj zadovoljan u 4. Falšifikanje ruke ili šijila svih šuperijurov horu. i oficijalov mostira izvan jenerala i njegova komi­ 2. Kadi nije običaj govoriti oficij u polu noći, šarija i prokuratura jenerala. da se govori okolu istoka sunca ili kako jurve obi­ 5. Hudobno zapačanje, zakašnjenje ili otva­ čaj nahodi se malo poslije istoka sunca, na komu ranje listov poslanih od svojih šuperijurov izvan da budu u crikvi jošće i laici, ki nisu zakonito za­ jenerala, njegova komišarija i prokuratura jene­ bavljeni. rala k nižim, ako ravno ne budu podložniki, i 3. Oni, komu je hor deržati, da nima na pa­ listi, ki gredu k istim šuperijurom. meti govoriti nego štiti iz brevijala one stvari, ke 6. Lupešćina s(t)vare posvećene, ča bude grih ima sam govoriti u horu, pod penu pitati prošće- smertni. nje očito u refitoriji. K a z i s a h r a n j e n i g (v a) r d i j a n o m. 4. Svaki dan da se čini jedna ura molitve mi­ 1. Izašastje van mostira po noći i ukredosalne, ka ima počati od kakova štenja kavoka libra duhovnoga i dospiti s letenijami velikimi prid vi- mice na taman dospitak. 2. Postajanje protiva zavitu od ubostva, ki čerom, na koju imaju dojti jošće rejenti i lekturi tadašnji kako jošće na dešiplinu obćinsku i poslij bude grih smertni i da valja već od 10 pavlov i prime jošće da se čini po ure molitve misalne, da jošće u pinezih. 3. Kradba stvari, ka valja već od 10 pavlov, li z letanijami prisvete divice Marije. jošće od pinez, ma ne stvare posvećene. Od k a z o v s a h r a n j e n i h u r e d u n a š e ­ 4. Sagrišenije z rodicom i prizali grih somu p o k r i p o s t i o v i h s a d a š n j i h k o n domije. s t i t u c i o n o v. 5. Lagahno udaranje fratra prez prolitja P o g l a v l j e drugo. kervi. 1. Neka svaki od naših šuperijurov spoznade Očitujemo jošće, da 4 puta na godišće, to jest svoju oblast; poradi kazov sahranjenih očitujemo, po svu oktavu vazmenu samo za jedan put, na boda u napridak za vazda zdolu upisani kazi samo u žić, na dan s(veto)ga oca Franč(is)ka i u prošćeredu našemu s oblastjom redovskom sahranjeni nju agušta ispada svako sahranjenje kazov više budu, to jest rečenih, od kih svaki redovnik budući ispovidnik Kazi s a h r a n j e n i j e ne r a l u. može odrišiti. (Nastavit će se.) 1. Ubojstvo ili posičenje uda komu se hoće čioviku. 2. Svako udaranje prelatov, prokaratura i šekretarija jenerala i šekretarija provincijalova. �.Jedan zaboravljeni odgovor. M irko J u rk ić : ■■ Jedan zaboravljeni odgovor g. dru. Jozi Dujmušiću, izazvan najnovijom njegovom brošurom. 2. G. dr. veli, da skrajnje i u I. gl. prilogu odba­ cuje za to, da gjaci mognu razlikovati glagolski adverbij (п. pr. slijedeć) od gl. pridjeva (slijedeći). A zna li g. dr., da u nas ne može glagolski prilog biti pridjevom, te da se ne može deklinirati? Ima toga u njegovoj poetici, recimo: v a p i j u ć e do­ kaze (137. str.), p r e d i d u ć i h soneta (155. str.), s l i j e d e ć e kitice (155. str.), s l i j e d e ć e m činu (188. str.), p r e d i d u ć e g prizora (192. str.), p o s t o j e ć i red (194. i 196. str.), p o ­ s t o j e ć i m redom (200. str.); ali to još ne doka­ zuje, da tako i smije biti, nego da je g. dr. išao pi­ sati priručnu knjigu za škole, a da nije proučio ni najobičnijih pravila brvatskog jezika. Ne znam, šta g. dr. prigovara gl. prilogu z n a j u ć i , kojega slučajno i nema u mome članku Ne da mi se vje­ rovati, da je veznik »kamo b k tiskarska pogreška, jer ga nagjoh na dva mjesta ( k a m o n e bi sla­ vista, k a m o bi postaviti ga za nadzornika). Tako isto i za glagol s t o j a t i, jer sam ga osim kritike našao i u p'oetici na 145. i 201. strani. Kazao sam već, s kakvim oružjem u ruci g. dr. brani glagol r a b i t i i kovanicu z l o p o r a b a . Arhaizmi su riječi r a b i t i i p o r a b a, a ja kudim riječ z l o p o r a b a i radi drugog jednog grijeha proti zakonima hrv. jezika. Hrv. jezik ne trpi, da se pridjev prisloni uz imenicu i s njome načini složenu riječ. Ne smije se reći z l o u p o t r e b a , nego zla ili rgjava upotreba. A ako g. prof. mjesto u p o t r e b a piše p o r a b a, napomenuću mu, da i jezik ima groblje svojih starina i da nikako nije dobro iskapati oblike, kojih nema više u živom narodnom govoru, kojih davno nestade zajedno sa starim koljenima našega plemena. Jezik se mi­ jenja, jer je to živi organizam, on raste i razvija se onako, kako se razvija i njegov nosilac, narod. • Riječ r a b o t a , koju sam upotrijebio, još je u narodnom govoru, a nije zamijenjena novom riječju. Veli g. dr., da u dativu imenice s l i k a može biti k i c. Za dokaz uzimlje neke druge primjere, a megju njima i imenicu b e g o. Pravilo kaže: Glasovi k, g, h prelaze u dativu i lokativu jedine ž e n s k o g a r o d a u c , z, s. A g. dr., da osnaži svoju tvrdnju o imenicama ženskoga roda, uzim­ lje za primjer i imenicu muškoga roda! I ostali 71 su primjeri (sa g i h) nezgodni, jer je g. dru. po­ znato, da nije kod svih glasova jednako strogo pravilo, te da kod glasa k ima vrlo malo izuze­ taka, u kojima ne bi spomenuti padeži mjesto k imali c, i to kad valja čuvati temeljni zvuk i s m is a o riječi. Čudim se, gdje uzimlje za primjer muško ime L u k a . Kod vlastitih imena i nema utvrgjena pravila. Naprotiv opća ženska ime­ nica l u k a ima dativ l u c i . G. dr. svaljuje mnogo svojih grijeha na sla­ garska legja. U toj žurbi zaboravlja i na logiku. Veli: »Što se tiče riječi: urezavati,. . . itd., za to treba dokaza samomu Abderićaninu a Ia g. Jurkić, dasutotiskarskepogreške. Ovase p r i m j e d b a o d n o s i i na s v e ono, š t o d a l j e n a v o d i g. J u r k i ć k a o s i n t a k ­ t i c n e p o g r e š k e . « Piše eto, da se ova pri­ mjedba o tiskarskim pogreškama odnosi i na sve sint. pogreške, koje nabrojih, a malo dalje trudi se da dokaže, kako neke od njih nisu pogreške. Ona­ mo priznaje, aa su pogreške i to tiskarske, a ovamo brani njihovu ispravnost! Nije nikakvo čudo, da nije mogao dalje od dviju. Ostale, i to osam sintaktičnih i blizu 50 stilističnih nije ni dir­ nuo. I sve te i tolike pogreške da skriviše slagari! Da pogledamo i ono dvoje, što g. dr. brani. 1. Veli, da je bolje: napisao epos »J u d i t a«, nego »Juditu« kao što je bolje: podijeliti naslov »profesor«, nego »profesora«. Prispodoba ne valja. U frazi: napisao epos »Judita«. J u d i t a je objekat uz predikat n a p i s a o i odgovara na pitanje 4. padeža, te s toga mora stajati »Juditu«; epos je apozicija uz objekat »Juditu«, te se mora slagati sa svojim objektom, prema tome je i on u akuzativu. Bez apozicije bila bi rečenica: napisao »Juditu«, a ako ćemo da pobliže označimo, onda kažemo i šta je, pridavši joj apoziciju »epos«. U frazi: podijeliti naslov »profesor« ne uzim­ lje se imenica p r o f e s o r sa značenjem pojma, nego samo u verbalnom značenju. To već kaže i sama apozicija n a s l o v . A riječ kao gola izreka ne spada pod pravila deklinacije ni konjugacije ni kongruencije. S toga ne bi valjalo reći, odbi­ jemo li apoziciju: podijeliti »profesora«. $ta je to, što se daje (ili »podjeljuje«), to je ono megju navod­ nicima, naziv »profesor«; da bude logički i sintak­ tički fraza potpuna, mora se tome dodati grama­ tički dodatak, a logička oznaka (naslov). 2. Malo čudnu prispodobu iznosi g. dr., da se naruga mojoj drugoj zamjerci. Veli, da će g. Jurkić kao i Pavao Cuturić reći, da on često misli — na svoj djed! Da li je to srodni je mojoj izreci �72 Вг. 4. i 5. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« 1913. »na važnog čimbenika«, ili izreci g. dra »na važan čimbenik«, neka sude poštovani čitaoci. Prigovara pridjevu b a r b a r i s t i č k o n e o 1o š k i. Molim g. dra., da nam sam načini pridjeve od imenica: barbarizam i neologizam. Biću mu zahvalan. Glagol o t u g j i t i ima uza se povr. zamjenicu s e. Ne može čovjek čovjeka otugjiti, nego se može čovjek sam otugjiti. To je dakle refleksivan glagol, tu radnja ili promjena prelazi na sam subjekat. Nema pasivnog parti­ cipa, kao što ga nemaju ni glagoli n a h o d a t i s e, n a j e s t i s e, jer tu ne prelazi radnja s jednog lica na drugo, pa da bi drugo trpjelo i bilo »o t ug j e n o « (kakvom osobom), »najedeno«, »nahodano« i si. Može biti, da će sada i sam g. dr. pri­ znati, da sam mu pravo prigovorio pridjevu »otugjen«. Brani pridjev p r e t e ž a n i usporegjuje ga s pridjevom p r e d o b a r . Kao što ne može biti p r e b o l j i i p r e n a j b o l j i , tako da ne može biti p r e t e ž n i j i i n a j p r e t e ž n i j i . I to ću rastumačiti. P r e d o b a r je postalo od pre­ fiksa p r e i pridjeva d o b a r ; a od kakvog je, pi­ tamo, pridjeva mogao g. dr. skovati taj »apso­ lutni superlativ« p r e t e ž a n ? Možda od: težan? A komparativ p r e t e ž n i j i postao je od glagola: pretegnuti. Što pretegne, to je pretežnije. Uz ovaj komparativ nema pozitiva ni superlativa. S germanizmima: p o s t e p e n o (o kojemu veli, da je rusizam) i s o b z i r o m svršuje g. dr. svoju obranu. Za padež s o b z i r o m veli, da nije germanizam. Na pitanje g. dra: »Zar je u našem jeziku češći sam instr. modi ili causae nego li instr. s prijedlogom s?« odgovaram, da je u hrvatskom jeziku češći instrumental bez pri­ jedloga s. A za što mnogi naši pisci kvare ovaj padež dodajući mu taj prijedlog, gdje ne treba, neka nam kaže Jovan Bošković. »Oblici se kod imena zovu padeži, a kod glagola načini, vre­ mena, lica. Oblicima se uzimlju u pomoć druge riječi, jer ih nema onoliko, koliko ima sveza, u ko­ jima mogu riječi stajati. Tako se padežima do­ daju prijedlozi, a glagolskim oblicima drugi gla­ goli (pomoćni). U našem jeziku ima dosta pa­ deža (sedam), ali n o v i j i j e z i c i i m a j u ponajvišesamočetiri, pazatomoraju č e š ć e n o mi d a u p o t r e b l j a v a j u p r i ­ j e d l o g e . Što se tiče šestoga padeža na po se, naši stariji pisci u g l e d a l i s u s e v i š e n a l a t i n s k i j e z i k , k o j i t a k o g j e r i m a 6-i p a d e ž b e z p r i j e d l o g a , pa su u t o me m a n j e g r i j e š i l i ; a noviji pisci imaju više posla sa današnjim, istina, naprednijim, uglednim, velikim svjetskim književnostima, ali pisanim na jezicima, koji su oblicima oskudniji, nego što bijahu stari jezici ili što je danas naš: te tako se našem, oblicima izobilnom, jedrom, lijepom jeziku nanosi kvar.« G. dr. D. usporegjuje padeže s o b z i r o m i s a s u z a m a , te pita, da li je i ovaj drugi ger­ manizam. Stvarni instr. s a s u z a m a kazuje zajednicu osobe s nečim, tu mora stajati i prijedlog s. O b z i r je apstr. imenica, koju narod nikad ne kazuje s prijedlogom s. Ima genitiv b e z o fa­ z i r a, a ovaj je instr. čisti germanizam, jer je slo­ žen po njemačkom ugledu, a ne u duhu narod­ noga govora. Evo rečenice, iz koje ga izvadismo: »Prava se poezija razlikuje od prave proze redo­ vito u t r o j a k o m p o g l e d u (germ.!): ponaj­ prije s o b z i r o m n a gragju, za tim . . . « G. dr. zna, da je hrvatski jezik glagolski, a ne imenički, te da ne trpi gomilanja imenica, a ponajmanje apstraktnih. Ova se je rečenica mogla ovako sastaviti: ponajprije ako motrimo gragju, onda .. . Spominje nekakav Broz-Boranićev rječnik. Ja ne znam za takav rječnik, a biće da ne zna ni ko drugi osim jedinog g. dra. Znam za rječnik Broz-Ivekovićev, znam, da rječnik nije potpun, da nema naučnih imena, pa s toga i ne zamijeram g. dru., što na samih 20 prvih strana napisa oko 250 čistih tugjica, od kojih se neke zbilja ne dadu zamijeniti zgodnim hrvatskim riječima; a da bi se mogle izbaciti riječi: momentano, permanen­ tan, proporcionalan, generacija, akcija, materija i mnoge njima slične te namjesto njih pisati hrvat­ ske, to će priznati i sam g. dr: To je valjalo uči­ niti već i s toga, što svaka knjiga, koja se bavi najljepšim oblicima jezika, mora i stilom i čistim jezikom da bude ugledom školskoj mladeži. Nisam zamjerio ovakim tugjicama, ali moradoh zamjeriti onim nagrdama hrvatskog jezika, koje sam ubro­ jio u leksikalne pogreške. Ono nisu nikakva na­ učna imena, nego oznake posve običnih pojmova. Htjede mi g. dr. vratiti milo za drago, pa nagje moju zbirčicu dječijih pričica. Ne mogavši tamo naći, što je tražio, uze kalendar »Napredak« za g. 1911. i pročitavši moju crticu od tri strane »Megju dva svijeta« uze dvostruke naočare, da traži i crta. Mislim, da i u rodnom mjestu g. dra. narod kaže: i z d r e č i t i o č i (sinonimi: izvaliti, izbečiti, izbuljiti). To je narodni izraz, pa makar bio i provincijalizam, narod ga je stvorio. Mnogo je književnih riječi, koje nisu bile nekada opće na­ rodne. S m i j e h j e r a z l o ž i o , ni to se ne �Jedan zaboravljeni odgovor. svigja našem kritičaru. Neka mi vjeruje g. dr., da dobro promislim, prije no što pišem koju frazu. Kad šta pukne i odjekne, naš će čovjek reći: Brate, što razloži! A šta će biti drugo, što razloži, kad se čovjek nasmije, ako ne smijeh? S t r i j a je ikavski, zvuči ugodno, a kad je pišemo ijekavski, izgubi se onaj glas j, koji uz glas i milo zvuči, a dogje prazno h. Ta se ikavska riječ ne može pre­ nijeti u ijekavski po običnom pravilu. A ostavio sam za to i ovu riječ i neke druge, da ne kvarim melodičnosti narodnoga govora iz kraja, iz kojega uzeh ljude za crticu. C j e p a t c i su štamparska pogreška. P r o v r i je 1. pregj. vrijeme, i to ikav­ ski, ko hoće, može uzeti za pogrešku, ne protivim se. U rečenici: S v i j e t j u g l e d a o pisao sam j u mjesto j e, da ne bi ko zamjenicu uzeo za pom. glagol (je — je). P o i t i 1 a je pravo zapisana narodna riječ, h nisam čuo. Ikavska je, ko hoće, nek je zajedno sa spomenutom riječju »provri« nazove pogreškom u ijekavskom pisanju. Kod te se dvije riječi mogaše zaustaviti g. dr., da dalje ne ide. Što prigovara, gdje pišem s a o r a h a , a on bi htio s o r a h a, ne vidim, da ima pravo. Nekome je milije čuti prvo, a nekome drugo. Ako g. dru. smeta zijev ao, neka ga nastoji ukinuti u riječima: bauk, kao, pao, stao itd. Mislim, da je veće zlo, ako se gomilaju suglasnici jedan do dru­ goga, kad se može megju njima ostaviti samo­ glasnik, n. pr.: promatrajuć prilike (poetika str. 204.), prikazivajuć značajeve (178.). Mogaše se na kraju gl. priloga ostaviti i, ako radi ničeg, a ono da se ljepše čuje. G. dr. ne pojmi, kako je na­ stao II. gl. pridj. u g a ž e n a (zemlja). Kad se nešto ugaza, onda je to u g a z a n o, kako on hoće; kad se nešto ugazi, onda je u g a ž e n o , kako ja htjedoh. A da se zemlja može ugaziti, to će poj­ miti i g. dr. Nisu mi ni malo mrski pokušaji, kao što je ovaj g. dra. Dobra je zgoda, da se po malo ras­ pravlja o jeziku, a napose o jeziku bosanskih pi­ saca. Neka mi ne uzme za zlo, što se eto sam megju njih brojim. Jer ima i pisaca svake ruke, a slobodno je d. dru. ubrojiti me, kamo hoće. Upozoriću ga, bilo i nečedno, na moje stvari u »Na­ pretku« od g. 1909. i 1910.1) Tamo će naći pri­ povijetke »Djevojačku ljubav« i »Dva života«, svaka ima više od 30 strana. Eto mu odmah 60 strana, pa ako nije mogao prigovoriti knjizi pri­ čica od 58 strana (koje napisah prije, nego što se »nadisah čarobnog zraka na bečkoj pedago­ giji«), moći će zar ovim pripovijetkama, koje sam, ') 1912. Na sniježnim putevima, 1913. San Vida Vidovića. 73 neka mi vjeruje g. dr., pisao na brzu ruku, svaku napisavši i priredivši za nedjelju dana. Spomenuću mu i radove u »Školskom vjesniku« g. 1907., 1908. i 1909. I tamo će naći blizu 30 strana, tu i tamo izmakla mi se je po koja pogreška, poimence barbarizam, koji sam kasnije upoznao, a g. dr. neka mi slobodno prigovori, ako umije i može, rado ću priznati, gdje ustreba priznanja. Ako imadne kad i ne bude mu mrsko, neka potraži »Hrvatsku smotru« od g. 1908. i 1910., »Domaće ognjište« od g. 1906.— 07. i 1907.- 08., »Behar« g. 1908.— 09. i 1909.— 10., Matično »Hrv. kolo« 1910., te uskrsni i božični pril. »Hrv. Dnev.« 1906. i božični prilog »Hrv. Zaj.« 1910.*) Eto mu sam nudim zgodu, neka mi vrati zajam sa završkom, a usput neka posluži dobroj stvari; jer mislim, da danas treba potaknuti i širu našu javnost, neka malko razmišlja o jeziku, koji je posve zanemarila i zapustila naša štampa. Ovako će se zar navesti i naše poštovano svećenstvo i učiteljstvo, da se pozabavi jezičnim blagom i osobitostima jezika hrvatskog naroda u Bosni i H., za što i napisah za 94. i 95. broj »H. Z.« 1910. članak »O životu i običajima hrvatskog naroda«. Jer mislim, da čišćenje jezika nije suvišan po­ sao, nego jedna narodna potreba u današnjem vre­ menu, kad se u svim jezicima opaža uticaj tugjih idijoma, ne mogu se složiti s primjedbom urednika »Uč. zore«, gdje veli: »Naši ciljevi idu puno dalje od kojekakvih filoloških rasprava, u kojima poje­ dini književni »sitničari« vide početak i završetak ljudskog savršenstva, ne poimajući, da moderni duh vremena ne podnosi kojekakve akademske zastarjele oblike i ne da se više sapeti uzanim veri­ gama formalizma, već slobodan kreće svome cilju.« Kako svaka grana kulture, tako i jezik ima svoje za­ kone, svoja utvrgjena pravila, ta pravila nisu na­ metnuta ovim ili onim filologom, nego su ona izvagjena iz samoga jezika. Ne moraju se ta pravila poznavati, pa da se ispravno govori i piše. Ko je od­ rastao i živi u kraju čistog narodnog govora, taj će se najbolje držati tih pravila, makar ih i ne po­ znavao, jer su pravila samo teorija jezika, a ko go­ vori u duhu narodnog jezika, govor mu ima sve oznake, pravilima iskazane. Ko se je izmakao iz na­ roda i upao u uticaj tugjih jezika i tugje kulture, taj ne mogući se držati naroda mora ili prebirati uspo­ mene govora, čuvena u narodu, ili potražiti pra­ vila, izvagjena iz narodnoga govora. Inače će griješiti, jer će s čistim zrnjem narodnoga govora *) Hrv. Zajedn. 1911. i 1912. Učit. Zora 1911. i 1912. Hrv. Dnevnik 1913. �74 Вг. 4. i 5. — »SERAFINSKI PERIVOJ« - miješati i tugju pljevu. Jezična pravila nisu puki formalizam, a duh novoga vremena može slobo­ dan ići svome cilju, sve i ako se drži pravila. P ra­ vila nisu verige, nego neki red ili poredak. Bez njih bi jezikom obladala anarhija. Prvi ljudi u velikih naroda nastojali su svoja plemena ujediniti stvarajući jedan književni jezik i jedno pismo, a zadnji je korak književnom jedinstvu stvaranje jednog pravopisa. Ovim ne mislim reći, da se i malo može opravdati ova jezična kritika g. dra. Dujmušića. Slobodno mu je kritikovati, ako ne jezik beletrističkih i naučnih listova, kako bi više i dolikovalo, makar eto baš jezik staleškog lista »Uč. zore«. Ama stvarno i bez druge osim stvarne namjere. S malo više razbora a manje logičnih skokova. G. dr. D. slab je gentleman. Piše, kako ga je g. urednik Ilijić molio po nekom gospodinu, da ne piše više proti »Zori«, jer da bi mu moglo ško­ diti. Sve da je tako bilo, to g. dru. nije trebalo iznositi na javu. Mi znamo, da je g. Ilijić molio toga gospodina, koji uživa lijep ugled, da bi pora­ dio kod uredništva »flrv. Dnevnika«, neka pre­ stane štampati Dujmušićevu kritiku. A ako se je taj gospodin obratio piscu, to je uradio jamačno s toga, što kao kulturan čovjek pristaje uza slo­ bodu kritike, pa je htio da samog pisca navede, neka se slobodne volje odrekne riječi, dok bi zna­ čilo uskratiti slobodu, kad bi uredništvo moralo odbiti gotov rukopis. G. Ilijiću ne može niko za­ mjeriti, što je išao moliti prijatelja, da mu tu po­ mogne, gdje se je s onako malo dostojanstva i s onoliko zlobe udarilo i na list i na stalež, i to u novinama, a novine su u narodu sposobne nauditi ugledu narodnih učitelja. G. dr. Dujmušić hoće da i sebe opravda istim razlogom, kojim sam ja pravdao uredništvo »Zore«. Pita: »Da li je meni bilo teže kroz 6 tje­ dana urediti izdanje djelca od 200 strana ili je teže g. Iliću urediti 30 strana »Zore« u 15 dana?« Ne znam, šta misli g. dr., kad govori o uregjenju izdanja. Ako je za 6 tjedana napisao cijelu poe­ tiku, onda se ne mogu dosta načuditi savjesti g. dra., koji ide da za 6 tjedana napiše knjigu, za koju je imao šta da i godina misli i bilježi. Ako je pak napisanu poetiku morao za 6 tjedana dati u štampu te ispraviti, da za toliko vremena mogne gotova izaći, onda mogu mirne savjesti reći, da je bilo dosta dana za taj posao, da se uredno i svrši. G. dr. i ne misleći na vrijeme nije smio usporediti svoju knjigu s jednim .brojem »Zore«. »Nauka o pjesništvu« je posebno izdanje pisca, koji njome 1913. hoće ne samo da dokaže svoje poznavanje samog predmeta i jezika,, nego i da mladeži i izobraženom svijetu pruži knjigu, koja će mu rastumačiti postanak lijepe knjige i misli vodiljice, koje po­ kreću nastojanje literarnih radnika. To bi moralo biti potpuno djelo, knjiga, vrijedna ne od danas do sutra, nego trajne cijene. »Zora« nije toliko stručan list, koliko informativan, ona je staleško glasilo, koje za sada mora ponajprije da organizuje i ujedini učitelje osnovnih škola, te da iznosi mišljenja i mnijenja o ovom i onom dnevnom pi­ tanju. Jer je list malen, ne može da iznosi veće radnje, koje bi se bavile uzgojem i uzgojnom na­ ukom, s toga izdavači lista i ne misle, da će mu sadržaj ostati za vazda aktuelan. Ne možemo dakle jednako strogo mjeriti ovakovo staleško glasilo i jednu knjigu, koja se zove »nauka«. Kori rne g. dr., što ne uzeh za tiskarske po­ greške ni onijeh, koje su jasne i djetetu osnovne škole, nego ih svalih na njegovo neznanje. G. dr. štampao je na kraju knjige ispravke. Za što nije ispravio i one pogreške, koje ja iznesoh, a od kojih za neke reče, da su jasne i djetetu osnovne škole? Ili je tome doista krivo neznanje ili nehaj. Bilo jedno ili drugo, knjiga ne valja, a jasno je, ko za nju mora odgovarati. Pregledao sam i ostali dio knjige od 31. do 206. strane. Na 135 strana (jer je više od 40 strana pjesničkih primjera) piščevog teksta nagjoh osim ostalih 73 neispravljene pravo­ pisne pogreške, za koje bi se sve moglo reći, da su tiskarske. Vjerujem, da bi ih opazio, ko bar nešto zna o hrvatskom pravopisu. Da li je to časno po pisca i izdavača knjige, neka sude čitaoci. Ako i jesu pravopisne pogreške tiskarske, može li g. dr. reći za štil, t. j. upotrebu riječi i sastav reče­ nica, te za barbarizme, da su to sve tiskarske po­ greške? O štilu onih 135 stranica ne ću govoriti, ko je čitao primjere, što sam ih povadio iz 30 prvih strana i iznio u »Osvrtu«, može suditi o štilu cijele knjige. Povadio sam uzorna mjesta, ako zaželi g. pisac poetike, odazvaću mu se, imam sitno ispisanih 16 četvrtinskih strana tih primjera. Zabilježih oko 60 pogrešaka u pismenim znacima, mnoštvo sintaktičnih pogrešaka i oko 400 barbarizama i rgjavih neologizama. Ako je s voljom g. profesoru, pozvaćemo sud prvih naših filologa, neka megju nama raščiste. I u samom odgovoru g. dra. vrve pogreške. Ispisah 25 samih leksikalnih. Ne ću s g. drom. zalaziti u raspravu o pro­ fesorskom naslovu ni o spremi pojedinaca s ovom ili onom kvalifikacijom, samo ću na njegovu �75 Jedan zaboravljeni odgovor. hvalu o naukama kod Jagića, Maretića, Jirečeka i drugih velikih naučenjaka odgovoriti, da ni Jagić ni Jireček ni svi naučenjaci svijeta ne istesaše filo­ loga od čovjeka slabije gragje. A ipak ne rekoh - što mi imputira g. dr. — da mi je sve jedno, učio neko u sarajevskoj preparandiji ili u sve­ učilištu kod prvih ljudi nauke. Završujem. Molim g. dra., neka mi zaboga ne zamjeri, što ću se usloboditi, pa mu dati nekoliko savjeta. Neka se prihvati dobrih knjiga, ponajprije rječ­ nika, i neka posluša Boškovićeve riječi: »Ko s pravom hoće da se zove pisac, dužan je kako valja biti obrazovan i kako valja znati jezik, učiti ga postojano, i n i k a d d a s e n e u s u d i r a ­ d i t i b e z p o m o ć i r j e č n i k a , n i k a d da ga ne m r z i p o r e m e t i t i s v o j e u s h i ć e ­ nj e , z a g l e d a j u ć i u n j e g a . « Eno mu Vu­ kova, Broz-Ivekovićeva i akademijskog rječnika. Da upozna barbarizme, ako nema toliko jezičnog duha, da ih sam opazi, neka prouči »Barbarizme« Vatroslava Rožica, njegove »Nove barbarizme« u XV. godištu »Nastavnog vjesnika«, te Milčetićeve i Benakovićeve »Priloge za čistoću hrv. je­ zika u XIV., XV. i XVI. godištu »Nast. vjesnika«. Za pravopis eno mu Broza, za gramatiku Maretića, a za štil — neka ne zamjeri — valja čitati dobre štiliste. Ako ne će da poput Kurelca zagje u narod, recimo u kršnu Hercegovinu, gdje bi mo­ gao čuti najljepši govor balkanskog poluostrva, naučiti čist jezik i bujnu pučku frazu, neka uzme narodne pjesme i pripovijetke, te spise dobrih pi­ saca iz naroda. To bi morao uraditi, jer je predavač hrvat­ skog jezika u srednjoj školi, a sam reče u svom odgovoru na naš osvrt: »Ko krivo zna, krivo nauči i drugoga.«1) >) Z zadnjem broju »Serafinskog Perivoja« potkrale su nam se slijedeće tiskarske pogriješke: Str. 42. ispod naslova: n e g o v o m treba ispraviti: n j e g o ­ vom ; 7. redak odozgo: o d g o v o r i o treba ispraviti: o d g o v o r i ; str. 44. dasni stupac 22. redak: f il o z o f i treba ispraviti: f i l o l o ­ zi; str. 45. na kraju članka: f i l o z o f i j i treba ispraviti: f i l o ­ l ogi ji. B ranko S trah im ir Š k a ric a : — Pogibija na G lam oč-gradu. (Po narodnoj predaji). U vječit mir i težak jad Uton’o stari Glamoč-grad. Od lovorova prošlih dana Ne osta jedan zelen list; U raju Žunić-kapetana I zadnji slave zamro blist. Tek golo zigje. Bršiv klen U mrtvu pustoš baca sjen; Kroz gole dveri vihar duva, A vrh njih poskok stražu čuva I — to je sve! I to je sve? A ono turbe, onaj grob? Ko sniva ondje? vitez? rob? Ko sniva ondje? Gle, baš sade Na grob mu s kule kamen pade, Kud padalo ga jošte dosti, I gnjelo prah i trio k o sti. . . Stvorenje pakla stigo svako Kog pravda jošte kazni tako! Kog kazni tako? Ko tu spi? To Žunićeva jadna kći. Na grob joj rodni pao krov, To očev joj je blagoslov! * I. Kad klonu ono slava naša Pred noge kanu Carigrada, I nadu Bosne kralja mlada Pod Ključem sveza Mehmed-paša: Silovit vitez silna cara Kulagić rodom, srcem lave, Ne štedeć junak ruse glave Hti u prah Glamoč-grad da sliara. Кб demon da je, eto toli Iz topa bije kamen goli, Uz viti bedem skele penje i baca straži grom i grad. Tu mnogi junak pade mlad I zigje krvlju porumenje. АГ Žunić, stari kapetan, Sve stražu straži noć i dan, I momke bodri, brigu vodi O cjeloj borbi i slobodi. Da Glamoč pane? Ne će, ne! Ta Bog je Žuni sva i sve! Da Glamoč pane? Ali da! �fer. 4. i 5. SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. Dok Žunić živi, nema stra’! Ta kud bi on? a sv’jet? a — kći?! Tu starom srcu uzavri, I srnu u boj triput jači, Pa Kulagića vojsku kvači---------A Гјера kćerka motri ćaka Sa vite kule do oblaka, I mjeri okom ravno polje Kud krvca teče. Eno dolje Kulagić jaši vrana ata, Sve po tri koplja napred hvata, I mačem vitla, okom s’jeva, Kud konja krene, krvcu Pjeva. Rasulo nosi slavnom gradu Junački tugjeg doma sin, I ne zna da ga s vite kule Svud prati pogled djevičin. I u tom oku mržnja li je Ta čudna vatra, čudni sjaj, Junaka starog kćerka to je, A Glamoč mio zavičaj. I šta bi drugo nego mizit Svog dušmanina mogla sada, Ma da je lijep ko i zora Kad s vedra jutra na br’jeg pa Ta gleni samo niz to polje: Junak junaka na tle ruši, I šakom gnjavi, noktom kolje, Iz vrućih rana krv se puši, A stari Žunić brigu vodi 0 c’jeloj borbi i slobodi. 1 kano srce božjeg biča Umara vojsku Kulagića .. . II. 1Г strah je bio, ili Šta? Ko more reći i ko zna?! АГ Kunjagića s četom ne sta, I daljnjoj borbi ne bi mjesta. АГ Kulagića s četom ne sta, Jer presto boj i presto jad; Kapetan Žunić misli kupi I traži uzrok čudnoj zgodi, АГ što ga dalje miso vodi To izmorena jače tupi. Šta više misli — manje zna, No čemu dulje briga ta!? To glavno, da se živu osta Na svome pragu, u slobodi, Pred gradom nema strašna gosta I — dalje račun ko da vodi!? Od milja starac proli suze, Pred vojskom svojom riječ uze: »Vi sinci moji, čujte me! Odbac’te druge misli sve. Je ’1 znate koj’ je sutra god, I što smo toga vikli dana? Svak za mnom svoj će povest rod Do svetog tamo samostana, Gdje dobri oci radašlinski Asižanina stope sl’jede, I služe Bogu po istinski Živkareć posred crne b’jede. Svak tamo Bogu hvalu daj, Кб stari naš je običaj! Obujmi svetom Frani skute Da dalje vodi naše pute; Očuva grad nam, snagu poda Slobodu branit, slavu roda, I trebat bude Г — i mr’jet za nju, Sve pustiv božjem smilovanju! Osvan’o Uskrs. Sunce šija, Iz grada vrve momci, djeca, I starac, kome noga kleca, I žena noseć čedo malo Što juče istom progledalo, I Žunić stari posred čete Ah, svi — tek njeg’vo fali d’jete! — Nju glava boli, tako reče, — I u hram š njima poći ne će, АГ slaba koli, da je rad Namjesto oca čuvat grad! A onaj smješak, slatka mama, Što zatitra joj na usnama Kad gradske ključe rukom uze I silovane one suze!? Je Г mogo babo sumnjat šta? Ta ona mu je nada sva, I mila kano božje slovo I dušu bi joj povjerovč! ------- U crkvu već se sleglo sve I služba poče. Zvone zvona, Nut’ gle! kud žuri četa ona, Što oružana poljem gre? Pred njome junak jaši ata, Sve po tri koplje napred hvata, I mačem vitla, okom s’jeva, Sa bedema ga spazi djeva, I okom oku pozdrav baci Ko srce zv’jezdi za oblaci’. Ah, što će s neba str’jela sić’ U Glamoć ugje Kulagić! �Pogibija na GlamoČ-gradm 77 »Proklestvo povrh tvoga mlada v ’jeka, Ne našla nigdje duši Гјека, Na grob ti rodni pao krov, To očev ti je blagoslov!« I klonu m rtav. Divlja četa, Goloruka se lati sv ’jeta I nešto zgazi, nešto smica, — Od hram a posta mesarnica. * — A zvona zvone. Iz crkvice Izagje svijet. Na slobodi, Gle, stari guslar godi, Oko njega se kolo splelo, I kreće lako i veselo. Kraj Žune starci sjeli niče I guslarevu pjesmu ćute, Veseljem čas im plane lice Cas srdžbom im se oči mute, A mala djeca amo, tamo, Po ledini se cvjetnoj gone; Sav narod plije u veselju I pjesma gori, zvona zvone . . . Najednom zape guslar stari I Žuna skoči posred čete. Ne! ne vara ga bistro oko, To njegovo je, jao! d’jete. Gle, eno mim gradska vrata, Kulagić do nje gurnu ata, A za njim četa oružana Spram mirna grnu .sam ostana . . . G rozovit nasto plač i vika, Ko na oluji šumor val&, Goloruk narod u hram g rn ’o, Tek osta vani četa mala, A pred njom Žunić kano zid, Zakrvio mu bistar vid. Gle, desnom britka mača hvati, Na crkvenih se nagje v rati’, I ulaz brani, mačem kreće, P a Kulagića četu s’ječe. I spaziv u njoj svoju kćer, Кб pogogjena ruknu zv ’jer: U vječit mir i težak jad U ton’o stari Glamoč-grad. Od lovorova prošlih dana Ne osta jedan zelen list; U raju Žunić-kapetana I zadnji slave zamro blist. Tek golo zigje. Bršiv klen U m rtvu pustoš baca sjen, A dolje posred gola griča, Spi jadna ljuba Kulagića. Na grobu gledaj strašna čuda: Obladala je pustoš svuda, A ispod grobne, crne hridi U ponoći se ракб vidi. Pred Uskrs sada svakog ljeta Na tamošnjega užas sv’jeta, Кб huda sablast o ponoći, Iz groba grozna žena skoči Iznakažena bl’jeda lica, I stenje tuđe nesretnica, I kose čupa, suze l’jeva, A prvi p ’jet6 kad zapjeva, U pakleni se vraća rov, — To očev joj je blagoslov!! L I S T A K. Balkan u krvi Franjevca-mučenika. Već sedmi mjesec, balkansko tlo guta ljudsku krv. Nezasitna zemlja, kao da je odavna trebala kiše, potoka, krvi, jer kao da njezinu žedju naravna počela nemogahu ugasiti. Balkanskim poluotokom, morade ljudska krv da proteče, e se tako njegova žegja ugasi. — Strašno! — I padaju nam na pa­ met sve one zgode i krvavi dogagjaji u toku vremena, kadno Balkan pozorište krvavih dana, ljudskom krvlju umivaše svoje lice. S nekom grozom, užasom pomišljamo na one žrtve, koje pod nesmiljenim udarcima padoše, poljane i rijeke se okrvaviše, a konac svega toga, a učinak... Kakav? I padaju nam na pamet oni vjerski vojnici, koji za krst časni, za vjeru Isusovu, rado prigeše vrat svoj pod krvnički mač veseleći se što mogu Isusu onim načinom svoju ljubav i odanost pokazati. Pred očima nam lebdi naša uža domovina, pred očima nam je njezin duhovni vogja, sin asiškoga siromaha. I mi ga gledamo, gdje pod mačem, gdje na kocu,- gdje pod nesmiljenom puškom izdiše, za narod svoj, za vjeru svoju. Ovaj isti sin asiškog siromaha sv. Franje, posveti svojim blagoslov­ ljenim dolaskom i djelovanjem čitavi Balkan, a zemlju natopi svojom rujnom krvcom. Njegova baš krvca, bijaše potrebita da zalije one nasade, koje je on sam s pomoću Božjom zasadio bio. Njegova krv bijaše odregjena da �78 Br. 4. i 5. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 191.3 dadne hrane, života, snage mladom stablu katoličke Crkve na Balkanu! P a što mu je bilo priušteno da kroz tolika stoljeća čini, tu zadaću mora da i nadalje vrši. — On ju je vršio! I u ovo proljetno, krasno doba, kadno zemlja radi ljepote vremena bijaše otvrdnula, te prkosila Sijaču i Njegovom radu, opet se zarumeni krv mučenika-franjevca, natopi suhu zemlju, a Bog će dati ploda, jer »krv mučenika, sjeme je kršćana« zavapio je Tertulijan! To je krv fra Angjela Palića, franjevca, najmlagjeg člana u vijencu franjevačkih mučenika. Za vjeru otaca svojih, za vjeru Hristovu rado žrtvova život svoj, pade pod nesmiljenim udarcima crnogorskih vojnika, izgubi život svoj i nagje ga u stalnoj postojbini — raju — za koji je radio! Njegova krv vapi Svevišnjem, ali ne na osvetu, nego za blagoslov, da sagje vrhu onih, koji nijesu daleko od Njega, ali Ga još kao odbijaju. Groznim načinom umoreni fra Angjeo, rodio se je 12. siječnja 1870. u mjestu Tanjevo, nadbiskupije skopaljske. Otac mu se je zvao Toma, a majka Pavlina Jurić. Na krštenju dobije ime Sebastijan. Kako se je rodio u okolici koja je slavenska, to mu je i materinski jezik slavenski bio. Pobožni njegovi roditelji, koji su veoma cijenili franjevački red, dađoše mladoga Sebastijana, kao i sedam godina mlagjega brata fra Alojziju, franjevcima na nauke. Sebastijan stupi u franje­ vačko dječačko sjemenište u Trošanu, i ostade u njemu sve do 1886. Dok je još u sjemeništu boravio, izmegju drugih, bijaše mu i sadašnji redodržavnik bosanske pro­ vincije mnog. o. fra Lovro Mihačević, učiteljem. Svršivši sjemenišne nauke, prema tadanjem običaju, bijaše sa još nekoliko drugova poslan u Bosnu u novi­ cijat Gučiju goru kao i na daljne filozofske i bogoslovne nauke, koje i svrši 1893. u samostanu Gorici kod Lijevna. 23. lipnja rečene godine ostavi fra Angjeo bolna srca Bosnu kao i svoje odgojitelje kojima je veoma zahvalan bio, da se u domovinu povrati i djelovanje nastavi. Go­ dine 1895. bijaše dodijeljen svome drugu fra Lovri Mitroviću za duhovnog pomoćnika u jednoj izmegju najrašire’ nijih župa, u Ipeku. Obadvojici bijaše glavna briga da se župski stan napravi, te pregnuše svima silama, a to im napokon i uspije god. 1897., akoprem su se sa silnim po­ teškoćama boriti imali. Kad je godine 1904. Mitrović na drugu župu premješten, ostade fra Angjeo u Ipeku žup­ nikom, i thde razvi pravu apoštolsku djelatnost i revnost oko spasa povjerenog si naroda. A narod je znao to i cijeniti, te je samo pun hvale i priznanja bio za svoga pastira, kao i odanost i štovanje istomu iskazivo. Go­ dine 1908. bijaše premješten u samostan sv. Nikole u Prčanju, a odatle 1910. posla ga starješinstvo u Carigrad, gdie ostade Čitavu godinu dana. Godine 1911. dogje ponovno u Ipek, a u Djakovi zateče ga mučenička smrt. Njegovu vanjsku pojavu opisuje jedan očividac ovako: »Fra Angjeo je bio visoka, širokih pleća, imponirajuća pojava. Iz njegovih muževnih krasnih crta, probijala je radinost, odlučnost, ali i osvajajuća dobrota. Ne može se reći koja se je od ovih osebina na njem više isticala.« Na ovo nadovezuje dopisnik lista »Der Tiroler«, od 27. ožujka 1913 str. 3 »Moramo li se žalostiti? Ne, a naj­ manje Albanija njegova domovina, zemlja u kojoj je mučenička krv protekla, najmanje njegov red, kome je pripadao. Ovaj se red ima da ponosi ovim svojim vrijednim sinom, koji je predaje sinova serafskih svetaca visoko držeć, ondje, gdje ga je posluh metnuo, na stratištu svoju krv prolio. Protivnici su ovomu redu pred­ bacivali, da su njegovi članovi u Albaniji kao i u Bosni i Hercegovini, premalo za civilizaciju, za kulturu učinili. Neću megjutim, da se o tome prepirem, ali ću jedno ka­ zati, što neće nitko pokušati, da zaniječe: Franjevci su svagdje i svagda znali umirati, gdje je njihov život bio potrebit, da se dobra spase, koja su veća, svetija od civilizacije i kulture oni su se uvijek žrtvovali za vjeru.« - Dr. Blažević. I Pogledi na Belgijsko Pučanstvo. Pismo iz Belgije. Sa ovim pismom nakan sam iznijeti nekoliko statističnih podataka o Belgiji, koji nam mogu posve lijepo poslužiti, da što stvarnije shvatimo društveni položaj tamošnjeg kraja. Nijesam mislio s ovim potanje se baviti, pošto sam držao, da bi brojevi mogli mnogim čitaocim ne prijati. Ali doživio sam protivno. Prijatelji mi iz domovine ja­ više, da bi bilo dobro, kad bi se u kojem pismu osvrnuo nješto podrobnije i na brojke belgijskog pučanstva. Želji mojih prijatelja udovoljujem odmah sada, a to s najvišeg razloga, što bi mi kašnje moglo smetati u postepenom razvijanju belgijskih socijalnih prilika. Navodno spo­ minjem, da je ta prijateljska želja opravdana osobito u današnje doba, kada je na dnevnom redu pitanje po­ rasta ili pada pučanstva. Slabine raznih naroda ispoljuju u pregledu njihova pučanstva. Naravna je posljedica, da opstanak jednog naroda ovisi o izmjeni pučanstva. Raste li pučanstvo, narodnost jača; pada li prvo, slabi i drugo. Već sami ovi razlozi dovoljni su, da opravdaju niz naših donjih brojaka, koje smo nastojali skrupoloznom tačnosti što novije sakupiti i po prvi put hr­ vatskoj javnosti saopćiti. Površina Belgije iznosi 29.455 km2 ili 11.373 ingleskih četvornih milja. Slijedeći obrazac prikazuje stanje pu­ čanstva u raznim razdobljim: �Listak. Popis iz god. Pučanstvo Ukupni porast Godišnji postotni porast 1856 1866 4,529.461 4,827.833 192.265 298.372 0-44 0-65 1876 1880 5,336.185 5,520.009 508.352 183.824 1-05 0-85 1890 1900 6,069.321 6,693.548 549.312 624.227 0-99 1*03 1910 7,516.730 823.182 1-05 Ovaj nam obrazac pokazuje, kako kat. Belgija cvati u pučanstvu. Nijedna evropejska država ne može se š njom porediti u tom pogledu. Za nas, koji smo sada pri­ lično upućeni u belgijske životne prilike, može biti shvat­ ljivo, prizovnemo li u pamet uzorno u opće življenje starijeg naraštaja u Belgiji kao i njezinu kat. djelotvornu vladavinu. Pregled drugog obrasca, koji dolje navagjamo, stvar bolje razbistruje. Suvišno je valjda kazati, da ni u Belgiji nijesu sve pokrajine jednake u svemu. Razlozi i vanjski i nutarnji tuj vojuju. Povjest Belgije naj­ jasnije to očituje. U prošlosti pokrajine, što danas satvaraju Belgiju, imale su svaka napose svoju samostalnost, dosljedno i svoje posebno živovanje, iz kojega su pro nikle današnje različite gospodarstvene i društvene zgo dovine. Odatle je protumačljiv desetogodišnji zastoj ne­ kih ovdješnjih pokrajina. Belgija po svojem ustavu od 1831. ima devet ujedi­ njenih pokrajina, koje iznašamo u obrascu sa oznakom zemaljske površine i komparativnog broja pučanstva: Puča n s t u0 n a z iu p o k ra jin e pobrojeno pobrojeno 31. pros. 31. pros. 1900. 1910. Površina u ingl. čet­ vornim mi­ ljama Na ingl. čet­ vornoj milji stan 1900. 989.340 1.093 749 1,263.535 1,505.214 805.236 881.033 1.268 1.249 996 644 Istočna Frandrija 1,029.971 1,123.755 Hainaut 1,142.954 1,240.525 1.158 1.437 891 795 Anvers Brabant Zapa­ dna Flandrija 819.153 Liege Limbourg 826.175 240.796 899.423 277.582 1.117 931 734 258 Luxembourg Namur 219.210 346.513 234.252 365.606 1.706 1.414 128 245 6,693.548 7,516.730 11.373 589 Ukupno Iz ovako ugodnih brojaka o općenitom porastu Bel­ gije dade se zaključiti, da će belgijska narodnost do koji desetak godina moći o bok stati sa današnjim najvišim evropskim državama. Na tu nas pomisao sile četiri zanimiva moralna razloga vladajuća u Belgiji, a s kojima pismo zaključujemo: 79 1. 2 e n i t b e u a s t r a n a . Prvi najglavniji bio bi ovaj. Uza sve što je amo Ustavom dozvoljena rastava braka, to ipak ne nailazimo na tako česte slučajeve kao po drugim zemljama. Brojke ovako o tom govore: god. 1900. od 2,677.558 vjenčanih bilo je ukupno rastavljenih bračnih osoba 8.085: muških 3.439, a ženskih 4.646. Postepeni godišnji porast rastave braka bio bi ovaj: g. 1905. : 901; 1906. : 618; 1907. : 841; 1908.: 892; 1909.: 1.039. Doista ovo je mnogo za Bel­ giju, ali sjetimo li se negda navedenog ustavnog članka, lijepog broja socijalista, te 206.061 (iz god. 1900.) stra­ naca, koji se amo najragje tim sredstvom služe, možemo doći do zaključka, da stalni broj belgijskog življa raste i sustavno bježi od takovih pogubnih posljedica za bivovanje jednog naroda. Prigodno napominjem, da od onih 206.061 stranaca (99.119 muških a 106.942 ženskih) iz popisa god. 1900., bile su zastupane tugjc zemlje ovim redom: 63.923 osoba iz Nizozemske, 56.576 iz Franceskc, 53.578 iz Njemačke, 10.417 iz Luksemburške, 5.748 iz sjed. ingl. kraljestva, 3.543 iz Italije, 2.991 iz Austro-Ugarske monarhije, 2.35lNz Ruske, 2.231 iz Švicarske i 4.523 iz raznih drugih zemalja. 2. K o l o n i z a c i j a . Drugi je razlog politično-ekonomske naravi. Velika je rana za jednu zemlju, ako ima ona više i z s e l j i v a n j a nego li u s e 1j i v a n j a. Belgija kao da od te rane i ne trpi, jer ovakova je postepenost u njoj do sada vladala: 1905 1906 1907 1908 1909 Useljenika Izseljenika 36.920 27.963 37.382 32.858 38.921 32.350 38.155 32.234 39.488 35.190 Višak uselj. -f- 8.957 + 4.524 + 6.571 -1- 5.861 + 4.298 Ove brojke znače mnogo. Mi danas opažamo, da je jedan od glavnijih uzroka izseljivanju i useljivanju pu­ čanstva gospodarstvena oskudica na jednom kraju, a protivno stanje u drugomu. Belgija se toga nema bojati, jer ona obećaje mnogo u budućnosti sa gospodarstvenog gledišta. Belgijsko plodno tlo s dana na dan blagodari svoju narodnost sa svakovrsnim proizvodima, kao što su rudnici, šume, livade i t. d. 3. P a u p c r i z a m . Treći se razlog nalazi u odnosno postepenom uma­ njivanju p a u p e r i z m a ili bijede. Pauperizam, i ako nije toli zvučna i ugodna riječ, ona je ipak najčešća. Iz proučavanja društvenih prilika Karlo Магх bio je sub­ jektivno primoran ustvrditi da čovječanstvo sve to više upada u pauperizam, iz kojega je nemoguće izbaviti ga. (»Verelendungstheorie«). Da je i drugi Marxovih načela, morao bi do istog rezultata doći. Na žalost ne samo �so Вг. 4. i 5. — »ŠERAFINSKI PERIVOJ« — 1913- mnogi pojedinci dali i krajevi prisvojiše njegova načela, koja u istinu guše ljudstvo. Bezvjerje Marxovih sljed­ benika logika je pauperizma. Ne bi znao stvarnije riješiti prigovore Магха i Marxista, što, dok sam pri Belgiji, stanje belgijskog pauperizma sa vjerodostojnim državnim brojkama prikazati. Prije svega treba znati, da se u Belgiji ništi pauperizam upravnim (administrativnim) putem. Općine imadu u tom najveću ulogu, u koliko se tiče troškova. Pokra­ jine novčano pripomažu općinama samo za uzdržavanje stanovitih zavoda. Svaka se općina služi trovrsnim sred­ stvom proti mjesnoj bijedi, i to: preko pripomoćnih za­ klada, dobrotvornih zavoda, i milosrdnih hranilišta: Pripomoćne zaklade (»Assistance«) odgovaraju našoj tz. »Javnoj Dobrotvornosti«, a svrha im je, da novčano pomažu potrebne ili onakove, koji nemogu dolično prama svojemu stališu živjeti. Uprava ovih zaklada dodijeljena je petorici osoba odabranoj po općinskom vijeću a povlašćenoj po belgijskoj vladi. Takove zaklade uživaju gragjansku ili moralnu osobnost Dobrotvorni zavodi (»Assistance publique«) ovdje su kao nigdje drugamo uregjeni. Uzdržavani od općine dijele se u zavode: za bolesne (»hopital«), za ostarjele (»hospice«), za lude (»asile«) i za zapuštenu djecu ili siročad (»orphelinat«). Ovakovih raznih zavoda u Belgiji je sva sila, i to na općinske troškove. Milosrdna sahranilišta ili tz. »monti di pieta« nami­ jenjena su samo nekojim mjestima u svrhu da obrane mali puk iz lihvarskih žvala. I ovih shranilišta Belgija danas ima lijepi broj. Osim ovakovih zaštitnih sredstava za umanjivanje pauperizma nalazi se u Belgiji još i drugih privatnih haritativnih udruga, kao što su redovnički samostani i t. d. A da se uvjerimo o posve neznatnoj pošasti paupe­ rizma, evo nas sa brojkama, koje ne samo uključuju obične prosjake dali i skitalice koji ne haju za uboškim domom. Prosjaka i skitalica Zaštićenih u dobrotv. zavod. 1885 3.614 12.267 976.972 1890 4.644 17.124 1,246.004 1895 4.529 4.055 1,248.886 1899 4.248 3.233 1,217.207 1900 4.058 3.800 1902 4.864 4.766 1905 5.450 4.884 Godine: Troška u frankama Pregled gornjih brojaka čini nas naslućivati o skorom uništenju, a nipošto povećanju (po Marx-u) pau­ perizma u Belgiji. Možda je i ovo lijepa stranica kulturne povjesti koja dokazuje kako katolici podižu a ne ruše čovječanstvo. Mislim da svatko znade, ko vrši službu po belg. dobrotvornim zavodima. Ko će, ako ne osobe iz redovničkih krugova? 4. Ć u d o r e d n o s t . Četvrti moralni povod napredku belg. pučanstva jest stanje ćudorednosti. O tom nam zorno mogu govoriti jedino sudišta i tamnice. Kako najvolim sada brojke, to ću se i ovdje š njima poslužiti. Samo upozoriti je, da u pregledavanju brojaka uvijek treba osvrtati se na brojke cijelog pučanstva. To bo tumači i godišnji porast raznih slučajeva. Belgija ima jedan ništovni sud (»Cour de cassation«) uz tri prizivna (»Cour d’appel«) i tri porotna (»Cour d’assises«) za zločinstva. Osim toga broji 26 sudbeni]? okružia, svako sa sudištem prve molbe. Svaki belg. kotar (»canton« na broju ih 222) ima po jedan sud sa tz. mjes­ nim sucem (»juge de paix«). Oružništvo (3.343) i Re­ darstvo (47.307) služe za uzdržavanje nutarnjeg reda. Evo tablice sa osudjenicima zbog zločina: Zločinaca osugj. u g. 1904 1905 1906 1907 1908 1909 po porotnim sudištima 117 97 88 72 60 92 po prijestupnim sudiš. 43.344 43.110 46.806 47.194 45.718 44.712 .. K ovoj skrižaljci pridodajem drugu, koja jasnije prikazuje raznovrsne prekršaje jednog dijela amošnjeg pučanstva. Brojevi pod godinama kazuju, koliko je osoba u različitim tamnicama: Bilo je godine u Središnjim tamn. (»maison cent.«) 1904 1905 1906 1907 806 753 746 745 1908 1909 734 738 u sporednim » (»m. secondaire«) 4.070 3.648 4.009 4.189 4.175 4.165 u popravnič. » (m- reformatoire) 180 184 190 168 142 144 Tim gornjim četverostrukim razlogom možemo do­ voljnu sliku napraviti o moralnosti belg. življa. Premda nas ne susreću na svakom koraku najugodnije vijesti, a ono ipak stičemo dobro zaokružene poglede, sa kojima se smije računati na ne baš neugodne slutnje u doglednoj budućnosti. Gore iznesene kadre su dati lijepih slutnja promatraocu savremenih prilika. Usporedimo li Belgiju sa drugim državama, to ćemo na koncu morati sa Georges Goyau-om ovo ustvrditi: evo zemlje Belgije, gdje katolici već za 28 godina (t. j. od 1884.) gospodare; gdje su oni većina; gdje su oni Država; gdje se naprosto ne obećaje — što je lako —, dali gdje se obećanje izvršuje; gdje se ne sanjari dali gdje se stvarno radi, gdje njihov socijalni program nije fina meka za njihove protivnike koji bi htjeli dobiti pouzdanicu od naroda, dali sama po­ velja njihove stranke koja vlada i koja posjeduje tu po­ uzdanicu, a sa pouzdanicom i snagu. — Anton- Lovre Gančević. �Listak. Protivi li se franjevačka regula kulturi? Malo čudno pitanje, ali ipak barem u toliko aktuelno, u koliko Vrhbosnin kritičar g. I. G. (br. 5—6.) Zastupa jesno mnijenje. U svojoj kritici bez dokumenata veli megju inim i ovo: »Govoreći o »kulturi u Bosni prije dolaska franjevaca« ima naš historik možda tu nakanu, da što sjajnije prikaže preokret, što je dolaskom siromašnih redovnika nastao u svemu pa i u kulturi. Ali ne valja se tu opet odviše zaletjeti: treba imati pred očima glavnu svrhu, za kojom je sv. Franjo Asiški išao osnivajući svoj red; onda ne valja zaboraviti na okolnosti, u kojima su franjevci vazda živjeli, osobito za osmanlijske vlade. Znamo, da je blagostanje ponajglavniji uvjet za prosvjetu, a gdje je neprestana borba za egzistenciju, da se tu nema kada čovjek zabavljati s onih devet muza: dr. J e l e n i ć k a ž e , da su b o s a n s k i f r a n j e v c i s t r o g o regule obdržavali, dakle živjeli pros j a č e ć i i p r o p o v i j e d a j u ć i , po t o m s v e v r g l i na s t r a n u , št o ni j e bi l a n j i h o v a g l a v n a d u ž n o s t ; ne da li nam tako reći, onda ćc sam sebe staviti u nepriliku.« Iz gornjih redaka slijedi vrlo zao zaključak: Ili prvi Franjevci nijesu za kul­ turu ništa učinili, ili, ako su što učinili, onda su se još u početku reda udaljili od svrhe, za koju ih je sv. Franjo ustanovio i od opsluženja regule. Buduć smo za prve bosanske Franjevce ustvrdili, da su bez povlaštenih oblakšica opsluživali regulu, prema tome g. I. G. zaklju­ čuje, da u kulturi nijesu mogli ni preokreta učiniti: da su se bavili jedino p r o s j a č e n j e m i p r o p o v i j e ­ d a n j e m . Da najblaže reknemo, ova je tvrdnja ne­ ispravna. Ta i g. I. G. mora nam ipak dopustiti, da su Franjevci uopće u prvome stoljeću reda strožije, nego li igda opsluživali regulu, pa ipak baš u tome stoljeću 81 Franjevci se na kulturnome polju najviše istakošc. Ta komu nijesu poznate velike Škole: u Bolonji, gdje je sv. Anto Padovanski predavao, u Parizu, gdje je Aleksander Haleški i Bonaventura serafski, te oksonska, gdje je Duns Škot predavao i t. d.? A nije li » p a t r i j a r h a t e o l o g a « Franjevac Aleksandar Haleški u svojim djelima u bogosloviju uveo metodu, koje se je i sv. Toma Akvinski držao; ne izjednačuje li se »s e r a f i n s k i d o k t o r « sv. Bonaventura Platonu, ne diže li ga Gerson radi njegovih djela, koja, dok rasvjetljuju i užižu, nad sve doktore; nije li » s u p t i l n i d o k t o r « Duns Škot bio povodom, da se je prema njegovim mnijenjima oko 2000 djela napisalo; nije li »d o c t o r m i r a b i 1i s« fra Rogcrij Bacon izumio sitnozore, dalekozore, kaustična ogledala, dao nacrte za iste automobile i t. d.; nije li sv. Antun Paduanski sastavio prvu bibličku konkordanciju; ne spjevali i sam sv. Franje neke pjesme, a Toma Celanski: »D i e s 'i r a e«, Jakov Todski: » Š t a b a t M a t e r D o1o r o s a« i t. d. i t. d. A što se tiče svrhe, radi koje je sv. Franjo ustanovio red, ona je najbolje izražena na­ čelom : »Ne s a m o s e b i ž i v j e t i , n e g o i d r u g i m a k o r i s t i t i « . S čega bi se dakle Franjevci morali uda­ ljiti od toga načela, ako hoće, da djeluju na kulturnome polju? Da su bosanske Franjevce, kroz stoljeća u radu na kulturnome polju smetali zulumi, to dopuštamo, ali šta odatle? Bili se s tim htjele poreći, i one kulturne tečevine, što su ih bosanski oci uz zulume proizveli? Ili je netko ustvrdio, da su bosanski Franjevci na kulturnome polju uz zulume Eiffelov toranj napravili? U ostalom savjetujemo g. I. G-u, da se toliko ne razmeće sa svojim hipotezama, kao s gotovim činjenicama. Historička su pravila: Certa, certe; dubia, dubie! ---------OKt V J E S N I K . Promjena. Dne 11. travnja definitorij Bosne Srebrene učinio je neku promjenu osoblja, polag koje ide: fra Anto Cuturić za župnika u Brestovsko, fra Rafo Ostojić za drugoga kapelana u Bugojno, fra Mijo Gujić za kapelana u Busovaču, fra Anto Lapandić za kapelana u Dubrave, fra Mato Vujičić za kapelana u Fojnicu, fra Alojzije Perčinlić za župnika u Ovčarevo, fra Emilij Miličević i Bogumil Zrakić za kapelana u Kr. Sutjesku, fra Jozo Božanović za kapelana u Tremošnicu, fra Jeronim Pavelić za župnika u Sokoline, fra Franjo Stepanek za župnika u Vrbanjce, fra Petar Corković za župnika i fra Miroslav Markanović za kapelana u Bihać, fra Franjo Kljajić za kapelana u Tolisu, fra Franjo Nikolić za drugoga kapelana u Vareš, fra Ilija Gjebić za župnika u Liskovicu, fra Ilija Dražetić za kapelana u Jajce, fra Anto Mačinković i fra Živko Konjević za kapelane na Petrićevac, fra Radoslav Kulijer za ispostavljenoga ka­ pelana u Sasinu, fra Vladimir Matijašević u Kreševo, fra Marijan Lovrić za katehetu u Fojnicu, fra Mato Cosić na Plehan, fra Miron Kozinović za biskupova tajnika u Jajce, fra Alfonz Kudrić za predsjednika u Sarajevo, fra Valerij Filipović, fra Vojslav Blažević i fra Evgenij Matić za profesore u Visoko. Uz to je fra Evgenij Matić ime­ novan urednikom, a fra Alfons Colić upraviteljem »Glas­ nika sv. Ante«. �82 Вг. 4. i f>. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. Izjava glede osnutka »Seljačke zadruge u Orašju«. Najviše poticajem g. Jozipa Kočiša sklonio sam se, da poduzmem korak, da bi se ista zadruga uspostavila na korist mjesnog seljaštva. S toga sam dao nalog mojem bratiću Antunu Oršoliću, koji je tada vodio kancelariju samostana i ovaj je s trudom sastavio pravila, koja smo dali g. Kavahlierskom, činovniku s plantaže, da ih u 4 primjerka pripiše: za nas zadrugare, za kotar, za vladu i ministarstvo. Kad je bilo sve gotovo, sjeo sam u samo­ stanska kola, uzeo s menom Rebbu, i u društvu s njim odnio primjerke na kotar, te smo doduše u društvu za­ molili predstojnika Gjurkovića, da ih preporuči za što skorije potvrgjenje, što je on i obećao. — Megjutim su prošle skoro 2 godine, a mi pravila ne dobismo. Kroz to vrijeme ja sam više puta išao u zvaničnom poslu u Sa­ rajevo, te sam posjećivao Nj. Preuzvišenot Kutscheru, a po njegovu odlasku bar. Benka, te Mikulija, dok nijesmo dobili potvrgjena pravila i tad je »Zadruga« proradila, kojoj sam bio presidentom, dok se je utemeljila i ustalila. Nakon jedne godine njezina rada dao sam pismenu i usmenu ostavku, pošto nijesam mogao odolijevati, premda su me svi skupštinari molili, da još »barem« go­ dinu ustrajem. Pošto nikako nijesam mogao, posve sam istupio iz zadruge. Buduć, da u kasi nije bilo nikakvih novaca osim one upisnine i što smo nas 3—4 uložili cio udio po K 100.—, a malo ih je bilo, koji su osim upisnine od K 2.— uložili po koju krunu, s toga ja sam samostan­ skih uložio K 1.000.— samo neka se mogne kolikogod raditi. Pošto sam iz zadruge istupio potražio sam, da se i samostanu povrati uloženi novac i to jedino iz razloga, da se kašnje ni s kim ne mrazim. Nakon šest mjeseci, kada je zadruga dobila novac od zemaljske banke primio, sam samostanske novce. Tu se nije spo­ minjao ni Papa, ni papina zabrana, kao što neko u svome pamfletu piše. Protivna je tvrdnja neistinita od glave do pete. To će mislim potvrditi svi zadrugari, kojih je tada bilo oko 60. Ako se stvari zadruge točno vode, trebalo bi, da se mogne i to moje pismo naći, pak će se moći ustanoviti, pri komu je istina, a pri komu laž. Toliko istini za ljubav. Tolisa, 10./IV. 1913. Fra Ilija Oršolić. O. fra Ivo Vujičić umro. Evo nam u grob se spusti jedan od najznamenitijih bosanskih Franjevaca, koga su ne samo njegova redovnička braća, nego i najuplivniji krugovi ljubili i veoma cijenili. Rogjen je u Brestovsku dne 22./Х. 1844., stupi u franjevački red 16./IV. 1860. i pokaza vanrednu darovitost u naucima, te je prve od­ like brao u Gjakovu kroz svih šest godina, što se je onamo bavio. Već kao mladomisniku bi mu povjerena uprava župe u Jajcu, buduć mu župnik zaposlen, a zatim namješten bio za lektora bogoslovlja napokon za učitelja novaka, podižući u učenicima i okolici mar za knjigu i nauku, a zato opet i kašnje povjeravana mu bila uprava naših zavoda u Ostrogonu i Pečuhu. Svugdje je zdušno vršio svoju službu, uticao na odgoj i naobrazbu mladeži, koju je znao svojom dobroćudnosti i nepristranošću k sebi privući, a uz to i crkvenih prelata pohvalu steći. I kao svećenik znao se je istaknuti. Pobožan, uman i raz­ borit kako je bio, puk je u Brestovsku, Fojnici, Bugojnu, Gromiljaku i Busovači tako služio, da su ga svi pazili i ljubili. Zapade ga i čast apostolskog upravitelja u Srbiji, ali morade se vratiti u domovinu, ne polučivši svoje za­ daće, sa otpora srpske vlade; posvetio se ondje najviše knjizi i do potrebe dušobrižničkom poslovanju. Poboljavajući od više godina ode u G. Vakuf radi promjene zraka, gdje pobožno preminu 1. travnja o. g. oplakan od braće i brojnih znanaca svake dobi i staleža. Crkva u njem gubi vjerna službenika, redodržava i domovina odlična sina, braća i znanci ugodna prijatelja, čija uspomena ostaje trajna. Mir i pokoj fra Ivinoj duši! Biskup Mišić u krizmi Biskup Mišić već je razaslao okružnicu, u kojoj navješćuje nastavak krizme. Krizma će se obavljati koncem travnja i početkom svibnja i to ovim redom. Gabela, dolazi iz M ostara po podne 24,/4., krizma 23.,'4., Klepci, dolazi iz Gabele po podne 24./4., krizma 25./4. Prenj-Dubrave, dolazi iz Klepaca prije podne 26. 4., krizma 27./4. Stolac, dolazi iz Prenja prije podne 28./4., krizma 29./4. Hrasno, dolazi iz Stoca prije podne 30., 4., krizma 1./5. Gradac, dolazi iz Hrasna prije podne 2./5., krizma 3./5. Trebinje, dolazi iz Graca prije podne 3./5., krizma 4./5. Ravno, dolazi iz Trebinja prije podne 5./5., krizma 6./5. Trebinje, dolazi iz Ravna prije podne 7./5., krizma 8./5. Mostar, krizma dne 11. svibnja na Duhove. Potpuni oprosti za Sarajevo, Podmilačje i Olovo. Redodržavništvo bosanskih Franjevaca isposlovalo isposlovalo je 12. ožujka t. g. od sv. Stolice potpune oproste za crkvu sv. Antuna u Sarajevu, sv. Ive Krstitelja u Podmilačju i BI. Dj. Marije u Olovu. Potpune oproste kroz sedam godina moći će svi kršćani primiti, koji se ispovijede, pričeste, pohode spomenute crkve i na odluku sv. oca Pape štogod izmole. Oprosti se mogu dobiti u spomenutim crkvama samo na zaštitnike crkava, t. j. u S a r a j e v u n a sv. A n t u n a P a d u v a n s k o g a — 13. lipnja; u P o d m i l a č j u n a sv. I v u K r s t i ­ t e l j a — 24. lipnja; u O l o v u n a V e l i k u G o s p u — 15. kolovoza. Molimo sve naše cijenjene čitatelje, koji se nalaze u Bosni, da ovu veliku novu tečevinu narodu razglase i protumače, da se naš dobri narod s njima što više okoristi na spas svojih duša. �Književna smotra. 83 K N J I Ž E V N A S MOT RA. »Mehr Freude.« Von Dr. P. NVilhelm von Keppler, Bischof von Rotterburg. Herder, Freiburg im Breisgau. 4 Mark. Nema sumnje, da je našem životu veselje od velike potrebe. Svaki čovjek ćuti u svojoj duši potrebu pra­ vog i istinitog veselja. Ljudima je veselje nužno i za du­ ševno njihovo življenje i za tjelesni život. Veselje, koje, dakako proistječe iz čistog vrela, iz čiste i mirne savjesti, a ne iz putenosti, to je veselje duhovno, to je melem našem životu. — Veselje je neprocjenjivo sredstvo za uzgoj. Ničim se djeca bolje ili brže ne uzgajaju što ve­ seljem. Čovjek bez veselja ne može živjeti i ako žive, jadan jest život njegov. S toga svaki, koji drugomu prouzroči iskreno veselje, zaslužuje svaku pohvalu. Pravo veselje nalazi se većinom kod vjernika, a kod nevjernika uzalud ćeš tražiti iskrenog veselja. Istina je bezvjerci se često puta pokazuju veselim i zadovoljnim, nu sva ta njihova radost je samo na oku, a unutra tuga i čemer. Nije zaludu rekao hiponski biskup, da je ne­ mirno srce naše sve dokle god u Bogu ne otpočine. — Veselje je potrebno svjetskim poslovima, jer s njim lakše podnosimo trud i muku. Čovjek pun tuge i žalosti nije, niti može biti dobar poslovogja. Ako je tužan, sve mu je teško, sve odurno, sve dosadno, pak mu sve i ide naopako. Tugu nije nitko držao nit drži krepošću. Na mjesto, da nam zaslugu uzmoži, tuga nam je umanjuje. Bog hoće, da mu veselim srcem služimo i darove pri­ kazujemo. Veselje je jedro broda. Tko sa svojim jedrom zna ravnati i upravljati, može ploviti i po velikim vje­ trovima, pače još brže nego li, kad duvaju lagani vihari. — One osobe, koje su vesele te su dika i ures čovječanstva. Kamogod dogju, posvuda ostave trag ve­ selja. Oh! kako je lijepo i uzvišeno, kad tko, inače tužnu osobu, razveseli! Više vrijedi to, nego da ju je oba­ suo, Bog zna, kakvim dobrom zemaljskim. Bog, naš Stvo­ ritelj, tako je satvorio narav, da možemo vazda u njoj naći veselja. Priroda je neumorna u proizvagjanju ve­ selja. Svaka godišnja doba ima svoju vrstu ljepote, koje nas potiče na veselje. Razumni, uredni, čisti kršćanin neće nikad biti bez veselja. U samoći, u društvu, kad radi ili počiva, on će vazda biti veseo. Evo ove i slične misli iznosi auktor u svojoj zlatnoj knjižici. Misli su to dubokog i iskusnog poznavaoca ljudske duše. Zbilja, ovim bi se mislim morali i mi po­ zabaviti. Knjiga je podijeljena u dvadeset i šest poglavlja. Tu se raspravlja o pravu na veselje, o modernoj tuzi, o veselju i uzgoji; iznose se dokazi iz svetog pisma starog i novog zavjeta, gdje se u zvijezde kuje pravo zadovolj­ stvo; napokon i primjeri svetih ljudi. Pisana je lakim stilom, tako, da je može razumjeti i onaj, koji nije čitao duboke knjige njemačkih auktora. Pošto znam, da bi dosta koristi donijela svakom Hr­ vatu, koji bi ju pomnjivo pročitao, to je od srca preporučamo. — Slavić. Rjemek-djelo Dvadesetog Vijeka ili »The Catholic Encyclopedia«. Katolička, a napose englesko-amerikauska književnost dosegla je do vrhunca sa monumentalnim djelom »The Catholic Encyclopedia« tek dovršenim proš­ log mjeseca tek. godine. Hrvati su malo šta o tom naj­ važnijem djelu čuli. Osim »Hrv. Straže« i »Seraf. Peri­ voja« nije se nitko, ako se ne varani, na to djelo osvrnuo. Doduše i ovi su bili škrti u izvješćivanju o napretku toga djela. Sada, kad je to djelo dokončano, red je da upo­ zorim našu inteligenciju na uspjeh zamjernog pothvata američkih katolika. Bilo je to god. 1907. kad vigjeniji američki katolici obratiše se na cijeli naobraženi svijet, e bi se sudjelovalo u njihovom književnom poduzeću. Potreba je bila oče­ vidna. Pošljednji desetci naše savremene dobi dadoše nam po izbor uspjelih svjetskih publikacija. Ovdje nišanim samo na opširnija djela, nego li su to ona pojedinih spisatelja. Da budem izrazitiji, mislim na cnciklopcdičiia izdanja. Moramo priznati, da je nekatolička književnost mnogo prije dobila ovakovih djela, nego li naša katolička. Sjetimo li se njemačke i francuske antikatoličke enciklo­ pedije još za XVIII vijeka, to će nam biti bjelodano, ko je prvi bolje shvatio ulogu jedne enciklopedije. U naše pošljednje vrijeme, s utjehom ističemo, i katolici su se dali oko takova posla. Francuska i španjolska najnovija enciklopedija, kao i njemački »Kirchenlexikon« uz mnoge druge tumače nam korist ovakovih izdanja. Da ne otegnem, reći ću: čast svim dojakošnjim kat. enciklopedičnim redovima, ali za onaj, o kojem mislim ovdje go­ voriti, ne smažem riječi, kojima bih mogao barem pri­ bližno prikazati njegoVu važnost i korist. Pozivu američkih katolika odazvaše se učenjaci pr­ vog reda sa svih strana kruga zemaljskoga. Lijepa kita dičnih kat. velikana okupi se oko najtežeg ali i najblagoslovljcnijeg posla, naime oko izdavanja jedne kat. en­ ciklopedije, koju tim imenom i okrstiše. Svrha ovoj zasnovi bijaše, da se djelovanje kat. Crkve oriše u svim granama znanosti. Odatle je to djelo zahvatilo sve grane ljudskog umjeća, kao: umjetnost, filozofiju, znanost, teo­ logiju, povjest, književnost, uzgojstvo, socijologiju i t* d. Tok rada bio je dugotrajan, ali i blagotvoran, jer mi �84 Вг. 4. i 5. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. danas nakon šest godina imamo pred sobom 15 ogromnih svezaka, koji sačinjavaju potpunu kat. knjižnicu. Sveti Otac Papa, kad mu je prošlog mjeseca siječnja Dr. Pallen donio pošljednji svezak, toplo je blagoslovio cijelo djelo uz želju, da se njegovo stado što češće služi sa ovakovom duševnom i umnom pašom. Da ne umanjimo hvale ovomu djelu, dosta je istaći za sada samo tehničku stranu ove »The Catholic Епсуclopedia«. Čitavo djelo sadržava 15 svezaka, od kojih svaki ima najmanje 800 stranica u 8-ini sa osrednje tiskanim slovima. Svaka stranica nosi na sebi do 1.250 riječi: po tomu skupno djelo uključivalo bi oko 15,000.000 riječi. Pojedini pak svezak ima do 20 umjetnih slika na po­ sebnom papiru uz mnoge kipovne slike i zemljopisne karte. Vez je trovrstan; prema tomu i cijena trovrsna: u Buckram-vezu skupno djelo zapada 96 dolara ili 96X 5 480 K; u Pa-morocco-vezu skupno djelo zapada 126 dolara ili 126 X 5 630 K; u Morocco-vezu skupno djelo zapada 240 dolara ili 240X 5 1.200 K: Nuzgredno spominjem, da dobiva dolični popust onaj, koji unaprijed uloži novčanu svotu. Na prvi mah izgleda nam cijena malko obilata, ali pretresemo li sveske ovog djela i pomislimo li na ogromne troškove izdavača, uvjerićemo se, da cijena i nije baš pretjerana prama koristi, koju iz njeg možemo crpsti, kao i prema vanjskom ukusu, koje djelo očituje. Da je ovo djelo uspjelo, kazuje nam i broj predbrojnika, koji je prekoračio 23 hiljade. Zbilja djelo je spomenik znanostima, kao i požrtvovnosti i snazi onih koji su to djelo pokrenuli i obradili. I mi Hrvati moći ćemo lijepa gradiva u njemu naći za našu katol. enciklopediju, koju ne može nego presvj. Mahnić, preporoditelj kršć. znanosti u našim krajevim, zasnovati i ostvariti. Sa ovom amerikanskom kat. enci­ klopedijom naučni svijet kao da se je preporodio. Kako je prije okuživala našu okolinu britanska enciklopedija, kao i onakove, koje su osnovane na predsudama protiv kat. Crkve, to, danas, kad smo dobili najnoviju kat. enci­ klopediju napisanu na engleskom' jeziku, stvar mnogo drukčije stoji. Sami nekatolici i njihova glasila priznaju, da je ovo djelo od velike koristi ne samo za katolika, nego i za svakog onoga, koji ide pravom nakanom za istinom, budući da mu »The Cath. Encyclopedia« najrazložitije iznaša istine, koje naučava kat. Crkva preko svojih vjernih Sljedbenika. Stoga ovo djelo, kako i gore naglasih, sadržaje sve ono što je u uskom doticaju sa kat. Crkvom. Što pod ovim može doći, očito je svakomu, sjeti li se, da je kat. Crkva bila uvijek nositeljica trajne prosvjete u svim stupnjevim čovječjeg mentaliteta. Suragjivanje pri »The Cath. Encyclopedia« bijaše dosad nečuveno. Kako mi neki dan javlja Dr. Pallen*), suradnika je 43 narodnosti, iz 16 raznih struka, megju kojima je 407 svjetovnih svećenika, a 505 članova iz 104 vjerskog reda, te 331 svjetovnjak i 87 žena uz 151 što prevodioca, što pregledavača i t. d. Iz ovoga lako je upoznati, da su sve grane znanosti kao i pojedine narodnosti lijepo zastupane. Na žalost Hr­ vatska nije ovdje ni na domak zastupana u poredbi sa drugim narodnostima, ali svakako, opravdano je ustvr­ diti, da je ono prva svjetska enciklopedija koja je uložila barem nješto više brige o hrvatskim stvarima. Sa ovog dakle gledišta možemo se nekako umiriti i ako ne po­ svema zadovoljiti. Nego budućnost ide nama Hrvatima u prilog, jer i lugjinci počimaju nas stvarnije prosugjivati. Kako će se Hrvati ponijeti prama ovom najvećem djelu XX. vijeka? Znadem, da mnogi uslijed bilo nepo­ znavanja jezika bilo novčanih prilika ne će biti kadri uza svu svoju najbolju volju nabaviti ovo djelo, ali odgovor ostaje na onima, koje te dvije nezgode ne tište, kao što bi bili naši razni naukovni Zavodi, u kojima bi mogao svatko do potrebe uteći se k djelu, koje su radili ve­ ćinom prvi svjetski stručnjaci. Stoga našim višim Zavo­ dima toplo na srce stavljamo nabavu toga važnog djela, koje će mnogo svijetla unijeti i u našim gdjegdje ne baš kat. krugovima. Imati 15 ogromnih a znanstveno uregjenih svezaka, osim 16tog, što će nositi slike i živote svojih majstora, znači imati savršenu knjižnicu, bez koje iole naobražen čovjek danas ne može opstati. Time svoje mnijenje o »The Cath. Encyclopedia« kao i preporuku završivam. — Gančević. Potankosti i upite šalje izdavalačko društvo pod ovom adresom: Messrs. Robert Appleton Co., 16 East 40 th Stieet, New-York Citv, N. U., U. S. A. D op isn ica uredništva. — Svima, koji od nas naručuju B. M. Ivaniša .Vade mecum za Bogu posvećene osobe* javljamo, da se ta knjiga dobiva kod samoga pisca u Nazaretu z. p. Banja Luka (Bosna). Buduć nam klišeji nijesu stigli na vrijeme, s toga smo ovaj broj spojili sa svibanjskim. Molimo da se primi na znanje. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr, o. Julijan Jelenić. Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu, �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko društvo). :: Uplaćena dionička glavnica 2,000.000 kruna. :: Centrala n Sarajevu. podružnice: JVhstar i Jazla. Preuzim a uloge na uložne knjižice te uka­ m aćuje iste uz 4r1|a°io čistih. Eskom ptira i reeskom ptira m jenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. K upuje i prodaje vrijednosne papire i valute. 7 о 1 о гто л г1 1 Л л L d l d g d U n n d * * * * * Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. uje svakovrsne depozite i upravlja ima. de isplate i naplate na svim trgovačkim hštim a tu- i inozemstva. prima u zalog sve drug, ijenosti kao: srebro, zlato, ostalo. *Џ ****Џ njčki zavod Josipa Oblettera § u St. Ulrich, Gradcu, Tirol s kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, propovjedaonice, ispovjeđaonice, kipove, križne :: puteve, betlemske štalice i t. d. L"rgg~JI r^",l CIJENICI I NACRTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. U S g j j L S č n J Proizvodi su zavoda svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! ^ * * �M ODERNO 0REGJEN9 TISKARO I KNJIGOVEŽNICA „BOSANSKE POŠTE" iUROVIE ULICO ВН. 7 5RB03EVD. ČUROV 1Ć U lic a SR. 7 PREPOHUDU 3E SE ZO IZIODBU SVIH U T 1SH 9RSRD I HH3IGDBEzačRU s t r u k u spouaiućiH postova. - s ta sa ti s t r o j e v i х х „инотурБ". - sTEHEOTim a. х х � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a7aa16a6214fcfd09d3b45b44784bc71.pdf d3af2b16e5d8abb614f5428afd9fb275 PDF Text Text Perivoj serafinski L IS T Z A K A T O L IČ K U P R O S V JE T U I Z A B A V U . BROJ 6. SARAJEVO, 15. LIPNJA 1913. GODINA XXVII. Tirolski crkveni umjetnički zavod Ferdinand Stuflesser dvorski dot>?viia£ Njegove Svetosti, T ir o ! , w '< h , G r o d e n . Priporur^e se velečasnom suećeustvu г а izradbu kipova, križnih pufeva, grobova, jaslica ifd, žrtvenika, Ilustrovani cijeniei s označenom cHenom badava. ________ —_____ H Velel^ovani џг )din Stuflessei Za pokrajnu kapel naše crkve, sretno je amo prisplc Svi koji su ga vii pobožnost pobudjujućtm djelu. Cijena je veliki čudotvorac, pribavim mnogih naručitelj R im , na svctkoviru sv. Ante 1912, u St. Ulri^h, Groduen. Ђ rm. visoki kip sv. Ante umjetnički izvedenom i na veoma niska. Neka Vam ilgi Ini definitor o. o. Kapucina. generalni Ljubljanska kreditna banka Dionička glavnica K 8,000.000*— Centrala u Ljabljani. Podružnica: S arajevo Pričuve K 1,000.000'— Podružnice a Spljetu, Trsta, Celovcu, Gorici i Celju. Ispostava: Grada. Prima uloge na štednju na uložne knji­ žice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa 4 3!Л bez ikakvih poreza i odbitaka. f Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. — O svim osta­ lim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. �Privilegovana $г zemaljska banka ZA B O S N U I H E R C E G (>\rIN CJ. Uplaćeni dionički kapital 14 milijuna kruna. CENTRALA U SARAJEVU. Kcdovne rezerve i fond za sigurnost za lo žn im K 5,300.000. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini. Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu Bos Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu. — ZASTUPSTVA u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Veleprodaja duhana u svim spomenutim m jestim a. Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na HIPOTEKARNO ODJELJENJE. vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,Safe“ — u za tu 4' м založnice i 5° u komunalne obligacije. Ove su založnice i svihu 'jregjeuom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke komuualne obligacije u Bosni i Hercegovini prosti od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamče­ i banke. vine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj ODJELJENJE ZA ROBU. austro ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kau cije ^ T-J ^ * j p ^ o d jelen je robe, kao što i posebno odjelenje BANKOVNO ODJELJENJE. D.oizvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se ^ jS |v a č k u struku zasjecajućim dobavama, kako u Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire. ... t druge komisiji viastid račun, financiranjem i podizanjem indu­ kovine. — Preuzima kupone i ručene sreć' _. —: Eskomptira strija i javnih poduzeća. mjenice i doznačnice, daje zajme j u ko::-c cur ntu i na mje­ nice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. OVvlja naplate mje0 predmeti izvozn suhe šljive i žito. Kod banke opslojeća generalna putem filijala i ispostava razne .PROVIDENĆIJA11 prima osigui •a c. kr. povi. osigura\ isUuranja na ,ASSEC. i vatre, a , NI GENERALU prima direktno ili iaV \aiagentura osiguravajućeg društva jeviiiia i na drugim predmetima Nemojte kupovati crkvenoga odijela dok se n‘jeste o3viedoWH ° fevrsnosu ■; -----■ ■ ■ i jeftinoći: Misnih odijela, đalmatika. baldakina. zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornicu ■ 1 L J Г I L J Г JOSEF NEŠKUDLA, u Sablonemu na Orlići Пг. 86. MORAVSKA. Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Gijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego U :: :: u konkurentnih tvrtkih! Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. жк Siromašne crkve imaju znatan popust. L J i 1 L 1 �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 6. SARAJEVO, 15. LIPNJA 1913. 0 . Petar Vlašić, Dubrovnik: ------- --------------= — „Nepoznati bog“ u Apostolskim Djelima. 1. G o v o r P a v l a A p o s t o l a n a A r e o pagu. U Djelima Apostolskim XVII. 22 —32 zabilježio nam je sv. Luka govor Pavla Apostola, što ga je držao na drugom svom putovanju na a t e n ­ s k o m a r e o p a g u1). Govor nije dug, ne obu­ hvaća nego samih deset redaka, ali je radi svog sadržaja i majstorskog uvoda općenito hvaljen i držan megju najljepše dijelove svetog Pisma. Osobito je udivljenja vrijedna Pavlova ideja, da iz opstojanja nekog žrtvenika posvećenog »nepo­ znatom bogu« započne govoriti o pravom, kršćan­ skom Bogu. Cio govor u vjernom prijevodu iz grčkog izvornika glasi ovako: »Ljudi Atenjani! Po svemu vidim, da ste veoma pobožni. Jer kad sam prolazio gradom i gledao vaše svetinje, nagjoh i ž r t v e n i k , n a k o j e m u j e b i l o n a p i s a n o : »Nepoznatomu bogu«. Što dakle ne znajući štujete, to vam ja propovijedam. Bog, koji je stvorio svijet i sve, što je u njemu, On, jer je gospodar neba i zemlje, ne stanuje u hramovima, koji su rukom sagragjeni, niti Njemu služe ruke ljudske, kao da bi što trebao, kad sam daje svima život i disanje i sve. I učinio je, da od jednoga sav rod obitava po svem licu zemlje, označivši unaprijed odregjena vremena i granice njihova obitavanja. Pa traže *) »Areopag je bio kakovih pedeset metara visok kamenit biežuljak na sjevernoj strani atenskoga trga. Na vršku toga br­ dašca ima četverouglasti prostor, na kojemu je sudio najviši aten­ ski sud pod vedrim nebom. I taj sud zvao se po mjestu, gdje je držao svoje sjednice, areopag. Članovi toga suda sjedili su na stolicama uklesanim u kamen, a u sredini sudišta bile su dvije kamenite klupe, jedna za tužitelja, a druga za optuženika. Taj je sud nadzirao glavne atenske učitelje i sudio o najvišim stvarima .. Što je ovaj sud zaključio smatralo se kao da su odredili sami bogovi. Na ovaj dakle brežuljak dovedošc Pavla, da razloži svoju nauku pred najvišim sudištem atenskim«. Tako R. Vimer: Život sv- Pavla (izdanje Društva sv. Jeronima) Zagreb 1907. str. 127. GOD. XXVII. Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga nas, jer u Njemu živemo, mičemo se i jesmo, kao što neki od vaših pjesnika rekoše: jer smo i rod njegov. Kad smo dakle rod Božji, ne treba da mislimo, da je božanstvo kao zlato ili srebro ili kamen umjetno izragjen po domisli ljudskoj. »Ne gledajuć Bog na vremena ovoga nezna­ nja, sada naviješta ljudima, da svi posvuda čine pokotu, jer je postavio dan, u kojemu će suditi svijetu po čovjeku, kojega je odredio, dajući svima vjeru time, što ga je uskrisio od mrtvih.« Ovdje su Atenjani prekinuli Pavla, jer je začudno zazvonilo u njihovim ušima spominjanje uskrsnuća od mrtvih. 1 neki su se počeli smijati, držeći takova šta za nevjerojatno, a drugi su kazali: »O tom ćemo te slušati drugi put.« Razloga nikakova nema, da posumnjamo o vjerodostojnosti teksta. Luka (pisac Dj. Ap.) nije doduše bio prisutan, kad je Pavao govorio, ali je sasvim lasno od istog Pavla kasnije mogao sa­ znati sadržaj govora na areopagu i vjerno ga zabi­ lježiti. A opet, kako dobro opaža filolog i kriti­ čar Blass1), sve je u ovom govoru tako sastav­ ljeno, da potpuno odgovara okolnostima vremena, mjesta i slušateljstva. Nego u novije doba sa strane racijonalističnih kritičara gleda se i ovaj Pavlov govor sumnjivim okom, pa ga se proglasuje više ili manje nevjero­ dostojnim, izmišljenim ili od nekuda plagiranim. Tako sveučilišni profesor u Marburgu dr. Adolf Jiilicher2) uza sve što sa E. Curtijem i Blassom ističe da je govor u onakvim okolnostima m o g a o b i t i i z r e č e n , tvrdi ipak, da govor nije izre­ čen, nego ga je pisac Djela Ap. — a taj je bio »finog ukusa« — izmislio i Pavlu u usta postavio. Nada sve je kod modernih racijonalističnih kritičara predmetom raspravljanja žrtvenik »n ep o z n a t o g b o g a « , koji Pavao opominje i na kojem temelji svoje dokazivanje. O tom je u najnoJ) Actus Apostolorum, Editio philologica. Gbttingen 1895. u kritici pogl. 17 r. 22.—32. -) Einleitung in das Neue Testament. Grundriss der theolggischen Wissenschaften) 6 izd. Tubingen 1906. str. 404. �83 Bi. fi. — »SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1913. vije doba — baš ove godine — izišla čitava knjiga, stoicizam i panteizam imade neke — akoprem sa­ i to dosta debela pod naslovom »A g n o s t o s svim slabe i daleke — sličnosti sa monoteizmom T h e o s . U n t e r s u c h u n g e n z u r F o r - kršćanskim. Jer je pak stoicizam i panteizam bio m e n - G e s c h i c h t e r e l i g i o s e r R e d e « . Atenjanima poznat, pače od nekojih i držan, na­ (Leipzig 1913.) Pisac je E d u a r d No r - veo je po mišljenju Nordenovu, Pavao (ili kako d e n, u Njemačkoj poznat zbog drugih svo­ on hoće pisac Dj. Ap.) stoičko-panteistične na­ jih spisa. Nordenova knjiga pozdravljena je sa zore, da slušaoce predobije za kršćanstvo. Stoičko-panteistične nazore u Pavlovom go­ strane modernih kritičara velikim zanosom1) i u glavnom odobravaju se njegovi nazori, koji su u voru vidi Norden poimence u onim riječima: očitoj opreci sa općenitim dosadašnjim tumače­ »(Bog« n i j e d a l e k o ni o d j e d n o g a n a s , njem Pavlova govora. Ja ću se ovdje u kratko j e r u N j e m u ž i v i m o , m i č e m o s e i j e ­ osvrnuti na poglavitije krive Nordenove zaključke. s mo , k a o š t o n e k i od v a š i h p j e s n i k a 2. S t o i č k i i p a n t e i s t i č n i n a z o r i u r e k o š e : j e r s m o i r o d n j e g o v . « Eto dakle: govornik istovjetuje Boga sa ovim svijetom Pav lo v o m govoru. u komu živimo, mičemo se i jesmo, mi smo pače E. Norden analizujući Pavlov govor i isporod Njegov, t. j. i mi smo čestica božanstva. Zar regjujući ga sa drugim starim spisima dolazi do nema dakle stoičko-panteističnog shvaćanja u ovoga zaključka: Govor je sastavljen po onda ovim izrazima? uobičajenoj metodi vjerskog propovijedanja bilo Kad bi se ovi izrazi onako izolirano uzeli, kršćanskoga bilo poganskoga. Osobitu karakte­ kako sann po sebi glase, moglo bi se valjda Norristiku govoru daje okolnost, što je govornik mono­ denu dati pravo, po gotovu, kad bismo onu grčku teist kršćanin, dočim su slušaoci politeiste pogani. česticu ev (аиттј) u (njemu) shvatili materi­ Govornik je shvatio svoj položaj i nije stao onako jalno, kao da u istinu u Bogu kao u kakovoj zgradi iz nebuha naglasivati jednog kršćanskog Boga, živimo. Ali ta čestica - na ovom mjestu nema nego se poslužio stoičko-panteističnim nazorima, značenja »u«, (premda ju tako općenito prevodi) da lakše utre put svojoj ideji. Stoički naime i nego »kroz, pomoću« te izlazi smisao: kroz Boga, panteistični nazori puno su bliži politeističnom po Bogu, pomoću Božjom živimo itd. To se shvaćanju Atenjana nego li kršćanski, a opet za jasno razabire iz čitavog konteksta a baš taj kon­ stoičko-panteističnih nazora lak je prijelaz na tekst sa svom odlučnošću protivi se Nordenovim kršćansku monoteistiČnu nauku; oni su kao most, izvodima. preko kojega se može preći iz politeizma u monoSmisao je Pavlovih riječi ovaj: Bez Boga ne teizam. Preko toga mosta govornik u Dj. Apo­ bismo imali ni života, ni micanja, ni bitnosti. On stolskim hotio je prevesti svoje poganske sluša­ je naš Stvoritelj, mi smo Njegovo stvorenje; ili telje u kršćanstvo. kako su neki grčki pjesnici (Arat, Kleant) pjesnički Da se bolje razumije Nordenovo razlaganje izrazili »mi smo rod Njegov« t. j. od Njega proispripominjem — za one, koji nijesu upućeni u stoi- hodimo. Došljedno tome taj Bog mora biti neko cizam i panteizam — u kratko ovo: Po stoičkom uzvišeno biće, puno uzvišenije, nego li su životinje, shvaćanju Bog bi bio d u š a čitavoga svemira; te zlato, srebo, kamen itd. što su pogani, pa i Atepo tom Bog bi bio nerazdruživ sa svemirom, pače njani za bogove držali.1) Bog mora biti viši od jedno s njime, svejedno kao što je naša duša ne- čovjeka jer eto mi smo kao sinovi Božji; a zar razdruživa od tijela i jedno s njime1). Došljedno nijesu roditelji više od djece? Sigurno ovdje je tome stoicizam mnogo se približuje panteizmu, po Pavao smjerao na atenske bogove Zeusa, Marksa, kojemu sav svemir ne bi bio drugo do bog, koji Pozeidona itd., koje su smatrali u mnogočem slič­ se na razne načine očituje. Stoicizam i pantei­ nim ljudima. zam pretpostavljaju samo jednoga boga, koji se Pavao dakle onim riječima indirektno pobija doduše tijekom vremena mijenja, usavršuje itd,. ali politeizam Atenjana; no nema tu ni traga stoičkou bitnosti ostaje vazda jedan te isti. Po tom i panteističnim nazorima; ta naglasuje sa svom od­ lučnošću, da je Bog nešto višega nego smo mi i ’) Sror. Ran r »Eduard Nordcns Agnostns Theos« u čašo nego je cijeli svemir: On je nad svim tim kao što je pišu »Theologische Rundschau* XVI. (April 1913.) str. 113.—121. ђ Spor. A. Stockl: Lehrbuch der Geschichte der Philosophie. Mainz 1870. str. 160—173. Tu jc sasvim lijepo i jasno prikazana stoička nauka. ’) Sror. J. Knabenbauer: Commenlarius in Actus Apostolorum (Cursus Scripturae sacrae) Parislis 189J str. 306- Isto tako i druge tumače pod ovim retkom. �87 Budućnost jia ro d a moga. umjetnik nad svim djelima svojih ruku. Lijepo veli naš Vimer'): »Budući da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju mogao je svojim razumom lako doći do zaključka, da je i Bog živo biće, da je sve­ moguć, kad je stvorio svijet, da ima razum, kad ga je tako lijepo uredio. Nedostojno je dakle Boga i nedostojno je razuma čovječjega misliti, da je Bog kakav komadić zlata, srebra ili kamena, koji je umjetnik lijepo izradio po svojoj zamisli. Pogani su naime izradili od kamena kakov kip, pa su dr­ žali, da je to njihov bog ili da stanuje u tome kipu. Dokazavši tako, da je pogansko štovanje B o g a p o s v e k r i v o , prelazi Pavao na kršćansku vjeru.« (Svršit će se.) Fra J. Markušlć:: Budućnost naroda m oga. Izdajnik sam, jer da pjevam Za narodna prava tiše. . . No budem li iskren posve, Ni prostit mi ne će više, Jer gle naši napr’jed ne hteć Bundžije su katkad prave, Za nasilje onda mole, Na novine da im jave. Naglo 1’ mi je idol pao, I smijem se sv’jetu takom, Namignuvši amo nekim: Dajte od njih lanac svakom! Za to ovo blaže pjevam; Gdje su moji, da me brane?! Da potražim prava neka, Čudan sv’jet mi na sve strane. Eto vidim: ljepše ići Ko izrazit optimista; Shvate li me krivo gdjekad, Ah nije nam duša ista! Katkad i ja planem tako, Gdje tu cvate svakom sreća; A moj narod, a moj narod Besmislica svegjer veća. Nad kraljestvom jednim pjevam, Gdje izdaju moji snovi; ’) U gore naznačenom djelu str, 130, Zadužena krasna polja Zauzimlje narod novi. Stog ne shvaćam misli svjetskih, A mnogo me u tom pr’ječi! Srce moje sudac dobar Svjedočit će s tihom r’ječi. Do srca te uv’jek nosim, 0 hrvatski l’jepi dome! 1 kad evo gorim ljutit, Prešutjet ću rado svome — Na vratima alkom kucam Kod nečijeg amo dvora; Od milosti ime tajim, Jer svome se tako mora. . . Na vratima alkom kucam, Tašt mi ovdje znanac ima; Ej potomak pregja slavnih S bankama se goni svima! U Mom dvoru napuštenu Javi mi se baba stara; Odbačena glavnja pusta Besmisleno doizgara. A šta znade stara baba, Odbacina tugjeg v’jeka? Vremena su sada drukča: Hotel, karte nužda pr’jeka. I u tome dvoru prije Tražili su savjet ljudi; Po hotelim’ sv’jetlo sad je; Naš to čovjek tvrdo sudi. Prepuni smo želja krasnih, A razvitak naša sreća; Tražit ćemo, tražit ćemo Za taj narod prava veća! Ne će moći vitlat s nama: Ponosit nam narod v’jekom; Malo nas je, аГ smo jaki, — To ističem s tlapnjom nekom. Čelik značaj kamen dragi, Tko bi mogo da to kudi?! Drugdje kože na pazaru, A mogli bi kod nas ljudi. . . Našu robu slabo vole, Jeftinoća za to strašna; Prekupit će gladna čovu Sa pregrštem Гјера brašna, �88 Br. 6. — SERAF1NSKI PERIVOJ* — 1913. Za to ovo alkom kucam Na vratima u to doba; Žurno nosim poruku im Sa očeva vr’jedna groba: Već je vr’jeme proć’ se vraga I shvaćanja, što nas blati; КоГко smijem pjesmom reći, Ovo će nas skupo stati. Gledaj handžar oca tvoga, Stoput bio pobjednikom! Niz ploštice vr’jedne r’ječi: Ne klanjaj se uz njeg nikom! A ti mi se klanjaš sada Smetlju nekom po hotelim’; Ej time se sin kulture S praznim srcem, neveselim! A vremena nekad Гјера, Kad bijahu ljepši dvori! Tu sad gledam - do dva b'jesa: Sa ponosom stid se bori. Staro sljeme prosjak jadan Mnogostruku milost čeka, Kano čedo ćaću mrtva, Kad će doći iz daleka. Negdje sunce darak sprema Djevičansko cvjetno ruho; Tu kopriva rodna raste S Fjepim gljivam’ »babje uho«. Zavičaju skladna slika: Šturci lažu čudne priče; Štenad pište — kuja-mati Niz tugja se sela skiće. Da bi znali kuću ovu, Ko što se je prije znalo! Istinitu pov’jest čitam, АГ sad nije za tim stalo. Već na neki način kunu Tom čovjeku slavna djeda; Ah Što nije junak-otac U sv’jet zagno svojeg čeda! Jer po gredam jedrim nekad Sad mu fosfor krasno sv’jeti. Za ubogim b’jede idu Ko za suncem suncokreti. I pjesma se otud zače, Da opjeva novo doba, Što je ures povjesti nam Ko jadika uvrh groba. Ta jadika često drvo, (Sto strmogled drukče zovu) Ta jadika grobno lista, xNe zna riječ pjesnikovu. Nu ja pazim stojne krši, Od njih suza odziv ište: Je Г de ne će tako prosto Narod drag mi u grobište! — Gdje je, mati, djete tvoje, Baš mi stalo za njeg znati!? Nestati će dvora ovih, Čuješ li me, brižna mati! A kad jurne tugjin amo, Megju ovom pustom dračom Pjesnika će plačna naći Za pijućom mnogom braćom . . . Branko Str. Škarica. jajački stražar. U zimskoj noći, gdje šćene svisnut’ mora, Sokakom našim još stari stražar šeće, To služba mu je a on je vojak bio, Pa vjerno straži i važno glavom kreće .. Na balčaku mu ko prikovana ruka, I sušne Г štogod na pozor čelo mršti, АГ nema ništa! sve živo pozaspalo, Šadrvan jošte tu muklo u noć pršti. Seraskerom na Jajcu pamti kavgu, Sa Švabom bojak na Borcima je bio, АГ zime ’vake ne pamti stražar stari, Da j’ ikad plako, eh, sad bi suze lio! I zadnji bogalj tu dušom otpočiva, I gazdin sluga i čeljad bez zanata, Tek on još mora na crkavici bditi I stražit’ stražu do propisnoga sata. A plemić on je i slavnoga mu djeda Uz hvalu begom za trista zvalo krneta, I dogje zeman i kolo preokrenu: Sad begov unuk na crkavici seta . . . �Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje^ 8<) postaviti će dostojanstva, ako ih je imal, a na drugomu hote se podpisati redovnici, ki budu celebrali za njega i za naših mertvih, neka tako i obligi i njih ispunjenije prikažu se zakonito vižitaturom. Najednom drhtnu! Niz sokak sjena munu, Radi p o s i n o v l j e n i j a izasinolje1 mah mu s mača niz bedro klonu ruka, n i j a. K a p i t u 1 4. Baš кб da vigje svog djeda strogo lice 1. Pohvaljajući i potverjujući običaj usinovI kletvu ču mu na izrod od unuka! Ijenija, jurve od vele vrimena jesmo prijeti od na­ ših fratrov, neka onako se ima misto za moći po­ staviti klavernih, bolestnih bolestjom neiscelnom, starih, ki za stari grihi novu pate pokoru, i prilič­ nih, zapovidamo za to, da nijedan bude postavljen Prof. R. Strohal, Zagreb: u nas abit, ako ne bude imati usinovljenije koga pod penu izgubljenija oficija šuperijuru, Konstitucioni fratara trećega reda kimostira postaviti bude koga u abit prez usinovljenija. Ako li bude najti se koj obučen brez usinovljenija, sv. Franje. imati će kapitul one prov(i)ncije očitovati sina jed­ noga mostira iste provincije berže nego drugoga. Prevedeni na 1 rvalski jezik po ocu t<a Iva u Grižostomu Keršiću C-esaninu god. 1 734. 2. Usinovljenija i zasinovljenija neka budu P o r a d i š u f r a j e v z a n a š i f r a t r i m e r- vridna, iziskuju se jošće u pismu povoljenje pro­ vincijala, ko povoljenje može popraviti ministar t v i. K a p i t u 1 t r e t i. jeneral, kad spoznade uzrok. 1. Za dušu svakoga našega umeršega po svih 3. Prijeto paka i popravljeno povoljenje pro­ mostirih našega reda da se kanta jedna misa mer- vincijala neka usinovljenije bude vridno. Iziskuje tvačka, žakni da reku vas oficij martvački, a laici se jošće povoljenje većega dila sinov mostira, 50 otčenaši i 50 zdravih Marij z onim versom koga se čini sin. 1 ako zgora rečeni glasnici radi »Pokoj večni!« i to jošće blagdanočastnije na toga većega dila okolo budu u provinciji, da se smerti s(veto)ga oca pape i našega protetura od iziskuje s knjigami, ne budući ili u mostiru tada, reda. na to takovo povoljenje. Isto povoljenje iziskuje 2. Odriše za dušu kako zgora svaki redov­ so poradi da zasinovljenija budu vridna, da Ii nik iste prov(i)ncije da reče jednu misu, a svi re­ samo po ta način, da ako prez pravice i izroka dovnici od reda da reku misu za dušu jenerala, ne će pristati veći dil sinov mostira, iz koga bi prokuratura jenerala i šekretarija jenerala koliko še hotil koj diliti i prosi zasinovljenije, da mozi mi­ tadašnjih koliko pasanih. nistar jeneral, budući poznal uzrok, popraviti isto 3. Poradi da smert naših umerših udiljice povoljenje. svemu redu očitovana bude, budi deržan g(va)r4. Razsinovljenije nima se razumiti, da ima d(ija)n mostira, kadi ki umre fratar, avizati рго- ku vridnost, ako prvo ne bude dostignuti usinov­ (vin)c(ija)la, ki udilje tu smert hoće očitovati svih ljenije jednoga drugoga mostira od onoga, ki je g(va)rd(ijano)m provincije i prokuraturu jeneralu imil rasinovljenije. u Rimu, ki imati će avizati drugih provincijalov, 3. Napokon tratenje učinjene za jednu bolest neka isti prokuraju, da po svih mostirih učinjeni neiscelimu ili duga peržuna čekaju se na mostir od budu zgora rečeni šufraji. usinovljenija kako no roba onih, ki umru nego po 4. Odveće više četirih aniveršarijev na godi- način, ki se uzderži u poglavlju 11. šće ustanovićenih od naše regule ma poglavlju 17. P o g 1a v 1j e p e t o: O d n o v i c e v i p r o f e zapovidamo, da se ima celebrati peti na 15. no­ š o v iz nova. vembra ili u drugi dan, budući zapačan isti, za iste 1. Za postaviti novici i činiti profeš i njihovih duše i pod istimi šufraji. 5. Napokom u svakomu našemu mostiru, da meštar, neka se ošerviraju one stvare, ke kaže budu jošće 2 libra, na jednomu g(va)rd(ija)n da regula naša na poglavlju 7. i poglavlju 9. i de­ zapiše fratra mertvoga u onomu mostiru, dan, u kreti pape Klementa Vili. i s(veto)ga zbora sverhu komu umre, bolest i od kih godišć bude umriti i stata redovnikov, dani na svitlo pod Alexandrom Te misli svrće i čvrsto balčak stišće, I sušne Г štogod — na pozor čelo mršti; АГ nema ništa! svak dušom otpočiva, Sadrvan jošte tu muklo u noć pršti. �90 Br. 6. — »ŠERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. VII. dan 18. juna 1659. I odviše pervo nego postave na se sveti abit ili budu činiti profeš, imaju nastojati ezercicijem duhovnim za 10 i svaki od njih ima biti dostigal usinovljenije koga koli mostira, kako se je reklo zgora na poglavlju 4-mu, radi usinovljenija. 2. Tolikajše da nijedan ne bude upeljan u red naš od onih, ki su učinili profeš u drugomu redu, a to ni z licencijom oca jenerala, budući je sebi sahranil ovu oblast kongregacijon jeneral. 3. Laici da mogu pasati na bitje žakanstva i ako budu bili ukredomice ordinani od svetih redov, da budu privani svake časti žakanske niti da im se dopusti recitevati u horu božanstveni oficij s njimi, ma posve da budu postavni na dila od laikov. Više toga nimaju se postaviti na lito od kušanija ali novicijati, ako najmanje za godišće prije ne budu nastojali u kojemu našemu mostiru dilom od laikov u abitu od terciariov, to jest z abitom dugim prez kapuča, da bi mozi pro(vin)c(ija)l u ovomu dispenšati ih radi toga ra­ zumna uzroka. 4. Ako samo usinovljenije i rasinovljenije, kako se je reklo zgora u poglavlju 4., da se imaju činiti samo od većega dila sinov mostira, sasvim tim na posvećenju novicev da imaju glas svi u profešu lejitimu, ki bude biti od familje u mostiru, ako samo budu dospili tri lita profeša i budu bili ondi za 2 miseca pervo redovnici, paka ki ne bi. imali tri lita profeša, da moći bude despenšati to­ liko jeneral koliko provincijal. 5. Oni paka, ki se budu profešati iznova, imaju stati u profešoriju tri lita i veće u volji pro­ vincijala, samo da nisu redovnici, i ovdi da budu učeni onimi nauki na njih pristojećimi; ako li ne budu moći biti spižani od mostira naukov, svaki da spižan od mostira svoga usinovljenija. Koliko se paka ima dati mostiru od naukov; pristati se ima k odluki provinc(ija)la svojimi definituri. 6. Da prokuraju napokom provincijali, da pristanu tratnje savišnje na uliženju novicijata i načinjenju profeša. P o g l a v l j e š e s t o : Od t e r c i j a n o v i r e m i t o v. Nijedan od naših fratrov, koji po kriposti privilejov podanih našemu svetomu redu od privelikih papov imaju oblast prikupljati k našoj zastavi svitovni ljudi i dopustiti patente istim za moći no­ siti abit od remita, nijedan, govoru, ili po sebi istomu ili po drugih pod penu izgubljenja oficija, da može pretenditi od njih ku stvar, ako ne samo jedan julij ili paval munite rimske radi špendije od karte bergamine i ki piše iste patente. Ako li paka bi prinesena njim koja druga stvar slobodno i do­ brovoljno, da udiljice predstavljena bude u kašu pod istu penu i da bude virno napisano u libru posobujnomu i sve to da ima služiti za beneficij crikve ili mostira iliti provincije. P o g l a v l j e s e d m o : Od z a v i t a p o s l u ­ ha, od a p o š t a t o v i b i ž e ć i h . 1. Da ne bude zapovidano od šuperijurev koja stvar podložnikom pod zavet, ako ne bude ma­ terija od griha smertnoga ili da blizu napeljiva na grih smertni. Podložnik paka, ki sardito i ostinano ne bude htil poslušati šuperijura za 2 dneva, da bude privan glasa ativa i pašiva za 3 miseci. Akopriličnim načinom neposlušan bude provinc(ija)lu, da izgublja oba glasa za jedno godišće, ako li ne­ poslušan bude jeneralu, biti će privan istih glasi za 2 lita. 2. Nijedan od naših da ne srni jošće s titu­ lom od predike pojti van mostira prez licencije g(va)rd(ija)na ili njegova vikarija niti prenesti se od jednoga mostira u drugi u nutra provincije prez licencije upisane od provinc(ija)la ni od jedne provincije u drugu prez licencije takojer od jene­ rala u pismu pod penu u volji šuperijura, ki bil bude uvrijen. Moći će zato g(va)rd(i)jan u pri­ godi potribe velike dopustiti svomu podložniku za pojti u jedan drugi mostir provincije za jednu šetimanu, a provincijal za 20 dan u jedan mostir druge provincije, da li ne prez licence u pismu, a to da se znade odšastje lejitimo. 3. Koj bude pošal vani mostira ukredomice po noći na zal fin, da bude privan glasa ativa i pašiva za lito dan i izveržen iz oficija, ako je šuperijur. Napokom obedijence podane od koga se hoće šuperijura, da duraju 3 miseci od dneva, u komu su bile podane, ako li ne budu drugačije stišnjene. 4. G(va)rd(ija)n ima spoznati, da fratar, koj gre iz mostira, biži poradi da nima obedience u karti, koju ima iziskovati od svakoga furešta, našast paka ki bižeći da ga zaderži u tamnici, dokle njegov g(va)rd(ija)n ili provinc(ija)l avizani od istoga znati bude, ča ima činiti od istoga bižećega. 5. Bižeći koji za dan 8 i pribivali su vani mostira, da budu privani glasa ativa i pašiva za 3 miseci, ako li budu pribivali za dan 15, neka budu privani za šest miseci, i ovako koliko veće budu vani pribivati z mostira, neka kreši zgora rečena pena. �Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje. 6. Očitujemo paka, da bude apoštata pravi i da udiljice upada u proklestvo od zakona oni sa­ mo, koj diliti se bude iz reda ili z abitom ili prez njega z animom ne povratiti se veće u red, ‘kako na poglavlju 20. naše regule. 7. Koji bude se našal apoštata iz reda prez abita, odviše budi privan za 2 lita obih glasov, da ima biti jošće postavljen u tamnicu i pri­ van od precedence za 6 miseci. 8. Napokom apoštata ili bižavac, koj bude povratiti se u svoj mostir, moći će biti odrišen od proklestva od g(va)rd(ija)na i to će moći činiti provincijal u svojoj provinciji i jeneral u svemu redu i prokuratur jeneral u dvoru rimskomu. Pogljavljeosmo:Odzavitačistoće. 1. Neka šigurije bude obslužena čistoća od naših fratrov, da bude njima proibljena kumpanija čeljadna i sušpetna od žen poštenja neznanoga pod penu privaciona glasa ativa i pašiva za lito jedno. 2. Ki bude našast pridobiven, da se je smišal bludno, veće zgora rečene pene da se postavi u tamnicu za 3 miseci, ako li ki bude uhićen od dvoranov pravde svitovne u kući žene nepoštene, da bude jošće kaštigan s penom od prognanja ili banda za 3 lita. P o g l j a v l j e d e v e t o : Od z a v i t a od u b o š t v a. 1. U svakomu mostiru da bud(e) škrinja od 3 ključi, od kih ključi jednoga da ima g(va)rd(ija)n, drugi prokuratur, a treti da bude u redovnika iz­ brana od familje. U rečenu škrinju postaviti se ima izvan pinez mostirskih ili pošebujnih fratar jošće š proprije sve familje, u kih aliti svaki u svoju virno da zapiše više kolikosti pinez, jošće stvare, ke s licenciom šuperijura uzderži za svoj už. 2. Pinezi, ke se čekaju na fratar posobojnih da se imaju spendivati od spendidura izabranoga i spendidurov izbranih ma samo u beneficij onoga, ki ih je postavil u škrinju od 3 ključi pod penu glasa ativa i pašiva i veću jošće g(va)rd(ija)nu i komu se hoće drugomu, ki bude spendati dručije s hudobjom i privarom. 3. Nijedan od naših pod penu greduću posujavcem da posudi vani reda pinez prez licencije g(va)rd(ija)na i s penjom na prežencu dvih vridnih 91 redovnikom i vire dostojnih a penj paka i recevuta upisana da bude postavljena u iskrinju od trih ključi. 4. Ki bude pridobiven da je dal ku stvar, ka valja već od 20 pavlov, ako ju bu dal vani ili unutra reda za dostignuti dostojanstva i oficij redovski, više privaciona glasa ativa i pašiva za 2 lita da bude privan dostojanstva, koga bude dostigal, u ku penu da upadaju jošće i superijuri, ki budu prijeli dari na isti ishod. Radi paka drugih darov da se ošerviva privrijena u svemu bula Ur­ bana pape Vili. P o g l j a v l j e d e s e t o : Od n o š e n j a li a 1j u redu. Halja zgorinja budi abit dugi do postolov kako jošće i tabar, koja da bude priličan običaju obćinskomu crikvenjakov, kako se sad obikuje. Kapuč da ima jedno malahno kantuna ili punte tako sprida kako zada i svaki da bude od vune, na černo, klobuk paka kolura černoga, tabar, ki kolura nasedoga, to jest beretina, da berže poteže se nosi u mostiru ili na putu, dopušćamo, da se može nositi od pana černoga. Nijedan zdola ne rnozi hoditi u svili obučen pod penu privaciona glasa ativa i pašiva za 6 miseci svaki put, ki na­ šast bude u neposluhu. Mogu nositi se košulje od lina. Vanka kamare da se ne gre prez halje i kapuča sa svim da prez njih mogu spati. Ne tajimo našim manicu kožnu, ma da bude pokrivena ro­ bom černom od vune ili černim panom. Dopu­ šćamo jošće i rukavice tiha kolura, kada putuju. Kavka u žakni po način krune da ne bude jedan samo šenjal mostirski ili fratarski, ma ni anci da bude takova, da prikažuje gojenje perčina ili peruke. P o g l a v l j e j e d a n a d e s t o : Od b o l e s t nikov i špoljev fratarskih. 1. Kada ki od naših bude oholiti se, udilje g(va)rd(ija)n pod penu izgubljenja oficija pom­ njivo ima prokurati, da u infermariji njemu budu podane i ministrane sve stvari potribne tako za zdravlje duše kako tila i to od dobar istoga mostira od familje. Ako paka bijaše samo putnikom, špendija će biti činjena na konat mostira, ki mu bi ašenjan ili iz koga dilil se bijaše. 2. Ako paka se bude prilučiti, da umre u mostiru, koga sin ne bijaše, tada od špolja nje­ gova, ako ga bude imati, mostir, u komu umre, da uzme, ča bude spendal za najzadnju bolest i �§2 Br. б. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. mortorij istoga, a sve ostalo da se dade mostiru, sto krat je otegean od naših fratar, ki gredu po­ koga sin bijaše. hoditi svetu kuću od Loreta. Nijednomu šuperiju slobodno ne budi uzesti 3. Ako bi ki umra u ospiciju od Loreta, u 4. komu biše od familje, ako bude imati špolja, izra- ku stvar od špoljev fratrov mertvih dali samomu djene od njega spendije za najzadnju bolest i po­ jeneralu budi dopušćeno disponiti od ke koli magreb, budi razdiljeno na pol meju ospicijem i mo- lahne kolikosti i njih za očitu korist reliona. stirom od usinovljenija, a to za rečeni ospicij gu­ (Nastavit će se.) Broj; 583. Redođržavništvo bos. Franjevaca. S v im F r a n j e v c im a B o s n e S r e b r e n e . Poznato vam je, draga braćo, da se ove godine navršuje šesnaest vijekova od proglašenja sretnoga ukaza, kojim je Konstantin Veliki, rimski car dao Hristovoj Crkvi slobodu i nezavisnost, koju je od Božanskoga svoga Utemeljitelja primila. Ovu radosnu uspomenu kršćani cijeloga svijeta na osobiti način slave ove godine; te je u tu svrhu sv. O. Papa i jubilej proglasio za cijeli svijet. Naš preč. general reda fra Pacifik Monza još je na 12. veljače poslao na sve redodržavnike okružnicu, u kojoj traži, da se god što svečanije proslavi. Radi toga vas, braćo, molim i nukam, da si u svrhu ove proslave, odredite jednu mladu nedjelju, kada ćete i prigodnu propovijed održati i pred izloženim presv Sakramentom sa pukom izmoliti 7 Očenaša, 7 Zdr. M., 7 SI. Ocu, ispjevati *Tebe Boga hvalimo” i puku preporučiti, da se u svojim molitvama sjeti sv Majke Crkve i sv. o. Pape. Ovo, dok vam preporučujemo i na srce stavljamo, ne sumnjajuć, da ćete nas poslušati, serafinski vam blagoslov svima podjeljujemo. ne 20. svibnja 1913. Fra Lovro M ih aćević, redodržavnik Broj: 584. avništvo bos. Franjevaca. I ove će godine naša redodržava u Visokom primati one mladiće, koji imadu ozbiljnu volju posvetiti se svećeničkom staležu i u našoj redodržavi biti Franjevci. Ovaj broj ovisi o tome, koliko će mladića moći stali u zavod. Da u prijavi i samom primanju ne bude nikakvih neprilika, neka oo. gvardijani ili oo. župnici u sporazumku sa o. gvar­ dijanom svoga distrikta do 20. s r p n j a o. g. na r e d o đ r ž a v n i š t v o u S a r a j e v u i z r a v n o p o š a l j u o v e s v j e d o d ž b e : 1. Svjedodžbu vladanja dotičnog mladića, koja mora biti potpisana od o. gvardijana ili o. župnika i katehete. 2. Krsni list. 3. Krizmani list (ako je dijete krizmano.) 4. Školsku svjedodžbu barem dobrim uspjehom s v r š e n e osnovne škole, ili svjedodžbu onoga gimnazijalnoga razreda, koji je dječak ove godine svršio. 5. Liječničku svjedodžbu, da je dijete potpuno zdravo. 6. Roditeljsku p i s m e n u izjavu, da dijete rado daju u franjevački red. O p a s k a I. Djeca, koja se prijavljuju iza svršene osnovne škole, n e s m i j u b i t i m l a g j a o d 12 g o d i n e , a starija o d 14 g o d i n a . Koja se ne prime, odmah će im se povratiti sve svjedodžbe. O p a s k a II. Primljena djeca imadu se podvrći prijavnom ispitu; uz to će se još jedanput u Visokom liječnički pregledati. O p a s k a III. Dijete, čije svjedodžbe ne stignu na redodižavništvo do 20. srpnja, ili ako jedna od gore navedenih šest svjedodžaba uzmanjka, smatrati će se kao i ne prijavljeno, odm;ih će se bez daljnjeg obzira svjedodžbe natrag vrnuti. S a r a j e v o , dne 1. lipnja 1913. Fra Lovro Mihačević, redodržavnik. �Listak. 93 L I S T A K . F. Zippra, učitelj: Dujmušićev »goli izvadak«. Kako se često dešava, da se tužitelj u toku rasprave pretvori u optuženika, tako je. to bilo i s drom. D u j m u š i ć e m . Njegove polemike donijele su mu neku vrstu žalosne popular­ nosti. I još se jednim uspjehom može podičiti. Nje­ gova knjiga1), koja je s pravom pala u zaborav, istom što je ugledala svijet, iskrsnula je opet na površinu i opet se o njoj govori. Iskopaše je iz onog velikog ured­ ničkog koša čitalačke publike optuženici, da je stave pred sud kao svjedoka protiv rogjenog joj oca. I boljeg svjedoka za se, a goreg za tužitelja, odista nijesu mogli naći, pa je to svojim ošt-roumljem brzo uvidio i sam gosp. profesor, te se požurio, da svoju knjigu prizna » g o l i m i z v a t k o m iz v r s n i h n j e m a č k i h i d r u g i h dj el a«. Oborivši tako očinstvo na druge, htio se unaprijed oprati od svega, što bi njegovo čedo moglo možda još protiv njega posvjedočiti pred sudom javnosti. To baš nije pohvalan postupak, ali našavši se gosp. dr. u škripcu, nije znao kud ni kamo na drugu stranu. Ali ako i nije vodila Dujmušića poštena namjera pri njegovu priznanju, ipak mu se mora p iznati, da je s onom oznakom »gol i i z v a d a k « prilično pogodio istinu; što više: s onim epitetom »gol i « izrekao je i ne hoteći finu ironiju, s kojom njegovi protivnici mogu biti potpuno sporazumni. Hajde da i ja razmotrim taj izvadak u svoj njego­ voj golotinji, da naročito zavirim u tajnu njegove geneze, pa da tako upotpunim posao drugih, koji su istog svje­ doka prije mene citirali pred sud2). I. U predgovoru kaže nam pisac, da su mu » g l a v n a p o d l o g a « u njegovu radu bila djela: R . G o t t s c h a 1: »P o e t i k«, M. C a r r i e r e : »D i e P o e s i e«, G. G i e t m a n n : »A 11 g e m e i n e A e s t h e t i k« i »P o e t i k u n d M i m i k« i napokon Franje Ma r k o v i ć a »Razvoj i s u s t a v o p ć e n i t e est et i ke«. Markovića citira samo na dva mjesta, ali se njime u ovom poslu nije više služio. Gietmannovih djela nemam pri ruci, te prema tome ne mogu ni reći koliko su mu ona služila, ali biće da ih je nešto upotrebljavao na str. 5.—17. Na tim stranama prikazuje nam se naš 1) Nauka o pjesni štvu. Sastavio dr. fil. Jozo Dujmušić. Sarajevo. Naklada samoga pisca. 1896. 2) Pri usporegjivanju Dujmušićeve knjige sa njemačkim izvornicima dobro su mi došle bilješke jednog našeg stručnjaka, koji ju je kritički proučio, čim je izišla na svijet. pisac prilično samostalnim, jer dotle kao da jc i proučio ono, o čem piše. A ovdje kao da se umorio, kao da mu je proučavanje stvari doteščalo, a uz to mu se valjda i hitjelo, te od 17. strane dalje prevodi od riječi do riječi iz Gottschallove poetike, onda poslije izvjesnog vre­ mena, a bez pravog razloga, prevodi iz Carrierea, pa se opet vraća na Gottschalla. Ima on doduše i kasnije samostalnih sastavaka, no kakvih, vidjećemo kasnije, a sad ćemo najprije razgledati njegove prijevode. Reći ću odmah, da pisac pri tom poslu ispušta često važnije, da nam iznese nešto, što je manje važno; isto tako Gottschallove njemačke metafore prevodi često bez ikakve promjene, ili u brzini prevede netačno ili sasma krivo, a koji put i upravo protivno. Priznati valja, da je Gottschallov jezik većinom apstraktan, i da ga nije lako prevoditi. To je jezik, kojim se služi njemačka filozofija, dakle i estetika kao dio filozofije, i poetika, koja je opet grana estetike. Ova u njemačkom jeziku ima za svaki pojam već gotove izraze, a na njih se njihova čitalačka publika navikla i značenje im naučila. Kod nas toga još nema: estetika je, a s njom i poetika, u nas još u povojima, a naučni se izrazi tek stvaraju. Na apstraktni se filozofski jezik naša publika nije navikla, njoj je takav jezik nerazum­ ljiv. Gottschall je i kao pjesnik i kao estetik napisao svoju poetiku jezikom, koji je potpuno razumljiv isto inteligentnijem Nijemcu ili i drugom čovjeku, koji je pronikao u duh njemačkog jezika. Ako se pak taj jezik prenosi od riječi do riječi na hrvatski ili srpski, je li onda čudo, ako takav prijevod ostane nejasan ili ne­ razumljiv? Ako je Gottschallov jezik teško prevoditi, to nikako ne može opravdati postupak Dujmušićev, jer on je tre­ bao tačno proučiti Gottschalla, trebao je proniknuti u duh njegova prikazivanja, pa nam onda iznijeti stvar preudešenu za naše shvaćanje, trebao je, štono kažu, stvar dobro prokuhati. A za to mu je dato široko polje tim više, što on nije odlučio p r e v o d i t i ni Gott­ schalla, ni Carrierea. Ali na žalost on to nije učinio, zato često ne razumijemo Dujmušićevih riječi, nego nam postaju jasne tek onda, kad dotično mjesto iz Gott­ schalla pročitamo. Tako čitam n. pr. na str. 20. ovo: »Tu p o d v r g n e b r o j h i t r o v r i j e m e u m j e t ­ n i č k o m u z a k o n u . « Ovo je prava zagonetka i ja sam uvjeren, da je bez Gottschalla niko ne će odgonenuti. U G. I. str. 70.1) stoji: »Di e Z a h l b a n n t d i e ’) Kratkoće radi navodiću odsele ovako djelo Gottschallovo (rimska brojka oznaČavaće svezak); isto ću tako Carrierevu knjigu u kratko bilježiti slovom C. �94 Br. 6. — »SERAFINSKI PERIVOJ f o r t e i l e n d e Z c i t i n d a s k i i n s t l e r i s c h e Ge s e tz«, a sad je ono tek jasno. Takih mjesta ima u Đujmušića više, što ćemo kasnije vidjeti. Pa ako čovjek, da zagonetke piščeve odgonene, mora svaki čas dotično mjesto tražiti u o r i g i n a l u , kakva mu je onda korist od p r i j e v o d a ? Ali u G. će moći zaviriti onaj, ko tu knjigu ima, a kako će, koji je nema pri ruci, ili koji ne može da shvati filozofskog jezika njemačkoga? Ovamo ide u prvom redu » n a š š k o l s k i p o d m l a da k« , kome je (vidi predgovor!) ova knjiga naročito namijenjena. 1913. ove poezije bila bi prir da ali sa llandlung sclbst, sondern ilire Gcncsis und ilire F olgin .1) svoii,n mrtvim hk-vima (S 51 ) Lessing hat diesen Unterschied im »Laokoon« srlm f und scldagend auseinandergesetzt. ) Da vidimo sada, kako on crpe svoju poetiku iz G. Da to pokažem, uzeću jedan dio članka » P j e s n i š t v o p r e m a s l i k a r s t v u i g l a z b i « , i to od str. 17. do 19. u svezi s G.-ovim originalom. Cijeli taj članak sa­ stavljen je od Gottschallova dva: » D i e D i c h t k u n s t und d i e M a l e r e i « i »Di e D i c h t k u n s t u nd d i e M u s i k«, sv. I. str. 48.—81. U početku nas D. uvodi u sam članak karakteristič­ nim uvodom od 6V2 redaka a onda počinje prevoditi. Dujmušićeva poetika: (Str. 17.) Dok slikar slici, koja nastane u njegovu duhu, podaje sjetilnu realnost pomoću crta i boja na kakvoj površini, dakle u prostoru te slike stvara tako, da crte i boje meće jednu do druge, pjesnik obavlja istu zadaću jezi­ kom, dakle u vremenu i to nižući riječi jednu za drugom. To je doista bitna razlika, a vuče za sobom još i druge. Ponajprije vidimo, da je područje poezije kud i kamo veće od onoga kod slikarstva! Slikarstvo ne može nikada predočiti kakva razvoja, već samo jedan momenat u raz­ voju, te se ogleda njegova vješ­ tina (St. 18.) u zgodnu izboru o d n o s n i h momenata, da on i prošlost donekle obuhvati i opet nosi na sebi neki o m e n za ka­ rakter skore budućnosti. Poezija je pak u prvo :i redu predočivanje razvoja: u njoj ogledamo nizanje momenata, sav unutarnji i vanjski rad, ne samo radnju već i njezinu genezu i pošljedice. Ovu je bitnu razliku izrazito prikazao Lcssii.g u »Laokoonu<. I pjesnik treba da slika, ali se pita, koliko i kako. Ропајр ije to je izvan svake sum­ nje, da slikanje nije nikada zadnja pjesnikova sviha, pa s toga ne postoji opisna ili deskriptivna poezija k a o t a k o v a . Prijedmet Gottschallova poetika: (S. 49-) Der Maler giebt dem eistigen Bild durch Linien und Farben eine sinnliche Wirk!ichke.t auf der Flache, im Raumc; der Dichter venvirklicht das seine in der Vorstellung, und zwar durch die Sprache, also in der Zeit. Der Maler schafft sein Bild durch das Nebeneinander der Linien und Farben, der Dichter durch das Nacheinander der Worte. Der Unterschied ist so bedeutend, dass er uns auf eine neue wesentliche Bestimmung der Poesie fiihren wird. (S 50.) Zunacl.st eisehen wir srhon daraus, dass der Krtis der Poesie ein unendlich grosserer ist, als derjenige der Malerei! Die Malerei kann niemals eine Entwickelung geben: sie kann immcr nur den Moment darstellcn, und es kommt fur sie wesentlich darauf ап, den s e h l a g e n d e n Moment zu wahlen, dessen Gegenwart eine so vielsagende i s \ dass er zugleich die Vergangenheitzusammenfast und den Wi d e r s e h e i n der nahen Zukunft in sich tragt. Die Poesie aber ist vvesentlich Entwickelung; sie giebt eine Aufeinandeifolge der Momente und dćshalb falit alles innere und aussere Geschehen in ihren Kreis, nicht bloss dic 1 Tako Halkr piše botaniku u verzima i razglaba cvijeće s tačnošću kakvog prirodoslovca i to sv-' osim mirisa, kojega nije mo­ guće rastaviti na čestice, a koji nam je morao dati, no nije mogao to učiniti, kad nije znao šta je miris za poeziju. Treba dakle mrtvoj prirodi podati n e k o gi­ banje, i to tako, da se vidi kako se n ek i o b l i k r a z v i j a . Ta razumije se samo po sebi, da je prijedmetom pjesništva priroda, puna života, uzburkano more, oluja,1) Treba dakle pjes­ niku ove pojave prikazati u nji­ hovoj izmjeni, kako se iagjaju u vremenu. Još se vcćma cijeni ovo pjesništvo, ako se narav рге nese u pjesnikovu dušu, te se izlivaju refleksi na sliku u vanj­ skom svijetu. Tu već prestaje slikar p r i r o d n i h p o j a v a , a z a č mc ( ! ) raditi pjesnik. Kod onog nastaje čuvstvovanje iz slike, a kod ovoga slika iz čuvstvo­ vanja. No opisivanje prirode postaje i onda elemenat poezije, ako u njoj tražimo ujedno paralelnih mjesti za duševni život, ako s i pjesničko m i š l j e n j e neposredno nadoda tomu opisivanju. ‘) Upozorujem naročito na ovo mjesto, te molim, da se usporedi s paralelnim njemačkim tekstom. (S. 52.) Fur die l’oelik gcstaltet sich dic Fragc so: in wiew. it und wie darf der Dichter mallen? Zunachst steht fest, dass das M derische nie der letzte >.weck des DLhtcrs sein kann, und schon dadurch ist die besehreibende Poesie a l s e i n e b e s t i m m t e G a t t u n g verur tcilUj Sein Sioff ist die Natur, aber die tote Natur in ih.en Formen ui.d Gcstalten. Haller bringt die Botanik in Versc und zergliederl uns čine Alpenblume . . .4) mit der Genauigkeit des Naturforschers, d e r s i c u n t e r der Lupe a n g e s e h e n .r>) Was er uns aber nicht zergliedern kann und doch allem a's dichter geben solite, das ist der Duft dieser Blume. Und der Dult uberhaupt fehlt der (5. 53.) besehreibenden Poesie, der hb here Duft der Seele.c) Man kann zunachst der Natur diese1) Eewcgung leihen, in dem man nicht die g e w o r d e n e Gcstalt festhalt, sondern s i e a s im e w i g e n Prozcs s d e s (S 51.) W e r d e n s beg r i f f e n d a r s t e l l t . Schon an u d fii- sich ist die Natur in Bewegung, das aufgeregte Meer, der Stirm, das Gewitter dichterisch *)... der Dichter fuhrt die wechse!nden Erscheinungen ’) Tu treba u G preskočiti 76 reda­ ka, pa nastaviti na str. 51. '■') Ispusti 38 redaka, pa čitaj dalje na sir. 511 f) l'reskoči 9 redaka I ') Ispušteno nešto više od jednog reda. rj Ovo je posljednje u Dujmušićevu prijevodu Ispušteno. ‘) Izostavi iz G. 30 redaka, pa nastavi na istoj strani! 7) G. kaže ,,diese“ zato, šio je prije toga govorio, kako opisivanje postaje pjesničkim po u n u t a r n j e m gibanju *) l’reskoči retka! �Listak. Ali treba i to uvažiti, k a k o se mora pjesnički (str. 19.) slikali, ako se želi postići pravi umjet­ nički efekat. Ovdje je pjesniku mnogo teže polučiti valjan uspjeh, jer pogje li nabrajati sva svojstva kojega objekta jedno za drugim, to lako nastane nejasna slika. S toga treba, da on odabere najmaikantnije svojstvo i n j i m u k r a s i o d n o s n i o b j e k a t 1) Nabrajati pak razna svojstva nije drugo no znanstveno razglabanje, koje rastavlja dijelove nekog prijedmeta bez obzira na nutarnju svezu, a pjesničko poimanje mora da stvori cjelinu; fantazija mora imati cijelu sliku. I pjesnikova slika mora u jedan mah niknuti pred našim očima kao i ona od slikara; no to je moguće samo onda, ako pjesnik pogodi i z r a ­ z i t o s v o j s t v o , koje je kadro odmah stvoriti cijelu sliku u našoj fantaziji. Jedna prava riječ može tu učiniti više nego li cijele reče­ nice v o d e n a s a d r ž a j a . •) Karakterističan dodatak Dujmuiićev. die vvechselnden Erscheinnungen in der Zeitfolge an uns voriiber.1) Nocli berech'.igter aber wird die Beschreibung, wcnn sic die Natur ganz in die Stimmuiig des G onaldes aufldst und mir seinc Reflexe iiber das ausse lichc Bild ausgiesst. Hier hort der L a n d s c h a f t s m a l er au;, wo der Dichter anfSngt. Bei jenem gcht die Stimmung aus dem Bilde, bei diesem das 1 ild aus der Stimmung hervor.2) (S. 56.) Doch die Beschreibung der Natur wird auch dann dichterisch, wenn wir in ilir gleichsam die Paralellstcllen zum Lebj i des Geistes aufsuchen, wenn sich der dichterische G e d a n k e unmittelbar a n d i e S c h i l d e r u n g k n ii pf t.}) tS. 62.) Auf die andere Fragc, w ie der Dichter mallen s o l i ...4) (S. 63.) Der Dichter, der ihm idem Maler) nacheifern will, bringt sich um die Wirkung seiuer Kunst, in dem die Menge von Eigcnschaftcn, die in der Zeit naeheitrnder aufgezahlt werden, kein klares Bild geben kann. Dies errei.cht der Dichter nur in dem er die sehlagendste Eigenschait aufgreift/') Das AufzVihlen der Eigenschaften durch die Sprache gehort der vvissenschaftlichen Zergliederung an, welchc die Teile auseinander nimmt ohne Riicksicht auf das geistige Band; die dichterische Anschauung aber soli das Ganze schaffen; die (S. 64.) Phantasie verlangt stets das ganze Bild. Au h das Bild des Die ters soli, wie das des Malers, mit einem Schlage vor unserer Seele stehen Das ist aber i.ur da;in mčglich, wenn der Dichter die s e h l a g e n d e Bez e i c h n u n g triift, die das Bild plčtzlich in die innere Vorstellung hincinhebt.u) Das einzige rechte Wort schafft auf diesem Bcden besser die Gestalt, als ganze Satze voli b e s e h r e i b e n d e r Phrasen. ’) Sada dolaze u G. dva pjesnička citata koj; D. naravno ispustu, pa onda nas'avlja sv j prijevod. J) Sad valja preskočiti čitave ovije strane, pa nastaviti pri dnu str. 56. 3) Ovdje valja u G. učiniti vcMki skok sve do zadnjega odsjeka na 62. str. 4) Pregji na st. 63., 11. red odozdo! ‘1 Ispuštena jedna rečenica. ') Ispušteno pet redaka. 95 A što sad čini naš pisac, pošto je dovlen osim jednog neznatnog svog dodatka od riječi do riječi prevodio. Citira najednom Gottschalla, kao da sve ovo dosad nije imalo s njim nikakva posla. Čudne zaista književničke manire — da se drugačije ne izrazim! Evo kako na­ stavlja: U ovom pogledu vrlo mnogo griješe osobito romanopisci, pa o njima kaže Gottschall ove pokudne riječi: »Oni predočuju potpunu sliku svojih junaka od glave do pete, od perja na šeširu do mamuza na čizmama. No dogjemo Ii sretno do čizama, već smo davno zaboravili, kako šešir izgleda.« Onda nastavlja svoj posao, i to najprije nešto samo­ stalnije, ali brzo opet prijegje na direktno prevagjanje, pa će i docnije po gdjegdje uplesti koji »citat« i reći iskreno i pošteno: ovako i ovako veli Gottschall ili Carriere, a kad tamo: i sve ostalo (izuzetaka je malo!) veli ili Gottschall ili Carriere. Tako to ide dalje. Članak, što u Dujmušića dolazi iza navedenog, »Razlika izmegju prave p o e z i j e i p ^ a v e p r o z e « , nastao je na isti način od Gottschallova » Di e P o e s i e u n d d i e P r o s a « , str. 81.—96.; čl. 5. »P j e s n i č k a g r a g j a« od G. »D i e d i c h t e r i s c h e S t o f f v v e l t « , str. 97.—124. i tako redom sve do čl. 10. » T r o p i i l i s l i k e i f i g u r e « , u čijem se drugom dijelu, koji govori o figurama, pokazuje naš pisac nešto samostalnijim. Kako? to je drugo pita­ nje, pa će q tom biti niže govora. 1 članak 11. »0 s t i h u « izragjen je samostalno, ali posve površno i bez dublje studije. Tu o ritmu i metru nema ni onoliko, koliko ima u Petračić-Badalićevoj • čitanci. A svakako je trebalo progovoriti koju o kla­ sičnim metrima i stihovima, koje smo primili iz klasičnih literatura, zatim o stihovima našeg umjetnog pjesništva i napokon o strofama. 0 tom svemu ili nema ništa ili je posve neznatno i površno. Čitatelj će nabasati na drugom mjestu na h e k s a m e t a r , d i s t i h itd., ali ako misli, da će u ovom poglavlju naći tumač ovim riječima, ljuto se vara. Preko svega toga prelazi pisac udob­ nom izjavom: »Nas ne treba da ovdje zanima stara klasička metrika do većih ili manjih potankosti...« Članak 12. » N a r o d n o i u m j e t n o p j e s n i ­ š t v o « izragjen je iz početka po Carrieru str. 178., a od str. 74. preveden je na preskok iz C. str. 174.—190.; čl. 13. uzet je iz C. str. 348., a konac mu iz C. str. 436., gdje je u brzini i navodnik, što bi trebao doći na kraju »citata« iz C., pogrješno stavljen iza Dujmušićeve reče­ nice. 1. čl. II. odjela preveden je iz C. str. 193.—220. Ovdje je karakteristično za rad našega pisca, što na str. 83. citira Gottschallove riječi, i to ne iz G., nego iz C., pa kako je u C. pogrješno, tako i u njega. G. naime II. 133. kaže: »Die Technik des n e u e n R om ans...«, �96 Вг. 6. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. a C. to citira ovako: »Die Technik des n e u e r e n Rom ans...«, pa i naš pisac ima: »Tehnika n o v i j e g a rom ana...« Cl. 2. toga odjela preveden je opet iz C. str. 227. do 246.; čl. 3. počet je C.om str. 281., pa nastavlja iz G. 151.—152., a onda je do kraja samostalno izragjen; » J u n a č k a e p i k a « (str. 93. i 94.) počinje piščevim uvodom, nastavlja prijevodom iz C. 281., zatim govori nešto o našoj narodnoj epskoj poeziji; » R o m a n t i č n a e p i k a « prevedena je (izuzevši mali odlomak, koji je slobodno izragjen po C.) iz G. II. 162.—164.; » Re l i ­ g i j o z n a e p i k a « , osim svršetka, iz G. str. 165.—168. i C. 302.; » K o m i č n a e p i k a « iz G. 174. i 169., poče­ tak je uzet iz C. 302., a onaj » n e k i n j e m a č k i e s t e t i č a r« jest Vischer, kako se vidi iz C. 302.; »I d i 1s k a p o e z i j a « iz C. 311. i 312., a onda iz G. 175. i 176., riječ 0 Mickievviczevu »Gos p. T a d i j i « prevedena je iz C. 307., a ostatak je piščev; » E p s k o - l i r s k a p o e z i j a « sastavljena je po G., ali prilično samostalno. Sada dolazi III. glavni odio knjige pod zajedničkim natpisom » Ro ma n « , a razvrstan je na ove odsjeke: 1. I s t o r i j s k i r o m a n , 2. S a v r e m e n i r o m a n , 3. N o v e l a . G a t k a . P r i č a . L e g e n d a , 4. D i d a k t i č n a e p i k a sa člancima: P o u č n a p j e s m a , E p i ­ g r a m , P o s l o v i c e S a t i r a itd. Kako je sve ovo mogao turiti pod istu kapu »r o m a n«, ne mogu se do­ misliti. No to je nuzgredno; glavno je za nas ovdje, da je to sve do str. 127. uzeto iz G. 185—232., str. 128. iz C. 350., a 129. iz C. 311. i 312.; ono o p o s l a n i c i iz G. 236. i 237.; str. 132. i 133. iz G. 178.—180. Cl. 1. odjela IV. (»O l i r i c i u o p ć e « ) uzeo je D. iz G. II. 6.—36., ali da ne osumnjičim Gottschalla, valja rni reći, da je ono u uvodu o lirici kao »Ogranku pjesničtva, koji u p r v o m r e d u s l u ž i z a d u š e v n u o k r e p u r a z n i m p j e v a č k i m društvima«, original Dujmušićev. Ta treba da se gdjekad i on čuje, ali kad prozbori, onda ne može uvijek proći, a da ne bude — humorističan. » R e f l e k s i v n a l i r i k a « sastavljena je po G. 82.-84., ali tu se naš pisac odjednom toliko emancipira od Gottschalla, da ga čak i kritizira, tražeći u njegovu jednom mjestu neku tobožnju kontradikciju, koju osim D. niko ne može da nagje. Baš je gosp. dr. neke hude sreće, kad god pokuša biti originalnim. A onda ne znam, zašto se je i u tom emancipirao od Gottschalla, što je turio u ovaj odsječak i l i r s k e f o r m e ( k a n c o n u , s o n e t , t e r c i n u , s e s t i n u i g a z e l u ) nazivajući ih s t a l n i m k a l u p i m a e l e g i j e ! Ali da idemo dalje! Što D. piše o p o p i j e v c i i l i r i c i o d u š e v l j e n j a to je u glavnom rezultat pabirčenja po G. str. 37.—73.; ono » d i e s i r a e , d i e s 111 a« iz C. 170. Što je pak rečeno o d r a m i (od str. 173. pa do konca knjige) prevedeno je većim dijelom iz G. str. 239.—339., samo je po gdješto prevedeno iz C., tako na str. 174. posljednja rečenica iz C. 452., na str. 176. prevedene su dvije rečenice iz C. 438. i 437., na str. 177., jedan dio iz C. 439.; na str. 179. pošljednji odjeljak iz C. 455. i 456.; na 181. jedan dio iz C. 459.; na str. 189. nešto iz C. 470.; na str. 192. ( » T r a g e d i j a « ) iz C. 497.; str. 194. pošlj. odjeljak, koji prelazi i na str. 195., iz C. 508. i 509.; na str. 195. iz C. 496.; str. 197. — C. 498.; str. 198.-199. ( » Dr a ma u u ž e m s mi s l u « ) sve iz C. 524. i 531. do 533. Osim toga svi citati, bili oni njemački, latinski ili grčki, uzeti su što iz G., što iz C., pa i onaj pošljednji (na str. 205.) preveden je iz C. 475., a ne iz »Hamleta«, kako bi čovjek na prvi mah pomislio. Ko ne žali truda, može sada po ovom da sastavi golemi dio Dujmušićeve poetike. Ima on doduše po gdješto i svoga, ali to je samo ondje, gdje se osvrtao na našu književnost, te mu ni G. ni C. nijesu mogli od pomoći biti. No i neupućen čovjek lako će odmah razabrati razliku izmegju onoga, što je Dujmušićevo, što li njegovih izvora. Ta se razlika vidi ne samo po jeziku, nego i po obliku, kojim obragjuje takav kratki odlomak, a naročito se razlikuje stvarju samom, kako ćemo odmah vidjeti. Da to pokažem, iznijeću pred čitaoce nešto iz najsamostalnijeg sastavka njegovog, a to je čl. I. 10. » T r o p i i li s l i k e i f i g u r e « , i to »B. F i g u r e«, jer tropi su izragjeni po G. I. 153.-156. O » u s k l i k u « veli: »Cesto se nagje osobito u narodnoj poeziji, za koju mnoga stvar izgleda ili od­ više nova ili odviše čudesna ili strahotna, da se to (koje?) momentano uzrujanje očituje u rečenici, koja sadržaje usklik ili poklik.« 1 onda dolaze kao potvrda ovoga tri primjera iz narodne pjesme. A šta je s umjet­ nom poezijom, kojoj valjda ne izgleda mnoga stvar ili odviše nova ili odviše čudesna ili strahotna? Ili je ova figura monopol narodne pjesme, kako će neupućeni za­ ključiti iz Dujmušićeva razlaganja. Za »p it a n j e«(trebalo je dodati » r e t o r i č k o « ) veli: »Ovo je pitanje samo po obliku, a u istinu n e g a ­ t i v n a t v r d n ja, kao što se upotrebljava u retorici«. — Kakva se to negativna tvrdnja upotrebljava u retorici? Htio je reći, da se ova figura naročito upotrebljava u retorici (odatle joj i ime), ali kako je stilistika uopće »Ahilova peta« našega gosp. dra. (o čemu će poslije još biti govora), tako mu se i ovdje dogodilo, da je rekao nešto, što zapravo nije htio reći. — A onda, zar je za­ ista svako takvo pitanje » n e g a t i v n a t v r d n j a « ? » A p o s t r o f u ovako tumači: »Kod ove se figure čovjek r a z g o v a r a s odsutnim osobama ili s dušama milih pokojnika ili s neživim stvorovima, pošto ih per­ �97 Listak. sonifikacijom p o d i g n e d o l j u d s k o g b i ć a « . — Ovo posljednji ima valjda biti: »z u m e n s c h l i h e n W e s en e r h e b e n«, što bi se hrvatski reklo »u č in i t i l j u d s k i m b i ć i m a « . Ako sam dakle pravo shvatio pisca (a pravo ga shvatiti nije uvijek lako!), onda je htio reći, da je apostrofa razgovor s »odsutnim osobama« ili s dušama milih pokojnika ili s neživim stvo­ rovima , ali da se omogući taj razgovor, valja ih najprije personifikacijom podignuti do ljudskog bića, t. j. učiniti ljudskim bićima. Zar je ovo pošljednje nužno i kod »od­ sutnih osoba« ili kod duša pokojnika? Ta to su ljudska bića i bez naročite personifikacije! A onda, šta znači: razgovarati se? Za razgovor ište se, da govori najmanje njih dvoje. A kod apostrofe ne očekuje se odgovor apo­ strofiranog bića ili objekta. Ovdje mu je mogla biti uzo­ rom i naša školska poetika, koja za ovu figuru ima mnogo kraću, ali ipak posve tačnu i svakom razumljivu definiciju. Po njoj je apostrofa figura, »u kojoj se nenazočnome licu g o v o r i , kao da je nazočno, a neživoj stvari, kao da je živa i razumna«. A sad dolazi: » o p e t o v a n j e « , o kojemu veli: »Ova figura dolazi u raznim p o j a v a m a ! ? ) , te mnogo doprinosi epskoj opširnosti. Ona se može naći ili u p rv o m d i j e l u od n e k o l i k o s t i h o v a , pa se onda zove anafora, ili u d r u g o j p o l o v i c i od n e k o l i k o s t i h o v a , d a s e v i d i i n a z a v r š e t k u , — tada se zove epifora, ili n a p o k o n dolaze zadnje riječi iz jednog stiha u početku d o j d u ć e g ( ! ) . Ovakova se zove anadiploza. N a p o k o n dolazi ona i tako, da se kakav nalog da nekomu, pa da onaj odnese dalje i uruči doslovce. Ovoj figuri nema posebnog imena. To ćemo inalo bolje objasniti primjerima: »I sad dolaze primjeri, ali uzalud ćeš tražiti megju njima objašnjenje one četvrte vrste »opetovanja«, za koju ide zasluga našemu uče­ njaku, što ju je otkrio i unio u poetiku, pa tako umnožio broj »pjesničkih figura«, koji i onako ide kod nekih sta­ rijih poetičara u neizmjernost. Ali gle! Makar što je već gore rekao dva puta »n a p o k o n«, ipak je najpokornije našao još i petu vrstu ove figure, a to je » o p e t ov a nj e c i j e l i h o d l o m a k a « , koje »još najviše karakteriše duševni mir, s kojim pjesnik pjevajući uz gusle javorove ili uz tamburu — ovo je mnogo regje ide od jedne faze pjesničke radnje do druge, te izgleda, da je odviše siguran, da ga slušateljstvo ne će iznevjeriti svo­ jom pažljivošću«. Za » k l i m a k s i l i u z 1a z« veli da je to figura sa­ stavljena od više prodočaba, pa se ide od najmanje do najveće ili od najdalje do najbliže«, i onda tumači tu svoju definiciju primjerima, iz kojih (osim trećeg) niko ne će naučiti, što je klimaks, jer ga i nema, a treći je primjer potvrda samo za drugi, u definiciji navedeni slučaj. Evo ću prepisati ovamo prva dva citata, da se usput vidi, kako je i u izboru svojih primjera naš pisac nesretne ruke: Tko će pojest’ trista peći hicba? Tko će platit’ trista jalovica? Tko će platit’ trista kuvačica? Pa sigjoše na Nove Pazare, Pa mu kupi hara četvrtaka, 1 kupi mu on novo odijelo I kupi mu on novo oružje, Nasuo mu džepove cekina. »Antitezu«tumači ovako: »Ova figura po svom eti­ mologijskom značenju kaže, da se dva objekta ili dva pojma stavljaju jedan proti drugome. Ona često karakteristiše ili nestalnosti ljudske sreće(?!), ili čiju nedosljed­ n o st?!) no i to biva, da se na ovaj način ističe opreka izmegju »n e k i h« karaktera u n e k o m pogledu ili opreka izmegju objekata u k o j e m svojstvu«. Na sličan je način obradio i » p a r a d o k s o n « : »Kod ove figure biva nešto neobično, gotovo nelogično, no kad se čovjek zadube u smisao o v i h i l i o n i h ri­ ječi, u kojima se izriče t a j p a r a d o k s o n ( i ) nagje se tajna sveza izmegju njihovih pojmova, koji skupa sači­ njavaju nešto logično, nešto r e a l n o ( J ) . Ovamo spadaju izrazi: draga smrti! - kad je čovjek pun pesimizma zbog raznih nevolja u životu, te nazrijeva u grobu pravu pravu sreću i n j e z i n (čiji?) sjaj, i t. d.« Za » i r o n i j u « skrojio je ovu definiciu: »Ironija je podrugivanje, ali ne očito, tako da ga naivan čovjek ili ko nije upućen u k a k v e ( ! ) prilike, ne može pravo da shvati, jer treba misliti na protivno, a ne na ono, što baš riječi kažu«. — U kakve bi to prilike morao biti čovjek upućen, da mogne podrugivanje u ironiji pravo shvatiti (recimo u onom duhovitom primjeru piščevom »p r a v k o k r i v o d r v o « ) i dokle bi morala dopirati njegova naivnost, pa da mu se otme značenje tih riječi?! Neka kogod, ko nezna, što je » o n o m a t o p o i j a«, pokuša to naučiti iz knjige Dujmušićeve! »Ova je figura«, tako razlaže gosp. profesor, »redovito skup od više iz­ raza, u kojima se nalazi bar jedan glas iz raznih prirod­ nih pojava, a kojima se označuju te pojave«. Sasvim je zamršeno pravilo za » p o l i s i n d e t o n«, koji glasi: Kod ove se figure ističe koji veznik ili konjukcija ispred više r i j e č i iste vrste, koje se meću j e d a n d o d r u g o g a . Ta se zadaća povjeri redovito vezni­ cima: i i ni ili niti, ali dolazi i ili - narodnim pjesmama: jali ili oli. Ovim se budi veća pozornost u slušateljima«. Ništa nije bolje ni razlaganje o » a s i n d e t o n u«. Sto je a s i n d e t o n , ne kaže, kao da svak zna grčki pa mu ne treba ni reći, nego odmah počinje: »Puno je češća ova figura, a osobito se umjetni pjesnici njome �98 Br. (i. SERAFJNSKI PERIVOJ« — 1913. služe, kada nagomilavaju razne pojmove pomoću gla­ gola, imenica ili inače. Njome se izražava kao neka hitnja, da se radnja pospješi bar za toliko vremena, ko­ liko bi trebalo potrošiti na izgovor t i Ii malih riječi«. — Kakve su to male riječi? Misli naravno v e z n i k e , ali ove nije u svom razlaganju ni jednom riječi spomenuo. A sad navodi ovaj primjer: »Po družini tajin pod’jelio: Hljeba, mesa, vina i rakije«. Zar je to asindeton? Kako bi morala ta rečenica glasiti, da ne bude asindeton? V J E S N I K . je biskupskom Ordinarijatu, »da je c. i kr. zajed­ Carski dar crkvi sv. Antuna u Sarajevu. Nj. Veli­ ničko ministarstvo Financija u sporazumu sa c. i k. čanstvo car i apostolski kralj Franjo Josip I. darovao je ratnim ministarstvom, na prijedlog zemaljske vlade u crkvi sv. Antuna u Sarajevu 30.000 K za veliki oltar. § 40. — stavki prvoj — obranbenog zakona za Bosnu i Hercegovinu normiranu ženidbenu zabranu u smislu Bože, živi, čuvaj, Bože, — cara našeg i naš dom! stavke druge istog paragrafa ograničila tako, da oni Kruh sv. Ante. Mladi svećenik vel. gosp. Ivan b. h. pripadnici, koji su 18. godinu života navršili, ne Vlašić. duhovni pomoćnik u Banjoj Luci poslao je preko trebaju do daljne odredbe u svrhu sklapanja braka žeuredništva »Seraf. Perivoja« u kruh sv. Ante K 50-nidbene dozvole pridonijeti. Naprotiv mladići ispod na­ Platio mu veliki sv. Antun! vršenih 18 godina dužni su i nadalje u svrhu sklapanja Fra Anto Ćurić umro. Dne 24. svibnja nakon duge braka u obranbenom zakonu propisanu dozvolu od zem. i teške bolesti umro je u Gučoj Gori preč. fra Anto Ćurić. vlade zamoliti <. Nalaže, da se gornje naredbe veleč. žup­ Pokojnik je za svoga života obnašao više službi. U svima nici strogo drže, te mladiće ispod navršenih 18 godina se je tako odlikovao, da ga je i red i dinastija odlikovala. bez prethodne dozvole v. z. vlade ne pripušćaju ženidbi. Bio je na više mjesta župnik, definitur i redodržavnik Br. 327. Naregjuje slijedeće kolekte, koje se u misi uzeti Bosne Srebrene. Odlikovan je krstom za zasluge i redom moraju, kad to rubrike dopuštaju: 1. ponedjeljkom, utor­ željezne krune III. razreda. Bio je jedan od najnačitani- kom i srijedom za sv. Oca Papu. (pro Papa 4.); 2. čet­ jih ljubitelja knjige. Mrtvi ostanci 74-godišnjega pokoj­ vrtkom i petkom, i to: od 18. listopada do 25. travnja nika sahranjeni su na Gorici u Gučoj Gori. Počivao »Hostium nostrorum« (contra persecutores 11.), od 25. u miru! travnja do 18. listopada »A domo tua« (18.), 3. subotom Preporuka visoke zemaljske vlade. Visoka zemalj­ i nedjeljom za cara i kralja našega apostolskoga. (6.) ska vlada za Bosnu i Hercegovinu izdala je o. g. u IV. Istom je prigodom biskup Garić izdao i drugu tiskanu svesku »Školskoga Glasnika« naredbu od 28. ožujka okružnicu, u kojoj svoj kler upućuje kako, da se narod 1913., kojom je djelo dra. Jelenića: »Kultura i Bos. Fra­ okoristi već proglašenim jubilejom. njevci« preporučila za nabavu učiteljskim knjižnicama Krizma u banjalučkoj biskupiji. Ovoga mjeseca bi­ srednjih škola. skup Garić kreće na sv. potvrdu i kanonički pohod. Naredbe biskupa Garića. Biskup Garić izdao je na Raspored je krizme ovaj: Dne 25. lipnja na večer do­ 28. travnja okružnicu, u kojoj za banjalučku biskupiju lazi presvj. gospodin u Rudolfsthal, a 26. tu će podjeliti dijelom obnavlja, a dijelom ustanovljuje slijedeće na­ sv. krizmu. Djeca iz župe Mahovljani, doći će na krizmu redbe: Broj 323. Sve dijecezanske naredbe, što su do u Rudolfsthal. Istog dana na veče dolazi biskup u danas bile u krijeposti ostaju i nadalje. Broj 324. Casus NVindthorst, gdje će sutradan (27.) podjeliti sv. potvrdu, reservati pro dioecesi banjalucensi manent ut hucusque tc istog dana (27.) na večer dolazi u B. Gradišku. U Gra­ cum iisdem declarationibus. Broj 325. Vlašću danom dišci će držati krizmu 29. lipnja, a 30. po podne polazi od sv. Stolice 31. siječnja 1913. godine podjeljuje mi­ biskup u Dtibicu, gdje će 1. srpnja krizmati, te istog lost svagdanjeg povlašćenog žrtvenika svim župnim dana na večer dolazi u Kostajnicu. Dne 2. srpnja u Docrkvama »pro Missis, quae in eodem celebrentur in suf- berlinu u školi će djeci podjeliti sv. potvrdu i istog dana fragium animae vita functi alicujus Christi fidelis«. Ova (2.) dolazi u Novi. U Novom će držati krizmu 3. srpnja, povlastica vrijedi za 7 godina. Za povlašćeni žrtvenik a na večer toga dana dolazi u Prijedor, gdje će podjeliti odregjuje veliki oltar u spomenutim crkvama i traži da sv. potvrdu 4. srpnja, pa istog na večer (4.) dolazi u se stoga na zgodnu mjestu oltara postavi znak ove po­ Volar. U Volaru će krizmati 6. srpnja , a 9. na večer vlastice. Broj 326. Visoka z. vlada u Sarajevu saopćila dolazi u $t, Rijeku, i tu 13. srpnja držati će biskup N A Š A D O M O V IN A . �99 Vjesnik. krizmu, a 14. prije podne dolazi u Sanski Most, gdje podjeljuje sv. krizmu 16. srpnja, a 17. srpnja prije podne polazi u Stratinsku, i tu drži krizmu 18. srpnja, te isti dan na večer vraća se svojoj rezidenciji u Banju Luku. Statistika redodržave presv. Otkupitelja. Primili smo ovogodišnji shematizam dalmatinske redodržave presv. Otkupitelja. Polag ovoga shematizma spomenuta redodržava ima 301 člana. Od ovih je 95 gimnazijalaca, 2 brata trećoretca, 1 brat lajk novica, 11 zavjetovane braće lajka, 7 klerika novica, 14 filozofa, 18 bogoslova i 153 svećenika. Redodržava broji 12 samostana, no­ vicijat u Visovcu, gimnazij u Sinju filozofski zavod u Zaostrogu i bogoslovski u Makarskoj. Osim toga redodržava broji 91 samostanu utjelovljenu župu, koje broje 181.827 duša. Od ovih župa u 72 du­ hovnu pastvu vode Franjevci, a u 19 su privremeno svjetovni svećenici. Redodržava presv. Otkupitelja pro­ stire se preko 4 biskupije, a njom danas ravna preč. dr. Karlo Eterović. Ima se znati, da uz ovu redodržavu u Dalmaciji opstoji i druga sv. Jeronima. Mise »рго populo«. Zadnja »Vrhbosna« donosi vrlo zanimivu okružnicu nadbiskupa Štadlera, kojom se na temelju dozvole dobivene od sv. Zbora Koncila broj misa »pro populo« u vrhbosanskoj nadbiskupiji steže na 24, te 1 za svu nadbiskupiju — svega 25 na cijelu godinu. Promjena u Hercegovini, Na 5. svibnja obavljena je u Hercegovini pod predsjedanjem dra. Karla Eterovića promjena franjev. starješinstva, na kojoj su izabrani za redodržavnika preč. fra Dujo Ostojić, za kustoda fra Špiro Šimić, za definiture: fra Anto Majić, fra Simun AnČić, fra Vjekoslav Bubalo i fra Ćiril Ivanković. No­ vome starješinstvu od srca čestitamo! Antunovo u Sarajevu i ove je godine proslavljeno na vrlo svečan način. Misu je s propovijegju održao presvj. papin protonotar dr. Ivan Košćak. Isti dan ljubljene su moći sv. Ante, što ih je iz Padove naše redodržavništvo dobavilo za ovomjesnu crkvu. Sastanak hrv. redodržavnika. Na 9. svibnja u Sa­ rajevu su se sastali hrv. franjevački redodržavnici: bo­ sanski preč. fra Lovro Mihačević, hrvatsko-slavonski preč. fra. Rafajel Rodić, dalmatinski preč. dr. fra Karlo Eterović i hrecegovački preč. fra Dujo Ostojić. Zadarskodubrovački je svoju odsutnost ispričao. Prečasni su oci tom prigodom konferirali o internim stvarima reda. Ovaj sastanak mi od srca pozdravljamo i želimo, da ne bude zadnji. Sarajevski trećoretci protiv prof. Dujmušića. Zadnji službeni organ hrv. trećoredaca »Glasnik sv. Franje«, što izlazi u Zagrebu, donosi i prosvjed sarajevskih trećo­ redaca protiv infamne brošure prof. Joze Dujmušića, u kojoj je napao na bosanske i hercegovačke Franjevce. Vareš za crkvu sv. Ante u Sarajevu. Ovo naše ubavo mjestance u srcu Bosne ponosne i od prije, a oso­ bito od novijega vremena, iskazivalo se u štovanju sv. Ante Padovanskoga i u pomaganju za dogradnju veli­ čanstvenoga Svečeva hrama u bijelom šeher-Sarajevu. Naši Varešaci, koji znojem lica svoga, u potpunom smislu, zaragjuju kruh svagdanji, sami su sebi podigli svoju crkvu, lijepu i uglednu: a evo ih odmah iza Sarajlija, gdje daju svim drugijem dobar primjer u darivanju za crkvu sv. Ante, te su do sada u raznim razmacima vre­ mena izdali u to ime preko K 3.500. Navlastito u najno­ vije vrijeme porasli su prihodi, osobitom zaslugom radinog i opće obljubljenog njihova kapelana vlč. o. fra Arhangjela Grgića, u koga se kao i u naše dične Varešake ugledali svi štovatelji velikog Padovanca! Bog im platio! N AŠA M O N A R H IJA . Krvava dvadesetpetgodišnjica »Caroline«. Liberalci svuda jednaki! Kažu, da je katolička Crkva иеsnošljiva, što svojoj djeci rekne, da se čuvaju vukova u ovčijim kožama, koji pod imenom slobode šire barbar­ stvo i pod imenom slobodne znanosti zaglupljuju i poživinčuju mase, a oni bi sami htjeli, da se baše kao je­ dini gospodari i da im se dade pravo ljude po ulicama razgoniti i ubijati bez ikakve odgovornosti. To se lijepo vidi iz svega, šta su učinili o Duhovima u Gracu. Nekoliko dana prije Duhova mogla se je vidjeti i po koja nova gjačka kapa, te je šarenkapo njemačko gjaštvo bilo još šarenije. 0 Duhovima je naime slavilo kat. njem. ak. gjaštvo »C a r o I i n a« svoju 25-godišnjicu, te su na proslavu došli zastupnici gotovo sviju kat. njem. gjačkih društava iz Beča. Praga, Insbruka, Černovica, Mona­ hova, Freiburga, Aachena i dr. U proslavi je učestvo­ valo s gostima 150—200 akademičara i seniora. Za pro­ slave su liberalci počinili takovih izgreda, da ih i sami njihovi listovi osugjuju. Noću uoči Duhova svuda su polijepili uvredljive plakate, gdje su megju inim nazvali proslavu »Vieliassentierung«. Za same blagdane priredili su dvoja pošprdna kola. Jedna su bila puna karikatura s kapama katoličkih akademičara; jedan u potpunoj opravi, gdje ljubi u ruku Isusovca. Druga su bila puna školske djece, koja su imala kape gradačkih katoličkih akademičara društva »Traungaii«. lste su kape imali sluge, koji su volove tjerali, pače su i samim volovima metnuli na ro­ gove i rep obojene kape, taj najčasniji znak njemačkog visokoškolca. Ta su kola prvi i drugi dan Duhova išla javno po gradačkam ulicama. Od formalnih napadaja spomenut ću samo tri. Prvi dan Duhova, kad su išli na misu u uršulinsku crkvu, li­ beralci su im oteli nekoliko kapa i malo se čarkajući �100 Вг. 6. -r »SERAFINSKI PERIVOJ« 1913. zakrče im potpuno put. Policiji je jedva uspjelo, da im prokrči put. Drugi dan, na dan osnutka, imala je biti svečana misa u crkvi Srca Isusova. Iz svoga doma krenu kato­ lici s 32 zastave. Naprijed su išla četiri konjanika, onda jedna četveroprega i 50 kočija sve u gjačkoj opravi. Na ringu im demostranti pokušaju zakrčiti put, nu bez us­ pjeha. Liberalci se opet iskupe na tehnici i ondale pogju pred katolike. Sve su zgodno uredili: najmili su dva automobila, koji su zakrčili put i tada navali nešto preko tisuću momaka sa željeznim štapovima i počnu nemi­ lice lupati konje i ljude, fijakere kvariti i izvrćati. Jedan odvjetnik, dr. Orel, pošto ga je udarilo šest štapova sav krvav pane u nesvjesticu. Drugi su malo bolje prošli, to jest nisu izgubili svijesti. Tu je bilo ozlijegjeno još osam osoba. Narodnog zastupnika dra. Salzmanna udari tintarnica u lice, rani ga i tako je sav bio u krvi i crnilu. Što su se nabacivali smrdljivim jajima i kamenjem, to se broji u male stvari. Uz pomoć policije uspije im doći u crkvu. Cijeli je park oko crkve napunila masa liberalaca, koji su upriličili koncert svcjim zviždanjem i po­ grdama. Tako su zbilja bili opkoljeni i crkvi i niko se nije smio van pomoliti i nije drugo preostalo, nego da vojska posreduje. Najprije je došla pješadija, ali ni ona nije bila u stanju, da uzdrži red. Istom, kad je konjaništvo došlo, uspjelo je vojništvu sa sa'bljama i bajonetama napraviti prolaz iz crkve, da se mognu mirno dovesti na komers. Tolika je bila pogibelj, da se je komers jedino pod za­ štitom vojnika mogao obdržavati. Konac je proslave imao biti u utorak. Za taj je dan urečen izlet u liječilište Radegund. Na mariatrostskoj cesti bili su liberalci sve pripravili, da ih dočekaju. Oko šest stotina visoko i srednjoškolaca upravo je energično radilo: nakupili su mnogo žaka konjskog gjiibreta, više posuda piline, kamenja čitave hrpe, razbijenih boca, mućaka i t. d. Prvi je pošao u automobilu g. Engelhofer sa svojom ženom. Kad je došao blizu, navali rulja na njega i automobil i počne ih mlatiti i raznim smrdežem mrljati. Jedan inu udari ženu štapom u lice (kavalirskil),drugi mu vozaču razbiju očale i tako je vas zainazan morao natrag u Gradac zahvaljujući Bogu, da je iznio živu glavu. Posve naravno, da se akademičari nijesu smjeli ni maknuti prema Radegundu. Gradac ima 454.453 katolika, a 9.277 svih drugih vjeroispovjesti i to se sve u njemu dogodilo. Sramota! J 3ZEVNA SMOTRA. PRIKAZI I OCJENL Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta. Preveo i bilješke prikupio Dr. Valentin Cebušnik. Izdao »Zbor Duhovne Mladeži Zagrebačke«. Svez. II. U Zagrebu, 1913. U polukoži K 3.50, u platnu K 2.50, s poštarinom 30 hel. više. Prevod krasan, oprema dolikujuća knjizi, što nosi naslov sv. Pisma. Do župnika, svećenika i kate­ heta je, da se djelo u narod što više proširi, čime će se i raznim krivim izdanjima sv. Pisma, što ih protestanti u narod šire, zatvoriti vrata i požrtvovni nakladnici pomoći. Život Dominika Savio, gojenca salezijanskog ora­ torija u Turinu. Talijanski napisao don Ivan Bosco. Preveo o. Alfonz Andrašec prefekt franjev. dječ. sje­ meništa u Varaždinu. Izdao knjiž. zbor franj. bogoslova »Dun Scot« u Zagrebu.Pravo ogledalo za školsku mla­ dež, s toga bi ju vjeroučitelji mogli nabavljati kao na­ gradnu knjižicu. Priručnik za Vogje Hrv. Kat. Društava. Napisao Mirko Cunko, izdao »Zbor Duhovne Mladeži Zagre­ bačke«. Ono, što je za mornare magnetska igla, to je za organizatore ovo djelo. Tu se govori o društvima uopće, o osnivanju društava,kako se vode društvene knjige, uzdržaje knjižnica i blagajna, te razni načini dru­ štvenih djelovanja. Svakomu, tko se organizacijama bavi, od srca preporučujemo. Dopisnica uredništva. Zbor. d u h o v . Perivoja« nemamo. ml . u S. Traženih brojeva »Serafinskog »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K. za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijau Jelenlć. Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �□оааооааооааоаоааааоооааааоааоаоооаоаоаааоаоааааааоаааааооааооааааоооооааоааоааа HRUHTSKH eenTRHtnfl внпкн Zfl BOSIUI 1 HERCEGOVIIUI (dioničko društvo). a a a o o a a o aa oo o aa ao an oa aa oa aa aa aa aa aa ao o na o d o □□□□□□a a o a a o o o a a aa aa oo a ao a □□□□□□□□□□□ Uplaćena dionička gla­ vnica 2,000.000 kruna. [e J B B E I E I Z I Preuzima uloge na ulo­ žne knjižice ie ukama­ ćuje iste uz 4' . čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, de« vize i valute. ; Unovćuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohra­ njuje svakovrsne depo­ zite i upravlja njima. Izvršuje isplate i na­ plate na svim trgovač­ kim središtima tu- i inozemstvu. Centrala u SARAJEVU. Podružnice: mosta/ i Tuzla. lp1T_i lhj leJ LgJ Lgj ‘ Zalagaonica sve , dragulje i os . aDooQoooDaoaaaaDaDoooQC'*aaaoDr dc : n o n o c o a c laoDDDDaooaaaaaD aaDD D aaoD - “ Josipa Oblettera = u St. Ulrich, Gradcu Tirol = : kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, krizne :: putove, betlemske štalice i t. d. :: D ^ D D ^ D Proizvodi ( I.IF.NH I I NACRTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. su zavoda svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! �MODERNO иНЕОШ TISKARO I HN3IGOVEZNICB „BOSANSKE POŠTE" ČUKOVfĆ ULICA BR. 7 SARAJEVO. ČUKOVIĆ ULICA BR. 7 PREPORUČUJE SE Z9 IZRADBU SVIH U TISKARSKU I RHJIBOVEZUČKU STRURU SPADAIUĆIH P0SL09A - SLABACI STROJEVI „ШОТУРЕ". - STEREOTIPIMA. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/17c63262cd49114fc71fe72c82c67b37.pdf 484ad0a184aae2c2cb788605ba5e22d1 PDF Text Text serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 7. SARAJEVO, 15. SRPNJA 1913. GODINA XXVII. Tirolski crkveni umjetnički zavod Ferdinand Stuflesser dvorski dobavljač Njegove Svetosti, T ir o l, S t Ilustrovani cijinici s oz­ načenom cijenom badava. | l , e 'C h . G r o d e n . Preporučuje г* . jluioho..! fvu za izradbu kipova, ž r t v e k r i ž n i h puteva, gr.obova, jaslica i t. d. " Blagorodni gospodine! Veseo sam, što Vam n..jgu javiti, da su visoki kipovi za jaslice, uoje nam ic za našu gh sv. Anle u Rimu, Vaš najugledni; zavod izrar’ niaka potpuno priznanje, kod vjt'iika pa У udivfjenje паШк Što osobito •lašujen osobito na poboŽnost i п olitvu pm:ču. Rftn, 18. veljače <1910. S veltSto -»nji CURiA GENERAL1TIA ORD. F. F. MIN. B I. F :h u l e r , . reda M. B. V Potnisa sa Mdovoljstvom potvrdjuje, da su djela od Ferdinanda SUijlessera kipara u St. Ulrich Groden za ovišnju nadbiskupsku sjemeuišnu crkvu na opće zadovoljstvo edena, i *0 ' I. Glavni žrtvenik, Roji je veo i a jeftino, a lio ukusno•uveden; 2. Dva pokrajna žrtvenika; 3. Puvsovu d onica sa tri I sta. Vrijedno je da se osobito istakne lidna u radtia i ; oća. I’ozltta je prava i zdušno Jzveпа. U .ratko odlučili smo da mu izradbu i dvaju još flenika povjerimo. Prema tome potpisano ravFer .manda Stutlessera velečasnom dušobrižije preporučuje. 27. svibnja 1897. ?. Franjo X. КОРППЕГ! Л. i. ravnatelj ljubljanska kreditna banka bogosr. sjemeništa. Podružnica: Sarajevo Dionička glavnica K 8,000.000*— Pričuve K 1,000.000'— Centrala u Ljubljani. Podružnice u Gpljetu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Ispostava: Grada. Prima uloge na štednju na uložne knji­ žice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa 43!Л bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. — O svim osta­ lim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. �Privilegovana $r zemaljska banka ZA BOSNU I HERCEGOVINU. Uplaćeni dionički kapital 14 milijuna kruna. CENTRALA U SARAJEVU. R edovne rezerve i fond za si sru m o s t z a lo žn im K Л.ЗОО.ООО. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju,B Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu Bos Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu •— ZASTUPSTVA u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorni u. Veleprodaja duhana ц s'in i spomenutim m jestim a. nlca * trgovačkih naputnica u svim glavnim mjesima Bosne i H IP O T IT пШ ГГ IFV1E Hercegovme, Austro-Lgarske i inozemstva. — Daje zajmove na л ir U 1 ГЛчАгиМ t U D JL U Jr.i\jn . vrijednosne papiie. — Prima novac uz tekući račun i uz ukaDalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje maćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote s-ake vrsti u 4V.% založnice i 5' komunalne obligaeije. O v . suzaložnice i polira.:- i upravu, kao otvoren polog ili kao „Sate* — u za tu komunalne obligaeije u Bosni i Hercego [0\ ini prosti od proveza, svib enom oklopijenom prostorom — pod zatvorom stranke imaju pupilarnu sjegurnost, 1e se mogu upotrijebiti kao jam i banke. vine pri trgovačkim poslovima. Osim loga mogu služiti u " ELJEN.IE ZA ROBU. austro u arskoj monarhiji kao vojničke ženidbene^au'’ „ „ odjelenje robe. kao što i pos.bno odjelenje BANKOVNO ODJl' vođe м Brčkom sa agencijom u Doboju, bave ovačku struku zasjccajućim dobavama, kako u Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne i druge (evize Krstiti račun, finaneranjem i podizanjem indukovine. — Pieuzima kupone' vučen Eskomptira ' 'ја i javnih poduzeća. mjenice i doznačnice. daje zajmove urentu i na m nlce uz dovoljno pokriće ili osiguranj bavlj i naplate mj G’la чц predmeti Izvoza sohe šljive i žito . 4 Kod banke opstojeća generalna % ntu putem filijala i ispostava razne v. ste .PROV1DENCIJA" prima osiguran i za h l i. !na X X Г ј >i! T 1 šteta i 10,y| \?rn ii GENERALI" prima direktno mtura osiguravajućeg društva st> revima i na drugim predmetima atan popust. Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok 86ni-ieste 08vjedo,'ni 0 izvrsnosli - ........i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija reska tvornica H JOSEF NEŠKUDLA, u Sablonemu na Orlići Пг. 86. ± s = MORAVSKA. Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze, Cijenici i proračuni liadava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga. što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: :: u konkurentnih tvrtkih! :: :: Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. X X Siromašne crkve imaju znatan popust. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 15. SRPNJA 1913. BROJ 7. 0. Petar Vlašić, Dubrovnik:--------- — ...... = = = ----- „N epoznati b o g “ u A p ostolskim D jelim a. 2. 3. Propovijedanje Apolonija tyanskoga. U prvo doba kršćanstva, baš istodobno kad i Pavao Apostol obilazio je svijetom neki čovjek iz Туапе imenom A p o 1o n i j propovijedajući novu nauku. Ta je nauka bila smjera čistog pitagorizma i raznih istočnih i zapadnih filozofičnih sistema. U životopisu Apolonijevu, što ga je na­ pisao govornik F i 1o s t r a t pripovjeda se mnogo lijepa i čudesna o Apolonijevom putovanju po svijetu. Tako se u tom životopisu megju osta­ lim čita i ovo: Jednom je Apolonij došao u Atenu, da propovjeda. Po svom običaju najprije je raz­ gledao grad i gradske hramove. Pri toj šetnji opazi žrtvenik posvećen » n e p o z n a t i m b o g o v i ­ ma«. To ga potaklo, da Atenjanima progovori. U govoru hvali pobožnost Atenjana, koji štuju po­ znate i nepoznate bogove. Jezgra pak Apolonijevog govora jest: potaknuti Atenjane, da vrhov­ nom biću prikazuju duhovne žrtve, a zabace idole djela ruku čovječijih, koji ne mogu vjerno predsta­ viti božje biće1). Kako se vidi imade dosta sličnosti megju Apolonijevim govorom i govorom Pavlovim na areopagu. Razlikost glavna sastoji u tom, što se u Apostolskim Djel. spominje žrtvenik »Nepoznatom bogu« — dakle u jednini; dočim u Apolonijevom životopisu natpis na žrtveniku glasio je u množini: »Nepoznatim bogovima«. Inače u ostalom slič­ nost je očevidna. Radi ove sličnosti požurio se Norden, da na­ glasi ovisnost apostolskog propovjedanja o propo­ vijedanju Apolonijevom. Ili točnije govori Nor­ den i ne drži ovaj govor kao da je izrečen od Pavla 1) Po Euzebiju iPraep.'ev. IV. 13)^Apolonij je držao jednoga velikoga boga, koji je nad svim ostalim bogovima; njemu se nije smjelo prinašati materijalne žrtve, pače ni spominjati ga se nebi smjelo. Zato je možda on/Atenjanima prestavio toga boga kao jednog od nepoznatih bogova. GOD. XXVII. Ap. nego bezobzirno tvrdi, da je pisac Ap. Djela prepisao onu propovijed iz Apolonijevog životo­ pisa i metnuo ju u usta Pavla. Što imade i neke razlikosti tome se — veli Norden — nije čuditi; ta pisac Djela Apost. jest kršćanin, a pisac Apolonijeva životopisa poganin! Začudno je u istinu, da se Norden usudio ta­ kova šta ustvrditi; on, koji je inače poznavalac starine i auktor djela »Die antike Kunstprosa«. Ta, poznato je, i historički dokazano, da je Apolonijev životopis te k svrhom drugoga v i j e k a p o \ s us u, i to od govornika Filostrata, a na poticaj J u l i j e žene rimskog cara S e p t i m i j a S e v e r a (vladao od g. 193. do 211. po Is.)1), dočim su Djela Apošt. s t a 1n o n ap i s a n a o k o g o d i n e 64. po I s.2) Važno je znati i ovo: Životopis Apolonijev napisan je u obliku t e n d e n c i j o z n o g r o ­ m a n a . Bila mu je svrha, da nasuprot kršćan­ stva prikaže i poganstvo u lijčpome i čudesnome ruhu, pače da ovomu (poganstvu) dade prednost nad onim. Kako je pak život utemeljitelja kršćan­ stva i širitelja istog čudesan i nadnaravan, to je Filostrat i na poganskog junaka Apolonija pri­ mijenio sve što se čudesna i lijepa napisalo o Isusu i apostolima1). Doslijedno tome moramo izvrnuti Nordensovu tvrdnju i kazati: Nije pisac Ap. Djela ovisan 4 V. Stčckl u gore naznač. djelu str. 2J5. u bilješci ispod teksta. — Isto tako: J. Мпгх: Lelirbuch der Kirchengeschiclite. 3. izdanje, Trier 1906., strana 71. -) Isti ozbiljniji nacionalistični kritičari znatno se približuju ovom računanju. Julichcr bi doduše htio, da su Ap. Djela napisana negdje oko 100 god, po Is. (u gore naznačenom djelu str. 397.), no čuveni H a r n a c k (Lukas dcr Arzt. 190(1. str. 18.) sa svom odlučnošću naglašuje godinu 80. U ovim pak pitanjima mijenje Hamnckovo kod kritičara većinom prevladava, jer je on od njih cijenjen najboljim iztraživateljem starinske literature. — Da su Ap. Dj. napisana već goT 64. po Is. općenito je mnijenje katol, biblicista, koji to dokazuju na temelju istih Djda. Spor. megju ostalim: J. Belser: Die Apostelgcschichtc (Bibl. Zeiifragen I. 7). Miinster in W. 1910. str. 7. ;i) Stbckl: gore naznač. djelo str. 205. u bilješci ispod teksta. — Spo', takogjcr: Baucr: Apollonius vori Туапа und Christus. Tiibingen 1832. �102 Br. SERAFINSKI PERIVOJ* 1913. poznatog boga; ti su žrtvenici po tom nosili natpis boga mjesta, nepoznatom bogu itd.2) Vjerovatno je dakle, da je Pavao Apostol pre­ gledavajući Atene ugledao jedan takav žrtvenik s 4. Je li bio u Ateni žrtvenik »nepoznatog boga«. natpisom »nepoznatog boga« i taj natpis uzeo za Glavno o čemu raspravlja Norden u svoin podlogu svoga propovijedanja Atenjanima. Naomašnom djelu jest onaj izraz » n e p o z n a t o m ravski ne ima se razumjet, da su Atenjani u istinu bog u « . Što se tiče žrtvenika posvećenog nepo­ podigli žrtvenik kršćanskome Bogu, nazvavši toga znatom bogu, to Norden opaža: onako, kako či­ Boga »nepoznatim«, nego je Pavao finom govor­ tamo u Djelima Ap. 17, 23 ne odgovara posve ničkom majstorijom tako protumačio u prilog kr­ istini, jer u Ateni nije bilo žrtvenika posvećenih šćanskoga Boga, kojega je on došao Atenjanima »nepoznatom bogu« (u jednini) nego »nepoznatim propovijedati, a koji im je doslije bio tugj, ne­ bogovima«, dakle u množini (dfvćcmov t>e©v) poznat. Inače mogao je Pavao govorničkom slobodom Takav jedan žrtvenik bio je u Ateni, a jedan u Rimu. Pavao se poslužio govorničkom slobodom isto tako progovoriti sve i da je našao žrtvenik 1 kazao, kao da je natpis glasio u jednini, da tim s natpisom u množini, t. j. posvećen »nepoznatim sigurnije predobije Atenjane za svoga Boga. Nor­ bogovima«. Množina uključuje jedninu, te megju den navodi i svjedočanstvo sv. Jeronima koji da onim nepoznatim bogovima jest i Onaj, kojega je takogjer tvrdi, da je natpis na žrtveniku giasio u Pavao došao propovijedati, a to je kršćanski. Pače, jer je taj kršćanski Bog, kako je to Pavao tekom množini. To je donekle istina. Istina je naime, da je svoga govora hotio dokazati, to ne smije ni biti kod Grka bilo žrtvenika posvećenih nepoznatim govora o drugim bogovima. Zato je valjda Pavao bogovima. O tom imademo svjedočanstva kod zabacio onaj natpis onako kako je glasio, t. j. u starih grčkih pisaca. Tako Pauzanija spominje množini, te ga pročitao Atenjanima onako kako Žrtvenik O-siov ovo|ia ropevtov dyv6a-a)v »bogova je morao glasiti t. j. u jednini. Tako bi i s ovog gle­ bezimenih i nepoznatih«. Taj je žrtvenik bio dišta otskočila Pavlova govornička duhovitost. podignut u atenskoj luci Faleru. Isti spo­ 5. Odakle potječe izraz »nepoznati bog«? minje, da je i u Olimpu bio žrtvenik dyv6s-o)v Rezultat Nordensovog istraživanja jest ovaj: &гт7 »nepoznatih bogova . Istina je nadalje nepoznati bog) ne i to, da i nekoji sveti oci, poimence Jeronim, drže, Izraz ароатод Јеб; ( da je natpis glasio u množini. Po Jeronimu1) nat­ može biti grčkoga izvora. Agnostos pretpo­ pis je bio ovaj: » B o g o v i m a A z i j e i A f r i k e , stavlja gnozu ili ti poznavanje boga po putu vrhunaravnog objavljenja. Kod Grka nema ni go­ b o g o v i m a n e p o z n a t i m i t u g j i m.« vora o kakovom vrhunaravnom objavljenju; oni su Dok je sve to istina, vjerojatno je ipak da je boga poznavali jedino svojim razumom. Gnoze po u Ateni bilo žrtvenika takegjer s natpisom »ау7оат<р freft nepoznatom bogu« (naime u jednini). Za- tom kod njih nije bilo; nije dakle kod njih ni mogao nimivo je, što Diogenes Laertius pripovijeda u ži­ nastati izraz gnostos odnosno agnostos. Drugčije je kod istočnjaka. Istočnjaci su svoju votopisu Epimenide: Kad je u Ateni zavladala Epimenides uradi ovo: uze ovaca crnih i bijelih, po­ vjeru temeljili većinom na objavi; bog se je ljudima vede ih na areopag a odanle ih pusti da idu kamo očitovao, koji su na taj način stekli spoznavanje hoće. Onima pak (ljudima), koji su ih slijedili, naredi boga. A takovo spoznavanje boga zvalo se (Epanenides), da prikažu žrtve na svakom mjestu, (odatle gnoslici). Odatle potječe i izraz бутоато^ gdje se koja ovca zaustavi. Tu žrtvu neka prikažu D-eic t j. onome, kome se bog nije svojom milosti тб> Tipcarjv.ovTi ew bogu onog nijesa. Zbog objavio, taj bog bijaše nepoznat. Drugim riječim toga još se i danas nalazi u Ateni be z i me - dotičnik nije imao gnoze (poznavanja) o bogu. Norden se trudi, da pokaže kako je u prvo n i h ž r t v e n i k a , t. j. žrtvenika bez imena kojeg doba kršćanstva gnosticizam bio dosta raširen po istoku. To je inače istina, ali nije istina, da je gno1) Com. in Epist. ad Tit. l u. — Spor. Cornelius a Lapidc: stika u pravom smislu riječi, bilo prije Isusa, a Commentarij in Act. Ap. pod ovim retkom. Cornclij navodi mi- 0 Apolonijevom životopisu, nego je Apolonijev životopisac dosta toga prepisao iz Evangjelja i Ap. Djela, napose Pavlov govor na areopagu. j nje Oecumenijevo (ziv. u 10. v.) po kojemu je natpis glasio: »Bogovima Azije i Europe i Libije (Afrike), bogu nepoznatomu i tugjemuc. (»km flfcyv6ox<}> Ssvm). l) Spos. pogl. 17.,.,, Knabenbauer gore naznač. Comment. Act. Ap, �■Nepoznati Bog« u Apostolsk im Цјelima. po gotovu nije istina, da je i naš Učitelj i Spasitelj imao gnostičkih nazora, kako se to Norden usugjuje kazati. Jer je Isus jednom kazao: »Nitko ne pozna Sina nego Otac, niti li tko pozna Oca nego Sin i kome Sin htjedne objaviti« (Mt. 1Ut) zaklju­ čuje Norden, da je i Isus ili bar pisac Matejevog Evangjelja bio gnostik. Smiješno u istinu! Samo zato, što se tu govori o spoznavanju Boga, zaklju­ čuje Norden, da je to rečeno pod utjecajem gno­ stičkih nazora. Ne znam onda, kojega se teološkog pisca u čitavoj povijesti ne bi smjelo gnostikom proglasiti!! Ima ih, koji hoće, da onaj izraz »nepoznati bog« označuje hebrejskog Boga. Tako su nekoji stari pisci (Laurentius Lydos, Livij, Lucan) zvali hebrejskog Boga, a to za to, što Židovi nijesu smjeli svoga Boga imenom zvati, niti li ga u slikama ili kipovima prikazivati. Po tom je bio židovski bog đ ?vootos 8-ećg nepoznati, bezimeni Bog. No više je nego vjerojatno, da onaj žrtvenik »nepoznatom bogu« u Ateni nije bio podignut u po­ čast hebrejskoga Boga; niti bi se taj Bog ima raz­ umjeti pod onim izrazom. Još manje ima se raz­ umjeti I s u k r s t, premda ima egzegeta koji i to drže. Govore naime, da su Atenjani prestrašeni pomrčinom sunca prigodom smrti Isusove pomislili, da se nešto velika dogodilo, da možda koji bog trpi; pa su mu podigli žrtvenik. Držahu naime, da taj bog mora biti velik, kad ista narav učestvuje njegovim bolima. Tako megju inim tumače Hugo, Lyranus, Sanchez i dr.1) No ovakovo tumačenje više je plod pobožne mašte, nego li prave egzegeze. Najvjerovatnije a ujedno i najopćenitije miјепје egzegeta može se sa našim Vimerom’) u kratko ovako prikazati: »Izmegju ovih Grka bili su Atenjani najpobožniji. Pobožnost su svoju poka­ zali time, jer su postavili kipove svim mogućim bogovima, što ih je rodila grčka mašta. B o j e ć i se, da n e m a m o ž d a j o š k a k a v bo g , k o me n i j e s u p o s t a v i l i ki pa, s a z i d a šemužrtvenik, s amodasenebi l j ut i o n a n j i h. I jer nijesu znali, kako bi ga okrstili, na­ pisaše na žrtveniku napis: »Nepoznatomu bogu«. Ne treba dakle sa Nordenom pretraživati istok, da ugjemo u trag izvora ideji o nepoznatom bogu; ko poznaje ćud grčkog naroda, poimence Atenjana, priznati će, da se takva ideja sasvim lasno i naravno mogla poroditi u Ateni. Još je manje od potrebe za Nordenom prelistavati starin’) V. Cornelius a I.apide u gore naznač. Comcntam. 2) Život sv. Pavla str. 128, 103 ske spise, da doznademo odakle je pisac Djela Ap. prepisao divni Pavlov govor na aeropagu. Nije bio Pavao tako kratke pameti i slabog govornič­ kog dara, a da i sam ne bi bio ovakova šta kadar smisliti i izreći. Sav istok i zapad vječitim su svje­ dokom djelatnosti Apoštolove, a njegove uzvišene poslanice sjajnim su dokazom njegovog vanrednog veleuma i govorničke vještine. Dr. Blažević: P o g jim o u O lo v o ! Tko da shvati putevc Vječne Mudrosti! Stvori svijet, i dade mu Čovjeka za gospodara, a zemlju pripusti proučavanju njegovu. Stvorivši Čovjeka pusti da ga prokuša, može li sam hodati, kao što majka pušća svoje dijete. I snagje ga sudbina riijeteta, — pade! Alrse nemogaše sam dignuti, trebalo mu je ruke pomoćnice, koja će ga na noge osoviti, i ne dopustiti ada u zemaljskom prahu leži na radost neprijatelja, koji mu zamku stavi. Tim više. što je čovjek na sliku i priliku Božju stvoren. I zato od­ mah iza neugodnog pada, komu se je neprijatelj veselio, a prijatelj ga sažaljivo, ču se glas o »Sje­ menu« koje će čovjeka pridignuti, pomoći mu da do odregjenog cilja dogje, izgubljeno pravo na baštinu opet dobije, a na ispražnjeno mjesto svoga protivnika od početka, zasjedne! Biljka Stvorcem u srce praoca našega zasagjena, razvijala se je, gojena rukom Vječnog Vrt­ lara, dok nije došao čas da procvate, donese plod, obećano sjeme — Isusa. U tihom gradiću Na?aretu, srcu kršćanskom najmilijem mjestu čitavoga svijeta, odigra se pred 1913 godina prizor nevigjen, nepoznat, čudnovat, komu premca nije bilo, nema, neće ga biti. Tiha, skromna djevica, svijetu nepoznata, Presv. Trojstvu najmiliji stvor, pri­ staje, da u njezinoj prečistoj utrobi Onaj se nagje, koga je svijet toliko željno očekivao. Isus dogje, poduči svijet, otkupi ga svojom smrću, ode na desnu Boga Oca, da nam ondje bude advokatom, a Mariju Majku predade nama braći svojoj, da se na Nju obratimo, kad nam treba pomoći, utjehe, ri­ ječju ma kakove mu drago milosti. I ova naša majka, ne zatvori srca svoga, ne ogluši se molbama djece svoje, nego ih rado usliša. A zahvalna srca djece njezine sve što imadoše ljepšega, prinesoše svojoj ljubljenoj Majci. A ova kako na razne načine, u razno doba pomaže, tako �104 Br. 7. — »SKRAFINSKI PKRIVOJ« — 1913. isto i na raznim mjestima, koja si je kao posebnim načinom odabrala, da će ondje obilatije svoje mi­ losti i nebeske blagodati dijeliti. Takovih mjesta nije manjkalo, a ne manjka ih ni danas. No pošto mi nije namjere, da ih ovdje nabra­ jam, stegnuti ću se ragje samo na užu domovinu* pa i u njoj samo na jedno Marijom posebno oda­ brano mjesto, a narodom toliko čašćeno, na gla­ sovito proštenište stare franjevačke crkve u Olovu. Na ovo nas dva razloga nukaju. Prvi je, što je na ovo proštenište potpuno oprošćenje dobiveno, drugo je što je ovo korak naprijed k ostvarenju opće želje, da se na starim zidinama, novi franje­ vački dom i crkva podignu. U sjeveroistočnom dijelu uže domovine, pod planinom Stoborje zvanom, na rijeci Krivaji, leži od davnina poznato mjesto Olovo. Povjest je nje­ gova, osobito starija, kao na žalost i drugih povjesničkih mjesta, još u povojima, i prilično prikrivena. Nekadanja cvatuća i brojem pučanstva, kao i svo­ jim proizvodima poznatija bosanska varoš, danas je spala na puko selo od muha nedanskih kućica, koje su se s lijevu stranu Krivaje na ostrmici nanizale. Nad njima pod pećinom zvanom »Gospin pozdrav«, onima koji dolaze iz Čemerna i Vareša na putu, opaža se mala trošna kapelica, do koje je stavljen drveni tornjić za zvono. U zgradi, koju je sutješki samostan podigao, a koja je nedaleko od kapelice, pribiva jedina katolička obitelj. S desnu pak stranu Krivaje, tik do kolodvora nanizale su se firmine zgrade, kao i novootvorena škola. Ovako bi se u kratko dala škicirati povjest Olova. Nekad cvatuća industrijalna varoš, danas hrpa trošnih kuća, bez ikakovog daljneg značenja. I Olovo bi s ovu stranu, ako se posmatra, davno spadalo u povjest, megju one koji su nekada bili, a danas im još napisano ime, djela, i slično čitaš. Pa ipak Olovo imade i drugu svoju stranu, koja ga bar dvaputa na godinu i to 15. kolovoza i 8. rujna iz njegove tihoće probudi, i stare uspomene u pamet doziva. To su ruševine stare franjevačke crkve i samo­ stana, koje još iz zemlje vire i kao da mole, da ih se podigne! Da nije velim ovih ruševina, koje svake godine hiljade naroda privlače, Olovo bi bilo bez znamenitosti. Prvi nam počeci franjevačkog samostana kao i ondašnje čudotvorne crkve nijesu poznati. Po narodnoj predaji, sačuvanoj u pjesmi, postanak naše čudotvorne crkvice, imao bi se istom po­ četkom 15. stoljeća iza propasti dakle bosanskog kraljestva, tražiti. Samostan bi megjutim imao biti još megju prvima sagragjen ili bez crkve ili pak bez čudotvorne crkve. Dapače po nekim bi imala najprije crkva sagragjena biti, a tek kašnje samo­ stan franjevački. Ovo nas megjutim pitanje za ovaj put ne zanima,1) nego ćemo samo po narod­ noj pjesmi postanak crkve predstaviti. Djevojka neka imenom Anica, odluči da caru u Stambolu izveze čador. Iza kako je u taj posao devet godinah potrošila, spremi ga na odregjeno mjesto, a car ga prima te hoće da se zahvali, šaljuć razne da­ rove, kao nebrojeno blago, zatim svilu, svog bla­ gajnika sa trinaest robinja. Anica megjutim sve ove darove odbija. Car se tome čudi, te ju pita šta želi, a ona odgovara, da joj dadne dopust da »moliti smidem«. Car joj na to odgovara, da će dati štogod ima u carstvu, a Anica se tim oko­ ristivši zamoli, da smije »u Olovu mjestu pito­ mome« crkvu sagraditi. Car ne samo da to do­ zvoli, nego dapače obeća, da će i sam svoje darove u crkvu dati. Tko veseliji od Anice! S dobivenom dozvolom leti ona »fratru Marijanu«, kazuje mu za dobivenu dozvolu i pita ga kome da ju posveti. Fratar fra Marijan nehtijući stvari odmah riješit;, rečeAnici, neka se pomoli sv.Petru iPavlu, pa će ju oni podučiti. Anica to i učini, a oko pola noći, ukaže joj se BI. Dj. Marija s množinom angjela i reče joj da crkvu njezinu uznešenju« posveti. Ovim vigjcnjem stvar bi riješena, Anica ode Fra Marijanu, i sve mu kaza. U slijedeću nedjelju fra AAarijan navijesti narodu, da će se i gdje će se praviti crkva. Narod oduševljen, skupi sve što je zato potrebito i crkva se za godinu dana zdogotovi. A kad je došao dan, da se u njoj misa reče, naroda se bijaše mnogo iskupilo pred crkvom, koji je jedući ovnovinu, a zalijevajuć »crvenikom vinom« uz prasak pušaka i djevojačko kolo očekivo fratra Marijana, da službu započme. Kad je i ovaj došao, od ra­ dosti tri puta u crkvi poklekne, službu obavi, a na­ rodu protumači sreću, koja ga je zapala, te da na toj milosti zahvali »Bogu velikome i sultanu caru čestitome«. Kad je i ovo narod učinio, razigje se svojim kućama uz pjesmu i puca­ nje, te hvalu Boga i Djevice. A zatim nastavlja pjesma, izrazujuć želju da narod češće Olovu do­ lazi, ondje Boga hvali, a po Djevici pomoć dobiva za kuće, čeljad, polja, njive, livade, stoku, blago, a najpošlje vječno spasenje.1) Glasnik Z. M 1887. III. str. 63 -75.; Glasnik bosanskih i hercegovačkih Franjevaca 1887. str. 150-155; 167—172; 180-182. -) Glasnik Z. M. 1889. str. 66 68. �Pogjmiojii Olovo. 105 Nije nain namjere istraživati da Ii i u koliko obnovit će se s vremenom stara crkva u prvašnjem ova pjesma odgovara činjenici. Mi ćemo ragje obliku, te će se tako obnoviti i taj drevni istorički spomenuti druga dva momenta. Čuvarom čudo­ spomenik iz bosanske prošlosti.«3) Ova je želja tvorne slike u rečenoj crkvi bijaše Franjevac, koji dulje vremena i u srcu Franjevaca tinjala, i u tome je iz svog tihog zaklona žario i njetio plamen prave se pogledu i radilo. A sada nam se čini, kao da ljubavi prema Bogu. Pa i onda, kadno nestade je bliže čas nego ikada da se ostvarenju ove želje njegova obitavališta u Olovu, kadno ono a i milo pristupi. Mi se pouzdano nadamo, da neće mnogo mu Gospino svetište postade plijenom vatre, i vremena proći, a pod stijenom »Gospin pozdrav« onda kad je štrepio za svoj život, dolazio je on i zvanom, na starom će se panju zasjati hram Božji, predvodio svoj narod obljubljenom svetištu. Ali a do njega prebivalište tihog Franjevca, koji će ovo nije bilo samo svetište naroda u Bosni, nego žižak paliti, i molitve Bogu slati, za rod i dom! te to mjesto privlačilo pobožnike iz Bugarske, Bože uspori ovu želju! Srbije, Albanije, a i mnogi su velikaši kao i kraljevi slali svoje darove olovskoj Gospi1). Akoprem nije bar do sada poznato bilo, da je s ovim hodočašćem kamo je narod svake godine hrpimice grnuo, pot­ A. Č ičić: ■ = ................ ~ — puni oprost skopčan bio, šta da sada reknemo! Sada nam je dvostruka dužnost, da ovo svetište U atelieru G abrijela Jurkića. gojimo, jer naš je puk pobožan. Pa kada »niti Je Г čardak ovo za sastanke vila vatra, koja samostan i crkvu u pepeo obrati, niti II tvrda kula, ročište hajduka?*) zaprieke od nevjernika glede osobne sigurnosti, — Mirisni struče smilja i kovilja, niti druge progonstva bure mogahu u srdeih bosan­ Ti neven-grano iz našijeh luga: skih katolika utrnuti onu pobožnost prama I)j. Ma­ Gavrile dični, grano jorgovana riji majki Isusovoj, koja ih svojom ljubavlju nepre­ I mlado sunc^ pramaljetnih dana! stano od onih vremena do današnjega dana u Olovo na pobožnost vuče, gdje ih bosanski Franje­ Ti tako mio, svjestan i poletan, vac po onoj baštini, koju je primio od starih pregjaa U svome carstvu ljubimac si roda, svojih, predvodi, sv. misu im govori, Gospi pre Sa kistom u ruci raskošan i sretan, poruči angjeoskom hranom okrijepi i s blagosovomm p 0 sretna majka, što ti život poda, kući otpravi. Uzalud je dakle, što se je samostan Te i na slici uza te uživa, tamo dokinuo, ipak Gospa narod tamo k sebi na to Tebe i Mirka**) tuder dok cjeliva.. mjesto zove, a ovaj još svake godine onamo hodo­ časti, da na ruševina njezine crkve iskaže joj svoju U tvome carstvu, miljeniče vila, žarku ljubav i pobožnost«/) 1 u meni se novi život budi Zauzetni redodržavnik fra Lovro Mihačević, I mladom orlu s nova rastu krila koji je ove godine u Rimu boraveći potpuni oprost 1 nova vatra bukti mi u grudi. za olovsko proštenište isposlovo, učinio je to u Svu prošlost roda i sadašnjost štijem, svrhu, da narod onamo hodočasteći što više du­ U tvojoj duši dušu našu zrijem. ševne koristi dobije, kao i to da se staro svetište obnovi. Na svećenicima je dakle, da svome puku, Gavrilo dični, care zlatnih sanja, dobivenu milost najave, koji će se sigurno prema Najvećma što me uznosi i diže: svojoj dobroti, njom i poslužiti htjeti. Uz to se Smisao tvog je rodnog osjećanja, sam prečasni redodržavnik sprema da osobno ove Koje kroz tvoje umjetnine diše: godine s nekolicinom još Franjevaca svetište po­ Mi do sad bjesmo roba iz dućana sjeti, te će se tako narodu lijepa zgoda pružiti, da I crte tugjeg kista izlizana. svoju pobožnost obavi. Okolnost, da se je potpuni oprost dobio i ;i) Glasnik Z. M. ondje str. 72. s druge je strane važna. Ta već pred nekoliko *) Za razumijevanje ovijeh dvaju stihova treba znati, da godina izrečena je slijedeća želja: »Ako Bog da, naš umjetnik ima svoj atelier u jednoj sobi u uglu, na tavanu ') Glasu k Z. M. III. 1889. str. 71. *) Glasnik bo anskiti i hercegovačkih str. 181. Franjevaca 1887. starog sarajevskog muzeja, pa njegova radionica po svojoj izvisitosti izgleda kao kakav Čardak ja kula. **) Pjesnikov brat. �Br. 7. 10<> - »SERAFINSKI PERIVOJ« A1 ti nas diže, o ponose roda, Zivotvorni »Fiat!« od tvojega dulia I nama život, nama dušu poda. Po tebi oživje naša prošlost gluha: Hajduci zbore »Hajdučkim sastankom« Sročiv se odsvud Jurjevijem dankom. Tu »Zastupnici roda« će da planu, Dok od tvog duha kist im život daline; »Mirkova Mira« ko zora u danu (o milo lane, liste s naše grane); A »More«, Gavro, sinje puklo tamo I »Šuma u jesen« — o sve naše samo! Da, sve tu naše; i ti naš si samo. O neven cvijete sa majčinih grudi, U tebi svoje mezimče gledamo, Svibanjska zora nama s tobom rudi. Zavjetni pečat ti povijesti naše. O živi dugo ti, naš Orijaše! т i 0У 8 Prof. R. Strohal, Zagreb: — ----- l. Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje. 4. Prevedeni na hrvatski jezik po ocu tia Iva u Grižostomu Kcršiću Cresaninu god. 1734. I1 o g I a v I j e d v a n a d e s t o : Od s t u d i o v skurarskih. 1. Lekturi od filozofije ali s(veto)ga bogoslo­ vija i rejenti da mogu biti odabrani i odverženi od samoga ministra jenerala i takojer njihovi škulari, koji da podložni imaju biti istim u onih stvarah, ke se čekaju na nauki, anci pristoji se, da g(va)rd(ija)n njima ne dopušća izajti van mostira u dnevih od studija prez licence istih lekturi ili rejentov. 2. Studiji skularski da imaju počati po fešti rojstva blažene divice Marije i dospiti za misecem juna. I kadi paka običaj nahodi se počati studij u misecu novembra, tada da imaju dospiti u fešti uzašastija prisvete divice Marije. 3. Kada su počati studiji, študenti da z mostira dva sama puta na šetimanu izvan četertka ma u vrime ako nimaju čuvati lecion, i to vazda z licencom g(va)rd(ija)na. Lekturi paka iz­ van četertka i drugih blagdanov imaju činiti lecion 2 puta na dan, to jest u jutro i po vičernji i naj­ 1913. manje 2 puta na šetimanu po vičernji na rriisto leciona študenti na prežencu lekturov i rejenta da čine konference disputajući od onih stvar, ke budu bili imali u lecionih sve šetimane. 4. Lekturi od filozofije i teolojije da uče svoje škulare nauk Ivana iz Duna Skota, naučitelja pritankoga rada manjih i da brane njega toliko u konklužionih očitih koliko skovitih, kim budu na­ stojali, drugačije da nimaju uživati privileji lektu­ rov. Odviše ako u vrimenih ostanovićenih zgora, iznamši korizmu, u koj pro(vi)nc(ija)li mogu do­ pustiti licencu lekturom i rejentom pripovidati, ne budući lejitimamente zapačani, budu ostaviti či­ niti lecion za jedan misec, udiljice lekturi i rejenti da jesu dignuti od oficija prez ufanja imati ga veće, ako paka ostaviti budu tri puta samo na šetimanu, imaju biti pokarani od g(va)rd(ija)na, ki pod penu izgubljenja oficija ima oznaniti ocu mi­ nistru provinc(ija)lu i jeneralu onih, ki stoje u neharstvi. Tolikajše da nima drugoga oficija, ki se ne može podnesti, na priliku nijedan ne budi ujedno g(va)rd(ija)n i lektur ili rejent. Napokom rejent, ki bude učil naše fratre 14 godišć, da može si izabrati jedan mostir s povoljenjem oca je(ne)rala i u njemu mozi irniti koju sli£hu od laika, koga g(vajrd(ija)n ima izabrati. P o g l a v l j e t r i n a d e s t o 13.: O d ori ih, ki i m a j u d o k t u r a t i se. 1. Budući Inocencio XII. blažene pameti dopustil miništru jeneralu našega tretoga reda, ki bude u napridak, oblast, privivajućih svih ostalih od te oblasti za dati dokturat ili krunu od meštra fratrom profešanim rečenoga reda, ki budu studijati i učiti filozofiju za 3 lita i za druga 2 teolojiju svetu sverhu svih četirih librov šentencijev s pohvalu, kako svitlije viditi se može u rečenomu brevu dneva 17. maja 1692. poradi da ovo bude s harnostiju obsluženo. 2. Zapovidamo, da u prvih 3 litih, koji prez sumnje imaju biti naravski, ditati imaju se stu­ dentom od lekturov filožofije sva lojika, osam libri intitulani »od friška slišanja«, libri od rojenja i oskvernjenja, od neba i svita i od elementov, od duše i metafiziku. Tulikajše u prvomu od 4 lit za s(ve)tu teolojiju da učeni budu od lektura bogoslovca tratati gredu premijalov s(ve)te teolojije, bitja atributov i sveršenostov boga, vidjenja blaženoga znanja volje božje i otajstva prisvetoga trojstva. U drugomu litu od anjelov, od atov čovičaskili, od viciev i grihov, od milosti i od pravič­ nosti. �Konslitucioni fratara trećega reda sv. Franje. U tretomu litu od otajstva upućenja i kripostov bogoslovnih. Napokom u četvertomu da se ima učiti sakramente u obćini, od pokore i od sa­ kramenta eukareštije, i dokle koli od svih zgora rečenih tratatov ne budu učeni studenti, nimaju se zvati sveršeni ali dospiveni. 7 godišć lekturije potribni za prijeti krunu od meštra. 3. Ako li u jednom koleju veće lekturov nahodi se, koji uče iste skulare, kako je podobno svete teolojije po ta način da se dile zgora re­ čeni tratati, da se može reći s pravicom, da svaki rečenih lekturov je stil sverhu 4 librov od šentencij, neka se može podati kruna od meštra, ma ošervane sve stavre, ki je imaju oservati se. 4. Ako uzmankati budu studenti fratarski lek­ turom, d a im s e d o p u s t i n a j m a n j e d v a š k u I a r a s v i t o v n a, ma ne manje od dvih za prijeti krunu, ma za biti dospiii jednu i drugu lekturiju, kako regula ispisana zgora više prisežne vire od g(va)rd(ija)na i dvih redovnikov najpervih mostira. Imaju imati jošće viru s prišegom od provinc(ija)la, ki imaju potribu, oni, ki budu štili fratrom. P o g l a v l j e č e t e r n a ' c l e s t o 14.: Od e žarn i п a d u r o v j e n e r a I i h. 1. Ne imajući se prorniniti na dostojanstvo dunboka nauka nego oni ki su abili za ista, zato odlučujemo, da ežaminaturi imaju biti našega reda, kih da ne bude veće ni manje od 21, to jest izvan rejenta, ki bude u mostim stvetih Kužmi i Damijana od Rima, sedam s provincije rimske od Marke, Abruca, Napulje i Kalabrije, 8 za provin­ cije Milana, Bolonje, Breše i Dalmacije, a pet za provinciju od Sicilije. 2. Zgora rečeni žeminaduri jeiierali imaju biti aprovani od žeminadurov jeneralih i budući aprovani jedan samo put, da ne mogu biti izverženi, dekle živu, ako njim se ne buge provalo, da su bili nevirni, u njihovu oficiju od ežeminanja. Umirajući koj od njih ili renuncivajući, da bude proponjen jedan drugi od jenerala a aprovan od definiciona jenerala radi da izabranije vridno bude. Da imaju jošće glas ativi na kapitulih provincijalskih samo njihove provincije, na ki da pojdu na špendij iste pr(ovin)cije. 107 navlastito jeneralu. Ako toti budu ili kako glas­ nici ili dozvani, da nastoje jošće konklužionom publikim izvan kapitula, samo da ne bude u mostiru rejent pošobojni. 2. Da se izberu za tu prudnost meštri pratiki u filozofiji i teolojiji, niti da se mogu izbrati nego samo dva iz te proivncije. Da se izberu po isti način kako ežamenaturi jenerali i da uživaju isti privileji, anči da ih precede, uzdržeći prvi stepen u knjigah. P o g 1a v 1j e 16.: Z a l e k t u r i mo r a l i , i sp o v e d n i c i i pripo(vi)davci. 1. Nijedan da ne bude učinjen lektur moral, to jest duhovni ili pripovidavac, ako ne bude studijal hvaliteljno i pošteno za 3 lita filozofiju, a 4 svetu teolojiju, ča jest bogoslovlje. 2. Kadi nije lektura morala, redovnici u volji šupenjtira da se okupe 2 puta u šetimani i od jed­ noga od njih na promence da se imaju resolviti kazi od kunsience proponjeni po opinionu jednoga autura aprovanoga u prigovaranju, paka posve da se imaju odiliti brez strepeta i karanja. 3. Redovnici da ne mogu slišat spoved fratrov u nijednoj provinciji ako ne z licencijom naj­ manje upisanom od ministra provinc(ija)la one provincije, ki u svemu varovati se ima za ne prežentati ih biskupu na ežam za ispoivdati svitovnih ljudi, ako prvo nisu bili ežamenani potanku od sebe ili od ežaminaturov jeneralih i da su nasasti na to abili. 4. Akoli pripovidavac u mistu i pripovidajući dade smutnju puku, da bude sušpenjen od pro(vin)c(ija)la za 3 (lita) od licence pripovidanja. P o g l a v l j e 17.: O d l i b r a r i j e v . 1. Kadi librarija nahodi se, da se izbere je­ dan, komu bude izručena od g(va)rd(ija)na kopija od inventarija svih librov s ključem od librarije i inventarij rečeni da se postavi u škrinju od trih ključi. 2. Da prokura oni, komu je izručena librarija pripraviti z urdinom libre, čuvati ih od praha i dati ih štiti onim, ki za to dohode u librariju. 3. Biti slobodno samo rejentem, rekturom i onim, ki budu bili dostignuli licencu od pro(vin)c(ija)la nositi Jibri vanka librarije. Oni paka, ki ponese tja libri, ima zapisati vlašćom rukom na P o g l a vi j e 15.: O d r e j e n t o v j e п e r a 1a. libru za to odlučenomu ovako: Ja fra, ime i ostalo u ta dan miseca i lita iznesoh iz librarije libar ili 1. Da budu takojer u redu 4 rejenti jenerali. Oficih kih da bude asištiti katedram i konklužio- libri imenom toga ili tih i to vazda na prežencu norn, ako koje budu imali deržati se na kapitulu Čuvara od librarije. �108 Bi. 7. »S12RAF1NSKI PERIVOJ« 4. Librarija ninia se umaljati anci berže ako je uzmožno umnožiti. Dakle ki ima kuru od librarije, ako najde libri raskidane, da prokura ujedno z g(va)rd(ija)nom, da povraćeni i popravljeni, a oni ki bi udvojeni bili, budući prez koristi da pro­ kura prodati, ma prodati se ne mogu prez licence od familje, potverjene jošće od provinc(ija)la po ta način, da s pinezi, ki se za ti libri tokaju, kupe se drugi libri, kih nije u librariji. P o g l a v l j e 18.: O d l i m o z i n e . Laici, ki gredu na prošnju i svaki od naših imaju udilje pridati g(va)rđ(ija)nu ili sakristiji svu Iimozinu prijetu na ime mostira. Ako bi danaj obligom od mis, grede sakrištiji. Niti moz(i) g(va)rd(ija)n činiti pati z onimi, koji više jednoga broja ustanovićena za dati mostiru, ostalo sebi uzder™ pod penu izgubljenja oficija. Mozi zato g(va)rd(ija)n darov i njim ku stvar od robe prijete za limozinu p radi truda učinjena. G. Guenot; Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). Jednu uru prije nego će carska gozba početi Hermes se je ozbiljno sa Veturijom razgovarao i to u kući prefekta pretorija. »Ti si sve dosad, Veturije, reče mu, svoju ulogu izveo, pa ja se usugjujem misliti, da se ne­ maš zašto kajati. — Ne, doista, odgovori čankoliz. Ja se mo­ ram s tvojom dobrotom prema meni hvaliti, kao gelina. - Imam još jednu uslugu od tebe zatrai s onom našega zajedničkoga gospodara Tižiti, prihvati oslobogjenik. — Ti znaš, Herme, odgovori štićenik, da sam uvijek na tvoju službu. Još k tomu, ja uživam sva­ gdje u svim svojim poslovima, osim u svojoj obitelji. — Zar nisi sretan sa Koralijom? -— Da istinu kažem, nikada nisam bio. Nego, otkako je kršćanka i otkako mi djecu naučila, za­ jednički se život više ne može podnositi. Promisli, Koralija je toliko luda, da me kori, što vršim 19 Ili. službu doušnika; ona ne odobraje, što ja prodajem ljude, koji mi dobro učinili i s kojim sam prija­ teljevao, pa i onda, kada mi to donosi veliki novac. _ Žalim te, Veturije, odgovori Hermes sa podrugljivim smijehom. Razumijem, ti si žrtva u bračnom životu. Pa ne znaš li lijeka takovom stanju? Lijek sam u rukama imao otrag nekoliko mjeseci, kada se kršćane progonilo; ludo sam ju pustio, da izmakne. Tako je, imaš razlog; to je izvrsna misao, Veturije; treba ju u djelo staviti prvom prigodom, a ona, kako ja predvigjam, neće biti daleko. Zar se pripravljaju novi požari? upita štićenik s nekom krvoločnom priprostitošću. Ne u koliko mi poznato: dosta je toga i Herkula ti! Nego to pustimo. Za sada se samo radi o jednom malom putu. noćas? — Uprav. Sa razumnom čeljadi, kao što si ti, dosta je na рб riječi govoriti.« Štićenik se je od oholosti nadimao nad ovom dvoličnom hvalom, njezin je smisao bez sumnje bio šaljiv. »što treba raditi?« upita odlučnim glasom. Ti poznaš Servilija Tuska? Poznajem li ga! Jupitra ti, to ti znaš do­ bro. Ne sjećaš li se, kako me je više od jedne večeri naš gospodar, Tigelin, pozvao na večeru sa ovim mladim patricijem? Pa dobro, moj dragi, Servilij s tobom ve­ čeras ne večera. Ko mu to kažeš! odvrati Veturij uzdišući, kao čovjek živo podražena želudca. Nego, mjesto toga, proslijedi oslobogjenik, komu je, rekao bi bilo drago stavljati u smetnju svoga netrpljivoga prijatelja, on je na večeri sa cesarom i Tigelinom. Znao sam za to. - Kako! pa nisi kazao? Kad sam k tebi dolazio, kako sam bio dokon, tumarao sam nekoliko časa ispred Zlatne Kuće: vidio sam, gdje ulazi Servilijeva nosiljka. — Dobro. Onda ćeš ti otići k dvoru; čekati ćeš tu, dok Servilij izagje. Razumijem. -— Što ti razumiješ? još ti nisam ništa rekao. — Da moram pred dvorom stati na straži. - Tako je. Pazit ćeš, da te na polasku ni Servilij ni njegovi robovi ne bi opazili. Ići ćeš za nosiljkom po daleko, sve do zaselka mladoga pa­ tricija, kamo će se bez dvojbe povratiti. �N.eronove žrive. Put je veoma dug, znadeš li? Ti ćeš prama tome biti plaćan. Kada dogješ u Servilijev zaselak, s puta ćeš zaći; onda, kad gospodar i robovi ugju, primaknuti ćeš se k vratima i tu zakucati. — Bit će zatvoreno; ako bude po noći. — Neće, rob, koji čuva za to zna; on je potkupljen, čekat će te. Kada ugjem u zaselak, kakovu ću ulogu tu igrati? — Upitat ćeš u roba-vratara, da te smijesti, kako ćeš moći gledati strance, koji stanuju u Servilijevoj kući. Mi obzirom na njih nismo mogli imati tačriih podataka; a megju tim treba nam ih znati. Mi mislimo, da su to kršćani; treba nam naše sumnje izbistriti. Jesi li siguran, da ću ih ja moći poznati? — Tvoji odnošaji sa kršćanim dopustili su ti vidjeti više njihovih poglavara. Ako su oni, na koje mi mislimo, ti ih poznaješ. Hajde dakle; pa netom izvršiš ovaj posao, k meni se povrati.« Pošto je Veturij stao nepomično, Hermes se sjeti, da je ča.nkoliz opet u novčanoj neprilici; baci mu nekoliko stotina kvadranata, još mu obeća i otpusti ga, da sam ode na Neronovu večeru. Bilo je više od ponoći, kada je Servilij izašao iz Zlatne Kuće i pri uzeo put u zaselak. Njegova je nosiljka polako išla preko rimskih ulica. On je bio sumoran. Više su se puta patricijevi robovi, misleći, da čuju nekakav glas, okrenuli, a da ni­ koga nisu vidjeli. Veturij ugje u zaselak, kako mu je bio rekao Hermes. Vratar ga sakri u svoju so­ bicu. Kad se je svanulo, povjeri ga jednom drugu, potkupljenu sa Hermovim novcem. Nisu prošle ni četiri ure, kako uhoda, himbeni brat, došao u Servilijevu kuću, a već je otkrio tajnu i znao, što je želio znati onaj, koji ga poslao. Vješto se je sa zaselka izmakao i svim zorom u Rim se vratio. Kad je bio u Tigelinovoj kući, oslobogjenika u njoj nije bilo; molilo ga se od Hermove strane, da se povrati večeras, kad se smrkne. On nije izostao. »К, dobro? reče Hermes, a na licu mu se čitale divlje strasti, što no mu dušu izjedale. Izvršio sam tvoju naredbu; mislim, da sam ju časno kraju priveo. ■ — Da vidimo. Što si vidio u Servilijevu za­ selku? Servilij Tusko krije u svojoj seoskoj kući kršćane. Koji su to? — Marko Plaucij i Pomponija Grecina. 109 0 tome sam sumnjao. Nego, to nije sve; ima ih i drugih. Nema, vjeruj mi! Doduše kazivalo mi se, da se je ovih posljednih dana bilo skupilo više svećenika; oni su otišli. Ima tu i drugih, kažem ti, ponovi Hermes. Istina je, ti to ne možeš znati, jer su oni došli pošlje tvoga odlaska. Veturij je stao zabezeknut. »Kako ti to znaš?« reče. - Ah, odvrati oslobogjenik smijući se, ja imam sposobnih izaslanika, koji mi divno služe. Petar i Pavao, kršćanski poglavari, povratili su se. Ovoga časa oni su u Servilijevu zaselku. »Jesi Ii stalan o tome?« upita još čankoliz. * »Fotpuno stalan.« Zbilja, dva apostola, upozorena na strašno Neronovo progonstvo, doletjeli su, da utvrde vjer­ nike i^oprave ruševine, koje je već Crkva pre­ trpjela. Uzalud ih se molilo, da odmah ne igju u Rim i da čuvaju svoj život, toli dragocjen kršća­ nim. »Naša krv,« odgovorili su; »utvrdit će zgradu Gospodinovu, kad bi silnik našu smrt odredio. Mi moraibo dati primjer, poput Božanskog Pastira. Kada udare na stado, tada treba da su njegovi poglavari na svome mjestu.« Na dolasku su apostoli doznali za čitav do­ mašaj velike crkvene nesreće, suze im se oteše za poginulim prijateljima, a osobito za Pudentom, koji je bio prvi primio u Rimu namjesnika Isukrstova. Ali su se u isto vrijeme veselili, što ih je Isus našao dostojne, da trpe za njegovo ime. Servilija nije bilo u zaselku, kada su apostoli došli. On se je bio odalečio, pa i prije Veturija, da se vrati u grad. Neronova večera i razgovor sa sta­ rim prijateljima potresli su za zlim hirima njegova srca i u njemu ostavili kobne utiske. Nije se nadao, da će moći razlomiti okove, pa je pobjegao sa zaselka i povukao se u kuću u Rimu, odlučivši s kršćanima se sastajati, što je moguće manje. Jedva je nogom ugazio u svoj patricijski stan, kad mu eto jednoga roba, da mu javi, da stranci traže gostoprimstva u njegovom zaselku. Koji su to ljudi? upita. - Dva su časna starca. Jedan ti je nepo­ znat; a to je vrhovni poglavar kršćana, a drugoga si dva puta vidio pred Cezarovim sudom. Servilij je, na te riječi, raspoznao Petra i Pavla. Usprkos svojim odlukama, mislio je, da ih mora otići primiti. On ode s one stope, u borbi �lio tlr. 7. ► SKRAFINSKI PERIVOJ« — I9i3. sa protivnim osjećajima, srce mu se drmalo na je bio dao kršćanima za obrede njihova bogoštov­ uspomenu Pavlova lica i utiska na njegov pogled lja, primao je iz Pavlovih ruku otajstvo, koje preu Ncronovom dvoru. On je unaprijed u sebi osje­ poragja duše i otvara im vrata Crkve, a za tim ćao, da će veliki apostol dovršiti u njemu početu odmah polaganje ruku, da na nj sagje Duh snage pobjedu, skršiti svu njegovu neodlučnost i koljena i svjetlosti. Marko Plaucij i sva kršćanska općina mu pred Hristom prignuti. Stupao je, kao osugje- veselila se nad ovim dogogjajem i osvojenjem duše nik, kad daje posljednji zbogom ovomu životu; za Hrista, i to na Ncronovu dvoru i megju nje­ on je, mladi patricij, zadnji pogled bacao na lako­ govim prijateljima. Uza sav strah kršćana, apostoli se htjedoše umno svoje uživanje, na raskoš svoga stana i na dobra ovoga svijeta; mislio je na Cezarovo prija­ u Rim vratiti. Gledali su biti u sredini stada, da teljstvo, koje mu žrtvovati trebalo i na smrt, koja osnaže slabe i pospješe širenje vjere i da sami pro­ ga čekala, ako se pokrsti. Sto se je više svomu povijedaju, s novim žarom, Isukrstovo Evangjelje. zaselku primicao, srce mu se sve više stiskalo. Oni dakle ostaviše Servilijev zaselak nakon malo Napokon koraci preko praga svoga svježega i dana; Pavao se povrati u kuću, koju no bio najmio raskošnoga stana; s čudnovatim drhtanjem opazi za svoga prvoga boravka u Rimu, a Simun-Petar, u hladu vrta dva časna starca, od kojih je samo da udovolji željama i molbama Servilija, dogje u jednoga poznavao. Servilij se duboko sagne pred njegovu kuću. Megjutim Hermes saopći Tigelinu, što se je kod Servilija dogagjalo. apostolim, a oni ga prime s nekom slatkom pri sM^lo brže,« odgovori prefekt pretorija, bila jaznošću i nekom uprav Božanskom milotom, zahvaljujući mu, što je njima prognanicima otvo­ bi smrtna osuda Servilijeva. Nego, Neron je rio vrata svoga stana. Odmah, u dodiru ovih smrtnu kazan pokvario: on je ubijao i mučio velikih duša, osjeti mladi patricij, kako mu tuga kršćane takom divljom žestinom, da bi sada bilo iščezaje. Preko dana, kad se je na samu našao opasno nastaviti započeto djelo. Treba čekati. 1 sam će se Servilij pokrstiti, upade oslosa Apostolom naroda, nije mogao odoljeti osjećajima, što ga morili, pa se baci na svoja koljena, bogjenik. To ne mislim, odgovori Tigelin. Ja sam otvori mu svoje srce, stade mu nizati povjest svo­ ga ispipao; vidio sam ga, kao i ti, na gozbi u Zlat­ jih borba i na koncu mu reče: »Poslaniče Hristov, odluči o mojoj sudbini, noj Kući; držim, da se je on rastavio sa kršćanima, s kojim se družio, upliv, što no ga vršili na nje­ ja ju stavljam u tvoje ruke.« Dok je tako govorio, bujne su suze tekle govu duhu imao bi prestati. Možda. Nego, kako da se on rastavi sa s očiju mladoga patricija. Pavao je s njime pla­ kao, uhvatio ga svojim rukama i odgovorio mu: onima, koje je primio? - To je jednostavno sredstvo. Postignut »Pa i tebe je, moj sinko, svladala svemoguća ću od cezara pomilovanje Marka Plaucija i Pomruka Hristova, kao i mene nekoć na putu u ponije Grecine i ostalih kršćana; oni će se svojim Damask. Divna iskra milosti takla je tvoje srce: kućam vratiti i sve će svršiti. neka bude blagoslovljen Bog! Spremaj se, da pri­ Hermes je razumio, kako je ova osnova po­ miš krštenje. desna i potpuno ju odobrio. Tigelin je zbilja stao, A kako! kliknu Servilij, zar sam ja take da ju u djelo provede i javio je Marku i majci mu, milosti dostojan, ja, koji malo časa prije, bio sam da se više ništa nemaju bojati, nego da se mogu neodlučan izmegju Hrista i izmegju svijeta? u Rim vratiti, pošto je Neron htio prošlost zabo­ — Gospodin te pozivlje, Servilije; ponizno raviti. Oni dakle ostave Servilijev zaselak odmah se podloži. malo poslije apostola; nego, oni su prije bili na Mladi čovjek, izvan sebe, srcem prepunim krštenju mladoga patricija. Osnova Tigelinova i veselja, kakovoga nikada ne osjetio i dušom njegova oslobogjenika bila je osujećena. Servilij uzdignutom nad zemaljske stvari, nije mogao od­ je svoje okove skršio i odrekao se svih nada svi­ govoriti, tako je veliko bilo njegovo uzbugjenje. jeta, da zagrli Isukrstov zakon. Od tada unaprijed Suze su mu neprestano pomiješane s apostolovim mladi patricij, oslobogjen svakoga straha i odje­ tekle. Ljubio mu posvećene ruke sa žarkim cjelo- ven nekom Božanskom snagom, neće se bojati vima. Napokon dogje k sebi i izjavi Pavlu, da javno i odvažno izdizati svoje prave osjećaje. je spreman na sve, što on hoće. Tri dana poslije toga, senator Servilij Tusko, u istoj dvorani, koju p s ii �Us lak.______ 111 L I S T A K. F. Zippra, učitelj: Dujmušićev »goli izvadak«. Pošto smo vidjeli, da je čitava ova poetika, s malim izuzecima, prevedena što iz Gottschalla, što iz Carrierea, hajde da vidimo, je li bar valjano prevedena. Ali na žalost ni tu se ne može pohvaliti g. pisac. Ima naime bezbroj mjesta u njegovoj knjizi, gdje je zbog brzine, kojom je radio, svoj original netačno preveo ili ga je krivo shvatio, te tako krivo ili skroz protivno preveo. Evo i za to primjera osim onoga, što se već vidjelo. G. I. str. 69. kaže: »Dass sich Musik und D i c h tk u n s t __ erschlossen«, a u Dujmušića, str. 20., stoji: »Što se pak tiče odnošaja izmegju p r o z e i glazbe...« — u D. str. 22. stoji »o v i s n o«, a u G. I. 75.: »s e I b s ts t a n d i g« — G. I. 97.: »d a s w o r 11o s e W e r k des Musikers«, u D. str. 29.: »muzikalnoj kompoziciji, k o j a ne s 1o v i«(!) — D. str. 34.: » Mi j e š a n j e gatkc je opravdano, ali do izvjesne mjere; j e r i n a č e patvori u k u s«, a to je G. I. 121. ovako rekao: »D i e s e H c r rs c h a f t des Marchenhaften ist berechtigt innerhaib ihrer Grenzen. N u r d a r f s i e ni e i n d a s Ab g e s c h m a c k t e ii b e r g e b c n«.' — D. str. 36.: »Talenat sja i z a s l i j e p i ( l ) pojcdinošću«, a u G. str. 137.: »Das Talent ist glanzend und b l c n d e n d im einzelnen«. Na str. 168. kaže G.: »Was den Dichter aus der Stoffwelt anweht, ist zuniichst das dichterische Mo t i v , der Stoff. insofern cr der Phantasie als geeignet zur kiinstlerischen Darstellung erscheint«, a u D. str. 40.: »Ponajprije vanjski svijet z a d a h n e p j e s n i k a n e k i m s v o j i m f e n o m e n o m 1), pošto se prikaže fantaziji sposobnim, da se umjetnički obradi. To je pjesnički rn o t i v.« Klasičan je upravo primjer, kad D. (str. 46.) kaže, kako je u pjesnika ljepši glagol složen s prijedlogom nego rastavljen: »ide m i k r o z g l a v u , b o l j e : p r o ­ b i j a mi gl a vu«, jer u originalu, G. I. 222. stoji: »Statt zu sagen: »des Sturmes Gesang 16 n t d u r c h die gluhende Wtiste,« ist cs kraftiger mit Lenau zu sagen: Des Sturmes Gesang d u r c h t d n t die gliihende Wiiste.« Ne ide svaka čizma na svaku nogu! — G. I. 247. kaže: »... dessen sich schon d ie W i 1d e n u n d K i n d e r b e d i e n e n , « a u D. str. 53.: »...dolazi rado i kod l j u d i p r a v i h p r i r o d n j a k a . « »Prirodnjak« je po običnom shvaćanju čovjek, koji se bavi ispitivanjem 1) Fenomen je riječ za svašta, kad se dakle nešto ne da lako prevesti, eto ti onda fenomena. Taj se mnogoslrani fenomen može naći u knizi na više mjes!a, tako i na str. 4 3 , gdje stoji »psihologija sa svojim f e n o m e n i m a « za »psychologische Fo l g e r i c h t i g k e i t « , 9. I. ГЛО. prirode. — C. 198.: »...dass in ilir keine Spriinge und keine Li i c k e n entstehen«; D. prevodi na str. 81.: »...ne trpi nikakvih skokova ni 1u k n j i«(!)2). Govoreći na str. 61. o m e t o n i m i j i kaže D. iz­ megju ostaloga ovo: »...nego (proizlazi) i iz energičnije djelatnosti fantazije, koja mećuć d v a p o j ma ili o b j e k t a j e d a n do d r u g o g odmah oba gleda«, a u G. I. 264.: »... sondern sie geht aus der erhohten Tatigkeit der Phantasie hervor, welche, indem sie zwei Bestimmungen f ii r e i n a n d e r sctzt, beide zugleich sehaut.« Ovdje je pisac očito zaboravio, da je na str. 60. kazao: » Me t o n i mi j a me ć e j e d a n o b j e k a t m j e s t o d r u g o g a.« G. kaže II. 114., a C. 194.: »...der episehe (Dichter) verschwindet hinter seinem Objekt«, a D. to prevodi ovako: »... dok se pravi narodni epski pjesnik s a k r i j e za l e g j a s p o rn u d i e 1n«(!!) — C. 190.: »Die Volkspoesie . . . hat ihren G e g e n s a t z in der gelehrten und gelernten Dichtung«, a prevedeno je na str. 77. ovako: »... narodna poezija . . . n a l a z i v e l i k u n e p r i j a t e1j i c u u učenoj ili umjetnoj.« — I. 135. veli: G.: »Hat die Dichterphantasie ihren Stoff e r f a s s t . . . «, a to u D. na str. 35. glasi: »Cim dogje objekat u r u k e p r a v o j f a n t a z i j i « ! Teško i najobičnijem njemačkom izrazu, koji d o g i e u r u k e p r a v o m poznavaocu njemačkog jezika, kao što je veleučeni gosp. prof. df. Diijmušić! 1 taj isti gospodin govori s prijezirom o drugima, koji » s l a b o z n a d u n j e m a č k i i j o š se s l a b i j e s l u ž e n j e m a č k i m dj el i ma«. S kojim pravom? Da je njegovo poznavanje njemačkog jezika - pa i hrvatskog! — tako opsežno i temeljito, kao što se obilno (i preobilno!) služi njemačkim djelima, hajde, hajde ali ovako.---------No hajdino dalje! Na str. 175. piše Dujmušić: »No lirika mora biti nešto latentno, a ne nešto, što odviše udara u oči, mora da djeluje iz nutra prema vani, a ne da je nametne vanjski svijet, mora se pokoravati drami, a ne smije, da njom oblada, jaka, kao koncentrirana, a ne slaba, kao v o d e n a.« Evo tim tajanstvenim rije­ čima tumač iz G. II. 244.: »Doch latent muss die Lyrik im Drama sein, nicht vorlaut, von innen heraus \virkend, nicht von aussen aufgetragen, dein Dramatischen gehorchend, nicht es beherrschend, intensiv, nicht z c r ­ n o s s e n !« Na str. 85. čitam: » ....za središte mnogih z goda , a u C. 213.: »vieler G e s c h i c k e«. — C. 218.: »... wie die Gestalten f r e i f i i r s i c h d a s t e h e n , uD. str. 86.: »... kako se j a s n o i s l o b o d n o i be z i k a k v a ’) Ova se lijepa riječ može naći i na str. 43 �112 Rr. 7. — »StiRAFINSKI RHSr IVOJ« — 1913. s t i s k i v a n j a(!) redaju likovi. — C. 228.: »Soli aber der Dichter in seiner Umgebung heimisch, soli er nur der inelodisehe Mund seines Volkes... sein« glasi u D. str. 88.: »Želi li pak pjesnik d a p o s t a n e p o p u l a r a n , b i t i melodijozna usta svoga naroda ...« O potpunoj ovoj uzornoj rečenici biće u ostalom još i na drugom mjestu govora, da se pokaže, koliko se ona apsurdnom mora činiti čitatelju, koji ne može zaviriti u Carrierea, da iz njega sazna, što se njom htjelo reći. Na str. 246. citira Carriere Steinthala riječima: »Grosse Wanderungen ...« itd., a to D. navodi na str. 90. kao riječi Carriereove. — C. na str. 196. kaže: »der episehe Dichter ist E i n s mit seiner Zeit. . . er ist E i n s mit dem Stoff...«, a D. prevodi na str. 80. i 81.: »Pravi pjesnik tvori j e d i n i c u sa svojim vremenom.. . on je napokon c j e l i n a s gragjom. — G. II. 165.: »... inacht sie zu selbstandigen Helden grosser Dichtungen«, u D. str. 100.: »...prikazuje ih kao junake o d n o s n i h 1) djela.« Majstorski je upravo prijevod ovoga mjesta iz G. II. 226.: »Die orientalischen MJlrchen sind larbenreleh, die deutschen .. t r e u h e r z i g und s i n n i g«, koje glasi u D. str. 123.: »Orijetalne su gatki o d v i š e b o j a d i s a n e ..., a njemačke n i k l e iz s r c a i d u h o vi t e . — G. govori II. 178. i 179. o epigramatičnoj i humorističnoj basni: »Die erste gibt in der Darstellung des besonderen Falles nichts, als \vas zur Anschauung des allgcmeinen Satzes gehort; sie ist pfrazis und von lapidarischer Kiirze. Ihrer objektiven Haltung steht die subjektive der zweiten entgegen, welche mit h e iterer Geschwatzigkeit hi n- u n d he r s c h w e i f e n d e A r a b e s k e n u m deri R a h m e n d e r G e s c h i c h t e f l i c h t . « T o prevodi D. na str. 132.: »Ona prva prikazuje izvjestan slučaj posve precizno i lapidarno, dakle sasma objektivno, a druga sasrna subjektivno p r a v e ć i p r i p o v i j e s t i k a o o k v i r od a r a b e s k a s v o j o m d o s j e t l j i v o m g o v o r I j i v o š ć u . « — Na str. 143. veli D.: »...kao da se lirika ž u r i , n e b i j i š t o p r i j e d o š l a d o s u b j e k t a i p r e d i k a t a , t e n j i h o v i h o z n a k a , da čas prije dogje do gotove slike,« što je u G. II. 23. ovako rečeno: »(Die Lyrik) d r a n g t i m m e r h i n w e g zr nu S u bj e k t un d P r a d i k a t m i t i h r e n s c h mi i c k e n d e n B e i w 6 r t e r u, um rasch ein festes Bild zu gewinnen.« — » G l a n z e n d e r Reichtum« (G. II. 33.) pre­ vodi D. na str. 145.: » t r a j n o bogatstvo.« — G. II. 244.: »dann aber d a r f diese Lyrik (govor je o lirskom ele­ mentu u drami) n i c h t eine bestimmte lyrische Form annehmen, sondern sie m u s s sich der dramatischen Rythmik u n t e r o r d n e n . « Dujmušiću je to pravilo prestrogo, pa ga modificira ovako: »Lirika se n e m o r a ') O ovoj će riječi jo§ posebno biti govora. pojaviti u kakvom posebnom obliku, već se m o ž e p r il a g o d i t i dramatskoj ritmici«, 176. — G. II. 257. ima: » h d c h s t e n s « , a D. je na str. 182. metnuo u hitnji: «n a j m a n j e«, iz čega izlazi u dotičnoj rečenici veliki nesmisao. — D. str. 192.: »Tragedija je prikazivanje radne o z b i l j n e , s a v r š e n e . « a u C. 497.: »... dass sie (die Tragodie) die Darstellung einer b e d e u t e n den, a b g c s c h l o s s e n e n Handlung sei.« — Str. 194.: »Svaki karakter ima svoju posebnu tragiku, a ova se krije u tamnu nepristupnu bezdnu nužde«, G. II. 287.: ». ..Tragik, die in dem dunklen, unuberwundenen U rg r u n d einer Notwendigkeit liegt.« — Str. 195.: »Tu junak oskvrni(!) j e d n u s i l u, ako se pokori drugoj«, a u G. JI. 289.: »Wenn der Held der einen (Macht) gehoreht, verletzt er die andere.« — Str. 198.: »Gdje u drami nema metafora, tu se dovodi do suvišna obilja apstraktnih ozbiljnih izraza i do golih govorničkih figura - a u G. 11. 296.: »Ein Stil, der an Metaphern arm ist, verfiihrt .. . leicht zu einem Uebermass abstrakt niichterner Wendungen und bloss rhetorischer Figuren.« Na str. 199. stoji: »no kako je pjesnik odmah od početka u d a r i o t o n o m d o b r e n a d e « ; to glasi u C. 533.: »... aber der Dichter hat von Anfangan doch e i n e n h e i t e r e n G r u n d t o n angesehlagen.« — Str. 201. »Ovdje se bori junak proti naumljenim ili slu­ čajnim spletkama, a ove napokon i z g l a d i z a g o ­ n e t n a i g r a d o g o g j a j a ili k o m b i n a c i j a n j e ­ go v a i n j e g o v i h l j udi «; G. II. 317.: »Der Held des Lustspiels kampft gegen den Zufall und die Intrigue, __ d ie e in u n b e r e c h e n b a r e s S p i e l d e r E r e i g n i s s e o d e r di e B e r e c h n u n g a n d e r e r e n t b i n d e t . « — Na istoj strani veli D.: » ...p a će ona kao e l e k t r i č n i m i s k r a m a r a s v j e 11j iv a t i atmosferu raznih zapletaja,« prema čemu stoji u п - 318 : »• • • der fortwahrend mit seinen e I e k t r is c h e n S c h l i i g e n die Atmosphare seiner Verwickelungen r e i n i g t.« — Na str. 203.: » ...u kojima je vještački sastavio mitične oblike s tehnikom sadanje po­ zornice«, u G. II. 326.: »___die ihren mythischen Gestalten (ovo znači m i t s k a l i c a ) sogar die Biihnenwirklichkeit zu sichern verstanden,« itd. itd. Takili bih zrnaca mogao još svu silu navesti, ali mislim, da je i ovo dovoljno, da se vidi, kako je D. po­ vršno i nesavjesno radio. Samo još jednu zanimivu ma­ lenkost hoću da nadodam, u kojoj je D. turio Iruda u stari zavjet. Na str. 32. veli: »I davna prošlost jevrejskog naroda, koliko se gleda u s t a r o m z a v j e t u , podala je osobito drami interesantnih lica kao Suzanu, Juditu, Esteru, I r u d a itd.« Tu se htio malo udaljiti od Gottschalla, koji (I. 112.) veli: »Die b i b 1i s c h-o r i e li­ ta li s c h e My t h e , Esther, Susanne, Judith, Herodes« i eto odmah malera! �Listak. 113 U početku sam rekao, da D. prevodeći iz G. često koru«! (G. II. 242., samo što se ovdje ne spominju ispušta znatniju stvar, da nam iznese neznatnu. Evo »odlomci«.) Još nešto. I Gottschallova su i Carrierova pravila samo nekoliko primjera, jer bi preopširno bilo sve na­ voditi. Govoreći »o l i r i c i u opć e « naš pisac kazuje opširna, ali što je glavno, uz njih su dodani zgodni pri­ i kojekakve sitnice, a izostavio je ono, što G. 23. i 24. mjeri iz svjetskih literatura, kojima se pokazuje, u koliko kaže, kako lirika voli asindeton i polisindeton, kako se je koji književnik zadovoljio izloženim pravilima ili kako rado služi apostrofom, uzvikom i pitanjem itd. Isto tako je griješio protivu njih. Taki su kritični dodaci potrebni o p o p i j e v c i nije rekao, kako u njoj topao i iskren svakoj poetici. Pa i s te je strane Dujmušićeva poetika osjećaj treba da bude jasno izražen, ali ipak bez svake slaba, jer i ona ima prilično opširna pravila, pa bi valjalo hladne preciznosti, kako njom zaronimo do dna duše da se pisac kritično ogledao bar po našoj književnosti, pjesnikove, ali ipak valja da je preko svega prevučena ali u tom pogledu jedva da je dvije tri bilješke dodao. prozirna koprena, i to tek da daje pjesmi onu sanjarsku One pak pjesme ili odlomci pjesama, što ih je po gdješto čar. (G. II. 38.) Ovome kao tumač trebalo bi dakako dodavao, većinom ne postizavaju svrhe, za kojom je išao, jer ih nije pomno birao. navesti i kakvu kraću pjesmicu. (Nastavit će se.) Govoreći o o d i i h i m n i htio je pisac da bude što kraći, stoga nije kazao, ni Što je prijedmet odi (G. II. Dr. Blažević: Da se ne bi zaboravilo! Dulje se već vremena 63.), ni što slavi oda u užem smsilu (G. II. 75. i 77.1 bavim povješću rodnog mi mjesta Vareša, i ondašnje Za d i t i r a m b u kaže (jer se htio emancipirati od G.), rimokatoličke župe. Ova je pak pošljedna bila u svom op­ da je z a l u t a l a ( l ) himna, a po čemu je ona zalutala, segu kud i kamo šira nego danas, tako da je na nju spa­ ne kaže. Govoreći o r e f l e k s i o n o j l i r i c i kaže, da se dala današnja župa Vijaka, koja se istom god. 1833. od ona »sastoji iz odlomaka poznatih pod imenom elegije«, matice odijeli i samostalnom župom postade. Prema tome, a to će po svoj prilici biti ono, što G. II. 80. kaže: naravno da me je svaki dokumenat na rečenu se župu od »... (der lyrische Dichter) kann auch sein Denken und noseći, zanimo. I tako sam, kopajući po samostanskom Empfinden in einer Kette zusammenhangender Bilder arhivu Kr. Sutjeske naišo na jednu ispravu odnoseću se ausspinnen.« Ako njegovi- » o d l o me i« nijesu »eine na rodno mjesto našega povjesničara fra Filipa LaštrićaKette zusammenhangender Bilder«, onda neka pokuša Oćevca, na Oćeviju. Isprava se tiče potpunoga oprosta ko razjasniti, kakvi su to odlomci, koji se zovu elegi- podijeljenog 12. srpnja 1778. ondašnjem rimokatoličkom jom! Mnogo je štošta ispričao ovdje pisac prevodeći groblju, i to na svetkovinu Našašća sv. Križa. Istina, gotovo sve iz G., pa ipak ne kaza, što je elegija, premda autentični je izvornik propao, ali je vjerna kopija nje­ je to u G. II. 83., 85. i 92. rečeno, a o kompoziciji njenoj gova sačuvana, i biskupskim pečatom ovjerovljena. Pi­ sana je na prostom, čvrstom papiru, krasnim ruko­ govori G. naročito na str. 86. Na str. 43. kaže dr. D.: »Što se tiče a 1i t e r a c i j e pisom, u 'formatu 28, 20. Da ga dakle prema želji prei a s o n a n c i j e , neki ih navode u ukrase poezije, no pisivača zaboravi otmem, evo ga objelodanjujem: neki opet nalaze u njima tako malo ljepote, te ih s toga Apographon. Ех Audientia SSmi habita per me infrascriptum posvema isključuju iz poetike, pa ih prepuštaju grama­ Sacrae Congnis de Propaganda Fide Secretarium die tici, da ona s njima obračuna.« Čemu ih onda ikako i 12 Juli 1778. spominjati, ako se ne misli kazati, što su? Ni G. ih ne SSmmus Dominus Noster Pius Divina providentia cijeni visoko, ali opet je kazao, što su (I. 318. i 320.). U Dujmušićevoj se knjizi o njima govori kao o nečemu, PP. VI. onmibus, et singulis utriusque sexus Christi fidelibus, qui vere penitentes, confessi, et Sacra Comšto je svakome poznato, a je li tako? D r a mu je u glavnom preveo iz G., pa je opet ispu­ munionc refeeti Coemeterium Ruris Occhjevja nuncupastio ono, što G. kaže na str. 242., da mi u drami pripo­ tum Paroeciae S. Michaelis Arch. de Varesh in Bosna vjedača ne samo slušamo, nego da ujedno svojim očima Turciea. die tertia Maii, qua festum reeolitur Inventionis gledamo i utisak, koji on pobugjuje u onih, kojima pri­ Sac Crucis devote visitaverint, ibique per aliquod tempovijeda. Tako je i iz Aristotelove oznake karaktera, poris spatium pias ad Deum preces offuderint pro Sanešto ima i naša školska poetika (i G. 11. 249.), ispustio, tac Fidei propagatione Plenariam Indulgentiam, incipienda karakteri moraju biti pl e m e n i t i i p o d o b n i (tako do a primiš Vesperis usque ad occasuin solis dići hujusje u Petračić-Badalićevoj Čitanci prevedeno, njemački medi, singulis annis in perpetiium lucrandam, et applicag I e i c h a r t i g), ali nam je na str. 175. naveo ovo: bilem quoque per modum Suffragii animabus in Purga»(Epsko pripovijedanje) ima posebnih o d l o m a k a (opet torio detentis, miscricorditer in Domino concedit, atque odlomci!) kao i lirika u starom tragičnom i komičnom impertitur, �Вг. 7. m »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. Datum Romae, ех aedibus Sacrae Congregationis dc Propaganda Fide, die 13. Julii 1778. L. S. Stephanus Borgia Sac. Congr. de Propaganda fide Secrelarius. , u , Biskupov p c.u. Concordat de verbo ad verbnm cum originali. Alt statur — Fr. Marcus Dobretich Epis. Eretri. . .. . anensis, et Vicar. Aplicus in Bosna. Fojnirzae die 28. Gbris. A p . Đoni 1778. Na legjima isprave čitaju se slijedeće riječi: Apographon Indulgentiae Coemeterii Occhjeviensis. Si successu temporis originalis perderetur Conservetur ћаес transumptio Authentica. 1 ovom kratkom opaskom, koju je stavio kao i čitavu ispravu spomenuti Oćevac prepisao, posvjedočio je isti svoj mar i brigu oko čuvanja starina! Jedno nam se pitanje ipak nameće, koga Šutke mimoići ne možemo. vjJ Prema ispravi, dat je potpuni oprost groblju rečenog mjesta, te je pitanje da li se ovaj oprost može proteg­ nuti na crkvicu, koja je na onome groblju kašnje, oko 1825. sagragjena? Mi smo mnijenja, da može, a razlog nam je ovi: Za turske vlade, malo je u opće mjesta bilo, koja su podignute crkve imala. Vjernici su se nedje­ ljama i svetkovinama, da crkvenoj zapovijedi a i svojoi pobožnosti zadovolje, u koliko tiijesu k matici doći mogli, na grobljima sastajali, na kojima su bile podignute male kolibice, da svećenika žrtvujućega od nepogode vre­ mena zaštite. Ovakovih se kolibica još i danas po nekim mjestima vigja. Sv. je stolica, ovako provigjenim grob­ ljima, dijelila oproste. A pošto su ove kolibice nadomješćale crkvu, po sebi slijedi, da se to pravo i na kašnje sagragjenu crkvu proteže. Dobro bi bilo, kada bi u buduće naš kalendarista ovu stvar uvrstio, da se tako možebitnoj zaboravi otme! E S N I K. Odbor za proslavu milanskoga edikta u Spljetu imao je dne 14. tek. rnj. svoju IV. sjednicu. Uzevši u obzir želje, izražene sa više strana, da bi se ova proslava, utanačena za početak mjeseca srpnja, odgodila zbog ve­ likih vrućina, bilo je zaključeno, da se ista obavi u prvoj polovici rujna. Svečanost bit će držana u Solinu pontifikalnom Misom itd.. a istog dana na večer u Spljetu u općinskom kazalištu dramom u četiri čina » Ca r D i ok 1 ec i j a n«, a napose jednim činom » S mr t D i o k l e ­ c i j a n o v a « , koji će se dati u peristilu Dioklecijanove Palače (Plokata sv. Dujma), električno rasvjetljenom. Predstava koliko u kazalištu, toliko u pristilu, bit će dana prema želji općinstva, više puta. Dr. M. Ogrizović izragjuje i dramu i posebni čin, koje će izvagjati članovi Hrvatskog Narodnog Kazališta u Zagrebu, uz sudjelo­ vanje kazališnog diletantskog društva u Spljetu. Cijela ova proslava, eminentno kulturna, nosi sobom velikih troškova. Stoga odbor ponovno moli općine, društva, župe, korporacije, posebnike, gragjanc, seljake svakog stališa, širom naše domovine i svih hrvatskih zemalja, da bi novčano doprinijeli da se uzmogne ova proslava što dostojnije proslaviti. Milodari se šalju na adresu odbora ili njegova blagajnika Franu Brajevića, trgovca u Spljetu na Plokati sv. Dujma. Zahvala. Potpisani u ime svoje i svojih župljana ovim putem najsmjernije se zahvaljuje v e 1e c i j e n j en o m g o s p. G j u r i V r i n j a п i n u, d i r e k t o r u f i l i j a l e z e m a l j s k e b a n k e u B a n j o j L u c i na njegovom doprinosu od 200 K u popravak ovdješnjc crkve. Dobročinitelju Bog platio, a župnik s narodom sjetiće se dobročinitelja svoga. Jajce, dne 19. lipnja 1913. O. Jaroslav Jaranović, gvardijan i župnik. KNJ I ŽEVNA SMOTRA. Dr. Blažević: Natrag k svetoj crkvi. Doživljaji i spoznaje jednog saobraćenika. Napisao dr. Albert Ruville, svciič. profesor u Halle n. S. S piščevom dozvolom preveo: Zbor du­ hovne mladeži u Senju. 1912. Tiskom Katoličke tiskare u Ljubljani. 8° 193. Cijena broš. 1.20 uvez. K 1.80. S cr­ kvenom dozvolom Hrvatskoj mladosti posvećeno. (Tko naruči 10 komada dobije 1 badava. Pred nama leži ova, odmah kažemo, krasna i svake hvale vrijedna knjižica, zaodjevena hrvatskim ruhom. Zapade nas teška zadaća da o njoj koju progovorimo i tako se odužimo vrijednom »Zboru« za njegov trud i napor, što je uložio prevedeć ovo djelo s njemačkog izvornika. Čitajući djelo uživali smo, iskreno reći moramo. Sa­ držaj mu je takav, da ga ne možeš pustiti iz ruku, a �Vjesnik. da se ne zamisliš, i ne usklikneš: čudnovati su putevi Gospodnji. Da umiri srce čovjeka, koje Ga traži, razne puteve uzima. Nekoga izvanrednim naglim načinom sebi privuče, drugoga polahko, Pavao-Justin. Razni načini, jedna svrha, počivanje u Bogu! Ovim drugim načinom privede Bog još jednu ovčicu megju svoje stado. Godine 1909. 6. ožujka sveučilišni profesor dr. A. Ruville, na silno iznenagjenje svojih nekadanjih istomišljenika, položi katoličku vjeroispovi­ jest, na-gje mir i sreću srcu svomu, za kojima je badava do tada težio. Ovaj preo'kret u duši svojoj kao i njegove uzroke opisao je u gore naznačenom djelu, a mi ćemo ih cijenjenim Čitateljima u kratko prikazati, da se onda na sami prijevod osvrnemo. Iza kratke posvete našega prevoda »Hrvatskoj mla­ dosti«, i piščeva sbijenog životopisa, slijedi »Predgovor« samog pisca, u kome označuje svrhu i razdjelbu djela, da mu je naime, kako sam veli »dužnost izvijestiti kako je do toga došlo«. Već u poglavlju I.: »Moj p o v r a t a k k s v e t o j c r k v i « str. 1—49. upoznajemo taj razlog, d o b r a v o l j a , z d r a v i r a z u m komu je naravno da za istinom teži. Akoprem je 'pisac kao učenjak sve mo­ guće filozofske pravce prošao, ipak mu je srce ost prazno. - Komu da ovdje ne pane na pamet sv. Justin! Ono je vapilo za nečim idealnijim, ljepšim, istinitijim, vapilo je za pravim putem, a taj je Isus Hrist i njegova za­ ručnica Crkva. Srce je htjelo vjerovati, a ne samo znati, iskusiti, a ovoga mu filozofija i dotadanja vjero­ ispovijest nedadoše. Trebalo se je otresti predrasuda o početniku Crkve Isusu. Ovo postignu pročitavši Harnackovo djelo: »Das Wesen des Christenthums«. Hvalo­ spjevi, koje ovaj protestantski učenjak osobi Isusovoj pjeva, bili su našemu obraćeniku povodom da se malo dublje u čitavo djelo zamisli. I došao je do rezultata, da, ako je osoba Isusova onakova, kako ju Harnack opi­ suje, i djelo Njegovo, katolička Crkva mora biti, božan­ stveno, da je prema tome posve nelogično Početnika Crkve drugačije prikazivati, a djelu htjeti naravni, ze­ maljski pečat na čelo udariti. Spoznavši uzvišenu osobu Hristovu, podloživši joj svoj razum, počeše i ljuske s očiju njegovih padati •— Šavao. Pavao —, djelo se Hristovo ukaza onakovim. kakovo je — božansko, uzvišeno, nedokučivo. Iza ovoga prvog koraka, poče se temeljitije baviti katoličkom naukom, o kojoj je »od svoje mladosti bio sasvim krivo podučen«. Najveća njezina otajstva: Trojstvo, oltarski sakramenat, najdivnije njezine usta­ nove: nepogrješivost papina, žrtva sv. mise. zasjaše pred očima, i on upoznade, da nema u njima ništa, što bi se razumu protivilo, nego da se sve u lijepi sklad šnjime svesti dade, da potrebi ljudskog srca potpuno odgovara. I baš ustanova nepogrješivosti papine — na- 115 učavajuće crkve p o g l a v l j e II.: K a m e n i p o t k I a d k a t o l i č k e C r k v e 51—81, članak, na koji se najviše napada, i koji mnoge odalečuje od Crkve, ovaj velim članak, bijaše glavnim razlogom da je prof. Ruville, dne 6. ožujka 1909. katoličku vjeroispovijest položio. Pozna­ tim nam iz sv. Pisma riječima, stavio je Isus Petra »ne­ ograničenim vogjom kršćanstva«. Ovo iziskuje usta­ nova, cilj i svrha Crkve, jer bez ovoga bi, istina, Crkva mogla opstajati, ali bi bila »izložena sudbini zemaljskih tvorbi, postupnom propadanju«. A ovakovo uzvišeno djelo nije se smjelo na pijesku graditi, nego na pećini, a ta je Petar, koji svoju vlast neodvisno vrši, dok drugi apostoli o Petru ovise. Prva katolička vremena rade posve u duhu apoštolskome, kada s raznim pitanjima lete u Rim, da se ondje, gdje je Petar stolovao, riješe. Upravo ova zajednica s glavom Crkve, daje život i snagu čitavoj zgradi, i koji ju zabacuju, naravnim na­ činom malo po malo padaju, razdvajaju se. Uzdržavanju ove zajednice doprinosi na prvom mjestu: H r a n i v a s n a g a k a t o l i č k e c r k v e — poglavlje III. 83—108. presv. oltarski sakramenat, u kome se stvarno i bitno nalazi tijelo i krv Isusova, a u koliko je »žrtveni čin« prava je služba Božija »a ne samo čašćenje Boga«. 0 tome nas nedvoumno uvjeravaju riječi Hristove, kojima je ovu vjersku tajnu ustanovio.Volje nam treba da ju samo priznamo, jer ako je On mogao tisuće ljudi s nekoliko hljebova nahraniti, zašto nebi mogao i nama svoje tijelo za hranu dati? Bez ovoga se otajstva ni pomisliti kato­ lička Crkva ne može, njoj bi manjkao vez izmegju nje i njezina Početnika. Crkve bi izgledale kao i druge zgrade, jer u njima nebi Onoga bilo, koji im posebno značenje daie i nad obične ih stanove uzdiže. Šesnaesti je istom vijek pravi smisao Hristovih riječi zabacio, pa mu nije drugo preostalo nego Isusa iz otajstva, iz Crkve izbaciti, opustošiti ju, On je prema tome mnoge lišio ovoga »najuzvišenijeg dara kršćanstva, pod izlikom da radi u duhu apostola i crkvenih otaca. Šta bi bili rekli ti apoštoli i crkveni oci, da mi je tko htio oteti taj njihov najdragocjeniji dragulj?« U srcu čovječjem drijemlje čuvstvo odanosti, lju­ bavi prema stvarima, prema osobama. Kršćanin, osim ovoga čuvstva prema stvorovima ima i drugo prema Bogu, koga je upoznao po Isusu. Ljubeći Isusa, ljubimo presv. Trojstvo. Nu kako da dogjemo do spoznaje, do ljubavi prema Isusu? Iz samog sv. Pisma? Ovo nije dostatno, jer je na mnogim mjestima nejasno, a nekada nije bilo ni svima pristupačno. Tko nas dakle upoznaje s Isusom — s Trojstvom? Crkva i opet. Radi toga: L j u ­ b a v u k a t o 1i č k o j c r k v i — poglavlje IV. str. 109—147. — cvate, prožima sve članove, obuhvaća nebo i zemlju, oduševljava na velika i zamašita djela. Ljubav je to prema Hristu, koja »katolike drži na okupu« a koja �116 Br. 7. — »SERAFINSKl PERIVOJ« — 1913. i posebno mjesto u srcima njihovim zauzima. Ona im ulijeva duh molitve i razne načine izmišlja, kako da se ovoj potrebi srca udovolji. Ona ravna njegovim drža­ njem prema zakonitoj vlasti, da se ni na jednu ni na drugu stranu stalne, Bogom odregjene granice ne prekorače. Ljubav je rječju ona žila kucavica koja struji katolič­ kom crkvom, bili njezini članovi u nebu, kojima se moli, na zemlji, koji mole, pod zemljom, za koje se moli. Pa i današnjoj krilatici, najčešćoj riječi »sloboda« ima u katoličkoj crkvi najviše mjesta — poglavlje V. str. 149—158. Naravno slobodu treba shvatiti u pravom smislu, jer razuzdanost, prekoračivanje naravnih kao i pozitivnih zakona, nije sloboda, nego znak zapuštenosti. Pravi pak pojam slobode, koji se u tome sastoji da čo­ vjek svoju dužnost prema Bogu i svijetu neprisiljeno vrši, taj velim pojam, koji čovjeka oplemenjuje, u nje­ govu ga dostojanstvu drži i čuva ga da ne zaluta, u potpunoj se rnjeri u katoličkoj Crkvi nalazi. Niti u jednom pogledu nije katolik skučen, i sve što protivnici u tome smjeru govore, ili je neopravdano ili se s krivo shvaće­ nog stanovišta slobode polazh 1 djela, koja je ova sloboda u katoličkoj crkvi stvorila, izgledaju poput velebne pa­ lače, dok su druga — izvan katoličke slobode stvorena, poput sićušnih kolibica, bez sigurnih temelja. Na ovo se poglavlje zgodno nadovezuje i posljednje VI.: N e p r i ­ j a t e l j s t v o p r e m a k a t o l i č k o j c r k v i 169—190. Ovom neprijateljstvu razni su uzroci. Sto ju napadaju nevjernici, tome se ni čuditi nije, jer bi crkvi »zla svje­ dodžba b la, kad b' ju nevjernici š*oval i i ljubil>. Znak bi bio, da je zastranila. Što se kršćana drugih vjeroispo­ vijesti tiče, koji na rimokatoličku Crkvu napadaju, uzrok se u tome tražiti ima, što se je htjelo drugi joj biljeg uda­ riti nego što ga je od svog Utemeljitelja dobila. Mana i pogrješaka bilo je, ima i biće ih, dok ljudi ostaju lju­ dima, ali to nije dostatno da se na čitavu zgradu napada. I naš je obraćenik mnoge osvade proti katoličkoj Crkvi pročitao, ali ga to nije smelo, a da u nju ne stupi, jer je najprije meo ispred svojih vrata, a time mir i pravu sreću srcu svome našao. Iza ovoga kratko prestavljenog sadržaja, dolazi »Do­ datak«, u kome se čitatelji upućuju na stručnija i opšir­ nija djela, u kojima će čitatelji ono obilnije napisano i obragjeno naći, što je pisac u malenom prostoru rekao. Iskreno velimo, da smo zahvalni marnom »Zboru« koji je našu hrvatsku literaturu ovako krasnom knjigom obdario. Dao Bog da se djelo čim više raspa ča, a oso­ bito megju našom mladeži, koja često puta na višim ško­ lama boraveći, čudnovate pojmove o katoličkoj Crkvi iisiše i zadrži. Neka nam se pri koncu dopusti, da nekoliko opasaka učinimo. Prevod je u glavnome dobar i glatko teče. Ovdje, ondje, opazili smo ipak da hramlje, kao i to da neke riječi odviše provincijalnima odišu, koje su se inegjutim drugim zgodnijim zamijeniti mogle. Već u »Pred­ govoru« upada nam u oči takova jedna, kad se mjesto običnijeg i svima poznatog izraza »na temelju iskustva« upotrebljava riječ: na potkladu iskustva. Str. 37. izrazi: »tegnuti« i »napremica« malo nam neobično zvuče. Zašto ne: »nastojati, trsiti se« i »odnošaj« što su svakako zgodniji izrazi. Naslov drugoga poglavlja: »Kameni potklad katoličke Crkve« nije zgodan, te se je ljepšim, op­ ćenitijim zamijeniti mogao: Temeljni kamen i t. d. Izrazi str. 105.: »u nastranim crkvama«, nije po duhu našega jezika, kad imademo zato odgovarajući »zasebnim crk­ vama«; str. 132. stavak kako u prevodu glasi, nejasan je; str. 138. »bez pretrga: bez prestanka; str. 147. »nasprotnost«: opreka; str. 155. »zahiriti: zapustiti, zaboraviti«; »napismice«: pismeno i t. d. Prevod na str. 90. redak 13. odozdol, razlikuje se od izvornika, koji glasi: »Warum stil der Allerhbchste nicht die Gesetze der Zeugung durchbrechen« (str. 65. 10—28. izdanje 1910.). Prevod je velim doslovan i ipak nije. Riječ: »durchbrechen« prevedena je prvim značenjem: probiti, a to je ovdje nezgodno. Riječ: »Zeugung« prevedena je sa: stvorovi, a glasiti bi imalo, prema enome o čemu se radi: »Zašto da nebi Svevišnji zakone ragjanja prekoračio, mimo­ išao«. Str. 31. u retku 16. odozdol, ispušćen je jedan sta­ vak. Prevod na str. 92. pri kraju, nije točan. Izvor­ nik str. 67. glasi: Der Ruhm, den sich der heilige Petrus dabei errungen, indem er den Jiingern und der ganzui Menschheit voran auf Jesu Seite trat, wird in alle Ewigkeit nicht verbleichen«, te se ima prevesti: »Slava, koju si je Petar pri tome steko, što je prije učenika i svega čovječanstva na stranu Isusovu stupio itd.«, dočim pre­ vod Zbora glasi: »Ni do vijeka neće potamnjeti slava, koju je Petar stekao time, što je pred učenicima i pred svekolikim čovječanstvom stupio Isusu uz bok.« Govor je naime o tome kako je Petar prvi prizno da je Isus Sin Božiji, te prema tome, ovaj potonji prevod ne ističe stvari kao što ju je pisac namjeravo istaknuti. Prevod str. 94.: »Ali to najveće« itd. do točke, kako je metnut, mijenja smisao piščevih riječi. Govor je o sakramentu blagovanja tijela i krvi Hristove. U prvoj je točki razlagano, kako se učenjacima može dokazati ta istina. Druga točka radi o »najpriprostitijima«. Zato se mjesto prevoda glasećega: Ali to najveće otajstvo kršćanstva jest i tako udešeno« itd., ima prevesti: »Ali to najveće otajstvo kršćanstva i tako je udešeno« itd. itd. Male ove naše opaske, uz neke druge, ne umanjuju ni u čemu vrijednost djela, te ga mi ponovno čitalačkoj publici najtoplije preporučujemo! Naplatimo našim na­ rudžbama trud marnog Zbora! »Seratinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, za gjake, trećoretcc i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni umnik: đr. o. Julijan Jelenić, Tiskara »Bosanske Pošte« ц Sarajeva. �□ о а а о а а п а а о о о а а о о о а о а о а □□□□aooaaooG D ooaaaaaoooaaouoaDD □ □□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□ с .. j □□□ a □□□□□□! hrvatska оa еегшшћпн i □□□□□□□□ з □□ □ вапка Zfl BOSIUI I HCRCCGOVUUI (dioničko društvo). а□ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ а а о а о а а п □ □ □ □ □ □ о а а п а ап ааап п аааап п ааааоп п п ар ааап аа Uplaćena dionička gla* onica 2,000.000 kruna. Preuzima uloge na ulo­ žne knjižice te ukama­ ćuje iste uz 4 \»% čistih. Cskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devize i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohra­ njuje svakovrsne depo­ zite i upravlja njima. Izvršuje isplate i na­ plate na svim trgovač­ kim središtima tu« i inozemstvu. :«: Centrala u SBRB3CVLI. Podružnice: rflostrir i Cuzla. 0 0 0 0 l£j 0 0 0 0 0 Zalagaonica 000000 sve drag) je- 000000 nosti kao: srebro, zlato, dragulje i ostalo. DDaaDGOPnaoDooDDaoDOG: o □ □ □ i i gogod пa d d a a o п □ a a ] □ p □ c:n d a □ □ a j □□p □□□ □□o □п□пп□□a □p □o c □□ ^veni umjetnički zavod Josipa Oblettera — i u St. Ulrich, Gradcu, Tirol = kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, :: propovjedaonice, ispo vj eda ouice, kipove, križne puteve, betlemske štalice i t. d. :: M JE N IC I I NACRTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. U = S L _ l C ^ t I ] Proizvodi su zavoda svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! �0 r r ^ - .r r ^ r ^ c z a c s s s c c a д=з x=sz^ ^ j^ c x x ju £ ^ kz 1 MODERNO UREG3EN9 TISKARO I KN3IG0VEZNIC9 JUSOHSIE POŠTE" ČUKOUIĆ ULICI) BR. 7 S H H B 3E V 0. čuKDVić unca вв. ? PREPORUČUJE SE ZB IZRADBU SVIH U TISKARSKU I HHJIGOVE zaci 5TRURU spauajućm postova. - siasaći s tr o je v i „И Н О ТУР Г - STEHEOTIPIJO. □ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/502f6ac389b34e8f770a540d978bd9aa.pdf 58492342cfb8782de1c76636a30cf251 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 8. SARAJEVO, 15. KOLOVOZA 1913. GODINA XXVII. T irolski crkveni umjetnički zavod StuflessBF Njegove Svetosti, T ir e ? , j s . w : ЧН, G r o d e n . Prepcrrčhfe se velečasnom svećer.sfvu za Izradbu kipova, žrtvenika, križnih pufeva, grobova, Jaslica ifd. Ilustrov ici s označenom cijenom badava« f/tovani gospođin Stui ___________________ јј^ЈЦ St. i , Grčden. Za pokradu kaod .u naše _crkve, pripos’am 170 cm visoki kip sv. Ante sretno je amo prisna Svi koji su ga vidjeli, dive se umjetnički izvedenom i na * pobožnost pobudjujućtm djelu. Cijena je prema izradbi veoma niska. Neka Vam veliki čudotvorac, priKv m mnogih naručitelja naplati. R im , na svetkovinu sv. Ante 1912. s veie5,„,.„jem цШ P. 'ulgens Hinterlechner generalni deflnitor o. o. Kapucina. Ljubljanska kreditna banka s g Dionička glavnica K 8,000.000*— Pričuve K 1,000.000'— Centrala u Ljubljani. Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Boriti i Celju. Ispostava: Brado. Prima uloge na štednju na uložne knji­ žice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa m bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve. vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. — O svim osta­ lim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. �Privilegovana $г zemaljska banka Z A B O S N U I H ER C EG O V IN O . Uplaćeni dionički kapital 14 milijuna k fU iia. CENTRALA U SARAJEVU. Hcdovue rezerve i foud zn sisraruost zitložniea K 5.890.000. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu Bos Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu ZASTUPSTVA u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorni<u. Veleprodaja duhana u S'im spomenutim m jestim a. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjesima Bosne’ i iiTD rvrizi/ v n \ m r\ гчim п ч ч г Hercegovine, Austro-L garske i inozemstva. — Daje zajmove na HlrUlJ^KAKJNU U D JL lЈ гјЛ Ј гј. vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukaDalje hipotekarne i komunalne zajmove do S9 godine. Izdaje maćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote s ake vrsti u 4: založnice i 5U„ komunalne obligacije. Ove suzaložnice i pohranu I upravu, kao otvoren polog ili kao ,Safe“ — u za tu komunalne obligacije u Bosni i Hercego\ini prosti od proveza, svilu, ari uređenom genom oklop'jertom prostorom - pod zatvorom stranke imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamče­ i banke. vine pri trgovačkim poslovima. Osim roga mogu služiti u č;*ODJELJENJE ZA ROliU. austro u arskoj monarhiji kao vojničke ženidbene ke 'strojeno odjelenjc robe kao što i pos bno odjelenje BANKOVNO ODJELJENJE. iz v o d e u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave ____ sv^ ^ovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u Kupuje, prodaje i izdaje vrijed^ostne papi , oevire i druge komisiji takc 'iSstiti račun, financ ranjem i podizanjem indukovine. Preuzima kupone 1 vučene Зг? tke — Eskomptira t;?ja i javnih poduzeća. mjenice i doznačnice, daje zajmove u korio-kurentu i na mje­ nice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. JbavJj i naplate ('lu redmeti Izvoza suhe šljive i žito. Kod banke opstojeća generalna ar ilura e; kr. povi. osignrav. „ASSEGui . -Л0ЛЧ GENERALU prima direktno ili putem filijala i ispostava raznu vi te osiguranja*^3- ^ o t i proti vatre a f .^га)аажЈЈ|ига osiguravajućeg društva .PRO\lDENCIJA*' prima osiguranja za s učaj aesrećg proti razn s šteta u: st ovima i na drugim predmetima r Siromašne cr*vti- žniaiu znatan popust. ж ззс Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok se n|Jesle 05¥ЈеЈ°аи 0 izvrsnosli r 1 Г 1 I I J J Г 1 X ■ i jeftinoći: Misnih odijela, dalmalika, balđakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica JOSEF NEŠKUDLA, u ^ablonemu na Orlići Пг. 86. M ORAVSKA. Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi loga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: :: u konkurentnih tvrtkih! :: :: X r L J Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena ođ preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. 5 3 Siromašne cfkve imaju znat&n popust. i ТГЈПч �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 8. Dr. F. M. Đlažčvić: SARAJEVO, 15. KOLOVOZA 1913. — Jesu li napadaji na privatni posjed opravdani? Čitajući pozorno nauku socijalističku, jedna nam točka u oči upada, na koju se velika krivnja svaljuje. Ta točka jest p r i v a t n i p o s j e d ko li u širem to li u užem smislu. Njega se objegjuje kao da je on uzrokom tolikih bijeda i nevolja na ovome svijetu. Zato ga treba ukloniti i svega toga nestade, kao što tih bijeda i nevolja niti onda nije bilo kad se za privatni posjed na zemlji znalo nije. Kad je ovo vrijeme bilo, nije nam poznato, ali je poznato socijalistima, koji pozivljuć se na povjest tvrde, da je s početka kod sviju naroda komunizam vladao, a tek kašnje n e p r a v e d n i m načinom privatni posjed zaveden bio. Prema tome bi privatni posjed protuzakonit i griješan bio! Protivnici se privatnog posjeda da svoju tvrdnju dokažu pozivaju na povjest ljudskoga roda. Zato nam ne preostaje drugo, nego se baš ovom istom povješću pozabaviti, da vidimo da Ii protiv­ nici imaju pravo ili ne, i da li je privatni posjed griješan i protuzakonit ili da li to sama narav čovječija kao takova iziskuje, da čovjek neku stvar kao svoju isključivo posjeduje i njom po miloj i slo­ bodnoj volji raspolaže. I. S t a g o v o r i p o v j e s t n a j s t a r i j i h i najkulturnijih naroda, o privatn o m p o s j e d u u o p ć e ? Na ovo pitanje odgo­ varam : U k o l i k o n a m j e p o v j e s t n a j s t a r i j i h i n a j k u l t u r n i j i h n a r o d a po­ z n a t a , n i g d j e n e n a l a z i m o d a bi s e onaprivatriomposjeduprotivilaili d o k a z i v a l a da je p r o t i v n i o b l i k n a č i n —- p o s j e d o v a n j a , z a j e d n i č k i bi o, n e g o n a p r o t i v n e p o b i t n o d o k a ­ z u j e , d a j e b i o p r i v a t n i.1) Počnimo od Babilonaca, čija je povjest dugo vremena gustom koprenom prekrivena bila. Ovu ') Upućujem na krasnu raspravu od dra. Johann-a Litschauer-a. Das Privateigentum bei den altesten Kulturvdlkcrn nađi hciligen und profanen Quellen, u: Theologisch-praktisclic Qiiartal-Schrift XVI. god. 1907. str. 779-795. GOD. XXVII. koprenu sačinjavaše s jedne strane i samo tako­ zvano »klinovito pismo«, dok se i ono u novije vrijeme nije odgonetnulo, te time i babilonska po­ vjest svijetu pristupačnom postala. — Za nas ka­ tolike babilonska povjest - u koliko je do danas otkrivena - još i tu važnost ima, što se njom mnoge zgode iz sv. Pisma starog zavjeta potvrgjuju. Dok su neprijatelji katoličke Crkve oči u Ba­ bilon i njegove iskopine upirali, odanle se podat­ cima proti činjenicama sv. Pisma nadajuć, dotle su katolici mirnom savješću i ta otkrića očekivali! Katolici se u svom očekivanju ne prevariše, a pro­ tivnici naprotiVostadoše posramljeni! I zadnje im nade nestade. Ovo isto i za protivnike privatnog posjeda vrijedi, jer baš najstariji pisani spomenici babilon­ ski, koji su do nas došli, bjelodano dokazuju neisti­ nitost tvrdnje, da je s početka komunizam vladao. Najstariji pisani dosada poznati zakonik imademo od Harnmurabija kralja babilonskog, koji je u isto vrijeme, kad i Abraham živio. Pa jer je ovaj zakonik tako star, to je onda i za nas veoma važan. Ovaj je zakonik koji se od 280 paragrafa sastoji privatni posjed kao stvar već poznatu i zako­ nitu pretpostavlja, jer takovih odredaba u sebi sa­ držaje, koje za tim idu, da dobro pojedinaca saču­ vaju ili mu ga pribave. Ovakovi zakoni bijahu tim potrebitiji, čim je Babilon radi svoje trgovine, uvoza i izvoza oso­ bito žita, glasovitijim postajao. Da vlasnici ni na koji način od drugih prevareni nebi bili, Hammurabi u svom zakoniku točno odregjuje, kako se pri pojedinim slučajevima, koji se privatnog posjeda tiču, ima vladati. Osobito su zanirnivi običaji, koji su vladali pri kupovanju i prodavanju koje stvari. Najprije bi se na pločicama —- vlasnici stvari, koja se prodaje sa njihovim pečatima, naveli. Osobe, koje nijesu imale pečata morale su nokte s prstiju u dotični ispravak pločicu mjesto pečata metnuti. Zatim se opisuje stvar, koja se prodaje; tko ju kupuje i po koju cijenu, da li će se odmah platiti ili kašnje. Zabranjuje se sklopljeni ugovor raskinuti ili uništiti; i ako bi tko to hotio učiniti, taj je morao stanovitu svotu novaca — prema vri- �118 Bi. 8. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. jednosti stvari — položiti. Napokon se navode osobe, pred kojima je ugovor sklopljen, a ovo sve završuje potpis samog predsjednika.1) Kako rekoh, Hammurabijev zakonik štiti pri­ vatno vlasništvo. Odmah s početka čitamo opis raznih vrsta kragje, koja se zabranjuje, a kradljiv­ cima se stroge kazne odregjuju. Iza ovoga dolaze na red radnici i nadničari, kojima se stalna plaća propisuje, a koja im se ne u novcu nego u stoci ili žitu daje. Onome, koji sije, veli Hammurabi imade se 8 gura žita na godinu platiti, koji volove goni 6 gura, pastiru 8 gura žita na godinu. Stalni radnik — sluga — za prvih 6 mjeseci rada, dobiva dnevno 6 si-a; slijedećih mjeseci 5 si-a dnevno itd. Zatim slijede točni propisi gledom na njive, polja, livade, te razne poljske štete kako se nado­ mjestiti imadu. Točno se opredjeljuje odnošaj veletršca prema maloobrtniku. Izdaju se zakoni glede prodavanja pića; cijena je točno odregiena; uzme li se preko propisane cijene, dotični se krčmar na taj način kazni, da se u \o d u baci. Novac se pozajmljuje, a Hammurabi propi­ suje, kad i kako se dotični.novac ima povratiti, uje­ dno se nadomeću i kazne onome, koji novca nebi povratio. Babilonci jedan drugomu daju svoje stvari na čuvanje, a zakonik im nalaže, da stvar u tom stanju dotično s možebitnom oštetom na svoje vri­ jeme moraju vlasniku povratiti. Napokon nalazimo zakona tičućih se obitelj­ skog života, pri čemu nas osobite zakon glede ba­ štine i darova zanimaju. Zakon sam propisuje ba­ štinu kćerima, te djeci ropkinje tako, da nijedan svoga zakona prekršiti ne smije. Pokloni li muž ženi njivu bašču ili štogod drugo, to njezina djeca iza smrti muževe nikakova prava ne imaju da joj ovo otmu. Jednom riječju, iz cijelog ovog zakonika pro­ izlazi, da je još za Hammurabija oko godine 2250. prije Isusa privatni posjed opstojao i da je besmi­ sleno i neopravdano tvrditi, kao da se povjest pri­ vatnom posjedu protivi ili obratno. Povjest dru­ gačije govori! Što rekosmo o Babiloniji, to isto i za Asiriju vrijedi. I u njoj ovo isto opažamo, te punim pra­ vom možemo ustvrditi, da je »privatni posjed u istinu onako star kao i ljudsko pleme«2). ’) Sravni: đr. Fr. Kanlen, Assyrien und Babilomcn3 str. 179. (Freiburg, Herder) 1885. 2) Dr. Joli Litschauer u Quartal-Schrift 1907. str. 782, Pogledamo li u Egipat, to isti proces opa­ žamo. Pojedini posjeduju zemljišta, koja iza smrti očeve na najstarijeg sina prelaze. Egipćani trguju s drugim zemljama — kupuju i prodavaju. Uzajmljuju i izdavaju novac. Radnici se za javne i pri­ vatne poslove, upotrebljavaju i za svoj rad dobi­ vaju plaću. Svi posjeduju kućice, vrtove, dapače i vlastita grobišta imaju. Ugovori se pred svjedo­ cima sklapaju, a novac pri ugovoru položen, ču­ vaju svećenici. I na samim slikama opažamo da se je Egipćanin vlasnikom smatrao. Istom za patriarhe Josipa pregje zemlja u ruke Faraonove, tako da nitko, osim svećenika, vlastitog zemljišta imao nije. Ali ni ovaj čin ne govori za protivničko mni­ jenje, jer je posve opravdan bio i jer je Faraon odmah iza kako su gladne godine prošle istu zemlju narodu kao leno povratio, tražeći za se veći porez mjesto desetine — petinu. I egipatska nam dakle povjest potvrgjuje, da je privatni posjed naj­ stariji oblik vlasništva.1) Kad bi komunizam prvotni oblik vlasništva bio, to bi nas o tome bar povjest naroda židov­ skoga ili njihov zakonik morao podučiti. Njihovi zakoni niti bi smjeli, niti mogli u sebi ma išto sadr­ žavati, što bi ma kojim načinom ili odobravalo ili samo štitilo privatno'vlasništvo. Nebi zato smjeli, jer njihovo čitavo državno i socijalno uregjenje od samoga Boga potječe. A Bog kao taki nebi mogao ne samo propisati nego dapače niti odobriti onoga što ma samo sjenku grijeha na sebi nosu Nego na­ protiv, mi bi u njihovom zakoniku morali čitati, da je privatni posjed griješan i protuzakonit. Zavirimo zato u njihov zakonik, da njegovo stanovište prema našoj zadaći upoznamo. I tako dolazimo na svetu povjest starog i no­ vog zavjeta, te ćemo ih strogoj kritici podvrći nebi li gdjegod kakovu »komunističku ideju« otkrili. Pregledajmo najprije onaj dio sv. povjesti, koji je bliže Hammurabiju kralju, t. j. od stvorenja svijeta do Mojsija! Odmah megju prvim stranicama ove povjesti čitamo čudan dogagjaj. Abraham k u p u j e zem­ ljište od nekog Efrona Hetejca i plaća istome 400 sikala. Iz ovoga slijedi, da se je Efron sm atrao do­ tičnoga zemljišta vlasnikom, jer inače ga nebi mo­ gao prodati a niti Abraham kupiti. Sv. povjest ovo pripovijeda bez da ma i jednom riječju ili Abrahama ili Efrona kori, što bi morala učiniti, kad bi privatno vlasništvo grješno i protuzakonito bilo. Abrahamu vraća Abimeleh ženu a uz to mu ’) Opširnije, sravni, dr. Fricdrich Kayser, Agypten einst und jetzt2, str. 137—138. (Freiburg Herder) 1889. �Jesu li napad aji naprivatni posjed opravdani? 119 p o k l a n j a veliki broj, volova, ovaca, sluga i zaštićen. Da izmegju mnogih drugih samo neke sluškinja, te mu još i hiljadu srebrenjaka daje, da glavnije zakone i odredbe navedem. ženi kupi duvak. Zakon zabranjuje Izraelcima p o ž e l j e t i Abraham se boji smrti, a djece neima, zato kuću, ženu, slugu, sluškinju ili koju mu drago drugu prosi od Boga da mu dadne b a š t i n i k a, koji bi stvar svoga bližnjega. Ako dakle nijesu smjeli njegovo bogatstvo naslijedio i time njegovoj po­ samo poželjeti koju stvar svoga bližnjega, mnogo rodici sačuvao. su manje smjeli uzeti ili ju oteti. Zapovijeda se Jakov ide u službu svome ujaku Labanu i s da sve m j e r e imadu jednake biti. Izraelci uzajmnjim se za p l a ć u pogagja. Kad je osim ugovo­ Ijuju megjusobno novac, ali im se zabranjuje ka­ rene plaće još i nagradu od Labana imao primiti, mate uzimati. Megje zemljišta jednom ustanovljene ne smiju on si izmegju stada Labanova izabra koliko je hotio, i to sve sa sobom kao svoje vlasništvo, dijeleć se na štetu drugoga proširivati, šteta drugom bilo u žitu, zemlji, živežu od čovjeka ili njegove živo­ se od Labana, povede. Kragja je bila zabranjena kao što iz slijede­ tinje, nanešena, imade se nadoknaditi. Stvar prim­ ćeg slučaja vidimo. Rahela žena Jakovljeva, pošav ljena na čuvanje imade se na svoje vrijeme povra­ iz kuće oca svoga, uze i bogove sa sobom. Laban titi; je li se što tugjega našlo imade se istomu pa spazivši kragju pohita za Jakovom i okrivi ga da ma i neprijatelj bio, dati i uručiti. Radniku se ima - bez razlike — pravedna je kradljivac. Jakov na to ne pristane, nego mu dopusti, da slobodno sve stvari koje je sa sobom plaća dati i svaki dan isplatiti. Osobito se zakon ponio pregleda i ako išta ukradenog nagje neka ga osvrće na siromahe, koje Zidovima preporučuje, po zasluzi kazni, jer da je on kao i prije, tako i da im od svoga milostinju, ili kao što veli sv. Pi­ sada pripravan svaku štetu njemu nanešenu po­ smo »pravicu« čine. Najbolje jamstvo a ujedno i svjedočanstvo za praviti. Iz dosada rečenoga slijedi da je privatno vla- op.sta,,ak 1 ^povredivost privatnog posjeda, jest ... , .. г___• jedna zapovijed Božja: n e u k r a d i . Osim ove sništvo tisuće godina prije Isusa u istoj onoj formi generalne tako rekuć zabrane, još i drugih poseb­ opstojalo, u kojoj se i danas nalazi! nih zakona proti kradljivcima izdanih u njihovu Što nam u prvom dijelu sv. povjesti manjka, zakoniku nalazimo, tako te reći moramo, da je sam to nam nadopunjuje zakon dani od Boga preko ' Bog čovjeku pravo privatnog vlasništva priznao, Mojsije, u kome j e p r a v o p r i v a t n o g v l a s jer inače onakovih zakona nikada nebi mogao iz­ n i š t v a č o v j e k u s a m i m B o g o m p r i ­ dati. znat o, te p r o t i s v i m n a č i n i m a š t e t e Dapače, ni kašnje, kad se je Izrael odvratio o s i g u r a n o . Da je Bog ma ikome privatni po­ od Boga, nigdje u povjesti njegovoj ne čitamo da sjed hotjeo zabraniti, to bi sigurno bio zabranio je komunizam — izuzev vjerske šljedbe Essena židovskome narodu. Ob ovoj zabrani nigdje u či­ zaveo, nego je stari način vlasništva zadržao, kao tavom njihovom zakoniku nema niti slova, kao što što nam to potvrgjuju djela proroka.1) Ni povjest ćemo odmah vidjeti. dakle židovskoga naroda ne potvrgjuje tvrdnja Prije svega moramo jednu okolnost napome­ protivničkih nego im naprotiv dokazuje da prava nuti. Pravi vlasnik zemlje, u kojoj izraelski narod ne imaju i da neistinu govore kad se na povjest po­ prebiva, jest sam Bog. On je kao taki dotičnu zivaju. zemlju megju izraelska plemena razdijelio, nare­ Ne niječem, da se kod nekih starijih naroda divši im, da ju imaju obragjivati te nikome proda­ komunističke ideje nijesu pokazivale i da se neki vati ne smiju. Radi ovoga uzroka zabranio je Bog filozofi za njih i zagrijavali nijesu. Ali iz ovoga još Izraelcima trgovinu s okolišnim narodima, htijući ne slijedi, da je komunizam bio prvotni oblik po­ tim načinom i zemlju, kojoj je on vlasnik Izraelcima sjeda i vlasništva, nego se naprotiv da zaključiti, sačuvati i ujedno ih očuvati od idolopoklonstva, da su radi stanovitih uzroka dotični nazori mislili, kojim bi poput okolišnih naroda srdžbu Božju na da im je jedini spas i pomoć u komunizmu. Zapam­ se izazvali! Izraelci su pako, da djelima priznaju, timo i to da su drugi filozofi i učenjaci nemoguć­ da je Bog vlasnik one zemlje, u stanovito vrijeme nost komunizma upoznali te ga zato i napadali, petine ili desetine morali davati. braneći privatni posjed i vlasništvo! Privatni posjed u svem svom opsegu bio je, J) Ob ovom vidi: F. Walter, Die Propheten in ihrem soziale velim, novim zakonom proti svima neprijateljima Beruf etc. 1900. (freiburg, Herder). �120 Вг. 8. — »SERAFINSKI PERIVOJ Tako su dakle stvari kod najstarijih a ujedno i najkulturnijih naroda prije dolaska Isusova, sta­ jale. Privatni se posjed kao opravdan pretpo­ stavlja u čiju se zaštitu i nepovredivost razni za­ koni izdavaju. Ovakovi bi zakoni posve besmisleni bili, da je kod dotičnih naroda komunizam vladao ili da je privatni posjed nepravednim načinom za­ veden. U ovom bi potonjem slučaju mjesto nave­ denih zakona, druge ovima i privatnom posjedu posve oprečne i protivne morali čitati. A tih ne nagjosmo, niti će ih itko, koji se objektivno stvarju bavi, naći. Napokon »puninom vremena« dogje na zemlju Isus, taj pravi reform ator bijednog čovje­ čanstva. On mu — čovječanstvu — pravu sreću i Božansku nauku donese, naznačivši mu, šta mu je potrebito, da u nebo dogje a upozorivši ga na ono što ga od neba odvraća. Radi toga je trebalo da i prema privatnom posjedu — u koliko odvodi ili dovodi do Boga — neko stanovište zauzme! Isus je to prigodice i učinio, a da nigdje privatni posjed nije kao takav osudio nit: komunizam pre­ poručivao, a još manje zapovjedao, što bi učiniti morao, kad bi privatni posjed protuzakonit i gnješan bio. Njegovu nauku djelomično nalazimo u Evangjeljima, te je od komunističke pritruhe posve čista. Isus jedino to preporučuje i naglašuje da srca svoga za ovu zemaljštinu ne pnvezujemo i u njoj zadnji svoj cilj ne tražimo. »Jer šta koristi čovjeku, ako sav svijet dobije a dušu svoju izgubi«, veli On. Pošto sam se ovim jednom prigodom opširnije ba­ vio, to ovdje samo jedno napominjem.1) Sedma zapovijed Božja glasi: ne ukradi, kojom se nešto tugjega kao njegovo isključivo vlasništvo pretpo­ stavlja. Ovu istu zapovijed On ponovno izriče i time nam najbolji dokaz ostavlja, da on nikome komunizma ne nalaže! Sto se neprijatelji, nekih Njegovih izreka kao pjan plota drže, to im odvraćamo, da su dotle sli­ jepi te neće da vide, ili bolje rekuć, neće da razu­ miju šta Isus na dotičnim mjestima kaže! Ali da, oni vole proti Isusu ustati i na Njega galamiti i vi­ kati, te zato se tumačenja ovakovih izreka traže, ne s one strane koja jedina imade pravo da tumači, nego s one, koja ni pojma o pravom smislu dotič­ nih izraza nema. Ne samo da nije Isus komunizma širio i ne­ prijateljem se privatnog vlasništva pokazivao nego niti Njegova Crkva od najstarijih vremena ’) Serafinski Perivoj, god. XXIII. (1909.) br. 1. str. 10—15, 1913. pa sve do danas. Koli apoštoli toli sv. Oci i drugi naučitelji crkveni nepovredivost privatnog vlasni­ štva naglasuju i brane! Ne smijemo paziti na one ogranke koji su se od Crkve otcijepili te neke po­ sebne vjerske šljedbe sačinjavali i komunizam za­ veli. Ovakva šta ne smijemo Crkvi predbacivati, jer dotični ogranci čim su se od Crkve otcijepili, odmah su prestali njezina uda biti, niti ona ikakovu odgovornost za njih i njihovo djelovanje na se prima. Pogjimo od apostola. Oni sami o sebi vele, da ono propovijedaju, što su čuli i vidjeli. Iz čega zaključujemo da bi oni, ako se je Isus ma i u pri­ vatnom razgovoru proti privatnom vlasništvu iz­ razio ili ga osudio, da bi to oni, velim, morali nama kazati, da ne griješimo, jer inače krivnja pada na njih, a ne na nas. Ovoga u istinu kod apostola ne nalazimo nego dapače protivno. Apostoli nam kazuju da prvi kršćani kuće po­ sjeduju, a da if> zato ne kore. Čovjek neki, imenom Ananija, prodade svoju njivu, a apostol mu, veli, da ju je mogao i zadržati i ne prodavati ju. Apo­ stoli preporučuju kršćane u Jeruzolimu dobrohot­ nosti drugih kršćana i moli za njih milostinju. P e­ tar veli šta je potrebito da se spasimo, ali ne veli da se posjeda odreći imamo. Pavao neće da od kršćana išće da ga po dužnosti uzdržavaju nego hoće da si vlastitim rukama kruh zaradi. On nije niti poželio tugje stvari, sjećajući se zapovijedi, koju je Bog u starom zavjetu Židovima dao. U kratko, oni se drže nauke svoga božanskog Uči­ telja. Bolje je davati nego uzimati! A odakle da dajemo ako ne od svoga! Jedno je samo mjesto u Djelima Apostolskim, iz koga bi se dalo zaključiti da je megju prvim kršćanima — bar u jeruzolimskoj općini — ko­ munizam vladao. O prvim se naime kršćanima u rečenoj općini pripovijeda, da su im sva dobra za­ jednička bila i da su kršćani njive i druge stvari prodavali te novac u općinu stavljati. Nu na ovo samo to primjećujem — jer ću se posebnim član­ kom na ovo osvrnuti — da se na dotičnom mjestu ne radi o komunizmu u strogom modernom smislu, nego smisao navedenih riječi jest taj: da se prvi kršćani nijesu smatrali vlasnicima nego upravi­ teljima svojih dobara, te su tako primjerom apo­ stola potaknuti bili da su svoja dobra za pomoć ubogih i siromaha rado upotrebljavali, i megju sobom tako živili da su si punim pravom reći mogli: što je moje to je i tvoje! O komunizmu dakle ne može ni govora biti! �121 Jesu li napadaji na privatni posjed opravdani. Nauku apostolsku baštiniše sv. Oci i crkveni pisci te ju čistu sačuvaše i nama predadoše. Dakle su ju i gledom na privatni posjed čistu sa­ čuvati morali. Pak su je u istinu i u ovom pogledu sačuvali. Istina neki bi protestantski učenjaci htjeli da ko li sv. Oce to li samu Crkvu kao neprijatelje privatnog posjeda prikažu. Nu što se sv. Otaca tiče to ne niječem, da koji sv. Otac nema možda ta­ kovih izraza, iz kojih bi se zaključivati dalo kao da je i on za komunizam. Ali pri ovome treba da ne samo na riječi nego i na njihov slovnički, lo­ gički, psihološki savez, te na druga okolnosti, pa­ zimo. Pazimo na vrijeme kad je spis nastao, te kome je upravljen. Ne smetnimo s uma niti kršćan­ skog uprav svetog života, a uz to se i monaha sjetimo. Sve ovo pred očima imajući, prosugjujmo njihove riječi i izraze, te pravi smisao tražimo. Kršćanski učenjaci ne nagjoše ni jednog sv. Oca, koji bi se za komunizam u modernome smislu zagrijavao; dok protivnici sa raznim presudama djela sv. Otaca čitajući, njihove izreke krnjeći i riječi iz saveza trgajući nagjoše da su neki sv. Oci protivnici privatnog vlasništva a zagovornici ko­ munizma! A dokazi? Nema ih! Gledom na katoličku Crkvu, da je ista pri­ vatno vlasništvo osugjivala, to je samo tvrdnja koja se ničim dokazati ne može. Ta kako bi ga osugjivala kad je i njoj samoj privatno vlasništvo za bogoslužne čine neophodno potrebito! Da ga ne osugjuje pokazuje činjenica - da samo jednu navedem - što je crkva od pamtivijeka do danas razne darove pokretne i nepokretne od kršćana primala. A kako bi se to sa njezinom naukom spo­ jiti dalo!? Da katolička crkva nije neprijateljica privatnog vlasništva pokazuju nadalje razni po­ krajinski i općeniti sabori; na kojima se zakoni kuju, a kojima je svrha privatno vlasništvo dru­ goga, netaknuto sačuvati. A ako se ovakovi za­ koni od Crkve izdavaju, onda mislim, da je posve neopravdano katoličku Crkvu neprijateljicom pri­ vatnog vlasništva kao takovog prikazivati. Ta tko više njeguje i preporučuje rad, po kome čovjek razna dobra stječe: radi i moli, veli Crkva! Kato­ lička Crkva vjerna zaručnica svog nebeskog Za­ ručnika samo ono uči, što i On. On je rekao da ne privezujemo srca za ova zemaljska dobra, pa to isto i ona uči. Dok dopušća djeci svojoj da i ze­ maljska dobra posjeduju, dotle im zabranjuje ne­ dopuštenim si načinom ista pribavljati, te im ujedno dovikuje: gori srca! Služite se dobrima ovoga svijeta, posjedujte ih, ali srca za njih ne privezujte, jer će Vas od Boga odvratiti. Ovo je nauka katoličke Crkve! Znači li to privatno vlasni­ štvo osugjivati i griešnim ga proglašivati? Sigurno da ne. Ni povjest katoličke Crkve ne kazuje i ne potvrgjuje protivničkih tvrdnja, kao da je privatni posjed nasilnim načinom proveden, dakle griešan i protuzakonit! Ovakovih svjedočanstva dalo bi se iz povjesti sviju naroda navesti, nu da ne dosagjujem, zaključujem ove retke s generalnom primjedbom: Svi narodi privatno vlasništvo zakonitim sma­ trahu; svi su se narodi ovoga držali te nikome nije na pamet palo da privatno vlasništvo istisne a komunizam zavede male i neznatne iznimke, izuzev, koje se u množini drugih naroda gube tako, te se na njih niti pozivati ne možemo! Do ovog rezultata dogjosmo, povjest najsta­ rijih i najkulturnijih naroda prevrćući te prema tomu i socijalistička tvrdnja, da je s početka ko­ munizam vladao, pada! Veselilo bi nas, kad bi nam oni objektivno i bez predsuda obragjenu povjest našli i pokazali, koja je do protivnog rezultata došla! »Privatni je posjed tako star kao i pleme ljudsko«, to uči povjest, učiteljica života. G. G uenot: -------- -- Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). XI. Apostolsko Nasljedstvo. Blizu godinu dana poslije dogagjaja, imešenih u pregjašnjem poglavlju, jedne večeri mje­ seca lipnja, tri su čovjeka bila na sastanku u jednoj dvorani Zlatne Kuće kraj prostranoga triema, gdje se je čekalo cesarev saslušaj. Dvorana je bila ukrašena nevigjenim sjajem, kao i sve odaje carskoga dvora. Unutar je bilo sami jedan stol umjetnički izragjen i nekoliko sjedalica, bogato urešenih i uz zidove prislonjenih. Pod je bio od mozajika iz skupoga mramora napravljen. Tri čovjeka sjedila su u dnu dvorane i izgledalo je, da su bili zabavljeni nekim najozbiljnijim i naj­ važnijim razgovorom. Dva postarija, čije je drža­ nje odavalo predmet položaja, prelijevala su div­ ljim licem očaj i silovitost hira, koji im dušu mučili; iz crnih im očiju munje su sijevale. Godine, što no im glave obijelile, nisu mogle ovim ljudima dati mira i vedrine, kao što je obično kod staraca. �122 Br. 8. — »SERAFINSKl PERIVOJ« 1913. Treći, mlagji, jer je bio jedva dopr’o polovici svoga života, skrivao je pod prividnom dobroćudnošću dušu, i ako ne opaku, barem ne onoliko podlu i pokvarenu, kao što je bila i ona njegovih drugova. Ova tri čovjeka, koja se često javljala u ovome pripovijedanju, bila su Tigelin, Hermes i Veturij. Dvije su godine, otkako su dva prva išli k istoj svrhi, uništenju kršćana. Neko vrijeme, za smrtnih kazna udarenih kršćanima, pod izli­ kom, da su Rim zapalili, dva su zločinca mislila, da su se domakli ostvarenju svojih želja; nego, mi znademo, kako je cezar bio primoran ustaviti se na putu svojih krvavih osveta. Sto se tiče Veturija, on je na umu imao jedino novac sticati; sva mu sredstva bila dobra: savjest, čast i obi­ teljska ljubav, sve to u njegovim očima ništa nije vrijedilo. Zlatni zveket i nada u dobru večeru bilo je dovoljno, da ga makne bez straha i bez grižnje savjesti u krvavo blato zločina. Ta se tri čovjeka nisu tu slučajem sastala: oni su došli, da se cezaru udvaraju; za tim su ovaj sastanak upri­ ličili, da bace zajednički pogled na prošlost i odatle, da crpaju pouke i da nove osnove izmišljaju. »Sto nam je koristio požar Rima i pogibli, kojim smo se onda bili izvrgli, kad ova neukro­ tiva šljedba iznova se strašno množi?« govorio je ogorčeno Hermes. »Jesmo li se mi dakle mukte u zločin upleli? Jesmo li uzalud raspola­ gali sa Cezarovom moću i javnom mržnjom? — Mi imamo posla, odgovori Tigelin, sa lju­ dima punim obiesti. — Pa i mi, odvrati oslobogjenik, znademo drski biti; mi smo u boljim prilikama od njih, uz nas je prijateljstvo i milost vladareva. — Ti su ljudi jaki, Herme, jači nego ti misliš. Ti vidiš, oni su preuzeli javno propovijedanje; oni nami prkose. — Naopako će biti po njih, nadam se, što nas izazivlju. Dan možda nije daleko, kada ćemo biti u stanju, da ih uništimo. — Oni nas se, na žalost, ne boje. — Kad nam drugi put vide mač i smrtne kazne u ruci, oni će drhtati. —■Bojim se, da se varaš. — Misliš, da muke neće njihova ustrajnost uzdrmati? — Možda će neke oslabiti, kao što se je lani dogodilo; ali će se njihovi poglavari s našim naprezanjem rugati. — Što se njih ne može raniti? - Može doduše; ali oni preziru život: njima smrt ni malo ne izgleda strašnom, pa i onda, kada su. uza nju najstrašnije muke. Vidiš, ja sam ih proučavao, pa me njihovo vladanje posred muka prepadnulp.« Hermes je časkom zamišljen stao, pa je onda rekao: »Kad bi se oni barem zadovoljivali s tim, da svoju prokletu vjeru u srcu čuvaju! nu oni se smatraju nekako dužnim, da nju šire. Oteli su nam Servilija Tuska, uza svu našu hitroliju, što smo ju uložili, da ga zadržimo. —Tko bi ikada bio pomislio, uzdahnu Tigelin, da će taj raskalašeni čovjek, Neronov miljenik i veseli drug naših gozdba, na taj se način pustiti, da ga zavedu? Što se sada s njim dogagja? Više ga ne vidim: rekao bi, e se je iz života ili barem iz Rima iselio. ipak on živi uvijek u svojoj gradskoj kući; a rijetko izlazi. Kada se pojavi na javu, uvijek se drži ozbiljno, kao kakav filozof. — Reklo mi se je, da je još dva ili tri puta bio na dvoru; nego, da se je zadovoljio sa mnoštvom dvorjanika vladaru se pokloniti, a više na njegove gozdbe nije dolazio. — Što govori Neron o toj promjeni? On je bijesan; on se je zakleo, kad bi znao Servilijeva zavodnika, da bi skupo svoju drzovitost platio. Cezar ne može oprostiti kršćanima, što se veru megju njegove robove i prijatelje. Na tu samu pomisao on pobjesni.« Hermes se je podsmjehavao. »Pa je li dakle nemoguće naći krivca? — Ne mogu reći. Što se mene tiče, ne znam, koga bih krivio. — Dobro! ja mogu imenovati dva čovjeka mjesto jednog. Jedan su i drugi mnogo doprinijeli Servilijevu prekovraćenju. O komu hoćeš, da govoriš? — Bit će bolje, pitaj Veturija, on zna o tome na dugo. — Govori, Veturije, reče Tigelin; poznaješ Ii one, koji nam Servilija ugrabili? — Poznam ih, odgovori brzo čankoliz. — Odmah ih imenuj! Marko Plaucij i Pavao uvrstili su Servilija u svoje društvo. Prvi ga je poučavao u kršćan­ skoj vjeri, a drugi ga u otajstva uputio. — Odakle ti ti podatci? - Meni ih je kazao jedan Servilijev rob; on ga je čuo, gdje je sam ove činjenice jednome oslobogjeniku pripovijedao; on je očni svjedok. — Stavno je, da u prošlosti nismo uspjeli, ustvrdi Tigelin. Kako se treba vladati, da se domognemo naše svrhe i da srušimo kršćane?« �Keronove žrtve. Hermes je htio odgovoriti, kad eto ti u dvo­ ranu čovjeka, ovisoka stasa. Tigelin, rfermes i Veturij odma se dignu i pred njim se smjerno poklone. Dolazniku je bilo oko petdeset godina i stasa i hoda je bio udivljenja vrijedna. Na njemu je bilo filozofsko odijelo i kabanica; duga mu se je brada, nešto prosijeda, na prsi spuštala; gusta mu je kosa, posijana srebrnim nitima, dražesno se po ramenima ielijala. Nego, neki je nemirni, čudni i strašni izraz označivao njegovo oduljeno lice; neko je sumorno svjetlo plamtilo u dnu njegovih crnih očiju. Posvemašnost ovoga čovjeka, nje­ govo držanje i njegovi načini zadavali su neki tajni strah. Rekao bih,f e je jedno od onih tajinstvenih bića, stvorenih u pučkoj mašti, koja se ustaju iz groba, da strave žive. To je bio Šimun vrač. S početka se bio nastanio u Samariji, pa je svojim čarolijam tuđe narod varao i prodavao se krepošću Božjom. Kad je bio Filip došao u taj grad, pripovijedao je Isukrsta i tvorio sjajna čudesa. Šimun, svladan snagom riječi i djela apo­ stolskih, povjerova Evangjelju i krsti se s velikim brojem svojih pristaša. Kada su apostoli u Jeru­ zalemu čuli, da je Samarija primila riječ Božju, brzo onamo pošalju Šimuna - Petra i Ivana. Ovi potožiše ruke na novoobraćenike i moliše, da sagje nada nje Duh-Sveti. Šimun Mago, gleda­ jući, kako Duh-Sveti stoji nad glavam onih, na koje su apostoli ruke polagali, ponudi im novaca i reče: »Dajte i meni vlast, da mogu podjeljivati Duha-Svetoga.« Nego, Petar oštro ga pogleda i odma mu od­ govori: »Neka tvoj novac pogine s tobom; jer si dar Božji procijenio cijenom zlata. Tvoje srce nije iskreno pred Gospodinom; čini pokoru, da ti veliki grijeh, što si ga učinio, bude oprošten.« Otkada se je Šimun odmetnuo od Crkve, u koju se bio neko vrijeme zaklonio, otada se podao više no ikada prvo na svoja vračarska djela. Ovih je posljednjih dana došao u Rim i postigao velikog uspjeha na Neronovu dvoru, jer je i Neron bio pohlepan upoznati se s njegovim bezbožnim tajnam. Sretnici grada i bogati patriciji, koji nisu vjerovali ni u krepost ni u budući život, zaljubiše se u Šimuna s nekim neograničenim udivljenjem. Oni mu iskazivali božanske časti i cezar ga smje­ stio u svoj dvor i okružio ga izvanrednim sjajem. Doduše, Šimun je bio prvi čovjek u tajinstvenim znanostima, koje je Neron strastveno ljubio; on je više pokusa učinio u znanostima teurgije (zazi­ vanja duhova), pa i nekromantije (vraćanja po­ 123 moću mrtvih); on je potpuno poznavao tajne Haldejaca i ostalih istočnih astrologa. Kao da se So­ tona uselila u ovoga čovjeka, da lakše svijet vara i uništi čudesa, koja su apostoli za sobom sijali. Tigelin nije mogao odoljeti čuvstvu veselja, a na pogled velikoga vrača. »Božanski veleume, reče mu, u zgodan nam čas dolaziš. - Što od mene želite? upita Šimun ozbilj­ nim glasom. Mi se razgovaramo o onim, tebi pozna­ tim, tugjinskim učiteljima, koji od dugog vremena uznemiruju i grad i svijet. - - Jesu li izvršili koje novo djelo? - Pavao, jedan od njih, zaveo je Servilija Tuska, prijesnoga Cezarova prijatelja. Petar, glavni poglavar šljedbe neprestano propovijeda i k sebi privlači ljude svih redova. Znam, da su ti stranci puni smihonosti. Ništa mi ne kažeš, dok mi pripovijedaš, da oni javno propovijedaju svoje nauke. — Mi tražimo, kako bismo ih mogli na putu f iščupati. Poznam Petra, priuze Šimun, poznam i Pavla. Istina je, moćni su; nego ja ću ih brzo po­ biti, pa ih prisiliti, da priznadu, e je moja znanost njihovu natkrilila, pa i moja moć, da se visoko iz­ diže nad njihovom, s kojom hoće, da je nebo na zemlji. Neću im druge kazne udarati: to će biti dosta«. Tigelin i Hermes nisu ga dobro razumjeli, pa su htjeli dalje govoriti, ali im vrač dade znak, da ga ne prekidaju. »Došao sam u Rim, proslijedi, da se proti njima, kao proti ličnim neprijateljima, borim. Ja ću se poslužiti samo s božanskim oružjem, što ga posjedujem; pokazat ću niskoću čudesa, s kojim zasjenjuju oči naroda, jer ja ću kud i kamo veća učiniti. Ja vam velim, brzo ćete vidjeti njihovo javno poniženje«. To Šimun reče i povuče se. Tada se tri čo­ vjeka, što ga slušali, mukom pogledaše, za tim se složiše, da valja počekati učinak vračarevih rieči. Iste večeri, Tigelin kaza Neronu, više no ikada podatu vračarstvu i zanesenu za tom užasnom znanošću, da se Šimun. sprema, da sazove narod u Veliki Cirkus, da tu javno dokaže svoju nadna­ ravnu moć. »Što će on uraditi? upita prefekt; kakovo je čudo obećao izvršiti? �124 Br. 8. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« — 1913. — Čudo prvoga reda, komu nitko neće moći prigovoriti, jer će ga oči sviju moći lako gledati. On, čovjek tako velik i tako mudar, koga bih ja rado bogom nazvao, on tvrdi, da će se u nebo popeti pred narodom«. Tigelin je, u čudu tražio, ako bi čitao u vla­ darevu pogledu, govori li ozbiljno. Neron će, znadući za prefektovu sumnju: »Evo, što mi je obećao Šimun, i to danas. Nego, tu stavlja jedan uvjet. — Koji? upita Tigelin s nekim nepouzdanim izrazom. — 0 , ne misli, Tigeline, da ga je teško ispu­ niti. Veliki vrač traži samo, da bude u cirkusu vr­ hovni poglavar kršćana. On će tu biti, bude li po­ treba, ja ću ga na silu dati dovesti. — Misliš li, cezare, da taj čovjek, pa ne znam kako moćan bio, sve što obećaje može ispuniti? — Jest, stavno, ja vjerujem. Nisam li ga više od jednog puta vidio, gdje stupa površinom vode i prelazi preko plamena sporim korakom. Tigeline, proslijedi Neron, svršilo je tugjinsko praznovjerje. Ako veliki vrač izvrši najavljeno čudo, a ja u to ne sumnjam, ni riječi ni djela kršćanskih učitelja više nikada neće naći odziva«. Prefekt je pretorija bio uvjeren, da će takove pošljedice biti, ako uspije Šimun. »Kada se je vrijeme utanačilo za taj veliki dogogjaj, reče on. — Kroz tri ću te dana pozvati u cirkus, gdje ću i ja prisustvovati divnom prizoru, koji će krš­ ćane smesti. — Želim, cezare, da se tvoje očekivanje pot­ puno izvrši«. Još u zoru odregjenpga dana, svjetina je po ulicama žuborila i grnula u Veliki Cirkus. Mnogo prije označene ure, kada se je prizor imao odi­ grati, neizbrojne mramorne stepenice iščezle su pod stotinama hiljada gledalaca. Svjetina, pohlep­ na zabave, još je nije takove vrsti imala, kakovu je očekivala. Kazivali joj, da će neki čovjek silno naobražen i koji se proglašuje nadčovječjim bićem letjeti po zračnom carstvu i nebesima se vinuti; za to se je zgrnula da vidi to slavlje veleuma. Osim toga je znala, da se obećano čudo odnosi i na sve­ čani dvoboj dviju nauka, naime: one poganskog svećenstva i one, koju propovijedaju Hristovi apo­ stoli. Pobjeda se imala dodijeliti čovjeku, koji bi izveo djela došle običnim ljudima nemoguća, da s njima potvrdi istinu svoje riječi. Neron je za rana došao u pratnji sa Tigelinom, Otonom, Hermom i više ostalih dostojanstvenika. Na carskom pod­ nožju, uz običajne počasti, mjesto zauze. ŠimunPetar, na silu doveden, bio je tu, u dvorani, koja je cirkusu pripadala, i tu je čekao. Cezar naredi, da ga se izvede na borilište. »Ja hoću, reče on Tigelinu, da bude svjedo­ kom slave svoga neprijatelja, onoga Šimuna, koga je on nekoć u Samariji osudio, isključio sa kršćan­ skih skupština i koga još i danas ozloglasuje«. Apostolski se prvak pojavi svojim običajnim dostojanstvom. Sveti se je starac primicao kraju cirkusa prama carskoj loži. On je išao preko bori­ lišta tako veličanstveno, da ga je narod, koji čas prvo bio spreman rugom ga obsipati, gledao muče s nekim počitanjem. Neron, koji ga prvi put vidio, osjeti neko čuvstvo neopisivoga straha; on je gle­ dao u tome čovjeku neku nadnaravnu moć i uzvi­ šenu krepost, koja je osugjivala njegove zloće i sve strahote njegova života. Petar je stao uspravno, ispod odjeće prekri­ ženih ruku, u sabranom držanju, koje je odavalo mir njegove duše i neodoljivo apostolsko pouz­ danje u sretan izlaz iz Cezarova paklenog izazi­ vanja. Izagje i Šimun na svoj način, u čitavom sjaju vladareva prijateljstva. Bio je bogato odjeven; zlatna mu je kruna vjenčala široko čelo i lijepo uz­ državala njegove duge vlasi. Grimizni se plašt lelijao po njegovim plećima i na pola mu bijelu od­ jeću pokrivao. Na licu je ovoga čovjeka odsijevala neka sumorna ljepota, oznaka propaloga arhangjela, koga je zastupao, Šimun se primače carskom doksatu i pozdravi cezara, a ovaj mu odgovori milosnim prijateljskim kretom. Uzvišeno mjesto sjajno narešeno, namijenjeno velikom vraču, dizalo se je posred cirkusa, u jednakoj odaljenosti od Neronove lože i mjesta, na kom je bio apostol. Šimun krene prama počasnom mjestu i ponosno se uz stube na nj uspe. Odatle svojim dubokim i straš­ nim pogledom preleti redove gledalaca; za tim pod sotonskim uplivom onoga oka, s koga su se otimale paklene rijeke, narod je na svojim neiz­ mjernim stepenicama zadrhtao i snažni je glas odobravanja drmao cirkusom i zrakom; jer gri­ mizni čator, koji je obično suzbijao sunčev žar i nebeski pogled, onoga dana nije se rastegao, da se vrač uzmogne nesmetano kroz obzor penjati. Ce­ zar i narod pozdrave vrača, kao kakovo božan­ stvo. U tom ugodnom času, Šimun baci na Petra pobjedonosni pogled i sjede na podignuti prijesto; a Petar je ponizno stao, plaštem ogrnut, kao da ne čuje viku naroda. �Neronove žrtve. Kad je znak pošao sa carskih dušeka, vrač se diže. 125 Dr. Arnold: = = = = = = = = Kad te god’jer . , . Petar je, kroz to, pameću molio. Molio je Hrista, da ne dopusti slavlja svome neprijatelju; ponizno mu se utjecao, da još jednom smete pak­ lene vlasti i to na mjestu, gdje je njihova kula i pri­ jestolnica njihova carstva. U brzo se Šimun stade polako dizati sa svoga uzvišenoga mjesta i letjeti zrakom povrh cirkusa. Narod udari u bjesomučnu viku i svetogrdno nadijevanje božanskih imena vraču. Obzorje je bilo posve mirno; ni ćuha vjetra ne bih u zraku; sunce jQ neštedice prosipalo svjetlost po cirkusu. Od časa do časa užasna munja zviznu zrakom i zabliešti gledaoce, a oni onoga časa umukoše; Šimun vikom od užasa, strmoglavi se, a noge mu se i rebra o mramorni ugao u cirkusu polomiše; krv je nesret­ nika poprskala i carsko odijelo. Hrist je pobijedio. Narod, trgrtuvši se iz svog snebivanja, sruši na umirućega vrača nemilosrdne pogrde. Kad te god’jer, majko Spasa, Glasnom pjesmom slavit želim — Ona mi se tvoga krasa Zamre već na usnam vrelim. Tako ne znam slasti velje, Sto ju pjesma tebi stvara; Moja grud od puste želje Samo strepi i izgara. Ah, stvori mi dušu lirom, Kojoj strune same zvuče — Da te glasno slavim s mirom Do podnožja stojeć muče! Prof. R. Strohal, Zagreb: — ----- Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje. 5.' vedeni na hrvatski jezik po ocu tra Ivanu Grižostomu Keršiću Oesaninu god. 1734. Dr. Arnold: Da si zdravo . . . (Svršetak.) P o g l a v l j e 19.: O d i n t r a d o v . Da si zdravo, majko Spasa, Ponajljepša žena sviju! Tebi ravna nema krasa, Otkada se v ’jenci viju. U kamu su htjeli čistom Lik ti bajan izvajarit; Na platnu su mnjeli kistom Bojama ga svim ostvarit. Kušali su: ne bi Г pjesma Bila u tom bolje sreće; II zvukova divna česma, Koja istim zvjezdam kreće! Ali zahman. Do tog časa Svaki trud je osto sjena — Da si zdravo, majko Spasa, Ponajljepša sviju žena! 9S3f\ Pinezi, ki se čekaju na mostir, od kud koli dojdu, da se zapišuje na kvateran z istim titulom i u dan ki prijeti budu i da se postave u škrinju trih ključi, iznamši onu tolikost, ka bude potribna spendituru za samu hranu jedne šetimane i pod penu izgubljenja oficija. Ni g(va)rd(ija)n ni prokuratur da mozi prodati koju stvar, ka se čeka na mostir, koja valja već od pet škudi prez povoIjenja i lisence posobojne od familije. P o g l a v l j e 20.: O d š p e n d i j . 1. Na libru više rečenomu, imenovanomu kvaternu, ima biti zapisano od šetimane do šeti­ mane ono, ča je potraćeno u istoj bilo bude. Upišivajuči dan, miru, kakovost i precij robe kupljene pod penu izgubljenja oficija onomu, ki bi uzmankal u onomu budi prokuratur ili spendidur, ako se nahoditi budu u nemalahnoj stvari neharni. 2. G(va)rd(ija)n, prokuratur i spendidur da ne mogu spendati niti duga činiti više pet škudi prez povoljenja familje pod penu istu zgor imeno­ vanu. �126 Нг. 8. - ■SKRAM-VSKI РШ УОЛ 3. Kadi nahodi se koja stv a r za poriapravitl ili iznova sagraditi na spendij mostira, ako ne prehita šumu 10 škudi, mozi to učiniti g(va)rd(ija)n s povoljenjem familje. Ako ariviva do šume 50 škudi, iziskovati se ima licenca od pro(vin)c(ija)la, ako li prehita šumu od 50 škudov, potribuje licenca od jenerala pod penu izgubljenja oficija. 4. Nijedan od naših pod penu izgubljenja ofi­ cija mozi parićevati pašti na postu fureštom, ki nisu fratri naši od dobar mostirskih izvan solenitadov od reda našega, ako nisu dobrotvorci ali rodjaci fratrov, ki su putnici, niti mozi darivati mostirskoga, ako ne čto malahno o božiću, o vazmu i sviću na dan očišćenja blažene dive Marije, i to nego samo onima, ki služe mostirom i vridnim dobrotvorcem. 5. G(va)rd(ija)n budi zadovoljan istimi pijetancami, ke su pripravne za ostale redovnike od familje pod penu u volji pro(vin)c(ija)la, ke pijetance po običaju redovskomu da budu one kakovosti i kolikosti, da nimaju tužiti se fratri vridni, raz(um)ni i kreanti. 6. Šume tako datja kako prijetja imaju se oči­ tovati svaki misec u publikom refitoriju i imaju biti podpisane najmanje od jednoga izbrana od familje pod penu izgubljenja oficija g(va)rd(ija)nu. ako bude našast ne u malahnoj stvari neharan. 7. G(va)rd(ija)n da ne prenaša u druga mista libri od računov, to jest kvaterne neg predade dru­ gomu g(va)rd(ija)nu novomu ili postavi u arkivij, ako puni jesu. Rečeni libri paka ako ravno podpisani o vižiti pro(vin)c(ija)Ia iii jenerala, mogu se jošće razgledati, ne sudeći vižitatur od pravice ma samo od kalkola šumov, ako ni prije opomenjen, ma ovo činiti se ima u nutra 10 godišć po vižiti na istanča najmanje dvih fratrov dostojnih vire. 8. Da g(va)rd(ija)n i prokuratur dadu vižitaturu libri od računov, ki se imaju razviditi, i od­ više tri inventariji, ki ako nisu, budi obligan g(va)rd(ija)n učiniti ih unutra pristojnoga vrimena za odlučiti se od pro(vi)nc(ija)la pod penu izgub­ ljenja oficija. Prvi. inventarij da bude od dobar štabilih i svakojačke oblasti, ke se čeka na mostir, to jest u komu statu mostir nahodi se ili bitju, drugi od mobilov, ke su najprvo od sekreštije, librarije, konobe i robe za uz fratrov, — treti paka po imenu libar od granara, na komu se ispišuju intrade od godišćev ne samo od žita, ma jošće od vina, ulja, sočiva i drugih stvarev blagovanja, ke ishode ili od zemalj nu. drskih ili od prošanj i konšum istih po ta način, da ćaro aparit bude kolikosti svih stvarev blagovanja, ke su u 191.4. mostiru. Da bude jošće u svakomu mostiru jedna karta za pridati vižitaturu, u koj bude upi­ san numer od kreditov i dugov. I ovi tri inventa­ riji i kako jošće karte imaju biti podpisane od dvih redovnikov najvridnijih od mostira, kih ako vižita­ tur bude iznajti, da su dilovali s privarom, ima ih prozvati brez glasa ativa i pašiva za 3 lita. 9. Stvare mobile svete i od velike valje nimaju zapenjivati nego samo na montu od pijetadi i u vrime velike potribe, ka se ima doprovati od sve familje i s licencom apoštolskom pod penu izgubljenja glasa ativa i pašiva za 3 lita. Koju penu podniti hote jošće sakrištan i g(va)rd(ija)n za 6 rniseci, ako budu posuditi ku stvar preciožu prez licence familje. 10. Kadi bude broj zadovoljan fratrov, imaju se izbrat od familje jedan depožitarij, prokuratur i spendidur, koji imaju se z g(va)rd(ija)nom svitovati u aminištracionu dobar mostirskih. i 1 Napokom svaki ili g(va)rd(ija)n ili pro­ kuratur aliti spendidur ako nasašt bude, da je či­ nija šćetu ili privaru u aministranju dobar mostir­ skih, budi udilje izvadjen z oficija, a provinc(ija)l da prokura s harnostiju, da se ponaprave škode mostiru podane. Laici jošće, ki bi posvojali na malan dil limozine prijete na ime mostira, da su privani glasa i precedence na 1 lito. a v l j e d v a d e s e t i p e r v o 21.: O d p e n e o n o g a ki k r e d e . 1. Ako koj od naših, ča jedan bog, ukral bude koju stvar veliku, ka je za už mostirski prez raz­ biti vrata i šalva robe, za prvi put će biti postav­ ljen u tamnicu za 15 dan i u petak blagovati će kruha i vode piti; drugi put stati će u tamnici za jedan misec; treti put godišće, i ako ukrel bude drugi put, budi kaštigan po zlobi i kredbi učinjenoj. 2. Ako lupešćina bude velika i z razbitjem šalvarobov, prvi put hoće biti u tamnici jedno go­ dišće, drugi put 2 godišća. 3. Ako paka bude ukrasti vani z reda i lupešćina bude velika i škandaloža, da bude postavljen u tamnicu za 3 lita, ako bude lahka i škandaloža, da bude u tamnici 6 rniseci, ako brez škandala, miseci tri. P o g l a v l j e d v a d e s e t i d r u g o 22.: O d penemrmoraturov i udaravcev. 1. Ako koj bude govoriti reči, koje teško uvride dobro poštenje kojega fratra, da se postavi u tamnicu za jedan misec, ako protiva g(va)rd(ija)nu, za 3 miseca, ako li proti pr(ovin)c(ija)lu, za �3vkftfctrt«c»(t)d'i fMar.’iJЛгвбчд sv. » a t # 127 6 miseci, ki napokom ispisal bi librić glasnlfi u n u ­ mfr'daf', ndučan ili pratik, jednoga i drugoga za­ tra ili vani reda, budi odviše kaštigan za jedan kona, to jest svitovnoga i duhovnoga. 5. Ne budi našim slobodno apelirati se od pomisec i svaki petak o kruhu i vodi samo i privan karanja neg samo budi slobodno apelati se od tegglasa ativa i pasiva za 3 lita. čine podane po šentenciji. Oni, ki se apeliva, da se 2. Ako bi ki udrija fratra rukom, budi postav­ ljen u tamnicu za 8 dan, ako z drivom i teško, u protešta na prežencu dvih redovnikov, da će poći tamnicu 6 miseci, ako gvoždjem ili oružjem od šuperijuru većemu i od istih dvih redovnikov proognja, za čilo lito. Ako li bi paka uzmankalo koje tešt da bude podpisan. udo radi rane prijete, oni, ki je porazil, budi u tam­ P o g l a v l j e d v a d e s e t i č e t v e r . t o 24.: nici za 3 lita, ako li nadojde smert, da stoji u tam­ Od f u r e š t o v i p e l e g r i n o v . nici za vazda. 1. Udilje čim ki furešt dojde u jedan mostir, Za obignuti dakle ova zla meju nami i nada pokaže g(va)rd(ija)nu knjige od obedience i šimi fratri, proibljivamo svim pod penu tamnice neka mu reče uzroki svoga dosaštja, zač ako za za 6 miseci nositi ili konšervati oružja uvridljiva tratati svoji intereši ali za rekreacion, imal bude ili budu vlašće ili tuje. stati toti mnogo vrimena, pasavši 3 dni, ima se P o g l a v l j e d v a d e s e t i t r e t o 23.: O d vratiti kako drugi od mostira to jest da maši za s u d a c , a k u ž a t o r o v , s v i d o k o v i a p e ­ obligi od crikve one i grede u hor, ako g(va)rd(ija)n ljubeznivo ne bi ga ki put dispenšal. l a c i o n o v. 2. U onih mistih, kadi ima mostir furešt pod 1. Da suci ordinariji ili njihovi namistnicipenu u izgubljenja glasa ativa i pašiva za 6 miseci, redu našemu ne mogu formati pročesa, ako akuža- ne mozi prinoćiti u kućah jošće svojih rodjakov ili turi nisu se podpisali i podložili pod penu taluna, drugih redovnikov prez licence g(va)rd(ija)na 1. л n m i л!и . /4 МЛЛ ^1 л к л МП И /4 U »i П Н л Л /Л / \ 1 /"* \ • / * Ч /** \1 1 * • • koju posve imaju podnesti, ako ne budu zado­ 3. G(va)rd(ija)n i pro(vin)c(ija)l da imaju istu voljno dopravili istinu zlobe prikazane na sudu i oblast narediti sverhu fureštov i pelegrinov, koju to pod.penu nulitadi pročesa i privac(i)ona oficija imaju nad svojimi podložnici. Udiljice zato ako uzza 3 lita sudcu. manjkaju u koj stvari, mogu biti kaštigani z res2. Tolikajše svidoci da se nimaju prijeti, ako petom od jednoga i drugoga u kriposti regule i nisu dostojni vire i ako budu nasašti falši i prido- ovih kuštitucionov. biveni meju dvimi prisegi, da budu kaštigani za 4. Da fratri furešti, ki gredu u mostir svetih 6 miseci s penom rigorože tamnice i u napridak Kuzmi i Damijana od Rima, da su obligani po trih kako ljudi infami prez poštenja nimaju veće ni­ dnevih, ča su došli, celebrat za obligi one crikve i kada imat vire na sudu. odviše platiti libru na dan. Ako li ne reku misu, 3. Krivcem jošće kostitućenim da se dade jed­ budući žakmi ili laici, imaju dati 2 pavla. I.imajući noga fratra naučena, koj u nutra pristojnoga vre­ naši fratri ke se hoće pro(vin)cije, ka nima svoga mena moći bude braniti ih, koga ako sudac ne bude mostira u Rimu, kad gredu u Rim, stati u mostir hotil dopustiti, neka sudac isti ostane privan od svetih Kužmi i Domijana, zapovidamo zato g(vajroficija i glasa ativa i pašiva za 3 lita. d(ija)nu istoga mostira pod penu izgubljenja ofi­ 4. Napokom budi učinjen proces iziskujući cija, da nima prijeti ne samo fratre tretoga reda tako pravica, ma da učinjen bude od fratar u redu od France ma ni naših od sicilijanske pro(vin)cije, toliko za konšervati poštenje istoga reda koliko za imajući ova svoj mostir u Rimu pod imenom s(veubignuti tratnje, neka paka svaka dobro izajdu i to)ga Pavla na Arenali. s pravicom suda. Fratar si mozi uzeti jednoga čo(Nastavit će se). vika svitovnoga, ki ga prinastojati bude i ima biti �128 Br. 8. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. L I S T A K. Književno Društvo Hrvat. Franjevaca. Na 14. i 15. srpnja sastali su se u Sarajevu neki profesori i knji­ ževnici iz svih pet hrvatskih franjevačkih redodržava: ш. p. fra Lovro Mihačević, redodržavnik Bosne Sre­ brene, fra Ante Cikojević, definitor i profesor iz Ma­ karske, fra Anto M ajić.i fra A. Bubalo definitori i pro­ fesori iz Mostara, dr. fra Petar Grabić, profesor iz Zaostroga, fra Didak Buntić, profesor sa Širokoga Brijega, dr. fra Leon Petrović, profesor i tajnik redodržave iz Mostara, generalni lektor fra H. Uskoković i fra Petar Vlašić, profesori iz Dubrovnika, fra Silvij Kutleša, pro­ fesor iz Sinja, dr. fra Franjo Blažević i dr. fra Julijan Jelenić, profesori iz Sarajeva, fra Ferdo Krčmar, urednik »Glasnika sv. Franje« iz Zagreba, generalni lektor fra Teofil Harapin, profesor iz Varaždina, dr. i prof fra Dragutin Ikić i fra Eugenij Matić, profesori iz Visokoga, te fra Augustin Cičić iz Sarajeva, Sastanak je upriličen na inicijativu hrvatskih redodržavnika, a svrha mu je centraliziranje prosvjetnoga, a osobito književnoga rada svih hrvatskih Franjevaca. Skupština je otvorena nakon u kućnoj kapelici ispjevanog »Veni Creator«. Skupštinu je otvorio preč. Mihačević s oduLm govorom, u kome je istakao svrhu sastanka i preporučio ljubav i slogu. Iza toga skupština jednoglasno izabere za predsjednika p. o. Antu Cikojevića, a za tajnika dra. Petrovića. Zauzev predsjednik s tajnikom svoja mjesta, pozdravlja braću i zahvaljuje se na povjerenju, te preporuča složno i brat­ sko raspravljanje. Predlaže za raspravu pitanje literainoga rada i listova hrvatskih Franjevaca. Bilo je mni­ jenja, da se dosadanji franjevački pučki listovi reduci­ raju na jedan religiozni i jedan profani. Stvar se je živo i dugo raspravljala, nu mnijenje je prevladalo, da redu­ ciranje nije shodno ni probitačno. Što se tiče ostaloga književnoga rada, skupština je predložila, da se osnuje »Knj i ž evno D r u š t v o Hrvat . Fr a nj eva ca «. Dr. Leon Petrović predlaže, da se izabere odbor, koji će društvu nacrtati pravila, a kroz to, da se sjednica pre­ kine. Dr. prof. Ikić predlaže, da se u komisiju izaberu odbornici iz svih franjevačkih redodržava. Oba se predIoga jednodušno prime, skupština se prekine, a odbor­ nici krenu na posao. Pošto su pravila sastavljena, skup­ ština je ponovno otvorena. Na skupštini su dva put pravila pročitana, te se iz njih nakon svestranoga ras­ pravljanja o svakoj pojedinoj točci, u glavnome primilo evo ovo: Društvo će se zvati: »Književno Društvo Hrvat. Franjevaca«. Sjedište će mu biti, gdje stanuje pred­ sjednik. Cilj mu je ujedinjenje svih hrvat. Franjevaca u književnom radu, izdavanje znanstvenih i pučkih knjiga, te jednoga znanstveno-beletrističnoga glasila. Društvo se sastoji od upravnoga i nadzornoga odbora, dopisujućih članova, te utemeljitelja i dobročinitelja. Ute­ meljitelji su, koji polože u društveni fond, što će ga redodržave osnovati 100, a dobročinitelji 500 K. Upravni odbor sačinjava 5 odbornika izabranih iz pet redodržava. Od ovih pet odbornika jedan je predsjednik. Upravnome se odboru dodaje tajnik i blagajnik i t. d. Nadalje je skup­ ština izabrala u privremeni odbor: dra. Jelenića, dra. Grabića, dra. Petrovića, Vlašića i Harapina. Odbornici su opet dra. Jelenića izabrali za predsjednika, a fra Eugenija Matića za tajnika. Iza toga je skupština na redodržavništva upravila neke molbe, kao: »da se osnuje jedna smotra, po mogućnosti da se u tu svrhu preuredi »Serafinski Perivoj«, i preda društvu, da se bogoslovije centralizuju i t. d. Na skupštinu je prispjelo i nekoliko pozdravnih brzojava: od presvj, biskupa Mišića, redo­ državnika Rodića, redodržavnika dra. Eterovića, gvar­ dijana Tolića i t. d. i t. d. Bog dao, pa sjeme u Sa­ rajevu bačeno ne uginulo, nego poklijalo, razraslo se i urodilo stostrukim plodom! F. Z ippra, u čitelj: Ditimušićev »goli izvadak«. IV. Ni o jezičnoj strani knjige našega »slaviste« ne mogu na žalost ništa dobra reći. Knjiga je upravo neiscrpiv9 vrelo primjera, » k a k o n e v a l j a p i s a t i « . Neka dakle gosp. profesor potrebnu gragju za svoje gjake mirne duše odatle vadi. U drugu je svrhu i onako ne može upo­ trijebiti pri nastavi. Da mu olakšam posao, povadiću mu najprije jednu pregršt p r a v o p i s n i h i g r a m a ­ t i č k i h p o g r j e š a k a za sasvim male gjake. Neću dirati u takve, kojima već na čelu piše, da su štamparske, ali nagje li gosp. doktor ipak koju, za koju se može za­ kleti, da joj nije on kriv, neka se ne ljuti. Neke je pisac sam ispravio na kraju knjige, ali mora da je bio silno kratkovidan, kad ih nije mogao naći više nego 18. Neću da se hvalim, da sam i ja Bog zna kako pomno pabirčio po knjizi, šio više: rado dopuštam, da će ko drugi, vještiji od mene, još mnogo toga naći, što se otelo mome oku. Tome neka pruže dokaz ovi pri­ mjeri: govoriti ćemo, 13. i navesti ću, 105. »To je«, kako tvrdi gosp. profesor, »baš onaj glagolski oblik, koji bude često nepoznat i mnogome učitelju na definitivi«, p a e to i a k a d e m i č a r u , d o k t o r u f i l o z o f i j e , filologu, s l a v i s t i . . . J a d n a D u j m u š i ć e v a g r a ma t i k a ! — začm e mj. začme, 18. — p očim a mj. po­ činje, 36. — u nijednoj, bolje: ni u jednoj, 36. — korjenom, 38. — razne gragje (pl.) 38., takve imenice nemaju mno­ žine. — desili se mj. desi li se, 46. (kao i ono: govorili se �Lisiak. na str. 29.; u »Zori« je našao: b i l i rnj. bi li. — pojači za 3. 1. sing. prez. glagola p o j a č a t i , 59. — regje, 65. - ko-god mj. kogod, 72. i 177. — iza nekoliko stiha, 71. — živu, 91., 161.; to bi bilo 3. 1. pl. prez. glagola ž i v s t i, koji je u književnom jeziku neobičan; bolje je: ž i v e od ž i v j e t i . — otpočnje, 101. — miljenčem (instr.), 111. — u nami, 113. i svojimi, 122. — od njega se zahtjeva, 120. (vidi ocjenu »Zore«!), ali od toga glagola izvedenu imenucu piše sa ije zahtijevu,dat. sing.., 183. i zah tijevima, instr. pl., 186. — vriednosti, 123. — Miiičevića, 123. — Horaz, 129. (ovako Nijemci pišu to ime). — basni, gen. pl., 132., tako i popijevki, 157., ali na istoj strani piše i: p o p j e v a k a . — sv. Pismo, 133. (tako bi se to pisalo, da je ime kakvog sveca, recimo »s v. P e t a r«, kao naslov knjige ima se pisati » S v e t o p i s mo « ili »Sv. p i s mo « ) nisu, 145., 146., 183. — preživljenoj mj. preživjeloj, oživljeno mj. oživjelo, 34., 136. (ovo pošlj. za njem. b e s e e 11, v. G. II. 8.) — rodoljubia. 135. stojati, 26., 61., 195., 201. — uliva, izliva, 18., 137., 156., 202. — reci, inf., 161..-— iscrpio mj. iscipao (crpsti), 118. — putevima mj. putovima, 137. i na više dr. mj. — upli­ tati mj. upletati, 138. i na dr. mj. - ogjela mj. odjela, 161. (očito štamp. pogrješka i ja je mećem amo samo kao analogan primjer onome iz »Zore«. g j e c i mj. djeci, koji je D. unio u svoj popis »pravopisnih« pogrješaka) pjesničtvo, 173. - osvjetli, 177. svrhi, 177. (s 1i k i, 21.) — vrlo mali sujeta, 187. (pendant uz onaj primjer iz »Zore«: odregjenih n a s t a v n i sati) Njemaca, 191.— primjetbom, 197, — mjestni, 204. rekao bi za 1. lice, 205. — Ovamo ide i pisanje riječi vjerovatan (vjerovatnost), koja u knjizi više puta u ovom obliku dolazi, a Maretić za nju veli: » Ni š t a n e v a l j a oblik v j e r o v a t a n , kako gdje koji pišu misleći, da je to pravi hrvatski ili srpski pridjev...« Treba v j e r o j a t a n . 1) \ Ovdje mi valja spomenuti i nedošljednost gosp. profesora u pisanju nekih, naročito tugjih riječi. Čini se, kao da kadšto koleba, kako bi ovo ili ono pisao, pa mu tako izlaze iz pera razni oblici iste riječi. Ta se po­ java može često vidjeti kod dječice u osnovnoj školi; napišu koju sumnjivu riječ i ovako i onako, pa kalku­ liraju pri tom: »Jedno će valjda valjati, a za drugo ću reći, da sam se prevario.« Ali to se ne bi smjelo dogagjati kod stručnjaka jezikoslovca, u koga bismo, da je sreće, mi laici mogli upirati oči, ne bismo li u sumnjivu slučaju naučili od njega, što je pravo ili što je bolje. Tako on piše: V e r g i l i j e — V e r g i l — Vi r g i l , l i o r a c i j e — H o r a c — H o r a z , bogu B a b u — Ovako u ostalom piše i sam D. tu riječ na jednom mjestu (sir. lO t). Ili je tu možda .šta m p a r s k a p o g r j e š k a slučajno i s p r a v i l a pravopisnu pogrješku? Ima svakakvih zanimivih slučajeva! 129 bogu B a k u , h i s t o r i j a i s t o r i j a, a n a h r o n i ­ zani — a n a k r o n i z a n i , k a n c o n a — k a n z o n a , e p o s — e p (u raznim padežima), d r a m a t s k a tehnika — d r a m s k a tehnika, s t i l — s t i l . Ova nedošljednost opaža se i kod ukidanja zijeva u stranim riječima; dapače i kod jedne te iste riječi koleba gosp. profesor. Tako piše, recimo, i t r i j u m f i ­ r a t i i t r i u m f. Ovu riječ naročito napominjem, jer joj je prigovorio našavši je u »Zori« pisanu bez j. Isto tako nije gosp. doktor na čistu . s glagolskim nastavcima takvih riječi, koje su uzete iz tugjih jezika, pa upotrebljava sad -irati, sad -ovati, a sad opet -iskati. Ovaj posljednji, koji je osobito u srpskih pisaca u običaju, Maretić izrijekom osugjuje, a dr. Dujmušić, za koga će Maretić valjda takogjer biti neki autoritet, to bi morao znati. Strana lična imena piše D. većinom onako, kako se u dotičnom jeziku pišu, a to je posve u redu prema onoj:^Svoje čuvaj, a tugje ne diraj!, koja donekle i u gramatici vrijedi1). Samo valja pri tom i ostati, a ne najednom pisati R a j m u n d ili L u t e r. Na str. 21. piše R i k a r d Wagner, a na str. 24. Vi lim p 1. Humboldt. Čudim se, što ne piše prema tome i M i r o s l a v p 1. Schiller ili možda I v a n V u k pl. Goethe! Padežne i pridjevne nastavke negdje crticom ra­ stavlja od takih imena, a negdje ne rastavlja. Kad se ime svršava samoglasnikom, onda obično rastavlja n. pr. G o e t h e - a, C a r r i e r e - o v a , ali na mnogo mjesta ima i ovako: G o e t h e u, C a r r i e r e o v e i t. d., a kadseime svršava suglasnikom, ondaredovnone rastavlja, ali se ipak — dapače i u istoj rečenici — može naći i jedno i drugo, kao na str. 102.: R a f a e l a i T i z i a n - a . Natpise književnih djela meće megju navodnike ili i ne meće, baš kakve je kad volje. To osobito udara u oči, kad se dogagja u istoj rečenici (vidi n. pr. str. 96.) Ovdje ću usput samo ukratko spomenuti, da u interpunk­ cijama uopće vlada veliki nered u knjizi. Tu možeš vidjeti razne znakove u najneobičnijoj porabi ili ćeš ih uzalud tražiti, gdje bi morali biti. Dopuštam, da se takve pogrješke mogu većinom svaliti slagaru na legja, tek kroz korekturu nijesu smjele proći kod jednog jezi­ koslovca. Za složene priloge nije se D. odlučio, hoće li pristati uz one, koji ih pišu rastavljeno, ili uz one, koji iz važnih razloga preporođuju sastavljeno pisanje. Ali ipak više simpatizira s onim prvima, pa piše recimo: ni po št o, n a i me, n a d a l j e , uz put , s t o g a i t. d. Prilog n a p o s e piše i sastavljeno i rastavljeno (na po se). Još ću spomenuti, da gosp. profesor vrlo rado upo­ trebljava kratke i krnjave oblike, pa mu dikcija na ') Sa latinskim i grčkim imenima Čini hrvatski pravopis izuzetak. �i 80 Br. 8. — »SERAFlNSKl PERIVOJ* — 1913. mnogo mjesta čini utisak kao hitar govor uzrujana Čo­ vjeka, koji nema kad izgovarati riječi potpuno. Osobito mu je drago okrnjiti ono i od glag. priloga sadašnjega; to je u njega gotovo pravilo i samo katkad čini iz­ uzetak pišući taj oblik, kako treba. U drugu opet reku meće na nekim mjestima posve suvišne, pa i pogrješne nastavke. Što se tiče s i n t a k s e , to gospodinu profesoru — kako zaključujem iz njegove famozne ocjene »Zore« — najviše smeta i najviše mu vrijegja fino i za jezičnu eufoniju i kakofoniju osjetljivo uho onaj veznik da u primjerima, kao što su ovi, povagjeni izmegju mnogih iz njegove » N a u k e o p j e s n i š t v u « : ne može da sli­ jedi, da može da prati, otpočinje da gradi, treba da za­ nima, ima da shvati, nije mogao da stvori, može da uči, može da vidi, mora da vidi, mora i tu da prati, treba da dramu odlikuje, valja da vidimo, može da metne, moralo tek da otvori, treba da pravi, treba da se sa­ stavi, želi li pjesnik da postane, treba da se pridruži i t. d. i t. d. Ovake primjere smatra gosp. doktor velikim grijesima, kad ih nagje u kog drugoga, ali ja o tom drugačije mislim, pa velim: nije to pc grješno, dok narod tako govori, a Vuk, Daničić i Maretić tako pišu. (Usp. Maretićevu Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika, naročito str. 637.) Neugodno postaje to da tek kad se u premalenu razmaku ponavlja kao u ovom primjeru: » ... pa se i na njima mora da vidi, da nisu izuzeti,« 183. Tu ne bi škodilo, da je mjesto, »da v i d i « metnut infinitiv. — U rečenici: » . . . nameće dužnost, da gleda, da se ono vri­ je m e ... ne izgubi« (116.), moglo bi se neugodno ponav­ ljanje veznika ukloniti tako, da se kaže: »da gleda, kako se ono vrijeme ne bi izgubilo«. — Ljepše bi bilo čuti infinitiv i na ovom mjestu: »Ako bolesti kojeg doba ne mogu da s e o d s t r a n e « (116.), i to ovako: »Ako se bolesti kojeg vremena ne mogu o d s t r a n i t i . « Ne valja kloneći se odviše bojažljivo ovog ili i kojeg drugog veznika zapasti u protivnu pogrješku, pa ga iz­ ostavljati, gdje bi morao doći. Tako bi n. pr. ova reče­ nica sa str. 78.: »Što pak još neki spominju kao po­ sebnu vrstu neku didaktiku, n e s a m o j e s u v i š n o n e g o i n e o p r a v d a n o « bolje godila uhu u ovom obliku: »Što pak neki još spominju kao posebnu vrstu neku didaktiku, ne samo da je suvišno nego je i ne­ opravdano.« Kad bi se na str. 83. u rečenici: »Da se pak u čita­ telju neprestano podržaje duh u pozornu stanju i zani­ manje dobiva vazda nove, svježe, okrepne hrane, vanredno je sred stv o ...« ponovilo ono da ispred riječi d o b i v a , to ovo ponavljanje ne bi ni najmanje ne­ ugodno bilo, nego bi naprotiv poslužilo jasnoći rečenice, a odgovaralo bi potpuno i dobru narodnu govoru, što će ovaj Vukov primjer posvjedočiti: »Ne mogući sina svoga nagovoriti, da ostanu u Srbiji i s ostalijem naro­ dom Turcima da se p red a d u ...« (Maretić, Gr. i st., str. 432.) Slično bi trebalo da se ovoj rečenici za volju veće jasnoće ponovi glagol može ispred riječi z a s l u ž i t i : »Svaka se od dvih (ovih!) vrsta romana može začiniti s manje ili više humora, te prema toj primjesi zaslužiti pridjevak humorističan«, 121. Još bi bolje bilo reći: » m o ž e r o m a n z a s l u ž i t i . . .« — U ova dva pri­ mjera valjalo bi ponoviti pomoćni glagol: »Ovo je na­ ravno još tačnije provedeno u umjetnoj lirici, a zašlo donekle i u umjetnu epiku«, 71. i »Narodna je poezija, dok živi u kojem narodu, njegovo vlasništvo, no Izvrg­ nuto promjenama, jer ga pismo ne čuva«, 72. U oba slu­ čaja valja izmegju riječi, štampanih kurzivom, umetnuti je, a u ovoj rečenici neka se ispred zadnje riječi ponovi povratna zamjenica s e : » ... kako s e d u š a u z d i g n e u teškim časovima, u boli o č i s t i , dogje do vlastite spoznaje i s Bogom p o m i r i , 195. U Dujmušićevoj knjizi ima dosta primjera, gdje bi mjesto kojeg veznika morao stajati kakav drugi. Evo ih nekoliko: »Ovo biva (govor je o prekoračivanju gra­ nica ljepote) ili tako, da ima u romanu elemenata, koji neestetički djeluju. . . ili tako, da se odviše ističe didaktični elemenat, 114. Tu bi na oba mjesta mjesto da bolje bilo metnuti što. — Što mjesto da treba i u ovoj rečenici: » .. pa je to eto razlog. . . da je Pavić u Gundulićevu »Osmanu« pogrešno tražio dva prvotna epa«, 95. — »Dramatskoj tehnici valja pribrojiti i iznenagjenja t. j. da se nešto dogodi, a da čovjek n e s l u t i , no ipak od nužde, n e p a k slučajno«, 190. Ovdje treba mjesto da reći kad, osim toga mjesto ne pak ljepše bi bilo: a ne, a pred n e s l u t i dobro bi bilo metnuti: i. — Što mjesto ako treba u ovoj rečenici: » ... očituje se tim većma, ako ga prouzrokuje kakav vanredan duševni čin«, 14., a u ova dva primjera mjesto ako bolje bi bilo kad: »(Mu­ zika) bi morala žrtvovati vlastite prednosti, ako bi se htjela pojaviti u zajednici s poezijom«, 22. — »Najveću snagu postizava kontrast, ako okupi protivne razne zna­ čaje«, 42. D. rado upotrebljava neobične ili pogrješne veze odregjenih i neodregjenih pridjeva i pridjevnih zamje­ nica kao: kojeg izvjesna značaja, 35. — nekog jaka va­ lovita čuvstva, 60. — nekom osobitu slučaju, 132. — kojem starom mitu ili kojem na novo i z m i š l j e n u , 133. — pjesnikova ojagjenog srca, 165. — iz nekojeg iz­ vjesna slučaja, 202. i t. d. Ako je, kako kaže Maretić, već i onako dosta zatrto osjećanje za razliku izmegju od­ regjenih i neodregjenih pridjeva, pa se i u Vukovu stilu u tom može naći bujno šarenilo, zašto da to osjećanje stručnjaci jezikoslovci još više zatiru? Zašto je u reče- �Listak. 131 nici na str. 202.: » ... nemaju radnje, koja bi budila prikaza; neka to još bolje pokaže ova zbirčica barbao s o b i t i interes« odregjen pridjev? — Za njem. »d a s rizama: S c h б n e« i » d a s G u t e« uzima D. »lijepo« i »dobro« spadati, str. 4. i poslije više puta; to znači »h e r a bu odregjenom, a za » d a s K o m i s c h e, L a c h e r 1i- f a 11 e n«, »h i e h e r g e h б r e n« valja reći: ovamo c h e« jm a »smiješno« u neodregjenom obliku: »tu ozbiljna p r i p a d a j u ili ovamo i du, v. Maretića Gramatiku i uzvišenost »čudesnih pojava prelazi direktno u područje stilistiku1) str. 696. dorastao zadaći, 4., v. M. 686. — s m i j e š n a « , 34., prema: Pjesnički je dar u opće in­ vrst mj. vrsta, 13., v. M. 699. - podnašati muke, 14., bolje: trpjeti muke. — o b a v l j a t i , obaviti zadaću, stinkt lijepoga, 35., ili »Slično se odnosi ideja l i j e p o g a prema ideji d o b r o g a , 10., ili »jer se u pojmu d o - posao, 17., 119. i inače, v. M. 691. — sravniti mj. porediti, b r o g a ističe moralno moranje«, 10. Za » d o b r o « bar 17., 47. - izgleda prigovarao je »Zori«, a sam upotrebljava nije ni časa trebao biti u sumnji, jer ta se riječ zadr­ vrlo često, n. pr. 19., 62., 65., 70., 71., 82., 89., 114. dva­ žavši oblik n e o d r e g j e n o g pridjeva pretvorila u put, 160. dvaput, 162. i t. d.; v-. M. 686. — opetovati, opetovanje, opetovni dolazi takogjer vrlo često; v. M. pravu imenicu (kao i zlo, blago, glavno, slatko.) Imenice posvema, 20., v. M. 693. velebne, 21., v. M. »lijepo« nema u hrvatskom ali ima »ljepota«, a 692. gdje ne bude ni ona zgodna, ondje valja po­ 682. — potonji, 21. i inače često; to je doduše prava na­ rodna riječ, ali kad se upotrebljava u onom smislu, kako jam opisati ili rečenicu prekrojiti. Tako isto ako ne to čini dr. D., onda je barbarizam, v. M. 693. — pako, ćemo mjesto »s m i j e š n o« da kažemo » s m i j e š 29. i. poslije vrlo često, v. M. 692. — izdašna (ausgiebig) n o s t«, onda nema druge, nego drugačije stilizirati onu rečenicu, pa reći: »tu ozbiljna uzvišenost čudesnih po­ 32., v. M. 686. — prispodoba mj. poredba, mnogo puta, v. M. ($4. — slušateljstvo, 55. i još na jednom ili dva java postoje direktno smiješna«. mjesta; čemu apstraktna imenica, gdje se lijepo i zgodno Pogrješna je kongruencija u ovim rečenicama: može kazati: s l u š a t e l j i . — naglasine, nova riječ za » ... ispred više r i j e č i iste vrste, k o j e se meću j e d a n d o d r u g o g a « 67.; ». . . ne prikazuju dakle u n u t a r ­ naglašene slogove, 70.; ili je to možda samo l a p s u s c a 1a m i ? — provedeno u onom smislu, kako čitam na n j o s t i ili d u š e v n o g ž i v o t a hao takov« 79.; str. 71. germanizam je. — ogromnog; 76., v. M. 691. — »___mjesto toga, da on odlučno svojom subjektivnošću zahvaća u razvoj dpgagjaja i misli, pušta ih, da se po iznimka mj. izuzetak, 44. 78. — kruna mjesto krošnja (B au m -k ro n e) 82.; aferim, to je reći — t a č n o prevo­ strogoj kauzalnosti r a z v i j a j e d n o i z d r u g o g a « 80., a loš red riječi u ovoj: »smisao, koji hoće da pjesnikditi! — bezbrojnim zvijezdama, 82., ovo je prema zahliskaže.« (71.) T reba: » ..., koji hoće pjesnik da iskaže.« los, narod bi u tom slučaju lijepo kazao: n e b r o j e n i m . — Ovamo idu i primjeri, gdje je enklitika nezgodno — predšasnik mj. prethodnik, 82. — čim — tim mj. što — to, koli — toli mj. kako tako. — predstavimo si, v. smještena: »Prava i potpuna ljepota je ideja potpuno M. 694. — vanjsku stranu mj. spoljašnost, 27. podati očitovana u pojavu«, 8. Tu treba pomoćni glagol pre­ nije sama po sebi loša riječ, tek ne treba je svagdje upo­ mjestiti iza riječi » P r a v a « , ili ako hoćemo, da ostane trebljavati mjesto d a t i , kao što je to n. pr. u onoj i na svom mjestu, onda neka glasi: jest. — »Romantika je mnogo slobodnijeg kroja nego li joj pomenuta druga«, inače nezgodno stiliziranoj rečenici na str. 102. — na95. Enklitika neka dogje iza riječi » p o m e n u t a « . — ravskim silama, bolje: p r i r o d n i m , 92. — obljubljena, 107., 115., 118. i još nekoliko puta; o b l j u b i t i (dje­ » ... ali ipak ne možemo je uvrstiti u liriku,« 107.; bolje: »ali je ipak ne možemo« ili ovako: »ali ipak je ne mo­ vojku) ima u narodu sasvim drugo značenje nego li nje­ žemo.« — »Kanzona (chanson — cantare — pjevati) je mačko: I i e b g e v v i n n e n , prema tome ne će valjati ni o b l j u b l j e n , -a, -o za njem. b e l i e b t ; mj. o b ­ provencalskog podrijetla«, 153. Da nije onoga tumača n zagradam a, ne bi s e tu imalo šta piigovarali, ali ovako l j u b l j e n a l e k t i r a može se reći: o m i l j e l a l e k ­ t i r a . — proizvagja, bolje: p r o i z v o d i . — pretpo­ mora pomoćni glagol doći iza riječi » p r o v e n c a l stavljati, 111., v. M. 694. — obražen mj. obrazovan, s k o g«, ili neka glasi jest, pa može ostati na svom naglasiti, na mnogo mjesta; ne valja ^m jestu . — Zlo su poredane riječi i u ovoj, već prije spo­ 129., v. M. 691. menutoj rečenici: »ako okupi p r o t i v n e r a z n e zna­ u smislu: i s t a k n u t i , jer J e to prema njemačkom, v. čaje.« M. 691. predidućih, 155. — megju inima, 200.; arhaJoš ću dodati, da D. bez izuzetka ispušta prijedlog izam ini dolazi i inače često. v. M. 689. — opreka za s u slučajevima, kao što su oni: »pomoću riječi, pomoću njem. G e g e n s a t z , po Maretiću riječ sumnjive vri­ fantazije, pomoću glagola, pomoću crta i boja i t. d. jednosti, bolje: p r o t i v š t i n a — pogibelj mj. pogibao, A sada ćemo se malo pozabaviti jezičnom čistoćom 32. — dozvoljeni mj. dopušteni, 160., v. M. 689. — zlo­ Dujmušićeve knjige. Kako je s njom stalo u tom pogledu, rabi, 97., V. M. 699. — prilagoditi, 72., v. M. 687. — to se moglo razabrati već iz prijašnjih odsjeka ovoga ’) Ovo ću djelo kratkoće radi odsele označavati slovom M, �Ш Br. 8. »SERAFlNSKl REfllVOJ« — Ш З. bilina mi. biljka, gen. pl. biljaka, 138. — zagovara, 178.. njem. b c f f l r w o r t c t , a mi kažemo: preporučuje; za govarati znaci nekoga govorom zadržavati Ijubopitljivost, 126., bolje: radoznalost. Ovamo idu i fraze k ao: »na v i s i n i s v o g a v r e ­ m e n a (auf.der Hohe der Zeit) 145. — »u s m i s l u duha. što vreba« (im Sinne des Geistes) 204. — stoji na r a s p o l a g a n j u (steht zur Verfugung) 55.1) — u p u ć u j e na njega (weist darauf hiri) 58. — k r i ž a j u se sa svrhama (kreuzen sich mit den Zwecken; hrvatski se kaže: kose se) 203. i t. d. Gospodinu dru. vrlo su drage strane riječi, pa se njima u mnogo prilika služi i bez prave potrebe, premda stilistička čistoća zabranjuje porabu n e p o t r e b n i h tugjica, »t. j. onakih, za koje ima u jeziku do­ brih zamjena«; v. M. 681. No to bi se još moglo ne­ kako oprostiti, da ih bar upotrebljava uvijek na pravu mjestu, ali mu se dosta često desi, da ih uzme u krivu značenju. Tako na str. 18. stoji: »........nosi na sebi n e k i omen za karakter skore budućnosti«, dok u G. 1. str. 50. za tu riječ stoji: W i e d e r s c h e i n. — Na str. 36. veli naš pisac: » . . . s toga je od potrebe, da svaki genij ima više trabanta, a u G. I. 140.: » . .. des halb ist notig, dass auf ein Genie viele T a l e n t e kommen«. — Da se g. dr. nije trudio da sazna, što znači riječ d i a 1e k t i k a, to dokazuje G. II. 8.: » Di e D i a l e k t i k d e r Z e i t lasst den Augenblick schon im Entstehen verschwinden«, što naš pisac prevodi na str. 136.: » D i j a l e k ­ t i k a o v r e m e n u kaže, da čas iščezava već u po­ stanku «. — Na str. 123. čitam za p a r a f r a z u ovo: »1 mi imamo ovoga blaga (t. j. gataka), samo se nije dovoljno proučilo, što je čisto slovjensko, a što bi se moglo svesti na p a r a f r a z u orijentalnih originala«. A da li je to baš p a r a f r a z a ? — Na str. 132. ima: » . . . u koje su baze takova pjesnika imale opće poznatu vrijednost«, prema čemu stoji u G. II. 178.: ». . . in welcher die V o r a u s s e t z u n g e n des Fabeldichters selbstverstandliche Geltung hatten«. — Str. 137.: ». . . koji se ugleda(J) u obilju atributa«, a u G.II. 14.: »spiegelt sich in einer Fiille von S t i m u n g e n « . — Str. 138.: ». . . ovdje više r e p r e z e n t i r a pojedina pjesmica, nego pojedini cvijet u vijencu«, G. II. 16.: d e r A c c e n t r u h t weniger auf dem Kranz, als auf der einzelnen Blume«. Str. 29.: elemenat po elemenat, G. I. 105.: Zug auf Zug. — 120.: koncepcija, G. II. 213. I n h a 11. — 131.: psihične fenomene, G. II. 237.: p s y c h o l o g i s c h e E n t w i c k e l u n g e n . — 120.: fenomene, G. II. 213.: A u s s e n w e l t . — 129.: začinjene komikom mj. h u ­ m o r o m . — 138.: onu automatnu igru, G. II. 18. jenes ') Na str. 2г>. ima: stojati na raspolaganje. w i l l k i i r l i c h e Spiel. — 144.: aparati, G. II. 27.: ka­ li a 1e. — 176.: kakav intermezzo bez podloge, G. II. 244.: m i i s s i g e Z w i s c h e п s t a t i o n e n i t. d. Na svim ovim mjestima prevodi D. iz G. od r i j e č i do r i j e č i , samo sa zabilježenim izrazima čini izuzetak. U Dujmušiča ima riječi, koje ništa ne znače, ili znače sve, sto hoćeš. Take su riječi: odnosni, ovaj ili onaj, neki, koji i još neke druge. Str. 29.: » . . . da jasno uoči odnosnu nauku«, u G. I. 104.: » m o r a l i s c h e L e h r e « . — 35.: »koji se dojmi o d n o s n o g pjesnika«, G. I. 134.: das v o m Dichter ergriffene Objekt. — 187.: »predoči kulturno stanje i narodni život o d n o s n e epohe, G. II. 274.: »den Geist der g e s c h i c h t l i c h e n Epoche . . . darstellen. — 190.: »stvar je o d n o s n o g talenta, G. II. 280.: »ist Sache des d r a m a t i s c h e n T alents. — 202.: »Radnja o dn o s n e drame proizlazi iz nekojeg izvjesna slučaja, G. II. 320.: »Die Handlung d e s L u s t s p i e l e s setzt immer den bestinimten Fali voraus«. — Nadalje: nosilac o d n o s n o g značaja, 45. — slika o d n o s n i h lica, 45. — zakrpa o d n o s n o m u stilu, 46. — ritam o d n o s ­ n o g stiha, 69. o d n o s n o g pjesnika, 81., 91. — o d ­ n o s n i h djela, 110. — u o d n o s n o m vremenu, 112. o d n o s n o g jezika, 144., o d n o s n i h duševnih eleme­ nata, 145., o d n o s n i h lica, 200. — o d n o s n e kome­ dije, 201. i t. d. Koliko se obilno služi D. ovom riječi, to najljepše ilustrira prijevod ovoga mjesta iz G. II. 210.: „Der historische Roman soli uns das Kulturgemalde einer v e r g a n g e n e n E p o c h e entrollen und uns am Geschicke s e i n e r H e l d e n zeigen, wie das menschliche Handeln und Empfinden durch die Bedingungen d i e s e r K u l t u r bestimmt wird«, koje glasi u D. str. 118. ovako: »U ovom se romanu mora pred našim očima otkriti cijela kulturna slika o d n o s n e epohe, te na sud­ bini o d n o s n i h lica jasno predočiti, kako ljudsko čuv­ stvovanje, mišljenje i rad stoji u neposrednu savezu s uvjetima, koje pruža kultura o d n o s n o g vremena«. Stilistika zabranjuje ponavljanje manje običnih riječi, koje lako udaraju u oči,1) i u ovećim razmacima, a tu eto ima takav jedan pridjev i t r i p u t u j e d n o j r e ­ č e n i c i ! Još nešto. Na str. 45. »Nauke o pjesništvu« ima nekoliko posve lijepih pravila, kojih se megjutim sam pisac ni najmanje ne drži, i tu megju ostalim piše i ovo: »Jošte više treba paziti na uporabu pridjeva. . . P j e s ­ ni ci s e č e s t o t o l i k o z a l j u b e u n e k e pri ­ d j e v e , da i m s e i njihovo ime nadjene. Dr. Dujmušić doduše nije pjesnik — i sva je sreća, što nije! — ali da je on dotični naslov » o d n o s n i « ipak potpuno zaslužio, o tom valjda ne će niko posumnjati. . . Nego D. upotrebljava tu riječ još i u drugoj službi, t. j. za »b e z i e h u n g s w e i s e«, r e s p e c ’) Pa makar one same po sebi i ne bile loše. �133 Listak. t i v e«, što Maretić osugjuje kao barbarizam. Evo i za to primjera: »neizmjernoj jakoj, o d n o s n o dobrohotnoj volji, 14. — poveća interes u sluša­ telja, o d n o s n o čitatelja, 42. — u eposu, o d n o s n o romanu, 42. — ne spjeva, o d n o s n o ne sastavi, 77. — u njem, o d n o s n o u njegovu narodu, 87. — ve­ liki, o d n o s n o duboki smisao, 89. pjevač, o d n o s n o pjesnik, 112. — dalje prošlosti, o d n o s n o tamne bu­ dućnosti, 136. i t. d. A sad evo primjera za drugu poštapalicu gospodina doktora, odnosno profesora: »stoji u savezu s o v i m ili o n i m organom ljudskoga bića«, 19. — »budeći sad o v o s a d o n o čuvstvo«, 21., u G. 1. 74.: »d i e E mf i n d u n g weckend«. — » o v e i l i o n e znanosti«, 24. — »služi samo kao sredstvo, d a p r i k a ž e z n a č a j o v o g i l i o n o g č o v j e k a « , 29., G. I. 105.: »ist dem Dichter nur Mittel d e r C h a r a k t e r , d a r s t e l 1 u n g«. — »da o n u i l i o v u gragju obradi prema pje­ sničkim zahtjevima, a da pjesnik ne zapane u opširnu mehaničku kulturnu prozu«, 33.; G. 1. 119.: »die S p r o ­ d i g k e i t einer breiten, oft mechanischen Kulturprosa... zu iiberwinden«. — »za koji o v a j i l i o n a j jezik nema podesna izraza«, 44.; dass die d e u t s c h e Sprache keine Worte hat, um sie zu ersetzen«. — »o v i h i 1i o n i h riječi«, 66. — » o v o g i l i o n o g značaja«, 78. » s a d o o v o m , s a d o o n o m junaku«, 80. — »mitska čudesa o v e i l i o n e epopeje«, 112.; G. II. 188.: »die mythischen Wunder in d e r Ерорбе«. — » o v a j ili o n a j roman«, 121. i t. d. Cesto mu tako služi i zamjenica neki ili koji, n. pr.: »n e k i omen« (den VViederschein, G. I. 50.) — » n e k o gibanje« (innere Bewegung, ili: diese Bewegung, G. 1. 53.) - » tu nas upozna s n e k i m l i č n o s t i m a«, 113.; G. II. 195.: »wir orientieren uns iiber u n n b e k a n n t e P h у s i o g n o m i e п«. — » n e k i oblik« — »da se na ovaj način ističe opreka n e k i h karaktera u n e k o m pogledu ili opreka izmegju objekata u k o j e m svoj­ stvu«, 66. — »melodijoznosti k o j e g jezika«, 144.; G. II. 28.: »die Melodie der S p r a c h e « . — i t. d. Vrlo često upotrebljava frazu: »ogleda se«, njem. »s p i e g e 11 s i c h«, i to tako mehanički, da i ne misli više na njeno značenje, nego mirne duše meće koji put na njeno mjesto »ugleda se« ili čak i »ogledamo«. Kako je to smiješno, neka pokaže ovo nekoliko primjera: »I ako se velik polet o g l e d a u alegorijama«, 58. — »da se ta objektivnost najčišće o g l e d a u narodnoj ili pučkoj epici«, 79. — »u kojima se o g l e d a njegovo vanjsko bivstvo«, 79. — »jer se u njoj o g l e d a sad više, sad manje i unutarnji svijet«, 107. — »Na njem se mora o g l e d a t i istorijska vjernost«, 117. — »jer se u pojedinima ne može o g l e d a t i pjesnikovo odušev­ ljenje«, 160. — »već mu se eruptivni značaj o g l e d a u strofi«, 169. — »u kom se ugleda ritam«, 69. — »u ko­ jem se ugleda neka opća istina«, 132. — »koji se ugleda u obilju«, 137. — »u njoj ogledamo nizanje momenata, 18. — »da u narodnoj epskoj poeziji ogledamo zajedničko duševno blago«, 76. — »Talenat pjesnika liričara ogleda estetika u živu i svestranu promatranju s fantazijom«, 144. i t. d. (Svršit će se.) Hrvatski katolički konvikat u Mostaru. Na 1. srpnja razaslao je prcsvj. gospodin fra Alojzije Mišić okružnicu na sve župnike svojih dvijuh biskupija: mostarske i trebinjske, te im javlja veselu vijest, da je u Mostaru otvorio konvikat za katoličke gimnazijalce. Biskup Mišić nije ljubitelj mnogih fraza i idealiziranja, on je prožet jakom i neumornom voljom za rad. Njega u srcu boli, kada posmatra, da je u čitavoj Bosni i Hercegovini broj domaće inteligencije razmjerno vrlo malen. Ne zamjeri braći hrišćanima i muslimanima, što se oni na sve mo­ guće načine t r s \ da steku što veći broj urogjene inteli­ gencije svoje vjere, nu žali, da se baš na strani kato­ lika u tome smjeru vrlo malo radi. Upozoruje podložno si svećenstvo, da je njegova uz mnoge ine i ta zadaća, da se brinu oko uzgoja što većega broja inteligencije i to inteligencije takove, koja će ljubiti uzvišenu nauku Isusa Hrista, katoličku crkvu i svoj hrvatski narod. »U smislu ovoga - veli — Mi smo kano Biskup i Pa­ stir uČinili svoje. Odlučili smo još ove godine u Mostaru osnovati konvikat za katolike gimnazijalce. U ovom kon­ viktu biti će 25 mjesta besplatno popunjeno. U konvikat besplatno primaju se samo djeca siromašnih težačkih obitelji, jer težak nam je najpotrebniji, a na njega se i njegove potrebe razmjerno najmanje obazire. Radi čega saopćujuć Vam ovo veleč. oci duhovne pastve, pozivamo Vas, da ovo oglasite narodu, k tome još svaki Vas neka potraži djecu, koja su odličnim uspjehom pučku školu svršila, zdrava ko kremen i volju imaju posvetiti se dalinim naucima, te u zdogovoru s roditeljima njihovu molbu za stan u konviktu s ostalim nuždnim svjedodžbama Nama osobno spremite i to što prvo. Zavod nadzire i rukovodi uprava od presv. Ordinarija iiregjena. Hrana i opskrba, u koliko ima besplatnih mjesta, ne plaća se. Dok je hrana besplatna, odijelo i to narodno, te knjige roditelji provigjaju, odveć pako siromašnim iznimno i knjige će se besplatno dati. Odijelo naprotiv besplatno nikom se ne daje.«. Osnutak hrvatsko-katoličkoga kon­ vikta u Mostaru bez sumnje je jedna od najvećih steče­ vina. što ih je u zadnje vrijeme na prosvjctnome polju primila hrvatska i katolička Hercegovina, a Mišić si je s tim isklesao »monumentum aere perennius«. �134 Br. 8. — »SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1913. V J E S N I K. Primicije. Ovogodišnja svetkovina Ilindana za Kr. Sutjesku imala je dvostruko značenje. Taj se je dan proslavila, ne samo svetkovina moćnoga zaštitnika bo­ sanskoga kraljestva, nego je i mladi Franjevac fra Peregrin Brković rekao svoju prvu sv. misu. Još u večer uoči Ilina zvona navijestiše neobično sutrašnje slavlje, a svijet se je iz daljnjih mjesta, osobito iz Vareša, po­ čeo okupljati oko velebnoga sutješkoga samostana i crkve. Sjutra oko 10 sati na veselo brujanje milozvučnih zvona svijeta se je toliko skupilo, da ga je bilo barem trećina izvan inače velike nove crkve sv. Ivana Krsti­ telja. U 10 sati u pratnji svoga kuma gvardijana fra Joze Andrića, gjakona dra. i prof. fra Karla Ikića, podgjakona fra Augustina Malića, te svečano obučenih gjaka uz zvo­ njavu zvona i sviranje organa unigje mladomisnik s kru­ nom na glavi u crkvu, otpjeva »Veni sancte Spiritus i otpočne misu. Pod misom su pjevali franjevački gjaci iz Guče-Gore, a pjevanjem je ravnao i uz novi organ svirao novički meštar fra Vojislav Ćurić. Skladni gla­ sovi mladih gjaka duboko su ganub prisutni narod, jer takova pjeva nijesu čuli, kako su se iz Sutjeske otselili klerici. Vatreni govor čuvstvenoga vareškoga kapelana fra Arhangjela Grgića, mnoge je a osobito mladomisnikovu rodbinu uprav do suza ganuo. Posliie mise u fra­ njevačkoj je blagovaonici držan svečani objed, na kome je u pozdrav mladomisniku paio više srčanih nazdravica. I naše čestitke! Fra Radoslav Glavaš umro. Uredništvo »K. 0.« u zadnjem broju javlja, da je pri zaključku uredovanja saznalo da je u samostanu na Humcu umro čuveni knji­ ževnik hercegovačkih Franjevaca i naš suradnik fra Radoslav Glavaš. Akoprem potanje o ovome velikanu još mšta više ne faznasm o, ipak Glavaš je svojim knji­ ževnim radom mnogome već dobro poznat Glavaš je prvi pokrenuo » K r š ć a n s k u O b i t e l j « , koju je kroz više godina uprav suvremeno i ukusno uregjivao. Nje­ gova brošura »M a 1o v i š e i s t i n e « pokazuje, kako je žarko poput Serafa ljubio istinu i svoj serafski toliko puta nepravedno napadnuti red; njegova » P o l i t i k a b o s . i h e r c e g o v a č k i h F r a n j e v a c a « u povjesti ga odaje, ne kao prostoga Ijetopisca, nego kao pragma­ tičnoga historičara, koji duboko zalazi u pojedine činje­ nice, traži njihove uzroke, pojedine okolnosti, u kojima su se zbivale i motive, koji su na čimbenike uplivalii, da su baš tako, a ne drukčije radili. U » Ž i v o t u I s u s a K r s t a« Glavaš je otkrio duboko poznavanje prve krš­ ćanske p ošlosti i sv. P ism a; a svojom je » S p o m e n i ­ com p e t d e s e t g o d i š n j i c e hercegovačke f r a n j e v a č k e r e d o d r ž a v e « prilično opširno sa­ brao i sistematizirao povjest svoje redodržave. Glavaš je radoprom atrao i velikane svoga reda,te iz njih ove proš­ losti crpio i pobudu za rad i primjere požrtvovnosti. Uprav iz toga promatianja nikle su mu biograf je biskupa fra Rafe Barišića i Bucoujića, od kojih je u prvotne pokazao, kako se i najškakljivijc stvari dadu mirno, vjerno i nepri­ strano obragjivati, a da se pri tome nikome ništa ne učini na žao. Uz to je Glavaš još puno pisao u »Osvitu« i drugim hrvatskim listovima, a radio je i na socijalnome polju, ni malo ne pazeći na to, što mu sadašnjost dostojno ne uvažuje njegova rada. Počivao u miru dobri Radoslave! Velika manifestacija prigodom katoličkoga sastanka u Ljubljani. Pišu nam iz Ljubljane: Katolički će se sa­ stanak u Ljubljani otvoriti dne 24. augusta s velikom manifestacijom- posvećenjem hrvatsko-slovenskoga na­ roda Bez Grijeha Začetoj. U svim se slovenskim kraje­ vima diže puk, da pohrli taj dan u Ljubljanu. Ne će biti slovenskoga sela, koje ne će taj dan poslati u Ljubljanu svoje kćeri i sinove. Posvud je najveće zanimanje za katolički sastanak. Slovenska raja na skrajnjem sjeveru naše domovine, slovenski Korušci, doći će u svojim ka­ rakterističnim narodnim nošnjama s posebnim vlakom u Ljubljanu. Iz daleke Njemačke, iz Vestfalskoga, dohrlit će slovenska radnička društva sa svojim zastavama. Odlično će biti zastupana slovenska Štajerska, isto tako Ist a i Primorje, od kuda je već prijavljeno mnogo puka u narodnim nošnjama. Osobito čarovit će biti u sveča­ nom ophodu pogled na kranjsku skupinu: sve će doline poslati na manifestaciju najstarije i najljepše narodne nošnje. U svečanom će ophodu igrati mnogo glazbi. Pred skupinama će se nositi nebrojene društvene zastave iz svih slovenskih krajeva, na čelu stare zastave, pod ko­ jim su se Slovenci i Hrvati zajednički borili i pobjegjivali. Ophodu će učestvovati i nježna mladež, dječki 1 djevojčice u narodnim nošnjama, što će biti osobito ljubezan prizor. U ophodu će koracati 2.500 slovenskih Orlova. Prijavljen je dohod posebnog vlaka s 500 Ceha, megju kojim 300 čeških Orlova i mnogo narodnih nošnja. Poljaci imaju u Krakovu posebni odbor, te je već pri­ javljeno brojno učestvovanje. Poljački radnici će doći sa vlastitom glazbom. Iz krakovske okolice će stići ve­ lika skupina poljačkih seljaka u svojim narodnim noš­ njama. Braćo Hrvati, i vi se maknite iz svih krajeva naše zajedničke domovine, hrvatska društva uzmite u ruke svoje barjake i pohrlite s njima 24. augusta na za­ jedničku hrvatsko-slovensku manifestaciju u bijelu Ljub­ ljanu. Neka svijet vidi naše jedinstvo za naše zajedničke ideale! �Vjesnik. Imendan presv. biskupa Mišića u Mostaru. Iz Mo­ stara nam pišu: Hercegovački puk i svećenstvo traže zgoda i prilika i u tima se natječu, tko će bolje i do­ stojnije iskazati čustva odanosti, privrženosti i ljubavi napram svom natpastiru. Dvadesetprvoga lipnja naime, kada njegova Presvjetlost slavi svoj visokostojanstveni imendan oko natpastira kao djeca oko milog oca okopilo se stado i svećenstvo, da po prvi put proslave željno očekivani god. Od poslije podne 20. te do poslije podne 22. lipnja neprestano su se izmjenjivala svakovrsna čestitanja u domu svečarevu, od društava otpjevale se prigodne pjesme, od učeće po zavodima mladeži nizale se dekla­ macije i druge svake ruke čestitke. Njegova Presvjetlost odlučila je bila posve skromno svoj imendan proslaviti, ali punina srca pravih sinovskih osjećaja njegova puka i vjernog svećenstva to nije do­ zvolila. Tako pošto znatan broj svećenstva iz mjesta i okolice bijaše se sabrao toga dana u svečarevu domu, držan je zajednički objed, kod koga su se razne zdravice u čast svečarevu izrekle. Prvu zdravicu izrekao je bisk. konsistorijalac preč. Don Lazar Lazarević. Iza toga je njegovu Presvjetlost ispred stada pozdravio njegov tajnik vel. o. fra Jerko Boraš, zahvaliv mu se na usta istoga na njegovu zauzimanju oko usrećenja hercegovač­ koga dobroga naroda u materijalnom i duhovnom smislu. Bosansku je redodržavu zastupao vel. o. fra Velimir Martinčević, tajnik redodržave, koji je u ime iste lijepo presv. gospodina kao negdašnjega člana njihove redo­ države pozdravio i zaželio mu u radu od Boga svako dobro i blagoslov. Ispred hercegovačkih Franjevaca svečara je poz-dravio kustod o. fra Spiro Šimić. U svoj­ stvu narodnog načelnika i ispred franjev. gimnazije od Širokoga-brijega presv. gospodina uz izraz dubokih osje­ ćaja pozdravio je direktor gimnazije vel. o. fra Didak Buntić. Na koncu se je presv. gospodin toplo zahvalio svim gostima i tako je svaki od prisutnih primio lijepih pobuda od svoga pastira za dobar i plemenit rad. Ž eli se k o m e n ta r. Do koji dan i eto ti katoličkog sa­ stanka u Ljubljani. Kako se vidi i iz samoga proglasa, što smo ga iz Ljubljane primili i evo objelodanili, sa­ stanak će biti sjajan, a bez sumnje ne tako, da ne bi mogao biti još sjajniji i korisniji. Nećemo ovdje nikako objegjivati, da se je bilo pozitivno, bilo negativno nasto­ jalo osujetiti taj sv. pothvat, n u u o č i su nam upala dva manjka, koja su možda sasvim nevino počinjena. Svi su drugi lisovi o organizaciji spomenutoga sastanka više manje obavješćivani, a »Seraf. Perivoj« je min oilažen. Iz sasvim pouzdanih izvora saznajemo, da su i redodržavnici peterijuh hrvatskih franjevačkih redodržava htjeli sastanku prisustvovati, ali im se, uza sve dugo vrijeme pripravka, niko ne udostoja ni saopćiti želju, da bi i 1-15 oni prisustvovali. Ima se znati, da su i redodržavnici prelati i to »cum jurisdictione quasi episcopali«, koji, imaju podložne tolike sile, koje se i dan i noć trude na socijalnome i prosvjetnome polju u Hrvatskoj, pa bi moglo vrijediti pri ostvarenju rezolucija ljubljan­ skoga stastanka, a onako? Sv. Anto izabrao muslimana za načelnika! Preko jednoga Franjevca primili smo K 50 i to 40 za gradnju crkve sv. Antona u Sarajevu, a 10 u kruh sv. Ante. Ovu je svotu poslao jedan musliman, čije nam ime priječi diskrecija na javu iznositi. Spomenuti musliman više godina čita »Glasnik sv. Ante«, te je tu vidio više za­ hvala za primljena dobročinstva po zagovoru velikoga sveca. U njegovi općini dogju općinski izbori i on kan­ didira za načelnika. Protivna i katolicima neprijajuća stranka raspolagala je s hiljadama, da osujeti izbor za načelnika štovatelja sv. Ante, nu on seuteče svecu svega svijeta i obeća mu u crkvu i kruh K 50 ako pobjedi. Uspjeh zavjeta bude okrunjen s njegovim izborom. Mi hvalimo sv. Antuna, da je i narodima pokazao milost. Statistika redodržave sv. Ćirila i Metoda. Najnoviji Shematizam sv. Ćirila i Metoda objavljuje, da ova mlada redodržava, broji svega 199 članova. Od ovih je 21 trećoredac, 41 lajk, 4 novaka, 47 klerika studenata, te 86 sve­ ćenika. Osam je članova — 3 oca, 3 studenta i 2 trećoretca izvan redodržave, a ostali su u redodržavi. Redodržava broji što samostana, što rezidencija 22, a prostire se po svoj Hrvatskoj i Slavoniji preko zagre­ bačke nadbiskupije, bosanske ili ti gjakovačke i srijem­ ske, te senjske, modruške ili krbavske i katoličke grkoistočne križevačke biskupije. Ginmazijalno i filozofično sjemenište ima u Varaždinu, a bogoslovno u Zagrebu. Gimnazijalci pohode javnu varaždinsku gimnaziju, a bogoslovi bogoslovni fakultet sveučilišta Franje Jo­ sipa I. u Zagrebu. Od 25. srpnja 1912. rcdodržavom ravna preč. fra Rafael Rodić. Naše gragje. Kao svake tako i ove godine u franje­ vačkoj se bosanskoj redodržavi živo radi. U Fojnici se i u Gučoj-Gori, kao što smo već javili, obnavlja samostan, a u Kreševu se pripravlja materijal za gragju nove samostanske crkve. Mnogo se zamašnije gragje franjevačke crkve sv Antuna u Sarajevu i novoga krila franjevačke gimnazije u Visokome, te preuredba bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. I crkva sv. Antuna i gimnazija u toliko su napredo­ vale, da su već obadva poduzeća izvana gotovo sasvim gotova — dapače i toranj sv. Ante, koji uprav ponosno dominira s desnu strane Miljacke. već dolazi pod krov. I u bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu i u gimna­ ziju u Visokome ove se godine zavagja i središnje loženje, čim će ovi zavodi postati potpuno moderno svim unutarnjim potrebama obezbijegjeni. �136 Вг. 8. SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1913. KNJIŽEVNA SMOTRA. PRIKAZ! I OCJENE. Dr. fra Julijan Jelenić, »Izvori Za Kulturnu Povjest Bos. Franjevaca«. Sa 6 faksimila. Cijena K 3. U djelu od 200 stranica objelodanjeno je 140 povjesničkih doku­ menata, što se nalaze u arhivima Bosne Srebrene. Naj­ stariji je dokumcnat iz 1532 godine, a najmlagji iz 1850. Dokumenti su pisani hrvatski, latinski, talijanski i nje­ mački, a pisani su bosančicom, latinicom i srpskom gragjanskom ćirilicom. P i s a c j e n e k i m p r i j a t e ­ l j i m a p o j e d a n k o m a d v e ć r a za s l a o , t e s e n a d a , d a ć e mu s e z a i s t i p l a ć a b r z o s p r e ­ mi t i , d a t a k o m o g n e č i m p r i j e d r u g i s v e ­ za k z a p o č e t o g a d j e l a „ Ku l t u r a i bos. F r a ­ nj evci « da t i pod ti sak. Izvrsna moderna apologetika. Velezaslu^na na­ kladna knjižara Herder objelodanila je treće izdanje znamenitog djela čuvenog apologete Fr. Hettingera: »Lehrbuch der Fundamentaltheologie o d e r A p o l o g e t i k« Freiburg 19 ?3. Nanovo ga je preradio sveučilišni profesor dr. S. Weber. Mirne duše možemo kazati, da djelo o d g" o v a r• a” .......... s v i m "p o~ t r e" b a m a s a d a š n j e g v r e m e n a . da je megm drugim izvrsnim apologetikama, ova Hettmgerova najizvrsnija. Tu dolaze u pretres sva moguća pitanja stara, nova i najnovija (ova najviše), koj zasjecaju u područje religije naravne i vrhunaravne, poganske i kršćanske, a napose katoličke. A raspravljaju se ta teška pitanja potpunom temeljitošću, vještinom strukovnjaka, a ipak bistro i jasno; sve odlike, koje je teško naći u djelima o sličnom predmetu. Izneseni su u obilju doslovni navodi svetih Otaca i sholasiika i to na laimskoui jeziku, što dj Iu dava osobitu važnost, jer time može biti od koristi onima, koji inače nijesu posve vješti njemačkom jeziku. Pri početku svakog važnijeg poglavlja istaknuta je bo­ gata literatura, koja služi za orijentaciju svakome onome, koji bi se htio potanje pozabaviti dotičnim pitanjem. Riječ u jednu: upotrijebljen je sav znanstveni aparat u potkrepu temeljnih istina naše vjere i ne možemo, a da ovo epohalno djelo svakome toplo ne preporučimo. Do­ duše cijena je visoka: nevezano stoji K 16.80 a vezano K 18.60, ali valja se sjetiti da djelo obuhvaća ravno 860 stranica ovećeg formata i da je ovdje u jedno iz­ vrstan materijal, koji se inače tek u različitim posebnim knjigama maže naći. Nabavlja se kod nakladnika Her­ der u F r e i b u r g u (Breisgau) ili u Beču I Wollzeile 33.*3 Dr. Otto VVillmann: Aus der Werkstatt der Philosophia perennis. Freiburg im Bresgau 1912. Herder$che Verlagshandlung. S. 312 u 8. Cijena 5.04 K, uvezana u kožu 6.24 K. Jedna od najvećih katoličkih nakladnih knjižara na cijelom svijetu, jest bez sumnje Čuvena H e r d e r o v a knjižara u Freiburgu sa podružnicom istog imena u Beču. Njezinom zaslugom imamo sijaset znanstvenih i zabav­ nih knjiga na svakom području ljudskog umnog rada, a evo i u najnovije doba podala nam je ista knjižara krasno djelo dvorskog savjetnika i sveučilišnog profe­ sora u m. dra NVillmanna, pod gore naznačenim naslo­ vom. Prikupljeni su ovdje raznovrsni članci uvaženog pisca, koje je on objelodanio u raznim njemačkim znan­ stvenim časopisima. Pretresaju se tu pitanja, koja već sama po sebi bude opće zanimanje, a način kojim ih pisac prikazuje, onaj njegov poetični stil, te opet filo­ zofska stalnost u pisanju povećava zanimanje za ista. Vidi se, da je vrsni pisac duboko proniknuo u bit tih pitanja i da ih je temeljito shvatio, pa ih temeljito i stručnjački prikazuje. Tu megju inim pitanjima nalazimo ova: Reiigijozni temelj znanosti. Katolička istina kao ključ za povjest filozofije. - Slobodoumnjak 16. stoljeća. — Reforma kalendara i obnova nauka. Papa Lav XIII. obnovitelj nauke. - Stanovište okružnice »Aeterni Patris« prema filozofskim savremenim smjerovima. — Ka­ rakteristika 19. stoljeća. — Kršćanska filozofija i mo­ derno filozofiranje. — Istina je od Boga. — Svijetlo sa istoka. Samome Bogu (Soli Deo). — O obraćenju oso­ bitim obzirom na Ruvillesov spis: »Natrag k sv. Crkvi«. Analiza i sinteza u duševnom životu sadašnjosti. Vrijeme i vječnost. — O pedagoškoj psihologiji. — Kul­ tura i katolicizam. — Sodjologija kao socijal ia etika. Socijalno pitanje obzirom na uvjete njegovog riješenja i t d Može se naručiti i kod Herdcrove podružnice u B e č u (I. Wo!lzeile 33). - P. V. Dopisnica uredništva. N a u v a ž e ii je! Zidnji jc broj »Serafmskog Perivoja« šiovanc či'afeijc ma'o iznenadio: vjesnik šušas‘, pngrješaka puno. Uzrok je, što su slagar i u odsustnosti urednika bez revizije i bez uredničkoga »imprimator« spomenuti broj otisnuli. »Seralinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u inj.; godišnja cijena 5 K. - za gjake, treeoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijan Jelenić, Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu, �8 аааооооаооооааоаооооаоаоаоаоааапааоаооаооопаоаааоаооааооооаааоаоооаастааааоаааоо! H R V A TSK A ZQ e e n T R A tn A 3 ВАП КА Bosnu I H£Ree®OVinU (dioničko drušioo). аооаоаооааааоааооооооаааооапаааааоаааооааааооаоаоапаоооооаоааопаааоаоаппаапоаоао Uplaćena dionička glapnica 2,000.000 kruna. 0 0 0000 Preuzima uloge na ulo­ žne knjižice te ukama­ ćuje iste uz 4 V'/n čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući raćuri. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devize i valute. Unovćuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohra­ njuje svakovrsne depo­ zite i upravlja njima. Izvršuje Isplate 1 na­ plate na svim trgovač­ kim središtima tu- i Inozemstvu. Centrala н SflRHSCVU. Podružnice : niostar i ^uzla. 007 М °1 0 1 Л 0 0 Sulagaonica sve lag o cijenosti kao: srebro, zlato, dragulje i v o DDooaoPDOoooaaooGJPoao o o o o o o a r т о с о и о в д В а д о г "o a o a u . j d : 000000 : i □ □ q п □ □ v. o □ o □ o a c □ao g a - — JrKveni umjetn čHi zavod Josipa Oblettera = u St. Ulrich, Gradcu Tirol kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen \ ’ a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. klera: oltare, propovjedaonice, ispovjeđaonice, kipove, :: puteve, betleniske fclalice i t. d. -» ' 1 — K kn/n ~ CIJEN1CI I NACKTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. C §LT Proizvodi su zavoda svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na rju se ur i.. ićal и ^л'. ! i . jSj �PREPORUČUJE SE ZA IZRADBU SVIH U TISKARSKU I HHJIGOVEZACKU STRUKU SPADAJUĆ1H POSLOVA. - SLAGAĆI STROJEVI „LIHOTVPE". - STEREOTIPIJA. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e560f21bceb254a8d777a8258bcbbe8c.pdf c9c9e378ab1c0a0b9d48a77f0c1956fa PDF Text Text \ SERAFiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 9. SARAJEVO, 15. RUJNA 1913. GODINA XXVII. Ljubljanska kreditna banka S a n je « P r ir a i ii c a : D io n iik a g la v n ic a K M Entrala u Ljubljani. M J N 1— P riž u v a K 1 , 0 0 0 . 0 0 0 '— Pudradsla u ^jitr, ?ntu, Muscu, Iriti i [ulju. Ispuštan: Brida. Prima uloge na štednju na пг uložne knji­ knji žice i tekuće račune i ukamaćuje ih fl ■ 1 bez ikakvih poreza i oo( Z ' Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. — O svim osta­ lim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. n ič k i z a v o d Tirol. St. Ulrich, Grčden. Ilustrovani cijenio s oz­ načenom cijenom badava. Preporučuje se velečasnom svećenstvu za izradbu kipova žrtvenika, križnih puteva, grobova, jaslica i t. d. Blagorodni gospodine! Veseo sam, Sto Vam mogu javiti, da su L20 cm. visoki kipovi za jaslice, koje nam je za našu glavnu crkvu sv. Ante u Rimu, Vaš najugledniji zavod izradio, kod struč­ njaka potpuno priznanje, kod vjernika pak rimskih na opće udivljenje naišli. Što osobito naglašujem jest, da kipovi osobito na pobožnost i molitvu potiču. Rim, 18. veljače 1910. S veloštovanjem CURIA GENERALITIA ORD. F. F. MIN. FR. DIONIZIJ SGHULER, General reda M. B. Potpisani sa zadovoljstvom potvrdjuje, da su djela od Ferdriiaada Stufiessera kipara u St. Ulrich Grodcn za ov­ dašnju nadbiskupsku sjemenišnu crkvu na opće zadovoljstvo izvedena, i to: 1. Glavni žrtvenik, koji je veoma jeftino, a uz to ukusno izveden; 2. Dva pokrajna žrtvenika; 3 Pro­ povjedaonica sa tri relisfa Vrijedno je da »c osobito istakne solidna izndba i jeftinoća Pozlata je prava i zdušno izve­ dena. U kratko odlučili smo da mu izradbu i dvaju još pokrajath žrtvenika povjerimo. Prema tome potpisano rav­ nateljstvo goep. Ferdinaada Stufiessera velečasnom dušobriž­ ništvu najtoplije preporučuje. Sarajevo, 27. svibnja 1*97. f. ГП1Ј1 X. iMUtrl 1.1. ravnatelj bngosl sjemeništa. �ш ^ ж о ж о ж (ж а Ш № 5* Ш ж о 1 Crkveni umjetnički zavod Josipa Oblettera u St. Ulrich, Gradcu Tirol kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. ,n. kleru: oltare, □35X 32553 propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, puteve, betlem ske štalice i t. d. CUKMCI I VUfff'I !*'ltn \ PLATNO. I I iU- o 1 na nju se upravno obraća! □□□□□□□□□□□□□□□□□□□a HRVATSKI :hi za Bosnu i Heuee&ovi ,НПКН mičko društvo). Л ,Q D CC □ C;O n a ]a □ □ □ □ O □ D □ □ I 000000 Preuzima uloge na ulo« žne knjižice le ukama« čuje iste uz čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire. de« vize i valute. :«; 0 0 0 0 0 0 □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ o □ □ □ □ □ D □ □ □ a □ □ □ □ a □ o □;:; i>П □ O U □ D ГЗ O □ □ P D a U p la ć e n a d io n ič k a glap nica 2 ,000.000 kruna. C e n t r a la u S f lR f lS E V U . P o d ru žn ic e : ITlostar i C u zla. 0000000000 Zalagaonica 52*^32 nosti k a o : srebro, z la to , d ra g u lje i ostalo. ■□□ a a □ □ □ a □ □ □ □ □ □ □ □ a □ □ □ □ a □ □ □ □ D □ □ П □ □ aoaaaooaaooQoooaoooDODDaoaoooaoDoaaoDaGDaDQDoaaoQDODDD □□nnanonoDanoaaaaPPoaoQoaDDaaoooooooaaoopnoooaaaDaDaoD Proizvodi su zavoda svi križne :: 1□ 000000 Unovčuje mjenice, iz« žrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohra­ njuje svakovrsne depo­ zite i upravlja njima. Izvršuje isplate i na­ plate na svim trgovač­ kim središtima tu- i inozemstvu. 000000 □□□□□□rnaoDooooaaooaoooaaaooDaDaouoouooouonoaoaoaooaonaoaaaaaoDDaooDoooDoaaciaa �serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 9. SARAJEVO, 15. RUJNA 1913. Fra Dane Zubac, M ostar: Moderni svetac. Čudan naslov! Frazerim a s površnom na­ obrazbom pričinio bi se sigurno kao neki paradokson, a tjeskobnim dušicama možda bi mirišio po modernizmu! P a i mirni posm ratrač ne će ostati posve miran. Priznati moram, da sam i sam ne­ kako čudno osjećao, kada sam pročitao gornji naslov u naslovu jedne njemačke knjižice: »D e r m o d e r n e H e ilig e « od dra. K W ilk-a1). »Moderni svetac, tko bi to mogao biti? Moguće kakov velikan iz 20. vijeka? Ne, to je jedan sredovječni velikan iz 13. vijeka, veliki Asižanin sv. Franjo. On, onaj umbrijski »poverello$<, da se nazove u našemu 20. modernom vijeku modernim svecom. Ali ipak je tako. Dr. Wilk ne žaca se ni malo dati mu ovaj naslov, jer je on bio siguran, da će to moći u svomu djelcu dokazati. S pravom reče jedan ugledni visoki crkveni dostojanstvenik u Miinchen-u, prigodom 700-godišnjice osnutka franjev. reda: »Tko bi rekao, da će on (sv. Franjo) postati genij i ljubimac 20. modernoga vijeka?« Zbilja tko bi rekao, da će on steći u našoj dobi toliko uvaženih, uvjerenih štovatelja, osobito kod akatolika napose protestanata, dok se Luter u svoje doba nije žacao najniže pisati o sv. Franji i 0 »Speculum perfectionis«. Ali od Hase-a ovamo okrenulo se protivno. Muževi prvi od protestant­ ske strane, kojima se ne može zanijekati učenosti 1 iskrenog štovanja, klanjaju se i obožavaju sv. Franju, kao što su: Hase, H. Thode, P. Sabatier, Adolf Harnack. Dapače fi. Thode nazivlje sv. Franju glasnikom novoga pomlagjenoga svijeta2). Mi katolici morali bi se ipak malo zacrvenjeti pred ovakovim akatolicim, da se veoma malo za­ nimamo i posvećujemo pažnje pojavi ovoga v až­ noga reformatora socijalnoga života. Vrsni pro­ učavatelj i poznavalac franjevačkog pokreta dr. G. Schniirer u svomu djelu: »Franz von Asisi« tuži se takogjer na slabo zanimanje sa strane katoličke, za sv. Franju i onaj pokret, što je nastao s njime, osobito se tuži na naše katoličke učenjake u prvom ') Djelo opseže 136. str. u 8°. -) »Herold einer neuen jungen WelU. GOD. XXVII. redu profesore bogoslovije. Dr. G. Schniirer svodi tu našu indiferentnost u prvom redu na to — a možda i s pravom -— jer se mi obično bojaž­ ljivo i hladno držimo prema svemu onomu, što dolazi od strane naših protivnika protestanata i drugih akatolika, dok bi nas naprotiv to još više moralo zanimati i potaći na proučavanje. No ipak u zadnje doba, njemačka se je katolička literatura obogatila za nekoliko djela i umnih rasprava. Kako je pak s našom hrv. literaturom u tomu po­ gledu?^ Osim nekoliko možda uspjelih, prevede­ nih životopisa sv. Franje, nemamo gotovo ništa. A kako je s onima, koji se zanimaju socialnim zna­ čenjem sv. Franje? Neću reći, da mnogi ne prate sa zanimanjem pisanje o sv. Franji, ali od starijih napose našega katol. laikata jedini je dr. T. Kršnjavi, koji se je pokazao u svojim sveučilišnim pre­ davanjima i u nekim raspravam a izvrsnim pozna­ vaocem sv. Franje i njegova pokreta. Njegova su sveuč. predavanja bila u početku dobro posje­ ćena od svih sveučilišnih grupa, bila su dapače i četiri muslimana, ali kako je mlagji svijet danas neustrajan, to je sveuč. dvorana bila brzo pusta. Dr. Kršnjavi, ovaj naš uvaženi filozof-estetičar upoznao se je, držim, sa sv. Franjom u prouča­ vanju povjesti talijanske umjetnosti, u kojoj po­ java sv. Franje igra veliku ulogu i on se je njim stalno sprijateljio. Naprotiv slabomu zanimanju za sv. Franju kod naših starijih, opažamo kod mlagje generacije, osobito kod naših zborova, puno življe zanimanje za ovoga reformatora društve­ nog života. Mi se od toga puno imamo nadati i očekujemo, da će »glasonoša novoga pomlagjenoga svijeta« biti glasonošom nove pomlagjene H rvat­ ske. Sada da ogledamo djelo dra. Wilk-a: »D e r m o d e r n e H e i l i g e « i vidimo u kome smislu pisac naziva sv. Franju modernim svecem. Prije svega pita dr. Wilk: »Sto je moderno?«1) Pisac nam daje i odgovor: »Najmlagji i najnoviji smjer u umjetnosti, književnosti i socialnom životu«, a ovaj smjer jest — franjevački.2) ') >Was ist niodern?*. J »Die jewcils jTmgste und neuesle Richtung in Kunst und Literatur und sozialem Leben. — Die jiingste und neueste Gcistesrichtung der Gegenwart ist — franziskanisch«. �138 Br. 0. — »SER AFINSKI PERIVOJ« — 1913- Za tim pošto nas pisac upozoruje na živo zanimajne savremenoga svijeta za sv. Franju, pita odakle to i ukoliko zaslužuje sv. Franjo, da se na­ zove modernim svecem. Pisac stavlja zadaću svome djelu, da odgovori na ova pitanja i da istraži i upozori odnošaj sveca prema savremenim stru­ jama, osobito da upozori na neke dosada slabo opažene dodirne točke izmegju sv. Franje i težnje duševnih našega doba. Prem a tomu pisac neće pisati obični životopis sv. Franje. To je dakle u uvodu naznačena svrha knjige. Iza uvoda govori pisac o novom vremenu i novom vjerovanju. » N e u e Z e i t u n d n e u e r G l a u b e . « Pošto tu igra veliku ulogu u naše doba sloboda mišlje­ nja, to pisac govori o dva različna pojimanja slo­ bode, naime o kršćanskom pojmu i onomu slo­ bodnih mislilaca. Po nauci pošljednih sloboda znači toliko, koliko neodvisnost od svih ograda*« od svakog auktoriteta. Temelj ovako^i pnmanju slobode udario je Kant ( t 1804), ali ovo poimanje slobode nije ostalo same neškodljivom ideom uče­ njaka, već primjenjeno na vjeru i ćudorednost pro­ izvelo je pravu revoluciju u duševnom životu, revoluciju proti Crkvi i kpzanstvu. Sloboda bez ikakovih ograda u mišljenju i bež ikakova aukton teta, postigla je svoj vrhunac u ludosti Mi tzsche-a, koji je proglasio čovjeka noevisnim i od Boga, a na njegovo mjesto postavio »nadčovjeka«. Ali i mnogi slobodni mislioci straše *e toga Nietzscheovog bogohulstva. Idea o Bogu, čovjeku je prirogjena i ne može ju iz srca istisnuti ništa. S toga si je i kod mnogih slobodnih mislioca počela utirati put ideja o Bogu i vjerskom osjećanju. Ali vjera slobodnih mislioca nije stvar razuma, nego stvar nekoga neopisivoga čuvstva, što se u čovjeku krije (»Gefuhlsreligion«). Za ovom teorijom poveli su se i m o d e r n i s t i Loisy i njegovi isto­ mišljenici, shvaćajući na svoj način nauk i dogme katoličke Crkve. Ovoj školi, koja uči nekakovu besmislenu vjeru čuvstva, ima po sudu nekih pri­ padati ne samo Kant, Nietzsche i modernisti, nego kao predteča sv. Franjo Asiški. Ovakovu drsku tvrdnju pobija dr. Wilk u slijedećem odsjeku pod naslovom: » A u t o r i t a t u n d F r e i h e i t . « Auktoritet i sloboda kako su se očitovali kod sv. Franje pokazuju nam jasno, da li je sv. Franjo bio predteča one nauke, koja temelji vjeru na čuvstvu. Više je nego jasno, da je to presmjelo i drsko tv r­ diti, jer ova nauka ne priznaje auktoriteta nikakova a najmanje crkvenoga u vjerskim stvarim a; dok naprotiv sv. Franjo izričito priznaje vrhovni Crkveni auktoritet i njemu se podvrgava, priznaje i podlaže se svećenstvu rimske Crkve. Pisac citira riječi iz prvog poglavlja uprave i testam enta sv. Franje a zatim pita, »da li uza sve to ostaje sv. Franjo moderan, zaslužuje li on još naslov moder­ nog sveca«. Dr. Wilk odgovara, da sv. Franjo uza sve to ostaje ipak moderan, jer se danas sve više ispostavlja, da je današnje primanje slobode bez auktoriteta vrsta mode i jeftina dnevna mudrost, koja si je put tako brzo utrla jedino, jer čovjeku laska1). To priznaju i uvigjavni učenjaci sa akatoličke strane, napose Fr. W . Foerster u svomu djelu: »Autoritat und Freiheit«. Dr. Wilk upozoruje na nedosljednost, da se auktoriteta ne trpi u vjerskim stvarim a, dočim se u svim drugim znanostima daje samo pravo riječi vještacima i stručnjacima, a onda navodi argumentacije Foersterove o potrebi auktoriteta u vjeri i moralu. Ali oripada to auktoritativno vodstvo? Znan o sti^ e može nikako pripadati to vodstvo, jer se je znanost pokazala nesigurnom i nesposobnom i pogibeljnom. Sjetimo se samo Oswalda, Forela i famoznoga Hekela, koji su kompromitirali zna­ nost. Dakl auktoritet u vjeri može biti jedino vjerski genij, koji pozna svestrano zbiljski ljudski ivot i objektivno ga posmatra, a to je sam I s u s J ri б/t , odnosno njegova Crkva. To je priznanje dokaz jeTinoga protestanta, učenoga Foerstera. Dakle crkveni je^a iktoritet nuždan to priznaje m< derni učenjak Foerster, isto kao što je to u svoje doba priznavao moderni svetac sv. Franjo. Tako eto opet postaje katolička Crkva i njezino shvaćanje moderno. To se isto može reći i o nje­ zinim svecima, osobito sv. Franji. Pisac se osvrće ovdje na držanje sv. Franje prema znanosti. Dokazuje, da on nije ni najmanje protivan bio znanosti. On je bio jedino proti obožavanju znanosti vanjske, koja i danas jedino imponira isto kao što je to bilo u 13. vijeku. U tomu su 13. i 20. vijek slični. S toga je sv. Franjo morao više naglašivati i isticati unutrašnju znanost, t. j. unutrašnje ople­ menjivanje srca i duše (»Die Jnnenkultur«). Pogriješno je, današnje poimanje i obožavanje zna­ nosti, jer ona nije kadra riješiti sva pitanja i zago­ netke, osobito koja se vjere i morala tiču. S toga natrag k crkvenom auktoritetu. Primjerom nam je ovdje moderni svetac sv. Franjo. Pisac na­ vodi neke utješljive pojave približavanja crkve­ nom auktoritetu, zatim pita, da li uz priznavanje *) »Ncue Anfassung der Freilict ist cinc blosse Modesachc, cinc bllligc Tageswcisl)eit, dic mir deswcgen so grosse Bcdeutung gevnnncn komite, wcil sie dcr Ikquemliclikcit des Mcnsclicn schmeichelt«, �Moderni svetac. crkv. auktoriteta ostaje čovjek još slobodan? Na­ ravno, da je čovjek još uvjek slobodan, jer sloboda i priznavanje auktoriteta nikako se ne isključuju. Dr. Wilk to sve dokazuje navodima Foerstera. S priznavanjem auktoriteta čovjek ne postaje du­ ševni rob, niti je spriječen u svom djelovanju. Primjerom su nam apostoli, koji su se stavili pod auktoritet i vodstvo Isusovo, a ipak su izveli djelo, kojemu se mora diviti i najzagriženiji slobodni mislioc. Primjerom je sv. Franjo, koji je uz pošto­ vanje crkvenog auktoriteta proveo najuspjeliju reformaciju do našega doba, i to on jedan lajik. Pisac upozoruje ovdje umjesno na lajički apostolat u naše doba i na suglasno djelovanje laikata i klera. Poduku možemo crpsti iz djelovanja i života sv. Franje. U narednom odsjeku pod naslovom: »G ef ii h 1 s r e 1 i g i o n« bavi se pisac obširnije već spomenutom vjerom čuvstva. Čovjek je danas puno toga obreo i skoro čitavu narav sebi podlo­ žio, stoga je postao ponosan, da zabacuje svaki auktoritet Božji i crkveni, makar da se ne ima pravo ponositi jer je u unutrašnjoj naobrazbi i oplemenjenju srca i duše vrlo zaostao. Ali ipak najveći duhovi današnjega vremena priznaju, da nigda nije čovječanstvo trebalo toliko vjere i Boga kao danas. Nu ova vjera jest kod nekih samo stvar čuvstva i Bog je samo čeznuće unutrašnje za ne­ kim božanstvom i unutrašnje doživljenje toga bo­ žanstva (»inneres Erleben Gcttes«). Je li sv. F ra­ njo bio pristaša toga vjerovanja? Mnogi slobodni mislioci po svojoj slobodi to tvrde. Istina mora se priznati, da je vjersko čuvstvovanje kod sv. Frane bilo puno jače, nego kod ostalih svetaca i da su njegov vjerski život i pobožnost imali nešto osob­ noga, nešto individualnoga. Ali to nije ništa proti nauci Crkve. Crkva je uvjek naglasivala važnost unutrašnjega vjerskoga osjećaja i kad je sv. Franjo u 13. stoljeću istupio i proveo reformu za kultiviranje vjersko unutrašnjega čovjeka a proti izrogjenju vjerskoga života u puku vajnštinu, Crkva je tu reformu dragovoljno poprimila. Ali vjera nije is­ ključivo samo predmet osjećaja, nego i razuma. To je nauka Crkve i mnogo spominjana enciklika o modernizmu nije izdana, da religiozno osjećanje omalovaži, nego proti modernističkomu besmis­ lenom pojmu, koji religiozno čuvstvo stavlja kao temelj i novinu vjere. Sv. Franjo, i ako je više čuvstvovao, ipak nije zanemario dokaze razuma. Pomislimo na dokaz za ekzistenciju Božju uzet iz prirode, kojim se toliko današnji bogoslovi služe. On je u prirodi gledao Boga, njegovu svemoć, do­ 139 brotu i kfasotu. Dr. Wilk nastavlja dalje neke iz­ vode o vjeri čuvstva i na koncu upozoruje na slič­ nost 13. i 20 vijeka. Pozivlje na naslijedovanje sv. Franje, koji je dao ovome vijeku duh i život. Ali odakle je crpio sv. Franjo ovaj duh i život? Sa podnožja križa. S toga neka ne sustane savremeni čovjek i štovatelj sv. Franje na po puta, nego neka ga slijedi do križa i onda će pravo razumjeti modernoga sveca. » H e i d e n m i s s i on.« O misijama megju nevjernicim raspravlja pisac u daljnem odsjeku. Osvrće se na 13. i 20. vijek i nalazi neku sličnost. Kao što je danas spojena Evropa sa svim kontinen­ tima uslijed modernoga brodarstva, trgovine i ko­ lonizacije tako je u 13. vijeku bila spojena sa osta­ lim svijetom osobito sa istokom uslijed križarskih vojna Pisac broji sv. Franju megju najglasovitije misionare toga doba5). Istina ne toliko radi svoga uspjeha, koliko što je sv. Franjo svojim primje­ rom dao snažrii^poziv čitavom misionskom djelo­ vanju svih stoljeća i u svim krajevima. Dapače kada se je i možni kardinal Hugo izrazio proti mi­ sionskom pothvatu sv. Franje, on mu pun žara i energije odgovara: »Gospodine, držite li, da je Gospodin braću poslao samo za ove provincije (evropske)? U istinu kažem Vam, da je Bog braću izabrao i poslao . za koristi i spas čitavom svi­ jeta . I..« Pisac u ostalom u ovom odsjeku posve­ ćuje nekoliko žarkih riječi važnosti katol. misija i svršava sa apelom generalnoga sinoda prote­ stantske pruske crkve na svoje vjernike: »Vor\v8rts zur friedlichen Welteroberung auf dem Wege der Weltmission.« (Nastavit će se.) m 0 . F. K. ■ ■ ----------- ----------- = Dojam s trsatskoga i ljubljan­ skoga kongresa. Srce mi titra od radosti, što mogu da zabi­ lježim mnoge utješne pojave a samo u nekoliko dana. Više sam se put već bio zamislio u naše prilike — s katoličkog gledišta, pak sam bio žalostan. Vidio sam, da imamo znatan broj rad­ nika, koji bi imali raditi za katolički pokret, ali da mnogi od njih niti ne uvigjaju potrebu toga pokreta, pak s toga i drijemaju. r) »Der bedeutcnste Missioniir dcr Krcuzzugsepoche ist d<jr hl. Franziskus von Assisi«, �140 Br. Ч — »SERAF1NSKI PERIVOJ* — 1913. Prisustvujući u kolovozu đvijern sastancima potpuno sam utješen. Sad znam uz koga nam je pristati; uz koga nam je raditi. Dne 21. i 22. održali su akademičari i senijori sastanak na Trsatu. Svaka im čast. To je čeljad bistra. Rasprav­ ljali su o aktuelnim gjačkim i socijalnim pita­ njima. Raspravljalo se tako trijezno i promišljeno, da bi se mnogi od starijih naših mogli ugledati u njih. Disciplina im je uzorna. I u stvarima, gdje su se diametralno razilazili, nije se nitko razljutio i otišao s nakanama, da škodi protivnom naziranju, nego je svaki svoje razložio i doka­ zima nastojao utvrditi, a onda se glasovalo. Tko je dobio manjinu, skida kapu. Izgubio je, ali dalje ostaju prijatelji. Kod slijedeće se točke ne pozna ništa. Utješno je, kad ih čovjek čuje, kako čiste i ispravne imadu nazore o svim vjerskim stvarima. Evo skice iz referata, koji me se osobito dojmio. Referat je to c socijalnom radu. Rekao ga Pero Rogulja, senior »Domagoja« i redaktor »Riječkih Novina«. Razdijelio ga u tri točke: religijozne organizacije; obrazovne organizacije i gospodarstvene organizacije. a) Najprije valja da je kler organizovan. Svećenici su upravitelji raznih religijoznih insti­ tucija, s toga moraju imati organizatornog duha. Dobit će ga u svećeničkim organizacijama (zajedni­ cama). Kongregacije su vrlo zgodne za današnje liberalno vrijeme jer se dijele po staležima individualizme. — Za III. se red zahtijeva veću savršenost. On nivelira. U njem su jednaki gospo­ din i seljak. — Karakter religijoznih organizacija nije nacijonalan. b) Prosvjetne organizacije su nacionalnog karaktera. Najzgodnija forma kod nas je prema uzoru Slovenaca: Obrazovna društva, jer je naša zemlja agrarna kao i Slovenija. c) Gospodarske organizacije. Tu se sve točno dijeli po staležima. Društvo za potporu činovnika ne ide zajedno sa seljačkim ili radničkim ili obrtni­ čkim. — Seljak mora najprije doći do kredita. Za seljake je uz kredit potrebno osnovati pro­ duktivne udruge. Da se u pojedinim krajevima osnuju udruge, koje će odgovarati prilikama i da se postU ne svrha, predlaže Dr. Ekert posebne ankete, koje će proučiti svaka svoj kraj — u dušu i onda raditi prema njegovim potrebama. Još se mnogo lijepa i korisna vijećalo na Trsatu. To će nam sigurno potanje opisati ugledna i ponosna »Luč«. O Ljubljani malo mogu pisat prema onome, koliko se tamo važna i korisna dogodilo; raspra­ vilo, a dosad već i opisalo. Došao sam u Ljubljanu u nadjelju 24./VIII. u 11. sati do podne. Odložio sam kovčeg i pošao kroz Marijin trg prema gradskoj vijećnici. Iz da­ leka sam vidio mnogo svijeta, kako jedni stoje drugi prolaze sa zastavama i čuju se bezbrojni poklici: živio, prema povorci. Prikučim se, a to Slovenke u narodnom odijelu. Prolaze i prolaze i ne mogu proći toliko ih je bilo. Za njima su išla razna društva: Marijine kongregacije, Bogomile i slično. Poslije opet izmjenično sad muška društva sad ženska; Slovenci i Hrvati, a bilo je Čeha (orli) i Poljaka s originalnim kapicama i velikim paunovim perjanicama. Tek sedam minula iza 12 sati došli su na red vatrogasci, koji završiše povorku. Godilo mi je srcu gledati ovoliki svijet, a sve složno sve jedinstveno u borbi za vjeru nam svetu, i domovinu milu, ispaćenu. Nekoliko sam puta radosno uskliknuo na glas: neka sad dogju naši neprijatelji, pa neka vide, koliko nas ima neka nas unište ako mogu! Poslije ophoda su se pojavili na ulicama liberalni sokoli ljubljanski. Bilo ih je oko pedeset. Udesili su sprovod nekome od svojih upravo u takvo doba, da bi pokvarili slavu katoličkog kongresa, ali su zakasnili. Demonstrativni njihov povratak s groblja. (Nijesu išli ravnim, kraćim putem, nego okolo naokolo, pače po dvaput su prošli nekim ulicama) pokazao je: prvo, da ih je veoma malo; drugo, da imadu malo pristaša; treće, da su veoma neuglagjeni i poput kakvih fanatičnih Talijana preslobodni. Pozdravljao ih mlagji svijet većinom ispod 16 godina, i to mislim poradi lijepe odore i neki stranci, koji ne poznaju ljubljanskih prilika. Ti su mislili, da i ,,črnuhi“ 1) svojim ophodom pripadaju i-atol. kongresu. Svijet ih je mirno gledao. Ništa im se nije dogodilo, premda su izazivali. Kad su ogladnjeli, odoše kući i viš 1se nijesu pojavili. Ovo sam uočio i upamtio od glavne sve­ čanosti 24 kolovoza. Poslije je bilo sjednica, vijećanja, koncerata i izleta na sve strane. To će podrobno opisati izvještaj što ga priregju je odbor. Ja ću spomenuti samo neke dijelove daljnjega kongresa, koji me više kosnuše. Nešto neobična i nesvagdanje bijaše govor dra. Janka Brejca, odvjetnika, vogja koruških ’) Tako LjubJjančani nazivaju sokole, poradi crnog tjemena na kapicama. — Katol. orli imadu modro ili crveno tjeme. �Ш Dojam s Irsatskoga i ljubljanskoga kongresa. Slovenaca. Govorio je na svečanoj sjednici u hotelu ,,Union“ u ponedjeljak 25. VIII. Sluša­ telja bijaše nekoliko hiljada, jer je dvorana go­ lema, a bilo je sve natrpano Dr. Brejc je govorio o borbi izmegju katolicizma i liberalizma, poganizma, nihilizma, ateizma i sličnih pojava; onda 0 narodnoj borbi Slovenaca i Hrvata, gdje se brane i čuvaju od nasrtaja susjednih rasa. Vjerujte mi, da je bilo malo rečenica, što ih je cijele izre­ kao na dušak a da ne bi bio prekinut plijeskom. Misli su sve tako jedre i aktuelne, a dikcija tako mislima primjerena, da je odmah prvom rečenicom predobio slušateljstvo. Misli ovgje ne navodim. To će cijelo biti otisnuto u izvještaju. Utješno je nadalje za svakoga katolika i za svakoga Hrvata, što se hrvatski odbor pobri­ nuo za sve potrebe naših zemalja. Posavjetovaše se o potrebama radništva, obrtnika, seljaka, gjaka, svećenika, pače i paroplovstvo naše, koje ima ljutu borbu s tugjinskim društvima poradi bezdušne konkurence, nije zanemareno. Sve je po našoj domovini ogledano i gdjegod je trebalo pomoći ili savjeta, za sve se pobrinulo. Još je utiešnije to, što na javu izašli mladi, žilavi, po ietni, radini i radikalni duhovi — seniori naših akademskih društava. Niihova nam energija jamči, da će biti uspjeha, da će biti ploda. Pojedinac je mogao prisustvovati samo nekom dijelu rasprava, jer se u isto vrijeme vijećalo na više strana. Tako sam i ja mogao ćuti samo nešto. Zato Vam ne mogu opisati sve, a i gdje bi. Ističem još iz svečanih sjednica u ,,Unionu“ našega dra. Markulina, dra. Lovrenčića, a najviše presvj biskupa dra. Napotnika. Ovi i drugi go­ vornici kao da su pokupili iz srdaca sviju Hrvata 1 Slovenaca čuvstva i osjećaje i želje te ih ondje pred mnoštvom iznesli finom ciceronskom govor­ ničkom vještinom, da ih oduševe za vjerske i domovinske ideale. Na koncu spominjem još jedan novi pojav, a to je zanimanje za III. red sv. Franje Ljetos je prvi put i on dobio svoje mjesto u javnosti. K tome su upravitelji III. reda održali svoju po­ sebnu sjednicu, čime će se opet ili. red pomak­ nuti naprijed Ljubljanski kongres uopće sve katolike zadovoljuje. Mnoge je ogrijao i oduševio. Mnogo više im je koristio, nego su se nadali. Mnoge je utvrdio i ojačao za daljnju borbu i rad socijalni na svim poljima, a mnogima je pokazao, kako je i kod nas jaka i katolička i narodna misao, pak će morati opreznije postupati s nama (Slovenima i Hrvatima), i poštivati naše vjerske svetinje i narodne pravice. Stjepko Ilijić = —.. = ■- Iz „Religijoznih harmonija". Zlatom je drhtala ravan rujnim obasuta sjajem. Sunce se tamo daleko u krilu paoma vitih Dizalo bistro кб oko u kojemu ljubav otsjeva I bujna prol’jet života. Golemo čarobno cv’jeće Raskošno dizalo čelo tamo spram rodnog Istoka, Strastvenom opojnom žegjom sunčane upijajuć zrake. Bistro je svitalo jutro, svečana vedra tišina Golema sterala krila i ljudsku njihala dušu Slagjenim čuvstvima mira, spokoja, bratimstva, sreće. Slegla se borba za hljebom, mlade su cv’jetale nade, Rajsko je milinje neko drhtalo čovječjim srcem, Novim je drhtalo sjajem velebno svodovlje Blago se smješkajuć zemlji. Preli se naroda četa tamo sa drevnog Siona, Sa galilejskijeh ravni iz sudbonosne Judeje, Ispreko svetog Jordana: Tihim pred daškom života Novog, što strujio zrakom, kolijevka vjere se prene. Tamnim i nad čelima, koja ropska je glogjala avet Mračne kroz vjekove duge, tračak je mladoga sunca Veselim drhtao sjajem, novu navještajuć zoru. S milja su šaptale usne, ^srca su kucala snažnim Kucajem novog života. Željne su čekale duše R’ječ što no tvori čudesa, tvrdo što savija gvožgje. I On se pope na goru: Mirisni lahor Mu lakmi Na sn’ježnom licu Mu sjao tračak ljubavi žarke I odraz ljudskijeh bola, zjenam Mu žario plamen Ljudska što užiže prsa, tajstvena budeći čuvstva. Ljiljan u jutrenjem ruju sn’ježna Mu odora sjala. Sjedne. Glas Mu zastruji romonom jutrnjeg daška, Naroda val se ustalaša, ko zlaćeno klasje na polju: Moć ga osvajala duha. Glas je romonio dalje: »Blaženi siromašni duhom Njihovo carstvo je neba; �Br. 9 _ 142 »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. Zanesene i nadute. Dizao si barjak sveti Budio si ponos stari, U bratsko si zvao kolo, Gdje se naša zv ’jezda žari. Sretni oni što plaču Utjehu naći će skoru; Blago krotkima blago Oni će vladati zemljom; Sretni čistoga srca Oni će vidjeti Boga; Onima blago što pate Poradi pravde Svevišnje Njihovo carstvo je neba«. Pogledajmo sada plode Tvoga truda'nesebična, Jer u radu za domaju Teško ti je naći slična. Te vijemo gizdav v ’jenac Zelen-lista lovorova. Da vjenčamo živu sliku Nekadanjih naših snova. R ’ječi su letjele zrakom кб pregršti sjemena čistog I plodnu sijali njivu. Strunama ljudskoga srca Prostruje ahordi novi, u duši prene se himna Ljubavi, bratimstva, sreće... Nova je svitala zora! Procvalo je oštro trnje, Što ti skoro bolo grudi, Zarasle su ljute rane, Novi nam se život budi. Gutali smo suze tvoje Jer i naše to su bile, A sad su se slavom tvojom U biserje pretočile. Fra Nedjeljko Dugonjić-Vrhovčić: i Tugomiru Alaupoviću. (Prigodom promaknuća). Čekali smo vedra da Iza burne grmljavine, Pjesma slavlja i veselja Urnebesno da se vine Tebi u čast, diko naša, O pjesniče ljepor’j Zvuci su joj ko i tvoji Slatki, nujni, topli Ljubili smo suze tvoje Ko majčino slatko ml’jeko, Dok je s teške ljudske zlobe Bol ti rajsku dušu peko. Graktale su crne vrane A na tebe, na sokola, Slavila je gr’ješno slavlje Zavist žuta i ohola. A znamo te, suzo naša, Plemenita da si duša, Te s nebratske klike nekoć Još i sad nam krv se gruša. Svakoga si milo svijo Na ranjave, bolne grudi, Val te slave ne nosio Ni laskavi pljesak ljudi. Jedinstvu i bratskoj sjozi Utiro si teške pute, Na pir sreće pozivao G . G u e n o t:: Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). Neron, ponižen i bijesan, naglo se izmače, a da se nije ljutio na čovjeka, koga čas prvo kao boga štovao i koji je,dospio malo časa poslije užas­ noga pada. Zakle se, da će na kršćanima osvetiti pred narodom doživljenu sramotu. S druge su strane kršćani s pravom pripisivali Šimunov poraz mol­ bama svećenika Isukrstova namjesnika na zemlji. Kad dozna Neron, da se je još podvostručilo ot­ kriće mnogih obraćenja, pa i u njegovom dvoru, izmegju najtjesnijih oslobogjenika i drugova u pi­ jankama: pusti se zanosu srdžbe. Očita vračeva kazna odluči s mnogim drugim dušama, koje su kolebale, bi li vjeru zagrlile. Još k tomu Neron nije bio zaboravio preokret Servilija Tuska. Sutra dan poslije krvavog prizora, neki krš­ ćanin sa dvora doleti u stan apostolski. Javi im, da bijes Neronov više ne poznaje granica i da se pripravlja kršćane u krvi potopiti. Nadoda, da za­ povijed mora brzo izaći i uapšen biti vrhovni sve­ ćenik, pa ga stade zaklinjati, da ode iz Rima, ba­ rem za neko vrijeme. �Neronove žrlve. P etar to odbi. »Pastir ne smije, reče, zapustiti svoga stada. Po uzoru božanskog Učitelja, on mora, ako treba, i život dati za svoje ovce«. Vjerni, koji se tu prigodiše, sa suzama su ga molili i zaklinjali, da se spasi radi Crkve, kojoj još jednom prijeti užasna oluja. Pavao je svoje molbe združivao sa vjernicima. Na koncu dobri, pastir od svoga nauma odstupi. On ode iz Rima, poslije ganutljivog rastanka, lijući suze; toliko je ljubio svoje stado, koje je u vjeri preporodio, s tolikim teš­ kim naporom i uz cijenu svoga života! Jedva je izašao na ostijska vrata, kad eto preda nj čovjeka, uzvišene pojave i lica posjana Božanskom ljepo­ tom. Apostol prepozna Isusa u njegovom hodu, netom mu ugleda Božanstveno lice. Ustavi se iz­ van sebe i kliknu od srca ljubavlju ožarena: »Kamo ideš, Gospodine? Šimune-Petre, odgovori Spasitelj s nekom neodoljivom milinom, s kojom zađrma sa svim osjećajem apostolova srca, idem u Rim, da tu bu­ dem na novo propet na križu« Istodobno Božanski Učitelj ustavi na svome učeniku divni pogled, prepun svih nebeskih m ženstva. »Razumijem, Gospodine, odgovr ri veliki sve­ ćenik, padnuvši na zemlju. Došlo vrijeme, kad me drugi mora lancima pasati. Tvoj je sluga spreman«. — Isus iščezne, a Petar se žurno vrati u Rim, da dovrši svoju zadnju žrtvi. Vjernici su bili zabezeknuti i žalosni, što su ga opet vidjeli usred opasnosti, pa ga smjerno zapitaše za uzrok nje­ govog naglog povratka. »Primio sam naredbu odozgor, reče, da se vratim na moje mjesto i tu s mojom krvlju istinu zapečatim.« Zbilja, malo dana poslije, Petar i Pavao bili su po Neronovoj zapovijedi uapšeni i bačeni u mamertinsku tamnicu, iskopanu pod tarpejskom pećinom. U toj tamnici, u kojoj su nekoliko mje­ seci bili, nisu apostoli besposleni stajali; nego su stražarima propovijedali kršćansku vjeru i dva su obratili, naime Procesa i Marcijana. Kada su dva vojnika dovoljno poučena bila, zatražiše kršte­ nje; apostoli udovoljiše njihovim željama, pa da ih utvrde u ispovijedanju svetoga Isukrstova nauka, učine, da iz pećine njihove tamnice provre divno vrelo, koje i danas teče; ono je poslužilo s vodom pri krštenju katehumena. Dva vojnika, puna veselja i srčanosti ponude apostolima Hristovim, da ostave tamnicu. 143 »Na vami je, rekoše, svemogućstvo Božje; mi vas ne smijemo ovdje držati. —. Naš je čas blizu, odgovoriše apostoli, mi ne smijemo kidati naših okova.« Paulin, zapovjednik straže u mamertinskoj tamnici, doznavši, da su se dva vojnika pokrstila, onoga ih časa premjesti; za tim ih prizva k sebi i uznastoja skloniti ih, da se odreku Hrista. Nje­ govi pokušaji bili su uzaludni: novi vjernici ple­ menito ustrajaše. Tada bijesan Paulin, naredi, da im se zubi polome udarcima stijene. Videći, da se nimalo nisu uskolebali, dade ih na Kapitol odvući pred Jupitrov kip; oni se ne htjedoše idolu pokloniti. Razžešćen zapovjednik zapovijedi, da ih se na mučila stavi, pa da ih se prži usijanim željezom i šibami bije. U najvećoj žestini groznih muka, sa osušenih ustana jedini im se usklik izvi: »Neka bude blagoslovljeno ime GospodinovcrU Na novo bačeni u tamnicu, brzo su iz nje izašli, da sjekira svrši njihove' muke. Kad je Neron saznao, da apostoli i u krilu svoga robo­ vanja mnoge obraćaju i kao da su žar podvostru­ čili, da dostojno ovjenčaju svoj slavni život, od­ luči ih s nogu maknuti. Proglasi dakle njihovu smrtnu kaznu, odredivši, da Pavao, kao rimski gragjanin pogine od mača a Petar na križu. Na tu vijest vjernici su bili poraženi; bulju­ kom zgrnuše se oko tamnice, da dadu posljednji žalosni s Bogom vrhovnom svešteniku i Apostolu narodi. One noći prije mučeništva, toga rogjendana onih, koji prolijevaju krv za Isukrsta, bio je svečani sastanak u tamnici. Tu, u tom mjestu tužnih uspomena, gdje su nekoć kralji i poglavari pobijegjenih naroda ginuli, kada bi slavodobnik na Kapitol izašao, urediše se udesi svijeta i ne­ umrle Crkve. Šimun-Petar imao je prenijeti svetu i neumrlu baštinu, od Hrista primljenu. On pre­ poruči biskupima, svećenicima i nazočnim vjerni­ cima, da ga se nadomjesti na stolici, koju u Rimu ostavlja, netom njega više ne bude. »Punina moje vlasti, reče, vrhovno svećen­ stvo, pripada punim pravom mome nasljedniku«. Uno i Marko bili su tu i govorili, da je još u životu apostol Ivan, miljenik Hristov, koji je na posljednjoj večeri dugo ljubav ispijao na svetim Učiteljevim prsima. Šimun-Petar odma odgo­ vori: »Apostoli su primili osobitu službu, neku isključivu vlast, koja s njima umire; nego je po­ trebno, da se nešto stalno učini za buduće vje­ kove. Poglavar Crkve, da utvrdi našljedstvo, �144 Br. 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« 1913. mora biti biran izmegju onih, koje su naše ruke posvetile. Taj ima prvenstvo: Hrist je tako od­ redio.« Riječi velikog svećenika s počitanejm bile su primljene i svi obećaše, da im se podlažu. U osta­ lom, one su se podudarale sa onima, što no su ih u ovom smislu hiljadu puta rekli, Petar, Pavao i drugi apostoli. Ostali se je dio noći proveo u molitvi i po­ božnom razgovoru. Kada su se apostoli primakli svrbi časnoga života i pragu neumrlosti, u oči sastanka sa Gospodinom i pobjedonosnog za­ uzimanja nebeskih prijestolja, bili su oduševljeni nekim Božanskim žarom. Trag nebrojenih radova plemenitoga im života gubio se u veselju, s kojim im lice odsijevalo. Kada se je svanulo, posljednji se put pozdrave sa učenicima i vjernicima, a oni su svi u plač briznuli. Marko i Servilij, koji su ih u ropstvu često pohagjali, nisu se mogli od njih otrgnuti; ljubili su i suzom natapali ruke radi Isukrsta okovane: molili su ove Božanske ljude, da dostignu, e se brzo njima pridruže. Napokon dogje čas žalosnog rastanka. Vrata se tamnice otvore; Petar i P avao nisu imali istim putem na smrt ići. »Brate, reče Petar svom e slavnome drugu, s Bogom do brzog sastanka u slavi nebeskoj, pred prijestoljem milosrgja! S Bogom , do kratkog vigjenja u zagrljalju Božanskog Učitelja!« Zagrliše se u zanosu i u svetom e čuvstvo­ vanju; za tim se prvak apostola uputi prema Vati­ kanu, gdje mu se imao grob izdubiti: on je htio umrijeti na križu strmoglavce. Sveti su ostanci bili pokopani kod mjesta njegovom krvlju nakvašena. Sa Petrovim smrtnim ostancima pobožne ruke vjernika zakopaše u ovoj od tad unaprijed svetoj zemlji, nepomičnu stijenu, taj stožer svi­ jeta i neumrle Crkve. Nad ovim slavnim grobom, koji je vidio, kako se ruše vlast i cesarovi dvori, kao i demonski žrtvenici, danas se diže najsjajniji hram na svijetu: Sveti Petar Rimski. Orijaški kip osugjenika Neronova tu prima, kroz devet­ naest vijekova, zemaljske poklone. Pavao odve­ den ostijskim putem kod salvijskoga kupališta d o ­ vrši svoju žrtvu i dogje do rastanka sa svojim tije­ lom, za kojim toliko čeznuo, i do sastanka sa Isukrstom. Njegovi posvećeni ostanci na istom su mjestu bili pokopani. Sveto je mjesto pokriveno bazilikom. F ra Jozo Z vonigrađski: S ovim katoličkim sastankom zgodno je udesilo vrhovno vodstvo III. reda takogjer II. sastanak hrvatskih trećoređskih upravitelja. To su isto obdržavala braća Slovenci. Kako ovome katoličkome sastanku pripisujem u svem najveću korist za Hrvate u tome, što će vidjeti primjer naprednijih Slovenaca: tuko i u pogledu III. reda. Pomisao, da sama Ljubljana broji do 10.000 trećoredaca, a ljubljanska trećoredska općina 40.000 članova, neće li nas potaknuti na djelotvorno revnovanje za III. red? Hrvatskom sastanku upravitelja pred­ sjedao je predsjednik vrhovnog vodstva III. reda mp. o. Rafo Rodić, zagrebački redodržavnik. Megju mno­ gobrojnim upraviteljima redovnog i svjetovnog sve­ ćenstva spominjem kanonika senjskog preč. Vidasa, koji upravlja sa dvije trećoredskv općine. On odgaja čitavu četu mladih aposlola III. reda — bogoslove u Senju, koji su gotovo svi upisani u III red sv. Franje. Nakon pozdrava predsjednikova izvjestio je tajnik vr­ hovnog vodstva o. Ferdo o životu III. reda kod nas od lanjskog sastanka trećoređskih upravitelja. Iz izvje­ štaja smo se mogli osvjedočiti, da je lanjskim sastankom počelo novo razdoblje za III. red kod nas. Ne samo, Treći red na ljubljanskom k ongresu. Veli­ čajni dani katoličkog sastanka u Ljubljani ne mogu ostati bez utješnih pošljeđica po hrvatsko-slovenski narod, koji se je tuđe bio sastao kao jedno srce. Ta, kroz četiri dana se je raspravljalo o vjerskom pitanju, a usput se svejednako pritresale i narodno-gospodarske stvari za ove zemlje. Naći će se umnije pero, koje će općenitim pogledom te dane prikazati u »S. Pe­ rivoju«, a ja sam slobodan nekoliko riječi zabilježiti o radu za III. red na tom kongresu. Hrvatska religiozna sekcija imala je referat uz ostala naša religiozna društva i o III. redu jedan. To je ipak dobar korak naprijed stupila ova divna soci­ jalna ustanova, kad je priregjivački odbor kongresa svojom pobudom i njoj ustupio mjesta na sastanku. Lijepo je bilo slušati, gdje pred hrvatskom inteligen­ cijom duhovnom i svjetovnom uzveličava III. red mladi Franjevac o. Ferdo Krčmari On je izjavama i primjerom velikih muževa (Jergenson, Tode, Etinger) mogao uvjeriti svakoga, kako III. red sv. Franje ima velebnu reformatorsku misiju, kao nijedno ino crkveno društvo. �Listak. da su se osnovale nove općine IH. reda (250 ih dosad), nego počelo za njega pravo shvaćanje i aktivni život. Na ovome su sastanku bila dva referata, O. Leonard Čuturić referirao je o temi; » O r g a n i z a c i j a Ш. r e d a n a s e l i m ; « . Dotičnik je najprije predstavio, kako je bezazleni duh sv. Franje i dobroćudni duh sela nešta istovjetno, te kako je dosljedno najprikladnije tlo III. redu po selima. Zatim je iznio svoje mišljenje o orga­ nizaciji III. reda po selima. Za to je dao zgodne na­ putke prema seoskim prilikama. Drugi je referent bio O. Gjuro Bencetić o » O r g a n i z a c i j i III. r e d a p o g r a d o v i m a « . On je prije svega istaknuo, kako valja da prvi upravitelji shvate duh III. reda, pa će ga tek onda znati organizovat prema raznim okolnostima mjesta. Po tom je govorio većinom o praktičnom vogjenju trećoredske općine. Na koncu je stvorio rezo­ luciju, da se u našim bogoslovskim sjemeništima drže klericima predavanja o III. redu i praktički se upućuju u upravljanje trećoredske općine, — što se već na mnogim mjestima i čini. Iza svakog se je referata razvijala živahna i brat­ ska debata, kojom su se prisutni upravitelji sve više oduševljavali za III. red i sporazurnjevali o jedinstvenom vogjenju istoga. Od mnogih lijepih zaključaka ovoga sastanka smatram najvažnijim taj, da se zamole oci redodržavnici neka sazovu jednoč svaki u svojoj redodržavi pokrajinski sastanak trećoredskih upravitelja, čim će se oni još više zainteresovat za uzvišenu ideju III. reda i zdogovoriti, kako će ga svi jednako uprav­ ljati. Ovi bi sastanci bili nadopunjnk općeg sastanka, na koji svakako ne mogu svi upravitelji. Započeti pokret za III. red neka ne sustane! Neka ga blagoslovi sv. o. Franjo, s čijim sinovima jest usko skopčana povjest naroda hrvatskoga! Sa skupštine ,,M artića“ u Sarajevu. Kaka je već u novinama nagoviještano, da će se održati ove godine dne 8. 9. i 10. kolovoza sastanak hrvatskog katol. narodnog gjaštva Bosne i Hercegovine: to seje zbilja i obistinilo. Do 150 gjaka iz cijele provincije pohrlilo je u bijelo šeher Sarajevo, da se porazgovore o svome napretku i svojim potrebama, da se megju se učvrste i obodre, pa da u buduće budu još jači i sigurniji proti najezdi liberalizma i anacijonalnosti, a gorljivi i vjernici i domoljubi. Referate su držali Daniel Pušić, bogosl. V j e r a i z n a n o s t , Ambroža pl. Premužić, jur.: S o c i j a l n i o d g o j i g j a š t v a , Ivan Fleger, vet.: M i i s e l j a ­ š t v o . mi i r a d n i š t v o ; Zvonimir Sprajcer, j_r. O m l a d i n s k i p o k r e t u B o s n i i He r c e govi ni . Referenti su pojedine točke izvodili upravo sjajno, a glavno je, da je u svemu bilo opaziti smisao za praktični rad, bilo oko unapregjenja gjaštva megju se, bilo oko podizanja našega, osobito mlagjega, svjeta. 145 Nakon dvodnevnog zasijedanja gaštvo je upri­ ličilo svečani komers u „Društvenom Domua i održalo jednu pučku, dobro posjećenu zabavu u Koševi kod Lacha. Komers je tako sjajno uspio, da je bilo čudo, kako su naši gjaci u brzo osvojili sarajevsku kat. pu­ bliku. Gg. dr. Šarić, Vancaš, Veseličić, urednik H. Z. dr. Perišić, Tadin, dr. Premužić pl., zastupnici oo. Franjevaca, zastupnici oo. Isusovaca, profesor Tandarić. Vučak, g. Kurtović, zastupnice „Saveza hrvat, katol. učiteljica... elita sarajevskog gragjanstva pohr­ lila je u susret svojoj uzdanici i pokazala, da joj godi njezin rad i njezino unapregjenje, da se uzda od .Martićau sjajnoj budućnosti po katoličku i narodnu stvar u Bosni i Hercegovini. * Tri godine ima da se osnovao „Martić". Ovo društvo ima zadaću, da članovi njegovi iz Bosne i Hercegovine još od gjaštva odgajaju se u katoličkom i narodnom duhu, jednako kao što to čine i slična društva: „Pavlinović“ za Dalmaciju, „Dobrila" za Istru nKačić“ za Banovinu, jer sva ova društva jesu pošljedak hrvat. kat. gjačkog pokreta u opće, a svaka provincija za se opet razvija se prema svojim prilikama. Martićevci uzev ime prvog i najvećeg dojako sina Herceg-Bosne vjere se na primjer njegov, da slijede njegove misli i izvode njegove osnove, srca svoja dare na oltar vjere i domovine. Nije svrha „Martiću" da bistri savremenu poli­ tiku Bosne i Hercegovine; ali se gjaštvo odgaja za bu­ dućnost. Prilike naše naime sada kakve su, takve su, u nas još ima smisla i potrebe za čisto nacionalnu politiku, naši ljudi i političari u Bosni i Hercegovini osjećaju za svoju vjeru i njezine svetinje, radikalni narodnjaci i vjernici: Sunarić, Gjurkovečki, Džamonja, Tandarić i Čabrajić... da svećenstva i ne brojimo na braniku su za prava i vjere i naroda — ali mlagja naša generacija zauzima drugi kulturni pravac, naše škole sve to više produciraju dobar postotak indiferentista i liberalaca: vrijeme je dakle, da se svi, koji osjećamo za vjersku i narodnu stvar okrenemo, da pogledamo, kuda bi došli, ne osigurav se na vrijeme i što bi nam donijela bliza budućnost, de nejmamo Martića u Bosni i Hercegovini. Prema suvremenim političkim strujama u pro­ vinciji naše je gjaštvo samo u svojstvu „motrivca“, Bog će dati, da se i ovo izvede na čistac, ali je sva­ kako to glavno, da ćemo u Bosni i Hercegovini kroz 10— 15 godina imati lijepu kitu svijesne katoličke i narodne inteligencije prilike naše biti će sve to sregjenije i krv i suze starih narodnih junaka i patenika Franjevaca, ne će biti, kako je naglasio teol. Daniel Pušić, bez obilna ploda. Bog poživio našu svijesnu uzdanicu! A. Č. �146 Br. 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. F. Zippra, učitelj: D u jttiu šić e v » g o li iz v a d a k « . IV. Iz svega, što je dosad rečeno i nabrojeno m oglo se je dosta jasno razabrati, kakav je s t i l dra. Dujmušića, pa ne bi gotovo bilo ni potrebno o tom više govoriti; ali ću ipak, da slika bude potpunija, nanizati još nekoliko stilističkih cvjetova iz njegove korovom obrasle bašče. Tu će se ujedno moći navesti i kojekakve druge zanimive sitnice, za koje dosad nije bilo zgode ili koje su se mogle spomenuti u kojem prijašnjem odsjeku, ali su po­ radi velikog obilja gragje izostale. »To biva ili tako, da se ili više raznih zvukova ili više šara sastavi«, 12. — »To je ljubav spolna sv e od nagnuća ili simpatije pa sv e do strasti«, 30. — »jer tim p r e l a z i i z v a n uskog kruga«, 33. Zašto n e : i z l a z i i z uskog kruga? — »ali su joj elementi ostali p r i klici«, 40.; u klici! — »mora se pokoravati i l o g i c i prirodnog zakona i onoj ljudskoga srca«, 43. Hrvatske riječi, ali njemački stil! — »Druga personifikacija pretvara ap­ straktne pojmove u osobe, te k a o t a k o v a (čemu ovo?) dolazi rado i u s l i k a r s t v u još i k i p a r s t v u « , 55. Ono » k a o t a k o v a « kao i » o n o u u prijašnjoj reče­ nici zvuči previše njemački; njemački jezik to podnosi, ali ni isti Gotschall ne veli u ovom slučaju: » a l s s o l c h e « , nego naprosto: »und gehdrt w e srntlich der Skulptur und Malerei an«, I. 250. — »s uzbugjenjem duše rastu i dimenzije njezinih s -лка, a to p o v e ć a l o oduševljenja u strasti pokazuje istu sliku svakom, koji unutra gleda«, 59. Da saznamo, stu mu je ovo » p o v e ­ ć a l o « i kakav smisao ima »unutra g l e d a « , valja nam zaviriti u G., u koga (1.256.) stoji: »und der V e r g r б ss e r u n g s s p i e g e l der Begeisterung und der Leidenschaft zeigt jedem , der h i u e i n s i e h f , dasselbe Bild«. Evo kako umije naš poetičar bistro i jasno protu­ mačiti, što je stih: »U pjesmi se ogleda duševna harmo­ nija i to pokazuje njezina sadržina i vanjština. Vanjšti­ nom predočuje izvjesnu cjelinu, a ova se opet sastoji od ovećih dijelova, ako je govora o kiticama, ili o d m an j i h , a k o s e p j e s m a ne d i j e l i na k i t i c e , p a i h z o v e m o s t i h o v i m « , 69. Ako se pjesma dijeli na kitice, onda dakle i nema stihova?! Ali valjda je gosp. i sam uvidio, da iz ovog neće niko postati pametniji, stoga pokušava malo poslije, da se jasnije izrazi, pa definira stih ovako: » S t i h je izvjestan broj slogova poredanih ili nanizanih po n e k o m p r a v i l u , u kom se u g l e d a ritam o d n o s n o g s t i h a . (!) — »Najsavršeniji oblik ovoga stiha (deseterca) bio bi onda, kad bi -bili slogovi naglašeni, a taki nenaglašeni«, 70. Tu je valjda ispala riječ »l i hi «. — Na istoj strani go­ vori nešto o » k o n c e s i j a m a « , koje » u ž i v a « narodni deseterac, i o takim narodnim stihovima, »u kojima vlada previše slobode«, a navodi i nekoliko primjera, koji se više ili manje udaljuju od stroge sheme deseterca, onda nadovezuje: »I naše se umjetno pjesništvo drži obično o v o g a p r i n c i p a , no može ga zamijeniti i to, da mjesto — (trohej) dogje — (jamb)«. O kakvom principu prije toga nije bilo ni spomena, osim ako se imadu one nepravilnosti smatrati principom. — A ovaj je nesm isao ujedno s v e , što se u svoj knjizi može naći 0 u m j e t n o m s t i h u , o kojemu govori Gottschall na 40 strana i više, a i ista školska poetika poklonila rnu je pune dvije strane! — » . . .sama o p r e k a i z m e g j u izgovora riječi u stihu o d o b i č n o g (?) tvori ugodnu izmjenu«, 72. — »12. N a r o d n o i u m j e t n o p j e s n i š t v o « . To je natpis. A sad počinje Članak: »Tu razlikujemo n a r o d n o 1 u m j e t n o p j e s n i š t v o « . Valja mi reći, da ni u pregjašr.jem članku nema ništa, na što bi se moglo ovo »Tu« nadovezati. — »Za izraze se (narodni pjevač) ne mora toliko truditi, p o š t o poezija nešto poodmakne od kolijevke, j e r će naći sve u pripremi, samo mu ih treba p r i l a g o d i t i p r e m a n a r a v i g r a g j e « , 72. Ko da ovo razumije? »Tako se eto širi pjesma o d u s t a j e d n i h do d r u g i h , od d r u g i h do t r e ć i h , j e d ­ n o m r i j e č j u : o d u s t a d o u s t a , a da se gotovo uvijek nešto mijenja , 7 3 . — a dr. D. prevodi od riječi jedne do druge, od druge do treće, jednom riječju: od riječi do riječi, gdje pak nešto mijenja, ondje nastane gotovo uvijek kakva nagrda. — »Promatrajuć njihova mjerila d o g j e s e do interesantna zaključka«, 73., bolje: dolazimo. - »za to svi primaju o d u š e v l j e n o n j e ­ g o v o č e d o , « 77. Je li čedo oduševljeno ili oni, koji ga primaju? — »ne zaslužuje, da ga priznaje k a o s v o j e č e a o « , 78. To je njemački, hrvatski se kaže: »prizna s v o j i m č e d o m . « — »Istina, je, da svaki pjesnik živi u svojoj sadašnjosti, no dok lirski pjesnik, kako ćemo to kasnije prikazati u više riječi, slijedi časoviti val, koji njima udara sad ovamo, sad onamo, i živi i uživa samo u čuvstvu, što mu ga ragja sadašnjost, a dramatski iz sadašnjosti gleda u budućnosti, svoj pogled upravlja na ono, što se još mora dogoditi, što treba da kao konačna svrha iskrsne iz procesa stvari, epski pjesnik gleda u prošlost, na život, koji je već gotov, dovršen«, 80. Ko pročita ovu rečenicu na dušak, evo mu groš, a ko je na prvi mah razumije, dobiće dva. — Nego jeste li kad što čuli za kakva prezentna čuvstva? Eno na istoj strani ima »r ij e k a prezentnih č u v s t a v a « ! A za životinjsku poe­ ziju? Eno se nabraja na str. 92. uz religijoznu, idilsku itd. — A o savremenu vremenu? Eno na str. 92. priča se o Virgilu, koji je »morao iz savremenog doba duhom zaći u prastare, tamne početke svoga naroda«! — Kad pjesnik k aže: »Gdje ptičice m i 1o g 1a s n i m g l a s o m �Listak. 147 pjevaju«, lo mu takav pleoazam dopušta »licentia poeo v o m e . Tako i u ovom primjeru: »N a o v o mi je jošte tica«, ali u prozi to ne valja, baš ni kao kad bi se reklo: dodati«, 57. — »to se n a r o m a n o p i s c a nameće istovrsna vrsta, pravokutan kut ili što slično. — dužnost«, 116., bolje: r o m a n o p i s c u . — »Tako je Homer iz deset godina trojanskog rata » R o m a n t i k a je mnogo slobodnijeg kroja nego li p r o b r a o samo 50 dana«, 82. Nije Homer ovdlen ondlen joj pom enuta druga«, ,95. Ova »joj p o m e n u t a p r o b r a o , nego je on o d a b r a o pošljednjih 50 dana d r u g a « jest j u n a č k a e p i k a , a »romantika« znači toga rata. — »Kao nov dokaz njegova (pjesnikova) ta ­ u Dujmušića » r o m a n t i č n a e p i k a « . U ovom se lenta služi i to, ako on obzirući se zgodimice na čine, značenju ta riječ do njega nije upotrebljavala. — »U što su se zbili prije nego li onaj, kojim je on otpočeo takvoj pjesmi, koja je i e p s k a i 1i r s k a, stoji naravno svoju pjesan, mjestimice, no vrlo podesno, u m e t n e, gragja na prvom mjestu, po tomu je u prvom redu kako to vještački Čini Homer i u Ilijadi i u Odiseji«, 83. e p s k a , ali jer se u njoj ogleda sad više, sad manje Šta um etne? —‘ »radnja (epskoga junaka) ne izvire iz i unutarnji svijet, nužno je reći, da je i l i r s k a , te se vlastite mu volje, n e g o s v o j k o r i j e n , s v o j u s toga zove e p s k o - l i r s k a ili romanca«, 107. Sto k l i c u v u č i (!) iz sudbine«, 83. — »Tu moć sudbine se taka pjesma, koja j e i e p s k a i l i r s k a , — baš zato, vidim o jasno u riječima . . . D a n te o v a p r o v o d ič a što je i e p s k a i l i r s k a — zove e p s k o - l i r s k a , V e r g e 1 i j a, kad v e li: Arma virumque cano . . . i t. d.«, to je posve u redu, ali da se ona s istoga razloga zove 84. Čovjek bi iza onog » D a n t e o v o g p r o v o d i č a « r o m a n c a , to će mnogima biti nešto novo! — » N o ­ očekivao, da će tu naći riječi D anteove, koje je izreka^ v e l a je nastala kod romanskih naroda, k a k o j o j na usta svoga Virgila, a kad tamo, to su riječi pravog kaže s a m a struktura, jer je to deminutivum od Virgila, koji ih je napisao 13. stolieća prije Dantea. Zvati n o v a .. < 122. Tu gosp. doktor miješa ime i stvar. toga Virgila D a n t e o v i m p r o v o d i č e m , to je ana»Napo4ons i treće je doba p o d a l o religijozni ep hronizam, posebne vrste! u P rerarovićevu djelu »Prvi ljudi« — p r i j e d m e t kao » . . . rom an, m oderni ep, pa i v r z i f i c i r a n i ep«, 84. u Miltona«, 102. - »Njegovi uzori idu svojom sadržinom Čemu za Boga verzificirani ep, gdje se može lijepo reći: u srednji vijek, d o b a , kad su triumfirali fantastički prie p u s t i h o v i m a ? — »:er ovo znatno napreže lju d s k u 11Л r . . . . . . r 1 r cUvišna \п а z o n *’ 11е- ' Njegova je važnost kud i kamo veća i pažnju«, 86. Ovdje je riječ »ljudsku« posve još primjera ove ruke: »time zatire poeziji n jezin karakter«. zamašnija od one, k o j a o d l i k u j e istorijski roman«, 120., bolji: k o j o m s,e o d l i k u j e ; tako i ovdje: » k o j a — »te ovoj (lirici) donekle pokvari njezf u čistoću«, 127. o d l i k u j e roman«, 122., »treba da dramu o d l i k u j e « , — »do skorašnjih im dana njihova života-, 73. — »pošto 179., »ali ih n j o r a o d l i k o v a t i lakomičnost«, 161. — on svoju pogrešku plati sv o jim životom«, 194. - »Ova »ne može lako umaći v e ć i n i i l i m a n j i n i anahrohiperbola služi u p o m o ć slikanju«, 60. U zadnjih nizma«, 118.; slično je i ono na str. 69.: »do v e ć i h i l i pet rečenica suvišne su kurzivom štampane riječi. ». . . no srednji je vijek uveo s r o k o v a n j e , koje m a n j i h potankosti«. Ovakih primjera ima još, a u blizu su rodu s onim poštapalicama, o kojima je prije bilo je za pravo karakteristikom (!) lirske poezije, jer o v a govora. i u t o m i z r a z u j e l j u d s k u u n u t a r n j o s t t. j. »Njim narod najprije izreče svoje biće, a pojedinac čuvstvo ugodnosti«, 87. Šta? Lirska poezija izrazuje srokom ljudsku unutarnjost, a ova da je istovjetna s prikaže nazore, koji u njem, odnosno u njegovu narodu, č u v s t v o m u g o d n o s t i ? Šta li je gosp. dr. htio s kojim, kako smo već vidjeli, čini nerazdruživu cjelinu, •da kaže tom — r e č e n i c o m k o n f u z n o s t i ? — vladaju o Bogu i svijetu«, 87. Uzoran primjer stilističke »(Drama je) kod nekih naroda u g i n u l a k a o z a m e ­ lakoće! Tu se smisao u zamršenoj mreži umetnutih re ­ čenica mora upravo zadaviti. — »Ona je donekle slična t a k, a kod nekih n i j e d o ž i v j e l a ni t e n e z n a t n e s r e ć e « , 91. Čudne sreće uginuti kao zametak! A onda: idili, j e r b o ni ova ne trpi odviše bučnoga kulturnoga kod ovih drugih naroda nije bilo drame ni u zametku, života, j e r b o se bar u klasičnoj literaturi javlja u istom t. j. nije je nikako ni bilo; kako bi dakle moglo d o ­ obliku«, 129. — Ako se nešto satirično ili jednostavno ž i v j e t i i najneznatniju sreću, što nije nikad ni šaljivo spjeva z a k a k v u p j e s m u o m a n j u i l i o v e ć u , zove se p a r o d i j a ili t r a v e s t i j a « , 129. živjelo? ! »što se tiče inače ove epike s obzirom na tehniku, P a da nije naš gosp. dr. majstor u formuliranju definicija! »U njima se ogleda ne samo to, s kakvim okom gleda o s t a j e kao i kod narodne epopeje«, 93. Šta ostaje? — »ma da je ovo djelo opsežno, te bi se u tom pogledu primitivan — mislim na narodne — čovjek p r i r o d n o moglo nazvati epom, ipak n e z a s l u ž u j e , jer t r o s t r u k o c a r s t v o « , 128. Tri su prirodna carstva nema . . .«, 101. Šta ne zaslužuje? — »Mnogo je bolje i dosad bila, ali još nije. nikom na um palo ujediniti ih, po tu himnu n a s t a l o u novom vijeku«, 162. Šta je kako je to dr. D. ovdje učinio. — »obično dolazi u kiti­ nastalo? — N a o v o se još može dodati«, 15.; bolje: cama, s a s t a v l j e n i m n e o d m n o g o r a z n i h me - �148 Br. 9. SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. f t a r a«,165.; bolje bi bilo: »u kiticama, koje nijesu sastav­ ljene od mnogo raznih metara. — »zbog bujna i duboka ili duhovita humora, koji se i z l i v a p r e k o rasklimana lika ove umjetnine«, 202. Ovome valja komentar tražiti u G., koji je to ovako rekao: »die Fille und Tiefe des Humors, der sich iiber die gelockerte Form a u sg i e s s t«, II. 322. Govor je o idealističnoj komediji. Prevodeći iz G. odsječak o hiperboli mislio je D., da mu valja svakako štogod osobito mudro dodati, pa je stoga rekao: »Ona je t r a b a n t svakomu objektu, za kojim je oduševljeno nečije srce«, 59. — Ni s ovom re­ čenicom G ottschallovom : »Wie die Komposition, wird auch der sprachlicbe Ausdruck der Ode von grosser Ktihnheit und oft sturmischer Bewegtheit sein« (II. 66.) nije D. nikako mogao biti zadovoljan, nego ju je proširio svojim ženijalnim dodacima ovako: »Kao što je kompo­ zicija smjela i n a p r v i p o g l e d konglomerat, a n e h a r m o n i j s k a c j e l i n a , tako je i dikcija o b i l n a u z v u k o v i m a , š t o s e d a l e k o r a z l i j e ž u, i p u n a s n a g e , da b u d e š t o v j e r n i j i o t i s a k o n o g d u š e v n o g s t a n j a , k o j e je p r o u z r o k o ­ v a l o t o v r u ć e o d u š e v l j e n j e « 160. »Orijentalna lirika buji od metafora«, 157. (Die orientalische Lyrik enthalt durch die Cberfiille der Metaphern...) mj. b u j a m e t a f o r a m a , a b u j i z spava. — G. spominje na str. 287. (II.), a D. po njemu na str. 193.. i 194. dva oblika dramatske tragičnosti; nadovezujući na to, a prevodeći iz G. veli D.: »Tu dvoličnost tragičnog elementa nalazimo i u antiknoj tragediji«, (Auch die antike Tragodie kannte bereits b e i d e f o rme n ) . Trebalo je dakle reći: »I stara je tragedija po­ znavala o b a o b l i k a « , a d v o l i č n o s t je riječ nači­ njena od d v o l i č a n , što znači Čovjeka s dva lica (u prenesenom značenju) t. j. koji je svaki čas drukčiji, umišljenom, bajnom, rajskom životu da zavisi pjesnička popularnost? Ako je tako, onda, pjesniče, koji snivaš o slavi i popularnosti, objesi slobodno liru na klin ili je prodaj u staro gvožgje, jer ti se san nikada ispuniti neće! Ili napiši kakav » g o l i i z v a d a k « , kao što je ovaj, pa ti onda slava ne gine! » . . .osobitu slast osjećamo, kad u p r o s t o r i j e n a š e g u n u t a r n j e g s v i j e t a primamo i Matamorfoze i »Bijesnog Rolanda« od Arivsta«, 96. — »Ova či­ njenica stoji u potpunom skladu s razvojem ljudskoga duha, jer se on ne može preko noći usposobiti, da pro­ matra svoju unutrinu, nego mu se malo po malo otva­ raju vrata na zgradi unutarnjeg života, pa samo ono malo, što m ože da uči (valjda u o č i ? ) kroz ta odškri­ nuta vrata i razabire svojim naivnim pogledom, spoji s epikom, koja mu je još glavna struka višeg duševnog užitka«, 107. Ganutljiva slika! Pomislite samo! Pomislite samo: jadan duh ljudski provirkuje kroz odškrinuta vrata u zgradu unutarnjeg života, ne bi li ono malo, sto tu svojim naivnim pogledom može noćiti, spojio s epikom, tom glavnom strukom njegovog višeg dušev­ nog užitka! - Ne znam, na koliko se s t r u k a osim te glavne dijeli viši duševni užitak, ali ako je i to jedna od njih, gnjaviti čitatelje ovakim bombastičkiim stilom, onda je naš gosp. dr. u tom s t r u č n j a k prve vrste. Konac m oga pabirč^nja po tom g o l o m s a k a t o m i i z m r c v a r e n o m i z v a t k u neka začini jedna zanimiva stvarca, od koje gosp. dr., ako hoće, može na­ činiti anegdotu, a nama će ona pokazati, kako on po­ znaje njemačku književnost. Na str. 148. veli gosp. D . : »Nijemci imadu jedan (ciklus elegijaj pod imenom »Totenkranze« od Zedlitza, od A n a s t a z i j a G r i i n a (Grillparzera) pod naslovom »Schutt« . . .« Lijepo je, kad se pisac obazire i na slabije upućene čitaoce, pa im zgodimice štogod rastumači, što nije na . v . . « ... jc. . . . л /lm o f л io П r ,r lio n o l i n i o .tio ie lo c in c odmet znati. TTo je D. i i movdje učinio; kako je AAnastasius АГ čujmo dalje uzornog našeg stilistu: »Želi li pak Griin pseudonim, nije mogao propustiti priliku, a da ne pjesnik da postane popularan, biti melodijozna usta svoga rekne usput, kako se taj čovjek pravim imenom zvao. naroda, vjerno ogledalo svoga doba, kako to zahtjeva I eto sad znamo: zvao se — G r i l l p a r z e r ! A ko je epska objektivnost, to mora i sam život biti pun pri­ rodne harmonije, pun snage i sjaja, mora biti idejal u doslije mislio, da je A. G r ii n pjesničko ime g r o f a A u e r s p e r g a , neka se požuri da to svoje krivo mi­ faktičnosti, te se fantazija mora pokazati kao neka moć, šljenje što prije promjeni. što dominira u radu«, 88. Ovo je pravo stilističko remekIli je to možda k a o i s v e o s t a l o t i s k a r s k a , djelo gospodina D. Iz kaosa ove rečenice može od nosn o s l a g a r s k a p o g r e š k a , gosp. profe­ se ipak dvoje razabrati. Prvo: epska objektivnost zahti­ jeva, da pjesnik bude vjerno ogledalo svoga doba. A sore ? !*) *) Ova je radnja bila napisana još za borbe učitelja narodne zar to odista zahtijeva? Pjesnik sam bio ili ne bio vjerno osnovne škole s drom. D., te je neotiskana ležala kod prof. Milaogledalo svoga doba, samo ako je njegovo d j e l o vjerno kovića. Kada sm o u članku: ,D r. Jozo Dujmušić i bosanskoogledalo o n o g a vremena, iz kojega mu je uzeo gragju. hercegovački Franjevci* na temelju objelodanjenih i neobjcloda— A drugo: uvjet za pjesničku popularnost jest život ' njenih recenzija ustvrdili, da djela dra. D. nijesu uspjela, on se pun prirodne harmonije, pun snage i sjaja, jednom riječi: je veoma rasrdio, a prof. Milaković nas je upozorio na čitav denjak » i d e j a l u f a k t i č n o s t i « . Lijepo bi odista bilo, kad novih recenzija D. djela. Iz početka sm o se radi prcopširnosti ustručavali od tih uzeti 1 publicirati gornju, nu kašnjc, saznav, da bi mogao život biti takav » i d e j a l u f a k t i č n o s t i « , D. ide dalje i na to se s privolom pisca odvažismo. Želi Ji dr. D. ali to ne vjeruje ni najoduševljeniji optimista. Pa o tom još dokaza, torba je odrješena. Ured. �Vjesnik, U9 V J E S N I K . NAŠA DOMOVINA. prve seoske banke u Orašju. Pokojnik je, u prisutnosti svoje duhovne braće i mnogobrojnoga puka, na 18. Franjevačka gim nazija u V isokom e otvorit kolovoza pokopan na Karauli u Tolisi. Počivao u miru! će se istom 1. listopada, kada će u glavnom nova B anjalučki k o n zisto rij. Kako nam iz Banje gragja biti golova. Budućje definitorij Bosne Srebrene Luke javljaju tamo je konzistorij za katolički biskupat zaključio da se gimnazija digne na 8 razreda, to će već osnovan, te su i dva konzistorijalci imenovana. se 1. listopada ujedno otvoriti i 7. razred. Pošto Od ovih je jedan Franjevac: dr. fra Vid Miljan, barvisočka gimnazija već ima dovoljan broj kvalificiranih lovački župnik, a drugi svjetovni svećenik, vel. gosp. sila, to će brzo steći i pravo javnosti, a ima nade, da Antun Ćurčić, banjalučki župnik. Tko će na njihove će se do koju godinu uz gimnaziju podići izaeksteržupe doći, još nam nije poznato. niste posebni konvikat. Profesorski se zbor ove go­ F ran jev ačk e ulice u f3anjoj Luci. Kako nam dine povećaje s dvije nove sile: s fra Vojislavom Čuse iz Banje Luke’ javlja tamošnje je općinsko vijeće rićem i s fra Krunom Brkićem. na prijedlog svoga načelnika jednoglasno odobrilo, da Franjevačka bogoslovija u Sarajevu opet je se jedna banjalučka ulica prozove imenom fra Ivana iza dvomjesečnoga praznikovanja oživjela. Bogoslovija Franje Jukića, a druga, pokojnoga biskupa Markovića. ove godine broji 20 bogoslovaca, koji su se još 6. -Visoki gost. Dne 9. o. m. u Sarajevo je prispio o. m. u Sarajevu sabrali, a 9., iza svečano otpjevanoga banjalučki biskup presvj. gosp. fra Josip Garić, te je „Veni Creator“, započeli školu. Osim ovih bogoslo­ odsjeo kod otac^ Franjevaca. 12. se je biskup Garić vaca bosanska redodržava ima još petoricu na sveu­ zaputio u Mostar. čilištu u Budimpešti. Do sada su u Budimpeštu slata D ar Pijevu d ru štv u . Prečasni gospodin Stjepan samo po tri, nu ove je godine jedan kanonik preuzeo B i ć a n i ć , nadarbenik prvostolne crkve zagrebačke i uzdržavanje još dvojice naših bogoslovaca. začasni prisjednik nadbiskupskog duhovnog stola uručio Prvi utem eljitelj „K njiževnoga D ruštva Hrv. je ovih dana odbori Pijeva društva svotu od 100 K, Franjevaca". Osnutak Književnog i Društva Hrvatskih koju je društvu darovao za promicanje katoličke štampe Franjevaca" svuda je naišao na velike simpatije — g. J. M. svećenik. Na plemenitom ovom daru odbor svako ga s ushitom pozdravlja, te u njemu nazrijeva se Pijeva društva najtoplije zahvaljuje, M olba n a katoličku štam p u . Pijevo društvo novu epohu kulturnoga rada hrvatskih Franjevaca. Već r su mnogi pripravni u spomenuto društvo stupiti kao za promicanje katoličke štampe megju Hrvatima moli poslujući članovi, a javio nam se je i jedan za člana sva uredništva i uprave svih katoličkih časopisa i novina, utemeljitelja. Taj je: naš obljubljeni misijonar fra Leon da bi mu besplatno šiljali po jedan primjerak svakoga Josip Medić, župnik u Čikagu u Americi. „Radosnim broja svoga lista, da ono uzmogne na vrijeme imati srcem čitah u „Riječkim Novinama" — piše on sve potrebne informacije o katoličkoj štampi. Ujedno Pijevo društvo moli sva uredništva i uprave da ste utemeljili „Književno Društvo Hrvatskih Franjevaca", pa Vam se radujem, što ste bratski katoličkih listova, da bi mu po mogućnosti besplatno svi uspjeli, da se naši franjevački književnici ujedine priposlala i prošle i ovogodišnje brojeve cijenjenih svojih u svom radu za Boga, Red i Hrvatsku. Ta namisao, listova. Neka se sve dobrostivo šalje na adresu: Taj­ već otrag dvije godine, lebdjela je pri umu svih nas ništvo Pijeva društva u Zagrebu, Kurelčeva ulica br. 3. dobro mislećih, pa sam potpuno zadovoljan, da se je II. kat. NAŠA MONARHIJA. i ostvarila. Čim stvar bude sa svim riješena, odmah ja stupam kao utemeljitelj društva sa HO kruna, šio P ok ret za proslavu 500-godišnjice smrti Ivana Husa. molim da me izvolite izvjestiti i pravila poslali “ Glasilo mladih Čeha »M 1a d у K r e s t a n« od nekog F ra Ilija OrŠolić na 17. kolovoza nakon duge vremena živo radi oko toga, kako bi čitavu Češku pro­ i teške bolesti umro je u franjevačkome samostanu u budio na što svečaniju proslavu petstogodišnjice smrti Tolisi. Oršolić se je rodio u Tolisi i. studenoga 1855. Češkoga odmetnika od katoličke Crkve Ivana Husa, koji U redu je vršio razne službe: kapelana učitelja žup­ je 6. srpnja 1415. u Konstancu spaljen. » Ml a d y nika, gvardijana, definitura i kustoda. Vazda je bio K f e s t a n« u 7. broju navješćuje, da se u tu svrhu već stroga života i prema sebi i prema drugim. Uz svoje radi, kako bi se na 6. srpnja 1915. u Pragu podigao redovničke i svećeničke dužnosti isticao se je i na so­ Ivanu Husu veleban spomenik; kako bi slobodoumnici cijalnom polju, te je bio i megju prvim osnivačima osnovali jedan fond za potporu svećenika, koji bi istupili �Br. 0. 150 SER A FINSKI PERIVOJ- — 1913. iz katoličke Crkve, te kako bi se za nagradu, što će ju grad Prag dati, napisao najbolji životopis Ivana Husa. Uza sve to odbor od četiri lica skuplja nagradu za naj­ bolji roman iz dobe »češke braće« (Husovih privrženika); kritično biblijsko društvo sprema na poklon češkim Husovcima novo izdanje „Kralske biblije , a škotsko biblij­ sko društvo, Novoga Zavjeta. » V o l n a m y š t e n k a « dotle će se truditi, da iz krila katoličke Crkve prevede na Husovu stranku do 50.000 Ceha, a češka je akademija već raspisala natječaj za najbolji opis života i rada Ivana Husa. I tako se dakle neprijatelji katoličke Crkve na svim linijama dižu, organizuju i rade, nu ne bojmo se, Hrist je rekao, da ju ni vrata paklena neće nadvladati. AMERIKA. Kulturni rad hrvatskoga Franjevca u Ame­ rici. Na 10. studenoga 1911. na prijedlog papinoga tajnika kardinala Мегу Del Vala posla franjevački ge­ neral vel. oca fra Leona Medica, člana redodržave sv. Jeronima u Ameriku u misije. Vel. otac odsjeo je u Čikagu, te je tu megju hrvatskim narodom razvio svut svoju djelatnost. Čikaški ga nadbiskup preuzvišeni g. Jakov Edvard Onigley imenuje hrvatskim čikaškim župnikom, te mu dozvoli, da s pomoću tamošnjih Hr­ vata podigne još jednu crkvu, budać je ona u šesdesetoj ulici i Markchfieldu bila Hrvatima, koji su novali u istočnoj strani grada, pre iše udaljena, a drugoj nijesu mogli čuti Božje riječi u S’ ome materinskome jeziku. Nova je crkva jos lani bila gotova. Prigodom njene posvete „Hrvatska Zastava“,što izlazi п Čikagu, posvetila je više stupaca u čast neumor­ noga radiše oca Medica, donesav tom prigodom i njegov klišej s biografijom. Župlj2n: oca Medica di­ jelom su iz spljetske a dijelom iz vrhbosanske, mo­ starske, krčke, senjske i gjakovačke biskupije 'čudno­ vato je, da se svi neće da priznavaju Hrvatima, nego se neki nazivlju Austrijancima, drugi Dalmantinđma, a neki i Istrijancima, što se je osobito prigodom po­ svete nove crkve pokazalo. O. Medić prema želji čikaškoga nadbiskupa misli sa svojim drugom fra Lukom Feržićem, župnikom u Gary, Indiana. zasnovati u Ame­ rici i hrvatski samostan, te se u toj ideji nada naći pomoći i u novim misionarima: vel. ocu Placidu Belaviću i Ireniju Petrčku, kao i u Slovencu o. Kažimiru Zakrajčeku. Nami ovom prigodom pada na pamet, da su baš iz Dalmacije — iz „slovinske redodržave" i k nami u Bosnu došli prvi Franjevci, te ovdje bacili sjeme, iz koga je nikla Bosna Srebrena, majka tolikih hrvatskih za prosvjetu velezaslužnih redodržava. Bilo tako i u Am erici! Franjevac sveučilišni profesor. Taj se Franjevac zove Father Paschal Robinson, rogjeni Irac, a odgojeni Amerikanac. Sva engleska javnost vesela je nad tim no­ vim imenovanjem, jer znade, koliko će joj taj skromni Franjevac vrijediti na kulturnom polju. Veseli smo i mi Franjevci, jer je to jedini prvi Franjevac na svijetu, koji će početkom ove školske godine zaposjesti katedru na sveučilištu u Washington-u (Savezne Države) kao pro­ fesor sredovječne povjesti. Otac Robinson dobrahno je poznat cijelom naobraženom svijetu, kao jedan od najviših auktoriteta u po­ vjesti franjevačkog reda. Njegova istraživanja upoznala su ga sa životom, književnosti, običajima i ustanovama srednjega vijeka. On je napisao par povjesnih djela, megju kojima ističemo »The Golden Sayings of Brother Giles«, »Life of St. Clare of Assisi«, »The Real St. Francis«, »Some Pages of Franciscan History« i »Short Introduetion to Franciscan Literature«, a o kojim je bilo govora i po našim hrvat, časopisima. Osim ovih knji­ ževnih proizvoda, moramo još nadodati njegovu plodnu suradnju u »The Catholic Encyclopedia« i u »Archivum Franciscano-Historicum«. Time'Se Father Robinson svoju učenjačku vrijednost dovoljno pokazao, da dostojno i koristonosno zasjedne kao prvi sav.emeni Franjevac na sveučilišnoj stolici, koju su nekoć poraznim mjestima zamjernom sposob­ nosti resili glave franjevačkih velikana, kao: Haleški, Duns Scot, sv. Bonaventura i mnogi drugi. S naše strane srdačno čestitamo našem subratu na toli visokom odlikovanju i opravdano se nadamo, da će njegov novi položaj unijeti još više svijetla u sredovječnu povjesnu književnost,' kojom se dandanas pretjerano raz­ meću svjetski stručnjaci. ALBANIJA. Povratak Albanaca u katoličku Crkvu. Kako salzburški »Katbolische Kirchenzeitung« javlja svi Albanezi, koji su za vrijeme zadnjega balkanskoga rata nasilno prešli na raskol, ponovno su se povratili u katoličku Crkvu. Svečanost sjedinjenja s katoličkom Crkvom obavio je sam prizrenski nadbiskup i to prema želji Au­ strije u prisutnosti zastupnika Crne Gore. ITALIJA. Franjevac postao vitez. Talijanska vlada odlikovala je vojničkoga kapelana oca Montinija viteštvom talijanske krune i to radi zasluga stečenih u tripolskom ratu. U dekretu, u kome se otac Montini proglašuje vitezom, naglašuje se, da mu je kugla probušila habit, kada je on na libijskim poljanama, bez straha za svoj život, ra­ njenim dijelio zadnju utjehu. K a rd in a l V v es у T u to u m ro . Kako iz Rima javljaju, dne 7. rujna ušljed operacije slijepoga crijeva umro je čuveni kardinal Vives у Tuto. Kardinal se Vives у Tuto rodio 25. veljače 1854., u Levarnerasu. On je stupio u franjevački red te posvećen za sveće- �Književna Sm otra. nika 1876. Služio je kao redovnik u Guatemali, Fran­ cuskoj i Španjolskoj. 1885. vratio se u Rim, 1887. p o ­ stao je konzultor sv. redoslovlja, 1893. konzultor Pro­ pagande, a 1896. generalnim definitorom svojega reda. 1899. bio je u posebnoj misiji u Tesinu. Iste je g o ­ 151 dine postao kardinal-gjakon. Kardinal je Vives у Tuto bio znamenit teolog, a njegove kompendije moralne teologije kanonskoga prava, dogmatike i druga mnoga djela pokazuju ga kao vrsnog učenjaka i pisca. Pokoj mu duši! KNJIŽEVNA SMOTRA. PRIKAZI I OCJENE. Prof. W. Baron Ljubibratić, Z adar: P. S alvatore U rbanaz, Am aranti. Pred nama leži zbirka pjesama mladoga Franjevca Salvatora Urbanza. Zbirka je prilično bogata, jer sadržava 100, š'o većih što manjih izvornih pjesama, i tri prijevoda. I ako sam već otprije poznavao mladog i darovitog Franjevca, jer sam njegovih pjesama čitao u »Euharističnom Glasniku« i u »Amico del Pargoli«, ipak moram priznati, da sam sa nekim nepovjerenjem uzeo u ruke spomenutu zbirku njegovih pje saipa. Uzrok tome nepo­ vjerenju bijaše neobični naslov: \maranti. Odgojen na klasičnoj knjizi Italije, te koljevke svih najveuh pjesnika, naviknuo sam na jednostavnost i priprr titost naslova baš kod onih pjesnika, o kojima je javno mnijenje jedno­ dušno izreklo svoj sud, proglasivši ih velikim. Dante, Petrarca, Tasso, Parini, Leopardi, Monti, Manzoni, pak i najveći klasični pjesnik moderne Italije, Carducci, na zivali su svoje zbirke pjesama: Rim e,'Canzoni, Poesie Naprotiv su svi pjesnički mediokriteti davali svojim pjesmama najneobičnije i najegzotičnije naslove, možda da pod takovim neobičnim plaštem sakriju siromaštvo svojih duševnih produkata. Ali sam se kod Franjevca Urbanza u tom pogledu prevario. Kakova da mu bude pjesma, čemu da služi, to je pjesnik sasvim lijepo iznio u prvoj pjesmi čitave zbirke: La mia poesia. Ljubav, krasote naše prirode, boli i nevolje čitavog čovječanstva, nade i čežnje ljud­ skog roda, evo to pjesnik želi da bude predmetom nje­ gove poezije. A kad pjesnik ima takovih plemenitih želja, kad je on u svojim stihovima zaista glasnik i predstavnik svega onoga što čovječje srce uzrujava i zanaša, ople­ menjuje i od gliba i muteža ove zemlje uzdiže do vedrili nebeskih visina, onda se sa punim pravom može reći, da takav pjesnik potpuno shvaća svoju uzvišenu zadaću. Salvator je Urbanaz pjesnik svih najplemenitijih čuvstava i osjećaja, on ljubi sve što je lijepo i plemenito, on razumije nevolje i patnje ljudi i prama tome iskreno dijeli njihovu bol, on je tužan radi nestalnosti ljudske sreće i to mu iz grudi izmamljuje duboke uzdisaje. Ove karakteristične crte njegove lire navedoše ga na taj izbor naslova: Amaranti. U ovom leži takogjer i uzrok njegovog pesimizma, jer, i ako se na prvi mah čini nevjerojatnim, Urbanaz je pesimista. Ali njegov pesimizam nije pun očaja i zdvaj­ am ;ti kao kod Leopardija, koji ništa ne vjeruje, niti je Onako ciničan kao kod Heinea, koji se svemu ruga. Ur­ banaz je pesimista, jer ljubi sve ljude, pak bi htio da budu sretni, ali sreće na zemlji nema; on je pesimista, jer i najljepši ideali moraju propasti, jer za čovjeka nema u opće niti stalne sreće niti nepomućena užitka. A da Urbanaz nije zapao u očaj Leopardija, u cinizam Heinea ima da zahvali svojoj vjeri u bolji, sretniji život preko groba. Baš posljednja pjesma zbirke: II v a t e d e g l i a m a r a n t i veoma lijepo izražuje našu tvrdnju: Sono up vate! Chiedi ai vivi perehe piu gli estinti am ai___ lascia, Iascia; delle tombe sopra ii gelo riposai e al morir degl’ ideali scrissi i versi miei piu belli. Ma non giA, che i vivi odiai brancolando tra gli avelli. Nel romio dei loro giorni ventilai la pače eterna e la luče della vita, ch' oltretomba s’ ineterna. Lor mostrai gli angiolini, che coltivano le aiuole d' amarilli, dove eterno e piu mite splende ii sole. Ed or pure fui nel mondo, dei mortali offrendo ai pianti questi tenui crisantemi, questi miseri amaranti. Kad čovjek pročita* ove nježne stihove, pune ipak neke jake i nepokolebive nade u bolju sudbinu ljudi, �152 Вг. 0. SER A FINSKI PERIVOJ« 1913. gotovo bi posumnjao, da ih je napisao onaj isti pjesnik, koji u »Preghiera« pjeva: Ah non rientrare, o giorno, nella mia stanza piu; nera cosi, piu bella ne! sole mai non fu. Via meditante vita, via tormentosi di, ecco pietoso ii sonno gia s’ avvicina qui. Con la fiorita mano asconde egli ii mio cuor, asconde ii mondo ed ogni memoria del dolor. Čar asiske poezije nije mogao a da ne djeluje na onako osjetljivu dušu, na onako nježno srce kako je u Salvatora Urbanza, i tako nalazimo u njegovoj zbirci mnogo pjesama, u kojim je baš savršeno opjevao krasote prirode i razne prirodne pojave. Neka se pročitaju pjesme: Mentre piove, Mattino nordico, Stella mattutina, II tramonto, da samo spomenemo neke od ovih dragulja u zbirci »Amaranti«, pak ćemo morati priznati, da je u Urbanza veoma razvijeno shvaćanje prirodnih ljepota i pojava. Rekli smo, da je srce mladog Franjevca pristupačno svim najplemenitijim osjećajima, te je po tom shvatljivo, da je ljubav majčina, koja u svojoj požrtvovnosti ne p o­ znaje nikakovih granica, da je čuvstvo prijateljstva na­ dahnuto Urbanza nekoliko lijepih pjesama. Koliko je nježnosti u krasnoj onoj pjesmi: A mia madre! Samo što bismo željili, da je Urbanaz drukčije zaključio svoju pjesmu nego li sa onim onako mračnim stihovima: Tu sei, o madre mia, mio ben giocondo, la donna sola amar che voglio al mondo e ch’ amero, come t’ amai cotanto, benche tu rn abbia generato al pianto. Gotovo bismo htjeli reći mladom Franjevcu: Za Boga, brate, nije te majka dala na svijet jedino da plačeš, ta ima čovjek drugu plemenitiju, uzvišeniju misiju, da se bori za svoja načela, za njih da trpi, pak da i umre. Samo slabi karakteri, mekušci uvijek plaču. Manzoni bijaše u svoje doba napisao svoje »Inni s a c r i“, da pokaže, kako jc k'šćanska vjera nepresušivo vrelo uzvišene poezije, tako da poslije njega lijepi broj glasovitih pjesnika, ne samo u talijanskom, već i u osta­ lim svjetskim književnostima opjevaše u uzvišenim sti­ hovima najdublje tajne naše vjere. I Urbanaz je’ uzeo za nekoliko pjesama kao predmet nauke i tajne naše vjere, te je u tim sastavcima potpuno uspio i izborom predmeta i stiha i prostog jednostavnog načina obradbe. Kako je nježna i uzvišena pjesma: »Tra gli angeli del tabernacolo«, da spomenemo samo jednu, osobito u nje­ zinom zaključku. U zbirci ima takogjer i tri prijevoda. Za pravo ni­ kako nam ne može ući u glavu s kojeg je uzroka Urba­ naz svojoj zbirci dodao ta tri prijevoda, a osobito prije­ vode triju pjesama, koje lijepe u originalu, u prijevodu izgledaju veoma jadne. Niko, rna koliko god puta pro­ čitao prijevod sa naslovom: »Cheta«, »Chetati«, »Mio cuore«; neće ni u snu pomisliti, da je to prijevod one onako čuvstvene Preradovićeve pjesme: »Miruj, miruj srce mole«. Ne mislimo, da je Urbanaz te prijevode dodao svojoj zbirci, da talijanske čitatelje upozori na ljepotu hrvatskih pjesama, jer u tom bismo slučaju mo­ rali i s k r i o reći, da Urbanaz uz najbolju volju nije po­ stigao svoj cilj. Ako u kratko skupimo svoj sud o pjesmama Salva­ tora Urbanza, moramo priznati, da je njegova zbirka dostojna svakog priznanja, te je željeti, da revni mladi Franjevac nastavi dalje započetom stazom i da nas ob­ dari što prije novom zbirkom isto tako uspjelih pjesama. ■ Prim ili sm o na prikaz i ocjenu. Don Fr. B u lić i dr. J. B erv a ld i: K ronotaksa solin sk ih bisku p a uz d odatak K ronotaksa sp ljetskih n adb isk up a. P r e š t a m p a n o i z » B o g o s l o v s k e S m o t r e « g o d . 1912. I.— IV. s v . g o d . 1913. I.— II. s v . Z a g r e b , 1 9 1 2 .-1 9 1 3 . C i j e n a K 3. Izv ješće 1. sa sta n k a hrvatskih u p ra v itelja tr e ć e g a reda, o d r ž a n o g u Z a g r e b u , 4., 5. i 6. r u j n a 1912. I z d a l o » v r h o v n o v o d s t v o t r e ć o r e d s k o g savesa« u Zagrebu. U Zagrebu, 1913. C i j e n a K P40, s p o š t o m K 1 *50. O. A nte M ajić, Sv. E liza b eta , i g r o k a z u p e t č i n o v a . ( P o n j e m a č k o m e.) P r e š t a m ­ p a n o i z » Kr š e . O b i t e l j i « . C i j e n a 40 h e l e r a . S v e z a k VI. M o s t a r 1813. Alm anak G osp e Lurdske z a h r v a t s k i k a ­ tolički narod izdala Kuća Dobre Š ta mp e n a R i j e c i ( O c i K a p u c i n i ) 1914. R i j e k a. C i j e n a K P20. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, - z a gjako, Irećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu . (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julljan Jelenić, Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �m r Sirom ašne crkve imaju znafan p o p u st Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok se niieste °^edočiti 0izVKnosti |М | ------- I baldak.ina, zastava, crkvenoga riiblja i kovne rpbe, £to ju prodaje najstarija češka tvornica J i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, JOSEF NESKUDLA, Г "1 Pošiljke 'se dostavljaju na ogled bez obveze. M u Uablonemn na Orlići Пг. 86. MORAVSKA. Gijenici i proračuni badava! Radi velikog pro- meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: « U konkurentnih tvrtkih! :: :: Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč, g. Andrije Predmerskoga. Sirom ašne crkve imaju popust banka V II4U . Uplaćeni dionički kapital 14 mi CENTRALA U SARAJEVU. R edovne rezerve i fond za s ig u r n o st z a lo žn io ii FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli Bos Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu Veleprodaja duhana u s*im spom enutim m jestim a. H1POTEKARNO ()DJEIJENJE. Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 41/..u/0 založnice i 5% komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni i Hercegovini prosti od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, 1e se mogu upotrijebiti kao jamče­ vine pri trgovačkim poslovima Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-u^arskoj monarhiji kao vojničke ženidbenc kaucije. BANKOVNO ODJELJENJE. Kupuje, kovine. mjenice nice uz prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira i doznačnice, daje zajmove u konto-kurentu i na mje­ dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mje- liaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-lgarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostorom pod zatvorom stranke i banke ODJELJENJE ZA ROBI'. Kod banke ustrojeno odjelenje robe. kao što i posebno odjelenje za zemaljske proizvode u Brčkom sa agencijom ц Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem indu­ strija i javnih poduzeća. (d a v n i su predm eti izvoza suhe š ljiv e i ž ito . Kod banke opslojeća generalna agentura c. kr. povi. osigurav. ..ASSECURAZIONI GENERALI" prima direktno ili putem filijala i ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalnatagenlura osiguravajućeg društva ,PRO\ 1DKNCIJA prima osiguranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predm etima �PREPORUČUJE SE Z1 IZRRORU SVIH U TISKARSKU I RRJI60VEZflČKU STRUKU SPODOJUĆIH POSLOVA. X „LIROTTPE". - SLAGAO STROJEVI STEKEOTIPIJO. х X � https://kolekcije.nub.ba/files/original/47efe9889f3822618aaa5b16925d9b5c.pdf cd4eda0e582cd7679c290a2abed74383 PDF Text Text se r a fi Nski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. B R O J 10. S A R A JE V O , 15. L IS T O P A D A 1913. GODINA X XV II. LjubljanshahreditnaMa Dionička glavnica K 8,000.000'— Centrala ti Ljubljani. Podružnica u Sniii Sarajevo Pričuve K 1,000.000 - Celorea. Borici i Celju. Ispostava: Brado. •— Prima uloge na štednju na uložne knji­ žice i tekuće račune i uk '.načuje ih sa i 43 bez ikakvih роп Kupu, i prodaje sve vrste papira od vrijedn po najpovoljnijim cijenama, isto taKt /е vrste domaćeg i stranog kovanog i irnog novca. — 0 svim ostaрт-.т! pošlo ima daje na zahtjev n i ismena obavještenja. tii ir etnički zavod Ituflesser dvorski dobavljač Njegove Svetosti, Tirol, St. Ulrich, Groden. Preporučuje se velečasnom svećenstvu za izradbu kipova, žrtvenika, križnih puteva, grobova, jaslica itd. Hustrovani cijenici s označenom cijenom badava. Veleštovani gospodin Stuflesser u St. Ulrich, Grčden. Za pokrajnu kapelicu naše crkve, priposlani 1 7 0 cm visoki kip sv. Ante sretno je amo prispio. Svi koji su ga vidjeli, dive se umjetnički izvedenom i na pobožnost -.pobudjujućem djelu. Cijena je prema izradbi veoma niska. Neka Vam veliki, čudotvorac^pribavom mnogih naručitelja naplati. R i m , ™ svetkovinu sv. Ante 1912. s veidto.Mjon, .Г 4 P. Fulgens Hinterlechner generalni deflnltor o. o. Kapucina. �SF** Siromašne crkve imaju znatan popust. Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok se nijeste osvjedoMli 0 ,zvrsnosl1 — i jeftinoći: Misnih odijela, dalmalika, baldakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica х JOSEF NEŠKUDLA, u Sablonemu na Orlići Пг. 86. ■-------MORAVSKA. = Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ :: :: u konkurentnih tvrtkih! :: :: Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. т — - М И , .ш . esM ii^ka ;a . ш n u i Uplaćeni dionički kapital 14 п п гж meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego Ц banka ^ 1ГС С Ј. CENTRALA U SARAJEVU. Redovite rezerve i fond za sigurnost založ F IL IJA L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Bos Sđmcu, Travniku, Trebinju i Vit igradu - Veleprodaja duhana u s*lm spomenutim mjestima h ip o t e k a r n o o d j e l j e n j e . Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 4Vi0/o založnice i 5°/0 komunalne obligacije. Ove su založnice i komuualne obligacije u Bosni i Hercegovini prosti od proveza, imaju pupilamu sjegurnost, 1e se mogu upotrijebiti kao jamče­ vine pri trgovačkim poslovima. Osim roga mogu služiti u čitavoj austro ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. BANKOVNO ODJELJENJE. Kupuje> kovine. mjenice nice uz prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira i doznačnice, daje zajmove u konto-kurentu i na m je­ dovoljno pokriće ili osiguranje. O bavlji naplate mje- . _.uacu, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu C -dtu, Ooraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorni‘<u. >: pića i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne Hercegovine, Austro-Lgarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papiie. — Prima novac uz tekući raćun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog 111 kao .S a fe “ — u za tu svibu uregjenom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke i banke. ODJELJENJE ZA ROBU. Kod banke ustrojeno odjelenje robe. kao što 1 pos.bno odjelenje za zemaljske proizvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financ.ranjem i podizanjem indu­ strija i javnih poduzeća. (ilavni su predmeti izvoza suhe šljive 1 žito. Kod banke opetojeća generalna agentura c. kr. povi. osigurav. „ASSEGURAZIONl GENERALI'4 prima direktno ili putem filijala i ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna:agentura osiguravajućeg društva ,PROYIDENCIJA“ prima osiguranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima �P erivoj sera fin ski LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 1 0. S A R A JE V O , 15. L IS T O P A D A Branko Strahimir Škarica — Bosančeva osveta. Kud će Luka, selska glava, U to doba u planinu, Kad već zadnji traci ginu Da i danak popospava, A ustaju noćni ćuci I sovure i vukovi I — kog mati jadno povi Da se skiće po hajduci’? Kud će Luka? U hajduke!? Ali mani! to mu treba Kod kućarka puna I obilja svake ru U hajduke?! Pa gdje su mu do dv’je ma Gdje tančica, smrtni nozi, Kojim hajduk žrtvu složi Kad su puške polagane? fU žlb neko V a k rnof&L Kurjački mu oko sv’jeti, Nekom pr’jeti da će umr’jeti Bez dugačka razgovora. Ide Luka . . . Ide tiho . . . kuda? kamo? To će mjesec istom znati, Kad se višeg neba hvati; Bog i Luka znadu samo! Ide Luka . . časom stane, Gnjevno šane: »Ne ima ga! Šta uradi koga vraga? Čekat ću ga dok se svane!« Pred njim st’jena, u njoj ždr’jelo Ko bi ludo noktom mako Upravo bi dol u pako Vragoviću na sijelo. AF je Lukan spretna oka: U ždrijelo — pa izigje; Mjesec s neba sa visoka. Uzbaci je, pa se vinu K glavnom drumu, što se mota Ko i r’jeka od života Amo tamo kroz planinu. 1913. G O D . X X V II. Kad je upo gdje je htio, Za panj legja, a po krilu V rg’o šarku, pušku milu, P a se teško zamislio. »Još ga nema, mora skoro! Pokasno su zvali njega Bolnu starcu iza br’jega. Bi pokasno — аГ je т о гб !« U te misli pušku uze I zalogaj njojzi dade, AF što ruka drhtat stade I u grlu škakljit suze? Dob^r fratar! to vjerujem. 1 moja je stara nena Kričala mi iz malena, Da te Božje sluge štujem. Dobar fratar! — Nije meni! Lvo ihfa spola ljeta Da se stidim c ’jelog sv’jeta, e fs Marom da me ženi. je« — veli. Ра šta zato? Ljubimo-se, šta bLviše, Zašto srce da izdiše Gledeć zlato nevjenčato?« 1 mišljaše grješno dalje . . . Iznad njega mjesec šija, Vjetrić nosi i ćarlija S gora priče u zavalje. Najednom se naglo trže, Zgrabi pušku nape oko, Cu, gdje gore povisoko Kasajući gjogin hrže. »On je!« šanič Dah mu stade. 1 bFjedilo obraz zali, Diže pušku da je pali, AF ko ono ruknu sade? »Sjahuj, fratre! skidaj ruho!« I pred gjogom mah se stvori. »Bacaj kesu! hajduk zbori, Hajduk Divljan, jesi F čuo?!« Buknuv grko, ciknuv ljuto, Sa ramena pušku trže, Na nišan mu srce vrže, Srce dobro, prepanuto. Gleda Luka. Dva angjela �154 Br. 0. — »SERAF1NSK1 PERIVOJ« Za dušu se u njem bore, Hoće prsi da razore: Angjeo tmine i vidjela. I u tome teškom trenu, Gdje s’ protivne misli pletu 1Г za ljubav ii’ osvetu, U nebesa Luka glenu I — zadrhta. Кб da zgleda Kroz nebesa sveta troja Gdje ga moli majka svoja, Da se ne da, da se ne da. U duši mu sunce sinu. Nape pušku i u času, P a otišće niz planinu . . . - 1 umro je fratar stari, I umro je, nije znao, Mjesto njega da je pao M rtav Divljan u guštari. Fra J. Markušić: Sa kvarnerskih ža 'УЗ, Пa hrvate U n - « 1 n v P t l < jl f i SK O M O V enS>K l tra tn ltfk i A d lO < t K l k n n fffP « K 'i n g r c a u Ljubljani. Lijepi kvarnerski zaljev, gdje ano da izvire more adrijansko, koje je »nekdaj, nekdaj bilo slovansko«, sili na mnoge refleksije, čemu se ni ja ni­ sam ni mogao ni htjeo oteti, makar da Svojim ča­ rima za H rvata čovjeka sadrži više melanholije, nego li zanosnoga optimizma. Slikoviti i svegjer nemirni Kvarner, koji bi svojim nemirom htjeo kazati, da je to prag, preko kojega su Hrvati uvijek od svoga doselenja stajali izmegju blagodarne za­ padne civilizacije i nasrtljivoga Istoka, te su za to i plaćali mnogo, jer im bijaše povjeren mač, da brane radnike evropskih hramova kulture, što su oni ne samo dragovoljno nego i spremno i uspješno kroz čitava stoljeća izvršivali, očekujući s pravom, da će u te hramove prosvjete i mira uvedeni biti, kao što i jesu zaslužniji od svih drugih. Da, ali od toga ne bijaše ploda, te Hrvati i uz te svoje tisućgodišnje zasluge ne imadoše sreće, da budu pri­ pušteni dalje od predvorja hrama. Šta više: oni na razmegju dvaju zavagjenih svjetova Istoka i Zapada bijahu biljegom, preko kojega se konji tuku, pa je lako shvatljivo, da je najviše udaraca baš na njih palo, te.su i danas sitan novac, kojima narodi 1913. jedan drugome kusur plaćaju, pa taj kusurni novac od neprestane uporabe već je izlizan postao. Divni K varner! Katkad sam stajao tamo na kamenoj stijeni i gledao raspojasi nemir njegov, i pomislio sam : K varner je svjestan nezahvalnosti, koja se nanosi hrvatskome narodu, on nije zamro, već je voljan za oteta prava gnjevno protestovati, dapače on odaje sve znakove, da se u narodu, što je naseljen izmegju Triglava, Soče i Bojane, Du­ nava i Jadrana krije neka neiscrpiva energija, ko­ joj mora biti dosugjena ne samo sloboda i ujedi­ njenje, već joj se mora dati i zadaća, da Hrvati preuzmu časno mjesto u vijeku kulture, koje su imali i u vjekovima herojske borbe i junaštva. P a ­ zio sam tamo, kako se valovi zalijeću u kamenite hridi i nemoćno odbijaju: onako su se kroz vjekove navale narodnih potlačitelja odbijale o naše nepomanjkavo pouzdanje u Boga, o našu ljubav za odom : o intenzivnu svijest narodnoga jedin­ stva. Tako se Taš na kvarnerskim otocim a (u krčo n m r r o m m c i f A /'n i t n koj biskupiji) i nna njegovim sitočnim žalovima (senjsko-modruškoj biskupiji) najčišće sačuvala gla£°Iska služba B ožja. Vrlo zanimivo, da se je narodna snaga naičv r?ćom najustrajnijom pokazala upravo na megjašima izmegju naše narodne kulture i one latinske, koja i jest najvećm a glagolicu potiskivala. T a je baš glagolica jedina mogućna bila sačuvati nam narodnost u sjevero-zapadnim stranama naših zemalja. Da nije bilo glagolice, čini se, da se na kvarnerskim otocima i u Istri danas ne bi više znalo za narodno ime. Glagolica se dakle sačuvala ondje, gdje je morala trpjeti najviše borbe, dok je iščezla u nutrini naših zemalja. B og bi znao, što je tome razlog?! Svakako i za to, što je ta borba sa hrvatske strane bila postulat narodnog opstanka, a nije bila luksus niti izumijeće narod­ noga šovinizma. U nutrini našega kopna bilo je i drugih sredstava, da se sačuva narodna individu­ alnost, makar da danas više našu ljubav za glagolicom ne potiče toliko strah za narodni opstanak, koliko svijest odlikovanja, što se ubrajamo megju velike narode, koji slave Boga u službi B ožjoj svo­ jim jezikom, i veliki ideali, da bi Hrvati sa svojom glagolicom mogli biti most za sjedinjenje crkva, a poticaj za ovu misao dao nam je sam veliki papa Lav XIII. Ne smijem ovdje mimoići, da su najhrab­ riji borioci za glagolicu u ovim stranam a velezaslužna redodržava dalmatinskih oo. trećoredaca, koji su najvažniju značajku svoje redodržave usko spojili sa glagolicom. Kako je jedna redodržava trećega franjevačkoga reda na našem sjevero- �Sa kvarnerskih žalova na hrvatsko-slovenski katolički kongres_u Ljubljani. zapadu bila kroz vjekove bedemom za očuvanje narodne individualnosti, dok je druga, jedna redodržava prvoga reda na jugoistoku hrvatskih ze­ malja, u Bosni čuvala kroz vjekove uz katoličku vjeru i narodno ime naše. Istra je dakle naša, kvarnerski su otoci naši, pak će i Rijeka biti sigurno naša. U Krku je kobno po talijansku iredentu, što na istočnim vratima stoji mletački lav s glavom odbijenom, a ispod njega ponosno prolaze nekada prezreni »šćavi«. Rijeka je opet toliko m agjarska, koliko je i D rač srpski, dapače još manje. 1 kao prometna luka za Magjarsku imade veliku vrijednost samo dotle, dok Hrvatska nema financijalne samostalnosti; čim bi Hrvatska dobila financjialnu samostalnost, onda bi i Sušak mogao uz dobru volju dobiti istu vrijednost a uregjeni Sušak sa drugim hrvatskim (mislim i dalmatinskim) krasnim i naravnim lukam a:'Šibenikom, Spljetom i Gružom mogli b; Rijeci oduzeti važnost, jer se Rijeka kao luka дш га umjetno sa velikim žrtvama uzdržavati, dok tih žrtava za hrvatske luke ne bi trebalo. Kad bi pak Hrvatska bila ujedinjena i neovisna, onda bi Rijeka Hrvatskoj sama po sebi pripala kao zrela jabuka; jer se Magjarima borba za Rijeku-isplaćuje, dok im je još u11 rukama sva željeznička tarifalna politika — razu­ mije se i ona, u koliko se Hrvatske tiče. Putnik, koji putuje Kvarnerom, hrvatskim primorjem i Dal­ macijom, opazi odmah nesretnu ovisnost i zapuštenost naših zemalja. Ugledavši naime Rijeku svak vidi, da je tu luka umjetno uz prevelike žrtve na­ pravljena, skoro može se reći na otvorenom moru, dok druge mnogo ljepše i naravne luke na začugjenje stranaca leže odnemarene, koje bi mogle po­ stati trgovačkim emporijima uz relativno neznatne žrtve. Kako se svuda zatire Hrvatska i hrvatska poduzeća, vidi se odatle, što magjarsko društvo »Ungaro - Croata« za 40 helera vozi iz Rijeke u Senj putnike tamo i ovamo (5 6 sati), samo da ubije hrvatsko pomorsko društvo u Senju. Kad sam spomenuo Senj, da i 0 njemu nešto reknem. Danas zapušteni grad. a nekad se ozna­ čivalo na pošti: Rijeka kraj Senja, dok se sada može vrlo zgodno pisati: Senj kraj Rijeke. Vuklo me je srce u taj uskočki grad, da vidim dvore Lenkovića, Ive Senjanina i drugih junaka, koji sada u grobovima vijećaju, je li bilo smišljeno ili nesmišljeno, što su onolike žrtve doprinosili?! I da vidim Vratnik poviše Senja, otklen su udbinski i kladuški junaci vrebali 11a uskočke glave; Buda­ lina-Tale izmučeno društvo zabavlja kapom jazvetinom urešenom sa trista praporaca, dok mu se je 15Г. bagavi kulaš ovuda lijeno promuhavao. Divio sam se »Senju na kamenu« i u njemu crkvi svetog Franje, koja je sva popločana nadgrobnim pločama slavnih uskoka! Danas su mnogim njihovim po­ tomcima sve te pripovijetke trice i lude stvari; te ragje traže motiva svome poletu po pariškim apaškim skloništima nazivajući se time naprednim i modernim; dok na ove, koji po narodnim ognji­ štima vatru pretražuju ili potiču, bacaju manu nesavremenosti i zastarjelosti misleći, da Hrvat može postati Francezom proživjevši koju godinu u Parizu; ili da su Francuzi postali slavni, šta su svoju domovinu i svoju prošlost omalovažavali; a ne za to, što su ju nada sve ljubili. 1 to je znak naše nemoći. Mogli bi se ugledati u Silvija, koji je u toliko velik i majstor, u koliko mu je jezik, način izrazivanja 1 stih hrvatski, a etika barem većim dijelom prilično ispravna; i naprotiv toliko je krila polomljenih i nestalne vrijednosti, u koliko su mu filozofski nazori nastrani i oprečni kršćanskoj zdravoj filozofiji. I očevidno se vidi, da je Silvije samo za to u svojim pjesmama zabludio, što je živio u nepročišćenom slobodoumnom ambijentu; živic a u toliko je velik postao kasnije, u koliko je bio sretan, da dobar dio svoje mladosti proboravi u pravim kršćanskim odgojnim zavodima. Svakako on sa našom modernom nema ništa zajedničkoga, jer što je velika i simpatična kod Silvija, to je hrvatsko i kršćansko; a što čini bitnu oznaku naše moderne, to je. ono nehrvatsko, tugje-neprobavljeno, naduto, hipokondrično i pogansko obilježje; čega ćeš zaludu kod Silvija tražiti. Ali bacimo na stranu sve to, jer oni će i nadalje Kranjčevića svo­ jatati za sebe, ne mogući drukčije pokrivati jalo­ vosti svojih umjetničkih nazora; a Silvija sam ovdje spomenuo, jer je Senj ognjište njegovo; ovdje mu je vila narodnih junaka i pjesme u čelo cjelov tisnula »otevši ga tako njegovu kolu«, gdje je mogao ko »bršiv panj« mirno provoditi život »uz Čašu piva«, čemu se danas mnogi kod nas posve­ ćuju, a Silvije ih jetkom ironijom dohvaća. Propali geniji! 1 danas »crkvica cjelova« Silvijevih stoji u Senju, a njegov duh kao da još tamo »ko oganj divlji s trula mrča« luta tražeći mira i pokoja, što je mnogo puta »srnuo ljutit s utrte ceste«. Bog mu bio milostiv, jer njegova vatrena uskočka krv ne znadijaše, što čini! Ostavljam uskočki Senj i grad Lenkovića Nehaj slavni, što opustošen i gromom udaren lijepo predstavlja rastrganu Hrvatsku. Vraćam se opet Frankopanovu trsatskome gradu, kojega razhlagjuje vjetar sa Grobničkoga polja, te su tako i on �156 Вг. 10. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. pokolebivo stojimo za oslobogjenje i ujedinjenje i Grobničko polje živi svjedoci stare hrvatske slave našega naroda u okviru jake carevine, 'lak o su i vjernosti, a današnje svjetske nezahvalnosti, gdje neki umovali, ali su ipak, kako rekoh, bili u ne­ na oči ovih dvaju slavnih spomenika nepravedno ugodnu položaju. »Riječke Novine« jednim smjelim otimlje Rijeku, taj biser iz hrvatske krune; kojega zamahom presjekoše uzlove, koje su u tome smislu ini pregorjeti ^е možemo. O stavljajući i Rijeku bilo bi nezahvalno, da ne spomenemo i riječke kapu­ sputavale mnoge radikalne katolike Hrvate, te danas više H rvat, koji bi u pitanju srpstva bio cine, štono tamo kao mrtva straža stoje na bra­ ekskluzivistom, nema monopola katoličke pravo­ niku hrvatskih prava predstavljajući neku nevivjernosti, a niti protivno; isto je tako i glede lo­ gjenu smjelost i energiju, koja će donijeti slom tujalnog patriotizma. Otvoreni su dakle široki pugjinskome duhu, ako ih samo Hrvati pripomognu. tevi političkoga takta: jedan može imati ove na­ Ali dok kapucinski redodržavnik sve svoje uzdanje meće u Gospu razvijajući pri tome zatnjerno djelo­ zore, a drugi one, ali nas sve mora ujedinjivati uvjerenje katoličkoga radikalizma. I ovo treba vanje i ulivajući svima neograničeno pouzdanje; dok »mali« M iroslav svegjerno nove smjele i spomenuti, da oo. Kapucini sa svojim »Riječkim Novinama« i baš s ovim smjerom politike upravo uspješne nacrte smišlja, kako bi raširio »N. G. L .«, trijebe slobodoumno trnje i divljač, što ih zasija učvrstio tiskaru, osigurao »Riječke Novine« i na po Kvarneru, hrvatskome primorju i Dalmaciji okupu držao četu našega katoličkoga narodnoga gjaštva, dok se o. Grga pod širim narodnim i ka-Rijtećki Novi L ist«; a time učiniše ne samo relitoličkim pogledima bavi organiziranjem Hrvatskih gioznfr djelo već i patriotsko, jer se »R. N. L.« više poklonstva na sv. mjesta* dotle im većina H rvata bavio sirenjem^poganskih nazora, nego li narodnim »čestita« na radu i dalje ih još potiče, ali ne pitaju bugjenjem i osvješćivanjem, mnogo, kako bi trebalo oo. Ka* ucinima pomoći, Kako к tpucini na Rijeci stoje više u književda ne budu sami u žrtvam a Svatko uvigja, da su norn smjeru na braniku vjere i narodnosti, tako i nam baš »Riječke Novine« potrebite — a potreFranjevci, čuvari trsatskoga Gospina svetišta i bite najviše za to, što su to jedine naše novine s i'rankopanskih katoličkih tradicija isto tako stoje onim smijerom politike. Dok ne dogi še »Riječke na mrtvoj točki i rade za vjeru i narod, ali više u duhovnoj pastvi. Novine«, prije se u nas ona politika krstila napređBog im platio, Gospa i sv. Franjo, a u narodu njaštvom, jer su naprednjaci svom političkom djelotvorno uvaženje! programu nešto slična imali, aok im je kulturni II. program bio antiklerikalan i slobodouman; a ipak su s obzirom na našu narodnu politiku imali nešto Putujem na katolički kongres u Ljubljanu. simpatična za mnoge Hrvate. Sve su više dobi­ Nalazio sam se u Kvarneru slučajno, pa onako vali i takovih istomišljenika, koji baš nisu odo­ pogjoh usput. I n a č e i u z n a j v e ć u ž e l j u bravali kulturnoga njihova programa. Katolik ne b i h d o š a o , j e r n a š e s t a r j e š i n Hrvat, koji u srpskom pitanju nije bio ekskluzivista, stvo nije dobilo poziva; a u n a s j e jer je u tome eksklusivizmu vidio slom naših i u v i j e k p r a v i l o , d a u o v a k o v i m z g o ­ čisto hrvatskih nacijonalnih težnja, bio je time u d a m a s v i č e k a j u m i g o d s t a r j e š i n nečemu sličan liberalnoj naprednjačkoj stranci, a s t v a. Kako razabirem, ni drugi faktori nisu time se nalazio u vrlo neugodnu položaju; jer se dobivali poziva ne znam, s kojih razloga? našlo kratkovidnih ljudi, koji su bezazleno pro­ Bit će, da odbori za priredbu kongresa nisu gutali udicu tugjinske doktrine, kao da bi ideja o dobro funkcionirali. To se opazilo jasno, jer iz plemenskoj jedinstvenosti H rvata i Srba bila ne Bosne, Dalmacije, pa još iz drugih hrvatskih samo štetna hrvatstvu, već i katoličanstvu, ne pokrajina nije bilo učesnika ni izdaleka razm jerno osjećajući se pri tome, da bi mi katolici Hrvati prema Slovencim a. Megjutim ja putujem na kon­ najlakše mogli biti most jedinstvu crkava. Ne da gres u Ljubljanu, a o tom zastupanju H rvata na se u drugu ruku potrpati istina, da su Hrvati i kongresu nešto i kasnije. Putujem u trećem razredu, jer treći razredi u Srbi dva plemena a jedan narod; makar da s ovim niti se može, niti treba niti je patriotski izvoditi Austriji nisu loši, a tako je napokon htjela većina. vrtoglavih konzekvencija, jer nam državne težnje Na postajama jeftinih krušaka carevki. Kuda pro­ lazimo, svuda lijepe crkve po brežuljcima. Slove­ nisu identične, u sadašnjosti nam je kulturni odgoj prilično različit, a uz to su Srbi i u vjeri i u po­ nija u vegetaciji slična Bosni, samo je sve bolje litici još netolerantni. Mi Hrvati neumoljivo i ne­ obragjeno. Vidi se jedinstvenost vjere. Narod vrlo �157 Sa kvarnerskih žalova mi hrvatsko-slovenski katolički kongres u Ljubljani. pobožan i darovit. Na svako] postaji ulaze »orlovi«. Dolazimo i u Postojnu. Put sa postaje do pećine 2 K tamo i natrag u omnibusu. Dosta skupo. Kad stigosmo pred pećinu, kasirica traži 5 K za ulaz­ nicu. To me se vrlo neugodno dojmilo. Zar 5 K dati za razgledanje kakve razbojničke špilje ili vučije jam e?! Tako sam mislio. Megjutim smo se predstavili kao putnici na kongres, ali nema niti legitimacija niti svjedoka aranžera, koji je bio si­ romašan gjak, pa volio ići pješke, nego sjesti u omnibus za 2 K. Nekako se legitimirasmo i do­ bismo ulaznice po 2 K. Kad zagjosmo u pećinu 3— 4 časa, udarismo na čitavu rijeku, preko koje vogjaše most. Cesta kroz pećinu uregjena, može se ići i terezinom. Put je kroz pećinu dug 21 kilo­ metar ne brojeći amo dakako još pokrajnih pećina, čiji putevi još nisu uregjeni. Sve rasvijetljeno obil­ nom elektrikom, ali na mahove po 2— 3 kilometra. Bilo je vrlo hladno u zemlji dubokoj, vele, 60 me­ tara. Voda je kapanjem napravila čudesnih podoba: čovjek, životinja, orgulje, zavjesa, kalvarija, grob Isusov i slično. S v e u raznolikim na­ ravnim bojama. Svak je zaresen veličajnošću dimenzija i čudesnim krasotama. Dogjosmo do restauracije (ali se nije pilo) i do c. k^ pošte u pećini. Spomenuvši joa, da sam vidio i jezerce puno »čovječjih ribica«, ne peuzdajem se pisati o krasotama Postojne. Sjeo sam kod c. kr. pošte i poslao sam prijateljima dvije kkne »iz pravog pod­ zemnog svijeta i jednog izmegju najvećih čudo­ višta prirode na svijetu«. Mene se tako dojmilo. Ako su grčki pjesnici nešto slična vidjeli, onda im razumijem one legende o Hadu, Aherontu i Kerberu. Na izlasku iz pećine sjetio sam se plaćene ulaznine, te sam uvjeren, da nije skupa ni 20 K, tko može platiti. Moram ovdje još spomenuti, da je pećina zatvorena jakim gvozdenim pregradama. Tako i treba, jer inače zlo. Jedan Hercegovac reče: Sreća po državni monopol duhana, što P ostojna nije u Hercegovini, jer bi vlada u tom slu­ čaju ili silnu štetu trpjela, ili bi bila prisiljena okolo same pećine trajno razmjestiti toliko momaka fi­ nancijske straže, koliko ih sada imade u cijeloj Hercegovini. Lijepo bi se tamo dala ukonačiti »milica« Ise Boljeitnca, a moguće s njome i ostanci Lsadpašine vojske. Polazimo sa Postojne u bijelu Ljubljanu. Do vigjenja tamo! esg Prof. R. Strohal, Zagreb: — ----- = Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje. 6. Prevedeni na hrvatski jezik po ocu fra Ivanu Grlžostomu Keršiću Cresaninu god. 1734. P o g l a v l j e 25 .: O d v i ž i t a t u r o v k o m i š a r i j e v. i 1. Miništar jeneral ne može niti ima oda­ brati komišarija jenerala za jednu provinciju ili mostir za jedno vrime ustanovićeno ili neustanovićeno rad uzroka ili uzrokov, ki mogu zgoditi se, ni anci jednoga od onih, ki su bili jenerali, ako ne samo kada oni pojde vanka Italije i za ono vrime, ča stoji vanka Italije; koju neuzmnoznost ima jošće i provincijal, dočim nahodi se u svojoj provinciji. "2. Moći hoće jeneral, dočim pribiva u Italiji, odabrati jednpga komišarija jenerala u prigodah pošobojnih, to jest za vratiti jednu pravdu od ci­ vila ili kriminala za vižitati i predsiditi jednom u kapitulu provincijalskomu i tada da izbere fratri vridni i častni i ako je uzmožno meštri s(veto)ga bogoslovija, koji budu imati one provincije, u koju poslani jesu. 3. Prokuratur jeneral u Rimu ne može biti odabran za vižitatura koga mostira ili pro(vin)cije izvan Rima, ne mogući isti nastojati jedan i drugi oficij. 4. Komišarij, vižitatur i president kapitulov i kongregacionov provincijalskih ne mogu biti oda­ brani na nijedan oficij u rečenih kapitulih i kongregacionih, u kih služe za komešarija ili prešidenta pod penu nulitadi izbranja i izbranje grede tada jeneralu i koga odabrati bude jeneral, da ima biti spoznan kako da bi od kapitula ili kongregaciona. 5. Ako koji od jenerala bude postavljen za komišara u koju provinciju, za onu prigodu da ima misto dostojnije više g(va)rd(ija)na i pro(vin)c(ija)la, ako li bude odabran za jedan mostir pošobojni da dade misto pro(vin)c(ija)lu one pro­ vincije. 6. Napokom pro(vin)c(ija)l od provincije rim­ ske poviše vižite jeneralove mozi i da ima vižitati jedan put na godišće i veće ako potriba pristupi svojom oblastjom od pro(vin)c(ija)la mostir s(ve)tih Kužmi i Damijana od Rima. Cića ovoga ne čini se nikakova prejudicija, koju jeneral pretendi porad apartenence istoga mostira, ma pravice da budu sahranjene za jednu i drugu stran. �Br. 10. — »SERAFINSKI PERIVOJ« 158 P o g la v lje 26.: P o r a d i p r o v i п c i j a 1o v t i t u 1 a r e v. 1. Dostojanstva titularska provincijalov da se ispeljaju na dvojicu, to jest patrimonija i montefestra. No ova dostojanstva da budu izbrani za 3 lita od ministra jenerala oni, ki budu bili prez pristanka truditi se za relion ili s narnostiju od študijov ili zapačali se poradi interesa od reliona. dijov ili zapačali se poradi interesa od reliona. 2. Provincijali od titula da budu za vazda otci one provincije, koje sini jesu, durajući njihova 3 lita, da imaju glas u kapitulih i kongregacionih jošće jeneralih, ma samo oni, ki bude rojen u onoj provinciji i od familje u mostiru, kadi se celebra kongregacion jeneral. Potla trih godišć paka da i,™ glas samo u kapitulih p ro v in cijsk ih njegove к ^ pro(vin)cije. Poradi precedence da se obsluži kapitul 31. P o g la v lje 27.: O d kapitula jeneral 1. Kapitul jeneral da se čini svako 6 godišć u mostiru, ki bude šujen koristniji vd glasnikov kon­ gregaciona jenerala prošastnoga. U njemu da ima glas jeneral, prokuratur i šekretarij jeneral, ki su bili jenerali, provincijali od oblasti i od Jitula, šekretariji provincijali i kuštodi po naredbi pO' glavlja 32. 2. Imaju se na njemu odabrati za 6 godišć novi miništar jeneral i 4 defii i t i jenerali. Jeneral ima biti meštar s(veto)ga bogoslovija i može biti odabran sasvim da nije u kapitrlu dah ne od onih provincij, od kojih bili jesu dva najzadnia jenerala. 3. Definituri jenerali odabrati imaju se 4 pro­ vincijev po okolišu, to jest za prvoga od pro(vin)cije Milana, Sicilije, Breše i Bnetak, za drugoga od provincije rimske, Bolonje, Markijane i Delmatinske, za tretoga od provincijev Napulje, Abruca, Kalabrije i Fijandre. 4. Tratuje za kapitul jeneral da su tansane na rečenom kapitulu od glasnikov provincijev, poradi tratnje putovanja, da se stoji na običaju provincijev. Pripovidavci i oni, ki nastoje katedram, da gredu na kapitul na tratnjah svoje pro­ vincije. Od svih stvarih imati će se haran i razabran račun u definicionu. 5. Dospivena pako rečena odabranja ima se sakupiti definic(i)on jeneral, u ki da gredu kako glasnici jeneral pasani, jenerali, prokurator jene­ ral, 4 definitur(i) jenerali, šekretarij jeneral, provinc(ija)! i prijur od mostira odlučenog za celebracion rečenoga definiciona ili kongregaciona 2 uarejenjem postavljenim na poglavlju 32. 1913. 6. U rečenomu kongregaciomi ponapuiiiti se ima broj ežaminaturov jeneralih ili rejentov je­ neralih, ako koj od njih mej prvim i drugim копgregacionom umerl bude ali renuncijal. Odviše odabrati se ima prokuratur jeneral, ki budi meštar niti budi onih provincijev, od kih jesu jenerali ta­ dašnji i jeneral najzadnji, ki pokle bude odabran, pasavši van iz kongregaciona prokuratur pasani, uiisti hoće novi s pravicami, ko se čekaju na prokuratura jenerala, ni dura već od 3 godišć po na­ čin, ki bude bil u oficiju prokuratura jenerala 3 godišća. Ne mozi biti iznova odabran na oficij ili potverjen, ako ne bude bil godišće prez rečenoga oficija. 7. Na istomu kongregacionu ima se od sa- ienerala mo? ‘ . mif tra konfe™ ati fk re ta rij jeneral ili izabrati se jedan novi sekretari] za 3 lita, koga izbranja odhodi šekretarij pasani i ulize -ио^ i u definicion, kako se je reklo od proku­ ratura j merala. 8. Budući2345slobodno jeneralu z glasnici onoga novoga kungregaciona tumačiti regulu i koštitucioni u svih stvarah šumnjivih ma po pravom čuvstviju i misli istih a ne drugačije prez činiti nikakovu prominu, kako jošće zdignuti z oficija svakoga i jošće prb(vin)c(ija)la, ako tako stiskati bude potriba velika i pravica anci jošće privati ih ma po zakonu i s punim poznanjem uzroka, shranjena vazda oblast kapitula jenerala. 9. Glasnici ovoga kongregaciona da odluče, kadi ima deržati se kongregacion jeneral, ki će se imati dilovati na dospitku trih godišć, na ki da dojdu respetinamente glasnici pervoga i u komu se budu činiti ista odabranja z ovom samom razlikostiju, da prokuratur jeneral na ovomu kongre­ gacionu moz(i) obrati se one pro(vin)cije, koje nahodi se najzadnji jeneral pasani. 10. Napokom kada se odluči dilovati ku stvar z vičem i povoljenjem definiturov toliko jeneralih koliko provincijalih, ima razumiti se, do to se diluje z definituri sakupljenimi u jedno, drugačije povoljenje po knjigah ili po dan pošobujno jednomu na volju da bude od nijedne kriposti i svaka prudnost, ka od toga izajde, budi anulana. P o g l a v l j e 28.: O d k a p i t u l a p r o v i nc(i j a)l a i n j e g o v i h k o n g r e g a c i o n i. 1. Kapitul prov(in)c(ija)l se čini svako tri lita u onomu mostiru i dnevu, ki bude odlučen od miništra jenerala ili svoga komišara. U njemu imaju glas jeneral ili njegov komišarij, ki su bili jenerali, prokuratur, definituri, šekretariji jenerali tako ta- �Konslifučioni fratara trećega reda sv. Pranje. 150 r dašnji kako prošastni, provincijal oblastni ili od G. G u e n o t:titula ili tadašnji ili prošastni, ma u kapitulu svoje prov(i)ncije, u koj usinovljeni jesu, šekretarij (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). prov(i)nc(ija)l tadašnji, g(va)rd(ija)ni svojimi diškreti, rejenti, ežaminaturi jenerali i kuštod tadašnji 3. provincije po narejenju postavljenomu na po­ U veče toga tužnoga i u isti mah slavnoga glavlju 32. dana, poslije no se dala apostolim pošljednja po­ 2. U njemu ima se odabrati novi miništar čast, vjernici, Lino, Kleto i Marko im na čelu, pro(vin)c(ija)l, 4 definituri i kuštod, a zatim da se sastadoše se u kući, u kojoj je stanovao Šimunčini prvi kongregacion prov(i)nc(ija)l, na ki ima Petar. Lino, kao najstariji u svećenstvu, pred­ dojti oni, ki je bil prešident od kapitula, jenerali sjedao je skupštini. Dozva im u pamet pošljednje pasani, pro(vin)c(ija)l tadašnji od oblasti ili titula, savjete pokojnoga velikoga svećenika i potrebu, šekretarij, prokuratur i definituri jenerali ako jesu, da mu se našljednik imenuje. i 4 definituri prov(i)nc(ija)li znovic odabrani po Tada s jednodušnim, svečanim i punim što­ narejenju poglavlja 32. vanja klicajnem Lino bude odregjen za najvišu 3. Na ovomu prvomu kongregacionu pročast. Kraj svega plača i odricanja, bio je primov(i)nc(ija)lu ima odabrati se od svega definiciona rah popustiti. šekretarij prov(i)nc(ijal) za 3 lita, ma isti nima Kad je zasio na papinsku stolicu, još vlažnu imati glasa u njemu. od Petrove krvi, primao je poklone biskupa, sve­ 4. Imaju se jošće u njern.i izabrati g(va)rdićenika i vjernika: veliki prizor, koji se mora po­ jani mostirov za jedrio lito, kih nijedan ne mozi biti navljati sve do svrhe vijekova. Lino s čelom tijaujedno g(va)rd(ija)n i šekretarij ili definitur pro- rom ovjenčanim javi se u Petrovu veličanstvu; on v(i)nc(ija)l, ako ne samo u provincijah malahnih jednako primi moćne ključe, koji otvaraju i zatva­ iziskujući to velika potriba i tada definitur raju nebesa. Naredi, da se listovi, s Ribarovim ponjen na g(va)rd(ija)nstvo rim a imati glasa u iz- prstenom pečaćeni. nose raznim crkvam i da ih se branju. Pasavši godišće s povoljenjem miništra obznani, kako je prešlo apostolsko našljedstvo. jenerala činiti će prov(i)nc(ija)l drugi kongre- P a i on će, časni starac, poslije jedanaest godina gacion i pasavši 2 lita treti kongregacion, na ki napornoga vladanja papinsko odijelo svojom krvlju dojti te isti glasnici pervoga i u njih više šekretarij nakvasiti. prov(i)nc(ija)Ia. Ako oni, ki bi izbran na pervomu, Neron, malo zadovoljen smrću apostola, od­ bude mertav ili renuncijal, imaju takojer činiti se luči, da i Servilij napokon osjeti težinu njegove obranja g(va)rd(ija)nov kako na pervomu. srdžbe; nego prvo htjede ga prevariti i posla mu б. Na rečenih trih kongregacioni imaju oda­ Tigelina. Kad je prefekt pretorija došao k mla­ brati se ili potvrditi meštri od novicev i profešov domu patriciju, bez okolišanja kaza, za što je i onih, kojih svitom poslati se mogu van reda onih, došao. ki se ne te poboljšati. »Cezar živo žali, poče on, što si ti mislio, 6. Ki bude izbran za g(va)rd(ija)na u trih da možeš s njim tako naglo prekinuti. Servilije, kongregacionih zasobice i bude imil takovo do­ što ti je vladar učinio, da mu se tako zlo uzaimstojanstvo za 3 lita, ne će moći biti odabran ni za lješ? g(va)rd(ija)na ni za prešidenta, dokle ne projde — Ja se na cezara ne mogu tužiti, odgovori jedno godišće. Oni paka, kij bil prešident veći dil Servilij: od toga sam daleko. Molim te, Tigeline, godišća, ne mozi biti odabran za g(va)rd(ija)na, da mu prikažeš moje smjerne poklone i da mu nego za 2 lita po način da vrime svoga presiden- izraziš svu moju zahvalnost za dobra, s kojim me stva ima se komputati za vakancu, kako jedno je obasuo. lito, ko čini tri lita sv(eto)ga g(o)rverna. — Bolje bi, Servilije, učinio, kada bi s njim 7. G(va)rd(ija)ni da se izbrat imaju za jedno obnovio vaše staro prijateljstvo. lito po način, da pasavši ono, ako se ne izbere za — Nemoguće je. g(va)rd(ija)na oni prvi, ne čini mu se nikakova Kakovu zapreku u tome vidiš, kad sam krivica sa svim da ni dospil sva 3 lita, u ko vrime priznaješ, da ti je Neron samo dobro činio? moga se bi potverjen. — Zabitni život, što no ga provodim i načela, (Nastavit će se). što no ih ispovijedam, duže me, da bježim pred dvorskim uživanjem. Neronove žrtve. �100 Br. 10. — »SRBAFINSKI PERIVOJ« 1913. Pa pruži vrat centurijonovu maču, svršava­ — Razumiješ li s tim kršćanstvo, koje si pri­ jući one riječi. grlio? »Sam se moraš ubiti, odvrati on, moja duž­ — Pogodio si. — Vjeruj mi, Servilije, ti srćeš u svoju pro­ nost nije, da te ubijam. — Kad je tako, hajde i pitaj novu Cezarovu past; barem stavljaš u pogibelj svoju sreću i rušiš naredbu: kršćani ne smije života ukidati.« svoju budućnost. Časnik se vrati u dvor. Neron mu tada na­ — Na sve sam to mislio prije no sam se redi, da sam žrtvu smakne. Kada se eenturijon odlučio. — Cezar me je opunovlastio, da ti obećam vrati u kuću Servilijevu, Marko Plaucij dogje veliko bogatstvo i konzulsku čast za buduću go­ svome prijatelju. Svetomu je svećeniku grozna dinu, ako pristaneš i odrečeš se svojih novih pri­ bol bila, kad je razumio, da mu je izgubiti onoga, koga je kao brata milovao. Megjutim nije mogao, jatelja. — Hvala cezaru na njegovoj visokoj ljubavi, a da mu na sreći ne čestita. Čas su se razgova­ nego, Tigeline, ja ne mogu njegovih ponuda pri­ rali s nebeskim radostima, u koje je bilo Serviliju miti. Pokrstivši se, odrekao sam se dobara ze- ulaziti; za tim se dva mladića nježno zagrle. Sermaljskih, nada ovoga svijeta i vremenite sreće, vilijevo je srce bilo prepuno veselja; Marko je — Je li to odgovor, Servilije, što mi ga je plakao. Dostojni sin Pomponije Grecine gledao vladaru odnijeti? je - зје najmilije, kako mu jedan za drugim gine; zemlja mu je progonstvom izgledala. Poslije — Drugoga nemam. — Tvoj će odpor podražiti njegovu srdžbu; kratke molitve u nebo uzdignutih ušiju, Servilij pruži vrat centurijonu, a ovaj ga s jednim udarom a, ti znaš, ona je užasna. — Cezar, odgovori mladi patricij s nekim ubi. ČasnApatricij ode u društvo apostola. Marko Plaucij poštara se za pogreb svoga divnim mirom, na samo tijelo iria pravo; duša je izvan njegove vlasti: prosto im dakle moje tijelo prijatelja; on sam pokopa u obiteljski grob muče­ nika, koga je svojim naukom i plemenitim i moj život. — Pazi, nesretniče! kajat ćeš se sa svoga izgledom za Isukrsta preporodio. vladanja. XII. — Nikada, odvrati živo Servilij Smrt Progonitelja. — Još pomisli i dopusti n ; da odnesem daru ne tako odlučan odgovor. Neronov je bies uvijek sve više proti kršća­ — Moja je odluka stalna, Tigeline; nema nina rastao; gledao ih kao smrtne neprijatelje; koristi više govoriti.« progonstvo je protegao i na pokrajine, a stari nat­ Tigelin izagje grozeći se i vrati se k Zlatnoj pisi pripovijedaju u njihovom vjerodostojnom go­ Kući, da položi račun o svome poslu. voru, kako se je silnik hvalisao, kad bi mislio, da »E dobro, Tigeline, upita Neron, jesi Ii uspio? je u kome kraju iskorenio, što on nazivao novini Je li se Servilij povratio k zdravoj svijesti? praznovjerjem. Ukazi podignuti proti vjernicim — Nije bilo razloga ni obećanja, koje je vrhuncu su dospjeli; jer njegovi nasljednici kroz moglo slomiti onu tvrdokornu dušu. tri vijeka, svaki put kad su htjeli proti kršćanima — Jesi li mu kazao pošljedice njegove tvrdo­ bjesniti, nije im trebalo, nego ih na novo potvr­ kornosti? Znade li on, da se smrti izlaže? diti. U ostalom, on je imao dostojne savjetnike u Ništa mu nisam tajao; on smrt prezire, Tigelinu i Hermu i u sramotnom mnoštvu osloeezare, i prkosi obijesno tvojoj vlasti.« bogjenika, koji su povlagjivali njegovim grozoNa te riječi Neron od bijesa problijedi. tam, veselili se u učestvovanju njegovih zlodjela »Neka dakle umre, viknu on, kad tako hoće!« i opijali se krvlju njegovih žrtava. U isti mah zovnu centurijona i naredi mu, da ode Marko Plaucij nije se mogao nadati, e će iz­ saopćiti Serviliju pošljednju nuždu, naime, da mu maknuti rasplamsanoj i svemogućoj mržnji, koja kaže, e mu se je s životom oprostiti. mu braću progonila. I onako je mladi svećenik, Centurijon nagje mladoga kršćanina, gdje se uzgajan u apastolskoj školi i u njezi plemenite seta mirno i smiješeći se po trjemovima svoje majke, čeznuo za mučeništvom; više je izgarao kuće. Kada mu časnik kaza, zašto je poslan, Ser­ željom za Isukrsta svoju krv proljeti, nego li ju je Neron tražio. Od dugoga vremena poznat kao vilij prostodušno odgovori: kršćanin, kao takov hiljadu puta cesaru prikazan, »Ja sam spreman ginuti, vrši svoju dužnost.« �Noronove žrtve. 161 Veturij je znao, iz iskustva, da neprijateljstvo nje­ počašćen neumoljivim Tigelinovim i Hermovim bijesom i đo tada je pravim čudom bio poštegjen. gova gospodara jednako je kao i osuda na smrt. Nitko se manje od njega nije starao, da se oslobodi Stao je prebirati po svom životu, je li koju cesarovih poslovača, tužitelja i himbene braće. krepost vršio, je li kakvo dobro učinio, pa nije On je postao siromahom, da svojim imetkom primogao otkriti, koje je dobro djelo učinio. Sasvim tekne u pomoć patnim i siromašnim članovima tim prikaza se drhćući pred strahovitog Neronova Crkve; on je sama sebe bez prestanka trošio, da miljenika; jer je bio kukavica pred moćnijim, kao dobije duša za Isukrsta. Lino ga je brojio megju što nesmiljen prama slabijim. najkorisnije i najčasnije pomagače. Vrhovni sveće­ »Što sam čuo govoriti, Veturije? reče prenik, našljednik Šim una-Petra, videći, kako pro­ fekat turobnim glasom; tvoja je kuća okaljana s gonstvo ne popušta, odredi, da se Crkva spusti u kršćanstvom, a ti se usugjuješ druge na sud pri­ katakombe, prostrana podzemlja, koja su se ste- javljivati, dok mučiš o onima, koji s tobom živu?« rala pod rimskim poljem. Mnogobrojnim meanČankoliz je bio kao ukopan na ovu naglu ne­ drim ispremiešanim izlazim moglo se je lako iz­ zgodu. Više je puta kazao Hermu, da je Koralija maknuti pri istraživanjima. Više osamljenih kuća kršćanka; ali oslobogjenik nije tomu davao važ­ po predgragjim, s onu stranu Tibera, bilo je takonosti. Vidjevši Tigelin, da ne odgovara, neustrpgjer odregjeno za sastanke. Časni starac, koji je IjiVo priuze: predsjedao udesim Crkve, proračunavao je s rijet­ »Što imaš odgovoriti na opravdanje? Go­ kom razboritošću sve potrebe položaja; bdio je vori,'nem oj da čekam«. s nježnom brigom nad stadom, koje rnu Gospodin > Nesretnik, više mrtav nego živ, stade navo­ povjerio u tako teškim danima. diti, kako on živi rijetko u svojoj kući, pošto je Veturij, nevoljni čankoliz, tužitelj kršćana, u često zabavljen oko vladareve službe. Ali Tigelin, godinu dana izgubio svoje dvoje mlagje djece. j er g a je ^ ђе7 sumnje? htio s a m o prepadnuti, proJednome bile tri godine, drugome četiri. Ovi 8рјесрobiteljski udarci njega nimalo nisu s m u ć iv a li;» a ' 'Је и ш nije istina da je tvoja žena dva grla manje, kako se on nije sramio govoriti; ^fšćanka?« jer, kraj zlata u vrijeme požara pokradena i kraj ' ' ‘ Na ovaj jasni upR Veturij se je sve više j više velikih svota, koji se domagao u više navrataka plašio i pao na koljena pred divljega starca i za nagradu svoga doušivanja, Tigelinov štićenik grleći mu noge, vikao; bio je uvijek siromašan, a kuća mu u bijedi. Go­ »Oprosti, Tigeline, mojoj grješnoj nepomlji stione su mu u malo vremena progutale plod zlo­ glede Koralije. Nego, tužiti je, kao što je bila moja djela; Veturij je sve dublje i dublje propadao. dužnost, priznajem, da bih se našao u smrtnoj Srećom su djeca, što no mu ih Bog uzeo, primila neprilici. krštenje nastojanjem Koralije. Nesretnica bez nade, Poslušnost cesaru ne trpi takovih računa, e bi svoga muža na bolje osjećaje navela, a i posebni obziri moraju uvijek uzmaknuti pred vla­ onako je ponešto znala za sramotni njegov posao, darevom voljom. pa se je zadovoljavala prikazivati Nebesima svoje Znadem, ali još imam nejake djece. patnje i mučeći je podnosila zlostavljanja, a kad­ . — Kakovi su odnošaji izmegju tvoje djece i što i udarce, što no joj ih zadavao. On ju korio s njezine kršćanske vjere, često joj se grozio, da zločina tvoje žene? - Moja djeca još nisu u dobi, da mogu sebi će ju pod sud odvesti i tu činiti, da bude sugjena; pomagati; oni imaju potrebu od svoje majke. ali ona je bila nećutljiva na ove prijetnje. Veturij Zar si u bijedi? zar ne uživaš lijepo bo­ je slijedio svoju službu tužitelja i tužio kao vlada­ reva neprijatelja i predao na smrt starijega sina gatstvo? Jao ! kad bi tomu tako bilo, uzdahnu Ve­ nekoga bogatoga pučanina, a ovaj, da se osveti čankolizu, tuži njegovu ženu, da je kršćanka. Do­ turij. Nevolja, po običaju, sjedi na mome ognjištu. — Ja mislim, da ti ne govoriš ozbiljno; ti se duše, da bude bio znao za nutarnje osjećaje štiće­ nika, bio bi se latio drugoga načina, da mu se slabo opravdavaš. Pazi, moja strpljivost ima svoje osveti. Kako mu drago bilo, ovaj posao zadade granice. časoviti strah staromu suburskom stanovniku. Kad Kunem ti se, Tigeline, istinu govorim. je bio prizvan pred prefekta pretorija, prikaza se Sto si dakle učinio od ogromnih svota, na sudu uzrujan. Tigelin ga primi strogim licem, a koje si primio? Obilato ti se je plaćalo svaki put, �Br. 10. — »SER AFINSKI PERIVOJ« 1G2 kad se tvoja služba tražila, a ti se danas tužiš na siromaštvo! Nisam sposoban upraviti s dobrim, štono mi ih sreća od vremena do vremena blagodari. Prefektu pretorija nije bilo mučno razumjeti, da ga čankoliz ne vara; u ostalom, on ga je po­ znavao kao posjetioca najzloglasnijih gostiona. Nije mu ni na kraj pameti bilo koriti ga sa sramot­ nog mu življenja. U ovim je stanovima Veturij sa­ kupio čete palikuća, pa tu je nalazio i pomagače u lovu na kršćane. Megjutim Tigelin prihvati: »Ne smeta, treba, da ovaj sablažnjivi položaj svrši, što moguće prvo. — Kad je tomu tako, odgovori štićenik, na­ redi, da se moja žena prikaže na sud. — Sretno. Vidim, da se na te može računati. — Na život i na smrt, priuze zanosno Ve turij. Na život, slažem se; ali na s m r, dvojim, Hajde dakle, budi vjeran: ja ću paziti, da se sve to najbolje ovrsi«. Fra Dane Zubac, Mostar: Moderni svetac. 2. Dovlen je pisac promatra^ sv .Franju u ko­ liko stoji u savezu sa vjerskim pitanjima našega doba. U daljim odsjecima dr. Wilk bavio se odnošajem sv. Franje prema svojim savremenicima i njegovim uplivom na njih, što on naziva socijal­ nim odnošajima. Počima s počasnim naslovom sv. Franje: »Der liebenswiirdigste aller Mbnche« — najljubezniji od svih redovnika. Ovaj počasni naslov nije mu dao nijedan od njegovih redovnika ili redovnica niti koji katolik, nego poznati slobodo­ umni, protestantski teolog A. Harnack. Da je ovaj naslov opravdan nastoji dr. Wilk u ovom odsjeku dokazati logičnim redom mislih iz poznatih činje­ nica. Pisac osobito slavi Ijubežljivost, uljudnost i prijaznost sv. Franje onako, kako to on u istinu zaslužuje. Ali to je ona nepatvorena, naravna uljudnost i prijaznost, koja se ne rasplinjuje u pu­ kim izvanjskim formama i ne odnosi se samo prema mogućnicima, prema gore, nego isto tako i prema dolje, prema siromahu i svakom bez raz­ like.1) Pogrješka je našega vremena tvrdi dr. Wilk*) *) »Es ist eine Liebenswtirdigkeit und Hdflichkeit.. . nicht bloss nach oben, sogar auch nach unten, sogar gcgcn einen Bcttler«. - 1913. sa Foerstoroin, da se upravo fini takt i velikodušje zapostavlja poticajnoj strogosti, jer je uljudni ton i prijaznost osobito kod predpostavljenih veoma važni socijalni faktor društva u kojem god obliku.') Pisac navodi doslovce Foerstera, koji kaže, da veliki dio ogorčenja prema predpostavljenim, ne dolazi odatle, što predpostavljeni zapovjedajući oduzima podložnom slobodu, nego što predpostav­ ljeni svojim brutalnim postupkom onemogućuje poslušnost podložnomu, koji bi se inače rado po­ koravao, i što predpostavljeni ne uvigja, da se podložni želi pokoravati kao razumni čovjek a ne kao nijema životinja. S toga samo i jedna narodna riječ, ne priznanje ili omalovaženje sa strane predpostavljenoga, može imati i kod pojedinca i kod čitavih grupa kobnih posljedica, dočim naprotiv, jed^a samo riječ ili sami respektirajući ton može prava črdesa odanosti i povjerenja prema predpostavljenim. »L i п R i 11 e r d e r F r a u e n e h r e « takov naslo\ daje ж . Wilk slijedećem odsjeku. Sv. Franjo dakle vitez, zaštitnik i branitelj ženske časti i dostojanstva. On, jedan monah! Makar se to i činilo neki Daradokson dr. Wilk, koji kao malo tko poznaje psihu sv., Franje, ne boji se to ustvrditi i jasno reći. A čemu da se i boji? On se poziva na izvore i tradiciju. Na pitanje kako je sv. Franjo mislio o ženi dr. /Wilk odgovara pozivajući se na iz\ode, da je sv. Franjo visoko cijenio ženu i nje­ zin položaj već od svoje mladosti. Makar da je on kao mladić bio neobično žihvan i pun mladenačkog veselja i životne radosti (»Lebensfreude«), ipak je u ćudorednom pogledu bio vitez bez prijekora (»ein Ritter ohne Tadel«). Franjo je u saobraćaju sa ženama bio uvijek prijazan i srdačan, ali je ovu prijaznost spajao sa ozbiljnošću, ne jer bi on pre­ zirao ženu i zazirao od nje, nego naprotiv, jer ju je cijenio i štovao kao zaručnicu Hristovu, kako se je on jednom izrazio. On se ne usugjuje ovu zaručnicu Hristovu niti pogledati, ne toliko po­ gibelji radi, što bi mogla odatle nastati, koliko radi poštovanja ženskoga spola, dočim današnji muška­ rac, koji bi često htjeo da vrijedi kao gentlemen, ne žaca se žensku osobito mlagju fiksirati i drzo­ vito očima slijediti. Ali upravo radi toga mora se povoditi odvratnost i prezir kod svake ćudoredne žene i djevojke prema takovim ljudima. Pozivajući se na Foerstera smatra pisac pravim plemenitašom (»ein Kdelmann«) svakoga čovjeka, koji se znade 2) »Es ist eigentlich franziskanisch, wenn Foerster. . . dic Hoflichkeit inbensonderc der Vorgesetzten gegen ihre Untergebciicn, geradezu a!s einen sozialen Faktor bezeiclmet«. �Moderni svetac. vlastitim odgojeni (»Selbstcrzieliung«) popeti do one unutrašnje slobode, da bude potpuni gospodar svojih nagnuća. Takov plemenitaš, takov EdeliTiann bio je sv. Franjo. Upravo s toga uživao je on privrženost i simpatije žena i djevojaka svoga doba, ne samo radi same stvari, koju je on pro­ pagirao, nego i poradi njegove ličnosti, radi nje­ gove plernenštine i ljepote ne tjelesne nego du­ ševne. To vidimo kod sv. Klare, sv. Elizabete i ugledne rimske dame Settesoli, gdje ne može niti najviši protivnik nikakove neurednosti predbaciti. Tisuće i tisuće ženskih, koje su bile prožete duhom sv. Franje bile su dobre majke i gospodarice. Kao uzor svih jest sv. Elizabeta, koja je pojam pravog kršćanskog braka realizirala, koja je čovječju lju­ bav oplemenila i posvetila. Što je sv. Elizabeta ostvarila, to je bila svrha sv. Franje kod osni­ vanja trećeg reda, što ga je osobito za muževe i žene osnovao, e bi se tako ono naravno nagnuće i ljubav srca spajalo sa pobožnošću i odanošću nebeskom Ocu. »E i n f a c h h e i t« jedno tavnost to je bila značajka sv. Franje i sa ovom značajkom njego­ vom bavi se pisac u ovomu odsjeku i to ne samo u koliko se ona očituje u životnim potrebama sveca, nego na čitavoj njegovoj pojavi. Težnja za jednostavnošću opaža se već u staro doba, a kašnji njezini propovjednici jesu Rousseau i L. Tolstoj. U srednjem vijeku njezin apostol jest sv. Franjo. Težnja za jednostvanošću jest stara, ali je ipak nova i moderna. Dalje se pisac bavi razvojem stvari, kako je sv. Franjo došao do jednostavnosti i zadovoljstva ili takozvanoga potpunoga siro­ maštva, koje je kulminiralo u poznatoj sceni izmegju sv. Franje i njegova oca. »I od toga doba« veli pisac »slijedili su u tomu njega njegovi učenici i čine to i danas još uz neke promjene nametnute ušljed okolnosti mjesta i vremena«. Ali ova težnja za jednostavnošću zahvatila je ne samo njegove učenike, nego i čitavo ljudsko biće. Dr. Wilk se sada obraća na naše doba, koje nazivlje doba hiperkulture, u kojem je u životnim potrebama pre­ vladao neki rafinirani luksus i nenaravnost kao i čitavom ljudskom životu, tako da je čitavi da­ našnji čovjek patvoren. Proti ovoj pogubnoj po javi po socijalni život opaža se danas neka геакcija i poklik za jednostavnošću u životu. Pisac želi, da bi sv. Franjo bio putokazom čovjeku i da bi njegov duh reformirao čovjeka kao što je to bilo u 13. stoljeću te veli doslovce: »Istina, mi ga ljudi ne možemo u svim pojedinostima našlje- 103 dovati, kao što to ne mogu niti njegova braća . . . . ali možemo njegov duh i osjećaj, duh čednosti i umjerenosti«. A to je u bitnosti duh naše katoličke vjere. S toga jedino na vjerskom temelju dade se provesti ideja jednostavnosti, a ne po teorijama novih i najnovijih učitelja kao smušenoga Rousseau-a ili pesimiste Tolstoja. » L e b e n s f r e u d e « veselje života prati čitavi život sv. Franje. Pisac nam pripovjeda po­ znatu legendu o razgovoru sv. Franje sa bratom Leonom na putu izmegju Perugje i Porciunkule u čemu sastoji pravo veselje. Po sudu sv. Franje najviše bi bilo veselje, kada bi ih samostanski vratar onako mokre dočekao, izgrdio i pograbio za kapuč te ih ljudski izmlatio, a to sve, kada bi oni dragovoljno podnijeli. Tako je asiški patriarha ili filozof razumio veselje, koji se može s pravom razumjeti filozof veselja, koje on naučaje ne stručnjačkim izrazima, nego zornim slikama. Pisac veli dalje, da ima danas vrlo malo potpunog ili pravog v e se lja .) Pravo se veselje stiče s trudom a korjen veselju je nadvladanje samoga sebe. Iz ovoga korjena igraste krasan cvijet, što ga nazivamo ve­ selje. Pisac nadalje pita, da li mi živimo u vijeku oskudnom ili bogitom sa veseljem. On pušta da odgovore na to, nitko drugi, nego ljudi, što ih mo­ derni vijek slavi kao svoje proroke kao: Chamberlain, Rud. Encken, Fr. Paulsen i Fr. W. Foerster. Svi se oni tuže na manjak prave radosti i veselja u našemu vijeku usprkos svih stečevina u znanosti, tehnici i t. d. Manjak radosti svodi se općenito na manjak unutrašnje naobrazbe ili kul­ ture (»Innenkultur«), na manjak naobrazbe ka­ raktera, a osobito na manjak smisla za nadvladanje samoga sebe (»Selbstiiberwindung«). To nije ništa drugo, nego misli sv. Franje, koje u ovom slučaju ovi moderni filozofi opetuju i potvrgjuju im važ­ nost. »Biti veseo i druge veseliti to je bila deviza sv. Franje«, drži dr. Wilk. On je sam bio veseo i pjevao kao što je to svojina i njegova reda.2) Turobnih lica sv. Franje nije uza se trpio. Samu smrt on je dočekao veselo pjevajući kako to piše Toma celanski: »mortem cantando suscepit«. Po­ znata je njegova pjesma suncu, koju dr. Wilk na kraju knjige donosi u njem. prijevodu. ') »Es gibt viel Freuden, das heisst vie! Vcrgniigcn, aber wenig Freude*. -) »Und wie er sich freute und sang, so sangen seine Briider, so hat der ganze Orden gesimgen und mit dieser Frdliliclikeit das anseheinend und wohl aucli wirklich scliwere und miihscligcs. Leben ubcrwunden und crtragen«. �161 Вг. lo. - »s e r a e i n s k i p e r iv o j« — 19 13 . L I S Т A К. D r. B l a ž e v i ć : N ajnovija „U niverzalna b ib lio tek a". Napokon i ta vremena dogjošel Za jedan smo korak naprijed! Kako živimo u dobi čitanja, nikad nam toga dosti nije. Novine, knjige, časopisi, sve nam je to dobro došlo, te jedva očekujemo da nam ih se u ruke dadne, da ih prolistamo, pročitamo, njegdi se nasmijemo, negdi klimnemo glavom u znak odobravanja, ovdje se u riječi zamislimo, ondje površno očima preletimo, a tamo s negodovanjem knjigu na stranu metnemo, jer ili se s izvodima ne slažemo ili nas i naše osjećaje duboko vrijegja. Punim pravom, kao nešto značajno po naše doba, možemo staviti pohlepu za čitanjem! Sve hoće da čita i samo čita, da se rastrese, zabavi ili oplemeni A književna trgovišta brinu se, da se toj pohlepi 1 žudnji udovolji, te se knjige na sve strane pojavljuju. A da se do njih doći mogne, neznatna im se cijena udara. Kulturniji i piscima obilatiji narodi Jedaju, da svoje sunarodnjake, svoju čitalačku publiku, užim krugom domovinskih prilika i dogagjaja ^ozabave. Gdj nije ma s kojega mu drago uzroka moguće li gaje se širi pogled hoće da publici dadne, tu >e rado i za stranim djelom segne i u narodni jezik preodjene. Ovako nastaju takozvane: Universal ili Redam knjižnice, u kojima ćeš naći svjetske pisce zastupane raznim svojim djelima, koji već prema svojoj sadržini na razni način na dobrostanie i kulturu čitalaca utječu! Ni naše Sarajevo neće, da za drugim zaostane. I mi u Sarajevu, evo, nazad nekoliko dana douismo univerzalnu biblioteku, u kojoj ćemo uz neznatni trošak od nekoliko helera, doći do duševne hrane; u kojoj ćemo se upoznavati s velikim stranim piscima, s nji­ hovim djelima, kao i sa idejama, koje zastupaju! Iskreno velimo, da nam se ideja u sebi veoma svigja, te je hvale vrijedna, a i svaki bi je rodoljub najiz­ dašnije potpomagati morao, jer joj je zadaća uzvišena, da podiže narodnu prosvjetu, oplemenjuje mu duh! Ostvarenje ove ideje, velim, prije nekog vremena preuzeo je na se g. J. Šmitran, te je pod naslovom: Univerzalna biblioteka, do sada izdao pet brošurica, većim dijelom od 48 stranica, uz neznatnu cijenu od 30 helera. U prvoj od ovih, i to na kraju, označio je rečeni izdavač, koji mu je cilj pred očima lebdio, kad se je na ovako tešku zadaću odvažio. Mi ćemo čitav dotični stavak ispisati, jer nam se znamenitim čini, da prema njemu znadnemo prosuditi u koliko je izdavač uspio i u koliko ga u njegovom pothvatu potpoma­ gati treba. U spomenutoj knjizi, iza stranice 45., pod na­ slovom: „Čitaocima"1) slijedeće čitamo: „Pokretanjem ove biblioteke želimo, da udovo­ ljimo jednoj velikoj potrebi, koju smo naročito mi u Bosni i Hercegovini u zadnje doba počeli vrlo jako da osjećamo. T o j e p o t r e b a d o b r e i z d r a v e l e k t i r e . (Mi podcrtasmo). Ova se potreba javlja obično u periodima naglog napredovanja kulture u narodu. I radi toga treba ovu potrebu što prije zadovoljiti. — Kod naroda sa slabijom književnosti, toj se potrebi udovoljava prevagjanjem probranih djela iz stranih boljih književnosti. 'elika je šteta što mi često nemamo prevedena ii a djela svjetskog glasa, koja su prevedena na sve ostale jezike, na kojima se bar nešto piše. — Koliko vrijede /riiede prevodi boljih djela iz stranih književnosti najbolje su to uviejili Nijemci, koji pored svoje velike originalne književnosti imaju vrlo bogatu prevodnu književnosti. Čitanjem dobrih knjiga ne samo da se čovjek ugodno zabavlja, nego mu se još oblagorogjava duša i oplemenjuje srce. A koliko vrijedi popularisanje širenje nauke knjigama, najbolje se vidi iz riječi velikog Karlajla, koji je rekao da se iz knjige bolje uči nege u najboljoj školi. Osim toga je naša književnost, siromašna dobrim prevodima, jedan od glavnih raz­ loga što do sada nijesmo dali pisaca svjetskog glasa. I ako maleni, mi smo mogli obrazovati takve pisce koje su dali neki daleko manji naroai od nas. — I tako književnost utiče kako na život pojedinaca tako i na život čitavog naroga. Pošt o hr gj ave k n j i g e utiču štetno, n a m a n e smi j e radi t oga b i t i s v e j e d n o k a k v a s e d j e l a p r e v o d e . M o r a m o pr už a t i , naš oj j oš n e o b r a z o v a n o j publici, samo d o br u l e k t i r u , na l i j e p o m k n j i ž e v n o m j e ­ z i ku. (Mi podcrtasamo). To je naš cilj." Ovako izdavač univerzalne biblioteke! Iskreno velimo, da nam se je ovaj program svidio! Mi tre­ bamo dobre i zdrave lektire, i mi smo osvjedočeni, da hrgjavo štivo štetno utječe na narod, te nam je uvjek pred očima lebdjela misao, kako i na koji način da mu se priskrbi jake duševne hrane! Mi se najposlije nijesmo drugim riječima niti nadali od onoga, koji hoće da svojim radom doprinese moralnom na­ pretku i podizanju naroda! Prva je knjiga ćirilicom liskana, da navesti. prema tomu i ovo što �165 Listak. Program jc dobar, li vale vrijedan, a kakova su djela, da ih ogledamo! Čitajući navedeni program upravo smo se vese­ lili, i pripravnim se izjavili, da započeto djelo poma­ žemo! Ali naša pripravnost ohladni, kada smo spazili, da su djela različita od riječi. Obećaje se zdrava jaka lektira, upozoruje se na štetnost hrgjavih djela, a kad tamo, mjesto zdrave pruža se bolesna, mjesto dobrih daju se hrgjava dapače najhrdjavija djela. Izdavač rečene biblioteke napunio je ispražnjene knjižarske izloge i stelaže sa pet publikacija, i to: Maksim Gorki: Priče i legende: Jedne jeseni, Plameno srce, Pozdrav oslobogjena čovječanstva, Razrušen bedem; zatim: Andrejev Leonid: Pripovijetke: U tamnu daljinu, Zemlja, Kralj, Knjiga; S. Stepnjak: Kuća kraj Volge 3. i 4. sveska; a peta je Niče Fridrih: Vjer­ ski život. Ne bi imali ništa proti tome, da nam se i^nnbc strani pisci. Nemamo ni proti tome, da nam se u književnom lijepom jeziku, prevede Gorki, andrejev, Stepnjak (S. Mihajilović, Kravčinsky). Ali nam je žao da se od ovih pisaca izabiru najneznatnije, dapače ništetne i štetne stvari. »Jedne jeseni« treba pročitati, pak je dosta. Čemu one pohvale Andrejeva i Stepnjaka revolucionara, koji se nazivaju »veliki idealiste, apo­ stoli slobode«. (Knjiga 2. str. II.) ili da će njihovo ime »zlatnim slovima ostati zapisano« u analima revo­ lucije«. (Knjiga 3 —4. str. I.), a da čitatelji što bolje proniknu u dušu ovoga »velikoga revolucionera« iznosi se njegov gore spomenuti roman, u duhu revolucije pioti vlastima pisani. Šta se je ovim postići htjelo? Narod oplemenit, očuvati ga od stranputica! Naprotiv. Negodovanje naše, postiglo je svoj vrhunac, kad smo megju publikacijama zvučne univerzalne biblio­ teke i Ničeo-ovo djelo Vjerski život, opazili. Nije nam namjere, da se s njim podrobnije bavimo, jer tvrdnje bez dokaza iznešene, abnormalno raspoloženih duhova ne treba pobijati! Ali pošto smo djelo još od prije poznavali, oko srca nas je zazeblo, kad smo ga opa­ zili. I pitali smo se: šta nam se je ovim djelom dati htjelo? Duševni užitak? — nemoguće; oplemenjujuće štivo? — nikako; duboke misli? — najmanje; lijepi jezik? — isključeno; dobri prijevod? Dapače mi bi se usudili ustvrditi, da sami prijevod nije uspio, jer mjestimice na takove izraze i rečenice nailazimo, da ih niti shvatiti u stanju nijesmo! Drugom ćemo se megjutim zgodom na ovo opširnije osvrnuti, dok izvornik u ruke dobijemo! Zar da ne dignemo svoj glas proti ovakovoj pu­ blikaciji, koja nam obećaje »zdravu i jaku lektiru koja veli, da »hrgjave knjige veliku štetu nanose«, a sama ide za tim, da ubijajuću hranu, najhrgjaviju knjigu narodu u ruke poda. Sveta nam je dužnost, da odlučujuće faktore, na najnoviji -književni« proizvod upozorimo, koji potkopava temelj društva, vjeru; koji ga vodi u bezboštvo, da tako onda pogazi svaki ugled i vlast. Jer čime se čovjek više odaljuje od vjere tim je pripravniji spremniji na otpor svakoj vlasti. A ova brošura već na str. 3. izričito veli: »Čim više nestaje religija i umjetne narkoze svake ruke, tim ozbiljnije radi ljudstvo na istinskom odstranjenju zla!« Čovjek koji ima vjeru, »taj kalja svoju intelektualnu savjest i izvrgava sebe i ostale smijehu« (str. 5.). Ta ni naj­ primitivnijoj istrni da opstoji neko vrhovno biće Bog, — nema u ovoj brošuri mjesta jer to je »lažna tvrdnja sveštenika«. Dapače ne samo, da nije dostojno za jednog čovjeka da kršćansku vjeru ispovijeda, nego ače niti onu nauku o vjeri, koju je Šopenhauer učio - moralnu; nego treba uzeti onu, koju je isti pod konac učio, , da je religija plod »zablude ra­ zuma . Ne možemo da sve iznesemo, što je u brošuri napisano, jer znamo, da bi time povrijedili sveta i nježna, na istini osnovana čuvstva svojih čitatelja. Ali zato s druge strane velimo: da najstrožije osugjujemo ovakovu misiju prosvjetitelja našeg naroda. Bolje da prestane sa svojim radom, nego da ovakovim djelima bez ikakove znansivene vrijednosti, vrijegja čuvstva tolikih pripadnika i ispovjedalaca Isusa Hrista Sina Boga živoga, za koga veli brošura »da je pred dvije hiljade godina pokršteni Židov bio, koji se je sinom božjim nazivo, čemu dokaza nema«, (str. 16.)! Kolera jenjava, ali mjesto nje nastupa kuga, te bi poželjno bilo da naša visoka vlada shodne korake za suzbijanje ovog zla poduzme, jer bi inače moglo kasno biti! Upozorujem na prijeteću pogibelj, a do pozvanih stoji da ju zapriječe. V J E S N I K . NAŠA DOMOVINA. Afera Gjurgjinke P avlović. Zadnjih dana u Sarajevu i po provinciji vodila se je čudnovata afera. Sazivale su se prosvjedne skupštine, bacale su se na katoličku Crkvu »anaćenic«, hrvatski i srpski dnevnici plijenili se, pa i globilo se a radi čega, radi prijelaza jedne Gjurgjinke Pavlović s »pravoslavlja« na katoličku vjeru. I to se dogagja u XX. vijeku, kada �166 Br. 10. ■SERAFINSKI PERIVOJ« 1913. se toliko naglašuje sloboda savjesti, kada se katoli­ čkoj Crkvi predbacuju sredovječne inkvizicije i neka mračnjaštva. Čovjek XX. vijeka, kada prvi put čita staru povjest katoličke Crkve, živote svetih i svetica i nehote ga salijeću napasti: nije li i dokle li je u tim opisima igrala ulogu bujna kršćanska mašta, a afera Gjurgjinke Pavlovića najbolja je rasvjeta prošlosti vojujuće Crkve uopće, a na Balkanu napose. Prije pada srpskoga i bosanskoga kraljevstva, jedan nam historički dokumenat svjedoči, da su grkoistočni sve­ ćenici na ispovijedi za ubijenu mačku naregjivali post od 70 petaka, za ubijena psa 36, a za katolika samo 12; biskup Dobretić 1777. piše, da »panjkaju na nas po tribunali ono što nebi vragovi izmislili«; biskup Ilijić 1806., da vole, da od njih tko prijegje na mu­ slimansku vjeru, nego li na katoličku. Sada neka se sravni bilansa prošlosti sa bilansom sadašnjosti! Vei, Г, . , . . zeihen, aber mcht vergessen! I mi ne iznos>mg ovo, iz mržnje na našu braću to neka bude daleko, daleko od nas. Na poziciji smo, koja :as obvezuje, da prosudimo javne čine i da upozorimo, na velike pošljedice, što su izvirale i izviru г tolikoga antago. . , . . . . . . ... mzma, a koje ne donose ružico m zlatnih brda ni Hrл .. . . , . vatima ni Srbima. Čemu prot nicima opravdava!: poklike: »Propast tvoja iz tebe Izrajele!« S bosanskih i h ercegovačk ih ku'.urnih p в' Od zadnjega objelodanjenja Serafinskc Perivoja Bosni i Hercegovini na površinu je izbilo više pojava, koje i najvećemu pesimisti naviješćuju dan bolje bu­ dućnosti. Bosansko-hercegovački episkopat sa zastup­ nicima redovničkih pokrajina na konferencijama drža­ nim 15. i 16. rujna, baciše profil za autonomiju kato­ ličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Ova se činjenica i radi toga ima pozdraviti, što pravoslavni i muslimani svoje autonomije već imaju, a da je i nama katolicima nužna, najbolje nam dokazuju Magjari, koji su i sami u okviru katoličke monarhije, pa ipak već više godina rade za osnutak autonomije. — Na 28. istoga mjeseca, otvoren je u Sarajevu » N a p r e t k o v d o m« i otkriven spomenik pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića, a 4. listopada javnosti predan novi zemaljski muzej. Ako zemaljski muzej i jest plod službene Bosne i Hercegovine, on se ipak ne smije promatrati, kao što se običaju promatrati okružni i kotarski uredi, kasarne i druge slične institucije. Bosansko-hercegovački muzej sahranište je naše zorne prošlosti i to tim zanimivije, što su Bosna i Hercego­ vina vazda bile točke, koje su spajale istočnu i zapa­ dnu kulturu. S toga će ne samo Bosanac i Herce­ govac, nego i stranac sa simpatijama zalaziti u ove naše prošlosti dostojne palače, sa zanosom će proma­ trat ostatke bosansko-hercegovačke kulture i milo se sjećati onih muževa, koji su se najviše trudili za podignuće ovih historijskih hramova. Sa posebnim će se simpatijama bosanski Hrvat-katolik sjećati dobročini­ telja »Napretkovoga doma«: nadbiskupa dra. Bauera, dra. Mandića i drugih, koji svojom moćnom desnicom bosanske Hrvate pogajretiše u ovome plemenitome pothvatu, kao i prof. Tandarića zasnivača i ostvaritelja ovoga pothvata; a svečano otvorenje spomenutoga doma najbolji nam je svjedok, da Hrvati-katolici pot­ puno shvaćaju njegovu važnost. Požar u franjevačkom samostanu u Dubrovniku. U noći izmegju 16. i 17. rujna t. g. buknuo je žestoki požar u dubrovačkom samostanu Male Braće. Bilo je potresno čuti u ono gluho doba noći zvonjavu zvona sa zvonika, trublje vatrogasaca i žurno alarmiranje vojske. Skoro q ^jnstvo grada i predgragja ustade i potrča na . .. . , . . , . , " так se srebio, kad je opazio, da gori onaj drevni sambsta-n, kome se nalazi glasovita biblioteka, golema riznica rukopisa starih dubrovačkih književnika. Nastane prava žurba i natjecanje, ko da bolje pomogne gašenju nemile vatre. Na licu mjesta nagjoše se general pl. Weber, kotarski poglavar Renkin, donačelnik dr. Puglien, VA .. . . mnoštvo of'Cira gragjana. Vatra se je bila tako razmahala, da je bio strašan prizor gledati, kako suču pla­ menovi i dim preko gradskih zidina. Taj strašni prizor mogao se je i iz daleka motriti, a kako je bio jaki vjetar izgledalo je, da će ' sav ovaj veliki samostan postati žrtvom nemile vatre. Ali hvala općem nastojanju, nada sve vojništvu, a najviše hvala sv. Antunu, kojemu su se redovnici za vremena požara neprestano utjecali, oko 5 sati u iutro požar je bio ugušen i zapriječeno daljnje širenje istog. Biblioteka, sjemenište i veći dio samostana sretno je spašen. Šteta je ipak od požara velika. Izgorio jje sav sjeverozapadni dio samostana, u kome je bilo spremište robe, knjigovežnica itd. i ništa se od toga nije moglo spasiti. Taj dio obuhvaćao je 14 soba. Sagragjen je godine 1420., a dogragjen 1748. U prizemlju nalazila se nekoč l j e k a r n a , glasovita s toga, što je jedna od najstarijih u Evropi. Otrag nekoliko godina premještena je ta ljekarna na drugo mjesto. — P. V. G eneralov kom isar u redodržavi p resv. Ot­ k u p itelja.-Kako saznajemo generalovim je komisarom za redodržavu presv. Otkupitelja u Dalmaciji imenovan redodržavnik sv. Jeronima preč. fra Augustin Juničić. Novi je komisar već započeo svoj kanonički pohod, te će ga u brzo s izborom novoga starješinstva i svršiti. Ad limina apostolorum . Dne 19. o. m. zaputit će se Nj. Preuzvišenost nadbiskup Dr. Štadler u Rim „ad limina apostolorum*. Na putu će ga pratiti Nj. Presvj. Dr. Ivan Šarić, biskup koadjutor. �Vjesnik, 11)7 F ra Mato Ćosić, profesor visočke gimnazije obilatiji, za pokriće vanrednih troškova ove kulturne i nakon dulje bolesti dne 20. IX. blago je u Gospodinu za Dalmaciju dične svečanosti. preminuo na Plehanu. Zadnji mjesec tako je od suhe P ovlastica svih F ran jevaca. Zadnja „Acta Orbio klonuo, da se na krevetu ni okrenuti nije mogao. dinis“ donose zaFranjevce slijedeću povlasticu : >ProcuUza sve boli sve do smrti bio je veseo i raspoložen, rator Generalis O. F. M., praevio SS. Pedum osculo, a od kako nije mogao sv. mise govoriti svaki se je humillime implorat benignam prorogationem Indulti, dan pričesćivao. Pokojnik je preminuo u cvijetu svoje elapso anno 1912. die 18 Octobris a S. Congr. Negotiis mladosti — od nepunih 29 godina, nu pravom se o Religiosorum Sodalium praeposita concessi, quo Franjemu može reći: „In brevi explevit tempora multau. res ac Moniales sub iurisdictione Ministri Generalis Jav n a zah vala. Za našu novu crkvu naručili totius Ordinis FF. MM. viventes possint in proximo smo u ljevaonici gosp. Jakova Cukrova u Spljetu dva Adventus ieiunio per Regulam Franciscanam imposito, nova zvona, koja su ovih dana već postavljena na carnes edere primiš quinque infra quamlibet hebdosvoja mjesta, te, u čast istini, moramo javno pripoz- madam diebus, atque feria sexta et sabbato ova saltem nati, da su ista posve fino izragjena, u glazbenom et lacticinia manducare, necnon in refectione princislogu, zvukom jasnim i glasnim na daleko se čujuć pali et in refectiuncula condimenta non stricte esurialia svakome se dopadaju. S čega se ova ljevaonica mir1 adhibere, exclusis ab exposito Indulto diebus, qui in nom savješću najvruće preporučuje svim crkvenjacima novis dispositionibus S. Officii comprehenduntur, i to tim više, što je ova ljevaonica prva domaća tvorsque prcut beatitudini Tuae congruum fore videatur. nica hrvatskog sina. Svoj k svomu! Odličnim štoyanjem Et.Deus etc. Vigore specialium facultatum a SS. D. od crkvinarstva sv. Roka Udovičića kod Sinja, dne N. concessarum, S, Congr. Negotiis Religiosorum So­ 12. kolovoza 1913. Predsjednik - Župnik fra Miho dalium praeposita, benigne annuit pro gratia proroKotoraš. Crkvinari: Juro Bilokapič pok. Petra. Juro gationis pro proximi Adventus ieiunio in forma et terminis prioris Rescripti. Datum Romae, die 8 SepBašić pok. Ante. Odbor m ilanskog ed ik ta u S p ljetu . Kako nam tembris 1913. O. Card. Cagian©, Pro-Praef. F. Cheruiz Spljeta pišu, odbor za proslavu milanskoga edik*a bini, Substit . P ro m jen e u B osni. Ušljed ustanovljenja kondržao je dne 6. t. m. svoju VII. redovitu sjednicu. Megju ostalim pitanjima o kojima se je na sjednici zistorija u Banjoj Luci uslijedile su ove promjene. raspravljalo, bijaše takogjer i konačno utanačenje dana Preč. dr. Vid Miljan otišao je za konzistorijalca na proslave. Obzirom na okolnost da je općinsko kaza­ Petrićevac, a na njegovo je mjesto došao vel. fra Ашlište zapremljeno od 11. listopada do 19. uključivo broža Radmanović, koji ujedno obnaša službu dekana predstavama jednog talijanskog diuštva, a da spljetsko i prisjednika ženidbenoga suda. Mjesto preč. Antuna diletantsko društvo, uz članove narodnog kazališta Ćurčića, koji je takogjer postao konzistorijalcem, za u Zagrebu mora da drže zadnje pokuse tri-četiri župnika u Banju Luku došao je vel. g. Josip Milorad. puta u samom kazalištu, predstave su bile za Tko će njegovo mjesto u Staroj Rijeci popuniti, još nevolju odgogjene i u tanačene za 25., 26., se ne zna. Najviše ima izgleda vel. fra Anto Babić, član jajačkoga samostana. Iz Sarajeva je otišao na 27., 28. listopada. Usljed loga svečanost će u Solinu bogoslovni fakultet bečkoga sveučilišta fra Augustin biti u nedjelju dne 26. listopada, u sred predstava Potonji program bit će objelodanjen na svoje vrijeme. Čičić, bivši vikar u Sarajevu i upravitelj trećega reda. I ovom prigodom mole se župnički uredi, društva i Mjesto njega vodstvo trećega reda u Sarajevu preuzeo ostali rodoljubi, da pošalju svoj novčani prilog, što je tajnik vel. fra Velimir Martinčević. KNJIŽEVNA SMOTRA. Mali vogja hodočasnika. K r a t k i o p i s n a j v a ž ­ n i j i h s v. p a l e s t i n s k i h m j e s t a s v i š e r a z ­ m a t r a n j a i mo l i t a v a . N a p i s a o f ra F e r d i ­ n a n d K a j z e r, s n i a g j a r s k o g p r e v e o d г. f r a .1 u 1 i j a n J e I e ni ć. Ima tome više godina, da se u Evropi opaža neki pokret na razna hodočašća: Lurcl, Rim. Asiz, Sv. Zemlju itd. Taj pokret zahvatio je već i Hrvatsku. Već se je iz Hrvatske hodočastilo u Lurd, Asiz i Rim, a skoro su otišla u Sv. Zemlju dva Franjevca, da i tamo priprave sve, što će hiti nužno za hrvatsko hodočašće, koje se na ljeto kani dati na put. Razni na­ rodi, putujući u i kroz Sv. Zemlju, puno se okoriste s ma- �16 8 Вг. 10. — »S E R AFINSKI PE R IV O J« — lim knjižicama, u kojima su ukratko opisana sva zname­ nitija svetišta Sv. Zemlje, kratka razm atranja i molitve, što se tom prigodom mogu obavljati. Jedna od najljepših te vrsti prevedena je i dotiskana, te će onim, koji pogju u Sv. Zemlju biti pravim malim i pobožnim vogjom po Sv. Zemlji, a koji ne pogju u Sv. Zemlju bit će vogja njihovih misli po onim sv. krajevim a, po kojim su stu­ pale, stope našega Spasitelja i Njegove Majke Marije. Već iz samoga sadržaja vidi se prevelika zanimivost ovoga maloga, i ukusno opremljenoga djelca. Tu je go­ vor o Jeruzalemu, o sv. Grobu, o putnome Križu, o brdu Sionu, o brdu Moriji, o crkvi sv. Ane, o Jozafatskoj Do­ lini, o Maslinom Brdu, o Betaniji, o Betlemu, o P astirskome Polju, o Jerihu, Jordanu, Mrtvomu Moru, Nazaretu itd., itd. Iza svakoga opisa nalazi se kratka molitvica ili mali uzdah. Djelce stoji 40 h., s poštom 50 h. Tko naruči 10 komada 1 dobije na dar. Najbolje je, da ih se više zdogovori i skupa naruče barem po 10 komada Naručuje se k o d u r e d n i š t v a »Serafinskog P e r i v o j a « u S a r a j e v u (Bosna). в Izvješće I. sastanka hrv. upravitelja treće« .eda, o d r ž a n o g ili Z a g r e b u 4, 5. 'i b. r , jr . a 1912. I zdalo »Vrhovno v o d s t v o treće r e d s k o g sa­ veza« u Zagrebu. Lanjski sas anak trećoredskih upravitelja, koji je bio ujedno i prvi, s /акако ima izmegju ostalih svojih znamenitosti, i to, da ,d njega datira doba u pogledu rada oko trećeg .ed a; od m iga red počima preporogjen živjeti, dobiva p r^ v )јц o rg a­ nizacionog reda, jer s njim i po njem if ima i dajse liječe skrovite i javne rane hrvatskoga naroda, ijedno s njim i po njemu imaju da procvatu v jerske socijaln e krjeposti u našem puku. Ovo »Izvješće« jest uputa u III. red, pro­ matran sa svakog gledišta; ono je i Apologetska III. reda; iz njega doznajemo sadašnje stanje III. reda*, a k tomu znamo ili možemo barem nagoviještati. kako će i po kojoj osnovi će se razviti III. red u budućnosti. Nije knjiga izvještaj kakvih animiranih pozdrava i vica, .izrečenih prigodom jednostavnog sastanka, nego donosi u potankosti dobro rasporegjene studije i rasprave o III. redu, koje su mozgali prvi poznavaoci trećega reda u našim krajevim a i uvijek govorili u gore spome­ nutoj zgodi, tako te je svaka rasprava jedna studija za se, a opet sve skupa sačinjavaju, kako spomenuh, jednu zaoblenu cjelinu studija o 111. redu. Prem a ovom »Izvješću« de statu quo III. reda retcrisali su za redodržavu sv. Cirila i Metoda o. B. B r i x y ; za redodržavu sv. Je rk a o. T. T o m a š i ć ; za redodržavu presv. oskupitelja o. P. B a č i ć ; za Bosnu o. L. C u t u r i ć ; za Hercegovinu o. P. D r a g i ć e v i ć ; za redodržavu sv. Je rk a Franjev aca konven­ tualaca o. F. M i o l i n ; za redodržavu hrv. kapucina o. M. S k r i v a n i ć ; za redodržavu samostanskih trećoredaca o. C. S t u d e n č i ć . 1913. Pošto je izloženo stanje III. reda u svim hrv. redodržavama prešlo se na aktuelne rasprave o III. redu. Moderna kultura i njezin upliv — o. V. Š a 1 i ć. Reformna moć III. reda — o. Gj. U s k o k o v i ć. Kako se ima shvaćati III. red — o. J. T i n o d i. Savrem enost III. reda — o. B. B u r i ć. Zadaća franjevaca oko III. reda — o. D. Z u b a c . Treba uskrisiti djelotvornost III. reda — o. V. B i1 u š i ć. Naše glasilo — o. A. P a v e 1 i n. Kanonsko osnivanje zadruga, i duhovne povlastice III. reda — o. Ć. J u z b a š i ć . Pučke misije zgodno sredstvo za procvat III. reda — o. A. C i č i ć. Duhovna mladež i III. red — o. S. B o 1 i ć. T reći red kod svjetovnog klera — vlč. g. J a k u p e k. To sve nalazimo u ovome »Izvješću«, koje je ujedno i najtačuije, pa se prema njemu mogu popraviti i neke pogrješke glede referenata, koje su lani izašle (usljed ? ) u časopisima. — Ovdje ipak ne mogu, a da ne sporne i kako u ovome izvješću fali članak o. M. J ak o v 1j c v i č a?b o r g a n i z a c i j i III. r e d a , koji bi bio duša ove k. ige. Mi istina već imamo »Savez III. reda«, koji je iinac t iti stvoren logičnom nuždom iz govora o. Jakovljevića, a da : ne bi sve bilo prema njegovim nazorima, nije ipak smio faliti njegov članak,1da se vide i njegove misli:; pa da tako i »Izvješće« bude pravo potpuno. ' D le je inače vrsno sa svakog gled išta,"a od v e­ like je vrijednosti u njemu, što su u posebninrrubrikam a označena trećorpdslca glasila, literatura za upravitelje i trećorodci i brzojavni pozdravi od prvih crkvenih dosto­ janstvenika. Cijena je djelu K 1.40, s poštom K 1.50. Dobiva se kod franjevaca u Zagrebu. — C. Herderova knjižnica. Zaslužna kat. nakladna knji­ žara Herder u Freiburgu objelodanila je za njemačke škole nekoliko zgodnih knjižica, kojima se i naši katehiste mogu puno okoristiti. T a k o : »K 1 e i n e r K a t eh i s m u s« (cijena vez. 30 hel.) — »K a t h o 1 i s c h e s R e 1 i g i o п s b u c h 1 e i n« (vez. 54 hel.) — » M i t t l e r e r K a t e h i s m u s « (vez. 60 hel.). Sve tri knjižice veoma lijepo predočuju kršćanske istine i biblijsku povjest, a urešene su sa mnogim ukusnim slikami. Da se te slike bolje utisnu u dječiju pamet, izdala je ista knji­ žara tumačenje istih u posebnoj knjižici pod naslovom »Frklarung der Katehismusbilder« (cijena K 2.16, vez. K 2.64). Zanimanicima sve knjižice toplo preporučamo, a napose omašno znamenito djelo dr. Friedricha Knechta pod naslovom » P r a k t i s c h e r K o m ш e n t a r z u r B i bi i s e l i e n G e s c hi e l i t e « (K 9.60, vez. K 12.- ), djelo je eto doživjelo 24 izdanja: očiti znak, da je u svakom pogledu dobro. Mi smo isto djelo na duže ocjeuili u »Ser. Perivoju« god. 1911., kad je bilo izašlo 22. iz­ danje ovog djela. — P. V. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u m j.; godišnja cijena 5 K, za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklam acijo prima uredništvo u S arajevu . (Bosna, S arajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: d r . o. Ju lija n Je le n ić . Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �Crkveni umjetnički zavod Josipa Oblettera u St. Ulrich, Gradcu, Tirol ehz o 'ЕЗ? kraljevske umjetničke akademije počasni Član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, :: O '^ JU Proizvodi 'ć b ^ J C IJE N IC I I N A C RTI su zavoda _ □aooooooDoooooaaoooocoooooooooooooonaoonooooooooooooooi propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, puteve, betlemske štalice i t. d. svi vlastiK — Г . J E SE BESPLA TN O . -vii.- ' ibama --------- križne :: )Ж ( L fe lJC ^ S U na nju se upravno obraća! — » ......................... inantiDDOc odiз а о г г ш Ј с а п о а п с и х uar Јп п и п аоо п о оо ап о п и ааап ^зп HRVHTS fH L R fl za Bosnu in u (roničko društvo). 0000E S H R H 9 E У ti, 0 ВНПКВ 0 0 0 0 0 □□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□.шасш gdod и е с и а 1 3 и г !Ј с:гопп с«аа апо папо стпп [Ј 13п сшп, а:'..ог?:1оаоас Preuzima uloge na ulo­ žne knjižice uz najpo­ voljnije ukamaćenje. Cskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zaj­ move na tekući račun, naredbom zem aljske vlade za Bosnu i Herce­ govinu označena je Hr­ vatska Centralna Banka pupilarno sigurnim z a ­ vodom u koji se mogu ulagati pupilarni novci (m ase malodobnika i slično). Ovo je najbolja preporuka i za ostale ulagatelje. viiHSTiTH р н ћ н е н тзепзеегмен- Potpuno uplaćena dionička glavnica 2,0 0 0 .0 0 0 kruna Kupuje i prodcje vrijed­ nosne papire, devise i valute. Unovčile mje­ nice, izžrljebane vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja nji­ ma. Izvršuje isplate i naplate na svim trgo­ vačkim središtima tu i inozemstva. Izdaje kre* dima pisma. PRIČUVNIH ZHKLHDH 270.000 K OKO 3,000.000 K Iznajmljuje SflFCS DCPOSITS uz najamninu počevši odi K mjesečna. u ulici ншпзе 30SIPH. PODRUŽniCE: u mosfaru i Tuzli. икирш ULOŠCI зап ао аап аааао аааааоааоаааоаао аоаааааааоааааоп оо ааааааааааааааааааоаааасаи аааоаа ■ �MODERNO ОНЕВШ TISKARA I KN3IG0IIEZNICA „BOSANSKE POŠTE" GUKDUIG ULIGfl ВП. 7 SARAJEVO. GUHOVIG ULIGfl UH. 7 PREPORUČUJE SE ZR IZRADBU SVIH U TISKARSKU I HUDISOVEZflČKU STRUKU SPflDAJUGIH POSLOBfl. - SLflEflČI STROJEVI ,,LIUOT¥PE“ . - STEHEOTIPIH. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c13e9406f21d56642fa59be407fa1396.pdf a17d76b2b545a42771e9fcff9422fd37 PDF Text Text SERAFfNSKj P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 11. SARAJEVO, 15. STUDENOGA 1913. GODINA XXVII. Ljubljanska kreditna banka Sarajevo Dionička glavnica K 8,000.000*— Pričuve K 1,000.000*— Centrala u Ljubljani. Podružnice u Spljetu, Trstu, Gelovcii, Gorici i Celju. Ispostava: Građo. Prima uloge na štednj tekuće rac une кш ије orođaje sve vrste papira od vrijedi' sti \ o najpovoljnijim cijenama, isto шко sve1 vrste domaćeg i stranog kovanoga t pirnog novca. — O svim osta­ lim bankov m oslovima daje na zahtjev pismera i usmena obavještenja. bez ikakvih i m i t n i č k i zavod dvorski dobavljač Njegove Svetosti, Tirol, St. Ulrich, Groden. Preporučuje se velečasnom svećenstvu za Izradbu kipova, žrtvenika, križnih pufeva, grobova, jaslica ifd. Ilustrovani cijenici s označenom cijenom badava. Veleštovani gospodin Stuflesser u St. Ulrich, Groden. Za pokrajnu kapelicu naše crkve, priposlani 1*70 сш visoki kip sv. Ante sretno je amo prispio. Svi koji su ga vidjeli, dive se umjetnički izvedenom i na > pobožnost pobudjujućem djelu. Cijena je prema izradbi veoma niska. Neka Vam veliki čudotvorac, pribavom mnogih naručitelja naplati. R im , na svetkovinu sv. Ante 1912. S veleštovanjem P . F u lg e n s H in terlechn er generalni definitor o. o. Kapucina. �©^gj ВХеЈ В^е} В^§) В ^ ? ŠIRIMO DORBU ŠTAMPU. Četvrta je ovo godina, šio izlazi u Zadru jedanput mjesečno list »Mladost«, s ciljem da okupi našu omladinu u društvu, te da ih tu pripravi kako će biti čelik značajevi, dobri Hrvati i pravi Kršćani. — I zbilja rad na tom polju pokazao n a D D a n a a o o c D D a se plodonosan, jer već sada imamo preko 3000 organiziranih mladića. □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ Ali kako je naš omladinski pokret ovako napredovao i razgrano grane, to se oćutjela potreba, da i »Mladost« češće izlazi, jer je našim mladićima predugo čekati od broja do broja cio mjesec dana. Stoga odlučismo izdavati je svako 1б dana na 8 sbanica. Po sebi se razumije, da ćc na ovaj način i troškovi znatno poskočiti, pa baš stoga se i obra­ ćamo svim onima, kojim na srcu naš mladi katolički pokret, da porade oko toga, da skupe čim viši broj novih pred brojuika. Tim će »Mlado t« moći redov to izlazili, i donositi zdrave pouke i lijepe zabave našim mladićima, a k tomu ćc >c širiti ш е.јц narodom ideja organizacijo omladine, te uzdanice naše. Cijena je listu za omladinu 2 K, a za druge ■ . " ■... ■ 3 K godišnje. N a r u č u j e s e k o d : =--------- --------------------- ------- — banka Privilegc Uplaćeni dionički kapital 14 n u lu UIIii C E N T R A L A U S A R A JE V U . R pdovue rezPrv" i fond za sr«rurn<»t za lo ćn ica FILIJALE: u Banjalmi, Bjelini. Brčkom, Mosuru i Tuzli Bos Samcu, Travniku, Trcbinju i Višegradu Veleprodaja duhana u S 'im sp om en u tim m jestim a. HIPOTKKARNO ODJEIJEX.il', Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do ‘гЗ godine. Izdaje 4, /Ј% založnicc i 5% komunalni obiigacijc. Ove su založnice i komunalne obiigacijc u Bosni i Hcrcego ini prosti od proveza, imaju pupilarnu sjegurnbst, 1c se mogu upotrijebiti kao jamče­ vine pri trgovačkim poslovima. Osim roga mogu služiti u čitavoj austro u arskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaudje. BANKOVNO ODJELJENJE. Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine. — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira m jenice i doznačnice, daje zajmove u konto-kurenlu i na m je­ nice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mje- 'Aerventi, Doboju, B Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu ч Gacku, Gor. ždi, Sanskom Mostu. Stocu i Zvorni u. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjesnima Bosne i Hercegov.ne, Austro-^ garske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papiic. Prima novac uz tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote s-ak e vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao .Sate* — u za tu svrhu urcgjenom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke i banke. o d je l je n je z a r o b u . Kod banke ustrojeno odjelenje robe kao što i pos bno odjeienje za zemaljske proizvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financ ranjem i podizanjem indu­ strija i javnih poduzeća. Plavni su predmeti izvozu suhe šljive i žito. Kod banke opstojeća generalna agentura c. kr. povi. osigurav. „ASSECURAZIONI GENERALI" prima direkl.no ili putem filijala i ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna agentura osiguravajućeg društva ,,PROYIDF^NCIJA‘; prima osiguranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima �SERAFiNSKi P eriv o j LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 11. Fra J. Markušlć: — . SARAJEVO , 15. STU D E N O G A 1913. - ------- ------ ---- ---- Sa kvarnerskih žalova na hrvatsko-slovenski katolički k ongres u Ljubljani. Dočekani smo na ljubljanskom kolodvoru u velikom slavlju i stisci. Izmijenila se dva govora. Praćeni smo u hotel »Union«, gdje smo primali legitimacije za kongres. Svaki je ponugjen besplatnim konakom što u Ljubljani što izvan Ljubhuhe. Budući pak svi nisu mogli dobiti besplatna konaka u Ljubljani, ako nisu htjeli ići izvan I jubljane, dobili su konačište u Ljubljani uza sniženu cijenu. Ja sam u zadnji skoro dan pisao ljubljanskom gvardijanu ne za jednu sobu već za je'ian krevet — pisao sam sa vrlo malo nade. Spomenuo sam u pismu, kako znam. da su po svoj prilici sve raspoložive prostorije i kreveti već zauzeti, ali dr se uslobogjujem ipak uteći sv. Anti za izvanrednu milost. Zbilja su svi kreveti bili zauzeti, ali je moje pismo uza sve to imalo uspjeha. Kgd sam došao, našao sam ne samo krevet, nego i svoju posebnu sobu. Prva mi je dužnost bila, da odmah u sobi kleknem i izmolim zavjetovane molitve sv. Anti. Molio sam i za onog člana samostana, koji je otišao u drugi samostan za vrijeme kongresa, samo da mi ustupi sobu. Na sve nas goste gostoljubivost ljubljanskih oo. Franjevaca učinio je vanredan utisak. Koliko je tu bilo gostiju, koliko li smetnje, pa su se ipak svi članovi, a osobito o. gvardijan i redodržavnik natjecali, kako će nam iskazati ljubav i biti uzi svu našu smetnju kroz sva četiri dana najugodnijeg raspoloženja. Svaki je od nas ponio kući živu želju, da bi dobio priliku: »osvetiti se«, ljubljanskoj braći na gostoljubivosti: Bože ih amo! Dne 24. kolovoza bila je divna povorka od Alojzišća do Kongresnoga trga, a poslije sv. mise od Kongresnog trga do domobranske ^ s a rn e , gdje je bilo veličnstveno zborovanje. Kako sam već u početku svoga prikazivanja odlučio ne pisati po­ tankog svome putovanju i o k a to lič k i kongresu, već više istaknuti svoje dojmove, tako ću i ovdje biti kratak. Ljubljana valjda nije^nikada doživjela ovakoga slavlja. Vele, da je bilo samih stranaca GOD. XXVII. 25.000, a Ljubljana ima sama oko 50.000 stanov­ nika. Bilo je do 12 samih biskupa. Pa onda šaranilo krasnih slovenskih i hrvatskih narodnih i orlovskih (3— 4000 orlova) nošnja. Samo se čuli povici: Živio! Ali to je bilo, kao da čuješ urnebes uzburkana mora, ili kao što kaže sv. Pismo »sicut voces aqunrum multarum«. Uzoran red, povorka kao triumfi rimskih imperatora, more cvijeća. LibeirJci se povukli kao žohari u rupe. Poslije podne izašli njihovi tobožnji sokolovi, u Ljubljani nare' »črnuhil, obučeni kao vrane, pa htjeli sa crnim ^ к ц г п а demonstrirati, ali su u istinu lijepo poslužili. jer ie Ljubljana shvatila, kao da oni to prate na spro >d moralnu misao. U to ime živjeli »črnuhi«, jer mi sami ne bi znali ljepše izraziti značenje hrva >ko-slovenskog katol. kongresa u LjubIjani! Falilo je samo, što to isto nijesu činili i naši »črnuhi« u Z* grebu, Spljetu i na Rijeci, Sutradan sr počele rasprave u raznim hrvatskim i slovensk’m odsjecima. Sve će te rasprave biti tiskane, i tk,o ih želi čitati, neka naruči! Ja ću esti naslove samo nekih hrvatskih referata.: učka Knjiga i društvo sv. Jeronima« (F. Rožić), »Katolička beletristika i hrvat, literarne organi­ zacije« (Dgželić star.), »Religiozno jedinstvo Sla­ vena« (dr. Šimrak), »Znanstvene organizacije, Leonovo društvo, Enciklopedija« (dr. Binički), »Seljački stalež« (dr. Trbuha), »Iseljeničko pi­ tanje« (dr. Janda), »Radnički stalež« (dr. Eckert), »Omladinska društva« (Cunko), »Djetićka dru­ štva« (Rihtarić) i t. d, Ja ću još nešto opširnije spomenuti o refera­ tima, na kojima sam bio prisutan. Dne 25. kolo­ voza Matija Rihtarić drži važno predavanje o »Djetićkim društvima«. Referent upozoruje na ve­ liku važnost obrtničkih kalfa, koji skoro redom za­ padaju u socijalnu demokraciju. Trebalo bi za njih osnovati domove, a zagrebački djetićki dom, koji je prezadužen, treba otkupiti: » I m a m o (reče re­ ferent), n o v a c a , s a m o i h t r e b a d a t i ! « Ja bih na ovo pripomenuo, da ih treba ne samo dati, nego i znati dati. Koliko je pusta svećeničkoga novca (a osobito u Zagrebu) otišlo u svrhe, koje idealima katol. kongresa ne će toliko nikada po­ služiti. Jer ne bih rekao, da nisu mnogi ti novci �170 Вг. 12. »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. uloženi u dobre svrhe, ali nisu u najbolje. Referent dalje misli, da bi trebalo u Zagrebu postaviti dva svećenika, koji će se baviti prikupljanjem kalfa i šegrta (naučnika) u kotaličke djetićke organizacije. Takovim dvama svećenicima treba davati i plaću, ali otklen? Na ovo ustaje nadbiskup zagrebački dr. Ante Bauer i nudi od sebe plaću, samo neka se nagju zgodni organizatori za tu stvar. Rihtarićev zahtjev važan je za naše zemlje. Poznato je, da je kod nas gragjanski stalež slabo razvijen. Osobito mi u Bosni zapravo i nemamo pravoga gragjanstva u većini naših gradova. Uza svećenike, koji ne mogu svagdje prispjeti; i uči­ telje, koji su takogjer najviše mita preopterećeni, obrtnici su glavni predstavnici p r gjanske inteli­ gencije. Trgovci bi takogjer mogli biti važan menat u narodnom radu, kad ne bi bih* bezbojni zaradi trgovačkih intei razvijena i premalena trgovina previše je ovisna. Dakle kakvi budu obrtnici, takav će biti i narodni rad. A kakvi budu kalfe i naučnici, takvi će biti kašnje i majstori. Ako budu cortnici zadojeni ra­ dikalnim kršćanskim duhom, bit će nam olakšan vjerski rad u narodu; inače ’ rio oteščar. Mi snio se za ovu stvar vrlo sjabo Brinuli, v nda nema čuda, da naši kalfe i naučnu ! grm love soci­ jalne demokracije i njihova slobocl mlja, i za to u gradovima pomalo jenjav Kršćanski život, a utjecajem gradova i po selima. Kako pak obrtnici naših gradova u našim prilikama, postaju osobito važan faktor u svim narodnim pitanjima, onda je važnost Rihtarićeva referata pojmlji Kapelan Cunko referira o »Omladinsl štvima«. Počima sa devizom: »Čija je mladež, onoga je budućnost«. Deviza posve istinita! Naša mladost i po gradovima i po selima svršivši neke škole, zakržljaie u duševnom životu. Ne spada svo­ jim godinama kao što ni odgojem megju stare; ako ju pak tkogod ne okupi i ne vodi, onda se ona sama sabire po kafanama i po noćnim zabavištima či­ tajući, čega se prije dohvati. Na prekretu mladosti obično je liberalno štivo uvodi u ozbiljni život. Ako se pak dogodi, da baš ništa ne čita, onda joj dim i alkohol oduzimlje snagu, smisao, a često puta i volju za život; od nadobudne mladosti postaju mrtvi kapitali i za sebe i za ljudsko društvo. Kad bi pak našu mladost organizirali u katolička omla­ dinska družtva i vodili brigu nad razvitkom nje­ zina idejnog svijeta, imali bi mnogostruku korist, pa i tu, da naša »omladinska društva« budu na­ stavkom ne samo vjerskog već i nacijonalnog od­ goja. Sta nam pometaju i u našem vjerskom od­ gajanju i u narodnom naše interkonfesijonalne i anacijonalne škole, to bi mogli postizavati u vjer­ skom i u nacijonalnom pogledu u »omladinskim društvima« okupljajući ih i odgajuć ih zgodnim predavanjima i osnivanjem omladinskih knjižnica. Eto ozbiljna i nikad iscrpiva rada za naše mlade svećenike, a osobito kapelane! Neka se dobro za­ pamti, da je onoga budućnost, čija je mladost! Velimir Deželić iun. referira o »narodnom savezu«. Referat ide za tim, da sve naše katoličke organizacije stoje u dodiru, što je i pravo. Pri tome su referatu kapucinima učinjene ovacije, a osobito provincijalu Škrivaniću i Miroslavu. Re­ ferent ne odobrava Manjariću, kako piše o »RiNovinama«, jer da »ne smije biti kritizobez srca«. Dr. Barac ulazi po svršenom reS u JS b rav u spominjući, da bi trebalo dovesti ličkog rada »stare« i »mlade«, koji imaju jedna;. . alp, ali se možda gdješto u taktici razi­ laze; m s \ za to, reče dr. Barac, ustanovi »vrhovnu đište«, koje bi rasugiivalo sve pre­ pirke, što se eventualno porode u našim redovima. U posebnoj sadnici gjačkih seniora izabrani su u to v>hovn ’.diš e^ Dr. Baron (predsjednik), Dek> nadalje slijedeći: dr. Simrak, želi« jun. ( r. Markulin (za Hrvatsku); P. Rebac P. Roguljj za Bosni , r. Sokol za Dalmaciju; dr. Mahnić, biskup za I: •u. To je dakako izabrano privremeno, a da bud( to vrhovno sudište imalo i ugleda, a i z b o r i b u d u p r o v e d e n i na t r e ba d e m o k r a t s k i j o j š i r o j p o d l o z i i na »č ni j e m r a z m j e r u p o k r a j i n i , da suci mo g n u i ma t i o p ć e n i t i ugled i povjerenje. 0 »Djačkim organizacijama« raspravlja Gr­ geč. Spominje na početku referata, kako je »malo neobično i čudno, ali za naše prilike opravdano, da se djaci miješaju u javni život«; jer da su »stranke prije izrabljivale djaštvo, koje se je sada emancipovalo«. »Naprednjaci su aristokratska (!) importirana struja«. »Svaka je protukatolička akcija borba proti hrvatskoj narodnoj snazi. »Mi moramo dobiti svoju (t. j. katoličku) literaturu«. »N a z agrebačkoj univerzi treba osnovati s t o l i c u s k o 1a s t i č n e f i l o z o f i j e « . »Mi i Slovenci moramo postati jedan narod«. Iza veoma lijepog i poučnog referata Vilović upozoruje, da Grgčev »program« potpisuje 2000 hrvat­ skih djaka; a Babić i Varga traže dom u Zagrebu za tako organizirano katoličko djaštvo. Grgčeva misao, da je makar i »za naše pri­ like« opravdano, što se djaci miješaju u javni život, �Sa kvarnerskih žalova na hrvatsko-slovenski katolički kongres u Ljubljani. 171 nesigurne je vrijednosti — razumijem, ako se po­ rijetkim bolestima više podliježe, nego li čovjek jam javnog života uzimlje u širokom smislu, ako svojim mnogobrojnim. Isto tako nije bolji kukurijek li se pak taj javni život razumije samo ono orga­ od vinove loze, niti primitivan život od kulturna. niziranje naših katoličkih djaka, to je opravdan > Kultura će uvijek znati naći sredstava proti bo­ ne samo za »naše prilike«, već i za svačije druge; lesnim pojavama svoga vremena. I naši su libejer se ovim organiziranjem jača vjersko čuvstvo, a ralci ta bolesna pojava našega vremena, a mi se to je prva duševna briga svakoga čovjeka, koji je sastasmo u Ljubljani, da pronagjemo baš najdošao do samosvijesti. Da se pak djaci miješaju i odličnija kulturna sredstva proti ovim bolestima u druge poslove javnoga života, n. pr. u politiku nastojeći ujedno da imuniziramo i ojačimo našu i t. d., to i po sveučilištima stvara vječne trzavice kršćansku prosvjetu. Ako budemo ono i radili, što i rastresenost; što smeta glavnu svrhu djačkoga smo zaključili, mi ćemo bez sumnje naskoro i poziva: ozbiljno učenje i spremanje za javni život, uspjeti da pročistimo našu atmosferu. a donosi sumnjive uspjehe. Domovina i narod, koga (Nastavit će se.) svi pozvani ostave i zanemare, a spane jedino na milost djačkoga spašavanja, nisu vrijedni ni da psa opstoje. Uz to takav narod nije došao dotlen za­ radi toga, Što bi se njegovi patrioti klonili poe­ F 'i Dane Zubac, Mostar: tičkoga rada, već za to, što mu fali neokaljanih i čvrstih značajeva; dakle, ako ćemo narodu po­ •Modsrni svetac. moći, moramo stvarati čvrste značajeve, što se postizuje na sasma drugom mjestu, nego Što je »E i z i e h u n g u n d U n t e r i c h t«. Od­ trzavi politički život. To vehm za sveučilišno djaštvo, što se pak tiče djaštva srednjih škola, ono goj i p o d u k , to je važna tema današnje pedagogije ko se je potanko ttpoznao sa sv. Franjom i uživio mora biti od javnoga političkoga života posve na strani, jer bi inače činili atentat na našu narodnu u njegov duh. ta i mora nuždno doživjeti onaj silni budućnost. Ali rad i srednjoškolskih djaka na reli­ tltisai šte ga čit na njega pojava sv. Franje. On gioznom temelju, makar to išlo dotlen, da donekle djeluje na miškerje i na čitavi karakter čovjeka. posiže i u javni život, opravdano je sa razloga, Bez} siimijije velika se odgojna snaga krije u zna­ koga sam već gore spomenuo. Istina, ako se i gdje čaju sv. Franje, kao što je to i kod svih velikih se može postignuti jačanje religioznoga čuvstva duhova. Ali pošto on svojom osebujnošću i primegju srednjoškolskim djaštvom, a đa ne posižu u kladnošćv za naše doba nadilazi sve velikane, to izvanškolski život ni ukoliko, slobodno mi je misliti, on osobito privlači. Tu se, držim, ima svesti razlog da ih treba kloniti i od toga. Megjutim to u da­ one socijalne reformacije, što ju je u svoje doba našnjim državnim školama čini se da nije moguće proizveo i što ju je proučavanje njegova značaja i danas kadro proizvesti. To nije moglo ostati nena drugi način dovoljno postizavati. Grgeč nadalje reče, da su »naprednjaci aristo­ opaženo oštroumnim promatraocima socijalnoga kratska importirana struja« — ja te stavke ne života, s toga se i upozoruje sa najviše crkvene shvaćam. Za što baš »aristokratska struja«? Čini strane kao i sa strane uglednih sociologa na ovoga se, da naši aristokrati niti šta importiraju niti što sveca. Naravno da ni pisac ove knjige nije mogao eksportiraju, već kao razbacane glavnje životare a da nas na to ne upozori u ovom poglavlju, koji još jedino zaslugom svojih pregja — a to je gnjio, nije ništa drugo, nego zaokruženje onoga, što je neaktivan život. Ja bih ragje rekao, da su naši Ii- prije rekao. Uzgoi i poduka kako se imadu ruko­ beralci jedna bolesna kulturna pojava, ali nešto voditi u školi i kod kuće kod mladeži, puno od­ niže vrste, nego što je kod drugih naroda. Iskustvo lučuje sudbinom pojedinca i čitavoga društva. dokazuje, da kulturan život nosi sobom uvijek Pisac naglašuje, da je dosadašnja pedagogija pre­ mnogo gnjileža. Vidite n. pr. i biljka što je kultur­ cjenjivala strogu znanost ili znanje. »Znanje je nija, to ima više bolesti. Tako kukurijek jedva će naobrazba« to je sve do najnovijega doba bila koju bolest imati, a vinova loza mnogo. I čovjek dogma pedagogije. Sto više pružiti učeniku zna­ više ima bolesti, nego životinja. Iz toga ipak ne nosti to je bila jedina svrha pedagogije i smatralo slijedi, da je bolje biti životinja nego čovjek; jer se pravom naobrazbom. Učeničkom dužnosti sma­ čovjek uz napredak bolesti uvijek pronagje i su- tralo se učiti ili bolje nabubati a učiteljevom ispi­ višak obrambenih sredstava, dok životinja i onim tati. Dakle pravi sistem učenja i ispitivanja (»ein �172 Вг. 11. — »SERAFINSKI PERIVOJ* — 1913. walires Lern- und Prufungssystem«). Tako se je ljude nervoza. Mnogi dapače, koji si prisvaja kod samog učenja i ispitavanja zaboravilo na uz­ pravo riječi u ovom pitanju, ima često kriv, po­ gajanje. Na taj je način megju današnjom mladeži vršan ili jednostavan pojam u ovom pitanju za­ preuzelo mali neko podivljanje. S toga je danas mjenjujući ga sa ekonomskim, radničkim, razred­ općeniti poklik za reformiranjem uzgoja mladeži nim ili sličnim pitanjima mjesto pitanja čitavog i to ne samo sa strane katoličkih nego i sa strane društvenoga života. S toga i ne može mnogi, da vrlo uglednih nekatoličkih pedagoga (Foerster). pojmi tu socialnu važnost sv. Franje i njegovih »Tko poznaje život, taj će uvidjeti, kako je pre­ institucija. Drukčije je to kod dra. Wilka. U ovom malo uzgojne snage u samom znanju« tvrdi Fr. kratkom odsjeku pokazao je pisac, da znade cije­ Foerster. Više se mora posvetiti brige njezi i ople­ niti i shvatiti svu socijalnu važnost sv. Franje. menjivanju unutrašnjeg čovjeka, da se na taj način Spomenuv kratko važnost socijalnog pitanja, pri­ razviju dostatno sva duševna svojstva čovjeka, a znaje pisac, da je ovo pitanje u prvom redu go­ to upravo čini dublju naobrazbu. Upravo je za tim spodarstveno pitanje, kako je držao i sv. Franjo išao sv. Franjo. Njemu nije toliko bilo do nauke i njegovi učenici, te su oni u tomu smjeru i djelo­ i znanja, koliko do cjelokupnog uzgoja. U tomu vali. Primjer je sv. Anto i kamatnici kao i uplivom pogledu bio je on nešto i strog, г.Г: tkc razumi ono sv. Ante publicirani gragjanski zakon od 17. ožujka doba i pedagoški motiv sv. F ani° tomu ne će to 1231. Pisac spominje još socijalno-politički zakon 1 Dod imenom »Magna eharta libertatis«, koji biti ništa začudno. Motiv i temelj nedagoš flnć-- ;• tike sv. Franje jest poduka u svladani1.: j? ^ ^ p rip js u je socijalnom uplivu sv. Franje. Ovaj zakon g ka- osim e. ’gih sloboština daje pravo proletarijatu sebe, oplemenjivanju i učvršćen raktera mora nižim klasama, i oni sudjeluju kod uprave grad raktera. Ovomu opleme diva se sve drugo podvrći. Priznati ;ozi Pestalozzi ske. To je zaista nešto čudna u ono doba. Ali so­ i Foerster istoga su mnijenja, pedagogija ne cijalno pitanje nije samo gospodarsko-ekonomsko skrene ovim smjerom n nigda toli po­ pitanje, to je ftakogjeiv ćudoredno i vjersko pitanje, trebite našoj dobi energično lje, koja ге strepi jer makar se po noglo nižim klasama težaku, rad­ pred zaprekom. Ali sv. Franj »lagao ; /ažnost niku, obrtniku пе ,2п n koliko, bez kršćanske vjere, i njezi tijela. I ako je on seb bii» strog, koja oslobigja čovjeka od strasti i pohlepe i čini “ " ц ј |Ј :i dr ust enim, bez Hrista, koji uči čoa prijaznim opominjao je braću, da ne ire * i da se j~~ čuvaju prevelikog posla. D maFjivosti, čednosti, štednji i u svemu po- vjeka radu, s kazuje njegov način odgajanja to razvikano pridizanje nižih ivremenijim od strpljivosti, čita modernih pedagoga. Modern uspjeha za socijalno pitanje. odgojili su klasa ostati će nam slabiće bez energije, je Sv. Franje podučio nas je, kako se radi na socisvojim učenicima smisao nadvladanja tpomaže rješavanju zamršenog gospodarenja svGjim nagnućima, što u socijalnog pitanja, jer dok je on nastojao oko gočovječju volju otpornom proti poteškoća -eKonomskog pridizana siromaha, dotle života. Treba nam jedinstvenog programa kod uz- je opet nastojao, da što više vjeru i moral podigne goja a ovaj program ne može biti drugi nego u narodu i usadi mu dublje u srce vjerski život. kršćanski. Hristov život i njegovih svetih putokaz Franjo nije bio jednostran te se zanimao samo za nam je u današnjem vremenu. Taj život jest rad siromašne slojeve pučanstva, nego je on širio brat­ i zatajanje samog sebe onoga pogubnoga »ego«. stvo, budio i utvrgjivao socijalne osjećaje i kod Podizanje smisla za rad i discipliniranje samog bogataša i dobro stojećih, jer je on uvigjao, da su sebe mora biti program današnjeg odgoja. Takov baš ovi u prvom redu pozvani, ušljed svoga po­ program mora još isključivati onu neumoljivost i ložaja k praktičnom rješavanju socijalnog pitanja. mračnu ozbiljnost kod učitelja. Franjo je oduravao Na taj način Franjo je nastojao spojiti bogataša i kod vodstva svoje braće svaku vanjsku silu. On siromaha, da bi se u radu našli zajedno i podignu nije poznavao ni vikanja, već je nastojao svakim ti onaj most, što se je već dugo izmegju obojice bio drugim putem svoi cilj postići. I u tom približuje porušio. Osnovanje trećega reda činilo mu se naj­ se sv. Franjo modernom vremenu, koje s pravom zgodnije za to. Ovaj red utro si je brzo put u kra­ zahtjeva u školi ograničenje tjelesnih kazni. ljevske palače i gospodske salone kao i u radničku » Di e s o z i a l e F r a g e « . Socialno pi­ i težačku potleušicu. Pisac naglašuje, da ni danas tanje jest doista goreće pitanje današnjega doba. nije ovaj red izgubio značenje i važnost usprkos Već kada se spomene ovo pitanje obuzme neke svih mnogobrojnih bratovština, jer je ovaj red naj- �Moderni svetac. prikladniji, da promiče solidarnost i bratstvo izmegju bogataša i siromaha, posjednika i radnika kao što u opće za socijalno odgajanje. Ovo od­ gajanje mora započeti već kod mladeži, osobito kod naobražene akademske mladeži. »Više kršćan­ stva« mora nam biti lozinkom pri rješavanju soci­ jalnog pitanja. Gdje kršćanstvo i socijalni rad budu ići ruku o ruku tu će opet nastati ona pobjedna snaga s pomoću, koje su Hrist i sv. Franjo svijet osvojili. Zaključujući ovo poglavlje, veli dr. Wilk: »Sv. Franjo jest zaista vjerski i socijalni refor­ mator. Ali s tim nije njegovo značenje za naše doba iscrpljeno«. U dva zaključna poglavlja pod naslovom: »N a t u r g e f ii h 1 u п d N a t u r f r c u d e« i »D i c h t u n g u n d b i 1d e n d e K u n s t« pisac svrće pozornost na sv. Franju kao prijatelja i ljubitelja prirode, prijatelja i reforma­ tora pjesme i umjetnosti. Sv. Franjo ljubio je ori rodu i životinje što se slobodno kreću u рг;- : On nije trpio, da se i životinjama oduzima uživanje prirode s toga on ljubi i brine se za ptice, uhva­ ćenu ribu pušta opet u vodu i nalaže joj, da se više ne da hvatati, zeca pušta takcgjer na slobodu, janje otkupljuje za svoj plašt s mo, da ga ne za</oga izbija d^fSnjkolie mesar. Zaista iz sve; nitko se rak. može ska naivnost i veselje, ali žda 1 v zasuovoj naivnosti rugati, esirn toj i losti vidi kani, smušeni filozof, jer 1nešto plemenitoga, a to je o j sažal v,, ona- -ple­ sim a nego i prema menština srca ne samo pren svakom stvoru. Tu je sv. Franjo prava opozicija modernomu filozofu Nietzsche-u ili'•njegovu »nad­ čovjeku«, kojega je glavno obilježje nejnilosrdno svakog drugoga rušiti, svladati i učiniti svojim robom. Nietzsche-ov je nadčovjek potpuni egoist. Ali plemeniti čovjek ili nadčovjek u pravom smislu riječi nije nigda egoist. Naprotiv on zaboravlja posve na svoj »ja« u skrbi za drugoga, on stavlja sve svoje sile u službu drugoga i općeg dobra, osjeća sažaljenje i odatle ljubav prema ljudima i svim stvorovima. »Takov nadčovjek bio je sv. Franjo asiški«.1) Kad promislimo ljubav Franjinu k prirodi i k životinjama odmah se i nehotice sje­ ćamo na moderne turističke klubove i društva za zaštitu životinja. Ali ova ljubav prirode bila je kod sv. Franje ipak nešto drukčija, nego kod modernog današnjeg gospodskog svijeta, gdje se pod ime­ nom ljubavi prema prirodi vide često znakovi nemilosrgja i barbarstva. Možemo se o tomu osvje­ ]) »Ein derart edler Menscli, ein solcher ’0bermcnsch< war Franz von Assisi«. ra dočiti na vlastite oči, ako proljećem promatramo gradski i gospodski svijet, kad se vraća svetko­ vinom po podne ili kojim drugim danom iz okolice u grad. Tu nose gospoda čitave snopiće cvijeća, procvjetanog granja i lišća. To je pravo pljačkanje i pustošenje prirodnih krasota. Hvala Bogu opaža se i u tomu neki protupokret. Ljubav i smisao za prirodu puno bi moglo pomoći i našoj dobi.1) U prvom redu odgajanjem i bugjenjem smisla ljubavi k prirodi i njenim krasotama kod mladeži osobito seoske zapriječilo bi se ono po gospodarstvo po­ gubno bježanje seoske radne snage u gradove. Pisac završujući ovo poglavlje donosi u izvrsnom njemačkom prijevodu pjesmu sv. Franje suncu, koja je pravi izljev Franjine duše i himna prirodi i njenim silama. Takogjer umjetnost osobito pjes­ ništvo* slikarstvo i kiparstvo dobilo je u sv. Franji p r voga reformatora. Ma koliko se god rasprav" odnoŠaju sv. Franje prema renesansi, to sc 't.o n /е nikako zanijekati da je s njime nastao preporod u kućanskoj umjetnosti osobito pjesni­ štvu, slik . stvu; kiparstvu i arhitekturi. Mi ne mo­ žemo tvrditi, da je sv. Franjo išao svjesno za tim, ali sama njegova pojava i novi način života1) njegovo novo osjećanje i poimanje, njegov i njegove braće novi n ičin propovjedanja sve je to izvelo pr okret u u uetnosti i umjetničkom shvaćanju. Šti a, da ;e ’iaš pisac u ovom poglavlju osobito kratak^ gdj^ >[ se imalo puno toga još reći. Pisac spominje najprije, da je sv. Franjo bio sam pjesnik a njegov čitavi život jest poezija. On je ispjevao po svoj prilici više pjesama, ali se je jedna sačuvala, a ло je pjesma suncu, kojoj pripada sva­ kako mjesto u svjetskoj literaturi. Franjo se je otresao zemaljskoga a s time pjesma dobiva krila, da se još više uzvine. S toga i vidimo kod njega kao i kod njegovih učenika (Toma celanski, Giacopone di Todi i t. d.) onu uzvišenost i onu pla­ stičnu zornost, što je dr. Wilk zove: »die franziskanische Anschaulichkeit«. Isti se upliv opaža i kod likovne umjetnosti u slikarstva i kiparstvu. Od dobe sv. Franje nestaje onoga pukoga opona­ šanja staroklasične umjetnosti, one ukočenosti u slikama i kipovima, a predvlagjuje život i izražaj čuvstva. Slikarstvo je na žalost u kašnje doba pošlo stramputicom, kao što je to i danas, ali se opet s druge strane opaža reakcija. S čeznućem ’) K. Woermann piše o. sv. Franji: »Die riihrcndste, opfcrfrendigste, umerlichste allcr Manchsgestalten! zuglcich eine der reinsten nnd poetisclisten Verkorperungen des mittel.ilterlichen Christentums!« (Karl Woermann: »Geschichtc der Kunst« wez. 2. str. 147.). �174 Вг. i i . — »SERAFINSRI PERIVOJ« — 1913. gleda danas u umjetničkom shvaćanju izobraženi davna pri rješavanju problema modernoga soci­ svijet na sv. Franju toga modernoga sveca i teži jalnog života. Naglasiti moram i to, da dr. Wilk opet za onom franjevačkom jednostavnošću i na- sa svojim djelom nije ni blizu iscrpio socijalnu • /nosti u umjetnosti. Kada jednom dogje ona važnost sv. Franje za naše moderno doba, ali on . ja do izražaja u umjetnosti, onda će ta umjet- nam je pokazao put, kojim imamo poći. Njegovo ^ s t dati narodu mogućnost, da se iz običnog djelo nije obični životopis sa navagjanjem datuma mišljenja i življenja podigne do idealnoga svijeta i godina nego više karakteristika sv. Franje u jasnim konturama. Njegovo djelo nije ni nena­ i da se veseli ljepoti. Na koncu svoga djela pita dr. Wilk, kako je ravno natezanje sv. Franje prema modernoj dobi, bilo moguće sv. Franji tu opsežnu reformaciju na nego sve naravno i logički slijedi, iz čega jasno iz­ svim skoro područjima izvesti i u čemu leži oso­ bija da je takogjer daleko bila namjera od njega bito njegovo značenje kao modernoga sveca za sv. Franje ili možda njegovim današnjim učeni­ naše doba. Pisac odgovara i to sve svodi na Fra- cima pribaviti mjesto u modernom današnjem njino kršćanstvo. On je ozbiljno shvatio kršćan­ svijetu. Daljnji razvoj stvari i zanimanje za mo­ stvo i našljedovanje Hrista i to je praktično pro- dernoga sveca sv. Franju pokazati će, da li smo vagjao. »Natrag ka Hristu!« to mora biti lozinka istinu rekli. koju mora poslušati moderni svijet, kojemu treba reformacije. »Više kršćanstva u javnom i pri vat Zagreb: : nom životu« onda će se izliječiti nezdrav' današnji društveni odnošaji. KonsL, icioni fratara trećega reda S ovim držim, da sam dostatno prikazao sa­ držaj i namjeru pisca krasne knjižice: »D e r m o- sv. Frar»ječ 7d e r n e H e i 1i g e«, ali svakako poznavaocu nje­ Prevedeni na hrvatski jezik po ocu fra Ivanu Grižostomu Koršiću mačkog jezika isplati se naiučfa ju C'esaninu god. <734. To bi osobito preporučio naše; laičkoj Da ne budu admećeni na nijedan oficij u čiji osobito našim višeškolcim i, koji :nite nijedloj p )vinciji nego samo sini ove pro(vin)cije sociologijom i apologetikom, jer oj vrijednosti knjige upoznati će se sa jednin uzor- pod lenu ulitadi odabranja a na kapitulih i kon­ nim kršćanskim reformatorom no ime sv. Franjom. gregacionih provincije rimske za uzroci pošobojni, Osim toga djelo može služiti i različitim preda­ ke konkure u ovu provinciju mozi i imaju imati vanjima i sastavcima kao podloga, kako to sam glas dečiživ i konsultiju samo o(ta)c jeneral ta­ pisac kaže. Moderna oprema knjige čini je još mi­ dašnji izvan svih drugih šuperijurov i oficijali jelijom. Istina današnji sociolog neće naći tu iskle­ neralih da Dudu ke se hoće pro(vin)cije i kakovosti. 9. U kapitulu takojer pro(vin)c(ija)lu provinsani sistem sociologije, organizacije i agitacije, kao što je to bez smisla tražiti kod sv. Franje, jer■ čije rimske rejent svetih Kužmi i Damijana od on nije bio nikakav učitelj sociologije niti svjesni; Rima da nima glasa, ako ni sin one pro(vin)cije, reorganizator. Sv. Franji bila je u prvom redu đopušćajući se pravica glasa ežamirsaturu jeneralu glavnim predmetom vjera i spas duševni čovje­ samo na kapitulu svoje prov(i)ncije, ke sin nahodi čanstva, ali rad u tom smjeru donio je nuzgrednih se, kako se je reklo na poglavlju 14. 10. Na kapitulih prov(i)nc(ija)lih, ako veći đil produkata, koji nijesu možda primarno namjera­ vam. Nu zgodno kaže Fr. G. Peabodyx): »Katkada glasnikov ne bi bilo za jednoga, učinjen prija prosu ovi nuzgredni produkti od izvanredne vrijed­ tešt i učinjen prvi skrutinij, durajući ista ncskladnosti«. Hoćemo li da znamo nauk i socijalna na­ iiost, čeka se na jenerala budi blizu ili ne kapitala. čela sv. Franje, to moramo u obzir uzeti prilike ili Ako bi paka to se dogodilo na kongregacionih pro­ motiv, koji su ga potaknuli da ovo ili ono uči ili vincijalni, ako toti bude jeneral, odabranje njemu da zauzme ovo ili ono stanovište u kojem kon­ da grede, ako li nije, provincijalu grede. Poradi kretnom slučaju a onda odatle, da stvorimo opće­ drugoga odabranja sva učinjena ili u kapitulih iliti nita socijalna načela, koja nam imadu biti mjero- kongregacionih provincijalskih neka budu oblast ili juš odabranim, imaju biti potverjena od preši’) Adnsa za narudžbu i-njige: »Verlag vo i Fredcbeul i;nd denta, kapitula ili kongreghciona. Koenen, Essen — Rulir^, cijena *50 M. 11. Oni napokom, koji izajdu prez uzroka le’) F. G. Р aU dy- ulknhoF: »Jcsus Christus und dic sozialc jitima, koga ima izviditi prešident i veći dil glasniFragc« itr. 6 i. �Konslitucioni fratara trećega reda sv. Franje. kov, imaju ostati prez glasa ativa i pasiva za 3 lita i ako izajdu vanka s pogledom, za 10 godišć, a glasnik, od koga se bude imala kakova sumnja, ima li glas ali ne, da se udalji od davanja glasa. 175 ministra jenerala, definitura jenerala, ministra prov(in)c(ija)la i g(va)rd(ija)na mostir(s)ka. Jurve ako bi pomankal miništar jeneral pervo nego bi dospil 6 godišć svoga guverna, šijili i one stvare, ke se čekaju na njegov oficij, da budu od šekreP o g l a v l j e 29.: O d i z b r a n j a d e š k r e t a tarija jenerala i provincijala one prov(i)ncije, u m o s t i r s k o g a za p o j t i na k a p i t u l kojoj je uinerl jeneral, izručeni onomu, ki bi jeneral provincijal. pervo od svih onih, ki su živi, ki da čini na misto 1. Izbraniju deškreta mostirskoga kako ravno mertvoga, dokle od stola apoštolskoga providjeno u svakomu a tu, na ki se iziskuje povoljenje od bude za jednoga vikarija jenerala. Ako nijednoga familje, da imaju glas svi oni, ki lejitimo profešani nije, ki bi jeneral, da se izruče onomu, ki je tada jesu postavljeni od familje u mostiru, ma ako dodostojniji u redu, — nahodi se radi dostojanstva, spili su 3 lita po profešu i budu postavljeni u re­ koga je imal. čeno misto 2 miseca pervo. Za izvaditi dakle svaku 2. Uzmanjkajući za ki se hoće uzrok unutra privaru u takovih izbranjih od diškretov, ne mozi 3 godišć prokuratur jeneral, da bude izbran jedan provincijal 3 miseci pervo kapitul? removiti iz novi gd jenerala s povoljenjem stola apoštolskoga mostira nijednoga onih, ki su od familje nego samo do' kapitula jenerala ili kongregaciona posridnja, poradi toga težka zablujenja i očita, ako li se Hncle bad(rl|erže činiti ma po način da isti prokuCiniio protivno prez uzroka. Oni, ki je тШ L ајсп' ratinvjp ;ral nc može moj biti odabran od one da ni ma glasa u mostiru, kadi se nahoui, ma radi pro(vin)cije, od ke jeneral nahodi se. itati, da se poda ne izgubi svoju pravicu 3. I _ nanjfcajući za volja ki uzrok koji definikadi prija bijaše vrati u mostir z g(l)ascm, to tur tadašnji ili jeneral ili prov(in)c(ija)l, da bude prvo, svamo postavljen bil od familje, postavljenim misto mertvoga od jenerala oni, ki ako ne bi cedii slobodno i\ži prvo rr.istp u bnoj provinciji, od ke biše oda­ 2. Deškreta mostir: bran mertvi, i dru д о је da nima glasa u rečenomu mostiru, kadi su najmanje kor; regacionu jeriAr.alu ili pro(vi)nc(ija)lu respetia pet aktivi, meju kimi t>r ente. ШШ у :? česani, koji prije nego nji 4. Upimnjkc ući za volja ki uzrok miništar nimaju glasa pasiva. Kad u: vin)c(ija)i, Aiokle providjeno bude od jenerala kov, mogu ujediniti se fami; dan konjišarij prd(vin)c(ija)l, ki do kapitula proodabrati jednoga samoga v(i)nc(ija)la b^de na misto mertvoga sa svom pu­ činjeni tri skrutiniji ne os(t) nom obhstjii od provinc(ija)la oni, ki bude stariji kr(e)ta i bude preže(n)t jeneral od-provincijalov pasanih, činiti će se na misto meršarij, njemu da grede izbranje, drugačije da u rvoga, ako li nijedan ne bude od pasanih provincičini drugi škrutinij, rna g(va)rd(ija)n da grede jalov, da postupi na ta oficij šekretarij pro(vin)cijal kapitul prez diškreta. tadašnji. 3. Udilje čim miništar jeneral ili njegov ko3. Komišarij provincijal odabran kako zgora mišarij ulize u koju provinciju za vižitati ju, budi u od jenerala za uzmanjkanje miništra pro(vin)c(ivolji i slobošćini kapitula mostirska svih mostirov ja)la, ako bude bil guvernal provinciju za 2 čila goone provincije dojti na obranje deškreta mostir­ dišća, ima se brojiti meju pro(vi)nc(ija)Ii pasanimi skoga po način, da vižitatur ne mozi zabraniti, da 1 da uživa svi beneficiji i privileji njih po način, da se ne čini odabranje nego u vrime svoga vizita. na kapituli dohodećemu ne mozi biti odabran za Ako li vižitatur najde se u mostiru u vrime reče­ prov(i)nc(ija)la ni dilovati oni oficij, ako najmanje noga odabranja, moći će meju nje ulisti i biti preza jedno lito ne bude bil prez rečenoga dostojan­ šideut istoga odabranja. stva. Ako Ii paka пе bude bil u onomu oficiju za P o g l a v l j e 30.: O d o f i c i o v p o d a n i h 2 lita čila, da ne uživa nikakva privileja onih, ki su na k a p i t u l i h ili k o n g r e g a c i o n i h , bili pro(vin)c(ija)li, i tada na kapitulu bliz dohoden a k o j i s e i m a j u r e n o v a t i o n d a , ćeniu moči će biti odabran za miništra provincijala. k a d a b u d u p r a z d n i r a d i s m e r t i ili 6. Uzmanjkajući za ki ta uzrok g(va)rd(ija)n radi renuncije. pervo nego od miništra pro(vin)c(ija)la izbran biti bude drugi, ki bude nastojati mostir do kongrega­ 1. Prez šumnje jesu niki oficiji, ki najmanje za dugo vrime ne mogu biti prazdni, kako štepeni ciona, ki se ima celebrati, najdostojnije da nastoji �176 Br. 11. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« 1913. za g(va)rd(ija)na. Oni paka, ki bude izbran kako zgora od pro(vin)c(ija)la, da se zove prešident, ma imajući istu oblast, pravice i glas, ki imaše on spridnji. Ako potla i kada rečeni prešident može biti odabran za g(va)rd(ija)na, reklo se je u po­ glavlju 28. 7. Napokom oni, ki ne renuncijaju oficij i do­ stojanstva, ka daruju tri lita, prvo nego bi dospil 2 lita, da ne uživaju privileji ni preeminence, ke u naših koštitucionih dopušćaju se onim, ki su imali rečena dostojanstva i oficiji, ma ako je puste po 2 leteh i za lejitim uzrok, ča ima pahvaliti mini­ star jeneral, mogu uživati ih, zač tada se imaju konšiderati, kako da bi ih bili uzderžali za sva 3 lita. P o g la v lje 31.: O d t r o j e š o r t e o t o č a r s t v a i o d p r e c e d e n c e i z v a n k * \ " tv. o n . ■. lo v i k o n g r e g a 1. Očanstvo u našemu redu nahodi se od 3 šorte, prvo od reda ili reliona ki imaju jenerali toliko sadašnji koliko prošastni, prokuraturi, definituri i šekretariji jenerali tadašnji i prošastni. Drugo je od provincijev, ’.cja imaju provinci­ jali ili od oblasti ili od titula toliko tad^ ji koliko prošastnih, definituri, šekretm* ii i kuš' di prov(i)nc(ija)li tadašnji samo i meštar rejen ki bude bil učinil 3 puta korš od teoloije. Treto je od mostira, koga imaju g(va)rd(ija)ni i meštri svete teoloije. 2. Poradi paka precedence izvan kapitulov i kongregacionov da se obsluži narejenja slideća: Je­ neral tadašnji u svakomu mistu i vazda u komu se hoće a tu da se prednosi pod svimi ostalimi, jeneral(i) prošastni da ošervaju na promence vrime njihova promovljenja, poradi drugih paka u mostiru da budu podložni jednomu samomu, a to jest, ako loti nahodi se leiural: jeneralu samomu da su podložni; ne budući jeneral, ako bude pro(vin)c(ija)I, provinc(ija)lu samomu, ne budući paka ni jed­ noga ni drugoga, tada da su podložni samomu g(va)rd(ija)nu. 3. r rokuratur jeneral tadašnji da ima misto od definiturov jeneralih tadašnjih, a ovi da imaju misto šekretarija jenerala tadašnjega, koji zato svi imaju imati misto prid svimi ostalimi, ma da dadu misto provinc(ija)lu od oblasti u svojoj provinciji i g(va)rdijani samo u njegovu mostiru. 4. Za prokuraturom jeneralim definituri jene­ rali i šekretariji jenerali tadašnji šegvitaju po ovomu istomu narejenju prokuratur i definituri i šekreta­ riji jenerali prošastni i provinc(ija)! oblastni, pro- šastni provinc(ija)l, titular prošastni, a paka definituri provinc(ija)li tadašnji, za kimi šegvita šekretarij provinc(ija)l tadašnji, ki paka u vrime vižite ima imati misto od definiturov provinc(ija)lih, a za njim kuštod tadašnji takojer od provincije. 5. Za više rečenimi da imaju prvo misto rejenti jenerali, drugo ežaminaturi jenerali, treto rejenti, ki tada štiju, četvrti meštri, ki su bili definituri provinc(ija)li, peto oni, koji su akvistali koj inostir, šesto meštri, sedmo redovnici simplici, ki pašivaju dvajset godišć profeša, deveto lekturi ta­ dašnji tako od spekulative kako od moralitadi, ki zato još nisu meštri, deseto ostali redovnici šimplici, jedanajsto žakni, a najzadnje budi misto od laikom 6. Postavljeni na stran jenerali prošastni radi ecedence, kako se oserviraju^meju sobom vrime svo(ga) odabranja na jenera U svih drugih paka jošće oficijahh ili jeneralih ' prbvincijalih tadašnjih ili prošastnih ima oservuti se u jednakosti štepena vrime profeša, ako protiviti se ne bude titul od meštra, zač meštri vazda imaju biti prvi onih, ki nisu meštri, sasvim da su stariji od istih po profešu, a ča su na štepenu istomu kako na priliku od definitura. Ovo dosto­ janstvo paka od precedence da ga ne dade titul od ežaminaduri ili rejenta jenerala u rigvard pero ohcijalov jeneralih tako sadašnjih kako prošastnih i miništrov provincijalih ili oblastnih ili od titula tako tadašnji kako prošastni. 7. NapoKom provincijal vani svoje prov(i)ncije da ninia nikakove precedence radi provincijalstva ni g(va)rd(ija)n radi g(va)rd(ija)nstva vani svoga mostira. Poglavlje glasnikov 32.: C i ć a precedence n a k a p i t(u)i ih i k o n g r(eg a)c i o n i h. .1. Na kapitulih jeneralih jeneral tadašnji da ima misto najdosojnije, koga udilj šegvita jeneral prošasti z drugimi prošastnimi jenerali po vrimenu njihova odabranja, zatim prokuratur jeneral i šekretarij, provincijal od mostira, kadi se čini kapitul, paka ostali provinc(ija)li od oblasti po štepenu kako ka je starija provincija, zatim provinc(ija)li titulari napokon šekretariji i najzadnji kuštodi pro­ vincijali po načinu zgor rečenomu. 2. Na kongregacionih jeneralih jeneral ta­ dašnji, a jenerali pasani da s(l)idu kako zgora na kapitulu je narejeno jeneralu, zatim prokuratur i šekretariji jenerali paka provinc(ija)l od mostira, kadi se čini kongregacion, za kim šegvitaju defi- �Konslitucioni fratara trećega reda sv. Franje. nituri jenerali i g(va)rd(ija)n mostira, kadi se čini kongregacion. 3. Na kapitulih provincijalih da ima prešident njihov najdostojnije misto, za kim slide jenerali prošastni, provincijal tadašnji, prokuratur, definitur i šekretarij jenerali tadašnji, a paka prošastni, g(va)rd(ija)ni po spridnjemu bitju mostirov, rejenti i ežimenaturi jenerali, diškreti mostirov po spridnjemu bitju istih, napokom kuštod tadašnji od provincije, kako na poglavlju 28. 4. Na kongregacionih provinc(ija)lih da ima misto najdostojnije prešident od njih, to jest jeneral tadašnji ili njegov komiŠarij, a u mankanci ovih provinc(ija)l oblastni tadašnji, koj ako ni glava od kongregaciona, neka stoji zada jeneralov prošastnih ma sprida prokuratura jenerala i ovako da slide definituri i šekretarij jeneral tadašnji prov(i)nc(ija)l titular tadašnji, a napokom 4 defi­ nituri. 5. Ako li kada na kapitulih ili kongregacionih ne bi se oservalo rečeno narejenje za neharnost ili nerasmantranje ili začto se zovu pomućenim načinom, nima se zato razunriti da se čini komu prejudicij. P o g 1a v 1j e 33.: C i č a p r i v , o d n i k i h. 1. Samo jeneral tadašnji i oni prošastni da uzdarže titul od pripoštovaaoga, dočim živu. Mogu jošće jenerali prošastni odabrati si jedan mostir, kadi mozi stati za života i od koga primu sve stvare potribne toliko za življenje koliko za odiću i stvare, ke se čekaju na njihovo bitje re dovsko, i šuperijur, ki deputati se ima za oni mostir, da bude postavljen od kongregaciona pro­ v in c ija la jedan redovnik baš vridni, dobrohotan istomu prošastnomu jeneralu. Mostir paka, koga mogu odabrati si, takojer jedan, ki bude bil 14 godišć za rejenta ima biti one provincije, od ke sin nahodi se. 2. Jeneral prošastni, prokuratur i šekretarij(i) jenerali tadašnji ne samo da imaju glas u ka­ pitulih i kongregacionih toliko jeneralih koliko provinc(ija)lih ma kadi budu i deliberacion ima biti po glasih ili po mahanjih. 3. Prokuraturi prošastni, definituri, šekretariji jenerali i provincijali oblastni ili od titula ne mogu biti zvadjeni od provincijalov tadašnjih s kim se hoće preteštom ili koturom iz mostira nji­ hova usinovljenija ili od onoga, u komu jesu, nego samo s povoljenjem istih ili prišadši urdin pošobojni miništra jenerala ili za jedan veliki i očiti 177 skandal da li od koga ima vazda biti opomenjen miništar jeneral i da se čeka na njegovu zapoved, s kojimi jošće i šuperijuri tadašnji poradi činov obćinskih da tratuju z rišpetom, koj grede, i reverencom. 4. Napokom starci od 60 godišć jošće prez njihova povoljenja da nisu izvadjeni od provin­ cijalov iz mostira njihova usinovljenja nego samo za kakovo zablujenje težko i skandal očiti ili po urdinu oca jenerala. 5. Dićarivamo napokom, da zgora rečeni de­ kreti i naredbe ne obligivaju na nikakov grili ma samo na penu, neg samo kada se pristupi koja zapovid božja ili crikvena ili suštanca trih zavetov budučijih, ako ne bi drugačije narejeno u istih konštitucionih. S 1i d i d e k r e t i p o t v e r j e n i j e i s t i h k oš i i4^u c i o n o v od p r i s v e t o g a o t c a p a p e K l i m e n t a XII., p r o t e t u r a n a ­ šega srićno kraljujućega. Kad dakle kako no isto predstavijenje pridavaše tako-isti Bonaventura, prokuratur jeneral, kako rečeni PaVal' ministar jeneral i ostali redov­ nici reda imenovanoga naredbe ovako sabrane i narejene neka stanovitije podstojati i po sve ф služiti se budu našega apostolskoga potverjenja go­ spodarstvom rhnogo žele, da ukripljene budu. Ma dokle častju kardinalstva nastojasmo dilu zašćićitelja istoga reda pri stolu apoštolskomu, mnogo vrimeua ućaržasmo i jošće sada po voznesenju našemu na varh privisokoga apoštolstva uzdaržujemo i ravno njega nastojanije i srića napridovanja čistom serca Ijubavijom želimo onih prošnjam u ovoj stvari, koliko u gospodinu možemo dobrostivo pristati hoteći i svih od koga se hoće proklestva, šušpensiona i interdita i drugih crikvenih šentencij i zavez i pene od zakona ili od človika, kojim se hoće okažionom ili uzrokom prinesenih ako po koj se hoće način kimi zavezami zave­ zani jesu na ishod od sadašnjih samo dostigajemih sprave, odrišujući i odrišenih biti misleći, rnolbam od strane rečenoga Bonaventure prokuratura jeneralu, kim zgora imenom nam i sverhu ovoga umiijeno podanim naklonjeni sve i svakih konstitucioni predpostavljene i u njih uzde(r)žeća se koja se hoće obJastjom apošto(l)skom činom sadašnjih potverjujemo i pohvalivamo i njim nepristupnu apoštolske stalnosti kripost prilažemo i za sve i svake zakona i dila trohe, ako koj zgora po se hoće način unesle bi se, ponapunjujemo, ustanovitujući iste sadašnje knjige i koštitucioni sprid postavne �178 Вг. 11. — >SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. za vazda stalne, vridne i sveršene sastojati i imati budu i njihove ponapune i čile prudnosti isteći i dostignuti i onim, na kih se čeka i za vrime svakojačko čekati se bude u svih i poprinapuno pomoći se i od njih ogledivo neprestupno obslužiti se i tako u pridpostavljenih od kih se hoće sudac za­ konitih i namistnikov, jošće pravde kuće apoštolske slišavcev suditi se i odlučiti se imalo bi i odverženo i prazno, ako drugačije sverhu ovih od koga kom se hoće oblastju znajuć ili ne znajuć prigoditi se bude napastovati. Ne protivećimi se konštitucioni i narejenji apoštolskimi i dokle potrib(n)o bude rečenoga reda i drugih kih se hoće jošće s prisegom potverjenjem apostolskim ili kom se hoće kriposijom drugom ukripljenimi odlukami i običaji, privileji ta(ko)jer, opušćenji i knjigami apošto(l)skimi protiva predstavljenim kim se hoće načinom dopušćenim, potverjenim i povoljenim. Ka sva i svaka njih čini bližnja za парчпо i, zadovoljno prikazana i od riči du riči u n ra po- stavljenih imajućih nama drugoč u svakoj kripost imijućim zaderžati se k prestavnim izašastju ov put samo posobojno i otvrstno mećemo doli druge suprotivne ke se hoće. Hoćemo dakle, da istih sadašnjih knjig prenaš(a)njem i kopijami jošće štam panim rukom koga koli naroda očita podpisanim i šijilom človika u crikvenoj časti postavljena ukripljenim ista posve virna tako na sudu kako vani njega vazda da se ima, ka imala bi se istim bliz budućim, ako bi bile ponujene ili prikazane. Dano u Rimu pri svetoj Mariji velike pod prstenom ribara dan 26. jenara 1734., p apastva našega lito četvrto. F ratar kardinal Olieri. 1 hvala bogu budi trojemu i jedinomu z diviMarijom Frančisku mojemu. ispisano po mene fra Agustinu Keršiću Cresaninu. V V Sv. Franjo kod O zanam a. Ostaviš li P kreneš li prama sjeveru, eto te u bujne poljane ri iske. Zaputiš li se dalje i prijegješ li žutkasti Tiber, evo te pre“d kosoviti Apenin. Ova udaljena, čarobna i zdrava okolica zove se Umbrija. Njezina ljepota priliči onoj Alpa. Njezine šumice pune mirisa i pjesme. Njezina brddšea ko krunica sve uzduž se suču naokolo, a mali potočići iz,njih izvirući žubore i svojim šumom pune otajstveni kraj. Njezino podneblje ne zna za vječni snijeg. Sva priroda u zuje ti se slatka, nevina i mila. Njezina krasota udahniva ti udivljenje bez bojazni. Sve ti priča svemogućstvo Stvoritelja; sve veliča njegovu dobrotu. I ljudska ruka ne pokvari ovu sliku. Stari gradovi: Nari, Ferni, Amelia, Spoleto ili se koče na kucima ili leže ispod šiljastih brdašca u čarobnoj d61i. Amo se dušo velebna, evo ti sijajest lijepih i nezaboravljivih, klasičnih i religioznih uspomena. Ugji u srce ove doline. Obzorje je široko, brda te okružuju. Ne ćeš umrijet od žegje; vode ima dosta. Dva puta te vode u ovaj zemaljski raj sa podneva iz Foligna, a sa sjevera iz Perugje. Na zapadu priječi ti ulaz malen grad.ć Bevanja, gdje se rodi P r o p e r t i u s , pjesnik raskalašene ljubavi; na istoku koči se gorski lanac i ne da ti na­ prijed. Na njegovoj strani prostire se bijeli Asiz, gdje se rodi veliki Frano, pjesnik prave, nadnaravne i nenadkriljive ljubavi. Petar Bernardone zvaše se njegov otac, a Pika, njegova majka. Bernardone trgovao je sa suknom u Francusl'oj. Nakon svog'povratka 1182., žena mu već porodi sina, koga nazva Ivanom, a on u spomen onih mjesta, gdje se on obogaćivaše, Franom. (Vita a tribus sociis, cap. II.) Kad mali Frano podraste, njegov ga otac dade svećenicima crkve sv. Jurja, neka ga štogod pouče. Kod njih nije učio dugo, ipak razumio je latinski čitajući sv. Pismo. Frano nadasve ljubljaše francuski jezik. On često govoraše ovim jezikom, pjevaše pjesme, prosaše milo­ stinju u Rimu, pitaše potporu za popravak crkve sv. Damjana. (Vita a tribus sociis, I., 10.; II. Vita a s. Bonaventura, cap. II. Thomas de Celano, cap. III.) Lijep i pristao u stasu, vitak u pojasu, veseljak i privlačiv u držanju, mek i ugodan na riječi, ćudi rimsko-francuske namećavaše se po sebi svojim drugovima tako, da ga izabraše za poglavicu njihovoga društva, poznata pod imenom c o r t i. Ova vesela družina veselo sprovagjaše svoje dane. Svake večeri Frano bi se našao posred njih na gosposku i vlastelsku obučen sa štapićem u ruci. Oni sa bakljama obilazaše grad pjevajući pjesme, a Frano im udaraše vrijeme. Svjetina, koja ih je rado gledala, divila im se je, a Franu nazvala: cvijetom asiške mla­ dosti! (Vita a tribus sociis, cap. I. NVadding, Annal. 1.). Svak se je nadao, da će Frano postati veliki knez. Kada se je Guallier Brienski digao proti Fridriku II., �Listak. da na novo zadobije siciljsko kraljestvo, u toj nadi Frano pohiti da ga slijedi, ne bi li, po miloj sreći, krilaticu nadu ostvario. Ovaj korak bijaše posljedica jednog Franjina otajstvenog sna. U snu jednoć on sebe vidi u jednoj veli­ čanstvenoj zgradi, koja je bila okićena krasnim sago­ vima, slikama i svakovrsnim oružjem. U to ču glas, koji mu govori: ovo tebi i tvojim drugovima. Vidi se, Frano nije bio razumio volju Božju iz po­ četka. On je sve svodio na vrem enitost, dok Providnost njega je vodila na nadvremenitost. (Vita tribus sociis, cap. II. Vita a s. Bonaventura, cap. I.). Kao valjani vitez na poziv križara on se je morao odazvati. Godine 1220. priveze se u Egipat, te se pridruži kršćanskoj vojski kod Damiate. Najsokoliji od svih vi­ tezova prodre do samog dvora sultanova i tu pripovjedaše tvangjeljv', ookazujuć njegovu istinitost s.i p u la ženjem, preko vatre. Napokon sa počašću otposlan, он nastani naseobinu svojih učenika u sv. Zemlji, koji ov*ekovičiše svoje ime sa naslovom : Oci sv. Zemlje, . ^ sv. Groba i mača Godtridova. Ah kako nema pravog viteštva b ezdvorenja dam e, Frano izabra svoju. Malo prije svojega obraćenja Frano bijaše sav zamišljen. Dolazeći k njemu njegovi stari pri­ jatelji pitahu ga, za što je zamišljeu?, ne misli li na svoji zaručnicu? Ne znate li, odgovori im Frano, da ci uzesti najdivniju, najljepšu, najbolju i najbogatiju, što ih je ikada bilo. (Vita a tribits sociis, cap. I. S. Bon. VII. On označivaše s ovim svoj ideal moralne ljepote i savršenosti — sveto Sirom aštvo. O tvorite sve pjesnike srednjega vijeka, i ne ćete naći jačega lirika od svetoga Frane. Isu Dantfe zaostaje zapokornikuni Asišk rn. U čovječanstvu nalazim o ova čo vjeka, koji su najvećma približili svojim životom i dje­ lima Isusu-Krstu, nedostiživom uzoru ljepote i sa v rše ­ nosti: a to su Sv. P avao i Frano. Trebalo bi imati Fra njino srce, Franjinu svetu dušu, Franiine heroične kre­ posti, njegovu ljubav pram a Bogu, sebi, bližnjemu i pri­ rodi za dostojno slijediti njegovu liriku u pjesmi i prozi. Dokle god se ne dostigne njegova moralna jakost duše, ne može se onako visoko, i priprostito misliti i jako sa osjećajima izrazivati. Nadnaravna snaga njegovoga duha u čarobnoj dolini Umbrije ne mogaše dovoljno izrazivati svoje misli bez figura svoje dobe. Mi ne nalazimo u kršćanstvu knjigu, koja se više približava Evangjelju sa svojom visinom i priprostitošću nego li Fioretti, iz riječi i nadahnuća Franjinih poteklih. Čujte samo kako njegov prejaki, simbolični genij moli za svoju damu — sirom aštvo sveto: »Gospode, pogledaj na me i na moju gospogju Sirom aštvo. T a evo, ona je zasjela na kućni prag i to ona, koja je kraljica kreposti. Jadna tuži se, što su je njezine prijateljice osta­ 179 vile i postale joj neprijateljicama . . . Sjeti se, Gospode, da si ti sišao sa neba e da se njom zaručiš, neka ti po­ rodi lijepu kitu s in o v a ... Oh! tko te ne bi ljubio, moja gospogjo Sirom aštvo nada sve stvari?« (Fioretti, cap. XIII.). Njegov duh svegjcr uzdignut k Bogu, tako prodiraše u slatkost ovih lirskih akorda i simfonija, da je više puta mislio, da su došli glazbari pod njegov prozor. (Vita a s. Bonaventura, c. V.). Frano ipak bio je naobražen onom naobrazbom, koja mu je služila kao pjesniku za svoju dobu. U dvadeset i četvrtoj godini svojega života Franu teško zaboli. Nakon dugog bolovanja jedva osta živ. Sav ocijegjen i slab izlazak malko na zrak, da se oporavi. Čudnovato! sva čarobna, umbrijska priroda i sve ze­ maljske stvari, kojima se je prije divio postaše mu odurne i mrske. On se opet stao približavati starim svojim znan­ ja, mješati u ratove i borbe, a noćni sni ga vazda zvahu na neki drugi život, koji on ne razumjevaše. Cesto neTtfg^: nagon potiskao u samoću. Više puta on bi ostavio svoje d ru g o v c\n asred ulice pjevajuće i krenuo sam u bližnju pećinu poa izlikom, da traži tamo sakriveno blago. Tu bi Frano proboravio po više sati u nekoj agoniji duha, koju ne mogaše izraziti nikomu. Njegovo srce osjećaše, ne može naći mira dok ne ispuni neku nepoznatu stvar. Od sada Frai^o poče moliti, neka mu Providnost otkrije pute svoje i njegovo srce poče se sm ekšavati ko ugrijani v isa k , a duša nježiti ko čisti med pred raz­ mišljanjem muke Spasiteljeve. Pitahu ga jednoć njegovi prijatelji: što ti je pranjo? zar ie boli? »Oh!«, poviče -9 iV » ja plačem Muku Isusa-Krsta, mog Učitelja, za koju ja se ne bih stidio ići oplakivajući je po cijelom svijetu na vaš glas«. (Vita a S. Bonav., cap. IX.). Sada ustaje Ozanam i prekida svoju misao pred svojim učenicima sa običnom svojom pauzom, te obazi­ rući se na svoju dobu i prošlost daje im važnu opomenu: Vidite stari su pogani mogli upoznati Boga, ali oni ga nijesu nikada ljubili ko Frano. Pogledajte na kršćan­ sko doba i uvjeriti ćete se, da kršćanska ljubav postaje gospodaricom svijeta. (Ozanam, Oeuvres, t. V., p. 60 et suiv.). Od sada u razmatranju križa Frano nauči ljubiti Boga nadnaravnom ljubavi, zatim njegovo čovječanstvo, čovječanstvo raspeto, raskrito i na križu u sirom aštvu pribijeno. Evo uzroka zašto Frano poče ljubiti i njegovati gubave i sve jadnike, koje svijet preziraše. U prisutnosti svojega biskupa baci svoje stare halje i zagrne se pro­ sjačkim plaštem, te na pola go i bos pognute otkrivene glave prolazaše ulicama Asiza. Svijet, koji ga je gledao, m gao mu se ; použući ga za kukuljicu, bacao se na nj sa blatom i kamenčićima. A on jurio naprijed pripovijedajući svijetu ljepotu kreposti i križa i odsugjujući puteni život. �180 Br. 11. — »SERAFINSKT PERIVOJ« — 1913. Vidite, moja mladosti, ovdje susretate opreku dvaju svijetova. Uzmite Franjin put, i on će vas dovesti k miru i blaženstvu. Njega su smatrali za luda u ovim časo­ vima, ali taj sud bijaše sud svijeta! Ne znate li, da je Frano sa ovim korakom učinio nečuveni u povjesti čo­ vječanstva s o c i j a l n i k o r a k ; oborio je i porušio mržnju izmegju nižih klasa i gospodara, umirio stari rat izmegju posjednika i neposjednika, učvrstio na novo po­ pucale sveze kršćanskoga društva. Ja nijesam vidio dublje politike, — kliče Ozanam, do ove onoga l u d o g a . Nije li se pravom očekivalo, da će Frano postati velik knez? Platon za ostvarenje svoje r e p u b l i k e nije mogao naći kroz cio svoj život pedeset obitelji, a Frano, poslije jedanaest godina, brojaše pet tisuća svojih uče­ nika. Ovaj stalež života što izgleda najstrožiji i najtvrgji, on je najslobodniji i najljepši. J e d n a s a m a s t v a r m u č i l j u d s k u s l o b o d u , a t o j e s t r a h i sav se taj s t r a h s v o d i n a o n a j : t r r ч. i je, s v i j e t e mi o ! Tko je pak izabrao >voju trpnju na ovomu svijetu za svoje veselje i slava, roga ništa ne ustavlja i on je najslobodniji; čovjek misli i ideala, genij uzvišenosti pjesme, učitelj prave fil ?ofije, bogoslov du boke teologije, uzor, koji se najviše f«: ibi iza je golgot Mučeniku. (Ozanam, Oeuvres, t. V. p. 62.). U ovomu, otkrijevamo, da je Ozanam u t* shvatio duh sv. Frane i da je ono istinite, š fo smo e o njer rekli, da mu je taj isti duh bio formom ži ota u mi Hristovoj pri svojemu radu i življenju. Frano prožet ovakvim duhom slobode u svojim trpnjama, uživaše živući po uzorcima vječnih ideja. On igjaše, pripovjedaše i jegjaše kruh siromašni i aprošenš žuljima ruku svojih ili zaslugom, kao Homer, njegov/ uče­ nik Dante, Tasso, Camoens, Ozanam, Finelli i drugi slavni siromašci, kojima Bog nije dao na ovom svijetuu ni krova ni počinka, nego htjeo ih je vigjeti u svojoj službi strancima i putnicima, samo neka pohode puke i narode svijeta, njih liječe i pouče. (Ozanam, Oeuvres, p. 62.). Frano lišen svih zemaljskih spletaka, poslije nego je uredio svoju ljubav, ugje u odnošaj sa stvorenjima, priprostitim i malenim. Kršćanstvo je više puta optuženo bilo da prezire i gazi prirodu, ali ta optužba bijaše samo onih, koji nijesu razumili kršćanstvo, niti njegovu nauku ob odnošaju čovjeka prama inim stvorenjima. Gledajte Franu, primjećuje Ozanam, i u njemu ćete naći kršćan­ sku nauku ob odnošaju čovjeka prama stvorenjima. Asiški pokornik i trubadur obilazaše prirodu i u njoj tražio je slike svojega Boga. On nalazaše u lijepim stvorenjima Onoga, koji je nada sve Izvor svake ljepote. On se nije stidio najmanjih i najpotlačenijih, jer je znao, da ih je sve dobri Bog stvorio; on ih je nazivao svojom braćom i sestrama. Da, sv. Frano, po svojom nadnaravnom lju­ bavi, bezazlenosti, nevinosti i jednostavnosti, bijaše se povratio, da tako rečemo na stanje prvoga Adama, k<?ji, kao prvi otac gledaše sva stvorenja u svijetlu božan­ skomu i nadnaravnomu i ljubljaše ih bratskom ljubavi. Dok stvorenja njemu, kao sv. Frani pokazivala su svoju odanost i posluh, što drugima kao i Adamu poslije istoč­ noga grijeha uskraćivahu. Ovaj pojav, zapaža Ozanam, kao veliki i izvorni katolički apologeta, nalazi se jedino u kršćanstvu. Život asiškog uložara prepun je sličnih činjenica, za koje nam svjedoče mnogi svjedoci-očevidci. (Ozanam, Oeuvres, t. V., p. 66.). Na moje sam uši slušao od ljudi tobož naobraženih, , ^ovaraju ovoj djetinjoj ljubavi sv. Frane, ali ja oc slažem sa Ozariom u ovom pogledu i odgo­ varam na takovo zamiranje. U svetom Frani treba gledati nadnar čovjeka, kojega je P r o v i d n o s t za svoju osobitu s rhu opredijelila. Valja poznavati okoliš i prilike, u kojima se je Frano nalazio i zašto je bio po­ slan i onda naš sud. sasvim ćemo izmijeniti. Italija u srednje! u vijeku ..riješila je protiva ljubavi usred borba svih protiva svima. L rbav bila je podivljala. Guelfi sa ibelini vazda se grizli i tukli. Trebalo je ovaj klin dru­ gim klinom izbiti naime izvanrednom ljubavlju. Provid­ nost je izabrala -sv. Franu: »In foco Г amor mi mise«. Ko Orfej srednjega vijeka on kroijaše okrutnost životinju i tvrdoću ljudi. Na javnim mjestima Padove, Brescie, Cremone, Bologne л t. d. on okupljaše gragjane i propovjedaše im mir i ljubav. Frano sav izgaraše od ljubavi: »Ja umirem od slatkosti i vi mi se ne čudite«. Moje se srce rastapa, a tijelo u zemlju igje«. »Ja umirem od slatkosti«. Vrhunac svoje ljubavi pokaza sv. Frano na Alverni kada primi od Isusa rane. Poslije toga sv. Frano nije živio više od dvije go­ dine. Napokon, uz poj pjesme bratu Suncu, usnu u Go­ spodu, dne 4. listopada, 1226. Njegove riječi i njegovi pri­ mjeri ostaše svijetu, koji vazda potiču njegove sljedbenike i učenike, kao Ozanama na svetost života i dubinu ozbilj­ nog i pravog nauka. Hladni su krajevi odakle ti pišem, ali vruća je ljubav, koja ti ovo šalje, Hrvatska zemljo, primi ovaj cvijet sinka svoga i daj mu mjesta na prsima tvojima. Primi suzu moju s njim i sahrani ih u srce tvoje. S e n i o r »M i l o v a na«. �Vjesnik. 181 V J E S N I K . Izjave. U 3. broju trećogodišnje »Siidslavische Revu« napisao je dr. Dujmušić jedan članak pod naslovom: »Die Franciskaner in Bosnien und der Hercegovina«. Na ovaj je članak urednik »Serafinskog Perivoja« reagirao u 2. broju »Serafinskog Perivoja« pod naslovom: »Dr. Jozo Dujmušić i bosansko-hercegovački Franjevci«. Radi ovoga članka dr. Dujmušić izdao je brošuru: »Očuvaj Bože fratarske zlobe« i dra. Jelenića tužio na ovdješnji okružni sud. Nu sada radi spomenute brošure i redodržavništvo Bosne Srebrene, te urednik »Serafin. Perivoja« dignu parnicu protiv dra. Dujmušića. Parnice su se imale voditi 16. listopada, megjutim prije rasprave još 15. listopada stranke su se nagodile i 16. listopada sudu očitovale slijedeće izjave: »Ja, Jozo dr. Dujmušić, žalim, što sam u svojoj bro­ šuri »Očuvaj, Bože, fratarske zlobe« uvrijedio b;._.anskohercegovački franjevački red, te povlačim te uvrede. Ja, fra Lovro Mihačević, kao provincijal bosanske franjevačke redodržave, primam to ifa znanje i odustajem od moje kaznene prijave protiv d, . Joze Dujmušića od 20. svibnja 1913. broj 3741 kz. Nadalje povlačim ja, dr. Julija Jelenić svoju kaznenu nu ci prijavu protiv dra. Joze Dujmušića od 20. svibnja 1913. broj 3741 kz., jer istodobno povlači i dr Jozo Dujmušić, svoju prijavu protiv mene. ........................ . 11 . . Ja, dr. Jozo Dujmušić, povlačim svoju kaznenu prijavu protiv dra. Julijana Jelenića od^ 2. svibnja 1913. broj 3360 kz., jer istodobno povlači i dr. Julijan Jelenić ‘svoju prijavu protiv mene. Ove izjave imadu se štampati u Hrvatskom Dne\ nikli« i »Serafinskom Perivoju«. U Sarajevu, dne 15. listopada 1913. — Dr. Ivan Pavičić, kao branitelj i zastupnik dra. Joze Dujmušića. Dr. Konstantin pl. Premužić, kao zastupnik bosanske franjevačke redodržave i ujedno branitelj dra. Julijana Jelenića«. Obnova franjevačkog samostana i crkve u Fojnici. U srcu bosanskog ruđogorja, pod visokim planinama pukla je pitoma dolina, u kojoj počiva gradić Fojnica. Nad njim visoko strši kao budni stražar stoljetni franje­ vački samostan sa ponositom crkvom. Na 16. prošlog mjeseca slavila su u tom samostanu mjesna braća F ra­ njevci sa okolišnjom braćom župnicima važno slavlje, slavlje kulturno: dovršenje rada oko renovacijc samo­ stana i jubilej samostana. Premda je sadašnji samostan tek pred 50 godina sagragjen, ipak je kroz to vrijeme dobio trošan izgled, pa se- je odavna pomišljalo na rcnovaciju i melioraciju zgrade. Na taj se posao lani odlučilo, i pripravivši gra­ divo po zimi od ranog proljeća do mrtve jeseni radilo se bez prestanka na tom zamašnom djelu. Po nacrtima graditelja izvodili se popravci od tala do krova, ali tako generalno, da su malne samo stari zidovi ostali. Neki pak dijelovi samostana iz temelja su nanovo sazidani i po zahtjevima moderne higijene i estetike uregjeni. Po­ gleda li se obnovljeni samostan izvana, pogleda li iz­ nutra, izgleda kao novonikla gragjevina. Najviše se je pažnje posvetilo čuvenoj samostanskoj knjižnici, koja je sa znatnim žrtvama tako raširena i uregjena, da sada sliči jednom velikom, izglednom salonu, u kojem je usred onog blaga knjiga ugodan boravak. Ovaj drevni samo­ stan posjedovao je tolike važne starine i dragocjenosti, 1 se je od njih mogao formirati čitav muzej, što je ove godine ' učinjeno. Jedna posebna prostorija uz knjižnicu adaptirana je za muzej, kqji je tako nakrcan muzejalnim vrijednostima, da svaki posjetioc ostane zabezeknut, kad u ovom planinskom kraju nagje ovakove tragove kul­ ture. U ovom samostanskom muzeju nalaze se tako važni spomenici za domaću povjest, da se takvima ne može podičiti ni zemaljsk muzej. U muzeju je uz 10 Sistemati­ V _ ....... ziranih kolekcija .važna numizmatika, arhiv i bosanska literatura (bosnensia). Uz reparaciju samostana braća se nijesu zaboravila ш crkve svoje premda je ova svojom opremom spadala i prije megjuprve udomovini. Falilo joj jenešta — šarenjkeramitni pod. Za ovogarada potaracana jecrkva krasnim keramitom »Zagorka«, što ju je nagizdalo osohitim čarom. I vanjština je crkve od tala do na vrh križa kupole popravljena i preličena, te ona ovaka sa restau­ riranim samostanom čini upravo veličanstvenu impre­ siju na gledaoce. Braća Franjevci u ovom samostanu i u okolici shva­ ćali su važnost ovoga dovršenog rada, s kojim je u isto doba padala pedesetgodišnjica sadašnje zgrade, a ne­ kako u ovo vrijeme i 600-godišnjica opstanka samostana, i to su sve spomenutog dana skromno i u užem krugu proslavili, prvo kolaudacijom, drugo spomen-slavom. Svečanom službom Božjom i pjesmom zahvalnicom pri­ kazali su Svevišnjemu čustva harnosti za darove i za­ štitu, koju je očevidno dijelio ovome »bedemu vjere« kroz stoljeća krvave, nezasluženog ropstva i kroz godine izvojštene slobode. Uspomena na prepaćene dane i časovite tračke užitka napunjahu sabranoj braći grudi najrazličitijim čustvima. Kruna i pečat ovoga tihoga, ali značajnog slavlja bila je ugodna improvizacija, koju je o. gvardijan priredio. Poznato je bilo i široj javnosti, da se sprema opširna povjest fojničkog samostana, sastav- �182 Br. 11. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. Ijena od uvaženog povjesničara fra Mije Batiniča; ali kad će ugledati svjetlo, nije bilo nikom poznato. Kad je na večer toga dana o. gvardijan pokazao dovršenu i baš taj dan prispjelu rečenu knjigu, a zaslužnom piscu za­ nosno čestitao: nije bilo konca oduševljenju i radosti. U ovoj je knjizi sadržano sve od postanka samostana do tog časa, kad su braća slavila reminiscenciju svega toga, pa je publicirana takva knjiga uistinu bila pečat ovog slavlja. Nije svrha ovih redaka išto govoriti o novoizašlom djelu, nego zgodno pristaju za zaključak ovoga dopisa riječi iz te knjige, koje se baš odnose na opisani predmet: »U ovim obnovljenim zdanjima (crkvi i samo­ stanu) dizat će se i nadalje molitve naroda i molitve za narod; i nadalje će pod ovim krovom franjevci, vjerni tradicijama mukotrpnih pregja, djelovati svim srcem za Boga i svoj mili narod; i nadalje će oni biti vjerni čuvari onih svetih starina, koje su kroz krvava stoljeća znali očuvati ovom starodrevnom domu«, (str. 128.) — 1 7 Almanak. Godine 1915. navršuje se : godiš­ njica, da je osnovan zbor franjev. bogoslova »Jukić«, koji se je prije zvao: »Zbor redovničke mladeži bosan­ ske«. Prigodom ove šezdeset-godiš ijice izdat će zbor »Almanak«, u kom će biti zastupan: eniori zbora »Jukić«. Do sada su se javili: dr. Bar., dr Blažević, dr. Jele Markušić, Cuturić, Škarica, Curić, Matić, Cič:ć i Dugonjić. Almanak će izaći najdulje u listopadu 1 4. i eventualni upiti neka se šalju* odboru ca« danje »Almanaka«. Jukića slika. Buduć, da se 'sii II. svezak djela »Kultura i bosanski Franjevci« uresili, sa raznim slikama, KNJIZ P R IK A Z I I O C J E N E . Franjevački samostan u Fojnici od stoljeća XIV.—XX. S a b r a o f r a M i j o B a t i n i ć, b o s a n s k i F r a n j e ­ v a c , Z a g r e b , 1913. Na pisaćem stolu leži mi nova knjiga: » F r a n j e ­ v a č k i s a m o s t a n u F o j n i c i « . Već sam ju una­ prijed pravo procjenio, dok sam joj pročitao ime pisca — fra Mije Batinića, priznatog povjesničarskog struč­ njaka. Prolistavši knjigu do kraja potencirala mi se je njena vrijednost velevažnim sadržajem, te rado donosim letimični prikaz knjige štiocima »Seraf. Perivoja«. Knjiga broji 194 strane u oktav-form atu; oprema joj upravo elegantna: papir, tisak, brojne ilustracije, omot — sve ukusno, originalno. Pisac je pregledno razdijelio djelo na 10 poglavlja. U prvih 5 razvija podrobno povjest fojničkog samostana, od kojega je nerazdruživa povjest pa i s fra Franje Jukića, to uredništvo »Serafinskog Peri­ voja« najljepše moli, da mu se javi, da li igdje opstoji kakova fotografija ili slika fra I. Franje Jukića, prema kojoj bi se mogao snimiti klišej. Na znanje. Od sada svi naši cijenjeni čitatelji neka šalju novce i reklame za nedobivene brojeve na upravu »Serafinskog Perivoja«, koja je ovih dana postala sasvim neovisna od uredništva. Duns Skotova akademija. Bogoslovna franjevačka mladež u Sarajevu obdržavala je dne 7. studenoga kućnu svečanu zabavu u počast pokrovitelja svoga društva »Jukića« bi. Ivana Duns Škota. Akademiji su prisustvo­ vali osim profesora i tajnika: m. p. redodržavnik Mihačević i predsjednik Kudrić. Na akademiji su osim pro­ loga i epiloga, što ga je držao predsjednik »Jukića« Ević, čitane i dvije znanstvene radnje: »Crkva, majka kulture« i -Religija i narodno blagostanje«. U prvoj je č. brat Šereme+, bogoslov II. godine na temelju historićkih w ienica vrlo kratko i jezgrovito katoličku Crkvu prikazao ka«, najveću ljubiteljicu kulture i pobijo ne­ prijateljski ^apaoaie te boje, a u drugoj je č. fra J. Vuletić prikazao kako je blagostanje bez religije slično apstraktnoj imenici, kojoj fali konkretni subjekat. Na jednici je bilo i deklamacija. Ć. fra A. Briševac krasnolovic ’e Dugonj ća Doktor Marijanita«, a č. fra Gavranić Vrazovu »Hrvat pred otvorenim nebom«. Osobito na pjevanju Zajčeve: »Nčk se diže!«, »Predobri Bože!« i Ferjančića »Sijaj solnčice!« izrazito se je poznalo poja­ čanje zbora jelenskim dolaskom prvoga godišta. Neka živi i cvate naš Jukić«! OTRA. mjesta Fojnice; a to je povjest od šest vijekova. Zna­ čajno je, da je za cijelu povjesnicu glavni izvor obilni domaći arhiv, iz kojega su ovdje objelodanjene mnoge stvari, kojih dojako nigdje ne čitah. Dok u I. poglavlju crta ukratko postanak franjevačkih samostana u Bosni, prikazuje opširnije početak fojničkoga samostana, koji pada u prvu polovicu XIV. vijeka. Površno je spomenuto djelovanje fojničkih Franjevaca za samostalnosti Bosne, osobito historičnog blaženika Zvjezdovića. U daljnja če­ tiri poglavlja vrijedni je pisac tako zgodno u zanimivim činjenicama, hronološki redanim, nanizao dugu povjesnicu samostana i njegov široki djelokrug. Čitanje ovih po­ glavlja uvjerilo me je, o čemu nijesam ni slutio za Fojnicu: da je ova kroz nekoliko stoljeća bila središte i srce katolicizmu u Bosni, residencija svećeničkih i vjer­ ničkih poglavica, dom i rasadište duhovnih pastira za �Književna smotra. 183 dobru polovicu Bosne. Drugo, što kao najdeblja nit kroz Bosanski su Franjevci uopće bili dobili od rimske kurije cijelu povjest teče, jesu nevjerojatni zulumi istorodne dozvolu akvirirati posjed ne samo radi sebe, što siro­ braće, samo vjerom različite: muslimana i pravoslavnih mašni megju siromasima nijesu mogli živjeti od mendi(vladika). Prebirući očima kritički potvrgjeno opisivanje kacije, nego više radi dobro povjerenog si naroda, koji onih groznih dana navire čovjeku krv k srcu, a ujedno su morali braniti, pa da mogu iz svojih zemalja izmoći pla­ mu neodoljivo imponira ono samoodržanje u gigantskoj ćanje onih nevjerojatnih globa, što su ih snosili za se i borbi tih neslomljivih junaka — bosanskih Franjevaca. za narod. Interesantna je činjenica, da znatan dio u ovoj Svi oni barbarski atentati za uništenjem fojničkoga samo­ knjizi spomenutog samostanskog posjeda danas je vla­ stana, ali konačna pobjeda njegova, pobugjuje u čitaocu sništvo muslimana, kojima to nijesu Franjevci nikad ni osvjedočujuće mnijenje, da je Providnost očitim čudom prodali, ni dali. Iz ostatka nekadašnjeg zemljišta sigurno uzgor uzdržavala ovo zatišje svojih trpećih službenika. danas fojnički samostan — kao svi u redodržavi — Otvoreno je u ovoj knjizi priznan velik udio fojničkog teškom mukom izdržaju one velike materijalne žrtve za samostana za oslobogjenje tužne domovine ispod azijskog podgajanje svoga redovničkog potomstva, budućeg na­ jga, a na koncu povjesnog dijela nadovezuje pisac bujno rodnog svećenstva. djelovanje samostanske braće u eri slobode. Zadnje poglavlje »Samostanske zbirke« jest dostojan U VI. poglavlju opisan je u kratkim potezima životo­ epilog knjizi. Materijal, u dotičnom poglavlju opisani, e samo svjedočiti za vjerodostojnost svega, što je pis i rad istaknutije braće iz ovog samostana, megju ko­ to. rn cijele knjige spomenuto. Kad sam čitao opis onih jima kao historijske ličnosti odskaču: Margetić ■ historičkih znamenitosti, što ovaj samostan nin, Dragićević, Dobretić, Vicić. Miletić, Jakovljević, kulturnih Jukić, Pašalić, Perišić itd. Svakako je ovim, makar i kao najveći amanet čuva, prenosio me je duh u kakov krupnim, orisom pisac učinio lijepu uslugu pokojnoj velegradski prosvjetni institut, a ne u skromne prostorije braći, da im se ne bace u zabora* djela za red i rod. zabitnog samostana u Fojnici. Moram iskreno reći, da VII. poglavlje »O samostanskim školama«, koliko je me je u sretr obradovalo onako napredno shvaćanje ргоjetnih vrjedm ta tamošnje braće, koja takove zbirke god zanimivo, toliko je i p o u č n o Djelovanje fojiiić . stvo/iše i podržaju ia diku svoje redodržavc, te me je Franjevaca na prosvjetnoj njivi od postanka samosta potelgla želja da što prije posjetim opisane im zbirke, do okupacije bilo je zamjerho. Iz voga orisa razabiren Ovo je dakle pregled sadržaja spomenute knjige. da su braća fojničkog samostana ne samo sudjelovala Uoala mi je u oči (i pisivanju vlastite povjesti ona objek­ općoj hrvatskoj knjizi — ilirskom pokretu, nego njim za nešena htjeli su i svoj, premda robujući, narod prosvjet- tivnost i nepristranost, što resi i prijašnju povjest Batiliti. Po većini župa samostanskoga područja osnovaše nića »Djelovanje Franjevaca«, o kojoj su rekli, da je tako pučke škole, gdje su kao pučki učitelji i poslije okupacije objektivno pisana, kao da ju nije pisao jedan Franjevac. sustavno podučavali i odgajali mladež. Na, čelu svima Smatram, da je ovo knjiga sa svakoga gledišta dotjerana tim školama bila je ona u Fojnici, na kojoj su djelovala i od ove vrste monografija najuspjelije djelo. Jezik u knjizi tri Franjevca učitelja, a svojim naukovnim materijalom jest onaj jedri jezik bosanskoga Franjevca, što ga crpa vrlo je sličila današnjim realkama. Pisac dokazuje broj­ iz narodne riznice. Takogjer mi se dopala veza gradiva kama, da se je pučko školstvo najviše gojilo u okružju i uzročni savez Činjenica, što se sve zgodno ispunja jedno drugim. Neću zanijekati, da nijesam zamijetio po koju fojničkoga samostana. U VIII. poglavlju sa važnim arhivskim izvadcima ilu­ manjkavost; ali ta ni iz daleka ne može umanjili cijene strira se stanje župa, koje su pripadale, ili sad pripadaju knjizi. Mislim, da će svaki proučavatelj povjesti bosan­ fojuičkom samostanu. Iz toga se razabire, da je sam ovaj ske, a franjevačke napose, radosno pozdraviti ovu novu samostan administrirao sve one župe, koje danas admi­ publikaciju, kao bogati doprinos toj povjesti. Knjiga se naručuje samo kod pisca u Fojnici. Cijena nistrira pet franjevačkih samostana i svjetovno svećen­ stvo; njegove bo granice protezale su se do obala Ne­ broširanoj 2 K, tvrdo vezanoj 2.60 K; za svaki komad retve do ušća Une, od toka Save do blizu izvora Bosne. po 10 h više u ime poštarine. — Y. Jean-Pierre Bock S. J.: Le pain quotidien du Pater. Čitaocu se i nehotice nametne na um: s kolikim je štrapacima bilo skopčano pastoriranjc misijonskog područja Production frangaise par V. Villien. Pariš 1913. Ovo je djelo najprije izašlo na njemačkom jeziku, a od tolikih dimenzija, a uz onovremene komunikacije i sada eto prevedeno na francuski. Auktor istog — pro­ sigurnost glave! Pišući u IX. poglavlju nije tuđe dakako govor o ka­ fesor bogoslovije u nadbiskupskom sjemeništu u Sara­ kovom veleposjedu, nego o nekoliko parČeta zemlje, kao jevu — hoće da dokaže, da se četvrta prošnja »Očenaša«: historičkih uspomena, koje su tome starodrevnom samo­ » Kr u h n a š s v a g d a š n j i d a j n a m i d a n a s « ima stanu došle u ruke bilo zadužbinom, bilo inim putem. razumjeti p o g l a v i t o o P r e s v e t o j E u h a r i s t i j i ; �1841 Вг. 11. SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. t. j. Isus nam je onom prošnjom naredio, da molimo za proširenje s v a g d a š n j e s v e t e P r i č e s t i toga za pravo potrebitoga nam kruha. U istinu krasno tumačenje: tim krasnije, jer ga je auktor potkrijepio mnoštvom dokaza, pa mi je uprav milo bilo pratiti ovako ozbiljnu, egzagezu, izragjenu po svim pravilima zdrave kritike. Imamo tu kritiku teksta, prvo­ bitno znučenje grčkih riječi агто^ (kruh) i етгсouacc; (supersubstantialis, guotidianus?), realno tumačenje iz­ raza »K r u h n a š « — »s v a g d a š n j i« — te »d a j n a m i d a n a s«. Isti se izrazi prosugjuju obzirom na kontekst, iznosi se u obilju tumačenje svetih Otaca sve od prvih vremena kršćanstva do desetoga stoljeća, zatim suglasno mijenje skolastika i novijih egzegeta. Zanimivi su navodi raznih liturgija, crkvenih sveopćih sabora istoč­ nih i zapadnih, napose tridentinskoga: spominju se i razne izjave rimskih papa, napose zadnje odredbe Pija X. o svagdašnjoj Pričesti. Suviše auktor pobija nekoje prigovore i dokaze onih, koji brane drugo mijenje (megji: kojima je poimence čuveni kat. egzeget Knabenba' c. ( ta kogjer Isusovac). P. Bock ne isključuje dakiko iz ove četvrte prošnje »Očenaša« materijalni kruh, t. j. uopće sve, što je čovjeku potrebito za uzdržavanje tijela, ali - kako već spome­ nuh — on u ovoj prošnji — tumače, ju svejedno u literalnom (doslovnom) smislu vidi p o g ^ ito molitvu za milost što češćeg — svagdanjega — primanja Trn Gospo­ dinova. No baš za to čini mi se, da cijenje auktor od­ više nateže literalni smisao četvrte prošnja u »Očenašu« ili točnije govoreći on drži literalm' smisao ovog teksta d v o s t r u k i m ; tako naime, da se u uvim iječima »Kruh naš« itd. sadrži molitva za tjelesni k uhi i za duševni (Presv. Euharistija). Taj dvostruki literalni .misao kojeg mu drago biblijskoga teksta teško je dokazati, jer kao što u ljudskom govoru pojedini izrazi imadu samo jđan smisao, to isto moramo ustvrditi i o Sv. Pismu, koje je po ljudsku i za ljude pisano, akoprem imade Boga za auktora. Cijenim za to, da bi dokazivanje P. Bocka imalo u sebi puno više krjepčine, da je razlučio u ovoj prošnji duhovni od literalnoga smisla; te dosljedno dokazao, da je literalni smisao one prošnje samo jedan: naime molba za materijalni kruh; što se ipak u duhovnom smislu može i smije shvatiti takogjer o euharističnom kruhu i to ne samo kao »pia verbi accomodatio«, kako to Knabenbauer (Com. in Mt. = Cursus Scr. S. = Parisiis 1903. str. 272) tvrdi, nego u pravom — dakako duhovnom (tipičnom) — smislu. Ta, poznato je, da više teksta Sv. Pisma imade osim literalnog još i duhovno (tipično, spiritualno) zna­ čenje. — O. P. V. Tajne svete Mise d u h o v n a i g r a p o K a l d e - r o n u o d d r a . R i k a r d a pl. K r a l i k a . Prevela i predgovorom p o p r a t i l a s e s t r a J o s i p a S o š t a r i ć, m i l o s r d n i c a . I z d a l a l i t e r a r n a s e k c i j a Ma r i j i n e k o n g r e g a c i j e u č i t e l j i c a u Za­ g r e b u . P r e š t a m p a n o i z l i s t a »Za V j e r u i D o гп«. U Z a g r e b u , 1913. T i s k a r a » H r v a t s k o g K a t o l i č k o g T i s k o v n o g D r u š t v a « . Već sama oprema ovoga veledragocjenoga priloga lijepoj hrvat­ skoj literaturi čovjeka pobugjuje na ono, na što ga i sam naslov podsjeća — na tajne i to ne na ne znani kakove tajne, nego baš na tajne sv. Mise. Pogješ li dalje, zaviriš li u nutrinu, počneš li čitati, to ćeš se malo po malo sve više uvjeravati, da i sadržaj potpuno odgovara i naslovu i dostojnoj opremi djela. Mislimo, da č. pre­ voditeljica nije mogla biti srećnija, nego li je u izboru za prijevoda ovoea Kalderon-Krah'kovih »Tajna sv. Mise koje mjesu ništa drugo do jedno od onih znamenitih »Autos Sacramentaies«, a baš o ovim jedan je Španjolac ->anu piscu doviknuo, da je tu natkrilio i sam sebe. Prijevod i sasvim uspio, a uzmemo li još k tomu odulji uvod, >coji nas biranim jezikom uvodi u prošlost i špa­ njolske knj vncsti i pisaca: Kalerona i Kralika, to ne možemo, da o ovom djelu sa ženijalnom prevoditeljicom i spisateljicom ne završimo: »Dao Bog, te se ovo du­ hovno djelo kao dobro došlo nagje u svakoj obitelji naše lT1j|c o+adžbme, gdje se širi »Za vjeru i dom«. Streit: Missio \ »predigten. I. Teil: D i e B e r u d e r H e i d e n Freiburg, 1913. Ova kn iga jest neka novost u propovjedničkoj lite rat iri. Auktor Ijoće da izradi ciklus propovijedi preko cijele godine, kojih bi glavni predmet svegjerno bio obra­ ćenje pogana izravno ili neizravno. Propovjedi su u sebi lijepo izragjene, a mislim, da bi i za naše prilike, osobito po Bosni i Heicegovini, gdje se je u doticaju s inovjercima, mogla dosta poslužiti našim dušobrižnicima. Nabavlja se kod nakladnika Herdera kako gore. Cijena K 1.92, vez. к 2.64. _ O. P. V. -------------------------Dopisnica uredništva. S e n io r » M ilo v a n a « . Kada Vam je Višnji poklonio tako zlatno pero, ne odlažite ga, nego nastavite za Boga, red i domo­ vinu. Tako što kratko, a uspjelo od Vas i dalje očekujemo. S. u S. »Spasi rod mi, Bože moj!« nije za višu reviju k^mo spada »S. Perivoj«, nego za kakov pučki ili gjački list. Inače us­ pjela. Separatne otiske samo na nakladu pisca dajemo, Spilmannov roman: »Lucius Flavus« ili »Zadnji dani Jeruzalema« bit će prevelik za »Serafinski Perivoj«. Ako nemate kraćega tako lijepa o novoj bi godini s njim počeli. Svakako nas se sjećajte, nu vazda volimo kraće i savremenije članke. T u g o m ii. »Mrtvom drugu « dala bi se tiskati, ali stihovi: Gdje nam ne bi sudba milostiva? I grob jedan nije dosudila! bezuvjetno stavljeni teološki zlo zvone. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijan Jeleoić. Tiskara. »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �Crkveni umjetnički zavod u St. UIrich, Gradcu Tirol kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, :: propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, puteve, betlemske štalice i t. d. CIJENICI I NAi’H"”' Proizvodi su zavoda svi vlas+' . U --' ^ f * FftiPLATNO. ^ križne :: U^UC ima na nju se upravno obrača! □□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□г Hi--------------------------------------- внпкн Zfl Bosnu člto društvo). 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 аапопопоапааоааппоопооппоаааоапааооиап^опеоппа^ппоаааппппапопоааас : : 'Oucl: o'. occl а Preuzima uloge na ulo­ žne knjižice uz najpo­ voljnije ukamaćenje. Gskomptira i reeskomplira mjenice. Daje zaj­ move na tekući račun, flaredbom zemaljske vlade za Bosnu i Herce­ govinu označena je HrvatskaCentralna Banka pupilarno sigurnim za­ vodom u koji se mogu ulagati pupilarni novci (mase malodobnika i slično). Ovo je najbolja preporuka i za ostale ulagatelje. vkH STiTfl р н ћ н е н u u l i c i шшзе 30S I P H . PO D RUŽniCG: u ITlosfaru i Tuzli. 0000000000 Potpuno uplaćena dionička glavnica 2,000.000 kruna PR IČ U VnS ZflKLH D fl 270.000 K U Kiipm u iio š e i о к о з.ооо.ооо к аапоаааоаааааоооаооаааоаоопааоаао тзеп зн еш ен ; Kupuje i prodaje vrijed­ nosne papire, devise 1 valute, Uuovčuje mje* niče, izžrijebane vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposlfe i upravlja nji­ ma. Izvršuje isplate i naplate na svim trgo­ vačkim središtima tu i inozemstva. Izdaje kreditna pisma. Iznajmljuje SflFES D6PO SITS uz najamninu počevšiod 1 Kmjesečno. аооаааааоооааооаоаапоаопааосапапопааааоаоааа �MODERNO О Н Е В Ш TISKARO I KNJIGOVEŽNICO „BOSANSKE POŠTE" � https://kolekcije.nub.ba/files/original/04e5edcb86b17dd9ef5efa88a9e53691.pdf c2e7254bcb12f2392e017578ba82acb7 PDF Text Text P erivoj serafinski LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 12. SARAJEVO, 15. PROSINCA 1913. GODINA XXVI'. Ljubljansha kreditna kanila 5S Dionička glavnica K 8,000.000*— Pričuve K 1,000.000 — Centrala u Ljubljani. Podružnice u Spljetu, ta tu , Ceiosc", Gorici i Celju, ispostava: Orado. Prima uloge na štednj žice i tekuće račune Ш Ш ^ bez ikakvih p o rez. i odbitaka. i prodaje sve vrste papira od vrijev )sff\ po najpovoljnijim cijenama, isto s i -5 vrste domaćeg i šfrat og kovano. rnog novca. — 0 svim osta}jm banko'Viim poslovima daje na zahtjev uisme ia usmena obavještenju. v F Iski crkveni umjeti* Л zavod Ш јЦ Ш .n i dvorski dobrvliae Ngegove Svetosti, Tirol, St. Ulrich, Groden. Ilustrovani cijenici s oz­ načenom cijenom badava. Preporučuje se velečasnom svećenstvu za izradbu kipova, žrtvenika, križnih puteva, grobova, jaslica i t. d. Blagorodni gospodine! V eseo sam, što Vam mogu javiti, da su 1'20 cm. visoki kipovi za Jaslice, koje nam je za našu glavnu crkvu sv. Ante u Rirmi^ Vaš najugledniji zavod izradio, kod struč­ njaka potpuno priznanje, kod vjernika pak rimskih na opće udivljeiije naišli. Što osobito naglašujem jest, da kipovi osobito na pobožnost i molitvu potiču. Rim, 18. veljače 1910. S veleštovanjem CURIA GENERAL1TIA ORD. F. F. MIN. FR. DION1ZIJ SCHULER, General red i M. B. Potpisani sa zadovoljstvom potvrdjuje, da su djela od Ferdinanda Stuflessera kipara u St. Ulrich Grbdcn za ov­ dašnju nadbiskupsku sjemenišnu crkvu na opće zadovoljstvo izvedena, i to: 1. Glavni žrtvenik, koji je veoma jeftino, a uz to ukusno izveden; 2. Dva pokrajna žrtvenika; 3. Pro­ povjedaonica sa tri relisfa. Vrijedno je da se osobito istakne solidna izradba i jeftinoća. Pozlata je prava i zdušno izve­ dena, U kratko odlučili smo da mu izradbu i dvaju još pokrajnih žrtvenika povjerimo. Prema tome potpisano rav­ nateljstvo gosp. Ferdinanda Stuflessera Velečasnom dušobriž­ ništvu najtoplije preporučuje. Sarajevo, 27. svibnja 1897. P. Franjo X. Hommerl 9.1. ravnatelj boeosl sjemenišla. �Književna objava. Tekom ovoga mjeseca, možda već o Božiću bit će dotiskano moje djelo, koje se sa raznih strana napose gjačkih krugova odavna očekuje. Djelu je naslov »Savremena biblijska pitanja«, a sadržaj je slijedeći: Predgovor i literatura. I. d i o : B i b l i j a u o p ć e. Sto je Biblija. Biblija u izvorniku i u prije­ vodima. Sta se sve sadrži u Bibliji. Vjerodostojnost Biblije. Nadahnuće Biblije pri svijetlu vjere i razuma. Nepogrešivost Biblije. Suglasje megju Biblijom i zna­ nosti. Sloboda znanstvenoga prosugjivanja Biblije. Bi­ blija i povijest. Hronologija Biblije isporegjena sa hronologijom istočnih naroda. Protivuriječja u Bibliji. Nedo­ sljednosti i besmislenosti u Bibliji. Ćudorednosti i reli­ gija Biblije. Starinsko shvaćanje božanstva i Bog Bi­ blije. Utjecaj babilonske kulture na izraelsku povjest i religiju. Asirske, babilonske, egipatske, grčke i rimske priče u Bibliji. Biblija pri svijetlu moderni] otkrića. A) Otkrića na istoku. B) Egipatska otkrića. I!, d i o : O n e k o j i m k n j i g a m a n a p o s e . Mojsijcv Pentateuh. Pentateuh pod nožem moderne racijonalistič kritike. Kritika hiperkritike. Pjesma nad pjesni blem zla u Jobovoj knjizi. Mate rua Privile Uplaćeni dionički kapital 14 i epikureizam u knjizi Propovjednika. Autencija, povjesr.ost, istinitost Evangjelja. Sindptičko pitanje. Četvrto Evangjelje. Onostički nazori u četvrtom Evangjelju. Nauka o Logosu u Četvrtom Evangjelju. Istočne priče u Evangjelju. Evangjelje i kulturni napredak. Evangjelje i budhizam. Jedno poregjenje. III. d i o : N o v o v j e k i n a z o r i o I s u s u H r i s t u. Pojava Isusa Hrista. Naj­ novija prepirka o Isusu. Pretkršćanski Isus. Isukrst i Budila. Isus — »Sin Božji«. Isus — »Sin čovječji«. Isus — »sin Josipov«. Prvorogjeni Sin Marijin i braća Isu­ sova. Djevičansko rogjenje u istočnim pričama i u Evangjelju. Proročanstva o Mesiji. Božična vijest pod nožem racij. kritike. Isusovo Uskrsnuće. Nauka Isusova. Čudesa Isusova. Pravi Bog i pravi čovjek. Djelu je glavna svrha, da pobije krive moderne nazore o Bi­ blijskim pitanjima; napose one nazore iznesene u Trstenjakovom plagijatu. Tko želi, može djelo već sada na­ niže potpisanoga ili tiskarskog zavoda »MaRijeka, te će mu se djelo, čim se dotiska, Cijena K 2 ; za gjake 1 K 50. Fra Franjevac u Dubrovniku. ;Л i ka banka CENTRALA U SARAJEVU. Redovne rezerve i fond za sig u rn o st z: FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru Bos Šamcu, Travniku, Trebinju, Višegradu, Z e-id i Veleprodaja duhana u s vim spom enutim m jestim a HIPOTEKARNO ODJELJENJE. Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 5 w/0 založnice i komunalne obligacije. Ove su založnice i komu­ nalne obligacije u Bosni i Hercegovini proste od poreza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u Čitavoj austro­ ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbenc kauč je. BANKOVNO ODJELJENJE. Kupuje, kovine. mjenice nice uz prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge — Preuzima kupone i vučene srećke. — EsknmpUra i doznačnice, daje zajmove u konto-kurentu i na mje­ dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mje- /enti, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom. Lijevnu u Gacku, Gor.iždi, Sanskom Mostu. Stocu i Zvorniku. trgovačkih naputnica u svim gl ivnim mjes ima B«sne i Hercegov.ne, Austrougarske i inozemstva. — Daje zajmove na viijcdiiosnc papiie. - Prima novac uz tekući n.čun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote s ake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao .Safe“ — u za tu svrhu uregjenom okiopljenom prostorom — pod zatvorom stranke i banke. ODJELJENJE ZA ROBU. Kod banke ustrojeno odjelenje robe kao šro i pos bno odjeienje za zemaljske proizvode u Bičkom sa agencijom u Doboju^ bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, Ппапс ranjem i podizanjem indu­ strija i javnih poduzeća. Glavni su predmeti izvoza snlie šljive i žito. Kod banke opstojeća generalna agentura c. kr. povi. osigurav. „ASSECURAZIONI GENERALI" prima sve vrsti osiguranja. Kod banke opstoji i Glavno zastupstvo za Bosnu i Harcegovinu prvoga austr. općega društva za osigu­ ranje, koje prima osiguranja svake vrsti, kao n. pr.: osiguranje protiv nezgoda pojedinaca, radnika, društva i t. d. proti zakonite dužnosti jamstva, protiv provalne kragje i vodovodnih šteta; preuzima osiguranje djece protiv nezgoda sa povratkom premije. �SERAFINSKI PERIVOJ LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. ZA GODINU 1913. S DOZVOLOM CRKVENE I REDOVNIČKE VLASTI UREDIO: D R F R A jU L I J A N . T E L E N IĆ . SARAJEVO. 1913. TISKARA^ BOSANSKE POŠTE , SARAJEVO. �Sadržaj „Serafinskog Perivoja*4 za godinu 1913. PJESME. Strana Biskupu Gariću. (Branko Strahimir Š k a r ic a ) .................. 53 Bosančeva osveta. (Branko Strahimir Škarica) . . . . 153 Budućnost roda moga. (Fr. J. M arkušić)........................... 87 Da si zdravo . . . (Dr. Gjuro A rn o ld ) ................................125 Fto opet dana . . . (Dr. Gjuro A rnold)................................20 Gospi neba. (Dr. Gjuro Arnold)............................................. 20 Iz »Religijoznih harmonija«. (Stjepko Ilijić ).......................140 Jajački stražar. (Branko Str. Š k arica)................................88 Kad te god’jer . . . (Dr. Gjuro A rnold)................................125 Komotin. (Fr. Jozo Markušić) . . .................................... 5 Na Badnjak. (Dr. Gjuro Arnold) . . . . I8ij Pod Vučjakom. (A. Cičić) .................................................. Pogibija na Glamoč-gradu. (Branko Str. Škarica) Sunce mira. (Anka Topićeva) Tri križa. (Dr. Gjuro Arnold) Tugomiru Alaupoviću. (Fra N. Dugonjići U atelijeru Gabrijela Jurkića. (A. Cićić U čardaku drvenome. (Branko Str. Škt ica) ј . Cl a > л Božić u Zloselima (Fra S. Šeremct) . Dojam sa trsatskog i ljubljanskog кот: ^resa. 0 Dr. Jozo Dujmušić i bosansko-hercegovač Franjevci. (Dr. J e le n i ć ) ..................................... . . . . 24 Historičko-geografičko društvo bosans. . Fra jevaca (Fr. J. Zvonigradski) Jedan zaboravljeni odgovor. (Mirko Jurkić Jesu li napadaji na privatni posjed opravdani (Dr. Bla­ žević) ......................................................................... 117 Još o plagijatorstvu Davorina Trstenjaka. (O. P. Vl^šić) 3 Jubilej 313.—1913. (Dr. B lažević)......................................... 62 Konstitucioni fratara trećeg reda sv. Franje. (Profesor A. S trohal)..................................... 37, 69, 98, 106, 125, 157, 174 K probelmu konkordata sa Srbijom. (Dr. Jelenić) . . . . 33 Kritika kritika. (Dr. Jelen ić)........................................................ 7 Moderni svetac. (Fra D. Z ubac)............................ 137, 162, 171 »Nepoznati bog« u Apostolskim Djelima. (O. P. Vlašić) 85, 101 Neronove žrtve. Guenot Mišura) 11, žf\ 66, Ш8, 121, ! 42, 159, 188 Pogjimo u Olovo. (Dr. B lažević)............................................103 Redodržavništvo Bosne Srebrene .........................................92 Religijozna skepsa i inosmjerni pravci u kršćanskoj Apologetici. (Urban T a lija ).............................................. 1, 17, 39 Sa kvarnerskih žalova na hrvatsko-slovenski katolički kon »res u Ljubljani. (Fra J. Markušići . . . 154, 169, 185 Ustoličenje biskupa Garića. (Dr. J e le n i ć ) ..............................54 LISTAK. Balkan u krvi Franjevca-mučenika. (Dr. Blažević) . . . 77 Da se ne bi zaboravilo. (Dr. B lažević)................................ Ш Dujmušićev »goli izvadak«. (F. Zippra) . . . 93, 111, 128, 146 Strana Hrvatski katolički konvikat u M ostaru.................................. 133 John Gerard. (G ančević)...........................................................48 Kakva sjetva, onaka žetva. (Dr. B lažević)...........................49 Književno Društvo Hrvatskih Franjevaca..............................128 Najnovija »Univerzalna biblioteka«. (Dr. Blažević) . . .164 Nekritična kritika ....................................................................30 Osvrt na prošlu godinu. (Miroljub P u k le r).......................13 Pogledi na belgijsko Pučanstvo. (G ančević)........................... 78 Pogled na historijsku evoluciju albaneške prosvjete . . 103 Protivi" li se iranievačka regula k u ltu ri?............................... 81 skupštine »Martića« u Sarajevu. (A. C .) .......................145 -Sa - — .----■' u (G ančević)..............................................27 od Ozaiiama. (Senior »M ilovana).................. 178 i reci 4 . ibljanskom sastanku (Fra J. Zvonigradski) 144 VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Ad limina apostoiorum ..............................................................166 iera Gjurgji.ike P vlo\ i ć .....................................................165 Almana’ .................................................................................... 182 'Antuno Sarajevu ...........................................................99 Banjalučki nzistorii ......................................................... 149 Eiskup Q a r i ć ................................................................................ 31 Bis; up — Carski dar crkvi s> Antuna u S a r a j e v u ......................................98 Dar Pijevu d r u š t v u ................................................................................149 Duns Š k otov ..a d e m ija ....................................................................... 182 Fra Anto Ćurić u m r o ...................................................................... 98 Fra Ilija O r š o l i ć ................................................................................ 149 Fra M aio C o s i ć ................................................................................ 167 F ranjevačka bogoslovija u S a r a j e v u ..............................................149 F ranjevačka gim nazija u V is o k o m ................................................... 149 Franjevačka ulica u S a r a j e v u ............................................................31 Franjevačke ulice u Banjoj L u c i .................................................... 149 Franjevci na P a l a m a ............................................................................ 31 Fra R adoslav G lavaš u m r o ................................................................134 G eneralov kom isar u redodržavi presv. Otkupitelja . . . 166 Hrvatsko katoličko akad. društvo „Hrvatska* . . . • . 196 Imendan p resv. biskupa M išića u M o s t a r u .........................135 Izjava gled e osnutka »Seljačke zadruge u Orašju« . . . 82 I z j a v e ..................................................................................................... 181 J z tabora katoličkih H r v a t a * .......................................................196 Javna z a h v a l a .............................................................................31, 167 Jukića s l i k a .......................................................................................... 182 Konferencija „Društva franjevačkih književnika" . . . . 19(1 Kongres B osne S r e b r e n e ............................................................... 31 Krizma u banjalučkoj b is k u p iji.................................................... 98 Kruh sv . A n t e ..................................................................................... 98 M ise »pro p o p u l o « ..........................................................................99 Molba na katoličku š t a m p u .........................................................149 �serafinskj Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 12. SARAJEVO, 15. PROSINCA 1913. Dr. Gjuro A rnold: Na badnjak, Jesenski su čari pali Zimskom snu na krilo; A da toga sn’jega nema Sve bi mrtvo bilo. Ali sn’jeg se vije, mota U čudesnom visu: Ko svatova pari b’jeli Na veselom piru Sjutra svi će puti Puni b’jela cv’jeta Da si noške ne uprlja Otkupitelj sv’jeta. (2Х9Л Fra J. Markušić: ; _ = = = Sa kvarnerskih žalova na hrvatsko-slovenski katolički kongres u Ljubljani. 3. »Svaka je protukatolička akcija borba proti hrvatskoj narodnoj snazi« — ovo bi morala biti prva tačka političkoga programa naših patriotskih stranaka. Jer lako shvaćam pojave kulturne borbe u slobodnim narodima i u narodima, koji su poli­ tički smireni, ali za nas je ta kulturna borba ne samo atentat na vjeru, to najveće blago čovjeka, već je i atentat na hrvatsku narodnu snagu i tko tu borbu unosi ili vodi, lako je shvatljivo, da je prvi neprijatelj naših prava, naše slobode i na­ rodne individualnosti. Borba proti takovim stran­ kama jest borba za narod. U nas u Bosni takovih stranaka nema; u sa­ dašnjosti dapače nisu ni moguće, ali iz toga ne bi smjeli reći, da nema ni pojava takovih; nije rano, da se već sada pripravljamo na burniju budućnost zauzimajući pozicije u č i t a o n i c a m a , u p j e vač kim d r u š t v i m a , g d j e s e v e ć s a d a m o ž e č u t i n e z d r a v i h n a z o r a , a po­ GOD. XXVII. znato je, da su baš te institucije duševna središta našega svijeta. Da moramo te pozicije još čvršće zauzeti u političkim klubovima, koji se budu osni­ vali, ne treba ni dokazivati; a najviše se treba pri­ pravljati na pojave liberalizma odgajući sebi u školama i u omladinskim društvima radikalan kršćanski podmladak, koji će se ili kao umnici u školama ili kao organizatori i birači ili kao budući političari i zastupnici boriti za našu svetu stvar. U tu nam svrhu osobito mora poslužiti naš »Naeda^«, koji je k a t o l i č k o p o t p o r n o d r u š t v o , te kao takovo ima pravo i dužnost, da od svojih štićenika iziskuje vladanje u kato­ ličkom duhu, u koliko je to moguće — kod srednjo­ školaca i naučnika moguć je strog nadzor, a k o d i š e š k o l a c a kao n a j m a n j a s t v a r m o r a s e t o z a p j e v a t i , da ne s m i j u p r i p a d a t i d j a č k i m ili p o l i t i č k i m antiklerikalnim organizacijama. Ovaj se zahtjev ne postavlja u ime kakve umišljene klerikalne najezde, već u ime vjere, djačkoga zdravlja, narodne budućnosti — i našega novca. Mi se ne smijemo obazirati na eventualnu viku, da bi ovaj zahtjev bio nesavremen, jer je novac naš, te imamo pravo dijeleći svoj novac držati se nazorS, da se savremenost ne zastoji u zanema­ rivanju knjige, u klatarenju, u podivljanju vjer­ skoga čuvstva i t. d. Budući pak imademo djačkih kandidata za štipendije i potpore daleko više, nego što »Napredak« ima raspoloživih novaca, razumivo je i to, da nije dobro davati štipendije ili pot­ pore onim djacima i naučnicima, koji su to drugdje uživali, pa se pokazali nevrijednim toga; jer bi time odgajali inteligetni proletarijat. Bogu hvala, dosadanja je uprava »Napretka« uvijek nastojala biti na svome mjestu! Megjutim sve, što sam rekao u cijelom ovom odsjeku, nije ništa novo; s v e samja ovenazorejošopširnijeraz1 o ž i o u »S e r a f. P e r i v o j u«, g o d. 1906. (str. 26.) p o d n a s l o v o m : » H r v a t s k e č i t a o n i c e u B o s n i i g . 1908. (str. 124.) p o d n a s l o v o m : »Nešt o o n a š e m r a d u u B o s n i«. »Mi moramo dobiti svoju literaturu«. Cim potisnemo »Groš« liberalni iz javnoga života, dobit �186 Вг. 12. — »SERAFINSKl PERIVOJ« 1913. ćemo i svoju literaturu; ali ćemo teško moći pro­ biti liberalne redove, dok ne dobijemo jaka utje­ caja u javnom duševnom životu —- t. j. u knji­ ževnosti. Dobiti jaki utjecaj u književnosti i svoju literaturu imati, to nije jedno. Jaki utjecaj samo je put do svoje literature. A kolikogod mi imali snažne literalne mladosti, dok je ona razasuta, dok nema svog književnog središta, svog jakog knji­ ževnog časopisa, koji će primati samo dotjerane književne stvari i primjerene nagrade dijeliti, naš se literarni rad ne će vidjeti i utjecaj će nam u javnom duševnom životu biti slab, pa nam ne će mnogo koristiti ni političke novine, jer nemamo svoje literature, Što je duševna hrana i srednjo­ školskoj i visokoškolskoj mladeži; dosljedno ne ćemo imati ni svoje mladosti, jer će se ona opajati duševnim proizvodima naše antireligiozne k-1;: ževnosti, a tko nema svoje mladosti, nem • ' budućnosti: dakle mi bi prije sveg? morali nasto­ jati, da dobijemo svoju Hteratuni, i to najprije svoj jaki književni časopis kao nužđ'm preduvjet naše literature. Tako je i stari »Vi najprije postao a oko njega su se kupili ici, koji su kasnije evnost. Takav bi stvorili hrvatsku modernu ne polih 2 novine, časopis bio potrebitiji nego Neki to poimaju, ali vele, mi jo? nemamo dovoljan broj katoličkih knj a će katolički književnici padati dblak^, a ne da naše radnike oko ih treba odgojiti kupeći du jednog jakog književnog časopha^ koji bi mogao dijeliti honorare dajući tako trajna pbticaja za in­ tenzivni književni rad i osiguravši tafro možda gdjekojeg našeg književnika, da se ne mora baš prebijati u službi od »nemila do nedraga«, već da se mogne prihvatiti i laganijega posla nalazeći u honorarima dovoljno nadoknade — ili možda posvetivši se kod uredništva naših časopisa ili kao feljtonista kod naših političkih novina posve samo književnome radu, kao što takovih primjera vi­ dimo na strani naših liberalaca. Trebamo dakle jedan naš osigurani književni časopis, koji bi svoju čvrstoću temeljio više na snažnu ugledu, nego li na našoj samilo.snoj zaljubljenosti! Takav bi nam časopis dapače bio daleko potrebitiji, nego li za­ snovana naša enciklopedija, koja je uistinu potre­ bita, ali za naše današnje okolnosti, gdje ni beletrističkog časopisa nemamo, čini se više zamišljaj idealizma, nego li osjetljive nužde. Neka se ta en­ ciklopedija izda sutra, ona će ipak unići u malo naših kuća, jer smo siromašni, i za tako skupu knjigu još slabašne uvigjavnosti. Mi hoćemo da počnemo polagati temelje radikalnih kršćanskih nazora najprije od mladosti — toga temelja naše budućnosti, a baš je ta mladost najsiromašnija; i daleko bi više uspjeli osnutkom ugledna beletrističnog Časopisa, nego li enciklopedijama. Da. ali kao da se čini, da je naša glavna sila, naš generalni stop, okrenut na drugu stranu, a uspjeh neprija­ teljske baterije počiva na tome, što je zauzela po­ zicije {ako je slobodno vojnički se izraziti) naše beletristike, i pokriva zalegje svoje tim snažnim kascmatama. Još su daleko od pomisli, da uzmaknu, jer mi pretražujemo po okolici, gdje nije moguće otkriti neprijateljskih glavnih pozicija. Re­ flektori naši s toga razloga ne uspijevaju, a ja bih veoma sretan bio, da kao prosti infanterist, u imetku baš nikakva šarža, mognem steći priznanje, kako sam otkrio neprijateljske pozicije, pokazao :or našim redovima, kuda će jurišati — ili moviše: da sam i paklenim strojevima libe­ rala^ ' Je povadio na taj način, što bi ovim re­ cima uvj rio rfcše mogućnike, da davaju za naš beletristični , isopis, t. j. za one, koji su željni pravih kršćanskih iazora u hrvatskoj književnosti — za tu najdražu djecu i siromahe cijele kraljevine tske, ne 1 lanie dražu biskupima hrvatskim od grada Zagreba, kojima pred 2— 3 godine od šale pade 109.000 K, da i nama dakle daruju barem n manji <ar, Čini se mnogo novca, ali o pravo iskati, jer se sa našim kršćanskim lima držimo ravnopravnom djecom naših bi­ skupa, punih apostolskoga duha i ljubavi! »Mi i Slovenci moramo postati jedan narod« (reče Grgeč). Mi smo uistinu jedan narod, ali naša stara i nikad oplakana psiha ne da nam toga pri­ znati. Mi smo jedan narod, te bi otale morali po­ vući i konzekvencije, da učinimo, neka nam je i jedan književni jezik, bez čega je ideja našega je­ dinstva samo zveka praporca. Megjutim to naše jedinstvo ne bi služilo interesima nijemstva, pa će austrijski Pangermani uvijek naći sredstava, da taj naš rad ometu. Kod nas će uvijek biti robe na prodaju. Eto već naši liberalci za tu ideju hrvatskoslovenskog jedinstva slabo mare, jer da se u tome krije »klerikalna pogibelj«. Kao da bi ta »kleri­ kalna pogibelj« bila ne znam kakva ogromna kola, te bi na prolazu iz Ljubljane, kroz Zagreb na Sa­ rajevo i Spljet mogla nekome satrti mile i nježne papčiće. A takve će se robe naći i kod Slovenaca. Jedno samo stoji, da smo mi i Slovenci jedan narod -- još za sada samo sa jednim jezikom i рб (lV* jezika). Slovenci naime malo imadu srednjih škola ša svojim nastavnim jezikom — sve njemački. 1 u nadbiskupovoj gimnaziji u Gorici njemački je �Sa kvarnerskih žalova na hrvatsko-slovenski katolički kongres u Ljubijani. 187 jezik nastavni. Šteta i nešto začudno! Očevidno, stva! O sveta, o lijepa i tajinstvena noći, o blago­ da se Slovenci mogu odhrvati njemačkoj nasilnoj slovljena noći! Mir, zadovoljstvo, sreća i utjeha zavlada kulturi samo pomoću Hrvata i hrvatskog jezika. Oni nemaju ni školskih knjiga na slovenskom je­ svijetom. Ljudstvo zahvaljuje Bogu Ocu na tako ziku, te sve da hoće, ne mogu svojih srednjih velikom i neprocjenivom daru: na Božanskom škola slavizirati, dok ne prime hrvatsk-i jezik i Spasitelja, što mu je poslan, da ga spasi i usreći. hrvatske školske knjige. Oni već tih knjiga nešto S velikim ushićenjem i dubokim strahopočitanjem upotrebljuju; tako čitaju u školama narodne pjesme hvali Boga i onaj sretni čas; onu svetu noć, kad na hrvatskom jeziku. Za njihovu djecu hrvatski se je rodio — ------nastavni jezik u školama ne bi bio nimalo teži, nego što je našim kajkavcima taj isti književni jezik. — Došao Božić . . . Na Kupresu snijeg Lijepo je ideju toga hrvatsko-slovenskog jedinstva u jeziku provodila hrvatska franjevačka provincija, zapao velik, kako zna samo tamo pasti. Zima že­ kad je bila zajedno sa slovenskom franjevačkom stoka, buri za čudo ni traga, samo hladni vjetrić provincijom. Oni su imali dva novicijata, te su malo lahori. Drvlje puca od studeni. Nebo je za­ hrvatske novake slali u Sloveniju, a slovenski su strto maglom, pa se ne vide sjajne zvijezde. novaci dolazili na Trsat. Tako sam vidio, da svi v > m e je tako tmurno i žalosno, da čovjek osjeća stariji slovenski Franjevci znadu dobro hrvatski, neki dosadu. Svuda vlada mir, a tiha noć je razaTrebalo bi dakle raditi, da se provede prva tacKa strfa ^Voje velo po svoj zemlji. Na jednom se oćuti tamo u selu vesela četa hrvatsko-slovenskog jedinstva, t. j. jedinstvo je­ zika; inače je postavljeno sve na labave noge. Ta, pobožnih \ršćaha: spremaju se na polnoćku . . . eto Dalmacija i Bosna sa Hrvatskom imadu isti Pomisao, da se je ove noći Spasitelj rodio, najezik i posve istovjetne državre težnje, imaju da- punjuje svako srce veseljem i radošću. Polnočka! pače i kraljevu zavjernicu, pa ipak sve teško ide! . . . pa Božić! Го su mile, to su slatke riječi. Manimo se ideala, koji nemaju makar kozjih nogu! Pobožni sv ije^ ide u grupama po ovoj stu­ denoj noćL po smrzlom s gu. Studen ih ne smeta. U rukama Iržc baklje, da vide, inače — zlo: svi i zalutali. Čuješ ih, govore o Bogu i Božiću. Katkada se i zapjeva, a veseli se glas razFra Stanko Šerem et: liježe po toi tmurnoj i mukloj okolici. Na licima čitaš blagi smiješak, a na usnama titra blaženi Božić u Zloselima 1803.*) smijeh. Studen ih ne pometa ni najmanje; oni gore, a gore vrućom ljubavlju prema Novorogjenom. Vjekovi su i vjekovi očekivan. ш Crkve nijesu imali, nijesu je smjeli ni graditi: nog i od Boga obećanog S pasiH h . Ljudstvo čeznulo za Njim; zemlja Ga uz/Pala i plakala. U branili im Turci. Sakupili su se u štalu nekog po­ Njem gledali svoga Otkupitelja i Soasitelja, koji će božnog seljaka: prava slika one štale, u kojoj se ih izbaviti iz okova njihovih grijeha; koji će ih je Spasitelj rodio. Misa je započela. Štalom se ori ona stara: podignuti iz dubokog pada i pokvarenosti, u koje »U se vri me godišta«. Pa, Bože moj, da nije nje, su pali. I osvanu jednom toli željeni dan! Svijetu za­ kakova bi bila misa, kakov Božić? Po starom blista novo svjetlo. Ono prosipaše svoje zrake po običaju drže se u rukama goruće svijeće. Toliki svoj zemlji, prodiraše i u ljudsko srce. Dan sinu ih je broj, da bi rekao: štala gori . . . Župnik propovijeda o rogjenju Isusovu, o s bajnog i čar nog Istoka. Iz Betlema dogje, za Božanskom Djetetu, o nedokučivom i velikom kim su ljudi toliko čeznuli, a proroci ga proricali. Rodio se je u Betlemu, u siromašnoj štali, u stu­ Otajstvu. U srcu slušatelja bude se sve jače i jače pobožna i sveta čustva. Lijevaju se radosnice suze denoj, mrzloj noći. ч - »Slava Bogu na visini, a mir lju­ od velikog ganuća. Sluša se i razmatra veliko Otajstvo. Sve se u duhu zanijelo u onu sretnu, dima na zemlji!« zvuče i šire se po svoj zemlji ove mile popjevke nebeskih duhova. O veselih, o utje­ blagoslovljenu i svetu noć, kada se Spasitelj rodio. ši vih glasova! O sretnih ljudi, o nedokučivog otaj- Na licu svih izgledalo kao da Ga tu prisutna gle­ daju. Njihove misli, njihova čustva bave se samo *) Istinitost dogagjaja Jamči izvješće fra Grge llijića poslano sa Spasiteljem. Srca njihova dršću, a usta šapću ц Rim. Vidi dra. Jelenića Izvori za kulturnu povj st, str. 94. �188 Br. 12. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. tihe i slatke molitve. Stajali kao izvan sebe, kao, da nijesu na zemlji, nego na nebu. Zaboravili na sve svoje bijede, muke i nevolje i na strah, koji im Turci zadavahu. Svjetlo mnogobrojnih svijeća bacalo je otsjev gore na slamom pokriveni k ro v .----------------------- »Jao nama izgorismo; štala se je zapalila, a krov već gori!«, povika s dvora jedna starica, koju je odsjev prevario i mislila da u istinu štala g o ri. . . Na krik i zapomaganje nastane velika zabuna. Sve se stiska na dvor. »Zatvorite vrata, da vjetar ne prouzrokuje veći požar« — povikaše oni, koji su izašli. A kada se zatvoriše »nastane još veći nemir, zabuna, vapaj i jadikovanje«. »Turci su krivi, da su se vrata zatvorila; oni su podmetnuli vatru, da mi poginemo!«-----------Ni kada su se potušile svijeće, nijesu mogli upoznati, da vatre nema. Svatko bio pri prijašnjem strahu. Silom se navaljivalo na vrata. Kada nijesu mogli izaći i otvoriti vrata, noktima kopali zemlju. Drugi razvale krov i iza ju. Napokon se i vrata otvore, a tada nasta јо^ veća stiska. Svatko želio, da čim prije izagje. Kad izašli, imali su što vidjeti. Dva dječaka od 12 godina, dvije djevojke od 15 godina i dvije mlade žene (od 1 jih je jedna bila noseća), satrte i zgnječene. ppštp ih župnik odrešio od grijeha, poslije pola sata umrli. Brzo se ovaj žalosni dogagjaj raširio. Tur­ cima došla lijepa prigoda, da oglobe bijednu raju. Ne tražeći ništa, kako se dogodilo, krivnju svale na misnika. To su već predvidjeli dobri Zloseljani, pa misnika na vrijeme najprije sakrili, a onda ga turili u samostan. I ragje su plahti 4600 tor., a mnogi se i raskućili, nego li svoga »ujaka« izdali. Tolika je bila ljubav Zloseljana prema Djetešcu Isusu i Njegovu namjesniku. Djetešce im je tu po­ stojanost platilo. — ------Tmurna i tužna bila vremena, u kojima su živjeli — naši stari . . . Živjeli su u vremenima, kada je najveći neprijatelj kršćanstva vladao, kada je ugnjetavao i gnječio bijednu raju. Živjeli u bijedi, siromaštvu, strahu i bojazni za svoj život. Pa ipak opažamo u njima nešto, što nas zadivljuje, što nas veseli i tješi. Mi se divimo njihovoj ne­ ustrašivoj i nepokolebivoj vjeri, koja ih tješila, hrabrila i jačila u njihovim patnjama, bijedama i nevoljama. Njihova stalna i čvrsta vjera činila njih najvećim junacima u vjeri; činila, da su svi bili zadovoljni i da su imali mir i utjehu svoga srca. G. G uenot: = Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). (Svršetak.) U večer poslije ovoga razgovora, otrgoše Koraliju od njezina siromašnoga stana i nesretne joj i očajane djece. Kad su ju na sud dovukli, tu odvažno prizna Isukrstovu vjeru; bila je na smrt sugjena, poslije no je, bez da se tužila, prošla kroz užasne muke. Ona umrije, moleći se Bogu, da joj mužu bude milostiv i da ne dopusti, e joj djeca budu žrtvom svjetske pokvare. Želje su mučenice bile dijelom uslišane. Djecu joj primila jedna kršćanska obitelj, kojoj ih povjerila jedna robinja Marka Plaucija, a da Veturij ni znao nije. On ni­ malo nije žalio, što ih ponestalo. Brzo su zemlju vila i otišla svojoj majci u slavu nebesku. ^Kršćani su, pod udarcem neprestanih pro­ gonstva, tražili, kako bi se krvnicima i potpunom uništenji. zmakli. Jedni su ostavljali Rim; drugi tražili utočišta po oredgragjim i po skrajnim okruž­ jima grada; a treći su napokon živih u katakom­ bama. Savjetnici su cesarevi, s druge strane, na ove opreznost odgovarali uregjujući uhodarenje i dostavljanje na najrazgranjenijim osnovama. Na zapovijed je Tigelinovu Veturij trkao po pivni­ cama, njemu dobro poznatima i kupio najnižu če­ ljad Rima: propale oslobogjenike, gragjane, po­ dane svakome zlu, tugjinske skitalice, izmet ljud­ stva, koji su pribjegli u prijestolnicu svijeta, da se tu puste po miloj volji zloći i pokvari. Sa zlatom prefekta pretorija kupi čankoliz mnoge radnike, a ovi se prihvate jedinoga im posla, progonjenja kršćana. Veturij, prama Hermovim naputima, pokuša iz nova zaigrati ulogu himbenoga brata uvlačeći se u kršćanske skupštine. To nije bilo lahko; nego nesretnjaku, sredstvom prevejanosti uspjie doći do obavijesti; znao je, da su kadikad založili kršćani i njihovi poglavari u jednu osamljenu kuću, na drugoj obali Tibera sagragjenu. To je njemu bilo dosta. On je noću i danju ovaj stan uhodio i napokon jedne večeri bude u nj uveden. Tu nagje mnoge stare znance, izmegju ostalih Marka Plau­ cija i Pomponiju Grecinu. Marko je prilično poznavao prokletu ulogu Veturijevu; znao je, kako nikad nije imao namjere postati kršćaninom, kako je zlorabio Filoksena, pa ga onda prevario, pa kako je bio odurni poslovač Tigelinov i Hermov. Mladi svećenik više nije mo­ gao sumnjati u vjerodostojnost točnih kazivanja, �Neronove žrtve. 189 Uzmaknu korak i htjede uteći Marku; ali, on da čankoliz nije bio jedan od najopasnijih neprija­ telja vjernika. Videći ga nenadano u jednoj tajnoj ga na njegovome mjestu pričavla dodajući: »Još se čas ustavi, nesretniče; jer svega ni­ kršćanskoj skupštini bio je na čistu, pa je nekako siguran bio, e je došao samo radi izdaje. Prije sam rekao. Što ćeš sa mnom?, upita čankoliz, krještećim nego je Veturij mogao upoznati nazočna lica i dok je još na pragu dvorane stao, čekajući, da ga se, glasom. kao i nekoć pusti, Marko je dao nekakav znak. Ovoga časa iznosim dio optužbi, koje će Onoga časa vjernici se raspršaju, dvorana opusti, proti tebi odlijegati na sudu Božjem, ako se ne a čankoliz ostade sam pred mladim svećenikom. pokaješ i ne učiniš pokoru. Nečovječni oče, svojim Ovaj se odlučno primaknu himbenomu bratu, upre si opakim životom prije vremena otvorio grob ne­ u nj oštri pogled, s kojim kao da mu je u dušu pro­ jakoj djeci; ona su od bijede pomrla. Kreposnu si dirao i reče mu: Koraliju, svoju ženu, predao krvnicima; ona sada »Što dolaziš ovamo, Veturije? Tko te šalje na nebesima uživa pravednu nagradu, zasluženu svojim zaslugama. Zatim si zapustio i ostalu djecu, megju nas? — Ja sam sam po sebi dočuo, odgovori ne­ koju je jedan od nas radi milosrgja primio. Što se je s mojom djecom dogodilo? upita sretnik; htio bih se sa svojom braćom moliti. Mi, tvoja braća! viknu Marko, ne mogavši Cv. Bog ih je odalečio od tvojih hrgjavih iz­ pridušiti svoga ogorčenja. Nego, on se naglo zaustavi, pusti bolni uzdah gleda 'Гtvojih^ bjesnila; on ih je k sebi pozvao. Sade ie nastao muk. Kroz to se je na čankoi prihvati: »Jest, mi ćemo se s tobom kao s bratom vla­ lizu mogao opaziti neki nemir; ali to je bilo u času dati i mi ćemo ti oprostiti, jer .ako Gospodin na- njegova zaborava: on upre u Marka smihoni po­ regjuje, premda tebe vodi svtna, da nam daruješ gled, kao da mu prkosi. Judin cjelov i da nas na smrt predaš«. »Još posljednju riječ, reče mladi svećenik Čankoliz je htio prosvjedovati i kazati, da štićeniku ustavljajuci ga, dok se okretao, da ode. Danas, Veturije, ti tražiš pustošiti vinograd Go­ ga mladi svećenik vrijegja: Marko ga prekide. »Ja te poznam, proslijedi. Ti si po Rimu vo­ spodinov; nego, mi te se ne bojimo. Dan će Bo­ dio čete palikuća. Tebe je za .to Tigelin platio. Od­ žanske osvete tebi zazvoniti; po tvojim djelima plaću ćeš primiti. Sada možeš ići, puštam te slo­ govaraj: je li istina?« Veturij je mučao i objesio glavu pod težinom bodna«. ove izrične optužbe. Nije to trebalo dva puta Veturiju reći; on »Ti si još tužio Pavla, onoga velikoga prija­ odatle ode, ne znajući od ljutine sobom vladati. telja Kretova, kao da je ulazio u Pisonovu urotu. Prvi je to put bio, što se je osjećao plijenom strasti Cesar mu je, uvjeren plemenitom i rječitom apo- žešće od one za pijankom i za novcem. Zakle se, stolovom obranom, onoga dana oprostio. Što da će Marku skupo platiti gorki nauk, što no mu govorim izraz je najtočnije istine. Moreš li opro- ga upravio. vrgnuti moju tvrdnju?« »Sve sam dosad radio, mrmljao je on vi­ Čankoliz je još mučao, svladan i poražen sokim glasom, na račun drugih; od danas ću unapred na svoj raditi. Osvetit ću se na sjajni način«. ozbiljnim Markovim glasom. Poleti Tigelinu, gdje nagje i lierma. Oslo»Tvoj muk, priuze svećenik, potvrgjuje moje tužbe. Ovo nije sve; nisam svršio. Nezadovoljan, bogjenik, videći ga tupa pogleda, blijeda i izvan što si se sa zlodjelima okaljao, još si ruke kvasio svijesti nije na prvi mah znao ni misliti. Pa, pošto u krvi naše braće i njih tužio, kao krivce požara, je čankoliz stao bez glasa: koga ste ti i tebi dorasli upalili. Skupo se je tvoje »Što ti je, Veturije?, upita ga. Odakle sada tužbe platilo, to znam. Ako si se prodao, uvjeren dolaziš? sam, da se radi o velikoj nagradi. Sada lako raJedan sam posao opremio pri nastupu zumiš, za što me je začudila tvoja pojava na našoj noći, pa se žurim, da ti ga saopćim. skupštini i za što te ne možemo na nju primiti«. — Sudim po tvom izgledu i po tvom glasu, Tigelinov je štićenik ublijedio pod upaljenim da si bio u pogibelji. — Nije to, što hoću, da kažem; namjerio sam Markovim pogledom. Upalo mu lice i skrajna sme­ tenost u držanju odavalo je njegovo poniženje. se na jedno znamenito otkriće. M �190 Вг. 12. — »SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1913. — Radi li se o kršćanima? — Da, poznajem jedno njihovo skrovište, jer sam sam u njemu bio. — Gdje je to zaklonište? Brzo govori, da po­ šaljemo vojnike! — Najprije čuj me; nisam svršio. — Što još ima? Kaži bez razvlačenja; vri­ jeme je dragocjeno. — Otkrio sam, kako ti kažem, kuću, gdje se sakupljaju kršćani; nego mene su prepoznali prije nego sam mogao znati, koji su stvorovi tu bili, osim samo jednoga. — Bit će, da nijesi bio oprezan. — Protivno; mislim, da sam bio spojio raz­ boritost sa sposobnošću. — Ostavi sitnice, reče nestrp'jiv Hermes; dogji na čin i pripovijedaj mi, što si opremio. — Prikazao sam se, kao kršćanin; uvo^jH«; me je odmah bez poteškoće pustio. Onda si uspio? — Ne, ja sam se nasukao. Ov )ga sam ti časa rekao, da nisam mogao upoznati tko je u toj kući bio, osim samo jednoga, s којил sam i govorio. — To mi izgleda čudnovato. Tko ti je mogao smetati, da gledaš, kad ti je uspjelo imut?1* ući — Ustavilo me se na pragu dv ne, kao himbenoga brata i kao uhcdu«. н Na te riječi Hermes udari u kr teći smijeh i s njim pomete čankoliza. »Ne znam, prihvati, što je moglo biti smiješna u mome neuspjehu. — Varaš se, Veturije, priuze Hermes sve jednako se cereći i ispitujući uvrijegjeni izgled svoga druga. Kad te ne bih poznavao, rekao bih, da nisi duhovit. -— Kako to? zar se nemam razloga ljutiti na tvoje šale? — Što! nećeš, da se nasmijem tvojoj neču­ venoj priprostitosti! Zar ne znaš, da se dva puta ista zvijerka ne lovi u istoj stupici? Kad se ne­ oprezno obuče janjeće runo, da se ugje u tor, onda je pogibelj, da te raspoznadu. — Ele megjutim ti si me svjetovao, da radim, kao što sam i radio. — Jest, priznajem to. Nego tvoj je posao bio, prije no si se prikazao, izvijestiti se, ima li u skup­ štini lica, kojim si poznat. Nisi mi kazao ime čo­ vjeka* što no je tvoje osnove osujetio. — To je Marko Plaucij. — Na to sam mislio. —- Pa, ja sam se zakleo i opet se kunem, treba pod svaku cijenu, da on moju ruku osjeti. Neću mira imati, dok ne bude uhvaćen. Veoma dobro. Osvjedočen sam, da će ti naš gospodar Tigelin skupo platiti takov lov. — Ovoga puta, bio plaćen ili ne, radit ću, što budem bolje mogao, ja ti obećajem. — Ja te ne mogu no sokoliti u takovome poduzeću. Kako ćeš raditi, da se nesmetano Marka dočepaš? — Pridružit ću mojoj osveti mnoge moje su­ radnike. Nećemo se posla ostaviti dokle ne uspi­ jemo. — Onda, priuze Hermes nekako u šali, s bo­ gom za sada pivnice i vesele noći sa veselim druvr.v im r! Kad bih morao, ne kao do sada, živjeti cijela godinu dana o crnom kruhu smočenu u kva­ sim, ja ci uspjeti. — J .- ačkrdakle, Veturije; dobra sreća! Ja te neću smetati. Hermes se je mogao osloniti na čankoliza, e će nanjušili kal ov trag. Veturij je bio izvrstan lo­ vački pas pušten- u potragu za kršćanima. Uboden doživljenim poniženjem i zaoštren strogim Marko­ vim govorom, stup u borbu; za to upotrebi svoje sramotne suradnike. Dan i noć, bez odmora i bez sastajanja s njima je oblijećao po ulicama Rima, pretraživao sumnjive stanove, pa pohagjao kuće i po samim pregragjima, pa napokon i one seljačke po okolici. Napokon, poslije dvije sedmice ne­ umornog istraživanja, Veturij uskliknu u divljem veselju, kao tigar, kad zaskoči na dugo vremena željeni plijen. U jednoj kolibi, što no gledala na Sveti put, otkri Marka Plaucija, koji je tu došao, da utješi na smrti jednoga nevoljnika. Premda je mladi svećenik u drugom odijelu došao, jedan ga je rob prepoznao i požurio se dojaviti ga Veturiju. Majka mu, Pomponija Grecina, bila se povukla u Tuskulum u nepristupačno skrovište. Plemenita i odvažna gospogja ljubila je svoga sina u Hristu i njemu ga velikodušno darovala, pa se nije otezala s njim rastati. Znala je ona, da Marko, svećenik Gospodnji mora za svoju braću živjeti. Kad se je imao u Rim vratiti, rekla mu je s Bogom, osjeća­ jući unapred, da ga više neće na ovome svijetu vidjeti. Pomponija je bujne suze prolijevala i dugo ga u svome zagrljaju držala; ali nije ova časna kršćanka htjela slabiti srčanost svoga sina. Da­ leko od toga, ona ga sokolila na polasku, da veliko- �Neronove žrtve. đušno i bez straha vrsi svoju svećeničku dužnost, pa ga i glave stala. Marko Plaucij uhvaćen, bi u vojničkoj pratnji najprije doveden k Tigelinu, koji je obnašao službu sudca ili pretora, kao i onu prefekta pretorija i za­ povjednika noćnih straža. Veturij je bio tu, da se naužije svoje osvete znajući dobro, da će Tigelin predati na muke kršćanskoga svećenika. Nego, Neron, čuvši često pripovijedati o mladom patri­ ciju, ovu je žrtvu po izbor za se pričuvao. Tigelin zato naredi, da se Marka vodi pred cesara, stalno s nekom žalošću; jer zvjerski starac uživao je u stavljanju žrtava na muke. Kad bi drugi kazne odregjivali ili ih ublaživao, gubile su cijenu u nje­ govim očima. Kad je Marko došao, Neron je bio u sjajnoj dvorani, koja je gledala na trijemove Zlatne Kuće; više mu prijatelja bilo oko njega, pohlepni željom da vide mladoga patricija, kao svećenika Hristova, naime svećenika one je osugjivala zloće, sramote i p onoga doba. Tigelin dogje. 1 sje ovaj je upirao svoj divlji pogle veselja, na Marka: »Napokon smo, reče, skrovište, neprijatelju Rima i rati Ja nijesam neprija Marko s plemenitim uvjeren se mora domovina ljubiti. J krijepost procvate. . Prva je krijepost si Neron. To nas, cesare, naša vjera uć zapovijeda pokoravati se vladaru s se naredbe ne kose sa savješću. — Ne poznaš li sami zakon savjesti? kriknu Tigelin, on je volja cesarova. Mladi se svećenik ne udostoji odgovoriti pre­ fektu pretorija; pače ni očima ga ne pogleda. »Marko, prihvati Neron s nekom proračunanom slatkoćom, koja je bila u opreci sa izrazom njegova lica, odreci se kršćanstva, progji se tugjinskih praznovjerja, pa ću te obasuti častima i bogatstvom i udijelit ću ti odlično mjesto inegju najboljim mojim prijateljima. Slabo se brinem za častima, cesare! od­ govori mladi svećenik dostojanstveno, a još manje za bogatstvom, koje nam život izmiče. Ne ćutim ni malo sposobnosti za odlike carskog dvora. Sto se moje vjere tiče, ona mi draža od svih dobara; volim joj nego ičemu na svijetu, više nego životu. 101 — Mlad si, Marko. U tvojim godinama, pro­ misli, budućnost je daleka, a tvoja može biti sjajna; ne žrtvuj je sanjarijama. — Cesare, ovdje sam pred tobom kao branič istine. Ja čeznem za neumrlom srećom, uzvišenijom i sjajnijom od one, o kojoj mi govoriš. Smrt nema ništa, s čim bi me uplašila; ona je dobitak učenicima Hristovim; ona ih stavlja u posjed neuvehle krune. Neron, ne uzdajući se slomiti ovu visinu go­ vora, izreče smrtnu osudu i naredi, da mladić od mača pogine. Nego, prije no će iz dvora izaći, Marko dade znak, e želi govoriti. »Cesare, reče sa nadahnutim glasom, ti si <jao pogubiti poglavare Crkve i odabranike Gospoti si skvasio tvoje ruke u krvi vjernika, , . 7 - aya, ' ojih Kim nije bio dostojan; mjera e je' ’V prevršila. Svijet, poslije no te je četr­ naest goe., trpio, od tebe će se odmetnuti. Dan je blizu i п, ćeiJožja osvetiti tvome životu zlo­ djela, s kojini si se okaljao . . .« Nisu -ga^pustili da svrši, nego su ga vukli i avljali. Kac’ su ^а doveli izvan grada, ne­ daleko i m est: je sv. Pavao primio mučenički vijenac tu- Mi 'о junački svrši svoju žrtvu. Njegova je potoerna majka, poput one Mahabejpca veselila, f/au je čula za njegovu drago­ cjenu smrt. Om je sama htjela pokupiti svete ostanke svoga plemenitoga Marka i stavila ih je kod svoga m užari grob Plaucija. Junačka "je žena deset godina živjela poslije svoga sina, koga je toliko ljubila i koga je dva puta vidjela gdje se ragja, prvi put svijetu, a drugi nebu. U svojoj samoći, mogla je vidjeti strašnu kaznu, kojom je Bog udario prve progonitelje svetaca. Neron je. doista, bio na svrhi svoga groznoga života. U trideset i drugoj godini života obišao je čitavi krug zloće i djelom proveo strahote, što no ih grčke basne pripisuju nakaznim licima. Dok je u Rimu razmišljao o mnogobrojnim zločinima, iz­ nenada doču, kako su Sulpicija Galba, prokonsula u Hispaniji, pozvale u Galiju odmetiiute legije i tu ga carem proglasile. Neron se je bio toliko s vlašću istovjetovao, toliko drzovit bio i toliko se sve do tada sa nevjerovatnom bezobraznošću igrao ži­ votom gragjana, a da mu se ugled ni malo ne drmao, niti se je s početka moglo misliti, da bi bio moguć sličan pokus. Senat ga smjerno molio, da dogje u Rim i tu uredi obranu, rugajući se od- �192 fe. 12. — »SERAFINSKI PERIVOJ* — 1913. govorio, da ne može u grad doći, jer ga boli grlo, pa da bi put mogao nahuditi njegovom lijepom glasu. S dana na dan vijesti su sve teže bile, pa inu trebalo na v rat na nos odlaziti. Kad je došao u Zlatnu Kuću, okružio se sa svojim prijateljima, a megju njima bio Tigelin u prvom redu. Nerona, onoga časa, kada mu carstvo i život bilo na ža­ losnoj kocki, bila strahota pogledati; svi pakleni bjesovi bili su na njegovu licu uslikani i davali mu grozni izraz. Iznijevši ozbiljnost položaja, obrati se pre­ fektu pretorija: »Koje je tvoje mnijenje, Tigeline?« zapita. Prefekat, u strahu jednako, da ne omrzne sa­ dašnjem gospodaru i da se ne zamjeri onome, što je mogao Nerona zamijeniti, odgovori nekako bez okolišavanja: da je visoka cesareva mudrost do­ voljna naći način spasa. »E, dobro! evo moje osnove, priuze Neron sa paklenim posmjehom. Poslat ću, da se pogube svi zapovjednici, jer su oni sukrivci sa Galbom ili mogu biti«. Tigelin ih je htio više opra/dati, za koje je znao, da su vjerni. Neron g? neustrpljivo prekine: »Imadeš li što drugoga predložiti? upita ga suhoparno. — Nemam. — Onda, pusti me, da proslijedim. Treba da svi prognanici ginu; stalno je, oni su moji nepri­ jatelji i žele mi nesreću. Za tim ću izdati naredbu, da svi Galji u Rimu, budu podavljeni; jer je nji­ hova zemlja ognjište pobune, bojati se, e s njom ne budu u sporazumu. Napokon će Hermes opet grad upaliti, dok ću ja s pomoću Lokuste na ve­ likoj gozbi senat otrovati. - Narod će možda mrmljati, plaho će Ti­ gelin. — Ako se narodu prohtije mojim djelima pri­ govarati, priuze Neron sa glasom, koji je drmao sa svim nazočnim, na nj ću nagnati divlje zvijeri u cirkusu«. Neron nije imao vremena, da izvrši svoje strahovite osnove, vjerne slike grozne mu duše. Jedva je sjeo za stol, u veče ovoga razgovora, sa svojim prijateljima, kad mu jave, da Galba ide na Rim. Odmah se diže, izvrne stol i razbi dvije ljubljene kristalne čaše: mislio je o bijegu; ali ga časnici i vojnici pretorija ne htjedoše slijediti. Po­ slije duge borbe, leže u postelju i zaspi. O ponoći se probudi ustravljen zlokobnim sanjama. Pretorijanci nisu više na svome mjestu; pa i sami ga Tigelin ostavio. U društvu s nekoliko oslobogje- nika išao je i kucao od vrata do vrata: nigdje pri­ jatelja vidjeti. Povrati se u svoju sobu: robovi i časnici odmaglili; postelja mu okradena; nisu mu ostavili ni zlatne kutije, u kojoj je bio od Lokusta pripravljeni otrov. Poludio od očaja, pa šalje po gladijatora Spilicija, da ga ubije; gladijator neće ni da se s mjesta makne. Ovdje ćemo pustiti, neka govori hladni ljetopisac Svetonij, jer je on opisao od same mržnje okrutnijim nehajem pošljednje Neronove časove. Pripovijedanje poganskoga povjesničara može stati bez tumača; ono osvjetljuje s nekim groznim svjet­ lom strašnu Božju osvetu proti prvome progoni­ telju svoje Crkve i ubojici svojih apostola i svojih svetaca. »Neron, veli, htjede se u Tiber utopiti, ali se ustavi; pa, pošto je želio nešto zabitnije mjesto, da se sabere, njegov mu oslobogjenik Faon ponudi svoju kuću izvan grada, oko četiri milje udaljenu, lzmegju salarijske i nomentomske ceste. Bio je bosonog u tunici; ogrnuo se s p e n u 1 o m za­ gasite boje (kabanica sa kukuljicom), stavi rubac na lice i uzjaši na konja. Pratila ga samo četiri čovjeka, a izmegju njih bio Sporo. Već ustravljen zemljotresom i munjom, što pred njim sinula, ču, poljem prolazeći, viku vojnika. Oni njega prokli­ njali, a Galbi klicali. Pače neki će prolaznik reći: »Evo ovaj svijet ide u potjeru za Neronom«. EPugi će ih upitati: »Kakovih vijesti ima u Rimu o Neronu?« Smrad na put bačene lješine prestraši mu konja; u tome skoku otkri mu se lice; jedan ga stari vojnik pretorija prepozna i pozdravi. Kad je bio na mjestu, gdje je trebalo s puta skrenuti, ostave konje u šikarju i u trnju, pa s putem na­ sutim trstikom sterući odjeću pod noge, Neron je teškom mukom dospio zidu iza zaselka. Faon ga svjetova, da se sakrije u jednu pješčaru, pa da čeka dok mu se priprave sredstva, da tajno u kuću ugje; on odgovori, da živ pod zemlju neće, ostade ondje neko vrijeme i s rukom se napi malo vode iz bližnjega mora. »Evo napokon, reče, Neronova pića!« Zatim baci svoju penulu, razderanu kroz šikarje i trnje, i povlačeći se i nogama i ru­ kama s tijesnom stazom, što no ju ispod zemlje proveli i dovuče se u najbližu sobicu i tu leže na postelju s jednim slabim dušekom i starim pokri­ vačem. I ako ga glad i žegja morili, ipak nije htio crnoga kruha, kad su mu ga nudili; ali napio se malo vruće vode. Svak zatim na nj navalio, da se što prvo izmakne zlostavljanjima, koja su mu pri­ jetila, a on dade, da se pred njim iskopa jama prama njegovoj veličini, naredi, da se, prama mo- �Neronove žrtve. gućnosti, priljubi nešto m ram ornih ulomaka i da se donese vode i drva, e se posljednja počast iskaže njegovim ostancima plačući na svaku riječ i po­ navljajući: »Kako velikoga umjetnika gubi svijet!« »Kroz to dogje jedan Faonov glasnik i zgrabi mu pismo; on pročita, da ga je senat proglasio držav­ nim neprijateljem i osudio na kaznu starih zakona. Zapita, kakova je to kazna? odgovorili mu, da osugjenik bez odijela mora staviti glavu u rašlje, pa da ga se tako bije sa šibama dokle ne umre. Prestravljen, zgrabi dva bodeža, što no ih uza se imao, ogleda im oštricu, pa ih opet sakri, pošto, govorio je on, zloudesni čas još nije bio došao; zatim je govorio Sporu, da jadikuje pogrebne na­ ricaljke, pa da prsa probode. Smjerno je molio jednog druga, da ga osokoli ginuti svojim primje­ rom; sam se je korio sa svoga kukavičluka. »Ali konjanici su već bili tu s naredbp.;!, da ga živa uhvate. Kad je čuo tapati nogu, viknu dršćući: »Konjski trk u propanj iznenada udari u moje uho«. »Napokon, s pomoću svoga tajnika Epafrodita, probode svoje grlo. Još je bio živ, kad Ш je došao centurijon, koji mu stade svojom odjećom ranu začipati i tako hiniti, kao da mu je došao u pomoć. Sve, što je Neron rekao, bilo je: »P re­ kasno je!« i »To je dakle prisegnuta vjernost!« U ovoj je riječi umro: oči su mu bile iz očnica iskočile i nepomično gledale, a to učinilo, da su kroz sve prisutne srsi prolazili«. M arkovo se je proročanstvo ispunilo; Bog je počeo Crkvu osvećivati. Sofonij Tigelin, zločinac, koji, poslije nego je Nerona naučio sve sitnice zloća i nedjela, izdao ga, pa bio malo kasnije primoran u šinueskom ku­ palištu samu sebi sm rt zadati. Sram otni Hermes i Veturij po naredbi Otona, cara od nekoliko mje­ seca, bili su ubijeni. P rav d a Božja u svoje je ruke uzela stvari istine; o n a s e j e s a m a o p r a v d a l a , kako b f s e “C rkva izrazila. Bog se je svijetu smilovao, veli jedan pisac; cesari i njihovi sukrivci umirali su, poput nemani, bez potom stva! rl L SS 0 . fra Lovro Mihačević: Pogled na historijsku evoluciju albaneske pro­ svjete. Prije 4 —500 god., kakovo je bijo u Evropi uopće zanimanje za knjigom, perom i naobrazbom, to znamo iz povjesti, a kakovu istom da zamislimo u Albaniji, koja je bila uprav onoga vijeka junačko lazbojište, ognjište, na komu je samo vatra gorila rata i krvarenja. 1 to je tako žalosno stanje trajalo sve do skorih vremena, da­ pače do jučer. Pa zato političke i vjerske borbe ometoše u prošlosti svaki rad, te nam iz onoga vremena ne preosta drugo, do koja rijetka starina. I ako se je Što našlo od književnog rada ili pokreta u Albaniji za ovaj rad, sve to ima se zahvaliti albaneskim iseljenicima u Italiji, koji se tamo ožariše za rodnu slavu te uz blagostanje, u kome se nalažahu, nastojaše probuditi svoj narod za prosvjetni rad i napredak. Njima bijaše sklona rimska propaganda, koja iz­ dašno pomagala Albaneze u njihovu književnom radu, štampajuć im knjige u albaneskom jeziku, da tako raširi i učvrsti katolicizam u Albaniji. I doista prve knjige štampane u albaneškom jeziku većinom su za crkvenu uporabu. Godina šezdesetih prošloga stoljeća, došavši mnogi talijanski fratri u Albaniju, nijesu imali gotovih knjiga iz kojih bi naučHi albaneski jezik. S toga su počeli stariji misionari pisati slovnice i male rječnike za nove svoje sudrugove u vinogradu Gospodnjem. Tako je o. Fr. Rossi da Montalto izdao opsežnu slovnicu i rječnik talijanskoepfrotski. I prija je bilo učevni i marni ljudi za albanesku književnost, ali su ti gotovo svi emigranti — Talijanci, Sicilijanci —, koji su po koje djelo u prozi ili poeziji iz­ dali, od talijanskih misionara žvući u Albaniji sa svojim djelima istakoše se oo. Toma Marcoz i Leonardo de Martino. Razvitku književnosti albaneške bile su na putu dvije velike zapreke, dva ogromna kamena smutnje, a ti su: zabrana turske vlade o uporabi albaneškog jezika, na kom se nijesu smjele ni novine štampati ni knjige; drugi je, nesregjenost njihova pravopisa, u kome je vla­ dala velika anarhija. Njeki pisci služili su se latinskim, a drugi grčkim slovima, što je dakako ne povoljno dje­ lovalo na razvitak same književnosti. U sjevernoj Alba­ niji upotrebljavao se je latinski alfabet, a u južnoj grčki. Očevidno je, da uz ovakovu nejednakost u pismu nije moguć nikakav sustavan književni rad, pa zato se i kod Albanaca radilo oko jedinstva alfabeta i pravopisa, oso­ bito u najnovije doba. Godine 1908. nakon proglašenja ustava i slobode u Turskoj carevini, pregnuli su ozbiljno svi učeniji Albanci, da se slože u pravopisu. Do tada �m Вг. 12. — »SERAFlNSRI PERIVOJ« — 1913. imali su od nazad desetak godina dva pravopisa, zvana: Aghimi i Bashkimi: prvi je naginjao na hrvatski pravo­ pis, držeći se diakritičkih znakova, a drugi je ostao kod samih latinskih slova. Pomenute godine, u gradu BitoljuMonastiru, u Macedoniji, mjeseca studenoga, imali su u tu svrhu sastanak naučenjaci albanski Ghege i Točke, zastupnici sjeverne i južne Albanije, da vijećaju i da se sporazume o jedinstvenom pravopisu za čitavu Albaniju, a složili su se u toliko, da su ostavili za sjevernu Alba­ niju alfabet Bashkimi, a za južnu Frašeri. Do godine 1908., kada je u turskoj carevini ustav proglašen i u Albaniji sa velikim ushitom i veseljem oglašen, jer se pod imenom ustava razumije prava slo­ boda narodna: do te godine u Albaniji nije se smjelo ne samo unutra kakove novine izdavati u albaneškom je­ ziku, nego niti iz vana primati, premda su izilazile novine u tom jeziku u Siciliji, gdje živu albaneški uskoci, pa u Bruselju, Bukareštu i Njujorku u Americi. Primale su se i potpomagale ove novine tajno uz veliki rizik svoje osobne slobode, ako vlast saznade, za taj posao. Nu nakon rečene godine, s ono malo slobode što ustav do­ nese albaneškom narodu, upotrebiše Albanezi ovaj čas na korist svoga naroda, i osnovaše pokrajne listove: tako je u Skadru otvorio tiskaru i počeo tiskati »Novinu« za Skadar i njegovu okolicu učeni i poduzetni svećenik don Antun Nikai, koju još i danas izdaje. I Franjevci u to vrijeme mislili su pokrenuti list »Glasnik sv. Ante« ali promjene nutarnje i političke pometoše ovaj posao. Za dobru štampu, »»Možete g rad iti,škole i crkve, nu ipak sve to neće donijeti prave koristi ne budete li širili štampu«. Ove značajne riječi potekle su od danas srećno vladajućega Pape Pija X., a njegov sad mora biti mj< davan, jerbo ga je sam Hrist stav; o na visoke pe< da sve prom atra i ravna. S ponosom možemr sati, da je »SerafinSiki Perivoj« već 27 godina ra suzvuično ovim skoro izušoenim riječima našega ve koga Pape Pija X. Donosio je učevne i poučne r. prave, milozvučne pjesme, zabavne i poučne članke, vijesti, prikaze i ocjene, a uza sve to, kadgod je bila nužda, ustaiap je na obranu naše vjere, domovine i reda. To nam, mislimo, ne treba ni najmanje dokazivati, to su priznale tolike druge no­ vine i tolike uvažene ličnosti, a to najsjajnije ističu i sami »Serafinski Perivoji« kao ii potpisi saradnika »Serafvnskoga Perivoja«. U zadnje vrijeme na hrvatskom e katoličkome obzorju pojavilo se je više i znanstvenih i puč­ kih i religijoznilh i političkih novina, pa pošto neke tek životare, to nije ni čudo, da se je megju hrvatskim ured­ nicima osjetila nužda reduciranja ili unificiranje nekih li­ stova. Tu su nuždu isticale: »Hrvatska Straža«, »Dan«, »Riječke Novilne« itd. Malo je izgledalo čudnovato i ten­ denciozno, da se je većinom isticala nužda unifikacije »Serafinskoga Perivoja« i »Vrhbosne«, a ne — prema principu: »Qui prior in tem.pore potior in jure« — kojih mlagjih revija. »Serafinski Perivoj« živio je s »Vrhbosnom« 27 go­ dina, pa nijesu nigda osjetili te nužde, a nije postao ni konkurentom, nego je stekao .konkurente. Dapače je »Vrhbosna« još 1908. u 9. br. megju inim pisala: »Zadnji broj »Serafinskog Perivoja« od 15. rujna izašao je pod osadamji rad novog urednika jamči, da će »Seraf. Perivoj« kao glasilo hrvatskih franjevaca i nadalje donosu! pred čitalačku svoju publiku c v j ev e r a d a n a š i h f r a n j e v a c a iz s v i h h r v a t ­ s k i h p o v i n c i a, n a p o s e i z p r o v i n c i j e b o ­ s a n s k e i h e r c e g o v a č k e , da će »Seraf. P e r i ­ v o j « i n a d l j e z,,v je š - ć i v a t i o r a d u f r a n j e ­ v a c a š i r o m s v i j ,e a, a u z t o d a v a t i p o g l e d po r a z v o j u k a t o l i č k e C r k v e u opće«. A i »Mrv. Straža« u VI. svesku iste goidine pisala je: » Ž a o n a m j e s a m o , š t o »S. P.« n e i z l a z i u - Za­ g r e b u , gd i e se j oš u v i j e k n a v l a č e do s e t e r e rukavice, kad treba o b rač u n ati s groba­ rima katoličke vjere i Hrvatske. Želimo od s r c a d a s e o v o g l a s i l o z a s l u ž n i h b o s a n ­ skih ujaka što više proširi i procvate«. Tako onda, a danas? Danas se traži, da se »Serafinsiki Perivoj« s »Vrhbosnom« ujedini — odnosno da prestane. . . . Pijevo društvo, prema zaključku ljubljanskoga hrv.slov. kongresa, sazvalo je na 19. studenoga katoličke urednike u Zagreb i pokušalo unifikaciju nekih listova, pa i »Seraf. Perivoja« te »Vrhbosne«. Iza kongresa ured­ nika neke su novine rast rubile »urbi et orbi«, da je kon­ gres katoličkih novinara u Zagrebu megju inim zaključio i to: da se »Seraf. Perivoj« sjedini s »Vrhbosnom«. T a je vijest na čitaoce »Seraf. Perivoja« u opće, a Franjevce napose zlo djelovala, te smo obzirom na tu rezoluciju primili više upita, pače i oštrih istupa, koji se u glav­ nome slažu s ovim, što smo ga iz Dalmacije primili: »Veleučeni! nije mi poznato, kakovo ste Vi stanovište zauzeli prama toj rezoluciji, ali čini mi se, da »S. Peri- �Vjesnik. voj« podmpošto ne smije prestati ili stopiti se sa »Vrfob.« Nama Franjevcima treba dati jednu znanstvenu reviju, jer da nije naših pisaca, ko bi ispunjavao »Stražu«, »Bo­ goslovnu Smotru« itd. Spasiti onake zaključke u Zagrebu, a udovoljiti i priznati rad Franjevaca dalo bi se najbolje tim putem, da »Perivoj« primi u se »Vrhbosnu« i oko te revije sa naročitim programom da se okupe Franjevci, kao u svoje službeno glasilo, i ako im je slobodno suragjivati u inim časopisima. (To ćemo učiniti vrlo rado, ako dopusti preČ. vrhbos. kaptol. Op. lit.). — Možda je ovako i zaključeno. Takogjer sa onim zaključkom o fu­ ziji »S. P.« i »Vrhb.«, kako će se složiti onaj zaključak oo. lektura u Sarajevu, da se »S. Perivoj« proširi i okupi franjevačke pisce?« . . . Na utjehu cijenjenih čitatelja »Seraf. Perivoja« možemo izjaviti, da uredništvo »Seraf. Perivoja« ne zna za nikakvu rezoluciju o unifikaciji »Seraf. Perivoja« i »Vrhbosne«. Na kongresu je samo idr. Barac spomenutu unifikaciju predložio, a iza toga je da. Buljan izjavio, da on u sporazumu sa urednikom »Seraf. Perivoja« izjavljuje, da danas nije zrelo pitanje o unifi­ kaciji. Urednik je »Seraf. Perivoja« izjavio, da o unifika­ ciji mogu odlučivati jedino hrvatski franjev. redodržav nici, a ne urednici. U koliko mu je stvar poznata fikacije ne može doći, jer i čita.elji i izdavači »Seraf. Perivoja« hoće baš jedan list onoga smjer - u kome se zrcali duh sv. Franje. O s i тг) to g. a u z a d n j e j-.e v r i j e m e » S e r a f i n s k i P e r i v o j « p o s t a o g l a s i l o m s v i h -ne s a m o hrvatskih, nego i slovenskih Franjevaca. Na to je jedan učesnik kongresa upitao,- kako je financijalno stao »Seraf. Perivoj«? Urednik »S. P.« odgovo­ rio je, da je »Seraf. Perivoj« do sada i financijalno dobro stajao, nu dogje li i do defidita, red je pripravan i na žrtve. Iza toga se je čuo glas, da nije razborito list uki­ dati, kada je materijalno obezbijegjen. I to je sve što je na kongresu katoličkih novinara zaključeno. Prema tome »Seraf. Perivoj« i dalje će izlaziti, a l j e t o s u č i n j e n a o r g a n i z a c i j a f r a n j e v a č k i h i 1 e k t u-r a i pi ­ s a c a p o t p u n o j a mč i , da će i z l a z i t i i ki ć eni ji i u k u s n i j i n e g o li i g d a d o s a d a . Oko njega će se i 'dalje kupiti elita franjevačkih pisaca svih šest i hrvatskih i slovenskih ređodržava kao i učevni lajci. Os i m t o g a će s l i j e d e ć e g o d i n e »Serafins k i Perivoj« češće donosi t i i priloge, te ć e b i t i p u n o v e ć i , n e g o Ii j e d o s a d a b i o . Uza sve to cijena će mu i dalje biti ista — na godinu K 5, za gjake i trećoretce K 3. Molimo toplo sve naše predbrojnike, da svoje pretplate — odnosno i uplate čim prije po­ šalju na upravu »Seraf. Perivoja« u Sarajevu. Vašom pretplatom širite dobru štampu, a: »možete graditi škole i crkve, nu ipak sve to neće donijeti prave koristi, ne 195 budete li širili štampu«. Na koncu svima p. n. čitateljima, prijateljima i dobročiniteljima želimo čestit Božić i Novu godinu! — Uredništvo. Promjene u franjevačkoj redodržavi presv. Otkupi­ telja u Dalmaciji. Na 26. XI. 1913. u Spljetu birano je novo starješinstvo redodržave: o. Mate Kardum, redodržavnik; o. Kosto Krelja, kustod, defmituri: o. Franjo Ravlić, o. Dominik Labor, o. Silvestar Kutleša, o. Petar d r. Gra­ bić; tajnik: o. Pajo Mišura. Novo je starješinstvo učinilo slijedeću izmjenu osob­ lja: gvardijanom u Spljetu izabran je o. Stjepan Bosainčić; u Šibeniku o. Mato Stošić; u Sinju o. Dominik Labor; starješinom u Živogošću o. Konrad Rudan; u Imockoj o .Stjepan Šulenta. Promjene na župama: u Plinu dolazi o. B^nedikt Olujić, na Gradac o. David Brbić, u Podacu o. Ignjacije Malić, u Slivno o. Ivan Peko, u Velikobrdo u. Konrad Odak, u Grab o. Sebastijan Latinac, na Cvrlievo^o. Vugustin Škomrlj, na Dubravice o. Luigji Doiielli, u Sumartin o. Andrija Rajković. U dušobrižničkoj pomoćničkoj službi imenovani su: za Drniš o. Božo Milošević, za Prominu o. Vladimir Krolo, za Šibenik o. Pavao Silov, za Imocki o. Ivan Vukušić u svojstvu vjern­ ija na gragjamskoj školi i o. Stjepan Pilipić. Upraivisjemeništa u Sinju izabran je o. Franjo Lulić, bivši generalni đefimitor. Bog dao, pa ove promjene urodile obilnim plodom po red i narod! Posveta zastave svih Marijinih kongregacija. Na zadnji dan Kčnstantinova jubileja, dne 8. prosinca po­ svećena je u Sarajevu na svečani način zastava svih pet gjačkih Marijinih kongregacija. Posvetu je obavio pomoćni biskup dr. Šarić, a zastavi je kumovala Njez. Višost prejasna ggja. Sofija vojvotkinja Hohenberg, su­ pruga prijestolonasljednika nadvojvode Franje Ferdi­ nanda od Este, a zastupala ju je preuzvišena gospogja Augusta pl. Appel. Kao ouvertura posveti služila je ge­ neralna pričest svih 18 sarajevskih Marijinih kongre­ gacija, a kao zaključak, svečana akademija u dvorani »Napretkova Doma«, na kojoj je uz razne deklamacije i pjesme, krasni govor presvj. g. Koste Hčrmanna na prisutne ugodno djelovao. Prisutne je preko presvj. dra. Šarića pozdravio i sam Papa Pijo X. Sveta Zemlja. Svakom su kršćaninu najmilija i naj­ svetija ona mjesta, gdje nam se predragi Spasitelj rodio, gdje je živio i umro. Nazaret, Betlehem, Jeruzalem, pa Getsemani, križni put, Kalvarija -- ta su mjesta poznata svakom kršćaninu već od najmlagje dobi. No ta su mjesta u turskim rukama, Turci su tamo gospodari. Već 700 godina čuvaju ta sveta mjesta sinovi sv. Franje - oci Franjevci, oni ih uzdržavaju, oni tamo sv. mise služe i molitve obavljaju, oni potištene katolike tješe, riječ Božju propovijedaju, škole uzdržavaju, siromašne �19C 6r. 12. — »SERAFIttSKl PERIVOJ« — 191.1 i zapuštene potpomažu, hodočasnike primaju i dvore. — A otkuda? Od milodara, što se sakupljaju po svemu svijetu. — Zato su na mnogim mjestima po naredbi svete Stolice postavljeni Franjevci t. zv. komisari sv. Zemlje. Njihova je dužnost širiti pobožnost spram onim sv. mjestima, te sabirati milodare i slati ih u Jeruzalem Čuvaru sv. Groba. Takvog komisara sv. Zemlje imamo mi Hrvati u Zagrebu u franjevačkom samostanu. Sv. oci Pape su uvijek vjernicima po svemu širokomu svijetu stavljali na srce, da ne prestaju m i l o s t i n j o m i dru­ gim sredstvima pružati pomoć za uzdržavanje svetog mjesta. Tako je blage uspomene Leo XIII. toplo prepo­ ručio vjernicima potrebe sv. Zemlje, biskupima je pak n a l o ž i o , neka se brinu, da se milostinja sakupljena u svim crkvama pred sv. Grobom na Veliki Petak, šalje u Jeruzalem za uzdržavanje pravog sv. Groba i drugih Svetišta u sv. Zemlji. I ta naredba Leona XIII. na nekim se je mjestima zaboravila, te ju je slavno vlada "ići Pijo X. 23. listopada 1913. obnovio i ponovno naiožio, da se obdržaje. — Nu ne samo na VeliKi Petak, već i inače, kadgod tko može, treba da daruje za sv. Zemlju, jer je to najsvetija zemlja na svijetu, a veoma treba naše pomoći. Tkogod ma što daruje, postaje dionik svih sv. misa, molitava i dobrih djeia, što se na onim naj­ svetijim mjestima vrše. Osim toea ima potp' ni oprost na Božić, Uskrs i na smrtnoj uri. Dragi Spasitelj je rekao, da preobilna plaća Ček^ onoga,мkoji dade siro­ mahu čašu hladne vode, koliko veća čeka onoga, koji nešto dade za domovinu samog .ni’og Spasitelja. Zato pobožni čitatelju, otvori svoje srce dragom Spasitelju, te od onoga, što je on Tebi dao. podaj ti za njegovu domovinu. Najbolje bi bilo, da se u svakom selu nagje koja pobožna osoba, koja bi sakupljala milodare za sv. Zemlju. Potrebne upute daje: Komisarijat sv. Zemlje, Zagreb, franjevački samostan. Ako zaboravim tebe Jeruzaleme, neka bude zaboravljena desnica moja. Konferencija »Društva franjevačkih književnika«. Na 30. prosnica t. g. održat će se u Mostaru konferen­ cija »Društva franjevačkih književnika«, šesteriju hrvat­ skih i slovenskih franjevačkih redodržava, na koju sc pp. oci: dr. fra Petar Grabić, o. fra Petar Vlašić, o. fra Teofil Iiarapin, dr. fra Leon Petrović, kao odbornici, te fra Fugenij Matić, tajnik, najuljudnije pozivaju. Sara­ jevo, 9. prosinca 1913. Dr. fra Julijan Jelenić, predsjednik »Društva franjevačkih književnika«. ► »Iz tabora katoličkih Hrvata«. Pod tim milozvučnim naslovom donijele su » N o v o s t i « u broju od 16. stude­ noga iz Sarajeva dopis o socijalno-političkim prilikama u Bosni. Cirn smo doznali, da su to donijele » N o v o s t i « odmah smo posumnjali, da li taj dopis u istinu potiče od sarajevskih katolika. Pročitavši uvjerili smo se, da od katolika potječe, ali ne praktičnih, nego liberalnih. Ta, da dopisnik u istinu potječe iz tabora praktičnih katolika, zašto bi potvarao Franjevce, da su oni iza dolaska pa­ pinoga delegata preč. Bastiena nastavili borbu protiv nadbiskupa Štadlera, a nadbiskup Stadler protiv njih? Odakle on to zna? Kojom savješću može jedan katolik tolike podvale bez ikakvih podataka svaliti, ne recimo na jedan crkveni red, nego na bližnjega svoga? Na te ­ melju koga je morala mogao ustvrditi, da su se, iza kako je »nadbiskup Stadler izašao kao pobjednik« »odnošaji izmegju sarajevskog kaptola i franjevaca opet zaoštrili«? G. dopisnice, nije li baš predzadnji franjevački »Seraf. Perivoj« u aferi Gjurgjmke Pavlović harmonično s orga­ nima nadbiskupa Stadlera za pravdu koplje lomio? Nije li pri polasku u Beč i Rim prečasni franjevački ređodrž чк Mrhačević nadbiskupa i na željezničku postaju prijateljski otprauo i pri dolasku dopratio? Kojom du­ šom možeš izazivati publiku protiv Nj. Prečasnosti pa­ pinoga delegata? Je U on bez dozvole sv. Stolice u Bosni? Pa ako nije, onda će mu svaki katolik izrazivati čast, barem zato, što on tu reprezentira Nj. Svetost Papu Pija X. Hi ti je možda on u oku, što ne možeš za­ početi onoga raskola, čije ti »konture« već lebde pred očima. Donekle je istina, da »naš narod ovdje skapava u neznanju, nigdje nikakva kultivisanja, nikada prosvjetIjenja. Nigdje nikada ozbiljp^ rada, da se seljak pouči, prosvjetu, uputi, nigdje se ne drže pučka predavanja, nigdje analfabetski tečajevi«, a šta ti učini, da to pre­ stane? U ostalome ostavi se ti franjevačke politike. Dok si ti još bio sauno u Božjoj ideji, oni su radili s narodom i za narod, a radit će i u buduće. Oni ne traže za svoj rad aplauza — u svemu im je mjerodavna savjest. Hrvatske katoličko akad. društvo »Hrvatska« uvi­ djelo je potrebu, da se mladom katoličkom književnom pokretu podade novi, snažni impulz i nadalo se, da će se toj potrebi udovoljiti izdanjem almanaka »Naše Kolo«. Nije »Hrvatsku« od tog nauma mogla odvratiti nikakva poteškoća kao ni sigurna vjerojatnost, da će se taj čitav pothvat svršiti sa materijalnim deficitom. »Hrvatska« je učinila svoju dužnost i sa zadovoljstvom je konStatovala, da je katolička štampa bez iznimke najsrdačnije pozdra­ vila taj korak i shvatila njegovu zamašnu važnost. Da spomenemo samo neke važnije: H r v a t s k a S t r a ž a « »Preporučujemo svesrdno«. R i j e č k e N o v i n e : »Ono mnogo obećaje, a po­ dosta i podaje skroz uspjelih stv a ri... Hvala Bogu, ima u »Našem Kolu« jakih sila, ima duša što osjećaju i fino i duboko, ima pravih pjesnika«. L u č : »Prvi svezak bijaše zora novog doba, novog kat. pokreta. �Vjesnik. 197 S e r a f i n s k i p e r i v o j : »Ono je klica i malo, h o d o č a s n i k a ili k r a t k i o p i s n a j v a ž n i j i h čedno gorušično zrno prvi put bačeno na plodno tlo ka­ s v e t i h p a l e s t i n s k i h m j e s t a s v i š e r a z ­ toličkog idealizma u Hrvatskoj, iz kojeg će u kratko vri­ m a t r a n j a i m o l i t a v a « . Narudžbe se mogu naj­ lakše obaviti s obnovom pretplate za »Seraf. Perivoj«. jeme izrasti veliko i snažno stablo katoličke i jedino prave umjetnosti«. BUGARSKA. K a t o l i č k i L i s t : »Književnost, koju nadahnjuje Pokret za sjedinjenje Crkava. Iza zadnjih nedaća, Trojedni Bog, mora naprijed«. što su Bugarsku od njezinih saveznica: Grčke, Srbije »Moramo naprijed« zvonilo nam je u ušima. I »Hr­ i Crne Gore zadesile, u njoj se sve više širi ideja za vatska« se opet odlučila, da prinese tu žrtvu , koju mogu sjedinjenje bugarske crkve s rimskom. Ni katoličke se samo oni pravo ocijeniti, koji su s takvim pothvatima novine ne slažu u promatranju toga pokreta, a kamo Ii imali posla. Osobito nas je osokolilo, gdje su »Naše Kolo« liberalne. Neke katoličke novine u tome ne vide pravih pozdravili naši najbolji i od protivnika visoko cijenjeni i čistih motiva, koji su nužni za sjedinjenje, druge opet i priznati pjesnici Pavelić, Poljak i Kostelnik, a i svi ostali pokret hvale i ne ispitujući motive, a »Obzor« i »Hrv. »mladi« i »najmlagji« od Ljube Ivica pa do Nonce, te su Pokret« već su iz principa oštro istupili protiv spome­ priposlali obilje lijepih radnja, da »Našem Kolu« omoguće nutoga pokreta. Vrijedno je čuti, šta o tome 27. stude­ istup u javnost. noga donosi »K a t h. K i r c h e n z e i t u n g« od svoga Naš marni starješina dr. Ljuba Maraković velikon dopisnika iz Rima. Dopisnik je svoje retke napisao na­ je ljubavlju i pažnjom uredio i drugu knjigu »Našeg Kola« kon <aznih intervjua, što ih je u Rimu imao s nekim i već su prvi arci prispjeli u tisak, a sredinom prosinca redovnicima, koji su u Bugarskoj više godina služili kao 1913. biti će cijeli almanak doštampan. »Naše Kolo« biti misijonari, a i ScKJa su u pismenome saobraćaju s braćom će najljepša božićnica i ures katoličkog doma, zato je u Bugarskoj. Moram prije svega — veli dopisnik dužnost svakoga inteligentnog Hrvata katolika, da ga priznati, da_ pokret obuhvaća sve veće dimenzije. Ponabavi! . kret datira od nacijonalnoga kongresa, što se je neCijena je .Našeg Kola« 2 krune (za gjake Ш И Ц - f davno održao u Sofiji. Cim su neki govornici istakli, poštarine. Narudžbe i novac prima: Hrvatsko katoličko da Papa neće dopustiti, da se prava macedonskih bu­ akad. društvo »Hrvatska« u Beču VIII. Schonborngasse garskih katolika pogaze, na svijetlo su izbili i motivi 9/4. Za Hrv. kat. driišFvo »Hrvaiska« cand~ med. Imbro čitavoga pokreta. Drugo je pitanje, bili se ove nade Botkovac, Dragutin Bašić, cand ехр. bugarskih pokretaša za uniju i ostvarile. Ta, na koji Novicijat redodržave Bosne Srebrene prenesen je način Papa Srbiju i Grčku prisilio, da siromašne Bu4. prosinca iz Guče Gore u Kr. Sutjesku. U Kr. Sutjesci, gare ostave u miru? Osobe, koje su se u Rimu imale kao što je već poznato, nedavno je sagfagjena i nova baviti s unijom, uočile su, da čitav pokret za uniju nosi crkva i prostran samostan. Uz to je sadanji gvardijan na sebi boju prijetnja naperenih protiv Rusije, što je do­ fra Jozo Andrić uprav ljetos samostan providio s novini pustila, da Srbija, Grčka i Crna Gora u zadnjemu ratu vodovodom, centralnim loženjem i rasvjetom. Isti dan Bugarsku onako ponize. Bugari, koji su u zadnjemu p. o. fra Stjepo Ikić imenovan je za drugoga novičkoga ratu pripali Grčkoj i Bugarskoj na silu se odnarogjuju. meštra, a fra Tugomir Marković premješten iz Guče Bugarski su biskupi protjerani, svećenici i lajci prisiljeni Gore u Jajce. na srpsko odnosno grčko bogoslužje, škole i nacijonalna prava, što su ih Bugari za Turaka uživali, dokinuta: U sv. Zemlju. Dva hrvatska Franjevca, koji su skoro riječju Bugari se moraju posrbiti i pogrčiti. U tome su otišli u sv. Zemlju, da tamo priprave sve, što će biti posredovanjem Rumunja puno srećniji Kucovlasi: nji­ nužno za prvo hrvatsko hodočašće, već su se vratili. Sada se u samome Zagrebu za hodočašće prave po­ hova su i školska i crkvena prava zaštićena, prem su u bliže priprave. Hodočašće će se voditi pod pokrovi­ manjemu broju. Vae victis! Tome je svemu kriva Ru­ sija, kojoj je velika Bugarska bila uvijek trn u oku. P ri­ teljstvom samoga hrvatskoga primasa nadbiskupa dra. Ante Bauera, a vodit će ga redodržavnik sv. Cirila i jetnjom s unijom misli se na Rusiju učiniti presija, jer je poznato, koliko se Rusija plaši proširenja rimskoga A^letoda preč. fra Rafajel Rodić. Koliki će trošak za put upliva megju pravoslavljem. Rusija dakle mora kod tamo i amo pojedinoga hodočasnika zapasti još se za Srba i Grka u prilog Bugara posredovati, da im se ba­ sigurno ne zna — objavit će se naknadno. Drži se ipak, rem jezik, crkve i škole zajamče. Takova je prijetnja da prvi razred neće biti skuplji od 500, drugi od 400, jednoč svoj učinak već proizvela. Godine 1860. počeo a treći od 300 K. Tko se želi sa sv. Zemljom ukratko je megju Bugarima pokret za uniju, a to s toga, što im je unaprijed upoznati, neka si od uredništva »Serafinskog bila dodijala ovisnost o ekumeničnom patrijarhatu. Oni Perivoja« naruči za 50 helera djelce: » Ma l i v o g j a �198 Вг. 12. — »SERAF1NSKI PERIVOJ* — 1913. su htjeli kao posebna nacija, da imaju i vlastitu auto­ kefalnu crkvu. S unijom se srećno počne. Iz početka ju provagjahu samo latinski misijonari, a tada se umiješa i sv. Stolica. Rusija je za sve to slabo marila, a patri­ jarha se držao nepopustljivim. Napokon Rusija se pro­ budi, biskupa Sokolskoga, koga je Pijo IX. tamo stavio, strpa u lagju i odveze u Odesu. Od tada pa sve do danas o Sokolskome ni glasa. Drži se, da su ga Rusi negdje strpali u samostan i da tu čami. Pokret je trajao sve do 1870. Broj sjedinjenih u Macedoniji poraste na 80.000, u Traciji i Rumeliji na 50.000. Na koncu 1870. Rusija isposluje od Porte Bugarima neovisnost od grčkoga patrijarhe. Patrijarha ni sada ne popusti, nego Bugare izopći. Od tada pa do danas Bugarska crkva stoji raskoljena i od Carigrada i od Rima. Od uspostave neovisne hijerarhije počne u Bugarskoj pokret za uniju jenjavati. I šta je još više, stvar krene na gore. Od 80.000 sjedinjenih macedonskih Bugara zadnji balF :зКi rat zatekao ih je samo 10.000, a od 50.000 a^kih, i rumelskih samo 5000. Megju onima, koji su se na raskol povratili bio je jedan biskup s više svećenika, općina i časnih sestara. Mnogi mladi ljudi, koji su odgojeni u katoličkim zavodima ili za svećenike ili inače, pali su u raskol s nadom, da će dobiti unosnije službe. Sve­ ćenstvo prelazi na raskol i za same ukore, što mu ih biskupi podijele. Jednom radi sukoba sa svojim bisku­ pom čitavo selo prijegje na katoličku vjeru, nu kašnje, kad im raskolili biskup popusti, opet se vrate natrag. Osobito šu mnogi od naobraženih pa i mlagjih kato­ ličkih svećenika u početku rata prešli na raskol. Iz jednoga rimskoga samostana istupila su i dva bogoslova, te prešli na raskol, držeći, da je došlo vrijeme, da svo­ jim znanjem megju Bugarima otvore karijeru. S toga poznavaocima istočnih duhova nije zamjeriti, što čitav ovaj pokret za uniju sa skepsom promatraju. Čini se dapače, da se je nakon oslobogjenja ispod turskoga iga, stanje katoličke Crkve u Bugarskoj pogoršalo, a ne 'čšalc'. 2 a turskoga gospodstva misije su vogjene pod t'c«u iskim pokroviteljstvom, a sada narod hoće da bude jedinstven. \ I PRIKAZI I OCJENE., Dr. Blažević: Karlo M. Vfglietti: Izgubljeno zvanja P< 25. talijanskom izdanju preveo o. Apolinar Braničković, Franjevac. Izdao književni zbor frarpevačkih bogoslova »Duns Scot« u Zagrebu. Tiskara hrvat, katol. tiskovnog društva. Zagreb, 1913. —8", str. 131. Cijena broš. 60 fii.; uvezana 1 K. Nema možda staleša. o kojem bi se tako čudnovato i različito sudilo i mislilo, kao što ređovničkom. Katolička ga Crkva cijeni, štuje, za vjeru, zna nost, najzaslužnijim smatra! Protivnici ga preziru, iz smijavaju, omalovažavaju, potvaraju, zasluge mu ili po­ sve niječu ili umanjuju. Današnji ga svijet besmislenim i suvišnim smatra! Prema ovim načelima, uregjeno je i djelovanje. Je li se u kome probudila želja za ovim sta­ lišem, sve se moguće čini, da se ta želja uguši. Je li se želji odazvalo, sm atra ga se čudakom, i kuša se, kako bi se dotični egipatskim loncima povratio. Pa često puta i sami roditelji, svojim nerazboritim postupkom ili uguše ovaj poziv ili dotle muče svoje dijete, kojemu Bog bi­ jaše uzvišeni redovnički stališ označio, dok se pod te•retom njihovih »suza«, ne slomi »oporo i neposlušno« dječinje srce i ne okrene legja Bogu i pozivu! Koji puta i sami uzvanici, nestalni, nepromišljeni, neodlučni, lahko zaborave »da se treba više Bogu pokoravati, nego lju­ dima«, ostavljaju započeti put, na kome su se bili već prilično snašli, a bace se na drugi, kojim ići ne znaju! Koje :udo ako nast. ac da im se onda ali prekasno otvore oči! . . . Takovu jednu »bolnu i poetičnu povijest« nesmotrenesti, roditeljske majčine napose, neodlučnosti uzvanika, prikazuje nam navedeno djelo, a mi ćemo tu povjest u kratko ocrtati. Mladi;, ugledna roda, od naravi dobrim svojstvima nadaren, nestašan, živahne ćudi, u roditeljskoj je kući češće uzrokom tuge i plača. Svakovrsne igre glavno su niu, hi reć zanimanje. — Dolazi ozbiljno vrijeme nauka i naš Hinko — tako mu bijaše ime — ode u Italiju u neki zavod. Majka je — koja inače glavnu ulogu u ovoj povjesti igra — radi njegova odlaska neutješljiva. Hinko si bijaše u zavodu, mjesto odsutne tjelesne majke, izabrao BI. Djevicu Mariju, da mu ona bude majkom, što Ona i učini, davši mu za druga mladića pobožna, dobra i krjeposna, koji se bijaše odlučio redovnički stališ prigrliti. Kako je Hinko pod osobitom zaštitom Božjom još u roditeljskoj kući bio, a uz to druga pobožna našao, koje čudo da i Hinko osjeti glas Božji, koji ga u redov­ nički stališ pozivaše. On posluša mili poziv, odluči čvrsto, usprkos svim poteškoćama redovnikom postati, te o tom i svoje roditelje obavijesti. Otac se ne protivi, ali majka ni da čuje o tome! Dogjoše praznici, a Hinko proti volji ostavlja zavod da na praznike kući krene, niti ne sluteći kakove ga kušnje čekaju, i da će se drugačiji neg što �Književna smotra. bijaše otišao vratiti. Tekom praznika Hinko popusti u revnosti, a nakon svršenih praznika majka ga osobno prati u zavod, zabranjuje mu druženje s prijateljem Karlom, jer da je on uzrokom što Hinko hoće da u redovnički stališ stupi, a upravitelju zavoda »odlučno« veli: » ... znajte ipak, da ja neću od mog Hinka imati fratra, to je ozbiljna s tv a r . . . u kratko, ravnatelju moj se sin ne mora baš uspeti u nebo. . . a ti Hinko, misli na svoje dužnosti, a ne na zvanje«. . . str. 36., 37. Praz­ nici bijahu ostavili svoje tragove u Hinku, ali ipak Bog nagje načina, da ga na pokazani i odregjeni mu put svede. Napokon iza mnogih kušnja zaogrnu se u prisuću očevu redovničkom haljom, nagje se u tihoj samo­ stanskoj sobici, u kojoj se ugodnije osjećaše nego u bo­ gatoj roditeljskoj kući. Hinka je megjutim još jedna kušnja čekala i to upravo onda i onakova kakovoj se niti nadao nije. Otac umrije, Hinko dogjc da ga sahrani, a majk? vjerna svojim načelima, suzama i nagovaranjima n-r. na sina, koji radi nestalnosti posluša glas njuzmr, ostavi od Boga si odregjeni stališ, izgubi mir i zadovoljstvo srca. Baci se u vrtlog i naručaj svijetu, a plod toga bi­ jaše tamnica i neizlječiva bolest, ’ oja ga još u cvijetu mladosti iz naručaja ljubeće majke istrgnu. Majka ovim udarcima pogogjena, upozna k riv ju, htjede Hink; povratiti odakle ga bijaše »izbavila«, ali - prekasno. Vjerni mu ipak prijatelj Karlo isposlova tr je na času smrti položio zavjete redovničkog str sa, i u redov­ ničkoj halji, za kojom je težio, pokopai bio. Ovo je ta »bolna i poetična ovjest« str. 131., koja je za roditelje kao i mladiće veoma poučna. Nerazumna ljubav roditelja križa češće puta osnove^ Gospodnje, te si mjesto umišljene sreće, nesreću djeci pribavlja, a neodlučnost mladića dovodi ih do koraka dr kušnje u a podlegnu. Zahvalni smo zato koli prevodiocu, toli dičnom zboru da je u izboru bio sretan, a u prevodu još sret­ niji, pak dok ga zato svima najtoplije preporučujemo, posebno velimo roditeljima i mladićima: tolle, lege: uzmi, čitaj. — Naručuje se u Zagrebu, franjevački sa­ mostan. O. fra Lovro MHiačević: »Zvijezda jutarnja« albaneškth F ran jevaca. Čovjek je stvoren na rad, za posao, a taj rad treba da je primjeren vremenu i osobi. U doba ropstva i ratovanja, ragjaju se narodu junaci, hrabri smjeli, jakih mišica i pleća, da mogu nepogode vremena snositi, pušku nositi i dobro u cilj gagjati. U vrijeme mira i pokoja, slobode i blagostanja, ragjaju se opet umnici, umjetnici, koji će svojim umom, svojom pameću i opet narodu svomu ko­ ristiti, te mjesto puške i handžara ili ljuta jatagana, pri­ hvatiti za knjigu i za pero, da napišu ono, što drže da 100 su dužni narodu svomu napisati i uputiti ga u svem, što je dobro i plemenito. Ima u Evropi i to baš u blizini našoj narod, istina, brojem malen, ali srcem i junaštvom svojim velik, koga nijesu mogli ni Rimljani, a niti iza njih srpska ni bugarska najezda uništiti i ostao je čvrst kao ona klisura, na kojoj živi i radi koje se je i prozvao »orlovi sinovi«, »Scypetari« a to su junački Albanezi ili Arbanasi. Netom se oslobodiše četiristoljetnog ropstva i to baš istom ove godine, a evo već danas sinovi tih hrabrih junaka, sinovi sv. patrijarhe Franje Asiškoga, Franjevci - pokrenuše list mjesečnik — prava revija, pun duševne hrane. Oko lista okupili su se svi uinniji i peru vještiji fratri, a na čelu im veleč. o. fra Juro Fišta, koji list i uregjtije. . F'rvi broj ovoga lista — mjesečnika — izišao je u listopadu a drugi u studenom. Kad bi htio i u kratkim tama ocrtali sadržaj ovih dvaju brojeva, daleko bi me zay trebalo bi mi puno prostora, a to ne smijem ražib od ašega »$. P.« tim manje, šio istom ovom pri­ godom nešto aonosim i o prosvjeti albaneskoj u opće. Uvodnik lista kaže, kako su Franjevci došli na misao s izdavanjem n sečnika, kako su imali od svoga redovičkog stM ešine poticaj i odobrenje, a od preč. o. geneala reda odob enjt i blagoslov. Urednik zaključuje uvod pvim riječima: »Ohrabreni, dakle, savjetom i blago­ slovom naših redovničkih starješina, Franjevci Albanije danas počimaju sa zdavanjem mjesečnika, komu dadose мш, »Zvijezda jutarnja -. Prvi članak, što'ga uredništvo piše, kaže nam svrhu, radi koje su Franjevci pregli na izdavanje lista, a ta je trojaka: prvo, da rade za Boga, za svetu vjeru; druga, da oni sami porade, i to čim prije, za svoj narod; treća, da ovaj svoj narod prosvjetle i k naobrazbi privedu. Drugi članak govori, kako je vjera temelj svake pro­ svjete i naobrazbe. Ovaj članak piše učeni Franjevac o. Paško Bardhi. Treći članak piše vrlo učeno, njeki Taik Konitra: Veliki problem riješen, gdje se navagja, kako je istočno pitanje za Albaniju riješeno i kako valja sada Albaniju moralno i materijalno pridignuti. Dalje piše marljivi i vješti pisac veleč. o. fra Stjepo Gečov, te iznosi stari zakonik »Lek Dukagjinit« ovaj zakonit slijedi i u drugom broju a slijediti će i dalje, te bi ga vrijedno bilo prevesti na hrvatski, da se i mi s njim upoznamo. Zatim dolazi pjesma posvećena novom listu, od mladoga i da­ rovitoga pjesnika veleč. o. fra Vinka Prenušia. U članku: »Krvave suze«, što piše sam urednik, crta nam dogagjaje albaneske u godinama 1910., 1911. i 1912., te veli, kako su »mladoturci« nastojali iskorijeniti jadne Albaneze, a sve pod raznim izlikama: navodi ustav turske carevine proglašen godine 1908., te šta su se sve od toga ustava Albanezi nadali, ali u svojoj nadi i prevareni bili, �200 Br. 12. — »SERAFItfSKI PERIVOJ« — 1913. Onda dolazi vjesnik, u kome se nalaze vijesti iz Skadra, Malisora, iz Lesa, Drača, Dibr.e, Valone i Elbasana, a zatim govori o komisiji za razgraničenje Albanije. Zatim dolaze »razne stvari« i »književnost«, a na koncu tri lista su posvećena trećem redu sv. o. Franje. Piše vrlo zgodno za puk mladi Franjevac o. fra Marjan Prella. Zaključak je listu mjesečni kalendar. Tako drugi broj mjesečnika na prvoj strani donosi vrlo krasno pismo presvj. g. 1. Seregjia, nadbiskupa ska­ darskoga, koji se veseli i raduje koraku, što su ga pod­ uzeli marni sinovi sv. Franje, idući stopama svojih pregja s ovim toli potrebitim djelom dolaze u susret i brinu se za vjeru i rod svoj, pa zato sa svom dušom svojom obilno blagosiva sve one, koji će svojini trudom i perom doprinijeti napretku ovoga lista. Zatim se redaju članci sve ljepši i učeniji jedan od drugoga. Netzhammer Ra.vmuiid: Aus Ruinaiiien: Streifzfige dureli das Land und seine GeschicMe. Pod ovim naslovom dobili smo dva oveća svcs^ koje nam pruža bukareštanski kat, nađuiskuo presvj. Netz­ hammer. Značajno biva za nrše doba i to, da nam češće pruža bukareštanski kat, nadbiskrp presvj. Netz. osvježivati sa uspomenama iz prirr.c a i povjesti. Nego čini mi se još značajnijim to, š+o s< je jedan kat. nad­ biskup latio takova predmeta, koji mora svakoga zanimati, pošto se tuj radi o zemlji, koja je ovo 7 lje doba bila pozornicom svjetske povjesti. Salkansl rat i bukareštanski mir dvije su najvažnije oznake n; i političkog doba. Odatle može nam biti jas r kolikim veseljem treba da pozdravimo putopisno djeio presvj. Netzhammera u dva sveska. Prvi svezak sa slikom presvj. pisca epsiže 432 strane i •pripovjeda piščev dolazak u Rumunjsku, zemlju daleke prošlosti i drevne kulture. Karpati i Moldavska predvorje su Rumunjske, pa nije čudo, da se je presvj. pisac s ovim na dulje pozabavio. U prvom kao i u drugom svesku, koje obuhvaća 330 strana, slijedi opis rumunjske zemlje sa poljoprivrednog, socijalnog i kulturnog gledišta tako, da ne osjećamo ništa manjkava u prikazanom opisu Ru­ munjske. Lakoća pri opisu prirodnih ljepoia spojena sa dubokim poznavanjem prošlosti čini djelo izvanredno zanimivim. Oba su sveska ukrašena sa divnim slikama, i to: u prvomu se nalazi preko 108 ilustracija sa jednom zemljovidnom kartom, dok u drugomu ima 115 slika. Oprema je ovih obiju svezaka posvema zamamljiva, pa služi na čast i zasluženom kat. Benzigerovu nakladnom Zavodu, zašto je knjigu ovako fino uredio i u zgodni nam ju čas ove godine po drugi put objelodanio. S ovih se razloga djelo samo po sebi najbolje preporučuje. Cijena objema svescima iznosi: broširano 14.50 ili ukoričeno 16.75 franaka. Svesci se mogu i napose do­ bivati, a cijena je: I. svesku 7.50 fr. (ukoričeno 8.75 fr.), II. sveska 7 fr. (ukoričeno 8 fr.). Dobavlja se preko adrese: Verlagsanstalt Benzlger et Co. — E i n s i e d e l n (S c h w e i z.) — A. Lav. Cengić. Raiimberger Georg. Im Baime niginiien. U d v a s v e s k a : I. sv. уоп drei Кб- Palestina s a 122 s l i k e i t r i p l a n a ; u 8 i n i ; 480 s t r . ; b r o š . 7.50 fr., uk. 8.75 fr.); II. s v. Aegypten und Tiirkei (sa 77 s l i k a , s a d v a p l a n a i s a j e d n o m z e m l j o ­ p i s n o m k a r t o m ; u 8 i n i ; 352 s t r . ; b r o š . 5 f r., u k o r i č e n o 6.25 f r.) loš se nikada u životu na namjerih na ovako ugodne i zanimive putopise o Palestini, Egiptu i Turskoj. Baumbcrger, jedan od najboljih svjetskih putopisaca, sa zano­ som svoje osjetne duše uvodi nas tamo u zemlje što pos prošlost i.nadu. U prvom se svesku pisac isključivo b a v is a ^ r -о ш Palestine. Ko da se ne nasladi čitajući ovu knjigu, koja mu pripovjeda o zemlji našega Spasitelja, koja mu uzh ijuje^uvstva pobožnog kušćanina, koja mu priča zgode i nezgode izrajelskog odabranog naroda? Preko Švicarske, Italije i Loreta, Jadranskog Mora i Grčke putopisac nas vodi u Jeruzalem, slavu kat. svijeta. Jeruzalem, Bethlehem i Jericho pune nam srce i dušu najslagjahnijim čuvstvima naših svetinja. Sva mjesta i sve zgode Palestine orisane su vjerno u najjasnijem svijetlu tako da je onomu, koji misli tamo hodočastiti, ovo djelo švicarskog književnika Baumbergera najpotrebnije. To napominjemo osobito sada onima, koji kane pridru­ žiti se dogodišnjem hrv. hodočašću u sv. Zemlju. Drugi se svezak bavi sa Egiptom i Turskom. Koju i kakovu su ulogu u prošlosti igrale ove dvije stare zemlje, Bauberger nam sa svojom velikom povjesnom spremom riše. Svako je pojedino važnije mjesto opisano prema najsavremenijem ukusu. Preko ove knjige mi se upozna­ jemo sa ćudoregjem, običajim, folkloristikom i ostalim znamenitostima raznog življa po ovim zemljama. Iz či­ tanja ovog putopisa doznajemo i o postojećim prilikama ovih zemalja, koje zbog svojih osebujnosti i danas vabe učene ljude, da ih obilaze. Obadva sveska ukupno uzeta isprepletena su razno­ likim slikama, koje je nakladni Benzigerov Zavod u tu svrhu unio, da Čitaoc uzmogne još bolje pratiti zabavne misli učenog pisca. Slike su pune bistrine i jasnoće, što ide u pohvalu istom Zavodu, koji neutrudivo nastoji, da kat. publikacije što djelotvornije koriste kat. publici. Svesci se naručuju kod: Verlagsanstalt Benziger & Co. — E i e n s i e d e l n ( Š v i c a r s k a ) . — A. Lav. Cengić. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, — za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijan Jelenić, Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu, �Sirana Strana "Naredbe biskupa G a r i ć a ..............................................................98 AMERIKA. Naše g r a g j c ....................................................................................135 K u ltu ^ ^ ^ P H fv a tsk o g Franjevca u A m e r ic i.................. 150 Na z n a n je .........................................................................................182 Na znanje i ravnanje Franjevcima Bosne Srebrene . . . 15 BUGARSKA. Novicijat . , ................................................................................ 197 Pokret za sjedinjenje....................................................................i<J7 Obnova franjevačkog samostana i crkve u Fojnici . . . .181 Odbor milanskog edikta u S p l j e t u .........................................167 SRBIJA. Odbor za proslavu milanskog edikta uS p ljetu ........................ 114 Konkordat sa sv. S to lic o m ....................................................31 O. fra Ivo Vujičić u m r o ............................................................. 82 Potpuni oprost za Sarajevo, Podmilačje iOlovo . . . . 82 Posveta zastave . . . . . . ............................. 195 ALBANIJA. Povlastica svih Franjevaca ....................................................... 167 150 Povratak Albanaca u katoličku Crkvu Požar u franjevačkom samostanu u D ubrovniku......................166 Preporuka visoke zemaljske v l a d e .......................................... 98 KNJIŽEVNA SMOTRA. Primicije ....................................................................................134 P r o m je n a .......................................................................................... SI . . Adela Milčinović: »Bez Sreće«. (j. U. мM.) . ) ................................. 32 Promjena u H erce g o v in i............................................................. 99 Alban Stoz, P re d ig te n ................... ................... , . 16 Promjena u B o s n i ..................................................................... 167 Almanak Gospe L u rd s k e ........................................................... 152 Promjene u franjevačkoj ledodržavi presvetogotkupitelja . 19-' Apostol-ka konstitucija: »Divino a iila tu « ................................ 16 Prva okružnica biskupa G a r i ć a ............................................... 51 Baumbergčr Gecrg: Im Banne vondrci Koniginnen . . . .200 Prvi utemeljitelj »Književnog Društva Hrvat. Franjevaca« 149 0 м Ivmiš: »Vade mecum« za Bogu posvećene osobe Rad riječkih kapucina ....................................... ... ....................... 52 Riječka biskupija čitanje ^ J iv a n g je l ja ...................................................................... 16 Sarajevski trećoretci protiv prof. Dmrrušić« Don Fr. Bulić i dr. J. Bervaldi: Kronotaksa solinskih bi­ Sastanak hrvat, redodržavnika skupa uz dodatak Kronotaksa spljetskih biskupa . . 152 S bosanskih i hercegovačkih kulturnih Dragan Dujm . KAPična Povijest Svete Kuće Marijine Statistika redodržave presv. Otkupitelji u Loretu« 16 Statistika redodržave sv. Cirila i Met( Dr. Fra Julijan e 1 ić: Izvori Za Kulturnu Povjest Bos. Svećenički ju b ile j................... 136 Franjevaca« ............................ Sv. Anto izabrao muslimana Mi lan Pielog: 'Repetitorij Povjesti Austro-Ugarske Sveta zemlja 16 Mo arhije Umro Dr. Oti' \Villmanh: Aus Vj r \\e rk statt der Philosophia U svetu zemlju f99 perennis (ЈР. V.) ................................................... 136 Vareš crkvi sv. Ante u Sarajevu a u’’ Dvije Robinsonove štuc’i 0 sv. K la ri.................................15 Velika manifestacija prigodom katoličkoga 134 F rr-ljevački samostan u Fojnici od stoljeća XIV.—XX. . . 182 Ljubljani He;'derova knjižnica r . V .) ......................................................los Visoki gost Izvješće 1. sastanka irvatških upravitelja trećeg reda 152, 168 Vizita i promjena Izvrsna moderna a p o lo g e tik a ................................................. 136 Za dobru štampu Zahvala Jean Picre Bock S. 3.: »Le pain guotidien du Pater«. (P.V.) 183 Karlo M. "VigliettT Izgubljenozvanje (Dr. Blažević)................... Г»К Želi se komentar Književni pupoljci. (A. C . ) ....................................................... 52 Mali vogja hodočasnika...............................................................167 NAŠA MONARHIJA. Melir Freude. (S la v ić )................................................................ 83 Krvava dvadesetpetgodišnjica »C aroline«................................99 Natrag k svetoj Crkvi. (Dr. B lažević)................................ 114 Netzhammirr Raymuud : Aus Rumiin en Sueifziige durch dns Pokret za proslavu 500-godišnjice smrti Ivana Husa . . . 149 Land und seine G e s c h ic h te ................................ . . . . 2 0 Priznanje islama u A u s t r i j i .................................................... . 1 5 O. Ante Majić, Sveta E lizabeta.................................................152 Svečani dežene ........................................................................ 51 Priručnik za Vogje Hrvat. Katol. D ruštava.............................. 100 P. Salvatore Urbanaz. Amaranti. (Proi. W. Baron LjubiRIM. b r a tić ) ...................................................................................15 Remek-djelo Dvadesetog Vijeka ili: »The Catholic ЕпсуDeklaracija 0 zavjetnim i mrtvačkim misama . . . . . 51 clopedia« ........................................................, . . . 83 Posveta banjalučkog biskupa G a r i ć a ............................. . 51 R. Streit: M issionspredigten..................................................... 1S4 Pošljedna »Acta O rd in is« .................................................... . 51 Sotona i sotonski š e g r t i ............................................................16 Promaknut na čast d o k to ra ................................................ . 51 Sveto Pismo Staroga i Novoga Z av jeta...................................100 Tajne svete M is e ........................................................................184 ITALIJA. Život Dominika S a v io ...............................................................100 rZvijezda jutarnja* albaneskih Franjevaca • ..............................Is9 Franjevac postao v i t e z ......................................................... 150 Kardinal Vives у Tuto u m ro ................................................ Dopisnica u re d n ištv a ................................ 16, 84, 100, 136, 184 150 ��Crkveni umjetnički zavo Josipa Obletter ® u St. Ulrich, Gradcu, Tirol kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, križne :: puteve, foetlemske štalice i t. d. :: L r S 3 J d r S S ] C IJE N I« I NA Proizvodi su zavoda svi vlas,! ' ' PE p e s p e a t .n o . C ^ S D C ^ s D ■■a. *bama na nju se upravno obraća! DDDDDQDnDDGQOQGDauaaoQE iDDDtiDUD ci a о uli а e o c a a o r. 'o aaau' JOI ic iD aajaoaoD Daoa aoaaaa aao□ HRVHT r e n T R t fc n a za Bosnu i в и п к н VIRU ^dioničko društvo). Д RД 3 1U. ’ € 0 0 0 0 0 0 □ □□OQOOGDODQaOQQOGOOQOQOnOOOODaDGatlDnntlODODOOQDDQOOOOQQOOQGOQDOGDOOOGOOOQDQnODGO — Preuzima uloge na ulo­ žne knjižice uz najpo­ voljnije ukamaćenje. Cskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zaj­ move na tekući račun, naredbom zemaljske vlade za Bosnu i Herce­ govinu označena je Hr­ vatska Centralna Banka pupilarno sigurnim za­ vodom u koji se mogu ulagati pupilarni novci (mase malodobnika i slično). Ovo je najbolja preporuka i za ostale ulagatelje. VkHSTiTH PHliHČB u ulici FRHirce 30SIPH. тзепзнешеа: Potpuno uplaćena dionička glavnica 2,000.000 kruna Kupuje i prodaje vrijed­ nosne papire, devise i valute. Unovčuje mje­ nice, izžrijebane vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja nji­ ma. Izuršuje isplate i naplate na svim trgo­ vačkim središtima tu i inozemstva, izdaje kredima pisma. PRićuvnfl ZflKittma 270.000 к UKUPni ulošci око 3,000.000к Iznajmljuje SflFCS DEPOSITS uz najamninu počevši od 1Kmjesečno. PODRUŽniCE: u ITlosfaru I Tuzli. aooaaaoooaaoaaaaaDaaaaaooaauaar oogogoggggggdgggggdgogggggdgoggdgogogdogddgoggggg �TISKARU I KNJIGOVEŽNICU V „BOSANSKE POSTE" immi ulica вк.i SARAJEVO. CUKOVIĆUlicaEU. 7 PREPORUČUJE SE Z8 IZHSOBO SVIH U TISKARSKU I HHZIG09EzačHU sthuhu spaoamiH poslom. - sloooCi strojevi х X ..LIROTVPE" - STEHEOTIPIJO. х � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj 1913 Description An account of the resource Br. 1-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1913 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438